Riječ urednice
Godinama već tražimo da nama, ''malim ljudima'', kažu istinu o svemu što se događa.
Ali što se dogodi kada je dobijemo? Kada nam bivši premijer bježi iz zemlje, a tamo
neki kompjuterski ''geek'' otkrije što Amerikanci zapravo rade u Afganistanu, svijet
postaje još manji, a istina nam polako počinje smetati. E tada slijedi zabava - obiteljsko
gledanje Šeherezade, turskog fenomena koji podsjeća žene gdje im je mjesto, pa
nakon toga šetnja po omiljenom trgovačkom centru, pa nakon napornog dana bijeg u
virtualnu stvarnost - na svima omiljeni Facebook, gdje su svi isti i gdje svi sade jednak
kupus na popularnom Farmvillu. Warholovih 15 minuta davno je prošlo, još onda kada
je majka i kraljica svih društvenih mreža Maru iz Crivca lansirala u svijet interneta koji je
dotad pripadao raznim Rihannama i Guettama. I sada, kada znamo da Mara voli
palačinke s Nutellom i da misli da je Coca-Cola Zero zapravo bezveze, sve mi se više
čini da smo tek statisti u genijalnom skeču montipajtonovaca ili pak posve sporedni
likovi u romanu Georgea Orwella. Ipak, nije sve tako sivo. Naša famozna i famatična
gimnazija obilježava 310 godina postojanja, a naši famozni i famatični učenici nastavljaju
slavnu tradiciju najdraže nam škole - izdaju knjige, brane dječja prava, osvajaju medalje
i, naravno, pišu za našu famoznu i famatičnu Famu! Kulturniji i kritičniji nego ikad,
molimo vas da naoštrite svoje umove i krenete veliki ispod zvijezda!
Maja Rogulj, 4. F
Sadržaj
OVO MI JE ŠKOLA ..................................................................................................................... 4
EKSKURZIJE ............................................................................................................................... 8
SAVJETUJEMO ........................................................................................................................... 10
KULTURNJAK ............................................................................................................................ 12
ISTRAŽUJEMO: Ne damo te, pismo naša .................................................................................. 14
TEMA BROJA: 310 GODINA KLASIČNE GIMNAZIJE ............................................................. 16
(ANTI)KULTURNJAK: Kritika sapuničarskog uma ..................................................................... 24
GLAZBA: Ne volite jazz? ............................................................................................................ 26
FILM: Mala enciklopedija straha .................................................................................................. 28
OVO MI JE ŠKOLA: Trač naš svagda(š)nji ................................................................................... 30
AKTUALNO: Janko Polić Kamov-vitez crne psovke................................................................... 32
OGLEDALCE, OGLEDALCE: Moje pjesme, moji stilovi ........................................................... 34
KULTURNJAK: Andy Warhol-The Pope of the Pop.................................................................... 36
I
ZALEDE: Moredu svi krepat ...................................................................................................... 38
M(U)ČILIŠTE: Dalmatinski odljev mozgova................................................................................ 42
AKTUALNO: Gdje je došlo do kratkog spoja?............................................................................ 43
IMPRESSUM
Novinari
Mislav Vušković, Danijela Delić, Julija Goleš, Nives Britvić, Stjepana Fistanić, Josip
Guć, Martina Blažević, Maja Rađa, Borna Matijević, Isabela Abazaj, Petar Strunje,
Gina Damjanović, Nikola Šimić, Petra Petrašić, Tanja Gović, Anja Ivić, Marin Katić,
Sara Poljak, Ivana Jerković, Eugen Župa, Iva Polić, Kristina Delić, Fani Bajić, Ruža
Ivančić, Ante Grković, Iva Prolić, Antonija Božić, Matea Bodrožić-Selak
Stručne suradnice
prof. Inge Belamarić, prof. Ivana Marijanović, prof. Janet Karaman-Nardelli,
prof. Olga Granić, prof. Koraljka Pejić, prof. Linda Palameta, prof. Marica Ramljak
Urednica
Maja Rogulj
Zamjenica urednice
Petra Petrašić
Mentorica i lektorica
Prof. Svjetlana Volarević
Grafička priprema
Digital studio Akvarij
Tisak
Školska knjiga
Naklada
1000
Split, veljača 2011.
03
OVO MI JE ŠKOLA
Mladi
za mlade
O pravima djece i mladih u našem društvu razgovarali smo
sa savjetnicom pravobraniteljice za djecu i učenicom prvog
razreda naše škole Gabrielom Marin
1.Kako je tekao put od obične osnovnoškolke do
savjetnice pravobraniteljice za djecu?
Pa zapravo jako stereotipno - Ured pravobraniteljice za djecu
poslao je dopis školi da pošalju nekoliko učenika iz novinarske
skupine na radionicu promicanja prava kroz dječje časopise.
Otišla sam s prijateljicama na nekoliko radionica, vidjela kako
funkcioniraju i s vremenom postala savjetnica
pravobraniteljice.
2. Što te ponukalo da se uključiš u te radionice?
To što smatram da svatko od nas može na neki način pomoći
društvu i, iako je teško, važno je nastaviti pokušavati.
3. Kolika su danas prava djece i općenito mladih u društvu?
Najveći je problem to što su mladi tragično neinformirani o
svojim pravima i to je ono što se mora promijeniti ako želimo
bilo kakve promjene na bolje.
4. Koje su dužnosti i zadatci tvoga posla?
U mom poslu postoje ambasadori, savjetnici i suradnici Ureda
pravobraniteljice za djecu. Neki od naših zadataka su
predlaganje tema za raspravu, promicanje prava mladih i djece
u našim sredinama te davanje savjeta sa stajališta mladih.
5. Sprječavaju li te te dužnosti u obavljanju školskih obveza
i kako na to reagiraju tvoji vršnjaci?
Nimalo. Dapače, inspiriraju me da budem što bolja u školi.
Volonterski rad pruža mi zadovoljstvo te pomaže u
informiranju mojih kolega o našim pravima. Neki su čak izrazili
želju da mi se priključe. Ljudi bi se iznenadili kolikom je broju
mladih zapravo stalo do ovakve vrste rada. Nisu svima izlasci i
Facebook najvažnije stvari u životu.
6. Kako je bilo u Strasbourgu?
U Strasbourgu sam bila na sastanku europskih pravobranitelja i
njihovih mladih savjetnika. Bilo mi je jako lijepo susresti se sa
svojim istomišljenicima jer smo se osjećali kao da smo napravili
04
nešto dobro za našu budućnost, a i dobro smo se zabavili.
7. Hoće li se za proces zalaganja za prava djece ikada moći
reći da je završen?
To je proces neprestanog rada i truda. Naš cilj je informirati što
više mladih jer i jedno dijete čini razliku.
8. Koji je gorući problem s kojim se mladi danas suočavaju?
Jedan je od najvećih problema današnjice nasilje. Postoje
različite vrste nasilja, npr. obiteljsko, međuvršnjačko i cyber
bulling (nasilje preko interneta). To je najnovija vrsta nasilja koja
je zaista zabrinjavajuća upravo zbog toga što se događa
svakodnevno, a odrasli u ovom pogledu još manje mogu
pomoći jer nisu toliko upoznati sa svim novostima na
internetu.
9. Planiraš si svoju budućnost graditi oko ovoga ili sličnih
zanimanja?
Svakako! Mislim da su temelji već postavljeni i da se
dugotrajnim radom može izgraditi nova budućnost u kojoj će
pravda napokon biti ostvarena.
Neka od prava zabilježenih u Konvenciji o
pravima djeteta Ujedinjenih naroda:
1. Pravo na život
2. Pravo na jednakost svakog djeteta
3. Pravo na život sa svojim roditeljima
4. Pravo na izražavanje vlastitog mišljenja
5. Pravo na zaštitu od nasilja
6. Pravo na obrazovanje
7. Pravo na slobodno udruživanje, odmor,
igru i kulturne aktivnosti
OVO MI JE ŠKOLA
Škola na putu
Zabava na drugačiji način
Zabava na drugačiji način - Putovanje u Rim, tj. škola na putu već je
Damire Ćupić, uživali smo u otkrivanju ljepota Koloseuma, Vatikana
tradicionalno sastavni dio godišnjeg plana i programa svih drugaša
i njegovih muzeja, Hadrijanove vile...
klasičnog usmjerenja naše škole, baš kao i putovanje u Grčku na
S putovanja nosimo samo lijepe uspomene. Mnogo smo toga
kraju trećeg razreda. Od početka školske godine pa sve do polaska
naučili, shvatili smo važnost klasičnih predmeta koje učimo, a
na stručno putovanje u listopadu marljivo smo prevodili razne
međusobno smo se i bolje upoznali i zbližili. Svjesni da ovo neće biti
tekstove, gledali fotografije te pisali referate o različitim lokalitetima
prosječna ekskurzija, zabavili smo se, ali na drugačiji način-učeći!
kako bismo se i na taj način pripremili za Rim. Naravno, ni teoretska
Zahvalni svojim profesoricama, želimo i nadolazećim klasičarima
priprema ni potpuna očaranost stvarnim lokalitetima ne bi bile
dobru zabavu i mnogo novih znanja.
moguće bez stručnog vodstva prof. Ivane Marijanović i prof. Inge
Belamarić. U pratnji naših razrednica, prof. Jasne Šegrt i prof.
Stjepana Fistanić, 2.B
05
OVO MI JE ŠKOLA
A di si ti?
NEKE OD OVOGODIŠNJIH AKTIVNOSTI PRVOGIMNAZIJSKIH VOLONTERA
?
A šta fali
MARJANU
Volonteri naše škole koje već godinama uspješno
vodi prof. Sonja Vedrana Runjić imali su dojmljivu
prezentaciju svoje ideje uređenja Park-šume Marjan.
Svoj su projekt predstavili na 'Sajmu ideja' u
organizaciji udruge 'Most' koja promiče volonterski
rad, humanost, solidarnost i poštivanje ljudskih prava
te nastoji podići kvalitetu života djece, mladih i
građana starijih dobnih skupina. Prezentacija naše
ideje 'A šta fali Marjanu?' imala je za cilj uređenje južne
strane 'Splitskih pluća'.
UČENICI
eDUKATORI
U nizu zanimljivih suradnji koje su ostvarili volonteri naše
škole, vrijedno je istaknuti i onu s udrugom Help koja
pomaže mladima i osobama s problemima ovisnosti. Cilj
je volontera iz udruge Help unaprijediti kvalitetu života
mladih i to edukacijom i informiranošću. Jedan od
najzanimljivijih projekata im je radionica o
reproduktivnom zdravlju mladih, tj. o AIDS-u. Tako je i
nastala ideja o našoj suradnji. Tijekom sata Biologije naši
su vršnjaci iz Udruge
zajedno s odabranim
volonterkama naše škole, Lucijom Ševo, Ružicom
Duvnjak i Julijom Goleš, održali radionicu za učenike 2. F
razreda na temu HIV/AIDS-a.
Radionicu su simbolično organizirali uoči 1. prosinca,
Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a. Učenici i nazočna
profesorica zadovoljno su pozdravili naše edukatore te
izrazili želju da se i u drugom polugodištu organiziraju
radionice različite tematike i to u svim razrednim
odjelima naše škole.
Julija Goleš, 2.F
Predstavljanje ideja u Info zoni
Predložili smo da se osvijetli put do crkvice sv.
Nikole, stave putokazi, postolja za bicikle od
prerađene gume te se naprave klupice i koševi za
smeće od prirodnih materijala koji se uklapaju u
okoliš. Prezentacija je uključivala i humorističnu
scensku igru u kojoj su glumili učenici Prve
gimnazije. Naš je projekt pohvaljen, ali je zaključeno
i da je financijski zahtijevan pa će realizacija
pričekati neka bolja vremena. Svoje su zamisli
predstavili i učenici ostalih splitskih srednjih škola.
Uz mnoštvo zanimljivih ekoloških ideja koje su
prezentirane u Info zoni na Šperunu, posebno je
važno istaknuti zajedničku odluku svih sudionika da
u idućoj godini, Godini volontera, svojim predanim
radom realiziramo one ideje za koje trenutno nema
financijskih sredstava te da zajedničkim snagama
djelujemo na širenju volonterskoga duha među
našim vršnjacima.
Danijela Delić, 2.F
06
OVO MI JE ŠKOLA
MUZEJ KRAPINSKOG NEANDERTALCA
Klasičari Nama je stalo!
u KRAPINI
Povodom Dana škole razrednica (prof. Ivana Marijanović) nas je
odvela u posjet Muzeju krapinskog neandertalca koji je otvoren
zahvaljujući jednoj davnoj priči. Naime, 23. kolovoza 1899. godine
krapinski učitelj Rehorić poslao je Dragutinu Gorjanoviću
Krambergeru čudne stare kosti koje je pronašao. Tada D. G.
Kramberger dolazi u Krapinu i pronalazi jedno od najvećih nalazišta
neandertalaca.
Na ulazu u Muzej nalazi se prikaz ondašnje Krapine s njenim
gradonačelnikom Vilibaldom Slugom koji je Krambergera odveo na
lokalitet te apoteka u kojoj su zaštićeni prvi nalazi. Nakon toga slijede
poznati znanstvenici koje je zanimalo kako je nastao čovjek te kratki
film koji prikazuje Veliki prasak, nastanak planeta, zvijezda i Mjeseca. U
podu možemo primijetiti sat koji pokazuje koliko je vremena trebalo
proći da od prvog organizma nastane današnji svijet. Na zidovima su
izloženi fosili i prikazi tadašnjeg izgleda Zemlje. Velika molekula DNA
predstavlja početak života na Zemlji, a u nastavku su izloženi fosili
biljaka i životinja, kosturi dinosaura i kipovi majmuna. Prikazane su i
lubanje koje su tada pronađene i nakon toga sliijedi prikaz ljudi koje
smo gledali u filmu, usporedba današnjeg čovjeka i čovjeka iz Krapine,
bolesni neandertalac kojeg možeš dotaknuti i na malom se ekranu
prikaže od čega boluje. Sve nas je oduševio i “led“ koji puca kada se
stane na njega. Na kraju su velika dostignuća čovjeka; računala,
mobiteli, putovanje u svemir...
Muzej krapinskog neandertalca potpuno je drugačiji od svega što
sam do sada vidjela i zbilja se isplati posjetiti ga. Put kroz vrijeme je
uistinu nezaboravno iskustvo.
Nives Britvić 1.B
Na svečanom obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa (15.
listopada 2010. godine) u Muzeju grada Splita održana je promocija
Taktilne mape centra grada koja je izrađena s namjerom da postane
gradski vodič za slijepe i slabovidne osobe. Mapa je tiskana u okviru
projekta 'Dotakni i vidi' koji se već 11 godina organizira na inicijativu
prof. Ane Mijan iz Lions kluba Marjan.
Taktilnu mapu sa svim najvažnijim podatcima za naš grad izradila je
prof. Jasenka Splivalo. U projektu su sudjelovali i učenici naše i
Umjetničke škole s radionicom 'Baština, nama je stalo'.
NOVOSTI
iz foto radionice
Porastom važnosti fotografije u
svim segmentima života, svake
se godine povećava i broj
učenika Foto radionice koju
vodi prof. Jasenka Splivalo.
U 2010. godini realizirana je
izložba 'Svjetlo i sjena', a naši su
učenici sudjelovali i na izložbi
'Sudam'ja' koja je organizirana u
Poglavarstvu grada Splita.
U pripremi su dvije nove izložbe ,'Pokret' i 'Svjetlost' , kojima će se
škola predstaviti i na Festivalu znanosti u travnju 2011. godine. Našim
fotografima i mentorici želimo uspjeh!
Janet Nardelli-Karaman, prof.
07
EKSKURZIJA
Prag je sad pod kontrolom
EKSKURZIJA U SLIKAMA
Grčka Češka
Austrija Njemačka
rajske kočije
nema kune, nema čipsa
tri asketska svećenika
Mala, imaš kunu?
neki su se zabavljali oponašajući druge
Nereide i Argonauti
bilo kuda, pub svuda
'They just called you an alkoholičar! Hell no, hold my bačva!’
okupacija Akropole
da, majica je nova, al i oprana je sa
Silanom aroma therapy
EKSKURZIJA
zvijezde uvijek i svugdje
let's go shopping
a kojoj je Paris da' jabuku
KIKOS i ZLOKOMBI
žena, majka, Lovrićka
Las Balkanieras
najnoviji trendovi češke mode
ex patria
A.C.A.B.
prijatelji... ili možda nešto više
09
SAVJETUJEMO
10
SAVJETUJEMO
Ukoliko ne želite da vam ekskurzija bude
jedno od rijetkih životnih putovanja, a
nemate i ne vjerujete da ćete ikada imati
višak novca za takav 'luksuz', još uvijek nije
sve izgubljeno. Novi, zanimljivi način
putovanja tijekom kojeg nije sve
isplanirano do najsitnijeg detalja otkriva
nam Josip Guć, 4. F
Ljudi Ljudi oduvijek žude za putovanjem, otkrivanjem novih
svjetova, nepoznatih mjesta. Takve žudnje nisu neostvarive
situiranim ljudima kojima nije teško izdvojiti nekoliko tisuća kuna
kako bi posjetili određenu destinaciju preko jedne iz niza turističkih
agencija, koje su zapravo najlakši način dolaska do željenog
odredišta. Iako sve pojednostavne, čovjek je svjestan da mu agencije
uzimaju goleme količine novca samo na svoje usluge. Ja sam
mišljenja da se i bez turističkih agencija može sasvim solidno
putovati. Rješenje je GONZO način putovanja o kojem piše i
Hrvoje Šalković u knjizi 'Pravi se da ovo nisi vidio'.
AVANTURA POČINJE
Takvo se putovanje započinje slučajno i u trenutku. Za njega nije
potrebno nikakvo početno planiranje, samo jaka volja. Ukratko, u
Šalkovićevoj knjizi prosječni vozač taksija iz Australije krene na put
prema zapadu na poticaj neobične mušterije po imenu Charlie.
Postave si dva cilja; prvi je da će biti na književnoj večeri s Charlesom
Bukowskim (iako je umro), a drugi prisutnost na koncertu Boba
Dylana (iako on već dugo ne svira). Ciljevi uopće nisu potrebni, oni
tu služe kao nešto usputno, daju tom neobičnom putovanju smisao,
iako je ono samo po sebi bez smisla. Gonzo je nevjerojatno
zanimljiv način putovanja u kojem nikad ne znate što će se dogoditi,
ni kamo ćete doći.
Zamislite da se uputite na put bez kune (ili s nekim bijednim iznosom),
ne znajući gdje ćete spavati, što ćete jesti i piti, u kakvim ćete se sve
situacijama naći. Svakako, gonzo je puno zanimljiviji od onog
klasičnog, relativno sigurnog i mirnog načina putovanja. Njime se
izražava čovjekova sposobnost, njegova snalažljivost, te
veličina njegova duha.
O svojim nezaboravnim ekskurzijskim iskustvima te neočekivanom
susretu s Kafkom u Ateni piše Martina Blažević, 4. A
U svakoj se generaciji barem jedan učenik tijekom maturalnog
putovanja dobro upozna s vještinama lokalnih džeparoša. Tek tada,
nažalost, sva upozorenja roditelja i profesora kojima nas danima
dobronamjerno 'bombardiraju' uistinu ozbiljno shvatimo.
Jedan pogled na prazni naslon stolice u atenskom McDonald'su, na
kojem je do maloprije stajala moja torba, bio je dovoljan da shvatim da
ona ' to se meni ne može dogoditi' često nije istinita.
Jezične barijere
Nakon što je nečiji prijedlog da me prošvercaju natrag u Hrvatsku bio
jednoglasno odbijen, preostala nam je jedino borba s grčkom
birokracijom. (Da smo znali što nas čeka, nisam sigurna da ga ipak ne
bismo usvojiili!) Umjesto tradicionalne grčke večere uz tradicionalnu
grčku glazbu večer sam provela u policijskoj postaji u društvu vodiča
koji je bezuspješno pokušavao objasniti policajcima što se dogodilo.
Željela sam biti korisna povremeno se ubacujući u konverzaciju
riječima poput „stolen“ ili „report“, ali svakome tko je ikada bio u
Grčkoj jasno je da je ovaj moj pokušaj odraz čiste djetinje naivnosti je
Grci uglavnom ne razumiju engleski jezik. Negdje oko 23:00 konačno
sam ipak u ruci držala taj dragocjeni dokument-potvrdu da mi je
ukradena torbica s novčanikom i putovnicom. Možda se ipak vratim
kući legalno i na vrijeme!
Operacija "Putovnica"
Sljedeći je korak bio odlazak u hrvatsko veleposlanstvo koje se,
pogađate, nalazi na sasvim suprotnom kraju grada. Ipak, osnaženi
sinoćnjim uspjehom, razrednica (prof. Svjetlana Volarević), vodič
Miško i ja ne gubimo volju. Osim toga, što je 30 km udaljenosti?
Nakon vožnje autobusom, tramvajem i metroom te 20-minutnog
pješačenja na +30 napokon smo se našli pred traženom zgradom.
