close

Enter

Log in using OpenID

20. kolovoza 2014. Susret kardinala Bozanića s pravoslavnim

embedDownload
33/2014
20. kolovoza 2014.
Susret kardinala Bozaniæa s pravoslavnim
metropolitom Porfirijem
Kardinal i metropolit pozivaju vjernike na molitvu za
mir, posebno za kršæane koji stradavaju u Siriji i Iraku,
a odgovorne da uèine sve što im je moguæe kako bi se
izbjegla daljnja stradanja stanovništva
Otvorena godina proslave dvjestote obljetnice
roðenja sv. Ivana Bosca
Sveèanim euharistijskim slavljem u crkvi Marije
Pomoænice na zagrebaèkoj Knežiji službeno otvorena
godina proslave na nacionalnoj i provincijalnoj razini
za cijelu salezijansku obitelj
Izjava Papinskog vijeæa za meðureligijski dijalog o
"obnovi kalifata"
Dramatièna situacija u kojoj se nalaze kršæani, jezidi i
druge vjerske zajednice i etnièke manjine u Iraku
zahtijeva jasan i hrabar stav vjerskih voða, posebno
muslimana, kao i svih onih koji su zauzeti u
meðureligijskom dijalogu i svih ljudi dobre volje. Svi
moraju jednoglasno i nedvosmisleno osuditi te zloèine i
denuncirati korištenje religije za njihovo opravdavanje
Papa Franjo pohodio Južnu Koreju
U središtu treæega inozemnoga putovanja Svetoga Oca
bili su slavlje 6. azijskoga dana mladih, proglašenje
blaženima 124 korejska muèenika i misa za mir i
pomirenje
Domovinske vijesti
Pogreb vlè. Drage Domitroviæa
Program i izložba "Život i djelo službenice Božje Marije Krucifikse
Kozuliæ i Družba sestara Presvetog Srca Isusova" u Crikvenici
Papa Franjo uputio brzojav predsjedniku Josipoviæu
Aktivnosti Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije za pomoæ
stanovnicima poplavljenih podruèja
Susret nadbiskupa Barišiæa i provincijala Šarèeviæa
Zlatni jubilej prvih redovnièkih zavjeta
Pogreb preè. Marka Pišoniæa, sveæenika Požeške biskupije
Predstavljena monografija "Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku"
Hodoèašæe obitelji s brojnom djecom u Voæin
Priznanje župniku Mariju Vazgeèu
Biskup Pozaiæ u svojoj naslovnoj biskupiji
410. obljetnica župe Lukovdol
Poèela hodoèašæa u svetištu Predragocjene Krvi Kristove
Crkva i društvo bi bez don Živka bili siromašniji
Crkva u Hrvata
Biskup Komarica pohodio episkopa Atanasija
Pokop dr. Tomislava Joziæa
Misa zadušnica i sprovodni obredi za fra Luku Markešiæa
Povratak na izvore
Inozemne vijesti
Europski biskupi u otvorenom pismu Vijeæu sigurnosti zatražili
zaustavljanje kruga nasilja u Iraku
Papin izaslanik na Veliku Gospu slavio misu s iraèkim prognanim
kršæanima
Kardinal Tauran o apelu Papinskog vijeæa za meðureligijski dijalog
VII. dan azijske mladeži u Indoneziji 2017.
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
Pogreb vlè. Drage Domitroviæa
Karlovac, 12.8.2014. (IKA/TU) - Vlè. Drago Domitroviæ,
umirovljeni župnik Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, koji je
preminuo je 9. kolovoza u svojoj kuæi u Belajskim
Poljicima, u 87. godini života i 59. godini sveæeništva,
pokopan je 12. kolovoza na groblju Sv. Doroteje u Karlovcu.
Pogrebne obrede predvodio je generalni vikar Ðakovaèkoosjeèke nadbiskupije mons. Ivan Æuriæ, a oproštajne govore
održali su preè. Blaž Zmajiæ, župnik u Irigu gdje je i vlè.
Domitroviæ 18 godina obavljao službu župnog upravitelja, i
mons. Ferdinand Vražiæ, župnik u Švarèi, kojemu je vlè.
Domitroviæ pomagao u župi. Misu zadušnicu u filijalnoj
crkvi Gospe od Suza u Belajskim Poljicima predvodio je
umirovljeni ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Marin Srakiæ.
Izražavajuæi suæut sveæenicima i vjernicima Belajskih
Poljica i okolice okupljenih na misi zadušnici uime
ðakovaèko-osjeèkog nadbiskupa Ðure Hraniæa i prezbiterija
nadbiskupije, nadbiskup Srakiæ predstavio je životopis vlè.
Domitroviæa, roðenoga 9. prosinca 1927. u Belajskim
Poljicima kod Karlovca. U Karlovcu je završio srednje
školovanje. Još kao srednjoškolac bio je osuðen na pet
godina prisilnog rada, od èega je odslužio tri godine, a nakon
toga je uvjetno pušten na slobodu uz zabranu kretanja.
Osjeæao je poziv na sveæeništvo, pa je godine 1950. uputio
molbu za prijem u ðakovaèko Bogoslovno sjemenište. U II.
svjetskom ratu, a najviše u poraæu, vlè. Domitroviæ izgubio
je gotovo cijelu svoju obitelj. Ostala je na životu samo
njegova majka. U Ðakovu je završio filozofsko-teološke
studije i bio zareðen za sveæenika 29. lipnja 1955. godine.
Nakon reðenja bio je imenovan duhovnim pomoænikom u
župi sv. Mihaela u Osijeku. Godinu dana nakon toga
imenovan je upraviteljem župe u Vrbici u kojoj je bio na
službi tri godine, a nakon toga upraviteljem župe Irig u
Srijemu gdje je ostao osamnaest godina.
Nakon 22 godine pastirskog djelovanja u Ðakovaèkoj i
Srijemskoj biskupiji, podnio je molbu za razrješenje službe i
stavljanje u privremeno stanje mira, a osnovni razlog bilo je
njegovo zdravstveno stanje i briga o majci starici. O majci je
vodio brigu do 1986. godine. Kada mu je majka umrla,
pokojni biskup Æiril Kos pisao mu je da se odluèi hoæe li
prekinuti privremenu mirovinu, ili doæi u Sveæenièki dom u
Ðakovo ili, ako želi može ostati u svojoj kuæi i pomagati
braæi sveæenicima. On je odluèio ostati u svojoj kuæi sam,
osamljen, èesto muèen mislima da je drugima na teret.
Pomažuæi drugim sveæenicima suzbijao je tu misao o
"beskorisnosti". Zakljuèujuæi homiliju, mons. Srakiæ rekao
je: "Gospodin je odluèio što æe za vlè. Dragu znaèiti 'biti na
svom mjestu'. U mladosti ga je pozvao poput Abrahama 'Idi
iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma oèinskog u zemlju koju
æu ti ja pokazati' (Post 12, 1). I on se pozivu odazvao,
svjestan onih rijeèi: 'Kuæa je naša na nebesima'. Uslijedio je
posljednji poziv, u prošlu subotu, i on je krenuo putem
vjeène domovine. Preporuèimo ga Blaženoj Djevici Mariji
da ga ona Uznesena preporuèi svome Sinu Dobrom Pastiru."
Na kraju mise zadušnice rijeèi zahvalne pokojnom sveæeniku
uputio je i župnik Barilovaèkoga Leskovca i župni upravitelj
župe Ladvenjak vlè. Petar Repiæ, istièuæi njegovu prisnost,
skromnost i požrtvovnost koju su iznimno cijenili sveæenici
toga kraja, a na zadušnici je koncelebriralo njih tridesetak.
.
2
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
Djeca djeci
Djeca župe sv. Marije Magdalene iz Mandaljene posjetila
štiæenike Centra za rehabilitaciju Josipovac, u sklopu
humanitarnog programa "Èini dobro, osjeæaj se dobro"
Dubrovnik, 12.8.2014. (IKA) - Djeca župe sv. Marije
Magdalene iz Mandaljene posjetila su u utorak 12. kolovoza
štiæenike Centra za rehabilitaciju Josipovac, u sklopu
humanitarnog programa "Èini dobro, osjeæaj se dobro".
Djeca su štiæenicima predstavila svoj igrokaz te im ujedno
zahvalila što su se odazvali na sudjelovanje u humanitarnom
programu župe sv. Marije Magdalene i svojim radovima
pridonijeli tom humanom djelu.
Zahvalnost je upuæena i ravnateljici centra Marini Sambrailo
i svim štiæenicima što su djecu i njihove voditelje iz župe
lijepo ugostili, proveli kroz cijeli centar te ih bolje upoznali s
njihovim radom.
Podsjetimo, u župi je uoèi blagdana njezine zaštitnice bio
prireðen bogat program s humanitarnim ciljem. Novac
prikupljan prodajom razlièitih izložaka bio je namijenjen za
poplavljena podruèja u Bosni, toènije za mjesta Kopanice,
Vidovice i Jenjiæi. Djeca iz tih podruèja tada su takoðer bila
u posjeti Mandaljeni.
Program i izložba "Život i djelo službenice Božje Marije
Krucifikse Kozuliæ i Družba sestara Presvetog Srca
Isusova" u Crikvenici
Središnje predavanje o povijesnom razvoju Družbe i
djelovanju utemeljiteljice Družbe održala je postulatorica
kauze s. Dobroslava Mlakiæ - Vladimir Nazor bio je velika
podrška "crikvenièkim sestrama"
Crikvenica, 13.8.2014. (IKA) - "Život i djelo službenice
Božje Marije Krucifikse Kozuliæ i Družba sestara Presvetog
Srca Isusova" naziv je programa i izložbe predstavljenog u
srijedu 13. kolovoza u Atriju hotela Kaštel u Crikvenici.
Središnje predavanje o povijesnom razvoju Družbe i
djelovanju utemeljiteljice Družbe održala je postulatorica
kauze s. Dobroslava Mlakiæ.
Javnosti je manje poznata uloga koju grad Crikvenica ima u
povijesti Družbe te je s. Dobroslava okupljene upoznala s
pojedinostima iz života buduæe blaženice i osnivanjem
Družbe u tome primorskom gradu.
"Prve su sestre stigle 1920. godine, a od 1927. u Crikvenici
su našle trajno boravište. One su se u ovom gradu morale ne
samo izboriti za osamostaljenje, nego i svoj nacionalni i
redovnièki identitet."
Naime, Prvi svjetski rat usporio je razvoj Družbe, a u
vrijeme D' Annuncijeve okupacije Rijeke 1919. sestre
Hrvatice morale su 15. svibnja 1920. napustiti Rijeku i
prebjeæi u Crikvenicu, koja je tada bila na podruèju
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te na otok Krk, rekla je
s. Dobroslava. Rijeka je u to vrijeme Rimskim sporazumom
1924. pripojena Italiji i sestrama je bilo onemoguæeno vratiti
se u Rijeku kako zbog društvenih, tako i crkvenih prilika s
talijanske strane.
U takvim prilikama i borbi za opstanak s posljedicama
izbjeglištva, nesigurnosti i siromaštva najveæi podupiratelji
bili su im crikvenièki župnik mons. Antun Rigoni i
književnik Vladimir Nazor. Nazor æe postati veliki
dobroèinitelj i prijatelj sestrama, a Rigoni je sam sebe
nazvao "duhovnim starateljem sestara", rekla je postulatorica.
"Providonosno je bilo to što je Vladimir Nazor 1920. godine
imenovan ravnateljem djeèjeg Ladislavova Doma u
Domovinske vijesti
ika
Crikvenici u samostanskom zdanju pavlina. U dosluhu sa
župnikom Rigonijem prihvatio je i zaposlio nekoliko
izbjeglih sestara iz Rijeke, a druge su otišle u Risiku."
Meðutim, naišle su na poteškoæe u tom svom radu jer je iz
Uprave za socijalnu skrb iz Zagreba stigla odredba da ih se
zamijeni sa zagrebaèkim milosrdnicama.
"Tada su se opet Nazor i Rigoni zauzeli za njih, ali sestre su
morale privremeno napustiti Crikvenicu i otiæi u bolnicu
Sestara milosrdnica u Zagreb gdje ih je redovito posjeæivao
Nazor koji je kasnije isposlovao njihov povratak u
Crikvenicu", rekla je s. Dobroslava. Dodala je kako je cijelo
vrijeme Nazor pomagao sirotištu koje su vodile u Risiki.
Godine 1927. sestre su uz podršku mons. Rigonija kupile
kuæu u Crikvenici i iste godine otvorile sirotište i zabavište
te domaæinsku školu. Buduæi da zbog politièkih prilika nisu
mogle nastaviti suradnju sa svojom središnjicom u Rijeci,
godine 1934. senjski ordinarij ponovno ih je crkveno
priznao, što je bilo jedino moguæe rješenje koje nije diralo
niti mijenjalo karizmatsko utemeljenje Družbe.
Crikvenica je, dodaje s. Dobroslava, do 1971. bila središte i
kuæa formacije generacija mladih sestara i dugo æe biti
poznata pod nazivom "crikvenièke sestre".
"U vrijeme II. svjetskog rata sestrama je u sirotište u
Crikvenici stigao i kardinal Alojzije Stepinac koji im je
upuæivao djecu iz sabirnih logora, meðu kojima je bilo i
židovske djece, a crikvenièki Židovi to su potvrdili i
pismenom zahvalom i materijalnom potporom sirotištu, kako
stoji u dokumentaciji Družbe."
U doba komunistièke vlasti sestre se opet bore za opstanak i
preuzimaju rad u crkvenim ustanovama, dok su na
šezdesetak župa vodile domaæinstva, katehizirale djecu i
vodile crkveno pjevanje u Senjsko-modruškoj i Poreèkopulskoj biskupiji, a od 1969. i Rijeèko-senjskoj u koju spada
i Crikvenica.
U tijeku Domovinskog rata vrata samostana otvorile su
izbjeglicama i prognanicima, a brojnim djevojèicama
omoguæile osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. "Družba
danas ima 111 sestara koje nastoje slijediti karizmu svoje
utemeljiteljice Marije Krucifikse Kozuliæ i djeluju u šest
hrvatskih biskupija i u Italiji", zakljuèila je s. Dobroslava.
Dio te povijesti predstavljen je na izložbi èiju su koncepciju
panoa osmislili s. Dobroslava i s. Lidija Turiæ, a dizajn
izradio rijeèki umjetnik Branko Leniæ. Èetiri panoa slijede
kronološki život i djelo utemeljiteljice Družbe, peti
predstavlja povijesni razvoj Družbe Presvetog Srca Isusova,
šesti otkriva pojedinosti o dolasku sestara u Crikvenicu, a
sedmi predstavlja djelovanje sestara poslije II. svjetskog
rata. Na osmom se mogu vidjeti detalji o djelovanju sestara u
inozemstvu i slobodnoj Hrvatskoj, dok je posljednji uvid u
formaciju mladih generacija Družbe koja su nada i
buduænost Crkve i našeg naroda, istaknula je postulatorica.
Izložba je znak zahvale za dobrotu i ljubav koju
Crikvenièanima upuæuju sestre, rekla je vrhovna glavarica
Družbe s. Nives Stubièar, govoreæi o važnosti podrške koju
su sestre dobile od Crikvenièana u teškim povijesnim
trenucima. Njoj i sestrama zahvalio je mons. Dinko Popoviæ,
dok je program animirao zbor crikvenièke župe Uznesenja
Djevice Marije.
Papa Franjo uputio brzojav predsjedniku Josipoviæu
Vatikan, 14.8.2014. (IKA) – Na putu prema Južnoj Koreji u
srijedu 13. kolovoza papa Franjo je zrakoplovom preletio
Hrvatsku,
Sloveniju,
Austriju,
Slovaèku,
Poljsku,
Bjelorusiju, Rusiju i Kinu.
Ulazeæi u zraèni prostor svake od tih zemalja, papa Franjo je
iz zrakoplova uputio pozdravne brzojave njihovim
predsjednicima.
U brzojavu predsjedniku Ivi Josipoviæu, papa Franjo napisao
je: "Leteæi preko Vaše zemlje na svoj pastoralni pohod
Koreji, srdaèno pozdravljam Vašu Ekselenciju i sve Vaše
graðane. Zazivam Božji blagoslov na cijeli narod, i molim
svemoguæega Boga da vas sve blagoslovi mirom i
blagostanjem".
.
.
Aktivnosti Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije za
pomoæ stanovnicima poplavljenih podruèja
Tjedne koordinacije u svrhu kvalitetnog prikupljanja i
raspodjele humanitarne pomoæi stanovnicima pogoðenima
poplavom na podruèju županjske Posavine
Osijek, 14.8.2014. (IKA/TU) - Na inicijativu Caritasa
Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije redovito se održavaju
tjedne koordinacije u svrhu kvalitetnog prikupljanja i
raspodjele humanitarne pomoæi stanovnicima pogoðenima
poplavom na podruèju županjske Posavine. Koordinacije se
održavaju u Opæini Drenovci, a sudjeluju predstavnici
Vukovarsko-srijemske županije, naèelnici poplavljenih
opæina, župnici poplavljenih župa, glavni imam, predstavnici
Ministarstva socijalne politike i mladih, Centra za socijalnu
skrb te predstavnici Crvenog križa i Caritasa.
Osim nabavke hrane i drugih potrepština za svakodnevni
život, u suradnji s naèelnicima i župnicima s poplavljenih
podruèja, zakljuèeno je da je prioritet nabava bijele tehnike,
na èemu Caritas Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije sada
intenzivno radi. Tamošnjim stanovnicima bit æe kupljeni
novi zamrzivaèi, štednjaci na struju, plin ili drva, hladnjaci,
perilice rublja, a sve ovisno o potrebama pojedinog
kuæanstva.
Takoðer, Caritas Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije putem
stalnog projekta za pomoæ stradalima od poplave "Ljubav
uvijek naðe put" u planu ima i pomoæi u obnovi kuæa I. i II.
kategorije ošteæenja, obnovi infrastrukture, nabavci
namještaja, drva za ogrjev, zimnice, sadnog sjemena, stoke,
peradi, poljoprivrednih strojeva, alata, kao i sredstvima
Zaklade Dr. Nikola Dogan.
Na raèunu Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije za
poplavljena podruèja do danas je prikupljeno 9.090.287,20
kn koji æe biti utrošeni na kupovinu hrane, higijenskih
potrepština i ostalih predmeta projekta "Ljubav uvijek naðe
put".
Od svibnja je u Caritasovim skladištima prikupljeno 80 tona
hrane, 89 kubika vode, 87 tona odjeæe i obuæe, 28 tona
higijenskih potrepština, raznovrsni namještaj, sijeno,
graðevinski materijal, alati i drugi oblici materijalne pomoæi
koji su mrežom Caritasa podijeljeni ljudima u potrebi.
Pozivaju se svi koji su u moguænosti da pružanjem
materijalne, duhovne i psihološke pomoæi pridonesu
normalizaciji i uspostavi redovitog života stanovnika
županjske Posavine. Za sve informacije donatori se mogu
obratiti na brojeve telefona 031/253-910 i 031/253-929.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
3
Domovinske vijesti
Misa bdjenja u najstarijoj rijeèkoj župnoj crkvi
Ne smijemo se umoriti istièuæi važnost njegovanja duhovne i
vjernièke budnosti, upozorio nadbiskup Devèiæ
Rijeka, 14.8.2014. (IKA) - Rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ
predvodio je u èetvrtak 14. kolovoza u najstarijoj rijeèkoj
župnoj crkvi, Uznesenja Blažene Djevice Marije, misu
bdjenja u povodu blagdana Velike Gospe.
"Na temelju arheoloških ostataka koji se nalaze oko tornja, a
dijelom vjerojatno i ispod sadašnje crkve, možemo zakljuèiti
da se ovdje Marija štovala veæ od antièkih vremena, možda
od 5. st. kada je na koncilu u Efezu proglašena Bogorodicom
što je potaknulo snažno širenje marijanske pobožnosti meðu
kršæanskim pukom." Sve do osnutka Rijeèke biskupije
godine 1925. i Prvostolnog kaptola tri godine kasnije, u ovoj
je crkvi bilo sjedište Zbornog kaptola s arhiðakonom na èelu,
rekao je nadbiskup Devèiæ. Dodao je kako je samu crkvu
narod nazivao "Vela crkva" te da je 1925. godine trebala
postati katedralom, no prvi rijeèki biskup, iz njemu poznatih
razloga, odabrao je crkvu Sv. Vida.
