close

Enter

Log in using OpenID

5. studenog 2014. Teološko-pastoralni seminar za svećenike i

embedDownload
44/2014
5. studenog 2014.
Teološko-pastoralni seminar za sveæenike i
redovnike Rijeèke metropolije
Središnje predavanje o važnosti sveæenièkog
zajedništva za sveæenièki život i službu održao je
proèelnik Kongregacije za kler kardinal Beniamino
Stella
XXIII. sjednica biskupa Zagrebaèke crkvene
pokrajine
Glavna tema sjednice u Sisku bilo je Meðubiskupijsko
sjemenište i Nadbiskupska klasièna gimnazija na Šalati
u Zagrebu
"Naš narod osjeæa kad treba kleknuti pred Bogom"
U predveèerje svetkovine Svih svetih 500-tinjak
hrvatskih branitelja i vjernika okupilo se u zagrebaèkoj
katedrali na molitvi krunice koju su predvodili
zagrebaèki pomoæni biskupi Valentin Pozaiæ i Ivan
Šaško
Papin apel s rimskoga groblja Verano
Oèajnièki poziv èovjeku koji se smatra Bogom i
prisvaja sebi sve, da prestane s razaranjem
"Relatio Synodi"
Donosimo cjeloviti tekst dokumenta Treæe izvanredne
opæe biskupske sinode na temu "Pastoralni izazovi
vezani uz obitelj u kontekstu evangelizacije"
Domovinske vijesti
Osijek: Dodjela Ekumenske povelje
Kardinal Bozaniæ: Unosite Evanðelje u Sveuèilište
Jesenski plenarni sastanak sveæenika Krèke biskupije
Osijek: Susret s djelatnicima u sredstvima društvenog priopæavanja
Nuncij D'Errico posjetio HAZU
Pokop dr. Stanislava Vitkoviæa
Izaslanstvo Nacionalne zajednice Bugara odala poèast biskupu
Strossmayeru
Pula: Misa za poginule mornare i sve branitelje
Misa uz 90. obljetnicu smrti sl. Božjega biskupa Josipa Langa
Blagoslov spomen-ploèe vlè. Mati Kolundžiæu u Maji
Susret sveæenika Varaždinske biskupije o kršæanskom identitetu
Crkva u Hrvata
Meðureligijski susret Duh Asiza u Sarajevu
Predstavljen zbornik radova o dr. fra Dominiku Mandiæu
Papa Franjo imenovao fra Tomislava Mrkonjiæa konsultorom
Kongregacije za kauze svetih
Posljednji ispraæaj mons. Fabijana Veraje u Rimu
Inozemne vijesti
Susret biskupa Istoènih katolièkih Crkava u Lavovu
Sveta Stolica: Vrijeme je za hrabre odluke za Bliski istok
Papa primio izaslanstvo Meðunarodne konferencije starokatolièkih
biskupa
Prilog dokumenti
Crkva - vidljiva i duhovna stvarnost
Duhovno jedinstvo zemaljske i nebeske Crkve
Sjeæanje na preminule
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
Zaklada "Prof. dr. Josip Sabol" dodijelila prve
stipendije studentima
Stipendije u mjeseènom iznosu od 500 kn primat æe 14
studenata s podruèja Varaždinske biskupije
Varaždin, 25.10.2014. (IKA) - Zaklada "Prof. dr. Josip
Sabol", koja je protekle godine osnovana u Varaždinu,
dodijelila je prve stipendije studentima èije su obitelji
slabijeg imovinskog stanja. U tekuæoj akademskoj godini
2014./2015. stipendije u mjeseènom iznosu od 500 kn primat
æe 14 studenata s podruèja Varaždinske biskupije. Sa svim
korisnicima stipendija potpisani su ugovori na prigodnom
susretu 25. listopada u Biskupskom ordinarijatu u
Varaždinu, gdje su stipendiste i njihove roditelje pozdravili
generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina i
upravitelj Zaklade preè. Mirko Horvatiæ.
Natjeèaj za dodjelu novèane pomoæi i stipendija za
školovanje djece i mladih te stipendiranje studenata èije su
obitelji slabijeg imovinskog stanja u školskoj godini
2014./2015. bio je objavljen u rujnu. Pravo sudjelovanja u
natjeèaju imali su roditelji djece s podruèja Varaždinske
biskupije, a slabijeg su imovinskog stanja, koja studiraju na
studijima sveuèilišta, veleuèilišta i visokih uèilišta u
Republici Hrvatskoj.
Mons. Godina i preè. Horvatiæ zaželjeli su svim
stipendistima uspješno školovanje kako bi stekli zvanje koje
su odabrali te se osposobili za dobrobit društva u kojem žive.
Zakladu je utemeljio prof. dr. Josip Sabol, sveæenik
Varaždinske biskupije, koji je njezinim osnutkom želio na
neki naèin institucionalizirati svoje osobno dobroèinstvo,
odnosno svjedoèanstvo dobrote prema drugima. Želja je
Zakladnika da se kao dobroèinitelji Zakladi svojim prilozima
pridruže i drugi ljudi dobre volje, tvrtke i institucije.
Zaklada je osnovana sa svrhom unapreðenja znanstvenog,
umjetnièkog i kulturnog razvoja društva; pružanja potpore
obiteljima u stanju socijalno-zaštitne potrebe; trajnog
pružanja potpore djeci i mladima s osobitim naglaskom na
školovanje i smještaj siromašnih uèenika i studenata te
organiziranja razlièitih preventivnih socijalizacijskih
programa; te oèuvanja, obnove i unapreðenja kulturne i
religiozne baštine Republike Hrvatske. Zaklada promièe i
podržava djelatnosti za unapreðenje humanog i kršæanskog
dostojanstva svakog èovjeka u društvu.
Osijek: Dodjela Ekumenske povelje
Osijek, 25.10.2014. (IKA) - Promocija prvostupnika i
diplomanata teologije Visokog evanðeoskog teološkog
uèilišta u Osijeku održana je u subotu 25. listopada u
Donjogradskoj sinagogi (Evanðeoskoj pentekostnoj crkvi) u
Osijeku. Uèilište je i ove godine dodijelilo Ekumensku
povelju, koje su dobitnici fra Bono Šagi, nedavno preminuli
metropolit SPC zagrebaèko-ljubljanski Jovan Pavloviæ, te
novinar Augustin Bašiæ. Laudatori ovogodišnjih dobitnika
bili su don Anton Šuljiæ, novinar Darko Pavièiæ i prof. dr.
Ivan Markešiæ.
Ekumenska povelja dodjeljuje se od 2005. godine kao izraz
duboke zahvalnosti i iznimnog priznanja za izvrsno i
odvažno promicanje ekumenske kulture dijaloga, ljubavi i
uzajamnosti. Dosadašnji laureati bili su i predsjednik RH Ivo
Josipoviæ (2013.), Juraj Kolariæ (2012.), akademik Ivan
Golub (2009.) fra Bonaventura Duda i episkop šabaèki
Lavrentije Trifunoviæ (2008.) te Stanko Ježiæ s Teološkog
fakulteta u Ljubljani (2005.).
2
5. studenog 2014. broj 44/2014
Sveæenièki dan Zagrebaèke nadbiskupije
Zagreb, 27.10.2014.
(IKA) - U Meðubiskupijskom
sjemeništu na Šalati u ponedjeljak 27. listopada održan je
Sveæenièki dan Zagrebaèke nadbiskupije. Dan je zapoèeo
pokornièkim bogoslužjem koje je u crkvi Presvetog Srca
Isusova predvodio pomoæni zagrebaèki biskup Valentin
Pozaiæ, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke nadbiskupije.
U prigodnom nagovoru biskup Pozaiæ je kroz ispit savjesti
pred sveæenike stavio niz pitanja o svetosti življenja
sveæenièkog poziva.
Program Sveæenièkog dana je nastavljen u dvorani
Meðubiskupijskog sjemeništa gdje je pomoæne biskupe i
okupljene sveæenike pozdravio zagrebaèki nadbiskup
kardinal Josip Bozaniæ. Kardinal se na poèetku osvrnuo na
Treæu izvanrednu opæu biskupsku sinodu na kojoj je
sudjelovao, a koja je održana u Rimu od 5. do 19. listopada.
Kardinal Bozaniæ je pojasnio kako je Sinoda željela bolje
analizirati situacije u kojima žive današnje obitelji, shvatiti
probleme s kojima se obitelji današnjega vremena suoèavaju.
"Crkva na sve svoje vjernike gleda srcem milosrdnog oca,
želi im biti blizu, pomoæi...", rekao je kardinal Bozaniæ
objašnjavajuæi kako je Crkva svjesna da ima neuspjelih
brakova, ali naglašavajuæi nerazrješivost ženidbe pojasnio je
kako je potrebno pojaèati pripremu za brak i pratiti
supružnike i u njihovu braènom životu.
"Svima je situacija današnjih obitelji izazov, budimo
pastoralno blizu obiteljima, tražimo naèina kako ih pratiti na
njihovu putu vjere i kršæanskog života", rekao je.
Predavanje pod nazivom "Pastoralna godina s posebnim
naglaskom na svetaèki lik bl. Alojzija Stepinca" održao je
pomoæni zagrebaèki biskup Ivan Šaško. U radosnoj nadi
išèekivanja kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i u godini
intenzivnije molitve na tu nakanu, biskup Šaško pozvao je
sveæenike da stepinèevskim tragovima protkaju svoje
pastoralne planove u ovoj pastoralnoj godini.
Pojasnio je kako su biskupi metropolije donijeli odluku da se
u svim župama svakog 10. u mjesecu poslije veèernje mise
održi klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te se
vjernike uputi na hodoèašæa na mjesta koja imaju osobitu
važnost u životu bl. Alojzija Stepinca – Krašiæ, Lepoglavu,
Mariju Bistricu i zagrebaèku katedralu.
Nakon kratke stanke, u drugom dijelu programa predsjednik
Povjerenstva za župnu katehezu Zagrebaèke nadbiskupije
vlè. Tomislav Subotièanec predstavio je program kateheza
za odrasle koje se u novoj pastoralnoj godini nastavljaju u
izmijenjenom izdanju. Kako je pojasnio, nakon evaluacije
prošlogodišnjeg programa, najuspješnijim i najpotrebnijim
pokazali su se molitveni susreti za roditelje prvoprièesnika i
krizmanika.
Cilj ovih susreta jest da se u samu pripravu za sakramente
aktivno ukljuèe i roditelji djece koja se pripremaju za prvu
prièest i potvrdu. Kako je najavio, kateheze poèinju
sredinom studenoga i trajat æe do ožujka te æe se sastojati od
ukupno šest katehetskih susreta – èetiri kateheze, jedan
molitveni susret te susret roditelja s biskupom.
Na kraju susreta pomoæni zagrebaèki biskup Mijo Gorski
govorio je o nekim pitanjima upravljanja materijalnim
dobrima Crkve. Susret je završio zajednièkom molitvom.
.
ika
Teološko-pastoralni seminar za sveæenike i redovnike
Rijeèke metropolije
Središnje predavanje o važnosti sveæenièkog zajedništva za
sveæenièki život i službu održao je proèelnik Kongregacije za
kler kardinal Beniamino Stella
Rijeka, 27.10.2014. (IKA) - U organizaciji Teologije u
Rijeci, koja je podruèni studij KBF-a u Zagrebu, u
ponedjeljak 27. listopada u Auli pape Ivana Pavla II. na
Trsatu održan je Teološko-pastoralni seminar za sveæenike i
redovnike Rijeèke metropolije "Evangelii gaudium: Radosno
živjeti i naviještati Evanðelje". O temi su govorili proèelnik
Kongregacije za kler kardinal Beniamino Stella, doc. dr.
Nikola Vranješ, dr. Richard Pavliæ, prof. dr. Jerko Valkoviæ,
prof. dr. Ivan Koprek i prof. dr. Mladen Parlov. Skup su
pozdravnim govorima otvorili rijeèki nadbiskup metropolit
Ivan Devèiæ i predstojnik Teologije u Rijeci dr. Božidar
Mrakovèiæ.
Središnje predavanje o važnosti sveæenièkog zajedništva za
sveæenièki život i službu održao je proèelnik Kongregacije
za kler kardinal Beniamino Stella koji je na samom poèetku
prenio pozdrave pape Franje kojega je kardinal Stella
upoznao sa svojim sudjelovanjem na seminaru u Rijeci.
Govoreæi o temi istaknuo je da zajedništvo meðu
sveæenicima nije svrha samome sebi, veæ je usmjerena
sveæenièkom poslanju. S tim u vezi, svakog sveæenika u
rastu prate "èetiri ljubavi": prema Kristu, prema Euharistiji,
prema Crkvi i prema Blaženoj Djevici Mariji. "Pogrešna je
predodžba smatrati da sveæenik uvijek uspijeva održati živu i
istinsku ljubav prema Kristu… sveæenik je ponekad toliko
zauzet 'Isusovim stvarima' da sam Isus nije više u središtu
njegova zanimanja. To je nalik na dobru domaæicu koja
oèekuje važnoga gosta pa se neprestano trudi urediti kuæu
kako bi je našao urednu i sjajnu, a istovremeno ne primijeti
kako je oèekivani gost veæ stigao te u ime željenoga
dostojnog doèeka gost ostane nezapažen. Isus je taj koji daje
smisao, jedinstvo i usmjerenost životu i službi sveæenika;
njemu se sveæenik u uèenièkom hodu suoblièava, najprije u
sjemeništu, potom u službi, on mu povjerava dio svoga
naroda. Stoga je bitno trajno osobno sjedinjenje s Isusom u
molitvi, u razmatranju rijeèi Božje, u slavlju svete mise, u
svim pobožnostima i pobožnim vježbama što održavaju
živom njegovu prisutnost kroz dan", poruèio je kardinal.
Govoreæi o ljubavi prema euharistijskoj službi, istaknuo je
da sveæenik u euharistiji uprisutnjuje Isusa Krista te da je
nužno da euharistija nikada ne postane puki obred. Dubina
sveæenikove molitve ujedinjena s njegovom pastirskom
revnošæu kojom okuplja i vodi zajednicu Gospodinu, uèinit
æe da on bude jedno s Isusom, a Euharistija izvor i vrhunac
njegove osobne vjere, sveæenièkog života i pastoralne
plodnosti. "Sveæenik je pozvan ljubiti Crkvu takva kakva je,
sa svim njezinim božanskim i ljudskim èimbenicima, znajuæi
da je 'bolnica na bojnome polju', kako papa Franjo èesto
podsjeæa, u kojoj treba tako djelovati da donosimo ublaženje,
oprost i milosrðe. Ljubav prema Svetom Ocu i svom
biskupu, vjerna suradnja s njima kao i pastoralna skrb za
narod redoviti su naèini da dokažemo i hranimo tu ljubav
prema Crkvi", poruèio je kardinal Stella. Kroz krilaticu
"Krist da, Crkva ne" komentirao je stavove nekih vjernika,
ali i onih sveæenika koji se pretvaraju u "slobodne
profesionalce". U nastavku je upozorio i na mnoge
posljedice globalizacije koja sve zahvaæa. Sredstva
društvenog priopæavanja olakšavaju komunikaciju meðu
sveæenicima, ali ta sredstva, ako se upotrebljavaju mudro,
mogu biti i dragocjeno oruðe na raspolaganju Crkvi za
intelektualnu, duhovnu i pastoralnu formaciju. Sveæenici
mogu putem njih dati lijepa svjedoèanstva zajedništva i
suradnje u modernom svijetu koji je oznaèen
Domovinske vijesti
individualistièkom kulturom u kojoj kakvoæa odnosa može
oslabjeti na obiteljskoj i profesionalnoj razini.
Sveæenici su pozvani poticati i živjeti zajedništvo, rekao je
kardinal Stella i s radošæu izjavio kako u društvu ne
nedostaje primjera lijepog i dubokog prijateljstva sveæenika i
vjernika. Ipak, ti odnosi ne mogu zamijeniti vezu koja se
nalazi na višoj razini, tj. vezu koju Presbyterorum ordinis
naziva "sakramentalno bratstvo". "Zato je biskupijski
sveæenik pozvan svoju ucijepljenost u biskupiji promatrati
ne samo kao pitanje kanonskog i stegovnog ustrojstva, jer
ona znaèi poziv na zajednièko dijeljenje s biskupom brige i
zauzetosti za pastvu odreðenog dijela naroda Božjega."
Bratsko zajedništvo prije svega se oèituje u pastoralnoj
suradnji gdje sveæenici djeluju kao èlanovi jedinstvenog
prezbiterija, u uzajamnom pomaganju i zajednièkom
traženju naèina kako naviještati evanðelje do najudaljenijih
mjesta. Istaknuo je kako se izvrstan oblik bratstva oèituje i u
duhovnom vodstvu meðu sveæenicima. "Svaki sveæenik
stavlja u službu svog subrata vlastitu sveæenièku milost, da
ga podrži i pomogne u rastu njegove predanosti Kristu i
Crkvi. Rijeè je o temeljnoj službi meðu nama sveæenicima i
meðu vjernicima."
Zakljuèujuæi svoje izlaganje kardinal je istaknuo kako
sveæenièko bratstvo evangelizira jer svjedoèi o zajedništvu
meðu sveæenicima i vrijedna je uzajamna podrška
sveæenièkoj vjernosti. "Bratstvo se meðu prezbiterima može
ostvariti na razne naèine, ali u svakom sluèaju ono nije
jednostavni preduvjet za poslanje, neka vrsta 'propedeutske
faze' u vidu buduæe evangelizacije. Bratstvo je poslanje, a
oblici bratskog života su djela evangelizacije", zakljuèio je
kardinal Stella.
O teološko-pastoralnim smjernicama Papine apostolske
pobudnice "Radost evanðelja" govorio je doc. dr. Nikola
Vranješ, koji je istaknuo kako Sveti Otac poziva na više
iskrenosti i na nužnu obnovu Crkve iznutra. Papa potièe sve
èlanove Crkve, od pastira do vjernika laika, na iskrenost,
uklanjanje licemjerja koje je jedan od najveæih neprijatelja
evangelizacije, na bijeg od površnog duhovnog života i
pastoralnog djelovanja, te na rast u vjeri i vlastitom pozivu.
Autoritet u Crkvi Papa vidi jedino u službi Božjem narodu,
rekao je predavaè dodajuæi kako Papa osuðuje elitizam,
gnosticizam, borbu za oblike moæi i meðusobne borbe kao
direktne produkte "posvjetovnjaèenja" crkvenog života.
Samo Duh Sveti može pobijediti takvo zlo, jer on je istinski
nositelj kršæanskog života i bez njega nema evangelizacije,
poruèio je Vranješ.
Drugi dio seminara bavio se antropološko-komunikacijskim
temama o kojima su govorili dr. Richard Pavliæ, dr. Ivan
Koprek, prof. dr. Mladen Parlov i prof.dr. Jerko Valkoviæ.
Papa Franjo je jedna od najtraženijih osoba na Googleovoj
tražilici, poruèio je Valkoviæ. Sveti Otac na neposredan
naèin, gestama i neverbalnim putem, približava se
vjernicima. Njegov govor je misionarski, a njegova
jednostavnost èini ga sudionikom komunikacije. Premda je
svjestan kako æe se pojedine njegove poruke pogrešno
interpretirati, što navodi i u svojoj pobudnici, Papa preuzima
taj rizik i stvara prostor komunikacije s vjernicima.
Radikalnost evanðelja kod pape Franje važnija je od
protokola, istaknuo je predavaè. U raspravi koja je uslijedila
otvorene su teme o potrebi sustavne pastoralne skrbi za
sveæenike u krizi, te o samoæi koja je nerijetko uzrokom
mnogih problema mladih sveæenika koji se nakon života u
sjemeništu odjednom naðu u samoæi života u župi. Seminar
je zaokružen sveèanim misnim slavljem u bazilici Majke
Božje Trsatske koje je u suslavlju s biskupima Rijeèke
metropolije i apostolskim nuncijem u RH Alessandrom
D'Erricom, predvodio kardinal Stella.
5. studenog 2014. broj 44/2014
3
Domovinske vijesti
Zadar: Misa u povodu poèetka akademske godine
Ako izgubite najosnovnije, duhovno, a to je ljubav prema
èovjeku, drugo je bez smisla
Zadar, 27.10.2014. (IKA) - Misno slavlje u povodu poèetka
nove akademske godine, u crkvi Sv. Dimitrija u Zadru u
ponedjeljak 27. listopada predvodio je povjerenik za pastoral
mladih i studenata Zadarske nadbiskupije don Zdenko
Dundoviæ. Sv. Dimitrije je bio vojnik, a nakon obraæenja
primio je i red ðakonata. Muèeništvo je podnio 306. g. "On
je poticaj mnogim ljudima kroz povijest da se zapitaju koji je
smisao vjere. Osobito kad je ta vjera na velikom ispitu, pred
životnim izazovom, kao što je bila vjera sv. Dimitrija - kad
se mora platiti glavom svoja uvjerenja. Jesmo li spremni stati
iza svojih uvjerenja i živjeti kršæanstvo na nepatvoren naèin,
kako su živjeli mnogi prije nas", upitao je don Zdenko,
dodavši da takvi ljudi svjedoèe, govore i primjerom
pokazuju kako je èovjek pozvan živjeti za Krista, ako treba i
umrijeti, da bi posvjedoèio evanðelje. Današnji svijet Boga
je izbacio iz svih pora društva, istaknuo je propovjednik.
"Kaže se, graðanska smo država, ne trebaju nam Bog ni
vjera. Znanstvenici kažu, 'Boga nema, to je iluzija'. Èovjek
je postao sam sebi dostatan. Èovjek vrijedi, on æe dati sve
odgovore, znanost æe riješiti sve probleme, pokazati kako je
svijet sazdan i kuda ide", rekao je don Zdenko, upozorivši
kako istovremeno, nikad kao u ovo vrijeme, ljudi nisu bili
toliko depresivni, pili toliko tableta za psihièke bolesti, imaju
duhovne poteškoæe. Ljudi su jako potišteni, puno je apsurda.
Don Zdenko je naveo primjer kako se u razvijenom svijetu
mnogi lijeènici više ne usude pomoæi èovjeku; bez ugovora i
mnogih papira ne žele napraviti zahvat, jer se boje tužbi,
kasnije im se to obije o glavu. "Napustili smo Boga, ali smo
izgubili sreæu. Jedno s drugim je duboko povezano. Božja
rijeè daje poticaj da se u životu ne uzoholimo. Koliko god
knjiga proèitali, kad smo u situaciji 'vladati' svijetom u bilo
kojem podruèju, ne smijemo zanemariti najmanje. Isus koji
ima cjelovitost znanja i spoznaje svijeta i èovjeka, uvijek se
priklonio najmizernijima, najsiromašnijma, nije ih prezirao.
Èesto se dogodi da ljudi opijeni svjetovnim uspjehom i
slavom ovoga svijeta zaborave na najbitnije, a to je èovjek i
ljubav prema èovjeku", upozorio je don Zdenko, potaknuvši
studente da i kad završe studij, nikad ne zaborave toplinu i
ljudskost. "Ako to izgubite, to drugo ne vrijedi. Ako izgubite
najosnovnije, duhovno, a to je ljubav prema èovjeku, drugo
je bez smisla. Jedino ljubav opravdava sve što èovjek èini.
Zato je Isusova posljednja želja 'Ljubite jedni druge kao što
sam ja vas ljubio. Tada æe svijet znati da ste moji uèenici'",
rekao je don Zdenko, upozorivši da smo izgubili osjeæaj za
služenje. "Nitko ne želi služiti, svi žele biti visoko, a
zanemaruje se ljude koji èine važne stvari, ali za njih nema
glasa, nemaju svoj mediji, nitko ne èuje o njima. Papa Franjo
je ovih dana pozvao radnike, seljake, socijalne sluèajeve,
ljude s margina društva, da doðu u Rim. S njima želi imati
simpozij i èuti o njihovim problemima, životnim
situacijama, zainteresirati se za njih; da se svijet zapita kuda
ide. Studenti, nemojte se stidjeti svojih korijena, bez obzira
što postigli u životu. Dok budete uz Boga i vjeru, bit æete
sretni. Bit æete pokolebani, no ne radi se o Crkvi i sveæeniku,
nego o Kristu. Krist je odgovor na sva èovjekova pitanja.
Isus ima moæ spasiti naš život. Rekao je, ako su njega
progonili, i nas æe. Kad vršite svoju službu u društvu, više ili
manje odgovornu, vršite je s ljubavlju prema ljudima;
savjesno, pošteno, èasno i nemate se èega bojati. Bog æe
nagraditi svaki vaš trud", poruèio je don Zdenko studentima,
poželjevši im uspješan studij, da naðu snagu živjeti dostojno
kršæanskog poziva. U misi su sudjelovali i rektor Sveuèilišta
u Zadru dr. Ante Uglešiæ profesori i djelatnici Sveuèilišta.
4
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Kardinal Bozaniæ: Unosite Evanðelje u Sveuèilište
Zagreb, 28.10.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ predslavio je na poèetku nove akademske
godine u utorak 28. listopada u zagrebaèkoj prvostolnici
sveèano euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga.
Na blagdan apostola koje je Isus prve izabrao, sv. Šimuna i
Jude Tadeja, zagrebaèki je nadbiskup u homiliji studente
podsjetio na temelje njihova života u vjeri. Istaknuvši kako
je svatko od nas prebivalište Božje, kardinal je studente
pozvao da prepoznaju u sebi poziv koji je Isus uputio
apostolima, da si posvijeste da ih je Isus izabrao da oèituju
njegovu prisutnost u raznim zanimanjima. "Sveuèilište je
prekrasno polje na kojemu se oèituje raznolikost poziva;
predivna graðevina koja treba biti nošena èvrstim
temeljima", rekao je nadbiskup a izvještava Tiskovni ured
Zagrebaèke nadbiskupije.
Prisjetivši se poruke koju je papa Franjo nedavno uputio
Talijanskoj katolièkoj sveuèilišnoj federaciji, kardinal je
sveuèilištarcima pobliže pojasnio tri važna elementa koja
èine srž sveuèilišne zajednice. Poruèio im je tako da
studiranje iziskuje napor te ih ohrabrio da se ne
zadovoljavaju djelomiènim istinama i ne prihvaæaju iluzije
za koje bi željeli da im pružaju sigurnost, nego da se otvore
punijem shvaæanju stvarnosti. Poruèio im je neka njihovo
studiranje bude istraživanje koje se trajno propituje i stalno
iznova otvara vjeri. Pozvao je studente da žive kulturu
susreta i dijaloga te ih ohrabrio da unose Evanðelje u
Sveuèilište i kulturu u Crkvu.
"Malo je mjesta, dragi sveuèilištarci, s kojih u hrvatskome
društvu može doæi snažnija obnova od onih na koja su
pozvana sveuèilišta. U tome pozivu posebno važno mjesto
imaju kršæani; imate vi, katolici, i profesori i studenti, koji
ne zaboravljaju da smo Božje prebivalište i da smo uèenici
jednoga Uèitelja, Isusa Krista", rekao je kardinal studentima
i njihovim profesorima te ih ohrabrio da se ne prepuste tami
kada doðu poteškoæe, veæ u molitvi pronaðu svjetlo Božje
blizine.
U današnjem svijetu mnogo je izazova i iskušenja koja našu
svakodnevicu obavijaju tamom. "Pred tu tamu koja se ne
odnosi samo na pojedince, nego na Hrvatsku, dolazimo s
molitvom da Gospodin svojim svjetlom istine i ljubavi
rasprši zlo i podari radost", rekao je kardinal, pozivajuæi
studente da se u svojim molitvama sjete svih koji
nepravedno trpe, a posebno hrvatskih branitelja.
Na kraju sveèanog euharistijskog slavlja, prof. dr. Tonèi
Matuliæ u prigodnom pozdravnom govoru uputio je rijeèi
zahvale okupljenima, a na poseban naèin predslavitelju
kardinalu Josipu Bozaniæu što je "lomljenjem Božje Rijeèi
otvorio vrela božanske mudrosti i milosti ohrabrujuæi time
sva sveuèilišna znanstveno-nastavna istraživanja". Uime
cijele zagrebaèke akademske zajednice, dekan Matuliæ
èestitao je kardinalu Bozaniæu srebrni biskupski jubilej.
Upuæujuæi završne rijeèi studenticama i studentima, posebno
onima koji ove godine tek zapoèinju svoj studij, kardinal je
naglasio kako se uvijek raduje slavljima sa studentima jer se
ta slavlja otvaraju ka buduænosti. "Studij je lijep jer èovjeka
usmjeruje, širi vidike i širi spoznaje", istaknuo je kardinal te
zakljuèio: "Onaj koji radi, koji nastoji, koji se ozbiljno daje,
uspjet æe!"
U sveèanom euharistijskom slavlju u koncelebraciji su bili
rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta prof. dr. Željko
Tanjiæ, dekan Katolièkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu
prof. dr. Tonèi Matuliæ, dekan Filozofskog fakulteta družbe
Isusove prof. dr. Ivan Šestak, povjerenik za pastoral mladih
Zagrebaèke nadbiskupije vlè. Ivica Budinšæak te drugi
profesori i sveæenici koji djeluju u sveuèilišnom i
studentskom pastoralu.
ika
Misi je nazoèio i novi rektor Zagrebaèkog sveuèilišta prof.
dr. Damir Boras sa svojim suradnicima.
Nakon euharistijskog slavlja, na Katolièkom bogoslovnom
fakultetu održana je sveèana akademija u povodu proslave
25. obljetnice biskupske službe kardinala Bozaniæa.
Prigodne rijeèi uputili su kardinal Bozaniæ, dekan Matuliæ,
rektor Boras, te zamjenik predsjednika Studentskog zbora
Sveuèilišta u Zagrebu Vedran Dodig. Kardinal je kazao kako
je kao sin Katolièkog bogoslovnog fakulteta danas veoma
ponosan. Mnogo je puta, kako je naglasio, svjedoèio
prepoznatljivosti kvalitetnog rada Katolièkoga bogoslovnog
fakulteta i izvan hrvatskih okvira.
Po završetku Akademije, dekan Matuliæ uruèio je kardinalu
15.000 kuna namijenjenih u fond za pomoæ studentima
slabijeg imovinskog stanja.
Predstavljena knjiga "AD 2012-2013"
Knjiga kolumni prof. dr. Emilija Marina objavljenih u
Katolièkome tjedniku
Zagreb, 29.10.2014.
(IKA) – Knjiga prorektora za
meðunarodnu suradnju na Hrvatskome katolièkom
sveuèilištu prof. dr. Emilija Marina "AD 2012-2013"
predstavljena je u srijedu 29. listopada u dvorani "Bl.
kardinala Alojzija Stepinca" na HKS-u u Zagrebu. Knjigu je
izdao Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, a
obuhvaæa tekstove objavljene u kolumni "Katolièkog
tjednika" tijekom 2012. i 2013. godine. Akademskom èinu
nazoèili su predstavnici crkvenoga, kulturnoga, politièkoga i
gospodarskog života.
Nakon što je predmolio molitvu Anðeoskog pozdravljenja,
rijeè dobrodošlice izrekao je veliki kancelar HKS-a
zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ. Vi, dragi
studenti i studentice, ste razlog ove ustanove, i zbog vas je
ovo sveuèilište. Na vama je buduænost i ovog sveuèilišta i
naše Hrvatske. Stoga vam želim puno uspjeha u studiju i
radu, rekao je kardinal, te poželio da ovakvih prigoda bude
još na HKS-u.
Rektor HKS-a prof. dr. Željko Tanjiæ posebno je pozdravio
akademika Vladimira Iblera, i vrhbosanskog nadbiskupa
kardinala Vinka Puljiæa kojemu je to bio prvi posjet tomu
sveuèilištu. Èestitajuæi na knjizi prorektoru Marinu, zahvalio
mu je za njegov prinos unapreðenju rada i zajedništva na
HKS-u, te poželio da ova knjiga bude poticaj svima da pišu,
da rade i da sudjeluju ne samo u znanstvenim istraživanjima,
nego i publicistièkom radu, što je osobito važno u ovom
trenutku u našoj domovini.
Kardinal Vinko Puljiæ se kao autor predgovora podsjetio na
svoj prvi susret s prof. Marinom kod splitsko-makarskog
nadbiskupa Ante Juriæa, a kasnije je u više navrata imao
prilike susresti ga za njegove službe kao veleposlanika pri
Svetoj Stolici.
Kada je poèeo slati priloge u "Katolièki tjednik" znao je na
blizak naèin napisati mnoge složene stvari. Premda je
doticao i najosjetljivije teme, uvijek je iznosio da ostavi
pozitivan pogled na svijet, na Crkvu i hrvatski narod. Pravi
znanstvenici znaju i umiju izreæi i teške stvari i složene
probleme na jednostavan i prihvatljiv naèin, bez žalca
otrova, a ostati izazovan za istraživanje istine. Zahvaljujem
mu da je bio prisutan u svojim kolumnama o takvim temama
i o Crkvi, i o diplomaciji, i o papama, o povijesti, sadašnjosti
i buduænosti, èestitam i na ovoj knjizi, rekao je kardinal
Puljiæ.
O prvom dijelu knjige naslovljenom "Pogled iz Rima i na
Rim" govorio je redoviti profesor Filozofskog fakulteta
Sveuèilišta u Zagrebu akademik Mislav Ježiæ. Istièuæi
pojedine naslove i teme, akademik Ježiæ naglasio je kako su
Domovinske vijesti
kolumne mnogo toga obraðivale, davale na znanje
èitateljima, obogaæivale ih obavijestima i èinjenicama što i
nije èudno kad znamo da je autor bio dugogodišnji ravnatelj
Arheološkoga muzeja u Splitu, a potom veleposlanik
Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Zanimljivi su njegovi
opisi susreta i naravi i znaèaja dvaju papa s kojima je imao
kontakte, sv. Ivanom Pavlom II. kojemu je predao
vjerodajnice, te potom Benediktom XVI., a autor se
dotaknuo i pape Franje, rekao je Ježiæ.
Drugi dio knjige "Promišljanja ambasadora" predstavio je
veleposlanik Republike Hrvatske u Njemaèkoj od 2008. do
2013. meðunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovaè. Podsjetio je
tako kako je Sveta Stolica imala kljuènu ulogu u borbi za
priznanje hrvatske samobitnosti, a bdjela je i nad Hrvatskom
na njezinu putu povratka u obitelj europskih naroda.
Ova knjiga uokviruje život prorektora Marina u ono
temeljno pamæenje i sjeæanje koje svaki kršæanin ima, a to je
sjeæanje vjere, sjeæanje pripadnosti Katolièkoj Crkvi, rekao
je rektor Tanjiæ. Knjiga govori o vjeri intelektualca, èovjeka
koji je svoj život posvetio znanosti, arheologiji istraživanju,
sada predavanju, u upravi sveuèilišta. To je predivno
svjedoèanstvo kako se na jednom sveuèilištu spaja znanje i
vjera. Dimenzija je to osobnog svjedoèenja hrvatskog
intelektualca da je vjernik, da se svoje vjere ne stidi, da je
spreman svjedoèiti svojom ljudskošæu, dobrotom, ali isto
tako i znanstvenim radom, poštenjem i svim onim što bi
trebalo krasiti intelektualca, rekao je rektor Tanjiæ.
Skupu se obratio i predsjednik Hrvatskoga diplomatskog
kluba veleposlanik Sergej Morsan, uime suorganizatora
predstavljanja. Ukazao je na višedimenzionalnost knjige,
koja je povijesna, diplomatska, duhovna, etièka, biografska s
elementima autobiografskih podataka i s izraženim
zastupanjima nacionalnih interesa.
Na kraju je rijeè zahvale uputio i autor prof. dr. Emilio
Marin.
U znak zahvale kardinalu Puljiæu i predstavljaèima, rektor
Tanjiæ je darovao svijeæu sa znakom Hrvatskoga katolièkog
sveuèilišta.
Predstavljanje knjige uvelièao je zbor studenata HKS-a pod
ravnanjem prof. dr. Krunoslava Novaka.
Sedma sjednica Prezbiterskog vijeæa Dubrovaèke
biskupije
Dubrovnik, 29.10.2014.
(IKA) - Sedma sjednica
Prezbiterskog vijeæa Dubrovaèke biskupije održana je u
srijedu 29. listopada u Biskupskom ordinarijatu u
Dubrovniku. Nakon uvodne molitve nazoène je pozdravio
dubrovaèki biskup Mate Uziniæ.
Tijekom sjednice raspravljalo se o planu i programu za
pastoralnu godinu 2014./15., te se promišljalo o strateškim
pastoralnim prioritetima u narednom petogodišnjem
razdoblju. Govoreæi o ovoj temi, dijecezanski biskup
istaknuo je èetiri toèke na koje bi kao biskupijska zajednica
trebali staviti poseban naglasak u narednom razdoblju. To su
pastoral obitelji, pastoral mladih, pastoral duhovnih zvanja te
karitativno djelovanje s posebnim naglaskom na razvijanje
duha volontiranja. Govorilo se o potrebi izgradnje
Biskupijskog pastoralnog centra, te o njegovoj moguæoj
lokaciji.
Poseban naglasak stavljen je na sveæenièke rekolekcije i
njihovo permanentno obrazovanje, kako sveæenika reðenih u
posljednjih deset godina, tako i ostalih.
Bilo je rijeèi i o aktualnim liturgijskim pitanjima, župnoj
katehezi za odrasle, te susretima i izobrazbi èlanova župnih
ekonomskih i pastoralnih vijeæa.
