close

Enter

Log in using OpenID

Bilten 2011 - HUHIV-a

embedDownload
INFO BILTEN 2011.
godina: XII
ISSN: 1847 - 5043
2011.
1
Info
ZA ZDRAVSTVENE DJELATNIKE
HUHIV
Sadržaj
7
13
2
Početna obrada novootkrivenog HIV+ bolesnika u razvijenim
zemljama
Dr. Šime Zekan, specijalist infektolog
(Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb)
Novi dijagnostički test u Republici Hrvatskoj — određivanje
tropizma HIV-a tipa 1
Snježana Židovec Lepej, Ivana Grgić
(Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb)
19
IRIS – sindrom upale uzrokovan oporavkom imuniteta
Dr. Šime Zekan, specijalist infektolog
(Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb)
21
Znanjem protiv predrasuda
Josip Škaričić, Marko Vuletić (studenti šeste godine studija stomatologije,
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Ivica Pelivan (Zavod za
mobilnu protetiku, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu), doc. dr. sc.
Vlaho Brailo (Zavod za oralnu medicinu, Stomatološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu)
27
29
33
Stanje stigme na Balkanu i dobra praksa u BiH
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
Zašto je važno neprekidno osmišljavati, provoditi i usavršavati
terenske programe probira osoba s povećanim rizikom zaraze
hepatitisom C?
HUHIV
Kliničko ispitivanje pokazalo je da je testiranje uzorka “sline” na HIV
jednako točno kao i testiranje uzorka krvi
Niamh Scallan
INFO BILTEN 2011.
35
Hoće li krvlju prenosive zarazne bolesti “pobijediti” postojeće
programe edukacije, prevencije i probira populacijskih skupina
izloženih riziku zaraze?
Dragan Miličić
39
Oraquick testovi
Josip Begovac, prof. dr. sc.
43
Naši uspjesi u 2011. godini
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
47
Svjetski dan zdravlja 2011.
Latica Mirjanić, mag. psih.
55
Kampanje kao poluga mijenjanja ponašanja
Latica Mirjanić, mag. psih.
57
Iglomanija
Siniša Zovko, dr. med.
63
Kampanja “Prekriži hepatitis B, prekriži hepatitis C”
Latica Mirjanić, mag. psih.
73
Otvoreno Savjetovalište Udruge HUHIV
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
75
Edukacija o kroničnim zaraznim bolestima za socijalne radnike
Kristina Duvančić, dipl. soc. radnik
77
Zaštiti sebe i pomozi drugima!
HUHIV
79
Obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a 2011. – CroMSIC
Viviana Radica
81
Obilježavanje svjetskog dana AIDS-a 26. 11. - 1. 12.
Znanjem protiv predrasuda
Latica Mirjanić, mag. psih.
100
Održan koncert pun pozitive!
Mediji o Pozitivnom koncertu
105
HIV/AIDS kutak
3
HUHIV
AUTOR
Dr. Šime Zekan, specijalist infektolog
(Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb)
6
Početna obrada
novootkrivenog
HIV+ bolesnika
u razvijenim
zemljama
INFO BILTEN 2011.
Danas u zemljama razvijenog svijeta raste broj HIV+
bolesnika, dok broj eksperata za HIV opada.
Razlog za prvu tvrdnju je antiretrovirusna terapija koja je
od kraja 90-ih godina promijenila poimanje o HIV-bolesti
i pretvorila je iz smrtonosne u kroničnu bolest. Shodno
tome, problemi vezani uz samu HIV-infekciju i donedavno uobičajene komplikacije kao oportunističke bolesti
postaju manje važni, dok u prvi plan dolaze problemi koji
se sreću i kod opće populacije. Jedan dio eksperata za HIV
nije sklon ili nije kvalificiran za brigu o ovoj populaciji koja
“stari”.
To nas vodi na drugu tvrdnju, padu broja eksperata za
HIV, što dio liječenja tih bolesnika prebacuje na obiteljske
liječnike. Smatra se da danas i obiteljski liječnici mogu
pratiti HIV+ bolesnike, ali još uvijek uz nadzor eksperata
za HIV. Omjer posjeta jednom i drugom liječniku ovisi o
stadiju HIV-infekcije, komorbiditetima, općem stanju te
nekim drugim okolnostima kao što je dostupnost eksperta za HIV, povjerenje bolesnika u obiteljskog liječnika
i dobra komunikacija između specijaliste i liječnika opće
medicine koji skrbe za HIV+ bolesnika.
Bez obzira na sve to, i liječnik opće medicine i specijalist za HIV moraju biti upoznati s početnom obradom
HIV+ bolesnika kako bi liječnik opće medicine znao
protumačiti značenje podataka, simptoma te nalaza u
fizikalnom statusu i laboratorijskim pretragama takvog
bolesnika dok specijalist mora znati koristiti podatke prikupljene početnom obradom kako bi usmjerio liječenje i
eventualno proširio dijagnostiku.
Početna obrada započinje temeljitim uzimanjem podataka, dakle anamnezom koja uz “klasične” stavke ima
svoje specifičnosti, nastavlja se jednako tako temeljitim
fizikalnim pregledom, a završava dijagnostičkim testovima od kojih su neki uobičajeni za mnoge bolesti, dok
su neki specifični i provode se samo u populaciji HIV+
bolesnika.
ANAMNEZA
Započinje se uzimanjem podataka koji bi mogli otkriti
koliko dugo je bolesnik zaražen. Pita se za prijašnja testiranja na HIV, mogućnosti rizične ekspozicije, akutne
bolesti koje bi mogle odgovarati akutnoj HIV-infekciji.
Nastavlja se detaljnom osobnom anamnezom, tj uzimanjem podataka o svim dosadašnjim bolestima s posebnim
osvrtom na gastrointestinalne bolesti, kronične probleme
s jetrom, bubrezima kao i stanja vezana uz kardiocirkulatorni sustav, masnoće i šećer u krvi.
Od preboljelih bolesti važno je pitati već za dječje bolesti, npr. vodene kozice, preko drugih akutnih i kroničnih
bolesti, uz osvrt na prijašnje spolnoprenosive bolesti, tuberkulozu ili eventualnu izloženost tuberkulozi.
Važno je uzeti dobru epidemiološku anamnezu koja
uključuje putovanja ili život u regijama i područjima
gdje je moguća zaraza endemičnim uzročnicima (npr.
leišmanioza). Ne smije se zaboraviti ispitati bilo kakvu
povijest mentalnih i psihijatrijskih stanja.
Potom slijede pitanja o dosadašnjim imunizacijama te alergijama i lijekovima koje uzima, redovito ili povremeno,
uzimajući u obzir i lijekove koji se ne nabavljaju preko recepta, jer i među tzv. “narodnim” lijekovima ima pripravaka koji ostavaruju značajne interakcije s nekim lijekovima
koje uzimaju HIV+ bolesnici.
Kod žena treba uzeti podatke o menstruaciji, dosadašnjim
ginekološkim bolestima, trudnoćama i porodima.
Kod navika treba pitati za korištenje alkohola, pušenje i
nelegalne droge, kao i način uzimanja. Intravenozni ovisnici trebaju biti pitani o tome kako nabavljaju pribor
i dijele li ga s drugim ovisnicima. Pitanja o seksualnim
navikama treba postavljati u otvorenom razgovoru bez
osuđivanja prošlog ili sadašnjeg seksualnog ponašanja.
U taj razgovor treba uklopiti i savjetovanje o smanjenju
rizika od prijenosa HIV-a za druge te spomenuti rizik od
superinfekcije i prijenosa drugih spolnih bolesti za našeg
bolesnika. Treba pitati za stalne seksualne partnere i pitati
je li im HIV+ bolesnik otkrio svoj serostatus.
Bitno je znati tko od bolesnikovih najbližih zna za njegov
serostatus te kakva je njegova obiteljska situacija, gdje i s
kime živi, što radi, je li zaposlen i hoće li nešto od tih podataka imati negativan učinak na liječenje HIV-infekcije.
Obiteljska anamneza je važna zbog podataka o malignim bolestima, hipertenziji, šećernoj bolesti, povišenim
masnoćama u krvi te kardiovaskularnim bolestima, pogotovo kod prvih muških rođaka mlađih od 55 i ženskih
rođaka mlađih od 65 godina.
U evaluaciji trenutnog stanja važno je pitati za simptome od strane svih organskih sustava s posebnim osvrtom na simptome koje izazivaju HIV-infekcija i najčešće
oportunističke bolesti. Pa tako pitamo za febrilitet, noćno
znojenje, gubitak težine, glavobolje, promjene vida,
promjene u usnoj šupljini (naslage, ulceracije), smetnje
gutanja, simptome respiratornog i gastrointestinalnog
sustava, promjene na koži te neurološke ispade i promjene
mentalnog statusa. Potrebno je napraviti “probir” na simptome depresije uz pitanja o promjenama raspoloženja,
libida, spavanju, apetitu, koncentraciji, mogućnosti obavljanja svakodnevnih zadataka, pamćenju.
FIZIKALNI STATUS
Temeljit fizikalni status treba uključivati pregled svih
organskih sistema dostupnih pregledu. Na koži tražimo
najčešća stanja povezana s HIV-om kao seboroični dermatitis, folikulitis, Kaposi sarkom, gljivične infekcije, psorijazu, prurigo nodularis i dermatološke malignitete.
7
HUHIV
U usnoj šupljini tražimo znakova kandidijaze, oralne vlasaste leukoplapije, aftozne ulceracije, lezije Kaposi sarkoma i periodontalne bolesti.
Limfadenopatija je uobičajena kod HIV-infekcije, ali ako je
fokalna, izražena ili brzo napreduje zahtijeva dalju evaluaciju prvenstveno u smjeru nekih oportunističkih infekcija i limfoma. Slično vrijedi i za hepatosplenomegaliju.
lizam masti.
Rentgen snimka pluća se po nekim autorima preporučuje
kao inicijalni pregled kod svih HIV+ bolesnika, a kod
drugih samo prema indikaciji.
Obrada za osteoporozu te eventualne hormonalni testovi
ovise o simptomima i dobi.
INFO BILTEN 2011.
Viralni tropizam se određuje kako bi znali je li bolesnik
zaražen virusom koji koristi isključivo CCR5 koreceptor za
ulazak u stanicu. Radi se samo ako se namjerava uvesti
terapija CCR5 antagonistom
ZAKLJUČAK
azi, donosi se odluka o započinjanju ili odgađanju antiretrovirusnog liječenja te odluke o eventualnom liječenju
ili daljnjoj obradi drugih stanja koja obradom budu otkrivena. Ovisno o opsegu tog liječenja i obrade odlučuje
se o hospitalnom ili ambulantnom praćenju te o dinamici
kontrolnih pregleda i obrade.
Nakon što se provedu svi početni postupci i pristignu nal-
Daljnje praćenje bit će predmet jednog od sljedećih članaka.
Testovi za koinfekcije
Kardiopulmonarni sustav zahtijeva također detaljan pregled. Treba provjeriti anogenitalnu regiju zbog česte patologije u tom području kod ovih bolesnika. Tražimo znakove spolnoprenosivih bolesti (herpes, sifilis, kondilomi,
iscjedak ili proktitis koji može biti posljedica gonoreje, klamidije, limfogranuloma venerum), ali i malignih bolesti.
Kod žena je potreban ginekološki pregled i pregled dojki.
Neurološki pregled treba obuhvatiti kognitivne funkcije
(te eventualno neuropsihijatrisko testiranje), kao i motorno i senzorno ispitivanje.
LABORATORIJSKA OBRADA
Specifični testovi
8
Najvažniji od inicijalnih laboratorijskih testova kod HIV+
bolesnika (ako se podrazumijeva da je HIV-infekcija
potvrđena tzv. potvrdnim “western blot” testom) koji
nam daje presudnu informaciju o stanju imunološkog
sustava bolesnika, tj. do koje mjere je HIV-infekcija zahvatila stanični imunitet je broj CD4 limfocita. Taj broj
nam daje najbolju procjenu vjerojatnosti da li i koje
oportunističke komplikacije možemo očekivati. Također
je to za sada najvažniji kriterij za otpočinjanje antiretrovirusne terapije. Postotak CD4 limfocita koji je čak stabilniji
od apsolutnog broja pa se ponekad također koristi kako
bi procijenili važnost variranja apsolutnog broja CD4 limfocita.
Sljedeći specifični test je molekularni test (Polymerase
Chain Reaction – PCR) na HIV-1 RNA koji izražava broj
kopija virusa u ml plazme i važan je zbog uvida u virusnu
replikaciju. Korelira s rizikom prijenosa virusa i progresijom bolesti. Kasnije u liječenju se koristi kao najvažniji
indikator uspješnosti antiretrovirusne terapije.
U većini razvijenih zemalja inicijalno se radi i test
rezistencije virusa HIV-a (genotipski) kako bi se detektirao eventualni prijenos rezistentnog virusa, što je važno
za praćenje epidemiološke situacije rezistencije, ali i za
odabir adekvatne terapije za pojedinog bolesnika.
Opći testovi
Kompletna krvna slika, biokemijske pretrage (šećer, elektroliti, jetrene probe, funkcija bubrega). Kreatinin klirens
bi trebao biti izračunat koristeći se uobičajenim formulama. Biokemijski pregled urina. Masnoće u krvi se uzimaju kako bismo imali incijalno stanje prije eventualnog
početka antiretrovirusne terapije koja djeluje na metabo-
Serologija na viruse hepatitisa A,B,C te ovisno o tim rezultatima daljnja obrada po potrebi (određivanje viremije
pojedinog virusa, genotipa te potrebe za cijepljenjem ili
liječenjem).
Probir na tuberkulozu – tuberkulinski kožni test (ovisno
o imunitetu, nije adekvatan kod niskih vrijednosti CD4
limfocita) te danas priznatija alternativa – test otpuštanja
interferon-y (IGRA).
Testiranje na spolnoprenosive bolesti – sifilis za sve bolesnike te posebni testovi ovisno o simptomima (HPV, herpes, gonoreja). Kod žena je obavezan cervikalni PAPA-test,
a analni PAPA test preporučuje se i kod žena i muškaraca
koji imaju receptivne analne odnose.
Potrebno je utvrditi izložnost herpesvirusima, pa se tako
radi serologija na CMV i za VZV kod onih koji nisu sigurni
u izloženost tom virusu u dotadašnjem životu, a sve se
više radi i serologija na HSV 2 koja pomaže kod dijagnoze
genitalnih uceroznih lezija.
Testovi za oportunističke infekcije
Serologija na toksoplazmu, klinički je važan samo IgG.
Pozitivan nalaz zahtijeva profilaksu ovisno o stanju imuniteta dok negativan s velikom vjerojatnošću isključuje
toskoplazmu kao uzročnika fokalne lezije CNS-a.
Klasične hemokulture se uzimaju kod febrilnih bolesnika,
a kod onih s apsolutnim brojem CD4 limfocita manje od
50st/mm³ dodatno i hemokulture za rast acidorezistentnih bakterija (MAC).
Testovi za izbor terapije
Određivanje razine glukoza-6-fosfat dehidrogenaze je
test koji se preporučuje kod bolesnika s afričkim i mediteranskim porijeklom zato što primjena nekih lijekova
za liječenje i prevenciju oportunističkih bolesti (dapsone,
primakvin, sulfonamidi) može dovesti do hemolize kod
bolesnika koji imaju manjak ovog enzima.
HLA B*5701 test je danas postao rutinska pretraga jer
bolesnici koji su pozitivni na ovom testu imaju genetsku
predispoziciju za alergijsku reakciju na antiretrovirusni lijek abakavir i preporuka je da se njima ne prepisuje.
9
HUHIV
AUTORI
Snježana Židovec Lepej, Ivana Grgić
(Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb)
12
Novi dijagnostički
test u Republici
Hrvatskoj —
određivanje
tropizma HIV-a
tipa 1
INFO BILTEN 2011.
Uvod
Virusi zaražavaju ciljne stanice vezanjem na virusne receptore, tj. stanične površinske molekule koje iskazuju
različite biološke funkcije (enzimi, receptori za citokine
i druge modulatore biološkog odgovora i sl.). Termin
tropizam opisuje upravo sposobnost vezanja virusa za
određene stanične površinske molekule, tj. njihovu sposobnost zaražavanja određenih staničnih subpopulacija.
Molekularni mehanizam zaraze
CD4+ T-limfocita HIV-om
Molekula CD4 koja se nalazi na membrani CD4+ T-limfocita je ujedno i glavni stanični receptor za HIV (Douek
i sur., 2009). Međutim, ulazak HIV-a u ciljnu stanicu
(najčešće aktivirani memorijski CD4+ T-limfocit) je kompleksan proces tijekom kojeg se HIV veže za molekulu
CD4, ali i za dodatnu molekulu, tj. koreceptor. In vivo,
HIV pri ulasku u stanicu može koristi koreceptore CCR5
ili CXCR4 (Moir i sur., 2011). Ove molekule klasificiramo u
skupinu kemokinskih receptora.
Kemokinski receptori CCR5 i CXCR4 dio su heterogene
porodice kemokina i njihovih staničnih receptora koji
iskazuju brojne važne biološke funkcije od kojih valja
posebno izdvojiti ulogu u regulaciji migracije limfocita u
tijelu (Moir i sur., 2011). Prirodni ligandi za receptor CCR5
su kemokini CCL3, CCL4 i CCL5, dok je ligand za CXCR4
receptor kemokin CXCL12.
Prvi korak u zaražavanju CD4+ T-limfocita je vezanje
glikoproteina virusne ovojnice gp120 za molekulu CD4
što uzrokuje konformacijsku promjenu tog virusnog
glikoproteina koja omogućuje vezanje za jedan od kemokinskih koreceptora. Slijedi konformacijska promjena virusnog glikoproteina gp41 te insercija fuzijskog peptida
u staničnu membranu što u konačnici dovodi do fuzije
virusa i stanične membrane. Nakon fuzije dolazi do internalizacije virusa u stanicu te njegove replikacije (Douek i
sur., 2009).
Tropizam HIV-a
Uporaba kemokinskih koreceptora CCR5 i/ili CXCR4 za
ulazak HIV-a u stanicu naziva se koreceptorskim tropizmom (Vandekerckhove i sur., 2011). Sojevi HIV-a koji pri
ulasku u stanicu koriste koreceptor CCR5 nazivamo R5
virusima ili CCR5-tropičkim virusima, dok sojeve HIV-a
koji koriste koreceptor CXCR4 nazivamo X4 virusima ili
CXCR4-tropičkim virusima. Sojevi HIV-a koji mogu koristiti oba koreceptora za ulazak u stanicu nazivamo sojevima dvojnog tropizma, dok se termin miješanog tropizma
odnosi na heterogene populacije R5 i X4 virusa (Vandekerckhove i sur., 2011).
Većina zaraza HIV-om povezuje se upravo s R5 sojevima
virusa koji dominiraju u ranoj fazi infekcije i prisutni su
u oko 80% zaraženih osoba. Tijekom progresije zaraze
HIV-om u simptomatsku HIV-bolesti dolazi do promjene
tropizma virusa te se u oko 50% bolesnika pojavljuju sojevi dvojnog tropizma. Populacije X4 sojeva su relativno rijetke i opisuju se u oko 0,1% neliječenih osoba te u 3-4%
liječenih bolesnika u simptomatskoj fazi bolesti (Vandekerckhove i sur., 2011).
Mutacija Δ32 u genu koji kodira sintezu CCR5 receptora
uzrokuje deleciju 32 parova baza, što u konačnici dovodi
do formiranja nefunkcionalne molekule koja se ne može
eksprimirati na površini stanične membrane (Douek i
sur., 2009; Moir i sur., 2011). Osobe koje su homozigoti
za mutaciju CCR5 Δ32 iskazuju značajnu rezistenciju na
zarazu CCR5-tropičkim sojevima HIV-a in vivo. Literaturni
podatci pokazuju da se osobe koje su homozigoti za CCR5
Δ32 mutaciju mogu zaraziti CXCR4-tropičkim sojevima
HIV-a, no ta su zapažanja rijetka. U osoba koje su heterozigoti za ovu mutaciju nije opažena otpornost na zarazu
CCR5-tropičkim sojevima HIV-a, ali je dokazana sporija
progresija HIV-bolesti. Genetička istraživanja provedena
u Europi (bijelci) pokazuju da su 15% stanovnika heterozigoti za CCR5 Δ32, dok su 1% stanovnika homozigoti
(najviše u sjevernoeuropskim zemljama). Značajno je
naglasiti da ne postoje dokazi o eventualnoj povezanosti
CCR5 Δ32 mutacije i deficijencije imunološkog sustava te
da je ova mutacija rijedak primjer kako promjena strukture virusnog receptora na stanicama može uzrokovati
prirodnu rezistenciju na infekciju.
Inhibitor kemokinskog koreceptora CCR5
maravirok
Maravirok, antagonist kemokinskog koreceptora CCR5,
je antiretrovirusni lijek iz skupine inhibitora ulaska virusa u stanicu (Parra i sur., 2011). Djeluje kao negativni
alosterički modulator CCR5 receptora te sprječava vezanje koreceptora za virusni glikoprotein 120, što u konačni
onemogućuje ulazak HIV-a u ciljne stanice.
Maravirok se, u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim
lijekovima, primjenjuje za liječenje osoba koje su zaražene
CCR5-tropičkim sojevima HIV-a. Ovaj lijek se ne primjenjuje u liječenju osoba koje su zaražene CXCR4-tropičkim
sojevima HIV-a, sojevima dvojnog odnosno miješanog
tropizma (Parra i sur., 2011).
European Medicines Agency (EMA) odobrila je maravirok za primjenu u HIV-om zaraženih osoba koje su prethodno liječene antiretrovirusnim lijekovima i u kojih
je testom tropizma dokazan CCR5-tropički virus. Food
and Drugs Administration (FDA) je odobrila maravirok
za liječenje zaraze HIV-om u osoba kod kojih je dokazan
CCR5-tropički virus (uključujući i prethodno neliječene
osobe).
U Republici Hrvatskoj – Hrvatska agencija za lijekove
i medicinske proizvode (HALMED) je kao terapijsku
13
HUHIV
indikaciju (odijeljak 4.1) odobrila lijek maravirok
(Celsentri) u kombinaciji s drugim antiretrovirusnim
lijekovima prethodno liječenih odraslih bolesnika,
kod koji je kao uzročnik bolesti utvrđen samo CCR5tropni HIV1
(SmPC – HALMED 12/20010).
Odobrenja EMA i FDA temelje se na rezultatima kliničkih
istraživanja MOTIVATE-1 i -2 (u prethodno liječenih bolesnika) te MERIT (u terapijski naivnih bolesnika) (Fätkenheuer i sur., 2008; Gulick i sur, 2008).
Dvostruko slijepa, placebo-kontrolirana klinička
istraživanja faze III MOTIVATE-1 (Maraviroc versus Optimized Therapy in Viremic Antiretroviral Treatment-Experienced Patients) i MOTIVATE-2 provedena na uzorku od
1049 ispitanika dokazala su učinkovitost liječenja maravirokom u bolesnika koji su prethodno liječeni s tri klase
antiretrovirusnih lijekova ili razvili rezistenciju na antiretrovirusne lijekove te bili viremični (> 5000 kopija HIV-1
RNA po ml plazme) (Gulick i sur., 2008). Rezultati ovih
istraživanja pokazali su da je primjena maraviroka (u usporedbi s placebom) omogućila statistički značajno veću
supresiju virusne replikacije kao i značajno veći porast
broja CD4+ T-limfocita nakon 48 tjedana liječenja u bolesnika s CCR5-tropičkim virusa (uz optimiziranu terapiju
drugim antiretrovirusnim lijekovima).
14
Testovi za dokazivanje tropizma
Tropizam HIV-a, kao obvezni dijagnostički test koji prethodi primjeni maraviroka u liječenju HIV-infekcije, može
se odrediti primjenom genotipizacijskih i fenotipizacijskih testova (za pregled literature Vandekerckhove i sur.,
2011). Fenotipizacijski se testovi dijele u dvije skupine
obzirom na to da li se za određivanje tropizma koristi cijeli virus ili virusne rekombinante.
Fenotipizacijski testovi
Fenotipizacijski test u kojem se koriste kompletne virusne
čestice je MT-2 test. Test se temelji na kultivaciji mononuklearnih stanica periferne krvi bolesnika sa staničnom
kulturom MT-2 koja na membrani eksprimira isključivo
CXCR4 koreceptor. Ako je bolesnik zaražen CXCR4tropičkim sojevima HIV-a, tijekom replikacije u MT-2
stanicama formiraju se sinciciji (multinuklearne stanične
tvorbe) kao morfološka manifestacija zaraze HIV-om koja
se može jednostavno vizualizirati mikroskopom. MT-2
test se ne koristi u kliničkoj dijagnostici zbog određenih
analitičkih nedostataka (nema direktne detekcije CCR5tropičkih sojeva HIV-a), ali i zbog toga što izvođenje testa
zahtijeva laboratorij biološke razine sigurnosti III koji su
dostupni uglavnom samo u specijaliziranim istraživačkim
centrima za emergentne i reemergentne opasne patogene.
Fenotipizacijski testovi koji koriste rekombinantne viruse
temelje se na upotrebi vektora u koje su klonirani geni iz
env regije genoma HIV-a koja određuje virusni tropizam.
Dobivenim rekombinantnim virusima ili pseudovirusnim
česticama zaražavaju se stanične kulture koje eksprimiraju molekulu CD4 i jedan od kemokinskih koreceptora (CCR5 ili CXCR4) i na taj se način određuje virusni
tropizam. S obzirom na tehničku kompleksnost, ova vrsta
fenotipizacijskih testovi ne izvodi se u kliničkim laboratorijima nego su dostupni na komercijalnom principu u
nekoliko tvrtki, odnosno istraživačkih centara u svijetu.
Najviše literaturnih podataka dostupno je za fenotipizacijske testove: Trofile assay (Monogram Biosciences,
San Francisco, CA, USA), Xtrack/PhenX-R (InPheno AG,
Basel, Switzerland) i Toulouse Tropism Test (Universite
Toulouse III Paul-Sabatier, Soulouse, France).
U kliničkim istraživanjima MOTIVATE-1, MOTIVATE-2
i MERIT, koja su prethodila odobrenju maraviroka za
kliničku primjenu, u svrhu potvrde CCR5-tropizma virusa ispitanika primjenjen je tzv. orginalni Trofile test s
osjetljivošću 10% za X4 sojeve. U srpnju 2008. orginalni
Trofile test zamijenjen je novom generacijom testa koji
iskazuje značajno veću osjetljivost za detekciju X4 sojeva od samo 0,3% i naziva se ESTA (enhanced sensitivity
Trofile assay). ESTA je standardiziran i kvalitetan fenotipizacijski test tropizma virusa, no njegova primjenjivost je ograničena dužinom testiranja (2-3 tjedna) kao i
činjenicom da se biološki uzorci svih bolesnika moraju
transportirati u SAD, tj. u laboratorij tvrtke Monogram.
