GEOLOGIJA Fosili - ogledalo geološke prošlosti - fosili - ostaci životinja i biljaka iz proteklih razdoblja; otisci organizama u naslagama sedimentnih stijena - fosili omogućuju da se rekonstruira prošlost Zemlje; zahvaljujući znanosti o evoluciji koja je utvrdila da su se organizmi razvijali od jednostavnih prema složenijima - provodni fosili (karakteristični za manja geološka razdoblja) -> na osnovi fosila moguće je odrediti relativnu starost stijena - apsolutna starost stijena određuje se novim metodama koje se temelje na vremenu raspada radioaktivnih elemenata (radija, uranija, rubidija) - posebice je raširena metoda koja se temelji na vremenu (polu)raspada izotopa ugljika C14 - vrijeme poluraspada je 5730 godina te se može izračunati starost do 70 000 godina - povijest Zemlje dijeli se na eone -> ere -> periode -> epohe -> doba - eoni: Hadij (4,5 milijardi g. pr. Kr. - 3,5 milijardi g. pr. Kr.) Arhaik (3,5 milijardi g. pr. Kr. - 2,5 milijardi g. pr. Kr.) Proterozoik (2,5 milijardi g. pr. Kr. - 550 mil. g. pr. Kr.) Fanerozoik (550 mil. g. pr. Kr. - do danas) - prva tri eona nazivaju se još prekambrij - iz tog razdoblja je 20% današnjih stijena - izdignuti dijelovi predstavljaju štitove bogate rudama (Kanadski i Baltički štit), a spušteni dijelovi platforme ili ploče (Ruska ploča) - fanerozoik se dijeli na 3 ere: paleozoik (545 mil. g. pr. Kr. - 245 mil. g. pr. Kr.), mezozoik (245 mil. g. pr. Kr. - 60 mil. g. pr. Kr.) i kenozoik (60 mil. g. pr. Kr. - danas) - u paleozoiku su se događale 3 orogeneze (proces izdizanja gorja): - takonska u ordoviciju - kaledonska u siluru i devonu - hercinska u karbonu u permu - kaledonskom orogenezom nastala su sljedeća gorja: Skandinavsko gorje, sjeverni dijelovi Velike Britanije i Irske, sjeverni Apalači (Sj. Amerika) - hercinskom orogenezom nastali su: južni Apalači, Marutanidi (Afrika), Veliko razvodno gorje (Australija), Ural, Središnji masiv (Francuska), Ardeni (Belgija), Vogezi (Francuska), Njemačko-češko sredogorje, Rodopi (Bugarska), Altaj (Azija - granica Kine i Mongolije), dijelovi južne Poljske i dijelovi Ukrajine - početkom mezozoika svi su kontinenti bili spojeni - Pangea - zatim se zbog tektonskih pokreta počinju razdvajati (trijas) - u mezozoiku je alpska orogeneza (nastale Alpe) - u kenozoiku je alpska orogeneza bila najizraženija (završila je u paleogenu) - stvorila je mlada ulančana gorja - planinski pojasi: Kordiljeri (Ande u J. Americi), Alpe (od Pireja do Kavkaza), Himalaja (od Kavkaza do Istočne Azije) - kontinenti su došli u današnji položaj u kenozoiku, a u epohi pleistocena pojavljuju se homo habilis i homo erectus (ljudi) - pleistocen su obilježila izmjena ledenih i međuledenih doba, po završetku ledenog doba razina mora se je podigla za oko 130 m (u literaturi se navodi 100 m, ali to je pogrešno) Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu Minerali i stijene MINERALI – minerali predstavljaju osnovne dijelove od kojih su izgrađene stijene Zemlje - izgrađeni su od atoma, iona i molekula pa im se sastav može izraziti kemijski - obično su pravilnog oblika, a ukoliko se dogodi da nisu, nazivamo ih amorfnim (nepravilnim) - najčešći elementi koji izgrađuju minerala su: kisik, silicij, željezo, aluminij, kalcij, natrij, magnezij i kalij - od devet grupa minerala, najznačajniji su silikati, oksidi, hidroksidi, karbonati, samorodni elementi (izgrađeni od samo jednog elementa) - silikatni minerali zastupljeni sa 75% u građi Zemlje - oksidi i hidroksidi zastupljeni sa 17% u građi Zemlje - karbonati (CO3) sudjeluju s 1,7% u građi Zemlje - najčešći vapnenac/kalcit (CaCO3) i dolomit [CaMg(CO3)2] STIJENE - nakupine jedne ili više vrsta minerala nazivaju se stijene 1. vulkanske stijene (magmatske, eruptivne) - nastaju hlađenjem (kristalizacijom) magme ili lave a) intruzivne: nastaju u Zemljinoj unutrašnjosti, dugo i polagano hlađenje magme, lijepa i zrnata struktura (granit, peridot) b) efuzivne: nastaju na Zemljinoj površini, kratko i brzo hlađenje lave, nema kristalizacije ili ako do nje dođe nastaju sitna zrna minerala (bazalt, andezit) c) žične: nastaju u „dimnjacima“ koji povezuju Zemljinu unutrašnjost sa Zemljinom površinom 2. sedimentne stijene (taložne) - nastaju taloženjem ili sediemntacijom minerala - prepoznatljive po slojevima - nastaju na i pri Zemljinoj površini (najveći dio stijena na Zemlji) - nastaju taloženjem i okamenjivanjem (dijageneza) materijala nastalog: a) trošenjem već postojećih stijena -> klastične stiene (šljunak - konglomerat; pijesak - pješčenjak; mulj - šejl - vezivni materijal velikog broja stijena) - prapor ili les -> crnice (nastao otpuhivanjem materijala sa zemljišta nastalog djelovanjem ledenjaka (Ukrajina, Kina, Rusija, Amerika) - lapor ili tupina -> cement (kalcit, dolomit i glina) (Našice, blizina Splita) b) kristalizacijom -> kemijske stijene (gips i kuhinjska sol) c) od živih organizama -> biogene stijene (vapnenac i dolomit) - vapnenci se sastoje od komadića kostura organizama koji su ih za života izgradili od kalcij-karbonata, uzimajući ga iz vode (stijene najčešće nastaju u vodi) - vapnenac i dolomit nalazimo u kršu (54% površine naše domovine) - gubljenjem vapnenca nastaje crvenica (gorska, primorska i zapadni dio panonske Hrvatske) - ugljen nastaje procesom karbonizacije močvarne vegetacije (treset, smeđi ugljen, kameni ugljen, antracit) - karbon (naslage kamenog ugljena) - povećanje koncentracije ugljika tokom nekog razdoblja - nafta nastaje na dnima zatvorenih mora gdje vladaju anaerobni uvjeti 3. metamorfne stijene (preobražene) Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - nastaju preobrazbom već postojećih stijena u Zemljinoj unutrašnjosti pod utjecajem visokog tlaka i temperature - od vapnenca je nastao mramor, a od granita gnajs - prepoznatljive po škriljavoj strukturi (minerali poredani okomito u obliku listića ili štapića na djelovanje tlaka - stresa) Zemljina građa - Zemljina unutrašnjost je izgrađena od 3 glavna dijela (lupine): jezgra, plašt i kora - granične plohe između navedenih dijelova Zemljine unutrašnjosti zovu se plohe diskontinuiteta - između kore i plašta je Mohorovičićeva ploha diskontinuiteta - između plašta i jezgre se nalazi Gutenbergova ploha diskontinuiteta JEZGRA - izgrađena od teških metala: nikal i željezo - temperatura u jezgri dolazi do 5500 °C - unutrašnja jezgra proteže se od 6371 km do 5080 km - u čvrstom je stanju - vanjska jezgra proteže se od 5080 km do 2900 km - u tekućem je stanju PLAŠT - od 2900 km do otprilike 40 km u dubinu - dijeli se na: a) gornji plašt - od 100 km do 40 km b) donji plašt - od 2900 km do oko 200 km c) „srednji plašt“ (astenosfera) se nalazi između donjeg i gornjeg plašta; sastoji se od tekuće magme; gibanja magme u astenosferi pokreću litosferne ploče ZEMLJINA KORA - ima svoj gornji i donji sloj a) gornji sloj - sastavljen uglavnom od granita, a po glavnim kemijskim elementima od kojih je sastavljen nazivamo ga sial b) donji sloj - sastavljen je uglavnom od bazalta, a po glavnim kemijskim elementima od kojih je sastavljen zovemo ga sima - s obzirom na sastav, Zemljinu koru dijelimo na: a) oceanska kora - izgrađena je samo od bazaltnog sloja i prekrivena morskim sedimentima (debljine od 4 do 20 km), a zauzima 59,5% površine Zemlje b) kontinentska kora - izgrađena od granitnog i bazaltnog sloja (debljina joj doseže do 70 km), a zauzima 34,5% površine Zemlje c) prijelazni tip kore - karakterističan je za prostore dodira oceanske i kontinentske kore (područja podvlačenja oceanske pod kontinentalnu koru), a zauzima 6% površine Zemlje - gornji dio plašta (u čvrstom stanju) i Zemljina kora čine čvrstu (stjenovitu) cjelinu koja se zove litosfera (grč. lithos = kamen, stijena) Globalna tektonika ploča i reljef Zemlje - zbog gibanja magme u astenosferi i litosferne ploče su u pokretu - horizontalno kretanje magme pokreće litosferne ploče Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - danas je poznato da se litosfera sastoji od oko 20 manjih ili većih litosfernih ploča - kretanje ploča i njihov aktivnost najizraženija je duž njihovih granica (rubova), a na to upozorava raspored potresa i vulkana u svijetu - razlikujemo tri tipa granica litosfernih ploča KONSTRUKTIVNE GRANICE - označuju područja gdje se litosferne ploče međusobno udaljavaju - kroz razmake, pukotine, izbija magma gradeći i oblikujući oceanska gorja uz snažne potrese - ta oceanska gorja