close

Enter

Log in using OpenID

CRNA GORA i - Natura 2000 info centar

embedDownload
CRNA GORA i
NATURA 2000
CRNA GORA i
NATURA 2000
Bjanka Prakljačić
Darko Saveljić
Mihailo Jovićević
Aleksandar Perović
Centar za zaštitu i proučavanje ptica
Crne Gore
Uputstvo za citiranje:
Prakljačić,B., Saveljić,D., Jovićević,M., Perović,A. (2011): Crna Gora i Natura
2000. Monografija CZIP br.4. Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore.
Podgorica.pp24
Autori: Bjanka Prakljačić, Darko Saveljić, Mihailo Jovićević, Aleksandar Perović
Dizajn i prelom: Bjanka Prakljačić
Foto: Darko Saveljić
Ilustracije: Bjanka Prakljačić
Tiraž: 300 primjeraka
Štampa: AP Print Podgorica
Štampano uz podršku projekta “Partnerske akcije za zaštitu biodiverziteta na
Zapadnom Balkanu - podrška organizacijama i razvoj partnerstava kroz projekte”,
koji finansira Evropska unija. Sadržaj knjige odgovornost je organizacije Green
Home i neophodno ne odražava zvanične stavove EU niti učesnika projekta.
Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore
Piperska 370 A, I ulaz, 20 000 Podgorica, Crna Gora
[email protected]
www.birdwatchingmn.org
CIP - Каталогизација у публикацији
Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
ISBN 978-86-908165-6-9
COBISS.CG-ID 18696208
Projekat finansiran
od strane Evropske unije
Sadržaj:
Natura 2000...............................................................................................6
Šta je biodiverzitet?............................................................................6
Zašto je biodiverzitet važan?............................................................6
Zašto se malo zna o Naturi 2000 i odkuda svi ti mitovi?.........8
Šta donosi Natura 2000?...................................................................8
Zaštita prirode u Crnoj Gori..................................................................9
Obalne močvare.......................................................................................10
Tivatska solila.......................................................................................10
Buljarica..................................................................................................11
Ulcinjska solana....................................................................................12
Skadarsko jezero....................................................................................14
Planinska staništa....................................................................................16
Ravničarski tereni...................................................................................18
Ćemovsko polje.....................................................................................18
Ornitologija u Crnoj Gori......................................................................20
Kako početi...........................................................................................20
Potrebna oprema.................................................................................20
Kako možete pomoći pticama...........................................................21
Kućice za gniježđenje.....................................................................21
Gniježđenje........................................................................................21
Zaštita od grabljivica.....................................................................21
Hranilice.............................................................................................21
Voda.....................................................................................................22
Prstenovanje ptica..............................................................................22
IBA-Important Bird Area
(Područja od međunarodnog značaja za boravak ptica) ........22
Natura 2000
Natura 2000 mreža je nastala 1992. godine
kroz usvajanje Habitatne direktive (Direktive
o prirodnim i poluprirodnim staništima), koja
zajedno sa Ptičjom direktivom (Direktivom o
divljim pticama) čini temelj evropske politike
očuvanja prirode. Habitatna direktiva se
sastoji od članova koji regulišu ljudske
aktivnosti u cilju očuvanja vrsta i staništa, dok
Ptičja direktiva reguliše očuvanje ptičjih vrsta
i njihovih staništa.
Cilj Nature 2000 je da odgovori na potrebu
očuvanja biodiverziteta odnosno prirodne
raznolikosti vrsta na Zemlji.
Šta je biodiverzitet?
Biodiverzitet predstavlja raznolikost života
na Zemlji. Čine ga vrste biljaka, životinja i
mikroorganizama,
ogromna
raznovrsnost
gena u svim ovim vrstama, razni ekosistemi na
planeti, kao što su pustinje, kišne šume, koralni
grebeni itd.
Zašto je biodiverzitet važan?
Biodiverzitet povećava ukupnu produkciju
ekosistema, što znači da je svaka vrsta na
planeti važna jer ima neku važnu ulogu koju
obavlja da bi se cjelokupan život na Zemlji
održao. Biodiverzitet nam pruža mnoge usluge
(ekosistemski servis) kao što su: regulacija
klime, prečišćavanje vode, oprašivanje biljaka
i spriječavanje erozije, a sve to besplatno.
Uzmimo prečišćavanje vode kao primjer.
Prirodnim procesima voda se prečišćava, tako
da u očuvanim sistemima izvire već dovoljno
čista za piće. Da bi se to postiglo
vještački, u postrojenjima za
prečišćavanje vode, potrebno je
uložiti mnogo novca za potrebnu
6
energiju, hemikalije i radnu snagu. Biodiverzitet
u smislu raznolikosti gena je takođe jako bitan,
posebno u poljoprivredi. Ovo se najbolje može
osjetiti kada su gajene kulture napadnute od
strane neke bolesti ili predatora. Na primjer,
osobine divljih biljaka i njihova otpornost
na bolesti ili sposobnost da se odbrane od
štetočina, a koju one nose u svojim genima,
može se ukrštanjem prenijeti na domaće usjeve.
Primjer za to je virusno oboljenje pirinča koje
je zahvatilo pirinčana polja od Indonezije do
Indije tokom sedamdesetih godina. 6 273
sorte pirinča su testirane da li su otporne na
virus i samo jedna indijska sorta se pokazala
kao otporna. Ukrstivši ovu sortu sa ostalim
spašena je produkcija pirinča u ovim zemljama.
Ovo nije jedinstven primjer i divlje vrste u
prirodi često nose spasonosne gene.
Biodiverzitet je važan i za naše zdravlje.
Biodiverzitet je ključna potpora u
proizvodnji i otkriću lijekova. Velika količina,
bar 50% ljekovitih supstanci se dobija
direktno ili indirektno iz prirodnih izvora
– biljaka životinja i mikroroganizama. Dok
80% svjetske populacije zavisi od prirodnih
lijekova. Takođe bogatiji biodiverzitet
odnosno prisustvo više vrsta djeluje kao
barijera u prenošenju i širenju mnogih
zaraza.
Biodiverzitet podržava našu industriju
Mnoge industrijske sirovine potiču direktno
iz bioloških izvora: materijali za izgradnju,
vlakna, boje, gume i ulja. Biodiverzitet nam
obezbjeđuje vodu, drvo, papir, prirodna
vlakna i hranu.
Međutim biodiverzitet ima i ulogu koja se ne
može mjeriti materijalnim dobitima. Ova nematerijalna dobit su spiritualne i estetske
vrijednosti, znanje i naučna vrijednost.
Tradicija, kultura, umjestnost... sve počivaju
na prirodi koja nas okružuje.
Gubitak biodiverziteta je postao velika
prijetnja. Širom svijeta vrste i staništa
ubrzano nestaju, a to uzrokuje nestanak drugih
vrsta jer je u prirodi sve povezano. Cijena ovo
gubitka je velika i odražava se na čovječanstvo
već danas. Nažalost za neke dobiti koje smo
izgubili nikada nećemo ni saznati, jer potencijali
koje nose neotkrivene vrste koje su izgubljeni
ostaju nam nepoznati.
Natura 2000 je jedna od najambicioznijih
inicijativa koja je ikada poduzeta da bi
se zaštitilo bogato i raznovrsno prirodno
nasljeđe Evrope. Ona čini mrežu zaštićenih
područja širom Evropskog kontinenta
sa
svrhom očuvanja rijetkih vrsta i staništa.