Genotipizacijski testovi
Genotipizacijski testovi tropizma temelje se na analizi sekvence nukleotida V3 regije env gena HIV-a koja
određuje virusni tropizam. Procjenu tropizma virusa
pomoću sekvence V3 regije omogućuju bioinformatički
algoritmi od kojih se najčešće primjenjuje algoritam
geno2pheno. Rezultat testa izražava se kvantitativno kao
False Positive Rate, tj. vjerojatnost pogrešne klasifikacije
R5 virusa kao X4 virusa. Međutim, dostupni su i brojni
drugi interpretativni algoritmi od kojih se kvalitetom
ističe PSSM (position-specific scoring matrix).
McGovern i sur. (2010) retrospektivno su analizirali
tropizam u ispitanika uključenih u klinička istraživanja
MOTIVATE-1 i MOTIVATE-1 primjenom genotipizacijskog testa (sekvenciranje V3 regije env gena) i usporedili
rezultate s ESTA testom. Ovaj je rad dokazao da nije bilo
značajne razlike u virusološkom odgovoru na liječenje
nakon 8 i 24 tjedna u ispitanika klasificiranih sukladno
rezultatima tropizma ESTA testa i genotipizacijskog testa.
Istraživanje McGovern-a i sur. jedno je od najvažnijih literaturnih podataka o ekvivalentnosti ESTA testa i genotipizacijskog testa tropizma u kliničkom smislu.
Genotipizacijski testovi tropizma su tehnički mnogo jednostavniji od fenotipskih testova jer se temelje na tehnologiji sekvenciranja nukleinskih kiselina koja je danas
INFO BILTEN 2011.
dostupna u svim kliničkim laboratorijima koji se bave
molekularnom dijagnostikom HIV-infekcije.
S obzirom na tehničku kompleksnost određivanja tropizma, brojne fenotipizacijske i genotipizacijske testove,
različite interpretativne algoritme kao i sve širu primjenu
maraviroka u liječenju HIV-infekcije u cijelom svijetu,
2011. grupa stručnjaka iz ovog područja objavila je Europske preporuke za određivanje tropizma.
Europske preporuke za određivanje
tropizma
Vandekerchove i sur. objavili su 2011. u časopisu Lancet
Infectious Diseases članak European guidelines on the clinical management of HIV-1 tropism testing. U izradi Europskih preporuka o određivanju tropizma sudjelovalo je 60
stručnjaka iz 31 zemlje uključujući Hrvatsku. U radu ovog
ekspertnog panela nazvanog European Consensus Group
on clinical management of tropism testing sudjelovali su
znanstvenici koji se bave molekularnom virusologijom,
kliničkom virusologijom, liječenjem HIV-infekcije kao i
predstavnik EATG-a (European AIDS treatment group).
Preporuke su prvi put predstavljene široj znanstvenoj
zajednici na konferenciji 9th European Workshop on
HIV&Hepatitis koja je u ožujku 2011. održana na Cipru.
U preporukama su navedene kliničke indikacije za
određivanje tropizma, preporuke o izboru optimalnog
kliničkog testa za određivanje tropizma, vremenskom
periodu u kojem je potrebno odrediti tropizam kao i preporuke o uporabi interpretativnih algoritama i tehničkim
aspektima testiranja (Vandekerckhove i sur., 2011).
Osnovna klinička indikacija za određivanje tropizma
HIV-a je virusološki neuspjeh antiretrovirusnog liječenja.
U bolesnika s virusološkim neuspjehom liječenja
preporučuje se istovremeno određivanje rezistencije na
inhibitore reverzne transkriptaza i/ili proteaze i/ili integraze te određivanje tropizma kako bi kliničar dobio
potpunu informaciju o svim aktivnim antiretrovirusnim
lijekovima uključujući i maravirok. Određivanje tropizma
preporučuje se i u bolesnika kod kojih se zbog nuspojava liječenja drugim antiretrovirusnim lijekovima planira
primjena maraviroka. Ekspertni panel je zaključio da zasad ne postoje literaturni podatci koji bi dokazali kliničku
korisnost određivanja tropizma u novodijagnosticiranih
HIV-om zaraženih osoba.
Panel preporučuje određivanje tropizma virusa neposredno prije započinjanja liječenja maravirokom (odnosno
minimalizaciju vremenskog perioda između testiranja i
početka liječenja).
Panel preporučuje određivanje tropizma virusa fenotipizacijskim testom ESTA ili genotipizacijskim testom analize V3 regije env gena metodom sekvenciranja nukleinskih kiselina u svih bolesnika s viremijom u plazmi većom
od 1000 kopija HIV-1 RNA po ml. S obzirom na to da je
Panel procijenio da je klinička vrijednost rezultata ESTAtesta i genotipizacijskog testa analize V3 regije ekvivalentna, klinički centri se u izboru metode trebaju voditi
ekonomskim i logističkim parametrima (cijena, vremenski period testiranja, transport infektivnog biološkog materijala ovlaštenim tvrtkama iz Europe u SAD, kapacitet
testiranja i sl.).
Posebno je važno minimizirati vrijeme testiranja u bolesnika s vrlo niskim brojem CD4+ T-limfocita kao i u bolesnika s AIDS-indikatorskim bolestima kod kojih se planira
započinjanje liječenja maravirokom te se u tih skupina
bolesnika preporučuje primjena genotipizacijskog testa
tropizma zbog kratkoće testiranja (tri dana).
U osoba s viremijom manjom od 1000 kopija HIV-1
RNA po ml plazme ili s nemjerljivom viremijom kod
kojih se primjena maraviroka planira zbog težih nuspojava dotadašnje antiretrovirusne terapije preporučuje se
genotipizacijski test tropizma u kojem se analizira provirusna HIV-1 DNA.
U dijelu preporuka koje se odnose na tehničke aspekte
testiranja posebno se ističe potreba genotipizacijskog
testiranja u triplikatu kako bi se osigurao što pouzdaniji
rezultat određivanja tropizma. Panel preporučuje False
Positive Rate od 10% kao osnovni kriterij za interpretraciju rezultata genotipizacijskog testa.
U zaključku Preporuka ističe se da se zbog praktičnih razloga genotipizacijski test tropizma smatra testom izbora
za Europu.
Američke preporuke za određivanje tropizma sadržane u
dokumentu Guidelines for the use of Antiretroviral Agents
in HIV-1-infected Adults and Adolescents (Department of
Health and Human Services, 2011) također preporučuju
15
HUHIV
određivanje tropizma virusa u svih bolesnika kod kojih se
planira liječenje maravirokom, no kao test izbora navodi
se fenotipizacijski test ESTA koji se izvodi u SAD-u.
Nove tehnologije u određivanju tropizma
Sekvenciranje nove generacije (Next Generation Sequencing) ili “ultradeep” sekvenciranje je nova tehnologija koja
omogućuje analizu nekoliko tisuća individualnih sekvenci V3 regije env gena svakog pacijenta. Na taj se način
značajno povećava osjetljivost detekcije CXCR4-tropičkih
sojeva HIV-a kao i sojeva dvojnog tropizma analizom tzv.
rijetkih kvazispecijesa virusa. Međutim, ova tehnologija
zasad je dostupna samo u odabranim akademskim institucijama, a primjenu u analizi tropizma otežava i
zahtjevnost analize vrlo velikog broja podataka te nepostojanje standardiziranih interpretativnih algoritama.
16
Swenson i sur. (2011) su analizirali tropizam HIV-a terapijski-naivnih pacijenata koji su bili uključeni u kliničko
istraživanje MERIT metodom “ultradeep” sekvenciranja
uz primjenu 454 sekvencera (Roche Diagnostics, USA)
te usporedili dobivene rezultate s rezultatima ESTA-testa
koji je orginalno korišten u istraživanju te dokazali kliničku
korisnost nove tehnologije. Međutim, iznimno visoka cijena analize biološkog uzorka samo jednog bolesnika te
kompleksnost tehnologije zasad opravdavaju primjenu
ove tehnologije isključivo u istraživačke svrhe (Swenson
i sur., 2011).
Određivanje tropizma HIV-a u Hrvatskoj
Određivanje tropizma HIV-a je od rujna 2011. dostupno
i osobama koje žive s HIV-om iz Republike Hrvatske. Test
se izvodi u Odjelu za protočnu citometriju i molekularnu dijagnostiku Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran
Mihaljević” u Zagrebu. Testiranje se provodi metodom
genotipizacijskog testa sekvenciranja V3 loopa, sukladno
Europskim preporukama.
Zaključci
• Maravirok, antagonist kemokinskog koreceptora CCR5,
je prvi antiretrovirusni lijek iz skupine inhibitora kemokinskih koreceptora koji je odobren za kliničku primjenu.
• Uporaba kemokinskih koreceptora CCR5 i/ili CXCR4 za
ulazak HIV-a u stanicu naziva se koreceptorskim tropizmom.
• S obzirom na tropizam, sojevi HIV-a se dijele na R5 sojeve
(koriste CCR5 koreceptor), X4 sojeve (koriste CXCR4 koreceptor), sojeve dvojnog tropizma (koriste oba koreceptora) a u bolesnika se pojavljuju i heterogene populacije
R5 i X4 sojeva (miješani tropizam).
• Tropizam HIV-a kao obvezni dijagnostički test koji prethodi primjeni maraviroka u liječenju HIV-infekcije, može
INFO BILTEN 2011.
se odrediti primjenom genotipizacijskih i fenotipizacijskih
testova.
• U Europi se za određivanje tropizma HIV-a preporučuje
genotipizacijski test sekvenciranja V3 regije env gena
HIV-a.
• Određivanje tropizma HIV-a je od rujna 2011. dostupno i osobama koje žive s HIV-om iz Republike Hrvatske
u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu.
Reference
Douek, D. C., Roederer, M., Koup, R. A. Emerging concepts in the immunopathogenesis of AIDS. Annu Rev Med 2009;15:861-5.
Fätkenheuer G, Nelson M, Lazzarin A, Konourina I, Hoepelman AI, Lampiris H, Hirschel B, Tebas P, Raffi F, Trottier B, Bellos N, Saag M, Cooper
DA, Westby M, Tawadrous M, Sullivan JF, Ridgway C, Dunne MW, Felstead S, Mayer H, van der Ryst E; MOTIVATE 1 and MOTIVATE 2 Study
Teams. Subgroup analyses of maraviroc in previously treated R5 HIV-1
infection. N Engl J Med 2008;359:1442-55.
Gulick, R. M., Lalezari, J., Goodrich, J., Clumeck, N., DeJesus, E., Horban, A.,
Nadler, J., Clotet, B., Karlsson, A., Wohlfeiler, M., Montana, J. B., McHale,
M., Sullivan, J., Ridgway, C., Felstead, S., Dunne, M. W., van der Ryst, E.,
Mayer, H.; MOTIVATE Study Teams. Maraviroc for previously treated patients with R5 HIV-1 infection. N Engl J Med 2008;359:1429-41.
McGovern, R. A., Thielen, A., Mo, T., Dong, W., Woods, C. K., Chapman,
D., Lewis, M., James, I., Heera, J., Valdez, H., Harrigan, P. R. Populationbased V3 genotypic tropism assay: a retrospective analysis using screening
samples from the A4001029 and MOTIVATE studies. AIDS 2010;24:251725.
Moir, S., Chun, T. W., Fauci, A.S. Pathogenic mechanisms of HIV disease.
Annu Rev Pathol 2011;6:223-48.
Panel on Antiretroviral Guidelines for Adults and Adolescents. Guidelines for the use of antiretroviral agents in HIV-1-infected adults and
adolescents. Department of Healths and Human Services. October
14, 2011;1-16z. Available at http://www.aidsinfo.nih.gov/ContentFiles/
AdultandAdolescentGL.pdf.Accessed January 23rd 2012.
Parra, J., Portilla, J., Pulido, F., Sánchez-de la Rosa, R., Alonso-Villaverde,
C., Berenguer, J., Blanco, J. L., Domingo, P., Dronda, F., Galera, C., Gutiérrez, F., Kindelán, J. M., Knobel, H., Leal, M., López-Aldeguer, J., Mariño, A.,
Miralles, C., Moltó, J., Ortega, E., Oteo, J. A. Clinical utility of maraviroc.
Clin Drug Investig 2011;31:527-42.
Swenson, L. C., Mo, T., Dong, W. W., Zhong, X., Woods, C. K., Thielen, A.,
Jensen, M. A., Knapp, D. J., Chapman, D., Portsmouth, S., Lewis, M., James,
I., Heera, J., Valdez, H., Harrigan, P. R. Deep V3 sequencing for HIV type
1 tropism in treatment-naive patients: a reanalysis of the MERIT trial of
maraviroc. Clin Infect Dis 2011;53:732-42.
Vandekerckhove, L. P., Wensing, A. M., Kaiser, R., Brun-Vézinet, F., Clotet,
B., De Luca, A., Dressler, S., Garcia, F., Geretti, A. M., Klimkait, T., Korn, K.,
Masquelier, B., Perno, C. F., Schapiro, J. M., Soriano, V., Sönnerborg, A.,
Vandamme, A. M., Verhofstede, C., Walter, H., Zazzi, M., Boucher, C. A.;
European Consensus Group on clinical management of tropism testing.
European guidelines on the clinical management of HIV-1 tropism testing.
Lancet Infect Dis 2011;11:394-407.
Celsentri® - Sažetak opisa svojstava lijeka- HALMED – 12/2010
17
HUHIV
AUTOR
Dr. Šime Zekan, specijalist infektolog
(Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb)
IRIS – sindrom
upale uzrokovan
oporavkom
imuniteta
18
INFO BILTEN 2011.
IRIS (Immune reconstitution inflammatory syndrome)
karakterizira paradoksalno pogoršanje kliničkih i laboratorijskih parametara nakon započinjanja antiretrovirusne
terapije unatoč povoljnom razvoju HIV-infekcije mjereno
uobičajenim “surogatima”- brojem CD4 limfocita i razinom viremije HIV-1 RNA u plazmi.
Kod bolesnika koji imaju ovaj sindrom, broj početnih CD4
limfocita je obično ispod 50 stanica u mm3 u trenutku
započinjanja antiretrovirusne terapije, te poraste 2-4 puta
unutar godine dana, a viremija se značajno smanji.
Od prvih opisa koji datiraju već od prvih primjena antiretrovirusnih lijekova (monoterapija zidovudinom) do
današnjih dana postotak pojave IRIS-a je varirao od i do
25% ranije do realnijih 5-10% danas. Tome je pridonio nedostatak prave definicije ovog sindroma u ranijim godinama antiretrovirusne terapije.
Danas se dijagnoza postavlja na temelju slijedećih kriterija:
1. odgovor na antiretrovirusnu terapiju mjeren
odgovarajućim padom viremije (jedan log10 kopija
virusa/ml)
2. kliničko pogoršanje infektivnog ili upalnog zbivanja
vremenski povezano s početkom antiretrovirusne
terapije
3. simptomi se ne mogu objasniti očekivanim kliničkim
tijekom već dokazanih i liječenih infekcija ili nuspojavama i toksičnošću terapije kao niti nespjehom terapije.
Osim tih kriterija spominju se i 3 “nepisana pravila”:
1. kod IRIS-a sve je moguće
2. ništa nije kao što je bilo u eri prije antiretrovirusne
terapije
3. IRIS ne znači da antiretrovirusna terapija ne vrijedi;
bolesnici unatoč ovom sindromu obično imaju dobru
prognozu.
Ima puno entiteta koji se povezuju s IRIS-om. Najčešće
su to infekcije mikobakterijama. Česti su i kod infekcije
CMV-om, progresivne multifokalne leukoencefalopatije
te kriptokokne infekcije iako praktički sve infekcije i mnoga imunološka stanja mogu ići pod ovim sindromom.
Odlučili smo prikazati jednog “tipičnog” bolesnika s ovim
sindrom kako bismo najjednostavnije približili ovaj sindrom.
Prikaz bolesnika: Bolesnik Š.Z. rođen 1975. godine, iz
Splita, dijagnoza HIV-infekcije 08/2010. Aktualne tegobe počinju dva mjeseca prije toga s otežanim i bolnim gutanjem. Smršavio je 7 kg. Povremeno febrilan i do
39°C. Nakon kraće ambulantne obrade upućen internisti,
učinjena gastroskopija i pronađene su gljivične naslage
cijelom dužinom jednjaka. Započeto liječenje flukonazolom (antigljivični lijek) te je nakon pozitivnog testa
na HIV upućen na evaluaciju u HIV ambulante Klinike za
Infektivne bolesti u Zagrebu.
Na evaluaciji je bio dobrog općeg stanja, afebrilan, bez
osobitosti u kliničkom statusu, bez znakova gljivične
infekcije, a smetnje gutanja više nije imao. Učinjena je
uobičajena laboratorijska obrada. Iz nalaza izdvajamo
leukopeniju (L 2,2), niske vrijednosti limfocita CD4 = 16 /
mm3, izraženu viremiju HIV-1 RNA 272 000c/ml, a imao
je i serološke biljege preboljelog luesa i hepatitisa B. Ostali
nalazi nisu bili upadljivi.
Nastavljena je terapija flukonazolom i uvedena je profilaksa oportunističkih infekcija kotrimoksazolom (za
pneumocistis jiroveci i toxoplasma), azitromicinom (infekcije atipičnim mikobakterijama) te antiretrovirusna
terapija (stavudin/lamivudin/efavirenz). Predviđena je
kontrola za tri tjedna.
Na kontroli 9/2010 je bez tegoba, dobio nekoliko kg na
TT, redovito uzimao lijekove. Antiretrovirusna terapija se
modificira (dalje abacavir/lamivudin/efavirenz), prekida
se flukonazol i nastavlja se profilaksa kotrimoksazolom
i azitromicinom. Tada CD4 114/mm3. Predviđena kontrola za dva mjeseca.
Kontrola 11/2010. Žali se na glavobolju unatrag dva
tjedna, nije imao drugih općih niti specijalnih infektivnih
simptoma. Bio febrilan do 38°C. Redovito je uzimao antiretrovirusnu terapiju kao i profilaksu oportunističkih infekcija. U kliničkom statusu bez osobitosti osim pozitivnog
meningitičkog sindroma. Prima se na odjel na obradu. Iz
nalaza CD4 140/mm3, PCR HIV-1 RNA nedetektabilan.
Ostali nalazi neupadni. Napravljen je CT mozga koji, osim
atrofije mozga, ne pokazuje osobitosti. EEG je uredan.
Lumbalnom punkcijom dobije se niska pleocitoza 380/3
uz proteinorahiju (2605mg/L) te hipoglikorahiju (GUL/
GUK 1,4/5,7) te hipoklorahiju Cl 114.
Daljnjom obradom likvora (više uzoraka) isključeni su
neki virusni (EBV, CMV, enterovirus) uzročnici kao i bakterijski, ali je pozitivna aglutinacija na antigen kriptokoka
te je naposlijetku javljeno da u kulturi likvora raste Cryptococcus neoformans u svim poslanim uzorcima.
Već kod kliničke sumnje započeto je empirijsko liječenje
kriptokoknog meningitisa koje je nastavljeno po prispijeću
kultura. Liječen je kombinacom amfotericina B i flukonazola u odgovarajućim dozama i vremenskom te je po
poboljšanju stanja otpušten na kućno liječenje uz preporuku uzimanja profilakse kriptokoknog meningitisa.
Na daljnjim kontrolama bio je dobro, nastavio se oporavak imuniteta i ukinuta je profilaksa oportunističkih infekcija.
Prikazani bolesnik je bio “klasičan” primjer IRIS-a dakle
bolest (u ovom slučaju kriptokokna infekcija) se klinički
prezentirala tek nakon oporavka imuniteta. Limfociti
CD4 su porasli od apsolutnog broja 16 do 140 u samo tri
mjeseca, a viremija je od više stotina tisuća kopija došla na
nedetektabilnu razinu.
19
HUHIV
AUTORI
Josip Škaričić, Marko Vuletić (studenti šeste godine studija stomatologije,
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Ivica Pelivan
(Zavod za mobilnu protetiku, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu),
doc. dr. sc. Vlaho Brailo (Zavod za oralnu medicinu, Stomatološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu)
Znanjem protiv
predrasuda
20
INFO BILTEN 2011.
UVOD
Stomatolozi i studenti stomatologije tijekom svog rada
mogu biti izloženi virusima HIV-a, hepatitisa B i C jer
stomatološko liječenje gotovo uvijek podrazumijeva neposredan kontakt s pacijentovom krvi i slinom. Iako HIV i
virusni hepatitisi imaju različita epidemiološka obilježja,
u stomatološkoj praksi mogu se prenijeti na isti način,
najčešće putem uboda na iglu kontaminiranu pacijentovom krvlju. Rizik infekcije nakon jednog uboda značajno
se razlikuje i iznosi 0,3% za HIV, 1,8 % za hepatitis C (HCV)
i oko 20% za hepatitis B (HBV) (1,2).
Dosadašnja istraživanja pokazala su nedostatnu informiranost stomatologa i studenata stomatologije o putovima prijenosa HIV-a u stomatološkoj praksi i rizicima
stomatološkog liječenja pacijenata s HIV-om (3,4). Tako
je u istraživanjima iz 1999. i 2001. godine 38,6% studenata
stomatologije i 48,8% stomatologa mislilo da se HIV može
prenijeti slinom. U istim studijama, 21,5% stomatologa i
39,6% studenata stomatologije bilo je uvjereno da je rizik
infekcije HIV-om nakon jednog uboda na zaraženu iglu
vrlo visok. Sukladno nedostatnom znanju o rizicima vezanim uz stomatološko liječenje pacijenata s HIV-om,
samo 56,6% stomatologa izrazilo je voljnost za njihovo
liječenje. Prema našim saznanjima, istraživanje o znanju
i stavovima hrvatskih stomatologa o liječenju pacijenata
s hepatitisom do sada nije provedeno. Ovi podaci ukazuju na potrebu dodatne edukacije sadašnjih i budućih
stomatologa.
ISPITANICI I POSTUPCI
S ciljem dobivanja uvida u znanje i stavove studenata
o HIV- u i virusnim hepatitisima te rizicima vezanim uz
stomatološko liječenje tih pacijenata provedena je anketa među studentima svih pet godina Stomatološkog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim navedenog, cilj
ankete bio je utvrditi utječu li čimbenici kao što su spol,
srednjoškolska naobrazba, profesija roditelja (zdravstveni
radnik ili drugo) i razina osobnog znanja na formiranje
stavova i procjenu rizika o radu sa spomenutim pacijentima. Anketa se sastojala od pet cjelina. U prvoj cjelini
upitnika bilježili su se opći i socijalni parametri ispitanika
(dob, spol, završena srednja škola, godina studija, stručna
sprema i zanimanje roditelja). Druga cjelina, u kojoj se
procjenjivalo znanje studenata o HIV, HBV i HCV infekciji,
sastojala se od 23 pitanja s tri ponuđena odgovora: DA,
NE i NE ZNAM. U trećoj i četvrtoj cjelini procjenjivao se
stav studenata prema pacijentima s HIV-om, HBV-om i
HCV-om, te poimanje rizika stomatološkog liječenja tih
pacijenata. Stavovi studenata i poimanje rizika procjenjivali su se 5-stupanjskom skalom kojom se izražavao
stupanj slaganja s određenom tvrdnjom (od 1 - uopće se
ne slažem do 5 - u potpunosti se slažem). U petoj cjelini,
koja se sastojala od sedam pitanja s DA i NE odgovorom,
procjenjivalo se postojeće stanje i potreba za edukacijom
o navedenoj problematici.
Za potrebe statističke obrade, studenti su podijeljeni u
dvije skupine: studente nižih godina (prva i druga) i viših
godina (treća, četvrta i peta godina). Ova podjela odabrana je iz razloga što na trećoj godini studenti započinju
s kliničkim vježbama i bivaju intenzivnije upoznati s
mjerama kontrole infekcije, osobne zaštite i profesionalne
transmisije.
REZULTATI
Upitnike je ispunilo 384 od ukupno 539 studenata (271
žena i 113 muškaraca) svih godina dodiplomskog studija
stomatologije, što čini reprezentativan uzorak od 71,9%
studenata. Većina studenata (89,6%) završila je gimnaziju.
Roditelje zdravstvene radnike imalo je 173 (45,1%) ispitanika.
Znanje
Broj točnih odgovora rastao je s godinom studija. Studenti prve godine dali su najveći broj točnih odgovora
na 2 od ukupno 23 postavljena pitanja, dok su studenti
pete godine dali najveći broj točnih odgovora na 12 od
23 postavljena pitanja. Ovi podaci ukazuju na to da se
napretkom kroz studij povećava znanje o HIV-u i virusnim hepatitisima.
Razina osobnog znanja se procjenjivala brojem točnih
odgovora po studentu. Prosječan broj točnih odgovora po studentu iznosio je 17,66 (67,93%) i rastao je s
nastavnom godinom. Nisu utvrđene razlike u osobnom
znanju u odnosu na spol, srednjoškolsku naobrazbu i zanimanje roditelja. Studenti viših godina imali su statistički
značajno veće osobno znanje u odnosu na studente nižih
godina (19,29±2,22 prema 16,28±2,43 točnih odgovora).
Stavovi i poimanje rizika o liječenju pacijenata s HIV-om
i hepatitisom
Najizraženije razlike primijećene su između studenata
viših i nižih godina. Studenti viših godina studija izrazili su statistički značajno viši stupanj slaganja s tvrdnjom “Stomatolozi imaju profesionalnu obvezu liječiti
HIV-pozitivne pacijente” od studenata nižih godina
(79,4% prema 62,4%). Nadalje, studenti viših godina su u
značajno većem postotku od studenata nižih godina smatrali da svim pacijentima treba pristupiti kao potencijalno
infektivnim (95% prema 84,4%), te da su postojeće mjere
dezinfekcije i sterilizacije instrumenata korištenih kod
pacijenata s HIV-om i/ili hepatitisom 100% učinkovite
(58,1% prema 44,7%). Osim toga, studenti viših godina
su u značajno manjem postotku podupirali rutinsko
godišnje testiranje stomatologa na HIV i hepatitis (84,4%
prema 90,8%), kao i tvrdnju da bi stomatolog koji oboli
od HIV-a ili hepatitisa trebao prestati s obavljanjem svog
posla (36,6% prema 29,1%). Isto tako, studenti viših godina smatrali su se nedovoljno kompetentnima za liječenje
pacijenata s HIV-om i/ili hepatitisom od studenata nižih
godina (36,6% prema 29,1%).
21
HUHIV
Stavovi o edukaciji
Velika većina studenata (84,4%) smatrala je da treba postojati zaseban kolegij koji će obuhvatiti teorijsko i praktično
znanje o stomatološkom liječenju pacijenata s HIV-om i/
ili hepatitisom. Također, većina studenata (69,3%) smatrala je da bi rad s većim brojem pacijenata s HIV-om i/
ili hepatitisom utjecao na njihove stavove prema njima.
Želju za rad s pacijentima s HIV-om i/ili hepatitisom tijekom studija izrazilo je nešto više od polovice (58,1%)
studenata. Gotovo dvije trećine studenata (62,5%) smatralo je da će biti dovoljno kompetentni za rad s pacijentima s HIV-om i/ili hepatitisom nakon završetka studija.