Govoreæi o znaèenju bdjenja, nadbiskup je istaknuo kako
nam ono u svijest doziva budnost s kojom vjernici trebaju iæi
u susret dogaðaju koji se slavi. "Ta budnost osobito je
potrebna danas kada je sve prisutnija tendencija da se
vjerske blagdane i slavlja profanizira dodavanjem svjetovnih
sadržaja ili ih se pretvori u svjetovna slavlja", upozorio je
rijeèki nadbiskup.
U vremenu kada nas toliko toga uspavljuje i odvraæa od
bitnoga, posebno bitnoga od naše vjere, ne smijemo se
umoriti istièuæi važnost njegovanja duhovne i vjernièke
budnosti, istaknuo je mons. Devèiæ. Govoreæi o èitanju iz
Prve knjige ljetopisa koja opisuje sveèani prijenos Kovèega
Gospodnjeg u šator koji je kralj David u Jeruzalemu razapeo,
istaknuo je kako se i Marija usporeðuje s tim Kovèegom
Saveza. "Izraelcima je bio posebno svet jer su u njemu
èuvani znakovi Saveza što su ga njihovi oèevi sklopili s
Bogom na Sinaju, a u osobi Isus Kristu sklopljen s cijelim
èovjeèanstvom, zaèetim i roðenog od Djevice Marije."
Otajstvo utjelovljenja Isusa Krista s kojim je Bog poèeo
ostvarivati dugo pripremani plan našeg spasenja, neraskidivo
je povezano i s njezinim uznesenjem na nebo, poruèio je
nadbiskup Devèiæ, dodajuæi kako je njeno uznesenje ujedno
jamstvo nama da æemo uskrsnuti. "Želimo li stiæi u slavu u
koju je Marija ušla, moramo se truditi ovdje živjeti kako je
ona živjela. A ona je u svom životu bez zadrške prihvaæala i
vršila Božju volju."
Konaèni Božji poziv nama je da se pridružimo Mariji u
njezinoj slavi, a to možemo ostvariti samo ako poput nje i
Isusa slušamo Božju rijeè i vršimo je. "U svijetu u kojem nas
sa svih strana zaglušuju tolike rijeèi i poruke, neophodno je
doista bdijeti i svjesno se truditi u toj buci èuti, razumjeti i
prihvatiti Božju rijeè. To nije moguæe bez traženja i
stvaranja prostora tišine i sabranosti u svakodnevnom
životu, kako u našim kuæama i stanovima, tako i èestim
zalaženjem u naše crkve koje nam nude taj prostor",
zakljuèio je nadbiskup Devèiæ.
Po završetku misnoga slavlja predstavljeni su novi župni
upravitelj vlè. dr. Marijo Tomljanoviæ i župni vikar
Tomislav Miletiæ. S njima æe i dalje u župi djelovati i
studenski kapelan Velimir Martinoviæ.
"Možemo reæi da od dokinuæa Zbornog kaptola nije toliko
sveæenika bilo na usluzi u ovoj drevnoj crkvi. Svi su oni
mladi i poletni, a vi ih pratite svojim molitvama i svakom
pomoæi i podrškom", poruèio je nadbiskup i potaknuo
vjernike na redovito sudjelovanje na misama i na sakramentu
ispovijedi.
4
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Susret nadbiskupa Barišiæa i provincijala Šarèeviæa
Razgovarali su o radu kapucinskog samostana na Pojišanu u
Splitu i o zajednièkim pastoralnim inicijativama na toj
splitskoj župi, èiji su vjernici povjereni upravo kapucinima
koji su èuvari toga staroga Gospina svetišta više od 100
godina
Split, 14.8.2014. (IKA) - U Nadbiskupskom ordinarijatu u
Splitu u èetvrtak 14. kolovoza splitsko-makarski nadbiskup
Marin Barišiæ susreo se s fra Jurom Šarèeviæem,
novoizabranim
provincijalnim
ministrom
Hrvatske
kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandiæa. Fra
Jure Šarèeviæ u posjetu je braæi u kapucinskom samostanu i
svetištu Gospe od Pojišana u Splitu, a sudjelovat æe i na
proslavi svetkovine Velike Gospe koja se u tom starom
splitskom svetištu slavi stoljeæima, a prepoznatljiva je po
velikoj tradicionalnoj procesiji od katedrale Sv. Dujma do
pojišanske crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Provincijal Šarèeviæ ukratko je nadbiskupa Barišiæa upoznao
s aktualnim stanjem u Provinciji kao i s buduæim projektima
i izazovima s kojima se kapucini susreæu. Razgovarali su o
radu kapucinskog samostana na Pojišanu u Splitu, a
izmijenili su i razmišljanja i prijedloge o zajednièkim
pastoralnim inicijativama na splitskoj župi Gospe od
Pojišana, èiji su vjernici povjereni upravo kapucinima koji
su èuvari toga starog Gospina svetišta više od 100 godina.
Nadbiskup je istaknuo kako je rad splitskih kapucina
prepoznatljiv, ne samo na župnoj razini, veæ i u cijelom
gradu. Kao uspomenu na susret, fra Jure nadbiskupu je
darovao "Kapucinski misal".
Fra Jure Šarèeviæ veæ je od godine 1994., dva mandata
uzastopno, obnašao službu provincijala Hrvatske kapucinske
provincije, no na toj službi zatekao ga je 2000. godine izbor
za Generalnog definitora Reda manje braæe kapucina. Tu
službu takoðer obnašao dva mandata. Na 17. provincijalnom
kapitulu Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda
Bogdana Mandiæa u srpnju 2014. godine, ponovno je izabran
za provincijalnog ministra.
Zlatni jubilej prvih redovnièkih zavjeta
Rijeka, 14.8.2014.
(IKA) - Generalni vikar Rijeèke
nadbiskupije mons. Emil Svažiæ predvodio je u èetvrtak 14.
kolovoza u samostanu Družbe Presvetog Srca Isusova na
Drenovi misu u povodu proslave zlatnog jubileja prvih
redovnièkih zavjeta s. Bonislave Vrdoljak, s. Tadeje Nikoliæ
i s. Vinke Pauliæ.
U propovijedi istaknuo je da su jubileji znak sjeæanja na
proteklo vrijeme, ali i izazov za buduænost te duhovna
obnova. Prije pedeset godina sestre jubilarke zavjetovale su
se na zavjete siromaštva, èistoæe i poslušnosti i ti isti zavjeti
putokaz su i danas kako slijediti Isusa. Govoreæi o zavjetima
u konkretnoj zajednici, Družbi Presvetog Srca Isusova, i
karizmi koja je osobito usmjerena na odgoj siromašne djece i
mladeži, mons. Svažiæ naglasio je kako su se kroz povijest i
zbog politièkih prilika sestre morale prilagoðavati i svoje
djelovanje proširiti na karitativnu djelatnost i služenje u
župama, no danas se opet vraæaju na put koji je
utemeljiteljica Marija Krucifiksa Kozuliæ zacrtala.
Utemeljiteljica Družbe u potpunosti se bila posvetila
odgojno-pastoralnom radu sa siromašnom i napuštenom
djecom i mladeži kako bi im se vratilo ljudsko i kršæansko
dostojanstvo, a sestre danas vode Uèenièki dom na Pomeriju
koji nosi ime utemeljiteljice, podsjetio je generalni vikar. Po
završetku misnoga slavlja èestitao je slavljenicama 50.
godina redovništva, zaželjevši im nove jubileje u
redovnièkoj zajednici.
Domovinske vijesti
ika
Pogreb preè. Marka Pišoniæa, sveæenika Požeške
biskupije
Obrede i misu zadušnicu u Davoru predvodio biskup Antun
Škvorèeviæ
Davor, 14.8.2014. (IKA) - Na mjesnom groblju u Davoru
požeški biskup Antun Škvorèeviæ predvodio je 14. kolovoza
sprovodne obrede preè. Marka Pišoniæa, kanonika Stolnog
kaptola sv. Petra u Požegi i župnika župe sv. Antuna
padovanskoga u Daruvaru, koji je iznenada preminuo 12.
kolovoza u pakraèkoj bolnici. Na sprovodu je sudjelovao i
bjelovarsko-križevaèki biskup Vjekoslav Huzjak, kanonici
Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, oko 150 sveæenika te
pokojnikova rodbina kao i brojni vjernici iz župe sv. Antuna
Padovanskog u Daruvaru i iz drugih župa gdje je službovao.
Nakon naviještene rijeèi sv. Apostola Pavla Rimljanima,
biskup je održao homiliju u kojoj je rekao: "Sve nas je
duboko potresla vijest o nagloj smrti preè. Marka Pišoniæa…
S razlièitih ljudskih polazišta i motrišta pokušavali smo
prošla dva dana jedni drugima tumaèiti razloge njegova
odlaska s ovoga svijeta i pri tom smo uglavnom ostali u
nedoumici i nemoæi. Èinjenica njegova preminuæa kao i
svake druge smrti nadilazi naša shvaæanja i racionalne
pristupe. No, najtužnije bi bilo dopustiti da ovaj oproštaj
bude trenutak izgubljene nade i utjehe. Zajedno s vama
prihvaæam izazov vjere koji nam je uputio sv. Pavao u
Poslanici Rimljanima. Apostol nas u naviještenom ulomku
uvjerava kako je pri tumaèenju smrti odreðenog vjernika
najrazložnije imati za polazište Isusovu smrt i onu Božju
ljubav kojom nas je on na križu prigrlio, èijim smo
dionicima postali u svetom krštenju i s njime se tako duboko
životno združili da nas od njega ništa ne može rastaviti, pa ni
naša vlastita smrt. Ona je tada odlaganje svega prolaznoga i
raspadljivoga, odijevanje besmrtnosti koju nam samo ljubav
može darovati. U toj utjehi Isusove ljubavi na križu sva je
nada ovog oproštaja.", zakljuèio je biskup.
Potom je predstavio pokojnikov život. Marko Pišoniæ roðen
je 18. studenoga 1948. u Davoru, zareðen je za sveæenika 24.
lipnja 1973. u Zagrebu. Kao mladomisnik imenovan je
duhovnim pomoænikom u župi Resnik a 1974. povjerena mu
je uprava župe Donja Kupèina, 1979. preuzeo je župu
Šišljaviæ te u to vrijeme ujedno obnašao i službu dekana
Pokupskoga dekanata. Proživio je teške godine
domovinskog rata u karlovaèkom kraju èije su se posljedice
oèitovale i u ozbiljnoj bolesti koju je pretrpio. Godine 1994.
imenovan je poèasnim kanonikom Prvostolnog kaptola
zagrebaèkog. Nakon utemeljenja Požeške biskupije, u
kolovozu 1998. inkardiniran je u novu mjesnu Crkvu i
zapoèeo u njoj djelovati kao župnik u Brodskom Stupniku.
Iduæe 1999. godine imenovan je župnikom u Pakracu a
2001. za arhiðakona Zapadno-slavonskog arhiðakonata i
èlana Prezbiterskog vijeæa te Zbora savjetnika Požeške
biskupije. Bilo mu je povjereno da 2007. kao privremeni
ravnatelj Katolièke klasiène gimnazije u Virovitici pripravi
sve što je potrebno za poèetak njezina djelovanja. Te iste
2007. godine razriješen je župnièke službe u Pakracu te je
imenovan župnikom župe sv. Terezije Avilske u Požegi a
potom i kanonikom požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra,
preuzimajuæi službu kanonika pokornièara u katedrali. Pored
toga obnašao je službu biskupova povjerenika za bogoslove i
ðakone. Godine 2008. imenovan je za dekana Požeškog
dekanata i u novom mandatu za èlana Prezbiterskog vijeæa i
Zbora savjetnika Požeške biskupije. Iz Požege je 2010.
premješten u Buèje a potom 2013. imenovan za župnika
nove župe sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru, èije je
zahtjevno stanje gradnji i poèetka odvojenog pastoralnog
rada tražilo veæe napore nego li su njegove snage te je
zamolio manju župu, rado prihvativši imenovanje za župnika
u Brodskom Stupniku. Dana 11. kolovoza 2014. vedroga
duha sudjelovao je na èinu primopredaje župe i zadržao se u
razgovoru sa sveæenicima Novokapelaèkoga dekanata, da bi
vraæajuæi se u Daruvar osjetio bolove, stigao u župni dom,
zatražio hitnu pomoæ koja ga je odvezla u pakraèku bolnicu
gdje je u veèernjim satima preminuo u 66. godini života i 42.
godini sveæeništva.
U osvrtu na život i smrt preminulog sveæenika biskup je
istaknuo: "Iznenadni odlazak preè. Marka Pišoniæa s ovoga
svijeta sve nas je ispunio velikom tugom. Još smo minulih
dana, napose na proslavi blagdana sv. Lovre u Požegi, imali
prigodu osjetiti raspoloženje s kojim je želio djelovati u
Brodskom Stupniku, gdje je zapoèeo svoje služenje nakon
inkardinacije u Požešku biskupiju 1998. godine, radujuæi se
njegovu nastavku. Najveæim dijelom iselio se iz Daruvara
minuloga 11. kolovoza i naselio u Stupniku, ali je njegovoj
selidbi Božja Providnost dala konaèno usmjerenje: Odlazak
s ovoga svijeta u vjeènost." Pred svakim novim pastoralnim
zadatkom oèitovao je spremnost, pokatkad i veæu od tereta
koji je uspijevao nositi. U prve godine povijesnoga hoda
naše mlade Požeške biskupije ugradio je svoju sveæenièku
ljubav, vjernost i žrtvu kao dragocjeni zalog buduænosti
Isusova djela u hrvatskom narodu kojeg je osobitom
iskrenošæu volio i to iskazivao u odnosu prema
jednostavnom
slavonskom
èovjeku,
materijalno
osiromašenom ali Bogu vjernom, duhovno bogatom i
ponosnom, istaknuo je biskup.
Uime kanonika Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi rijeèi
oproštaja izrekao je Matija Jurakoviæ, pakraèki župnik,
spomenuvši kako ga prijateljstvo s pokojnim sveæenikom
Markom veže još iz studentskih dana u zagrebaèkoj
Bogosloviji te je rekao: "Uz prirodnu inteligenciju, Bog mu
je dao duh pronicljivosti, vedru narav te uvijek bio dobro
raspoložen i veseo osobito kad bi se trebalo zauzeti za Božje
istine i dobrobit Hrvatske, pokazujuæi izrazit osjeæaj za
istinu, pravednost, rodoljublje i domoljublje. Radosno je
živio svoje sveæeništvo, iskreno volio svoje župljane i s
posebnim žarom radio s djecom i mladima". Rijeèi oproštaja
izrekao je i pleternièki župnik Antun Æorkoviæ kao
dugogodišnji prijatelj pokojnog sveæenika Marka, prisjetivši
se dana koje je proveo s njime u sjemeništu na Šalati,
zagrebaèkoj Bogosloviji, istaknuvši radosne dane
sveæenièkog reðenja i mlade mise te prvih sveæenièkih
službi. Spomenuo je iskreno prijateljstvo koje su njegovali
tijekom mnogih godina, raspoloženje s kojim je preè. Marko
uvijek dolazio u sveæenièko društvo. Uime župljana župe sv.
Antuna Padovanskog u Daruvaru oproštajne rijeèi izrekao je
bogoslov Tomislav Saniæ i spomenuo: "Svojim naèinom
života pokazali ste nam kako biti ponizan, jednostavan i
skroman, a nadasve susretljiv. Radost na vašem licu,
razboritost i mudrost koja vas je resila ostat æe nam u trajnoj
uspomeni."
Nakon sprovoda slijedila je misa zadušnica u davoraèkoj
župnoj crkvi koju je predvodio biskup Škvorèeviæ a u
koncelebraciji bio je biskup Huzjak i stotinjak sveæenika. Na
poèetku slavlja biskup je spomenuo da je pokojni sveæenik
Marko kršten i krizman u toj crkvi, da je tu imao mladu misu
te èesto na tom oltaru slavio Isusovu žrtvu ljubavi kojom je
pobijedio smrt. Pozvao je nazoène da sada toj istoj žrtvi
Isusove ljubavi povjere život i smrt preminulog sveæenika.
.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
5
Domovinske vijesti
Uoènica Velike Gospe u Kloštru
Kloštar, 14.8.2014. (IKA) - U predveèerje svetkovine
Velike Gospe, 14. kolovoza, požeški biskup Antun
Škvorèeviæ predvodio je sveèano euharistijsko slavlje u
Kloštru nedaleko Slavonskog Kobaša, najstarijem
marijanskom svetištu Požeške biskupije. Kazao je
vjernicima kako su od davnine mnoštva za Veliku Gospu
dolazila u Kloštar posvjedoèiti svoju odanost Isusovoj Majci.
Kazao je da su oni veèeras dio toga povijesnoga pobožnog
hrvatskog, slavonskog mnoštva koji mu dodaje novi žar i
upuæuje nove vapaje. Istaknuo je da je na Veliku Gospu u
Požeškoj biskupiji Dan obitelji te ih je pozvao da osobitim
raspoloženjem vjere mole na tako veliku nakanu, ali da u
svoju molitvu ukljuèe i patnje mnogih ljudi koji trpe zbog
rata u Iraku, Svetoj Zemlji i Ukrajini te da mole za mir.
U homiliji biskup je podsjetio kako je èovjek tijekom
povijesti nastojao izgraðivati sustave vrijednosti po kojima
je humanizirao svoje postojanje. Spomenuo je da nas pisac
Prve Knjige Ljetopisa u današnjem prvom èitanju izvješæuje
kako je kralj David smatrao da u središte tih nastojanja treba
postaviti ustanovu Božje prisutnosti i blizine meðu svojim
narodom, te je sveèano u hram unio Kovèeg saveza s
ploèama Zakona. Dodao je da u evanðelju Isus proglašava
blaženima one koji Božju rijeè slušaju i vrše, te na taj naèin
postavlja Božju prisutnost u èovjeku kao najvažniju
sastavnicu njegova života. Kazao je kako nam je danas pred
oèima Marija koja je prispjela k punini ostvarenja svoga
ljudskog postojanja, uznesena u puno zajedništvo Božjeg
života upravo tim putem. Ustvrdio je da je drama našega
suvremenog društva upravo u tome što u javne vrijednosne
sustave nije ugraðena Božja prisutnost kao prva i najvažnija
sastavnica po kojoj sve druge dobivaju svoje istinsko
znaèenje u služenju èovjeku te se založio za to da
hodoèasnici nazoèni u kloštarskom svetištu po Marijinu
uzoru otvore prostore srca Božjoj rijeèi i sa svom
ozbiljnošæu i dosljednošæu nastoje po njoj osobno živjeti i
svjedoèiti je u obitelji i javnom životu. Pozvao ih je da ne
budu žrtve onih sustava koji ne raèunaju s Bogom te ne
promièu èovjeka u njegovu cjelovitom dostojanstvu a koji se
nerijetko na agresivan naèin nameæu putem medija i na
druge naèine.
Oslanjajuæi se na rijeèi sv. Pavla u Prvoj Poslanici
Korinæanima o odijevanju našega raspadljivoga u
neraspadljivo, smrtnoga u besmrtno, biskup je kazao kako se
u nama to poèinje dogaðati po Kristovu krsnom zahvatu u
naše biæe snagom njegova pobjednièkog Duha i trajno
ostvaruje po prisutnosti Božje rijeèi u nama i životu po njoj.
Podsjetio je da na svetkovinu Uznesenja Marijina Požeška
biskupija slavi Dan obitelji te je ustvrdio kako brojne rastave
brakova u Hrvatskoj na svoj naèin svjedoèe da raspadljivost
zauzima sve više maha u našem društvu te kako je potrebno
moliti i djelovati da u srcima mladih ljudi koji ulaze u brak
ne zavlada praznina ili sebiènost i zloæa koja razara na
pojedinaènoj i zajednièkoj razini, nego svjetlo i snaga Božja
po kojoj se osobno i meðusobno živi iskustvo
neraspadljivosti, predokus konaène punine u koju je ušla
Marija svojim uznesenjem. Potaknuo je hodoèasnike da
otiðu svojim kuæama i snažnije u obitelj unesu zajednièku
molitvu po kojoj æe Bog biti prisutniji svojim svjetlom i
snagom u životima braènih drugova. Povjerio je Mariji da i
ona moli s njima za pojedinaènu, braènu i obiteljsku
neraspadljivost.