Vrata nam je otvorila ljubazna, ali ne pretjerano zainteresirana
zaposlenica. Rekla nam je da za izdavanje potvrde koja ima vrijednost
putovnice trebamo 85 eura (uplatiti u banci koja je udaljena svega 10ak minuta hoda) te dvije fotografije (fotograf se nalazi blizu, svega 10ak minuta hoda, ali u drugom smjeru u odnosu na banku). Nakon
obavljenog posla gotovo smo se četveronoške dovukli do zgrade
veleposlanstva. Nismo više međusobno pričali. U nekom čudnom
stanju čekali smo djelatnicu koja je, vjerojatno preplašena našim
izrazima lica, 'imala posla u drugoj kancelariji'. Nakon nekog vremena,
kad su hlad, klima-uređaj i hladna voda učinili svoje, spremno smo
upitali djelatnicu što bi bilo da nismo imali novac koji nam je trebao.
ŽIVJETI GONZO
O gonzo načinu putovanja piše, ali po njegovim načelima i živi,
veliki američki pisac Hunter S. Thompson. Upravo je on inspirirao
našega Hrvoja Šalkovića da prihvati gonzo kao vlastiti životni stil.
Bitno je obići što više zemalja i gradova, spavati što manje, a ludovati
što više.
Ako se ikad odlučite doći na književnu večer sa svojim Bukowskim ili
uživati u koncertu svog Dylana, nemojte se tresti, razmišljati, ni
planirati. Uzmite torbu, nabacajte unutra nekoliko komada odjeće i
malo hrane te samo- pođite! Ne pitajte kako ćete tamo
stići, niti je li moguće tamo stići, već samo krenite!
11
KULTURNJAK
PJESNICKA NADA
I. GIMNaZIJE
S Nikolinom Čapalijom, našom
maturanticom (4.C), povodom promocije
njene zbirke pjesama 'Nijema duša'
razgovarala je Maja Rađa, 4.D
1. Što te potaklo na pisanje poezije?
Sjećam se da mi je to od najranijeg djetinjstva bio najdraži i najlakši način
izražavanja. Uvijek sam voljela iznenaditi svoje najbliže pokojom pjesmicom
ili sastavkom, a osim toga, bila sam i izrazito povučena pa mi je to nerijetko
bio način izražavanja osjećaja. Kako tada - tako i sada; što god u životu
prešutim, iskažem kroz pjesme.
2. U kojoj si dobi počela pisati? Je li to odmah bila lirika?
Pišem otkad znam za sebe. Zapravo se i ne sjećam razdoblja kad mi olovka
nije bila najbolja prijateljica. Započela sam još u predškolskom razdoblju sa
svojevrsnim molitvicama, zatim malim pismima iznenađenja za majku,
slijedila su pisma i pjesmice upućene djedu s kojim sam bila najviše povezana
i koji se, kad sam imala 7-8 godina, teško razbolio. U tom sam razdoblju
napisala Križni put, što mi se tada činilo sasvim uobičajenim, a sada vidim da i
nije baš tako. Kad mi je djed umro, potpuno sam se posvetila pisanju uglavnom pjesmama. I dalje volim pisati i prozu, no uvijek su mi pjesme
nekako bliže, možda zato što su osjećajnije i njima nastojim prenijeti poruku
ovom suludo mehaniziranom čovječanstvu kako je svijet i svaki događaj u
njemu pun lirskog i da se svaka naoko beznačajna ''sitnica'' može doživjeti na
dublji i potpuniji način.
7. Kakva je bila reakcija tvoje obitelji i prijatelja kada si im pokazala svoje
pjesme?
Prijatelji i obitelj, pogotovo majka, su mi oduvijek velika podrška što mi
neizmjerno znači dok se još izgrađujem kao pjesnikinja, dok sam još pomalo
nesigurna u svoj rad i nepoznato mi je što me na ovom putu još čeka. Da nije
bilo mog prijatelja koji je od samih početaka pratio svaku moju pjesmu (i zna
ih gotovo jednako dobro kao ja!), ne bi ni bilo moje zbirke jer upravo su moji
prijatelji najzaslužniji za izdavanje ove knjige kao i za predstavljanja iste. Od
srca zahvaljujem i svome razredu na pružanju nesebične potpore i vjeri u
moj rad.
8. Imaš li uzore?
Najdraži pjesnici su mi zasad Tin Ujević, Zvonimir Golob, V. Parun, Juan
Ramon Jimenez, Pablo Neruda... Ali svaki pisac ima svoje ''čari'' i svakog
cijenim.
3. Koliko je u tvojim pjesmama doista tvojih iskustava, tvojeg života?
Pišem uglavnom o vlastitim iskustvima, zato su ponekad i previše
subjektivne i iskrene, ja bih to nazvala mladenačkim impresionizmom,
možda čak i početničkom naivnošću.
4. Zašto naziv 'Nijema duša'?
Zbirku sam nazvala po prvoj pjesmi koju ujedno gledam i kao
reprezentativnu pjesmu jer je u njoj na neki način sažeto čitavo moje
pjesništvo i moja osobnost; barem ja to tako vidim.
5. Zašto je u tvojim pjesmama toliko opipljiva tuga? Ispravi me ako sam u
krivu, meni se pjesme stvarno sviđaju, ali gotovo sve su tužne.
Kako kaže veliki Ujević: ''Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik i katkad su mi
drage moje rane; Jer svaki jecaj postati će zlatnik...'' Tuga je najsnažniji i
najupečatljiviji motiv, nepresušna tema. Svima je poznato da se pod njenim
utjecajem najčešće i najljepše piše, tako je i sa mnom. Pisanje je svojevrsna
psihoterapija, bez obzira jesmo li u tome uspješni ili ne.
6. Koliko su neki simboli u tvojim pjesmama, kao npr. Bog i domovina,
bitni u tvom privatnom životu?
Kao što sam već rekla, pišem ono što u sebi proživljavam, stoga je svaka
moja pjesma zaista i dio mene. Ono što me inspirira na pisanje ne mogu
ignorirati i osjećam se dužnom pisati o istinskim životnim vrijednostima
upravo onako kako ja to doživljavam, želeći prenijeti ljudima koji će to čitati,
a naročito mladima, da se malo osvrnu oko sebe i otvore oči za prave
vrijednosti kojima svi trebamo težiti. Zahvaljujem Bogu na talentu koji mi je
dao iz dana u dan.
12
9. Kako je došlo do suradnje s glumcem Robertom Kurbašom na
predstavljanju tvoje knjige? Koje je ovo predstavljanje po redu?
Robert Kurbaša je na predstavljanje došao posredstvom zajedničkog
poznanika i to je dogovoreno doslovno dan prije predstavljanja (zato i nije
bilo najavljeno). Njegovom profesionalnošću su svi bili oduševljeni, a mene
je osobno zadivio i inspirirao kao osoba izrazito pozitivnih svjetonazora i
puna entuzijazma te se iskreno nadam budućoj suradnji. Dosad sam imala
predstavljanje u Splitu, Dugopolju i u Solinu. Predstavljanje u Splitu bilo je
iznad svih mojih očekivanja i zbog ugođaja i zbog ogromnog odaziva ljudi kako mojih vršnjaka, tako i onih starijih i ozbiljnijih. Zahvalu za organizaciju
predstavljanja u Dugopolju koje je, doduše sa znatno manjim brojem
prisutnih, proteklo u odličnoj atmosferi, dugujem svojoj novoj prijateljici koja
se oduševila pjesmama na prvom predstavljanju. Očito je slučajnost
ponekad zbilja drugo ime za Božju Providnost, poneka se vrata otvaraju i
bez kucanja i neki ljudi ulete u naše živote kao da su oduvijek i trebali biti baš
tu.
10. Pjesnici su čudenje u svijetu...?
Oči pjesnika zbilja ''velike i nijeme rastu pored stvari'', one drugačije
ne znaju... Upravo u tome i jest sav čar pjesništva: zaustavljati se na
običnim, svakodnevnim stvarima koje većina ne primijeti; voljeti ljubav čak i
ako je ishod patnja, voljeti sunce koje izlazi čak i kad znaš da dan ne donosi
ništa lijepoga, voljeti čovjeka čak i kad znaš da će te bezbroj puta izdati...
Vidjeti i ono neopipljivo, čuti i ono nečujno i to pretočiti u riječi, da bi i drugi
osjetili isto... Nisu oni ništa iznad ostalih, niti su išta bolji od ostalih, oni su
jednostavno ''čuđenje u svijetu". Da je drugačije, oni i ne bi bili pjesnici, već
obični utopljenici u masi običnog ljudskog sljepila, duša zakržljalih u
mehaniziranoj uri čije kazaljke uporno lete sve brže i brže...
KULTURNJAK
sjećanje na
PARUN
VESNU
(1922.-2010.)
Ljubav je zemljovid duše
Prošle nas je godine napustila
velika i neponovljiva Vesna
Parun, "…žena pjesnik, ali ne i
žena muškobanja, žena
nerodilja, ali ne i žena nemajka.
Ljubavnica, ali ne i preljubnica.
Žena otpor i žena prijekor..."
Rođena je 10. travnja 1922.
godine na otoku Zlarinu. Većinu
svog djetinjstva i mladost
provela je u Šibeniku, Biogradu
na Moru i Splitu, gdje je 1940.
godine i maturirala. Upisala je
studij romantistike na
Fi l o z o f s k o m f a k u l t e t u u
Zagrebu, koji je zbog rata
morala i prekinuti, pobjegavši u
Split.
Kraljica, a ne skitnica
Međutim, pred kraj života na pitanje jednog novinara što joj je
najvažnije, odgovorila je da je to - jezik. Jezik, koji je njena duboka i
strasna intima. I baštinska identitetska iskaznica.
Jedan od događaja koji je imao jako velik utjecaj na njezin život
definitivno je poznanstvo sa stogodišnjom Magdicom, ženom koju je
upoznala jedne jeseni na klupici u Stubičkim Toplicama. No, iako je
prijateljstvo trajalo samo tu jesen, Vesnu je Parun promijenilo
zauvijek.
Maja Rađa, 4. D
U Zagreb se ubrzo vratila, ovaj put upisujući filozofiju. Studij je nakon
nekog vremena prekinula, što zbog nesretne ljubavi koju nije mogla
preboljeti, što zbog tifusa. U potpunosti se posvetila književnom radu te je
postala prva žena u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od
književnosti i za književnost. 2000. godine iz zdravstvenih se razloga
preselila u Stubičke Toplice, gdje je i umrla 25. listopada 2010. godine.
Ali, to su sve same činjenice svima lako dostupne…
Tko je zapravo bila Vesna Parun? Tijekom čitavog života izazivala je
različite reakcije, što svojom osobnošću i stavovima, što svojim pisanjem.
Ali ga je, od prvog do zadnjeg daha, proživjela. Mrzila je, podnosila, patila,
ali ponajviše strasno voljela.
Svaka simpatija, zaljubljenost, pa čak i ljubavi, završavale su najgore po nju.
Voljela je toliko da je na kraju odustala od ljubavi. ”Ljubav je zemljovid
duše. Moj zemljovid. Bože, ne otimaj mi ga!” zavapila je u svojoj lirici.
Je li bila sretna? Je li uspjela sačuvati djetinju vedrinu ili je postala
netrepeljiva osoba, puna gorčine, ljutnje, kao i oni protiv kojih je
godinama dizala glas?
Pjesnikinja s dva lica
Dječje pjesme pisala je vesela, zaigrana, duhovita Vesna, dok ljubavnu i
misaonu poeziju piše već neka druga, ozbiljna, odrasla Vesna.
Napaćenost, tugu i bol najviše osjećamo u njenoj, vjerojatno, najpoznatijoj
pjesmi ‘Ti koja imaš ruke nevinije od mojih’. U njoj je doslovno izlila svoje
srce na papir. Pokazala nam je svu bol ostavljene žene. Ali ujedno i svu
snagu prave, istinske ljubavi. Vesna Parun bila je kotradiktorna osoba što se
vidi i u njezinim stavovima o poeziji. Prvih godina svoje karijere tvrdila je
kako nikada ne bi mogla reći: ‘E, sav je moj život u knjigama mojim! Ma
kakve knjige, kakvi bakači. Ništa od mojih pravih patnji, ništa od moje prave
ljubavi nije ni u najpravijim pjesmama mojim.’
13
ISTRAŽUJEMO
Ne damo te,
Što je zajedničko licitarskim srcima, paškoj čipki , kršnim sinjskim alkarima i dječjim drvenim konjićima te hoće
Na sjednici u Nairobiju 17. studenog 2010. godine Međunarodni
odbor UNESCO-a objavo je najnoviji popis nematerijalnih dobara
baštine čovječanstva. Ona se biraju iz područja usmene tradicije,
umjetničke izvedbe, društvenih običaja, rituala, festivala te
tradicionalnih obrta. Da bi bilo upisano na popis, kulturno dobro treba
biti originalno i autohtono te čvrsto povezano s tradicijom i životom
određenog kraja. Ugodno sam se iznenadio kada sam vidio da je u
elitnom društvu brojnih svjetskih zemalja naša domovina zauzela
PRVO mjesto. Hrvatska je na UNESCO-ovu prestižnu listu dospjela
zahvaljujući čipkarstvu (Lepoglava, Pag, Hvar), istarskoj ljestvici, Festi
svetoga Vlaha, izradi licitara, originalnim drvenim igračkama iz
Hrvatskog zagorja, godišnjem proljetnom ophodu kraljice iz sela
Gorjana, ojkanju, Sinjskoj alki, hvarskoj procesiji Za križen i
kastavskim zvončarima. Uvrštavanje na UNESCO–ov popis potvrda
je važnosti ovih fenomena za hrvatsku kulturu i priznanje lokalnim
zajednicama koje su znale očuvati običaje. Svakako ne smijemo
zaboraviti ni gospodarsku korist. Naime, zemlje s najviše zaštićenih
dobara već su godinama i najpoželjnije turističke destinacije jer mnogi
turisti, a osobito Japanci, obilaze i posjećuju kulturnu baštinu s
UNESCO-ova popisa.
Jedno je pitanje ipak ostalo
otvoreno. Zašto na UNESCOov popis nematerijalnih svjetskih
dobara nije uvršteno i klapsko
pjevanje? Jesu li klape postale
previše komercijalne ? Jesu li se
toliko modernizirale da su
potpuno izgubile vezu s
tradicijom? Odgovore sam
potražio u razgovoru s poznatim
skladateljem i etnomuzikologom
Ljubom Stipišićem Delmatom
Delmatom.
14
1. Kako je nastao klapski način pjevanja?
Klapska je pjesma tradicionalna hrvatska vokalna glazba. Izvodi se a
cappella što je jedno od najkarakterističnijih tradicijskih obilježja. Riječ
klapa dolazi od talijansko-mletačke riječi za družinu, skupinu.
Uglavnom zatvorene, ali vjerski, nacionalno i socijalno prilično
homogene sredine dalmatinskog primorja glazbeno su se izražavale
srodno u crkvi i izvan nje. Narod je sudjelujući u crkvenom pjevanju
zbližio jedan i drugi način pjevanja. Tako su službeni koralni napjevi
tijekom vremena sve više prestajali biti koralni, a sve više postajali
našim, mediteranskim i klapskim. Na klapsko pjevanje je također
snažno utjecala glagoljaška kultura i renesansna polifonija iz Italije.
2. Koje su posebnosti klapskog pjevanja?
Svoje raspoloženje klape izražavaju preko širokog spektra izražajnosti,
od vedrog, čvrstog, iz punog grla (guturalnog), do mekog,
serenadnog sotto voce. Najčešće je ovo pjevanje u visokim
intonacijama što pruža šansu basovima da u 'kontrama' istaknu svoje
glasovne mogućnosti. Težnja da se uživa u homofonom, akordičnom
skladnom pjevu, ima dugu tradiciju u dalmatinskim urbanim
sredinama, i pored poznavanja polifonije kao posljedice otvorenosti
prema renesansi.
3. Zašto klape nisu uvrštene na UNESCO-ov popis
svjetskih nematerijalnih dobara?
To je dobro pitanje. Nisu uvrštene najvjerojatnije zbog sljedećeg
razloga: ili se nije tražilo uvrštenje ili se tražilo, a nisu se na pravi način
iznijele sve osobine klape, sve njene posebnosti, sve one izuzetnosti
po kojima se ona razlikuje od svih svakodnevnih i banalnih kulturnih
događaja koje su oni uzeli pod svoju zaštitu. Ja ipak držim da se nije na
pravi način to prezentiralo jer nema razloga da bi se prihvatile toliko
lijepe i ojkalica i ganga, a da se pritom ne bi prihvatila i ta naša pučka
pjesma.
ISTRAŽUJEMO
pismo naša...
li se neobičnom društvu uskoro priključiti i klapska "pisma" za čitatelje Fame otkrio je
4. Kako komentirate sve veću komercijalizaciju i
modernizaciju današnjih klapa?
Klape, baš kao i današnji čovjek općenito žive u egzistencijalnoj
tjeskobi. Mnogi ljudi nemaju zaposlenje, a ako rade, rade za male
novce ili već mjesecima nisu primili svoju zasluženu plaću. Klape sa
svojim znanjem, a osjetivši da su potrebne u nekim prostorima,
pristaju čak i na neku banalizaciju svojih iskonskih vrjednota da bi
dobile neki novčić od organizatora ili sustolnika, na nekakvoj svadbi ili
na nekom drugarskom skupu. I to nije dobro, ali, eto, držim da je to
jedna sociološka kriza koju dijele i klape. Što se tiče uvođenja
instrumenata u klapsku pjesmu, smatram da to nije dobro. Kada klapa
dobije instrument, ona prestane slušati svoju fuziju, svoju ljepotu i
onda se podvrgava ritmu i cijeli njen repertoar podvrgnut je takvom
tipu pjesama. Takove klape najčešće pjevaju, kao što znadete, neke
festivalske uspješnice, nekakve autore koji su prolazni, čije bi se
pjesme odavno bile i zaboravile da ih oni sami pjevaju.
Borna Matijević, 4.A.
i ne znamo prepričati. Ali moramo priznati to je jedna velebna,
povijesna situacija u kojoj se trebamo osjetiti svoji...
Dakle, dalmatinska klapska iskonska pučka pjesma je, ustvari, dio
našeg identiteta.
Od nje živimo, dišemo i znamo ko smo, ča smo i di nan je misto.
Povist Dalmacije povist je dalmatinske pisme.
Jedno s drugin idu zajedno daje. I mi s njima.
Jakša Fiamengo
5.Koja je uloga klapske pjesme u današnje vrijeme?
Klapa mora podučiti, ohrabriti... Klapa treba biti, kao što to i jest ta
pjesma, identitet jednog naroda, prepoznatljivost, povijesna,
iskonska. Čovjek je sadržan u tom napjevu, sadržan je u tom jeziku, u
toj tvorbi akorda. Čak nije dobro kada se ta iskonska pjesma i obradi
odveć, kada izgubi neku svoju patinu iskona. Ona bi trebala biti
donošena što je moguće bliže pjevanju naših djedova jer mi
nasljeđujemo neke njihove glasnice, njihove titraje, njihovu ljepotu i
njihovu tajnu. Pjesma bi bila, svaka koju god uzmete, površna kada bi
se ona sastojala samo od tog napjeva i tih zadanih stihova. Ali mi
osjećamo da nam, kada se počne pjevati, ona daje nešto više od tog
napjeva i više od smisla tog stiha. Dakle, ona ima jednu veliku zalognu
vrijednost, jednu tajnu koju naša tek nutrina, naša podsvijest, naše
neosviješteno dokučuje, a mi smo onda samo neki susjedi u samom
sebi, u dosluhu s tom ljepotom, koju osjećamo, ali ne znamo raščlaniti
15
TEMA BROJA
UT SEMENTEM FECERIS, ITA METES. Cicero, De oratore II IX V, 261
310. obljetnica Klasične gimnazije
Zlatna žetva klasičara
Klasična naobrazba omogućavala je izravan pristup
najvećem od svih resursa kulturnih referencija i
metafora te umijeću intelektualnog ovladavanja tolikim
znanjima. Tijekom tri stoljeća u splitskom sjemeništu i
dvjema sraslim klasičnim gimnazijama klasičnu
naobrazbu stekle su tisuće učenika koji su poslije "u
javnim službama i naukama prodičili svoj zavičaj" - kako
ističe Nikola Tommaseo, jedan od najodličnijih
talijanskih stilista, po majci Hrvat, koji je i sam bio
učenik splitske Klasične, kao i najveći pjesnik susjedne
Italije poslije Dantea, Ugo Foscolo, koji je u njoj stekao
prvo znanje iz grčkog i latinskog.