Značajno manje studenata viših godina (55,1% prema
75,2%) odgovorilo je potvrdno na ovo pitanje.
Odnos znanja i stavova
22
Studenti s višom razinom osobnog znanja iskazivali su i
profesionalnije stavove. Tako je utvrđena pozitivna korelacija između osobnog znanja i stava da stomatolozi
imaju profesionalnu obvezu liječiti HIV-pozitivne pacijente te stava da se svakom pacijentu treba pristupiti kao
potencijalno infektivnom. Također, studenti s višim osobnim znanjem izražavali su veći stupanj slaganja s tvrdnjom da standardna zaštitna oprema (rukavice, maska,
naočale) pruža dovoljnu sigurnost od infekcije tijekom
stomatološkog zahvata.
Studenti s višom razinom osobnog znanja pokazivali su
veću voljnost da liječe pacijente s hepatitisom i intravenske ovisnike. Također su izražavali manju spremnost da
odbiju liječiti dugogodišnjeg pacijenta zbog saznanja da
je obolio od HIV-a ili hepatitisa, kao i niži stupanj slaganja
sa stavom da bi stomatolog koji oboli od HIV-a ili hepatitisa trebao prestati s obavljanjem svog posla.
RASPRAVA
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da znanje studenata
raste s godinom studija. Ovaj podatak ne iznenađuje jer
se na višim godinama studija povećava broj predmeta
koji obrađuju problematiku stomatološkog liječenja pacijenata s HIV-om i hepatitisom. Ovo najbolje ilustrira podatak da na pitanje “Preporučuje li se HIV profilaksa nakon izlaganja virusu?”, niti jedan student prve godine nije
odgovorio potvrdno, dok je 70,4% studenata pete godine
dalo točan odgovor na ovo pitanje. Istraživanje je pokazalo i napredak u znanju o putevima prijenosa HIV-a.
Samo 4,7% studenata mislilo je da se HIV može prenijeti
slinom, za razliku od istraživanja iz 1999. godine u kojem
je to mislilo 38,6% studenata (3).
Primijećene su i određene manjkavosti u znanju koje ukazuju na potrebu daljnje edukacije. Tako je 18% studenata
mislilo da se HIV može prenijeti socijalnim kontaktom.
Osim toga, studenti su značajno preuveličavali rizik transmisije HIV-a i HCV-a nakon jednog ubodnog incidenta
dajući točan odgovor na pitanja “Rizik od razvoja infekcije HIV-om / HCV-om nakon uboda iglom je 50-75%” u
37,8%, odnosno 14,6% slučajeva. Ovi rezultati podudaraju
se s rezultatima iz literature (5,6), gdje je točan odgovor
na pitanje o transmisiji HIV-a i HCV-a nakon jednog uboda dalo 18-44% ispitanika.
Osim znanja, s godinama studija mijenjali se i stavovi
studenata prema pacijentima s HIV-om i hepatitisom. Studenti viših godina iskazali su veću spremnost za liječenje
pacijenata s hepatitisom i intravenskih ovisnika te se u
većem postotku slagali s tvrdnjom da stomatolozi imaju
profesionalnu obvezu liječiti pacijente s HIV-om. Što se
poimanja rizika o stomatološkom liječenju pacijenata
s HIV-om i hepatitisom tiče, iz rezultata je vidljivo da se
taj rizik još uvijek precjenjuje. Više od polovice studenata
(56,8%) smatra da je rizik infekcije HIV-om i hepatitisom u
svakodnevnom radu vrlo visok a njih samo 44,8% uvjereno je da mjere osobne zaštite (rukavice, maska, naočale)
pružaju dovoljno zaštitu od infekcije. Ovi podaci također
ukazuju na potrebu za daljnjom edukacijom studenata.
Teorijsku i praktičnu edukaciju o ovoj problematici poduprla je velika većina (84,4%) studenata, a mnogi od njih
svjesni su da bi rad s većim brojem pacijenata s HIV-om i
hepatitisom djelovao na njihovo samopouzdanje. Podaci
iz literature ukazuju da se spremnost studenata da rade s
pacijentima s HIV-om i hepatitisom povećava s kliničkim
iskustvom (7).
Sociodemografski čimbenici (spol, srednjoškolska naobrazba i zanimanje roditelja) imale su minimalan utjecaj na formiranje stavova. Taj utjecaj bio je izraženiji na
nižim godinama studija, dok se na višim godinama gubio.
S obzirom na pozitivnu korelaciju između razine osobnog
znanja i spremnosti na liječenje pacijenata s HIV-om i
hepatitisom te realnijeg poimanja rizika u radu s tim pacijentima, moguće je zaključiti da studenti koji imaju veće
znanje imaju manje diskriminirajuće stavove.
Tri su najvažnija zaključka koja se daju izvesti iz rezultata
ovog istraživanja:
• Razina znanja studenata stomatologije o HIV-u i virusnim hepatitisima raste sa svakom nastavnom godinom
studija.
• Studenti s višom razinom osobnog znanja pokazali su pozitivniji pristup i manju sklonost donošenju
diskriminirajućih stavova o pacijentima s HIV-om i hepatitisom u odnosu na studente s nižim osobnim znanjem.
• Studenti stomatologije pokazuju volju i potrebu
za daljnjom teorijskom i praktičnom edukacijom o
stomatološkom liječenju pacijenata oboljelih od HIV-a i/
ili hepatitisa.
LITERATURA
1. Scully C., Greenspan J. S. Human immunodeficiency virus (HIV) transmission in dentistry. J Dent Res. 2006; 85(9): 794-800.
INFO BILTEN 2011.
2. Tarantola A., Abiteboul D., Rachline A. Infection risks following accidental exposure to blood or body fluids in health care workers: a review
of pathogens transmitted in published cases. Am J Infect Control. 2006;
34(6): 367-75.
5. Suh-Woan HU, Hsiang-Ru L., Pao-Hsin L. Comparing dental students’
knowledge of and attitudes toward hepatitis B virus-, hepatitis C virus-,
and HIV-infected patients in Taiwan. AIDS Patient Care STDS. 2004;
18(10): 587-93.
3. Vučićević-Boras V., Cekić-Arambašin A., Alajbeg I., Biočina-Lukenda D.
Fifth year dental students’ knowledge on HIV infection. Acta Stomatol
Croat. 1999; 33(4): 401-5.
6. Seacat, J. P., Inglehart, M. R. Education about treating patients with HIV
infections/AIDS: the student perspective. J Dent Educ 2003;67:630–40.
4. Vučičević-Boras V., Cekić-Arambašin A., Alajbeg I., Biočina-Lukenda D.,
Blažić-Potočki Z., Ognjenović, M. Dentists’ knowledge on HIV infection.
Acta Stomatol Croat. 2001; 35(1): 9-13.
7. Kuthy, R. A., Heller, K. E., Riniker, K. J., McQuistan, M. R., Qian, F. Students’ opinions about treating vulnerable populations immediately
after completing community-based clinical experiences. J Dent Educ.
2007; 71(5): 646-54.
Tablica 1.: Znanje studenata stomatologije o HIV-u i virusnim hepatitisima
23
HUHIV
Tablica 2.: Stavovi studenata stomatologije o pacijentima s HIV-om i hepatitisom i poimanje rizika o stomatološkom
liječenju tih pacijenata
INFO BILTEN 2011.
Tablica 3.: Stavovi studenata o edukaciji o liječenju pacijenata s HIV-om i hepatitisom
NE DISKRIMINIRAJ,
NEGO SE INFORMIRAJ
24
25
HUHIV
AUTOR
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
Stanje stigme na
Balkanu i dobra
praksa u BiH
26
INFO BILTEN 2011.
Problem stigme i diskriminacije prema oboljelima koji
žive s HIV-infekcijom i infekcijom virusnih hepatitisa nije
samo problem u našoj zemlji. Kako prenosi France press
od 13. siječnja 2012., navodeći izvor US CDC National
Prevention Information Netwrok, “zemlje Balkana ujedinjenim snagama bore se protiv HIV/AIDS stigme”.
Nevladine udruge na Balkanu ujedinile su se u borbi protiv stigme koja okružuje područje HIV/AIDS-a, sve će
započeti konferencijom u travnju ove godine na kojoj će
sudjelovati cijela regija, a koja će za fokus imati potrebe
ljudi koje žive s HIV/AIDS-om.
Službene brojke oboljelih u regiji su male, pa tako i spada
u regiju niske prevalencije: primjer je Bosna i Hercegovina
koja ima samo 65 osoba koje žive s HIV/AIDS-om, ali i
Crna Gora koja broji 103 osobe. No, stručnjaci ipak vjeruju da je stvarna brojka barem 10 puta veća. Crna Gora,
s ukupno populacijom od 660 000 ljudi, u razdoblju od
2005. do 2009. zabilježila je porast novooboljelih za 33%.
I kako mnoge nevladine organizacije iz regije potvrđuju,
HIV/AIDS se jako brzo širi među mlađom populacijom.
Kako mnoge zemlje bivše Jugoslavije imaju osigurano besplatno liječenje za oboljele, ljudi koji žive s HIV/AIDS-om
sve više ukazuju na problem diskriminacije, ali i izolacije s
kojom su suočeni. “Isključenost iz društva, gubitak posla,
te su im oduzeta njihova osnovna ljudska prava i edukacija”, izjavila je Tatjana Preradović-Sjenica, psiholog u udruzi
Viktorija, s područja Banja Luke.
U ovoj regiji, gdje su tradicionalne vrijednosti duboko
usađene, osobe koje žive s HIV-infekcijom često izbjegavaju njihovi najbliži i najmiliji. “Kod nas ne postoji nikakvo
mjesto gdje bismo mogli smjestiti ljude koje je obitelj odbacila. Većina njih živi, nažalost, po bolnicama, gdje na
kraju i umiru”, izjavio je Boris Kovačić iz USOP-a, krovne
organizacije udruga koje se bave HIV/AIDS-om u Srbiji.
Diskriminacija i stigma mnoge ljude i odvraća od samog
testiranja na HIV, i to posebice u Bosni i Hercegovini te
Crnoj Gori. “Strah od označenosti i/ili samog rezultata testa
dovodi do zaključka da se baš zbog tih stvari ljudi i ne žele
testirati”, kaže Preradović-Sjenica. “Stoga i pokušavamo što
više motivirati ljude da odu na testiranje.”
Tomislav Beganović iz Hrvatske udruge za borbu protiv
HIV-a i virusnog hepatitisa istaknuo je da neznanje rađa
diskriminaciju te da je potrebno što više raditi na samoj
edukaciji ljudi i podizanju svijesti o problematici HIV/
AIDS-a.
Da na Balkanu i nije sve tako crno, pokazuje novi program
koji se pokreće u Bosni i Hercegovini. Krajem 2011., i to na
sam Svjetski dan AIDS-a (1. prosinca), Medicinski fakultet
Sveučilišta u Sarajevu i UNDP u Bosni i Hercegovini potpisali su zajednički sporazum za pokretanje novog projekta kojim će se testirati i vršiti screening OraQuick brzim
testovima na HIV i hepatitis pripadnika rizičnih skupina –
medicinskih djelatnika ali i MSM-populacije na području
cijele Bosne I Hercegovine.
Projekt financira Global Fund i implementiran je kroz
UNDP BH u trajanju od 12 mjeseci. Osim Medicinskog
fakulteta u Sarajevu, partneri na ovom projektu su i
Medicinski fakulteti u Tuzli te Banja Luci. Medicinsko
osoblje s infektivnog i pulmološkog odjela, kako nositelja,
tako i partnera projekta, bit će uključeno u provedbu
samog projekta.
United Nations Development Programme Bosnia and Herzegovina i sa
stranica Francepress-a i www.cdcnpin.org (objavljeno 13. 1. 2012.)
27
HUHIV
AUTOR
HUHIV
28
Zašto je važno
neprekidno
osmišljavati,
provoditi i
usavršavati
terenske
programe
probira osoba
s povećanim
rizikom zaraze
hepatitisom C?
INFO BILTEN 2011.
Hepatitis C - “tihi” ubojica
Već se duže vrijeme u stručnim krugovima govori o
kroničnom hepatitisu C kao najopasnijoj krvlju prenosivoj zaraznoj bolesti današnjice. Izostanak jasnih simptoma zaraze omogućuje virusu hepatitisa C tiho i neometano širenje u populaciji, osobito među osobama koje su
pod povećanim rizikom zaraze. Bolest se najčešće otkriva
slučajno ili s pojavom prvih simptoma koji obično govore u prilog dugotrajnom i težem kroničnom oštećenju
tkiva jetre. Također, stopa izlječenja postojećim lijekovima (kombinacija ribavirina i pegiliranog interferona)
nedovoljno je uspješna, osobito u slučaju zaraze nekim
genotipovima virusa. Nove generacije antivirusnih lijekova trebale bi značajno povećati uspjeh liječenja oboljelih te dati novu nadu prethodno nedovoljno uspješno
liječenim osobama.
Važnost terenskih programa edukacije i
probira
Jedini mogući način borbe protiv teških pa i smrtonosnih
posljedica neprepoznate zaraze je neprekidno osmišljavanje
novih, uspješnijih programa edukacije, otkrivanja i ranog
liječenja zaraženih osoba. Za uspjeh takvih programa iznimno je važna njihova učinkovita primjena u svakodnevnoj
javno-zdravstvenoj praksi. Unatoč nastojanjima Ministarstva zdravlja, Zavoda za javno zdravstvo i drugih zdravstvenih institucija te brojnih zainteresiranih strana kao što
su npr. Hrvatski Crveni križ, nevladine organizacije, farmaceutske kompanije i drugi, u Hrvatskoj ne postoji sustavno
osmišljeni i kontinuirano provođeni terenski (tzv. outreach)
program pristupa, edukacije i probira osoba s povećanim
rizikom zaraze virusom hepatitisa C kao i ostalim krvlju
prenosivim uzročnicima zaraznih bolesti.
Važnost učenja na iskustvima naprednijih
Ovaj uvodni komentar potaknut je objavom rezultata
novog ispitivanja američkog CDC-a koji jasno ukazuju na
sve veću opasnost od posljedica kronične zaraze hepatitisom C, te veliku važnost sustavnog otkrivanja i liječenja
zaraženih osoba.
Također, nedavno objavljene preporuke američke Zaklade
za kronične bolesti jetre jasno ističu važnost tehnologija
poput OraQuick HCV testova (dostupnih i u našoj zemlji) za kvalitetno i uspješno provođenje programa sustavnog otkrivanja zaraženih osoba.
Učenjem na iskustvima naprednijih sustava, suočavanjem
s njihovim kao i vlastitim greškama i nedostacima
možemo kreirati uspješan, troškovno učinkovit i održiv terenski sustav edukacije, otkrivanja i neposrednog liječenja
zaraženih. Taj bi sustav mogao biti primjer zemljama u
regiji ako nas one u svojim nastojanjima ne preteknu te
ne iskoriste sve prednosti koje izgradnja takvih sustava
donosi s perspektive njihova financiranja iz posebnih
fondova zajednica naroda poput EU-a odnosno drugih
nedržavnih izvora.
HUHIV se zalaže za postizanje konsenzusa svih zainteresiranih strana u svezi kreiranja, provođenja i trajnog
usavršavanja sistematskih izvaninstitucionalnih programa
probira skupina s rizikom zaraze krvlju prenosivim zaraznim bolestima koji bi se provodili pod stručnim nadzorom
ključnih zdravstvenih institucija u Republici Hrvatskoj uz
organizacijsku pomoć nevladinog sektora.
U nastavku donosimo isječke prenesene iz priloga objavljenog na Medscapeu 21. veljače 2012. godine (http://
www.medscape.com/viewarticle/758969).
Zaraza virusom hepatitisa C povezana s
većim brojem smrtnih ishoda nego zaraza
HIV-om
Rezultati novog ispitivanja američkog Centra za kontrolu
bolesti i prevenciju (US CDC) objavljeni 21. veljače 2012.
godine u časopisu Annals of Internal Medicine pokazuju
da je u Sjedinjenim Američkim Državama zaraza virusom
hepatitisa C po broju smrtnih ishoda nadmašila zarazu
HIV-om.
Virus hepatitisa C najčešće je uzročnik kroničnih krvlju
prenosivih virusnih zaraznih bolesti. Danas se govori o
“tihoj” epidemiji zaraze HCV-om. Zaraza obuhvaća oko
3,2 milijuna Amerikanaca i čini vodeći uzrok bolesti jetre,
ciroze i smrti. Uvidom u dokumentaciju 22 milijuna umrlih osoba u razdoblju od 1999. do 2007. godine istraživači
su utvrdili da je broj smrtnih slučaja povezan sa zarazom
virusom hepatitisa C značajno povećan, dok je broj smrtnih slučaja povezan sa zarazom virusom hepatitisa B
ostao nepromijenjen. Broj smrtnih slučaja povezanih sa
zarazom HIV-om se smanjio.
Gotovo 75% smrtnih ishoda povezanih sa zarazom HCVom obuhvaća osobe generacija rođenih u razdoblju
između 1945. i 1964. godine. To su pojedinci koji pripadaju
generacijama koje obuhvaća pojam “baby boomers”, a koje
su u mladosti češće eksperimentirale s uzimanjem različitih
opojnih sredstava. Mnogi od njih niti danas nisu svjesni
svoje zaraze, što će vjerojatno utjecati na daljnje povećanje
tereta zdravstvenih posljedica zaraze ako se programi edukacije, otkrivanja i liječenja ne organiziraju na isti način na
koji je to učinjeno tijekom epidemije HIV-om.
Kathleen N. Ly, iz Odjela za virusne hepatitise američkog
CDC-a (Atlanta, Georgia), ističe da je pad broja smrtnih ishoda kao posljedica zaraze HIV-om u posljednja dva desetljeća
rezultat uporabe vrlo djelotvornih lijekova, ali i učinkovite
nacionalne primjene programa prevencije i njege. Navodi
da jedino sličan pristup sprječavanju zaraze HCV-om može
tijekom vremena rezultirati smanjenjem stope smrtnosti od
ove bolesti. Stopa smrtnosti od zaraze HCV-om danas je
premašila stopu smrtnosti od zaraze HIV-om.
29
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
Otkrivanje oboljelih osoba bez simptoma CDC preporučuje sustavno pretraživanje samo onih osobolesti ključ je borbe protiv zaraze virusom ba koje imaju povećani rizik zaraze HCV-om, no trenutno
se procjenjuje korist probira svih osoba određene životne
hepatitisa C
Liječnici Harvey J. Alter i T. Jake Liang iz Nacionalnog instituta u Bethesdi (Maryland) procjenjuju da 50 do 75%
zaraženih osoba nije svjesno svog medicinskog statusa,
dodajući da većina tih osoba nisu ovisnici o opojnim
drogama nego su jednostavno jedno vrijeme u svojoj
mladosti s njima eksperimentirali.
Dobra vijest je brz napredak u razvoju novih lijekova za
liječenje hepatitisa C pa je za očekivati da će se za pet godina liječenje temeljiti na režimima oralnih, direktnih, antivirusnih lijekova bez potrebe za primjenom interferona.
Tim će se režimima liječenja moći postići 90%-tna stopa
izlječenja neovisno o genotipu virusa i statusu IL-28B.
Liječnici Alter i Liang navode kako optimističnu perspektivu borbe protiv zaraze HCV-om narušava nedostatak
nacionalne politike “pronađi i liječi” putem koje bi se
značajno unaprijedilo otkrivanje nosioca virusa hepatitis
C te ih se u što većem broju uključilo u liječenje lijekovima
nove generacije.
Zaklada za kronične bolesti jetre (The Chronic Liver Disease Foundation) preporučuje nove mjere
pretraživanja populacije:
30
dobi kako bi se povećala stopa otkrivanja zaraženih virusom hepatitisa C.
Zaklada za kronične bolesti jetre (The Chronic Liver
Disease Foundation) izdala je sljedeće preporuke (http://
www.chronicliverdisease.org/) kao potporu povećanju
obima testiranja na HCV:
1. rutinsko testiranje na HCV svih osoba rođenih između
1945. i 1965. godine
2. uporaba OraQuick (OraSure) HCV brzih testova kako
bi se povećala učestalost testiranja i ubrzala neposredna
skrb o bolesnicima
3. programi edukacije za liječnike primarne zdravstvene zaštite u svrhu povećanja svjesnosti o rizičnim
čimbenicima zaraze virusom hepatitisa C
4. programi testiranja na razini primarne zdravstvene
zaštite uz sustav neposrednog upućivanja zaraženih na
liječenje
5. kreativni pristup programima povećanja dostupnosti
testiranja ovisnicima o opojnim drogama i drugim populacijskim skupinama s povećanim rizikom zaraze HCVom.
31
HUHIV
AUTOR
Niamh Scallan
32
Kliničko
ispitivanje
pokazalo je da
je testiranje
uzorka “sline”
na HIV jednako
točno kao i
testiranje
uzorka krvi
REZULTATI NAJNOVIJEG KLINIČKOG ISPITIVANJA POKAZUJU DA JE
TESTIRANJE UZORKA ORALNE TEKUĆINE BRZIM TESTOM GOTOVO
JEDNAKO TOČNO KAO I TESTIRANJE UZORAKA KRVI
INFO BILTEN 2011.
Ispitivanje koje je nedavno objavljeno u legendarnom
medicinskom časopisu The Lancet Infectious Diseases
provela je grupa ispitivača s uglednog znanstvenoistraživačkog instituta zdravstvenog centra McGill u Kanadi.
Riječ je o analizi rezultata globalnih, terenskih ispitivanja
brzih metode testiranja uzoraka krvi i uzoraka sline testovima OraQuick HIV 1/2.
Ispitivači su utvrdili da “oralni” test otkriva zarazu HIVom u populaciji odraslih osoba s visokim rizikom (intravenski ovisnici o opojnim drogama, MSM, osobe izložene
nezaštićenom spolnom odnosu) jednakom točnošću kao
i test uzorka krvi te s 97% točnošću u populaciji odraslih
osoba s niskim rizikom zaraze HIV-om.
Korisnik čiji je testirani uzorak bio reaktivan mora se javiti
u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu radi potvrde rezultata testiranja.
Postupak testiranja traje 20 minuta, što je znatno manje u
usporedbi s standardnim testovima krvi na čiji se rezultat
čeka oko dva tjedna.
Objavljeno: 27. siječnja 2012. godine
Izvor:
healthzone.ca
(http://www.healthzone.ca/health/newsfeatures/article/1121379--hivsaliva-test-as-effective-as-blood-test-study-finds)
Dr. Nikita Pant Pai, znanstvenik s McGill instituta i glavni
ispitivač navodi: “U stvarnoj želji za porazom virusa ...
oralni test je jedan od načina kako ljudi mogu saznati svoj
HIV status.”
OraQuick, “oralni” test tvrtke OraSure Technologies, Inc.,
je jedini test oralne tekućine (kolokvijalno “sline”) koji je
Američka administracija za hranu i lijekove (“FDA”) odobrila za uporabu u zdravstvenim ustanovama. Test još
nije odobren za kućnu uporabu iako ga korisnici mogu
izvesti sami.
Za glavnog ispitivača, dr. Panta Paija, testiranje uzorka
sline, za koje očekuje da će biti odobreno od strane FDA
kao oblik kućnog testiranja u narednim godinama, ima
ogroman potencijal upravo u sredinama u kojima stigma
i diskriminacija još uvijek utječu na odluku potencijalnih
korisnika testa da se ne testiraju u klinikama odnosno
drugim zdravstvenim institucijama.
Nadodaje da je testiranje sline manje invazivno i znatno
pogodnije od testiranja uzoraka krvi.
Pant Pai navodi: “Testovi krvi nisu tako lako prihvatljivi
jer neki korisnici zaziru od davanja uzorka vlastite krvi.
Jastučić za prikupljanje uzorka sline lako se može uvesti
u rutinsku praksu jer je jednostavan za uporabu. Ljudi ga
nazivaju lizalicom.”
Najčešće nazivan testom “sline”, “oralni” test prikuplja
uzorak tekućine koji se po definiciji naziva transudatom
krvnih žila oralne sluznice.
Korisnici prikupljaju uzorak oralnog transudata kružnim
pokretom pamučnog jastučića testnog uređaja po vanjskoj strani gornje i donje gingive te zatim uređaj za testiranje s uzorkom transudata uranjaju u bočicu ispunjenju
otopinom s enzimima.
Ako su u testiranom uzorku pronađena HIV-antitijela,
pri vrhu uređaja za testiranje pojaviti će se crvenkastoljubičasta linija. Pojava linije dokaz je reakcije, no ne znači
pozitivan rezultat testiranja.
33
HUHIV
AUTOR
Dragan Miličić
34
Hoće li krvlju
prenosive zarazne
bolesti “pobijediti” postojeće
programe
edukacije,
prevencije i
probira
populacijskih
skupina izloženih
riziku zaraze?
INFO BILTEN 2011.
Komentar Udruge HUHIV povodom
članka objavljenog u online izdanju časopisa Daily Mail
Udruga HUHIV nastoji svojim aktivnostima na posredan i
neposredan način unaprijediti sustav sprječavanja i ranog
otkrivanja oboljelih od krvlju prenosivih zaraznih bolesti.
Naše aktivnosti su prije svega usmjerene prema populacijskim skupinama s najvećim rizikom zaraze od HIV-a i virusnih hepatitisa, osobito hepatitisa C.
Najugroženija skupina i ponašanja
koja nose rizik
Među tim skupinama ističu se mladi. Mladi su osjetljiva
skupina kojoj kao takvoj treba posvetiti posebnu pažnju.
U razdoblju odrastanja i traženja vlastite osobnosti mladi
ljudi se često rizično ponašaju. Skloni su posegnuti za alkoholom i opojnim drogama, često prakticiraju nezaštićeni
spolni odnos, mijenjaju seksualne partnere ne vodeći
računa o vlastitom zdravlju i zdravlju partnerice, odnosno partnera, često se podvrgavaju piercingu, tetoviranju i
trajnom šminkanju ne vodeći računa o potrebi izvođenja
navedenih zahvata isključivo sterilnim priborom za jednokratnu uporabu. Upravo navedena ponašanja danas nose najveći rizik zaraze krvlju prenosivim zaraznim
bolestima.
Posebnosti liječenja krvlju prenosivih zaraznih bolesti
AIDS i kronični hepatitis C su zarazne bolesti koje se sve
uspješnije liječe. Nove generacije iznimno djelotvornih
lijekova posljednja dva desetljeća gotovo neprekidno
unaprjeđuju liječenje AIDS-a. Pojava novih lijekova za
liječenje kroničnog hepatitisa C će prema rezultatima objavljenih kliničkih ispitivanja značajno unaprijediti uspjeh
njegovog liječenja. Zaraženim pripadnicima najugroženije
skupine mladih to je prilika za nastavak zdravog privatnog i profesionalnog života što je prvorazredni javnozdravstveni, ali i znatno širi interes cijelog društva. Pa
ipak potpuno korištenje djelotvornosti novih generacija
lijekova odnosno značajan uspjeh liječenja moguće je
postići jedino zajedničkim djelovanjem preventivnih i
kurativnih postupaka. Sprega uspješnih preventivnih aktivnosti i djelotvornog liječenja spriječiti će širenje zaraze,
a postojećom bolešću potpuno ovladati do krajnjeg, univerzalnog cilja – otkrivanja metoda prevencije i liječenja
koje će u potpunosti iskorijeniti uzročnike ovih zaraznih
bolesti.