Nakon poprièesne molitve održana je služba svjetla i
pohvala Mariji, koju je biskup zakljuèio èinom predanja
Isusovoj Majci. Potom je u crkvi izloženo Presveto Otajstvo
te je slijedilo noæno klanjanje s programom pobožnosti koju
je predvodila župa Oriovac na èelu sa svojim župnikom.
6
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Predstavljena monografija "Katedrala Gospe Velike u
Dubrovniku"
Dubrovnik, 14.8.2014. (IKA) - Monografija "Katedrala
Gospe Velike u Dubrovniku" predstavljena je uoèi blagdana
zaštitnice i u sklopu programa 65. Dubrovaèkih ljetnih igara
14. kolovoza u dubrovaèkoj katedrali. To vrijedno
znanstveno djelo od 492 stranice predstavili su katedralni
župnik dr. don Stanko Lasiæ, glavna urednica monografije
dr. Katarina Horvat-Levaj, recenzent dr. Joško Belamariæ,
dr. Ivica Prlender i Željka Èorak. Glavni pokretaè projekta
izdavanja monografije župnik Lasiæ rekao kako je katolièka
vjera gradila taj Grad, pa i tri katedrale. "Dubrovèani su
imali povlasticu i zanos graditi èak tri katedrale na istom
mjestu. Svaki se put iznova, u skladu s arhitektonskim
trendovima i graditeljskim moguænostima, tada vodeæim u
svijetu, ovaj Grad od kamena i sunca htio iznova zaodjenuti
najboljom haljinom nove crkvene kraljice. Svaka je
dubrovaèka katedrala bila svaki put veæa, èvršæa,
velièanstvenija, svaki put drukèija. No, svaki je put bila
trobrodna, s kupolom, prekrivena olovom, svaki put s
krstionicom, s velikim oltarom, s korom i katedrom za
svojega pastira", rekao je dr. Lasiæ. Sada trebamo biti
dostojni naših predaka i voljeti je još više jer više o njoj
znamo, naglasio je katedralni župnik i dodao da, ako se
izgubi vjerska funkcija katedrale zbog koje je ona sagraðena
i èemu služi veæ 14 stoljeæa, postat æe avet, muzejska
dvorana, spomenik prošlosti, a ne svjedok vjere i sadašnjosti.
Dr. Belamariæ posebno je govorio o romanièkoj katedrali èiji
se ostaci, s bogatim oslicima, nalaze ispod sadašnje barokne
katedrale. Istaknuo je kako katedrala nema ni poèetka ni
kraja, da je graðena tako da jedna faza ulazi u drugu, da su
se projektanti i graditelji samo nastavljali na prethodno
napravljeno, što je danas nezamislivo. Urednica dr. HorvatLevaj, uz iskrene zahvale svima koji su pomogli da se
ostvari jedna takva monografija, dala je pregled tema i
autora koji su ih istražili. Zadržala se na interpretaciji
barokne katedrale o kojoj su postojala brojna neriješena
pitanja, a dio kojih je, upravo u istraživanjima za
monografiju, razriješen. Napomenula je i kako je jedna ekipa
istraživaèa bila i u Italiji i istražujuæi tamošnje katedrale
došla do zakljuèka kako dubrovaèka katedrala ima znaèajno
mjesto u talijanskoj arhitekturi, a u Hrvatskoj je ona
jedinstveni spomenik koji nema paralele. Dr. Prlender
osvrnuo se na višestoljetna nastojanja oko gradnje i
ureðivanja katedrale, "Velike Gospoðe" kako je naziva
Marin Držiæ, te podijelio s okupljenima sjeæanje na trenutak
kada je 1979. bio svjedok prvih ulazaka sondom u podzemlje
sadašnje katedrale, a rezultati onoga što je naðeno ispod
katedrale doveli su do toga da je cijeli rani srednji vijek
njezine povijesti trebalo ispisati drukèije. Spomenuo je i
kako kroz povijest dubrovaèka katedrala nije bila samo
liturgijski prostor nego i prostor društvenosti u kojoj su se
izvodili plesovi i koncerti za važne goste Dubrovaèke
Republike. Iz današnje perspektive odvojenosti Crkve i
države to je teško razumjeti. Umirovljena djelatnica Instituta
za povijest umjetnosti Èorak posvjedoèila kako je tijekom
njezinih 50 godina rada uvijek postojalo jako zanimanje
struke za dubrovaèke katedralu, a ova monografija od 3 i pol
kilograma rijeèi i slika predstavlja 1500 godina ne samo
katedrale, nego i Grada.
Katedralni župnik na kraju je podijelio zahvalnice
najzaslužnijima za izdavanje monografije: urednici Katarini
Horvat Levaj, Institutu za povijest umjetnosti, Ministarstvu
kulture Republike Hrvatske, Ivanu Viðenu i Ivi Grbiæu.
Velièanstvena monografija, kako je reèeno na predstavljanju,
gotovo da predstavlja još jednu novu katedralu.
U programu predstavljanja sudjelovali su Mješoviti
ika
katedralni zbor pod ravnanjem Margit Cetiniæ i klapa
Subrenum pod vodstvom Krešimira Magdiæa, a
moderatorica veèeri bila je Mirjana Kaznaèiæ. Predstavljanju
je nazoèio i dubrovaèki biskup Mate Uziniæ.
Izdavaèi monografije su Gradska župa Gospe Velike i
Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba. Objavljivanje
knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
sporta, Ministarstvo kulture, Zaklada Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti i Grad Dubrovnik.
Autori tekstova su: Miho Demoviæ, Igor Fiskoviæ, Katarina
Horvat-Levaj, Marin Ivanoviæ, Jelena Ivoš, Vjera Kataliniæ,
Vinicije B. Lupis, Milan Pelc, Daniel Premerl, Radoslav
Tomiæ, Stanislav Tuksar, Ivan Viðen, Danko Zeliæ, autor
fotografija Paolo Mofardin. Uz arhitekturu katedrale u knjizi
se nalazi takoðer pregled glazbene baštine, liturgijskoga
posuða, vrijednih knjiga, zavjetnoga nakita, Moænika
(riznice), glavnoga i boènih oltara, slikarstva, kiparstva,
liturgijskoga tekstila te tijeka istraživanja i obnove tijekom
osamdesetih godina prošloga stoljeæa èime se ova knjiga
približila tome da postane jedna enciklopedija dubrovaèke
katedrale. Na kraju knjige nalazi se opsežan katalog svih
umjetnièkih djela koja se u katedrali nalaze, kronologija s
regestom najvažnijih arhivskih dokumenata, popis literature
i arhivskih izvora, bibliografija i kazala. Knjiga donosi i
razne arhitektonske nacrte i bogato je ilustrirana
fotografijama u boji.
Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (1671. - 1713.)
zauzima istaknuto mjesto meðu hrvatskim katedralnim
graðevinama. Nastala u obnovi grada nakon potresa 1667.
godine, monumentalna barokna trobrodna bazilika s
kupolom na jedinstven naèin sjedinjuje visoke estetske
standarde dubrovaèkog naruèitelja i rimskog projektanta, ali
i pojedinih voditelja gradnje iz Rima, sa Sicilije te iz
Dubrovnika. Jednako je važna i visokokvalitetna unutrašnja
oprema - mramorni oltari naruèivani u Napulju, Carrari i
Genovi, te brojne slike talijanskih, flamanskih i dubrovaèkih
slikara - a poseban fenomen predstavlja Moænik katedrale s
gotovo dvjesto relikvijara, nastalih od 10. do 21. stoljeæa.
Baroknoj katedrali prethodile su starije graðevine kasnoantièka/bizantska i romanièka - èiji arheološki istraženi
ostaci, freske i fragmenti kamene plastike svjedoèe o visokoj
umjetnièkoj razini nestalih crkava.
Monografija je nastala uz 300. obljetnicu barokne katedrale,
a u planu je izdavanje monografije i na engleskom jeziku
tako da æe se s ljepotom i poviješæu dubrovaèke stolne crkve
lakše moæi upoznati i svjetska javnost.
Svetkovina Uznesenja Marijina u Hvaru
Hvar, 15.8.2014.
(IKA) – Velika Gospa sveèano je
proslavljena 15. kolovoza u katedralnoj župi Sv. Stjepana I.,
pape i muèenika u Hvaru. Misno slavlje u ispunjenoj
katedrali predvodio je katedralni župnik Mili Plenkoviæ.
Asistirali su bratimi bratovštine sv. Nikole odijeveni u svoje
tunike. U homiliji župnik Plenkoviæ podsjetio je na razloge
slavlja svetkovine Uznesenja Marijina, ustvrdivši pritom
kako odreðeni vjernici slavljima nekih blagdana ne
pristupaju na onaj naèin na koji im pristupa Crkva. Govoreæi
o svetkovini Velike Gospe, župnik Plenkoviæ istaknuo je da
Marija predstavlja poèetak i konaèni završetak slike Crkve.
Marija je slika toga savršenstva. Dok gledamo Marijinu
proslavu gledamo èemu se i mi konaèno nadamo. Marija je
uznesena na nebo, ona je proslavljena. Baština je to i nas
koji vjerujemo. Marija je putokaz nade i utjehe, istaknuo je,
uz ostalo, župnik Plenkoviæ, poruèivši kako nas Crkva
proslavom Velike Gospe potièe na razmišljanje o tome kako
postati dionicima Marijine slave.
Domovinske vijesti
Kardinal Bozaniæ predvodio središnje slavlje na Mariji
Bistrici
Današnja svetkovina omoguæuje prepoznavati razliku
izmeðu dobra i zla kao i naèin na koji se zlo suprotstavlja
dobru. U našem smo hrvatskom društvu, kao narod Božji na
putu, pozvani i dalje živjeti snagom vjere, donositi radost i
jaèati nadu
Marija Bistrica, 15.8.2014. (IKA) – Središnje euharistijsko
slavlje na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, u
nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici, na
prostoru Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca
predvodio je zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ.
Rektor svetišta mons. Zlatko Koren u pozdravu je istaknuo:
"U Mariji nalazimo vjernicu i majku, ona je hrvatskome
èovjeku podizala pogled prema nebu, prema Božjem planu i
vjeènosti". U toj prigodi kardinalu Bozaniæu je uime
okupljenih hodoèasnika èestitao 25. obljetnicu biskupske
službe.
Uvodeæi u slavlje, kardinal Bozaniæ istaknuo je kako bi "bez
ovoga slavlja, bez Velike Gospe, bez svetišta Majke Božje
Bistrièke, naš život bio prazan", te su se okupili tu i otvaraju
srca da ih Bog ispuni. U homiliji kardinal je istaknuo kako
"izmeðu Marije i Crkve postoji duboka nutarnja povezanost.
I jedna i druga prihvaæaju Božju rijeè, žive od vjere, nose
ljudima radost svoje blizine s Bogom, zahvalno sudjeluju u
otajstvu Kristova života. Pogleda usmjerena prema vjeènosti
Crkva živi u pouzdanju da æe uskrsnuti s Kristom, koji je
svojom smræu pobijedio smrt, zadnjega neprijatelja èovjeka i
svijeta. Upravo tu pobjedu i nadu Crkva vidi ispunjenu u
Presvetoj Bogorodici Mariji".
U osvrtu na misna èitanja, pojasnio je kako u Mariji
slobodno možemo vidjeti otvaranje Božjega hrama na
zemlji. Marija je kao zavjetna škrinja – kako ju zazivamo u
litanijama – koja je u sjaju Duha Svetoga donijela radost u
susretu dviju majki Elizabete i Marije. Taj susret nije
obilježen suprotstavljanjem i sukobom, nego titrajem života
koji pobuðuje blagoslov. Pjesme kojima dvije blagoslovljene
žene izgovaraju zahvalu i molitvu posvema izokreæu logiku
sukoba, neprihvaæanja, prijetnja i zatiranja Božje inicijative.
Taj govor donosi mir, jer je pun prepoznavanja Božjih
dobara i ostvarenih nada koje nisu živjele kao osjeæaj prava,
nego kao poniznost pred Božjom velièinom.
Nadalje je vjernike uputio, kako u svjetlu Rijeèi Božje
današnje svetkovine lakše vidimo svoj sadašnji crkveni i
društveni trenutak. Kao vjernici živimo radosnu zbilju da se
nebo otvorilo i da nam se Bog darovao, oslobodio nas je
Zloga i njegovih prijetnji, kako ne bismo bili zatvoreni u
svoju ljudsku skuèenost i smrtnost; da ne bismo oèajavali u
tami grijeha i zdvajali pred raznim protivštinama. U
svetištima, u ispovjedaonicama spoznaje se svetost naroda
Božjeg. Narod Božji, ovaj okupljeni narod, ne griješi u
svojim sudovima kad prosuðuje ponude koje mu se nude, ili
kad se suoèava s iskrivljenom interpretacijom svoje
povijesti. Ovaj narod dobro znade da bez svijesti o vlastitoj
povijesti, bez povijesti, nema buduænosti. Iskrivljavanje
povijesti, neprestano prekrajanje povijesnih udžbenika,
razaranje mehanizama koji povezuju iskustva sadašnjeg
naraštaja s prošlim, dovodi do krize nade i vizije buduænosti,
do krize identiteta, upozorio je kardinal, te nastavio:
"Možemo se pitati zašto se to èini. Èemu promicati nešto što
nije izišlo iz duše hrvatskoga biæa, niti mu koristi. Premda
smo posljednjih godina upozoravali da takvi pokusi neæe
donijeti ni gospodarsko blagostanje, niti zadovoljstvo
hrvatskomu društvu, bezobzirno su se poduzimali koraci koji
su bili nalik prkosu protiv dobra domovine".
U tom kontekstu pojasnio je kako nam današnja svetkovina,
osvjetljujuæi sadašnji životni trenutak, omoguæuje
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
7
Domovinske vijesti
prepoznavati razliku izmeðu dobra i zla kao i naèin na koji
se zlo suprotstavlja dobru. U našem smo hrvatskom društvu,
kao narod Božji na putu, pozvani i dalje živjeti snagom
vjere, donositi radost i jaèati nadu.
Nošeni milošæu koja nam je darovana po Mariji s tugom
promatramo kako se u našoj domovini namjerno otvaraju
prostori napetosti, donose odluke koje uzrokuju sukobe da bi
se zatim igralo vatrogasaca. Umjesto kulture dijaloga,
promièe se kultura konflikta, ne vodeæi raèuna o onome što
je uistinu temeljno za boljitak ljudi. I baš tu, gdje nema brige
za život, gdje se drugima nanosi tuga i gdje vlada
neosjetljivost, rastu i šire se razarajuæe klice zla. Bog nam je
pokazao tolika znamenja u našoj povijesti, a o nekima od
njih živo svjedoèi i ovo bistrièko nacionalno svetište;
pokazao nam je put kojim je išla Marija, da bi drugima
donijela radost i oèuvao nas žrtvama ljudi koji su slijedili
Božju volju da ne propadnemo.
Ali, logika zla pronalazi sredstva da stane pred život, da zada
bol, da unosi razdor. Jer to je temeljni posao Sotone:
razdirati, unositi strah i pomutnju, skrenuti pozornost na
nebitno ili manje važno, kako bi slabio žar za važnije i da bi
se previdjelo utiranje puta zlu, upozorio je kardinal te
istaknuo osam vrijednosti za koje nam se valja zauzimati,
ustrajno, svakoga dana: moliti prisutnost nebeskoga pogleda
u teškoæama zemaljskoga života; zahvaljivati Bogu za
darove milosti; promicati i braniti život pred prijetnjama sa
starim ili novim imenima; živjeti tako da drugi osjete ljepotu
Evanðelja; prepoznati vlastite slabosti i grijehe da bi se
oèitovala Božja velièina u milosrðu; ostvarivati susrete
graðene na poniznosti; jaèati zajedništvo i solidarnost u
nesebiènosti služenja Bogu i bližnjima; uvijek biti oslonjen
na nadu vjeènoga.
Za te darove danas molimo zagovor One koja ih je živjela u
svoj punini. No, trajno ostaje otvoreno pitanje našega odnosa
prema otajstvu života. Ono se lako pretaèe ne samo u bolno
pitanje demografije u našoj domovini, nego i u razna druga
podruèja kao što su: odgoj i obrazovanje, zdravstvena i
socijalna
skrb,
dostojanstvo
rada,
zabrinjavajuæa
nezaposlenost, razvoj gospodarstva. Time pogoðeni ujedno
smo i pouèeni da ne slijedimo trag Zmaja koji povlaèi u
ponor, gasi nadu i proždire život. Svaka nas svetkovina
Uznesenja ponovno snažnije ujedinjuje; pokazuje ljepotu
našega zajedništva vjere i otkriva riznicu naše hrvatske
vjernièke baštine koja se pomlaðuje osobito po mladim
vjernicima koji ne odustaju od Božjega sjaja, niti od poziva
koji im Bog povjerava da žive za dobro bližnjih i svoje
domovine, istaknuo je kardinal te vjernike potaknuo da se ne
umore u zauzimanju za zaštitu života i za jaèanje obitelji; ne
prepuste odgoj djece onima koji ne poštuju vrijednosti
stvorenosti i vjeènosti; ne pokolebaju se pred onima kojima
nije stalo do hrvatske kulture srasle s kršæanstvom; ne
odustaju od promicanja istine koja je ponizna pred žrtvom
ljudi koji su svoje živote izložili za druge.
Na kraju homilije kardinal Bozaniæ vjernike je pozvao da se
pridruže molitvama pape Franje i cijele Crkve za sve
progonjene ljude diljem svijeta koji se nalaze pred životnim
prijetnjama, pred onima koji šire zlo, koji progone, muèe i
ubijaju druge, izravno se protiveæi Bogu.
Mislimo posebno na progone i patnje koje trpe kršæani od
Ukrajine, preko Bliskog istoka i Iraka do Afrike.
Zastrašujuæe su prilike u kojima se nalaze kršæani, jezidi i
druge vjerske zajednice i etnièke manjine u Iraku. Nijedan
uzrok, a pogotovo ne religija ne može opravdati takva
zvjerstva. Molimo za sve one koji mogu sprijeèiti ranjavanje
Boga u ljudskim dušama i tijelima da se zauzmu za
uspostavljanje pravednosti i mira. Mi dobro znamo što znaèi
osjetiti bespomoænost pred nasiljem i kamo vodi
8
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
ravnodušnost srca pred oèitim kršenjima ljudskoga
dostojanstva. Ime Presvete Bogorodice tim je kršæanima na
Istoku, bilo da su katolici ili da pripadaju nekoj drugoj
Crkvi, trajno u molitvama i zazivima. Neka im ona udjeli
snagu, a molitva nas vjernika neka ne prestane biti poveznica
s onima koji su Božja djeca i Kristovo tijelo, rekao je
kardinal te vjernike pozvao i da u molitve ukljuèe i svoju
pomoæ usmjere i prema onima koji još uvijek trpe teške
posljedice od poplava u našoj domovini i u susjednim
zemljama.
Nakon poprièesne molitve kardinal Bozaniæ još je jednom
posvijestio kako nas "BDM privlaèi ovamo, ali nas i
usmjeruje prema svome Sinu, ona nas dovodi do Boga i to
na sasvim konkretan naèin. Ona nas dovodi ovdje da ovdje u
sakramentu ispovijedi oèistimo svoje duše i da se na misi
nahranimo svetom euharistijom, da se ispunimo božanskim
životom".
Kardinal je istaknuo kako s posebnom radošæu promatra
djecu koja u velikom broju hodoèaste sa svojim roditeljima.