Plejade zaslužnika
Tu je imao korijen narodni preporod u Dalmaciji, tu je
temeljno obrazovanje stekla plejada hrvatskih pjesnika
i književnika, teologa i biskupa, povjesničara i
arheologa, liječnika, pravnika, političara,
prirodoznanstvenika, inženjera, skladatelja: Robert
Visiani, Frano Carrara, Frane Bulić, Natko Nodilo,
Šime Ljubić, Luka Botić, Mihovil Pavlinović, Vid
Morpurgo, Ante Trumbić, Ivo Vojnović, Vladimir
Nazor, Petar Gotovac, Ljubo Karaman, Kruno Prijatelj,
Duje Rendić Miočević, Tin Ujević, Drago Ivanišević,
Nikola Milićević, Tonći Petrasov Marović, naši
profesori Petar Kurir, Kažimir Lučin, Anka Šegvić, Uroš
Pasini, Nenad Cambj, Nikša Bareza, Petar Selem,
Mirko Tomasović, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić,
Tonko Maroević, Igor Mandić, Ivan Urlić, Duško
Čizmić Marović, Inoslav Bešker, Igor Fisković, Joško
Belamarić, Jakša Fiamengo..., te mnogi drugi koji u
pravilu s ponosom ističu svoje gimnazijske dane.
Budući današnji
Na tom golemom dubu zelene se nove grane: u samo
dvadeset godina stasale su nove generacije naših
gimnazijalaca koji na svim meridijanima proslavljaju
sebe i svoje, šire dobar glas škole iz koje su potekli.
Domalo će se i o njima pisati natuknice u Hrvatskom
biografskom leksikonu.
Svjesni da mnogima činimo nepravdu što ih u ovom
kratkom napisu ne možemo spomenuti, nabrojit
ćemo tek neke od ovih vrijednih mladih ljudi, koji su
već stekli ime. O nekima imamo više, o nekima manje
vijesti: vrijeme je da se osnuje alumni asocijacija splitske
I. gimnazije. Koju bi snagu i utjecaj mogla imati!
Mislav Režić je nakon završene I. gimnazije i srednje
glazbene škole u Splitu, 2001. diplomirao gitaru na
Umjetničkoj akademiji u Splitu, kao najbolji student u
16
Brončana glava božice Artemide, rađena po kanonu prve polovice 4. st.
pr. Kr., odnosno Praksitelovoj tradiciji. Mogla je biti, po sudu N. Cambija,
kultna statua grčke kolonije u Issi s kraja 4. ili početka 3. st. pr. Kr.
Kada je 1975. godine ukinuta splitska Klasična gimnazija
„Natko Nodilo“ jedinstveni bio-rezervoar naše kulture i
umjetnosti, prirodnih i društvenih znanosti činilo se da su
tom herostratskom odlukom izbijeni temelji jedne od
najvažnijih odgojnih i obrazovnih institucija u Hrvatskoj.
Danas pak slavimo dvadesetgodišnjicu njene obnove,
rezimiramo proteklo djelovanje, vrijeme u kojemu su
izrasle nove, jednako zrele i sposobne generacije iz kojih
već strše, na mnogim mjestima u Hrvatskoj i svijetu,
uspješni i ugledni liječnici, profesori, arhitekti, fizičari…
Današnja I. gimnazija obnovljena je 1991., dakle u doba
prvih demokratskih izbora i uspostave samostalne
Hrvatske. Ona je sljednica glasovite splitske klasične
gimnazije, koja je s današnjom Nadbiskupijskom
klasičnom gimnazijom imala zajednički izvor u
sjemenišnoj Klasičnoj gimnaziji koju je cum totius urbis
gaudio utemeljio nadbiskup Stjepan Cosmi davne 1700.
godine. Obje su škole otada prošle i sjajne i teške
trenutke, bivajući često utočištem jedna drugoj. Ali, naša
je želja ovdje, paucis verbis, osvijetliti taj dvadesetgodišnji
period formiranja I. jezične i klasične gimnazije u Splitu, a
već atributi njena naslova upućuju da je to škola s
KAKO POSIJEŠ, TAKO ĆEŠ I ŽETI. Marko Tulije Ciceron
jedinstvenim obrazovnim kurikulom u Hrvatskoj, s dva
klasična i četiri jezična razreda po generaciji.
Druge državne škole u Hrvatskoj takva kombinirana
programa nemaju.
Suvremeni klasični program
Obnovljenom programu njenih klasičnih odjela gimnazije
(to su oni nekoć glasoviti A i B razredi) uspjeli smo
pridodati i nove sadržaje, primjerene našem vremenu,
potrebama i očekivanjima današnjih učenika. Danas mladi
klasičar tijekom prve godine, slijedeći onu staru Historia
est magistra vitae, upoznaje antičke korijene nacionalne
humanističke baštine, obilazi Dioklecijanovu palaču,
otkriva blago Arheološkog muzeja koji nam je živi
praktikum u neposrednom susjedstvu, prati stope
Marulića i Papalića po antičkoj Saloni... Na samom
početku druge godine učenja, evo ga, nakon višetjednih
priprema, na putu u Rim gdje razgleda po pomno
razrađenom itineraru sugestivne arheološke ostatke luke
starog Rima u Ostiji, njezin teatar, forum, malu ribarnicu;
silazi u etuščanske grobnice u Cerveteriju; u Vatikanskim
muzejima slaže mozaike života Etruščana i drevnih
Rimljana; divi se moćnom i nesretnom Laokontu; ubicira
svaki spomenik na antičkom rimskom Forumu; nadgleda
obnovu veličanstvena Trajanova foruma; razgleda
unutrašnjost Koloseja, Aru pacis i Hrvatski zavod sv.
Jeronima; diskutira o ljepoti Canopa Hadrijanove vile u
Tivoliju, njegova Panteona... U svojoj gimnaziji upoznaje
se s rijetkim i starim knjigama koje su knjižnici ostavile
generacije klasičara, a popisane su u zasebnoj monografiji
koja taj knjiški fond interpretira i kao dragocjeno
svjedočanstvo humanističkih obzora koje je splitska
sredina stoljećima imala.
TEMA BROJA
generaciji. Godine 2003. magistrirao je na
Kraljevskom konzervatoriju u Haagu, potom završio
i poslijediplomski studij na Visokoj glazbenoj školi u
Maastrichtu. Trenutno živi u Ateni, a kao solist i član
komornih sastava nastupa po cijelom svijetu.
Ivan Bulaja aktivno jedri, a apsolvent je Ekonomskog
fakulteta. Nastupio je na Olimpijskim igrama 2000.
u Sidneyu, a sedam je puta bio državni prvak. Kao
trener sudjeluje na olimpijadi u Ateni 2004. i Pekingu
2008., a danas radi za Austrijski jedriličarski savez
trenirajući njihovu olimpijsku posadu koja je sada
prva na svjetskoj rang listi.
Toma Plejić diplomirao je na Arhitekturi u Zagrebu
2001, a već je višestruko nagrađivan. Stekao je,
među ostalim, nagrade nazvane po Viktoru Kovačiću
i Vladimiru Nazoru. Osvojio je brojne natječaje što
mu je omogućilo da već projektira niz važnih zgrada;
predstavljao je Hrvatsku na venecijanskom
Biennaleu 2004; sudjelovao na internacionalnim
izložbama u Veneciji i Rotterdamu.
Nikola Colnago diplomirao je Agronomiju u
Zagrebu. U Palmižani na Paklenim otocima s obitelji
proizvodi vino “Colnago Mali plavac” za koje je
dobio zlatnu medalju u kategoriji buteljiranih crnih
vina na Sabatini 2010.
Ivana Bešlić doktorirala je fiziku i radi na splitskom
PMF-u. Dobitnica je nacionalne stipendije "Za žene
u znanosti" 2009.
Nikola Perković diplomirani je liječnik, danas
specijalist interne medicine.
Marina Jukić diplomirala na Medicinskom fakultetu i
danas je na poslijediplomskom studiju iz pedijatrije
na zagrebačkom Rebru.
Sanja Stamenić je magistrica ekonomskih znanosti i
priprema doktorat. Predaje na Ekonomiji u Rijeci.
Jelena Erceg diplomirala je molekularnu biologiju na
zagrebačkom PMF-u. Prva u svojoj generaciji završila
je dodiplomski studij sa svim peticama u indeksu, na
račun čega je zaslužila Rektorovu nagradu. Danas u
Heidelbergu dovršava doktorski studij.
Duje Burić diplomirao je molekularnu biologiju na
zagrebačkom PMF-u, a sada radi kao suradnik prof.
Dikića, dovršavajući doktorski studij u švicarskoj
Losani.
Hrvoje Beban završio je Glazbenu akademiju u
Zagrebu i radi kao asistent na Odsjeku za
muzikologiju.
Bruno Beban diplomirao je Fakultet strojarstva i
brodogradnje u Zagrebu, a trenutno je na
postdiplomskom studiju Tehničkog univerziteta u
Münchenu.
Vinko Kovačić diplomirao je latinski i talijanski jezik,
radi kao znanstveni novak na Odsjeku za talijanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
15
17
TEMA BROJA
Dino Demicheli diplomirao je arheologiju i latinski
jezik, radi kao znanstveni novak na Odsjeku za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Ana Pavlović diplomirala je arheologiju, grčki i latinski
jezik, radi kao znanstvena novakinja na Odsjeku za
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Sandra Ivović, diplomirala povijest, radi kao znanstvena
novakinja na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u
Splitu.
Livia Fadić, diplomirala komparativnu književnost i grčki
jezik, radi u Uredu za tisak grčkog veleposlanstva u
Zagrebu i kao dramska pedagoginja Učilišta ZKM.
U New Yorku se trenutno nalazi nekoliko bivših đaka I.
gimnazije. Spomenimo neke od njih: Srđan Mihaljević
je nakon gimnazije završio ekonomiju na Collegeu St
Francis (2001), potom poslijediplomski (MBA) iz
financija na NYU, a već niz godina radi kao viši savjetnik
u velikoj financijskoj tvrtki Morgan Stanley. Nađe
vremena biti i jedan od trenera fakultetske vaterpolo
ekipe, a nedavno je istrčao i slavni njujorški maraton.
Tu je i dvoje Fulbrightovih stipendista. Mirko Sardelić
nakon zagrebačkog studija povijesti i klasične filologije
radi kao znanstveni novak na Odsjeku za povijesne
znanosti HAZU. Pohađa doktorski studij povijesti na
Sveučilištu u Zagrebu, a usavršavao se na Sveučilištima
Cambridge i Sorbonne, a sada je na Columbia
Universityju. S latinskog je preveo i kritički priredio
knjigu splitskog srednjovjekovnog nadbiskupa Rogerija,
Najpotresniji opis provale Tatara u Europu 1241/1242.
Višnja Rogošić završila je u Zagrebu komparativnu
književnost i engleski jezik, potom se zaposlila kao
znanstveni novak na Odsjeku za komparativnu
književnost. U New Yorku proučava teoriju i povijest
kazališta. Objavljuje članke o kazalištu u hrvatskim i
stranim časopisima.
Lovorka Jonić pravnik i konzultant pri Ministarstvu
pravosuđa za Projekt sređivanja zemljišnih knjiga i
katastra. Magistrirala na Kraljevskom tehnološkom
institutu u Stockholmu, te postala suradnik na
projektima katedre za europsko pravo na Stockholm
Universityju, gdje je upisala i doktorski studij.
Sonja Čule je magistrica prava, dodatno obrazovanje
stekla je na fakultetima: King's College, University of
Lond on; H a r v a r d Uni ve r s i t y; C a m b r i d g e ,
18
16
Seminari
Na trećoj i četvrtoj godini, a najbolji i ranije, ako imaju
sluha za još itekako žive klasične jezike, mogu uživati na
jednom od tri seminara za klasičare. No, na ovom mjestu
treba zastati i reći da ove zahtjevne projekte (kojima je
načelo da učenik na njima sudjeluje bez osobnog troška)
ne bi bilo moguće realizirati da nije poticaja prof. Marijana
Puljiza, a nadasve bez svesrdne pomoći Grada,
prethodne dvojice gradonačelnika, kao i sadašnjega,
gosp. Željka Keruma, i uz poseban interes njegove
zamjenice, prof. Anđelke Visković, kao i dožupana
Splitsko-dalmatinske županije, gosp. Luke Brčića i
Zdravka Omrčena, pročelnika Upravnog odjela za
prosvjetu, kulturu i sport.
Od ta tri seminara, onaj ljetni u Starome Gradu na Hvaru
pod naslovom Pharos - antička kultura hvatskog
Sredozemlja održan je ove godine po šesnaesti put! Naš
klasičar i bivši polaznik seminara, a sadašnji voditelj, prof.
Tonći Maleš razradio je ovogodišnju temu: Maslina i
maslinovo ulje. Ljepota Staroga Grada, Hektorovićeva
Tvrdlja, izlet u Velo i Malo Grablje, Jelsa, prevođenje
tekstova Plinija Starijeg i Homera, završna priredba na
gradskoj plaži (uz baklje pred nadolazećom olujom), s
Odisejem koji će kleknuti pred divnom Nausikajom: sve
su to prizori koji će danas bezbrižnim sudionicima
seminara ostati među najljepšim uspomenama (a one se
uvijek vezuju uz konkretne prostore i ambijente), kojima
će se kao zreli ljudi vraćati kao emocionalnim i
intelektualnim uporištima, u godinama kad ih život više ne
bude tako mazio.
Vrelinu Starog Grada i užarenog srpnja brzo sustiže
rujanski seminar Varvaria - Kroz tisućljeća sredozemne
kulture u Hrvatskoj koji, kao i prethodni, organiziraju
Institut Latina & Graeca i Katedra za staru povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uz brojne predavače,
prema programu koji kroji prof. dr. Bruna Kuntić-Makvić,
seminaristi se uvode u prebogatu arheološku topografiju i
povijest antičkog i srednjovjekovnog Skradina i Bribira.
Trećim seminarom, Salonae longae - Od antičke Salone
do humanističkog Splita, koji vodi potpisnica ovih redaka,
zakoračila je gimnazija daleko iznad propisanog
gimnazijskog programa. U suradnji s već spomenutim
institucijama i s Filozofskim fakultetom u Splitu, na kojem
kao znanstveni novak radi naša bivša učenica Inga
Vilogorac-Brčić, ove smo godine održali seminar kojem
TEMA BROJA
je nazočilo 29 učenika iz Zagreba, Dubrovnika, Splita i
Visokog. O različitim aspektima povijesnog lika i štovanja
svetoga Dujma nadahnuto su govorili autoriteti poput
don Drage Šimundže, Joška Belamarića, Brune KuntićMakvić, Bratislava Lučina, don Josipa Dukića… Opet su
nam bila širom otvorena vrata Arheološkog muzeja,
Galerije Meštrović, Muzeja grada Splita, Marulianuma...
U zadnjem tjednu veljače 2011. g. održat će se seminar
posvećen svetom Jeronimu, a osobito aspektima odnosa
njegova djela spram antičke tradicije i odjecima koje je
ono imalo u hrvatskoj humanističkoj baštini. Kad sve to
savlada, naš klasičar zaokružuje program ekskurzijom po
zemlji muza - Grčkoj. Najuporniji sudjeluju na
proljetnom međunarodnom natjecanju u prevođenju
poglavlja iz Cicerona, u njegovu rodnom Arpinu.
Jezični program
Jednako ambiciozni su programi koji su se razvili oko
svakodnevne nastave jezičnih razreda. Koliko jezika
govoriš, toliko ljudi vrijediš - latinska je poslovica kojom
određuju životni put učenici jezičnih odjeljenja. Vrhunski
su njihovi rezultati iz engleskog, talijanskog, nezaboravna
putovanja po Njemačkoj, Italiji. Uz snažan program
prirodnih predmeta, otvorena su im sva vrata za budući
studij. Pridodajmo tome seriju sjajnih mjuzikla u suradnji s
britanskim kolegama, koji su bili postavljeni na pozornici
Hrvatskog narodnog kazališta; kazališne predstave na
Lidranu; školski list "Famu".
Obnova humanističkog duha
Usporedo sa stvarnošću koju nam novinske vijesti
svakoga jutra žele obojiti mračnim temperama, supostoji
tako stvarnost ove mladosti
dobro odgajane i
obrazovane koja nam daje nade da očekujemo obnovu
onog humanističkog duha u kojemu pronalazimo
korijene najboljih plodova vlastite baštine, kojom smo bili
legitimirani u širokom kulturnom svijetu. Toliki broj naših
učenika koji su se dokazali i u društvenim i prirodnim
znanostima, i u tolikim raznovrsnim disciplinama,
dokazuje da se u I. splitskoj gimnaziji, tijekom dvadeset
godina od njene obnove, obnovio i onaj karakteristični
balans u učenju: u njoj se u učenicima pokušava razviti
istodobno osjećaj za najbolje tradicionalne vrijednosti i
poticati individualnost u kritičkom promatranju svijeta.
Massachusetts; Yale University; New Haven,
Connecticut.
Ana Marinović diplomirala je arheologiju i fonetiku
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Koautorica
knjige «Crno Vrilo - neolitičko naselje».
Roko Celent priprema se za svećenika u
Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris
Mater u Rimu. Od 1999. do 2004. studira filozofiju i
teologiju na papinskom Sveučilištu Gregoriana.
Potom je bio na misijskom radu u Izraelu i Panami.
Vraća se u Rim 2008. i započinje specijalizaciju na
papinskom Institutu Biblicumu gdje studira Sveto
pismo. Svršava i svećeničku formaciju: krajem 2008.
zaređen je za đakoma, a 2009. papa Benedikt redi
ga za svećenika u bazilici sv. Petra u Rimu. Sada je na
službi u rimskoj biskupiji i završava magisterij na
Biblicumu.
prof. Inge Belamarić
*Članak je objavljen u Universitasu, glasilu profesora i studenata Sveučilišta u Splitu.
Zeus na keramici s Palagruže
17
19
TEMA BROJA
iNTERViEW
Vjerujemo kako se većina bivših učenika naše škole s
radošću prisjeća svojih gimnazijskih dana.
S nekim od njih razgovala je Isabela Abazaj, 4. F.
ŠIME STIPANIČEV
završava brodogradnju na splitskom FESB-u
jedini Hrvat koji je sudjelovao u
prekooceanskoj regati za samce (za 26 dana
od Europe do Južne Amerike)
HOO mu je dodijelio Priznanje za sportski
pothvat godine
DORA BARAS
urednica Fame 2000. godine
studij komparativne književnosti i
povijesti umjetnosti
doktorat na području filma i
izvedbenih umjetnosti pri Odsjeku za
komparativnu književnost
ravnateljica Human Rights
Film Festivala
suosnivačica i umjetnička ravnateljica
Subversive Film Festivala
20
TEMA BROJA
GORDAN TUDOR
saksofonist i skladatelj
član grupe LEUT MAGNETIK
sudjelovao na međunarodnom
natjecanju za skladatelje
"MARENOSTRUM" i u
konkurenciji skladatelja iz Velike
Britanije, Italije, Njemačke i
Hrvatske svojim "Pojesmi
dolmitinskim" postao laureat
natjecanja
IVO PERKUŠIĆ
prof. talijanskog i engleskog jezika
diplomirani glumac
doktorska disertacija iz teatrologije
televizijski i radijski voditelj
TONĆI MALEŠ
profesor latinskog i grčkog jezika
jedini profesor u Hrvatskoj koji se solidarizirao
sa svojim učenicima te je zajedno s njima
polagao ispite državne mature
17
21
TEMA BROJA
Koji vam je profesor bio razrednik?
Tko vam je bio omiljeni profesor, a tko najstroži?
Jeste li uz najdražeg profesora imali i najdraži predmet?
Oko kojeg ste se predmeta najviše pomučili?
DORA: Razrednice su nam bile profesorice Iris Božić i Katica Sabolić.
Omiljeni su mi bili Katica Sabolić, Svjetlana Vukušić (sada Volarević) i
Jurica Barišin, koji je pored toga bio i najstroži!
DORA: Huh, kod mene postoji čitava 'lista' najdražih predmeta jer
sam se u gimnaziji prilično 'inficirala' i humanistikom i društvenim
znanostima. Znači: Filozofija, Sociologija, Logika, Likovna umjetnost,
Latinski jezik te Hrvatski jezik, a osobito, književnost!
Mučile su me pak Matematika (kako predvidljivo s obzirom na
prethodno nabrojane najdraže) u nekim segmentima (još uvijek boli
glava od sličnosti i sukladnosti trokuta), a znala je i Fizika sa zadatcima iz
čuvene 'žute zbrke'!
ŠIME: Razrednik mi je bio Ante Podrug iz Grčkog. Čovjek prepun
mudrosti i znanja, a volio sam njegove satove mitologije.
Omiljeni profesori su mi u principu bili i oni najstroži jer sam mišljenja
da uspjeh (a time i znanje) mora doći kroz disciplinu. Tako da bih
izdvojio profesore Prpu, Barišina i Bandova...
GORDAN: Bilo ih je nekoliko, profesorice Vesna Brkljačic-Sršen, Jasna
Šegrt, Sonja-Vedrana Runjić.
Najstroži, ali i najomiljeniji profesor bio mi je Božo Prpa.
IVO: Moj razrednik, ujedno i profesor Grčkog, bio je Ante Podrug.
Mogao bih reći za svaku profesoricu i profesora da su imali nešto što
mi se više ili manje sviđalo, što bi, uostalom, i oni mogli reći za mene.