5. studenog 2014. broj 44/2014
5
Domovinske vijesti
Jesenski plenarni sastanak sveæenika Krèke biskupije
U sklopu sastanka održana tri predavanja posveæena temi
obitelji
Krk, 29.10.2014.
(IKA) - Jesenski plenarni sastanak
sveæenika Krèke biskupije održan je u srijedu 29. listopada u
Krku. Sastanak je moderirao krèki biskup Valter Župan, a
sudjelovala su 64 sveæenika i redovnika te bogoslovi Krèke
biskupije.
Susret je poèeo pokornièkim bogoslužjem koje je u krèkoj
katedrali predvodio preè. Antun Toljaniæ. Nakon prigode za
pojedinaènu ispovijed i kratke stanke zapoèeo je i radni dio
susreta u dvorani Biskupskog dvora.
Uslijedilo je predavanje mr. Zrinke Gregov "Briga za
stjecanje materijalnih dobara kao poteškoæa u životu vjere u
obiteljima". Predavaèica je ukazala na probleme
funkcioniranja obitelji koji se javljaju uslijed hedonistièkog i
konzumeristièkog naèina života. Rezultat je veliki aktivizam
ali i meðusobno udaljavanje èlanova obitelji, koji zajedno
provode premalo vremena. Ovakvim stilom života smanjuje
se odgojni i molitveni utjecaj obitelji na djecu, koja svoje
uzore i identifikacijske modele traže izvan obiteljskog kruga.
U drugom dijelu predavanja Gregov je ponudila analizu
trenutaènih poteškoæa u životu obitelji, ukazavši na izmjenu
obiteljske paradigme koja je zapoèela od II. svjetskog rata.
Zbog velike pogibli muškaraca, brojne samohrane majke bile
su prisiljene odgajati i prehranjivati djecu. Nedostatak
identifikacije s oèevima uzrokovao je da mnogi djeèaci
izrastaju u "feminizirane" muškarce nespremne preuzeti
odgovornost. Drugi faktor izmjene obiteljske paradigme jest
da žene poèinju raditi izvan kuæe, èime se uloga muškarca,
kao jedinog hranitelja obitelji mijenja. Sa druge strane, kuæni
poslovi ostaju zanemareni što ženama prouzrokuje mnogo
stresa. Posljedièno, mijenja se uloga djece, baka i djedova,
konaèno, mijenja se èitavo društvo koje više nema èvrsti
oslonac u obitelji.
Na kraju je Gregov predložila moguæa rješenja poput odgoja
zrelih, odgovornih muškaraca za odgovornost, te moguænosti
rada pola radnog vremena za majke. Takoðer je naglasila da
je nužan duh mudrosti u razluèivanju želja od potreba u
rukovoðenju obiteljskim financijama, recikliranje i
prenamjena kupljenih predmeta te poticanje ekonomije
zajedništva i meðusobnog dijeljenja i, konaèno, udruživanje
kršæana u veæ postojeæe grupe ili zajednice.
Uslijedilo je predavanje vjerouèitelja Marka Karèiæa,
naslovljeno: "Današnja vjernièka stvarnost katolièkih obitelji
gledano iz perspektive vjerouèiteljskoga rada s djecom i
vlastitoga obiteljskog iskustva".
Karèiæ je u prvom dijelu iznio sve što vjerouèitelji uoèavaju
u praksi. Razluèio je tri modela obitelji. Prvu obitelj vode
roditelji koji u borbi za egzistenciju nemaju vremena za
djecu te su djeca prepuštena sama sebi te su èesto optereæena
brojnim aktivnostima. Sve je to neadekvatan substitut za
roditeljsku ljubav i pažnju.
U ovakvoj situaciji pojavljuju se razne udruge koje nude
"rješenja" za prezaposlene roditelje i njihovu nezbrinutu
djecu. Takve su udruge posljednjih godina sve prisutnije i
dobrodošle u školama jer se smatra da "grade civilno
društvo", èime u pitanje dolazi tradicionalni odgojni trokut
obitelj, škola, Crkva. Ove udruge izmeðu ostalog èesto
promièu i Gender ideologiju.
Drugi tip obitelji "su zdrave kršæanske obitelji koje se ne
daju prevariti". Ove obitelji, uronjene u zajednièku molitvu,
èudesno uspijevaju i tako postaju znak drugima. Zbog
pritisaka izvana, od posveæenih osoba trebaju trajnu i
praktiènu podršku.
Treæi tip su "obitelji na pola puta". One bi mogle živjeti
kršæanski, ali se, najèešæe zbog negativnih iskustava,
6
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
zauzimaju distancu prema Crkvi. Takvih je obitelji najviše i
one su prve na udaru jer su "nièije". Mnogi od njih upisuju
djecu na vjeronauk iako kod kuæe ne žive vjeru.
U drugom dijelu predavanja iznesena su isksutva
vjerouèitelja, pri èemu je naglašeno da je vjera mnoge djece
na razini tradicije što proizlazi iz tradicionalne vjere samih
roditelja i neživljenja vjere u obitelji. Opæenito se stvara
ozraèje u društvu i župi koja ne pogoduje radosnom
prihvaæanju kršæanskih vrednota što u spoju s neznanjem
mnogih naših vjernika èesto uzrokuje odbojnost, ne potpunu
ali praktiènu i zato imamo pune razrede ali sve praznije
crkve i župne dvorane. Potrebno je, istièe Karèiæ, da se
sveæenici približe obiteljima. Nužno je da budu s obiteljima,
poprièaju i pomole se nad njima, ponude im pomoæ, pitaju za
probleme, iskažu dobrodošlicu i pozovu ih u župu.
Takoðer treba ozbiljno ponuditi kršæanski program Teen
STAR za krizmanike i mlade, poduèavati Bilingsovu metode
za djevojke (PPO) kako bi naše mlade pripremili za
odgovorno življenje spolnosti. Naglašena je i potreba
sustavnog župnog vjeronauka od 1. do 8. razreda koji bi bio
protkan molitvom, pratio liturgijsku godinu i poticao
kršæanski angažman u društvu. Predložen je i rad s
roditeljima prvoprièesnika i krizmanika temeljen na
mjeseènim susretima, po modelu sastanka prije nedjeljne
mise, a nakon mise jednostavni agape. Nužna je i bolja
dvosmjerna komunikacija izmeðu župnika, župnih
suradnika, vjerouèitelja, roditelja, kapelana, redovnika i
redovnica te važnije stvari planirati i obavijestiti unaprijed.
Zakljuèio je kako nam je potrebna žrtva vlastitog vremena,
hrabrost i upornost a povrh svega ljubav u poniznosti.
Uslijedilo je predavanje vlè. dr. Antona Tamaruta "Crkveno
lice obitelji". U uvodnom dijelu istaknuo je kako su Crkva i
obitelj upuæene jedna na drugu. Poslanje Crkve jest rijeèju
Božjom objaviti obitelji njenu pravu bit, smisao i poslanje a
s druge strane obitelj obogaæuje Crkvu.
U obitelji – domaæoj Crkvi – kako je istaknuto i u Relatio
synodi, sazrijeva prvo crkveno iskustvo zajedništva meðu
osobama. U njoj se, po milosti, zrcali otajstvo Presvetoga
Trojstva. Dakle Crkva, pa i ona kuæna – raða se u
sakramentima. Obitelj je kolijevka i mjesto rasta Crkve.
Odnosno, obitelj je put Crkve. Obitelj je prvotno i prirodno
mjesto u kojoj se žive osnovne zadaæe Crkve a to su:
svjedoèko naviještanje Božje rijeèi, slavljenje trojedinog
Boga zajednièkom molitvom i kuænom liturgijom, te
služenje u ljubavi. Sakrament ženidbe osposobljava
ženidbene drugove da otajstvo jedinstva Krista i Crkve mogu
plodno slaviti.
Drugi dio predavanja odnosio se na proroèko dostojanstvo i
poslanje obitelji u kojem je predavaè istaknuo kako se muž i
žena trebaju meðusobno podsjeæati na konaèan cilj i svrhu
svojeg braka. Zadaæa proroka je naviještanje, pouèavanje i
odgajanje. Djelovati proroèki u braènom savezu znaèi
neumornom ljubavlju štititi svoga braènog druga od
moguæih stranputica i zabluda i tako svjedoèiti Kristovu
zaruènièku ljubav prema Crkvi. Proroèka dimenzija takoðer
se oèituje u odnosu izmeðu roditelja i djece u kojem æe djeci
biti posredovana slika Boga.
U treæem dijelu bilo je govora o sveæenièkom dostojanstvu i
poslanju obitelji temeljeno na opæem ili krsnom sveæeništvu
vjernika. Muž i žena ostvaruju svoje sveæenièko zvanje tako
što se posveæuju potpunim uzajamnim primanjem i
darivanjem. Takoðer sveæenièku službu roditelji vrše
posebno kada svoju djecu usmjeravaju k Bogu ili kada
blagoslivljaju svoju djecu.
Tema èetvrtog dijela ovog predavanja fokusirala se na
kraljevsko dostojanstvo i poslanje obitelji. U Kristovu duhu
kraljevsku službu promatramo kao služenje. Roditelji vrše
Domovinske vijesti
ika
kraljevsku službu prema djeci požrtvovnom i iskrenom
ljubavlju omoguæujuæi im duhovni i tjelesni rast te potièuæi u
njima samopoštovanje i samopouzdanje
Na kraju je vlè. Tamarut istaknuo kako je obitelji potrebna
podrška šire crkvene zajednice koja se iskazuje kroz
organizirani pastoral braka i obitelji, poèevši od dalje do
bliže priprave za brak, pa do praæenja mladih brakova i
obitelji. Župni pastoral bi se obogatio biblijskim i
obiteljskim grupama te sustavnim razlaganjem Katekizma
Katolièke Crkve za odrasle. Takoðer se naglasila važnost
župnog vjeronauka. A kako bi mogli djelotvorno
evangelizirati i izgraðivati kraljevstvo Božje u povijesti,
Crkva i obitelj uvijek moraju iæi zajedno.
Nakon predavanja, ukljuèili su se i sveæenici i iznijeli
razmišljanja o problematici i poteškoæama katolièkih obitelji
i kulturoloških utjecaja na iste. Nakon rasprave, biskup
Župan osvrnuo se na dekret o spominjanju sv. Josipa u
kanonu mise i pridržavanju uputa Kongregacije za
bogoštovlje o prikladnom naèinu pružanja znaka mira
tijekom mise. Takoðer je potaknuo i sveæenike da koriste
centar "Oazu Kraljice mira" i Pastoralni centar "Betaniju".
Kratko se sudionicima obratio i povjerenik za misije vlè.
Tomislav Debeliæ, potièuæi na veæu svijest o potrebama
misija i moguænosti angažiranja mladih koji su prošli
seminar animatora za misije.
Osijek: Susret s djelatnicima u sredstvima društvenog
priopæavanja
O temi susreta "Odnos Crkve prema siromaštvu u porukama
pape Franje" govorio prof. dr. Vladimir Dugaliæ
Osijek, 29.10.2014. (IKA/TU) - "Odnos Crkve prema
siromaštvu u porukama pape Franje" bila je tema susreta s
urednicima, novinarima i drugim djelatnicima u sredstvima
društvenog priopæavanja koji djeluju na podruèju
Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije. Susret je održan 29.
listopada u prostorima Vikarijata Osijek.
Prisutne medijske djelatnike pozdravio je ðakovaèko-osjeèki
nadbiskup Ðuro Hraniæ, moderator je bio kancelar vlè.
Robert Jugoviæ, a o temi susreta govorio je prof. dr.
Vladimir Dugaliæ s KBF-a u Ðakovu te je predstavio i
redizajniranu
mrežnu
stranicu
Ðakovaèko-osjeèke
nadbiskupije.
"Željeli bismo se barem jednom godišnje sastati s vama,
medijskim djelatnicima, te u opuštenijoj atmosferi
razgovarati o jednoj temi od zajednièkoga interesa, kojom se
želimo baviti u našem neposrednom pastoralnom životu i
radu, a za koju bismo voljeli da i vi, kao sredstva
društvenoga priopæavanja, pokažete zanimanje i interes, pa
da zajednièki gradimo nešto pozitivno – vi na vaš naèin, a mi
na nama svojstven naèin", rekao je mons. Hraniæ,
zahvaljujuæi novinarima za njihovo sudjelovanje.
"Nismo ovo zamislili kao tiskovnu konferenciju, premda
možemo odgovoriti na pitanja koja postavite, ali prije svega
željeli smo razgovarati; da vi nama kažete kako stvari vidite
iz vaše perspektive, kako vidite život i djelovanje Crkve, a i
mi da s naše strane progovorimo", kazao je nadbiskup
Hraniæ i naglasio kako smo "svi djelatnici u promicanju istih
vrednota, na srcu nam leže iste vrijednosti i zauzimamo se za
iste stvari" - opæe dobro društva.
Prof. Dugaliæ pojasnio je da je temu "Odnos Crkve prema
siromaštvu u porukama pape Franje" izabrao upravo zbog
njezine aktualnosti jer se mediji danas èesto referiraju na
Papine izjave, ali i zbog sve veæe osjetljivosti medija i
javnosti kada je u pitanju crkvena imovina. Naime, èitajuæi
medijske napise i izvješæa može se steæi dojam kao da
postoji raskorak izmeðu onoga što Papa govori i naèina na
koji Crkva živi i djeluje. U tome smislu, predavaè je
istaknuo kako je Crkva od samih svojih poèetaka okrenuta
prema siromasima. Istièuæi naèelo inkarnacije – Bog uzima
ljudsko tijelo te se osiromašuje jer želi biti blizak onima u
nevolji, dr. Dugaliæ je poruèio: "Ne možemo govoriti o
ljubavi prema bližnjemu, o poruci spasenja, ako siromah nije
u središtu naše pozornosti."
Crkva je tijekom stoljeæa više promatrala ovo pitanje na
osobnoj razini - potièuæi karitativno djelovanje, ukidanjem
feudalizma i dolaskom kapitalizma ona od 19. stoljeæa
razvija svoj socijalni nauk, specifièni oblik socijalnoteološke refleksije kako bi se odgovorilo na sve veæa
društvena raslojavanja i nastanak siromaštva širih razmjera,
osobito u gradovima.
Prof. Dugaliæ naveo je stoga enciklike i dokumente
pojedinih papa, od Leona XIII. do Ivana Pavla II. i
Benedikta XVI., koji su željeli dati odgovor na radnièko
pitanje i sve veæa društveno-socijalna pitanja, naglašavajuæi
kako je materijalno siromaštvo plod društvene nepravde i
ljudskoga grijeha, jer su dobra svijeta namijenjena svima.
Svatko ima pravo na pravednu plaæu i dostojan život. Potom
je ukazao kako je papa Franjo potpuno na tragu tradicije
Crkve i njezine doktrine, osobito na tragu preferencijalne
opcije za siromašne, ali u duhu svoga latinoamerièkoga
iskustva želi konkretno djelovanje, odnosno s rijeèi prijeæi
na djela. U tom smislu papa Franjo inzistira na primjeni tri
naèela.
Prvo je "Teologija dara" koje istièe kako je svatko darovan
te iz te svijesti osobne darovanosti trebamo i druge darivati.
Papa želi da Crkva bude sakrament spasenja u svijetu, istièe
predavaè, da pomogne svijetu i razvoju svijeta, humanizaciji
svijeta, civilizaciji ljubavi, što se može samo otvorenošæu,
dijalogom i suradnjom, pa i s onima koji drugaèije misle.
Drugo naèelo je "Èuti vapaj siromašnih", poslušati njihovu
životnu prièu i iskustvo jer - za papu Franju siromah je
teološko mjesto susreta s Bogom, a ne napor ili nešto što
treba riješiti. Papa želi svakome èovjeku donijeti Boga, a to
se vidi i po zemljama koje je odabrao posjetiti: Albaniju,
Tursku, Koreju -periferiju gdje je siromah koji ga treba.
Treæe naèelo je "Oslobaðajuæe djelovanje milosti u svakome
od nas"– po kojemu svi možemo i moramo pridonijeti
promjeni mentaliteta. To podrazumijeva, rekao je dr.
Dugaliæ, suradnju u otklanjanju strukturnih uzroka
siromaštva i promicanje cjelovitog razvoja siromašnih. Papa
ne traži revoluciju, veæ male geste ljubavi kojima treba
odgovoriti na konkretne potrebe, a tek tada se može tražiti
promjena struktura.
"Svatko ima pravo na pristojan život jer to zahtjeva
dostojanstvo èovjeka. Crkva ne smije biti bahata, težiti
luksuzu, ne smije prednjaèiti u bogatstvu, ali ima pravo na
ureðen prostor i sredstva za rad jer bez toga ne može
djelovati. Mi, kao Crkva, ne smijemo se zatvarati sami u
sebe, ne smijemo uživati u steèenome, a još manje uživati u
nekom bogatstvu, veæ moramo biti u trajnom izazovu
darivanja prema onima koji nemaju", zakljuèio je predavaè.
Uslijedila je diskusija tijekom koje je izražena potreba da
mediji utjeèu na promjenu mentaliteta poticanjem socijalne
osjetljivosti institucija i pojedinih graðana i da podržavaju
institucionalno rješavanje pitanja siromaštva prateæi
djelovanje puèkih kuhinja i centara za beskuænike.
Reèeno je i da se Crkva i Caritas trebaju više zauzimati pri
projektima prekvalificiranja, samoedukacije te tako pomoæi
ljudima da steknu vještine i znanja kao bi mogli sami
zaraditi za život.
.
5. studenog 2014. broj 44/2014
7
Domovinske vijesti
Nuncij D'Errico posjetio HAZU
Nuncij odao priznanje Hrvatskoj akademiji znanosti i
umjetnosti i njezinom predsjedniku za sve što èine na
podruèju znanosti, umjetnosti i kulture, zauzimajuæi se za
opæe dobro i napredak Hrvatske i hrvatskog naroda
Zagreb, 30.10.2014.
(IKA) - Predsjednik Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusiæ
primio je u èetvrtak 30. listopada apostolskog nuncija u
Republici Hrvatskoj nadbiskupa Alessandra D'Errica. Svog
je gosta akademik Kusiæ upoznao s radom Akademije i
njenom prošlošæu i istaknuo duboke veze koje postoje
izmeðu Akademije i Katolièke Crkve, buduæi da su njeni
nekadašnji pokrovitelji, biskup Josip Juraj Strossmayer i
nadbiskup Antun Bauer, kao i prvi predsjednik Franjo Raèki
pripadali crkvenoj hijerarhiji. Akademik Kusiæ najavio je da
æe se 2015. sveèano proslaviti 200. obljetnica
Strossmayerova roðenja i istaknuo da se radi o jednoj od
najvažnijih osoba u hrvatskoj povijesti.
"Strossmayer je prije 150 godina rekao da samo putem
znanja i znanosti naš narod može izboriti ravnopravnu ulogu
s razvijenijim narodima, a da su kultura i umjetnost važni za
oèuvanje našeg identiteta. To vrijedi i danas i Akademija,
premda èuva identitet i kulturnu baštinu, otvorena je javnosti
i okrenuta je buduænosti i pridonosi razvoju Hrvatske
sudjelujuæi u rješavanju svih društvenih pitanja", rekao je
akademik Kusiæ. Nuncij D'Errico složio se da je
Strossmayerova poruka i danas vrlo aktualna i da ga stoga
treba vrednovati, poštujuæi time vrijednosti za koje se
zalagao, posebno na duhovnom i kulturnom podruèju.
Nuncij je takoðer odao priznanje Hrvatskoj akademiji i
njenom predsjedniku za sve što èine na podruèju znanosti,
umjetnosti i kulture, zauzimajuæi se za opæe dobro i
napredak Hrvatske i hrvatskog naroda.
"Akademija ima važnu ulogu jer je jedno od rijetkih mjesta u
kojem razlièiti ljudi, unatoè razlikama, rade na ostvarenju
zajednièkih ciljeva, što nije uvijek jednostavno. Stoga je za
mene uvijek velika èast doæi ovdje u Hrvatsku akademiju
znanosti i umjetnosti", rekao je nuncij D'Errico.
Akademik Kusiæ nunciju je darovao pretisak glasovitog
Èasoslova Farnese koji je u 16. stoljeæu oslikao hrvatski
minijaturist Juraj Julije Kloviæ. Nuncij D'Errico u Palaèi
HAZU razgledao je i sobu koju je nekada koristio Josip Juraj
Strossmayer, a upisao se i u spomen-knjigu Akademije,
izvijestio je Ured za odnose s javnošæu i medije HAZU.
Priopæenje s XXIII. sjednice biskupa Zagrebaèke
crkvene pokrajine
Sisak, 30.10.2014. (IKA) - Biskupi Zagrebaèke crkvene
pokrajine, pod predsjedanjem zagrebaèkog nadbiskupa i
metropolita kardinala Josipa Bozaniæa, održali su u èetvrtak
30. listopada svoju 23. redovitu sjednicu u Sisku, u Velikom
Kaptolu, sjedištu Sisaèke biskupije. Na poèetku sjednice sve
biskupe Metropolije pozdravio je domaæin, sisaèki biskup
Vlado Košiæ. Istaknuo je da živimo u vremenima u kojima
se, osobito u Sisku, borimo s poplavama i nezaposlenošæu,
ali i u vremenima novih nada i moguænosti na društvenom i
crkvenom podruèju. Biskupi su u svom bogatom radnom
danu najprije analizirali duhovnu pripremu kojom vjernici s
radošæu i u pojaèanoj molitvi idu ususret proglašenju svetim
bl. Alojzija Stepinca, zagrebaèkog nadbiskupa i metropolita,
"našega suvremenog muèenika za vjeru u Krista i jedinstvo
Crkve". Dogovoreno je da se do sljedeæe sjednice pripremi
Pismo koje æe biskupi uputiti svim vjernicima Metropolije.
Glavna tema sjednice bilo je Meðubiskupijsko sjemenište i
Nadbiskupska klasièna gimnazija na Šalati, u Zagrebu. U tu
8
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
svrhu, na tom dijelu sjednice, bili su pozvani prisustvovati
rektor Sjemeništa preè. Domagoj Matoševiæ i ravnatelj
Gimnazije dr. Marijan Franjèiæ, koji su biskupe upoznali sa
stanjem u Meðubiskupijskom sjemeništu i Nadbiskupskoj
klasiènoj gimnaziji. Pad broja sjemeništaraca je zaustavljen i
osjeæa se blagi porast zvanja, naveo je rektor, a teškoæe s
kojima se susreæu odgojitelji povezane su s tendencijama
vremena koje su sve više prisutne u našem hrvatskom
društvu. Ravnatelj je pak istaknuo sve veæe zanimanje za
upis u Gimnaziju koja želi razvijati svoj identitet i svoju
respektabilnu tradiciju. Biskupi su složni da obje te crkvene
institucije vrše nezamjenjivu ulogu u našoj Crkvi i društvu
koje još više žele uèvrstiti držeæi se zadanih kriterija, za koje
su oni odgovorni. Na poseban naèin žele da se intenziviraju
nastojanja oko duhovnih zvanja, koja na prvom mjestu treba
pratiti pojaèana molitva cijele Crkve.
Dogovoreno je da æe se sljedeæa sjednica biskupa
Zagrebaèke metropolije održati u Lepoglavi 15. prosinca, i
tom æe prigodom biskupi posjetiti prostorije zatoèeništva bl.
Stepinca, navodi se u priopæenju sa sjednice koje je objavio
Ured za odnose s javnošæu Sisaèke biskupije.
Pokop dr. Stanislava Vitkoviæa
Zagreb, 30.10.2014. (IKA) – Misu zadušnicu za dr.
Stanislava Vitkoviæa u crkvi Krista Kralja na zagrebaèkom
Mirogoju u èetvrtak 30. listopada predvodio je prebendar
Prvostolne crkve zagrebaèke dr. Juraj Kolariæ u zajedništvu
sa šezdesetak sveæenika, meðu kojima su bili i prebendari i
kanonici Prvostolnoga kaptola zagrebaèkoga.
Predvoditelj slavlja istaknuo je kako je to okupljanje izraz
zahvale za sve lijepo i dobro što je u svom životu pokojni
Stanislav uèinio. Došli smo da poèastimo njegov život i da
Bogu zahvalimo za njegovo prijateljstvo, za radost koju je
unosio u naše živote. Molimo Svemoguæeg Boga da nam
podari snagu da u svjetlu naše vjere vjerujemo da æe
sveæenik Stanko nastaviti živjeti i u našim srcima i mislima,
rekao je dr. Kolariæ. Posebno se osvrnuo na posljednji prilog
koji je za televiziju Z1 14. listopada snimio pokojnik, a koji
je emitiran 17. listopada, nakon njegove smrti. U tom
kontekstu dr. Kolariæ istaknuo je znaèenje vjere, jer "èovjek
bez vjere je putnik bez cilja".
Nakon mise, lijes s tijelom dr. Vitkoviæa položen je u
grobnicu prebendara mirogojskih arkada. Uime Zbora
prebendara Prvostolne crkve, te uime Križevaèke eparhije,
sveæenika, redovnica i prijatelja, rijeè oproštaja izrekao je dr.
Zvonimir Kureèiæ. Predstavivši životni put pokojnika,
istaknuo je kako je uz redovito i zauzeto obnašanje
sveæenièke, osobito propovjednièke i ispovjednièke službe u
zagrebaèkoj katedrali, od 1998. do 2010. bio je rektor crkve
Krista Kralja na Mirogoju. Stoga mu je, kao njegov
nasljednik zahvalio na svemu uèinjenom za tu crkvu i
zajednicu koja se tu okuplja.
Pokojni Stanko bio je zauzet brojnim obvezama. Rado je bio
slušan kao predavaè na simpozijima s crkveno-povijesnom
tematikom i kao dugogodišnji suradnik Radio Marije, a
povremeno je suraðivao u katolièkoj publicistici i
prevoðenju djela hagiografskog znaèenja, a osobito za
potrebe knjižare sv. Antuna na Kaptolu, rekao je dr. Kureèiæ.
Podsjetio je, i kako Vitkoviæ nije djelovao kao teški
bolesnik, no šeæerna bolest i visoki tlak razarali su njegov
organizam. Kao sveæenik se u toj bolesti vjernièki suoèavao
sa svojim zdravstvenim stanjem. U toj situaciji postao je
svjestan da se sve više bliži kraj njegova ovozemaljskog
života, ali kao vjernik nije gubio nadu i pouzdanje u Boga.
Premda je bio po svom znanju i djelovanju svestran, ipak u
mnogome nije bio shvaæen ili prihvaæen. To nerazumijevanje
ika
prerastalo je u trpljenje za koje je dobivao snagu u Kristovoj
muci, smrti i uskrsnuæu. Pripremao se za prijelaz praga nade,
a to je prepoznatljivo u njegovim rijeèima o potrebi kajanja i
brizi oko duhovnoga napretka. Imao je živu vjeru i
pouzdanje u Gospodina kojemu je nastojao vjerno služiti.
Upravo stoga u svoj oporuci kao zakljuènu rijeè pokojni
Stanko, mogao je napisati ove rijeèi "Opraštam svima i za
oprost molim. Dušu Bogu, tijelo Hrvatskoj, srce Rimu",
rekao je dr. Kureèiæ, te oproštaj zakljuèio rijeèima "dragi naš
Stanko, Gospodin kojemu si vjerno služio neka ti bude
nagrada za sav tvoj sveæenièki trud. Poèivao u miru Božjem,
i uživao radost Božje slave".
Rijeè oproštaja uime Marijine legije Regije Zagreb izrekao
je Marko Oroz. Na misi i pogrebu pjevali su zagrebaèki
bogoslovi pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka.
Stanislav Vitkoviæ roðen je 8. kolovoza 1945. godine u
Zagrebu u obitelji prosvjetnih radnika Stanka i Dragice roð.
Èupar. Oca nikada nije upoznao, jer su ga ubili partizani
prije njegova roðenja. Studij filozofije i teologije na
Katolièkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na
Papinskom sveuèilištu Gregoriana u Rimu. Kao bogoslov
boravio je i u kolegiju Capranica u Rimu. Za sveæenika
Beogradske nadbiskupije zaredio ga je beogradski nadbiskup
Gabrijel Bukatko godine 1971., u svetištu Majke Božje u
Remetama.
Magisterij iz teologije postigao je 1972. godine. Nakon
dvogodišnje specijalizacije na Papinskom pastoralnom
institutu, èetiri je godine službovao u rimskoj župi sv.
Emerencijane, a od 1974. do 1977. predavao je kolegije iz
Pastoralne teologije, te druge kolegije na Katolièkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predavao je i na
Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
Bio je èlan sjemenišnog poglavarstva Nadbiskupskog
bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu kao duhovnik i prefekt
studija.
Godine 1980. postigao je doktorat iz teologije na Papinskom
lateranskom sveuèilištu, povijesno-pastoralnom disertacijom
"Katolièki pokret u Hrvatskoj: postanak, razvoj, utjecaj na
pastoral". Prebendarom Zbora prebendara Prvostolne crkve
zagrebaèke imenovan je 1980. godine, kada je i inkardiniran
u Zagrebaèku nadbiskupiju.
Od Kongregacije za Istoène Crkve 1976. dobio je ovlast
biritualizma, pomagao je i u pastoralu grkokatolièke
Križevaèke biskupije. Iz zahvalnosti vladika Slavomir
Miklovš odlikovao ga je naslovom protojereja-stavrofora.
Od 1987. do smrti redovito je danim danima služio Svetu
liturgiju po bizantsko-hrvatskom obredu u samostanu sestara
bazilijanki u Jurjevskoj ulici. Posljednje èetiri godine s
odlukom zagrebaèkoga nadbiskupa kardinala Josipa
Bozaniæa nedjeljom i blagdanom slavio je misu na latinskom
jeziku po Tridentinskom obredu za skupinu naših
tradicionalista u crkvi Sv. Martina u Vlaškoj ulici.
Uz redovitu službu u zagrebaèkoj katedrali, od 1998. do
2010. godine bio je rektor crkve Krista Kralja. Bio je zauzet
brojnim obvezama i dužnostima, meðu kojima valja
istaknuti: arhivist Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, duhovni
pomoænik u samostanu karmeliæanki u Hrvatskom
Leskovcu, branitelj ženidbenog veza pri Ženidbenom sudu u
Zagrebu, prosinodalni ispitivaè za ispovjednu jurisdikciju,
tajnik Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima,
vicepostulator kauze danas blaženoga Ivana Merza, predavaè
na Nadbiskupskoj klasiènoj gimnaziji, duhovnik Marijine
legije Regije Zagreb, koordinator u pokretu "Religije za
mir". Takoðer bio je i duhovnik novoosnovane Hrvatske
udruge za beatifikaciju kraljice Zite.
Domovinske vijesti
"Uloga religija u svijetu"
Teološki èetvrtak Kršæanske sadašnjosti
Zagreb, 30.10.2014. (IKA) – Prva u nizu tribina Teološki
èetvrtak u organizaciji izdavaèke kuæe Kršæanska sadašnjost
u Pastoralnoj godini 2014./2015. održana je u èetvrtak 30.
listopada u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u
Zagrebu. Tema tribine bila je "Uloga religija u svijetu".
Nakon pozdravne rijeèi novoimenovanog ravnatelja NPI dr.
Josipa Šimunoviæa, voditelj tribine don Anton Šuljiæ
istaknuo je kako je rijeè o važnoj temi, koja može dati
odgovore na pitanja, poput: gube li religije korak sa
suvremenim svijetom, jesu li èimbenici mira ili doprinose
nemiru.
Prvi uvodnièar rabin Židovske opæine Zagreb Luciano Moše
Preleviæ istaknuo je kako se u treæem tisuæljeæu u svijetu
dogaðaju mnoge stvari, uglavnom ne dobre. Stoga je
oèekivanje od religija veliko, èak i u Europi koja se odrièe
religije, odbacuje religije kao nešto zastarjelo, gradeæi
sekularno, postmodernistièko društvo. No, Europa ni sama
ne zna što hoæe, ali pošto se ne može izraziti kakvo društvo
želi, govori kako je ovo "nereligiozno društvo". Znaèi,
religije im služe kao lakmus papir da se odrede što nisu, a ne
što je, upozorio je rabin. Nadalje je istaknuo kako smo ipak
svjedoci da religija danas jaèa, no nažalost èesto se religija
upotrebljava za opravdavanje negativnih stvari, jer politièari
iskorištavaju religiju da bi promovirali svoje ideje, vodili
ratove, a ljude je lako kupiti. Govoreæi o židovstvu, pojasnio
je kako ono nije religija, veæ i naèin života jer su svi aspekti
života pa i politike, formiranje države, policije, vojske dati
kroz židovstvo. No, danas se pozicija religije u Izraelu
umnogome promijenila. Religija je poèela igrati veliku ulogu
u politici, istaknuo je rabin Preleviæ, te naglasio kako je
uopæe na Bliskom istoku religija postala jako bitna.
Dr. Tomislav Kovaè, viši asistent na Katedri fundamentalne
teologije Katolièkog bogoslovnog fakulteta Sveuèilišta u
Zagrebu, ukazao je na komplementarnost teme tribine s
molitvom u Duhu Asiza. Uvodno je naglasio kako valja
shvatiti da današnji svijet nije prošli, i da ima svoju
stvarnost, svoje zakonitosti i smjerove koji su njemu vlastiti.
Stoga, ne možemo ga gledati oèima prošlosti. To je velik
zadatak religija, jer su upravo velike religije osnovane u
dalekoj prošlosti. Tako one postaju most izmeðu drevne
prošlosti i današnjice.
Na pitanje uloge religije u današnjem svijetu, Kovaè je
odgovorio da ono ovisi o tome kakvo mjesto današnje
društvo daje religiji, a takoðer to ovisi o tome kakvo æe si
mjesto religije, odnosno pripadnici religija sami stvoriti u
tom svijetu. Pri tome moramo biti svjesni toga svijeta,
moramo ga znati razumjeti. U tom kontekstu je upozorio
kako i same monoteistièke religije imaju razlièito poimanje
svijeta i njegove svrhovitosti i èovjeka u njemu, i imaju
razlièito shvaæanje današnjice. U današnjem globaliziranom
i sekularnom svijetu pred religije se stavljaju tri izazova.
Tako je kao prvi izazov istaknuo pluralnost, te naglasio kako
se u današnjem svijetu potrebno suoèiti i biti svjestan
mnoštva kultura, civilizacija, svjetonazora, ideologija. Stoga,
kao vjernici moramo nauèiti živjeti u tom svijetu. Pitanje
kako æemo se odnositi prema pluralnosti, hoæemo li je
shvatiti kao opasnost i prijetnju za naš identitet, ili kao
bogatstvo i moguænost suživota je vrlo važno, jer se na tome
temelji susret ili sukob religija, civilizacija. Govoreæi o
drugom izazovu sekularizaciji, naglasio je kako se
sekularizacija ne može shvatiti bez razumijevanja moderne
zapadne povijesti. Pozitivno što je u ideji sekularnosti jest to
što sekularno društvo uvažava èovjeka kao subjekta,
slobodnoga, razumnoga i uvažava sve ljude kao
jednakopravne. Stoga je uloga religija u tome da daju dušu
5. studenog 2014. broj 44/2014
9
Domovinske vijesti
sekularizaciji, jer religije imaju što dati sekularnom društvu,
mogu ga obogaæivati. Prema Kovaèu, treæi izazov
hermeneutike je najteži. Danas mi ne možemo tumaèiti naše
istine analogijama, slikama, znanjima u navodnicima
prošlosti. Dogodilo se mnoštvo novih znanosti koje su bacile
novi pogled na naš religijski govor. Stoga je izazov
hermeneutike važan jer on na najbolji moguæi naèin spaja
odnos vjere i razuma, a vjera nikad ne bi smjela biti kontra
razuma, veæ komplementarna, naglasio je Kovaè.
Pomoænik zagrebaèkog muftije mr. Mirza Mešiæ prisutne je
potaknuo na osobno razmišljanje, tj. postavljanje pitanja je li
u njihovu osobnu doživljaju vjera i religija jedno te isto. U
islamu kada su nažalost napustili kur'anski nauk došlo je do
pogrešnoga razumijevanja vjere i do zlouporabe vjere, rekao
je Mešiæ, te iznio nekoliko primjera kako se religijom, u
ovom sluèaju islamom brane pozicije. Stoga se s pravom
postavlja pitanje "što je danas religija, a što iskrena vjera".
Jer, nastavio je, "ako me iskrena vjera uèi, da ja mogu biti
istinski vjernik ako vama želim ono što želim sebi, zašto su
ovakve posljedice koje danas imamo?" Nadalje je naglasio,
kako današnje generacije u nekim muslimanskim zemljama,
ne islamskim, veæ muslimanskim, teže novoj reislamizaciji.
Na kraju izlaganja Mešiæ je istaknuo, kako bi "vjera u Boga
trebala nadahnjivati, ali i obvezuje da angažirano živimo u
ovom svijetu. Ja kao musliman živim u sekularnoj državi, ali
mi nitko ne smije osporiti da se na dozvoljeni naèin borim za
moje islamske vrijednosti".
Izaslanstvo Nacionalne zajednice Bugara odala poèast
biskupu Strossmayeru
Ðakovo, 31.10.2014. (IKA/TU) - Uz svetkovinu Svih svetih
i bugarski praznik Dan narodnih preporoditelja, delegacija
Nacionalne zajednice Bugara u Republici Hrvatskoj, pod
vodstvom Raška Ivanova, predsjednika Nacionalne
zajednice, 31. listopada tradicionalno je pohodila Ðakovo,
gdje ih je u Nadbiskupskom dvoru primio ðakovaèko-osjeèki
nadbiskup Ðuro Hraniæ. Predstavnici Zajednice Bugara došli
su odati poèast biskupu J. J. Strossmayeru, izdavaèu
"Bugarskih narodnih pjesama" braæe Miladinov i, kako kažu,
velikom dobroèinitelju i prijatelju Bugara, te su položili
vijenac na njegov grob u kripti ðakovaèke prvostolnice.