Zašto je to osobito važno?
Krvlju prenosive zarazne bolesti su vrlo specifične. Podmuklo se i nezamjetno šire. Nakon ulaska u organizam
uzročnici - virusi duže vrijeme ne izazivaju klinički jasne
simptome bolesti pa nosioci najčešće nisu niti svjesni
zaraze. Nesvjesnost zarazom nosi dva iznimno velika
javno-zdravstvena rizika. “Tiha”, neprepoznata zaraza rezultira zaraznom bolešću koja tijekom godina nepovratno
oštećuje tkiva i organe oboljelih. Uspjeh liječenja najveći je
ako se bolest otkrije u ranim stadijima kada ju je moguće
i u potpunosti zaustaviti, a osobe koje su bile zaražene
mogu nastaviti živjeti zdrav profesionalni i privatni život.
“Tiha” zaraza također predstavlja veliki rizik za okolinu
oboljelog. Nesvjestan zaraze oboljeli može širiti bolest
na osobe iz svoje okoline s kojima njeguje različite oblike,
bliskog, intimnog kontakta.
Zadovoljavaju li nas preventivni
programi odnosno programi probira?
Unatoč brojnim preventivnim i edukacijskim programima kojima se u svijetu i u nas nastoji smanjiti širenje
krvlju prenosivih zaraznih bolesti, stručnjaci širom svijeta očekuju njihovo daljnje širenje. Nezadovoljni su do
sada učinjenim i pozivaju na učinkovitiju borbu protiv
širenja tih opakih bolesti. U svijetu je stoga osobita pažnja
usmjerena prema zaštiti najugroženijih, ranom otkrivanju
zaraženih i njihovom neposrednom liječenju.
Kao jedna od ključnih mjera sprječavanja širenja tih
bolesti ističu se ciljani programi probira populacijskih skupina izloženih posebnom riziku zaraze uz preventivne,
edukacijske programe izbjegavanja svih oblika rizičnih
ponašanja odnosno načina života.
Ključni problem probira i ranog otkrivanja pripadnika populacijskih skupina s rizikom zaraze od krvlju
prenosivih zaraza je njihova nedovoljna educiranost o
zaštiti, načinima prijenosa i povezanosti rizika zaraze s
određenim načinom života, ali i dohvatnosti navedene
populacije programima probira. U Hrvatskoj postoji veliki broj mjesta na kojima se vrši savjetovanje i testiranje na
krvlju prenosive zarazne bolesti. Sustav javnog zdravstva
organizirao je centre u zdravstvenim ustanovama diljem
zemlje, no odaziv na testiranje u tim je centrima relativno
malen. Pripadnici populacija s najvećim rizikom zaraze
uzročnicima krvlju prenosivih zaraznih bolesti izbjegavaju
klinike, bolnice i zavode najvećim dijelom zbog nelagode
odlaska u te ustanove, iako u njima radi educirano osoblje koje im savjetima može pomoći zaštititi sebe i svoje
najbliže istovremeno garantirajući anonimnost. Dio onih
koji se i odluče na testiranje u zdravstvenim ustanovama
nikada ne podignu svoj nalaz (koji se obično čeka jedan ili
više dana) zbog straha od mogućeg pozitivnog rezultata.
U svijetu su odavno prepoznali taj problem te težište
testiranja i savjetovanja premjestili na terenske (eng. outreach) programe u zajednici (eng. community based).
Programi probira u zajednici, na terenu, moraju biti
pažljivo osmišljeni i rukovođeni zdravstvenim radnicima i
educiranim profesionalcima.
Zdravstveni radnici, uključeni educirani profesionalci
35
HUHIV
kao i krajnji korisnici imaju pravo biti podvrgnuti testiranju testovima čija je kvaliteta provjerena medicinom
temeljenom na dokazima
Osim temeljnih preduvjeta za provođenje takvih programa (jasni ciljevi, osmišljenost i izvedivost učešćem zdravstvenih radnika i educiranih profesionalaca te osiguranjem
uvjeta dobre kliničke i laboratorijske prakse), iznimno je
važno osigurati testiranje pojedinaca točnim i pouzdanim
dijagnostičkim testovima. Ako se takvim testovima može
omogućiti jednostavno i bezbolno uzimanje uzorka za
testiranje te brzo dobivanje rezultata, uspjeh programa
bit će značajno veći.
U Hrvatskoj su terenski programi probira u zajednici
iznimno rijetki. Osim što su rijetki, programi nerijetko ne ispunjavaju temeljne preduvjete za kvalitetno
provođenje. Čak i ako su temeljni preduvjeti zadovoljeni,
testiranja se najčešće provode nedovoljno pouzdanim i
nedovoljno točnim testovima koji duboko kompromitiraju rezultate programa, ali i učinkovitost cijelog sustava
zdravstva. Trivijalno tumačenje da je ionako riječ samo
o probirnim testiranjima čije je rezultate potrebno potvrditi odgovarajućim potvrdnim testiranjima nikako ne
može opravdati uporabu dijagnostičkih proizvoda čija
pouzdanost i točnost nije temeljito klinički ispitana.
36
Svi korisnici dijagnostičkih testova (ispitanici), zdravstveni
radnici (ispitivači) i svi drugi profesionalci koji sudjeluju u
programima savjetovanja i testiranja imaju pravo na uporabu dijagnostičkih proizvoda čije su karakteristike ispitane i jasno potvrđene neovisnim kliničkim ispitivanjima
odnosno imaju pravo na medicinu temeljenu na dokazima. Medicina temeljena na dokazima čini osnovu terapijskog postupanja pa nije jasno zašto se isti kriterij uporno
izbjegava koristiti i pri dijagnostičkom postupanju.
U Hrvatskoj su dostupni dijagnostički testovi kojima se
brzo, bezbolno, jednostavno i točno može analizom
uzorka sline utvrditi status zaraženosti uzročnicima krvlju
prenosivih zaraznih bolesti. Vjerujemo da bi uporaba ove
tehnologije mogla na više različitih načina pozitivno utjecati na programe probira pa se HUHIV zalaže za njihovo
redovito korištenje.
Dobivanje izuzetno točnog i pouzdanog rezultata “terenskog” testiranja uzorka sline brzo usmjerava zaraženog
korisnika prema potvrdnom testiranju i liječenju. Takvim se testiranjima može “osnažiti” povjerenje između
zdravstvenog sustava i krajnjih korisnika te tako povećati
obuhvat osoba s rizikom zaraze programima probira.
Na čemu temeljimo prethodnu tvrdnju? Korisnicima se
pristupa neposredno u njihovom okruženju, testovima
koji omogućuju dobivanje iznimno točnih rezultata testiranja na jednostavan i bezbolan način koji je ugodan korisnicima, a ne ugrožava ispitivača (nema rizika ubodnog
incidenta odnosno kontakta s krvlju možebitno zaražene
osobe što je jako važno u uvjetima terenskog, opsežnijeg
testiranja). Na taj se način također izbjegavaju dodatni
dijagnostički medicinski postupci, a brzina i učinkovitost
sustava postaju znatno veći. Također, tako se mogu
uštedjeti znatna sredstva za postavljanje dijagnoze krvlju
prenosivih zaraznih bolesti jer se izbjegava potreba dodatnog (“među”) testiranja znatno skupljim metodama
prije postavljanja krajnje dijagnoze obveznim potvrdnim
(“krajnjim”) metodama testiranja.
Zaključujemo da će se i kod nas i u svijetu djelotvornost novih generacija lijekova za liječenje krvlju prenosivih zaraznih bolesti iskoristiti na najbolji mogući način
ako se razviju djelotvorni programi prevencije i probira
najugroženijih populacijskih skupina. Programi moraju
biti prilagođeni osobitostima populacijskih skupina
kojima su namijenjeni. Moraju zadovoljiti sve preduvjete
kvalitetnog provođenja, uključujući i korištenje točne i
pouzdane dijagnostike procijenjene i potvrđene kriterijima medicine temeljene na dokazima.
Na taj će se način uspješno spriječiti daljnje širenje ovih
zaraznih bolesti, a znatna sredstva koja se ulažu u njihovo
dijagnosticiranje i liječenje bit će učinkovito utrošena u
najboljem interesu bolesnika, zdravstvenih radnika, zainteresiranih educiranih profesionalaca i društva u cjelini.
Odnos djelotvornosti novih lijekova za liječenje krvlju
prenosivih zaraznih bolesti i stvarnog uspjeha njihovog
liječenja važno je pitanje i u znatno bogatijim zemljama
svijeta u usporedbi s Hrvatskom. U nastavku prenosimo
članak objavljen u online izdanju časopisa Daili Mail:
Izvor: Daily Mail Online, 9. 2. 2012., www.dailymail.co.uk
INFO BILTEN 2011.
Obećavajuća terapija hepatitisa C
postaje bezvrijedna jer većina nosioca virusa u Britaniji nije svjesna
svoje zaraze
Napredak u liječenju hepatitisa C omogućuje izlječenje
više od 70% nosioca virusa ukoliko se bolest otkrije u
ranom stadiju. Stručnjaci ističu da je u Velikoj Britaniji
većina od pola milijuna nosioca virusa nesvjesna svoje
zaraze. Mark Wright, hepatolog, konzultant Opće bolnice
Southempton navodi kako je znanje o tome tko je izložen
riziku oboljevanja od krvlju prenosivih zaraznih bolesti
vrlo slabo.
Hepatitis C izaziva upalu i stvaranje ožiljaka u tkivu jetre
što može rezultirati razvojem ciroze i zatajenja jetre, a
većina oboljelih nije svjesna svoje bolesti.
Novi lijekovi koji su korišteni u Centru za klinička ispitivanja Welcome Trusta u Southemptonu u okviru serije
kliničkih ispitivanja djeluju direktnim napadom na virus,
sprječavajući njegovo umnažanje i širenje. Dr. Wright kaže:
23 months ago: LAKE FOREST, CA - DECEMBER 1, 2006: Sen. Barack
Obama (D-IL) and Saddleback Church Pastor Rick Warren joke before
the start of a press conference after they took a public HIV rapid-test
at the second annual Global Summit on AIDS and The Church, at
Saddleback Church December 1, 2006 in Lake Forest, California. Sen.
Sam Brownback (R-KS) also took the public test.
“Virus hepatitisa C je nezgodan virus koji izaziva oštećenje
jetre prije pojave bilo kakvih simptoma bolesti što je osobito opasno za oko pola milijuna zaraženih britanaca”. Dr.
Wright nastavlja: “Tragično je što će današnji napredak
u liječenju postati bezvrijedan ukoliko poruka o rizicima
prijenosa zaraze ne dopre do najvećeg broja zaraženih osoba”. “U najgorem scenariju gubi se mogućnost uspješnog
liječenja te dugog i zdravog života cijele generacije mladih
ljudi koja nije prepoznata kao generacija izložena riziku
oboljevanja”.
Svatko tko je primio transfuziju krvi prije 1990. godine,
tko je ikada dijelio igle za intravenstvo ubrizgavanje opijata, liječio se u inozemstvu, podvrgnuo tetoviranju izložen
je riziku zaraze virusom hepatitisa C. Bolest se može prenjeti i spolnim odnosom. Dr. Wright dodaje: “Ukoliko ste
bili izloženi riziku konzultirajte se sa svojim liječnikom o
potrebi testiranja jer se bolest može liječiti te se sve više
ljudi uspješno liječi novim lijekovima kakvi su isprobani
i kod nas u Southemptonu”. “Ukoliko ste u mogućnosti
eliminirati virus i spriječiti njegov povratak, bolest se
može zaustaviti, a jetra oporaviti”.
37
HUHIV
UREDIO
prof. dr. sc. Josip Begovac
Oraquick
testovi
INFO BILTEN 2011.
OraQuick testovi
Brzi test OraSure Technologies-a, proglašen je prema
urednicima časopisa Popular Science jednom od najboljih tehnoloških inovacija u 2010. Brzi test koji otkriva antitijela na hepatitis C, OraQuick HCV Rapid
Antibody Test, osvojio je “Best of What’s New” nagradu, zbog svoje tehnologije te same činjenice da je
to prvi brzi test za otkrivanje antitijela na hepatitisa C
koji je odobren od strane FDA-a.
“Čast nam je što smo prepoznati od strane Popular
Science časopisa kao inovativna kompanija koja poduzima revolucionarne korake u otkrivanju osoba
koje žive s hepatitisom C” rekao je Douglas A. Michels,
predsjednik i izvršni direktor OraSure Technologies-a.
“Ova nagrada odraz je strasti i predanosti naših zaposlenika, partnera i klijenata u borbi protiv hepatitisa C”.
Vaš OraQuick test je:
POZITIVAN
NEGATIVAN
38
Značenje testa
NEGATIVAN rezultat testa znači da testom nisu utvrđena
protutijela na virus humane imunodeficijencije (HIV-a) u
slini. No, važno je naglasiti da u ranoj fazi zaraze HIV-om
još nema protutijela.
Stoga, ukoliko ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti HIV-om (npr. nezaštićeni spolni odnos, korištenje tuđeg
pribora za ubrizgavanje.....) potrebno je ponoviti test za
3 mjeseca od trenutka mogućeg zaražavanja. Rani simptomi zaraze HIV-om su: povišena tjelesna temperatura,
glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima,
grlobolja, mučnina, gubitak teka, osip i povećanje limfnih
čvorova. Ako imate takve simptome, a Vaš OraQuick test
je negativan testiranje je potrebno ponoviti za 3 mjeseca.
Valja napomenuti da OraQuick test može biti negativan
(lažno negativan) i kod osoba zaraženih HIV-om koje se
uspješno liječe antiretrovirusnim lijekovima (anti-HIV lijekovima).
Ako je rezultat Vašeg testa POZITIVAN vjerojatno ste
zaraženi HIV-om (potrebno je još učiniti potvrdni test na
anti-HIV). Javite se u našu Ambulantu 6/1 (Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, Mirogojska ulica broj 8) koja radi svakim radnim danom od 08.00
do 16.00 sati. Molimo Vas da se prethodno najavite na
telefo-nski broj 01/2826206. Za pregled u ambulanti nije
potrebna uputnica.
39
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
AUTOR
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
Kao i svi oni koji krajem godine vole istaknuti svoje
poslovne uspjehe, i Udruga HUHIV želi istaknuti svoj
rad na edukaciji, prevenciji te općenito suzbijanju
HIV-a i virusnih hepatitisa u našem društvu.
Naši uspjesi u
2011. godini
Aktivnosti kojima želimo naše građane upozoriti na problematiku krvlju i spolno prenosivih bolesti te pokušati
utjecati na promjenu ponašanja naših građana, kako u
cilju zaštite vlastitog, tako i tuđeg zdravlja. I u 2012. nastavljamo uporno raditi na područjima koji su nam uvijek
bili u fokusu djelovanja: edukacija, prevencija i skrb za
oboljele. I ovim putem vas pozivamo da nam se pridružite
u ostvarenju naših ciljeva u cilju stvaranja novih ciljeva
UN-a i WHO-a – 0 novih oboljelih, 0 diskriminacije i 0 smrti od AIDS-a, a sve u cilju stvaranja pozitivnijeg i zdravijeg okruženja za sve nas.
Slijedi samo nekoliko važnijih događanja i aktivnosti kojima smo obilježili naš rad u zajednici i naš doprinos u ostvarenju kako naših, tako i svjetskih ciljeva i smjernica.
NAJVAŽNIJI PROJEKTI HUHIV-a U 2011.
GODINI:
42
1.
KAMPANJA ZA TESTIRANJE
– Kako bi se što veći broj osoba potaknuo na besplatno i
anonimno testiranje dostupno diljem Hrvatske, HUHIV je
pokrenuo kampanju u suradnji s Ministarstvom zdravstva
i socijalne skrbi te je u domovima zdravlja diljem Hrvatske
na 1100 oglasnih prostora postavio plakate na poticanje
testiranja na HCV.
2.
SVJETSKI DAN HEPATITISA
– Od 2010. udruga HUHIV obilježava Svjetski dan hepatitisa, kao i Svjetski dan AIDS-a. Kako je Svjetski dan hepatitisa od 2011. godine službeno 28. 7., Udruga se odlučila
za drugačiji pristup obilježavanju. Zbog ljetnih mjeseci,
kampanja obilježavanja dana hepatitisa održala se kroz
kampanje u javnom gradskom prijevozu. Postavljanjem
380 plakata u tramvajima i autobusima te TV-spot koji je
prikazan na 11 državnih i lokalnih TV-postaja. Kampanja
je prošla izvan svih očekivanja jer je povećan broj poziva
prema SOS telefonu za 100%, te je povećan broj testiranja
na HCV u Klinici za infektivne bolesti i u zavodima za
javno zdravstvo.
3.
KAMPANJA ZA DANE HEPATITISA
– Pokrenuta je nova kampanja pod nazivom Pozitivne vibracije, a namijenjena je prije svega mladima koji posjećuju
događanja i koncerte namijenjene upravo njima. Zajedno
s MIXER.hr pokrenuli smo sudjelovanje na ljetnim manifestacijama na Jadranu i sudjelovali na sedam koncerata
diljem hrvatske obale.
4.
DANI ZDRAVLJA
– U suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo i branitelje,
ove godine u razdoblju od 7. do 9. travnja na Trgu kralja
Tomislava organizirali smo Dane zdravlja. U INFO šatoru
organizirali smo različite edukacije i stručna predavanja te
dijelili materijale u cilju podizanja razine svijesti građana o
zdravom načinu života.
5.
SAVJETOVALIŠTE ZA HIV I VIRUSNE HEPATITISE
– Udruga je početkom mjeseca listopada i službeno
otvorila Savjetovalište za virusne hepatitise pri Klinici
za infektivne bolesti “Dr.Fran Mihaljević” u Zagrebu.
Savjetovalište pruža individualnu i grupnu psihosocijalnu
podršku oboljelima, ali i članovima njihovih obitelji. Otvaranje Savjetovališta popraćeno je radiospotom na Anteni Zagreb. Ovim putem želimo zahvaliti svima koji su
poduprijeli rad savjetovališta, koje je do kraja 2011. odradilo 366 savjetovanja.
6.
EDUKACIJA ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA
– Kao i posljednje dvije godine, i ove smo održali edukaciju stomatologa o virusnim hepatitisima u cilju
osvješćivanja stomatologa i stomatološkim djelatnika o
načinima prijenosa i rizicima prijenosa virusnih hepatitisa. Radionica je održana u Zagrebu 19. veljače u suradnji s
Hrvatskim stomatološkim društvom za oralnu medicinu
i patologiju te Stomatološkim fakultetom u Zagrebu. U
cilju smanjenja diskriminacije i stigme od strane zdravstvenih djelatnika, nakon edukacije stomatologa na red su
došli socijalni radnici. Tako smo 14. prosinca organizirali
edukaciju socijalnih radnika i drugih stručnjaka unutar sustava socijalne skrbi na području grada Zagreba.
U edukacijama su sudjelovali prof. Josip Begovac, prof.
Adriana Vince, prof. Ksenija Turković, vms. Anka Szabo
te Kristina Duvančić dipl. soc. rad. Edukacije su se održale
pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja i u suradnji
s Hrvatskom udrugom socijalnih radnika i zagrebačkom
podružnicom HUSR-a. Cilj je ovih edukacija smanjenje
stigme i diskriminacije prema oboljelima i korisnicima
socijalne službe te podizanje svijesti socijalnih radnika o
važnosti čuvanja osobnih podataka korisnika centara za
socijalnu skrb. Na edukaciji je sudjelovalo 46 socijalnih
radnika s područja Zagreba. Također, i u 2012. planiramo
održati iste radionice na području cijele Hrvatske, i to u
većim gradovima - Rijeka, Split i Osijek.
7.
KAMPANJA STOP AIDS
– Dva tjedna prije samog Svjetskog dana borbe protiv
AIDS-a u 2011. godini, pokrenuta je kampanja s ciljem
podizanja svijesti i razine znanja općeg pučanstva o problemu HIV/AIDS-a. Plakati su postavljeni na 380 površina u
javnom gradskom prijevozu u Zagrebu. Svojim porukama
pozivali su građane na dobrovoljno i anonimno testiranje
u cilju saznavanja vlastitog zdravstvenog statusa.
43
HUHIV
8.
SVJETSKI DAN BORBE PROTIV AIDS-a
– Dan se na sličan način obilježava svake godine. U
2011. aktivnosti su se održavale od 26. 11. do 1. 12. na
Preradovićevom trgu. Postavljen je INFO šator u kojem
volonteri HUHIV-a i udruge studenata medicine (CroMSIC-a) i HCK-a dijelili edukativne brošure, pružali informacije te raznim stručnim predavanjima podizali svijest
mladima kako o načinima zaštite, tako i o smanjenju
stigme i diskriminacije. Ovim putem želimo zahvaliti
svima koji su sudjelovali u tim događanjima te, naravno, svim predavačima koji su izrazili svoje zadovoljstvo
i odlučili pomoći nam u borbi protiv stigme i diskriminacije te podizanju svijesti o važnosti smanjenja širenja
HIV-infekcije u našem društvu. Osim šatora i kampanje
u javnom gradskom prijevozu, Svjetski dan borbe protiv
AIDS-a popraćen je i velikim koncertom Pozitivan koncert koji je održan u Domu sportova 2. 12., i na kojem su
nastupali Dubioza Kolektiv, Stereo MC, Svadbas, Kawasaki
3P. Koncert su medijski popratili MTV Adria, CMC prikazivanjem videospota, Muzika.hr, net.hr i ostali portali, i to
obavijestima i nagradnim igrama, a na svim radiopostajama u Zagrebu mogao se čuti i prigodan radiospot.
44
9.
GRUPE ZA PODRŠKU
– Osnovane su 2006. godine zbog potrebe za grupnom
podrškom oboljelima od HIV-infekcije, a održavaju se dva
puta mjesečno. Cilj je međusobnom podjelom iskustva
pomoći svakom novom oboljelom da započne prihvaćati
i živjeti sa svojom bolešću. Udruga se želi zahvaliti svom
članu koji već pet godinu nesebično radi na ovom projektu. Zbog povećanja broja novooboljelih, u 2012. planiramo proširiti grupe i njihovo održavanje organizirati jednom tjedno.
10.
HIV SOS TELEFON (0800 448 767)
– Besplatna telefonska linija namijenjena je za pomoć
oboljelima, kao i pružanje informacija o spolnoprenosivim bolestima, mogućnostima liječenja i testiranju, a
aktivna je od 2007. godine. Kako su od 2011. godine kampanje za HCV i HIV izuzetno jake, moramo naglasiti kako
je i samo povećanje od 100% primljenih poziva više nego
dovoljan pokazatelj uspješnosti ovog projekta. U 2011.
linija je zaprimila 427 poziva.
11.
MREŽNA STRANICA (www.huhiv.hr)
– Na stranici se mogu naći sve informacije o Udruzi te njezinim aktivnostima, HIV/AIDS-u i virusnim
hepatitisima, te ostalim spolnoprenosivim bolestima,
mogućnostima testiranja i liječenja te novostima u
Hrvatskoj i svijetu. Nudi jednostavan pregled te pruža
razmjenu informacija i međusobnu podršku oboljelima
kako iz Zagreba, tako i iz svih krajeva u Hrvatskoj. Stranica
se polako pretvara u portal koji na zabavan i vedar način
promovira rad Udruge i pruža informacije iz Hrvatske i
svijeta, ali i podiže svjesnost o prihvaćanju kvalitetnijeg i
zdravijeg spolnog odnosa u cilju zaštite vlastitog zdravlja.
12.
ONLINE SAVJETOVANJE
– Od početka 2009. HUHIV svim korisnicima nudi i
mogućnost on-line savjetovanja ([email protected]) Na
postavljena pitanja odgovara se u što kraćem roku.
Također, nakon postavljanja novog portala te tijekom
odvijanja naših kampanja moramo naglasiti povećanje
postavljenih pitanja ovim putem. U 2011. odgovoreno je
na 124 postavljena pitanja.
13.
PRAVNA POMOĆ
– Od početka 2008. godine za sve članove Udruge
omogućena je besplatna pravna pomoć te savjetovanje
koje provodi odvjetnička kuća iz Zagreba. Telefonskim
putem ili osobno omogućeno je besplatno pravno savjetovanje svim članovima udruge i oboljelima od HIV-a
u svrhu zaštite njihovih osnovnih ljudskih prava. Pravni
je savjet zatražilo 54 osobe. Vrlo je bitno poticati ljude
da počinju prijavljivati bilo kakvu diskriminaciju, i prema
sebi i prema osobama iz okoline u cilju zaštite ljudskih
prava, ali i suzbijanja diskriminacije u našem društvu.
14.
BILTEN
– Bilten HIV/AIDS INFO koji se distribuira svim zdravstvenim institucijama, klinikama i zdravstvenim ustanovama na području cijele Hrvatske, od 2011. godine izlazi
samo jednom, i to na kraju godine, u nakladi od 10 000
primjeraka. Donosi informacije o kretanju HIV-infekcije u
Hrvatskoj i u svijetu, te donosi nove informacije vezane uz
dijagnostiku, liječenje te najnovija dostignuća vezana uz
istraživanje HIV/AIDS kod nas i u svijetu. Također, izdali
smo i dvije nove brošure namijenjene stomatolozima koje
će se preko Hrvatskog stomatološkog vjesnika distribuirati
diljem Hrvatske stomatološkim klinikama i poliklinikama
te privatnim ordinacijama.
15.
SUDJELOVANJE NA KONFERENCIJAMA/
EDUKACIJAMA
– Članovi Udruge su tijekom godine sudjelovali na nekoliko važnih konferencija (AIDS konferencija zemalja regije
– Kijev, Europska AIDS konferencija – gdje smo se po prvi
put predstavili regiji na dobivenom prostoru, štandu, HIV
Europe meeting, te različiti treninzi i edukacije ).
16.
OUTREACH PROGRAMI
– Od početka 2011. obišli smo dva zatvora, Split i Šibenik,
te jednu terapijsku zajednicu u Đurmancu u suradnji
sa Zatvorskom bolnicom i HCK-om. Ovim smo putem
educirali 48 korisnika u zatvorskom sustavu i 79 kroz HCK
i 13 korisnika u terapijskoj zajednici Đurmanec. Testirano
je 45 korisnika u zatvorima i 79 u prostorijama HCK-a te
INFO BILTEN 2011.
13 korisnika u Đurmancu na HIV i HCV.
17.
STIGMA NIJE DOBAR SUDAC
– U borbi za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava naših
korisnika, a u suradnji s pravnim sustavom u Republici
Hrvatskoj, nastala je knjižica koja sadržava sve informacije
potrebne osobi koja je doživjela diskriminaciju. Tekst osobu vodi kroz pravna razmatranja stvarnih slučajeva diskriminacije te razmišljanja ključnih institucija s naglaskom
na sadašnje mogućnosti ostvarivanja ljudskih prava.