Medutim, uvijek se s posebnom radošću sjetim profesorice Durđice
Devčić, Snježane Kaštelan, Durđice Petrović, Dijane Danolić, te
profesora Drage Bandova, mojeg razrednika Ante Podruga, Nikše
Dodoje, Jurice Barisina, Bože Prpe... Sigurno sam i izostavio još neke
omiljene, ali oni su neke od mojih prvih asocijacija na gimnazijske
dane.
TONĆI: Razrednica mi je bila profesorica Jadranka Krajinović, a
predavala mi je Engleski jezik. Vrsna profesorica, još bolja razrednica.
Engleski je predavala sustavno, metodički besprijekorno i iznimno
poticajno. Kao razrednica bila je bliska, puna topline, ali bez
podilaženja. Red se znao, ali opet bez ikakvog formaliziranja. Osim
poznavanja engleskog jezika, dugujem joj zahvalnost i za divan primjer
profesionalnosti prožete plemenitom ljudskošću. Ljubav dodajem
bez obaveze, od srca. Budući ja volim školu i sve njene sastavnice, sve
fino nijansirane horizonte školskog života, nužno volim i profesore
naprosto. Stoga imam, iz sasvim različitih razloga, dakako, mnogo
dragih ljudi koji su mi predavali. Jedni su bili dragi poradi izvrsnosti,
drugi jer su bili smiješni, treći zbog dobrote, poneka profesorica i zbog
ljepote ( i to je sasvim valjan razlog) Ako primijenim kriterij miline, kako
tražiš, onda ću izdvojiti ime profesorice Jasne Šegrt.
Na nju nosim osobito drage uspomene pune humora, poštovanja i
vjerujem uzajamne dragosti. Ni uz najbolju volju nečije se osobite
strogosti ne sjećam.
22
ŠIME: Entuzijazam prema predmetima je varirao ovisno o gradivu,
periodu godine, profesoru... tako da ne bih mogao reći koji mi je bio
najdraži. Recimo da sam imao sklonosti prema Tjelesnom jer sam se u
tom gimnazijskom periodu aktivno bavio raznim sportovima...
GORDAN: Hrvatski mi je jezik zadavao najviše muke.
IVO: Uvijek sam po karakteru više bio društvenjak, iako sam i
prirodne predmete doživljavao s interesom, a čak sam i jedini u
razredu za maturalni rad odabrao temu iz Fizike, i uvijek žalio što o
tome nisam razgovarao na nekoj vrsti obrane (ali samo zbog tog rada
:-))) jer sam imao odličan prosjek pa sam bio oslobođen polaganja
mature.
TONĆI: Najdraži mi je predmet bez konkurencije bio Hrvatski jezik.
Niz je razloga za to. Osim što nam pruža uvid u književna djela i time
omogućuje duhom otići tamo gdje nismo bili i proživjeti ono što
nismo doživjeli, on nam, i to je njegova najvažnija kvaliteta, pruža
instrumente kojima spoznajemo i sami sebe. Mi sebe i sve oko sebe
doživljavamo i mislimo u kategorijama hrvatskog jezika i u njegovim
izražajnim mogućnostima. Tako on postaje, kako je rekao Hegel 'kuća
bitka'. Prve mi je spoznaje o tome posredovala profesorica Gorana
Matić, kojoj ovim putem šaljem srdačan pozdrav.
Najstrašniju muku sam imao s Matematikom i Fizikom. Što se tih
predmeta tiče, bojim se da sam bio skromnih sposobnosti, još
skromnijeg interesa i najskromnijeg truda. Ipak su svi profesori koji su
mi predavali, osobito profesorica Dobrila Gotovac-Stipaničev bili
dovoljno dobra srca da me previše ne maltretiraju. Uz zahvalu možda
će joj biti drago čuti da sam na državnoj maturi iz Matematike dobio 4,
što je bitno više od mojih školskih ocjena :).
TEMA BROJA
Kako je bilo biti učenik Prve gimnazije? Postoji li neka anegdota
koje se posebno sjećate?
Danas ste uspješni i bavite se onime što volite... Postoji li neki
profesor koji vam je bio uzor, koji vam se najviše urezao u
sjećanje?
DORA: Čini se da oni 'omiljeni' nekako ostave i najdublji trag.. pa je
tako razrednica Sabolić, pored toga što je umjela prenijeti ljubav za
svevremena filozofska pitanja, svojom toplinom, blagošću i
nenametljivom mudrošću bila i ostala jedan od životnih uzora. S
druge strane su na moje profesionalno usmjerenje, odnosno, studij
komparativne književnosti, utjecale profesorica Hrvatskog Svjetlana
Vukušić i, nadasve, tadašnja knjižničarka Herci Ganza, komparatistica
književnosti koja je svemirskim entuzijazmom 'vukla' aktivnosti oko
Fame, koju sam 2000. (aaah!) uređivala. Drugi profesori su se pak
urezali 'osebujnošću' svojih metoda, poput prof. Dane Palije, Ante
Roška.. Al' iz ove retro-spektive više-manje svi profesori zadobivaju
auru 'autentične/autentičnog'.
ŠIME: Šjor Pere (bivši domar)
GORDAN: Pokojna profesorica Kaća Sabolić je bila izuzetan
pedagog, profesori Ante Podrug, Drago Bandov, Zvonko Novaković
također. Profesorice Dragica Šimić, Ivana Marijanović, Vesna BrkljačićSršen... Ne znam..kad sam ja išao u tu gimnaziju, profesori su bili
uistinu odlični.
IVO: Zahvaljujem na tome što smatrate da sam uspješan, ali mislim da
čovjek uvijek treba raditi na sebi, učiti i stjecati nova znanja koja mu
otvaraju nove mogućnosti. Već sam naveo niz profesora koje sam
doživljavao s posebnom simpatijom i svaki od njih je zasigurno dao
nešto i mojem gledanju na ovaj svijet, jer to su bili ljudi od kojih sam
stjecao izvanredna znanja, iako bih sada možda i proturječio nekima u
smislu njihovih metoda, ali preporučujem da to možete tek s
odmakom, kad i sami završite visokoškolsku naobrazbu i sagledate
stvari objektivno, jer sam uvjeren kako svi profesori naše škole rade
predano i s ljubavlju. Ja sam diplomirao engleski i talijanski jezik i
književnost, potom dobio ponudu za nastavak rada na Fakultetu, te
sam tako upisao i doktorski studij književnosti, na kojem sam položio
sve ispite i upravo pišem doktorsku disertaciju. U međuvremenu sam
upisao i studij glume, te na istom diplomirao, a sada, da imam
vremena, rado bih upisao jos neki studij jer sam zaista polivalentnih
interesa i uvijek me zanimalo više stvari odjednom, ali valjda
su mi ove koje radim najbliže.
TONĆI: Opet zahvaljujem na tvojoj ocjeni o uspjehu. Ako sam
uspješan, to je samo zato jer radim što volim. Baš kao i osoba za koju
je ovo Tvoje pitanje stvoreno. Koja je u mnogim prigodama izjavila da
se najljepše i najbolje osjeća u moru i razredu. Takva harmonija je, na
žalost, nedostižan san za mnoge koji predaju. Ta zarazna strast za
predavanjem, školom i svime što ona jest ujedinjena s doista iznimnim
obrazovanjem, briljantnom (makar ponekad i neobuzdanom)
elokvencijom i nevjerojatnom energijom učinila ju je za mene (i
mnoge druge) profesionalnim uzorom bez premca. Ovom se opisu
ime ne mora pridodati. (prof. Inge Belamarić, nap. ur.)
DORA: Iako smo, za jezični razred, imali netipično puno muških
primjeraka (6!), atmosfera je bila dominatno 'babinja' pa smo se
srećom 'miješali' s klasičarima koji su popravljali muško/ženski
prosjek.. Pored te brojčane neravnopravnosti po pitanju roda, koja je
vodila i stanovitoj jednolikosti, u moje vrijeme I. je gimnazija bila na
glasu kao da promiče 'elitističke' vrijednosti. Ove su stvari, meni
osobno, ponešto kvarile inače uglavnom živu, duhovitu atmosferu
stimuliranja znanja, mišljenja, solidarnosti, prijateljstva, pogotovo u 4.
razredu kada se tradicionalno toleriraju i ponešto kreativniji, vrckastiji,
slobodniji 'ispadi' ili forme izražavanja. A posebno se, s guštom i
nostalgijom, sjećam, kada je za potrebe naslovnice Fame 2000. god.,
povodom 300-te obljetnice škole, 300 učenika na Peristilu oformilo
svojim tijelima broj 300, fotografiran sa zvonika sv. Duje…Bio je to
nezaboravan zimski burni i foto-session i performans na kojemu bi
mnogi konceptualni umjetnici pozavidjeli!
ŠIME: Bili su to lijepi dani kojih se uvijek rado sjetim. Imao sam
nekolicinu dobrih prijatelja i proizvodili smo 'baze' na svakodnevnoj
bazi da ubijemo dosadu koja je znala poprimiti nesnosive dimenzije.
Redovito smo izostajali s nastave i izvlačili se kod profesora na
nevjerojatne načine. Pritom smo razradili do vrhunca vještinu
snalažljivosti i ne znajući da će nam biti toliko dragocjena u današnjem
svijetu borbe i pretvorbe. Siguran sam da je tijekom mog školovanja
većina profesora, ne jednom, poželjela da nisam upisao klasičnu
gimnaziju. Zato me uvelike čudi što sam uvršten u "zlatnu berbu".
Od anegdota... pa bilo ih je nevjerojatno mnogo... možda bih izdvojio
jednu beskonačnu salvu baza s mojim dragim profesorom Dodojom
kojeg sam u jednom periodu školovanja od siline emocija zvao i "Tata".
GORDAN: Cijela moja šira obitelj pohađala je Prvu gimnaziju tako da
drugog izbora u mom slučaju nije ni bilo. Mogao sam jedino birati
između klasičnog ili jezičnog smjera i drago mi je da sam izabrao baš
klasični. Ekipa u razredu je bila odlična, nedavno smo slavili 10 godina
mature, svi su upisali i uglavnom diplomirali što su htjeli..
IVO: Da opet moram ići u srednju školu, zasigurno bih izabrao Prvu
gimnaziju. Naravno, bilo je tu i učeničkog bunta, ponekad osjećaja
nepravde, ali svi smo mi samo ljudi koji u tim godinama još sazrijevaju i
vjerujem da nije bilo lako raditi s nama, kao ni sada s ljudima te dobi.
Moj je razred zaista bio jedna lepeza različitih osobnosti i bilo mi je
drago biti s takvim ljudima u istoj sredini. Naravno, s nekima sam bio
bolji, što je ostalo i do danas, ali mogu reći da sam i s onima s kojima se
ne viđam imao korektne odnose. U četiri godine školovanja bilo je
mnoštvo anegdota i šaljivih situacija koje i dan danas prepričavam s
kolegama kad se sretnemo, ali možda ih je bolje izostaviti iz ovog
razgovora, jer su ipak samo odraz tinejdžerskih ludorija.
TONĆI: Biti učenik naše škole je bilo iznimno iskustvo. Iako je to
razdoblje mladosti samo po sebi uzbudljivo i lijepo, mislim da je škola
osobito puno doprinosila tome. Tamo je tada učenik nešto značio i
bilo je ljudi koji su za učenike znali, mogli i htjeli napraviti onaj korak
više. Nadam se da je i sada tako. Niz uspomena je beskrajan, draga
lica, ljudi i događaji...Vjerojatno se nije promijenilo ništa, iste su radosti
i tuge školskog života, iste šeme, isti kafići oko škole (možda s drugim
imenima). Ono što je važno da tijek vremena sve to pretvori u
iznimno drage i radosne uspomene. Za kraj samo jedna od mnogih:
Profesor Podrug u svojoj maniri pita izvjesnog mangupa (cijepljenog
protiv bilo kakve spoznaje grčkog, dakako):" Pa dobro, Alene, kako je
Sokrat završio život? "Profesor pri tome očekuje da će slavna priča o
Sokratovom suđenju, moralnoj veličini i ispijanju otrova mamlazu biti
poznata. Ovaj pogleda u njega kao da je (profesor) sišao s uma kad
postavlja tako banalno pitanje i pomalo s prijezirom odgovara: "Pa,
umro je!"
23
06
(ANTI)KULTURNJAK
Kritika
sapuničarskog uma
U Hrvatskoj je rođen prvi Onur,
s nestrpljenjem očekujemo
Šeherezadu!
"Svijet je moja predodžba", rekao je prije 200 godina Arthur
Schopenhauer. No, je li uistinu tako? Živimo u svijetu i vremenu u
kojem nam je sve servirano na pladnju, od hrane do mišljenja.
Neki će reći da su to blagodati globalizacijskog suživota i
povezanosti, ali neki koji život i bitak i sve ono što oni donose
gledaju s određene ontološke (ipak ovozemaljske) distance, reći
će nešto posve drugo. Ogledni primjer bombardiranja ljudskog
intelekta dolazi, kao uvijek, s moderno-mitološkog poprišta koje
život znači - televizijskog ekrana. Zadnjih godina na našim TV
programima, uz vijesti i trećerazredne američke filmove,
obitavaju i sapunice. Prvih godina trećeg tisućljeća vladala je
pomama za meksičkim i španjolskim pričicama i romansama
opsega od 90 do 300 epizoda u kojima su se tražile samo dvije
stvari: sretan završetak i rodoslovno stablo tolstojevskog obujma i
joyceovsko-beckettovske jasnoće, uz blage incestuozne
primjese. 2010. godina donijela je korjenite promjene. Ljubav na
rančevima i plantažama zamijenjena je visoko civiliziranom,
gradskom, orijentalnom ljubavlju. Šok ( ili čok, ali svakako ne jok )
za hrvatske ljubitelje sapunica. Sapunica '1001 noć' osvojila je
domaća srca i umove te zahvaljujući milijunskom gledateljstvu
učinila od likova Šeherezade i Onura, Burhana i Nadide
suprotagoniste naših života. Nakon objavljivanja podataka o
rekordnoj gledanosti možebitni intelektualci i dušebrižnici
hrvatskoga naroda javili su se ističući da Hrvati sapunice gledaju
samo zato što nemaju svoje živote (kao da oni svoje vrijeme krate
proučavanjem Adorna) te zato što im je životni standard nikakav.
Spomenuvši ovo, smatram se dužnim napraviti malu digresiju
kako bi sve bilo jasnije. Pad životnog standarda zbog globalne
ekonomske krize samo u Hrvatskoj može biti uzrokom ovakvog
paradoksa. Čovjek stoji nad kantom za smeće jednom rukom
tražeći staru plastičnu ambalažu, dok u drugoj drži mobitel. Da bi
kulturnopovijesni paradoks bio potpun, unatoč tome što govori
na mobitel, urla iz sveg glasa. Paradoks je očit - moderni
tehnološki razvoj nije ukinio pradavno dozivanje s brda na brdo.
Neki su Šeherezadu dočekali na nož zbog povijesnih pitanja.
Problem je gledati osvajače od prije 300 godina, dok se
bratimljenje s nedavnima smatra korakom naprijed u
međunacionalnom dijalogu. Izgleda da nitko nije čuo za onu
'šutnja je zlato'. '1001 noć' od Hrvata je učinila najveće
prognostičare svijeta. Jedino je bilo bitno tko će s kim i tko će
koga. Za Šeherezadom je došao Ezel, koji je (tako kažu) na male
ekrane donio potresnu, istinsku i duboku ljudsku priču. Dok
pomama za svim turskim traje, prije spomenuti ljudi ontološke
distance pitaju se zašto Hrvati hrle za sapunicama. Odgovor nije
nikakva dubokoumna dijalektička spoznaja, već je bolno
jednostavan - razonoda. Svatko od nas je homo ludens! Sapunice
se gledaju iz dosade i radi zabave jer, ipak, neće svi svoje slobodno
24
vrijeme kratiti tražeći kulturnopovijesnu univerzalnost zapadne
civilizacije u Goetheovu Faustu. Očigledno je i normalno da
postoji balans između takozvanog plitkog i dubokog (onog
umnog). Važno je nikad ne ići u krajnosti, no problem je što smo
'Svijet je moja predodžba',
mi otišli. Male ekrane nam pune trash filmovi, reprize trash filmova
te samoprozvani iscjelitelji i proricatelji koji obećavaju stopostotnu
točnost svojih predviđanja. Ljudi nazovu, dobiju pozitivnu
prognozu te se raduju sutrašnjem danu, a da današnji još nije ni
prošao - kardinalna grješka ljudske vrste.
Smatram da se nitko ne bi sablaznio kad bi se na televiziji
podjednako ukazivale kontrastirajuće ličnosti pripadnika estrade i
viših intelektualnih krugova, npr. Viktora Žmegača. Estradu je u
ovom slučaju ipak bolje spomenuti u cjelini ne ističući poneka
imena i ličnosti koje podjednako izazivaju fizičku i egzistencijalnu
mučninu. Ako su pod tim grupnim nazivom takvi prisutni, ja se
profesoru Žmegaču iskrenu ispričavam. Tko god pokuša
civilizacijski ili kulturnopovijesno odrediti vrijeme sadašnjice, naći
će se u problemu. Konfuzija sadašnjice uzrokovala je nedostatak
naziva. Postmoderna je stvar prošlosti, a jesmo li u razdoblju postpost moderne, pokazat će samo vrijeme. Naslućujući kraj
faustovske kulture, odajemo se najgoremu što čovjeka može
zaokupiti, a to je ispraznost. Uvijek se kaže da je sve odraz
vremena, no sadašnjost je dovela do kulturnopovijesnog
preokreta - vrijeme je postalo odrazom ljudi, isprazno i javno.
Oštriji će reći čak previše slobodno i demokratično. Ostaje nam
nadati se da će identitet kulture i želje za spoznajom u duhu
vremena i epohe opet postati dijelom nas.
Mislav Vušković, 2.F
Gledate li sapunice?
ANKETA I S
APUNICE
MAJA BULJUBAŠIĆ, 3. F: Na televiziji često pratim sapunice
zbog zanimljivog španjolskog jezika te dobrih zapleta.
ZRINKA PROLIĆ, 3. A: Uopće ne pratim i ne volim sapunice zbog
loše glume i dosadnih i uvijek istih zapleta.
MARKO KLEPO, 4. F: Sapunice mi se jako sviđaju. Svaki dan
pogledam bar jednu i nadam se da će se Estrella Marina udati za
Victora Manuela.
IVANA JERKOVIĆ, 1. F: Ne pratim nikakve sapunice, smatram da
su sve iste i glupe te da je to čisto gubljenje vremena.
ANAMARIJA TOMAŠ, 1. F: Smatram da je bolje svoje vrijeme
trošiti na bavljenje sportom ili učenje stranih jezika nego sjediti
pred televizorom i gledati isprazne sapunice.
DUJE TUKIĆ, 4. C: Ne volim sapunice i ne gledam ih. Stavljaju ih
na sve programe u udarnom terminu što me jako živcira jer su
dosadne, najbolje da ih posve ukinu.
De musica mundana
ili Strunje, ne budi Hulja
Vjerujem kako će se većina ljudi složiti da su tekstovi 'Magazinovih' pjesama izuzetno banalni i 'plitki'. Ozbiljniji će
ih nazvati i 'ogledalom duboke dekadencije duha u Hrvata'. Ipak, Tonći stvara slušljivu glazbu za široke narodne
mase, a Vjekoslavina je temetika barem originalnija od trenutno sveprisutne ponistra-jubav-stina ST sheme. U
potragu za odgovorom na pitanje svih pitanja-Što je Vjekoslava htjela reći?- hrabro se uputio Petar Strunje, 4.B.
Teško je odrediti književno-umjetnički pravac kojemu pripada
ova pjesma. Zbir je to nadrealističkih i ekspresionističkih
elemenata, trubadursko-ljubavnih, iracionalno-dadaističkih te
egzistencijalističkih. Ekpresionističko je vidljivo u nejasnom
grotesknom jauku iz dubine duše, u nelagodi samog bivanja
čovjekom. Nadrealistički je element atmosfera sna, kao i
aluzije na podsvijest književnice. Možda je ipak
najtransparentnije pitanje o esenciji i egzistenciji, izraženo kroz
naizgled banalan ljubavni problem. Nadalje, jasno je vidljiva
i podvojenost lirskoga subjekta. Sukob je to, možda, onog
majčinskog unutar svake žene i druge perspektive iz koje
majčinstvo izgleda kao ugrožavanje lagodnog života. Glavni
je razlog unutrašnjeg sukoba vjerojatno onaj vanjski,
ljubavno-erotski. Izmjenjuju se periodi postojanja i
polupostojanja, svjesnosti i polusvjesnosti, aktivnosti i pasivnosti.