Po prvi put sve države Evropske Unije su se
udružile da bi zajedničkim snagama ostvarile
zajednički cilj i uz pomoć zajedničkih zakona, a
to je da se zaštite i održivo upravlja osjetljivim
vrstama i staništima širom njihovog prirodnog
rasprostranjenja,
neovisno
o
državnim
granicama. Kao takva mreža postaje mnogo
više od samo sume svojih dijelova.
Takođe, još jedna bitna razlika između Natura
2000 mreže i dosadašnjih sistema zaštite
prirode, je to što ona uključuje ljude u srce
procesa. Dok je do sada glavna parola zaštite
prirode u klasičnim rezervatima bila “bježi
ovo je za prirodu” parola Nature 2000 je
“pazi ovo je naše zajedničko nasljeđe”. Po prvi
put ideja je da se ljudi postave u prirodu, a
ne razmatra priroda bez ljudi. Ovaj princip
saradnje a ne isključenja se može vidjeti i u
Habitatnoj direktivi, koja zahtijeva da mjere
očuvanja moraju u obzir uzeti ekonomske,
socijalne i kulturne potrebe kao i regionalne i
lokalne karakteristike regiona. Ovakav pristup
pruža mnoge prednosti, i za očuvanje prirode
i za ljude koji žive i rade u ruralnim oblastima.
Aktivnim uključivanjem onih na koje Natura
2000 ima direktan uticaj i to u sam plan
donošenja i sprovođenja mreže, moguće je
očuvati mnoga osjetljiva polu prirodna staništa
i vrste koje od njih zavise. Sama veličina
Natura 2000 mreže je jak saborac u očuvanju
ekonomske održivosti i socijalne građe mnogih
poljoprivrednih zajednica. Natura 2000 za
njih može donijeti nove prilike za ekonomsku
raznolikost i unutrašnje investicije. Postoji
tijesna povezanost između očuvanja prirode
i
održavanja
redovnih
poljoprivrednih
aktivnosti. S toga Natura 2000 nikako ne znači
obustavljanje ili zabranu ljudskih aktivnosti
u prirodi, to je “sporazum između čovjeka i
prirode” gdje se sa određenim promjenama
i
prilagođavanjem
postiže
obostrana
korist. Primjer za to je povećanje cijene
poljoprivrednih proizvoda koji su dobijeni u
Natura 2000 oblastima, ali i s druge strane
dobijanje zdravih proizvoda. Tu je očuvanje
prirode i njen oporavak s jedne strane, ali i
povećanje ekoturizma i dobit za one koji su u
tom očuvanju i oporavku učestvovali.
Poluprirodna staništa kao što su pašnjaci
su često jako važna po pitanju očuvanja
biodiverziteta. Vrste koje zavise od livada,
zavise i od ispaše stoke koja svojom pašom
održavaju te iste livade tako što spriječavaju
pojavu zarastanja (invazije žbunja i drveća) i
hrane livadu đubrivom.
7
Zašto se malo zna o Naturi 2000 i
odkuda svi ti mitovi?
Do sada su svi napori bili skoncentrisani na
odabiranje lokaliteta koji će biti proglašeni
za Naturu 2000. Sam obim ovog posla je bio
ogroman. Države su morale da pokrenu velika
istraživanja i popisivanja svih vrsta i staništa
u svojoj zemlji što je mobilisalo i zaokupilo
mnoge naučnike i institucije. Ovaj proces
odabira i popisivanja se polako bliži kraju, ali
se posljedice koncentracije na taj zadatak već
mogu vidjeti. Kako je sva pažnja bila usmjerena
na istraživanje, mali je broj zemalja koje su
posvetile vrijeme za objašnjavanje javnosti
šta je zapravo ta Natura 2000 na kojoj svi
rade. Neki od autoriteta u zaštiti prirode
su čak smatrali da je prerano da se govori o
Naturi 2000 dok mreža još nije određena.
Ovaj nedostatak rane komunikacije je doveo
do mnogih problema. Jedan od njih je i
prividno isključenje brojnih grupa na koje se
Natura 2000 odnosi, što je kod njih izazvalo
sumnju pa čak i otpor prema Naturi 2000. Iz
ovog nepoznavanja proizišli su razni mitovi o
tome šta ova mreža donosi, posebno strah da
će Natura 2000 negativno uticati na ljude i
ograničiti im njihove dosadašnje aktivnosti.
Tokom devedesetih u Francuskoj, Finskoj i
Njemačkoj su čak pokrenute velike kampanje
protiv Nature 2000.
U nedostatku dokaza da ovo nije istina i
nepostojanju prilika za razgovor, strah da
Natura 2000 spriječava razvoj zemlje se
nastavlja. U stvarnosti, sve ove sumnje i
strahovi će se prije pokazati kao neosnovani.
Ljudi će i dalje zarađivati od poljoprivrede,
šumarstva, ribarstva, lova i dr u Natura 2000
područijima, a neki će morati samo da naprave
male promjene u načinu svog rada kako bi
se osiguralo da su one složne sa potrebama
prisutnih vrsta i staništa. Proglašenje nekog
područja za Natura 2000 lokalitet će prije
donijeti dobit nego štetu i to iz vrijednosti
lokaliteta za rekreaciju, kvalitet života, turizam
i prirodnih proizvoda.
8
Jedan od dobrih pokazatelja stvarnog lica
Nature 2000 je činjenica da njena popularnost
raste proporcionalno sa obaviještenošću ljudi.
To znači da što ljudi više znaju o Naturi 2000
to je više prihvataju. Jedina prepreka je
neznanje, neobaviještenost i prisutni mitovi i
strahovi.
Šta donosi Natura 2000?
Postavlja se pitanje šta Natura 2000 nudi
vama. Prije svega trebamo ponoviti da je
Natura 2000 odgovornost svih nas. Ukoliko
odgovorno radimo na njenom uspostavljanju i
održavanju ona nam nudi:
- odgovor na rastuću zabrinutost vezanu za
gubitak biodiverziteta;
- poboljšanje kvaliteta života i veće mogućnosti
za rekreaciju, opuštanje i radost otkrivanja
prirode;
- održavanje postojećih načina upravljanja
zemljištem, a koji su važni za održavanje
vrijednih ekosistema;
- nastavak ljudskih aktivnosti u Natura 2000
lokalitetima jer ljudima je potrebna priroda, a
prirodi su potrebni ljudi;
- uspostavljanje partnerskih odnosa sa lokalnim
interesentima, povezivanje i unaprijeđenje
njihovog rada;
- promovisanje održivog razvoja čime se štiti
biodiverzitet;
- nove šanse za razvoj ruralnih zajednica, nove
šanse za ulaganje i unaprijeđenje istih.
Sa druge strane Natura 2000 nudi prirodi:
- očuvanje bogatog i raznovrsnog prirodnog
nasljeđa, čiji je veliki dio nastao vijekovnim
ljudskim radom;
- sigurnu zaštitu najvažnijih i rijetkih vrsta
i staništa Evrope, a čime se promoviše
biodiverzitet;
- težnju da se ugrožene vrste vrate sa ivice
opstanka;
- prostor gdje će ljudi i priroda zajedno i
harmonično sarađivati;
- sebe kao evropski odgovor na pitanje očuvanja
globalnog biodiverziteta.
Zaštita prirode u Crnoj Gori
Prva zaštićena područja u Crnoj Gori datiraju
s kraja 19. vijeka, kada je kralj Nikola pojedina
šumska područja proglasio lovnim zabranima
koja bi on ili njegov sin, prestolonasljednik
Danilo, koristili za odlazak u lov sa diplomatskim
korom ili visokim gostima koji su tada boravili u
službenoj posjeti Crnoj Gori.