Udruga je tijekom rada u 2011. podijelila više od 110
000 brošura te više od 25 500 kondoma. U cilju edukacije
cijele Hrvatske svoj edukativni materijal šalje i dalje svim
centrima za testiranje i savjetovanje, srodnim udrugama
na području cijele zemlje. Nadalje, Udruga je sklopila Ugovor o suradnji s udrugom Institut (Pula; u cilju edukacije
zaposlenika i korisnika te distribucije edukativnog materijala). U 2011. Udruga je tiskala različite brošure i letke te
ih dijelila, zajedno s kondomima, kroz svoja događanja i u
suradnji s ostalim udrugama i centrima diljem Hrvatske.
I u 2012. očekujemo, ako ne približno iste, onda bolje
brojke u cilju edukacije i prevencije.
Ovim putem želimo se zahvaliti svima koji su na bilo koji
način poduprijeli naš rad i koji su se na nesebičan način
pridružili nama i našim aktivnostima u cilju stvaranja
bolje, zdravijeg i humanijeg društva.
45
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
AUTOR
Latica Mirjanić, mag. psih.
Svjetski dan
zdravlja 2011.
U ORGANIZACIJI HRVATSKE UDRUGE ZA BORBU PROTIV HIV-A
I VIRUSNOG HEPATITISA, GRADSKOG UREDA ZA ZDRAVSTVO I
BRANITELJE I SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE U HRVATSKOJ
Vrijeme održavanja: 6. – 8. travnja 2011.
Mjesto održavanja: Grad Zagreb
46
SRIJEDA, 6. 4. 2011.
Mjesto održavanja: prostorije Grada
Zagreba
47
Konferencija za medije povodom Svjetskog dana zdravlja
2011. godine održana je 6. travnja u 11 sati u prostorijama
Gradskog poglavarstva u Zagrebu. Uvodnu riječ održao
je pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, dr.
Zvonimir Šostar. Nakon uvodne riječi dr. Šostara riječ je
preuzela prof. dr. sc. Antoinette Kaić-Rak koja je objasnila zašto se i od kada obilježava Svjetski dan zdravlja te
kako se izabire tema pod kojom će se Svjetski dan zdravlja
svake pojedine godine obilježiti. Prezentirane su i preporuke i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije povodom ovog dana te je naglašena činjenica da u borbi protiv
antimikrobne rezistentnosti možemo i moramo sudjelovati svi kako bismo spriječili neželjene posljedice.
Potom je dr. Tihomir Majić, ravnatelj Zavoda za javno
zdravstvo “Dr Andrija Štampar”, preuzeo riječ te iznio plan
aktivnosti kojima će Zavodi za javno zdravstvo obilježiti
Svjetski dan zdravlja. Isto tako, Ivana Crnčić, glasnogovornica udruge HUHIV, predstavila je aktivnosti i edukacije
HUHIV
koje je HUHIV pripremio i organizirao za učenike srednjih
škola u Zagrebu, u sklopu Info šatora. Predsjednik uprave
Plive, dr. Matko Bolanča, predstavio je projekt zbrinjavanja starih lijekova u suradnji Plive, Gradskog ureda za
zdravstvo i branitelje i Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” koji se kontinuirano provodi. Voditeljica
službe za javno zdravstvo Zavoda za javno zdravstvo “Dr.
Andrija Štampar”, doc. dr. sc. Danijela Štimac, predstavila
je aktivnosti Zavoda u akciji zbrinjavanja starih lijekova
te naglasila samu važnost zbrinjavanja starih lijekova i
načine na koji svi možemo sudjelovati u tome i iznijela
podatke iz dosadašnjih akcija.
Atmosferu u šatoru je jedino pokvarilo jako sunce, zbog
kojeg je bilo vruće.
Grafički prikaz 1.: Ocijenite, kao u školi, koliko Vam je
bilo ugodno u šatoru.
INFO BILTEN 2011.
12,30h - Gordana Maravić-Vlahoviček, molekularni biolog, docentica na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu: Bakterijska rezistencija na antibiotike
Grafički prikaz 2.: Ocijenite, kao u školi, koliko su Vam
se svidjele današnje aktivnost u šatoru.
Na kraju konferencije, svi su građani pozvani da se
uključe u obilježavanje Svjetskog dana zdravlja, da sudjeluju u pripremljenim aktivnostima te da u svakodnevnom
životu obrate pažnju na vlastiti odnos prema korištenju i
odlaganju lijekova.
ČETVRTAK, 7. 4. 2011.
Mjesto održavanja: Trg Kralja Tomislava
48
Na Svjetski dan zdravlja organizirali smo tri predavanja za
81 učenika srednjih škola iz Zagreba (Škola za primalje,
Poljoprivredna škola i Prehrambeno tehnološka škola) te
nekoliko slučajnih prolaznika, od kojih je bilo 83% djevojaka. Ta predavanja obuhvaćaju sve ovogodišnje teme Svjetskog dana zdravlja.
Prosječna ocjena današnjih predavanja iznosila je 4,06.
Što Vam se posebno svidjelo:
11h - dr. sc. Blaženka Kos, izvanredna profesorica na
Prehrambeno- biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu: Spasonosni lijekovi na krivom mjestu
14h - doc. dr. sc. Vlaho Brailo, dr. stom., Stomatološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu: HIV i virusni hepatitisi –
transmisija u stomatološkoj praksi
• Svidjelo mi se mnogo toga, sada znam ono što nisam
znala.
• Bilo mi je jako vruće.
• Svidjelo mi se to što smo saznali neke dodatne pojedinosti o antibioticima.
• Posebno mi se svidjelo predavanje profesorice s PBF-a,
ali je kasnije već postalo naporno.
• Plazma, zvučnici, plakati. Jako lijepo.
• Bilo je lijepih cura.
• Sve mi se svidjelo.
• Bilo je sve OK, od svega se može nešto naučiti. Tako da
je sve bilo korisno.
• Saznali smo novosti o antibioticima.
• Sviđa mi se saznanje o penicilinu i da antibiotike trebamo koristiti u umjerenim količinama.
• Informacije koje sam zapamtila na predavanju.
• Aktivnosti koje smo probali na predavanju.
• Nedostajalo mi je zraka, prevruće je.
• Čula korisne stvari za školu.
• Svidjelo mi se predavanje o antibioticima.
• Pokušaj da nas osvjestite o raširenosti i primjeni antibiotika.
• Ne mogu ništa izdvojiti.
• Sve mi se svidjelo jer sam puno toga saznala.
• Cijela priča mi se svidjela, jer bi javnost trebala što više
znati o antibioticima, o njihovoj štetnosti, ali i njihovoj
pomoći.
• Najviše mi se svidjela priča o tome kako je nastao penicilin, antibiotici i kako sve to nama pomaže u životu.
• Pristupačnost osoba koje su vodile program. Lijepo i
korisno predavanje.
• Najviše mi se svidjelo što je penicilin otkriven na vri-
49
HUHIV
50
jeme da spasi mnoge ljude u Drugom svjetskom ratu i to
što se proizvede 200 000 tona godišnje da spasi mnoge
ljudske živote.
• Atosfera na predavanjima i teme predavanja.
• Saznala sam puno novog o bakterijama što prije nisam
znala
• Predavanja su vrlo stručna i poučna.
• Zanimljivosti o bakterijama. Odlično predavanje.
• Pomalo dosadno.
• Ponovili smo što smo već znali.
• Uz teoriju su bili i primjeri kao petrijevke i pipete.
• Iznošenje informacija koje nisu prisutne u javnosti.
• Svidio mi se uvod, povijest i gdje se sve koriste antibiotici, gdje su zabranjeni itd.
• Svidjela mi se prezentacija uz slike.
• Sve mi se svidjelo, a posebno profesorica Kos koja je
bila jako uljudna pa nam je sve objasnila.
• Svidjela mi se prezentacija s bakterijama i infekcijama.
• Naučili smo više, a i zanimljive stvari o bakterijama.
• Bakterije razgovaraju... hahaha... prekul. I još na dva
jezika... Ma kraljevi!
• Predavanje je bilo jako zanimljivo i korisno, lijepa
prezentacija i jako zanimljiva predavačica koja ja uspjela
približiti ovu temu učenicima na način na koji to oni
mogu shvatiti.
• Posebno mi se svidjelo predavanje o antibioticima.
• Drugo predavanje i profesorica.
• Atmosfera i tema trećeg predavanja.
• Energično, razumljivo i poučno predavanje.
• Zanimljive i korisne informacije o stomatologiji i
dotičnim temama i zdravstvenim problemima; Dobra uputstva i savjeti za osoblje koje radi u medicini i
zdravstvenim ustanovama.
• Ma sve je bilo super i lijepo objašnjeno.
• Meni se svidjelo, jako je zanimljivo.
• Jako je zanimljivo i poučno, dobro objašnjeno.
• Prvo predavanje i stomatolog.
• Gospodin je sve objasnio.
Grafički prikaz 3.: Koliko Vam je dan proveden u šatoru
koristio?
Kako Vam je dan proveden u šatoru koristio:
• Bilo je super korisno.
• Vruće.
• Naučio sam nešto korisno.
• Korisno svakako, dio smo već čuli u školi.
• Mislim da je ovaj dan proveden u šatoru vrlo koristan
jer smo mogli čuti i naučiti puno više o antibioticima, o
njihovoj uporabi.
• Bilo je odlično.
• Većinu toga učimo u školi, ali treba i nešto novo, uvijek
korisno.
• Nije bilo loše.
• Ne znam.
• Ponavljanje mikrobiologije i biotehnologije.
• Saznala sam puno informacija o tome što smijemo
raditi s lijekovima, a što ne.
• Dobila sam korisne informacije za daljnji život.
• Puno sam naučio o antibioticima.
• Korisno za školu.
• Saznala sam mnogo o antibioticima, njihovim korisnim
svojstvima i štetnim (životinje).
• Odlično. Drago mi je što sam naučio nešto novo.
• Super. Sada imam više znanja o antibioticima i
štetnosti.
• Super. Sada znam jos više gdje se sve antibiotici koriste.
• lijekovima nikad dosta.
• Dobro iskorišten dan i saznala sam mnogo korisnih
informacija.
• Dobila sam korisne informacije koje mogu poslije
iskoristiti u životu.
• Super. Pametno iskorišteno vrijeme.
• Za struku korisno, a osobno vrlo ugodno.
• Saznala sam dosta informacija koje nisam znala, a
mogla bi ih koristiti u medicinskoj mikrobiologiji i infektologiji.
• Naučila sam više o bakterijama i njihovom
razmnožavanju.
• Pa nešto sam naučila, ali sam večinu znala. Zato je prvo
predavanje bilo bolje.
• Bilo je jako zanimljivo i može se primijeniti u nastavi.
• Vrlo poučno da hrane zivotinje sa antibioticima.
• Bilo je vrlo zanimljivo i poučno
• Jako dobro. Korisne informacije koje nisam prije znala.
• Vrlo poučno predavanje, informacija više u mom
životu.
• Bilo je vrlo zanimljivo.
• Većinu smo znali, ali svaki podatak je koristan.
• Jako zanimljive stvari.
• Čuli smo puno novih informacija o bakterijama koje su
zanimljive.
v Još nisam bila na predavanju o stomatologiji pa sam
nešto novo naučila.
• Vidjet ćemo.
• Naučili smo mnogo o bakterijama.
• Koristi za svakodnevi život i za rad s djecom.
• Koristilo je.
• Ugodno ozračje, pozitivna, ležerna atmosfera i veoma
INFO BILTEN 2011.
korisni savjeti.
• Mislim da je bilo poučno.
PETAK, 8. 4. 2011.
– Trg Kralja Tomislava
Grafički prikaz 4.: Što Vam je nedostajalo?
Antoinette Kaić-Rak, dr. med., Svjetska zdravstvena organizacija u Hrvatskoj
Sedam ciljeva WHO strategije:
Kako možemo postati još bolji:
• Da je malo hladnije i udobnije.
• Jako vruće i zagušljivo.
• Da je malo hladnije. Ma dobro je bilo.
• Klima.
• Ne možete postati bolji, već ste bolji.
• Sve je bilo super.
• Nikako. Klima i fotelja.
• Kasnije je postalo naporno.
• Bili su problemi s prezentacijom.
• Sve je bilo super.
• Slike s prezentacije.
• Ništa. Sve je bilo u redu.
• Ma vi ste najbolji. Super. Sve mi se jako svidjelo.
• Sve je odlično.
• Osim preparata, meni bi bilo bolje da su nam pokazali
neki mali pokus.
• Još ovakvih korisnih predavanja u budućnosti.
• Malo je prevruće i preveliko sunce. Nismo vidjeli prezentaciju na plazmi.
• Prezentacija na TV-u nije se dobro vidjela.
• Ne posustajte.
• Možda više praktičnog rada.
• Više prakse i više rada.
• Klima i nešto osvježavajuće.
• Sve je bilo super, samo mi je žao sto nismo dobro vidjeli
slike.
• Klima i nismo dobro vidjeli umjetnost bakterija.
• Dobri ste i ovako.
• Mali ekran za prezentaciju i smanjena vidljivost zbog
sunca.
• Nastavite ovako kao danas.
1. promicati nacionalnu koordinaciju
2. jačati praćenje rezistencije na antibiotike
3. promicati racionalnu uporabu antibiotika, uključujući i
praćenje potrošnje antibiotika
4. unaprijediti kontrolu infekcija i nadzor nad korištenjem
antibiotika u zdravstvenim ustanovama
5. promovirati praćenje, prevenciju i kontrolu nad mikrobnom rezistencijom u lancu proizvodnje hrane
6. promovirati istraživački rad i inovacije s ciljem
pronalaženja novih antibiotika
7. podizanje svijesti u javnosti o primjeni antibiotika i
riziku pojave otpornosti na antimikrobne lijekove.
Poboljšati kontrolu infekcija i upravljanje korištenjem
antibiotika u zdravstvenim ustanovama
• potrebno je razviti i provoditi nacionalne smjernice o
prevenciji i suzbijanju infekcija
• potrebno je ustanoviti multidisciplinarno bolničko povjerenstvo radi poboljšanja praćenja bolničkih infekcija i
vodiča o antibiotskoj terapiji ili profilaksi
• za mnoge intervencije profilaksa može biti samo 24
sata
• potrebno je uključiti privatni i javni sektor
• promicanje higijene ruku i pridržavanja uputa o
korištenju lijekova.
Promicanje praćenja, prevencije i suzbijanja rezistencije na antibiotike u prehrambenom lancu
• antibiotike kod životinja koristiti samo kada to veterinari propišu
• eliminirati korištenje antibiotika za poticanje rasta
• kritično važne antibiotike za upotrebu u humanoj medicini koristiti kod životinja samo kada za to postoji opravdanje
• poboljšati zdravlje životinja kroz prevenciju bolesti, cije-
51
HUHIV
pljenje, higijenu, bio-sigurnosne mjere
• praćenje korištenja antibiotika u životinjskoj hrani
• integrirano (životinje, ljudi) praćenje odabranih bakterija koje se prenose hranom
• povećati u javnosti svjesnost o antimikrobnoj rezistenciji s perspektive zdravstvene ispravnosti hrane.
biotika
• farmaceutska industrija treba razvijati nove lijekove
• tvorci strategija razviti i provoditi nacionalne akcijske
planove.
Svi trebaju biti uključeni - komunikacijska strategija
SZO/Europa
• Rezistencija na antibiotike postaje javnozdravstveno izvanredno stanje još uvijek nepoznatih razmjera.
• Sve zemlje članice europske regije SZO-a (53) trebale
bi postupno provoditi regionalni sveobuhvatni akcijski
plan.
• Svjetski dan zdravlja i Europski dani svjesnosti o antibioticima odlična su prilika za povećanje svijesti o potrebi
za AKCIJOM.
• liječnici profesionalci, farmaceuti, veterinari koji propisuju prave antibiotike u pravu svrhu, ispravne doze i u
pravo vrijeme
• javnost bolje upoznati s antibioticima, kada ih koristiti,
kada ne
• veterinari i poljoprivrednici, i razumno korištenje anti-
52
INFO BILTEN 2011.
Zaključci
53
HUHIV
AUTOR
Latica Mirjanić, mag. psih.
Kampanje kao
poluga mijenjanja
ponašanja
54
INFO BILTEN 2011.
Informiranje javnosti o bolesti i prevencija putem
masovnih medija označava jedan od najčešćih javnozdravstvenih djelovanja u svim zemljama. Osim
kampanja, uvedeni su i različiti bihevioralni programi
za skupine pod povećanim rizikom. Cilj svih tih aktivnosti je uvjeravanje u odaslane informacije (persuazija) te u konačnici promjena ponašanja.
Kakav učinak imaju poruke
zastrašivanja?
Zastrašivanje u persuaziji odnosi se na naglašavanje
pogubnih fizičkih, socijalnih, psiholoških i emocionalnih
posljedica u slučaju nepoštivanja poruke komunikacije.
Zajednička karakteristika takvih poruka je izazivanje
straha. No problem je u tome što prijetnja ne mora
sistematično izazivati željeni emocionalni odgovor, zbog
čega se niti ne može očekivati ujednačeni bihevioralni
odgovor.
Pitanje je je li šokiranje javnosti učinkovita metoda
odašiljanja preventivnih poruka u borbi protiv AIDS-a?
Izazivanje straha kod ljudi može usmjeriti osobno funkcioniranje na smanjivanje straha, koje u sebi ne mora
sadržavati promjenu ponašanja u željenom smjeru. Smanjenje straha može se dogoditi uslijed procjene niskog osobnog rizika od predstavljenje prijetnje.
Postoji mnogo čimbenika koji
utječu na cilj komunikacije
Osim naglašavanja rizika, kampanja će biti uspješna samo
u slučaju davanja prijedloga kako razriješiti nastalu emocionalnu reakciju ili kako izbjegavati prijetnju navedenu
u kampanji. U slučaju kampanja vezanih uz borbu protiv
AIDS-a ta informacija bi bila upućivanje na testiranje (prijetnja je kasno saznavanje dijagnoze) ili pravilno korištenje
kondoma u spolnim odnosima (prijetnja je rizik prijenosa
infekcije). Ako kampanja ne sadrži ove informacije, prikazana prijetnja će osobu navesti na poricanje rizika, čime
se kontrolira emocionalna reakcija izazvana prijetnjom
(strah).
Također se ne smije zanemariti utjecaj same poruke koja
se šalje. U pravilu, što je veća razlika između ponašanja osobe i ponašanja koje zagovara kampanja, to će motivacija
usvajanja tog novog ponašanja biti manja. Recimo, teže je
spolno aktivnu populaciju nagovoriti da apstiniraju, nego
da koriste kondome.
Korištenje HIV-pozitivnih osoba u kampanjama promicanja zaštite reproduktivnog zdravlja nije se uvijek pokazala kao učinkovita metoda. Takva komunikacija može
povećati osjećaje osobne ranjivosti do te mjere da osoba
pokrene procese kojima će kontrolirati strah (poput poricanja vlastitog rizika za HIV-infekciju). Na taj način neće
biti pokrenuti željeni procesi kontrole prijetnje (poput
usvajanja navike prakticiranja sigurnog seksa). No, takva
kampanja povoljna je za smanjivanje diskriminirajućih
stavova prema osobama koje žive s HIV-om.
Okvir persuazije mora se odnositi na procjenu
osobnog rizika
Većina ljudi se boji bolesti, no to ne znači da ujedno
misle kako postoji osobni rizik da oni obole od te bolesti.
Budući da ljudi u procjenama rizika zaraze HIV-om osobni rizk procjenjuju manjim od rizika drugih ljudi, kampanje bi trebale izazvati percepciju osobnog rizika kako bi
persuazija uspjela. U osnovi to znači promjenu percepcije
da se AIDS događa drugima.
Učinkovita kampanja
Najučinkovitija kampanja s promjenama u ponašanju
šest tjedana nakon kampanje sadrži kombinaciju velikog
naglaska na prijetnju i visoke procjene osobnog rizika
te veliku efikasnost odgovora na prijetnju (naglašavanje
onog što se može poduzeti kao sigurnu metodu otklanjanja prijetnje). Prijetnje koje nisu sadržavale učinkovite
mehanizme njihovog uklanjanja stvorile su kod ljudi suprotan efekt od očekivanog.
LITERATURA
Devos-Combi, L. i Salovey, P. (2002). Applying Strategis to Alter HIVRelevant Thoughts and Behavior. Review of General Psychology, 6, 3,
287-304.
55
HUHIV
AUTOR
dr. sc. Siniša Zovko, dr. med.
Iglomanija
INFO BILTEN 2011.
• Ovaj članak dio je teksta doktorske disertacije Utjecaj politike smanjenja šteta zlouporabe droga na promjenu zdravstvenog ponašanja
intravenskih korisnika droga koju je autor obranio na Medicinskom
fakultetu sveučilišta u Zagrebu 2011. godine. Disertacija je temeljena
na desetogodišnjem provođenju Harm Reduction programa Hrvatskoga
Crvenog križa. Sažetak disertacije:
“Istraživanjem su obuhvaćeni aktivni intravenski korisnici droga (ovisnici) s područja grada Zagreba i grada Zadra. Na uzorku od 300 ispitanika, aktivnih intravenskih korisnika droga, ispitane su i utvrđene
socijalne determinante i odnos prema bolesti ovisnosti. Istraživanjem
je utvrđeno da programi smanjenja šteta zlouporabe droga imaju
utjecaj na promjenu zdravstvenog ponašanja aktivnih i. v. korisnika
droga koje se iskazuje kao smanjenje učestalosti dijeljenja pribora za injiciranje droga, veća učestalost testiranja na hepatitis C, hepatitis B i HIV,
te povećanom motivacijom razmišljanja o liječenju bolesti ovisnosti i
zapošljavanju. Utvrđeno je i da intravenski ovisnici u Hrvatskoj često
zamjensku terapiju uzimaju i. v. putem, a pri tome razvijaju ovisnost o
intravenskom uzimanju supstanci – “iglomaniju”. Ispitanici su svoju
bolest ovisnosti o drogama doživljavali i kao bolest uvjetovanu osobnim
izborom načina (stila) života.”
Iglomanija je izraz kojim se opisuje potreba i. v. korisnika
droga (ovisnika) za uzimanjem psihoaktivnih supstanci
intravenskim injiciranjem.
Analiza rezultata istraživanja ukupnog uzorka ispitanika,
s obzirom na navike intravenskog korištenja sredstava
ovisnosti, pokazuje da većina ispitanika (68,3%) smatra
da su ovisni i o intravenskom načinu uzimanja psihoaktivnih sredstava, osim ovisnosti koju su razvili prema
sredstvu; 14,3% izjavljuje da ne znaju jesu li ovisni i o
načinu uzimanja, a 17,3% izjavljuje da nisu ovisni o intravenskom injiciranju supstance. Kao glavni razlog zašto
drogu uzimaju i. v. injiciranjem, 73,3% ispitanika navodi
zadovoljstvo (užitak), a manji dio to čini zbog maksimalnog iskorištavanja količine droge (19,3%) ili zbog osjećaja
“krize” (7,3%). Velika većina ispitanika (84,7%) navodi da
supstitucijsku metadonsku terapiju uzima intravenozno;
40,7% ispitanika to čini često ili redovito. Nasuprot tome,
buprenorfinsku supstitucijsku terapiju čak 81,7% ispitanika nikada ne uzima intravenski.
Tablica 1. Karakteristike uzorka s obzirom na navike
intravenoznog korištenja sredstava
56
57
HUHIV
SL. 1. DISTRIBUCIJA ISPITANIKA OBZIROM NA OVISNOSTI O I. V. NAČINU UZIMANJA SUPSTANCE
SL. 2. DISTRIBUCIJA ISPITANIKA OBZIROM NA
OVISNOSTI O I. V. NAČINU UZIMANJA SUPSTANCE I
MJESTO ISTRAŽIVANJA
SL. 4. DISTRIBUCIJA ISPITANIKA OBZIROM NA I.
V. UZIMANJE SUPSTANCE – METADON I MJESTO
ISTRAŽIVANJA
SL. 5. DISTRIBUCIJA ISPITANIKA OBZIROM NA I. V.
UZIMANJE SUPSTANCE – BUPRENORFIN
58
SL. 3. DISTRIBUCIJA ISPITANIKA OBZIROM NA I. V.
UZIMANJE SUPSTANCE - METADON
SL. 6. DISTRIBUCIJA ISPITANIKA OBZIROM NA I. V.
UZIMANJE SUPSTANCE – BUPRENORFIN I MJESTO
ISTRAŽIVANJA
INFO BILTEN 2011.
Ovi rezultati potvrđuju hipotezu istraživanja da i. v.
ovisnici u Hrvatskoj vrlo često uzimaju supstitucijsku
terapiju intravenskim putem, te da razvijaju i ovisnost o
intravenskom uzimanju supstance – iglomaniju. Iako se
intravensko uzimanje droga tradicionalno veže uz bolest
ovisnosti (posebice opijatne, heroinske), rađeno je malo
istraživanja s ciljem razumijevanja problematike intravenske ovisnosti. Jean Paul Grund analizira intravensko
uzimanje droge u kontekstu subkulture korisnika droga;
Barnard M. A. istražuje dijeljenje pribora za injiciranje
droga u odnosu rizičnosti zaraze HIV-om; Battjes i Pickins
komentiraju dijeljenje pribora za injiciranje iz nacionalne
i međunarodne perspektive.
ta smjesa uljane strukture koja se preko “filtera” navlači
u štrcaljku i injicira. Za takav način korištenja metadona
uvijek se koriste štrcaljke zapremine 2 ml ili 5 ml, a nikada
inzulinske štrcaljke koje inače predstavljaju standardnu
štrcaljku za ubrizgavanje heroina.
Dubinskim intervjuima provedenim među ispitanicima
ovog istraživanja dobili su se kvalitativni podatci o intravenskom uzimanju droga. Kao glavni razlog intravenskog uzimanja droga ispitanici većinom navode razlog
“postizanja vrhunskog osjećaja zadovoljstva” (koje se u
ovisničkom slengu naziva “flash”). Ispitanici na početku
konzumiraju heroin ušmrkavanjem. Dio njih nakon toga
puši heroin (u praksi heroin se stavlja na aluminijsku foliju, koja se s donje strane zagrijava upaljačem ili svijećom;
korisnici udišu dim sagorjelog heroina izravno udisanjem
kroz nos, ili putem plastičnih cjevčica koje stave u nosnicu). U Hrvatskoj ovisnici takav način konzumiranja
heroina nazivaju “folijanjem” ili “čejsanjem”. Ovisnici uglavnom ne preferiraju takav način korištenja heroina jer
smatraju da takvim načinom gube veliku količinu droge,
koja izgara i koju onda ne stignu konzumirati. Intravenskim injiciranjem smatraju da koriste maksimalnu količinu
droge, a ujedno postižu i maksimalni osjećaj zadovoljstva
i euforije. Više ispitanika izjavilo je: “Jednom kada počneš
koristiti iglu i špricu, to je to. Nema boljeg. Nikada.”