Osjećaj tjeskobe dodatno pojačavaju groteskne slike, vapaji iz
prošlosti (metafora sijamskih blizanaca) i njihovo prodiranje u
sadašnjost pjesnikinje. Inovativne su i zanimljive struktura
stiha i uporaba rime, kao i vizualne pjesničke slike. Djelo je
zaokružena cjelina što ukazuje na mogućnost da je pjesnikinjin
uzor F. G. Lorca. Pjesnikinja također upućuje prikrivenu
kritiku društvu zbog podređenog položaja žene iz kojeg, u
autoričinoj viziji, nema izlaza. Nakon detaljne i (ne)stručne
interpretacije zaključujem kako je riječ o zanimljivom djelu koje
zaslužuje biti primijećeno. Zapamćeno?
Sijamski blizanci
Vadite me van,
vadite iz ove kože
uništit ću san, hiperbola
jer on sa mnom svašta može...
Nekad sijamski blizanci,
sad smo na popravnom đaci
aktualizacija
tko će proć,
a tko past godinu....
ekspresionistički vapaj
Ajajajajajaj čujem zoveš me
neka, neka,
ajajajajajajaj odgovara
jeka, jeka! metafora nepostojanja
Nema slike, nema tona
nema brate više ja il ona...
Bila bi nam lijepa beba
ti
ućnos
moje oči, a na tebe cijela
d
u
b
lje
pa da iz kolica
ija bo
z
i
v
vire crte tvoga lica!
Ajajajajajaj čujem zoveš me
neka, neka
ajajajajajaj odgovara
jeka, jeka!
ispraznost ljudske komunikacije
Za takve kao ti, ja sam uvijek
laka meta nakačim se na
nekog zgodnog probisvijeta.
oksimoron
Nekad sijamski blizanci,
sad smo na popravnom đaci
tko će proć, a tko past godinu...
Ajajajajajaj...
25
KULTURNJAK
To vi samo mislite!
‘My way'
Svi znaju za Franka Sinatru i njegov 'My way'. Vjerujem da većina vas
zapleše ili bar pjevuši uz prve taktove 'Fly me to the moon'. A sa
sigurnošću mogu reći da nema mame, tate, bake ili djeda kojima srce
ne zaigra kad čuju neku od njegovih predivnih balada iz četrdesetih.
Dašak Frankieja stigao je iznova, na svjetsku, ali i našu scenu. Dva
mlada glazbenika, iako dobne razlike od 10-ak godina, u gotovo isto
vrijeme zaprašila su zvjezdano nebo.
Michael Bublé i Marko Tolja, jazz nade 21. stoljeća, ujedno su i
vrhunski interpretatori u maniri Franka Sinatre i Elvisa Presleyja.
Svojim izvanrednim vokalnim sposobnostima, šarmantnim
nastupom i istančanim modnim ukusom plijene pažnju publike. S
neizmjernom lakoćom osvojili su srca curica i djevojaka, ali i njihovih
majki i baka. Njihovi glazbeni početci vrlo su slični, od malih nogu
pokazuju strast prema dobroj glazbi. Odrastali su pjevajući melodije
Frankovih uzora – Binga Crosbyja i Billie Holliday– a članovi obitelji
poticali su ih na ozbiljnije bavljenje glazbom.
Preko trnja do zlatnih ploča
Kanađanin Bublé je glazbeno odrastao uz djeda, koji mu je usadio
ljubav prema jazzu. U 16-oj godini je propjevao javno i vrlo brzo
počeo nastupati po klubovima, dok je istovremeno pohađao satove
pjevanja na koje ga je uvijek pratio djed. Na njegov nagovor prijavio
se na lokalni natječaj za talente i bio diskvalificiran jer je bio premlad.
Nastupao je u hotelima, barovima, na kruzerima i lokalnim
zabavama, a čak se pojavljivao i kao epizodni glumac u televizijskim
serijama.
Bublé je unatoč svim neuspjesima vjerovao da će uspjeti i imao je
pravo – postao je svjetska zvijezda iako su svi producenti smatrali da
njegova glazba neće naći put do šire publike.
26
I baš kad nam se učini da smo nakon preslušavanja klasika 'Cry me a
river' u izvedbi Elle Fitzgerald ili Joea Cockera čuli baš sve, dolazi
Michael Bublé i uvjerava nas u sasvim suprotno. Snima pjesme na
način na koji su to radili Louis Armstrong i Elvis Presley, stvara vlastiti
big band po uzoru na stare jazz standarde u želji da na sasvim
drugačiji način približi ljudima glazbu uz koju je odrastao te im pokaže
barem dio atmosfere koju su stvarali jazz majstori prošlog stoljeća.
Njegov zvonki i ugodni glas zvuči savršeno čisto, kako u studijskoj,
tako i koncertnoj izvedbi. Bublé posjeduje izvanredan osjećaj za
frazu i izražajnu dikciju. S iznimnom svježinom, mladenačkom
strašću i lakoćom izvodi vrlo zahtjevne vokalne dionice, a njegov je
scenski nastup ispunjen iznimnom emotivnošću. Michael ističe da
mu kod interpretacija nije cilj kopirati izvođače ili biti bolji od njih, već
donijeti nešto sasvim novo i drugačije što mu predstavlja veliki
izazov. Ističe Franka Sinatru, s kojim ga najčešće i uspoređuju, kao
svog idola. 'Frank je jedini, veličanstven, a Bog je poljubio njegovo
grlo', rekao je Michael u jednom intervjuu.
KULTURNJAK
Riječki The Voice
S ovom bi se izjavom zasigurno složio i Marko Tolja, riječki
glazbenik, kojemu je Frank veliki uzor, ali i sam Michael Bublé.
Marko je završio glazbenu školu, a prva pjevačka iskustva stekao
je već u ranom djetinjstvu uz pomoć strica, glazbenika Davora
Tolje. Kao mladić pjevao je u klapama i na različitim festivalima.
Tolja izvodi glazbu koja nije klasični, standardni swing, već pop s
elementima swinga i jazza. Upravo kao i Bubléa, i njega su u
početku odgovarali od takvog repertoara i načina pjevanja. No
Marko je odlučio raditi ono što voli - pjevati pjesme poput
Sinatrinih, uživati u „laganijim“ pjesmama i dovoditi do
savršenstva baritonske dionice. Svojim posebnim načinom
interpretacije u vrlo kratkom vremenu stekao je naklonost
publike, kritike i kolega glazbenika. Kao primjer koji ga nadahnjuje
Marko ističe Michaela Bubléa te se nada da će postići uspjeh u
Hrvatskoj upravo kao što je Bublé to napravio na svjetskoj sceni.
Njegova dosadašnja karijera pokazuje da ima potencijal ne samo
pjevača, već i zabavljača, no za potpunu afirmaciju nedostaje mu
još poneki pravi hit.
„Stare dobre stvari nek' zapale ljeto..“ pjeva Marko, a mi njemu i
Michaelu želimo da slijedeći svoj put nastave žariti i paliti
glazbenom scenom upravo kao i njihov uzor Frank Sinatra.
Naša novinarka Gina Damjanović s poznatim Riječaninom
Gina Damjanović, 4.C
2010. godine napustio nas je veliki hrvatski glazbenik
Petrović..
Boško Petrović
Bio je to čovjek koji je ''uvezao'' jazz u Hrvatsku, koji je
pomagao i obrazovao mnoge mlade jazz glazbenike i koji
je osnovao hram hrvatskog jazza - BP Club.
27
FILM
Mala enciklopedija straha
Vidi i viči
U teoriji ljudi bi trebali težiti pozitivnim
osjećajima , a izbjegavati negativne
poput straha. Zašto onda neki ljudi
jednostavno obožavaju horore?
Neki kažu da je uzrok u tomu što gledajući takve
filmove ne osjećamo strah, već uzbuđenje, dok drugi
tvrde da ih volimo zbog osjećaja olakšanja na kraju
filma. Ja mislim da je za ljubav prema hororima
zaslužan 'sindrom zabranjenog voća'.
Roditelji nas kao djecu upozoravaju da
ne gledamo horore što, normalno, ima
suprotan učinak. U svijetu, a osobito u
zapadnim kulturama, strah je izvor
zabave i zarade. Dovoljno je
prisjetiti se Halloweena (Noći
vještica) koji se slavi u SAD-u i
Kanadi noć prije Svih svetih i koji
se obilježava maskiranjem,
skupljanjem slatkiša (trick-or-treat) i,
naravno, gledanjem horora.Tu, neki
bi rekli čudnu, ljubav prema strahu i
svemu strašnom iskoristili su i
poznati pisci kao što su Edgar
Allan Poe, Mary Shelley
(Frankestein),
Bram
Stroker (Dracula) i
Stephen King.
28
Profit koji donosi strašenje ljudi otkrili su i autori najranijih
filmova pa su tako nastali i prvi horori: 'Nosferatu' iz 1922. koji
je nastao po 'Drakuli', 'Frankestein' (1931.), 'Čovjek-vuk'
(1941.) itd. U 50-im i 60-im godinama 20. st. svijet filma strave
i užasa obilježila je jedna osoba- Alfred Hitchcock. Iako je
njegov glavni filmski žanr bio psihološki triler, svojim je
inovativnim tehnikama unaprijedio i horore. Majstorsko
umijeće stvaranja napetosti i sposobnosti otkrivanja najdubljih
ljudskih strahova najvažniji su uzrok uspješnosti njegovih
filmova, a među najpoznatijim su 'Ptice' i 'Psiho' za čiju ste
scenu ispod tuša sigurno svi čuli. Također, to je vrijeme u
kojem popularni antagonisti u hororima postaju duhovi,
čudovišta te zombiji koji su bitan dio žanra zahvaljujući
kultnom filmu 'Noć živih mrtvaca' iz 1968. U 70-im i 80-im
nastaje podvrsta horora, tzv. slasher filmovi, u kojima glavnu
ulogu preuzimaju psihotični ubojice kao što su Jason iz filma
'Petak 13.' i Leatherface iz 'Teksaškog masakra motornom
pilom'. Tada se pojavljuju i filmovi okultnih tema s motivima
sotone poput kultnog 'Egzorcista' i 'Znamena' kojim je
utemeljen lik đavoljeg djeteta (Damien) koji ostaje popularan
do danas. 70-e su desetljeće kada nastaju najbolji horori, a
neki od njih su 'Ralje' Stevena Spielberga, 'Carrie' Briana de
Palme, znanstveno-fantastični horor 'Alien' Ridleya Scotta te
'Noć vještica' Johna Carpentera. Žanr horora doživljava svoj
vrhunac 1992. kada je film 'Kad jaganjci utihnu' osvojio
nevjerojatnih 5 Oscara uključujući onoga za najbolji film i time
postao jedini horor kojem je dodijeljeno to prestižno
priznanje.. Nakon toga slijedi zatišje i snimaju se uglavnom
samo nastavci već postojećih horora i tzv. horor komedije
poput serijala 'Vrisak' ili čak i parodije (Mrak filmovi).
DUJE
BRUNO
HORORI
JOSIPA
JOŠKO
ISABELA
JOSIP
ANKETA II
DUJE GUVO, 4. B: Volim horore zbog zanimljive priče te zbog toga
što se pomoću njih pobjeđuje strah.
Strašna današnjica
BRUNO TOT, 3. C: Horori su uglavnom više ljigavi nego strašni. Jedini
dobar horor koji sam u zadnje vrijeme pogledao je Karantena.
Danas su najpopularniji japanski horori ('Krug', 'Kletva'), često loši
remakeovi dobrih starih horora i neizostavna Sumrak saga, horor
romansa, u kojoj, na žalost, glavnu ulogu izazivanja straha kod
gledatelja preuzima sladunjava ljubavna priča između vampira i
djevojke. No, unatoč tome autorici tog serijala Stephanie Meyer
možemo zahvaliti na povratku vampira na scenu. Iako se ponekad i
pojavi pokoji dobar horor, uglavnom ostaje neprimijećen u masi
sveprisutnih 3D blockbustera koji ne ispunjavaju očekivanja, ali
privlače velik broj gledatelja baš zbog korištenja te sveprisutne
tehnike koja, kako se u ovom trenutku čini, predstavlja budućnost
ovog žanra. Filmovi strave i užasa nikad neće prestati biti popularni
jer će uvijek biti ljudi željnih straha, možemo jedino poželjeti da budu
što bolji i što strašniji.
JOSIPA TOKIĆ, 1. F: Volim više tradicionalne nego ove nove 3D
horore. Stari su strašniji i manje ljigavi.
JOŠKO CIKATIĆ, 4. C: Volim horore i često ih gledam. Iako ne volim
3D gluposti, nekad i one znaju biti gledljive. Stari su puno bolji,
pogotovo ako ih gledate doma sami s ugašenim svjetlom.
ISABELA ABAZAJ, 4. F: Horori poput Carrie, Noć vještica i Petak 13
su klasici i uvijek ih mogu pogledati, ali novi mi se ne sviđaju, osim
možda Slagalice strave i to samo prvih par nastavaka.
JOSIP GUĆ, 4. F: Horore ne volim, kao ni većinu programa na
televiziji. Za mene oni nemaju nikakvu pravu vrijednost i samo su
gubitak vremena i živaca.
Nikola Šimić, 4 .D
29
OVO MI JE ŠKOLA
Trač naš svagda(š)nji
Pa draga moja Prva gimnazijo,
dobrodošla u svijet tračeva, spletki, laži, priča i spektakla..
Pretpostavljam da je većina vas već upoznata, a vjerojatno i
zaražena, novim američkim hitom - serijom 'Tračerica'. I tako
je 'Beverly Hills' poslan u povijest, a 'Tračerica' zaslijepila
generacije glamuroznim životima povlaštene skupine
tinejdžera jedne privatne škole s Manhattana. Činjenica da
'Gossip Girl' tako opsjeda naše svjetove vjerojatno je posljedica
spoznaje da svi negdje duboko želimo imati taticu koji će
isplatiti svaki naš slatki mali grijeh i ostaviti nam u nasljedstvo
lanac hotela ili mamicu koja će podržavati naše luđačko
trošenje na dizajnerske krpice i priuštiti nam limuzinu za vožnju
od kuće do škole. A možda nas, ipak, zavodi sama Gossip Girl,
djevojka koja stoji iza cijele serije, donoseći na internetskoj
stranici pojedinosti iz svakog dijela života glavnih likova: kraljice
stila i vrtoglavih potpetica Serene van der Woodson; neupitnog
šarmera i oličenja vrhunskog džentlmena Chucka Bassa;
kraljice spletki, drame i, naravno, Chucka Bassa- Blair Waldorf;
te ostalih vrlo velikih 'faca' ili jednostavno skorojevića (khm,
Juliet). Tako dakle, Gossip Girl, kojoj valjda samo Bog zna
identitet, nepoznatim spletkaroškim načinima saznaje isključivo
ono sočno o njihovim životima, to onda fino začini svježim i
kvalitetnim sarkazmom (neki bi to nazvali zloćom, ali ja ipak ne)
30
i objavi na svojoj stranici. Obavijest na mobitel dobije čitava
plejada njujorških 'likova', koji su očito konstantno u iščekivanju
Godota, i svi brzinom jednog sms-a znaju sve, većinom čak i
prije nego što sami protagonisti spoznaju što ih je snašlo.
Ljupko.
Fama i Rimljani
Dakle, ima nešto u tom neizrecivo brzom širenju tračeva što
magnetski privlači publiku. Ne okrećite pogled, moje dame ( a
i gospodo), znam da niste uspjeli odoljeti toj djetinjariji koja
puni našu malu, dosadnu i sivu svakodnevnicu. 'Gossip Girl' je
dokaz da svi ipak volimo tračeve. Zašto, kako i donosi li takav
čin ikakvu satisfakciju, pitam se baš kao, nadam se, i vi.
Priznajte, priznajte, priznajte, radite to! Iznimkama bih, da je
nosim, višestruko skidala kapu.
Fama est. Fama volat. To su znali i stari Rimljani. A zato valjda i
držite u rukama upravo Famu. Ali isto tako, postoji možda
malo manje poznata izreka, također mudrih Rimljana: Fama
crescit eundo. Za ne-klasičare, a i ne-proslavljene klasičareGlasina raste širenjem. Sasvim stereotipno, inicijator svakog
trača gotovo neprimjetno hiperbolizira originalnu činjenicu, a
svaki posrednik, kako ne bi sve ostalo na tome, pridruži
OVO MI JE ŠKOLA
velikodušno traču i mali poklon svoje mašte, te na koncu, kad
se krug konačno zatvori, dobijemo priču čiji su razmjeri
proporcionalni ovećoj katastrofi u galaksiji.
PETAR
RIJA
ANAMA
PAULA
DANA
A
IN
VALENT
PETAR
ANKETA III
TRAČ
PETAR STRUNJE, 4. B: Tračam zato što to volim, želim i zabavno je.
Sve je tračivo.
ANAMARIJA SANADER, 3. E: Tračam uglavnom kada nam
ponestane drugih tema na piću, mislim da to svi rade.
PAULA PODRUG, 1. F: Tračam samo s najboljim prijateljicama.
Smatram da ljudi tračaju jer vole čuti nešto o drugima, iako
uglavnom prevladavaju loše stvari.
DANA RIBAREVIĆ, 3. C: Mrzim tračeve jer ljudi gledaju tuđa posla,
a zanemaruju to kakvi su sami.
I
VALENTINA ČUBRILO, 2. B : Tračanje je sasvim nepotrebno, sve što
misliš o nekoj osobi treba reći njoj, a ne svima ostalima.
PETAR PARADINA, 3. A: Obožavam tračeve! Osim kada se radi o
meni...
I
Tračofilija
Da pokušam utješiti one koji su možda upravo shvatili da nema
poante u tom bapskom činu, reći ću da feministkinje vide
ogovaranje kao specifičan način ženske komunikacije, koji je
posljedica ograničavanja ženskih uloga u društvu. Sjajno, cure,
možda smo ipak nevine!
Tužno je da se na ovaj način ruše mali svemiri pojedinaca, da se
njihovi životi pretvaraju u trodimenzionalne horor filmove.
Ne metežu! Ne neredu! Ne! Postoji tanka linija izmedu
bezbolne trice i razaranja nečijeg života. Kako to ne činiti? Doći
će samo od sebe, u trenutku kad shvatimo da je
ogovaranje/klevetanje/tračanje ispraznost nad ispraznošću.
with love,
Petra P.
I
SVE JE TRAČIVO!
Priče koje ugrožavaju pojedince nekako se s obzirom na
razmjer ipak klasificiraju na glasine, tračeve i klevete, pri čemu
nitko neće priznati da kleveće. Srž potonjih nalazi se u širenju
neprovjerenih informacija, i jedan je od najstarijih i najučestalijih
načina prenošenja istih. U posljednje vrijeme psiholozi se sve
više počinju baviti fenomenom tračanja, pri čemu zaključuju da
dvoje ljudi tračanjem trećih osoba stječe uzajamno povjerenje i
održava svoj ugled. J'ACCUSE!
Zanimljivo je i da se smatra kako je najučestaliji način zbližavanja
u grupama upravo tračanje. Ogovaranje koristimo da ukažemo
na nemoralno ponašanje ili ponašanje van društvenih okvira i
kaznimo ga. Često postoji i osoba, 'žrtveno janje' na osnovu
čijeg će se komentiranja/ogovaranja grupa ljudi zbližiti jer će
pokazati kako dijeli mišljenja ili interese. Zaista žalim žrtvovane,
ali čini se da društvo funkcionira na ustaljenom mehanizmu, a
samo nekakav vizionar-idealist može smatrati da bi se
mehanizam mogao jednostavno promijeniti. Dapače, u
trećem tisućljeću kada je širenje informacija manji problem
nego ikada, a Facebook vlada svemirom, gotovo je iracionalno
očekivati promjenu. Dakle, ako nam tračanje ne donese
nikakav duševni mir, ni nirvanu - možda će nas malo bolje
rangirati na društvenoj ljestvici. Navalite, skorojevići,
ogovarajte onda! Riskirajte. Ali ne bih vam bila u koži kasnije,
kada budete morali počistiti sav taj nered, pod prisilom
posljedica ili, kamo sreće, savjesti.
Ili upišite u google ' how not to gossip', iako sam skeptična.
Ne želim vas lišiti citata iz poslanice Rimljanima, gdje sveti
Pavao kaže: '…..puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare,
zlonamjernosti; DOŠAPTAVAČI, KLEVETNICI, mrzitelji
Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, …znaju za
odredbu Božju-da smrt zaslužuju oni koji takvo što čine, a oni
ne samo da to i čine nego i povlađuju onima koji čine. Zato
nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što
drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.'
(Rim 1, 28- 2, 1) Sapienti sat.
Najlakši način za očuvanje tajne je bez ičije pomoći. Uz sve
ovo, zaključujem da možda tračamo i zbog vlastite
nesigurnosti. Dakle, bojimo se, a ovako se pokušavamo
zaštiti. Ne tražim ni od koga prisegu da će govoriti istinu i ništa
osim istine. Samo želim probuditi savjesti. Uzdignuti je na neki
davno zaboravljeni pijedestal, mjesto na koje pripada.
Uredimo tu hijerarhiju u svojim životima! A tračanje
prepustimo maherici, svima srcu prirasloj Tračerici. Ona je i
ovako samo fiktivni karakter. (Ne želim vas ubiti u pojam, ali i
Chuck je!) VI VERI VENIVERSUM VIVUS VICI. (Ne idite po
rječnike, prevodim vam velikodušno: Snagom ISTINE, dokle
god živim, vladat ću svemirom).