Od 13.852 km2, koliko iznosi površina države,
do sada je u Crnoj Gori zvanično zaštićeno
nacionalnim zakonodavstvom 108.716 ha ili
svega 7.87% teritorije. Gotovo 6.20 % zaštićenih
površina je pod nacionalnim parkovima, dok
je ostatak proglašen spomenicima prirode i
predjelima posebnih prirodnih odlika.
Pola vijeka kasnije, 1968. godine Zavod za
zaštitu prirode donosi akt o proglašenju
ornitoloških rezervata na Skadarskom jezeru
(Pančeva oka i Crni žar), te brojnih plaža na
Crnogorskom primorju. U tom talasu zaštite su
se našle pećine i pojedini hortkulturni objekti.
Pored nacionalne zaštite, neki su predjeli
pod zaštitom UNESCO (Durmitor i slivno
područje kanjona Tare, Kotorsko-risanski
zaliv); RAMSAR, Skadarsko jezero; a neki
su proglašeni Emerald staništima Bernske
konvencije, područjima od međunarodnog
značaja za boravak ptica (IBA) i staništima od
značaja za opstanak biljaka (IPA).
Za zaštitu prirode Crne Gore značajna je 1952.
godina, kada su proglašena tri nacionalna parka:
Durmitor, Biogradska gora i Lovćen. Spisku se
1983. godine pridružuje i Skadarsko jezero.
Do danas se nije značajnije promijenila površina
nacionalno zaštićenih područja u Crnoj Gori, ali
je važno napomenuti nove zaštićene objekte
prirode na obali Jadrana: Ulcinjsku solanu,
proglašenu prvim privatnim Parkom prirode
2005. godine (i dalje nezaštićenu nacionalnim
zakonodavstvom) i Tivatska solila koja su
2007. godine proglašena specijalnim florističko
faunističkim rezervatom.
Bez obzira na jako nizak procenat zaštićene
teritorije u ekološkoj državi, može se reći da
potencijalno zaštićenih područja ima znatno
više. Mnoga su već prepoznata i biće predmet
interesovanja naučnika u periodu koji dolazi.
Ipak, postoji realna opasnost da će ekonomski
interes za njihovu eksploataciju biti znatno
brži od procedura za njihovu zaštitu. To se
prije svega odnosi na priobalje, u prvom redu na
ekonomski i ekološki visoko vrijedna područja:
Buljaricu, Veliku plažu i Adu Bojanu.
Obalne močvare
Crnogorsko primorje karakteriše nekoliko
obalnih močvara koje su od velikog značaja
iz razloga što predstavljaju najugroženija
staništa za boravak ptica. Sva su uvrštena
Šta
jeprogram.
biodiverzitet?
u IBA
Njima pripadaju prije svega
Tivatska solila i Ulcinjska solana.
Tivatska solila
Nalaze se u močvarnom dijelu priobalnog pojasa
Tivatskog zaliva i zahvataju neiskorišćeno
poplavno područje u predjelu Grbaljskog
polja. Prije 60 godina je na tom području
predviđena aktivacija solane, sa izgrađenim
kristalizacionim bazenima, sistemima dovodnih
– odvodnih kanala i komunikacionim nasipima.
Međutim, nije počela sa radom. Ukupna površina
lagune je oko 150 ha, a slivu Solila pripadaju i
dvije rijeke: Široka i Koložun. Područje Solila
se prepoznaje po vegetaciji koja nastanjuje
zaslanjena vlažna staništa. Radi se prvenstveno
o livadama solnjače, šaši i trske.
Na Solilima je dosad zabilježeno 47 vrsta
ptica vodenih staništa, od čega su 4 vrste
stalno prisutne, oko 35 njih zimuje dok 6 vrsta
vjerovatno gnijezdi. Sa ostalim grupama ptica,
pjevačicama, grabljivicama i dr., na Solilima je
do sada registrovano 111 vrsta. Od vodenih
ptica registrovanih na Solilima posebno
izdvajamo one koje se nalaze na listi Anexa I
Ptičje direktive: riđogrli morski gnjurac (Gavia
stellata), fendak (Phalacrocorax pygmeus),
mala bijela čaplja (Egretta garzetta), velika
bijela čaplja (Casmerodius albus), ibis (Plegadis
falcinelus), ždral (Grus grus), flamingos
(Phoenicopterus ruber), orao ribar (Pandion
haliaetus), eja močvarica (Circus aeruginosus),
vlastelica (Himantopus himantopus), morski
žalar (Charadrius alexandrinus), zlatni vivak
(Pluvialis apricaria), sprudnik (Philomachus
pugnax).
Neposredna blizina mora i prilično sačuvana
geomorfologija ove lagune čine da ona bude
od posebnog interesa za boravak ptica. Plitka
slana voda bogata morskim organizmima sa
muljevitim dnom koje obiluje bentosom privlači
vodene ptice na ishrani, zimovanju, jesenjoj i
proljećnoj seobi.
Vlastelica
(Himantopus himantopus)
10
Ovu široko rasprostranjenu močvarnu pticu karakterišu jako dugačke,
crvene noge, bijeli stomak i crna krila. Najupečatljivije dugačke noge čine
60 % njene ukupne visine, dostižu dužinu do čak 16 cm i omogućavaju joj
da se hrani u dubljoj vodi. Mlade ptice se mogu prepoznati po tamnom
periju na glavi i vratu. Parovi ove vrste su monogamni i oba roditelja
ulažu mnogo truda i energije u podizanju ptića.
Realna je opasnost da se cijeli prostor ove uvale
pretvori u turistički kompleks i time unište sve
njene neprocjenjive prirodne vrijednosti.
Bukavac, vodeni bik
(Botaurus stellaris)
Ova predivna ptica spada u porodicu čaplji i ima istu
građu tijela i način života kao one samo su mu noge
mnogo kraće a vrat deblji. Boja mu je prilagođena boji
sredine u kojoj živi i pomaže mu da se dobro sakrije.
Kad stoji uspravno liči na stablo trske pa ga ni iskusno
oko ornitologa ne može uočiti. Kad hoće da se sakrije,
staje na prste, izduže se u pravoj liniji trup, vrat,
galva i kljun, tako da više liči na snop suve trske nego
na pticu. Čak se zajedno sa trskom ljulja kada duva
vjetar. Zov mužjaka za vrijeme parenja liči na rikanje
bika i može se čuti čak i na daljini od 3 km. Počinje u
sumrak a dostiže vrhunac tokom ponoći.
Buljarica
Buljarica predstavlja morsku uvalu koja se
nalazi između Petrovca na sjeverozapadu i
Sutomora na jugoistoku. U zaleđu se nalazi
Paštrovačka gora koja odvaja ovaj zaliv od
Skadarskog jezera. Značajna je po tome
što se u njoj nalazi jedna od posljednjih
izvornih, očuvanih i stoljetnih mediteranskih
šuma hrasta (Quercus pubescens) i jasena
(Fraxinus oxicarpa). Po obodu uvale danas
postoji nekoliko sela i zapuštenih kampova.
Buljarica zadovoljava tri od devet kriterijuma
Ramsarske konvencije kao jedinstvena, rijetka
i reprezentativna močvara na Istočnoj obali
Jadrana, stanište brojnih ugroženih vrsta
vodozemaca, gmizavaca i ptica, te ključno
mjesto u migraciji ptica. Buljarica je jedan
od najatraktivnijih prostora na crnogorskom
Jadranu, ekonomski nedovoljno iskorišćena.
Iza šljunkovite plaže, koja je na nekim mjestima
šira od 30 m, pruža se pojas trske (Phragmites
australis) u okviru kojeg se nalaze jezerca
stalno puna vodom. Trsku smjenjuje pojas
vlažnih šuma jasena, duba i vrba. Šume i pašnjaci
su ispresijecani kanalima. Na većoj visini,
močvara iz vlažnih prelazi u suve pašnjake koji
se završavaju naseljima, iznad kojih se nalazi
kameniti teren sa mediteranskom makijom.