nazivaju se srednjooceanski hrptovi (jasno izražen smjer pružanja) - središnji dio tih gorja je žljebasto udubljenje kroz koje izbija magma stvarajući novu Zemljinu koru -> konstruktivne granice -> nastanak oceana (proces oceanizacije) - Atlantski ocean je nastao razmicanjem Pangee - odvajanjem Amerika i Afrike – Island je oceanski hrpt -> oceanski hrptovi najduži lanci na svijetu, također tu je i veća razina mora DESTRUKTIVNE GRANICE - obilježava podvlačenje jedne ploče pod drugu, uglavnom na rubovima oceanskih primorja pri čemu nastaju dubokomorski jarci (11 022 m) - ploča koja se podvlači lomi se i puca pa se javljaju potresi, a na površinskoj ploči pojavljuju se vulkani i nastaju ulančani planinski lanci i otočni nizovi - to je najnestabilnije područje na Zemlji, jer se litosfera razara - brzina podvlačenja može doseći i do 37 cm godišnje - jedan od glavnih dokaza podvlačenja jesu žarišta potresa u području podvlačenja, vezana uz kosu plohu (prosječni nagib 45°) što je nepobitan dokaz u kakvom je položaju ploča koja se podvlači - Benioff zona - može doći do povlačenja oceanske pod kontinentsku ploču, oceansku pod oceansku i kontinentsku pod drugu kontinentsku ploču KONZERVATIVNE GRANICE - označene su rasjednim pukotinama duž kojih dolazi do smicanja dviju litosfernih ploča što izaziva česte i jake potrese - nema stvaranja nove ni nestajanja stare Zemljine kore -> otuda naziv (lat. konservare = očuvati) - primjer ovakve granice predstavlja oko 1000 km dug rasjed San Andreas u Kaliforniji - duž njega dolazi do smicanja Pacifičke i Sjevernoameričke litosferne ploče -> glavno potresno područje uz pacifičke obale SAD-a - središnji prostori kontinenata stariji su od njihovih rubova jer se na njima ne zbiva tektonika ploča - kratoni - karakterizira ih mali broj potresa, jako trošenje stijena i nizak reljef (štitovi i platforme) Endogeni ili unutrašnji pokreti i oblici - označavaju gibanja Zemljine kore izazvana endogenim silama - dijele se na tektonske pokrete (nabiranje, rasjedanje, navlačenje), epirogenetske pokrete, vulkanizam i potrese - sloj je osnovni pojavni oblik litosfere i karakterističan je za sedimentne stijene - omeđen je sa dvije slojne plohe Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu BORE - bore su strukturne jedinice litosfere koje nastaju nabiranjem, predstavljaju savijene slojeve - nastaju pod utjecajem bočnih pritisaka ili kompresije koje dolaze iz dva suprotna smjera u litosferi - dijelovi bore: lijevi krak, desni krak, krilo, antiklinala, tjeme, sinklinala - podjela bora: a) s obzirom na položaj osne plohe prema vodoravnoj ravnini: - uspravna - kosa - prebačena - polegla - utonula b) s obzirom na položaj krila (krakova) prema osnoj plohi: - normalna - izoklinalna - lepezasta RASJEDI - rasjedi su strukturne jedinice litosfere koje nastaju izdizanjem, spuštanjem ili uzdužnim pomicanjem dijelova Zemljine kora duž pukotine koju nazivamo paraklaza - nastaju kao posljedica kompresije (zbijanja), ekstenzija (razmicanja) i gravitacije - dijelovi rasjeda: - rasjedna ppukotina ili paraklaza, rasjedna krila - s obzirom na smjer duž paraklaze, dijelimo ih na: - normalne - reversne - horizontalne ili transkurentne (imaju samo horizontalni pomak) - sustavi rasjeda se češće javljaju od osamljenih rasjeda: 1. tektonska graba ili rov (npr. dio doline Rajne, dolina Save) 2. stršenik ili horst (npr. Vogezi, Schwarzwald, panonske gore) NAVLAKE - navlake su strukturne jedinice litosfere koje označavaju stijene koje su bile jedna pored druge, a sada su jedna na drugoj - mogu nastati boranjem, reversnim rasjedanjem i gravitacijskim klizanjem - česte u Alpama EPIROGENETSKI POKRETI - grč. epiros = kopno - dugotrajna, vertikalna boranja Zemljine kore bez boranja, rasjedanja i navlačenja - najuočljiviji su na priobalnim područjima - ukoliko dolazi do epirogenog spuštanja Zemljine kore, razina mora se izdiže i plavi dijelove kopna (transgresija) - ukoliko dolazi do epirogenog izdizanja Zemljine kore, more se povlači (regresija) - naziv Jadranskog mora - prema gradu Adria Vulkanizam i potresi Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu VULKANIZAM - odnosi se na sve pojave i procese vezane uz izbijanje