Vas osobito pozdravljam i želim vam reæi: Isusova majka
vas jako puno voli. Vi imate majku, oca, baku, djedove,
braæu i sestre, ali svima nama zajednièka je majka, Majka
Božja. Drago mi je da ste ovdje: èesto se njoj molite, jer ona
æe vam pomoæi na putu vašega života, rijeèi su koje je
kardinal uputio djeci, a roditelje je potaknuo da rado dovode
svoju djecu Majci, jer æe "tu spoznati pravi put i dobiti ono
što im je najvažnije za život".
Pjevanje je tijekom euharistijskog slavlja animirao bistrièki
župni zbor pod ravnanjem s. Tihomile Sente.
Biskup Mrzljak na Veliku Gospu u Moèilama
Moèile, 15.8.2014. (IKA) - Na svetkovinu Uznesenja
Blažene Djevice Marije na nebo, u petak 15. kolovoza,
varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je sveèano
misno slavlje u župi Moèile u Koprivnici u zajedništvu
sveæenika i trajnog ðakona Koprivnièkoga dekanata i
sudjelovanje velikog broja vjernika koji su se u to drevno
marijansko hodoèasnièko odredište uputili iz svih
koprivnièkih župa, te iz Reke, Rasinje i Koprivnièkog Ivanca.
Dobrodošlicu je biskupu uputio moèilski župnik i dekan
Koprivnièkoga dekanata mons. Leonard Markaè, koji je,
izmeðu ostalog, napomenuo kako je znakovito da je biskup
župu Moèile posljednji put pohodio na blagdan Male Gospe
prošle godine te zaokružio župnu pastoralnu godinu još
jednim pohodom na svetkovinu Velike Gospe.
Biskup se u propovijedi osvrnuo na pitanje o moænicima
ovoga svijeta i o tome kako se oni s time nose. Razmišljajuæi
o Mariji i njezinu primjeru uznesenja na Nebo, kamo nam je
svima težiti, biskup je progovorio o prisutnosti Boga u
našem društvu.
Možemo li reæi kako je Bog na dostatan naèin prisutan u
hrvatskom društvu, ako u Hrvatskom saboru politièari
promièu i izglasaju zakone, koji su bez Boga, štoviše, idu
protiv Božjih zapovijedi, zapitao se biskup i potaknuo na
jaèe zauzimanje katolika u društvenom životu i na
blagoslivljanje Božjeg imena, koje je u našem narodu èesto
izvrgnuto brojnim hulama i psovkama.
U tome najbolji nam je primjer i pomoæ Blažena Djevica
Marija, dušom i tijelom na Nebo uznesena, poruèio je biskup
Mrzljak.
Po završetku misnog slavlja druženje se nastavilo uz
obiteljski stol u Moèilama u zajedništvu sveæenika i zauzetih
vjernika laika.
.
ika
U Sinju proslavljena svetkovina Velike Gospe
"Crkva ne može govoriti o Bogu, a ignorirati èovjeka, niti
govoriti o èovjeku, a zaboraviti Boga", istaknuo nadbiskup
Barišiæ na misi u kojoj je sudjelovalo sto tisuæa vjernika
Sinj, 15.8.2014. (IKA) - U Svetištu Gospe Sinjske, na
slavlje svetkovine Uznesenja BDM na nebo - Velike Gospe,
15. kolovoza, pod geslom "Èuvaj naše obitelji, Marijo mati,
mole te tvoji vjerni Hrvati!" okupilo se više od sto tisuæa
vjernika iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i
šire. Hodoèanici, od kojih su neki pješaèili i po nekoliko sati,
u svetište su poèeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im
je veæ od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo
oko 40 sveæenika. Slavlje misa zapoèelo je u 4 sata, a mise
su potom slavljene svakih sat vremena, sve do 9.30 sati kada
je slavljenje zvona i sviranje fanfara oznaèilo da iz Gospina
svetišta kreæe sveèani ophod - tradicionalna procesija
gradskim ulicama sa slikom èudotvorne Gospe Sinjske.
Staru Gospinu sliku, okiæenu zlatom, dragim kamenjem te
brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u
starim odorama, a uz njih u procesiji su sudjelovali i alkari,
bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama,
predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske,
MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjerouèitelji,
vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice Caritasa župe
Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje, razlièite crkvene i
civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine.
Tekstove za razmišljanja za vrijeme procesije priredio je fra
Stipe Šušnjara, a uz njega èitali su ih i Mislav Cvitkoviæ i
Helena Balajiæ.
Euharistijsko slavlje, kao i sveèani ophod, predvodio je
mons. Marin Barišiæ, nadbiskup i metropolit splitskomakarski, u koncelebraciji s provincijalom fra Joškom
Kodžomanom, sinjskim gvardijanom fra Petrom Klapežom,
župnikom Gospe Sinjske fra Antom Bilokapiæem, dekanom
Cetinskoga dekanata don Stipom Ljubasom i brojnim
sveæenicima.
"Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo
dušom i tijelom plod je ostvarenja Kristova otajstva
uskrsnuæa. Marija je potpuno i sudbinski povezana sa svojim
Sinom, pobjednikom grijeha i smrti. Kristovo uskrsnuæe i
Marijino uznesenje je stvarnost koja zahvaæa nas i odreðuje
buduænost života i povijesti", kazao je nadbiskup na poèetku
svoje homilije, prisjetivši se èudesnoga osloboðenja grada
Sinja i Cetinske krajine od turske okupacije zahvaljujuæi
Gospinu zagovoru, koja je èuvala i naše branitelje u
Domovinskom ratu. Upozorio je da su se i Turci i zadnji
agresor povukli te kako smo ostali svoji na svome, no kako
smo mi zamijenili neprijatelje, postali sami sebi opasnost, i
to veæa od one koja je ugrožavala gradove i teritorija. Postali
smo neprijatelji koji ne ugrožavaju teritorij veæ život.
Podsjetivši na teško gospodarsko i socijalno stanje našeg
društva, spomenuo je još veæu krizu koju išèitavamo iz opæe
osmrtnice koju donosi godišnja statistika roðenih i umrlih,
vjenèanih i rastavljenih. Prisjetio se nedavne poplave koja je
pogodila našu domovinu i susjedne zemlje i kazao: "Moglo
se je nekako nositi s podzemnim vodama, ali kad je puk'o
obrambeni nasip, posljedice su bile razorne i dugo æe se
osjeæati na terenu razrušenih domova i ugroženih polja.
Dakako, postoje podzemne vode, pojedinac može pogriješiti.
Grješni smo, slabi i ogranièeni. Ali kako i zašto nam se
dogaða raskvašenost i rastakanje gospodarskog, socijalnog, a
osobito etièkog i zakonodavnog nasipa, koji bi trebali štititi,
braniti, promovirati, a ne potapati život, osobito u svome
izvoru i temelju: u braku i obitelji. Jasno, zakoni su potrebni,
ali nisu dovoljni. Ako nema univerzalnih vrjednota, veæ od
vremena do vremena tko doðe na vlast odluèuje po svom
ideološkom opredjeljenju što je dobro, istinito i pravedno,
Domovinske vijesti
kuda idemo? Gdje æemo završiti, ako se zakon temelji na
moæi, a ne na istini?" Razmišljajuæi o braku i obitelji,
nadbiskup se obratio svim braènim drugovima, saveznicima
života, svjedocima povjerenja i vjernosti, te zaruènicima,
ljubiteljima života i prorocima nade. Kazao je da bi nas
poplava koja ugrožava moralne i duhovne vrijednosti trebala
ujediniti i solidarizirati poput nedavne prirodne nepogode te
da ne možemo biti i ostati pasivni promatraèi porasta
vodostaja, rastakanja i probijanja obrambenih nasipa života,
braka i obitelji. Naglasio je da, kada se radi o životu, zaštiti i
dostojanstvu osobe, obrani i promociji temelja života, to jest
braka i obitelji, svi bismo trebali, bez obzira na vjeru i
svjetonazor, biti na strani života. "Crkva ne može govoriti o
Bogu, a ignorirati èovjeka, niti govoriti o èovjeku, a
zaboraviti Boga. Mudro bi bilo za sve razine društvenokulturnog života i hrvatskog društva èuti poruku Biblije, glas
Crkve koja ima svoje tisuæljetno iskustvo života i koja je uza
sve ljudske ogranièenosti i grješnosti uvijek bila uza svoj
narod. Pored svih predrasuda i ignoriranja, Crkva ne želi i
neæe, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova
evanðelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati
vjerna Kristu i odgovorna za èovjeka i društvo", istaknuo je
nadbiskup i dodao kako smo svjesni da stav kršæana i
odreðenog mentaliteta u našem društvu neæe uvijek biti
svima prihvatljiv, ali razgovarati treba uvijek, i s onima koji
misle da istina ugrožava razmišljanje, da je istina teret puta,
a ne zvijezda vodilja naše misli i djelovanja. "Za nas
vjernike vrijedi ona Kristova: 'Istina æe vas osloboditi'. Bez
obzira na sve autoritete koji se kite znanstvenošæu do kulta
liènosti, istina je da muško i žensko raðaju novi život. Da su
bila dva Adama i dvije Eve, ne bi nas bilo, bila bi dva groba
i kraj života, a zemaljski vrt postao bi šikara i prostor zmija.
Jasno, svaki èovjek ima svoje neotuðivo dostojanstvo,
vrijedan je poštovanja i pravne zaštite ali ne degradirajmo
svetinju prirode i njezina Stvoritelja". U nastavku homilije
poruèio je da je buduænost hrvatskoga društva, što mnogi
predviðaju, zdrava, prirodna hrana, a još važnije prirodno
zdravi brak i obitelj. "Dragi braèni drugovi i zaruènici, vaše
dijete je i vama i društvu znak buduænosti i nade. Vi ste
branitelji života u našim gradovima i na našem teritoriju.
Svetinju svoga braka potrebno je hraniti pažnjom,
uvažavanjem, meðusobnim razgovorom, a osobito
molitvom, razgovorom s Bogom, izvorom ljubavi. Bez
molitve èovjek je osamljen, nemoæan, udaljen. Molitva nas
otvara, povezuje, ohrabruje, stvara zajedništvo, blizinu,
pripadnost". Svoju homiliju zakljuèio je molitvom: "Majko
Marijo, dušom i tijelom na nebo uznesena, svojom
prisutnošæu na svadbi u Kani Galilejskoj blagoslovila si
zajedništvo duše i tijela onih mladenaca i pratila njihove
materijalne i duhovne potrebe. Majko naša, blagoslovi sve
braène drugove, sve mladence i njihovo braèno zajedništvo.
Neka ustraju u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Daj da
budu izvor života. Uèini ih znakom nade i ohrabrenja na
putu života hrvatskog naroda i naše Crkve da svi mi u
Uznesenju tvome, Gospe Sinjska, prepoznamo i svoje
uznesenje".
Na kraju misnog slavlja, na kojem je pjevao zbor Svetišta
pod ravnanjem fra Jure Župiæa i s. Jelene Mijiæ,
hodoèasnicima se obratio gvardijan i upravitelj svetišta
Èudotvorne Gospe Sinjske fra Petar Klapež koji je zahvalio
svima koji su sudjelovali u sveèanosti. Slavlje je završilo
nadbiskupovim blagoslovom, pjesmom "O Gospe Sinjska" te
državnom himnom "Lijepa naša". Proslava svetkovine
završila je sveèanom veèernjom misom na Trgu dr. F.
Tuðmana koju je predvodio provincijal Franjevaèke
provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
9
Domovinske vijesti
Svetkovina Velike Gospe u Vrpolju
Vrpolje, 15.8.2014. (IKA) - Svetkovina Velike Gospe u
Šibenskoj biskupiji proslavljena je u biskupijskom
marijanskom svetištu Vrpolju. Sveèano misno slavlje u
koncelebraciji s desetak sveæenika predvodio je šibenski
biskup Ante Ivas.
U homiliji ukazao je na važnost vjere. Oèi vjere su
nadnaravni dar koji Bog daruje ljudima da ga možemo u
vjeri susretati i živjeti u zajedništvu s njime, poruèio je
biskup Ivas. Ukazao je kako danas našu Gospu gledamo
zaogrnutu svjetlom rijeèi koja je tijelom postala i po Mariji
se nastanila meðu nama. Gospa je i poslije Uskrsa bila u
zajednici Kristovih uèenika prvoj Crkvi, a jednako tako je i s
nama danas ovdje.
Vjerujemo da Gospa zna najbolje sve naše nevolje. Zna i
danas što nam najviše treba u ovom našem vremenu. Gospa
zna kako i danas kao i u njeno vrijeme ima okrutnih Heroda
koji su spremni sve obezvrijediti kako bi bili sigurni
gospodari. Kažu, agresivno pišu i mnogim zakonima
obznanjuju kako èovjeku ne trebaju nebeska svjetla.
U novome mraku èovjek gubi svoje lice i oblièje, a èesto
puta i svoje ime i svoju kulturu, svoj identitet. U tami što se
spušta ispremiješala su se sva sigurna mjerila istine i pravde,
poštenja i poštivanja Istine se proizvode kroz medije po
željama moænika. Vjera i ljubav, seksualnost i sloboda i sve
druge kreposti i darovi Božji gube svoj izvorni smisao i
sadržaj. Kažu to je pluralizam. Izjednaèuju se Bog živi i
ljudski idoli, prava vjera i magija, širi se pornografija
perverzije svake vrste. Pobaèaj zovu danas pravom na izbor.
Mrak kao da je postao poželjan. Noæne zabave uz
zaglušujuæu i izlðujuèu buku, èesto puta tako bezobzirnu da
mnogi ne mogu više živjeti u svojim kuæama, ni moliti u
svojim crkvama, pa ni u katedralama; nude se sve više kao
vrhunac moderne zabave naroèito djeci i mladima. Gledam
te prizore u našem gradu. Je li moguæe, pitam se, to tumaèiti
potrebom provoda, zabave, turizma, profita ili kako u
Šibeniku kažu revitalizacije grada, upozorio je biskup Ivas.
Papa Franjo upozorava da bi èovjek mogao izgubiti svoju
pravu bit, da bi se mogao pretvoriti u sredstvo u rukama
moænih, politièkih ideoloških ili ekonomskih manipulatora.
Èovjek nije više u središtu društva kako je Bog htio, nego je
u službi neèega drugoga. Èovjek više nije temelj društva.
Obitelj je ishodišna ljudska zajednica koja stoji u temeljima
ljudskog društva. Svjedoci smo kako su mnogovrsne sile zla
ujedinile u nastojanjima da upravo u obiteljima unesu što
više mraka, razdora i nereda. Umjesto da svaka društvena
zajednica, a tako i naša, kao svoj temelj i zadatak osigura sve
moguæe zakonske, gospodarske i socijalne uvjete za razvoj
obitelji; svjedoci smo obezvrjeðivanja obitelji, naglasio je
izmeðu ostalog biskup Ante Ivas.
Velika Gospa u Tuhlju
Misno slavlje predvodio je apostolski nuncij
Tuhelj, 15.8.2014. (IKA) - Misno slavlje na svetkovinu
Velike Gospe u Tuhlju je predvodio nadbiskup Alessandro
D'Errico, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. U homiliji
je okupljene vjernike podsjetio na marijanske dogme te sve
nazoène potaknuo da se na poziv pape Franje posvete novoj
evangelizaciji.
Nuncij je posebno istaknuo važnost svakodnevne molitve,
posebno molitve u obitelji. Uz nuncija je koncelebriralo više
sveæenika predvoðenih tuheljskim župnikom Dragutinom
Šengulom, a na misi su pjevali KUD Naša lipa Tuhelj i
svirao puhaèki orkestar Lipa Tuhelj.
10
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Svetkovina Velike Gospe u Škabrnji
"Europo, kuda i kamo ideš? Hrvatska Republiko, što želiš
graditi u svoju buduænost i za èim stremiš. Svetkovina Velike
Gospe poziv je svima da se ne bojimo zmajevih
zastrašivanja", poruèio nadbiskup Želimir Puljiæ
Škabrnja, 15.8.2014. (IKA) - "Europo, kuda i kamo ideš?
Hrvatska Republiko, što želiš graditi u svoju buduænost i za
èim stremiš. Svetkovina Velike Gospe poziv je svima da se
ne bojimo zmajevih zastrašivanja", poruèio je zadarski
nadbiskup Želimir Puljiæ u homiliji sveèanoga misnog
slavlja koje je na svetkovinu Velike Gospe s procesijom kroz
mjesto, predvodio u župi Uznesenja BDM u Škabrnji.
Govoreæi o nemani pred kojom èovjek strahuje, nadbiskup je
istaknuo da se zmaj boji èovjeka koji ispunjava volju Božju i
žene koja je spremna roditi. "Svako novo biæe toj nemani je
opasno. Stoga želi proždrijeti dijete, u planu mu je èovjeka
lomiti silom i zavoditi milom. Svoju metodu pokazao je na
tisuæe naèina, ali uvijek s istim ciljem: odvojiti èovjeka od
Boga i Božjih zakona upisanih u njegovu narav i savjest",
upozorio je mons. Puljiæ, dodavši da je prije mjesec dana,
uoèi blagdana Gospe Karmelske, suvremeni zmaj zaogrnut
plaštem europskog stijega s dvanaest zvijezda, zaveo veæinu
u Hrvatskom saboru, kad je donesen Zakon o životnom
partnerstvu osoba istog spola. "Izabrani predstavnici usvojili
su zakon koji se protivi Božjem zakonu o životu. Èudno je
da se naši izabrani predstavnici u Saboru nisu obazirali na
izbornu bazu koja je prije sedam mjeseci referendumom
izborila ustavnu definiciju braka. Protivno tome, oni se
dodvoriše sekularnom jednoumlju koje puše iz Bruxellesa i
New Yorka. No, još je èudniji stav promotora toga zakona.
Oni su prije 45 godina govorili i pisali da je smisao njihove
seksualne revolucije ukidanje svih društvenih institucija,
osobito braka koja je tada za njih bila 'bolesna i represivna
institucija'. Sada najednom ona postaje njihov ideal i objekt
nepoštedne borbe u Hrvatskoj i diljem svijeta: 'Hoæemo ista
prava kao i obitelji. Tražimo moguænost posvajanja djece'.
Oni, dakle, koji obitelj smatraju bolesnom i represivnom
institucijom, traže obiteljska prava, pa svojim neprirodnim i
protuprirodnim zahtjevima stvaraju pravni nered u društvu",
upozorio je mons. Puljiæ.
Nadbiskup je podsjetio na starozavjetnog proroka Izaiju koji
je prije 28 stoljeæa u petom poglavlju svoje knjige opisao
šest povika "Božjeg jao" nad pravnim neredom svoga
vremena, opisavši zlo koje vrše oni koji imaju moæ i vlast u
narodu i zloèine kojima se ruši pravni poredak u Jeruzalemu:
uzimaju zemlju i kuæe od siromaha, opijaju se i žive u
raskoši, ne prepoznaju Gospodinovo djelovanje na
povijesnoj razini. "Posebice je znaèajan njegov 'èetvrti jao',
odnosi se na izvrtanje svih vrijednosti života: 'Jao onima koji
zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom; koji od tame svjetlost
prave, a od svjetlosti tamu; koji gorko slatkim èine, a slatko
gorkim'. Tako izopaèen život, postavljen na krive temelje,
nema buduænosti i neminovno vodi k propasti", podsjetio je
nadbiskup na Izaijine rijeèi. "Peti jao" uputio je onima koji
se drže mudrima, a zapravo su oholi, umišljeni i preziru
druge; u "šestom jao" istièe opasnost od pokvarenosti
pravnog sustava i omoguæivanja pravnog nereda u narodu.
"Prave vrijednosti propadaju, a nevrijednosti dolaze na
površinu. Izaija na kraju ipak utješno najavljuje susret s
Bogom koji kažnjava nepravdu i korupciju, a nagraðuje one
koji ostanu vjerni pravdi i prirodi. I tako obznanjuje da zlo i
nepravda nemaju buduænosti. Pravda æe zasjati punim sjajem
jer je njen jamac sam Bog koji je na poèetku povijesti
najavio ženu odjevenu suncem koja æe satrti glavu zmaju.
Netko je ustvrdio da se europski pravni sustav do francuskog
veleprevrata 1789. g. trudio biti u skladu s Božjim zakonom.