Močvare sa bočatnom vodom su idealna
staništa insekata, vodozemaca i gmizavaca,
te vegetacije koja čini prehrambenu bazu za
ptice tokom zimskih mjeseci, kada je dobar
dio uvale pod vodom. Buljarica je stanište za
ishranu i odmor fendaka, sive (Ardea cinerea),
velike (Egretta alba) i male bijele čaplje
(Egretta garzetta), te ostalih vrsta ptica
vezanih za vodu.
U tršćacima i močvarama gnijezdi trstenjak
(Acrocephalus
arundinaceus),
vodomar
(Alcedo atthis), a u poplavnim šumama srednji
djetlić (Dendrocopus medius) i njegov srodnik
Dendrocopos syriacus.
Buljarica je značajna tačka na seobenom
koridoru, što potvrđuje i ekstremno jak
lovni pritisak tokom zime: više vrsta plovki i
šljukarica je koriste za odmor tokom seobe, u
prvom redu patke: zviždarka (Anas penelope),
šiljkan (Anas acuta), krža (Anas crecca),
martovka ili mala patka (Anas querquedula), te
šljukarice.
Modronoga sabljarka
(Recurvirostra avosetta)
Prepoznatljiva po upadljivom nagore
svinutom kljunu kojim lovi mašući lijevo
desno kroz vodu.
11
Ulcinjska solana
Ulcinjska solana se nalazi na krajnjem jugu
Crne Gore i zauzima oko 14.5 km2 slanih
bazena. Izgrađena je u regionu sa najvećim
brojem vedrih dana, najvećom insolacijom na
Jadranu - 2567 sunčanih sati i najvećim brojem
tropskih dana u bivšoj Jugoslaviji. Dakle,
idealno mjesto za solanu koja je proizvodnju
soli zasnovala isključivo na evaporaciji. Nekada
je na prostoru današnje solane bilo Zogajsko
blato (“zog” na albanskom znači “ptica”),
močvara sa bočatnom vodom, koja je krajem
tridesetih godina pretprošlog vijeka počela
biti mijenjana ljudskom aktivnošću. Danas je
ona vještački, od strane čovjeka dirigovani
ekosistem, gdje je unaprijed određen termin
punjenja bazena morskom vodom, nivo vode u
njima i njen salinitet. Solana je, dakle, uzeta
od mora i predstavlja “kulturnu lagunu”. Ona
je okružena kanalom koji drenira okolne
močvare/knete, ne dozvoljavajući da se njihova
voda miješa sa solanskom. Kanali odvode vodu
u kanal Port Milena, a zatim u more.
Solana je od Jadrana odvojena Brijegom od
mora i Velikom plažom, a od Bojane kanalom
i nasipima protiv poplava. Ona je važan dio
sistema sliva Skadarskog jezera i rijeke
Bojane, slivnog područja koje zahvata 1,000
km2 .
Solana je smještena između najznačajnijih
ornitoloških lokaliteta na Jadranu, pa i šire:
to su područja od međunarodnog značaja za
boravak ptica Velika plaža, Ada Bojana, Šasko
i Skadarsko jezero te Velipoja u Albaniji. Do
sada je na solanskim bazenima opisano 114
biljnih vrsta. Pored prostranih livada halofita,
na Solani se nalaze velika polja pod trskom
Phragmites. Tamariks i ostale drvenaste vrste
pokrivaju veliki dio nasipa. Jedan bazen solane
nije aktivan i predstavlja pravi muzej halofita i
močvarne vegetacije. Zajednice halofita solana
su vrlo interesantne jer su prilagođene životu u
veoma teškim fiziološkim uslovima zaslanjenosti
podloge, samim tim i vode. Solnjača, Salicornia
herbacea je dominantna vrsta u zajednici
Salicornietum herbaceae koju tvori sa Sueda
maritima, Limonium angustifolium i Atriplex
portulacoides. Trska je prisutna u kanalima
i skupini bazena gdje je voda ili jedanaka ili
duplo slanija od morske. Prilično je agresivna
i širi se iz godine u godinu sve više. Uz trsku
rastu Tamarix africana, Juncus acutus i Juncus
maritimus.
Solana je danas najznačajnije stanište na
seobi, zimovanju, gniježđenju i za ishranu ptica
na cijeloj istočnoj obali Jadrana.Do danas, na
Solani je registrovano 240 vrsta ptica od čega
55 gnjezdarica: šarena utva (Tadorna tadorna),
bukavac
(Botaurus stellaris), kratkoprsti
kobac (Accipiter brevipes) - uz solanski kanal,
vlastelica, ostrigar (Haematopus ostralegus),
sabljarka (Recurvirostra avosetta), noćni
potrk
(Burhinus
oedicnemus),
morski
žalar, zijavac (Glareola pratincola), mala
čigra (Sterna albifrons), tankokljuni galeb
(Larus genei), afrička kukavica (Clamator
glandarius), pčelarica (Merops apiaster),
zlatovrana (Coracias garrulus), kratkoprsta
ševa (Calandrella brachydactyla), riđoglavi
Mala vodena kokica
(Porzana pusilla)
12
Dužine svega 16-18 cm ovo je najmanja štijoka u regiji.
Mladi se ističu po jako ispruganom stomaku i bokovima.
Ove ptice prebiraju kljunom po mulju ili plitkoj vodi u
potrazi za insektima i vodenim životinjama. Male štijoke
se dobro kriju tokom sezone parenja i lakše ih je čuti
nego naći jer se često glasaju. Zov im je sličan kreketanju
žabe. Lako ih je vidjeti tokom zimovanja i migracije.
svračak (Lanius senator), sivi svračak (Lanius
minor), španski vrabac (Paser hispaniolensis),
crnoglava strnadica (Emberiza melanocephala)
i druge.
Na Solani se registruju i mnoge druge vrste
čiji cenzus premašuje 1% evropske populacije:
fendak, kudravi pelikan (Pelecanus crispus),
mala bijela čaplja, čaplja kašikara (Platalea
leucorodia), morski žalar, srebrni vivak (Pluvialis
squatarola), crnotrba sprutka (Calidris alpina),
crnorepa muljača (Limosa limosa), tankokljuna
carska šljuka (Numenius tenuirostris), crni
sprudnik (Tringa erythropus), tankokljuni
sprudnik (Tringa stagnatilis) .
Gotovo
3%
ukupne
sjeverozapadne
populacije ugroženog kudravog pelikana u
postgnijezdećem periodu (period avgustnovembar) posjećuje Solanu zbog niskog
intenziteta uznemiravanja, veličine staništa
i dobrog hranilišta. Brojke su impresivne i u
proljeće: registruju se na stotine i hiljade
vodenih ptica koje se zaustavljaju na solani
radi odmora i prehrane.
Zlatovrana
(Coracias garrulus)
Po izgledu i glasanju slična vrani ova ptica ima zapanjujuće šareno i lijepo perje. Uglavnom se
hrani insektima i paucima, ali rado jede i žabe, guštere, zmije kao i male ptice. Većinu vremena
provodi u mirovanju na istaknutom mjestu posmatrajući okolinu u potrazi za plijenom.
Zlatovrana migrira 10 000 km na svom putu od Evrope i Azije do Afrike, a ovo veliko putovanja
ponavlja u proljeće. Početak seobe u ranom aprilu kada na hiljade jedinki u zbijenim jatima
leti duž obala od Tanzaije do Somalije je naveden kao jedan od najspektakularnijih prizora
Afrike.