Tijekom terapeutskog procesa liječenja bolesti ovisnosti
apstinencija od glavnog sredstva ovisnosti je osnovni
standard ispravnog liječenja. Apstinencija podrazumijeva
i prestanak uzimanja sredstva zlouporabe intravenskim
putem. Budući da većina heroinskih ovisnika heroin uzima intravenskim putem, i da pri tome razvijaju snažan
oblik ovisnosti i o intravenskom načinu uzimanja sredstva zlouporabe, tijekom liječenja uvijek se mora posvetiti
iznimna pozornost i ovisnosti pacijenta o intravenskom
korištenju droga, iglomaniji. Bez rješavanja problema iglomanije povećava se rizik od zlouporabe supstitucijske
terapije. Ispitanici u ovom istraživanju nisu mogli definirati
pravi razlog nastavljanja korištenja supstitucijske terapije
intravenskim putem, te se može pretpostaviti da je i to
ekspresija kompulzivnog ponašanja karakterističnog za
ličnost ovisnika.
Posebnost heroinskih ovisnika u Hrvatskoj je i injiciranje
supstitucijske terapije. Budući da se terapija dijeli u obliku tableta, zanimljiv je način pripreme istih za injiciranje.
Metadonske tablete se konzumiraju na dva načina. Tzv.
jednostavan način pripreme, koji slovi među ovisnicima
kao “loš” i “bezvezan”, znači da se tablete smrve u prah,
koji se otapa u vodi (neki puta blago zagrijanoj), te se takva otopina navlači preko filtera (smotuljak vate, filter od
cigarete) u štrcaljku i injicira. U Hrvatskoj tako pripremljen metadon ovisnici nazivaju “krečom”,. Prema takvom
načinu injiciranja vlada prijezir, jer on često izaziva vrlo
bolne apscese na mjestima injiciranja, tromboze, duboke
flebitise. Unatoč tomu, takav način korištenja metadona
je prisutan i događa se u situacijama krize ovisnika ili stanjima svijesti kojima dominira kompulzivna potreba za uzimanjem supstance. “Ispravan” način pripreme metadona
radi se na način da se smrvljene tablete (mrve se žlicom,
čekićem, tarionikom s batićem) otapaju u 70-postotnom
medicinskom alkoholu. Za kvalitetno otapanje potrebno
je najmanje 30 minuta, a ponekad se tablete ostavljaju u
otopini i do dva sata, ili preko noći. Nakon toga, površina
alkoholne otopine se zapali ili se posuda u kojoj se otopina nalazi zagrijava na izvoru topline. U posudi ostaje gus-
Buprenorfin se, što je pokazalo i istraživanje, rjeđe injicira.
Može se pripremati kao i metadonske tablete, a ponekad
se otapa i u fiziološkoj otopini, te injicira. Kada se govori o
zlouporabi buprenorfina, on se najčešće zloupotrebljava
na način da se smrvljene tablete ušmrkavaju u nosnice.
Takav način zlouporabe, po iskazima ispitanika, vrlo je
čest u zatvorima.
SL. 5. IGLOMANIJA – NEKROTIZIRAJUĆI UPALNI
PROCESI DORZUMA STOPALA. POSLJEDICA UBRIZGAVANJA METADONA
59
HUHIV
SL. 6. IGLOMANIJA – LOKALNI UPALNI PROCES.
POSLJEDICA UBRIZGAVANJA METADONA, UZ
PRISUTAN EDEM ŠAKE
INFO BILTEN 2011.
SL. 9. IGLOMANIJA – NEKROTIZIRAJUĆI UPALNI
PROCESI DORZUMA STOPALA. POSLJEDICA UBRIZGAVANJA METADONA
SL. 7. IGLOMANIJA – OŽILJCI POTKOLJENICE.
POSLJEDICA INJICIRANJA METADONA
SL. 10. IGLOMANIJA – OŽILJCI I APSCESI POTKOLJENICE. POSLJEDICA INJICIRANJA METADONA
60
61
SL. 8. IGLOMANIJA – PODLAKTICE OSOBE KOJA
INTRAVENSKI KORISTI DROGE. EDEM PODLAKTICA
I NESTANAK VENA NA PODLAKTICAMA
Roche d.o.o
Banjavčićeva 22, 1000 Zagreb - HR
tel. +385 1 4722 333, fax. + 385 1 4722 300
HUHIV
AUTOR
Latica Mirjanić, mag. psih.
Izvještaj:
domovi zdravlja
62
Kampanja
“Prekriži
hepatitis B,
prekriži
hepatitis C”
Promocija testiranja na virusne hepatitise
u domovima zdravlja
INFO BILTEN 2011.
ZAHVALE:
Ovim putem bismo se željeli zahvaliti sponzorima kampanje:
• Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske
• Privredna banka Zagreb
• Johnson & Johnson
Ljubazne zahvale B1 plakatima.
Zahvale Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
na podršci u ovoj kampanji.
Zahvale domovima zdravlja u Gradu Zagrebu.
UKLJUČENE INSTITUCIJE
U svrhu poticanja na odlazak na testiranje, u suradnji
sa Klinikom za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”,
Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, Gradskim ured
za zdravstvo i branitelje Grada Zagreba i Ministarstvom
zdravstva i socijalne skrbi pokrenuli smo kampanju po
domovima zdravlja diljem Republike Hrvatske.
Kako bismo utvrdili poticajniji kanal komunikacije za
građane, u Gradu Zagrebu se provodila pojačana kampanja.
Ona se sastojala u kampanji u javnom gradskom prijevozu povodom Svjetskog dana hepatitisa 28. srpnja 2011.
godine. Kampanju su mogli popratiti građani u razdoblju
od 17. do 31. srpnja 2011. godine.
U razdoblju od 1. rujna do 31. listopada 2011. građani
Grada Zagreba mogli su osobno popuniti anketu u kojoj
su bili navedeni rizici od zaraze. Isti rizici navedeni su i na
plakatu. Domovi zdravlja u koje su ankete distribuirane
izabrani su slučajnim odabirom po teritorijalnoj podijeljenosti domova zdravlja u Zagrebu (istok, zapad i centar). Na taj način osigurana je procjena osobnog rizika od
zaraze hepatitisom, što plakat sam po sebi ne jamči.
GRAD ZAGREB
ZAŠTO KAMPANJA?
Hepatitis je danas u svijetu jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Prije svega, govorimo o problemu velikog broja infekcija i činjenici da se infekcija hepatitisom
događa mnogo lakše nego što je to slučaj kod niza drugih
virusa. Osim toga, problem je i taj što velik broj osoba
nije svjestan da živi s tim virusom dok bolest ne dođe
u naprednu fazu i sve su posljedice puno teže, a samim
time je i liječenje puno kompliciranije. Još uvijek je slabo
poznata činjenica da svaka dvanaesta osoba u svijetu živi
s kroničnim oblikom hepatitisa B ili C. Ako govorimo o
jednom školskom razredu djece, lako je zaključiti da to
znači u prosjeku troje djece u svakom razredu. Procjena
za Hrvatsku govori da oko 1,7% populacije živi samo
s jednim od virusa – hepatitisom C, što čini gotovo 75
000 ljudi. Poznavajući putove transmisije hepatitisa, te s
obzirom da je riječ samo o hepatitisu C, lako je zaključiti
koliko je stanje alarmantno.
U Republici Hrvatskoj još uvijek ne postoje epidemiološki
podaci o virusnim hepatitisima, a svijest o potrebi testiranja još je uvijek jako niska. I ova se bolest, kao i mnoge
druge, zbog stigmatizirajućeg pristupa koji ih veže
samo uz određene subpopulacije u društvu, pripisuje
određenom opisu ljudi. Mnogi ljudi koji se ne svrstavaju
u te subpopulacije, ne smatraju se ugroženima te su zbog
same te činjenice izloženiji mogućnosti infekcije. Od velike je važnosti skrenuti pozornost na mogući rizik – bilo
aktualni ili prošli, te na taj način prevenirati mogućnost
infekcije. Cilj cijele kampanje je potaknuti na preispitivanje vlastitih stavova i zdravlja, a ne stigmatizirati druge.
KAKO SE KAMPAJA PROVODILA?
Na 1100 oglasnih mjesta u cijeloj Republici Hrvatskoj u
domovima zdravlja izvješen je plakat Jeste li se ikada testirali na hepatitis B ili hepatitis C u razdoblju 1. lipnja do
11. rujna 2011. godine.
63
DOMOVI ZDRAVLJA
ZAPAD
CENTAR
ISTOK
REZULTATI I KOMENTARI
Ukupno je sudjelovalo 116 osoba. U Tablici 1. mogu se
vidjeti deskriptivni podaci osoba koje su ispunile anketu.
Sudionici su većinom žene, osobe srednje stručne spreme
i zaposlene osobe u Zagrebu. Medijan dobi (34) sugerira
da su procjenu vlastitog rizika infekcije virusnim hepatitisima ispunile osobe dobne skupine koja se inače povezuje
s asimptomatskom fazom bolesti.
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
Tablica 1.: Deskriptivni podaci
Tablica 2.: Rizici infekcije hepatitisom
64
65
Što se samih rizika tiče (Tablica 2.), u skladu sa nastojanjima nismo zahvatili najbrojniju skupinu osoba koje žive
s kroničnim hepatitisom C (intravenski ovisnici droga.).
Također ovim uzorkom nisu zahvaćene osobe koje su imale transplantaciju organa i dijalizu bubrega (vjerojatno
zbog dobne skupine) te je rizik procijenila samo jedna os-
oba s hemofilijom. Najčešći rizici koje su osobe navele su
operativni zahvat prije 1993. godine (20,7%), transfuzija
(17,2%), kontakt s tuđom krvi (10,3%), nezaštićeni spolni
odnos sa slučajnim partnerom (7%) i dijeljenje oštrih higijenskih predmeta (6%)
Tablica 3.: Odlazak na testiranje i edukacija
Od dosadašnjih odlazaka na testiranje, najučestalije je
testiranje na hepatitis B (20,9%), dok se na testiranje na
HIV i hepatitis C građani podjednako odlučuju. 34,5%
građana je cijepljeno, a manje od trećine njih je imalo
neku dodatnu edukaciju o virusnim hepatitisima, izuzev
informacija koje su čuli u školi.
HUHIV
Tablica 4.: Binomijalni test
INFO BILTEN 2011.
Tablica 5.: Povezanost između varijabli uzetih u analizu (φ – koeficijent)
Korelacije među varijablama prikazane su pomoću φ – koeficijenta, koji se izračunava na sljedeći način:
66
67
Binomijalni test računa razlikuje li se udio dobiven u
uzorku od očekivanog. Udio za svaku pojedinu kategoriju
računa se:
Proporcija = Nkategorije/Nukupni
Očekivana proporcija (P0) za varijable bila je 0,5, odnosno
pretpostavila se podjednaka zastupljenost obje kategorije
u uzorku. Značajnost je izračunata preko z-vrijednosti.
U uzorku se pojavljuje podjednak broj osoba s obzirom
na dvije činjenice. Prva je jesu li ikada bili na operativnom
zahvatu, a druga jesu li imali nezaštićeni spolni odnos u
posljednjih 6 mjeseci (stalna veza). Broj osoba sa svim ostalim rizicima je u značajno manjoj proporciji prisutan u
ovom uzorku. Kako je riječ o manjem dijelu populacije,
moguće je još uvijek govoriti o skupinama pod povećanim
rizikom, promatramo li stanovnike Grada Zagreba koji su
u trenutku provedbe kampanje koristili usluge domova
zdravlja.
http://stattrek.com/lesson1/formulas.aspx; One-sample z-test for
proportions: z-score = z = (p - P0) / sqrt( p * q / n )
U Tablici 5. od prikazanih korelacija, dodatna edukacija o
virusnim hepatitisima, od čega se izuzima ona edukacija
koja se stiče u školi, povezana je sa testiranjem na HIV,
hepatitis C, hepatitis B i sa cijepljenjem protiv hepatitisa
B. Cijepljenje se povezuje sa sva tri testiranja te se testiranja također međusobno povezuju.
Odnos sa slučajnim partnerom se povezuje s nezaštićenim
spolnim odnosom u posljednjih šest mjeseci, a takav odnos se dodatno povezuje s tetoviranjem ili piercingom.
Dodatno se testiranje na hepatitis B povezuje s kontaktom
s tuđom krvi, a testiranje na HIV i hepatitis C s odlaskom
na operativni zahvat. Transfuzija se također povezuje s
operativnim zahvatom.
Što se još rizika tiče, dodatna edukacija se povezuje s
nezaštićenim spolnim odnosom u posljednjih šest mjeseci. Kontakt s tuđom krvi se povezuje s dijeljenjem oštrih
higijenskih predmeta, a to dijeljenje je povezano s odnosom sa slučajnim partnerom.
φ2 = χ2/N
HUHIV
DODATNA EDUKACIJA O VIRUSNIM
HEPATITISIMA
INFO BILTEN 2011.
Oni koji su se testirali na HIV, češće se testiraju i na hepatitis B (29,2% u odnosu na 6,6%). 93,4% onih koji se nisu
testirali na HIV, nisu testirani ni na hepatitis B.
Od onih koji su se testirali na HIV, veći je broj njih koji su
testirani i na hepatitis C (61,5% u odnosu na 4,9%). Zanimljivo, 95,1% uzorka se nije testiralo niti na HIV, niti na
hepatitis C.
Naravno, testiranje na hepatitis B povećava šansu da je osoba testirana i na hepatitis C (69,2% u odnosu na 14,7%).
No, manji je postotak onih koji nisu testirani niti na jedan
od virusa (85,3%) u odnosu na HIV testiranja.
Od onih koji su testirani na hepatitis B, više od pola ih se
cijepilo (51,3%), no većina uzorka nije učinila niti jedno
niti drugo (94,7%). Sličnu povezanost pokazuje i testiranje na hepatitis C i cijepljenje protiv hepatitisa B.
RIZICI I TESTIRANJE
Oni koji su imali edukaciju češće se odlučuju na testiranje
na HIV (sa 6% bez edukacije na 24,2% s edukacijom).
68
Također, oni koji su imali edukaciju češće se odlučuju na
testiranje na hepatitis B, s time da je velika razlika od 11%
onih koji su testirani neovisno o edukaciji i 45% onih kod
kojih se testiranje povezuje s dodatnom edukacijom. Isto
vrijedi i za hepatitis C (s 3,7% na 30,3% veći udio onih koji
su bili na testiranju, ovisno o tome jesu li imali dodatnu
edukaciju). Još uvijek, 80-ak % uzorka nije se testiralo niti
na jedan od virusa.
Od onih koji su se cijepili protiv hepatitisa B, veći je udio
TESTIRANJE
onih koji su bili na testiranju te se cijepljenje dodatno
pojačava s edukacijom. Zbog ne odlaska na testiranje na
hepatitis B, 55,6% osoba se nije cijepilo, a dodatni izostanak
edukacije pojačava ovaj postotak na 84,9%. Dodatna edukacija o virusnim hepatitisima samostalno pogoduje većem
cijepljenju (66,7% u odnosu na 21,7% bez edukacije).
Oni koji su se dodatno educirali, uglavnom nisu prakticirali nezaštićene spolne odnose (75,8%). No, podjednak
udio zaštićenih i nezaštićenih odnosa kod onih koji nisu
imali dodatnu edukaciju ne može se u potpunosti interpretirati, jer nemamo podatak o stalnoj vezi, koja je jedan
od glavnih faktora nezaštićenih spolnih odnosa.
Što se rizika tiče, oni koji su bili u kontaktu s tuđom krvlju
se češće testiraju na hepatitis B (25,0% u odnosu na 6,6%).
Oni koji su bili u kontaktu s tuđom krvi, vjerojatnije su i
cijepljeni protiv hepatitisa B (20% u odnosu na 5,3%), no
većina ih nije imala niti rizik, niti je cijepljena (94,7%).
Od onih koji su bili na operativnom zahvatu, veći je udio
onih koji su testirani na hepatitis C (84,6% u odnosu na
46,1%). No, operacija prije 1993. godine se ne povezuje sa
testiranjem na hepatitis C. Također se za one koji su bili
na operativnom zahvatu povećava udio HIV-testiranja
(92,3% u odnosu na 45,6%).
69
HUHIV
RIZICI
INFO BILTEN 2011.
jekt mogućeg rizika. Ako osoba sama svoj rizik procjenjuje nisko, možda će s većom lakoćom procjenjivati rizik
bliske osobe i potaknuti razgovor o odlasku na testiranje.
Potrebne su sustavne edukacije populacije o virusnim
hepatitisima jer se povezuju s odlaskom na testiranje ne
samo hepatitisa B i C nego i s testiranjem na HIV. Možda
bi bilo korisno uz sadašnju ponudu besplatnog i anonimnog testiranja na HIV uvesti takvo sustavno testiranje i za
virusne hepatitise. Posebna kampanja mogla bi se usmjeriti na spolno aktivno stanovništvo, s jakim naglaskom na
asimptomatski karakter ovih infekcija.
Prema posljednjim podacima za HIV, 30%-40% osoba
koje su na liječenju dolaze preko centara za besplatno i
70
anonimno testiranje. Potrebno je učiniti više kako bi se
pacijenti otkrivali još u asimptomatskim fazama.
Treba naglasiti kako ovaj uzorak nije obuhvatio niti jednog ovisnika opojnih droga, no u Republici Hrvatskoj za
aktivne ovisnike već postoje programi smanjenja štete koji
su povod za testiranje na hepatitis C, uključujući i vanjske
programe pomoću kojih se ova skupina pod povećanim
rizikom testira.
Veliki nedostatak ovih podataka je što nisu obuhvaćene
osobe koje su bile na transplantaciji ili dijalizi. Prijedlog
je dodatno istraživanje odlaska na testiranje onih koji su
bili u riziku.
71
PREPORUKE
Dijeljenje oštrih higijenskih predmeta (uključujući i
četkicu za zube) i kontakt s tuđom krvi dovodi se u vezu
na način da većina osoba nije imala jedan od ova dva rizika. Slično vrijedi za dijeljenje oštrih higijenskih predmeta
i odnos sa slučajnim partnerom.
Nezaštićeni spolni odnos u posljednjih šest mjeseci povezuje se s tetovažom ili piercingom (22,9% u odnosu na
7,4%).
Također, odnos sa slučajnim partnerom češći je kod
osoba koje se tetoviraju ili imaju piercing (iako je njihov
broj u ovom uzorku mali). Osim toga, od onih koji su
imali nezaštićeni spolni odnos u posljednjih šest mjeseci
(41,2%), njih 17% je taj odnos imalo sa slučajnim partnerom. No, 63,2% osoba nije bilo u ovakvom riziku te je
ukupno gledajući 7% njih imalo odnos sa slučajnim partnerom.
Od onih koji su bili na operativnom zahvatu, 27,1% je primio transfuziju, a 40,7% je tu operaciju imalo prije 1993.
godine.
Potrebno je pojačati kampanju na testiranja na virusne
hepatitise s posebnim naglaskom na rizike prijenosa virusa, pogotovo operacija prije 1993. godine, transfuzija,
kontakt s tuđom krvi te nezaštićeni odnosi sa slučajnim
partnerom. Bilo bi korisno da te kampanje budu sustavne.
Dodatni prijedlog je naglasiti jedan od rizika u svakoj godini kampanje i pritom uputiti osobe da se jave civilnom
sektoru ili zdravstvenim institucijama po dodatne informacije. Takvo informiranje može biti dodatni oblik edukacije, koje potiču odlazak na testiranje. Ključni cilj kampanje je osobu zainteresirati za dodatno informiranje.
Kako se operacija prije 1993. godine ne povezuje s
odlaskom na testiranje na hepatitis C, dodatni prijedlog je
da takva kampanja bude fokus iduće godine, s naglaskom
na okolnosti operacija koje su mogle biti rizične, jer će
puna informacija vjerojatnije zainteresirati osobu za dodatno informiranje.
Kako se virusni hepatitisi mogu prenijeti unutar obitelji
ili suživotu, dodatni prijedlog je usmjeriti kampanju ne
samo na osobu nego naglasiti najbližu okolinu kao sub-
HUHIV
72
INFO BILTEN 2011.
AUTOR
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
S oduševljenjem vas obavještavamo da je dana 4. 10.
2011. i službeno otvoreno Savjetovalište za virusne
hepatitise pri Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran
Mihaljević” u Zagrebu, Mirogojska 8.
Otvoreno
Savjetovalište
Udruge HUHIV
Kao što znate, HUHIV je uvijek puno ulagao u programe
i projekte prevencije spolno i krvlju prevosivih bolesti
među općom, ali i rizičnom populacijom, te u edukaciju.
No, naš glavni fokus djelovanja je na brizi za oboljele.
I na samom kraju, službeni dio otvorenja Savjetovališta za
virusne hepatitise pripao je voditeljici Referentnog centara za liječenje i dijagnostiku virusnih hepatitisa, prof.
dr. sc. Adriani Vince, koja je HUHIV-u i Savjetovalištu
poželjela daljnji uspjeh u radu.
Djelatnici HUHIV-a zahvaljuju se od srca još jednom svima vama koji ste na bilo koji način sudjelovali u pripremi
i realizaciji ovog, za nas, velikog projekta.
Svrha ovoga Savjetovališta je prije svega briga za oboljele.
Za bolju prilagodbu na bolest te za poboljšanje kvalitete
života nužno je osigurati sveobuhvatnu skrb te interdisciplinaran pristup liječenju. Bitna je sinergija zdravstvenog
osoblja i zaposlenika Savjetovališta, u ovom slučaju psihologa i socijalnog radnika, kako bi se pomoglo ljudima
i kako bi oni na jednom mjestu dobili cjelokupnu skrb te
adekvatno liječenje. U nas često nije dostupna psihosocijalna podrška u radu s oboljelim osobama, ali iskustva
zemalja s višegodišnjom praksom interdisciplinarnosti
ukazuju na njenu važnost.
Holistički pristup postiže se interdisciplinarnim radom, u
ovom slučaju suradnjom Savjetovališta za virusne hepatitise i Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”,
čime je pogođenim osobama, uz zdravstvenu skrb,
omogućena i psihosocijalna podrška. Na taj ćemo način
utjecati na povećanje kvalitete života naših korisnika.
Radom Savjetovališta utjecat ćemo na povećanje kvalitete
života osoba pogođenih krvlju prenosivim infekcijama,
kojima će psihosocijalna podrška biti osigurana kroz sve
faze bolesti.
Ovim se putem također želimo zahvaliti onima bez čije
pomoći ne bismo i uspjeli, a to su Ministarstvo zdravstva
i socijalne skrbi te Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran
Mihaljević”, ali i svima vama koji ste na bilo koji način sudjelovali i pomogli u realizaciji naših programa i projekata.
Kako zbog ranije dogovorenih obveza nitko iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi nije mogao prisustvovati,
dajemo vam jedan mali dio njihovog službenog dopisa
koji je upućen prilikom samog otvorenja Savjetovališta.
“…Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi cijeni napore
koje Vaša udruga ulaže na području borbe protiv HIV-a i
virusnih hepatitisa te na području psihosocijalne podrške
zaraženim i oboljelim osobama te daje podršku otvorenju navedenog Savjetovališta čije će djelovanje dodatno
doprinijeti boljem informiranju o navedenim bolestima
kao i borbi protiv infekcija HIV-om i virusnim hepatitisima općenito.
Želimo Vam puno uspjeha u budućem radu.
U potpisu, potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi;
Mr. Darko Milinović, dr. med.”
73
HUHIV
AUTOR
Kristina Duvančić, dipl. soc. radnik
74
Edukacija o
kroničnim
zaraznim
bolestima za
socijalne radnike
INFO BILTEN 2011.
Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV) i Hrvatska udruga socijalnih radnika
(HUSR) pokrenule su, uz odobrenje i financijsku potporu
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, tečaj trajne izobrazbe pod nazivom Kronične zarazne bolest - HIV i virusni hepatitisi. Tečaj je namijenjen socijalnim radnicima
i ostalim djelatnicima koji rade u ustanovama socijalne
skrbi, zdravstvenim ustanovama te centrima za socijalnu
skrb.
mo nastaviti i u 2012. godini na području drugih županija,
te ih ponoviti u Zagrebu.
Česti slučajevi kršenja ljudskih prava, nemogućnost
osiguranja smještaja izvan vlastite obitelji, ako se zna za
serostatus osobe oboljele od HIV-infekcije, kršenje prava
na povjerljivost podataka te drugi problemi s kojima se
unutar socijalne skrbi susreću osobe oboljele od HIV-a i
virusnih hepatitisa, ukazuju na nedovoljnu razinu znanja
službenih osoba o ovoj problematici. Ta činjenica, kao i
nedostatak jasnih smjernica o postupanju službenih osoba u radu s osobama s HIV-om i virusnim hepatitisom,
nedostatak specifične edukacije te brojne kontradiktorne
informacije dostupne putem interneta te drugih medija
pridonose stvaranju i održivosti pogrešnih stavova.
Stoga smo došli do zaključka kako bi socijalnim radnicima i ostalim djelatnicima zaposlenima u sustavu socijalne
skrbi, kao i socijalnim radnicima koji rade u zdravstvu,
trebalo omogućiti poboljšanje razine znanja o HIV-u i
drugim kroničnim zaraznim bolestima te davanje naputaka u radu s ovom kategorijom korisnika u svrhu smanjenja ili uklanjanja postojećih predrasuda, mijenjanja
pogrešnih stavova te zaštite prava naših korisnika.
Prva jednodnevna radionica, namijenjena polaznicima s
područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije, održana
je u prosincu 2011. godine u Zagrebu u prostoru Doma za
stare i nemoćne osobe Pešćenica.
Uvodno predavanje održao je prof. dr. sc. Josip Begovac,
voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje
zaraze HIV-om pri Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran
Mihaljević” u Zagrebu (Zaraza HIV-om), a potom su slijedili Anka Szabo, bacc. med. tech., glavna sestra Zavoda
za infekcije imunokomprimitiranih bolesnika pri KIB
(Standardne mjere zaštite /HIV i virusni hepatitisi/ i njega
HIV-bolesnika), Kristina Duvančić, dipl. soc. radnica iz
KIB (Psihosocijalni rad s osobama pogođenima kroničnim
zaraznim bolestima), prof. dr. sc. Adriana Vince, voditeljica Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje virusnih hepatitisa pri KIB (Virusni hepatitisi - javnozdravstveni problem današnjice), te prof. dr. sc. Ksenija Turković,
prorektorica zagrebačkog Sveučilišta za pravna pitanja
i međunarodnu suradnju, i mr. sc. Sunčana Roksandić
Vidlička, asistentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu (Zaštita povjerljivosti podataka).
Pitanja postavljana nakon svakog predavanja, kao i dobivene povratne informacije, ukazuju na svrhovitost
daljnjeg održavanja ovakvog tipa edukacije koji planira-
75
HUHIV
AUTOR
HUHIV
Zaštiti sebe i
pomozi drugima!
INFO BILTEN 2011.