Nakon toga je sve više u neskladu i ne želi se s njime
ika
usklaðivati", rekao je mons. Puljiæ, podsjetivši na reakcije na
najavu novog rektora sveuèilišta u Zagrebu, o potrebi
vraæanja biblijskim vrijednostima.
U odupiranju zavoðenjima apokaliptiènog zmaja i obrani
ljudskih i Božjih prava suvremenim izazovima, praktièna
preporuka iz navještaja je da je Žena pobjegla u pustinju
gdje joj Bog pripravio sklonište. "Bog èeka u pustinji, a to
znaèi u šutnji i sabranosti. Tamo nam želi progovoriti. Na
svetim mjestima tišine, u svetištima naše duše, ne u vrevi,
buci i galami ovoga svijeta. Poðimo u pustinju i šutnju
Marijinih svetišta", poruèio je nadbiskup, ohrabrivši vjernike
da ne nasjedaju zavodljivim glasovima i prijedlogu zmaja.
"Zaustavi se i povuci u samoæu, pustinju. Bog te èeka u tišini
obitelji gdje želi progovoriti tvojoj duši. Odvaži se pronaæi te
prostore sabranosti. Poði roðakinji Elizabeti i budi joj pri
ruci u njenim potrebama. Ne budi osamljen i sam. Ti si èlan
Crkve koju ni vrata paklena neæe nadvladati. Opisani zmaj
nièega se ne boji kao udružene braæe koji zajedno mole,
planiraju i rade. Kad su dvojica ili trojica sabrani u njegovo
ime, on je s njima sa svojom majkom Marijom. Tamo gdje
su Krist i Marija, zmaju nema mjesta", istaknuo je nadbiskup
Puljiæ. Ohrabrio je obitelji da služe životu, jer je projekt
zajedništva uruèen njihovom razumu i srcu, molitvi, slobodi
i odgovornosti. "Obitelj je pozvana sudjelovati u društvenom
životu i životu i poslanju Crkve. Ljudski život je svet i
nepovrediv od zaèetka do naravnog svršetka. Svim
sredstvima koje zauzeta ljubav stavlja na raspolaganje, život
treba braniti, poštivati i zauzimati se za njegovo dobro na
osobnom, vjerskom, duhovnom, izvanjskom, društvenom,
zakonodavnom, politièkom, gospodarskom, socijalnom i
zdravstvenom podruèju", poruèio je mons. Puljiæ.
Velika Gospa u Postranju
Biskup Uziniæ blagoslovio Gospin kip ispred župne crkve
Dubrovnik, 15.8.2014. (IKA) - Na svetkovinu Velike
Gospe, u petak 15. kolovoza, dubrovaèki biskup Mate
Uziniæ pohodio je župu Velike Gospe - Postranje,
blagoslovio Gospin kip ispred župne crkve i predvodio
sveèano euharistijsko slavlje. Veæ na samom poèetku mise
pozvao je sve vjernike na molitvu za mir u Iraku, Siriji,
Palestini, Nigeriji, Ukrajini i na cijelom svijetu. U molitvi
vjernika molio je za progonjene kršæane u Iraku i drugim
zemljama a na kraju mise izmolio je i molitvu pape Pavla
VI. za mir u svijetu.
U propovijedi govorio je o znaèenju svetkovine Uznesenja
Blažene Djevice Marije na nebo, istaknuvši da "èovjek, kako
nam to predoèava današnja svetkovina, ima vrijednost u sebi
samome. On nije kao lutalica po bespuæima povijesti, nego
hodoèasnik koji ima cilj. Njegov cilj je punina života u Bogu
koju smo izgubili u pobuni prvog èovjeka Adama zbog
kojega 'svi umiru', i ponovo postigli u posluhu novoga
Èovjeka, Krista, u kojemu æe 'biti svi oživljeni'". Naglasio je
i da se "Marijino stavljanje na raspolaganje Bogu i njegovoj
volji, neminovno odražavalo i na njezin odnos prema
ljudima", istaknuvši da se "cilj našeg života, a on je 'biti
oživljeni' u Kristu i pridruženi Marijinu uznesenju 'u nebesa',
ne može postiæi drukèije nego li ga je postigla Marija. To
znaèi da se i nama treba dogoditi stavljanje na raspolaganje
Božjoj volji u službi èovjeku i èovjeèanstvu. To je put
Crkve! To je moj i tvoj put! Želimo li taj put konkretizirati,
onda se on treba oèitovati u zahvalnom stavljanju sebe i
svoje volje Bogu na raspolaganje!"
Na kraju, biskup je kazao: "Koliko god smo pozvani davati
svoje sudove o etièkim pitanjima i iznositi moralne principe,
zadaæa nam nije i ne smije biti svedena na obranu moralnosti
u svijetu zahvaæenom nemoralnom, nego u navještaju
Domovinske vijesti
evanðelja svima, što ukljuèuje i one koji su na rubu, zapravo
osobito njih. Evanðelje je uvijek i za sve radosna vijest o
Bogu koji ljubi èovjeka i koji sa svakim èovjekom ima plan
spasenja. Tu je poruku osobito važno ponijeti u današnje
društvo obilježeno moralnim relativizmom koje neæe uoèiti
vrijednost evanðelja koje se silom nameæe – dapaèe s
pravom æe ga i s gnušanjem odbaciti jer je svako nametanje
evanðelja negacija samoga evanðelja – nego onoga koje se
predlaže i živi, usmjeravajuæi èovjeka i èovjeèanstvo prema
njegovoj pravoj buduænosti, a ona je uznesenje 'u nebesa'".
Na kraju mise župnik don Robert Æibariæ zahvalio je svima
koji su na bilo koji naèin pridonijeli tom velikom slavlju.
Gospin kip ispred župne crkve, koji je biskup prije mise
blagoslovio, replika je kipa Gospe Lurdske, a isklesao ga je
mladi klesar iz Orebiæa Mladen Hazdovac.
Hodoèašæe obitelji s brojnom djecom u Voæin
Biskup Škvorèeviæ upozorio na niski natalitet u Hrvatskoj i
na svojevrsnu ravnodušnost prema toj èinjenici na razlièitim
razinama našega društva
Voæin, 15.8.2014.
(IKA) - Na svetkovinu Uznesenja
Marijina na nebo, 15. kolovoza, obitelji Požeške biskupije s
brojnom djecom hodoèastile su po èetvrti puta u Voæin. Bio
je to i središnji molitveni skup prigodom Dana obitelji, koji
se na Veliku Gospu održavao u Biskupiji. Euharistijsko
slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorèeviæ. Na
poèetku je pred likom Gospe Voæinske uputio pozdrav
Isusovoj Majci koji su hodoèasnici popratili pjevanim
poklikom "Blažena ti što povjerova". Uvodeæi vjernike u
slavlje, podsjetio je kako danas stojimo pred Isusovom
Majkom proslavljenom u njezinu Sinu i primljenoj u puninu
života, ostvarena njegovom žrtvom ljubavi na križu. Kazao
je kako to otajstvo ima svoje znaèenje i za okupljene obitelji
u Voæinu, jer svi koji su sklopili kršæanski brak postali su
dionicima te iste Isusove žrtve ljubavi, kojoj pridružuju
svoju braènu žrtvu ljubavi, napose u primanju i odgoju
brojne djece. Ustvrdio je da je radi toga prikladno na
svetkovinu Marijina uznesenja slaviti Dan obitelji, povjeriti
ih Mariji i moliti s njome da budu èvrsto ukorijenjene u
Isusovoj ljubavi i blagoslovljene služiteljice života.
U homiliji biskup je ukazao na znakovitost koju ima dijete
Isus u Marijinu naruèju na slici Voæinske Gospe i djeca na
rukama brojnih roditelja koja su s njima došla u Voæin.
Kazao je da za svu njihovu djecu ima mjesta u Marijinu
naruèju, a još više u srcu, te pozvao roditelje da ih na tom
hodoèašæu povjere njezinoj moænoj majèinskoj skrbi. Na
temelju svetih èitanja progovorio je o znaèenju i
dostojanstvu braka i obitelji po Božjem naumu. Upozorio je
nazoène kako sv. Ivan u prvom èitanju iz Knjige Otkrivenja
predstavlja trudnu ženu u poroðajnim bolima kao središnji
lik povijesne drame a sv. Luka u evanðeoskom ulomku
prikazuje dvije trudne žene, Mariju i Elizabetu èije je dijete
zaigralo od radosti u utrobi, kako dva puta istièe evanðelist.
Dodao je kako se s pravom može reæi da je dijete zaigralo od
radosti u utrobi zbog susreta s Isusom kojeg je Marija nosila
pod svojim srcem, ali jednako tako i radi toga što je ono plod
Božjeg nauma.
Nadovezujuæi se na taj evanðeoski izvještaj biskup je
ustvrdio kako nam cijela svetopisamska Objava svjedoèi da
Bog svoje naume ostvaruje po ljudima èija su raðanja
sastavni dio njegova plana. Božji put djelovanja je brak
izmeðu muškarca i žene i njihova plodna ljubav te obitelj i
oni radi toga imaju veliko dostojanstvo. Poruèio je nazoènim
obiteljima s brojnom djecom da se na današnjem hodoèašæu
obnove u toj svijesti svoga dostojanstva koje im je dao Bog
te da vjeruju kako je roditeljska žrtva duboko smislena jer je
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
11
Domovinske vijesti
suradnja s Bogom èiji su naumi uvijek uspješni. Dodao je da
tako ujedno na najbolji naèin služe hrvatskoj buduænosti.
Èestitao im je što ostaju vjerni tom dostojanstvu unatoè
društvenom okruženju koje im nije naklono i ljudskim
projektima koji nerijetko smatraju da Hrvatska može
osigurati svoju buduænost protivno Božjem naumu o braku i
obitelji. Još je istaknuo kako je tužno kad demokratski
izabrani javni dužnosnici kod nas izglasavaju zakone koji ne
štite dovoljno naravni brak izmeðu muškarca i žene, ne
podupiru obitelj i ne promièu raðanja, što ima teške
posljedice za zemlju u kojoj je natalitet sve niži a sve više
umrlih. Podsjetio je kako smo svjedoci svojevrsnog nastavka
napada sedmeroglavog Zmaja na ženu i njezin porod u
prikazu sv. Ivana u ulomku današnjeg èitanja iz Knjige
Otkrivenja. No, dodao je kako nam isti izvještaj obznanjuje
da je trudna žena u porodu nebeski znak Božje pobjede nad
svime onime što se protivi njegovim naumima o èovjeku a
što je oslikano u Zmaju koji ima namjeru samo razaranje i
uništenje svega što je Božje, posijati smrt.
Biskup je izrazio radost što u Hrvatskoj postoje mnogi
braèni drugovi i obitelji, meðu kojima su i obitelji
hodoèasnice u voæinskoj crkvi, koje se ne plaše
sedmeroglavog Zmaja i njegove strategije, nego vjeruju
Bogu i s njime suraðuju na njegovu naumu. Pozvao je
nazoène da se pridruže onima koji diljem Požeške biskupije
na Dan obitelji mole kako bi se u Hrvatskoj poveæao broj
brakova i obitelji opredijeljenih za život i koji æe suraðivati s
Bogom života. Povjerio je Isusovoj Majci sve obitelji,
njihovu djecu, meðu njima i onu koja nisu ugledala života
jer su ubijena u majèinu krilu.
Iza poprièesne molitve krenula je središtem Voæina procesija
s likom Gospe Voæinske u kojoj su sudjelovale obitelji
nazoène na hodoèašæu. Procesija je završila u crkvi
molitvom sv. Ivana Pavla II. za obitelji, upuæena Blaženoj
Djevici Mariji a koju je predvodio biskup. Hodoèasnièki
program nastavljen je u dvorani Hrvatskog doma na kojem
je uz biskupa, sveæenike i bogoslove sudjelovao velik broj
obitelji s djecom. Bogoslovi su otvorili susret pjesmom a
potom je voditelj programa Marijan Paveliæ nazoènima
uputio pozdrav. Biskup Škvorèeviæ ocrtao je smisao susreta i
istaknuo kako je i tom prigodom osobno obogaæen onom
puninom kojom obitelji s brojnom djecom zraèe po žrtvi i
ljubavi što je ulažu u svoju brojnu djecu, a koja je na svoj
naèin prisutna danas u Voæinu. Potom je predstavio
sveæenika Marija Mesiæa, novog povjerenika Požeške
biskupije za pastoral braka i obitelji te stalnog ðakona Ivu
Grbeša, voditelja Vijeæa za obitelji s brojnom djecom,
naglasivši kako æe oni nastojati utvrditi što je moguæe na
pastoralnoj razini još više promicati u prilog obitelji s
brojnom djecom.
Podsjetio je na niski natalitet u Hrvatskoj i na svojevrsnu
ravnodušnost prema toj èinjenici na razlièitim razinama
našega društva i dodao da sve drugo što se poduzima nema
izgleda za uspjeh ako ne bude mladih naraštaja koji æe biti
nositelji hrvatske buduænosti. Izrazio je zahvalnost nazoènim
roditeljima što svjedoèe da u svojoj jednostavnosti to bolje
razumiju od mnogih kojima je povjereno vodstvo naše
države. Potom je slijedio petnaestominutni audio-vizualni
program u kojem je prikazana vrijednost obiteljskog života s
osobitim naglaskom na važnosti zajedništva izmeðu roditelja
i djece a koje se ostvaruje u sitnicama svakodnevnog života.
Video zapis donio je i svjedoèanstvo života deseteroèlane
obitelji Èernušak iz Požege. Na kraju je u organizaciji
Caritasa i njezina ravnatelja Gorana Lukiæa oko 300 obitelji
predana novèana potpora Požeške biskupije za poèetak nove
školske godine. Hodoèašæe je završilo zajednièkom
molitvom pred Gospinim likom u crkvi.
12
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Svetkovina Uznesenja BDM u Poreèu
Sveèano euharistijsko slavlje predvodio poreèki i pulski
biskup Dražen Kutleša
Poreè, 15.8.2014. (IKA) - U poreèkoj prvostolnici sveèano
euharistijsko slavlje o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice
Marije predvodio je 15. kolovoza poreèki i pulski biskup
Dražen Kutleša. Koncelebrirali su katedralni župnik i
poreèki dekan preè. Rikardo Lekaj te kapelani Hector
Bernardez Germade i Mladen Pranjiæ.
Govoreæi o znaèaju svetkovine kojom se spominjemo
Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo dušom i tijelom,
biskup je istaknuo kako èovjek upravo u nekim prijelomnim
trenucima razmišlja o egzistencijalnim pitanjima, a tu
svakako spadaju odnos prema Bogu i prema bližnjima.
Èovjekov odnos prema bližnjima ima tri temeljna aspekta:
prošlost, sadašnjost i buduænost, istaknuo je mons. Kutleša te
ih povezao sa životom Blažene Djevice Marije. Svaki èovjek
nosi u sebi obiteljsko, kulturološko i civilizacijsko naslijeðe
koje se prenosi kroz naraštaje, svako takvo naslijeðe može
biti i slavno i bolno. No, kao što smo ponosni na materijalno
naslijeðe, koje smo baštinili od prethodnih naraštaja, poput
crkava, koje je izgradila njihova vjera, jednako smo tako
dužni èuvati i moralne vrednote. Blažena Djevica Marija
baštinila je židovsku tradiciju, kroz svoju obitelj koja ju je
oblikovala, te tako uèinila pripravnom na ispunjenje svoje
uloge u djelu Spasenja. Drugi aspekt èovjekova odnosa
prema bližnjima je sadašnjost, u kojoj se kontinuirano
donose odluke i vrše odabiri koji oblikuju naš život. Osim
tehnièkog, mjerenog vremena, postoji i životno vrijeme koje
je Bog dao svakoj osobi pojedinaèno, kako bi ga upotrijebila
za prihvaæanje i izvršenje svoje životne misije. Mnogi su
proroci i kraljevi u povijesti željeli uèiniti velike stvari za
Boga, ali nitko nije uèinio koliko i Blažena Djevica Marija u
poniznosti svoje duše. Upravo, naglasio je propovjednik,
unatoè tendencijama društva današnjeg vremena, velièina
èovjeka nije pobijediti drugoga nego pobijediti sebe, velièina
Bl. Djevice Marije jest njezino biti – ponizna službenica.
Treæi aspekt èovjekova odnosa prema bližnjemu je
buduænost, jer naša i buduænost narednih generacija ovisi o
našim postupcima u sadašnjosti. Zato smo sada dužni se
zapitati što æemo ostaviti buduæim naraštajima, ne toliko
materijalne koliko moralne vrednote koje smo primili preko
svog tradicijskog i kulturološkog naslijeða dužni smo
oèuvati i predati ih buduæim pokoljenjima, upozorio je
biskup, jer nijekanje tih vrednota dovodi do tragedija u
obiteljima i u društvu opæenito. Bl. Djevica Marija naša je
nada kojoj se uvijek možemo obratiti, zakljuèio je biskup, te
pozvao sve neka se utjeèu zaštiti Bl. Djevica Marije kako bi
izmolili snagu da izdrže tijek svojega vremena u
ovozemaljskom životu i sretno prispiju u Vjeènost.
Poreèka katedralna župa na blagdan svoje nebeske zaštitnice
pripremala se je duhovnom pripravom od 12. do 14.
kolovoza, na koju su se svake veèeri vjernici Poreèa okupili
u velikom broju. Prvoga dana trodnevice tema je bila
"Marija, škola poniznosti", a euharistijsko slavlje predvodio
je rektor Pazinskog kolegija vlè. dr. Alejandro Castillo
Jimenez. Drugoga dana homiliju na temu "Marija Majka
Crkve" izrekao je mons. Sanjin Francetiæ, rektor rijeèkoga
Bogoslovnog sjemeništa "Ivan Pavao II." Posljednjega dana
trodnevice gost propovjednik bio je vlè. Luka Pranjiæ,
novigradski župnik, koji je izrekao homiliju na temu
"Marija, utoèište grešnika". Svake je veèeri program
zapoèinjao sakramentom pomirenja, uslijedila je pobožnost
krunice, a nakon misnog slavlja, svake je veèeri održano i
klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
ika
Biskup Periæ predvodio slavlje u Aljmašu
Aljmaš, 15.8.2014. (IKA) - Jedna od najsveèanijih proslava
svetkovine Uznesenja BDM na nebo, 15. kolovoza, u
Ðakovaèko-osjeèkoj
nadbiskupiji
održana
je
u
nadbiskupijskom svetištu Gospe od Utoèišta u Aljmašu, gdje
je središnjim slavljem predsjedao biskup mostarskoduvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko
Periæ, a koncelebrirao je ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro
Hraniæ. Ove godine hodoèasnici su u najposjeæenijem
marijanskom prošteništu na istoku Hrvatske proslavili 310
godinu èašæenja Gospe sudjelovanjem u pobožnostima,
duhovnoj pripravi, a mnogobrojni su tradicionalno
dopješaèili u Aljmaš iz Osijeka i okolice.
U homiliji biskup Periæ potaknuo je na preispitivanje
vrijednosti i poštovanja života u duhu vjere i ispunjavanja
Božjega plana u osobnom i životu zajednice. "Zašto se mi
Mariji utjeèemo? Zato što to Bog želi. On je nju u svojoj
ekonomiji spasenja odabrao da nitko od ljudi nije Isusu bliži
od njegove majke Marije... Danas je napose zazivamo s dva
naslova kojima se, inaèe, obraæamo u njezinim litanijama:
zdravlje bolesnih... i utoèište grešnika. Utoèište je sigurno
mjesto kamo se netko sklanja od neke opasnosti, progona,
nevolje. Isus je uvijek, gdje god to trebalo, povezivao
ozdravljenje tijela od raznih bolesti s oproštenjem grijeha.