13
Skadarsko jezero
Skadarsko jezero sa
svoje
281 vrste
predstavlja jedno od pticama najbogatijih
područja
Evrope.
Biogeografske
veze
skadarske ornitofaune šire se od krajnjeg
sjevera, pojasa tundre i tajge, zatim preko
srednje Evrope i njenih listopadnih šuma,
najviših srednjoevropskih i balkanskih planina
pa do stepskih, pustinjskih i polupustinjskih
zona. Na to nam ukazuje i podatak da 90%
ukupne ornitofaune jezera čine migratorne
ptice. Zahvaljujući prvenstveno očuvanosti
njegovih ekosistema, posebno njegove sjeverne
močvarne obale, Skadarsko jezero je bilo
utočište mnogih vrsta ptica koje su danas
u najvećem dijelu svog areala prorjeđene i
ugrožene. Evidentirano je intenzivno opadanje
broja zimujućih populacija ptica koje je
nastalo kao kombinacija više faktora, najčešće
uzmnemiravanja, krivolova i intezivnog lova.
Uznemiravanje i gubitak staništa su presudni
faktori u nestajanju brojnih populacija ptica sa
jezera.
Gluvara
(Anas platyrhynchos)
Šiljkan
(Anas acuta)
14
Ekosistem Skadarskog jezera je izuzetno
složen, submediteranskog tipa. Prostor
obuhvata različite biotope: otvorenu pučinu,
močvarne vegetacije, vodoplavne šume i livade,
zatim šikare, garige i kamenjar, a sve to ukazuje
na florističku i vegetacijsku raznovrsnost.
Zajednice plutajućih biljaka, gdje preovladavaju
lokvanji i kasaronje, grade močvarnu vegetaciju
koja zauzima veliki prostor uz sjevernu obalu
i zalive. Bliže obali velike površine jezera
su pod trskom, dok na vodoplavnim terenima
dominiraju vrbe. Ipak jedina prava vrbova
šuma je Manastirska tapija na ušću Morače,
koja pokazuje tedenciju širenja. U šumama i
šikarama obalne zone i viših položaja na južnoj
karstnoj obali, najčešće vrste su bjeli grab i
hrast crnika, a na ostrvima i lovor. Na kamenjaru
dominiraju zajednice pelima, vrijeska, drače.
Zviždarka
(Anas penelope)
Mala patka
(Anas crecca)
Patkama plivaricama (Anas) pripada veći broj vrsta gdje uglavnom važi pravilo da su mužijaci
upadljivo ljepše obojeni, dok su ženke međusobno slične u braon tonovima i kamuflažnim šarama.
Hrane se na površini ili gnjurajući kada prednji dio tijela urone u vodu dok zadnji ostaje iznad
površine. Rijetko rone sem kada su u opasnosti ili kada ne mogu da lete, pačići rone češće.
Više od 80 vrsta ptica gnijezdi na jezeru.
Kapacitet jezera kao gnjezdilišta su u najvećoj
mjeri iskoristili pelikani, vranci odnosno fendaci
(Phalacrocoracidae), gnjurci (Podicipedidae),
čaplje (Ardeidae), bukavac, gak (Nycticorax
nycticorax),
galebovi
(Laridae),
čigre
(Sterninae) itd.
Naravno, najznačajnije gnjezdarice jezera su
pelikan i fendak. Ornitološki rezervati Pančeva
oka, Crni žar i Manastirska tapija pružaju
izvanredne uslove za njihovo gniježđenje.
Pelikan je na najzapadnijoj tački njegovog
areala a fendak sa više od 2000 parova
predstavlja jednu od najvećih kolonija ove
ugrožene vrste na svijetu.
Skadarsko jezero je značajno i kao zimovalište,
posebno za baljošku (Fulica atra), koja “nosi”
60-80% ukupnog broja zimujućih populacija
ptica na jezeru. Posebno su značajne različite
vrste pataka koje dolaze da zimuju na jezeru:
gluvara (Anas platyrhynchos), galvoč (Anas
ferina), mala patka (Anas crecca), šiljkan (Anas
acuta), zviždarka (Anas penelope), ćubasta
plovka (Aythia fuligula), crnka (Aythia niroca)
i druge.
Kudravi pelikan
(Pelecanus crispus)
Pelikan živi u južnoj Evropi, zatim u najvećem dijelu Afrike i južne Azije. U Evropu
se vraća krajem aprila, izvodi potomstvo i u oktobru odlazi natrag. Pelikan nema
dugačke noge kao roda, ali ima dugačak vrat i kljun. Donji dio kljuna je proširen
i služi za hvatanje riba. Pliva vrlo lako, brzo i izdržvljivo, a leti jako lijepo. Ne
može da roni, jer da bi to uradio smeta mu sloj vazduha koji se nalazi ispd kože.
Ali zato dugačak vrat mu omogućava da pretraži dubok sloj vode. Hrani se skoro
isključivo ribom. Za njega je karakterističan jedan poseban način ribolova koji
se odvija samo u zajednici sa vrancem tj. velikim kormoranom. Vranac je jedan
od najboljih gnjuraca među pticama. Plivajući pod vodom on juri za ribom i na
taj način hvata plijen. Stoga se riba najčešće spasava na taj način što ispliva na
površinu vode u zonu gdje se hrane pelikani.
15
Planinska staništa
Crnu Goru krasi više planinskih masiva
Durmitor, Lovćen, Rumija, Kučke planine,
Prokletije, Orjen, Komovi itd. Čak 60%
Crne Gore se nalazi iznad 1000 mnv.
Svaki planinski masiv naravno posjeduje
svoje specifičnosti, ali i skup osnovnih
karakteristika koje je moguće uvrstiti kao
zajedničke. S toga ćemo opisati planinski
masiv Durmitor koji će nam poslužiti kao
predstavnik tipičnog planinskog staništa
Crne Gore.
Planinski masiv Durmitora nalazi se u najširem
i najvišem dijelu jugoistočnih Dinarida. To je
najviša i najprepoznatljivija planina sjeverne
Crne Gore koja, s obzirom na karakteristike ovog
reljefa, predstavlja jednu od najimpozantnijih
planina ne samo u Dinaridima već i na prostoru
čitavog Balkanskog poluostrva. Durmitorsko
područje je sa sjevera i sjeveroistoka omeđeno
dubokim kanjonom Tare, sa zapada kanjonom
Pive, sa južne strane kanjonom Komarnice,
a sa istočne i jugositočne strane masivom
Sinjaevine. Osnovne specifičnosti reljefa koje
Durmitor izdvajaju u odnosu na druge planine
Balkana, ogledaju se u prisustvu izuzetno
velike visinske razlike od najnižih do najviših
dijelova planine (preko 2000 m), prisustvu
grandioznih kanjona, dubokih glacijalnih cirkova
i prostranih planinskih površi sa mnoštvom
planinskih glacijalnih jezera. Najniži dijelovi
na ovom prostoru nalaze se na ušću Tare i Pive
(434 mnv), dok je najviša tačka vrh Bobotovog
Kuka sa 2523 m nadmorske visine. Osim toga
u centralnom masivu Durmitora uzdignuto je
preko 30 vrhova iznad 2000 m. Na relativno
malom prostoru Durmitorskog kraja izražena
je klimatska raznovrsnost, što je s jedne
strane uslovljeno samim geografskim položajem
planine, njenom visinom i razuđenošću samog
reljefa.
Obilje i raznovrsnost životnih staništa uslovilo
je bogatsvo faune ptica. Na Durmitoru nailazimo
na visoke stijenovite vrhove, kanjone, doline,
velike i raznovrsne listopadne i četinarske
šume, močvare, gorske potoke, voćnjake,
kultivisane površine. Sve su to staništa sa
različitim biljnim i životinjskim svijetom i sa
različitim uslovima za opstanak. Svako takvo
stanište ima svoj ptičji svijet, a pomenućemo
ona najznačajnija.