Zahvaljujući filozofiji DM-a, već
osmu godinu zaredom, u razdoblju
od 1. 11. do 1. 12. po 2 kn od svakog
kupljenog kondoma odvaja se za
borbu protiv AIDS-a.
DM-drogerie markt d.o.o. filozofija
Kao društveno odgovorna kompanija kontinuirano razvijamo humanitarne, zdravstvene, sportske i edukativne
projekte i kampanje korisne za zajednicu u kojoj djelujemo te ujedno omogućujemo kupcima da osobnim
uključivanjem u njih postanu angažirani građani za opće
dobro zajednice
Važnost kondoma
Kondom od lateksa je najbolji način zaštite od spolnoprenosvih bolesti koji učinkovito pomaže zaštiti reproduktivnog zdravlja. Kondom se ne smije nositi u
džepu jer može doći dotermičkih i mehaničkih oštećenja.
Uvijek treba upotrijebiti novi kondom tijekom bilo kojeg
spolnog odnosa. Korištenje kondoma je najučinkovitija
prevencija u borbi protiv AIDS-a.
više informacija na www.dm-drogeriemarkt.hr
76
77
HUHIV
AUTOR
Viviana Radica
78
Obilježavanje
Svjetskog dana
borbe protiv
AIDS-a 2011. –
CroMSIC
(CROATIAN MEDICAL STUDENTS’ INTERNATIONAL COMMITTEE)
INFO BILTEN 2011.
Udruga CroMSIC (Međunarodna udruga studenata
medicine Hrvatska) organizirala je niz aktivnosti s ciljem
informiranja i educiranja o HIV/AIDS-u i drugim spolnoprenosivim bolestima, poticanja na kritičko razmišljanje
i borbu protiv diskriminacije i stigmatizacije osoba koje
žive s HIV/AIDS-om usmjerenih na široku javnost, s naglaskom na mlade.
SCORA odbor (Standing Committee on Reproductive
Health including AIDS) već četrnaestu godinu zaredom
organizirao je obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a. Aktivnosti su se održavali u većini gradova i
županija diljem Hrvatske.
Od aktivnosti organizirani su informativni štandovi i
mobilni timovi koji su po svim većim trgovima, svim
studentskim domovima i fakultetima dijelili edukativne
letke i prezervative, te informirali javnost o mjestima za
anonimno i besplatno testiranje. Organizirani su STOP
AIDS tulumi na kojima su se dijelili prezervativi i informativni letci. Na Trgu Petra Preradovića u Zagrebu, u šatoru
HUHIV-a, medicinari su pomogli u održavanju nagradnih
igara, natjecanja u znanju i educiranju posjetioca sve u
cilju promicanja odgovornog spolnog ponašanja. Također
su dijelili besplatni zagrljaj, u sklopu akcije “FREE HUGS”
kako bi pokazali da se HIV ne prenosi socijalnim kontaktom – rukovanje, poljubac, zagrljaj.
79
U borbi protiv diskriminacije i stigmatizacije potpisivale
su dvije deklaracije, jedna za opću populaciju, da će se
educirati o HIV-u i da neće diskriminirati, te jedna za
studente medicine da u svom radu neće odbiti liječiti
pacijenta koji živi s HIV-om. Kao i svake godine, održali
smo interaktivna predavanja u srednjim školama diljem
Hrvatske na temu reproduktivnog zdravlja, spolnoprenosivih infekcija s posebnim naglaskom na HIV/AIDS, te o
zaštiti i borbi protiv diskriminacije, gdje smo dijelili CroMSIC-ove i HUHIV-ove letke.
1. prosinca 2011. na Trgu francuske republike, u Zagrebu,
studenti medicine, odjeveni u crveno, skupili su se kako
bi svojim tijelima oblikovali broj nula i otpjevali refren
pjesme grupe TBF Pozitivan stav u sklopu akcije UNAIDS-a Get to ZERO!, koja se nastavlja na prošlogodišnju
temu Light for rights, i traje do 2015. godine. Poruka koju
smo htjeli poslati svima koji su prolazili te svim gledateljima Hrvatske uživo i Dnevnika glasila je:
• Nula novih HIV-infekcija!
• Nula diskriminacije!
• Nula smrti povezanih s AIDS-om!
Sve aktivnosti su prošle uspješno i možemo s ponosom
reći da smo imali jako veliku akciju te se nadamo da će
iduće godine biti još i veća!
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
AUTOR
Latica Mirjanić, mag. psih.
80
Obilježavanje
svjetskog dana
AIDS-a
26. 11. - 1. 12.
Znanjem protiv
predrasuda
Svjetski dan AIDS-a 2011. u organizaciji Hrvatske udruge za borbu protiv HIV-a
i virusnog hepatitisa, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Gradskog ureda
za zdravstvo i branitelje, Plive i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u
Hrvatskoj
NAZIV: Znanjem protiv predrasuda
81
KAMPANJA U JAVNOM PRIJEVOZU
Ovogodišnja kampanja u javnom prijevozu povodom Svjetskog dana AIDS-a provodila se od 6. 11. do 4. 12. 2011.
godine. Ukupno smo obuhvatili 350 oglasnih površina
javnih prijevoznika Grada Zagreba.
Poseban cilj ovogodišnje kampanje je poticanje na odlazak na testiranje, jer u 2011. godini pada broj testiranja.
Poseban naglasak stavili smo na našu SOS telefonsku uslugu, preko koje osobe mogu besplatno dobiti savjet.
VRIJEME ODRŽAVANJA: 26. 11. 2011. – 2. 12. 2011.
OVOGODIŠNJI ŠATOR
MJESTO ODRŽAVANJA: INFO ŠATOR, Trg Petra Preradovića u Zagrebu,
Velika dvorana Doma sportova u Zagrebu
I ove godine su u šatoru s nama bili Hrvatski Crveni križ i
Udruženje studenata medicine CroMSIC. Ovim putem im
se zahvaljujemo na suradnji i entuzijazmu koji su pokazali
u tjednu AIDS-a.
Većina posjetitelja predavanja (koji su se u šatoru dulje
zadržali) dalo je ocjenu 4 ili 5, što pokazuje da smo i ove
godine postigli zadovoljavajuću atmosferu i udobnost
našim posjetiteljima.
HUHIV
82
INFO BILTEN 2011.
Grafički prikaz 1.: Koliko Vam je bilo ugodno u našem
šatoru?
NAJAVA DOGAĐAJA
PONEDJELJAK, 28. 11. 2011.
12:00h – Konferencija za novinare - najava aktivnosti
organizirao Gradski ured za zdravstvo i branitelje Grada
Zagreba i Udruga HUHIV
SUDIONICI:
Nada Brkljačić, dr. med. – voditeljica Odjela za zdravstvo
Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, MODERATORICA
Gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić, dipl. politolog – pozdravni govor
dr. Tatjana Nemeth-Blažić, Hrvatski zavod za javno
zdravstvo – epidemiološka slika HIV-a u Republici
Hrvatskoj
Latica Mirjanić, glasnogovornica Udruge HUHIV – predstavljanje aktivnosti udruge u tjednu AIDS-a
Prof. dr. sc. Josip Begovac, Klinika za infektivne bolesti
“Dr. Fran Mihaljević” – trenutni trendovi i mogućnosti u
Republici Hrvatskoj
Predstavnik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske
83
HUHIV
84
UTORAK, 29. 11. 2011.
12:00h – Konferencija za novinare - najava Pozitivnog
koncerta
• Koncert se održava 02.12.2011. u Domu sportova u
20:00h
INFO BILTEN 2011.
svakom polazniku na šator. Svaki paket sadržavao je
brošuru o sljedećim spolnoprenosivim bolestima: hepatitisi, gonoreja, humani papiloma virus, klamidija, genitalni herpes i sifilis.
85
SUDIONICI:
PLIVA – Tamara Sušanj Šulentić, direktorica komunikacija
Primeros – Ljerka Borić
Svadbas – Pavle Miholjević
Organizator Pozitivnog koncerta – Sanjin Đukić
Psihologinja u Udruzi HUHIV – Latica Mirjanić
PROGRAM:
Zaštita reproduktivnog zdravlja
Naziv: Dođi, isprobaj, educiraj se!
Ideja: Samostalno učenje kroz igru i brošure
Opis: Putem igre učenici su učili kako se prenosi HIV.
Tri osnovna načina prijenosa (spolnim putem, krvlju i sa
zaražene majke na dijete) bilo je ilustrirano pomoću dvije
kutije, osmišljene za igru – za prijenos spolnim putem
potrebno je ubaciti lopticu s velike udaljenosti u malu
probušenu na vrhu kutije; za prijenos krvlju (dijeljenje
zaraženih igala i šprica, transfuzija i transplantacija organa) te za prijenos sa zaražene majke na dijete (pri vaginalnom porodu, dojenjem) zadatak je bio ubaciti lopticu
u kutiju kojoj je jedna strana bila otvorena (loptica je
morala uči sa strane).
Brošure: Edukacija o drugim spolnoprenosivim bolestima provodila se preko paketa brošura koji su bili uručeni
SUBOTA, 3. 12. 2011.
13:00h – 15:00h – “Primeros University”
• polaznici su mogli naučiti sve što ste oduvijek željeli
znati o seksu kroz smijeh
• program su vodili stand up komičari iz Studia smijeha –
Marina Orsag i Aleks Curać
• najbolji su osvojili vrijednu Primeros nagradu – godišnju
zalihu kondoma
PRIMEROS UNIVERSITY
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
NEDJELJA, 4. 12. 2011.
10:00h – 17:00h - kontinuirane aktivnosti
MAKING LOVE BETTER s PRIMEROS
KONTINUIRANO (svaki dan 10:00h – 18:00h)
• Dođi, isprobaj, educiraj se!
• HIV-stigma
• Testiraj svoje znanje
86
87
Smanjenje stigme i diskriminacije osoba koje žive s
HIV-om
KVIZ ZNANJA
NAGRADA – JEDNOGODIŠNJA ZALIHA KONDOMA
Naziv: HIV-stigma
Ideja: Samostalno učenje kroz igru, brošure i davanje vlastitih ideja
Opis: Putem igre učenici su učili kako se HIV ne prenosi.
Svi načini bili su ilustrirani jednom kutijom na vrhu koje
je bila ‘’tabla’’ s dvije rupe. Cilj je bio odjednom baciti
nekoliko loptica i pogoditi što više rupa. Po završetku
igre, svakom je sudioniku podijeljen letak Hrvatskog Crvenog križa Kako se HIV ne prenosi. Nakon ovog dijela
sudionici su bili upućeni na sljedeću aktivnost – U prozirnu kutiju ispred koje je stajao plišani crveni medvjedić
i natpis “Kako biste uključili osobe koje žive s HIV-om?”.
Svoje ideje sudionici su zapisati na za to predviđene listiće
pored kutije i ubaciti u kutiju. Nakon ovog dijela svakom
sudioniku je dana brošura udruge “Ne diskriminiraj, nego
se informiraj!”.
Tijekom trajanja šatora prikupljen je 101 stav “Kako biste
uključili osobe koje žive s HIV-om’”. Stav je obrađen prema dva kriterija. Prvi je bio valencija stava, a drugi način
uključivanja osoba koje žive s HIV-om. S obzirom na valenciju, riječ je o stavu prihvaćanja, suzdržanom stavu i
odbijanju. Načini uključivanja osoba koje žive s HIV-om
su druženje, davanje podrške, instrumentalna pomoć,
izbjegavanje, jednako postupanje kao s drugima i konstantno ponašanje (bez promjene ponašanja).
HUHIV
88
S obzirom da istraživanje kvalitete života osoba koje žive
s HIV-om u Republici Hrvatskoj pokazuje kako je socijalna domena kvalitete života najviše narušena kod osoba
koje žive s HIV-om, što se objašnjava izlaganjem diskriminaciji, marginalizaciji i socijalnoj izolaciji, posebno vesele
pozitivni primjeri i komentari mladih ljudi koji su posjetili šator. 75,2% ima stav prihvaćanja osoba koje žive s
HIV-om. Osim toga, 63,4% osoba bi se spremno uključilo
u život osobe koja živi s HIV-om, od kojih bi se 26,7% s
njom družilo, 23,8% bi davalo podršku, a 9,9% bi pružilo
pomoć. Također veseli 6,9% onih koji ne bi promijenili
svoje ponašanje u slučaju da saznaju kako je netko pozitivan, a njih 23,8% bi osobi koja živi s HIV-om pristupilo na
jednak način kao i seronegativnim osobama.
Grafički prikaz 3.: Način uključivanja osoba koje žive
s HIV-om
Grafički prikaz 2.: Valencija stava prema osobama koje
žive s HIV-om
DRUŽENJE:
• Uglavnom ne bi bio isključen iz svega samo zbog svoje
bolesti. Druženje!!! :)
• Osim što bih s njima kontaktirao današnjim uobičajenim
sredstvima (Facebook, mobitel), družio bih se s njima i osobno, pospješujući nediskriminaciju!
• Pa sigurno ju ne bih isključila iz društvenog života, jer
naprotiv, ona se ne razlikuje od ostalih niti po izgledu, niti
po razmišljanjima i slično... :)
• Apsolutno bi se socijalizirao s njom. Vodio bih seks
bez zaštite, jer zašto bi se ona osjećala manje vrijednom.
Onda bi zajedno posjećivali bolnice i učlanili se u program zaštite.
• Vodio bih ju na svoje svirke, druženje s ekipom, upoznao
INFO BILTEN 2011.
ju sa svojim životom i pokušao ju razumjeti.
• Na svaki mogući način.
• Pozvala bih ju na kavu.
• Prihvatila tu osobu, uključila ju u svoj život, družila se
s njom, upoznala ju sa svojim prijateljima i pokušala joj
pomoći.
• Prihvatio bih ga kao normalnu osobu, zato što se HIV
ne prenosi ako ste prijatelj i dolazite u fizički kontakt sa
zaraženom osobom.
• Ja bih bio na oprezu, ali bih se s njime družio.
• Pomogao da se socijalno uključi.
• Ja bih se potrudio.
• Normalnim druženjem. Mislim da postoji previše stereotipa o osobama koje su zaražene HIV-om, kao što i
većina ljudi ne zna razliku između HIV-pozitivne osobe
i AIDS-a.
• Ja bih se normalno družio s njom i naravno pružio joj
pomoć, ako joj je ona potrebna.
• Družio bih se s njom kao i sa svakom drugom osobom.
• Izlazila s njom i družila se.
• Više razgovarala s tom osobom i družila se s njima osobno i preko društvenih mreža.
• Ja bih se družila s takvom osobom. Sprijateljila bih se s
njom.
• Uključila bih ju u sve životne aktivnosti s obzirom da se
ne prenosi socijalnim kontaktom.
DAVANJE PODRŠKE:
• Ja bih mu dala podršku i razgovorom mu nekako pomogla.
• Ja bih joj dala podršku. Ne bih ju osuđivala jer se to može
svakome dogoditi.
• Pomogao da se nosi s bolesti.
• Poklonio bih joj veeelikog medu.
• Pružala bih ljubav, kao i svima.
• Ne bih ju nikako izbacila iz svog života. Bila bih još bliža
s njom jer joj treba potpora u životu zbog toga.
• Podržavala i ohrabrivala da zaštiti druge ljude da ne dobiju HIV.
• Ponašala bih se s njom kao i sa svim drugim prijateljima,
bila bih joj podrška.
• Razgovarala s tom osobom i bila bih uz nju.
• Bila bih joj prijatelj. Bila bih uz nju i njenoj borbi s HIVom.
• Pružila bih joj potporu.
• Ja bih ju prihvatila i pomogla joj da se ne osjeća usamljenim.
• Pričala s njom/njim i imala normalan odnos.
• Ja bih ju podržavala da zaštiti ljude oko sebe od HIV-a.
• Učinio da se osoba ne osjeća izolirano te pokušao osobi
osigurati život koji je imala prije saznanja tog problema.
• Ja bih joj/mu pružila podršku u bilo kojem smislu i bila
bih pravi prijatelj! :)
• Družila se normalno s tom osobom i pokušala ju utješiti
i pomoći što više mogu da se ta osoba osjeća bolje.
• Družila se s njom i bila s njom sve do kraja. Dala bih joj
veliku podršku i uvijek bi bila uz nju.
• Normalno živjela uz njega, uz više pažnje.
BEZ PROMJENE PONAŠANJA:
• Nastavila se družiti kao i dosad.
• Uključio samo ženske osobe, jer za muške nisam spolno
orijentiran.
• Zašto bih ju uključio, kada niti ne bi trebala biti
isključena.
• Ako mi je ta osoba prijatelj, ponašala bih se normalno i
prijateljski s tom osobom!
• Ja bih se ponašala prema njoj kao i prema svim drugim
prijateljima, kao i dosad.
• Nastavila druženje, HIV nije prepreka.
• Ne bih tu osobu ni isključio.
INSTRUMENTALNA POMOĆ:
• Svakom čovjeku u nevolji treba pomoći.
• Trudila se da nastavi normalno sa svojim životom.
• Ponudio bih joj posao kod mene u turističkoj agenciji.
Naravno, adekvatno stručnoj spremi.
• Pomagala bih mu/joj.
• Zaposlio bih ju/ga.
• Pomogao na bilo koji način.
• Prihvatila tu osobu s tom bolesti i pokušala joj pomoći
u životu.
• Pomogao da normalno živi, koliko god je to moguće.
JEDNAKO POSTUPANJE KAO S DRUGIMA:
• Kao i svaku koja nema HIV.
• Jednako kao i druge osobe. Ne bih se drugačije odnosila
prema njoj.
• Uključila bi je u svoj život kao i svaku drugu osobu s kojom
sam prijatelj, jer stigmatizacijom nećemo ništa postići.
• Kao i svaku drugu osobu, uz obraćanje pažnje na faktore
rizika za njeno i moje zdravlje.
• Kao i bilo koga drugog.
• Tretirati kao i svaku drugu osobu.
• Uključila bih je kao svakog tko nema HIV.
• Ja bih se ponašala potpuno normalno kao i prema svakoj
drugoj osobi budući da ona ne zaslužuje biti stigmatizirana zbog svog stanja.
• Ja bih je uključio u normalne aktivnosti u koje su uključeni
apsolutno svi ljudi. Dakle, tretirao bih je kao i sve druge
ljude.
• Bez diskriminiranja, sasvim normalno kao i svaka druga
osoba.
• Družila se isto kao i sa ostalima.
• Odnosila bih se prema toj osobi kao prema svima ostalima.
• Normalno kao i svaku drugu osobu.
• Ja bih ju uključila kao i svaku drugu osobu koju upoznam
tokom života.
• Družila bih se sa zaraženom osobom kao i sa svima
drugima.
• Ponašala bih se prema njoj normalno kao prema svakom
drugom čovjeku.
• Ja bih ju tretirao kao i svaku drugu osobu, a ne ju izolirao,
jer samo na taj način je “oporavak moguć”.
• Uključila bih ju u svoj život na isti način kako bih uključila
i zdravu osobu.
89
HUHIV
IZBJEGAVANJE I OPREZ:
• Nikako.
• Ne bih ju uključila u svoj život.
• Neka se liječi.
• Ne bih stupila u spolne odnose s njim.
• Normalno bih se družila s tom osobom, ali bih izbjegavala jedino kontakte putem krvi i spolni kontakt s tom
osobom.
• Savjetovala bih ljude o osobama koje imaju HIV i kako se
držati nekakve prevencije.
• Pazio u našim odnosima da ne bude nikakvog kontakta
krvlju niti spolnog odnosa.
• Koristila kondom i bila oprezna u kontaktu s krvlju.
INFO BILTEN 2011.
Tablica 1.: Kako se HIV prenosi
Tablica 2.: Kako se HIV ne prenosi
Tablica 2.: Zaštita reproduktivnog zdravlja i testiranje
Edukacija budućih medicinskih djelatnika
Grafički prikaz 4.: Polaznici predavanja
Naziv: Educirajmo budućnost
Ideja: Edukacija budućih medicinskih djelatnika u svrhu
veće profesionalnosti i smanjenje diskriminacije u zdravstvenom sustavu prema osobama koje žive s HIV-om
Suradnja: profesori sa Stomatološkog fakulteta, medicinske sestre sa Zavoda za infekcije imuno kompromitiranih
bolesnika (VI/1 odjel) Klinike za infektivne bolesti “Dr.
Fran Mihaljević”, Udruženje studenata medicine CroMSIC, Hrvatski Crveni križ
Opis: Buduće medicinske sestre educirala je medicinska
sestra koja ima iskustvo kliničkog rada sa osobama koje
žive s HIV-om. Studenti stomatologije biti će educirani o
problematici liječenja HIV-a u stomatološkoj praksi. Nakon predavanja studentima će biti distribuirane brošure
Udruge - HIV i stomatolog te Manifestacije spolnoprenosivih bolesti u usnoj šupljini.
90
Kviz znanja
Naziv: Testiraj svoje znanje
Ideja: Provjera naučenog
Opis: Nakon gore opisanih aktivnosti polaznici su ispuniti
upitnik Kviz znanja
Kviz je ispunilo 400 posjetitelja šatora. Dob posjetitelja se
kretala od 14 do 82 godine, sa srednjom vrijednosti od
25,75 godina. Medijan iznosi 22 godine, što pokazuje da
smo uspjeli u svom naumu educiranja populacije ispod 25
godina, što je prema najnovijim podacima prosječna dob
kada mladi saznaju za svoj HIV-pozitivan status. Osim
toga, bilo je 64,9% posjetiteljica te 35,1% posjetitelja.
Iz dobivenih rezultata, može se reći da posjetitelji imaju ili
su stekli zadovoljavajuću razinu znanja o prijenosu HIVvirusa. Posebno veseli znanje o sredstvu zaštite reproduktivnog zdravlja i mogućnosti koje daje testiranje na HIV.
Ono što još uvijek zabrinjava je podatak da 25,8% posjetitelja šatora misli da se HIV može prenijeti socijalnim
kontaktom.
91
Predavanjima je ukupno prisustvovalo 87 učenika/
učenica i studenata (86,2% ženskog spola). Dobna granica
kretala se od 14 do 24 godine, što nam je početno i bila
ciljna skupina s obzirom na podatak da mladi u prosjeku
saznaju za vlastitu HIV-infekciju s 25 godina. Aritmetička
sredina dobi od 17,47 godina (Sd=1,83) pokazuje da smo
dodatno zahvatili buduće medicinske djelatnike koji će
već iduće godine raditi u zdravstvenom sustavu.
LEGENDA: MS - buduće medicinske sestre, Stom – budući dentalni
asistenti i tehničari u stomatološkim ordinacijama, Pravo – studenti
pravnog fakulteta i učenici gimnazija u Zagrebu
HUHIV
UTORAK, 29.11.2011.
11:00h
Uloga medicinske sestre u brizi za pacijente
koji žive s HIV-om
Grafički prikaz 5.: Koliko ste zadovoljni dananašnjom
aktivnosti u šatoru?
INFO BILTEN 2011.
Grafički prikaz 6.: Koliko Vam je današnji dan u šatoru
koristio?
• Naučio sam neke stvari
Grafički prikaz 7.: Što Vam je nedostajalo?
Kako Vam je dan proveden u šatoru
koristio?
• Bilo je toplo
• Možda nemamo zadnji sat
• Bilo je zanimljivo
• Dobili smo kondome
• Viškom informacija
• Pomogao je da još naučim nešto što nisam znala
• Informirali smo se
• Bilo je zanimljivo
• Dobro
• Bilo je zanimljivo i toplo
• Donekle
• Naučili smo nešto o HIV-u
• Divno je
• Ugodno i zanimljivo
• Doprinijelo je mojem dosadašnjem znanju o HIV-u
• Dobro mi je koristilo
• Sada znam puno više o osuđivanju ljudi koji boluju od
HIV-a
• Većinu stvari i sami znamo
• A bilo je korisno
• Relativno korisno
• Nove informacije
• Dodatne informacije
• Većinu toga sam znala
• Već smo u školi to sve naučili
• Nikako, skoro sve pa znao
• Jako korisno, ponovila sam gradivo
• Super, svi smo se lijepo družili
• Naučila sam puno više o HIV-u i AIDS-u
• Proširila sam svoje znanje o HIV-u
• Koristilo mi je na način da sam više saznala o zdravstvenoj njezi
• Veoma zanimljivo
• Dobili smo kondome
Kako možemo postati još bolji?
• Nisam dobila kutijicu od crvenog križa
• Sve je bilo u redu
• Više predavanja
• Da traje duže
• Sve je bilo super
• Sve je bilo dobro
• Još malo predavanja, češće
• Sve je divno
• Više informacija
• Ništa nije nedostajalo
• Stolci, više slika, fotografija
• Bili ste super
• Hrane
• Durex kondomi
• Ne bih ništa mijenjao
• Ništa. Samo dajte više za jesti
• Željka Županac, med. sestra, i medicinske sestre sa Zavoda za infekcije imuno kompromitiranih bolesnika (VI/1
odjel) Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Što Vam se posebno svidjelo?
• Ne znam
• Saznali smo nove stvari o HIV-u
• Baloni
• Edukacijsko predavanje
• Ekipa koja radi ovdje je supač, a gospođa koja prezentira
je smiješna
• Ma sve je super
• Materijali
• Prezentacija i pitanja
• Predavanje je bilo zanimljivo
• Sve
• Predavanje je bilo ok
• Na kraju pitanja i odgovori
• Cjelokupno predavanje
• Pitanja na kraju, rasprava!
• Svidjelo mi se iskustvo medicinske sestre i znanje koje
nam je prenijela
• Predavanje, dijeljenje kondoma
• Ubacivanje loptice u kutiju, dijeljenje kondoma
• AV sredstva
• Ništa
• Svidjele su mi se igre, kondomi, čokoladice • Sve mi se svidjelo
• Pristupačnost osoblja
• Cijeli program
• Svidjela mi se cjelokupna prezentacija i medo sa stola
• Igre, čokoladice, kondomi
• Igra i kondomi
• Podjela brošura, kondoma, predavanje
92
Predavanju je prisustvovalo 51 učenica Srednje škole za
primalje, Škole za medicinske sestre Vrapče i Škole za
medicinske sestre Mlinarska.
14:00h
HIV i virusni hepatitisi – transmisija u stomatološkoj
praksi
• dr. sc. Vlaho Brailo, dr. stom., Stomatološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Predavanju je prisustvovalo 24 učenika Zdravstvenog
učilišta u Zagrebu i Upravne i birotehničke škole.
93
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
Grafički prikaz 9.: Koliko Vam je današnji dan u šatoru
koristio?
94
Grafički prikaz 8.: Koliko ste zadovoljni današnjom aktivnosti u šatoru?
Što Vam se posebno svidjelo?
• Sve mi se svidjelo
• Anonimne ankete, predavanje
• Predavanje koje je jako edukativno i puno informacija
• Pristupačnost svih u šatoru, a i predavanje mi je bilo super. Saznala sam puno stvari za koje uopće nisam ni znala.
Sve 5!!!