"Veæ gotovo 15 godina dolazimo kao predstavnici Bugarske
zajednice u Hrvatskoj položiti vijenac na grob biskupa
Strossmayera. Prvog studenoga u Bugarskoj slavimo Dan
narodnih buditelja, a Bugari Strossmayera smatraju kao
takvog, bez obzira što nije Bugarin. Takoðer, u Bugarskoj
jedan trg nosi Strossmayerovo ime i na tom trgu mu je
podignut spomenik, kao izraz zahvalnosti za sve što je uèinio
za bugarski narod", kazuje gosp. Raško Ivanov, dodajuæi
kako æe sljedeæe godine u organizaciji Bugarske akademije
znanosti, Udruženja J. J. Strossmayer i Hrvatskog
veleposlanstva u Sofiji biti obilježena 200. obljetnica roðenja
i 110. obljetnica Strossmayerove smrti. Ovom prigodom
predstavnici Bugara pozvali su nadbiskupa Hraniæa da tom
prigodom bude nazoèan sveèanoj akademiji te predvodi
misno slavlje u katolièkoj katedrali u Sofiji.
"Ovi posjeti izaslanstva koje nam dolazi svake godine u ime
bugarskoga naroda samo potvrðuju i dodatno osnažuju stare
prijateljske veze izmeðu hrvatskoga i bugarskog naroda,
veze koje je na osobit naèin osnažio i uèvrstio naš biskup
Strossmayer. Na to smo ponosni, zbog toga radosni i želimo
nastaviti njegovati to prijateljstvo. Osobito me raduje vijest
da se u Bugarskoj sprema sveèanost kojom se želi obilježiti
200. obljetnica roðenja i 110. obljetnica Strossmayerove
smrti. Raduje me taj poziv zbog biskupa Strossmayera, ali i
prilike da pohodim Crkvu u Bugarskoj, malu katolièku
10
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
zajednicu koja ondje postoji", kazuje nadbiskup Hraniæ,
potvrðujuæi kako i inaèe postoje duge veze prijateljstva
izmeðu katolièkog biskupa Georgija Jovèeva i Ðakovaèkoosjeèke nadbiskupije. Meðu ostalim, 2008. godine, prilikom
sveèanosti uzdizanja biskupije na rang nadbiskupije, biskup
Jovèev bio je u Ðakovu te je ovo prilika da mu nadbiskup
Hraniæ uzvrati posjet i odgovori na njegov poziv da doðe i
posjeti bugarsku Crkvu.
Pula: Misa za poginule mornare i sve branitelje
Pula, 31.10.2014. (IKA) - Stota obljetnica poèetka Prvoga
svjetskog rata i devedeset i šest godina od potonuæa bojnog
broda Viribus unitis obilježeni su u petak 31. listopada
sveèanim programom s raznim sadržajima u Puli. Za sve
poginule mornare u crkvi Gospe od mora misu je predvodio
umirovljeni poreèko-pulski biskup Ivan Milovan uz
koncelebraciju kapelana vojne kapelanije sv. Nikole biskupa
pri Zapovjedništvu HRM u Splitu Branimira Projiæa,
kapelana policijske kapelanije sv. Maura PU Istarske, Ilije
Jakovljeviæa te župnika domaæina Milana Milovana.
Misi su nazoèili naèelnik Glavnog stožera OS RH general
zbora Drago Lovriæ ujedno i izaslanik Predsjednika
Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih
snaga RH, viceadmiral Ante Urliæ, zapovjednik HRM-a
kontraadmiral Robert Hranj, umirovljeni admiral Davor
Domazet-Lošo, umirovljeni general zbora Josip Luciæ,
predstavnici grada Brinje, predstavnici udruga proizašlih iz
Domovinskog rata, predstavnici Grada Pule, Istarske
županije te vjernici grada Pule.
Na poèetku mise uvodnim pozdravima okupljenima se
obratio vlè. Projiæ, posebno pozdravivši sudionike simpozija
o zapovjedniku broda Viribus unitis. Naime, MORH i OSRH
odluèili su posebnim programom obilježiti tragièan dogaðaj,
ali i izuzetan èin kontraadmirala Janka pl. Vukoviæa
Podkapelskog koji je ostao na brodu i potonuo zajedno sa
svojom posadom, èasno slijedeæi pomorsku tradiciju.
Obilježavanjem dana uoèi svetkovine Svih svetih ovdje u
crkvi Marije Zvijezde Mora, Stella Maris, kako je prikazuju
mozaici u crkvi, prisjeæamo se i svih naraštaja hrvatskih
pomoraca koji su štitili i branili naše more, priobalje i rijeke,
kao i svih hrvatskih vojnika koji su dali živote braneæi
domovinu, rekao je mons. Milovan na poèetku homilije.
Svaka je misa spomen-èin na Kristovo predanje za spasenje
svih ljudi. Zrno je to koje umire kako bi dalo obilan plod. I
svaki je hrvatski vojnik poput tog zrna dao život za
Domovinu, a u konaènici i svaki èovjek koji se iz ljubavi
žrtvuje za bližnjega, umiruæi vlastitoj sebiènosti, nalik je
tome zrnu koje daje obilat plod. Biskup je zakljuèio pozivom
na molitvu za sve poginule vojnike i branitelje te za
poštovanje prema njihovim žrtvama.
Na Mornarièkom groblju u Puli položeni su vijenci i
zapaljene svijeæe, potom je s desantnog broda Hrvatske ratne
mornarice "Cetina" ispred pulske luke vijenac položen u
more.
Tom prigodom održan je Okrugli stol o mjestu, ulozi i
znaèaju Hrvata u austro-ugarskoj mornarici te o životnom
putu Janka pl. Vukoviæa Podkapelskog, hrvatskog admirala
koji je zapovijedao brodom Viribus unitis. Rijeè je o brodu
koji je bio potopljen akcijom talijanskih diverzanata u noæi s
31. listopada na 1. studenoga 1918. godine, nakon što ga je
sveèanom primopredajom Austrougarska predala tadašnjoj
Državi Srba, Hrvata i Slovenaca. S brodom je uz
zapovjednika pl. Vukoviæa Podkapelskog potonulo i više od
250 hrvatskih mornara.
ika
Marijin put u Klenovniku
Biskup Mrzljak blagoslovio je tri nove postaje Marijina
puta, darovavši postaju "Silazak Duha Svetoga na apostole",
a s pet novopostavljenih postaja u 2014. godini ostvaren je
svojevrsni rekord
Varaždin, 31.10.2014. (IKA) - Varaždinski biskup Josip
Mrzljak predvodio je u petak 31. listopada listopadsku
pobožnost Marijina puta u Klenovniku i blagoslovio tri nove
postaje te je na završetku jedinstvene pobožnosti
Varaždinske biskupije u kapeli Sv. Volfganga u Vukovoju
predvodio misno slavlje na spomendan tog regensburškoga
biskupa i zaštitnika kapele, pripremajuæi se tako s više
stotina hodoèasnika za proslavu svetkovine Svih svetih i
Dušnoga dana. Ova æe godina s obzirom na tijek obnove
Marijina puta ostati zapamæena po svojevrsnom "rekordu",
jer je 2014. godine podignuto ukupno pet postaja - tri u
listopadu i dvije u svibnju, a i po malom kuriozitetu, da se
biskup Mrzljak ukljuèio u obnovu darovavši postaju treæeg
otajstva slave "Silazak Duha Svetoga na apostole".
Brojni hodoèasnici, koji su uz domaæe župljane stigli iz
raznih župa Bednjanskog i Gornjovaraždinskog dekanata,
pobožnost su zapoèeli od središta Klenovnika te su se uz
pjevanje marijanskih pjesama i molitvu krunice uspinjali
Marijinim putem u gorje, prema kapeli Sv. Volfganga. Uz
domaæeg klenovnièkog župnika Josipa Jagarèeca,
razmatranja o otajstvima i molitvu krunice predmolili su
kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perèiæ, župnik
varaždinske župe sv. Vida kapucin Mirko Kemiveš,
donjovoæanski župnik Josip Drvoderiæ te predstavnici
hodoèasnika. Nove tri postaje: postaju èetvrtog otajstva
žalosti "Smrtna osuda i put na Kalvariju Gospodina našega
Isusa Krista", i postaju èetvrtog otajstva slave "Uznesenje
Blažene Djevice Marije na nebo" dar tvrtke Mipcro d.o.o. iz
Ivanca i suvlasnika Slavka Kišièeka, te postaju "Silazak
Duha Svetoga na apostole", blagoslovio je biskup Mrzljak, a
kratke osvrte na poruku postaja i umjetnièko ostvarenje
kipara Slavka Buniæa izrekao je mons. Nedjeljko Pintariæ.
Mons. Pintariæ je izrazio veliko zadovoljstvo zbog
poduzetog zajednièkog pothvata župe Presvetoga Trojstva u
Klenovniku, Opæine Klenovnik, sponzora za sav kamen
Martina Buniæa i pobožnih darovatelja koji su se, nakon
poèetne suradnje s Ministarstvom kulture, odazvali od 2008.
godine u nakani da pridonesu obnovi jedinstvene pobožnosti
iz 17. stoljeæa. Svake se godine vidio napredak u
materijalnom i duhovnom smislu, rekao je mons. Pintariæ,
zahvalivši posebice uspješnom i nadahnutom izvoditelju
kiparskih ostvarenja postaja Marijina puta Slavku Buniæu,
koji je u prikaze otajstava krunice ugradio izvornost
evanðeoske poruke, elemente puèke baštine klenovnièkoga
kraja te prepoznatljive naglaske srednjoeuropske sakralne
ikonografije.
Osvræuæi se na postaju "Silazak Duha Svetoga na apostole"
koju je darovao biskup Mrzljak, mons. Pintariæ je podsjetio
na Djela apostolska u kojima su zabilježeni momenti života
prve Crkve pa tako i dogaðaj na Pedesetnicu – prve Duhove,
dan kada su apostoli zajedno s Marijom bili okupljeni na
molitvu. Svaka nas postaja Marijina puta poziva na molitvu,
a postaja s prikazom Duhova podsjeæat æe nas i na biskupa
Mrzljaka, rekao je mons. Pintariæ, pojasnivši nadalje da je u
podnožju postaje uklesan i grb mons. Mrzljaka s prikazom
varaždinske katedrale i šestokrakom zvijezdom koja ukazuje
takoðer na Blaženu Djevicu Mariju, koja je "sigurna vodilja
na putu našeg života, a i poziva nas na novu evangelizaciju i
novi žar življenja vjere".
Na završetku pobožnosti, biskup Mrzljak predvodio je misno
slavlje u kapeli Sv. Volfganga u koncelebraciji sa šestoricom
sveæenika hodoèasnika.
Domovinske vijesti
Potaknuvši nazoène da u primjeru Marijina proslavljenog
života gledaju i svoj život, biskup Mrzljak je potaknuo
hodoèasnike da od tradicionalne vjere pobude u sebi osobnu
vjeru, pokazujuæi da svakodnevno žele živjeti kršæanskim
životom i neprestano uèiti na tom putu obnove kršæanske
vjere, posebice po primjeru svih svetih i vjernih pokojnika.
Župnik Jagarèec zahvalio je na završetku misnoga slavlja
uime svih župljana i hodoèasnika donatorima novih postaja,
kao i svima koji su pridonijeli da se Marijin put proslavio u
istinskom molitvenom raspoloženju. Naèelniku Opæine
Klenovnik Martinu Oreškom zahvalio je za graðevinske
radove na postavljanju postaja, za ureðenje ceste uz Marijin
put te za darovane namirnice koje su klenovnièki lovci
pripremili za okrjepu hodoèasnicima. Da su novopostavljene
postaje bile okiæene cvijeæem pobrinula se cvjeæarnica
"Orhideja", a da su se hodoèasnici okrijepili piæem pobrinuo
se župnik Jagarèec. Biskup Mrzljak darovao je na završetku
mise sedmeroèlanoj obitelji Slavka i Vesne Kišièek prigodne
krunice na trajni spomen za njihov doprinos pobožnosti
Marijina puta.
Nakon proštenjarskog obilaska oltara sv. Volfganga,
hodoèasnici su se kratko zaustavili pod krošnjama stare lipe
na okrjepi, te su se zatim obasjani Mjeseèevim zrakama, i uz
zvuke pjesme, vraæali svojim kuæama.
Tijekom obnove drevne pobožnosti iz 17. stoljeæa, zapoèete
2008. godine, obnovljeno je 13 postaja s umjetnièkim
prikazima otajstava krunice u kamenu. Obnovljene su sve
postaje slavnog i žalosnog otajstva, a sada slijedi obnova
dviju postaja radosnog otajstva: Pohoðenje Blažene Djevice
Marije svetoj Elizabeti i Našašæe Gospodina našega Isusa
Krista u Hramu, za koje su se darovatelji veæ pribilježili.
"Naš narod osjeæa kad treba kleknuti pred Bogom"
Zagreb, 31.10.2014. (IKA) - U predveèerje svetkovine Svih
svetih, 31. listopada, 500-tinjak hrvatskih branitelja i
vjernika okupilo se u zagrebaèkoj katedrali na molitvi
krunice Blažene Djevice Marije, koju su predvodili
zagrebaèki pomoæni biskupi Valentin Pozaiæ i Ivan Šaško, a
predmolili branitelji, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke
nadbiskupije. "Posebno molimo za hrvatske branitelje.
Ovdje smo s njima povezani na osobit naèin, baš kao što je u
toj povezanosti prepoznatljiva krunica. Oni su je nosili i
molili u najtežim danima obrane Domovine i nisu je
zaboravili", rekao je biskup Šaško u kratkom nagovoru prije
poèetka molitve. Dodao je da krunicu mole i branitelji u
svojim domovima, kao i oni koje je "nevolja i zabrinutost za
Domovinu izvela na hladnoæu zagrebaèkih ulica". Mi u
poniznosti, kako je istaknuo biskup Šaško, zahvaljujemo
Bogu za svaku njihovu žrtvu iz ljubavi, i prošlu i sadašnju.
"Naš narod osjeæa kad treba kleknuti, kada biti u molitvi
pred Bogom da bi Njegov Duh govorio po nama
vjernicima", naglasio je biskup. Podsjetio je na susret s
hrvatskim braniteljima prije nekoliko dana, ali i na reèenicu
koju je tom prilikom èuo: "Oèe biskupe, trebamo moliti i za
svoje neprijatelje". Tko tako razmišlja i tako živi, gradi na
èvrstoj stijeni. Tu reèenicu nije rodila ni politika ni
materijalni interesi, zakljuèio je biskup Šaško.
Po završetku molitve krunice branitelji su sa sobom odnijeli
svijeæu s likom Majke Božje od Kamenitih vrata, koja je u
podnožju procesijskoga križa gorjela za vrijeme molitve.
"To je svjetlo uvijek razgonilo tamu i okupljalo hrvatske
vjernike, povezivalo ih i èuvalo u Božjem Duhu. (…) Dragi
hrvatski branitelji, ponesite svojoj i našoj braæi i sestrama
ovu svijeæu i kao plamen našega svjetla,naše molitve i naše
spremnosti da se zauzmemo za dobro", poruèio je za kraj
biskup Šaško.
5. studenog 2014. broj 44/2014
11
Domovinske vijesti
Požega: Bdjenje mladih uoèi svetkovine Svih svetih
Požega, 31.10.2014. (IKA) - U organizaciji mladih iz župe
sv. Leopolda Mandiæa u Požegi u petak 31. listopada
održano je bdjenje mladih uoèi svetkovine Svih svetih
"Svetost pobjeðuje!" Htjeli su pokazati kako nasuprot
poganskih obièaja stoji zajedništvo i druženje i kako mladi
mogu zajedno rasti i izgraðivati se u vjeri. Bdjenje je
zapoèelo euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Milan
Krišto, župnik župe Duha Svetoga u Požegi, u zajedništvu s
domaæim župnikom Jozom Juriæem i drugim sveæenicima i
ðakonima iz požeških gradskih župa. Predslavitelj je u
propovijedi pozvao mlade da budu u današnjem svijetu
svijetlost svijeta i sol zemlje, jer samo tako æe moæi
svjedoèiti Božju ljubav. Nakon euharistijskog slavlja
uslijedilo je predstavljanje župa. Mladi župe sv. Ivana
Krstitelja iz Vidovaca i župe Duha Svetoga u Požegi
predstavili su se s po dvije duhovne pjesme, dok su se mladi
iz župe sv. Terezije Avilske predstavili scenskim prikazom
"Svetost pobjeðuje", a mladi župe sv. Leopolda Mandiæa iz
Požege predstavili su se scenskim prikazom o životu i
djelovanju blaženog Alojzija Stepinca. Program je završen
euharistijskim klanjanjem koje je predvodio župni vikar
župe sv. Leopolda Mandiæa, Tihomir Bilešiæ nakon kojeg je
uslijedilo druženje u prostorima župne kuæe.
Zagreb: Mladi prepoznali poziv na svetost
Zagreb, 31.10.2014. (IKA) - Više od osamsto mladih i ove
je godine u predveèerje uoèi svetkovine Svih svetih
prepoznalo svoj poziv na svetost okupivši se na misnom
bdjenju u Meðubiskupijskom sjemeništu na zagrebaèkoj
Šalati. Na misi koju je u sjemenišnoj crkvi predslavio
povjerenik za pastoral mladih Zagrebaèke nadbiskupije vlè.
Ivica Budinšæak, a pjesmom animirao Nadbiskupijski zbor
mladih, mladi su u homiliji koju je izrekao vlè. Milan
Danèuo razmišljali kako oni sami u svojoj svakodnevici
mogu nasljedovati svece, izvijestio je Ured za pastoral
mladih Zagrebaèke nadbiskupije. "Upravo èinjenica da smo
u svijetu, ali nismo od svijeta, poziva nas da poènemo
snažnije svjedoèiti svoju vjeru!", rekao je vlè. Danèuo.
Pojasnio je kako su i sveci bili obièni ljudi i potaknuo mlade
da promisle nisu li upravo u tim svojim nesavršenostima
pozvani nasljedovati svetost. Pozvao je mlade da se ugledaju
u Krista. Pojasnio je kako biti Kristov nasljedovatelj znaèi
oponašati, imati Isusa za uzor te dodao: "Možda neæemo
èiniti èuda, ali možemo oponašati mnogo drugih stvari koje
je Isus èinio – biti ponizni, skromni, imati srce za bližnje..."
Propovjednik je potom rastumaèio blaženstva pretoèivši ih u
našu svakodnevicu te dajuæi mladima savjete kako danas
živjeti blaženstva. Zakljuèivši kako "sveci nisu bili neki
nadnaravni ljudi koji su imali posebne moæi, nego su išli
putem blaženstava za Isusom", vlè. Danèuo je mladima za
"domaæu zadaæu" zadao poseban zadatak. Propovjednik je,
naime, pozvao mlade da odaberu jedno blaženstvo i
pokušaju ga na poseban naèin pretoèiti u praksu u svome
životu te tako žive svoj put svetosti poruèivši im: "Kad
bismo barem malo živjeli blaženstva u svom životu, veæ
bismo bili malo svetiji."
Deveti po redu Holywin održan u organizaciji Ureda za
pastoral mladih Zagrebaèke nadbiskupije pod geslom "Bog
ne trpi one koji miruju, a predodreðeni su za borbu",
nastavljen je u sveèanoj dvorani Meðubiskupijskog
sjemeništa scenskim prikazom kojim su mladi mladima
željeli predstaviti velikog svjedoka vjere iz teške hrvatske
prošlosti – bl. Stepinca. Scenarij je napisala Ivana Foretiæ,
koja je ujedno bila i redateljica.
12
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Svetkovina Svih svetih u Zadru
Zadar, 1.11.2014. (IKA) - Na svetkovinu Svih svetih, u
subotu 1. studenoga, zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ
predvodio je misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru na
kraju kojeg je udijelio papinski blagoslov s potpunim
oprostom. "Slaveæi blagdan Svih svetih, spominjemo brojne
kršæane junake. Meðu njima i nepregledan broj pripadnika
našeg naroda. Bog koji je vjeran svom obeæanju, nagradio ih
je za muke i patnje ovog života. To su ožalošæeni,
progonjeni, poniženi, siromašni, krotki, gladni i žedni
pravednosti, milosrdni i èista srca, koje je Isus nazvao
blaženima. Svima njima kaže, Blago vama, velika je plaæa
vaša na nebesima", rekao je mons. Puljiæ, istaknuvši da je
Isus svoju rijeè na Gori uputio ljudima koji znaju što su
patnje i križni putovi. Govori onima koji se hrvaju s
nezgodama života, a ne onima koji se osjeæaju sretnima i
zadovoljnima, uživaju bogatstvo i sreæu ovog svijeta, misleæi
da æe to trajati na zemlji.
Isus im se ne obraæa, jer zna da ga neæe razumjeti. "Iz
Isusova programatskog govora vidi se kako on ljudske
probleme želi rješavati dobrotom, a ne zloæom, oružjem
istine i snagom duha, a ne nasiljem. Logikom blaženstava
Krist želi prekinuti spiralu osvete, zlo pobjeðivati dobrotom i
ljubavlju. Tom strategijom nastupio je i poèeo osvajati
mase" rekao je nadbiskup, dodavši kako Isus ni na koga nije
potegao maè, biè, nije kleo.
"Propovjednici se osjeæaju nemoæno pred tim Isusovim
govorom. Ne mogu ljudima olakšavati terete ni umanjivati
muke i brige. Ne mogu im vraæati mrtve ni uklanjati bolesti,
donositi ovozemaljsko blagostanje. Mogu jedino ponavljati
iste Isusove rijeèi s Gore blaženstava. Jer one su davale
snagu i hrabrost milijunima kršæana kroz povijest. I dok su
se punili zatvori i umnažala gubilišta brojnih vjernika, te
Isusove rijeèi bile su jedine kadre ublažiti rane, otirati suze i
vraæati radost i nadu. Zato su blaženstva temelj kršæanske
civilizacije, evanðeoske humanosti, ljudske, obiteljske i
socijalne sreæe.
Nešto što nam je i danas najpotrebnije i najaktualnije",
istaknuo je nadbiskup Puljiæ. Upozorio je da obrisi
blaženstava i njihovih obeæanja nisu prepoznatljivi u
današnjim medijima punima skandala, pljaèke i kriminala.
"Koliko je Isusova duha zaživjelo u našoj civilizaciji? Hoæe
li se i kada poèeti ostvarivati njegova želja da se prekine
lanac nasilja, ogovaranja, mržnje i osvete? Prošla su dva
milenija od Isusovog govora na Gori. Kad æe ljudi poèeti
shvaæati i prihvaæati njegovu želju da se odbaci krvava
logika mržnje i nasilja? Kad æe se vratiti logici razuma,
savjesti i humanosti" upitao je nadbiskup Puljiæ, istaknuvši
da nam je Providnost udijelila biti svjedocima Božje
civilizacije pravde, dobrote, milosrða, krotkosti i mira.
"Svjesni velikog Oèevog dara da se veæ sada možemo
djecom Božjom zvati i da se još nije oèitovalo što æemo biti,
prikljuèimo se mnoštvu Isusovih slušatelja i usvajajmo
njegove propise, ustavne odredbe opisane u osam
blaženstava s Gore", potaknuo je mons. Puljiæ, podsjetivši da
je Isus izgovorio blaženstva na poèetku druge godine svog
javnog djelovanja i propovijedanja, nakon što se predstavio
narodu. Došlo je vrijeme da stvara kraljevstvo o kojem je
propovijedao, da mu ustavne norme i zakone, organizacijske
okvire i postavi starješine. Tih dana, neposredno prije govora
na Gori, odabrao je dvanaestoricu koji æe biti njegovi
vjesnici. Izdao im je zapovijed da idu po svem svijetu i
propovijedaju, krste i nauèavaju. "To je nova odredba, novi
zakoni i propisi. Po njima se ravnajte", zakljuèio je
nadbiskup Puljiæ.
.
Domovinske vijesti
ika
Kardinal Bozaniæ predvodio misu i molitvu odrješenja
na Mirogoju
Zagreb, 1.11.2014. (IKA) – Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ po tradiciji predvodio je na svetkovinu Svih
svetih, 1. studenoga, euharistijsko slavlje u crkvi Krista
Kralja na Mirogoju. U koncelebraciji je bilo desetak
sveæenika meðu kojima i zamjenik biskupskoga vikara za
grad Zagreb mons. Zvonimir Sekelj i rektor mirogojske
crkve dr. Zvonimir Kureèiæ.
U homiliji kardinal Bozaniæ naglasio je kako nam Crkva,
naša majka, predveèerje Dušnoga dana, spomena svih
vjernih mrtvih, rasvjetljava svetkovinom Svih svetih. Onamo
u vjeri i mi putujemo ohrabreni njihovih zagovorom i
primjerom. Na današnji se dan na izvrstan naèin oèituje
zajedništvo svih èlanova Crkva, bratsko zajedništvo izmeðu
nas i naših dragih koji su prešli granicu smrti. To je otajstvo
zajedništva svetih. Ovo sveto mjesto kao i druga groblja
diljem Lijepe naše i cijeloga svijeta ovih dana postaju mjesta
znakovitih okupljanja, mjesta na kojima se svjedoèi o životu
poslije smrti. U tom kontekstu, kardinal Bozaniæ pozvao je
na razmišljanje o nadi koja nas prati tijekom èitavog našeg
života, jer "danas i sutra su dani nade".
Takoðer je podsjetio kako smo svi pozvani na svetost prema
rijeèima sv. Pavla, jer svetost nije u prvom redu naše djelo,
nešto što možemo ostvariti svojim snagama. Ona je Božji
dar, dar Božje ljubavi, a èovjek je samo pozvan suraðivati s
Bogom i sa zahvalnošæu prihvaæati Božji dar spasenja.
Stoga, nama putnicima na ovoj zemlji sveci poruèuju da je
mir, sreæu, radost moguæe postiæi i u ovom životu, da je
moguæe postiæi svetost uz uvjet da se ne pogriješi Put, jer
"Put Jaganjca, put Božjeg milosrða, put obraæenja i
pomirenja s Bogom nas èisti od grijeha i usmjerava prema
pravom cilju. Dobar životni odnos s Bogom temelj je na
kojem se gradi svaki solidan odnos sa samim sobom, s
drugima, s društvom i sa svemirom", posvijetio je kardinal
Bozaniæ.
Ukazujuæi na hrvatske svece i blaženike, kardinal je
naglasio, kako nam povijest našega naroda i naše domovine
Hrvatske jasno pokazuje da su upravo oni bili promicatelji
prave crkvenosti i graditelji pravednijeg društva.
Oni su nam i danas orijentir, putokaz i nadahnuæe u
rješavanju teških prilika u koje je zbog neodgovornosti
dovedeno hrvatsko društvo. S ovog mjesta pozivam na
molitvu za branitelje i s braniteljima, molimo i za suradnju,
meðusobno poštovanje i uvažanje u našem društvu, istaknuo
je kardinal.
Ohrabrujuæi vjernike na putu svetosti, istaknuo je kako su
putovi svetosti mnogostruki i prikladni pozivu svakoga
èovjeka i to postaje visoko mjerilo redovitog kršæanskoga
života. Ovdje se dotièemo evanðeoske poruke o
blaženstvima, a ona su neophodno jednostavan uvjet za
kršæanski život. Ideali koji nam se danas predstavljaju nisu
samo stupanj moralne ili vjerske savršenosti. Oni su zapravo
smjerokazi da se ostane na ispravnome putu. Ako se iz dana
u dan ne ostvaruje poziv za siromaštvo duha i èistoæu srca,
za glad i žeð za pravednošæu kao i druga blaženstva postoji
opasnost da se luta stramputicama, a ostati na pravom putu
nastavio je kardinal "znaèi živjeti ovozemaljski život u
zajedništvu s Bogom sljedeæi Isusov primjer. To se oèituje
dobrotom srca, poniznošæu, blagošæu i milosrðem,
osjetljivošæu za pravednost i ljubavlju prema istini,
zauzimanjem za mir, pomirenje. Možemo reæi da je to
iskaznica koja nas kvalificira kao Božje prijatelje; to je
putovnica koja nam omoguæuje ulazak u vjeèni život".
Danas i tijekom ovih dana dok razmišljamo o životu i
zahvaljujemo Bogu za svoje drage pokojne, molimo zagovor
presvete Bogorodice Marije, bl. Alojzija Stepinca i svih
svetih koji veæ uživaju u punini vjeènoga života da i nas na
našem putu usmjeruju prema punini života u zajedništvu s
Bogom, rekao je na kraju homilije kardinal Bozaniæ.
Nakon poprièesne molitve, u procesiji se kardinal Bozaniæ s
koncelebrantima uputio do središnjega križa gdje je kardinal
izmolio molitvu odrješenja.
Kod križa kardinal Bozaniæ je rekao "pred nama trepere
tisuæu svijeæa kao simbol Isusa Krista koji je umro da bismo
mi živjeli i sebe prinio da bi i naš prinos bio plodonosniji.
Izgaranje i svjetlo slika su naše budnosti, zauzetosti i ljubavi
u išèekivanju ponovnoga Kristova dolaska. U križu
promatramo raspetu ljubav koja je toliko potrebna i našemu
svijetu. Gledamo umiranje koje je obuhvatilo sve patnje
prošlih, sadašnjih i buduæih vremena. Ovdje smo veèeras
zajedno, jer vjerujemo da je po Kristovu uskrsnuæu smrt
uništena i da nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove.
U toj vjeri molimo Suca živih i mrtvih za sve pokojne da im
Bog udijeli oproštenje grijeha i da ih uskrisi u posljednji
dan". Euharistijsko slavlje pjevanjem je uvelièao zbor župe
Marije Pomoænice s Knežije.
Svi sveti u Puli
Nakon mise blagoslovljena je obnovljena sveæenièka
grobnica
Pula, 1.11.2014. (IKA) - O blagdanu Svih svetih, 1.
studenoga, misno slavlje na pulskom Gradskom groblju
predvodio je poreèki i pulski biskup Dražen Kutleša, uz
koncelebraciju petnaestak sveæenika. Nakon mise
blagoslovljena je obnovljena sveæenièka grobnica. U
svecima vidimo naše uzore kako trebamo živjeti, rekao je
biskup u propovijedi. U evanðelju je postavljeno temeljno
pitanje za svakoga od nas: Kako doæi do toga odredišta?
Kako doæi do vjeènosti, do spasenja, što uèiniti da baštinimo
život vjeèni? Isus iznosi svoj nauk, iznosi svoja Blaženstva,
sažetak svega onoga što je govorio u evanðeljima. Time je
želio reæi da postoje Božje zapovijedi koje nas pozivaju da
nešto vršimo izvana, a Blaženstva nas pozivaju da èinimo
nešto iz dubine duše, da èinimo iz nutrine svoga srca.
Blago krotkima, blago mirotvorcima, blago milosrdnima…
Blaženstva su ta koja èine da, ako smo takvi u dubini svojih
srdaca, onda i naša djela budu takva. Buduæi da smo djeca
Božja, put do našega odredišta je Isus Krist i On nam je
putokaz kako doæi do te vjeènosti. On je iz poslušnosti Ocu
dao život kako bi spasio nas, i mi smo po uzoru na njega
pozvani na poslušnost. On je toliko ljubio Oca i Èovjeka da
je iz Kraljevstva nebeskog došao na ovu zemlju kako bi nas
spasio. Smisao našega opstojanja jest voljeti Boga i
bližnjega, to je srž svih blaženstava, stav srca koje se
usredotoèuje više na Boga i na druge ljude nego na sebe,
zakljuèio je biskup. Misa je završena tradicionalnim
blagoslovom grobova.
Nakon mise biskup i sveæenici posjetili su obnovljenu
sveæenièku grobnicu koja se nalazi odmah pored središnjeg
križa na sredini starog dijela groblja. U grobnici je pokopano
više pulskih kanonika, sveæenika i redovnika. Nakon
prigodne molitve biskup je blagoslovio sveæenièku grobnicu.
Grobnica je, zalaganjem generalnog vikara mons. Vilima
Grpca, dekana preè. Milana Mužine i drugih pulskih
sveæenika, potpuno obnovljena. Povijesni kameni spomenici
zadobili su svoj negdašnji sjaj, a posve je ureðeno i okolno
poploèenje.
.
5. studenog 2014. broj 44/2014
13
Domovinske vijesti
Svetkovina Svih svetih u Požeškim Sesvetama
Sveci su oni ljudi koji usred povijesti ljudskih nemoæi,
siromaštva, progona, gladi i žeði otkrivaju povijest Božje
moæne ljubavi koja ima svoje središte i vrhunac u Isusu
Kristu, istaknuo biskup Škvorèeviæ
Požega, 1.11.2014. (IKA) - Na svetkovinu svih svetih, 1.
studenoga, požeški biskup Antun Škvorèeviæ posjetio je
župu Požeške Sesvete i u župnoj crkvi predvodio središnje
slavlje župnog zaštitnika u zajedništvu sa župnikom Tomom
Cybulom i sveæenicima Pleternièkog dekanata na èelu s
dekanom Antunom Æorkoviæem. Nakon župnikova pozdrava
biskup je nazoènim vjernicima kazao da nas današnja
svetkovina usred trenutaènih osobnih i narodnih nevolja
podsjeæa da postoji mnoštvo ljudi koji su na ovom svijetu
prolazili sliènim putem, bili vjerni Bogu te postigli puninu
života u Isusu Kristu. Pozvao je vjernike da provjere kojim
putem idu u svom životu, da odvažno odbace sve što ih
udaljuje od Boga i zauzetije žive povezanost s njime u svojoj
sesvetskoj župnoj zajednici te da zamole svete da im u tom
budu na pomoæ. Ujedno ih je pozvao da se sjedine u molitvi
i s hrvatskim braniteljima koji ovih dana javno oèituju
ranjenost zbog odnosa prema njima.
U homiliji biskup je podsjetio na teško stanje u svijetu koje
je stvorilo nasilje u Iraku, Siriji i Ukrajini te na krizu u
Hrvatskoj koja nadilazi gospodarsku razinu. Spomenuo je
kako na temelju toga mnogi postavljaju pitanje "kamo ide
ovaj svijet" i "gdje æe završiti Hrvatska". Kazao je da nitko
bolje od svetaca ne zna odgovor na to pitanje. Protumaèio je
kako nam novine, radio, televizija i drugi mediji
svakodnevno iznose èinjenice koje svjedoèe o ljudskoj
nemoæi i vrtnji u zaèaranom krugu zla te da je to svijet
dugovan ljudskoj naravi ranjenoj zlom. Spomenuo je kako
treba poslušati sv. Ivana Apostola u drugom èitanju koji
poziva: "Gledajte, koliku nam je ljubav darovao Otac, te se
sinovima Božjim zovemo i jesmo". Istaknuo je da su sveci
oni ljudi koji usred povijesti ljudskih nemoæi, siromaštva,
progona, gladi i žeði otkrivaju povijest Božje moæne ljubavi
koja ima svoje središte i vrhunac u Isusu Kristu, njegovoj
žrtvi ljubavi na križu koja je pobijedila zlo i smrt, otvaraju
joj svoja biæa, i usred mnogih nevolja bivaju njome
zahvaæeni, lijeèeni i preobražavani za život koji može
darovati samo ljubav.
Dodao je da taj isti sv. Ivan u odlomku iz Knjige Otkrivenja
na poseban književni naèin tumaèi kako povijest
èovjeèanstva i svemira ima u Isusovoj pobjednièkoj ljubavi
svoj smisao i cilj, oslikan zajedništvom neizbrojivog
mnoštva koje je prošlo kroz nevolje velike i ubijelilo svoje
haljine u krvi Janjeta pobjednika nad smræu. Zakljuèio je
kako ljubav daje misao i dovodi k cilju povijest
èovjeèanstva, da to vidi sv. Ivan pogledom srca obasjana
Božjim svjetlom, da su to vidjeli sveci, ukljuèili se u tu
povijest i postali njezini dionici u punini. Biskup je pozvao
vjernike da svakodnevno usmjeravaju svoj pogled na Božju
istinu o èovjeku koja se zove ljubav, jer da ona jedina
izgraðuje, dok sebiènost i zloæa razara, o èemu nam svjedoèi
stanje mnogih brakova i obitelji, dogaðanja na politièkoj,
gospodarskoj i drugim razinama života. Potaknuo je župljane
da nastoje oko izgradnje meðusobne povezanosti i
zajedništva u svojoj župi te pomažu jedni drugima u kuæama
i na njivama, ali još više da budu bliže Bogu.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup je podsjetio na
posebno znaèenje sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške
katedrale èije se 500. obljetnice roðenja spominjemo te je
predveo molitvu nakon koje su svi uskliknuli geslom "Samo
je Bog dostatan". Biskup je kazao vjernicima da ne zaborave
tu snažnu poruku sv. Terezije kako je samo Bog odgovor na
ono za èim nam srce èezne.
14
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Svetkovina Svih svetih u Dubrovniku
Dubrovnik, 1.11.2014. (IKA) - Vjernicima okupljenima na
misi na Gradskom groblju Boninovo na svetkovinu Svih
svetih, 1. studenoga, dubrovaèki biskup Mate Uziniæ
objasnio je razliku izmeðu slavlja svetkovine Svih svetih i
Dušnoga dana. "U svetkovini Svih svetih prepoznajemo
svoju braæu i sestre koji su u potpunosti sjedinjeni s Bogom.