31
AKTUALNO
Vitez
crnepsovke
Za života zanemarivan, vrijeđan, poslije i zabranjivan, Janko Polić
Kamov daleko je najveća enigma hrvatske književnosti koja i danas,
stotinu godina nakon nerazjašnjene smrti u Španjolskoj, izaziva golem
interes. Javio se u hrvatskoj književnosti u razdoblju moderne, u
razdoblju kada mnogi mladi pjesnici pronalaze svoje mjesto na
književnoj sceni zahvaljujući visokom esteticizmu po uzoru na Matoša
– mnogi, ali ne i Janko. On odbacuje birane poetske izraze i skladne
konstrukcije te umjesto njih divljački psuje, slaveći anarhiju i apsurd,
groteskno izvrćući sve dogme koje poznaje. Anticipira avangardne
težnje koji će se, kako u europskoj, tako i u hrvatskoj književnosti
ostvariti desetljećima kasnije, a romanom "Isušena kaljuža" dao je
naslutiti i egzistencijalističke ideje koje će poslije doživjeti vrhunac u
djelima Sartrea i Camusa. Počelo je novo doba, a začetnik mu je bio
Janko Polić Kamov.
''I tad stadoše dogme, kuće, škole, crkve i javnosti hvatati
jednu nevinost da najposlije naprave od nje, po volji,
prostitutku.'’
Dekadent i egocentrik Janko Polić rođen je 17. studenog 1886. u
Sušaku, malenom provincijskom naselju pokraj Rijeke. Bogata obitelj,
iznimna knjižnica, liberalni nazor - sredina je u kojoj izrasta budući
književnik koji od malena čita sve što mu dođe pod ruku. Zajedno s
ostalom braćom zabavlja čitavu obitelj svojim umjetničkim radom, a
osnovnu školu završava s odličnim uspjehom i pohvalnim vladanjem.
Nakon upisa u staru Sušačku gimnaziju nastavlja s primjerenim
vladanjem i dobrim ocjenama, ali to postaje samo privid. Prerano
sazrio književnik već u 14. godini života, kao đak Sušačke gimnazije, s
nekoliko prijatelja osniva anarhističko-avangardni kružok Cefas kojem
je cilj bio uz pomoć američkih Hrvata nabaviti potrebno oružje i
eksplozive kojima bi pretvorili čitavu Hrvatsku u krvavi, revolucionarni
kaos. Zbog prekomjerene iskrenosti bio je često kažnjavan, a nakon
jedne takve svađe s profesorom izbačen je iz škole te školovanje
nastavlja u Senju. Tamo je izdržao svega pet mjeseci nakon kojih odlazi
u Zagreb gdje shvaća da su mu i Zagreb i Hrvatska pretijesni i napokon
ostvaruje svoj san o odlasku.
‘'Psovača tek sam pjesnik ja i zasad ništa više!''
U to vrijeme mnogo pije, čita, uči i piše. Živi od bijednih honorara koje
dobija za novinarske radove, no ponajviše ipak od potpore brata
Vladimira koji mu postaje stalni mecena.
Dvadesetogodišnji Janko Polić objavljuje odjednom četiri knjige: zbirke
pjesama "Psovka" i "Ištipana hartija" i dramske studije "Tragedija
mozgova" i "Na rodnoj grudi". Knjige su bile pravi šok za hrvatsku
javnost. Bile su pune erotizma, socijalne satire i gnjeva protiv hinjenog
morala. Što ga je ponukalo da tada svome imenu doda i Kamov
objašnjava u pismu bratu Vladimiru: ''Glede imena Kamov - toliko na
znanje. Kad se sijedi Noe bio napio i razotkrio golotinju, došao je
njegov sin Kam i gledao u pijanoga i gologa oca. Onda su došli drugi
sinovi - Sem i Jafet i pokrili golotinju. Pa kad se Noe otrijeznio i doznao
za ponašanje djece, rekao je: Blagoslovljen bio Sem i Jafet, i da je
proklet bio Kam. Kamov za mene dakle znači program u imenu za
literaturu.''
32
Kamov O Kamovu
[POST SCRIPTUM] P. S. Ne pjevah oči djevojke
kad mlad je momak sretne:
Ja nisam pjesnik ljubavi
ni mirisne ni cvjetne.
Ne pjevah prošlost naroda,
ni kraljeve ni bane:
Ja nisam pseto biblijsko,
što liže Jobu rane.
Ne pjevah sreću djetinju
i rasplođe filistra:
Ja nisam tamnjan presvijetlih
božanstva i ministra.
Ne pjevah suzu sućuti
rad pjanstva starog Noja:
Ja nisam truba tuposti
i kršćanskih heroja.
Ne pjevah sjetu skrofule
kroz poklon birokrata:
Ja nisam borac bijednika
sa okna prvog kata.
Naiđoh svagdje - ko na gad na lice časno glupo...
Kad glupost vrijeđa ljudski stid
i pljusko bih i lupo...
Kad tamo - rukom po staklu
svim svojim tresnuh bijesom:
Promaših!... Rukom curi krv
i staklo živim mesom...
I kletva grdna, prostačka
sve pjesme od tad piše:
Psovača tek sam pjesnik ja
i zasad - ništa više!
AKTUALNO
‘'Hoće li tko pisati studije vrhu mene i elegije vrhu
zalutale duše?''
I nastavlja s razuzdanim životom koji nimalo ne pogoduje
njegovoj boležljivoj prirodi. Piše bratu: ''Ja ne bih nikada podnio
da rođeni znanci gledaju na meni orgiju puti, krvi i kostiju, kako
sam je ja gledao na Milutinu. Najvolio bih svršiti u bolnici – negdje
u tuđini.'' 1910. dolazi u Barcelonu koja ga je privukla industrijom,
kulturnom raznolikošću, nemirom i temperamentom, ali gdje
mu se njegova mračna ideja obistinila. Njegov život skončava na
strašno tragičan način (iako vjerojatno drugačije nije ni mogao)nakon trodnevne agonije, istodobno previše mlad i previše star,
umire u bolnici za uboge i siromašne te bezimen biva pokopan
na zajedničkom bolničkom groblju. S njim je hrvatska književnost
izgubila velik književni talent, pa čak i njegov najžešći kritičar
A.G.Matoš u potresnom nekrologu izražava žaljenje što je otišao
baš kada je pronašao svoju književnu formu. Ipak, najbolji epigraf
si je Kamov napisao sam:
Sorry,
Alberte!
Godine 2011. obilježavamo 300 godina od rođenja
hrvatskog i svjetskog znanstvenika Ruđera Boškovića. Tog
će se dana u Dubrovniku održati simpozij koji će okupiti
30-ak najuglednijih znanstvenika, a među njima i
nobelovaca.
Ruđer Bošković bio je najveći
znanstvenik svog doba te član
uglednih svjetskih akademija.
Rođen je 18. svibnja 1711. godine
u Dubrovniku. Završio je filozofiju
i teologiju te se potom zaredio.
Postao je profesor gramatike u
Rimu te se bavio astronomijom,
matematikom, geodezijom, fizikom, geofizikom, čak i poezijom
(napisao je poemu u čast poljskog kralja). Utjecao na razvoj znanosti
Kamov danas
u 18. i 19. st.
Iako za života neshvaćen, u današnjem kontekstu Kamov postaje
itekako aktualan. Povodom stogodišnjice njegove smrti održan je
prvi Kamovfest, ostvareni su razni projekti kao što su Hodač, Bio
jednom jedan Kamov, Zalijepi se za Kamova (svojevrstan
hommage akciji iz 80-ih Čitajte Kamova), osnovana je i vizualno
impresivna web stranica kamov.hr, izlaze nova izdanja njegovih
djela, njegova slika krasi naslovnice kulturnih časopisa. Nadajmo se
samo da ovaj entuzijazam neće splasnuti i da će 'najstrašniji hrvatski
pjesnik' dobiti svjetsko priznanje koje svojim radom i zaslužuje.
Preduhitrio je Alberta Einsteina, rekavši da je sve relativno, i prostor i
vrijeme. Danas njegovo ime nose Astronomsko društvo u
Beogradu, jedan krater na Mjesecu te Institut za znanstvena
istraživanja u Zagrebu.
Ruđer Bošković hrvatski je brand koji moramo očuvati kao vrijedan
dio naše znanstvene i kulturne baštine.
Maja Rogulj, 4. F
ZANIMLJIVOSTI
Ruđera Boškovića svojataju Hrvatska, Italija i Srbija. On sam
tvrdio je da je Hrvat. U pismima svojoj sestri pisao je kako nije
zaboravio hrvatski jezik, te je jednom prilikom uočio hrvatske
vojnike u Parizu i kazao da su to njegovi hrabri Hrvati. Talijanski
argumenti su ti da mu je majka bila Talijanka i da je većinu života
proveo u Italiji. Srbi pak tvrde da je bio iz Crne Gore, ali im to
svojatanje, nakon odvajanja tih dviju država, pada u vodu.
Njegova je smrt oglašena u Dubrovniku kao nacionalna žalost,
služena je misa s posebno skladanom glazbom, posmrtnim
govorima i skupovima.
Osobno je poznavao Voltairea, te ga je predložio u literarno
Kamovfest
društvo Arkadija, na čemu mu je on zahvalio pismom.
Tanja Gović, 4. D
33
OGLEDALCE, OGLEDALCE
Odijelo (ne) čini čovjeka
Moje pjesme, moji stilovi
Kažu da je prvi dojam najvažniji. Iako to nevoljko priznajemo,
mnogi od nas, uključujući i autoricu ovoga članka, stvaraju mišljenje o
nekoj osobi na temelju njenog vanjskog izgleda, tj, odjeće koju nosi.
Istina je da se kod određenog broja ljudi na temelju odabira garderobe
i dodataka može nešto zaključiti o glazbenom ukusu, stavovima te
mjestima na kojima se taj pojedinac kreće. Naravno, u osobine te
karakter koji se stereotipno pripisuje određenim tipovima i
supkulturama nećemo ulaziti, jer ipak, odijelo ne čini čovjeka.
Dr. Martens ili Pupa
Gledajmo na ovu temu kroz oči jedne tipične srednjoškolke, koja se
izborom odjeće uopće ne ističe, te koja slučajno u užurbanom
prolasku hodnicima naše škole ima prilike primijetiti neke drukčije ljude
i drukčije modne izričaje. Pogled joj pada na kovrčavog mladića koji sa
svojom Dr. Martens čizmom gazi lokve, led, snijeg i što sve ne, te ne bi
nikada pretpostavio da bi baš on mogao biti sljedeće subote u
omiljenom klubu djevojke koja hodnikom prolazi u suprotnom smjeru
jer ipak metal je popularan bilo gdje samo ne u klubovima na
Bačvicama. Naime, djevojka je vjerojatno viđena svake subote u disco
klubu 'Pupa' gdje zna svaki kutak kao svoj desni džep te svaku pjesmu
kao da je u obaveznom školskom programu, a njeno ležernije izdanje
obuhvaća tajice, popularne Bikkembergs, te vjerojatno neku kraću
majicu jer je ipak nedavno napravila piercing na pupku.
Hello Kitty
U sljedećem trenutku pažnju mi
privlači djevojka koja sprema cigarete u
torbu na kojoj se tkanina niti ne vidi od
količine bedževa, prišivaka te
'šigureca'. Torba je u skladu s kariranim
hlačama, pozamašnom količinom
naušnica na ušima i licu, te punk
glazbom koju vjerojatno sluša svake
subote u 'Kocki'.
Ona se, naime, podosta razlikuje od najviše zadirkivanih i ismijavanih
'ludača' kojima je prosjek godina 13.
Svima se kosa na glavi digne kad čuju zvuk pjesme Justina Biebera iz
mobitela u autobusu, a podizanjem pogleda od širokih tenisica (koje su
u najmanje 16 boja), stvar postaje još gora. Raznobojne narukvice,
Hello Kitty majice i ruksaci te lizalica u ustima. I već spomenuti Justin
Bieber u mislima!
34
Varljivi prvi dojam
Zatim, ako začujete zvuk sličan onome u vrijeme Božića, to jest zvuk
šuštanja folije dok Vaša draga majka sprema rođacima kolače, znate o
kome se radi. Da, pogodili ste i prije nego Vam je u vidokrug ušao
momak s otprilike 3 kilograma zlata oko vrata te s nehajno zakačenom
Lacoste 'pederušom' na kukovima. Taj momak sluša 'Thompsona,
domaće i cajke'. Zaključujete da je vjerojatno jedini njegov stav taj da je
ženi mjesto u kuhinji, iako to ne treba biti točno, možda je baš on
hipersenzibilni intelektualac koji cilja na vaše mjesto na Likovnoj
akademiji, psihologiji ili slično.
Dakle, prvi dojam uglavnom se temelji na izgledu i odjeći. On nam ne
pomaže u procjeni karaktera i sposobnosti. Uz to, ne zaboravite da
prvi dojam često i vara! Zato, momci, iako ste curu već okarakterizirali
kao 'šišmiša', pustite je da prva prođe, a Vi, cure, uzvratite osmijeh
momku koji će vas pokušati osvojiti s "De s' mala?". On će se za koji
mjesec voziti u 'merđanu', a vi u 18-ici, pa vi kako hoćete..
Ana Ivić, 4. B
OGLEDALCE, OGLEDALCE
'OĆEMO KODEKS!
Pokidat ću lance sve!
Svi mi imamo jednu poznanicu takve prirode, bilo to u razredu, školi ili
u privatnom životu. Ona 'pršti od ambicije', od samih početaka
školovanja ima zacrtan plan cijelog svog života i slijedi ga u svakom
trenutku. Uobičajeno su takve djevojke veoma asocijalne,
nezainteresirane za bilo kakvu zabavu i provod, gledaju svakoga
svisoka i nastoje se narugati svakome, tako podižući svoj ogromni ego.
Svi smo mi bili 'terorizirani' njihovim ponašanjem i opakošću, jer ne
prežu ni pred čim kako bi ostvarile svoj dugo razrađivani cilj - biti
najbolja, najpametnija i najuspješnija! Rijetki ljudi ih vole i mogu ih
podnijeti, zato što samim svojim stavom i pristupom odbijaju svakog
tko im želi prići, bojeći se da bi im mogao stati na put do 'vječne slave'.
"Ja imam jedan problem..."
Zanimljivo je kako se ove djevojke promijene onog dana kada krenu
na maturalno putovanje i prvi put dođu u dodir s realnim životom,
zabavom i svim što se veže uz to. Tada nastaje opći kaos, uzrokovan
nemalim količinama alkohola unesenim u organizam tih 'žena kiborga'.
Svojim zaprepašćujuće neprikladnim i glupim ponašanjem izazivaju
šok i nevjericu kod kolega i profesora. One su tad kao puštene s lanca,
oslobođene odgovornosti, pretjeruju u svemu i nadoknađuju sve ono
što su propustile godinama zatvorene u sobi učeći i izgrađujući svoje
znanje.To je jako tužno jer smatram da bi mogle spojiti ugodno i
korisno i napraviti neku ravnotežu u svojim životima, kako bi se mogle
istovremeno i zabavljati i napredovati.
Tijekom je stoljeća u svim imalo važnim skupinama postojala određena
vrsta hijerarhije. Sasvim logično, jer uvijek postoje oni stvoreni da budu
podređeni te oni stvoreni za vodstvo, stvoreni da budu alfa mužjaci i
ženke u svom plemenu. Na taj smo način i odgojeni, da igramo svoje,
više ili manje, značajne uloge tokom cijelog života. Zašto onda
prekidati tradiciju hijerarhije dolaskom u školu? Sigurna sam da bi se
većina učenika (barem onih starijih) složila s mojom idejom.
Predlažem donošenje učeničkog ustava koji neće biti povezan s
(ne)pušenjem u sanitarnim čvorovima i nošenjem mobitela u školu!
Zašto ne bismo omogućili učenicima da u određenom trenutku
(konkretnije u 4. razredu) osjećaju nadmoć i prevlast nad mlađima?
Trebali bismo odrediti i kodeks u kojem će biti određena pravila. Npr.
''dress code'' - svi ''nematuranti'' imaju točno određenu odjeću koju
smiju nostiti ; kao u britanskim školoma, samo malo više po našem
'guštu'. Primjerice, postojale bi tri osnovne boje: bijela, siva i bež. Bijele
bi kute nosili prvaši, sive drugaši, a bež trećaši. Naravno da ni šminka ne
dolazi u obzir. Cipele se također ne bi smjele razlikovati od učenika do
učenika, od učenice do učenice; idealne bi bile famozne papučice koje
smo navikli nositi na tjelesnom. Ali to nije sve!
Personae non gratae
Točno bi bila određena i pravila javnog djelovanja, točnije ponašanja na
velikim i malim odmorima. Tako bi na prvoj 'skali' ispred škole smjeli
sjediti samo maturanti, na drugoj oni koji su od istih odabrani da budu
miljenici, odnosto da smiju biti u prisutnosti maturanata bez ikakvog
emocionalnog zlostavljanja. Među maturantima bi bili izabrani vođe
(ipak ne zagovaramo anarhiju), tj. oni koji bi u mlađim razredima birali
predstavnike koji bi podučavali ostale pravilima i kodeksu. U školi bi
prednost na automatu imali, naravno, maturanti, ipak se oni spremaju
za ispite i moraju na vrijeme stizati na satove. U svakom trenutku bi po
jedna osoba iz svakog mlađeg razreda (doušnik) bila zadužena vođama
prijaviti svaki prijestup ili nepoštivanje kodeksa. Oni koji bi namjerno, u
znak nepoštivanja, prekršili kodeks, bili bi pod zabranom govora.
Zanimljivo? U jedno sam sigurna... Seniorima se sviđa! A vi ostali, vi koji
nosite kute i papučice, ne osjećajte se zapostavljeno ni ugroženo.
Samo igrajte po našim pravilima i ubrzo će doći i vaših pet minuta.
Strpite se, pa ćete vidjeti kako je dobar osjećaj sjediti na prvoj 'skali'.
Sara Poljak, 4. A
Marin Katić, 4. C
31
35
KULTURNJAK
THE POP
Andy Warhol američki je umjetnik, filmski autor, crtač i začetnik popularne
umjetnosti poznat i po svojoj izjavi kako će u budućnosti svatko biti slavan petnaest
minuta. Sasvim osoban doživljaj njegove 'igre' s nama je podijelio Petar Strunje, 4. B.
Razišljajući o tomu koja je obožavana ličnost apsolutno zahvalna za
pisanje o njoj, lucidnost će dovesti do zaključka da je Andy Warhol
naš čovjek. Baš to, naš čovjek, čovjek od raje, istodobno izrazito
intelektualno inspirativan i dubok (tj. plitak ako ćemo njega citirati).
On je osoba koju štuju i wannabe umjetnici koji 'gmižu' po
'underground' sceni i gay ikone, modni i filmski svijet, bogati
nasljednici i veliki pisci. Pišući o Warholu dovoljno je isključiti vlastite
dojmove te priložiti materijal publici na razmatranje jer on upravo to
i želi. Tko je Andy Warhol? On je provokator i krojač ukusa
današnjice. Da nije njega, nitko ne bi primijetio koliku snažnu ljepotu
krije Candy Darling, niti bi Edie Sedgwick zasjala (i izgorjela) u svom
sjaju mladenaštva postavši prva “It Girl”. Otkrio je na ekranu, fizičkometaforički, da muškarca žena za uzicu vodi. U juhi (od rajčice
naravno) je spas, Nico je lijepa. Molim da se obrazujete. Molim da se
obrazujete! Carstvo showbiza današnjice oslanja se na tradiciju The
Factoryja ondašnjice. Lady Godiva, Lady Godiva's (Sex Alternation)
Operation, Lady GaGa, znate nije to ništa novo. Mislim da su moja
osebujna razglabanja neimpresivna zbog svoje nepotrebnosti.
Prvi filozof modernoga doba
(isprike prof. Danolić)
Pitanja o iskrenosti gospodina Warhola ostavimo po strani i
šezdesete ,
zaključimo kako je on najbolje ogledalo javnosti. Tada ((šezdesete
sedamdesete i osamdesete godine 20.st.), kao i sada, sve je toliko
šno i plitko, prekrasno maglovito, prekrasno
prekrasno povr
površno
šine.
prekrasno. Svjetlost se odbija izravno od povr
površine.
“I love Los Angeles. I love Hollywood. They're so beautiful.
Everything's plastic, but I love plastic. I want to be plastic.”
36
“I never figured out what they wanted. But they were willing to
pay a lot for it.”
''Ljudi ponekad kažu da je način na koji se stvari događaju u
filmovima nerealan, ali zapravo je način na koji se stvari odvijaju u
pravom životu onaj koji je nerealan. U filmovima emocije
izgledaju tako snažno i stvarno, a kad ti se stvari stvarno dogode,
izgleda kao dok gledaš televiziju – ne osjećaš ništa. U trenutku kad
su pucali u mene, znao sam da gledam televiziju. Programi se
mijenjaju, ali sve je to televizija.''