Vrhovi Durmitora, gdje se snijeg i led preko
većeg dijela godine ne topi, siromašni su
ptičjim svijetom, ali ipak u toj zoni kamenjara,
glečera i sniježnika na visinama preko 2 400m
je ljeti prisutan jedan poseban ptičji svijet.
Najčešće se tamo mogu vidjeti na gniježđenju
planinska galica (Pyrrocorax graculus),
Jarebica kamenjarka
(Alectoris graeca)
16
Jarebica kamenjarka naseljava otvorena i brdovita
staništa. Hrani se pretežno sjemenjem ali i insektima.
Ova ptica rijetko leti i to uglavnom kada bježi od
predatora. Ženka polaže 5 do 21 jaje na zemlji. Ova
ptica spada u lovne vrste, a loše gazdovanje i krivolov su
glavni krivci što je sve rijeđa .
sniježna zeba (Montifingilla nivalis), planinski
popić (Prunella modularis), planinska trepteljka
(Anthus spinoletta), gavran (Corvus corax),
obična bijelka (Oenanthe oenanthe), planinska
crvenorepka (Phoenocurus ochruros) dok
samo u prolazu radi ishrane suri orao (Aquila
chrysaetos) i bjeloglavi sup (Gyps fulvus).
Ispod ove zone smješteni su visokoplaninski
pašnjaci i u njima se mogu sresti endemična
balkanska ušata ševa (Eremophila alpestris) i
obična poljska ševa (Alauda arvensis). Ispod
njih se nalazi pojas planinskog žbunja kleke i
bora krivulja. Ovaj prelazni uzani pojas između
šuma i pašnjaka naseljavaju drozd ogriličar
(Turdus torquatus), obični popić (Prunella
collaris), šumska ševa (Lullula arborea), šumska
trepteljka (Anthus trivialis), obična grmuša
(Sylvia communis) , strnadica žutovoljka
(Emberiza citrinella) i rijetka jarebica
kamenjarka (Alectoris graeca). Ova staništa
posjećuju često ptice grabljivice među kojima
u prvom redu vjetruška (Falco tinnunculus),
sivi soko (Falco peregrinus), osičar (Pernis
apivorus), jastrijeb (Accipiter gentillis).
Spuštajući se dalje nailazimo na zonu šuma i
to prvo na četinarske šuma jele i smrče, zatim
mješovite bukovo četinarske šume i čisto
bukove šume. Karakteristične ptice predjela
planinskih šuma koje se tu gnijezde su tetrijeb
(Tetrao urogallus), lještarka (Bonasa bonasia),
lješnjikara (Nucifraga caryocatactes), kukavica
(Cuculus canorus), drozdovi (Turdus viscivorus
i Turdus philomelos), crna žuna (Dryocopus
martius), planinski djetlić (Dendrocopos
leucotus), troprsti djetlić (Picoides trydactilos),
gaćasta sova (Aegolius funereus), raznorazne
sjenice, kraljići, crvendać, puzići, brgljez.
Na kraju vrijedi pomenuti impozantne
kanjonske doline Sušice i Tare, Komarnice i
Grabovice i njene stijene i litice koje imaju svoj
ptičji svijet. Tamo na gniježđenju možemo naći
surog orla, planinskog sokola (Falco biarmicus),
osičara, običnu i bjelonoktu vjetrušku (Falco
naumiani), jastrijeba kokošara, dok od pjevačica
tu je puzgavac (Tichodroma muraria), drozd
kamenjar (Sitta neumayer), planinska strnadica
(Emberiza cia),razne vrste lasta i druge.
Suri orao
(Aquila chrysaetos)
Suri orao svakako spada u ukrase našeg neba. Let mu
je veličanstven i elegantan, kao jedrenje i na nebu klizi
sa blago na gore savijenim krilima i isturenom glavnom.
Često satima krstari nebom osmatrajući teren. Omiljen
među sokolarima zbog snage, hrabrosti i inteligencije
suri orao zaslužuje posebnu pažnju kako bi se očuvao na
mjestu gdje pripada-u divljini.
Tetrijeb gluhan
(Tetrao urogallus)
Veliki tetrijeb ili tetrijeb gluhan dostiže dužinu do 100 cm
a može biti težak skoro 7 kg. Ova velika ptica predstavlja
nezaboravljiv prizor, možda jedan od najljepših koji se
mogu posmatrati u našim šumama. Mužijaci koji dozivaju
ženke zauzimaju specifičnu pozu prilikom glasanja i toliko
su zaokupljeni udvaranjem da im se posmatrači mogu
približiti veoma blizu, a da ih tetrijeb ne primijeti.
17
Ravničarski tereni
Ćemovsko polje
Ćemovsko polje je najveća ravnica Crne Gore.
Nalazi se na 25 do 40 mnv i pripada Zetskoj
ravnici i dolinama rijeka Cijevne i Morače.
Polje se nastavlja na naseljenu sjevernu obalu
Skadarskog jezera, a pripada mu i aerodrom
Golubovci. Uglavnom je prekriveno plantažama
bresaka i vinove loze koje su u vlasništvu
kompanije ,,Plantaže“ ili lokalnog stanovništva.
Osim plantažama, polje je ispresijecano
privatnim dvorištima, zasadima i kopovima
za eksploataciju šljunka. Sjeverni dio polja
zauzima glavna gradska deponija Podgorice,
koja je bogato zimsko hranilište za ptice.
Vremenski uslovi na Ćemovskom polju su
ekstremni, velike temperature i česti požari
ljeti i jaki vjetrovi zimi dozvoljavaju razvoj
samo stepske vegetacije. Samo je dio polja oko
aerodroma zasađen šumom alepskog bora.
Noćni potrk
(Burchinus oedicnemus)
Ova pretežno noćna ptica se uglavnom hrani
insektima i drugim malim beskičmenjacima, ali
rado jede i manje glodare i gmizavce. Naseljava
travnate ravnice te joj osim gubitka staništa
prijetnju predstavlja i izmjena ili izostanak
poljoprivrednih aktivnosti.
18
Od ptičijih vrsta na Ćemovskom polju prisutne
su jarebica poljka (Perdix perdix), veliki
broj ševa: ćubasta (Galerida cristata), velika
(Mlanocorypha calandra) i mala (Calandrella
brachydactyla), zatim crnoglava strndica
(Emberiza melanocephala), poljska trepteljka
(Anthus campestris), te svračci: rusi (Lanius
collurio), sivi (Lanius minor) i ridjoglavi (Lanius
senator), poljski vrabac (Passer montanus) i
drugi. Značajno je da se ovdje gnijezdi i veoma
atraktivna pčelarica (Merops apiaster) i noćni
potrk (Burchinus oedicnemus) koji gnijezdi na
ledinama. Tokom zime se sa okolnih planina
spuštaju strnadice, pa se tada može vidjeti
žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus), dok
bjeloglavi supovi (Gyps fulvus) povremeno
posjećuju polje. Galebovi (Laurus michahellis i
Larus ridibundus) redovno borave na deponiji,
dok su ledine privlačne prvenstveno brojnim
grabljivicama sa okolnih planina. Pogodno
mjesto za ishranu od njih pronalazi u prvom
redu sivo soko, soko lastavičar (Falco subbuteo),
eja močvarica (Circus aeruginosus) i poljska eja
(Circus cyanaeus).