užarene magme na površinu Zemlje - na mjestima gdje postoje duboke pukotine u Zemljinoj kori do izbijanja magme na površine Zemlje VULKANI - magma na Zemljinu površinu može izbijati duž dugih i uskih pukotina - izljevi - njima nastaju ploče od ohlađenje lave - Island (srednjooceanski hrpt) - kad lava izbija iz jednog kanala (dimnjaka) ili više njih, tada se lava nagomilava i hladi te oblikuje uzvišenje (vulkanska kupa) - ta uzvišenja nazivamo vulkani - dijelovi vulkana: na vrhu je ljevkasto udubljenje (krater) koje je s kanalom (dimnjak) povezano sa vulkanskim ognjištem - ognjište - dio Zemljine kore u kojoj je nakupljena magma - sporedni dimnjaci omogućuju bočne izljeve (parazitske kupe) RING OF FIRE - najveći vulkanski niz je tzv. Pacifički vatreni prsten - vezan je uz granično područje litosfernih ploča na rubovima Pacifika -> dodiruje se velik broj ploča - unatoč opasnostima, vulkanska područja su gusto naseljena zbog velike plodnosti tla POTRESI - potresi su iznenadna i kratka podrhtavanja tla, a nastaju zbog naglog oslobađanja energije u litosferi - potrese prema postanku dijelimo na: 1. urušni - dio podzemlja se uruši; krški oblici - najslabiji 2. vulkanski - izbijanje magme na površinu Zemlje 3. tektonski - javljaju se na rasjedima, najjači su i najčešći, nastaju zbog tektonskih gibanja - mjesto u litosferi gdje nastaje potres zove se hipocentar - iz hipocentra se oslobođena energija valovima prenosi u obliku koncentričnih kružnica - mjesto na površini Zemlje gdje se potres najjače osjeti zove se epicentar, nalazi se točno iznad hipocentra KAKO IZBIJA MAGMA NA ZEMLJINU POVRŠINU? - izbijanje magme na Zemljinu površinu naziva se erupcija, može biti mirna (Hawaii), ali i eksplozivna - to ovisi o količini vodene pare u lavi - ako magma sadrži velike količine vodene pare, erupciju prati tutnjava i lakši potresi (eksplozija) - iz vulkana izbija ogromna količina piroklastičnog materijala - od velikih količina vodene pare nastaju golemi oblaci iz kojih, uz munje i gromove, pada kiša - kada se ta kiša pomiješa s pepelom, stvara vrelu kašu koja putuje niz padinu (lahari) - nakon toga svega izbija magma (lava) Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu KALDERA; MIRNO IZLAŽENJE MAGME - jaka eksplozija može raznijeti dio vulkanske kupe i tako nastaje prošireni krater (kaldera) - sadrži li lava manje količine vodene pare, lava iz kratera izbija mirno i sporo (vulkani havajskog otočja) - vulkani havajskog otočja nastali su prelaskom pacifičke ploče preko jedne vruće pjege (točke) JESU LI AKTIVNI VULKANI AKTIVNI, A UGASLI UGASLI? - aktivni i ugasli vukani - aktivni su oni koji danas djeluju ili imamo povijesne podatke o njihovoj aktivnosti - ugasli vulkani nisu aktivni i nemamo pisane tragove o njihovoj aktivnosti POPRATNE POJAVE VULKANA - fumarole su mjesta na kojima, kroz pukotine ohlađene lave, izbija vodena para - uz vulkane se pojavljuju i termalni izvori, izvori vruće vode zbog topline Zemljine unutrašnjosti koju uzrokuje magma - poseban tip termalnih izvora predstavljaju gejziri - iz njih voda i vodena para izbija periodički u obliku vodoskoka - npr. Old Faithful Geyser -> izbacuje vruću vodu i paru svake 63 minute KAKO SE MJERI JAČINA POTRESA? - jačina potresa se mjeri na dva načina: a) na temelju ljudskog doživljavanja učinka potresa na površini Zemlje i mjeri se Mercalli-CancaniSiebergovom ljestvicom, ima 12 stupnjeva b) na temelju određivanja jačine oslobođene energije u hipocentru (naziva se magnituda) i mjeri se Richterovom ljestvicom, ima 9 stupnjeva, instrument se naziva seizmograf POSLJEDICE POTRESA; IZOSEISTE - pomicanje tla utječe na njegovo pucanje, jedan od najuočljivijih takvih pukotina jest rasjed San Andreas dug oko 1000 km - podmorski potresi uzrokuju valove - tsunamije - najviše potresa nalazimo na granicama litosfernih ploča jer tu je litosfera najnestabilnija - crte koje na karti povezuju mjesta iste jačine potresa zovu se izoseiste Egzogeni procesi i reljef - reljef oblikovan endogenim silama biva mijenjan vanjskim ili egzogenim silama – egzogene sile su: Sunčeva energija i sila gravitacije (Zemlje, Mjeseca i Sunca) - Sunčeva energija utječe na pokrete zraka, vode i leda, a to su čimbenici