Danas meðu njima osobito promatramo one kojima nije
posveæen neki drugi dan u godini, one koji su 'bezimeni'".
Dok u radosti zbog njih slavimo Boga, mi vjerujemo da se
oni pred Bogom zauzimaju za nas. Zato im upuæujemo svoje
molitve za zagovor. Istovremeno u njihovom životu želimo
vidjeti primjer koji æemo nasljedovati, kako bismo i mi imali
buduænost u sjedinjenju s Bogom."
Za razliku od ove svetkovine, u Dušnom danu spominje se
braæe i sestara koji su umrli u milosti i prijateljstvu s Bogom,
ali još nisu spremni za potpuno sjedinjenje s njim, nego se za
to sjedinjenje moraju proèistiti. Crkva to stanje naziva
Èistilištem, a o odnosu prema njima biskup je rekao: "Dok
na njihovo proèišæenje gledamo sa suosjeæanjem, za njih
Bogu prinosimo mise, molitve, milostinju, oproste i djela
pokore da bi i oni mogli prispjeti blaženom gledanju Boga.
Osim molitve za našu braæu i sestre, mi se u ovom danu
molimo i našoj braæi i sestrama jer vjerujemo ne samo u to
da mi možemo pomoæi njima, nego i da oni svojim
zagovorom mogu pomoæi nama. I dok pomažemo
pokojnicima svojim molitvama i drugim što za njih èinimo, a
èemu možemo pridružiti i brigu za grobove i cvijeæe koje
stavljamo i svijeæe koje palimo, mi i sami sebe oblikujemo i
usmjeravamo prema onome što je stvarno bitno."
Biskup je upozorio i na potrebu vlastitog posveæenja kako bi
svatko, po završetku zemaljskog putovanja, u potpunosti
zaživio vjeèno zajedništvo s Bogom, o èemu govore i misna
èitanja. Posebice se zadržao na tumaèenju Osam blaženstava
istièuæi: "Svetost nije samo stvar prošlosti. Svetost je i naša
zadaæa. O njoj ovisi naše biti ili ne biti. Zato svece moramo
vidjeti i meðu nama živima. Mi moramo biti sveci!" Svetim
se postaje živeæi u skladu s blaženstvima koja su sažetak
evanðelja Isusa Krista, kazao je biskup te pojasnio: "Biti
uvršteni meðu one koji su u blaženstvima spomenuti kao oni
kojima je blago, znaèi biti veæ sada o ovdje uvršten meðu
svece. Svetost se veæ sada vidi na licima siromaha duhom,
ožalošæenih, krotkih, gladnih i žednih pravednosti,
milosrdnih, èistih srcem, mirotvorca, progonjenih zbog
pravednosti jer na njihovim licima prepoznajemo lice Isusa
Krista. Oni su on i on je oni. On u njima – nadam se da
možemo reæi i u nama jer to je naš temeljni kršæanski poziv
– nastavlja svoje poslanje po Duhu Svetome kojega je
darovao svojoj Crkvi, ali na razlièite naèine daruje i svim
drugim ljudima dobre volje koji se trude živjeti u skladu sa
svojom savješæu i èiniti dobro. Vjeèno zajedništvo s Bogom
u radosti svetih u Kristu Isusu je otvoreno za sve one koji su
osjetili Božji poziv i koji su mu se odazvali živeæi u skladu s
evanðeljem, kao i sve one koji su se trudili i trude u skladu
sa svojom savješæu èiniti dobro, èak ako uopæe nisu
vjernici."
Na misi je koncelebriralo desetak sveæenika meðu kojima i
župnik župe sv. Petra Boninovo na èijem podruèju se nalazi
gradsko groblje. Sudjelovao je i veliki broj vjernika i
redovnica. Na kraju mise biskup Uziniæ je predmolio
molitvu za pokojne te pozvao vjernike da se u tišini pomole
za one za koje oni posebno žele moliti, svoje oèeve i majke,
djedove i bake, braæu i sestre, sinove i kæeri, rodbinu,
prijatelje, znance, za one "s kojima smo dijelili život, a sada
nisu više meðu nama."
ika
Svetkovina Svih svetih u Sisku
Sisak, 1.11.2014. (IKA) - Na blagdan Svih svetih, u subotu
1. studenoga, sisaèki biskup Vlado Košiæ predslavio je
euharistiju ispred crkve Pohoda Blažene Djevice Marije na
sisaèkom Viktorovcu, u neposrednoj blizini Gradskoga
groblja Viktorovac. U koncelebraciji bili su kancelar
biskupije mons. Marko Cvitkušiæ, domaæi župnik Branko
Koretiæ i sveæenici Sisaèko-katedralnoga dekanata. Kada
naša muka i naša žrtva pokazuju da imamo ljubavi, da smo
se spremni žrtvovati za ono što najviše volimo i u što
vjerujemo, tada i krv Kristova, prolivena za sve ljude, pere
sve naše grijehe i nadomješta naše slabosti i daje nam
potrebnu jakost i izdržljivost, istaknuo je biskup u homiliji.
Nisu li upravo s takvom ljubavlju tolike naše žene, majke i
bake, toliki naši oèevi, djedovi i muževi, u teškoæama života,
u teškim uvjetima i bez puno sredstava za život, ali s
velikom ljubavlju svjedoèili da se isplati živjeti – kada su
podizali svoju, pa i brojnu djecu, kada su žuljevitim rukama
zaraðivali za kruh svagdašnji, kada su èuvali svoju braènu
vjernost i kada se nisu predavali pred svakom krizom i
poteškoæom? Nisu li i naši hrvatski branitelji bili voðeni tom
istom ljubavlju, kada su u rovovima, po snijegu i kiši, bez
prave opreme i odjeæe, ustrajali u obrani Domovine? Zar im
nije bila vrednija ona krunica oko vrata, koju im je pri
ispraæaju na bojište poklonila njihova majka ili supruga, zar
im nije bila toplija ona vesta ili one rukavice i èarape koje su
im isplele njihove najmilije ili im darovale žene iz Bedema
ljubavi, negoli najnovije vojnièke èizme, kaputi i oprema?
Da, bilo je to zato što su i oni imali ljubavi, što ih je nosila
ljubav i prema njihovim obiteljima, i prema njihovoj ženi i
djeci, prema èitavoj Domovini", rekao je biskup te podsjetio
na zanimljivu knjigu Esther Gitman "Kad hrabrost
prevlada", u kojoj autorica opisuje spašavanje Židova u
NDH. I sama je jedna od njih, u svom je istraživanju
pronašla da je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za vrijeme
II. svjetskog rata spašeno oko treæina Židova, tj. oko 9500
njih i to hrabrošæu pojedinaca i institucija, što svjedoèi da su
i u najtežim prilikama postojali hrabri ljudi koji su bili
sposobni pružati zaštitu i ljubav bližnjima u nevolji. U
nastavku, biskup je i podsjetio na svjedoèanstvo Lojze
Buturca koje govori o spašavanju ratne djece u Sisku. "To
spominjem zato što se u javnost neprestano iznose neistine
da je u ratu ubijeno 2 tisuæe djece s Kozare, èak se i optužuje
Crkvu, sveæenstvo i vjernike za to, a istina je bila sasvim
drukèija: vjernici su, na èelu s kardinalom Alojzijem
Stepincem, katehetom Petrom Žagmeštrom, èasnim sestrama
i tolikim vjernicima upravo u našem Sisku pružili zaštitu i
brinuli se o toj djeci, koja su pristigla u Sisak 3. kolovoza
1942. te je osnovano 'Prihvatilište za djecu izbjeglica' koje je
tu djelovalo do 8. sijeènja 1943. Od njih oko 7000 srpske
djece je spašeno oko 6000, dok su druga umrla od gladi i
bolesti. Mislim da je to veliko djelo milosrða o kojem se
treba govoriti jer ako šutimo, neprijatelji istine ga izvræu i
one koje bi trebalo hvaliti, optužuju i blate. Mi danas
zahvaljujemo onima koji su imali suæuti i zbrinjavali tu
djecu, mi se danas sjeæamo svih tih nepoznatih i velikog
broja hrabrih i dobrih ljudi koji su drugima pomagali, koji su
druge spašavali! Nisu gledali njihovu vjeru ni naciju, nisu se
bojali ni prijetnji ni zastrašivanja, bili su hrabri i iskazivali
su ljubav prema bližnjima! Takvi su i naši hrvatski branitelji,
ljudi koji su obranili i naš grad Sisak, i našu Hrvatsku",
rekao je biskup te dodao kako se ovih dana Hrvatska
priprema za obilježavanje tužne obljetnice stradanja
Vukovara. "U tom gradu – heroju branitelji su nadljudskim
snagama zadržavali neprijatelja i prkosili nemoguæemu: tri
su mjeseca izdržali i branili Hrvatsku. Mnogi od njih su
ubijeni, mnogima se još ni za grob ne zna, a mnogi su ostali
Domovinske vijesti
invalidi, bez dijelova tijela i bez sposobnosti da se brinu za
svoje obitelji. Ali oni su ponosni na svoje djelo, jer su
obranili Domovinu. Pokazali su nadljudsku hrabrost jer ih je
nosila ljubav prema Domovini. Imaju pravo biti ponosni, i
svi mi koji im moramo ostati zauvijek zahvalni. No, oni su
ovih dana u protestu, oni pred svojim ministarstvom
organizirano veæ dva tjedna prosvjeduju. Zašto? Zar su tužni
što im nedostaju ruke ili noge, što nemaju ovo ili ono? Ne,
draga braæo i sestre! oni nisu tužni što nemaju dijelove tijela,
na to su ponosni, ali tužni su što nemaju dostojanstvo koje
im uskraæuje dati i priznati trenutna vlast u našoj državi. To
njih boli, ne bole ih toliko rane, koliko nepoštovanje i prezir.
A oni su zaslužni za našu slobodu i mir, za našu Domovinu i
naš život u njoj. Molimo se danas i za njih! Da se naðe
rješenje i da ne umiru više, da se ne ubijaju, da se ne
zapaljuju, da ne stradavaju na hladnoæi želeæi tako privuæi
pozornost odgovornih koji im ju ne pružaju", zakljuèio je
biskup Košiæ.
Nakon misnog slavlja biskup se sa sveæenicima i više stotina
okupljenih vjernika u procesiji uputio do središnjeg križa
Gradskog groblja gdje su molili za pokoj svih duša èiji su
posmrtni ostaci pohranjeni na ovom groblju. Ljepoti
liturgijskog slavlja pridonijeli su èlanovi župnog zbora pod
vodstvom prof. Dore Gazibare.
Svetkovina Svih svetih na splitskom groblju Lovrinac
Split, 1.11.2014. (IKA) - "Svetkovina Svih svetih je blagdan
koji nas podsjeæa na dimenziju naše smrtnosti, ali i na još
važniju stvar za naš život - na ljubav Božju, na ljubav Boga
Oca koji nas želi vidjeti u punini svoga života. Vjerujemo da
su tu puninu ostvarili naši dragi pokojnici. Toj punini
hodimo i mi u vjeri i nadi te želimo svoj život vidjeti u ovoj
svijesti smrtnosti i u svijesti života u kuæi Oca Nebeskoga.
Vjerujem da obje dimenzije možemo najjaèe doživjeti
upravo na ovom mjestu, na groblju gdje smo svjesni svoje
ogranièenosti, ali gdje smo otvoreni u vjeri i nadi prema
punoj istini o životu našemu i životu naših dragih
pokojnika", kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin
Barišiæ predvodeæi, na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga,
misno slavlje na splitskom groblju Lovrinac.
"Život je Božji dar, dar kojega naša zemaljska ogranièenost i
osobna grešnost oblaèi u odjeæu radosti i žalosti, dobrote i
zloæe. Uza sva ogranièenja, smrtnost i naše slabosti, u nama
je duboka èežnja za vjeènošæu i nada za puninom života.
Život nam je obilježen manjim ili veæim dogaðajima veselja
ili tuge. Životno nam iskustvo svjedoèi: podijeljena radost s
drugima se umnaža, žalost umanjuje. Nažalost, danas èesto
ostajemo sami i osamljeni i u svojoj radosti i u svojoj žalosti,
pa nam se radost umanjuje, a žalost uveæava", rekao je
nadbiskup Barišiæ u propovijedi. "Svetkovina Svih svetih
povezuje i premošæuje ne samo tolike oblike naše
svakodnevne zemaljske osamljenosti, veæ je svojevrsni most
i poveznica s nebeskom, onom posljednjom, stvarnošæu.
Blagdan Svih svetih zajedništvo je u svim našim
dimenzijama, zemaljskim i nebeskim. Svjedoèi to
blagdansko obiteljsko zajedništvo u domu, kao i posjet
obiteljskoj grobnici svojih pokojnika. Dok se sjeæamo
bolnog rastanka s našim dragim pokojnima, mi u nadi
slavimo našu nebesku radost sa svima svetima". Istaknuo je
kako je današnja svetkovina jedna od sveèanijih slavlja u
kršæanskom kalendaru te podsjetio kako se poèetno slavio
spomendan svih kršæanskih muèenika prvih stoljeæa koji su
ostali nepoznati nama, ali ne i Bogu. Njihova imena nisu bila
zapisana u ljudski kalendar, ali su upisana u knjigu života
Božje ljubavi. Kasnije su u svetkovinu Svih svetih ukljuèeni
i svi oni koji nisu umrli muèenièkom smræu, veæ prirodnom
5. studenog 2014. broj 44/2014
15
Domovinske vijesti
smræu, a trudili su se vjerno slijediti Krista Gospodina.
"Neizmjernom mnoštvu svetih muèenika i svjedoka vjere,
snagom Kristove ljubavi vidimo pridružene i svoje mile i
drage, èiju je patnju Gospodin preobrazio u radost, a
zemaljsku smrtnost u nebesku puninu života. Radost
nebesnika zahvaæa i nas zemaljske putnike, putnike prema
domu Oca nebeskoga. U radosti svih svetih pogledom vjere i
nade nadilazimo granice smrti i groba. Danas nam jaèe
odjekuju rijeèi koje smo slušali i pohranili u srcu dok smo se
opraštali od svojih milih i dragih: Tvojim se vjernima,
Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne
dom ovozemnog boravka, stjeèe se vjeèno prebivalište na
nebesima". Okupljeni oko stola Gospodnjega, na kojemu
uskrsli Krist s nama ovdje lomi kruh života, neka nam Krist
bude hrana, svjetlo, ohrabrenje za sve naše patnje i sive
dane; za sve boli, nepravde, kušnje, izazove i poteškoæe u
braku i obitelji; u svim našim životnim situacijama i
odnosima koji nam prijete poniženjem i porazom, nas i naših
bližnjih. Kao ljudi i kršæani u zajedništvu sa svima svetima,
pozvani smo "veæ sada" i ovdje biti na strani života, biti
svjedoci i branitelji dostojanstva svakog èovjeka", kazao je
nadbiskup i pozvao da budimo život, a ne da ga gasimo u
raznim oblicima smrti prije neizbježne smrti, jer kao što smo
mi zato zahvalni našim dragim pokojnicima, i novi naraštaji
od nas to oèekuju.
Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli su brojni
vjernici, ministranti, èasne sestre, bogoslovi, pjevaèi
sastavljeni od više splitskih župnih zborova pod vodstvom
fra Stipice Grgata i oko èetrdeset sveæenika, do središnjega
križa "obgrljena" svijeæama gdje je nadbiskup izmolio
blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve.
Misa uz 90. obljetnicu smrti sl. Božjega biskupa Josipa
Langa
Zagreb, 1.11.2014. (IKA) - U spomen na 90. obljetnicu
smrti sluge Božjega biskupa Josipa Langa u crkvi Sv. Marije
na zagrebaèkom Dolcu u nedjelju 1. studenoga, na
svetkovinu Svih svetih, slavljena je sveèana poldana misa.
Euharistijsko slavlje predvodio je vlè. Vlado Razum,
duhovnik Nadbiskupskog sjemeništa u Zagrebu, suslavili su
mons. Ivica Kecerin, bivši župnik Sv. Marije, preè, Branko
Picek, prebendar te župnik Zlatko Golubiæ.
Evanðelje je pred punom crkvom u kojoj je grob u kojem je
pokopan biskup Josip Lang, veliki dobrotvor siromaha,
navijestio preè. Picek, a u homiliji je vlè. Razum povezao
slavljenje svetkovine – Svih svetih s 1. Ivanovom
poslanicom u kojem nam evanðelist govori o velièini ljubavi
koju nam je darovao Otac te se zovemo djeca Božja i jesmo.
Stoga je svatko od nas ljubljeno dijete Božje, i svaki je od
nas pozvan na svetost da je živi onako kako nam je naš
Gospodin svojim životom pokazao. Pojasnivši znaèenje
svetkovine Svih svetih, kazao je da su sveti i svi oni koji
nisu kanonizirani, kao i oni koji su pošli pred nama u
nebesku domovinu i vjerujemo da su kod Oca, ali i svi oni
koji sveto žive tu meðu nama. Jedan od takvih bio je biskup
Lang, kazao je, kazavši da je umro na glasu svetosti 1.
studenoga 1924. u Zagrebu. Bio je pokopan u arkadama na
zagrebaèkoim Mirogoju, ali je na traženje župljana njegovo
tijelo preneseno i pokopano u crkvi Sv. Marije na Dolcu. Na
kraju mise pred grobom u kojem je pokopan biskup Lang,
vlè. Razum je izmolio molitvu za njegovo skoro proglašenje
blaženim.
.
16
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Svetkovina Svih svetih u Rijeci
Rijeka, 1.11.2014. (IKA) - "Svi sveti i Dušni dan nisu samo
vremenski meðusobno povezani, nego je njihova veza puno
dublja i èine je oni kojima su ovi dani posveæeni. Sveci i
ostali pokojnici prethodili su nam u ovom životu i
mnogoèime su nas zadužili, toliko da bez njih i baštine ne
bismo bili to što jesmo", rekao je rijeèki nadbiskup Ivan
Devèiæ u crkvi Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali 1.
studenoga, predvodeæi sveèano misno slavlje u povodu
proslave svetkovine Svih svetih i Dušnog dana. Od svetaca i
naših pokojnika naslijedili smo život, biološke i duhovne
gene, oblikovani smo vrijednosnim i životnim stavovima
koje su nam posvjedoèili i prenijeli, a posebno smo im
zahvalni što su u nas usadili vjeru u Isusa Krista i vjeèni
život. Svetkovina Svih svetih i Dušni dan na poseban naèin
nas pozivaju na sabranost i razmišljanje o tome koliko
dugujemo onima koji su živjeli prije nas, rekao je nadbiskup.
"Svi smo meðusobno povezani vidljivim i nevidljivim nitima
koji se protežu kroz vrijeme i prostor. U današnje vrijeme,
koje je obilježeno globalizmom, to nam je lakše shvatiti
nego u vrijeme kada su ljudi živjeli izolirano. Ali potpuno
izolirani nisu bili. O tome svjedoèe prve stranice Svetog
pisma, koje govore o grijehu prvih ljudi, koji se prenosi s
naraštaja na naraštaj." Premda postoji solidarnost u grijehu,
snažnija je solidarnost u dobru, u nesebiènosti, opraštanju i
ljubavi. Ovi nas dani posebno na to podsjeæaju, ali i potièu
da se angažiramo oko one istinske solidarnosti u svetosti
koju trebamo dijeliti sa svim ljudima i prenijeti je buduæim
naraštajima, poruèio je nadbiskup Devèiæ. Svetkovina Svih
svetih i Dušni dan pozivaju nas na uranjanje u sebe, na
razmišljanje i ispitivanje kako živimo, što oko sebe širimo,
što æemo ostaviti u baštinu svojim potomcima i hoæe li nas
oni pamtiti po dobru li zlu, kao svece ili grešnike? "Jesmo li
u svom nemiru, užurbanosti i zaokupljenosti svakodnevicom
sposobni èuti što nam naši dragi pokojnici žele savjetovati,
na što nas upozoriti? Znamo li èuti poruke naših svetaca i
crkava? Kad bismo se htjeli zaustaviti i poslušati ih, sigurno
bi se mnogo toga u našim životima promijenilo. Sigurno bi
postali smireniji, radosniji, otvoreniji Bogu i ljudima, a
posebno našim bližnjima." Crkve sa svojim kipovima i
slikama svetaca, kao i groblja naših dragih pokojnika,
govore nam da se smirimo, zastanemo, razmislimo,
pomolimo i naðemo vremena za bitno, za Boga i bližnjega,
da ne trošimo vrijeme na ono što neæemo moæi ponijeti sa
sobom s ovoga svijeta, poruèio je nadbiskup.
"Tišina svetih prostora i mir s naših groblja mogu ljekovito
djelovati na našu užurbanost, uznemirenost, zaokupljenost s
važnim i nevažnim stvarima, mogu biti lijek za dušu i srce.
Kao da nas ta sveta mjesta pozivaju i opominju: Èovjeèe,
stani, saberi se, razmisli, oslobodi se privida, otvori se
istinskom životu u vjeri, ljubavi i nadi, jer stvoren si za
vjeènost, za zajedništvo, za ljubav koja nikada ne prestaje, za
Boga i njegovo kraljevstvo." Zakljuèujuæi propovijed
istaknuo je da se pokojnicima ne molimo za njihov zagovor,
nego se molimo Bogu za njih da im bude milostiv, grijehe
im oprosti i svojim svetima ih pribroji. Ako istinski volimo
svoje pokojnike, dokazivat æemo to molitvama i misama za
njih. Svaka takva molitva je ispovijed naše vjere da se smræu
èovjeku život ne oduzima, nego mijenja, a našim
preminulima najbolja pomoæ koju im možemo pružiti. Stoga,
svetkovina Svih svetih i Dušni dan potièu nas na sabranost,
uèvršæuju u vjeri, bude u nama nadu i ljubav, ali i podsjeæaju
da smo i sami pozvani na svetost, rekao je nadbiskup. Po
završetku misnoga slavlja vjernici i sveæenici, predvoðeni
mons. Devèiæem, u procesiji su se uputili do središnjeg križa
na groblju Kozala gdje je nadbiskup predvodio molitvu
odrješenja za pokojne.
ika
Svetkovina Svih svetih u Osijeku
"Želim s vama moliti kako za sve vaše pokojnike, tako i da
nam vjera u Isusa Krista, raspetoga – ali i uskrsloga, bude
izvor životnoga smisla i snage za suoèavanje sa životom i za
izgradnju novoga neba i nove zemlje", istaknuo nadbiskup
Hraniæ
Osijek, 1.11.2014. (IKA/TU) - Na svetkovinu Svih svetih,
1. studenoga, u osjeèkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla,
apostola, veèernje misno slavlje predvodio je ðakovaèkoosjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ u zajedništvu s domaæim
župnikom mons. Adamom Bernatoviæem, a posluživao je
ðakon Ilija Dogan.
Govoreæi o evanðeoskom èitanju, nadbiskup Hraniæ istaknuo
je kako Isus, kada govori o svetosti i o zakonu ulaska u
Kraljevstvo Božje, ne polazi od 10 Božjih zapovijedi, a kao
kriterij za ulazak ne postavlja ni vjernost pouci i
zapovijedima, nego izgovara Blaženstva.
Uoèio je da su siromasi duhom èesto bili ožalošæeni, gladni i
žedni pravednosti, koji su unatoè tome ostali krotki i ponizni
pred Bogom, vjerni njegovim zapovijedima, oèekujuæi od
njega sve, naglasio je i nastavio: "Na tragu Isusovih
blaženstava i pisac Knjige Otkrivenja hrabri kršæanske
vjernike u vremenu okrutnoga progonstva.
Ne prepoznajemo li i ovih dana ostvarenje rijeèi i poruke o
onima koji su obijelili svoje haljine u krvi Jaganjèevoj i koji
dolaze iz nevolje velike, te Isusove rijeèi 'blago' svima
onima koji su u svom životu, izazovima, krizama,
progonima, kroz stradanja u Domovinskom ratu, bili
prisiljeni gubiti svoje zdravlje i snage po poljima i u
tvornicama, odlaziti na rad u inozemstvo, poèinjati život
ispoèetka na srušenom ognjištu ili izvan Domovine, a ovih
dana posjeæujemo njihove grobove?
Nisu li meðu onima koji su otišli 'iz nevolje velike', gladni i
žedni pravednosti, i toliki naši roditelji, djedovi i bake,
roðaci i prijatelji, koji su se – uistinu siromašni duhom i èisti
srcem – do kraja darivali svojoj djeci i obiteljima, radili,
muèili, gubili zdravlje, a èesto ostajali ožalošæeni jer nisu
doživjeli ostvarenje svojih nadanja - Hrvatsku kakvu su
sanjali, oèekivano vrednovanje svoje djece i unuèadi?
Nisu li meðu onima koji su k Bogu otišli 'iz nevolje velike' i
oni što su kroz minsko polje bili tjerani iz svojih kuæa,
ubijani po kazamatima, oni koje i danas vodimo nestalima,
koji su stradavali zbog savjesti i vjeroispovijesti te ne znamo
njihove grobove ili im sluèajno kosti otkrivamo po
masovnim grobnicama 60 i više godina nakon progona."
Na kraju homilije, nadbiskup je okupljenima rekao kako ih
ne želi na ovaj dan, niti pred preranom smræu i grobovima
pokojnika, niti pred nelegalnim ili legalnim oblicima
nepravde, jeftino tješiti Nebom te je poruèio: "Želim s vama
moliti kako za sve vaše pokojnike, tako i da nam vjera u
Isusa Krista, raspetoga – ali i uskrsloga, bude izvor
životnoga smisla i snage za suoèavanje sa životom i za
izgradnju novoga neba i nove zemlje.
Jer On je konaèni Sudac živih i mrtvih, a Njegovu oku i
Njegovu srcu koje nas ljubi, ništa skriveno ostati neæe. Zato
je groblje pravo mjesto za slušanje i susret s Isusovim
rijeèima blaženstava."
.
Domovinske vijesti
Blagoslov spomen-ploèe vlè. Mati Kolundžiæu u Maji
Maja, 2.11.2014. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæ
predvodio je 2. studenoga u župnoj crkvi Sv. Ilije u Maji
misu za vlè. Matu Kolundžiæa, roðenog u Slavonskom
Kobašu, upravitelja župa Maja i Gora, ubijenog kod
Karlovca 23. sijeènja 1945. godine. Biskup je na ulazu u
crkvu blagoslovio novopostavljenu spomen-ploèu za toga
sveæenika, a pod misom je krstio Lovru i Petru, peto i šesto
dijete u obitelji Željka i Mirjane Krkaè. U koncelebraciji bio
je domaæi župnik Ivica Maðer.
U homiliji biskup je poruèio okupljenima kako su pred njima
tri važne teme za razmišljati na današnji dan. Prva je
blagoslov i postavljanje spomen-ploèe ubijenom sveæeniku
Kolundžiæu, druga je tema Dušni dan, spomen svih vjernih
mrtvih, za koje danas po èitavoj Crkvi kršæani mole, i treæa
je radosno slavlje krštenja petog i šestog djeteta obitelji
Krkaè. Biskup je podsjetio na životni put vlè. Kolundžiæa.
"Roðen je 1909. godine u Slavonskom Kobašu, a 1934.
godine blaženi Alojzije Stepinac zaredio ga je za sveæenika.
Bio je kapelan u Kutini i Mariji Bistrici, a 1937. i 1938.
godine župnik u Maji, te zatim i u Gori. Nakon što je
premješten na Nadbiskupijski duhovni stol u Zagreb, godine
1942. bio je premješten u Dugu Resu gdje je u župi sv. Petra
ubijen u noæi s 22. na 23. sijeènja 1945. godine. Došli su po
njega u partizanskim uniformama tražeæi da poðe s njima u
komandu i više se nikada nije vratio. Prièa je bila da su se to
ustaše preobukle u partizane jer ih je on kritizirao, osobito
smrt vješanjem jednog mještanina koji je više dana bio
obješen, a on je tražio da ga se pokopa. I sama njegova
neæakinja koja je bila u župnom dvoru rekla je da to nije bilo
od ustaša, ali kako svi drugi analitièari govore vrlo je
vjerojatno da su ipak bili oni, jer su mu prijetili i jer je
njegovo naèelo, koje mu piše i na grobu u Dugoj Resi, bilo
"ljubiti pravdu, mrziti nepravdu". Inaèe to geslo piše i na
grobu blaženog Alojzija Stepinca s dodatkom "ljubiti
pravdu, mrziti nepravdu to je moje naèelo, u ljubavi prema
hrvatskom narodu neæu se dati ni od koga natkriliti". On je
slijedio to naèelo pravednosti da svemu onome što je
nepravda prigovori i da se zalaže za pravdu. To je èesto
smetalo i jednima i drugima. Vlè. Kolundžiæ bio je èovjek
svjetionik u mraku vremena zla II. svjetskog rata, kao svjetlo
svima je svjedoèio o istini i zalaganju za èovjeka. Borio se
za sirotinju, uzdržavao je Caritas, osobito je okupljao mlade,
a što æe se sjeæati stariji mještani ove i drugih župa gdje je
služio", rekao je biskup te dodao kako je važno reæi istinu
što se uistinu dogodilo kako bi na pravednosti i pomirenju
gradili bolje sutra.
Biskup je nadalje pozvao na molitvu za sve duše u èistilištu.
"Molimo za sve naše pokojne, za sve naše drage i ljubljene
koji su prešli s ovoga svijeta. Molimo za naše branitelje koji
su poginuli u Domovinskom ratu braneæi Domovinu.
Molimo i za branitelje kojih ima oko dvije tisuæe, a koji su
poslije Domovinskog rata digli ruku na sebe živeæi u jednoj
teškoj situaciji i posljedicama rata, bez pravoga poštovanja
društva i države. Njihov problem vidi se i protekla dva
tjedna pred Ministarstvom branitelja, gdje stalno
doživljavaju poniženja. Molimo za sve žrtve rata i za sve
ono što su oni željeli da naša Domovina bude, a to je
slobodna ne samo na izvanjski naèin nego da ta sloboda
bude duhovna, da svi mi budemo iznutra osloboðeni,
osloboðeni svakog zla, da živimo u dobroti i ljubavi i
gradimo buduænost na poštovanju svih žrtava. To je važno
jer bez pravih temelja nema niti prave kuæe, niti buduænosti
pojedinca niti naroda", upozorio je biskup. Na kraju se
obratio i roditeljima i kumovima novokrštene djece, stavivši
im na srce da ih uèe moliti, da prime i druge sakramente, te
da ih odgajaju u vjeri kako bi napredovali kao ljudi i vjernici.
5. studenog 2014. broj 44/2014
17
Domovinske vijesti
Liturgija po bizantsko-hrvatskom obredu na Mirogoju
Zagreb, 2.11.2014. (IKA) – Na Dušni dan, 2. studenoga, po
tradiciji u crkvi Krista Kralja na zagrebaèkom groblju
Mirogoju održana je liturgija po bizantsko-hrvatskom obredu
koju je u zajedništvu s rektorom crkve mons. Zvonimirom
Kureèiæem i o. Danijelom Hraniloviæem predvodio
grkokatolièki križevaèki biskup Nikola Kekiæ. U homiliji
vladika Kekiæ istaknuo je kako se "ovih dana mislima
posebno usredotoèujemo na one koji su nas napustili, i to
kako bližu rodbinu, tako i onu daljnju kojoj ni imena ne
znamo". "Nastojimo se povezani s njima putem cvijeta,
odraza Božje ljepote i dobrote koji donosimo na njihova
poèivališta, te preko euharistije. Presveta euharistija najljepši
je dar koji možemo uvijek darovati, jer se u euharistiji
sjedinjujemo s Isusom Kristom koji na otajstven naèin
prinosi žrtvu na nakanu koju smo mi namijenili", rekao je
vladika Kekiæ. No, upozorio je, kako ovi dani ne smiju biti
samo obièaj.
"Paljenje svijeæe odraz je naše vjere da æe ta osoba kojoj
dolazimo na grob uskrsnuti, kako je to Krist rekao. Stoga,
nemojmo da tu bude samo jednom godišnje. U znak
zahvalnosti posvetimo misli i srca našim pokojnima. Za njih
se treba moliti, svetu žrtvu, liturgiju prikazivati. Treba
iskazivati ljubav prema preminulima, posebno poticati mlade
da imaju osjeæaj zahvalnosti", istaknuo je vladika Kekiæ. Na
kraju liturgije održana je panihida za pokojne. Na liturgiji je
pjevao Æirilo-Metodov kor.
Misa i procesija za stradale iz neobilježene masovne
grobnice u Zagrebu
Misno slavlje i molitvu za pokojne predvodio je biskup
Valentin Pozaiæ
Zagreb, 2.11.2014. (IKA) - Naši preminuli trajni su dio nas,
naše vjere, naše nade, naše ljubavi. Danas posebno mislimo
na one koji nemaju ni grob, ni križ, ni ime. Nitko ne nosi
sam svoj život. Misliti znaèi zahvaljivati. Mi živi, mislimo
na njih preminule u zahvalnosti, nosimo u sebi njih
preminule – u slobodu Domovine, sve do susreta u vjeènosti istaknuo je na poèetku propovijedi pomoæni zagrebaèki
biskup Valentin Pozaiæ u crkvi Sv. Leopolda Mandiæa u
Zagrebu-Dubrava na Dušni dan, u nedjelju 2. studenoga, na
misi za pogubljene i baèene u jednu od mnoštva
neobilježenih poslijeratnih masovnih grobnica u blizini
crkve. Na misi su koncelebrirali o. Jure Šarèeviæ, provincijal
hrvatskih kapucina, domaæi župnik o. Ivica Vrbiæ te više
redovnièkih i biskupijskih sveæenika.
U nastavku propovijedi biskup Pozaiæ podsjetio je da je
smrt: "kraj svake iluzije zloèinaèke ideologije o vjeènom
trajanju režimske diktature mržnje, pojedinaènog i
masovnog zatiranja ljudi", te da: "Progoni i muèenja, jame i
stratišta, optužuju zlotvore; bude savjest i pozivaju na
odgovornost pred licem Božje i ljudske pravde. Zloèini
poèinitelja ne mogu biti jednostavno poništeni. Istina u
ljubavi oslobaða. Lustracija èeka svoje vrijeme. Nada u
uskrsnuæe mrtvih sadržava i nadu sveopæe pravednosti koju
može uspostaviti samo Bog u otajstvu svoje ljubavi."
Nakon misnoga slavlja mnoštvo se vjernika, domaæih i iz
okolnih župa, skupa s biskupom i sveæenicima u procesiji s
lampašima zaputilo do masovne grobnice, u kojoj su nakon
dolaska partizana u Zagreb g. 1945. pogubljeni hrvatski i
njemaèki vojnici, te civili toga kraja. Gotovo na svakome
prozoru kuæa u ulici kojom je ušla procesija gorjele su
upaljene svijeæe ili lampaši. Od poslaganih lampaša u znak
križa oznaèeno je mjesto stradanja a na kraju je izmoljena
molitva odrješenja za sve pogubljene.
18
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Biskup Jezerinac predvodio misu za poginule branitelje
Zagreb, 2.11.2014. (IKA) – U povodu Svih svetih i Dušnog
dana u nedjelju 2. studenoga u crkvi Svete Mati slobode u
Zagrebu misu zadušnicu za sve poginule hrvatske branitelje
iz Domovinskog rata predvodio je vojni ordinarij u
Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac. U koncelebraciji su bili
i generalni vikar Vojnoga ordinarijata dr. Jakov Mamiæ,
OCD, i vikar za pastoral don Josip Staniæ, SDB, te vojni i
policijski kapelani. Misi su nazoèili predsjednik Hrvatskog
sabora Josip Leko te izaslanici predsjednika RH,
Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova,
Ministarstva branitelja, Oružanih snaga RH, Grada Zagreba
kao i predstavnici udruga branitelja te obitelji poginulih i
nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
U homiliji biskup Jezerinac je, osvræuæi na misno evanðelje
o blaženstvima, naglasio kako "neki u blaženstvima vide
utopiju, kao nešto što je nemoguæe ostvariti u životu. Drugi
vide u njima jednu vrst etike koja je neostvariva u svjetskom
institucionalnom ovozemaljskom životu. No, ona su ispit
savjesti koliko smo kršæani, gdje su nam 'težišta' i što nam je
doista važno". Našem društvu, kao i suvremenom
mentalitetu, koji daje veliku važnost bogatstvu, snazi,
vanjštini, stvarima drukèijih mjerila, blaženstva se èine kao
ludost, što pokazuje da nadilaze naša mjerila, posvijestio je
biskup, te upozorio kako "blaženstva nemaju namjeru
zamijeniti državni zakon ni kriterije u meðuljudskim i
meðunarodnim odnosima". "Ona su doista Isusov vapaj za
drukèijim i pravednijim svijetom. Isus poruèuje: ne gubite
nadu vi prezreni, jer Bog je vaše uporište. Upravo stoga,
blaženstva su tijekom povijesti pokazala mnogim muževima
i ženama putove radikalnog darivanja i hrabrosti, povjerenja
u Oca. Bila su kroz stoljeæa kvasac koji je uèinio mnoge
civilizacije autentiènima. Ona su i za nas životni projekt,
ideal za kojim valja težiti u izgradnji vlastitog života kao i
društvenog života", rekao je biskup Jezerinac u propovijedi.