• Posebno mi se svidjela prezentacija. Jednostavno, ali
informativno! Zanimljivo! Saznala sam dosta novih informacija, a posebno mi se svidjela statistika.
• Letci, ankete, bomboni, ljudi
• Ništa posebno
• Sve, primjeri o oboljelima iz cijelog svijeta
• Sve super
• Podaci zaraženosti sa HIV-om
• Pjesma prije prezentacije i sama prezentacija
• Ma sve
• Svidio mi se način izlaganja. Saznala sam mnogo korisnih informacija, koje ce mi pomoći ubuduće
• To što smo naučili da se kapica ne vraća na iglu i da se
virus prenosi sa pacijenta na sestru i stomatologa. Sviđa
mi se što ima mnogo statistika iz svijeta
• Sviđa mi se elokventnost izlagača. U iščekivanju prezentacije muzika je bila odlična. Primjeri su odlični. Svidjelo
mi se povremeno ubacivanje subjektivnog mišljenja. Svidjeli su mi se i savršeno ravni zubi izlagača
• Podaci navedeni u prezentaciji - prijenos HIV-a s pacijenta na pacijenta, postekspozicijski postupci, zaštita od
prenošenja HIV-a u stomatologiji
• Prezentacija
• Uljudnost, pristupačnost i toplina volontera, mnogo podataka koji se mogu koristiti u različite svrhe, informacija
o tome što treba napraviti u slučaju uboda
• Točni podaci o riziku
• Primjeri u određenim državama. Postoci zaraze
Kako Vam je dan proveden u šatoru
koristio?
• Naučila sam puno o HIV-u i drugim bolestima
• Predavanje je bilo jako korisno i naučili smo načine
zaraze
• Naučila sam nešto novo o HIV-u iako sam to znala iz
škole
• Koristilo mi je jer prije nisam imala bas nekih zanimanja
za sve ovo, ali sada znam i, iskreno, ovo me potaklo na
razmišljanje mojih budućih učinaka
• Pa saznala sam što trebam napraviti ako se ubodem
zaraženom iglom. Da trebam pustiti krv i sprati velikom
količinom vode
• Informativno
• Dosta toga sam naučila već u školi, ali sada znam više,
kolike su male šanse dobiti HIV
• Znam što ću učiniti ako do rizika dođe
• Saznala sam puno važnih podataka • Naučila sam nešto iz prezentacije. Bilo je zanimljivo i
jako dobro prezentirano.
• Dobra edukacija
• Koristio je zbog korisnih informacija koje sam saznala.
Također sam dobila i mnogo letaka koje ću vrlo rado
pročitati i dati svojoj obitelji da se informiraju.
• Pa dosta jer smo dobili dosta letaka iz kojih možemo
saznati ono što nas zanima i predavanje mi se također svidjelo. Puno smo naučili, hvala.
• Saznala sam da se kapica ne vraća na iglu (iskorištenu)
zbog koje se u 50% slučajeva inficira stomatološko osoblje. Dobila sam puno letaka i ukoliko će me nešto doista
zanimati ću pročitati
• Koristilo mi je zbog toga što sam čula o nekim postupcima kako spriječiti prijenos i ozljede prilikom zahvata
• Koristilo mi je da saznam više o HIV-u
• Naučila sam nove i korisne informacije
• Dosta je koristilo
• Znam kako se mogu bolje zaštititi i kako štititi pacijenta.
• Dosta toga sam već znala iz škole
Grafički prikaz 10.: Što Vam je nedostajalo?
Kako možemo postati još bolji?
• Sve je ok
• Smatram da ništa ne biste trebali promijeniti jer je predavanje korisno i informativno
• Sve je super, ali mislim da bi trebali imati konstantna
predavanje za mlade, a i stare, za koje mislim da baš nisu
upućeni, jer većina kao sve zna, a zapravo tek u šatoru
dobije adekvatno znanje
• Nije mi ništa nedostajalo. Sve je bilo dobro, informativno i zanimljivo
• Ma super ste!
• Nije bilo zanimljivo
• Ništa nije nedostajalo
• Ne morate biti bolji, već ste najbolji • Ništa nije nedostajalo, sve je lijepo objašnjeno. Ne može
biti bolje.
• Uvedite grijanje i stolice s naslonom. Sve drugo može
proći.
• Možda ponuditi bolje bombone te da pojačate grijanje,
jer je strašno hladno. Da se skrati trajanje prezentacije
• Mogli ste ponuditi kvalitetnije bombone (šum šum su
jeftini). Prezentacija se mogla skratiti jer publika gubi interes zbog previše statistika
• Sve je bilo super
• Grijanje je bilo vjerojatno na minimumu
• Sve je odlično
95
HUHIV
Ljudska prava osoba koje žive s HIV-om
Naziv: Stigma nije dobar sudac
Ideja: Edukacija budućih pravnika; Okrugli stol Stigma
nije dobar sudac
Grafički prikaz 11.: Koliko ste zadovoljni današnjom
aktivnosti u šatoru?
SRIJEDA, 30. 11. 2011.
14:00h
Odavanje tajne kao pravni problem HIV/AIDS-a
• mr. sc. Sunčana Roksandić Vidlička, dipl. iur., Pravni
fakultet u Sveučilišta u Zagrebu
Predavanju i okruglom stolu prisustvovalo je 12 studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu. Šator su u trenutku predavanja posjetili i učenici XV. gimnazije u Zagrebu, koji su
nakon igara ostali i na Okruglom stolu Stigma nije dobar
sudac. Obrađeni podaci odnose se na studente prava.
96
Što Vam se posebno svidjelo?
• Predavanje magistre Sunčane Roksandić Vidličke i
mnoštvo promotivnih materijala
• Puno materijala, entuzijazam volontera, okrugli stol i
iskustva iz prakse
• Bilo je zabavno i svašta smo naučili
• Brošure
• Opuštena atmosfera
• Bilo je zabavno i poučno
• Način organizacije sa socijalno/pravnog gledišta, te
obrazovanje iz medicinskog aspekta
• Okrugli stol i rasprava
• Opuštena atmosfera
• Posebno mi se svidjelo to što sam čula neke nove informacije i naučila puno korisnih stvari
INFO BILTEN 2011.
Kako Vam je dan proveden u šatoru koristio?
• Nova znanja
• Koristilo je
• Saznala sam svašta
• Saznala sam više
• Puno sam saznala o HIV-u, i neke nove informacije, npr.
da se HIV često puta ne prenosi preko posteljice
• Većinu sam već znala, ali bilo je zanimljivo utvrditi gradivo
• Saznala sam neke dosta nepoznate činjenice o HIV-u
• Naučio sam i statističke brojke
• Shvatila sam da više sami ljudi diskriminiraju nego što
ih drugi diskriminiraju. I druge se diskriminira, samo na
drugim temeljima. Treba razviti svijest da je AIDS samo
bolest i da je tim ljudima najgore, ali to ne treba skrivati!!!
• Može se otići u osnovne i srednje škole i početi od djece
kako bi se od malih nogu mijenjala svijest. Strašno je da
danas još postoje osobe koje bi pokrenule “hajku” protiv
osobe sa AIDS-om. Ne treba se sramiti sebe. Ne može se
danas nikoga diskriminirati, pogotovo putem medija!!! Ne
treba to skrivati, pogotovo od najbližih.
Grafički prikaz 13.: Što Vam je nedostajalo?
SRIJEDA, 30. 11. 2011.
15:00h
Stigma nije dobar sudac
• Okrugli stol
MODERATOR:
Tomislav Beganović, predsjednik Udruge HUHIV
SUDIONICI:
MINISTARSTVO PRAVOSUĐA
Zdravka Jagić, pravosudni inspektor
URED PUČKOG PRAVOBRANITELJA
Janja Pavković, savjetnica pučkog pravobranitelje za
pravne poslove
URED VLADE REPUBLIKE HRVATSKE ZA LJUDSKA
PRAVA
Ines Loknar Mijatović, savjetnica u Vladinom uredu
KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN
MIHALJEVIĆ
Kristina Duvančić, dipl. soc. rad.
Šime Zekan, dr. med.
PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
prof. dr. sc. Ksenija Turković
mr. sc. Sunčana Roksandić-Vidlička
ODVJETNIČKO DRUŠTVO ANTOLIĆ I SURADNICI
Gorana Lončarić, odvjetnička vježbenica u OD Antolić
i suradnici
UDRUGA HUHIV
Zaključci s obzirom na teme:
1.) Zaštita anonimnosti osoba koje žive s HIV-om kroz
pravni sustav Republike Hrvatske
Što se tiče čuvanja anonimnosti, treba ojačati postojeće
mehanizme u smislu izgrađivanja pravnog sustava.
Moguće je da se praksa iz kaznenih postupaka (npr. zaštita
djece) “prelije” u građanske postupke i time ostvare mehanizmi koji dodatno osiguravaju anonimnost. Dodatno,
oni koji su u postupku te mehanizme moraju koristiti.
Grafički prikaz 12.: Koliko Vam je današnji dan u
šatoru koristio?
2.) Koja je alternativa dugotrajnim sudskim sporovima za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava
Kako možemo postati još bolji?
• Šteta što je ponestalo Primeros proizvoda
• Nedostatak kondoma
• Sve je bilo super
• Još interaktivnih sadržaja
• Nisam dobio kondom
U slučaju dobivanja otkaza uslijed zdravstvenog stanja
(koje nije kontraindikacija za obavljanje posla), osim
tužbe i naknade štete, osobe se imaju pravo obratiti
Državnom inspektoratu. Inspekcija rada će utvrditi je li
poštovana procedura prilikom davanja otkaza, a poslodavac bi morao biti jako vješt u nalaženju nekog drugog
razloga za davanje otkaza.
Kako sporovi u Republici Hrvatskoj ne nude brza rješenja,
predlažemo mirenje kao efikasniju mogućnost. U takvom
je postupku izglednija nagodba, a u samo mirenje bi se
mogao umiješati Ured pučkog pravobranitelja uz jaku
podršku nevladinog sektora.
97
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
ČETVRTAK, 1. 12. 2011.
SVJETSKI DAN AIDS-A
98
99
3.) Kampanje namijenjene suzbijanju diskriminacije
S obzirom da će trebati proći još puno vremena kako bi
HIV danas postao ono što je bila homoseksualna osoba
50-ih godina prošlog stoljeća, treba raditi na osvještavanju
ljudi s postojećim mehanizmima i potrebno je razvijati
nove mehanizme.
Potrebno je otvoreno izlaziti s problemom u javnost, jer
se tako na najbolji način ruše predrasude, a ne još više
mistificirati cijelu problematiku. U jednom će se trenutku
stvoriti dovoljno kritične mase koja izlazi u javnost i tek će
se tada situacija promijeniti.
Potrebna je potpuno nova informacijska kampanja temeljena na novim podacima, s time da je potrebno dati
potpunu informaciju.
4.) Zaštita osobnih podataka (zdravstvenog stanja)
kroz e-zdravstvo i koji su daljnji koraci u postizanju
zadovoljavajuće razine ljudskih prava u Hrvatskoj
Prema sadašnjoj situaciji moguće je preko šifra (čiji je
kodni plan dostupan na internetu) saznati zdravstveno
stanje pojedinca, s naglaskom da je to omogućeno nemedicinskim djelatnicima (doznake za bolovanje koje
se nose poslodavcu). Prema HZZO-u bi se trebao vršiti
zajednički pritisak od strane osoba koje žive s HIV-om,
osoba koje žive s mentalnim bolestima, trudnica... Daljnji
je prijedlog da se naglasi prikrivanje dijagnoze, a ne staviti
naglasak na rizične skupine.
5.) Način rješavanja dosadašnjih slučajeva diskriminacije osoba koje žive s HIV-om u zdravstvenom sustavu
Današnja praksa odnosi se na niz problema koji su ostavljeni na rješavanje samim liječnicima odgovornim
za pacijenta. Osim izlaženju ususret pacijentu, liječnici
nastoje vlastitim postupanjem u radu s kolegama odaslati poruku kako nije jednostavno dobiti HIV u izravnom
kontaktu, pogotovo ako je osoba na terapiji. To su sada
već potvrđene medicinske činjenice.
6.) Jačanje mehanizama kojima se sprečava odavanje
tajne među zaposlenicima u javnoj službi
Trebao bi se napraviti protokol postupanja (protokol o
radu) za osobe zaposlene u javnim službama. Taj protokol
bi jasno definirao u kojim situacijama se smije, a u kojima
ne proslijediti informacija. Time bi se spriječilo sadašnje
odavanje tajne i diskriminacija koju čine osobe zaposlene
u tim službama.
PETAK, 2. 12. 2011.
Održavanje rok-koncerta u dvorani Doma
sportova.
Izvođači su: Kawasaki 3P, Stereo MC, Svadbas,
Dubioza Kolektiv
Bila je puna velika dvorana Doma sportova (više od 10
000 ljudi)!
HUHIV
Mediji o Pozitivnom koncertu
Održan koncert
pun pozitive!
2. 12. 2011.
100
INFO BILTEN 2011.
Ovogodišnji, sedmi po redu, Pozitivan koncert ispunio je
sva očekivanja. Uz bogat koncertni repertoar, veliki broj
odlično raspoloženih obožavatelja i vrhunsku glazbu,
najbolji provod u gradu Zagrebu ovog je vikenda bio u
Domu sportova.
Pozitivan koncert naziv je eventa za odgajanje tzv. AIDS
free generacije, odnosno spoj edukativnog i zabavnog,
spoj liječničkih savjeta i glazbe, večer kad su napuhani
Primeros kondomi letjeli dvoranom. Posjetitelje su na
ulazima dočekivali s letcima i promotivnim materijalima
kojima se upozorava na potrebnu zaštitu i brigu oko seksualnog zdravlja.
Mnogi su komentirali kako ih je sinoćnji Pozitivan koncert održan pred deset tisuća ljudi u rasprodanom Domu
sportova podsjetio na slične koncerte koji su se održavali
u toj kultnoj dvorani, a odazivaju se na ime Fiju briju.
Rasprodan dan i pol ranije, sa idealno pogođenim line
upom i više od 5 sati sjajne svirke nošene nevjerojatnom
energijom publike i bendova HUHIV-ov koncert zauvijek
je upao među najveće i najbolje.
Pozitivan koncert je ponovno privukao brojnu publiku, a
organizatore se može pohvaliti za odličan izbor glazbenika. Valja napomenuti kako su se kao i prijašnjih godina
na videozidovima vrtile poruke o načinima na koji se HIV
ne prenosi, a također su brojna poznata lica porukama na
video – zidovima pozivala ljude na testiranje.
Vrijeme događanja bio je petak, 2. prosinca, večer nakon obilježavanja međunarodnog Dana AIDS-a, mjesto
događaja bila je velika dvorana zagrebačkog Doma sportova koja je za tu prigodu bila rasprodana nekoliko dana
unaprijed, jer su Dubioza kolektiv, Stereo MCs, Kawasaki
3P i Svadbas svakako bili garancija dobrog koncertnog
provoda koji će ujedno najvjerojatnije biti zabilježen kao
posljednji ovogodišnji kvalitetni koncertni spektakl u
metropoli. Jer ipak je odgovorna uloga zabave i “otvaranja očiju” publici dana glazbenicima koji spadaju u popularno zvanu kategoriju urbane glazbe, a ne estradnim
licima, što je samo plus cijelom organizacijskom timu koji
je želio glazbeni događaj na nivou, a ne glazbeni događaj
po svaku cijenu.
S početkom u 20 sati pred tek nekolicinom posjetitelja
predstavila se grupa Svadbas koja je otvorila ovogodišnji
Pozitivan koncert. Kako se kazaljka na satu približavala
brojci deset, posjetitelji su sve više pristizali u zagrebački
Dom sportova.
Nakon veselih Svadbasa na pozornicu su stupili energični
Kawasaki 3p. Iako vidno umorni od puta dečki su, poneseni euforijom obožavatelja, dobro zagrijali plesni podij.
‘Ljudi je l’ vi znate da smo mi vozili 16 sati iz Skopja samo
da bi bili večeras ovdje s vama’, rekao je frontmen grupe
Demirel i izazvao ovacije publike.
Uz hitove Niskarastaman, Antonija i Mupov-ska rasplesali
su fanove te ih posljednjom pjesmom Puta madre ostavili
u odličnom raspoloženju.
Tako zagrijani posjetitelji, jedva su dočekali englesku
electro skupinu Stereo Mc’s. Iako je ta hvaljena grupa već
nekoliko puta svraćala u Hrvatsku, publika ju je i ovoga
puta dočekala raširenih ruku.
Uz nekoliko bezvremenskih hitova, uključujući i pjesmu
Connected koja je izazvala najveće divljenje publike, Stereo Mc’s predstavili su i svoj novi album Emperor’s Nightingale.
Nakon kratke pauze na pozornicu su stupili dugoočekivani
– Dubioza Kolektiv. U sada već prekrcanom Domu sportova nastala je potpuna euforija.
Odlično raspoloženi dečki iz benda krenuli su nizati svoje
hitove koje je ‘rulja’ pjevala uglas, dok je najveću euforiju
izazvala je pjesma Recesija.
Kako je ovo bio njihov posljednji zagrebački koncert
prije pauze, dečki iz Dubioze zaista su dali sve od sebe i
potrudili se da ih fanovi ne zaborave.
Nakon punih Tvornica i Draženovog doma jučerašnji,
rasprodani Dom sportova, konačno je ostvarenje cilja koji
si je HUHIV zadao pokretanjem ove glazbene manifestacije. Poruke odaslane sa pozornice došle su do izuzetno
velikog broja ljudi i još jednom je skrenuta pozornost
na potrebu prevencije i informiranja o HIV-u i HIV pozitivnim osobama, ali i na neumoran rad Hrvatske udruge
za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa.
Time je završio još jedan Pozitivan koncert u nizu za kojeg
dižemo prst gore i s nestrpljenjem očekujemo iduću
godinu.
hot.net.hr
Ravno Do Dna
ROCKmuzika
metro-portal.hr
muzika.hr
101
HUHIV
102
INFO BILTEN 2011.
103
HUHIV
HIV/AIDS
kutak
104
INFO BILTEN 2011.
Što je AIDS i otkuda se pojavio?
AIDS je engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome, što znači sindrom stečenoga nedostatka
imuniteta (otpornosti). SIDA je francuska kratica koja
u prijevodu znači isto - sindrom znači da postoji skup
određenih znakova bolesti, stečeno znači da je to stanje
koje se dobiva tijekom života, za razliku od prirođenih
stanja, a imunodeficijencija (nedostatna otpornost) ukazuje na pojavu oštećenja obrambenih snaga, imunološkog
sustava. Prema tome, AIDS je stanje u kojem je došlo
do takvog slabljenja imuniteta da se javljaju određene
bolesti koje inače u imunološki zdravih ljudi ne viđamo.
Suvremena povijest AIDS-a počinje objavljivanjem rada o
učestalom pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca u SAD-u 1981. godine. Postoje mnoge teorije o
podrijetlu AIDS-a, no niti jedna do sada nije znanstveno
potvrđena. Moguće je da je HIV prisutan u svijetu već
desetljećima ili čak stoljećima u obliku u kojem ne uzrokuje nikakvu bolest, te da se tek nedavno promijenio u
uzročnika bolesti.
Pitanje podrijetla HIV-a od znanstvenog je interesa. No,
važnije od toga su sljedeće činjenice:
HIV-bolest bit će dio naše svagdašnjice sljedećih desetljeća
čak i u slučaju brzoga pronalaska lijeka ili cjepiva; danas
postoji mogućnost da se osobnim, socijalnim, nacionalnim i međunarodnim mjerama spriječi širenje HIV-a.
Osnovne činjenice o HIV-bolesti
HIV-bolest je kronični progresivni proces koji počinje
ulaskom virusa humane imunodeficijencije (HIV) u krvotok te tijekom vremena dolazi do postupnog uništavanja
imunološkoga sustava. AIDS/SIDA se javlja u uznapredovaloj i završnoj fazi HIV-bolesti.
AIDS je uzrokovan HIV-om. HIV-bolest je zarazna bolest
te neizlječiva - djelotvornga cjepiva zasad nema. Od
trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u
prosjeku 10 godina. Osoba zaražena HIV-om obično se ne
osjeća bolesnom i godinama nema simptome pa može,
ne znajući da je zaražena, širiti infekciju.
Kako se prenosi HIV?
Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i
u tijeku trudnoće i porođaja s majke na dijete.
• HIV se nalazi u krvi, spermi i vaginalnom sekretu
zaražene osobe u količini dovoljnoj da zarazi druge osobe.
Ako tijekom spolnog odnosa dođe do kontakta sluznice
(npr. sluznice rodnice, penisa, rektuma ili sluznice usne
šupljine) s krvi, spermom te cervikalnim i vaginalnim
sekretom zaražene osobe, moguć je prijenos HIV-a. Infekcija se na taj način može prenijeti s muškarca na ženu
i sa žene na muškarca, kao i izmedu muškaraca u homoseksualnom odnosu.
• Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće je riječ
o intrave-nskim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički
pribor (igle i šprice) za ubrizgavanje droge.
Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i krvnih derivata danas je u zemljama gdje se rutinski testiraju darivatelji
krvi i plazme gotovo nemoguća. Prijenos HIV-a moguć je
presađivanjem organa i umjetnom oplodnjom, no testiranjem darivatelja organa i sperme taj rizik praktično više
ne postoji.
Ako zdravstveni radnici nepažljivo rukuju iglama pa se
ubodu na iglu koja je prethodno rabljena u zaraženih
bolesnika, može također doći do zaraze HIV-om.
• Treći put prenošenja je tijekom trudnoće, kada se sa
zaražene majke infekcija prenosi na dijete. Smatra se da do
prijenosa infekcije najčešće dolazi pri kraju trudnoće i tijekom porođaja, no opisane su i infekcije preko majčinoga
mlijeka.
Kojim se putem HIV ne prenosi?
• Ne prenosi se rukovanjem, grljenjem i drugim
uobičajenim međuljudskim kontaktima.
• Ne prenosi se kontaktom s predmetima kao što su
javne telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu.
• Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena ili
sauna.
• Ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika,
posteljine.
• Ne prenosi se šmrcanjem, kašljucanjem i kihanjem.
• Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika niti
uobičajenim pregledom i popravkom zubi kod stomatologa.
• Ne prenosi se putem domaćih životinja (preko psa,
mačke).
• Ne prenosi se ubodom insekta.
• Ne prenosi se darivanjem krvi.
• Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljeloga od
AIDS-a.
105
HUHIV
INFO BILTEN 2011.
Popis centara
za HIV savjetovanje i testiranje
ZAGREB
Referentni centar za HIV/AIDS, Klinika za infektivne bolesti
“Dr. Fran Mihaljević” Mirogojska 8, Zagreb
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 15,30 do 18,30 sati
Telefon: 01/4678 243
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 7, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti - Savjetovalište
za HIV/AIDS, Rockefellerova 12
Radno vrijeme: utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati i svaka druga
(parna) subota od 10 do 12 sati
Telefon: 01/ 4863 237
Info telefon (od ponedjeljka do petka): 01/ 4683 004 ili 01/ 4683 005
DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo na 1. katu - Odjel za epidemiologiju
Dr. Ante Šercera 4A
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 020/341 000
KORČULA
Plokata bb, Korčula
Radno vrijeme: četvrtkom od 11-13, moguće i prema dogovoru,
telefon: 020/715021, 099/7720026
106
OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije
Franje Krežme 1
Radno vrijeme: ponedjeljkom od 7 do 16 sati, od utorka do četvrtka
od 7 do 15 sati
Telefon: 031/225 711 i 031/225 717
PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije
Nazorova 23
Radno vrijeme: ponedeljkom i četvrtkom od 15 do 17 sati
Telefon: 052/529 017 i 052/529 046
RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
Epidemiološki odjel Krešimirova 52a, Rijeka
Radno vrijeme: srijedom od 12 do 17 sati, ponedjeljkom i četvrtkom
od 12 do 15 sati
Telefon: 051/358 798 ili 098/369 844
SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije,
V. Nazora bb 
Radno vrijeme: utorak i četvrtak od 15 do 16 sati
Telefon: 035/ 447-228
SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije,
Služba za epidemiologiju, Ambulanta za AIDS, Vukovarska 46
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati
Telefon: 021/ 539 824, 091/ 88 03 513
Udruga HELP, Mihovilova širina 1, Split
Radno vrijeme: ponedjeljak i četvrtak od 15 do 17 sati
Telefon: 021/ 346 664
ZADAR
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 9 do 11 sati
Telefon: 023/300-841
Ulica Don Ive Prodana 12 (kod crkve sv. Šime)
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 023/318-152
IZDAVAČ
Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV)
Maksimirska 51a, 10 000 Zagreb
OIB: 35361878872
T/F: 01/ 4666655
GSM: 091 3377 113
HUHIV SOS TEL: 0800 448 767
E: [email protected]
WEB: www.huhiv.hr
ŽIRO RAČUN PBZ
2340009-1100195705
UREDNIŠTVO
Tomislav Beganović
Kristina Duvančić, dipl. soc. ad
Latica Mirjanic, mag. psih.
Dragan Miličić
STRUČNI SURADNICI
Josip Begovac, prof. dr. sc.
Adriana Vince, prof. dr. sc.
Miroslav Lisić, prof. dr. sc.
Tomislav Maretić, prim. dr.
Snježana Židovec Lepej, dr. sc.
Šime Zekan, dr. med.
Tihana Kniewald, dr. med.
Kornelija Gedike, vms.
Vlaho Brailo, dr. sc.
Zlatko Hamarić, mr. sc.
Zdravka Jagić, pravosudni inspektor
Janja Pavković, savjetnica pučkog pravobranitelja za pravne poslove
Tena Šimonović Einwalter, koordinatorica za područje suzbijanja
diskriminacijete
Ksenija Turković, prof.dr.sc.
Sunčana Roksandić-Vidlička, mr. sc.
Gorana Lončarić, odvjetnička vježbenica
Tatjana Vlašić, stručna suradnica
Ines Loknar Mijatović, savjetnica u Vladinom uredu
Siniša Zovko, dr. sc.
Zoran Gardašanić, dr. med.
Lejla Bosak, dr. med.
Branko Kolarić, doc. dr. sc.
Ivica Pavić, prof. dr. sc.
Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.
Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr. med.
Mario Poljak, prof. dr. sc.
Aleksandar Štulhofer, prof. dr. sc.
Slavko Sakoman, prof. dr. sc.
Vlasta Hiršl Hećej, prim.mr. sc.
Jolanda Pažanin, dr. med.
Dragutin Ptiček, dr. med.
Inga Obad Kovačević, mr. pharm.
Anita Bijelić, mr. pharm.
Viviana Radica, studentica medicine
Danijela Stiplošek, prof. psihologije
Ivana Zadražil, dipl. soc. pedagog
LEKTOR
Jasmina Sočo
DIZAJN
Rafaela Dražić, www.rafaeladrazic.net
TISAK
Kerschoffset, Zagreb
PRIPREMU, TISAK I DISTRIBUCIJU BILTENA FINANCIRA
Boehringer-Ingelheim
107
HUHIV
108
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
5 396 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content