koji oblikuju reljef u egzogenim procesima - postoje različiti tipovi reljefa oblikovani vanjskim procesima: fluvijalni, marinski, glacijalni, krški, eolski reljef Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu TROŠENJE STIJENA - označava mrvljenje i razaranje stijena - može biti: a) mehaničko ili fizičko - karakteristično za sušna područja s velikim dnevnim amplitudama temperature te za područja gdje se temperatura spušta ispod 0 °C (razaranje stijena ledom) b) kemijsko - karakteristično je za topljive stijene (vapnenac i dolomit - one koje raspada voda) i tropska područja gdje su visoke temperature i visoka vlažnost (česte padaline) - korozija je proces kojim voda u krškim područjima otapa stijene - topljenjem vapnenca i dolomita zaostaje crvenica - talog c) biološko - kombinacija prethodna dva trošenja jer biljka svojim korijenjem drobi stijenu, a istodobno je otapa svojim kiselinama - mrvljenjem stijena nastaje regolit (erozija stijena) PADINSKI ILI DERAZIJSKI PROCESI - procesi na padinama su potaknuti silom gravitacije Zemlje a) spiranje - označava ispiranje materijala (regolita) padalinskim vodama na padinu - ovisi o sastavu zemljišta, nagibu padina, intenzitetu padalina i vegetaciji - nastaju žljebasta udubljenja: vododerine (manje) i jaruge (veće) b) puženje - javlja se kada se razmrvljeni materijal jako navlaži ili kada se ispod njega nalazi zaleđeno zemljište - godišnji pomak je 1-2 cm, uočava se „pijanim stablima“ c) tečenje (soliflukacija) - javlja se u područjima gdje je u dubljim dijelovima tlo stalno zaleđeno (permafrost ili merzlota) - površinski sloj toga tla se ljeti otopi i teče, giba se preko zaleđenog sloja - nabori na tepihu 4) kliženje - javlja se na padinama gdje se ispod površinskog sloja nalazi glina koja zbog padalinskih voda postane skliska pa površinski sloj naglo sklizne - klizišta su opasna u naseljenim područjima 5) odronjavanje - javlja se na strmijim padinama, do njega dolazi ako se kompaktne stijene nađu na mekoj podlozi koja mijenja volumen zbog upijanja vode 6) urušavanje - karakteristično je za strmce, pri čemu dolazi do razaranja donjih stijena, a gornje gube oslonac i ruše se - u podnožju padina nakupljeni materijal tvori blage kosine (uzvišenja koja zovemo predgorske stepenice ili pedimenti) Fluvijalni reljef - lat. fluvius = rijeka – reljef nastao radom tekućica Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - rijeka svojom razaralačkom snagom (erozijom) oblikuje reljef, ali rijeka oblikuje reljef i nakupljanjem (akumulacijom) materijala nastalog erozijom - erozijski učinak je najveći u dijelovima s većim padom, a najmanji u ravnicama - na temelju odnosa erozije i akumulacije tok tekućice dijelimo na: gornji (izvor), srednji i donji (akumulacija snažnija) - najznačajniji erozijski oblici su korito i dolina tekućice GORNJI TOK - veliki nagibi, dubinska erozija (produbljivanje korita i dolina), bočna erozija je slaba - u poprečnom profilu korito i dolina imaju oblik slova V - materijal koji voda nosi je krupan i vučen - za gornji tok su karakteristični vodopadi i slapovi - na vodopadima se javlja regresijska ili unazadna erozija - ponekad rijeka regresijskom ili unazadnom erozijom probije razvodnicu i prema sebi skrene tekućicu drugog porječja - gusarstvo ili piraterija - poseban tip slapova i vodopada su sedrene barijere - Plitvička jezera - stijene koje su nastale u koritima rijeka koje teku kroz krš (vapnenac) SREDNJI TOK - zbog smanjenog nagiba tekućica otječe sporije pa sve više dolazi do izražaja bočna erozija (proširuje korito i dolinu) - dolinske strane postaju blaže, a korito šire - javljaju se riječni zavoji ili meandri - zbog bočne erozije - meandar se ne može beskonačno bočno razvijati, već u određenom trenutku dolazi do prirodnog presijecanja grede, a odsječeni dio zaostaje (mrtvaja) - u srednjem toku rijeka može formirati dva rukavca (korita) i tako između njih nastaje otok erozijskog postanka DONJI TOK - erozija najslabija, a akumulacija najsnažnija - dolinske strane još blaže, doline i korita široki - česti mrtvi rukavci ili stara korita - prvotno korito postane plitko AKUMULACIJSKI FLUVIJALNI OBLICI - karakteristični za donji tok 1. sprudovi - taloženi materijal na izbočenjima u koritu, ako izbije na površinu - riječni otok (ada) -> akumulacijskog postanka 2. naplavne ravni (poloji) - nastaju tijekom visokih vodostaja kada se rijeke izlijevaju i plave dna dolina pri čemu dolazi do taloženja pijeska i mulja - poznate su naplavne ravni rijeka Po, Mississippi i Gangesa 3. delte - nastaju na ušćima, gdje transportna snaga tekućice u potpunosti prestaje - u plićim i mirnijim dijelovima mora, prepoznatljive po razgranatom ušću Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu Marinski i jezerski (limnički) procesi i oblici - djelovanje mora i jezera ograničeno je na uski pojas kopna koji graniči s morem i jezerom = obala - činioci koji djeluju na obalu: valovi, morske struje i morske mijene - najveće značenje imaju valovi - razorno djelovanje valova zove se abrazija (lat. abradere = ostrugati) – u razini mlata valova stvaraju se udubljenja (potkapine) - stijene iznad potkapine s vremenom gube oslonac i ruše se te nastaje klif - ovaj proces se ponavlja i klif se postupno povlači - živi klif - u isto vrijeme se usitnjava materijal od srušenih stijena i taloži uz obali stvarajući obalnu ili abrazijsku ravan - s vremenom je dubina mora sve manja, abrazijska ravan sve prostranija, a valovi oslabljeni trenjem o abrazijsku ravan više ne mogu rušiti klif - mrtvi klif - otporniji dijelovi stijena mogu zaostati – ostjenjaci AKUMULACIJSKI OBLICI - stjenovita građa nastala abrazijom miješa se u moru s nanosima koje donose rijeke - nakupljanje materijala započinje na mjestu gdje slabi i prestaje prijenosna snaga mora i vjetra 1. sprud ili lido - nanosi materijala u blizini obale 2. lagune - obalni plićaci od ostatka mora odvojeni sprudovima - Venecija 3. prevlaka, tombolo i li primošten - označuju otok spojen s obalom preko spruda - Primošten 4. žal - obala s nanesenim šljunkom i pijeskom, karakteristična za zaljeve - obale prema načinu nastanka: 1. ingresijske 2. abrazijske 3. organogene 4. kombinirane INGRESIJSKE OBALE - nastaju potapanjem kopna (ingresijom) - postoje tektonske i abrazijske - tektonske nastaju potapanjem reljefa nastalog tektonskim pokretima (npr. potapanjem rasjeda, vulkana, boranih struktura) - naša obala je nastala potapanjem boranih struktura -> sinklinale su pretvorene u zaljeve i kanale, a antiklinale u otoke i poluotoke - dalmatinski tip obale (usporednost pružanja otoka, poluotoka i zaljeva uz obalu) - erozijske - nastale su potapanjem reljefa nastalog erozijom -> fluvijalne, krške, glacijalne i eolske - fluvijalne - vezane za ušća: a) estuariji - potopljena riječna ušća, duboko uvučena u kopno, ljevkasto se šire prema moru, niskih obala, pogodni za luke: London na Temzi, Hamburg na Labi, Antwerpen na Šeldi, Rotterdam na Rajni b) rijasi - potopljena riječna ušća, strmih strana, nisu tako duboko uvučeni u kopno (Šibenski zaljev, Raški kanal u Istri) c) delte - prostrane ravnice nastale na ušćima, oblik grčkog slova delta: Nil, Volga - glacijalne - nastale potapanjem reljefa nastalog djelovanjem leda Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - potapanjem donjih dijelova ledenjačkih dolina prilikom izdizanja morske razine nastali su duboki, usko, dugački, morski zaljevi - fjordovi - norveški tip obale ABRAZIJSKE OBALE - označavaju obale na kojima je prvobitni reljef izmijenjen abrazijskim djelovanjem - prepoznatljive po klifovima, abrazijskoj terasi ili ravni, žalovima, … ORGANOGENE OBALE - izgrađuju ih živi organizmi a) koraljne obale - topla, tropska mora, do 50 m dubine – posljedice nakupljanja koralja koji stvaraju koraljne grebene - najpoznatiji je Veliki koraljni greben uz obalu Australije - nastaju i oko otoka stvarajući atole koji zatvaraju lagune b) mangrovski tip obale - u ekvatorijalnom području, neposredno uz obalu - stabla mangrove imaju gusto korijenje koje uzrokuje nakupljanje materijala RAZVEDENOST OBALE - predstavlja odnos između stvarne i zračne dužine obale sd - koeficijent razvedenosti -> k r = sd = stvarna udaljenost, zd = zračna udaljenost zd - koeficijent razvedenosti hrvatske obale je 527 km zračne udaljenosti i 1777,7 km stvarne udaljenosti, tj. 11,07 km - naša je obala, iza norveške, druga po razvedenosti