Vojni biskup se u svjetlu blaženstava osvrnuo na razlièite
pojave u društvu istaknuvši da ne treba danas zanemariti
veliki grijeh nepravde društva u smislu što siromasi postaju
siromašniji, a bogati bogatiji. Katastrofalno je mirovati
pored ljudi koji svoje "sutra" nalaze u kantama za smeæe.
Ljudi siromašni duhom nisu ljudi prazne pameti kako je
tvrdio njemaèki filozof Schopenhauer veæ ljudi koji se
oslanjaju na Boga. Njihova pamet je toliko bistra da postaje
ogledalom "smeæa svijeta".
Nadalje, kad èitamo: "Blago ožalošæenima oni æe se utješiti",
ne mislimo ovdje samo na one koji plaèu nad otvorenim
grobom ili su pritisnuti drugim nevoljama. Mislimo takoðer
na one koji se ne pomiruju sa zlom, kao što su nepravda, laž,
prijevare, otimaèine, uskraæivanje najosnovnijih ljudskih
prava, kao što su sloboda i ispovijedanje vjere. Ustvari,
'ožalošæeni' su oni ljudi èiji su ideali pravde, poštenja, istine i
èovjeènosti pogaženi. Oni nisu prazni, ali putovi su im
zatvoreni, ustvrdio je biskup. "Blago mirotvorcima, oni æe se
sinovima Božjim zvati", naglasio je kako "svi oni koji se
trude oko uspostave mira u svijetu, makar i ne vjeruju Boga
Isusa Krista, nastavljaju Isusovo poslanje". Stoga je pozvao
vjernike da poštuju sve koji su na ovim prostorima bili akteri
mira.
Budimo im zahvalni. Ali i cijenimo mir u kojem možemo
graditi zrelije društvo po mjeri èovjeka. Naša velika rana je
govor o miru, a ne stvaranje društva mira, rekao je biskup.
Upozorio je, kako "èovjek koji se oslanja na Boga, kadar je
izdržati i najteže trenutke. Sveci i muèenici svjedoci su
tome. U novije vrijeme posebno blaženi kardinal Stepinac
jasno svjedoèi snagu tog oslonca i njegovu važnost u
nevoljama". U tom je kontekstu podsjetio kako smo kao u
vrijeme Domovinskog rata bili oklevetani od strane svijeta
ika
koji nije bio sklon našoj slobodi. Podnijeli smo sve klevete,
uzdajuæi se u Boga, da bi na kraju izišla istina na vidjelo,
posebno naša zakonita obrana, zahvaljujuæi najviše našim
braniteljima koji su podnijeli najveæu žrtvu. I tako su postali
svijetli primjer kako se ljubi narod i Domovina, kako se
valja boriti za najosnovnija prava èovjeka i naroda, kako
treba upotrijebiti sve sile da doðe do mira, kako treba
izdržati sve nevolje, pa i klevete i laži i sve pogrde – ukratko
kako je moguæe stvoriti jedan novi svijet, koji se može
graditi Isusovim blaženstvima. I danas branitelji traže od
društva da se u svojim politièkim, gospodarskim, socijalnim,
formativnim i strateškim programima èuva i razvija onaj hod
i one vrijednosti za koje su branitelji doslovno ginuli,
naglasio je biskup, te poruèio braniteljima "Dragi branitelji!
Ostanite svjedoci ovakve zemlje. Hvala vam!" Nakon
misnog slavlja na spomeniku Pieta Croatica položeni su
vijenci i zapaljene svijeæe za sve poginule branitelje. Misno
slavlje pjevanjem je uvelièana Klapa HRM "Sveti Juraj".
Kardinal Bozaniæ blagoslovio spomen-raspelo u Kalju
Raspelo s uklesanim imenima nastradalih župljana iz kaljske
župe sv. Mihaela od 1941. do 1945.
Kalje, 2.11.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ na Dušni dan, u nedjelju 2. studenoga,
blagoslovio je spomen-raspelo na groblju malenoga
žumberaèkog sela - Kalje s uklesanim imenima nastradalih
župljana iz kaljske župe sv. Mihaela od 1941. do 1945. iz
njezinih sela i zaseoka: Cerovice, Hartja, Gornje Vasi,
Grgetiæa, Javora, Kalja, Novog Sela Žumberaèkog,
Petrièkog sela, Pokleka i Višæeg Vrha. Na poèetku je u
kaljskoj župnoj crkvi služena misa zadušnica u kojoj su
sudjelovali zagrebaèki kanonici: dr. Josip Baloban, Lovro
Cindori i Mirko Totoviæ, te dekan iz Jastrebarskog Stjepan
Rožankoviæ, grkokatolièki sveæenici: Mile Vranešiæ,
žumberaèki vikar iz Stojdrage, Gorazd Bastašiæ iz Mrzlog
Polja, Nenad Krajaèiæ iz Pribiæa, Željko Pajiæ iz Karlovca,
Marjan Jeftimov iz Sošica i Zinovij Zenjo Zastavni iz
Radatoviæa. Meðu, za tamošnje prilike, doista veliko
mnoštvo vjernika iz žumberaèkih krajeva, Zagreba,
Karlovca, iz Slovenije, èak i Novske, bili su i naèelnik
opæine Žumberak Zdenko Šiljak, ravnateljica Caritasa
Zagrebaèke nadbiskupije s. Jelena Lonèar, èlanovi
vatrogasnih društava iz Gornje Vasi i Petièkog Sela,
lovaèkog društva "Kuna" iz Kalja, te limena glazba
"Paèetanci" iz župe Sveti Križ Zaèretje.
U propovijedi kardinal Bozaniæ istaknuo je: "Prema izvješæu
župnika u župi Kalje danas živi 140 duša, a spominjemo se
nekadašnjih više od 170, koji su nasilno odvedeni u smrt.
Njih se trebalo zaboraviti i to se dogaðalo ne prije više
vjekova nego u minulom stoljeæu, na poèetku vremena koje
se predstavljalo kao napredno, uime neke nove slobode. No,
jedino je Crkva, u ovome sluèaju vaša župa, bila u stanju
prikupiti imena, izvuæi ih iz zaborava i sastaviti popis jer ona
vjeruje da su svi pokojni, umrli naravnom ili nasilnom smrti,
živi u Bogu i pred Bogom. To je snaga naše vjere i nade".
Na misi je pjevao Mješoviti zbor zagrebaèke župe sv.
Mihaela u Dubravi pod ravnanjem Josipa Zenka.
Potom je u procesiji ponijeta 171 svijeæa i zapaljena podno
križa, na kojem su takoðer uklesane rijeèi: "Za mnoge se od
vas desetljeæima nije doznalo kada ste i kako ste poginuli i
gdje ste pokopani. Ovim raspelom želimo trajno obilježiti
spomen na vas i saèuvati od zaborava vaša imena". Tom je
prigodom dijeljena knjiga: "Zašto vas nema na Gomili?"
("Gomila" je naziv za kaljsko groblje), koju je napisao
župnik Jerneiæ.
Domovinske vijesti
Proslava spomendana sv. Huberta u Požegi
Biskup Škvorèeviæ zahvalio lovcima za sve dobro koje
nastoje svakodnevno èiniti prema ljudima i prema prirodi,
stavljajuæi sebe i svoju korist u drugi plan
Požega, 3.11.2014. (IKA) - Na spomendan sv. Huberta,
zaštitnika lovaca, u ponedjeljak 3. studenoga požeški biskup
Antun Škvorèeviæ u zajedništvu sa sveæenicima djelatnima u
središnjim biskupijskim ustanovama i župi sv. Terezije
Avilske predvodio je u požeškoj katedrali euharistijsko
slavlje za èlanove Lovaèkog saveza Požeško-slavonske
županije na èelu s njezinim predsjednikom Zdravkom
Vujnoviæem i županom Alojzom Tomaševiæem. Nakon
sveèane ulazne procesije u kojoj su sudjelovali lovci sa
svojim zastavama, biskup je pozdravio sve nazoène te im
èestitao spomendan njihovog svetog zaštitnika.
U homiliji biskup je spomenuo kako je bio nekoliko puta na
lovaèkim veèerama i upoznao se s njihovim obièajima u
takvim prigodama, meðu kojima su i zdravice što ih jedni
drugima upuæuju. Povezao je to s naviještenim evanðeljem i
rekao kako je jedan farizejski prvak pozvao Isusa na gozbu
tijekom koje su svi uzvanici držali govore, pa tako i Isus.
No, njegova rijeè odudarala je od pohvala koje su se u
takvim prigodama upuæivale domaæinu, rekao je biskup. Isus
je nastupio poukom i rekao farizejskom prvaku da kad
organizira gozbu neka ne poziva ugledne i bogate ljude koji
æe mu na isti naèin uzvratiti, nego siromašne, sakate, hrome,
slijepe da mu se uzvrati o uskrsnuæu pravednih. Biskup je
upozorio da sv. Luka ne navodi u evanðelju kako je reagirao
farizej i završila rasprava koju je Isus otvorio na gozbi,
upravo zato da lovci kojima je to evanðelje naviješteno u
požeškoj katedrali dovrše scenu svojim opredjeljenjem za
Isusov naputak. Rekao je da su požeški lovci postupili u
skladu s Isusovom poukom kada su i ove godine, 21.
kolovoza primili nekoliko tisuæa voæinskih hodoèasnika i
ponudili im jelo i piæe, te kad su putem Caritasa uputili svoj
dar potrebnima. Zahvalio im je za taj èin plemenitosti i
izrazio nadu da æe im biti uzvraæeno nebeskim dobrima.
Nadovezujuæi se na naviješteni odlomak iz Poslanice
Filipljanima, biskup je istaknuo da je sv. Pavao Isusov
evanðeoski pouèak protumaèio poniznošæu koju apostol
preporuèa svojim naslovnicima kao put za postizanje
meðusobne sloge, zajedništva i mira. Pavao u Kristu vidi
primjer poniznosti kad je oplijenio svoje božanstvo i postao
èovjekom, izabrao biti posljednjim meðu nama, da bi nas
uzdigao u dostojanstvo koje nam je namijenio Bog, rekao je
biskup. Dodao je da je poniznost ljubav na djelu, koja
drugoga stavlja na prvo mjesto, ne stara se za svoje nego za
njegovo, živi za drugoga. Podsjetio je nazoène na obiteljsko
i lovaèko iskustvo koje im svjedoèi da bahatost, umišljenost
i sebiènost ne omoguæuje slogu, zajedništvo i uspjeh te da je
poniznost put ljubavi koja povezuje ljude i donosi uspjeh.
Biskup je istaknuo kako je Hubert bio toga duboko svjestan
u svom 8. stoljeæu, izabrao je Isusov odnos prema èovjeku i
drugom Božjem stvorenju u prirodi te postao velik. Zahvalio
je lovcima za sve dobro koje nastoje svakodnevno èiniti
prema ljudima i prema prirodi, stavljajuæi sebe i svoju korist
u drugi plan. Preporuèio ih je zagovoru sv. Huberta kako bi i
nadalje u Hrvatskoj širili toliko potrebno meðusobno
poštovanje i zajedništvo, imali srca za èovjeka, osobito
malenog i za prirodu.
Nakon poprièesne, okupljeni su u Godini sv. Terezije
Avilske, zaštitnice požeške katedrale uputili molitvu toj
svetici te uskliknuli geslom "Samo je Bog dostatan!" Na
kraju je biskup poželio lovcima još puno duhovne radosti o
blagdanu sv. Huberta te na njih i njihove obitelji zazvao
Božji blagoslov.
5. studenog 2014. broj 44/2014
19
Domovinske vijesti
Susret sveæenika Varaždinske biskupije o kršæanskom
identitetu
Varaždin, 3.11.2014. (IKA) - Redoviti mjeseèni susret
sveæenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak 3.
studenoga u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u
Varaždinu. Gost susreta bio je prof. dr. sc. Josip Sabol, koji
je govorio o temi "Kršæanski identitet u pluralistièkom
društvu".
Uvodno se predavaè osvrnuo na nedavno održanu Sinodu
biskupa u Rimu, rekavši kako su svjetovni mediji
izvještavali sa zakljuèkom da je papa Franjo doživio
neuspjeh sa svojim nastojanjima da Crkva pokaže veæe
milosrðe za razvedene i homoseksualce. Time su pokazali da
uopæe nisu razumjeli koje su bile osnovne teme Sinode nego
im je cilj bio samo kritizirati Crkvu. Taj sluèaj predavaè je
uzeo kao povod promišljanju o identitetu kršæanstva. Pritom
se nameæe pitanje kako biti dobar èovjek i dobar kršæanin,
buduæi da je identitet skup znaèajki koje neku osobu èine
onom koja jest. U kršæanskoj duhovnosti od vjernika se traži
da njegov izvanjski život, ponašanje i postupci budu u
skladu s unutarnjim životom – po naèelu Budi onaj koji jesi,
odnosno Ako se nazivaš kršæaninom, budi kršæanin. Stoga je
pritom važno razlikovati ono što jest i ono što bi trebalo biti,
što znaèi da najprije trebamo imati sliku èovjeka kao ideal
identiteta koji želimo ostvariti, a potom moramo znati kojim
putem trebamo iæi da to ostvarimo. Kojim putem razvoja
treba iæi èovjek da postane dobar kršæanin, upitao se
predavaè, dodavši da je identitet kršæanina odreðen Božjom
objavom. No, postoji jedna druga snaga od koje ovisi gotovo
sve u našem životu, a to je kultura, civilizacija, unutar koje
postoji i ostvaruje se identitet èovjeka. Èovjek svoj identitet
stvara kroz vlastito iskustvo, zatim kroz religiju i znanost, te
konaèno usporedbama svih spoznaja nakon kojih donosi
odluku što æe biti. Èovjek, koji je postao ili donio odluku biti
katolikom, u civilizaciji æe živjeti pripadajuæi dvama
svjetovima (civilnom i crkvenom), dvjema povijestima
(povijesti svijeta i povijesti spasenja), dvama narodima
(svom narodu i narodu Božjem), dvjema kulturama
(sekularnoj i kršæanskoj), živeæi u svijetu, ali ne od svijeta.
Govoreæi o sadržaju identiteta današnje civilizacije na
primjeru hrvatskog društva, rekao je kako društvo èine osobe
koje pripadaju dvama svjetonazorima: kršæanskom i
sekularnom. Oba svjetonazora žele se što više proširiti i steæi
što više pristaša te oblikovati svijet i zajednièko dobro po
svojoj etici, odnosno po identitetu u kojeg vjeruju. Pritom je
bitno istaknuti da se vjernici žive vjere nalaze u konfliktu s
današnjom civilizacijom koja se naziva i civilizacijom smrti.
Taj konflikt ipak je vjernicima nametnut protiv njihove
volje. U tom konfliktu sekularne snage osporavaju
vjernicima, a najradije bi im i zabranile, da žive u skladu sa
svojim identitetom, upozorio je predavaè. Obrazložio je i
kako hrvatsko društvo živi u sekularnoj državi u kojoj
padaju tabui i svetinje jedni za drugim. Osvrnuo se pritom na
namjerni pobaèaj, homoseksualnost, eutanaziju, definiciju
braka, gender ideologiju, te slobodu tržišta i slobodu
znanosti bez moralnih granica. U svemu tome èovjek
pronalazi opravdanje, a opravdava se èesto time da uime
slobode odbacuje Boga smatrajuæi svoju volju vrhovnim
autoritetom. Istaknuo je kako u takvom društvu kršæani
moraju postavljati nove znakove vremena jer se potrebno
priupitati što æe se dogoditi s èovjeèanstvom ako ovakav
'duh vremena' ostane na snazi. Upozorio je pritom kako
neogranièena sloboda dovodi upravo do tiranije i moæi
nekolicine, što se i danas dogaða. Vrativši se na uvodni
sluèaj, predavaè je istaknuo kako je Sinoda biskupa o
tematici braka i obitelji željela pokazati da su upravo to
temelji kršæanskog identiteta te su zato danas osporavani i
20
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
razarani. Na tom se pitanju odluèuje o identitetu kršæanstva s
jedne strane i identitetu sekularnog društva s druge strane.
Stoga duboka i teška pitanja koja su bila stavljena pred
Sinodu biskupa trebaju dati odgovor o kršæanskom identitetu
u duhovnom kaosu današnjeg vremena. Pravi odgovori na ta
pitanja dat æe perspektivu za dobru i sretnu buduænost
cijelog èovjeèanstva, istaknuo je prof. Sabol. Podsjetivši na
Papine rijeèi kako je današnja civilizacija upravo civilizacija
smrti, predavaè je primijetio da u toj civilizaciji živi velik
broj kršæana, kršæanskih obitelji, vjernih braènih drugova,
solidarnih i milosrdnih vjernika. Svi su oni pozvani živjeti
svoj kršæanski identitet, ljubiti druge kao sebe same, biti
èovjek kršæanin. Kršæanska vjera je vjera ljubavi, ljubavi
Boga i bližnjega, zakljuèio je predavaè. Na kraju se osvrnuo
na svoju zakladu koju je osnovao kao djelo svoje kršæanske
ljubavi i svjedoèanstvo svog kršæanskog identiteta. Zakladu
"Profesor dr. Josip Sabol" osnovao je sveæenik koji je
tijekom svog duhovnog i intelektualnog razvoja unutar
Crkve bio darivan, pomagan i podupiran, te je poželio druge
darivati, pomagati i podupirati. Pozvao je i sve ostale da
skupa s njime kao darivatelji sudjeluju u zajednièkom djelu
ljubavi i solidarnosti s potrebitima.
Na Sveæenièkom susretu bilo je rijeèi o aktualnostima u
životu mjesne Crkve s kojima su okupljene upoznali
varaždinski biskup Josip Mrzljak i predstojnik Obiteljskog
centra preè. Josip Koprek. Najavljene su predstojeæe
dekanatske korone sveæenika tijekom studenoga s temom
obitelji, izdavanje Direktorija Varaždinske biskupije, prva
proslava Obiteljskog dana Varaždinske biskupije 30.
studenoga, osnivanje župnih obiteljskih zajednica, spolna
edukacija mladih i druge aktivnosti.
Isporuka štednjaka mještanima poplavljenih podruèja
Ðakovo,3.11.2014. (IKA/TU) - Nakon 1,6 milijuna kuna
vrijedne donacije 775 škrinja za zamrzavanje stanovnicima
poplavljenih
podruèja,
Caritas
Ðakovaèko-osjeèke
nadbiskupije zapoèeo je 3. studenoga s drugim dijelom
isporuke bijele tehnike.
Stanovnicima Gunje, Raèinovaca, Rajevog Sela, Posavskih
Podgajaca, Ðuriæa i Strošinaca bit æe uruèeno 477 štednjaka
na kruta goriva, takozvanih "Slavonaca". Vrijednost donacije
je 685.000 kuna. U iduæim danima Cartas najavljuje i
realizaciju projekta nabave i kupovine zimnice, a sve u
sklopu stalnog projekta za poplavljene "Ljubav uvijek naðe
put".
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Doktorirala Lucija Boljat
Tema radnje je "Vjernik laik u službi crkvenog suca.
Povijesni razvoj, perspektive, problematike"
Rim, 23.10.2014. (IKA) - Na Fakultetu kanonskog prava
Papinskog lateranskog sveuèilišta u Rimu mr. Lucija Boljat,
roð. Babiæ, obranila je 23. listopada doktorsku disertaciju s
temom "Il fedele laico nell'ufficio del giudice ecclesiastico.
Sviluppo storico, prospettive, problematiche" ("Vjernik laik
u službi crkvenog suca. Povijesni razvoj, perspektive,
problematike") izraðenu pod mentorstvom prof. dr. Manuela
J. Arroba Conde i sumentorstvom prof. dr. Claudije Izzi i
prof. dr. Mattea Naccija. Obrana je održana javno, a u
sveèani èin obrane uveo je predsjednik Povjerenstva prof. dr.
Matteo Nacci.
Glavni cilj disertacije bilo je ispitivanje odnosa izmeðu
vjernika laika i službe suca, s povijesnog, doktrinarnog i
kanonsko-pravnog aspekta. Autorica se u radu služi
analitièko-komparativnom metodom kojom prikazuje
odredbe kanonskoga procesnog prava glede službe suca
laika tražeæi dodirne toèke Zakonika latinske Crkve i
Zakonika istoènih katolièkih Crkava, Upute Dostojanstvo
ženidbe te partikularnog zakonodavstva Crkve u Hrvatskoj.
Disertacija je podijeljena na èetiri glavne tematske cjeline
kojima prethodi Uvod, a slijedi im Zakljuèak i Bibliografija.
U prvoj cjelini uvodnog karaktera, pod naslovom "Povijesnopravni razvoj", autorica daje prikaz temeljnih elemenata
sudjelovanja laika u Crkvi, od njezinih poèetaka do danas.
Autorica posebno obraðuje rad studijske grupe za obnovu
knjige Zakonika o postupcima (De processibus) te živu i
dugotrajnu raspravu u formuliranju kan. 1421, koji se odnosi
na imenovanje biskupijskih sudaca. Sudac, buduæi da djeluje
uime Crkve, vrši pravu crkvenu službu u svrhu zaštite prava
vjernika i oèuvanja i promicanja crkvenog zajedništva. Rijeè
je dakle o službi istine i milosrða u Crkvi i za Crkvu.
Druga cjelina naslovljena "Služba suca laika u važeæim
kanonskim odredbama", ima za cilj pružiti okvir službe suca
ponajprije u odnosu na vjernika laika kao èlana Sudskog
vijeæa. Naglasak je stavljen na važeæe propise o službi suca,
posebno na njezinu trostruku svrhu: služiteljsku, pedagošku i
spasenjsku, kao i važnost osobnosti suca. Autorica
zakljuèuje kako neuèinkovitosti i zloporabe koje se javljaju u
praksi uvelike predstavljaju posljedicu nedostatnog broja
službenika pravde i njihove neadekvatne pripreme. Važeæi
Zakonik formalno ne predviða posebnu obvezu
dijecezanskog biskupa brinuti se o adekvatnoj pripremi
službenika njegova suda, dok Uputa Dostojanstvo ženidbe
potièe na temeljno obrazovanje, koje ukljuèuje
interdisciplinarni studij, progresivno iskustvo i permanentnu
izobrazbu.
U treæoj cjelini disertacije, pod nazivom "Sudske službe",
autorica prikazuje ostale sudske službe koje je vjernik laik
prikladan vršiti, a to su: izložitelj, izvjestitelj, sudac
istražitelj, prisjednik i preslušatelj. Svaka od ovih figura ima
svojih posebnosti i svoju važnost u kanonskom postupku.
Nadalje, u treæem poglavlju, razmatrana je i jedna manje
poznata figura: suca arbitra. Poslije kratkog uvoda u svaku
od ovih figura koje vjernik laik može preuzeti, opisane su
funkcije ili specifiène zadaæe svake službe.
U èetvrtoj cjelini "Problematiènosti i perspektive" autorica
najprije obraðuje dvije struje misli koje su obzirom na
(ne)moguænost prenošenja svete vlasti nesakramentalnim
putem bile prisutne nakon Drugoga vatikanskog koncila i
tijekom radova na reviziji Zakonika, odnosno sakramentalnu
i nesakramentalnu školu, koje su svojim doktrinarnim
postavkama snažno utjecale i na konkretno reguliranje
"sudjelovanja" laika u sudskoj vlasti u Crkvi. Nadalje je
iznesena problematika koja je sve do Upute Dostojanstvo
ženidbe iz 2005. godine bila istaknuta u doktrini i sudskoj
praksi mjesnih Crkava obzirom na konkretno vršenje službe
suca laika i njezinih granica. Od ovih se iznose: povjeravanje
predsjedanja sudskim vijeæem sucu laiku; voðenje parnica
kao sudac pojedinac, kao i imenovanje više sudaca laika u
sudsko vijeæe. A zakljuèno se kao primjer analizira aktualna
situacija na teritoriju Hrvatske biskupske konferencije s
obzirom na povjeravanje službi na crkvenim sudovima
laicima.
U središtu autorièina rada je naglasak na važnost kvalitetne
pripreme osoba za vršenje službe suca, razlièite figure suca
laika kao i perspektive za "potpuno" sudjelovanje laika na
sudskoj vlasti, koje autorica vidi u reviziji kanonskih odredbi
kojom bi se laicima dopustilo vršenje službe suca pojedinca
te poveæanje broja sudaca laika u sudskim vijeæima, sve u
svrhu bržeg i efikasnijeg podjeljivanja pravde.
Na temelju dobivenih rezultata autorica je u svojemu radu
pokazala da vjernik laik u službi crkvenog suca, uz
prisutnost ljudskih, duhovnih, struènih, crkvenih kvaliteta,
može znatno pridonijeti dijeljenju pravednosti na crkvenim
sudovima, napose kad je u pitanju rješavanje parnice o
ništavosti ženidbe u razumnom roku. Rezultati razmišljanja,
napose istaknute perspektive laika suca na crkvenom sudu,
na tragu su rezultata razmišljanja i dijaloga s Treæe
izvanredne opæe biskupske sinode na kojoj je istaknuta
potreba izbora i formacija laika kojima æe služba na sudu biti
prioritetna zadaæa. Autorica kao dobar primjer vršenja službe
suca istièe da su biskupi Hrvatske biskupske konferencije po
tom pitanju napravili u proteklih deset godina hrabre i
pozitivne odluke, a napose se prisutnost laika u službi suca
oèituje na Meðubiskupijskim sudovima u Zagrebu kojima je
moderator kardinal Josip Bozaniæ.
Sama obrana doktorskoga rada prema mišljenju Povjerenstva
bila je nadasve uspješna te je svesrdno pohvaljena i
ocijenjena ocjenom summa cum laude. Èlanovi Povjerenstva
pod više su vidova ocrtali iznimnu vrijednost ove disertacije
te su osobito istaknuli originalnost autorièina pristupa
predmetu istraživanja. Pritom su zakljuèili da bi disertaciju
trebalo objaviti u cijelosti.
Lucija Boljat roð. Babiæ roðena je u Zagrebu 12. travnja
1980. Godine 2007. diplomirala je na Katolièkom
bogoslovnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Magisterij iz
kanonskog prava postigla je na Papinskom lateranskom
sveuèilištu u Rimu 2010. Od 2006. do 2007. vršila je službu
bilježnika pri Meðubiskupijskom sudu prvog stupnja u
Zagrebu, a od 2010. vrši službu suca pri Meðubiskupijskom
prizivnom sudu u Zagrebu. Od 2014. godine zaposlena je na
Katolièkom bogoslovnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu
pri Katedri kanonskog prava kao asistentica. Objavila je više
znanstvenih radova s podruèja kanonskoga prava,
sudjelovala u istraživaèkim projektima i projektima
prijevoda kanonskopravnih izvora, izrade pravnih akata,
održala više izlaganja na znanstvenim skupovima. Èlanica je
Hrvatskoga kanonistièkog društva i Pravne komisije HBK.
.
5. studenog 2014. broj 44/2014
21
Crkva u Hrvata
Proslavljena svetkovina svetog Dimitrija u Srijemskoj
Mitrovici
Srijemska Mitrovica, 26.10.2014. (IKA/TU) - U nedjelju
26. listopada proslavljena je svetkovina zaštitnika Srijemske
biskupije i katedrale-bazilike sv. Dimitrija ðakona i
muèenika. Sveèano misno slavlje predvodio je beogradski
nadbiskup i metropolit Stanislav Hoèevar, u zajedništvu sa
drugim biskupima i sveæenicama. Obraæajuæi se
mnogobrojnim vjernicima biskup Srijemske biskupije Ðuro
Gašparoviæ pozdravio je sve biskupe, sveæenike, vjernike,
katolike iz susednih biskupija i nadbiskupija što su se u
zajedništvu pridružili slavlju i na taj naèin iskazali
poštovanje sv. Dimitriju, ðakonu i muèeniku: "U toj radosti i
nadi pozvala je i kršæansku pravoslavnu braæu na zajednièko
svjedoèenje vjere Isusa Krista, Boga i spasitelja. Nadu koja
je u nama navještamo i svim ljudima dobre volje
poznavajuæi u njima bogom danu èovjeènost, koja je temelj
suživota i nade", istaknuo je biskup Gašparoviæ,
pozdravljajuæi beogradskog nadbiskupa mons. Stanislava
Hoèevara, èestitavši mu pritom devedesetu obljetnicu
beogradske nadbiskupije, zatim ðakovaèko osijeèkog
nadbiskupa i mitropolita Ðuru Hraniæa i nadbiskupa u miru
Marina Srakiæa, požeškog biskupa mons. Antuna
Škvorèeviæa, subotièkog biskupa Ivana Penzeša, apostolskog
egzarha za grkokatolike Ðuru Džudžara, generalnog tajnika
HBK mons. Enca Rodinisa i njegova zamjenika mons.
Fabijana Svalinu, domaæeg župnika Eduarda Španoviæa, kao
i sve ostale sveæenike, predstavnike Srpske pravoslavne
Crkve, predstavnike Konzulata Republike Hrvatske u
Subotici, kao i predstavnike lokalne vlasti i sve vjernike
Srijemske biskupije. Biskup Gašparoviæ, pozdravljajuæi
posebno braæu sveæenike, redovnike, redovnice Srijemske
biskupije zahvalio im je na svjedoèenju vjere i neumornom
pastoralnom radu za spas duša, vjernika u Srijemu.
Obraæajuæi se svim nazoènim vjernicima, mons. Stanislav
Hoèevar istaknuo je da se svi zajedno toga dana pridružuju
sa posebnom ljubavlju, obilježju srijemskih muèenica i
muèenika i na poseban naèin sv. Dimitriju: "Nama
hodoèasnicima želim mir, pravu spoznaju i odluènost da
možemo u vremenu živjeti nadvremenost, u ovom našem
prostoru beskonaènost, u našim meðusobnim odnosima
ljubav trojstvenu. Ja se osobno smatram više nego
poèašæenim što smijem danas na ovaj dan predsjedati ovome
svetom misnom slavlju u tako iznimno povijesnom gradu i
to u èast muèeniku kojega na ljubomoran naèin prisvajaju i
ovaj grad i slavni Tesaloniki-Solun i mnoštvo istoènih
crkava. Sveti Dimitrije je inspirator nove civilizacije a putem
djelotvorne ljubavi i služenja, neka nas sve nadahnjuje i
brani pred svim opasnostima".
Sveti Dimitrije je zaštitnik župe, grada i Srijemske biskupije,
zato je Dimitrijevo velika svetkovina i sveèani dan.
Zahvaljujuæi na daru duge i bogate povijesti, kako to
svjedoèe povijesni spisi i moleæi za sretnu i blagoslovljenu
buduænost, kako je rekao mons. Španoviæ, neka svetkovina
našeg nebeskog zaštitnika bude važan dan u našem životu
èiji je središnji dogaðaj sv. misa: "Sve crkve u povijesti, svi
samostani ovdje u Srijemskoj Mitrovici, bili su posveæeni sv.
Dimitriju. Drago nam je i da Srijemska Mitrovica slavi
blagdan sv. Dimitrija kao svog zaštitnika po starom
kalendaru, a i Pravoslavna Crkva prije nekoliko godina
preimenovana je u crkvu sv. Dimitrije, Mi se moramo
podièiti da ga oduvijek slavimo u kontinuitetu i to je razlog
za naš zahvalni ponos", istaknuo je generalni vikar mons.
Španoviæ. Proslava Dimitrijeva nastavljena je u Hrvatskom
domu uz prigodni program HKC Srijem.
22
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Meðureligijski susret Duh Asiza u Sarajevu
Sarajevo, 28.10.2014. (IKA/KTA) - U samostanu sv. Ante
na Bistriku održan je 28. listopada meðureligijski susret Duh
Asiza koji nastavlja tradiciju koju je zapoèeo papa Ivan
Pavao
II.
28.
listopada
1986.
organiziranjem
meðureligijskog susreta u rodnom kraju sv. Franje Asiškog.
Na poèetku susreta fra Marinko Pejiæ pozdravio je
predstavnike svih religija, meðu kojima su bili Jakob Finci,
predsjednik Židovske zajednice u BiH, Alma Bartula,
animator Društva za svjesnost Krišne s pratnjom pjevaèa,
Tomislav Dobutoviæ, predstojnik baptista u Sarajevu koji je
govorio uime reformiranih kršæana. Predstavnik Pravoslavne
Crkve bio je protojerej Vanja Jovanoviæ, starješina Stare
pravoslavne Crkve u Sarajevu, a predstavnici Katolièke
Crkve bili su mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH,
fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene, i dr. Darko
Tomaševiæ, predstavnik kardinala Vinka Puljiæa, nadbiskupa
metropolita vrhbosanskog.
Nuncij Pezzuto istaknuo je da meðuvjerski dijalog mora
ukljuèivati "takoðer bazu, odnosno narod". Dijalog izmeðu
vjerskih poglavara treba biti formativno djelo, upravljeno
oblikovanju savjesti braæe i sestara, koji su povjereni
njihovoj vjerskoj brizi, i znati se približiti s povjerenjem i
otvorenošæu bratu i sestri razlièitog vjerskog uvjerenja.
Meðuvjerski dijalog zahtijeva obnovu mentaliteta i života.
Mi kršæani koristimo rijeè "obraæenje" da bismo naznaèili
takvu obnovu. Ali svaka religija zahtijeva kontinuirano
poboljšanje samih sebe, nadilaženje vlastitih, istaknuo je
nuncij. Kao sredstva te obnove, koja bi mogla vrijediti za sve
religije, naveo je slijedeæe: znati izaæi iz samih sebe, kako
bismo napravili prostora za druge, to zahtijeva
samoodricanje, poniznost i blagost; moliti i meditirati,
osobno i zajednièki: ne samo na razini homogene grupe
glede vjerskog uvjerenja, nego takoðer u razlièitijoj skupini,
formiranoj od osoba razlièitih vjerskih iskustava; poznavati
se uzajamno: to znaèi poznavati dušu braæe i sestara
drugaèijeg vjerskog uvjerenja od našega. To poznavanje
duše zahtijeva veæe i dublje prouèavanje nauka, povijesti,
duhovnog života, vjerske psihologije i kulture naše braæe i
sestara, pripadnika razlièitih religija. To puno pomaže na
uklanjaju unaprijed utvrðenih pojmova, koji èesto ne
odgovaraju stvarnosti, primijetio je nuncij Pezzuto.
Nakon pozdrava fra Marinko je pozvao prisutne na molitvu
za mir u svijetu.
Zbor bogoslova Franjevaèke teologije fra Nenad Dujiæ na
èelu s fra Emanuelom Josiæem izveo je na poèetku i na kraju
po dvije skladbe, a predstavnici Društva za svjesnost Krišne
su nakon govora svoje predstavnice izveli jednu skladbu.
Susret novaka Franjevaèke provincije Bosne Srebrene i
Hercegovaèke franjevaèke provincije
Sarajevo, 29.10.2014.
(IKA/KTA) - Susret novaka
Franjevaèke provincije Bosne Srebrene i Hercegovaèke
franjevaèke provincije održan je 29. listopada. Novake
Bosne Srebrene zajedno s magistrom fra Markom
Ešegoviæem u Humcu su doèekali hercegovaèki novaci i
njihovi magistri fra Slavko Soldo i fra Ivan Landeka. Nakon
kratke okrepe, uputili su se u obilazak muzeja i galerije.
Kroz muzej, koji je po mnogoèemu specifièan i koji je prvi
muzej u BiH, proveo ih je fra Milan Jukiæ, kao i kroz
galeriju koja ima istu tematiku i naziv - Majka. Zatim su
zajedno s ostalom samostanskom braæom izmolili srednji
èas, a potom ruèali. U popodnevnim satima odigrana je i
nogometna utakmica u kojoj su pobijedili domaæini.
Druženje je nastavljeno u novicijatskoj razgovornici uz
pjesmu i još jednu okrepu.
ika
Predstavljen zbornik radova o dr. fra Dominiku Mandiæu
Mostar, 29.10.2014. (IKA) - U Mostaru je 29. listopada u
velikoj dvorani Franjevaèkog samostana Sv. Petra i Pavla
predstavljen zbornik radova o dr. fra Dominiku Mandiæu
(1889. – 1973.). Sadrži radove sa znanstvenog skupa
održanog krajem listopada prošle godine u prigodi 40.
obljetnice Mandiæeve smrti.
Zbornik su predstavili dr. Tomo Vukšiæ, vojni biskup u
Bosni i Hercegovini, dr. fra Miljenko Šteko, provincijal
hercegovaèkih franjevaca, mr. fra Jozo Grbeš, kustos
hrvatskih franjevaca u Americi i Kanadi, dr. Robert
Skenderoviæ, jedan od recenzenata zbornika, te dr. fra
Robert Joliæ, urednik izdanja.
Zbornik sadrži 38 znanstvenih radova na punoj 1031 stranici
teksta, a uz to i 32 stranice fotografija. Dr. fra Miljenko
Šteko i mr. fra Jozo Grbeš govorili su o fra Dominiku
Mandiæu kao o svome predšasniku: jedan kao provincijal,
drugi kao kustos, istièuæi njegovu ljubav prema zajednici iz
koje je potekao i u kojoj je djelovao te prema subraæi s
kojima je rastao, te dobar dio života živio i s njima pokopan
u Chicagu.
Biskup Vukšiæ predstavio je prvi dio zbornika koji obraðuje
Mandiæa kao sveæenika i redovnika franjevca te njegov
odnos prema vlastitoj provinciji i kustodiji u Americi, ali i
prema drugim hrvatskim provincijama, provincijama i
zajednicama èasnih sestara, kao i biskupima i osobito
kardinalu Stepincu. Osobito je istaknuo èinjenicu da je
najveæi broj radova pisan na temelju izvorne graðe,
ponajprije Mandiæeve prebogate ostavštine koja sadrži blizu
40.000 dokumenata. "Upravo po takvu znanstvenom
pristupu, uz sam izbor tema, koje kao takve bude znatiželju,
autori ovih tekstova zaslužuju èestitku a zbornik sam sebe
preporuèuje za èitanje."