Crnoglava strnadica
(Emberiza melanocephala)
Mužijaci crnoglave strnadice su dosta upečatljiv i lijep
prizor u prirodi. Crna maska na glavi koja je u jakom
kontrastu sa jarko žutim trbuhom i smeđe-crvenkastim
leđima dobija poseban sjaj kada je obasjana Suncem dok
se ptica odmara na vrhu žbuna. Ženke imaju mnogo bleđe
boje, ali uvijek tračak žutog perija ispod repa. Pjesma
ove strnidace je melodična.
Mala ševa
(Calandrella brachydactyla)
Ovo je malena ševa. Mužjaci u doba parenja pjevaju
dugotrajnu, muzikalnu i ponavljajuću pjesmu u kružnom
i valovitom letu ili na zemlji. Gnijezdi se na zemlji
gdje polaže dva do tri jaja. Hrani se sjemenkama i
insektima, a insekte posebno uzima tokom odgajanja
mladih.
Velika ševa
(Melanocorypha calandra)
Velika ševa je duplo veća od male ševe. Na
njoj se ističe velika glava, krupan kljun i široka
trouglasta krila, kao i raznolika crna mrlja sa
obe strane grla. Hrani se sjemenjem. Gnijezdi
se na zemlji gdje polaže četiri do pet jaja.
Osim sopstvene pjesme ova ševa nekada oponaša
pjevanje drugih ptica.
Ćemovsko polje je značajno odmorište, ali i lovište
za grabljivice na seobi. Prekomjeran lov, širenje
plantaža, deponije i urbanizovanih površina, kao
i degradacija polja su ozbiljna opasnost za trajni
nestanak pojedinih vrsta.
19
Ornitologija u Crnoj Gori
Veoma često se postavlja pitanje otkud
tolika težnja i inspiracija za proučavanje i
zaštitu ptica u Crnoj Gori?
Možda razlog leži u činjenici da je dužina
morske obale u Crnoj Gori 292.3 km,
karekteriše je puno uvala, laguna i hridi.
Njeno zaleđe – Tivatska solila, Jaz,
Buljarica, Štoj, Solana Ulcinj, Ada Bojana,
Šasko jezero... ostali su do danas očuvana,
na nekim lokacijama i djevičanska staništa.
Isti je slučaj sa nekim našim planinama,
kakve su Prokletije, Bjelasica, Visitor,
Komovi, Kučke planine i druge.Uz sve ove
ljepote neizostavan je i cvrkut ptica.
opisujete pticu.
-Prilikom posmatranja, izbjegavajte nagle
pokrete, ne pravite buku.
-Trudite se da za sobom ne ostavljate vidljive
tragove i ne oštećujte stanište.
Kada ugledate pticu koju ne prepoznajete,
obratite pažnju na:
Veličinu – na primjer, da li je veličine vrapca
ili goluba, ili malo veća odnosno manja.Uvijek
je poredite sa veličnom neke ptice koju dobro
poznajete jer na taj način olakšavate i kolegi
posao kada ga pitate za savjet.Imajte na umu
da u sumraku ili kada je dan oblačan, ptice se
često čine krupnije.
Od ukupnog broja evropskih vrsta ptica
(526), više od 300 vrsta ili 60% može se
danas redovno registrovati u Crnoj Gori.
Još nekoliko desetina vrsta moguće je
registrovati povremeno. Gotovo 204 vrste
koje se mogu posmatrati u Crnoj Gori su
gnjezdarice.
Boju perja – obratite pažnju na gornji dio tijela
(leđa i krila), donji dio tijela (grudi i trbuh),
te glavu i rep.Obratite pažnju da li ptica ima
neku upadljivu oznaku, recimo prugu preko
krila, grudi, iznad oka?Da li rep ima svjetlije ili
tamnije rubove u odnosu na boju leđa.
(Mladi nekih vrsta se bojom perja razlikuju od
odraslih, a mnogi tokom sezone gnježdjenja ili
van nje mjenjaju obojenost).
Kako početi?
Stanište – neke ptičje vrste su široko
rasprostanjene i često se mogu sresti po
različitim staništima (zeba). Druge traže
određene vrste staništa i samo se na takvim
mogu i pronaći.Iz tog razloga, od izuzetne je
važnosti u samom početku upoznati koje vrste
ptica možete očekivati na kojim staništima.
Pri prvom susretu sa pticama u nadi da
prepoznate iste, vjerovatno ćete se više zbuniti
nego u tome uspjeti.U tom slučaju nema mjesta
za zabrinutost, svi su nekad bili početnici, svi
su prošli kroz isto iskustvo.Da biste prepoznali
ma koju vrstu, potrebno je slijediti nekoliko
savjeta čime povećavate mogućnost da tačno
odredite vrstu koju ugledate:
-Upoznajte česte vrste u vašem kraju, kada
njih upoznate rjeđe ćete lakše primjetiti.
-Mnoge ptice veoma često možete da čujete
prije nego ih vidite, pokušajte da zapamtite
kako se koja oglašava.
-Naučite nazive pojedinih djelova tijela, isto
može biti od izuzetne koristi pri bilježenju
opažanja ili kada drugim posmatračima
20
Potrebna oprema
Dvogled je najvažniji dio opreme svakog
posmatrača i omogućava da se ptice vide bolje
i sa više detalja, a da ih pri tom ne poplašite.
Najvažniji kriterijum pri izboru dvogleda je
lakoća upotrebe. Dvogled vam mora dobro
“ležati” u rukama, točkić za izoštravanje mora
biti lak za dosezanje i okretanje, a gledanje
kroz njega ne smije da izaziva zamor očiju.
Čuvajte ih od vlage. Ako ste koristili dvogled
po kiši, obrišite ga. Ukoliko je vlaga prodrla
unutra, ostavite ga na toplom mestu da se
osuši. Ne otvarajte tijelo i ne vraćajte ga u
torbu dok se ne osuši.
Čuvajte sočiva od prljavštine. Prašinu prvo
oduvajte, pa tek potom stakla obrišite mekom
krpom, nježno i bez pritiskanja. Budite posebno
pažljivi na plaži jer pijesak može da ogrebe
sočivo.
Priručnik za određivanje vrsta-preporučujemo
knjige ilustrovane crtežima u boji (a ne
fotografijama), kod kojih se uz ilustraciju
nalazi kratak tekst o bitnim odlikama vrste i
višebojna mapa rasprostranjenosti u Evropi.
Bilježnica-pri opažanju ptica, veoma je važno
da imate bilježnicu u kojoj ćete revnosno
zapisivati primjećene karakteristike ptice koje
trenutno posmatrate, što će vam biti od velike
pomoći prilikom određivanje iste. U nekim
slučajevima nije na odmet pticu i nacrtati
sa svim karekteristikama koje ste primjetili
na istoj. Najbitnije detalje brzo nacrtajte i
zapišite.
Kako možete pomoći pticama
Gniježđenje
Ptice se bez izuzetaka ležu iz jaja, a većina njih
brine za svoje potomstvo. O potomstvu brinu
oba roditelja (prilikom ležanja na jajima se
smjenjuju ili ne). Ponekad to čini samo ženka,
na primjer kod koka), u nekim slucajevima to
radi samo mužjak (na primjer kod liskonoge).