Ne može nam nitko pomoæi kao Isus. Ali on u svome djelu
spasenja želi svoju Majku pokraj sebe. I kao što smo tjelesno
ranjeni, bolesni, jadni, tako smo i još više ranjeni moralno,
kršenjem Božjih zapovijedi. Toliko se puta ne odrièeš ðavla
ni njegova sjaja, nego praviš ugovore s njegovim ortacima,
koji te zavode na stranputice: da na prvo mjesto ne stavljaš
Boga, nego sebe, materiju, propadljive stvari; Boga ne
poštuješ nego ga besmisleno psuješ; da mu ni pola sata
vremena tjedno, nedjeljom, ne posveæuješ; da roditelje
posluhom ne poštuješ, nego iz dana u dan vrijeðaš, a za
pokojne se ne moliš i misa ne prikazuješ; ne dopuštaš da se
èedo zaène, a ako se zaène da se 'oèistiš', kao da je èedo
neèist, a ne najveæi Božji dar; svake nevaljalštine zboriš i
èiniš i zavodiš druge, dok ne izgube obraz i poštenje; da se
bogatiš nepoštenom kraðom, a ne poštenim radom; varaš
bližnje da se u životu ne snaðu, nego gradiš svoju sreæu na
njihovoj nesreæi; nisi vjeran svojoj supruzi, ni vjerna svome
suprugu i tu nevjernost smatraš herojstvom, umjesto teškim
grijehom i uvredom Bogu, Crkvi i vjernoj osobi", zakljuèio
je biskup Periæ.
U uvodnom obraæanju nadbiskup Hraniæ pozvao je vjernike
da u zajednièke molitve ukljuèe "sve one koji trpe i pate radi
ratova koje se trenutaèno vode na nekoliko frontova u svijetu
te zbog posljedica prirodnih katastrofa, uslijed ponovne
poplave u Bosni, a na osobit naèin za našu braæu i sestre u
županjskoj Posavini, u tri potpuno i u tri djelomièno
potopljena sela Cvelferije tijekom svibanjskih poplava".
Pohvaljujuæi snažno svjedoèanstvo vjere koju su stradalima
pružili mladi u radnom kampu za mlade u organizaciji
Studentskoga katolièkog centra Palma iz Zagreba i Katolièke
udruge Magis, a u suradnji s Ðakovaèko-osjeèkom
nadbiskupijom, mons. Hraniæ poruèio je: "Željeli bismo iæi
korak dalje. Znamo da je graðevinarstvo teško pogodila
ekonomska kriza i da su mnogi nezaposleni. Pozivam zato
majstore graðevinarske struke razlièitih profila, one koji
znaju obavljati te poslove, nezaposlene inženjere graðevine i
druge nezaposlene osobe, te na rad uvijek spremne
branitelje, da se odazovu pozivu koji æu uputiti narednih
dana kako bismo nastavili svojim radom pomogli stradalima
u obnovi njihovih kuæa."
Preè. Ante Markiæ, aljmaški župnik i upravitelj svetišta
Gospe od Utoèišta, zahvalio je svima koji su sudjelovali u
pripravi i blagdanskoj proslavi. I ove je godine trodnevnu
Domovinske vijesti
duhovnu pripravu u Svetištu vodio Matej Glavica,
novoimenovani župnik vinkovaèke župe Presvetoga Srca
Isusova, dok su deseci sveæenika i redovnika ispovijedali
vjernike. Velika Gospa u Aljmašu je proslavljena sa šest
misnih slavlja ukljuèujuæi veèernje, koje je uz blagoslov
djece predvodio umirovljeni nadbiskup Marin Srakiæ.
Velika Gospa u Molvama
Gospa, Djevica i Majka, kao primjer za nasljedovanje, oèito
danas na razini marijanske pobožnosti u hrvatskom narodu
uvelike biva kompromitirana, upozorio biskup Tomo Vukšiæ
Molve, 15.8.2014. (IKA) - Rijeka hodoèasnika i ove se
godine slijevala u poznato podravsko svetište Majke Božje
Molvarske 15. kolovoza, na blagdan Uznesenja Blažene
Djevice Marije na Nebo, kada je sveèano euharistijsko
slavlje predvodio mons. Tomo Vukšiæ, vojni ordinarij u BiH.
Biskupu, kao i svim hodoèasnicima srdaènu dobrodošlicu
poželio je novoimenovani župnik u Molvama fra Filip Musa.
Biskup Vukšiæ u propovjedi podsjetio je da je "Uznesenje
Blažene Djevice Marije svetkovina za koju Crkva traži da ju
se tumaèi u najužoj vezi s Isusovim uskrsnuæem i uzašašæem
na Nebo. Uskrsnuæe Kristovo je temelj naše vjere u
uskrsnuæe tijela, a Marija je prva od Božjih stvorenja kojemu
je Bog podario tu milost. Tako je Marijino uznesenje i naše
promaknuæe, jer je njezino uznesenje dokaz opravdanosti
naše nade u uskrsnuæe našega tijela i naš život vjeèni."
"Danas je ljudsko tijelo èesto pretvoreno u robu na
najvulgarniji naèin. Naspram toga, kršæanstvo nudi svoju
vjeru glede ljudskoga tijela, predodreðenoga da za vrijeme
zemaljskog života postane i bude hram Božji, da po svom
buduæem uskrsnuæu zauvijek traje. Temelj te vjere je istina o
Isusovu uskrsnuæu, èime je Isus postao prvina usnulih, a po
svom uznesenju Gospa je postala neka vrsta prvine onih koji
su Kristovi", rekao je biskup.
Blažena Djevica Marija na Nebo uznesena bila je i ostala
djevica i majka i nju kršæanstvo nudi kao ideal žene.
"Posebice danas kada je èovjek digao ruku i na materinstvo i
na djevièanstvo, na pravednost i èistoæu duše, kada Majka i
Djevica sve više postaju nostalgièna kategorija suvremenog
društva, Gospa kao Majka i Djevica jest primjer. Sve je rjeðe
zdravo i odgovorno majèinstvo te zdravo i odgovorno
djevièanstvo, ali Gospa, na Nebo uznesena, ostaje putokaz i
obveza svima nama živuæima na ovoj zemlji da se
odgovorno živi", istaknuo je biskup Vukšiæ.
Bez obzira na svo mnoštvo hodoèasnika i sklopljenih ruku
Blaženoj Djevici Mariji na èast i prignutih koljena, diljem
naše Domovine, iz pobožnosti prema njoj, biskup Vukšiæ
rekao je da mu se èini opravdano postaviti pitanje o kvaliteti
današnje pobožnosti hrvatskoga naroda prema Blaženoj
Djevici Mariji. Na to ga je potaknula statistika iz 2013.
godine, prema èijim je podacima u Hrvatskoj negativan
prirast od 10.447, a svaki treæi brak se razvodi.
"Suosjeæamo sa svim braènim parovima koji imaju
problema, suosjeæamo sa svim razvedenima i molimo Boga
da ih cijeloga života prati svojim blagoslovom, ali ova
brojka je pokazatelj da je brak u hrvatskom marijanskom
narodu u krizi. Ovo je na svoj naèin pokazatelj koliko je
hrvatski narod marijanski, koliko slijedi vrednotu majèinstva
i djevièanstva. Gospa, Djevica i Majka, kao primjer za
nasljedovanje, oèito danas na razini marijanske pobožnosti u
hrvatskom narodu uvelike biva kompromitirana. I Gospa u
svojoj vrednoti majèinstva i vrednoti djevièanstva i vrednoti
vjerno udate žene. Sve ostalo svima nama zajedno neka
ostane kao upitnik za savjest i neka svatko za sebe pred
Gospodinom odgovori", istaknuo je biskup Vukšiæ.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
13
Domovinske vijesti
Marijino uznesenje na nebo uèvršæuje i nas u nadi da
æemo uskrsnuti
Središnje slavlje u trsatskom svetištu predvodio nadbiskup
Ivan Devèiæ
Rijeka, 15.8.2014. (IKA) - "Danas slavimo svetkovinu
Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Tu je istinu papa
Pio XII. službeno proglasio 1950., što znaèi da je od tada
obvezujuæa za svakog katolièkog vjernika", rekao je rijeèki
nadbiskup Ivan Devèiæ predvodeæi u petak 15. kolovoza
sveèano misno slavlje u perivoju Svetišta Majke Božje
Trsatske.
Tijekom cijeloga dana tisuæe vjernika hodoèastilo je u to
drevno marijansko svetište koje je pljusak okupao
neposredno prije poèetka središnjeg misnog slavlja.
Nadbiskup Devèiæ u propovijedi je istaknuo da je èovjek
oduvijek težio nebu kao Božjem prebivalištu i u Svetom
pismu èesto nailazimo na molitve i vapaje prema nebu
upuæene Bogu. "Posebno dirljive vapaje prema nebu gdje
Bog prebiva, nailazimo u psalmima. Starozavjetni molitelj
zna da Bog gleda s neba, gdje je njegovo prijestolje, da
odande sudi i kažnjava, ali pomaže i oprašta, što molitelja
ohrabruje da zavapi: 'Bože, nagni svoja nebesa i siði.' (Ps
144,5)'" Pozadinu dirljivih molitvi saèinjava svijest da je
nebo gdje Bog prebiva, grijehom zatvoreno, rekao je u
nastavku nadbiskup. "To znaèi da je èovjek od Boga koji ga
je stvorio i kojega njegovo srce u svemu traži, definitivno
odvojen i udaljen, zbog èega mu je nakon smrti mjesto u
podzemlju, a ne u nebu gdje Bog prebiva. To je najdublji
uzrok ljudskih strahova i tjeskoba, ali i trajan poticaj za
uporno obraæanje Bogu u nadi da æe se smilovati i nebo
ponovo otvoriti."
Govoreæi o onima koji su smatrali da im molitva neæe
pomoæi i da sami se mogu spasiti i stiæi u nebo, istaknuo je
da èovjek sa svim svojim znanstvenim, tehnièkim, kulturnim
i drugim dostignuæima ne može sam sebe spasiti. "On sam
ne može otvoriti nebo koje si je jednom svojim grijehom
zatvorio." Isus je odgovor na èovjekove vapaje, poruèio je
nadbiskup. Podsjetio je da se nebo otvorilo kod Isusova
roðenja te krštenja kada je na njega sišao Duh Sveti i èuo se
glas nebeskog Oca: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva
milina!" (Lk 3, 21-22). "To znaèi da se otvorilo ne samo
nebo, gdje Bog prebiva, nego se i sam Bog otvorio i u Isusu
razotkrio kao Otac, Sin i Duh Sveti, tj. kao jedan Bog u
trima božanskim osobama. Na taj naèin èovjeku je otvorena
moguænost ulaska ne samo tamo gdje Bog prebiva nego i u
najdublje tajne Božjega biæa."
Stoga nam je po Isusu otvoreno nebo i pristup u njega, rekao
je rijeèki nadbiskup. Dodao je kako je s njime naša ljudska
narav, združena s njegovom božanskom osobom, veæ ušla u
nebo. U njemu nam je dano više nego što smo tražili i
oèekivali, poruèio je propovjednik. Marija, kao Isusova
majka, najuže je povezana sa spasiteljskim dijelom svoga
Sina te njeno uznesenje na nebo uèvršæuje i nas u nadi da
æemo uskrsnuti i postati dionici te slave, zakljuèio je
nadbiskup Devèiæ.
Po završetku misnoga slavlja nadbiskup je vjernike pozvao
da 30. kolovoza hodoèaste u Udbinu u Crkvu hrvatskih
muèenika, koju su svojim milodarima gradili i vjernici
Rijeèke nadbiskupije. Bit æe to zadnje misno slavlje koje æe
kao biskup predvoditi mons. dr. Mile Bogoviæ prije odlaska
u zasluženu mirovinu. Takoðer, pozvao je vjernike da se
odazovu apelu pape Franje i mole za kršæane u Iraku i
drugim zemljama u kojima su ugroženi, te podsjetio na II.
nacionalni susret katolièkih obitelji koji æe se u Svetištu
majke Božje Trsatske održati 19. travnja 2015.
14
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Biskup Štambuk predvodio slavlje u Hvaru
Kao da nas Marija danas pita: "Jesu li vam zdravi vaš duh,
vaše obitelji, vaši meðuljudski odnosi; sve ono što zovete
vrijednostima života. Jeste li gladni istine, pravednosti i
ljubavi? Imate li uopæe sluha i osjeæaja za životne
vrijednosti?"
Hvar, 15.8.2014. (IKA) – "Uznesena je Blažena Djevica
Marija na nebo. Svetkovina je to koju mi Hrvati zovemo
Velika Gospa, i toj našoj Gospoði s pravom pripada taj
naziv", rekao je hvarsko-braèko-viški biskup Slobodan
Štambuk na poèetku sveèane veèernje mise svetkovine
Uznesenja Marijina, 15. kolovoza, u katedrali Sv. Stjepana
I., pape i muèenika u Hvaru. Uz biskupa Štambuka suslavio
je katedralni župnik Mili Plenkoviæ, dok su u liturgijskome
slavlju asistirali bratimi bratovštine sv. Križa u svojim
prepoznatljivim odorama. Pozdravljajuæi okupljene vjernike
koji su u potpunosti ispunili hvarsku katedralu, biskup
Štambuk poseban pozdrav uputio je gostima koji se
odmaraju u tome gradu i koji su u velikome broju sudjelovali
u misnome slavlju. Zaželjevši da se u radosti osjeæaju lijepo
primljeni u hvarsku katedralu, pozdravio ih je na
engleskome, francuskome, talijanskome i njemaèkome
jeziku. "Zdravo, Ti puna radosti. Ljudima jednom stajat æeš
pred oèima, ko mira znak, ko izvor utjehe. I bit æeš vez, što
Zemlje dno i Neba vrh u jedno spaja. I bit æeš most, od
molitava tkan, od suza mit, i u luk svit, nad jezicima i crnim
vodama, što èovjeka æe dijeliti od Boga", tim rijeèima
pjesnika Vladimira Nazora zapoèeo je biskup Štambuk
homiliju u kojoj je vjernike potaknuo na razmišljanje o
Mariji kao izvoru mira. "Marija je majka, Ona je mirotvorka,
želi nam dati mir. A u ovo naše vrijeme mir se ozbiljno
dovodi u pitanje. Vijesti govore kako veliki misle da mogu
raditi što ih je volja. Gospe mira, naša Kraljice, budi izvor
mira i u ovo naše vrijeme, barem kod onih koji vjeruju u
tvoga Sina. Želimo te moliti za mir u našim obiteljima, za
mir u našemu narodu, a posebno za mir izmeðu politièkih
stranaka, te daj da se svi trude oko zajednièkih i pozitivnih
stvarnosti", rekao je, uz ostalo, hvarski biskup, te pritom
zapitao vjernièko mnoštvo: "Ako se ne može ostvariti mir u
malim zajednicama, u našim malim æelijama, kako æe to
onda biti moguæe ostvariti u velikim zajednicama?"
Osvrnuvši se na slavlje svetkovine Velike Gospe u
hrvatskome narodu, biskup Štambuk je ustvrdio: "Na
današnji dan kao da su Hrvati katolici postrojeni u èast
Mariji Kraljici, kada joj pjevaju, mole joj se i èaste, te
ispunjaju njezina svetišta. No, i mi moramo stati pred našu
Kraljicu i vidjeti istinu o našoj obiteljskoj, narodnoj, pa i
meðunarodnoj ulozi. Kao da nas Marija danas pita: 'Jesu li
vam zdravi vaš duh, vaše obitelji, vaši meðuljudski odnosi,
sve ono što zovete vrijednostima života. Jeste li gladni istine,
pravednosti i ljubavi? Imate li uopæe sluha i osjeæaja za
životne vrijednosti?' Marija bi nas sigurno upitala i o tome
što je s našom molitvom i nedjeljom euharistijom. Što je s
našom djecom, mladima, ali i našim obiteljima", istaknuo je
mons. Štambuk.
Na kraju je sa zabrinutošæu upozorio i na sve rašireniju i
pogubniju konzumaciju alkohola meðu mladima, te ih
pozvao da budu opijeni vrijednostima, a ne onim što ne
vrijedi i što æe ih uèiniti nesretnima. Zakljuèio je propovijed
rijeèima: "Draga Kraljice, pomozi našu djecu i naše mlade,
pomozi i naše obitelji. Svima udijeli da živimo pod tvojom
zaštitom." Na kraju misnoga slavlja posebno je pozdravio
bolesnike, zaželjevši im po Marijinu zagovoru okrjepu duše i
tijela. Putnicima, prije svega turistima koji se vraæaju svojim
domovima, poželio je sretan povratak. Poslije mise biskup
Štambuk rado se zadržao u susretu s brojnim gostima pred
hvarskom katedralom.
ika
Biskup Košiæ predvodio slavlje u marijanskom svetištu u
Gori
Rektoru svetišta predan na trajno èuvanje drveni križ iz
1991. - 1992. godine, koji je s oznakom Gora nošen tijekom
progonstva na pobožnostima Križnog puta od današnje
sisaèke katedrale do Mošæenice, kao i na drugim prigodama
u ratno vrijeme
Sisak, 15.8.2014. (IKA) - Svetkovina Uznesenja Blažene
Djevice Marije na nebo sveèano je u petak 15. kolovoza
proslavljena u marijanskom svetištu Majke naših stradanja u
Gori misnim slavljem koje je predvodio sisaèki biskup
Vlado Košiæ i koji je tom prigodom blagoslovio
novopostavljena zvona. U koncelebraciji bili su brojni
sveæenici Petrinjskoga i Glinskoga dekanata predvoðeni
dekanima preè. Josipom Samaržijom i fra Goranom
Rukavinom, te rektor svetišta preè. Paško Glasnoviæ.
Na blagdanskom slavlju okupilo se mnoštvo hodoèasnika, od
kojih je glavnina pristigla pješice iz tri petrinjske župe, te s
druge strane, iz Viduševca i Gline. Petrinjske hodoèasnike
predvodio je upravitelj župe Preobraženja Gospodnjeg vlè.
Josip Karas koji je po dolasku u Gore preè. Glasnoviæu
predao na trajno èuvanje drveni križ iz 1991. - 1992. godine,
koji je s oznakom Gora nošen tijekom progonstva na
pobožnostima Križnog puta od današnje sisaèke katedrale do
Mošæenice, kao i na drugim prigodama u to ratno vrijeme.
Na poèetku homilije, biskup Košiæ izrazio je radost što je
prije mise blagoslovio nova zvona te upoznao okupljene
kako jedno nosi ime Zvono Majke Božje gorske, Majke
naših stradanja, a drugo nosi ime Zvono svetoga Kvirina,
sisaèkog biskupa i muèenika. "Kao što su Blažena Djevica
Marija i sv. Kvirin svojim životom poput zvona svima
svjedoèili i naviještali Kristovo evanðelje, tako i mi uèimo
od njih, posebno danas u svetištu BDM Gorske i na blagdan
Uznesenja BDM od Marije, na nebo Uznesene. Dakle, i naš
je zadatak da budemo zvono! Zvono se naime èuje, ono se u
ovom sluèaju i vidi, ali i kad se ne vidi, znamo da je u
zvoniku jer svojim zvukom odaje svoju nazoènost i na nešto
poziva i na nekoga upuæuje. Poziva na molitvu, a upuæuje na
Božju prisutnost, na milost Gospodina našega Isusa Krista",
poruèio je biskup. Istaknuo je kako proèitana Božja rijeè
govori o tome kako je Marija bila svjedokinja i
navjestiteljica Evanðelja. "Knjiga Otkrivenja svetog Ivana
Apostola govori o Ženi koja je prikazana u nebeskoj ljepoti:
'zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi
vijenac od dvanaest zvijezda'. Ta je žena roditeljica, ali ima
neprijatelja: 'Zmaj veliki… stade pred Ženu koja imaše roditi
da joj, èim rodi, proždre Dijete.' Slika je to Marije, žene koja
je od Boga primila milost i zadatak da rodi Spasitelja svijeta.
Nju Gospodin odijeva najveæom ljepotom, ali Bogu i
njegovima suprotstavlja se ðavao – taj 'zmaj velik' koji želi
uništiti Spasitelja", rekao je biskup te dodao kako se ðavao
uvijek protivi Bogu i Božjim planovima, ali on je
bespomoæan, jer njega je Bog pobijedio i poslao je u punini
vremena i svoga Sina na svijet da on i u ljudima, na ovoj
našoj zemlji ostvari pobjedu nad ðavlom. "Rijeèi svetoga
Ivana apostola: 'Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo
Boga našega i vlast Pomazanika njegova!' i za nas vrijede.