Sliènu je pohvalnu ocjenu dao i recezent dr. Skenderoviæ, s
Hrvatskoga instituta za povijest, za drugi i treæi dio zbornika,
koji obraðuju Mandiæevo politièko, socijalno i humanitarno
djelovanje te njegov znanstveni rad, a dr. Joliæ je dao pregled
nastanka samoga zbornika, od samih poèetaka preko
znanstvenog simpozija do izlaska zbornika na svjetlo dana.
Ujedno je zahvalio svima koji su mu pomogli u ovome
veoma zahtjevnom projektu. Zakljuèio je da može s pravom
reæi kako su ovim znanstvenim skupom i ovim zbornikom
radova odali dostojno priznanje fra Dominiku, u svoje
vrijeme vjerojatno najpoznatijem fratru na svijetu, vrsnom
rodoljubu
i
humanitarnom
djelatniku,
poznatom
povjesnièaru èije djelo nadaleko nadilazi okvire Hercegovine
iz koje je potekao i u koju se nikada nije vratio jer mu je to
bilo zabranjeno od komunistièkih vlasti. Izrazio je nadu da bi
fra Dominik bio prezadovoljan da se njegova graða koristi
na najbolji moguæi naèin: u znanstvene svrhe, za prosudbu
hrvatske povijesti, koju je on znanstveno istraživao, ali i
stvarao. "Upravo je u tu svrhu i slagao i tako brižno èuvao
toliku dokumentaciju. Dakako, njegova graða nije ni
izdaleka iscrpljena i sigurno je da æe poslužiti za brojne
druge povijesno-znanstvene radove", zakljuèio je.
Potom je ukratko predstavio i Mandiæeva Sabrana djela
objavljena prošle godine takoðer u nakladnièkom nizu
RECIPE, na 3370 stranica, u èetiri sveska, prenosi
www.franjevci.info.hr.
.
Crkva u Hrvata
Fra Dinko Grbavac izabran u Prezbiterijalno vijeæe
nadbiskupije Freiburg
Freiburg, 29.10.2014. (IKA) – Godišnja sjednica svih
stranih misijskih djelatnika u nadbiskupiji Freiburg, pod
predsjedanjem novoizabranog Domkapitulara dr. Petera
Kohla održana je u srijedu 29. listopada. Na sjednici je za
novog predstavnika u Prezbiterijalnom vijeæu nadbiskupije
za sljedeæe petogodište izabran fra Dinko Grbavac, OFM,
èlan Hercegovaèke franjevaèke provincije. Fra Grbavac je
voditelj HKM Singen i HKM Villingen.
Nadbiskupija Freiburg jedna je od najveæih biskupija u
Njemaèkoj, u kojoj djeluje 1147 sveæenika. Na podruèju
nadbiskupije djeluje 25 jeziènih skupina koje se brinu za
vjernike drugih materinjih jezika. Uz talijansku i poljsku
jeziènu skupinu, hrvatska je najbrojnija. Nakon reformi
posljednjih godina zadržan je status misija, a u nadbiskupiji
djeluju èetiri HKM u kojima pastoralno djeluju sedmorica
sveæenika i petero pastoralnih suradnika i suradnica.
Papa Franjo imenovao fra Tomislava Mrkonjiæa
konsultorom Kongregacije za kauze svetih
Vatikan, 31.10.2014. (IKA) – Tiskovni ured Svete Stolice
objavio je u petak 31. listopada da je papa Franjo imenovao
konsultore Kongregacije za kauze svetih.
Meðu imenovanima je i prof. dr. fra Tomislav Mrkonjiæ,
OFMConv., djelatnik Tajnoga vatikanskog arhiva. Takoðer
je na Papinskom sveuèilištu Gregoriana profesor arhivistike
na Fakultetu za crkvenu povijest i crkvena kulturna dobra, a
na Papinskom teološkom fakultetu sv. Bonaventure u Rimu
profesor povijesti Crkve i latinskoga. O. Mrkonjiæ èlan je
Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.
Autor je više knjiga, mnoštva struènih tekstova, te sudionik
raznih meðunarodnih skupova.
Subotica: Uz prièu o životu bl. Majke Terezije mladi
pomagali djeci u Africi
Subotica, 31.10.2014. (IKA) - Druga noæ svetaca (Holywin)
održana je 31. listopada u HKC "Bunjevaèko kolo" u
Subotici. U sklopu veèeri u prepunoj velikoj dvorani Centra
mladi iz župe Marije Majke Crkve i drugih župa iz Subotice
i okolice izveli su predstavu "Misionarka ljubavi" u kojoj su
prikazali život i djelovanje bl. Majke Terezije.
Na ulazu u dvoranu više od tri stotine sudionika dobilo je
ceduljicu s mišlju bl. Majke Terezije koje je priredila Larisa
Skenderoviæ iz Male Bosne. Na poèetku programa sve je
pozdravio uime organizatora Dražen Duliæ, kapelan župe
Marije Majke Crkve. Veèer prije blagdana Svih svetih mladi
u Subotici su prošle godine prvi puta ponudili program
drukèiji od onoga koji se u našemu gradu i okolici promovira
s noæi vještica. Poželjeli su da se vjernici okupe na
svojevrsno bdjenje te da tako obnovimo radosno i duhovno
življenje zajedništva pred velike kršæanske blagdane.Na
svetost smo pozvani svi, iako nam to ponekad izgleda
neostvarivim. Veèeras æemo imati priliku da se na
konkretnom primjeru Majke Terezije iz Kolkate upoznamo s
putom koji vodi ka nebu. Slijedila je predstava "Misionarka
ljubavi". Dramatizaciju zapisa Majke Terezije i režiju
potpisuje Nevena Mlinko, mlada profesorica književnosti.
Lik bl. Majke Terezije igrala je Katarina Piukoviæ, uèenica
sedmog razreda, a u predstavi je još sudjelovalo dvadestak
djece i mladih. Publika je s oduševljenjem prihvatila kako
predstavu tako i samu ideju o takvom naèinu pripreme za
svetkovinu Svih svetih. Organizatori su poslije predstave
sakupljali dobrovoljne priloge za školovanje djece u Africi.
5. studenog 2014. broj 44/2014
23
Crkva u Hrvata
Posljednji ispraæaj mons. Fabijana Veraje u Rimu
Rim, 2.11.2014. (IKA) - Na spomendan svih vjernih mrtvih,
2. studenoga, hrvatska rimska zajednica oprostila se od
Fabijana Veraje, sveæenika Splitsko-makarske nadbiskupije,
umirovljenoga dotajnika Kongregacije za proglašenje
svetima, apostolskoga protonotara "supranumerarius", koji je
preminuo u 92. godini života 28. listopada u svome domu u
Grottaferrati kraj Rima. Tijelo pokojnika doneseno je u
popodnevnim satima u hrvatsku crkvu Sv. Jeronima gdje su
ga doèekali sveæenici i poglavari Zavoda. Nakon korske
molitve devetog èasa, pristizali su i drugi èlanovi hrvatske
rimske zajednice kako bi se pomolili i iskazali posljednju
poèast pokojniku, meðu njima i veleposlanici pri Svetoj
Stolici: Filip Vuèak za Republiku Hrvatsku i Slavica Karaèiæ
za Bosnu i Hercegovinu. Na misu za pok. Veraju došle su u
velikome broju hrvatske redovnice razlièitih kongregacija
koje djeluju u Rimu. Nadbiskup Martin Vidoviæ predvodio
je sveèanu koncelebraciju u zajedništvu s èetrdesetak
sveæenika. Meðu koncelebrantima bio je i o. Boguslaw
Turek, C.S.M.A., dotajnik Kongregacije za proglašenje
svetima.
U homiliji rektor Zavoda mons. Jure Bogdan razmišljao je o
životnom putu pokojnoga Fabijana Veraje, od rodnog mu
Metkoviæa i sjemeništa u Splitu, preko bogoslovije u
Ðakovu i bijega 1945. godine iz Hrvatske, sve do Rima gdje
je proveo 69 godina svoga života ostavivši za sobom bogato
i plodno djelo kao sveæenik i teolog. Osobito je istaknuo
vjernièko držanje mons. Veraje u posljednjim danima
zemaljskoga života. O tome su posvjedoèili nadbiskup
Vidoviæ i sestre služavke Malog Isusa koje su ga s ljubavlju i
pažnjom dvorile do kraja. O predanju mons. Veraje u Božje
milosrðe svjedoèi i duhovna oporuka, koju je Rektor više
puta u homiliji naveo te na kraju i u cijelosti proèitao. Tu
meðu ostalim kaže: "Ne znam kad æe me Gospodin pozvati u
vjeènost; samo jedno želim i za to molim da mi blažena
Gospa isprosi veliku milost da se u èasu smrti naðem na
Srcu Njezina Sina." Osim toga, rektor je podsjetio da je
pokojni Veraja bio jedan od posljednjih istaknutih sveæenika
hrvatske poslijeratne emigracije: odlaskom don Fabijana iz
naše sredine, napušta nas jedan od posljednjih snažnih
duhovnika hrvatske poslijeratne emigracije koji su odijeljeni
od domovine kao pšenièno zrno pali na rimsku zemlju, umrli
u rimskoj zemlji i donijeli obilat rod. Rod je to za opæu
Crkvu, Crkvu u domovini i za hrvatski narod kojem su
pripadali. Nova pokoljenja æe s vremenskog odmaka još
bolje moæi prosuditi koliko se Božja providnost njima
poslužila da budu svjedoci, glasnici i tumaèi stanja i potreba
u domovinskoj progonjenoj Crkvi nakon II. svjetskoga rata i
istodobno da budu Veronike koje æe ispaæenom Isusu u
Domovini mnogo puta obrisati lice.
Na kraju euharistijskoga slavlja dotajnik Turek prenio je
suæut i pozdrave proèelnika Kongregacije kardinala Angela
Amata, tajnika nadbiskupa Marcella Bartoluccija i ostalih
djelatnika u tom vatikanskom dikasteriju. Prije svega izrazio
je zahvalnost Kongregacije za dugogodišnje djelovanje
mons. Veraje, istaknuvši da je don Fabijan ostao zapamæen i
cijenjen po svojoj znanstvenoj struènosti koja se oèitovala u
trajnom produbljivanju teološke, pravne i povijesne graðe u
postupcima za proglašenje blaženih i svetih. Drugi važan
doprinos djelovanju Kongregacije je Verajin kompetentni
odluèujuæi prinos u njezinoj postkoncilskoj reformi.
Na misi je pjevao zbor sveæenika iz sv. Jeronima na èelu s
orguljašem vlè. Josipom Vidasom. Hrvatski bogoslovi iz
Germanicum-Hungaricuma posluživali su kod oltara.
24
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
Svetkovina Svih svetih u znaku jubileja župe Irig
Srijemska Mitrovica, 2.11.2014. (IKA) - Na poziv župnika
preè. Blaža Zmaiæa, zaèasnog kanonika i župnika župe Irig s
tri filijale: Vrdnik, Šatrinci i Dobrodol, srijemski biskup
Ðuro Gašparoviæ predslavio je sveèanu misu o svetkovini
Svih svetih, zaštitnika župe.
Svetkovina Svih svetih doista veliki jubilej života,
povezanosti neba i zemlje, radost i pjesma. Sveci, miljenici
Božji i nama svojima trajni su prijatelji, rekao je biskup,
dodajuæi da oni slave izvor svga života, a slaviti život znaèi
slaviti Boga Oca. Uz njega je vezan naš život i smrt, naša
sadašnjost i buduænost. U svjetlu kršæanske istine i slavlja
svih svetih naši nas dragi pokojnici pozivaju da unesemo
više svjedoèenja i znakova vjere, nade i ljubavi u žive
kvartove i ulice našega svakodnevlja, u naše odnose kako
bismo i mi uèili tekst i note, gramatiku i melodiju onog istog
himna kojim oni veæ slave Boga Oca i Spasitelja našega,
naglasio je biskup i zakljuèio: Neka Bog uèini da naši
svakodnvni stolovi, obiteljski i radni, budu poput oltara
povezujuæi našu liturgiju života s nebeskom proslavom svih
svetih gdje se i mi nadamo zajedno s njima zahvalno pjevati
Gospodinu.
Ta proslava bila je ujedno i otvaranje programa treæe godine
u nizu priprave na godinu jubileja župe: 210 godina župne
crkve, 165 godina filijale u Šatrincima, te župnikove 40.
obljetnice sveæeništva i 35 godina župnikovanja u toj župi.
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Susret biskupa Istoènih katolièkih Crkava u Lavovu
Lavov, 26.10.2014.
(IKA) - Godišnji susret istoènih
katolièkih biskupa Europe (grkokatolièkih, tj. katolièkih
biskupa bizantskoga obreda) održan je od 23. do 26.
listopada u Lavovu (Ukrajina) povodom 25. obljetnice
ozakonjenja Ukrajinske grkokatolièke Crkve, na poziv
velikog
nadbiskupa
kijevsko-halièkoga
Sviastoslava
Shevchuka. Susret je održan u Centru za duhovne susrete u
Bryuhovièima pokraj Lavova. Èetrdeset i pet europskih
katolièkih biskupa bizantskoga obreda razgovaralo je o
identitetu i poslanju Istoènih katolièkih Crkava unutar
ekumenskog pokreta i europskoga društva. Izlagali su: mons.
Dimitrios Salachas, apostolski egzarh za katolike
bizantskoga obreda u Grèkoj ("Poslanje i uloga Istoènih
katolièkih Crkava u ekumenskom pokretu poslije Drugog
vatikanskog sabora"), mons. Virgil Bercea, biskup Oradea
Mare, Rumunjska ("Odnosi Istoènih katolièkih Crkava s
državom i društvom") te mons. Boris Gudziak, biskup
Eparhije sv. Vladimira Velikog u Parizu i ordinarij za
Ukrajince grkokatolike u Francuskoj, zemljama Beneluxa i
Švicarskoj, koji je izložio razmišljanje o ulozi Crkve u
ukrajinskom društvu od vremena ozakonjenja Grkokatolièke
Crkve 1993. godine.
U tijeku susreta sudionici su posjetili Nadbiskupsko
sjemenište "Svetoga Duha" i Ukrajinsko katolièko
sveuèilište, gdje su èuli izravna svjedoèanstva nekih
najaktivnijih sudionika "Revolucije ponosa" na Trgu Majdan
u Kijevu. U subotu 25. listopada sudionici su se susreli s
Andriyom Sadovyim, gradonaèelnikom Lavova, i u
Kazalištu opere sudjelovali na sveèanosti povodom 25.
obljetnice ozakonjenja Grkokatolièke Crkve u Ukrajini, gdje
su dodijeljene nagrade u èast blaženog muèenika Omeliana
Kovcha (umro u koncentracijskom logoru Majdanek) te
izveden oratorij u èast metropolite Andreya Sheptytskog,
nadbiskupa Lavova (1900. – 1944.), èime je ujedno i
sveèano otvorena njemu posveæena godina. Susret je završio
slavljem Božanske liturgije u stolnom hramu Sv. Jurja u
Lavovu.
Susretu su nazoèili i mons. Thomas Edward Gullickson,
apostolski nuncij u Ukrajini, nadbiskup Cyril Vasil, tajnik
Kongregacije za Istoène Crkve, mons. Mieczyslaw
Mokrzycki, rimokatolièki biskup Lavova, fra Michel
Remery, zamjenik generalnog tajnika CCEE-a. Iduæi susret
održat æe se u Pragu (Èeška) od 4. do 7. lipnja 2015., na
poziv mons. Ladislava Huèka, apostolskog egzarha za
katolike bizantskoga obreda u Èeškoj.
U priopæenju nakon susreta istièu se teme koje su biskupi
posebno razmatrali. Prva je "Uloga istoènih katolièkih
Crkava i njihov prilog ekumenskom hodu". "Polazeæi od
koncilskog izrièaja koji je izrazio brigu Katolièke Crkve za
Istoène Crkve i pozvao ih da rastu te novim apostolskim
žarom izvršavaju poslanje koje im je povjereno (Orientalium
Ecclesiarum 1), mi s još veæom sviješæu uvijek iznova
potvrðujemo naše pravo i dužnost na pastoralnu skrb naših
vjernika gdje god se nalazili, ukljuèujuæi pravo da
naviještamo evanðelje onima koji ga još nisu upoznali;
bratski iskazujemo želju da i Pravoslavne Crkve u ljubavi i
istini vrše svoje poslanje koje im je Bog povjerio; mi
priznajemo Pravoslavnim Crkvama isto zauzimanje za skrb
njihovih vjernika u cijelom svijetu, bez ikakvoga
antagonizma i s punim poštovanjem prava na slobodu
vjeroispovijedanja; mi priznajemo da je podjela jedne
Kristove Crkve ekleziološka anomalija koja se ne može
smatrati uzorom za život i poslanje Crkve; s Pravoslavnim
Crkvama dijelimo istu brigu za kulturna i društvena
dogaðanja koja vode k sve veæem raskršæanjenju i
sekularizaciji Europe; mi vjerujemo da smo svi pozvani na
snažno predanje jer i pored poteškoæa i težine ekumenskoga
hoda poziv na jedinstvo Crkve Kristove je nužna, prioritetna
i nezamjenjiva dimenzija identiteta Istoènih katolièkih
Crkava; mi potvrðujemo da Istoène katolièke Crkve žele biti
aktivno ukljuèene u dijalog ljubavi i istine kojega Katolièka
Crkva vodi s Pravoslavnim Crkvama", istaknuto je u
priopæenju.
Jedna od tema bila je i "Stanje na Bliskom istoku". Biskupi
su istaknuli: "Stanje kršæana koji žive na Bliskom istoku kao
i drugih vjerskih i etnièkih manjina koji pate zbog nasilja što
pustoši to podruèje takoðer je bila tema naših promišljanja i
naših molitava. Dok izražavamo našu podršku i solidarnost s
lokalnim pastirima i njihovim vjernicima, podsjeæamo sve da
neæe biti mira i pomirbe na Bliskom istoku bez jasne i
odluène intervencije meðunarodne zajednice kod svih
ukljuèenih strana, s osobitim ciljem promoviranja slobode
vjeroispovijesti i savjesti te kroz veliko ulaganje u
obrazovanje kako bi stasala nova pokoljenja sklona dijalogu."
"U Ukrajinu smo došli takoðer i proslaviti 25. obljetnicu
ozakonjenja Ukrajinske grkokatolièke Crkve. Njezina
obnova je dogaðaj božanske providnosti koji sada potièe
cijelu tu Crkvu na razborito razluèivanje, obnovljeno
poslanje naviještanja evanðelja i veæe zalaganje osobito pred
oèima novih pastoralnih izazova što ih donosi trenutno stanje
u zemlji. Upuæujemo molitve za cijeli ukrajinski narod,
izražavamo blizinu i solidarnost s obzirom na ratni sukob u
istoènom dijelu zemlje, koji zajedno s izvanjskom agresijom
stvara tolike patnje, osobito meðu civilima. Pozivamo sve da
bez odlaganja krenu putem mira i pomirenja. Ovu obljetnicu
smo i liturgijski proslavili zazivajuæi Božji blagoslov i
zaštitu presvete Bogorodice, Majke Božje i Majke Crkve",
istaknuli su biskupi u priopæenju.
Objavljena druga okružnica uz Godinu posveæenog života
Vatikan, 28.10.2014. (IKA) - Kongregacija za ustanove
posveæenog života i družbe apostolskog života objavila je
drugu okružnicu u pripravi za Godinu posveæenog života
"Ispitujte. Posveæenim muškarcima i ženama u hodu za
znakovima Božjim". Okružnica je objavljena u izdanju
Vatikanske izdavaèke kuæe (Libreria Editrice Vaticana).
Prvu okružnicu Kongregacija je objavila poèetkom ove
godine i nosi naslov "Radujte se!".
Papa se susreo s bolivijskim predsjednikom
Vatikan, 29.10.2014. (IKA) – Ravnatelj Tiskovnog ureda
Svete Stolice o. Federico Lombardi, DI, objavio je 28.
listopada da je bolivijski predsjednik Evo Morales posjetio
Vatikan prigodom sudjelovanja na Meðunarodnom susretu
puèkih pokreta, u organizaciji Papinskog vijeæa Pravda i mir.
Sudionike susreta Papa je primio 28. listopada ujutro. Posjet
nije, dakle, organiziran kroz uobièajene diplomatske kanale.
Privatni i neformalni sastanak izmeðu Svetog Oca i
bolivijskog predsjednika bio je izraz ljubavi i blizine
bolivijskom narodu i Crkvi te potpora unapreðenju odnosa
izmeðu vlasti i Crkve u zemlji, objavio je Vatican
Information Service.
5. studenog 2014. broj 44/2014
25
Inozemne vijesti
Sveta Stolica: Vrijeme je za hrabre odluke za Bliski istok
Izjava stalnog promatraèa Svete Stolice pri Ujedinjenim
narodima na otvorenoj raspravi Vijeæa o stanju na Bliskom
istoku
New York, 29.10.2014. (IKA) – Sveta Stolica uvijek je
pratila situaciju na Bliskom istoku s velikim zanimanjem i
zabrinutošæu. Uvijek se izjašnjavala za pregovore i dijalog
meðu ukljuèenim stranama. Crkva je zdušno pokušavala
uèiniti sve što može da pomogne žrtvama nasilja, istièe se u
Izjavi nadbiskupa Bernardita Auze, apostolskog nuncija,
stalnog promatraèa Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima,
na otvorenoj raspravi Vijeæa o stanju na Bliskom istoku,
ukljuèujuæi i palestinsko pitanje, održanoj u New Yorku 21.
listopada.
S obzirom na ubrzano pogoršanje situacije u regiji tijekom
ovih posljednjih mjeseci, papa Franjo intenzivirao je svoje
napore da potakne pregovore i poziva sve strane da poštuju
meðunarodno humanitarno pravo i temeljna ljudska prava.
Prvog tjedna u mjesecu listopadu, Papa je sazvao u Vatikanu
apostolske nuncije u zemljama Bliskog istoka, stalne
promatraèe pri meðunarodnim organizacijama i visoke
dužnosnike u Vatikanu kako bi razgovarali o situaciji na
Bliskom istoku. Upravo 20. listopada Papa je održao
sastanak s kardinalima kako bi razgovarali o istom
problemu. Nakon tih sastanaka, Sveta Stolica ponovila je
svoje uvjerenje da se mir na Bliskom istoku može tražiti
samo kroz pregovore, a ne kroz jednostrane odluke
nametnute uz uporabu sile, istièe se u Izjavi nuncija Auze
koju je Tiskovni ured Svete Stolice objavio 29. listopada.
Što se tièe izraelsko-palestinskog pitanja, Sveta Stolica
ponavlja svoju potporu rješenju o dvije države. Izrael i
Palestina, uz snažnu potporu nadležnih tijela Ujedinjenih
naroda i cijele meðunarodne zajednice, moraju raditi na
konaènom cilju, a to je ostvarivanje prava Palestinaca da
imaju svoju državu, suverenu i neovisnu, i prava Izraelaca na
mir i sigurnosti. Što se tièe zastrašujuæe situacije u Siriji,
Sveta Stolica hitno poziva sve strane da zaustave masovna
kršenja meðunarodnog humanitarnog prava i temeljnih
ljudskih prava, a meðunarodnu zajednicu da pomogne
stranama pronaæi rješenje. Ne postoji drugi naèin da se
razriješi i stane na kraj nebrojenim patnjama cijele nacije,
gdje polovica njezina stanovništva treba humanitarnu
pomoæ, a oko treæine je raseljeno, istièe se u Izjavi.
Što se tièe teških nasilja i zlostavljanja poèinjenih od strane
tzv. "islamske države" u Iraku i Siriji, mjerodavna tijela
Ujedinjenih naroda moraju djelovati kako bi sprijeèila
eventualne nove genocide i kako bi se pružila pomoæ sve
veæem broju izbjeglica. Sveta Stolica posebno apelira na
zaštitu etnièkih i vjerskih skupina, ukljuèujuæi kršæanske
zajednice, koje su posebno na meti teroristièkih skupina i
žrtve nasilja zbog svojih etnièkih korijena i vjerskih
uvjerenja. Sveta Stolica inzistira na poštivanju prava tih
zajednica i svih raseljenih osoba da se vrate u svoje domove
i žive u dostojanstvu i sigurnosti.
Sveta Stolica nada se da æe Ujedinjeni narodi nemilosrdni
fenomen terorizma u svijetu koji uzima sve više maha
shvatiti kao prigodu da se hitno ponovno primijeni
meðunarodni pravni okvir multilateralne primjene
odgovornosti kako bi se zaštitilo ljude od genocida, ratnih
zloèina, etnièkog èišæenja, zloèina protiv humanosti i svi
oblika nepravedne agresije. Uz lekcije nauèene iz našeg
neuspjeha da se zaustave nedavne strahote genocida i
današnje suoèavanje s oèitim, masovnim kršenjem temeljnih
ljudskih prava i meðunarodnog humanitarnog prava, vrijeme
je za hrabre odluke, istièe se u Izjavi stalnog promatraèa
Svete Stolice pri UN-u na engleskom jeziku.
26
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
U razvijenom svijetu u siromaštvu živi više od 76
milijuna djece
U Rimu predstavljen izvještaj UNICEF-a ("Innocenti report
card") - Tema je analize "Djeca recesije: utjecaj
gospodarske krize na zdravlje djece u bogatim zemljama"
Rim, 30.10.2014. (IKA) - Procjenjuje se da u razvijenom
svijetu, u siromaštvu živi više od 76 milijuna djece, od kojih
njih 2 milijuna živi u bijedi.
Prvi je negativni podatak proizišao iz 12. izvještaja UNICEFa ("Innocenti report card"), koji je 28. listopada predstavljen
u Rimu. Tema je analize "Djeca recesije: utjecaj
gospodarske krize na zdravlje djece u bogatim zemljama".
U Italiji, primjerice, od troje djece, jedno živi u siromaštvu.
U odnosu na 2008. godinu, broj siromašne djece poveæao se
za više od 600 tisuæa, od kojih 16% njih živi u uvjetima
velike bijede. Meðu 41 zemljom Europske unije i
Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, koje su bile
razmotrene, Italija spada u 23 države u kojima se poveæalo
siromaštvo djece. U Grèkoj, Španjolskoj, i u Hrvatskoj,
brojevi su se poveæali èak za više od 50%.
Komentirajuæi te podatke za Radio Vatikan, Bruno
Martorano, jedan od sastavljaèa izvještaja, napomenuo je da
u posljednje vrijeme najviše zabrinjava stanje, povezano s
njihovim gospodarstvima, u mediteranskim zemljama. U
analizi nismo prouèavali pojedinaèna podruèja, nego skupine
koje su najviše pogoðene, rekao je Martorano te objasnio da
su to obitelji s djecom, obitelji u kojima zaraðuje samo jedan
èlan ili u kojima roditelji ne rade, i na posljetku, iseljenièke
obitelji. Sve su to stanja u kojima je velika vjerojatnost da æe
doæi do siromaštva.
Osim siromaštva sve je više "Neet" (akronim iz engleskoga
jezika: "Not (engaged) in Education, Employment or
Training") mladih ljudi, odnosno naraštaja koji obuhvaæa
mlade u dobi izmeðu 15 i 24 godine koji se ne obrazuju, nisu
zaposleni, i ne osposobljavaju se, a kojih je samo u Europi
više od sedam milijuna. Kada pogledamo Neet pokazatelj,
koji upozorava da se 40% mladih ne školuje, ne
osposobljava, a ni ne radi, to pokazuje da ne postoji jasna i
odreðena politika što se tièe formativnih prijedloga, istaknuo
je u razgovoru za vatikansku radijsku postaju Giacomo
Guerrera, predsjednik Talijanskoga odbora za UNICEF-a.
Prvo što u tom sluèaju valja napraviti jest dati mladima
mudre savjete kako bismo ih pokušali pokrenuti na posao, i
to formativnim aktivnostima u koje ih valja ukljuèiti, a one
imaju biti više od njihovih oèekivanja. Kako bi se toj
mladeži vratila nada u buduænost bitan je prinos ustanova.
Stoga, istaknuo je Guerrera, imamo pokrenuti svoje politike
prema logici koja uistinu gleda na stanje djece i mladih.
Mladih koji trpe zbog svojega dramatiènoga stanja: nemaju
posao, a nemaju ni moguænosti da svoje vrijeme ulože u
formativne aktivnosti. Stoga im trebamo dati neki odgovor;
bitno je ukljuèiti ih u procese formaciju, jer æe samo tako biti
moguæe dati im nadu i moguænost za neki posao, rekao je
Guerrera.
Zahvaljujuæi pozornoj politici i dobrim odlukama, ima i
pozitivnih rezultata. U izvještaju se, naime, meðu ostalim
istièe i to da je u 18 zemalja u svijetu siromaštvo djece
smanjeno. Meðu tim zemljama su Australija i Èile, a u
Europi Finska i Poljska, koje su svoje razine smanjili za oko
30%.
.
ika
Papa primio izaslanstvo Meðunarodne konferencije
starokatolièkih biskupa
Vatikan, 30.10.2014. (IKA) – Papa Franjo primio je 30.
listopada ujutro u Vatikanu izaslanstvo Meðunarodne
konferencije starokatolièkih biskupa iz Utrechta. U Europi
tako konfuznoj u pogledu vlastitog identiteta i vlastitog
poziva postoje mnoga podruèja u kojima katolici i
starokatolici mogu raditi zajedno, pokušavajuæi odgovoriti
na duboku duhovnu krizu koja pogaða pojedince i društvo,
rekao je papa Franjo.
Postoji žeð za Bogom. Postoji duboka želja da se ponovno
otkrije smisao života. A postoji i hitna potreba za
vjerodostojnim svjedoèenjem istine i vrijednosti evanðelja.
U tome možemo podržati i poticati jedni druge, posebno u
župama i lokalnim zajednicama. Moleæi jedni za druge i
jedni s drugima, naše razlike æe se nadiæi u vjernosti
Gospodinu i njegovu evanðelju, primijetio je Sveti Otac.
Papa je rekao kako je kroz rad Meðunarodnog povjerenstva
za dijalog izmeðu Katolièke Crkve i Starokatolièke Crkve
bilo moguæe graditi mostove uzajamnog razumijevanja i
praktiène suradnje. Otkrivene su dodirne toèke i toènije
utvrðene razlike, stavljajuæi ih u novi kontekst.
"Ako se, s jedne strane, radujemo svaki put kada možemo
poduzeti daljnje korake u smjeru snažnijeg zajedništva vjere
i života, s druge se strane ražalostimo kada postanemo
svjesni novih nesuglasica koje su se javile meðu nama
tijekom godina. Teološka i crkvena pitanja koja su pratila
naše odvajanje sada je teže prevladati zbog sve veæeg
udaljavanja meðu nama kada je rijeè o pitanjima vezanim uz
službu i etièke vrijednosti", rekao je Papa.
"Izazov s kojim se katolici i starokatolici suoèavaju je, dakle,
ustrajati u znaèajnom teološkom dijalogu i nastaviti kroèiti
zajedno, zajedno moliti i zajedno raditi u duhu dubljeg
obraæenja na sve ono što Krist želi od Crkve", rekao je Papa.
"U našem odvajanju je bilo, s obje strane, velikih grijeha i
ljudskih propusta. U duhu uzajamnog praštanja i poniznog
pokajanja, sada trebamo ojaèati našu želju za pomirenjem i
mirom. Put prema jedinstvu poèinje preobrazbom srca,
obraæenjem srca (usp. UR, 4). To je duhovno putovanje od
susreta do prijateljstva, od prijateljstva do bratstva, bratskog
zajedništva. Na tome putu promjene su neizbježne. Moramo
uvijek biti spremni slušati i slijediti poticaje Duha koji nas
uvodi u svu istinu (Iv 16, 13)", rekao je Papa izaslanstvu
Meðunarodne konferencije starokatolièkih biskupa.
Papin apel s rimskoga groblja Verano
Oèajnièki poziv èovjeku koji se smatra Bogom i prisvaja sebi
sve, da prestane s razaranjem
Rim, 1.11.2014. (IKA) - Na svetkovinu Svih svetih, 1.
studenoga, papa Franjo uputio je s rimskog groblja Verano
oèajnièki poziv èovjeku koji se smatra Bogom i prisvaja sebi
sve, da prestane s razaranjem. Saveznièko bombardiranje
ovog podruèja pri kraju II. svjetskog rata nije ništa u
usporedbi suvremenog razaranja svijeta, koji je sposoban
razoriti zemlju, stvorenja, vrednote, život, kulture, pa èak i
nadu. Naša slavlja plaæaju siromasi, djeca, mladi bez posla,
starije i napuštene osobe kao i izbjeglice, koji postaju otpad,
rekao je Papa i primijetio kako to nije neka bajka, koja se
zbiva u udaljenim krajevima, veæ stvarnost oko nas. Nadam
se da æe nam se Bog smilovati. Jedino njegovo milosrðe
može spasiti svijet od pustošenja. Narod koji toliko trpi ide
naprijed nadom blaženstava, istaknuo je Sveti Otac i pozvao
razaratelje da se obrate. Molio je za sve preminule i posjetio
nekoliko grobova.
Inozemne vijesti
Rijeèi pape Franje o Velikom prasku i evoluciji nisu u
proturjeèju s biblijskom idejom stvaranja
"To je dobro poznato u akademskim krugovima, ali nažalost
nije dovoljno poznato na razini javnoga mnijenja. Kao
znanstvenik sam zato sretan što je Papa to ponovio",
istaknuo astrofizièar Piero Benvenuti
Vatikan, 2.11.2014. (IKA) - "Rijeèi pape Franje o Velikom
prasku i evoluciji, definitivno nisu u proturjeèju s
kršæanskom idejom o stvaranju; one su plod dijaloga izmeðu
znanosti i vjere, koji se posljednjih godina vrlo živo razvija,
osobito nakon objave enciklike Fides et ratio sv. Ivana Pavla
II. To je dobro poznato u akademskim krugovima, ali
nažalost nije dovoljno poznato na razini javnoga mnijenja.
Kao znanstvenik sam zato sretan što je Papa to ponovio",
rekao je Piero Benvenuti, profesor astrofizike na Sveuèilištu
u Padovi i savjetnik Papinskog vijeæa za kulturu, govoreæi za
Radio Vatikan o nedavnom govoru pape Franje èlanovima
Papinske akademije znanosti.
"Teorija Velikoga praska, kao proces trajnog širenja
svemira, jedan je od važnijih znanstvenih doprinosa
teologiji: pokazati da se svemir razvija prema precizno
odreðenim zakonima, ureðenim tako da ih èovjek, svojim
razumom, može shvatiti", istaknuo je prof. Benvenuti.
"Rijeè je o ideji koja nije u stvarnoj suprotnosti biblijskoj
ideji stvaranja. Kao što je papa Franjo objasnio, Bog nije
maðionièar s èarobnim štapiæem koji jednim potezom sve
odjednom èini. Veæ je, kao što podsjeæa sv. Toma Akvinski,
stvaranje trajan proces. Nije samo jedan dogaðaj u prošlosti,
veæ èin koji traje iz dana u dan i održava svijet u postojanju
u svakom trenutku", objasnio je profesor.
"Prijelaz iz nebitka u bitak je za nas vjernike èin priopæenja
Božje ljubavi. Neka bude svjetlo", smatra astrofizièar, treba
tumaèiti kao božanski èin izvan vremena i koji stoga ostaje
zauvijek, u svakom trenutku, ukoliko stvara samo vrijeme."
Podsjetimo ipak kako kršæanski nauk o stvaranju ukljuèuje
dva vidika: trajno stvaranje, ali i izvorno stvaranje: drugim
rijeèima, ukljuèuje ideju da svijet nije vjeèan, veæ da je Bog
u jednom trenutku konaène prošlosti – možda trenutku
Velikoga praska – stvorio svijet. Tradicionalno se govori o
creatio continua – što je trajno stvaranje ili uzdržavanje
svega u postojanju – i creatio originans – što je izvorni èin
kojim je Bog stvorio svijet, a prije i mimo kojeg ništa nije
postojalo.
Znanost sa svojom metodom može slijediti samo vremenitu
evoluciju trajnoga stvaranja. Ne može, sa svojeg stajališta,
definirati prijelaz iz nevremenitosti u vremenitost, iz nebitka
u bitak. Imamo ideju linearnog vremena koju crpimo iz
svojega svakodnevnog iskustva, iz èinjenice da živimo na
planetu koji se okrene oko sebe u 24 sata. Ali kozmièko
vrijeme slijedi drukèije satove, te stoga nikada ne možemo
dohvatiti nulti trenutak, veæ možemo samo opisivati što se
poslije dogodilo. "Izvanredno je – rekao je to Einstein – što
je svemir razumom shvatljiv. To je najneshvatljivija stvar na
svijetu. Ono što je važno je da ne èitamo Bibliju kao da bi
bila znanstveni izvještaj. To bi bilo, kako je rekao Benedikt
XVI., samoubojstvo misli", zakljuèio je astrofizièar
Benvenuti.
5. studenog 2014. broj 44/2014
27
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
"Relatio Synodi" Treæe izvanredne opæe biskupske
sinode: "Pastoralni izazovi vezani uz obitelj u kontekstu
evangelizacije" (5.-19. listopada 2014.)
Vatikan, 18. listopada 2014.