Ipak, postoje i ptice koje nakon polaganja jaja
ne brinu za svoje potomstvo. Tako radi obična
kukavica, koja svoja jaja podmeće u gnijezda
drugih ptica, prije svega u gnijezda grmuša,
trstenjaka, crvendaća i običnog popića. Mlada
kukavica koja se obično izleže prije mladih
domaćina izbaci potomstvo domaćina (jaja
i mlade) iz gnijezda, jer bi joj u suprotnom
slučaju, prilikom diobe hrane svim mladima,
pripalo suviše malo hrane i ona bi uskoro
uginula. Ptice gnijezda grade od najrazličitijih
materijala, najčešće ih oblažu dlakom ili perjem,
koje pokupe u okolini gnjezdilišta ili pak perjem
iščupanim iz sopstvenog tijela (na primjer
patke). Sokolovi i sove poznati su po tome da
ne grade gnijezda već jaja polažu na golo tlo
stjenovitih polica, u dupljama ili u potkrovljima
zgrada. Neke ptice nasele napuštena gnijezda
drugih ptica. Gnijezda sova obično su obložena
ostacima plijena.
Kućice za gniježđenje
Zaštita od grabljivica?
Vještačka gnijezda (kućice za gniježđenje)
prije svega naseljavaju ptice koje gnijezde u
dupljama, u drveću ili u pukotinama stijena.
Najbolji način zaštite tih ptica je sačuvati
što više prirodnih duplji, a ako to nije moguće
pristupamo izradi vještačkih.
Na taj način privući ćemo mnogo ptica u svoje
voćnjake i okućnice i moći ćemo lako posmatrati
njihove svakodnevne aktivnosti. Izrada kućica
je za većinu naših ptica pjevačica veoma slična,
razlika je samo u prečniku ulaznog otvora. Rupa
prečnika 2,8 cm dovoljna je za plavetnu sjenicu,
ćubastu sjenicu, sivu sjenicu, jelovu sjenicu i
poljskog vrapca. Prečnik 3,2 cm traže: velika
sjenica, bjeločela muharica. Prečnik od 4,5 cm
potreban je za brgljeza, kućnu crvenrepku,
planinsku crvenrepku, sivu muharicu, običnog
vrapca, dok je prečnik od 5,0 cm neophodan za
čvorka, ćuka i dr.
Grabljivci koji napadaju kućice i njihove
stanovnike su mačke, vjeverice, miševi, kune,
lasice, te ptice poput detlića, kopca, svrake,
sojke, vrane, itd. Bodljikava žica ili trnovite
grančice ruže iznad i ispod kućice će zaustaviti
većinu sisara.
Hranilice
Zima je vrijeme selekcije, kada opstaju samo
najotporniji. Sve ptice koje zimuju u našim
krajevima prilagođene su mrazu i zimi. Mišljenja
o tome da li zimi ptice treba hraniti, ili ne, su
podeljena. U sačuvanom, prirodnom okruženju,
gdje ptice same lako dolaze do hrane, dodatno
hranjenje, sa biološkog i zaštitarskog aspekta
nije potrebno. U okruženju gdje su prirodni
izvori hrane uništeni (na primjer u vještački
uređenim prostorima, u naseljenim mjestima),
dohranjivanje ptica nije na odmet. Hranilice
21
koristimo samo za vrijeme trajanja sniježnog
pokrivača. Sjemenke moraju ostati suve,
prostor sa zrnevljem mora biti čist, kako se
hrana ne bi miješala sa izmetom ptica. Ne
treba dodavati vodu, hljeb i soljenu hranu.
Najpogodnija hrana su sjemenke suncokreta,
ovsa, kukuruza, te ostalih žitarica.
Ukoliko počnete da ih hranite, imajte na umu
da ste time preuzeli na sebe obavezu da to
nastavite tokom čitave zime. Ako, npr., usred
januara odete na skijanje, “vaše” ptice će
uginuti od gladi ukoliko u okolini nema drugih,
pouzdanijih izvora hrane, jer tada ne mogu
savladati veće razdaljine.
Voda
Voda je pticama značajna za piće ali i za
higijenu. Svježu vodu treba iznositi svaki dan,
jer će usled mnoštva ptica ona brzo postati
zagađena i puna bakterija. Bilo kakva plitka
posuda ili tanjir mogu poslužiti kao kada za
kupanje. Preporučljivo je u jednom uglu posude
nasuti kamenčiće ili šljunak, pa tako napraviti
malu plažu i plićak gde će se ptice lakše
kupati.
Hrana i voda se moraju redovno menjati a
posude i kontejneri čistiti. Higijena je veoma
važna, jer su ptice podložne zarazama koliko
i ljudi.
Prstenovanje ptica
Prstenovanje je raširena naučna aktivnost
koja nam omogućava da saznamo kuda odlaze
mlade ptice po napuštanju gnezda (postnatalna
disperzija), rute seobe, životni vijek ptica u
prirodi (nasuprot primjercima u zatočenistvu,
koji po pravilu žive duže), itd.
Možda ćete opaziti pticu sa više jarkoobojenih
plastičnih prstenova na nogama. Osim
plastičnih u boji, prsten može biti i metalni, sa
kombinacijom slova i cifara. Metalni se mnogo
više koriste, ali se teže uočavaju.
Ako se radi o živoj ptici sa plastičnim
prstenovima, zabilježite kombinaciju boja i
22
na kojoj nozi se nalaze (npr. plavi gore, žuti
dole na lijevoj, i crveni gore, metalni dole na
desnoj nozi). Ako ste pronašli mrtvu pticu
sa prstenom, sam prsten ponesite sa sobom,
a zabilježite broj na njemu te vrstu, datum
i lokalitet pronalaženja, kao i uzrok smrti
(ukoliko ga možete procijeniti).
IBA-Important Bird Area
(Područja od međunarodnog značaja
za boravak ptica)
IBA (područja od međunarodnog značaja
za boravak ptica) su područja na kojima
se redovno javlja značajniji broj populacija
jedne ili više vrsta na seobi, zimovanju ili
gniježđenju. Mnogim ugroženim vrstama ptica
omogućavamo preživljavanje ako aktivno štitimo
njihova staništa. Zato je svjetski autoritet
za ptice BirdLife International uveo program
identifikacije i proglašenja IBA područja
po već postavljenim standardima koji važe
za sve zemlje koje ga sprovode. Osnovni cilj
ovog programa je dugoročno obezbjeđivanje
preživljavanja svim vrstama ptica.
BirdLife International je 2000. godine proširio
evropski IBA inventar i on danas sadrži preko
5000 IBA staništa, što pokriva 7% Evrope. U
vremenu kada se čovjekove potrebe za morem
i kopnom sve više intenziviraju i kada se
evropski pejzaži uništavaju zbog ekonomskog
razvoja, postaje jako nužno da zaštita prirode
bude predmet temeljnog razmatranja tokom
procesa odlučivanja. IBA program mora
nastaviti da bude temelj zaštite prirode i
evropskog biodiverziteta.
U Crnoj Gori je, po strogim međunarodnim
standardima do sada identifikovano svega pet
takvih područja - Skadarsko i Šasko jezero,
ulcinjska Solana, Durmitor i Biogradska
gora,. No, to je tek početak rada na IBA
identifikaciji.
Literatura:
European Commission, Life III:
LIFE Focus / LIFE-Nature: communicating with stakeholders and the
general public – Best practice examples for Natura 2000; Kerstin Sundseth
(LIFE-Focus is the journal of the LIFE III programme (2000–2004),
Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities
pp 72
Vešović-Dubak,N. (2007): Prokletije: Saveljić, D. (Ed.)(2007): Područja od
međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori. Monografija CZIP
br. 1. 42-44.Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore. Podgprica.
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/
art6/provision_of_art6_en.pdf
http://www.natura.org/
http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/index_en.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/Natura_2000
http://www.natura2000.fr/
http://www.natura2000.gov.si/?L=1
http://natura2000networkingprogramme.blogspot.com/
23
IBA
Potencijalna IBA
Područja za koje je potrebno samo završtit prikupljanje
podataka za dobijanje IBA statusa
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
10 459 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content