Ovaj 'sada' traje, od dolaska Sina Božjega na ovaj svijet pa
sve do kraja vremena. Meðutim, to ðavao i oni koji ga
slijede ne znaju pa svojim smicalicama neprestano žele
osujetiti, dapaèe i upropastiti Božje naume, ali se varaju i
uvijek bivaju poraženi. Trebamo znati èitati znakove
vremena, jer ovaj 'sada' tièe se i ove 2014. godine i svakog
vremena u kojem živimo. To je naime naš èas i to je vrijeme
Božjih pobjeda."
Biskup je rekao i kako se taj ðavao – zmaj koji je želio
proždrijeti dijete Isusa uvukao i u naše hrvatsko društvo i
Domovinske vijesti
želi sprijeèiti da se raðaju djeca u našoj domovini, te kako se
samo na taj naèin može protumaèiti èinjenica da je pred koji
tjedan donesen Zakon o istospolnim zajednicama koji je njih
u svemu izjednaèilo s brakom muškarca i žene, a koju je
zajednicu na najdemokratskiji naèin na referendumu kao
jedinu potvrdio hrvatski narod. "To znaèi da se potire volja
naroda koji je vladajuæima povjerio da u njegovo ime donose
pravedne zakone, ali ne! I nije to sve, svi mi dobro znamo
kako je odmah nakon donesene odluke na referendumu da je
brak zajednica muškarca i žene s najvišeg mjesta u državi
došao u saborske klupe prijedlog da se unese èak u Ustav
kako su i svi drugi oblici zajednièkog života u svemu
izjednaèeni s brakom i da uživaju zaštitu države!? Hvala
Bogu zbog proceduralnih razloga taj se prijedlog nije ni
razmatrao. Pa zar ima itko razuman da ne zna da se iz takvih
zajednica ne mogu roditi djeca, da je to put u demografsku
propast", zapitao se biskup te postavio još jedno pitanje
jesmo li mi kršæani, današnji slavljenici blagdana Velike
Gospe, spremni svojim javnim zalaganjem preuzeti
odgovornost za naše hrvatsko društvo, jesmo li se spremni i
društveno angažirati za službe od opæeg interesa ili smo
nezadovoljni kako se živi i upravlja našom zemljom, ali se
ponašamo kao da se to nas ne tièe i nismo spremni osobno se
ukljuèiti i nešto uèiniti? "Kao prvo, svi smo dužni moliti se
za one koji su na vlasti. Drugo, trebamo im svojim
djelovanjem i dobronamjernim kritikama pomoæi da
ispravljaju što ne valja, a provode ono što je potrebno i što
su dužni èiniti. Nadalje, mi se moramo zalagati za kršæanske
i opæeljudske vrijednosti koje se danas toliko uništavaju i
razaraju, što mi ne smijemo samo nijemo promatrati, nego
moramo nešto uèiniti. Npr. odnos prema hrvatskim
braniteljima koji su stvorili ovu zemlju je ispod svake
kritike! Zamislite, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
u medijima se jedva, kao usput, tek spominjalo
samoubojstvo jednog branitelja: kao, tko mari što se ubio još
jedan, od gotovo veæ 2 tisuæe branitelja koji su podigli ruke
na sebe?! Strašno! Zar nemamo mi živi, koji trebamo biti
zahvalni braniteljima za slobodnu i samostalnu državu,
nikakvo poštovanje prema njima živima, veæ samo prema
mrtvima? Zar oni moraju otiæi da bismo ih poštovali, da
bismo ih uopæe èuli i da bismo im iskazali svoju zahvalnost i
priznali im njihovo dostojanstvo? A da o Vukovaru i ne
govorimo! Svi smo mi za to odgovorni", zakljuèio je biskup
te na kraju još jednom istaknuo kako je naša zadaæa biti
zvona - naviještati svima svoju radost i svoju nutarnju sreæu i
svoj ponos što pripadamo Kristu. "Mi znamo komu smo
povjerovali i za koga živimo, naš je cilj Gospodin, on nas
kroz nevolje ovoga svijeta oblikuje da budemo sposobni biti
dionici njegove vjeène proslave na nebu. I od toga nema
veæe radosti i sreæe".
Na kraju slavlja, koje je animirao župni zbor iz Gora,
biskupu i svim okupljenima na dolasku zahvalio je preè.
Glasnoviæ, a nakon mise hodoèasnici su prvi puta dobili
priliku razgledati unutrašnjost gotièke crkve.
Priznanje župniku Mariju Vazgeèu
Brinje, 15.8.2014. (IKA) - Prigodom obilježavanja Dana
opæine Brinje i zaštitnice župe Brinje - Velike Gospe javno
priznanje - Povelju za zalaganje i promicanje vjerskih i
kulturnih vrijednosti na podruèju Opæine Brinje dobio je vlè.
Mario Vazgeè, župnik župe sv. Križa u Križpolju.
Javno priznanje župniku Vazgeèu uruèili su predsjednik
Opæinskog vijeæa Brinja Davor Vièiæ i naèelnik Opæine
Brinje Zlatko Fumiæ.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
15
Domovinske vijesti
Svetkovina Velike Gospe u Kloštar Ivaniæu
Fra Tomislavu Božièeku dodijeljeno Odlikovanje sv. Kvirina
za osobite zasluge u Sisaèkoj biskupiji
Kloštar Ivaniæ, 15.8.2014. (IKA) - U marijanskom svetištu
Majke Milosrða u Kloštar Ivaniæu sveèano je proslavljena
svetkovina Marijina uznesenja na nebo, za koju su se
župljani i brojni hodoèasnici pripremali trodnevicom koju je
predvodio fra Ivan Matiæ, voditelj Kuæe susreta Tabor.
Fra Ivan predvodio je u 11 sati središnje sveèano misno
slavlje s procesijom u kojoj su èlanovi KUD-ova Kloštar i
Obreška nosili tron Majke Božje ulicama Kloštra. Rektor
svetišta fra Tomislav Božièek u pozdravu vjernicima rekao
je da se ove godine slavi 350 godina od kada je oltarna slika
Majke Milosrða 1679. g. smještena na veliki oltar. Za nju u
"Knjizi èudesa" piše da ju je 1664. dala naslikati neka
pobožna i bogata gospoða koja je zagovorom Majci Božjoj u
Ivaniæu ozdravila nakon što je dugo godina bila prikovana uz
krevet.
Fra Ivan se u homiliji osvrnuo na slavlje Marijina uznesenja
te pozvao vjernike da se ugledaju na Mariju slijedeæi njezin
primjer. "Marija nas vodi k Isusu", istaknuo je fra Ivan.
Pozvao je na molitvu za naše obitelji, djecu, starije osobe,
bolesne, osamljene te za siromašne i potrebite.
Sisaèki biskup Vlado Košiæ predvodio je veèernje misno
slavlje u koncelebraciji s upraviteljem župe i rektorom
svetišta fra Tomislavom Božièekom, mons. Josipom
Æoriæem, generalnim vikarom, mons. Markom Cvitkušiæem,
kancelarom, i vlè. Mladenom Hokmanom, župnikom župa
Posavski Bregi i Lijevi Dubrovèak.
"Moramo iæi stopama Marijinim da svoj život završimo u
Božjem Kraljevstvu", rekao je biskup u homiliji, pritom
istaknuvši da je Marija "Žena vjere". Evanðeoski hvalospjev
Magnificat – Velièa je Marijina zahvala za sva djela koja
Bog èini njoj, "neznatnoj službenici". Biskup se pritom
nadovezao na papu Pavla VI. koji je istaknuo tri vrste
molitve koje uèimo od Marije. Prva je molitva hvale i
slavljenja Boga. Druga je zagovorna molitva, tj. molitva za
naše bližnje, obitelj, prijatelje i sve potrebite. Biskup je
potaknuo da ovih dana osobito molimo za progonjene
kršæane u sjevernom Iraku, narod u Africi koji obolijeva od
ebole, za mir u Ukrajini i Svetoj zemlji. Treæa molitva je
molitva za sebe i darove Duha Svetoga. Biskup se potom
nadovezao na simbol Marije kao žene koja raða i zmaja koji
predstavlja zlo koje želi ubiti dijete. U Isusovo je vrijeme to
bio Herod, a danas su to razni zakoni koji ugrožavaju dobro
(neroðene) djece i obitelji. Homiliju je završio poticajnim
rijeèima da nasljedujuæi Mariju i moleæi poput Marije
pronosimo sliku Boga koji èini velika djela malenima i
poniznima.
Na kraju misnoga slavlja kancelar mons. Marko Cvitkušiæ
proèitao je zahvalno pismo biskupa Košiæa fra Tomislavu
Božièeku koji odlazi na službu u župu sv. Antuna
Padovanskoga u Èakovec. Poslije zahvale biskup je dodijelio
fra Tomislavu Odlikovanje sv. Kvirina za osobite zasluge u
Sisaèkoj biskupiji. "Dosadašnjemu župniku i gvardijanu u
Kloštar Ivaniæu, rektoru biskupijskog svetišta Majke Božje,
Majke Milosrða, povjereniku za pastoral hrvatskih branitelja
i èlanu Prezbiterskog vijeæa Sisaèke biskupije od 2010. 2014. dodijeljeno je Odlikovanje sv. Kvirina za osobite
zasluge u Sisaèkoj biskupiji u znak zahvalnosti za sve što je
uèinio za Crkvu u našoj Biskupiji", istièe se u zahvalnom
pismu.
Misno slavlje je završilo ophodom oko oltara na kojem se
nalazi èudotvorna slika Majke Milosrða.
16
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Velika Gospa u Šumanovcima
Šumanovci 15.8.2014. (IKA/TU) – Uoèi svetkovine Velike
Gospe, 14. kolovoza, hodoèasnièki molitveni program
tradicionalno je u svetištu u Šumanovcima okupio brojne
vjernike, a nešto manje od tisuæu okupilo se na veèernjem
misnom slavlju koje je predvodio ðakovaèko-osjeèki
nadbiskup Ðuro Hraniæ. Nadbiskup je u Šumanovce
pristigao sat vremena prije mise te je zajedno s ostalim
sveæenicima ispovijedao vjernike.
U homiliji misnoga slavlja mons. Hraniæ uputio je da Isus,
dajuæi prednost slušanju i èuvanju Božje rijeèi, otvara
moguænost velièine i blaženstva i za sve one koji nisu i ne
mogu biti njegova majka na fizièki naèin, ali mogu i trebaju
to biti na naèin slušanja i èuvanja Božje rijeèi, tj. življenja u
skladu s tom rijeèi. "Ako je Blažena Djevica Marija uz
Božju pomoæ i milost, kojom je bila obdarena, mogla postati
i ostati velika kroz stavljanje same sebe cijelim svojim
biæem Bogu na raspolaganje, onda to možemo i mi",
istaknuo je.
Osvræuæi se na nevolje koje je donijela neoèekivana poplava
te Ljetni radni kamp u Gunji koji je tijekom mjesec dana uz
potporu Nadbiskupije organizirao Studentski katolièki centar
Palma i Udruga Magis, mons. Hraniæ sve je mlade koji su
sudjelovali u kampu opisao kao melem na rani teškog
stradanja i patnji ljudi u Cvelferiji, te je rekao: "Lijepo je
bilo osjetiti solidarnost, pomoæ i podršku tolikih ljudi
neposredno poslije poplave. Poplava je tada iz svih graðana
naše Domovine izvukla ono najplemenitije, najbolje,
najljudskije, ono Božje što je u nama. I nikad Hrvatska nije
bila tako i toliko jedinstvena kao tada. No, sada kad se
povukla voda i kad su mjerodavne službe uklonile smrad i
izvore zaraze, sad se najbolje oèituje naša ljudska narav
ranjena grijehom, oèituju se ljudske slabosti, sva prljavština i
zlo, egoizam i sebiènost u našim ljudskim srcima. Sad se
najbolje oèituje tromost naših državnih i društvenih, ali i nas
u crkvenim strukturama; sad se najbolje oèituju
politikantstvo i voðenje brige o sitnim i bezdušnim
parcijalnim interesima. Sad se najbolje oèituje kako nas
svega dvadesetak posto katolika koliko toliko redovito
prakticira svoju vjeru, te da nas je 80 posto više ili manje na
rubu ne samo liturgijskoga života, nego i da nas je još manje
u zauzetosti za konkretne stradale ljude."
Istièuæi da za biti velik i blažen nije dovoljno to što smo
kršteni, prièešæeni, krizmani i sve ono tradicionalno
povezano s vjerom, nadbiskup Ðuro je istaknuo: "Èesto nam
se dogodi da se ponosimo svojim vezama s Isusom jer on je
naš, a mi njegovi, jer nas je on izabrao i po krštenju uèinio
svojima, a zaboravimo biti njegovi u svakom trenutku svog
života, bilo da smo u obitelji ili na radnom mjestu, u školi ili
na ulici, u crkvi ili u trgovini, pred glasaèkim kutijama ili u
Saboru, novinar ili politièar, ovog ili onog spola, u
razmišljanju: rastati se ili se ne rastati, roditi zaèeto dijete ili
ga ne roditi, pristupiti moralno nedopuštenom obliku
medicinski potpomognute oplodnje ili ne pristupiti."
Ponavljajuæi kako je potrebno živjeti u skladu s Isusovom
rijeèju, koju autentièno tumaèi crkveno uèiteljstvo i koja nije
ovisna o onome što se nekome sviða ili ne sviða, a potièuæi
na molitvu za obitelji, sveæenike i redovnike te za život
protkan istinskom vjerom, nadbiskup je zakljuèio: "Ovdje u
svetištu odrièemo se èisto naših ljudskih rješenja koja ne bi
raèunala na Boga, ili još gore da Boga odbacujemo i
govorimo da nam On ne treba. Mi smo ovdje da bismo si
posvijestili da trebamo Boga, njegovo svjetlo i njegovu
milost. Moramo biti svjesni da nas ne može spasiti ništa
materijalno. Potrebno nam je èovjeènost, poštenje,
istinoljubivost, dobrota i solidarnost. Dakle potrebne su nam
prije svega duhovne vrijednosti. Moramo biti više ljudi;
ika
humaniji, solidarniji i s više osjeæaja jedni za druge. A onda
æemo biti složniji i uspjet æemo nadiæi probleme s kojima se
ovdje susreæemo. Uistinu i moje srce plaèe zajedno s vama i
osjeæam svu tegobu i poteškoæe koje proživljavaju ovi dobri
ljudi koji ovdje žive." Nakon mise uslijedila je procesija sa
svijeæama do kapelice Skrovite Gospe Šumanovaèke.
Središnju misu na svetkovinu Uznesenja BDM, 15.
kolovoza, predvodio je o. Ivan Ike Manduriæ, duhovnik
Studentskoga katolièkog centra Palma i Ljetnoga radnog
kampa koji se održavao u Gunji. Na misi je sudjelovalo oko
1200 vjernika, kojima je Manduriæ poruèio: "Dragi
Gunjanci, zajedno s mladim volonterima proživljavam
tijekom èetiri tjedna sve vaše nedaæe i teškoæe. To što ovo
svetište Šumanovci nije potopljeno neæu nazivati èudom, ali
to je svakako znak da je Gospa s vama, da niste sami i
ostavljeni." Uz hodoèasnike iz Cvelferije pristigli su i oni iz
Slavonskog Broda, Požege, kao i jedan autobus vjernika iz
Živinica, iz BiH. Tijekom trodnevice, uoènice i same
svetkovine svetište je pohodilo oko šest tisuæa vjernika.
Velika Gospa u Dubrovniku
Biskup Uziniæ predvodio molitvu za mir u Gradskoj luci
ispred zavjetne slike Gospe od Porata
Dubrovnik, 15.8.2014. (IKA) - Molitve za mir u Iraku,
Siriji, Palestini, Nigeriji i Ukrajini obilježile su ove godine
proslavu svetkovine Uznesenja na nebo Blažene Djevice
Marije diljem Dubrovaèke biskupije. Dubrovaèki biskup
Mate Uziniæ na poèetku središnjeg euharistijskog slavlja
ispred dubrovaèke katedrale, koja Veliku Gospu slavi kao
svoju zaštitnicu, pozvao je vjernike da mole za kršæane
pogoðene ratnim stradanjima kako bi im kroz misno slavlje
bili blizu, te kako bi molili Gospodina da im da snagu za
ustrajnost, a Mariju da ih zaštiti svojim moænim zagovorom.
Nakon mise u Gradskoj luci ispred zavjetne slike Gospe od
Porata biskup je predmolio jednu takvu molitvu.
Govoreæi u propovijedi o svetkovini Marijina uznesenja,
biskup je rekao kako ona vjernike podsjeæa da njihov život
ne završava na zemlji, nego da se nastavlja na nebesima
potkrepljujuæi to dnevnim èitanjima, a o osobitoj
povezanosti Marije s Kristom naveo je rijeèi iz apostolske
konstitucija pape Pija XII. "Predarežljivi Bog" kojom je
proglašena dogma o Marijinu uznesenju na nebo. Proširujuæi
misao o Marijinu uznesenju dušom i tijelom na nebo, za što
je bio zaslužan ne samo njezin duhovni, nego i tjelesni odnos
s Kristom, biskup je ustvrdio kako æe i o uskrsnuæu svih
ostalih ljudi biti važan ne samo duhovni, nego i tjelesni
odnos s Kristom te to objasnio: "Kad i mi uskrsnemo, kad
budemo uzneseni na nebo dušom i tijelom, onda æe s nama
uskrsnuti i naša povijest. Biti æe uzneseni i svi naši odnosi.
Ono što smo bili i ono što smo èinili, doživjeti æe svoju
puninu. I ništa što doista vrijedi – upozoravam da prava
vrijednost nije ono što se nama takvim èini nego ono što je
vrijedno Bogu – neæe biti izgubljeno, nego æe sve to biti
preobraženo i u Bogu dovedeno do svoje punine."
Svetkovina Uznesenja BDM nije samo svetkovina koja
govori o cilju nego i o putu koji trebamo prijeæi, a na to
upuæuje i evanðelje o Marijinu pohodu Elizabeti kako bi joj
pomogla u njezinoj ljudskoj potrebi, kao i hvalospjev Velièa
i potpuno izokreæe naš vrijednosni sustav. Rekavši kako nije
lako shvatiti i živjeti te vrijednosti, biskup je upozorio kako
nema alternativnih putova. Te alternativne putove
prispodobio je poznatoj biblijskoj slici iz Knjige Otkrivenja
o Zmaju èija jedina želja je da "proždre Dijete" dok Žena
vièe u poroðajnim bolima i mukama raðanja. U toj ženi
prepoznajemo ne samo Mariju nego i èitavo èovjeèanstvo, a
Zmaj želi onemoguæiti njegovo spasenje koje je Krist
Domovinske vijesti
osigurao, a koje je u Mariji veæ ostvareno. "Pritom djeluje na
razlièite naèine. Ponekad to èini lukavo, predstavljajuæi se da
nam je prijatelj, da je zainteresiran za naše dobro. On èini
poželjnim plod koji nudi èineæi nam oholost poželjnijom od
poniznosti, neposluh od posluha, egoizam od služenja,
uzimanje od darivanja. On je sa svojim poželjnim plodom uz
nas kad god nam se mržnja èini logiènijom od ljubavi,
osveta od oprosta, smrt od života, zaštita od uzdržljivosti,
zabava od odgovornosti, suživot od braka, standard od
otvorenosti raðanju, pobaèaj od poroda... On samovolju zove
slobodom. Za njega je zlo dobro, nenaravno naravno,
nekulturno kulturno i, dakako, obrnuto. On je u pozadini
svih ideologija, svih podjela i svih svaða."
Dubrovaèki biskup u tom kontekstu naveo je neke takve
konkretne situacije u Gradu i biskupiji: "On se vrlo lako
pretvori, osobito u ovim ljetnim danima, u boga zabave u
kojoj više nema nikakvog dostojanstva pa je postalo
normalno da po našim ulicama možemo susresti gole ljude
koji ne poštuju niti osnovne norme pristojnog ponašanja, ali i
u boga novca zbog kojega smo i mi sami spremni prijeæi
preko kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i
mira. To ukljuèuje i one koji su naš grad pretvorili u filmski
studio za Igre prijestolja. I nema novca, ili ne bi trebalo biti,
koji bi trebao biti važniji od toga da ovom Gradu, našoj
katedrali i osobito stanovnicima Grada saèuvamo
dostojanstvo."