Uvod
1. Biskupska sinoda okupljena oko Pape upuæuje svoj
pozdrav svim obiteljima na svijetu s njihovim radostima,
teškoæama i nadama. Posebno osjeæa dužnost zahvaliti
Gospodinu za velikodušnu vjernost kojom mnoge kršæanske
obitelji odgovaraju na svoj poziv i poslanje. Èine to s
radošæu i vjerom i kada u svome obiteljskom životu naiðu na
prepreke, nerazumijevanja i trpljenja. Te obitelji zavrjeðuju
uvažavanje, zahvalnost i ohrabrenje èitave Crkve i ove
sinode. Na molitvenom bdjenju održanom na Trgu Svetog
Petra u subotu 4. listopada 2014. u pripravi za Sinodu o
obitelji papa Franjo je na jednostavan i konkretan naèin
podsjetio kako obiteljsko iskustvo ima središnju važnost u
životu svih ljudi, rekavši slijedeæe: "Evo veæ se spustila i
veèer na ovaj naš skup. To je vrijeme u kojem ljudi žure
svojim kuæama da se ponovno naðu sa svojima za
zajednièkim stolom, u okrilju prisnosti i ljubavi, uèinjenog i
primljenog dobra, susreta koji unose toplinu u srce i daju da
ono raste, to dobro vino koje u èovjekovim danima na zemlji
anticipira slavlje kojem neæe biti kraja. To su ujedno najteži
trenuci za onoga koji se susreæe licem u lice s vlastitom
samoæom, u jadom obavijenom sutonu propalih snova i
planova: kolike samo osobe provode dane u slijepom krugu
oèaja, rezignacije, ako ne i ogorèenosti; u koliko je domova
nestalo vina radosti te, dakle, okusa – same mudrosti –
života [...] Veèeras budimo glas i jednih i drugih s našom
molitvom, molitvom za sve".
2. Kao okrilje radosti i kušnji, dubokih osjeæaja i, katkad
narušenih, odnosa, obitelj je uistinu "škola… èovjeènosti"
(usp. Gaudium et spes, 52), za kojom se osjeæa snažna
potreba. Usprkos mnogim znacima krize obitelji prisutnim u
raznim sredinama "globalnog sela", želja za obitelji je i dalje
živa, osobito meðu mladima, i to je razlog zbog kojeg Crkva,
iskusna u èovjekoljubivosti i vjerna svom poslanju, naviješta
bez prestanka i s dubokim uvjerenjem "evanðelje obitelji"
koje joj je povjereno objavom Božje ljubavi u Isusu Kristu i
koje bez prekida nauèavaju crkveni oci, uèitelji duhovnosti i
crkveno uèiteljstvo. Obitelj ima za Crkvu sasvim posebnu
važnost i u trenutku u kojem su vjernici pozvani izaæi iz
samih sebe nužno je da obitelj ponovno prepozna sebe kao
nezaobilazni subjekt za evangelizaciju. Sjetimo se samo
misijskog svjedoèenja mnogih obitelji.
3. O presudnoj i dragocjenoj stvarnosti obitelji rimski je
biskup pozvao razmišljati sudionike biskupske sinode na
njezinu treæem izvanrednom opæem zasjedanju u listopadu
2014., kako bi se zatim to razmišljanje produbljivalo na
redovnoj opæoj sinodi koja æe se održati u listopadu 2015.,
kao i tijekom cijele godine izmeðu dviju sinoda: "Veæ i
okupljanje u unum oko rimskog biskupa je milosni dogaðaj,
u kojem se biskupski kolegijalitet oèituje u hodu duhovnog i
pastoralnog razluèivanja": tako je papa Franjo opisao
sinodsko iskustvo, naznaèivši njezinu zadaæu u dvojakom
osluškivanju Božjih znakova i povijesti ljudi i u dvojakoj i
jedinstvenoj vjernosti koja je plod toga osluškivanja.
28
5. studenog 2014. broj 44/2014
4. U svjetlu toga govora sabrali smo rezultate našeg
razmišljanja i naših dijaloga u slijedeæa tri dijela: slušanje,
kako bismo sagledali stvarnost današnje obitelji, u
kompleksnosti njezinih svijetlih strana i njezinih sjena;
pogled uperen u Krista kako bismo s novom svježinom i
poletnošæu razmišljali o onome što nam objava, prenošena u
vjeri Crkve, govori o ljepoti, ulozi i dostojanstvu obitelji;
suèeljavanje u svjetlu Gospodina Isusa kako bi se razabralo
putove kojima æe se obnoviti Crkvu i društvo u njihovu
zauzimanju za obitelj utemeljenu na braku izmeðu muškarca
i žene.
PRVI DIO
Slušanje: Kontekst i izazovi vezani uz obitelj
Društveno-kulturni kontekst
5. Vjerni Kristovu uèenju promatramo stvarnosti obitelji u
svoj njezinoj složenosti, s njezinim svjetlima i njezinim
sjenama. Pred oèima su nam roditelji, bake i djedovi, braæa i
sestre, bliža i daljnja rodbina, i povezanost dviju obitelji koju
uspostavlja svaka ženidba. Antropološko-kulturna promjena
utjeèe danas na sve aspekte života i zahtijeva analitièki i
raznolik pristup. Treba istaknuti prije svega pozitivne
aspekte: veæu slobodu izražavanja i bolje priznavanje prava
žena i djece, bar u nekim krajevima. Ali, s druge strane,
treba isto tako uzeti u obzir sve veæu opasnost pretjeranog
individualizma koji izoblièuje obiteljske veze i u konaènici
promatra svakog èlana obitelji kao jedan otok, što ima za
posljedicu da, u odreðenim sluèajevima, prevladava
poimanje pojedinca kao osobe koja izgraðuje samu sebe
prema vlastitim željama koje se shvaæa kao neku
apsolutnost. Tome se pridodaje takoðer kriza vjere koja je
pogodila mnoge katolike i koja je èesto uzrokom kriza braka
i obitelji.
6. Jedno od najveæih siromaštava kulture je samoæa, plod
odsutnosti Boga u životu osoba i nepostojanosti odnosa.
Postoji takoðer opæi osjeæaj nemoæi pred društvenoekonomskom stvarnošæu koja èesto na kraju dovodi obitelji
do rasula. Sve veæe siromaštvo i nesigurnost posla ponekad
se doživljava kao pravu noænu moru a preveliki porezi
zacijelo ne potièu mlade na sklapanje ženidbe. Èesto se
obitelji osjeæaju napuštenima zbog nezainteresiranosti ili
slabe pažnje koju im posveæuju institucije. Negativne
posljedice s gledišta društvene organizacije su oèite: od
demografske krize do teškoæa u odgoju i obrazovanju, od
napora u prihvaæanju novoga života do doživljavanja
prisutnosti starijih osoba kao tereta, pa sve do napetosti u
odnosima koje katkad vode èak do nasilja. Zadaæa je države
stvoriti zakonske i radne uvjete koji æe mladima zajamèiti
buduænost i pomoæi im ostvariti njihov plan zasnivanja
obitelji.
7. Postoje kulturne i vjerske sredine koje nameæu posebne
izazove. U nekim društvima još uvijek postoji poligamija a u
nekim tradicionalnim sredinama zadržao se obièaj "braka u
etapama". U nekim sredinama, opet, zadržali su se
pogodbeni brakovi. U zemljama u kojima su katolici u
manjini postoje brojni mješoviti brakovi i razlièitost vjere sa
svim teškoæama koje to sa sobom povlaèi s pravnog aspekta
kao i u pogledu krštenja i odgoja djece te uzajamnog
poštivanja. U tim se brakovima može javiti opasnost
relativizma ili ravnodušnosti, ali se tu krije i moguænost
ika
Prilog dokumenti
jaèanja ekumenskog duha i meðureligijskog dijaloga u
skladnom suživotu zajednica koje žive u istome mjestu. U
mnogim sredinama, i to ne samo na zapadu, velikog je maha
uzela praksa zajednièkog življenja prije braka odnosno
izvanbraènih zajednica u kojima parovi ne žele prihvatiti
oblik institucionalne veze. Tome se èesto pridodaje civilno
zakonodavstvo koje ugrožava brak i obitelj. Uslijed
sekularizacije u mnogim dijelovima svijeta povezanost ljudi
s Bogom je u snažnom opadanju i vjera nije više nešto što je
zajednièko èitavom društvu.
para destabilizira obitelj i može, kroz rastave i razvode,
izazvati ozbiljne posljedice po odrasle, djecu i društvo,
slabeæi pojedinca i društvene veze. I demografski pad, koji
se duguje protunatalistièkom mentalitetu i kojem pridonose
politike reproduktivnog zdravlja koje se provode na
svjetskoj razini, ne samo da dovodi do situacije u kojoj
izmjena naraštaja nije više zajamèena, veæ prijeti da
vremenom dovede do ekonomskog osiromašenja i gubljenja
nade u buduænost. Razvoj biotehnologija je takoðer imao
snažan utjecaj na natalitet.
8. Mnogo se djece raða izvan braka, osobito u nekim
zemljama, a ima mnogo i one koja odrasta samo s jednim od
roditelja ili u proširenoj odnosno novozasnovanoj obitelji.
Broj rastava je u porastu i nerijetko se takvu odluku donosi
iskljuèivo iz razloga ekonomske naravi. Roditelji se èesto
prepiru zbog djece i ona su prave žrtve razdora u obitelji.
Oèevi su èesto odsutni ne samo zbog ekonomskih razloga, i
to upravo tamo gdje se osjeæa potreba da oni jasnije preuzmu
na sebe odgovornost za djecu i za obitelj. Dostojanstvo žene
treba i nadalje braniti i promicati. Danas su naime, u
mnogim sredinama, žene izložene diskriminaciji a sam dar
majèinstva èesto se kažnjava namjesto da ga se predstavlja
kao vrijednost. Ne smiju se zaboraviti ni sve raširenija
nasilja prema ženama, koja se katkad dogaðaju nažalost
takoðer u obiteljima, te teško i rašireno spolno sakaæenje
žena u nekim kulturama. Seksualno zlostavljanje djece
predstavlja nadalje najskandalozniju i najizopaèeniju
stvarnost današnjeg društva. I u društvima zahvaæenim
nasiljem zbog rata, terorizma i prisutnosti organiziranog
kriminala, svjedoèi se pogoršanju obiteljskih situacija i, prije
svega u velikim metropolama i na njihovim periferijama, u
porastu je takozvani fenomen djece s ulice. Migracije
predstavljaju još jedan znak vremena s kojim se valja
uhvatiti u koštac i shvatiti sve posljedice koje ta pojava ima
na obiteljski život.
Izazov za pastoral
11. U tome kontekstu Crkva zamjeæuje potrebu da uputi rijeè
nade i smisla. Treba poæi od uvjerenja da èovjek potjeèe od
Boga i da æe, stoga, razmišljanje u kojem æe se ponovno
postaviti velika pitanja o smislu ljudskih biæa pronaæi plodno
tlo u najdubljim èovjekovim oèekivanjima. Velike
vrijednosti ženidbe i obitelji odgovaraju traženju koje se
provlaèi kroz ljudski život takoðer u dobu oznaèenom
individualizmom i hedonizmom. Potrebno je prihvaæati
osobe s njihovom konkretnom egzistencijom, znati ih
podupirati u njihovu traženju, poticati želju za Bogom i želju
da se osjete potpuno dijelom Crkve i oni koji su doživjeli
krah ili se nalaze u najrazlièitijim situacijama. Kršæanska
poruka uvijek u sebi sadrži stvarnost i dinamiku milosrða i
istine, koje u Kristu imaju svoju stjecišnu toèku.
Važnost afektivnog života
9. U vezi s opisanom slikom društva u mnogim se
dijelovima svijeta susreæe kod pojedinaca veæa potreba da
posveæuju brigu vlastitoj osobnosti, da upoznaju svoju
nutrinu, da žive u veæem skladu s vlastitim emocijama i
osjeæajima, te da traže kvalitetne èuvstvene odnose; ta
pravedna težnja može pobuditi kod osobe želju da se zauzme
oko izgraðivanja odnosa kreativnog darivanja i uzajamnosti,
koje resi snažan osjeæaj odgovornosti i zajedništva nalik
onom kojeg susreæemo u obitelji. Individualistièka opasnost
i opasnost egoizma su veoma istaknute. Pred Crkvu se
postavlja izazov da pomaže parovima u sazrijevanju
emocionalne dimenzije i u afektivnom razvoju promicanjem
dijaloga, kreposti i povjerenja u Božju milosrdnu ljubav.
Potpuna predanost koju iziskuje kršæanski brak može biti
snažni protulijek napasti egoistiènog individualizma.
10. U današnjem svijetu ne nedostaje kulturnih strujanja
koja, kako se èini, nameæu afektivnost bez granica èiji se
žele istražiti svi aspekti, pa i oni najsloženiji. Pitanje
afektivne krhkosti je veoma aktualno: narcisoidna,
nestabilna i promjenjiva afektivnost ne pomaže uvijek
pojedincima postiæi veæu zrelost. Zabrinjava stanovito
širenje pornografije i komercijalizacija tijela, koju
potpomaže takoðer zloupotreba interneta i potrebno je
prokazati situaciju u kojoj žive one osobe koje su prisiljene
baviti se prostitucijom. U takvim okolnostima, parovi su
ponekad nesigurni, oklijevaju i muèe se u iznalaženju naèina
da sazriju i odrastu. Mnogo je onih koji teže ostati na prvim
stupnjevima emocionalnog i spolnog života. Kriza braènog
DRUGI DIO
Pogled na Krista: Evanðelje obitelji
Pogled na Krista i Božja pedagogija u povijesti spasenja
12. Ako želimo "preispitati korake koje èinimo na polju
suvremenih izazova, presudni je uvjet za to zadržati èvrsto
uprt pogled u Isusa Krista, zastati u kontemplaciji i klanjanju
njegovu licu [...]. Naime, svaki put kada se vraæamo izvoru
kršæanskog iskustva otvaraju se novi putovi i neoèekivane
moguænosti" (Papa Franjo, Govor od 4. listopada 2014.).
Isus je muškarce i žene koje je susretao gledao s ljubavlju i
nježnošæu, prateæi njihove korake s istinom, strpljivošæu i
milosrðem, naviještajuæi zahtjeve Božjeg kraljevstva.
13. Buduæi da je red stvaranja determiniran usmjerenošæu na
Krista, treba razlikovati, bez njihova odvajanja, razne
stupnjeve kroz koje Bog objavljuje ljudskom rodu milost
saveza. Iz razloga božanske pedagogije, prema kojoj red
stvaranja evolvira u red otkupljenja kroz susljedne etape,
potrebno je novost sakramenta kršæanske ženidbe promatrati
u kontinuitetu s iskonskom naravnom ženidbom. Tako se
ovdje razumije naèin na koji Bog izvodi svoje djelo
spasenja, bilo u stvaranju bilo u kršæanskom životu. U
stvaranju: pošto je sve stvoreno po Kristu i poradi Krista
(usp. Kol 1, 16), kršæani "s radošæu i poštovanjem otkrivaju
sjemenke Rijeèi koje se tu kriju. Neka vjernici ujedno budno
prate duboku preobrazbu koja se zbiva meðu narodima" (Ad
gentes, 11). U kršæanskom životu: buduæi da je krštenjem
vjernik pridružen Crkvi po onoj domaæoj Crkvi koja je
njegova obitelj, on poduzima onaj "dinamièan proces koji
postupno vodi naprijed, zahvaljujuæi rastuæem ujedinjavanju
Božjih darova" (Familiaris consortio [Obiteljska zajednica],
9), putem stalnog obraæanja na ljubav koja spašava od
grijeha i daruje puninu života.
14. Sam Isus, govoreæi o praiskonskom naumu o ljudskom
paru, potvrðuje nerazrješivost zajednice izmeðu muškarca i
žene, te kaže da "zbog tvrdoæe srca vašega dopusti vam
Mojsije otpustiti žene, ali od poèetka ne bijaše tako" (Mt 19,
8). Nerazrješivost ženidbe ("Što… Bog združi, èovjek neka
ne rastavlja" Mt 19, 6), ne smije se shvaæati prije svega kao
5. studenog 2014. broj 44/2014
29
Prilog dokumenti
"jaram" nametnut ljudima veæ kao "dar" koji se daje
osobama združenima u braènu zajednicu. Na taj naèin, Isus
pokazuje kako Božja susretljivost uvijek prati èovjeka na
njegovu putu, ozdravlja i preobražava otvrdnulo srce svojom
milošæu, usmjeravajuæi ga prema njegovu poèelu, kroz put
križa. Iz Evanðelja se zorno vidi primjer Isusa koji služi
Crkvi kao paradigma. Isus je naime živio u obitelji, prvo od
svojih znamenja uèinio je na svadbi u Kani, naviještao je
poruku vezanu uz znaèenje obitelji kao punini objave koja
obnavlja prvobitni Božji naum (Mt 19, 3). Ali istodobno je
provodio u djelo ono što je nauèavao pokazujuæi tako pravo
znaèenje milosrða. To se jasno vidi u susretima sa
Samarijankom (Iv 4, 1-30) i preljubnicom (Iv 8, 1-11) u
kojima Isus, stavom ljubavi prema grešnoj osobi, dovodi
osobu do pokore i obraæenja ("idi i ne griješi više"), što je
uvjet za oproštenje.
Obitelj u Božjem naumu spasenja
15. Rijeèi vjeènog života koje je Isus ostavio svojim
uèenicima obuhvaæale su uèenje o ženidbi i obitelji. To nam
Isusovo uèenje omoguæuje podijeliti Božji naum o ženidbi i
obitelji u tri temeljne etape. Na poèetku je prvobitna obitelj,
kada je Bog stvoritelj ustanovio praiskonsku ženidbu izmeðu
Adama i Eve, kao èvrsti temelj obitelji. Bog ne samo da je
stvorio èovjeka kao muško i žensko (Post 1, 27), veæ ih je
tako blagoslovio da budu plodni i da se množe (Post 1, 28).
Zbog toga æe "èovjek ostaviti oca i majku da prione uza
svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo" (Post 2, 24). To je
zajedništvo okrnjio grijeh i ono je postalo povijesni oblik u
Božjem narodu, zbog kojeg je Mojsije dopustio moguænost
izdavanja otpusnog pisma radi rastave (usp. Pnz 24, 1s.). Taj
je oblik prevladavao u Isusovo vrijeme. Svojim dolaskom i
pomirenjem palog svijeta zahvaljujuæi otkupljenju koje je
izvršio, završilo je doba otpoèeto Mojsijem.
16. Isus, koji je sve pomirio u sebi, ponovno je vratio ženidbi
i obitelji njihov prvobitni oblik (usp. Mk 10, 1-12). Obitelj i
ženidba su otkupljeni od Krista (usp. Ef 5, 21-32),
obnovljeni na sliku Presvetog Trojstva, otajstva iz kojeg
izvire svaka prava ljubav. Ženidbeni savez, zapoèet u
stvaranju i objavljen u povijesti spasenja, prima punu objavu
svoga znaèenja u Kristu i njegovoj Crkvi. Od Krista po
Crkvi, ženidba i obitelj primaju nužnu milost za svjedoèenje
Božje ljubavi i življenje zajedništva. Evanðelje obitelji
provlaèi se kroz povijest svijeta još tamo od stvaranja
èovjeka na Božju sliku i priliku (usp. Post 1, 26-27) pa sve
do ispunjenja otajstva saveza u Kristu na kraju svijeta sa
svadbom Jaganjèevom (usp. Otk 19, 9; Ivan Pavao II.,
Kateheza o ljudskoj ljubavi).
Obitelj u crkvenim dokumentima
17. "Tijekom povijesti Crkva nije prestajala nauèavati o
ženidbi i obitelji. Jedan od najviših izraza toga uèiteljstva je
ponudio Drugi vatikanski koncil, u pastoralnoj konstituciji
Gaudium et spes, koja posveæuje cijelo poglavlje promicanju
dostojanstva braka i obitelji (usp. Gaudium et spes, 47-52).
Ondje je brak definiran kao zajednica života i ljubavi (usp.
Gaudium et spes, 48), stavljajuæi ljubav u središte obitelji,
pokazujuæi, istodobno, istinu te ljubavi pred razlièitim
oblicima redukcionizma koji su prisutni u suvremenoj
kulturi. 'Prava ljubav izmeðu muža i žene' (Gaudium et spes,
49) podrazumijeva uzajamno darivanje, ukljuèuje i
upotpunjuje spolnu dimenziju i èuvstvenost, odgovarajuæi na
Božji naum (usp. Gaudium et spes, 48-49). Nadalje,
Gaudium et spes u broju 48 istièe ukorijenjenost ženidbenih
drugova u Kristu: Krist Gospodin 'dolazi ususret kršæanskim
supruzima po sakramentu ženidbe' i s njima ostaje. U
30
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
utjelovljenju, on preuzima na sebe ljudsku ljubav, èisti je,
privodi punini i, svojim Duhom, daje ženidbenim drugovima
sposobnost da je žive, prožimajuæi èitav njihov život vjere,
nade i ljubavi. Na taj naèin braèni drugovi su kao posveæeni
i, po sebi svojstvenoj milosti, izgraðuju Tijelo Kristovo i
èine domaæu Crkvu (usp. Lumen gentium, 11), tako da
Crkva, da bi potpuno shvatila njegovo otajstvo, upravlja svoj
pogled na kršæansku obitelj, koja to oèituje na istinski naèin"
(Instrumentum laboris, 4).
18. "Na tragu Drugog vatikanskog koncila, papinsko je
uèiteljstvo produbilo uèenje o ženidbi i obitelji. Na osobit je
naèin Pavao VI., enciklikom Humanae vitae, istaknuo
duboku vezu izmeðu braène ljubavi i raðanja života. Sveti
Ivan Pavao II. je posvetio obitelji posebnu pažnju kroz svoje
kateheze o ljudskoj obitelji, Pismo obiteljima (Gratissimam
sane) i nadasve apostolskom pobudnicom Familiaris
consortio. U tim dokumentima papa je definirao obitelj kao
'put Crkve'; ponudio je cjeloviti pogled na poziv na ljubav
muškarca i žene; predložio je temeljne smjernice za pastoral
obitelji i za prisutnost obitelji u društvu. Na osobit naèin,
govoreæi o braènoj ljubavi (usp. Familiaris consortio, 13),
opisao je naèin na koji braèni drugovi, u svojoj uzajamnoj
ljubavi, primaju dar Kristova Duha i žive svoj poziv na
svetost" (Instrumentum Laboris, 5).
19. "Benedikt XVI. u enciklici Deus caritas est ponovno se
vratio temi istine o ljubavi izmeðu muškarca i žene, na koje
puno svjetlo baca samo ljubav Krista raspetoga (usp. Deus
caritas est, 2)" (Instrumentum laboris, 6). On kaže kako
"brak utemeljen na iskljuèivoj i konaènoj ljubavi postaje
slika odnosa Boga s njegovim narodom i obratno: naèin na
koji Bog ljubi postaje mjera ljudske ljubavi" (Deus caritas
est, 11). Nadalje, u enciklici Caritas in veritate, istièe
važnost ljubavi kao poèela života u društvu (usp. Caritas in
veritate, 44), mjestu u kojem se uèi iskustvo zajednièkog
dobra" (Instrumentum laboris, 6).
20. "Papa Franjo u enciklici Lumen fidei, govoreæi o vezi
izmeðu obitelji i vjere, piše: 'Kada èovjek susretne Krista,
kada dopusti da ga zahvati i vodi njegova ljubav tada njegov
život dobiva širi obzor i èvrstu nadu koja neæe razoèarati.
Vjera nije utoèište za malodušne, veæ nešto što našem životu
daje širinu. Ona pomaže otkriti veliki poziv, poziv na ljubav
i jamèi da je ta ljubav pouzdana, da vrijedi predati joj se, jer
se njezin temelj nalazi u vjernosti Bogu, koji je jaèi od svake
naše krhkosti' (Lumen Fidei, 53)" (Instrumentum laboris, 7).
Nerazrješivost ženidbe i radost zajednièkog života
21. Uzajamno darivanje koje je sastavni dio sakramentalne
ženidbe ima svoje korijene u milosti krštenja koja
uspostavlja temeljni savez svake osobe s Kristom u Crkvi. U
uzajamnom prihvaæanju i s Kristovom milošæu zaruènici
jedno drugom obeæavaju potpuno darivanje, vjernost i
otvorenost životu, oni prepoznaju kao konstitutivne elemente
ženidbe darove koje im Bog pruža, shvaæajuæi ozbiljno
preuzetu obvezu, u njegovo ime i pred Crkvom. U vjeri je
moguæe prihvatiti dobra ženidbe kao obveze koje je lakše
održati uz pomoæ milosti sakramenta. Bog posveæuje ljubav
zaruènika i potvrðuje njezinu nerazrješivost, pružajuæi im
pomoæ da žive u vjernosti, uzajamnom upotpunjivanju i
otvorenosti životu. Zbog toga Crkva gleda na ženidbene
drugove kao na srce èitave obitelji koja takoðer upravlja
pogled prema Kristu.
ika
22. U istoj perspektivi, ponavljajuæi Apostolovo uèenje
prema kojem je sve stvoreno u Kristu i za Krista (usp. Kol 1,
16), Drugi vatikanski koncil je iskazao poštovanje prema
naravnoj ženidbi i vrijednim sastavnicama prisutnim u
drugim religijama (usp. Nostra aetate, 2) i kulturama usprkos
ogranièenjima i nedostatnostima (usp. Redemptoris missio,
55). Prisutnost sjemena Rijeèi u kulturama (usp. Ad gentes,
11) mogla bi se, na neki naèin, primijeniti na neke braène i
obiteljske stvarnosti mnogih kultura i nekršæanskih osoba.
Postoje dakle neke vrijedne sastavnice takoðer u nekim
oblicima izvan kršæanskog braka – utemeljenom na èvrstom
i istinskom odnosu jednog muškarca i jedne žene –, za koje u
svakom sluèaju smatramo da su prema ovome usmjereni.
Pogledom upravljenim na ljudsku mudrost naroda i kultura,
Crkva priznaje takoðer tu obitelj kao temeljnu stanicu –
nužnu i plodnu – ljudskog suživota.
Istina i ljepota obitelji i milosrða prema ranjenim i krhkim
obiteljima
23. S prisnom radošæu i dubokom utjehom, Crkva gleda na
obitelji koje ostaju vjerne uèenjima evanðelja, zahvaljujuæi
im i hrabreæi ih za svjedoèenje koje pružaju. Naime,
zahvaljujuæi njima ljepota je nerazrješive ženidbe u trajnoj
vjernosti uèinjena vjerodostojnom. U obitelji, "koja bi se
mogla nazvati domaæom Crkvom" (Lumen gentium, 11),
sazrijeva prvo crkveno iskustvo zajedništva meðu osobama,
u kojoj se, po milosti, zrcali otajstvo Presvetoga Trojstva.
"Ovdje se èovjek uèi trudu i radosti rada, bratskoj ljubavi,
plemenitom praštanju stalno obnavljanom i nadasve
bogoštovlju, molitvi i prikazivanju Bogu vlastitoga života"
(Katekizam Katolièke Crkve, 1657). Divni uzor u tome
smislu je sveta nazaretska obitelj, u èijoj školi "shvaæamo
zašto moramo održavati duhovnu stegu, ako želimo slijediti
nauk evanðelja i postati Kristovi uèenici" (Pavao VI., Govor
u Nazaretu, 5. sijeènja 1964.). Evanðelje obitelji hrani i ono
sjeme koje još uvijek èeka da sazrije i mora njegovati ona
stabla koja su se osušila i koja se nipošto ne smije
zanemarivati.
24. Crkva, kao sigurna uèiteljica i brižna majka, premda
priznaje da za krštenike nema drugog ženidbenog veza osim
sakramentalnog, i da je svaki njegov prekid protiv Božje
volje, takoðer je svjesna slabosti mnoge svoje djece koja se
trude oko svoje vjere. " Kao posljedica toga, ne umanjujuæi
vrijednost evanðeoskog ideala, potrebno je s ljubavlju i
strpljivo pratiti eventualne etape rasta osoba u njihovu
postupnom razvoju […] Mali korak, usred velikih ljudskih
ogranièenosti, može biti ugodniji Bogu od izvana gledano
ispravnog života onoga koji u svojem životu ne nailazi na
veæe teškoæe. Svi imaju potrebu da ih dotakne utjeha i
poticaj Božje spasenjske ljubavi, koji na tajanstven naèin
djeluje u svakoj osobi, bez obzira na njezine mane i njene
padove" (Evangelii gaudium, 44).
25. U pogledu pastoralnog pristupa osobama koje su sklopile
graðansku ženidbu, te rastavljenim i ponovno oženjenim
odnosno osobama koje žive u izvanbraènoj zajednici, zadaæa
je Crkve objaviti im Božju pedagogiju milosti u njihovim
životima i pomagati im postiæi puninu Božjeg nauma u
njima. Slijedeæi Kristov pogled, èije svjetlo rasvjetljuje
svakog èovjeka (usp. Iv 1, 9; Gaudium et spes, 22), Crkva se
okreæe s ljubavlju prema onima koji sudjeluju u njezinu
životu na nepotpun naèin i prepoznaje da Božja milost
djeluje i u njihovu životu dajuæi im hrabrost da èine dobro,
da s ljubavlju brinu jedno za drugo i budu u službi zajednice
u kojoj žive i rade.
Prilog dokumenti
26. Crkva sa zabrinutošæu gleda na nepovjerenje mnogih
mladih prema predanju drugome u ženidbi, trpi zbog
prenagljenosti kojom mnogi vjernici odluèuju prekinuti
preuzeti vez i sklopiti novi. Ti vjernici, koji su èlanovi
Crkve, trebaju milosrdnu i poticajnu pastoralnu pažnju,
luèeæi na prikladan naèin situacije. Mlade krštenike treba
poticati da ne oklijevaju prigrliti bogatstvo koje njihovim
ljubavnim planovima pruža sakrament ženidbe, ojaèani
potporom koju primaju od Kristove milosti i moguænosti da
sudjeluju u punini u životu Crkve.
27. U tome smislu, nova dimenzija današnjeg obiteljskog
pastorala sastoji se u tome da se posveti pozornost stvarnosti
graðanskih ženidbi izmeðu muškarca i žene, tradicionalnim
ženidbama i izvanbraènim zajednicama, koje je potrebno
razlikovati od prethodna dva oblika. Kada zajednica postigne
odreðenu stabilnost kroz javno preuzetu obvezu, kada je
karakterizira duboka afektivna povezanost partnera,
odgovornost prema djeci, sposobnost da ustraje u kušnjama,
može je se promatrati kao klicu koju treba pratiti u razvoju
prema sakramentu ženidbe. Izvanbraène se zajednice
naprotiv vrlo èesto zasniva ne u pogledu moguæe buduæe
ženidbe, veæ bez ikakve namjere da se uspostavi
institucionalnu vezu.
28. Sukladno Isusovu milosrdnom pogledu, Crkva mora
brižno i pažljivo pratiti svoju najslabiju djecu, ranjenu
izgubljenom i ranjenom ljubavlju, vraæajuæi povjerenje i
nadu, poput svjetionika neke luke ili baklje koju se nosi
meðu ljude da prosvijetli one koji su skrenuli s pravoga puta
ili se nalaze usred oluje. Svjesni da je najveæe milosrðe reæi
istinu s ljubavlju, idemo korak dalje od suosjeæanja.
Milosrdna ljubav, kako što privlaèi i ujedinjuje, tako i
preobražava i uzdiže. Poziva na obraæenje. Tako na isti naèin
shvaæamo Gospodinov stav, koji ne osuðuje preljubnicu, veæ
od nje traži da ne griješi više (usp. Iv 8, 1-11).
TREÆI DIO
Suèeljavanje: pastoralne perspektive
Naviještati evanðelje obitelji danas u razlièitim sredinama
29. Sudionici sinode su se u svom dijalogu zadržali na nekim
najurgentnijim pastoralnim pitanjima èija je konkretizacija
povjerena pojedinim mjesnim Crkvama, u zajedništvu "cum
Petro et sub Petro". Naviještanje evanðelja obitelji
predstavlja jednu urgentnost za novu evangelizaciju. Crkva
je pozvana provoditi u djelo to evanðelje s nježnošæu majke i
jasnoæom uèiteljice (usp. Ef 4, 15), u vjernosti Kristovoj
milosrdnoj kenozi. Istina se ucjepljuje u ljudsku krhkost ne
zato da je osudi, veæ da je spasi (usp. Iv 3, 16 -17).
30. Evangelizacija je zadaæa èitavog Božjeg naroda, koju
svaki ostvaruje prema vlastitoj službi i daru. Bez radosnog
svjedoèenja braènih drugova i obitelji, domaæih Crkava,
navještaj, bio on i ispravan, u opasnosti je da ne bude
shvaæen i da bude zagušen morem rijeèi koje karakterizira
naše društvo (usp. Novo millennio ineunte, 50). Sinodski su
oci više puta istaknuli kako su katolièke obitelji u snazi
milosti sakramenta ženidbe pozvane i same biti aktivni
subjekti obiteljskog pastorala.
31. Presudnu æe važnost imati isticanje primata milosti, te
dakle moguænost koju Duh daje u sakramentu. Rijeè je o
tome da se pomogne ljudima iskusiti da je evanðelje obitelji
radost koja "ispunja srce i èitav život", jer u Kristu smo
"osloboðeni od grijeha, žalosti, duhovne praznine i
usamljenosti" (Evangelii gaudium, 1). U svjetlu prispodobe
o sijaèu (usp. Mt 13, 3), naša je zadaæa suraðivati u sijanju:
5. studenog 2014. broj 44/2014
31
Prilog dokumenti
ostalo je Božje djelo. Ne treba isto tako zaboraviti da Crkva
koja propovijeda o obitelji je znak proturjeèja.
32. Zbog toga se od èitave Crkve traži zaokret u naèinu na
koji vrši svoje poslanje. Ne smijemo se zaustavljati na èisto
teorijskom navještaju odvojenom od stvarnih problema
osoba. Ne smije se zaboraviti da je kriza vjere dovela do
krize braka i obitelji, i, kao posljedica toga, èesto je
prekinuto prenošenje vjere s roditelja na djecu. Èvrstu se
vjeru ne može pokolebati nametanjem kulturnih perspektiva
koje slabe obitelj i brak.
33. Potreban je zaokret i u govoru kako bi ovaj postao doista
snažan i djelotvoran. U naviještanju se mora pomoæi ljudima
da iskuse da je evanðelje obitelji odgovor na najdublja
oèekivanja osobe: na njezino dostojanstvo i puno ostvarenje
u uzajamnosti i zajedništvu. Ne treba samo predoèavati
pravila veæ i predlagati vrijednosti, odgovarajuæi na potrebu
za njima koja se danas uoèava i u zemljama u kojima je
sekularizacija uzela najviše maha.
34. Božja je rijeè izvor života i duhovnosti za obitelj.
Cjelokupni obiteljski pastoral mora dopustiti da ga iznutra
grade i oblikuju èlanovi domaæe Crkve kroz molitveno
èitanje i èitanje Svetog pisma u crkvenoj zajednici. Božja
rijeè nije samo radosna vijest za privatni život pojedinca, veæ
i kriterij za prosuðivanje i svjetlo za raspoznavanje razlièitih
izazova s kojima se suoèavaju ženidbeni drugovi i obitelji.
35. Istodobno mnogi sinodski oci su insistirali na
pozitivnijem pristupu bogatstvima razlièitih vjerskih
iskustava, ne prešuæujuæi teškoæe. U tim razlièitim
religioznim stvarnostima i u velikoj kulturnoj raznolikosti
koja karakterizira narode uputno je cijeniti najprije pozitivne
moguænosti i u njihovu svjetlu ocjenjivati ogranièenja i
nedostatke.
36. Kršæanska ženidba je poziv koji se prihvaæa s
prikladnom pripravom na putu vjere, uz zrelo razluèivanje, i
ne smije se smatrati samo nekom kulturnom tradicijom ili
društvenom odnosno pravnom potrebom. Zbog toga je
potrebno osmisliti oblike praæenja osobe i braènog para na
naèin da prenošenje sadržaja vjere ide ruku pod ruku s
iskustvom života koje pruža èitava crkvena zajednica.
37. U više je navrata istaknuta potreba korjenite obnove
èitave pastoralne prakse u perspektivi evanðelja obitelji,
nadilazeæi individualistièke poglede koje ovu još uvijek
karakteriziraju. Zato se opetovano insistiralo na nužnosti da
se u tome svjetlu obnovi izgradnju (formaciju) prezbitera,
ðakona, katehista i ostalih pastoralnih djelatnika, kroz veæe
ukljuèivanje samih obitelji.
38. Istaknuta je takoðer nužnost evangelizacije koja æe
otvoreno prokazivati kulturne, društvene, politièke i
ekonomske uvjetovanosti, poput primjerice pretjeranog
prostora koji se daje tržišnoj logici, a koje onemoguæuju
autentièni obiteljski život, stvarajuæi preduvjete za
diskriminacije, siromaštvo, iskljuèivost, nasilje. Zato je
nužno produbiti dijalog i suradnju s društvenim strukturama,
te treba poticati i podupirati laike koji se, kao kršæani,
zauzimaju na kulturnom i društveno-politièkom polju.