‘'U Americi je sjajno to što je započela tradiciju da najbogatiji
potrošači kupuju nužno iste stvari kao i najsiromašniji. Možete
gledati televiziju i vidjeti coca-colu i znati da predsjednik pije cocacolu, Liz Taylor pije coca-colu i tada pomislite – i vi možete piti
coca-colu. Coca-cola je coca-cola i nikakva količina novca vam
ne može kupiti bolju od one koju pije skitnica na kutu. Sve cocacole su iste i sve su dobre. Liz Taylor to zna, predsjednik zna,
skitnica zna, a i vi znate.''
Možda bi svatko i dobio svojih 15 minuta slave da Warhol nije
uzeo čitava desetljeća igrajući se. Ne zamjerite, ali kako drugačije
okarakterizirati njegovo 'djelo'!?
KULTURNJAK
E OF POP
THE
37
I
ZALEDE
Moredu krepat svi,
ma Ajduk će ostat!
Bezuvjetna ljubav prema najdražem klubu
potakla je Ivanu Jerković (1. F) i Eugena Župu
(3. F) da s čitateljima Fame podijele svoja
navijačka iskustva.
Katkad me pitaju zašto volim Hajduka. Vrlo je jednostavno to
nekome pokazati. Možete mu samo kupiti ulaznicu za sjever
za sljedeću Hajdukovu utakmicu. To bi trebalo biti dovoljno,
shvatit će. Ali je vrlo teško to objasniti riječima. Kako možeš
riječima opisati zašto voliš svoga brata, sestru ili bilo koju drugu
voljenu osobu. Možeš reći da su uvijek uz tebe, u dobru i zlu,
čine tvoj život potpunim, dijeliš sve s njima…, ali osjećaš da to
nije dovoljno, da zaslužuju više, nešto bolje i jednostavno tu
ljubav iz svog srca ne možeš pretočiti u riječi. Kako mogu
riječima dočarati napetost, uzbuđenje, radost, sreću, trnce koji
me prođu kada lopta prijeđe onu bijelu crtu i udari u mrežu. To
je samo jedna sekunda, a gdje je ostalih 5 399?
Ne može se riječima opisati taj osjećaj kada pjevam s tisućama
ljudi, od kojih mnoge ni ne poznajem, a znam da srce svakog
od njih kuca kao i moje. Na tribini svi smo jedno. I dok pjesma
budi golubove moga grada, zaboravim na sve ostalo. Nema
veze ako ti je u školi grozno, dobio si neku lošu ocjenu, roditelji
38
te živciraju, ili si se posvađao s prijateljem, curom/momkom.
Samo staviš kapu na glavu, šal oko vrata i na 90 minuta tvoj je
život savršen. Hajduk je sve: ljubav, ponos, vjera, vrijednosti
koje su u današnjem svijetu izblijedjele.
Riječima se ne može opisati ni bol kada nešto do čega ti je tako
stalo propada zbog ljudi koji uopće ne mare. Kada je Hajdukov
anđeo na nebu, Lovre Buljan, izgubio borbu s teškom bolešću,
poručili su mu: ''Nisi mrtav dok su živi oni koji te vole!'' To vrijedi
i za Hajduka. Mogu oni sve upropastiti, rasprodati, ali, rekao bi
Špaco, Hajduk je neuništiv! I dok sunce bude sjalo, bit će i one
hrpe "luđaka" koja će ponosno
braniti ime svoga kluba jer kada
pjesma utihne i reflektori se
ugase, žar u srcu ne nestaje. Čak
ni nakon 100 godina. Lucijane
Stella, Fabijane Kaliterna,
Vjekoslave Ivaniševiću, Ivane
Šakiću, najljepša vam hvala za
našega Hajduka! Može se raspast
Austrija, krepat moredu svi kraji i
carevi, ma Ajduk će ostat!'’
Sritno ti idućih 100 godina!
I
ZALEDE
aj
tH
s
o
ćn
udu
b
etla
Svij
a
duk
Šimun Caktaš, 2.D
HNK „HAJDUK“
nogometaš
Moji uspjesi
kadetski prvaci Hrvatske
3. mjesto na međunarodnom turniru u Francuskoj
● 1. mjesto na međunarodnom truniru u Italiji
S nogometom sam započeo...s 11 godina, zbog toga što mi
je bio najzanimljiviji od svih sportova.
●
●
Zvonimir Milić, 2.F
HNK „HAJDUK“
nogometaš
Moji sportski uzori su...španjolski vratar Iker Casillas.
Moji uspjesi
●
●
●
●
●
še volim...igrati nogomet,
U slobodno vrijeme najvi
najviše
provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji.
Član reprezentacije U 17
tri puta prvi na međunarodnom turniru u Italiji
3. mjesto na međunarodnom turniru u Francuskoj
2. mjesto na državnom prvenstvu
1. mjesto na prvenstvu regija Hrvatske
Za deset godina vidim se...kao profesor tjelesnog odgoja i
uspješan nogometaš
Treniram: šest puta tjedno po dva sata
Ž
elja mi je....bar jednom u životu obući prvotimski dres
Želja
Hajduka.
S nogometom sam započeo...s 8 godina, prvenstveno
zbog toga što mi je nogomet tada bio najzanimljiviji sport,
kao većini mojih vršnjaka.
►
Moji sportski uzori su...Janica Kostelić zbog toga što je uz
puno volje, a s minimalnim uvjetima postigla uspjehe.
Nogometni uzori su mi John Terry i Gerrad Pique.
►
►
►
►
še volim...provoditi vrijeme s
U slobodno vrijeme najvi
najviše
prijateljima i obitelji.
►
►
►
Za deset godina vidim se...kao uspješan nogometaš sa
završenim fakultetom.
Blic pitanja
volim... sport, životinje, izlaske...
na curama prvo primijetim: osmijeh i oči
najviše me može razveseliti: dobro odigrana utakmica
ljubavni status: slobodan
moja najveća mana: nemam povjerenja u sebe
na sebi najviše volim: oči
ne mogu bez: Nesquik pahuljica, sporta, Facebooka i cura
najžešći upad: 'Ja sam tebi zgodna, a ti meni?'
Treniram: šest puta tjedno po dva sata
Ž
elja mi je....izaći pred puni Poljud u derbiju, i zaigrat u
Želja
jednoj od liga Petice
Blic pitanja
volim...sport, izlaske, druženja...
► na curama prvo primijetim: osmijeh i karizmu
► najviše me može razveseliti: dobro odigrana utakmica
► ljubavni status: slobodan
► moja najveća mana: tvrdoglavost
► na sebi najviše volim: sve (ha-ha)
► ne mogu bez: obitelji, sporta, računalne igre FM
(football manager)
► najžešći upad: 'Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled ili da opet
prođem?'
►
39
I
ZALEDE
tič
ma
e
t
a
rm
a
b
Do
Jelena Božić-Kudrić, 3. D
ŠPU „SOLINSKE MAŽORETKINJE“
ar
Twirling
Moji uspjesi
●
●
●
zlatna medalja na ekipnom državnom natjecanju
dva treća mjesta na državnim natjecanjima
dva druga mjesta na internacionalnim natjecanjima
u Bugarskoj
S twirlingom sam započela...s 10 godina, duga je to priča
kako i zašto, ali počela sam trenirati s najboljom
prijateljicom, na nagovor njene rodice.
Moji sportski uzori su...nemam nikakvog posebnog uzora.
U slobodno vrijeme najviše volim...spavati, izlaziti i rekreirati
se (npr. rolanjem).
Vlado Kušeta, 3. B
RK »NADA«
Za deset godina vidim se...kao psiholog.
ragbijaš
Treniram: do 5 puta tjedno, po sat i pol do dva, a ako se
bliže natjecanja i dulje.
Moji uspjesi
peterostruki prvaci države
četverostruki osvajači Kupa Hrvatske
● europsko srebro
● 2. mjesto na međunarodnom turniru u Brnu
Želja mi je....uspjeti u svemu što volim.
●
●
S ragbijem sam započeo...sa 7 godina
Moji sportski uzori su...Daniel Carter, zato što je svojom
upornošću dokazao da je uspjeh moguć.
najviše
U slobodno vrijeme najvi
še volim...imam jako puno
slobodnog vremena pa slušam glazbu i izlazim
Blic pitanja
volim... svoju obitelj, prijatelje, putovati s klubom, čokoladu,
praznike, izlaske…
► na dečkima prvo primijetim: patike, osmijeh i oči
► najviše me može razveseliti: kada nam jave da nema škole.
(Ha-ha, šalim se!) Dobar izlazak s prijateljima.
► ljubavni status: sretno zauzeta
► moja najveća mana: tvrdoglavost i kašnjenje
► na sebi najviše volim: boju kose i osmijeh
► ne mogu bez: kreveta i HRANE!
► najžešći upad: '' Ženit ću te, tako mi svega!''
►
Za deset godina vidim se...u profesionalnoj francuskoj ligi i s
fakultetskim obrazovanjem.
Treniram: svaki dan po dva sata, a po potrebi i dulje
Želja
Ž
elja mi je....osvajanje olimpijske medalje
Blic pitanja
volim... Najviše na svijetu volim svoju sestru koja mi je
podrška u svemu i prijateljica. Zatim obitelj, prijatelje i…
školu (ha-ha).
► na curama prvo primijetim: osmijeh
► najviše me može razveseliti: sportski uspjeh
► ljubavni status: slobodan (hm-hm)
► moja najveća mana: što sam vječno dijete (he-he) i
tvrdoglavost
► na sebi najviše volim: ma sve!
► ne mogu bez: čokolade, prijatelja, sestre i treninga
► najžešći upad: '' Dečko, sigurno si jako dobar matematičar
kad imaš tako savršen trokut! ''
►
40
t
alen
s
Naš
rt
upe
I
ZALEDE
Anita Režić, 3.D
GK »SALTO«
gimnastika
na
pas
a
cur
Moji uspjesi
O
●
●
●
●
●
Marina Krak, 2.C
četverostruka prvakinja regije Jug
dvostruka vice-prvakinja regije Jug
dvije srebrne medalje na državnim natjecanjima
ekipna prvakinja na državnom natjecanju
nagrade grada Solina za perspektivnog mladog
sportaša
JK »PUJANKE«
S gimnastikom sam započela...s 3 godine, mama me upisala.
judo
Moji sportski uzori su...Nemam sportske uzore.
Moji uspjesi
U slobodno vrijeme najviše volim...spavati, ići u teretanu...
●
●
●
●
●
●
četverostruka prvakinja Hrvatske
dvostruka vice-prvakinja Hrvatske
1. mjesto na kadetskom državnom prvenstvu
državna vice-prvakinja u kategoriji mlađih seniorki
3. mjesto na europskom kupu u Portugalu
3. mjesto na međunarodnom turniru u Italiji
S judom sam započela...sa 7 godina, išla sam u drugi razred
i trener je dijelio letke po mojoj školi, jako mi se svidjelo te
sam se upisala.
Moji sportski uzori su...Nemam posebnog uzora jer judo
nije osobito cijenjen sport.
U slobodno vrijeme najvi
najviše
še volim...izlaziti s prijateljima,
slušati glazbu, putovati...
Za deset godina vidim se...kao trenerica i sutkinja ženske
sportske gimnastike.
Treniram: šest puta tjedno po četiri sata.
Želja mi je....postići još veće uspjehe.
Blic pitanja
volim...obitelj, prijatelje, putovanja, sport, more...
► na dečkima prvo primijetim: : tenisice, zube
► najviše me može razveseliti: uspjeh u životu
► ljubavni status: slobodna
► moja najveća mana: iskrenost, tvrdoglavost
► na sebi najviše volim: veseli duh, optimističnost
► ne mogu bez: obitelji, prijatelja, slatkoga...
► najžešći upad: '' Ženit ću te, tako mi svega!''
►
Za deset godina vidim se...kao uspješna poslovna žena s
olimpijskom i svjetskom medaljom.
Treniram: osam do devet puta tjedno po dva sata.
Želja
elja mi je....osvojiti medalju na europskom i svjetskom
Ž
prvenstvu, te na EYOF-u (European Youth Olimpyc
Festival), završiti fakultet te nastaviti s judom.
Blic pitanja
volim... obitelj, prijatelje, izlaske, sport...
► na dečkima prvo primijetim: visinu, osmijeh i kosu
► najviše me može razveseliti: dobro odrađeno natjecanje,
uspjeh u školi
► moja najveća mana: tvrdoglavost
► na sebi najviše volim: noge, oči i kosu
► ne mogu bez: čokolade, prijatelja, izlazaka...
► najžešći upad: 'Mala, ti imaš jednu manu, mene nemaš!'
►
c
u sr
a
stik
u
na
Gim
41
(M)UČILIŠTE
Dalmatinski
odljev mozgova
Iz godine u godinu prosječnog dalmatinskog (I ne samo njega!)
maturanta muče 'teške' brige prema kojima ona hamletovska
'to be or not to be' zvuči kao dječja igra. Odluku o gradu u
kojem ćemo nastaviti obrazovanje nije lako donijeti. Ili je
barem nije lako realizirati. Naime, većina mojih poznanika želi
nastaviti studij u Zagrebu, a roditelji se ne slažu s tim, mada nije
riječ o slaboj financijskoj moći. Što je povod tolikom “odljevu
mozgova”, zbog čega toliko mladih 'bježi' na faks u Zagreb?
Uzrok možemo pronaći u većem izboru fakulteta, njihovoj
boljoj opremljenosti, pa i boljim menzama i ostalim
studentskim sadržajima. Zagreb je izazov, prvi put ovisimo o
sebi, nitko nam 'ne soli pamet' ako se ne vratimo kući do
određenog sata… No, da se vratimo na ono bitno Dovoljno
nam je znati da Split ima puno manje fakulteta te da se
predavanja splitskog sveučilišta odvijaju na više lokacija. U
razgovoru sa studentima splitskog PMF-a saznali smo da su
zakinuti po pitanju terenske nastave. Naime, Splićani odu na
jedan dan na slapove Krke, dok im zagrebački kolege idu na
pravu malu petodnevnu ekskurziju u Istru! Ne samo da na taj
način dobiju priliku za druženje, već sakupe primjerke biljaka i
životinja koje naši peemefovci ne vide ni tijekom cijelog
fakultetskog obrazovanja. A čini se da nikome osim roditelja
ni nije važno da ostanemo. Naime, nijedan veći dalmatinski
grad nema razvijen plan zadržavanja svojih učenika u rodnom
gradu. Stipendije dobiva izuzetno mali broj učenika I
studenata. Studiranje u glavnom gradu pruža i veći izbor
mjesta za noćni život, svi “đirevi” mogu naći kafić ili događanje
koje im odgovara. Konačno, Metallica, U2, Lady Gaga i mnogi
drugi svoje su koncerte održali u Zagrebu, ne u Splitu.
I dok mnogi pjevuše “sjeti li se ikad mene i Splita tamo gore u
hladnom Zagrebu?” jer njihove bolje ili gore polovice odlaze
na studij u Zagreb, postoje i oni koji ostaju u našoj Dalmaciji
koju ne bi mijenjali 'za sve blago ovog svita'. Dobre strane
studiranja u rodnom gradu su, osim manjih financijskih
troškova, ostanak sa svojom ekipom, nastavljate sa životom
kao u srednjoj školi, samo što mijenjate zgradu. A tu je i
'dalmatinski način života', koji mnogi navode kao jedan od
razloga ostanka kući. Klima, ljudi i stil života su drukčiji.
Dalmatinci su 'usporeniji', a u Zagrebu sve treba napravit sad i
odmah. I, budimo realni, nigdje osim u Dalmaciji vas
nepoznata osoba neće pozvati na ručak jer ste vi poznanik
susjeda tete njegova rođaka u osmom koljenu.
Kristina Delić, 4. F
42
Gdje je došlo
Prvotna je zamisao bila odlična. Programirana je društvena
mreža koja je služila za povezivane harvardskih studenata.
Zvuči poznato? Ubrzo su se priključila mnoga druga
sveučilišta, škole i kompanije te se razvila svjetski
rasprostranjena mreža koja broji više od 500 milijuna aktivnih
korisnika. U samo nekoliko minuta možete steći desetke
prijatelja, bocnuti ih još i više, primiti hrpu notifikacija, išarati
nekome zid, čuvati ovce i zasaditi kupus na farmi... Njegovo
Veličanstvo-Facebook!
Što rade huligani iz gimnazije?
Vjerojatno nas sve najviše mogu nasmijati zanimljive grupe
poput 'Sad ću ja crnoj mački prijeći priko puta i donijet joj
nesriću'; 'Šta rade huligani iz gimnazije? Ne potpišu se na test';
'Pomozimo Borisu Novkoviću da sazna tko mu je uzeo
Tamaru'; 'Lako je bilo završit fakultet kad nije bilo Facebooka“
… No nisu sve tako bezazlene i smiješne. Prisjetimo se samo
one grupe koju su u Bjelovaru pokrenuli učenici od dvanaest i
trinaest godina planirajući ubojstvo svoje nastavnice iz
Matematike. Javnost je zapanjila vijest da je čak 200 petaša i
šestaša podržalo tu ideju. Na žalost, to nije jedini negativni
primjer. Srednjoškolac je dobio batine jer se nije priključio u
grupu gdje su njegovi kolege širili neistine o jednoj djevojci,
maloljetnici su pretukli mladića u 'sačekuši' dogovorenoj preko
Facebooka... Nasilje i pedofilija sa suvremenom tehnologijom
otišli su korak dalje; skrivajući se iza monitora, zlostavljači svoje
žrtve sada mogu naći i na društvenim mrežama. Tako je nastao
cyberbullying, tj. korištenje tehnologije u svrhu zlostavljanja,
dosađivanja, zastrašivanja ili sramoćenja druge osobe.
(M)UČILIŠTE
do kratkog spoja?
Virtualno nasilje je stvarnost
Žrtve virtualnog svijeta koje su na svojoj koži osjetile cyberbullying
uvjerile su se da uvrede i izrugivanja upućene preko Facebooka
jednako bole kao i one izrečene u stvarnom svijetu. Posebno je teško
djelovati kad anonimni ili pod lažnim imenom prijavljeni zlostavljači
odluče povrijediti ili osramotiti drugo dijete objavljujući njihove
privatne podatke ili video snimke. Djeca i tinejdžeri o takvom tipu
zlostavljanja nerado govore roditeljima i nastavnicima (koji nisu
dobro ni upućeni), a ono, na žalost, vodi u depresiju, tjeskobu, stres
ili u krajnjem slučaju - samoubojstvo. Društvo je dužno kod
najugroženijih, odnosno kod djece i tinejdžera na vrijeme uočiti
znakove zlostavljanja. Nakon izloženosti cyberbullyingu, najuočljiviji
simptomi su emocionalna uznemirenosti za vrijeme ili poslije
korištenja interneta, gubitak sna i apetita, izbjegavanje škole i grupnih
okupljanja. Ono što je tužno jest to što se čini da nitko neće poduzeti
ništa sve dok ne dobije notifikaciju...
Fani Bajić, 4. F
Facebook statistika
U Hrvatskoj ima oko 1 300 000 korisnika Facebook
društvene mreže korisnici na godinu objave otprilike 2.7
milijuna fotografija, podijele milijun linkova i "lajkaju”
7.6 milijuna stranica svakih 20 minuta.
Lady Gaga je, među slavnim osobama, na prvom
mjestu s 24.7 milijuna "lajkova".
Svakih 20 minuta u prosjeku se 1.587.000 puta objavi nešto
na zidu (wall-u), 1.851.000 puta promijeni se status,
1.972.000 prihvati zahtjev za prijateljstvo.
100 milijuna korisnika pristupa Facebooku preko mobitela.
43
OK
Cary Grant, Katharine Hepburn, Humphrey Bogart, Marilyn Monroe,
Clark Gable and Bette Davis - these were the name, along with many others,
that were up in lights of every movie theatre from coast to coast throughout the
1930's, 40' and 50's. This time in Hollywood is known as the Golden Age, and for
a good reason. The film industry was extremely powerful and productive, making so
many movies that major additions could always be seen constructed at the sites of
the RKO, Paramount, 20th Century Fox and MGM - the most successful studios at
the time. It was at these studios where the magic of the era was created, and where
dozens of major stars were born. They did not only mark these few decades, but
have also left us a number of classics that were bound to find a permanent place in
both the public's heart and the critic's mind. Their impact on popular culture is
enormous, since they are generally credited for creating Hollywood star system
altogether and also producing a number of new genres and stereotype characters.
Just remember the portrayal of Marilyn Monroe as a pretty and comically foolish
blonde, or the great Humphrey Bogart as a cynical and intelligent private eye - the
types we know and love today.