u Europi Glacijalni i periglacijalni procesi i oblici - lat. glacies = led - u polarnim krajevima i na visokim planinama, gdje su temperature niže od 0 °C, prevladavaju snježne padaline, a pri oblikovanju reljefa glavnu ulogu ima led - led je voda u krutom stanju - još izraženiju ulogu u oblikovanju reljefa led je imao tijekom hladnijih razdoblja Zemljine prošlosti glacijala ili ledenih doba - najmlađe je bilo tijekom pleistocena - led se danas nalazi na Antarktici i Grenlandu, a u nižim geografskim širinama na visokim planinama - do stvaranja leda dolazi iznad snježne granice - iznad nje je područje u kojem padne više snijega nego što se može otopiti - zbog nagomilavanja snijega, isti se u donjim dijelovima počne otapati, dio tako nastale vode ponovno se zamrzne i tako nastaje led - na površini kopna razlikujemo 2 tipa ledenih masa: dolinski ledenjaci i ledenjački pokrovi - glacijalna erozija naziva se egzaracija, a potpomognuta je otrgnutim komadićima stijena koje se nalaze u ledu i zovu se til - dolinski ledenjaci obuhvaćaju manju površinu leda na Zemlji - njihov nastanak vezan je za postojanje riječnih dolina, koje su nastale prije stvaranja ledenjaka - dolinski ledenjaci su ledene rijeke koje sse zbog sile teže kreću niz dolinu prema nižim predjelima Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - brzina ledenjaka je različita, tako se alpski ledenjaci kreću od 0,1 do 0,4 m dnevno, a himalajski 2 do 3,5 m dnevno - unutar samog ledenjaka brzina kretanja nije svugdje ista - brži je na površini i u središnjim dijelovima, a zaostaje na dnu i rubovima zbog otpora podloge - nastaju pukotine u ledenjaku EGZARACIJSKI RELJEFNI OBLICI - led i stijene koje nosi u sebi razaraju stijene oko sebe i pod sobom stvarajući čitav niz reljefnih oblika 1. cirkovi ili krmice - polukružna udubljenja u vršnim dijelovima visokih planina, nastala pod utjecajem težine nakupljenog snijega i leda - cirkovi su „izvori“ ledenjaka 2. uglančane ili polirane površine - otporne stijene se pod pritiskom leda glačaju 3. strije – stjenoviti materijal koji led vuče po dnu, stvara ledenjačke brazde koje se zovu strije 4. komčići - zbog toga što su stijene različite otpornosti, otpornije stijene zaostaju kao povišena ispupčenja - zovu ih još i mutonirane stijene jer podsjećaju na leđa ovce 5. ledenjačka dolina - led riječnu dolinu V oblika preoblikuje u dolinu U oblika AKUMULACIJSKI GLACIJALNI OBLICI - nastali su taloženjem komadića stijena (tila) nastalih struganjem leda - najčešći akumulacijski reljefni oblici jesu morene - treba istaknuti da se materijal taloži kada se led otapa - morene se razlikuju prema mjestu gdje nastaju - bočne morene nastaju na rubovima ledenjaka, a u slučaju kada se 2 ledenjaka spoje nastaje središnja morena - podinska morena nastaje na dnu ledenjaka - završna morena označava trenutni domet ledenjaka, a najisturenija među njima označava maksimalni domet ledenjaka - iza završne morene često nastaju ledenjačka jezera jer je njome pregrađena ledenjačka dolina - npr. jezera na sjeveru Italije - ledeni pokrovi su velike mase leda s vrlo malim kretanjem uz rubove - karakteristični su za Antarktiku i Grenland - ledena masa utječe i na spuštanje kopna pod prostranim i debelim pokrovima - utvrđeno je da je nakon posljednjeg ledenog doba u pojedinim dijelovima Skandinavije došlo do izdizanja Zemljine površine za 300 m – upravo je Skandinavija poznata po specifičnom reljefnom obliku koji je nastao djelovanjem ledenog pokrova - fjeld (uglančana i izbrazdana stjenovita visoravan) – Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu PERIGLACIJALNI OBLICI - grč. peri = oko, okolo, kod - periglacijalni prostori nastavljaju se na područja zahvaćena ledom i imaju prosječnu godišnju temperaturu nižu od 0 °C - karakterizira ih trajno smrznuto tlo - permafrost ili merzlota (Sibir, Aljaska i sjeveroistok Kanade) - dubina permafrosta može biti i nekoliko stotina metara, a za kratkog toplog razdoblja otapa se do dubine od 1-2 m - karakteristična vegetacija je tundra Krš, krški procesi i oblici - krš je naziv za reljef na topljivim stijenama (npr. vapnenac) - osnovni proces trošenja stijena je korozija - otapanje stijena pod utjecajem