Voditi zaruènike na putu priprave za ženidbu
39. Složena društvena stvarnost i izazovi s kojima se
današnja obitelj pozvana uhvatiti u koštac zahtijevaju veæu
zauzetost èitave kršæanske zajednice oko priprave zaruènika
32
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
za ženidbu. Nužno je podsjeæati na važnost kreposti. Meðu
tim se krepostima èistoæa pokazuje dragocjenim uvjetom za
istinski rast ljubavi meðu osobama. U vezi s tom nužnošæu
sinodski su oci složno istaknuli potrebu veæeg ukljuèivanja
èitave zajednice dajuæi povlašteno mjesto svjedoèenju samih
obitelji, kao i ukorjenjivanju priprave za ženidbu u hod
kršæanske inicijacije, istièuæi povezanost ženidbe s krštenjem
i ostalim sakramentima. Jednako je tako istaknuta potreba
posebnih programa za bližu pripravu za ženidbu koji æe
predstavljati pravo iskustvo sudjelovanja u crkvenom životu
i produbiti razlièite aspekte obiteljskog života.
Pratiti prve godine braènog života
40. Prve godine braka su važno i osjetljivo razdoblje tijekom
kojeg braèni parovi rastu u svijesti o izazovima i znaèenju
ženidbe. Otud nužnost pastoralnog praæenja koje æe se
nastaviti nakon slavljenja sakramenta (usp. Familiaris
consortio, treæi dio). U tome je pastoralu od velike važnosti
prisutnost iskusnih braènih parova. Župa se smatra mjestom
u kojem se iskusni parovi mogu staviti na raspolaganje
mlaðim parovima, uz eventualno sudjelovanje udruga,
crkvenih pokreta i novih zajednica. Treba poticati ženidbene
drugove na temeljni stav prihvaæanja velikog dara djece.
Potrebno je istaknuti važnost obiteljske duhovnosti, molitve i
sudjelovanja na nedjeljnoj euharistiji, potièuæi braène
drugove da se redovno sastaju kako bi promicali rast u
duhovnom životu i solidarnosti u konkretnim životnim
potrebama. Bogoslužja, pobožnosti i euharistijska slavlja za
obitelji, poglavito na godišnjice braka, spomenuti su na
sinodi kao nešto što ima vitalnu važnost za jaèanje
evangelizacije uz pomoæ obitelji.
Pastoralna skrb za osobe koji žive u graðanskom braku ili
izvanbraènoj zajednici
41. Nastavljajuæi naviještati i promicati kršæansku ženidbu,
sinoda potièe takoðer pastoralno razluèivanje situacija
mnogih koji više ne žive tu stvarnost. Važno je uspostaviti
dijalog s tim osobama kako bi se razabralo sastavne dijelove
njihova života koji mogu dovesti do veæe otvorenosti
evanðelju ženidbe u njegovoj punini. Pastiri moraju utvrditi
elemente koji mogu potpomoæi evangelizaciju i ljudski i
duhovni rast. Nova današnja pastoralna osjetljivost sastoji se
u dokuèivanju pozitivnih stvarnosti prisutnih u graðanskim
brakovima i izvanbraènim zajednicama, koje je potrebno
razlikovati od ovih prvih. Potrebno je da u predlaganju
onoga što uèi Crkva, jasno potvrðujuæi kršæansku poruku,
ukažemo takoðer na konstruktivne elemente u onima
situacijama koje još uvijek ne odgovaraju odnosno više ne
odgovaraju tome idealu.
42. Primijeæeno je takoðer kako u mnogim zemljama "sve
više parova živi zajedno ad experimentum, bez sklapanja
ikakve ženidbe, bilo crkvene bilo graðanske" (Instrumentum
laboris, 81). U nekim zemljama to se posebno dogaða u
tradicionalnim ženidbama, koje su dogovorene meðu
obiteljima i èesto se slave u razlièitim etapama. U nekim
zemljama, naprotiv, u sve je veæem porastu broj onih koji
traže slavljenje ženidbe u crkvi. Na jednostavnu izvanbraènu
zajednicu pojedinci se èesto odluèuju zbog opæeg mentaliteta
koji se protivi institucijama i sklapanju trajne veze, ali
takoðer zbog oèekivanja egzistencijalne sigurnosti
(zaposlenje i stalna primanja). U drugim zemljama, na kraju,
postoje brojne èinjeniène zajednice, ne samo zbog
odbacivanja kršæanskih vrijednosti obitelji i ženidbe, veæ
prije svega zato što se vjenèanje doživljava kao luksuz, tako
da materijalna bijeda tjera pojedince da žive u èinjeniènim
zajednicama.
ika
43. Svim tim situacijama treba priæi konstruktivno, pokušati
ih pretvoriti u hod prema punini ženidbe i obitelji u svjetlu
evanðelja. Radi se o tome da ih se prihvaæa i prati sa
strpljivošæu i osjetljivošæu. U tome važnu ulogu ima
privlaèno svjedoèenje autentiènih kršæanskih obitelji kao
nositelja evangelizacije obitelji.
Lijeèiti ranjene obitelji (rastavljeni, rastavljeni neoženjeni,
rastavljeni i ponovno oženjeni, jednoroditeljske obitelji)
44. Kada ženidbeni drugovi dožive probleme u svojim
odnosima, moraju moæi raèunati na pomoæ i praæenje Crkve.
Pastoral ljubavi i milosrða stremi k obnovi osoba i odnosa.
Iskustvo pokazuje da se uz prikladnu pomoæ i djelovanjem
milosti pomirenja veliki postotak braènih kriza prevladava
na zadovoljavajuæi naèin. Znati oprostiti i osjetiti da nam je
oprošteno je temeljno iskustvo u obiteljskom životu.
Opraštanje meðu ženidbenim drugovima omoguæuje iskusiti
ljubav koja je zauvijek i nikada ne prolazi (usp. 1 Kor 13, 8).
Meðutim, onome koji je primio Božje oproštenje ponekad je
teško smoæi snage da pruži istinsko oproštenje koje
preporaða osobu.
45. Na sinodi je istaknuta potreba hrabrih pastoralnih izbora.
Ponovno snažno potvrðujuæi vjernost evanðelju obitelji i
prepoznavajuæi da su rastava i razvod uvijek rana koja
izaziva duboka trpljenja ženidbenim drugovima koji kroz
njih prolaze kao i djeci, sinodski su oci zamijetili urgentnost
novih pastoralnih putova, koji polaze od zbiljske stvarnosti
raskida obitelji, svjesni da se ove, èesto, "podnosi" s patnjom
no bira u punoj slobodi. Rijeè je o situacijama koje se
razlikuju po osobnim i kulturnim kao i društveno-politièkim
faktorima. Potreban je jedan diferencirani pogled kao što je
to sugerirao sveti Ivan Pavao II. (usp. Familiaris consortio,
84).
46. Svaku obitelj treba prije svega saslušati s poštivanjem i
ljubavlju i pratiti vodeæi se Isusovim primjerom na susretu sa
uèenicima na putu za Emaus. Za te situacije vrijede na osobit
naèin rijeèi pape Franje: "Crkva æe svoje èlanove –
sveæenike, redovnike i vjernike laike – morati uvesti u to
'umijeæe praæenja drugoga' kako bi svi nauèili izuti svoje
sandale pred svetim tlom drugoga (usp. Izl 3, 5). Ritam toga
praæenja mora biti odmjeren i ohrabrujuæi, odražavajuæi našu
bliskost i pogled pun poštivanja i suosjeæanja, koji ujedno
ozdravlja, oslobaða i potièe rast u kršæanskom životu"
(Evangelii gaudium, 169).
47. Posebno razluèivanje je nužno za pastoralno praæenje
razvedenih, rastavljenih i ostavljenih. Treba prije svega
vrednovati patnju onih koji su nepravedno pretrpjeli rastavu,
razvod ili ih je braèni drug napustio, ili su zbog zlostavljanja
kojima su bili izloženi od strane braènog druga bili prisiljeni
prekinuti zajednièki život. Oprostiti pretrpljenu nepravdu
nije lako, ali je to hod kojeg omoguæuje milost. Otud nužnost
pastorala pomirenja i posredovanja takoðer uz pomoæ
prihvatilišnih centara koje treba osnivati u biskupijama.
Jednako je tako nužno na iskren i konstruktivan naèin se
posvetiti posljedicama razvoda ili rastave na djecu, koja su
uvijek nevine žrtve tih situacija. Ona ne smiju postati
"predmet" oko kojeg æe se roditelji otimati te treba tražiti
najbolje naèine da mogu prevladati traumu rasula obitelji i
rasti na najvedriji moguæi naèin. U svakom sluèaju Crkva æe
morati uvijek isticati nepravdu do koje vrlo èesto dovodi
rastava. Posebnu pozornost treba posvetiti jednoroditeljskim
obiteljima, a osobito treba pružiti pomoæ ženama koje
moraju same nositi odgovornost za kuæu i odgoj djece.
Prilog dokumenti
48. Veliki je broj sinodskih otaca istaknuo nužnost
pojednostavljenja i ubrzanja postupaka za priznavanje
sluèajeva ništavnosti, koji æe po moguænosti biti potpuno
besplatni. Izneseni su, meðu ostalim, i slijedeæi prijedlozi:
ukidanje drugog priziva za afirmativne presude; moguænost
odreðivanja administrativnog puta pod odgovornošæu
dijecezanskog biskupa; kratki postupak koji æe se pokretati u
sluèajevima opæepoznate ništavnosti. Neki su oci, ipak,
izrazili svoje protivljenje tim prijedlozima jer ne bi jamèili
pouzdan sud. Potvrðeno je da se u svim tim sluèajevima radi
o utvrðivanju istine o valjanosti veza. Prema nekim drugim
prijedlozima trebalo bi razmotriti moguænost da se u svezi
valjanosti sakramenta ženidbe pridaje važnost ulozi vjere
zaruènika; to ništa ne mijenja na èinjenici da su sve ženidbe
sklopljene meðu krštenicima sakrament.
49. Što se tièe braènih parnica, ubrzanje i pojednostavljenje
postupka, koje mnogi traže, osim izobrazbu dovoljnog broja
djelatnika, klerika i laika kojima æe to biti prioritetna zadaæa,
zahtijeva isticanje odgovornosti dijecezanskog biskupa, koji
može u svojoj biskupiji zadužiti prikladne obrazovane
savjetnike koji mogu besplatno savjetovati strane o
valjanosti njihove ženidbe. Tu službu može obavljati bilo
neki ured bilo struène osobe (usp. Dignitas connubii, èl. 113,
1).
50. Rastavljene osobe koje se nisu ponovno oženile, koje su
èesto svjedoci braène vjernosti, treba poticati da pronaðu u
euharistiji hranu koja ih podupire u njihovu stanju. Lokalna
zajednica i pastiri moraju pratiti te osobe s brižnošæu,
posebno ako su s njima djeca ili žive u teškom siromaštvu.
51. I situacije u kojima se nalaze rastavljene i ponovno
oženjene osobe zahtijevaju pomno razluèivanje i praæenje
ispunjeno poštivanjem, izbjegavajuæi svaki govor i stav zbog
kojih æe se one osjetiti diskriminiranima i promièuæi njihovo
sudjelovanje u životu zajednice. Briga koja se posveæuje tim
osobama ne slabi vjeru zajednice i njezino svjedoèenje o
nerazrješivosti ženidbe, veæ štoviše ona upravo u toj brizi
izražava svoju ljubav.
52. Razmišljalo se o moguænosti da rastavljeni i ponovno
oženjeni pristupaju sakramentima pokore i euharistije. Više
se otaca snažno izjasnilo u prilog sadašnjoj disciplini, zbog
konstitutivnog odnosa koji postoji izmeðu sudjelovanja u
euharistiji i zajedništva s Crkvom i njezina uèenja o
nerazrješivosti ženidbe. Drugi su se izjasnili za pripuštanje
euharistijskom stolu, koje neæe vrijediti za sve, veæ u
odreðenim situacijama i pod toèno odreðenim uvjetima,
posebno kada je rijeè o sluèajevima koji su ireverzibilni i za
sobom povlaèe moralne obaveze prema djeci koja bi
podnosila nepravedna trpljenja. Eventualnom pristupu
sakramentima prethodio bi pokornièki hod, pod
odgovornošæu dijecezanskog biskupa. To pitanje treba dalje
produbljivati, imajuæi na umu razliku izmeðu objektivnog
stanja grijeha i olakotnih okolnosti, buduæi da "ubrojivost i
odgovornost za neki èin mogu se umanjiti ili poništiti"
razlièitim "psihièkim ili društvenim èimbenicima"
(Katekizam Katolièke Crkve, 1735).
53. Neki su oci iznijeli mišljenje da rastavljene i ponovno
oženjene osobe ili osobe koje žive zajedno mogu plodonosno
pristupiti duhovnoj prièesti. Drugi su se oci zapitali zašto
onda ne mogu pristupiti sakramentalnoj. Toplo je
preporuèeno produbljivanje te teme u kojem æe se pomoæi da
izaðe na vidjelo osebujnost tih dvaju oblika i njihova
povezanost s teologijom ženidbe.
5. studenog 2014. broj 44/2014
33
Prilog dokumenti
54. Problematike vezane uz mješovite ženidbe èesto su
ponavljane u interventima sinodskih otaca. Razlièitost
ženidbene discipline pravoslavnih Crkava u nekim
sluèajevima povlaèi za sobom probleme o kojima je nužno
razmišljati na ekumenskom polju. Slièno tome, za
meðureligijske ženidbe bit æe važan doprinos dijaloga s
religijama.
Pastoralna pozornost prema osobama istospolne orijentacije
55. Neke obitelji u svojoj sredini imaju osobe s istospolnom
orijentacijom. U vezi s tim se pitalo koja je pastoralna
pozornost prikladna obzirom na tu situaciju imajuæi na umu
ono što uèi Crkva: "Ne postoji nikakva osnova za
izjednaèavanje ili traženje i najmanjih sliènosti izmeðu
istospolnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji".
Ipak, muškarce i žene s homoseksualnim sklonostima treba
prihvaæati s poštivanjem i osjetljivošæu. "Izbjegavat æe se
svaki znak nepravedne diskriminacije prema njima"
(Kongregacija za nauk vjere, Razmišljanja o planovima
zakonskog priznavanja zajednica meðu osobama istog spola,
4).
56. Sasvim je neprihvatljivo da crkveni pastiri budu u vezi s
tim izloženi pritiscima te da meðunarodne organizacije
uvjetuju davanje financijske pomoæi uvoðenjem zakona
kojim se ozakonjuje "ženidbu" meðu osobama istog spola.
Prenošenje vjere i izazov denataliteta
57. Nije teško ustanoviti kako se sve više širi mentalitet koji
raðanje novog života sputava promjenjivim individualnim
planovima ili planovima braènog para. Ekonomski faktori
imaju ponekad presudan utjecaj i pridonose snažnom padu
nataliteta koji slabi društvo, ugrožava odnose meðu
naraštajima i buduænost èini neizvjesnom. Otvorenost životu
je duboki zahtjev braène ljubavi. U tome svjetlu, Crkva
podupire obitelji koje prihvaæaju, odgajaju i okružuju
svojom ljubavlju djecu s teškoæama u razvoju.
58. I na tome polju potrebno je krenuti od slušanja osoba i
znati predstaviti ljepotu i istinu bezuvjetne otvorenosti
životu kao nešto što ljudska ljubav treba da bi se živjela u
punini. Upravo na tim temeljima treba poèivati adekvatno
uèenje o prirodnim metodama za odgovorno raðanje. Ono
pomaže živjeti na skladan i svjestan naèin komunikaciju
meðu braènim drugovima, u svim njezinim dimenzijama,
zajedno s odgovornošæu za raðanje. Potrebno je ponovno
otkriti encikliku Pavla VI. Humanae vitae u kojoj se istièe
potreba poštivanja dostojanstva osoba u moralnom
vrednovanju metoda regulacije nataliteta. Posvajanje djece,
bilo da je rijeè o siroèadi ili napuštenoj djeci, koju se
prihvaæa kao vlastitu djecu, je posebni oblik obiteljskog
apostolata (usp. Apostolicam actuositatem, III,11), na koji je
uèiteljstvo više puta podsjetilo i potaknulo (usp. Familiaris
consortio, III,II; Evangelium vitae, IV,93). Odluka o
posvajanju i udomljavanju izražava posebnu plodnost
braènog iskustva, ne samo kada je ovo oznaèeno
neplodnošæu. Ta je odluka rjeèiti znak obiteljske ljubavi,
prilika za svjedoèenje vlastite vjere i vraæanje djeèjeg
dostojanstva onome koji ga je lišen.
59. Treba pomoæi živjeti afektivnost, takoðer u braènoj vezi,
kao hod sazrijevanja, u sve dubljem prihvaæanju drugoga i
sve potpunijem darivanju. Potrebno je u tome smislu
ponovno potvrditi nužnost pružanja odgojnih putova koji
jaèaju braèni život i važnost laikata koji æe pružati praæenje
saèinjeno od živog svjedoèenja. Od velike je pomoæi u tome
smislu vjerna i duboka ljubav satkana od nježnosti i
34
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
poštivanja, koja je kadra vremenom rasti i koja u svome
konkretnom otvaranju raðanju života stjeèe iskustvo jednog
misterija koji je nadilazi.
Izazov odgoja i uloga obitelji u evangelizaciji
60. Jedan od temeljnih izazova s kojim se suoèavaju
današnje obitelji je bez sumnje odgoj, kojeg današnja
kulturna stvarnost i veliki utjecaj medija èine još
zahtjevnijim i kompleksnijim. Treba uzimati u obzir zahtjeve
i oèekivanja obitelji koje su kadre u svakodnevnom životu
biti mjesta rasta, konkretnog i egzistencijalnog prenošenja
kreposti koje oblikuju život. To ukazuje na to da roditelji
imaju pravo slobodno birati koju æe se vrstu odgoja i
obrazovanja pružati njihovoj djeci sukladno njihovim
uvjerenjima.
61. Crkva vrši dragocjenu ulogu u pružanju potpore
obiteljima, poèevši od kršæanske inicijacije, kroz
gostoljubive zajednice. Od nje se traži, danas više no nekoæ,
da u složenim kao i u redovnim situacijama podupire
roditelje u njihovoj odgojnoj zadaæi, prateæi djecu i mlade u
njihovu odrastanju kroz personalizirane pristupe koji ih
mogu uvoditi u puno znaèenje života te ih poticati na odluke
i odgovornosti, življene u svjetlu evanðelja. Marija, u svojoj
nježnosti, milosrðu i majèinskoj osjetljivosti, može ojaèati
težnju za èovjeènošæu i životom, zbog èega joj se obitelj i
kršæanski narod obraæaju u svojoj molitvi. Pastoral i
marijanska pobožnost su polazišna toèka za naviještanje
evanðelja obitelji.
Zakljuèak
62. Iznesena promišljanja, plod dijaloga na sinodi koji se
vodio u velikoj slobodi i uzajamnom slušanju, žele postaviti
pitanja i naznaèiti poglede koji æe morati sazrijevati i
precizirati se u razmišljanjima mjesnih Crkava u godini koja
nas dijeli od redovne opæe biskupske sinode predviðene za
listopad 2015., posveæene pozivu i poslanju obitelji u Crkvi i
suvremenom svijetu. Nije rijeè o donesenim odlukama ni o
lakim perspektivama. Ipak, kolegijalni hod biskupa i
ukljuèivanje èitavog Božjeg naroda pod djelovanjem Duha
Svetoga, promatrajuæi primjer Svete Obitelji, moæi æe nas
voditi u pronalaženju putova istine i milosrða za sve. To je
želja koju nam je od samog poèetka naših radova papa
Franjo uputio pozvavši nas na hrabrost vjere i ponizno i
iskreno prihvaæanje istine u ljubavi.
Glasovanje o pojedinim brojevima "Relatio Synodi" prisutnih ukupno: 183 (nisu navedeni suzdržani)
(placet - non placet) 1) 175:1; 2) 179:0; 3) 178:1; 4) 180:2;
5) 177:3; 6) 175:5; 7) 170:9; 8) 179:1; 9) 171:8; 10) 174:8;
11) 173:6; 12) 176:3; 13) 174:7; 14) 164:18; 15) 167:13; 16)
171:8; 17) 174:6; 18) 175:5; 19) 176:5; 20) 178:3; 21) 181:1;
22) 160:22; 23) 169:10; 24) 170:11; 25) 140:39; 26) 166:14;
27) 147:34; 28) 152:27; 29) 176:7; 30) 178:2; 31) 175:4; 32)
176:5; 33) 175:7; 34) 180:1; 35) 164:17; 36) 177:1; 37)
175:2; 38) 178:1; 39) 176:4; 40) 179:1; 41) 125:54; 42)
143:37; 43) 162:14; 44) 171:7; 45) 165:15; 46) 171:8; 47)
164:12; 48)143:35; 49) 154:23; 50) 169:8; 51) 155:19; 52)
104:74; 53) 112:64; 54) 145:29; 55) 118:62; 56) 159:21; 57)
169:5; 58) 167:9; 59) 172:5; 60) 174:4; 61) 178:1; 62) 169:8.
.
ika
Crkva - vidljiva i duhovna stvarnost
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 29. listopada
2014. – Papin apel
Draga braæo i sestre, dobar dan!
U prethodnim smo katehezama istaknuli kako Crkva ima
duhovnu narav: ona je Kristovo tijelo, izgraðeno u Duhu
Svetom. Kada se spomene Crkvu, odmah se pomisli ma naše
zajednice, naše župe, naše biskupije, na strukture u kojima se
obièno okupljamo i, oèito, takoðer na pripadnike institucije
koji Crkvu vode i njome upravljaju. To je vidljiva stvarnost
Crkve. Moramo se, dakle, zapitati: je li rijeè o dvije razlièite
stvari ili jednoj Crkvi? I, ako je Crkva uvijek jedna, kako
možemo razumjeti odnos izmeðu njezine vidljive stvarnosti i
one duhovne?
1. Prije svega, kada govorimo o vidljivoj stvarnosti Crkve,
ne smijemo pritom misliti samo na papu, biskupe, sveæenike,
redovnice i sve posveæene osobe. Vidljivu stvarnost Crkve
èine mnoga krštena braæa i sestre koji u svijetu vjeruju,
nadaju se i ljube. Ali toliko puta imamo priliku èuti: "Ali
Crkva ne èini to, Crkve ne èini ovo…" – "Ali, reci mi, tko je
Crkva?" – "To su sveæenici, biskupi, papa…". – Crkva to
smo svi mi! Svi mi krštenici smo Crkva, Isusova Crkva. Svi
oni koji slijede Gospodina Isusa i koji, u njegovo ime,
iskazuju blizinu posljednjima i onima koji trpe, pokušavajuæi
pružiti malo olakšanja, utjehe i mira. Svi oni koji èine ono
što nam je Gospodin zapovjedio su Crkva. Shvaæamo, dakle,
da se ni vidljiva stvarnost Crkve ne može mjeriti, ne može
spoznati u svoj svojoj punini: kako znati sve dobro koje se
èini? Tolika djela ljubavi, tolike vjernosti u obiteljima, toliko
uloženog truda u odgajanju djece, za prenošenje vjere, tolika
trpljenja u bolesnima koji prikazuju svoje patnje
Gospodinu… Ali to se ne može izmjeriti i toliko je veliko!
Kako se može upoznati sva èuda koja, po nama, Krist
uspijeva izvesti u srcu i životu svake osobe? Vidite: i
vidljiva stvarnost Crkve izmièe našoj kontroli, nadilazi naše
snage, to je tajanstvena stvarnost, zato jer dolazi od Boga.
2. Da bi se shvatio odnos izmeðu vidljive i duhovne
stvarnosti u Crkvi nema drugog naèina veæ gledati Krista,
èije je Crkva tijelo i od kojeg je potekla, u beskrajnom èinu
ljubavi. I u Kristu, u snazi otajstva utjelovljenja,
prepoznajemo jednu ljudsku narav i jednu božansku, koje su
sjedinjene u istoj osobi na èudesan i neraskidiv naèin. Slièno
vrijedi i za Crkvu. I kao što u Kristu ljudska narav potpuno
pokorava božanskoj i stavlja se u njezinu službu, u službu
ostvarenja spasenja, isto vrijedi u Crkvi u odnosu izmeðu
vidljive i duhovne stvarnosti. I Crkva je, dakle, misterij, u
kojem je ono što se ne vidi važnije od onoga što se vidi, a to
se može vidjeti samo oèima vjere (usp. Dogm. konst. o
Crkvi Lumen gentium, 8).
3. U sluèaju Crkve, meðutim, moramo se zapitati: kako se
vidljiva stvarnost može staviti u službu duhovne? To
ponovno možemo shvatiti promatrajuæi Krista. Krist je uzor,
uzor Crkve, jer Crkva je njegovo tijelo. On je uzor svim
kršæanima, svima nama. Kada se gleda Krista ne može se
pogriješiti. U Lukinom se Evanðelju govori kako je Isus,
vrativši se u Nazaret, gdje je odrastao, ušao u sinagogu i
proèitao – rekavši da se odnosi na njega - ulomak iz proroka
Izaije gdje se kaže: "Duh Gospodnji na meni je jer me
pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima osloboðenje, vid slijepima, na slobodu
pustiti potlaèene, proglasiti godinu milosti Gospodnje." (4,
18-19). Eto: kao što se Krist služio svojim èovještvom – jer
bio je takoðer èovjek – da navijesti i ostvari Božji naum
otkupljenja i spasenja – jer bio je Bog –, tako mora biti i za
Crkvu. Po njezinoj vidljivoj stvarnosti, svemu onom što se
vidi, sakramentima i svjedoèenju svih nas kršæana, Crkva je
pozvana svakoga dana biti blizu svakom èovjeku, poèevši od
Prilog dokumenti
onoga koji je siromašan, koji trpi i koji je marginaliziran,
tako da i dalje daje ljudima osjetiti Isusov suosjeæajni i
milosrdni pogled.
Draga braæo i sestre, èesto kao Crkva imamo iskustvo naše
krhkosti i naše ogranièenosti. Svi imamo to iskustvo. Svi
smo grešnici. Nitko od nas ne može reæi: "Ja nisam grešnik".
Ali ako netko od nas osjeæa da nije grešnik neka digne ruku.
Svi smo grešnici. A ta krhkost, te ogranièenosti, ti naši
grijesi, s pravom izazivaju u nama duboko zadovoljstvo,
poglavito kada pružamo loš primjer i primjeæujemo da
postajemo izvor sablazni. Koliko put smo èuli u svojoj
èetvrti: "Ova osoba ide stalno u Crkvu a sve ogovara…". To
nije kršæanski, to je loš primjer: to je grijeh. I tako mi
dajemo loš primjer: "Ako je ovaj ili ova kršæanin ja prelazim
u ateiste". Naše svjedoèenje se sastoji u tome da
pomognemo drugima shvatiti što znaèi biti kršæanin. Molimo
da ne budemo uzrok sablazni. Molimo za dar vjere, da
možemo shvatiti kako nas je, usprkos našim slabostima i
siromaštvima, Gospodin doista uèinio oruðem milosti i
vidljivim znakom njegove ljubavi prema èitavom
èovjeèanstvu. Možemo postati uzrokom sablazni. Ali
možemo takoðer postati izvorom svjedoèanstva, poruèujuæi
svojim životom ono što Isus želi od nas.
Papin apel
S obzirom da je došlo do pogoršanja epidemije ebole želim
izraziti svoju iskrenu zabrinutost zbog te bolesti koja se širi
posebno na afrièkom kontinentu, poglavito meðu
najsiromašnijim stanovništvom. Izražavam svoju blizinu,
ljubavlju i molitvom, pogoðenim osobama, kao i lijeènicima,
bolnièkom osoblju, dragovoljcima, redovnièkim ustanovama
i udrugama, koji uz herojsku požrtvovnost pomažu toj našoj
bolesnoj braæi i sestrama. Ponavljam svoj poziv
meðunarodnoj zajednici da poduzme svaki potreban napor u
cilju suzbijanja toga virusa, ublažavajuæi na konkretan naèin
nevolje i patnje onih koji su izloženi tako teškoj kušnji.
Pozivam vas da molite za njih i za sve one koji su izgubili
život.
Duhovno jedinstvo zemaljske i nebeske Crkve
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji na svetkovinu
Svih svetih 1. studenoga 2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Prva dva dana mjeseca studenoga predstavljaju za sve nas
snažni trenutak vjere, molitve i razmišljanja o "posljednjim
stvarima" života. Slaveæi sve svete i spominjuæi se svih
vjernih mrtvih, Crkva, putnica na zemlji, živi i izražava u
liturgiji duhovnu sponu koja je povezuje s nebeskom
Crkvom. Danas zahvaljujemo Bogu za bezbrojno mnoštvo
svetaca i svetica svih vremenâ, muškaraca i žena koji su bili
jednostavni i pokatkad za svijet "posljednji" ali za Boga
"prvi". Istodobno se veæ spominjemo naših dragih pokojnika
posjeæujuæi groblja. Velikom nas utjehom ispunja misao da
su u društvu Djevice Marije, apostolâ, muèenikâ i svih svetih
u raju!
Današnja nam svetkovina pomaže tako shvatiti temeljnu
istinu kršæanske vjere, koju ispovijedamo u Vjerovanju:
opæinstvo svetih. Ali što to znaèi: opæinstvo svetih? To je
zajedništvo koje proizlazi iz vjere i ujedinjuje sve one koji
pripadaju Kristu snagom krštenja. Rijeè je o duhovnom
jedinstvu – svi smo ujedinjeni! – koje se ne prekida ni smræu
veæ se nastavlja u drugom životu. Naime, izmeðu nas koji
živimo na ovome svijetu i onih koji su prešli prag smrti
postoji neraskidiva veza. Mi na ovoj zemlji s onima koji su
ušli u vjeènost èinimo jednu veliku obitelj. Zadržana je ta
duboka povezanost.
To èudesno zajedništvo, to divno jedinstvo zemlje i neba
5. studenog 2014. broj 44/2014
35
Prilog dokumenti
ostvaruje se na najuzvišeniji naèin u liturgiji, nadasve u
slavljenju euharistije, koja izražava i ostvaruje najdublju
vezu meðu èlanovima Crkve. U euharistiji susreæemo živog
Isusa i njegovu snagu, i po njemu ulazimo u zajedništvo s
našom braæom u vjeri: onima koji žive s nama ovdje na
zemlji kao i s onima koji su prije nas prešli u drugi život,
život kojem nema kraja. Ta nas stvarnost ispunjava radošæu:
lijepo je imati toliku braæu u vjeri koja putuju zajedno s
nama, podupiru nas i pomažu i zajedno s nama kroèe istim
putem prema nebu. Utješno je znati da postoje i ona druga
braæa koja su veæ prispjela u nebo, èekaju nas i mole za nas,
kako bismo zajedno mogli zauvijek promatrati slavno i
milosrdno Oèevo lice.
U velikom zboru svetih, Bog je htio saèuvati prvo mjesto za
Isusovu Majku. Marija je u središtu opæinstva svetih, kao
jedinstvena èuvarica povezanosti opæe Crkve s Kristom,
sveze obitelji. Ona je Majka, ona je naša Majka, naša Majka.
Za onoga koji želi slijediti Isusa na njegovu putu evanðelja,
ona je sigurni vodiè, jer je ona prva uèenica. Ona je brižna i
pažljiva Majka, kojoj možemo povjeriti sve želje i poteškoæe.
Molimo se zajedno Kraljici svih svetih, da nam pomogne
velikodušno i vjerno odgovoriti Bogu, koji nas poziva da
budemo sveti kao što je on svet (usp. Lev 19, 2; Mt 5, 48).
Nakon Angelusa
Draga braæo i sestre,
današnja liturgija govori o slavi Jeruzalema na nebu,
nebeskog Jeruzalema. Pozivam vas da molite da Sveti grad,
drag Židovima, kršæanima i muslimanima, u kojem su ovih
dana izbile razne napetosti, bude sve više znak i predokus
mira kojeg Bog želi za èitavu ljudsku obitelj.
Danas je u Vitoriji, u Španjolskoj, blaženim proglašen
muèenik Petar Asúa Mendía. Taj ponizni i skromni sveæenik
propovijedao je evanðelje svetošæu života, katehezom i
posveæivanjem siromašnima i potrebitima. Uhiæen, muèen i
ubijen zato što je pokazao spremnost da ostane vjeran
Gospodinu i Crkvi, predstavlja za sve nas divni primjer
jakosti u vjeri i svjedoèenju ljubavi.
[...]
Popodne æu posjetiti groblje Verano i ondje slaviti misu za
pokojne. Posjetom glavnom rimskom groblju želim se
duhovno pridružiti onima koji æe ovih dana posjetiti grobove
svojih pokojnih na grobljima diljem svijeta.
Svima želim dobru svetkovinu Svih svetih, u radosti da
èinimo dio velike obitelji svetih. Ne zaboravite, molim vas,
moliti za mene. Dobar tek i doviðenja!
Sjeæanje na preminule
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji na Dušni dan 2.
studenoga 2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Juèer smo slavili svetkovinu Svih svetih a danas nas liturgija
poziva spomenuti se vjernih mrtvih. Ta su dva spomena
tijesno povezana kao što radost i suze nalaze u Isusu Kristu
sintezu koja je temelj naše vjere i naše nade. S jedne strane,
naime, Crkva, putnica u povijesti, raduje se zbog zagovora
svetaca i blaženika koji je podupiru u misiji naviještanja
evanðelja; s druge, ona, poput Isusa, plaèe s onima koji pate
zbog rastanka od dragih osoba, i poput Njega i zahvaljujuæi
Njemu uzdiže hvalu Ocu koji nas je oslobodio od vlasti
grijeha i smrti.
Ova dva dana mnogi posjeæuju groblje, koje je, kao što kaže
sama rijeè, "mjesto poèinka", u išèekivanju konaènog
buðenja na novi život. Lijepo je misliti na to kako æe nas
sam Isus probuditi. Sam Isus je objavio da je smrt tijela nalik
snu iz kojeg nas on budi. S tom se vjerom zaustavljamo –
takoðer u svojim mislima – uz grobove naših dragih, onih
36
5. studenog 2014. broj 44/2014
ika
koji su nas voljeli i èinili nam dobro. Ali danas smo pozvani
sjetiti se svih, takoðer onih koji se nitko ne spominje.
Spominjemo se žrtava rata i nasilja, tolikih "malenih" u
svijetu, shrvanih glaðu i bijedom. Spominjemo se bezimenih
koji poèivaju u zajednièkoj grobnici. Spominjemo se braæe i
sestara koji su ubijeni zato što su kršæani, kao i onih koji su
žrtvovali svoj život u službi drugima. Povjeravamo
Gospodinu osobito one koji su nas napustili ove godine.
Crkvena je tradicija uvijek pozivala moliti za pokojne,
posebno prikazujuæi za njih euharistijsko slavlje: to je
najbolja duhovna pomoæ koju možemo pružiti njihovim
dušama, osobito onima koje su najnapuštenije. Temelj te
molitve za duše je u zajedništvu Kristova mistiènog tijela.
Kao što kaže Drugi vatikanski koncil "izvrsno poznavajuæi
to zajedništvo cijeloga otajstvenoga Tijela Isusa Krista,
Crkva putnika veæ je od prvih vremena kršæanske religije s
velikim poštovanjem njegovala spomene pokojnika" (Lumen
gentium, 50).
Sjeæanje na preminule i briga za njihova poèivališta
svjedoèanstvo je vjerom prožete nade, ukorijenjene u
sigurnosti kako smrt nema posljednju rijeè nad èovjekom jer
je èovjek odreðen za život bez granica u Bogu, koji ima svoj
korijen i ispunjenje u Bogu. Uputimo Bogu slijedeæu
molitvu: "Bože beskrajnog milosrða, tvome neizmjernoj
dobroti povjeravamo one koji su napustili ovaj svijet i prešli
u vjeènost, gdje ti èekaš sav ljudski rod, otkupljen
dragocjenom krvlju Krista, tvoga Sina, koji je umro kao
otkupnina za naše grijehe. Ne gledaj, Gospodine, na tolika
ljudska siromaštva, bijede i slabosti kada se pojavimo pred
tvojim sudom, gdje æemo nam biti dosuðena radost ili osuda.
Svrni na nas svoj milostivi pogled, koji izvire iz nježnosti
tvoga srca, i pomozi nam kroèiti putom potpunog oèišæenja.
Neka nitko od tvoje djece ne bude izgubljen u vjeènom
paklenom ognju, gdje nema više pokajanja. Povjeravamo ti
Gospodine duše naših dragih, osoba koje su umrle bez
sakramentalne utjehe, i nisu imale prilike pokajati se ni na
kraju svoga života. Neka nitko ne strahuje od susreta s
tobom, nakon zemaljskog putovanja, u nadi da æe biti
primljen u zagrljaj tvoga beskrajnog milosrða. Neka nas
sestra tjelesna smrt naðe budne u molitvi i pune svakovrsnog
dobra uèinjenog tijekom našeg kratkog ili dugog života.
Gospodine, neka nas ništa ne odijeli od tebe na ovoj zemlji,
nego neka nas sve i svi podupiru u žarkoj želji da radosno i
vjeèno poèivamo u tebi. Amen" (P. Antonio Rungi,
pasionist, Molitva za pokojne).
S tom vjerom u konaèno èovjekovo odreðenje, obratimo se
sada Gospi, koja je patila podno križa dramu Kristove smrti i
sudjelovala zatim u radosti njegova uskrsnuæa. Neka nam
ona, Vrata nebeska, pomogne sve više shvaæati vrijednost
molitve za pokojne. Oni su nam blizu! Neka nas ona
podupire na svakodnevnom hodoèašæu na zemlji i pomogne
nam da nikada ne izgubimo iz vida posljednje odredište
života a to je raj. A mi s tom nadom koja neæe nikada
razoèarati kroèimo naprijed!
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
425 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content