WAR-TIME PRODUCTION
The late thirties and early forties first saw the threat and later the realization of World
War II. Hollywood major studios saw this time as an opportunity to produce movies
that would bond Americans together during this difficult and fearful era. Apart from
patriotic films which all had rather simple storylines involving a shy country boy being
called for duty and later becoming a hero, war-time industry also produced other
new genres - colorful musicals and alone that will become more and more important
as time goes by - film noir. Literally translated, film noir means ''black movie''. The
name fits it well since it explains both the technique in which these movies are made
and the somber atmosphere that surround its characters - cynical and pessimistic
male lead and troublemaking fame fatale solving (or even committing) crimes on the
wet and dangerous streets in the dead of night as the shadows of their enemies
slowly approach them from the back. With their optimistic songs and pretty girls
dancing to the catchy tunes, glittery musicals were the complete opposite. It is even
said that one's character can be easily determined by their choice of war-time
entertainment.
GLAMOROUS IMAGE
Before, during and after WWII, many names in Hollywood were made famous
trough the almost overwhelming number of films released. Some became popular at
the start of the war, while others found their place at its very end, but all became
well-known and loved by many before the Golden Age played out its time. These
glamorous and gorgeous stars gave out the irresistible smell of cigarettes, liquor and
money - and the world loved it. Their personal lives became as important as their
performances and were largely created by the same people who created the
characters they played - studio screenwriters and publicists. The image became
what mattered the most, and what a brilliant image that was! Elegant and glamorous
gowns, diamonds and furs, slick hair and beautiful cars. The ultimate box office
successes were very often the pairings of those handsome and well-known faces
both on and off the screen. These epic romantic stories, dramatic break-ups,
infidelity and decadence were basically the same ones we can see today, but there Is
some special quality we associate with this era, certain decadent style that just can't
be brought back to life any more. Maybe it is because we don't understand the
emotional effects of a war of such proportions and the way it changed the general
spirit of the age, and maybe ''they just don't make them that way anymore''.
BLACKLISTING AND THE BEGINNING OF THE END
Many factors played a role in the demise of the golden age of Hollywood beside the
infamous blacklisting of talent that happened in 1947, when a group of screenwriters,
producers and directors were accused of ''contempt of Congress'' because of their
alleged communist beliefs. The nation was reeling from the effects of the war,
depression, and the arrival of atomic bomb. Television, which was up and coming,
also presented a threat to the studios. A gradual decline in audiences was not the
least of Hollywood's problems as the fifties reared its head; all these troubles added
to the slow demise of the great studio-owned monopolies that had controlled and
were made rich by the Golden age of Hollywood. Nevertheless, the legacy this era
left behind still delights public 70 year after its beginning, and will do so as long as
there are people who can see real beauty and genius in these works while being
constantly overwhelmed by loud and flashing blockbusters made today.
03
Maja Rogulj, 4. F
OK
QUIZ
QUIZ
a
Find out which great love story fits best
your and your partner's personality!
1. What is your idea for a fun night?
a) Fighting all night and later going out now that's a party.
b) Dressing up and being the talk of the town.
c) A night filled with laughs and the fun of being with
each other.
d) Hanging out with your close group of friends, and at
the end of the night going home with each other.
2. What do you like most about your partner?
a) How crazy can he/she drive sometimes.
b) He/she loves me at my worst and my best.
c) The way we look when we are together.
d)The way we can talk or stay silent for hours.
3. How would your friends describe you?
a) Obsessed Ones
b) Always Something Going On
c) The Glamorous Ones
d) The Intellectuals
4. What is the biggest problem in your relationship?
a) Passion that gets out of control
b) Jealousy
c) Possible affairs
d) Very different upbringing
5. What is the best time to get married?
a) When you feel a crazy urge to be with someone all
the time.
b) When you feel it could be a good change for you.
c) When the right time comes.
d) I don't think marriage means happiness and is a
product of true love.
6. How would you describe love?
a) Love is the irresistible desire to be irresistibly desired.
b) Love cannot endure indifference. It needs to be
wanted. Like a lamp, it needs to be fed out of the oil of
another's heart, or its flame burns low.
c) Marriage is the perfection of what love aimed at,
ignorant of what it sought.
d) Love has nothing to do with what you are expecting
to get, only with what you are expecting to give - which
is everything.
04
Your answers are mostly:
A) You should rethink your relationship as it seems to lead to a
mutual destruction that could leave long-term consequences for
both of you and your partner.
The love story between Ava Gardner and Frank Sinatra was a
legendary tsunami of high drama that was doomed from its very
beginning. Both were hard-drinking, insecure, with no impulse
control and both had a history of affairs with equally unstable
partners. And so it wasn't any surprise that The Voice and The
Shape have met and started a mad and intense relationship
punctuated by both great passion and equal doses of violence.
They finally ended it, but never really gotten over each other.
Sinatra wrote a song dedicated to Gardner, beautiful and painful
ballad I'm a fool to want you.
B) Your partner is obviously very jealous and is trying to keep you
down because he feels insecure.
The romance between one of the most gorgeous women ever
and probably the biggest American baseball star did not end
happily ever after. Marilyn Monroe was a beautiful and successful
woman constantly resented for her beauty and success by her
husband who believed women ought to stay in the house giving
birth to his children, cooking and cleaning. What his wife wasn't
supposed to do is letting the wind play tricks with her dress on
camera (7 Year Itch). It wasn't long until Marilyn filed a divorce
petition for emotional violence referring to Joe as ''cold and
indifferent''. The divorce was granted but they almost remarried
some time before her unfortunate death that completely crushed
DiMaggio who never really recovered after his loss.
b
c
d
C) You represent a power couple, one that everyone dreams of
being..
Jacqueline and John Fitzgerald Kennedy had power, elegance and
looked great on camera. They made the myths of love true, and
empowered people to think they can have that one day.
However, there was the other side to this story, the side that
included John's multiple affairs with other women while they
pretended everything was just marvelous to keep the presidential
image clean.
D) It is your great mutual respect and friendship what keeps your
love everlasting.
The strong and secretive relationship between Katharine
Hepburn and Spencer Tracy became a modern day legend.
Though never married, because of Tracy's catholic beliefs that did
not allow him to divorce his estranged wife, couple stayed
together until death did them part. Hepburn never resented his
decision, for she did not care much for such petty things as
marriage - it was love and understanding that mattered. She was,
however, very respective and did not attend his funeral out of
respect for his wife and children, though it caused her much pain.
Their mutual love and chemistry can be best seen in their mutual
films, celebrated classics that still haven't lost even the slightest bit
of genius that thrilled the audience at the time.
OK
WIKILEAKS
-the fun starts here??
Hi my beloved fellows. I hope you didn't miss me too much. I'm here
because I'm a rumour expert all of a sudden, but also, because of this
funny little thing called... Wikileaks. I truly hope you are already
informed about this novelty. And now finally everybody got out of the
closet!
So, if you are dying to find out something/anything about
Afghanistan War Logs, or to stalk Barack Obama, you will
always be welcome to the official pages of Wikileaks.
But in brief, Wikileaks (in case you haven't watched TV or
visited internet for eternity), is a non-profit media
organization dedicated to bringing important news and
information to the public. Time magazine says that it
"could become as important a journalistic tool as the
Freedom of Information Act."
Wikileaks claims that they will keep the identity of their
sources anonymous, so if you've found out something
sneaky about our teachers, feel free to share it with the
rest of us mortals. Of course, if you have no evidence, you
will be politely refused - that's exactly how publishing
information on Wikileaks works: everyone who provides
information for the site is supposed to bring up his source,
because their journalists base their stories on your
material and provide a link of the supporting
documentation to prove the stories are completely true.
Wikileaks will never accept a rumour or an opinion. If you
feel your duty is to write to Wiki, see 'contact'. I believe
you are capable enough to find it on your own.
BUT Wikileaks obviously begins to pay the price for
revealing top secrets. Every single account they've opened
has been blocked, and they lose around 480000 euros per
week. The truth always has its price... Obviously.
Although the wiki-hackers, the revenge lovers, hacked
Amazon, Pay Pal and MasterCard. Watch out, dirty secrets
keepers.
Also, Washington is now thinking of accusing the president
of Wikileaks, Assanage, for espionage. Boy, what a dirty
game. The better shall win.
So what's the point? Well, Wikileaks' point is truth, only
truth and nothing but the truth, again. The point of
cheaters is shutting it down, of course.Well, considering
the fact that there are 1, 686 official documents about
Croatia, some of us are likely to end up right there
someday, standing just by some Rudolf Elmer or ISAF
statistics. So please, when you decide to do something
weird/stupid, just remember it might end up there. Then
you'll have to help blocking Wikileaks account.
And beware, or the whole world could find out that you
haven't fed your cat for days.
Petra Petrašić, 4. A
They believe in Wiki that the purpose of the whole story is
that publishing improves transparency, and transparency
creates a better society for all people. The great American
president Thomas Jefferson once observed that the price
of freedom is eternal vigilance. According to Wiki, the
journalistic media play a key role in this vigilance. A
number of governments blocked the access to any site
with Wikileaks in the name. Surprising, huh? Still, there are
many ways to access them.
03
05
OK
Storia
della pizza
Isabel
Allende
Isabel Allende es una de las novelistas de mayor éxito de
Latinoamérica. Es la hija de Tomás Allende y Francisca
Llona y sobrina de Salvador Allende, presidente chileno.
Isabel Allende Llona nació en Lima, Perú (2 de agosto de
1942) donde su padre, diplomatic chileno, trabajaba como
embajador de Chile. En Chile, Isabel trabajaba como
periodista en varias revistas y algunos programas para
television (por ejemplo, en la revista femenina “Paula”).
Pero, en 1975 se autoexilió con su familia en Venezuela
después del asesinato de su tío, el presidente de Chile
Salvador Allende. Continuó trabajando como periodista
durante su residencia en Venezuela, publicando artículos
en el periodic “El Nacional de Caracas” y periódicos en
América y Europa. En 1981 comenzó a escribir una carta a
su abuelo de 99 años que se convirtió a su primera novella
“La casa de los espíritus”. “La casa de los espíritus”, la obra
más famosa de Isabel Allende, tuvo un éxito muy grande y
fue adaptada al cine (con Jeremy Irons, Meryl Streep y Glen
Close). El libro narra la historia de la familia de los Trueba y
es Ileno de los elementos del “realismo mágico”. Sus otras
obras son: Afrodita, De amor y de sombra, Eva Luna, Mi
país inventado, Inés de alma mía, Paula… Paula es su
primer trabajo de no-ficción; este libro de memorias es
dedicado a su hija Paula Frías Allende que murió
trágicamente de porfiria. Hoy Isabel Allende vive en los
Estados Unidos, es conocida mundialmente, sus obras son
traducidas a más de 27 idiomas. Y, por supuesto, es mi
escritora preferida!
Isabela Abazaj, 4. F
06
La pizza ha origini antichissime; alcuni storici infatti
suppongono che questo alimento era presente già nella
cucina etrusca con forme e ingredienti ovviamente molto
diversi da oggi. La pizza nasce però come un piatto povero
che necessita per la sua alimentazione di alimenti semplici e
facilmente reperibili:farina,olio,sale e lievito.
La vera pizza Nasce intorno al 1600 dall'innegabile ingegno
culinario meridionale, bisognoso di rendere più appetibile
e saporita la tradizionale schiacciata di pane; all'inizio si
trattava di pasta per pane cotta in forni a legna, condita con
aglio, strutto e sale grosso, oppure, nella versione più
"ricca", con caciocavallo e basilico. Della pizza più
recente,quella che conosciamo noi dall'impasto soffice e
gustoso se ne parla fra il 500 e il 600; la cosiddetta pizza alla"
mastunicola" ossia pizza al basilico. Era preparata
mettendo sul disco di pasta, dello strutto ,formaggio, foglie
di basilico e pepe.
Più avanti nel tempo nasce quella ai "cecinielli", ossia con la
minutaglia di pesci che, soprattutto, i pescatori avevano a
disposizione. L'arrivo sulle tavole della pizza
moderna,avviene con la scoperta del pomodoro!!!
Importato dal Perù, dopo che venne scoperta l'America, il
pomodoro fu dapprima usato in cucina come salsa cotta
con un po' di sale e basilico e solo più tardi , a qualcuno
venne l'idea di metterlo sulla pizza. Inventando così senza
volerlo la pizza.
Incomincia cosi l'era della pizza moderna: a Napoli e anche
in America. Infatti nell'ottocento la pizza col pomodoro
arriva fino in America grazie agl'Italiani che emigrano a
N e w -Yo r k e v i e n e f a t t a c o m e a N a p o l i .
In quello stesso periodo a Napoli avviene il "matrimonio
storico" con la mozzarella. Un pizzaiolo napoletano,
Raffaele Esposito e sua moglie, prepararono la famosa
pizza con pomodoro e mozzarella in onore della regina
Margherita, moglie di Umberto I re d'Italia.
Il pizzaiolo e sua moglie su richiesta della regina margherita
prepararono tre pizze: una con la mustinicola, una alla
marinara e una pizza con il pomodoro, la mozzarella e il
basilico, pensando al tricolore Italiano.
Alla regina piace tremendamente quest'ultima ed il
pizzaiolo per questo motivo la chiamò con il nome della
regina.Fu d'allora che la pizza Margherita si impose
ovunque nel mondo.
Antonia Božić, 4. D
OK
Nouvelle
Vague
Nouvelle Vague est un projet musical de Marc Collin
et Olivier Libaux se proposant de reprendre des titres
classiques de la new wave (essentiellement des
mouvances cold wave, goth rock et post-punk) en
version bossa nova.
Le nom du projet est un clin d'œil aux deux influences
: New Wave signifiant précisément en anglais nouvelle
vague, et Bossa Nova, qui se traduit littéralement en
portugais par nouvelle vague, nouveau courant. Par
ailleurs, ce nom français "Nouvelle Vague" décrit un
courant artistique mondialement célèbre des années
1960 et trahit donc l'origine du projet et son aspect
glamour. Au fil des concerts, le projet est devenu un
authentique groupe.
Quelques chanteurs et artistes aujourd'hui connus par
eux-mêmes sont passés dans ses rangs, comme
Camille, Sir Alice ou Mélanie Pain, Phoebe Killdeer,
Marina Céleste, Gerald Toto, Arnaud Meyer, Alexis
Lemoine, Luigi, Nadeah Miranda, Helena Noguerra
ou encore Mareva Galanter, Miss France 1999, et
Vanessa Paradis.
Iva Prolić, 4. A
RAMMSTEIN
Die deutsche Rockband Rammstein wurde 1994 in
Berlin gegründet, Seitdem ist diese nicht nur in
deutschsprachigen Ländern bekannt, sondern auch
zum Beispiel in den Vereinigten Staaten.
Die slowenische Band Laibach hatte einen großen
Einfluss auf den Musikstil von Rammstein.
Bis heute hat Rammstein über 15 Millionen Tonträger
verkauft. Die Texte von Rammstein behandeln
meistens kontroverse,tabuisierte und scharmbesetzte
Themen. Das sind zum Beispiel Sadomasochismus,
Homosexualität, Missbrauch, Kannibalismus und so
weiter.. Andereseits nehmen sie auch oft Ausschnitte
der bekanntesten deutschen Werke der Literatur von
Goethe und Bertolt Brecht.
Konkretes Beispiel:
Bertolt Brechts „Die Moritat von Mackie Messer“:
-> „ Und der Haifisch, der hat Zähne / Und die trägt
er im Gesicht / Und Macbeth, der hat ein Messer /
Doch das Messer sieht man nicht. “
Rammsteins „Haifisch“:
-> „Und der Haifisch, der hat Tränen / und die laufen
vom Gesicht / doch der Haifisch lebt im Wasser / so
die Tränen sieht man nicht.“
Ruža Ivančić, 2. F
07
OK
Zlatna
vrata
Sjeverna vrata Dioklecijanove palače nazivala su se u srednjem
vijeku, a možda već i u kasnoantičko doba, Porta Aurea,
budući da je to bio glavni ulaz u palaču iz Salone. Zlatna su
vrata među najsačuvanijim primjerima svoje vrste u antičkoj
arhitekturi; nedostaju samo stupovi koji su uokvirivali niše i
kipovi u njima. Na četiri postamenta na vrhu stajale su statue
četvorice suvladara (tetrarsi: Dioklecijan i Maksimijan, te
galerije i Konstancije Klor). Međutim, njihov reprezentativni
izgled skrivao je velik broj oštećenja cjelokupne strukture i
detalja, a kad se prije deset godina usred grupe turista odlomio
jedan kamen s nadvratnika, restauratorski zahvat nije bilo više
moguće odgađati.
08
Prije nekoliko tjedana razvrgnuta je skela koja je skrivala Zlatna
vrata. Mnogi od učenika se ni ne sjećaju jesu li ih prije ikad
vidjeli (ta neki od učenika su imali tek šest-sedam godina kad
su radovi obnove započeli). FAMA se prva od svih domaćih
medija, lokalnih i nacionalnih, osvrće na netom dovršeni
restauratorski zahvat koji je svojom skrupuloznošću na ponos
hrvatskim stručnjacima, koji su tijekom deset godina predano
radili na tom spomeniku uistinu nulte kategorije. Čestitamo i
radujemo se!
Prof. Inge Belamarić
Stjepana Fistanić, 2. B
OK
2500 godina
od Maratonske
bitke
Bitka kod Maratona
(Μάχη τοῦ Μαραθῶνος) odigrala se 490.
g. pr. Kr., tijekom prve perzijske invazije na
grèko kopno. Na jednoj strani su se nalazili
Atenjani, kojima je na čelu bio Miltijad,
potpomognuti s 1000 hoplita iz grada
Plateje, a na drugoj Perzijanci koje su
predvodili Datis i Artaferno. Prva perzijska
invazija bila je potaknuta ustancima u jonskim
gradovima u Maloj Aziji kojima su
u pomoć došli Atena i Eretrija s Eubeje.
Kad su Perzijanci napokon ugušili Jonski ustanak, Darej je
počeo kovati plan kako osvojiti Grčku. Poslao je Datisa i
Artaferna da osvoje Kiklade i da odatle neprestano napadaju
Atenu i Eretriju. Osvojivši Kiklade, Perzijanci su se iskrcali na
Eubeju i zauzeli Eretriju. Perzijanci su zaplovili prema Atici i
iskrcali se na Maratonskom polju. Atenjani su, potpomognuti
Platejcima, odmarširali do Maratona, zatvarajući dva izlaza iz
Maratonskog polja. Prvih pet dana nitko nije napadao, dok nisu
Atenjani napokon napali Perzijance. Usprkos brojčanoj
nadmoći Perzijanaca, hopliti su se pokazali uspješnijima od
lakše naoružane perzijske pješadije, te su prvo razbili krila, a
zatim i sredinu perzijske vojske.
MARATONSKA UTRKA
Iako ga povijesni izvori ne spominju,
legenda kaže da je hrabri Atenjanin
zvan Fidipid (Φειδιππίδης), koji je
već prije otrčao do Sparte i natrag
tražeći vojnu pomoć, pretrčao 40 km
od bojišnice na Maratonu do Atene
da objavi grčku pobjedu. Uzviknuo je
Νενικήκαμεν (pobijedili smo),
onesvijestio se od umora i umro.
Moguće je da se on prethodno borio i u bitci.
Skoro 24 stoljeća poslije, 1896. godine, prve moderne
Olimpijske igre bile su održane u Ateni. Francuski povjesničar i
lingvist Michele Breal je predložio da se ponovi Filipidov
pothvat u utrci koja bi iskušala čovjekovu izdržljivost. Mnogi su
se zainteresirali za tu ideju. Legenda o atenskom vojniku koji je
prenosio poruku bila je počašćena utrkom od 40 km, od
Maratonskog mosta do olimpijskog stadiona u Ateni.
Prva organizirana maratonska utrka održala se 10. travnja,
tijekom prvih modernih Olimpijskih igara 1896. i bila je
osobito važna za Grke. Spiridon Luis, grčki vodonoša,
pobijedio je u utrci za 2 sata 58 minuta i 50 sekundi. Tako je
roðena današnja utrka zvana maraton. Spiridon Luis, kao prvi
pobjednik u toj disciplini, postao je legenda, a ta staza od
Maratona do Atene još se i danas koristi.
Prof. Ivana Marijanović
Ante Grković, 3. A
Poraz kod Maratona označio je kraj prve perzijske invazije na
Grčku. Darej je počeo skupljati drugu veliku vojsku, no nastale
su masovne pobune u Egiptu te nije mogao poslati drugu
ekspediciju. Nakon njegove smrti njegov sin Kserkso I.
ponovo kreće na Grčku.
Pobjeda kod Maratona pokazala je da su Perzijanci pobjedivi i
dala nadu Grcima da će iz grčko - perzijskih ratova izaći kao
pobjednici.
09
OK
Classic
Hollywood
02

Jovo Petričević - Montenegro Travel

Poštovani, Zahvaljujemo Vam na odabiru studija Zdravstvenog

Udaja / ženidba i brak u Švicarskoj

Pijelolitotomija

„U MOSLAVINI PONOVNO USPJEŠNI!!“

RANG LISTA PRIJAVLJENIH STUDENATA NA DIPLOMSKI STUDIJ

Zahtjev za upis u registar članova HKZR

REPERTOAR GRUPE LOCO:

Pizza oven Pizzaöfen Peć za pizzu

administrativni ustroj hrvatske kroz povijest