vode - što je količina ugljikovog dioksida (CO2) u vodi veća, to otapanje je snažnije - čvrsti vapnenac prelazi u topljivi kalijev hidrokarbonat CaCO3 + H20 + CO2 -> Ca(HCO3)2 - zbog tektonskih pokreta vapnenci su stijene pune pukotina što pospješuje cirkulaciju vode u kršu - voda svojim djelovanjem stvara površinske i podzemne krške reljefne oblike POVRŠINSKI RELJEFNI OBLICI a) škrape - najmanji, ali najbrojniji reljefni oblici na površini krša - rebraste škrape izgledaju poput žljebova, odvojene su oštrim bridovima, nalaze se na strnim stijenama – mrežaste škrape nastaju na ravnim i blago nagnutim krškim stijenama gdje postoje brojne pukotine – - dio krškog reljef u kojem prevladavaju dublje škrape nazivamo škrapar ili ljuti krš zbog teže prohodnosti b) kamenice - plitka udubljenja konkavnih strana, podsjećaju na plitku i široku posudu u kojima se zadržava padalinska voda c) ponikve (vrtače ili doci) - udubljenja u kršu u obliku tave, lijevka ili bunara - nastaju korozijskim djelovanjem vode koja ponire ili korozijskim djelovanjem vode i urušavanjem svodova podzemnih pukotina ili šupljina - širina i dubina varira im od nekoliko metara do nekoliko stotina metara - ako je na maloj površini izuzetno velik broj ponikava, takvo područje nazivamo boginjavi krš d) uvale - izdužena udubljenja u kršu - katkad su duge i nekoliko kilometara, a širina im je znatno manja - nastaju kao posljedica korozijskog djelovanja vode duž većih rasjeda ili spajanjem većeg broja ponikvi - dna uvala često su ispunjena tlom (neotopljenim tvarima: oksidi željeza i aluminija, kremen, glina) koje je nastalo raspadanjem vapnenca - crvenica ili terra rosa - takva dna služe kao poljoprivredne površine e) krška polja - prostrana i zaravnjena udubljenja u kršu okružena uzvišenjima Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - najveći površinski reljefni oblici u kršu umjerenih širina - dužina im iznosi i desetke kilometara, a širina im je znatno manja - nastaju duž rasjeda ili na mjestima gdje se oni presijecaju i to na područjima gdje su vododržive ili nepropusne stijene (lapor, glina) okružene vapnencima - kroz krška polja protječu rijeke koje izviru na jednom kraju polja, a na drugom poniru - ponornice - zbog nanesenog rastresitog materijala fluvijalnim i padinskim procesima, polja su vrijedna u argrarnom smislu f) krške zaravni - prostrane ravničarske kamenite površine na vapnencima, a karakteristične su za tropske krajeve - nastaju na dodiru nepropusnih stijena i vapnenca, pri čemu voda sa nepropusnih stijena donosi naplavni materijal i zatrpava pukotina na vapnencu, čime je onemogućeno poniranje vode u vapnenačke stijene - događa se vodoravna korozija koja otapa vapnenačka uzvišenja na rubovima i tako se širi zaravan PODZEMNI KRŠKI OBLICI a) jame - okomita podzemna udubljenja strmih strana dublja od 5 metara - najdublja jama u Hrvatskoj je Lukina jama (1431 m) b) spilje - podzemna udubljenja razvijena pretežno u vodoravnom smjeru, dulja od 5 metara c) kaverne - zatvorene šupljine u kršu i bez otvora koji ih povezuje sa površinom - sve podzemne krške oblike jednim imenom nazivamo speleološki objekti - speleološke objekte ukrašavaju spiljski ukrasi: stalaktiti - spuštaju se sa svodova stalagmiti - uspinju se s podova stalagnati - stupovi nastali spajanjem stalaktita i stalagmita - u Hrvatskoj reljef nalazimo u gorskoj, primorskoj i rubnim dijelovima panonske Hrvatske prema gorskoj Hrvatskoj (24%) Vlaga u zraku i padaline - vlaga zraka označava količinu vodene pare u zraku - tu količinu iskazujemo kao apsolutnu i relativnu vlagu zraka - apsolutna vlažnost zraka pokazuje broj grama vodene pare u 1m3 zraka - relativna vlažnost zraka pokazuje postotak zasićenosti zraka vodenom parom - kada se u zraku nalazi najveća moguća količina vodene pare, kažemo da je zrak zasićen vodenom parom -> ako se u stanju zasićenja poveća količina vodene pare, počinje njezino pretvaranje u kapljice vode (kondenzacija) ili u kristaliće leda (sublimacija) - topli zrak može primiti više vodene pare nego hladni, a temperatura na kojoj zrak postaje zasićen vodenom parom zove se rosište Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu
© Copyright 2024 Paperzz