"Ne uspije li lukavo i zavoðenjem, Zmaj poèinje djelovati
nasilno", dodao je biskup Uziniæ. "Pokazuje to i ekonomska
kriza u èijoj se pozadini nalazi on i njegovo egoistièno
djelovanje u onima koji u svom bogaæenju nisu imali mjeru,
a što se osobito odražava na onima koji su najslabiji, ali
pokazuju to, makar na drugi naèin, najnovije vijesti koje
nam stižu osobito iz Iraka, ali i iz Sirije, Nigerije, Južnog
Sudana, kao i nekih drugih zemalja Azije i Afrike, ali i
Ukrajine u kojoj kršæani ubijaju kršæane, i Palestine u kojoj
je najviše stradalih meðu civilima i djecom. Zmaj se, oèito
je, na poèetku 21. stoljeæa ponovno oborio na Ženu i njezino
potomstvo na najgrublji moguæi naèin. Istodobno je ostatak
svijeta zavio u ideološku šutnju i bespomoænost koja našu
progonjenu braæu i sestre ostavljaju na milost i nemilost
Zmaju i njegovim pomagaèima, meðu kojima osobito
istièem islamski fundamentalizam – neæu ovdje o njegovim
uzrocima koji nisu i ne mogu biti opravdanje za ono što se
èini nevinima – koji je kao i svaku drugi fundamentalizam
izdaja Boga u èije se ime navodno djeluje. Pozivam našu
muslimansku braæu, osobito muslimane koji žive u našem
gradu i u èiju smo se otvorenosti i meðureligijsku suradnju
do sada više puta mogli uvjeriti, da dignu svoj glas osude, a
sve nas druge da im se pridružimo i uèinimo sve što je u
našoj moæi kako bismo pomogli onima koji su ugroženi
danas, kao što smo mi bili ugroženi juèer dok je Zmaj sa
svojim pomagaèima ubijao ljude i razarao naš Grad. I
pritecimo im u pomoæ." U pomoæ im možemo priteæi
buðenjem svijesti o tom zlu za mir u svijetu i sve koji trpe
zbog svoje nacionalnosti, rase, vjere… Biskup je pozvao i u
propovijedi na molitvu za progonjenu kršæansku braæu i
sestre koji trpe zbog vjere u Isusa Krista i svog kršæanskog
opredjeljenja, za njihovu ustrajnost kao i za sve one koji na
razlièite naèine pate ovdje kraj nas, preporuèujuæi sve
Marijinu moænom zagovoru.
Zavjetnu sliku Gospe od Porata u procesiji nakon mise nosili
su pomorci i pomorski èasnici, a katedralni zborovi pod
ravnanjem Margit Cetiniæ pjevali su pjesme svojoj nebeskoj
zaštitnici. Zahvaljujuæi svima na dostojanstvenoj proslavi
katedralne zaštitnice na otvorenom prostoru ispred katedrale
župnik don Stanko Lasiæ uime svih vjernika izrazio je suæut
biskupu Uziniæu kojem je tog dana ranije preminula majka.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
17
Domovinske vijesti
Kardinal Bozaniæ sa Zagrepèanima hodoèastio Majci
Božjoj Remetskoj
Zagreb, 15.8.2014. (IKA) – Prema tradiciji na svetkovinu
Velike Gospe središnje euharistijsko slavlje u svetištu Majke
Božje Remetske uz sudjelovanje više tisuæa Zagrepèana
predvodio je zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ.
U koncelebraciji je bilo dvadesetak sveæenika meðu kojima i
provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o.
Sreæko Rimac i zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb
mons. Zvonimir Sekelj. Misi su nazoèili i zagrebaèki
gradonaèelnik Milan Bandiæ, predsjednik Gradske skupštine
Darinko Kosor, predsjednik Vijeæa gradske èetvrti Maksimir
Stanko Gaèiæ, kao i predstavnici 110. brigade HV iz
Karlovca te èlanovi Karlovaèke graðanske garde.
Na poèetku mise, provincijal o. Sreæko Rimac èestitao je
kardinalu Bozaniæu uime svoje redovnièke zajednice,
remetske župe, te okupljenih hodoèasnika 25. obljetnicu
biskupstva. Radujemo se ovomu daru koji je Bog udijelio
Vama, ali i svima nama kojima služite kao pastir, rekao je
Rimac.
Uvodeæi u slavlje kardinal Bozaniæ istaknuo je kako bi
svetkovina Velike Gospe bez pohoda Mariji bila prazna, a
pohod Mariji ispunjava naše srce i raduje duše. U homiliji
kardinal je naglasio kako našu odanost Mariji izrièemo
molitvom, pjesmom, vapajem i djelima milosrða.
Svjesni smo da je sve dar i milost te da unatoè osobnom
trudu i naporu uvijek više primamo od Božje providnosti,
rekao je, dodajuæi kako smo "ujedinjeni s našom braæom i
sestrama koji danas diljem domovine hodoèaste u
marijanska svetišta. U intimi mira, koji nas ispunja, molimo
Mariju da nas primi u svoje naruèje i prikaže svome Sinu sve
naše èežnje, radosti, nade, boli i tuge. Današnja svetkovina
unosi u naš život zraku svjetla i nebeske radosti: otvorimo se
tom daru neba i zazovimo nebesku pomoæ Majke Marije".
Osvræuæi se na Marijin "Velièa", kardinal je istaknuo kako je
to izvrstan navještaj kršæanske nade. "Velièa" ukazuje i na to
da pred Kristom i u Njegovoj slavi svako socijalno
diferenciranje gubi na vrijednosti. Ljudska moæ gubi svako
znaèenje. Krist je svojom božanskom snagom pobijedio
idole. Zato se i kršæanin treba osloboditi od privlaènosti
mamona, upozorio je. Takoðer, "Velièa" raskrinkava laž i
iluzije onih koji nastupaju samouvjereno, kao da su
gospodari i glavni akteri povijesti, a dolazi ususret onima
koji poput Marije imaju srce èisto, slobodno i ispunjeno
ljubavlju.
Sažimajuæi poruku današnjega blagdana, kardinal je naglasio
kako smo kao kršæani u prvom redu pozvani nadati se onome
što nas oèekuje u buduæoj slavi kod Oca. Trebamo vjerovati
neizmjernom djelovanju Božje ljubavi, koja nas želi spasiti.
Trebamo vjerovati da nam je mjesto osigurano u zajedništvu
Presvetog Trojstva gdje je Blažena Djevica Marija veæ
prisutna dušom i tijelom. Trebamo vjerovati u raj i prema
njemu usmjeriti sav svoj život. Marija nam pomaže shvatiti
da je nada krepost koja prodire u sve pore našega sadašnjeg
života, jer sve životne okolnosti oèekuju preobrazbu koja se
raða iz nade. Nada nam omoguæuje da se zalažemo za
dostojanstvo svake ljudske osobe, da se zauzimamo za pravo
svakog ljudskog biæa na život, da promièemo pravdu
stavljajuæi se na stranu slabijih i siromašnih, poniznih i
napuštenih, da budemo uz one nad koje je Bog ispružio
svoju moænu ruku. Marija je znak da na ovoj zemlji ima
mnogo muževa i žena bogata duhovnog života, što èesto
ostaje skriveno i nepoznato, a što æe se oèitovati u nebeskoj
slavi. Svi oni koji svojom molitvom, žrtvama i jednostavnim
gestama služenja i darivanja po primjeru Marijinu, velièaju i
slušaju Gospodina, ostaju ustrajni u nadi protiv svake nade.
Na kraju homilije kardinal je Majci Mariji uputio molitvu da
18
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
izmoli dar nade za graðane Hrvatske, za Europu i sav svijet.
Takoðer je uputio molitvu da izmoli mir u zaraæenim
podruèjima Ukrajine, Bliskoga istoka i Iraka, te da zaštiti
iraèke kršæane od progona. Majku Mariju zamolio je i da
svrne svoj pogled na sve koji su u našoj domovini i
susjednim zemljama stradali od poplava.
Slavlje u svetištu Majke Božje od Krasna
Kada nestane vjere, nastane kriza i depresija u društvu,
pogotovo kada se ljude zavarava neostvarivim ciljevima,
upozorio biskup Mile Bogoviæ
Krasno, 15.8.2014. (IKA) - Gospiæko-senjski biskup Mile
Bogoviæ tradicionalno je, 15. godinu za redom od osnutka
Gospiæko-senjske biskupije, predslavio blagdan Uznesenja
BDM u svetištu Majke Božje od Krasna. Suslavili su brojni
sveæenici biskupije kao i gosti iz Rijeèke nadbiskupije.
Unatoè lošem vremenu brojni su hodoèasnici prepješaèili i
više od stotinu kilometara iz Rijeke, Gospiæa i Otoèca da
doðu po duhovnu potporu Majci Božjoj Krasnarskoj, gdje ih
je pozdravio upravitelj svetišta vlè. Šimo Božiæ.
Biskup Bogoviæ u homiliji je govorio o krizi i depresiji u
društvu kao posljedici nedostatka vjere. Marijino "Neka mi
bude po tvojoj rijeèi" najbolji je putokaz svima nama da
ojaèamo svoju vjeru. Svaki posao zapoèinjemo s vjerom:
gradnju, poslove na radnom mjestu, u obitelji, ali i ratu, te
ovom prilikom zahvaljujemo nazoènoj policiji na poslovima
u stvaranju i obrani domovine. Kada nestane vjere, nastane
kriza i depresija u društvu, pogotovo kada se ljude zavarava
neostvarivim ciljevima. Politièarima je bitan osobni, a ne
opæi interes. Tada nastaje ljutnja na sve, državu, bližnje, a
mnogima takvima kuæe propadaju u kupini. Ako se
samosažaljevaš utopit æeš se u depresiji, upozorio je biskup
Bogoviæ te izrazio želju da probudimo vjeru u sebe i svoj
narod. Svatko se treba zapitati može li nešto uèiniti za svoju
obitelj, naselje ili narod. Tek æeš tada osjetiti da si iz ropstva
došao na slobodu. Moramo povjerovati u takav put inaèe æe
nas zahvatiti umor i gubitak povjerenja u institucije. Bauk
nevjere koji kruži Hrvatskom je štetan, upozorio je biskup te
pozvao vjernike da saèuvaju vjeru u vlastito nacionalno biæe.
Vjeru æemo ojaèati tako da ne iskrivljavamo povijest i ne
lomimo grane narodnom stablu. Nije nam idol europski
èovjek kojeg nije bilo nigdje dok su nam palili kuæe, veæ Isus
Krist. Ne dopustimo da nam nitko ne ukrade snagu vjere. Ne
sumnjajmo u naše nacionalne i vjerske ideale jer iz sumnje u
Boga jaèaju se i ostale sumnje. Najbolji lijek od svekolike
depresije je Majka Božja od Krasna, zakljuèio je biskup
Bogoviæ.
Pjevanjem je slavlje uvelièao združeni zbor pod ravnanjem
Ivana Prpiæa Špike i uz orguljsku pratnju vlè. Josipa
Šimatoviæa. Na kraju mise generalni vikar Gospiæko-senjske
biskupije uime Odbora za proslavu Velike Gospe na Krasnu
mons. mr. Tomislav Šporèiæ podsjetio je na pastoralni plan
biskupije koji je bio u znaku "Odgoja za slobodu u znaku
križa" te najavio novi pastoralni plan. Istaknuo je brojne
hodoèasnike koji su došli u svetište te je na kraju
blagoslovio sve nabožne predmete. Prije toga biskupu su
hodoèasnici iz župe Viškovo pod pokroviteljstvom rijeèkog
nadbiskupa Ivana Devèiæa uruèili zavjetni dar povodom 10.
obljetnice hodoèašæa kao i pripadnici Udruge specijalne
policije Ajkule iz Rijeke u znak na 4. godinu hodoèašæa.
Misi su nazoèili i najviši predstavnici Policijske uprave
Lièko-senjske i Primorsko-goranske.
Popodnevnu blagdansku misu predslavio je upravitelj
svetišta vlè. Šimo Božiæ, a misu uoèi blagdana kancelar
biskupije mr. Marinko Milièeviæ.
Domovinske vijesti
ika
Biskup Pozaiæ u svojoj naslovnoj biskupiji
Piæan, 16.8.2014. (IKA) - Zagrebaèki pomoæni biskup
Valentin Pozaiæ, naslovni biskup povijesne Piæanske
biskupije, predvodio je 16. kolovoza u piæanskoj župnoj
crkvi, nekadašnjoj katedrali Navještenja BDM, sveèano
misno slavlje o blagdanu sv. Roka, suzaštitnika Piæna, kada
se obilježava i Dan Opæine. Osim župnika domaæina,
piæanskog dekana preè. Antuna Kureloviæa, uz biskupa je
koncelebriralo desetak sveæenika iz tog i susjednih dekanata,
bivši župnici Piæna te sveæenici rodom iz te župe.
Nakon sveèane ulazne procesije, uvodnu rijeè pozdrava
biskupu, okupljenim sveæenicima, opæinskom naèelniku
Ivanu Frankoviæu, predstavnicima opæinskog vijeæa te
vjernicima pristiglim iz te i okolnih župa, uputio je preè.
Kureloviæ. Na poseban je naèin pozdravio skupinu
hodoèasnika
koji
su,
predvoðeni
vlè.
Blažom
Bošnjakoviæem, župnikom u Donjem Labinu, hodoèastili
nekoliko sati pješice iz labinske župe Gospe Fatimske sv.
Roku u Piæan.
Mons. Pozaiæa ispred prezbiterija doèekali su ovogodišnji
prvoprièesnici sa simbolima sv. Roka, te mu izrazili
dobrodošlicu cvijeæem. Poštovanje prema svom naslovnom
biskupu vjernici Piæna izrazili su i isticanjem biskupskog
gesla mons. Pozaiæa "Život biraj" na glavnim gradskim
vratima.
I ove godine o blagdanu sv. Roka prigoda je da se
podsjetimo da nas on, poput drugih svetaca privlaèi jer nam
je uzor u svojim vrlinama, krepostima i kvalitetama kojima
svatko od nas teži, podsjetio je na poèetku homilije biskup
Pozaiæ. Koristeæi prièu o Diogenesovoj "potrazi za
èovjekom" unatoè mnoštvu ljudi, biskup je naglasio kako je
u društvu prisutnost ljudi, poput sv. Roka, upravo kao sol
koja daje okus dobrome ali jednako tako svojom
nepotkupivošæu i moralnošæu razotkriva bolne moralne rane
društva. Sv. Rok bio je izvrsna, integralna osoba, posve
izgraðene osobnosti, bio je moralna vertikala svoga
vremena, živio je èestito, pošteno, pravedno, živio je u
horizontali ovoga svijeta ali tražeæi vertikalu, živio je na
zemlji tražeæi nebo.
Biskup je nadalje naglasio dvije znaèajke sv. Roka: bio je
èovjek hodoèašæa i caritasa. Sveti Rok je naime hodoèastio
pješice iz Francuske u Rim, a putem je èinio djela milosrða,
napose se brinuæi za oboljele od kuge zbog èega mu se je
narod kasnije posebno utjecao kao svecu zaštitniku od te
opake zarazne bolesti od koje je i sam bio obolio. I u našem
vremenu, nakon tragedija ili katastrofa, probudi se u ljudima
plemenitost, koja je, nedavno smo imali prilike vidjeti,
uèinila da je mnogo mladih ljudi otišlo volontirati u
poplavljena podruèja, stavljajuæi na raspolaganje svoje
vrijeme i svoj rad, ali jednako tako donoseæi stradalnicima
ljudsku blizinu i znak da nisu sami. I u afrièkim zemljama
pogoðenim ebolom, vidimo primjere gdje se lijeènici i
misionari i po cijenu vlastitog života brinu i žrtvuju za
druge. Nisu li i to suvremeni sveci, zapitao se mons. Pozaiæ.
Biskup se nadalje osvrnuo na aktualna politièkazakonodavna pitanja vezana za moralne aspekte današnjeg
društva, te primijetio kako nam se govori da nema
konsenzusa kada je u pitanju oèuvanje moralnih vrednota, no
èini se da taj konsenzus postoji kad treba izdati te moralne
vrednote; izgleda kao da je današnje društvo prodalo moralni
kompas za Judine škude. Citirajuæi rijeèi pape Franje o
važnosti braka u stvaranju novog života, biskup je istaknuo
ugroženost te temeljne institucije i upozorio na snažnu
depopulaciju, demografsku katastrofu koja godišnje smanji
Hrvatsku za oko 10.000 stanovnika. Buduænost pripada
onima koji znaju da je život dar Božji i sukladno tome ga
cijene, poruèio je mons. Pozaiæ te pozvao vjernike neka se
mole da i njihov život, poput životnog puta sv. Roka, bude
hodoèašæe i caritas. Misno slavlje zakljuèeno je
tradicionalnim oferom, èašæenjem moæi sv. Roka.
Na kraju misnoga slavlja, koje su pjevanjem naizmjence
pratili župni zbor i zbor mladih, župnik je mons. Pozaiæu
izrekao èestitke za desetu obljetnicu biskupske službe.
Premda æe se ta obljetnica navršiti 2. veljaèe 2015., vjernici
Piæna, znajuæi da toga dana njihov naslovni biskup neæe biti
s njima, darivali su ga obiljem prigodnih plodova zemlje
piæanskog kraja.
Po završetku misnoga slavlja župnik i naèelnik Opæine
poveli su mons. Pozaiæa u obilazak piæanske starogradske
jezgre, koja je nakon radova kompletne graðevinske i
infrastrukturne obnove u posljednjih nekoliko godina
zablistala punim sjajem. Ispred Centra za nematerijalnu
kulturnu baštinu, pored masline, simbola mira, èlanice zbora
mladih otpjevale su biskupu u èast Beethovenovu Odu
radosti.
Dan Opæine u Piænu je tradicionalno obilježen još nizom
kulturnih, zabavnih i sportskih dogaðaja, a ove je godine u
poslijepodnevnim satima prigodno struèno predavanje o
povijesti Piæna i Piæanske biskupije održao ravnatelj
Državnog arhiva u Pazinu dr. Elvis Orbaniæ.
Velika Gospa i Rokovo na otoku Ižu
Veli Iž, 16.8.2014. (IKA) - Na otoku Ižu sveèano je
proslavljen blagdan Velike Gospe u oba otoèka mjesta,
Malom i Velom Ižu. Sveèano misno slavlje 15. kolovoza
prijepodne u Gospinoj crkvi u Malom Ižu predvodio je
župnik don Slavko Ivoš, uz sudjelovanje brojnog puka, kako
domaæeg tako i inozemnih gostiju.
U okiæenoj crkvi vjernici su od ranih jutarnjih sati dolazili na
poklon pred Gospinim kipom. U homiliji župnik Ivoš
istaknuo je kako su brojni naraštaji otoèana u težinama i
burama težaèko-ribarskog života dolazili po utjehu i
duhovnu snagu u tu Gospinu crkvu, koja baš kao prava
majka, okuplja sve mještane iz zaselaka na okolnim
brežuljcima i uvalama. Pozvao je sve da ozbiljno i zauzeto
žive svoju kršæansku vjeru po uzoru na Majku Božju, jer
nijedna zajednica, kao ni društvo u cjelini ne može živjeti
bez dubljega duhovnog smisla, reda i poštovanja naravnoga i
Božjega zakona, baš kao što ni ribarska družina na laði ne
može funkcionirati bez držanja pravilnoga, tradicijskoga
reda. Ta je slika osobito bliska Maloižanima, koji su
povijesti bili vrsni i nadaleko poznati ribari.
Poslijepodne u Velom Ižu župnik Ivoš predvodio je sveèanu
glagoljašku misu na staroslavenskom, kako je odvajkada u
toj glagoljaškoj župi obièaj. Veloižani su saèuvali svoje stare
autohtone napjeve i pjevaju i danas glagoljašku misu. Poslije
mise uslijedila je sveèana procesija veloiškom obalom sa
zlatom okiæenim Gospinim kipom koji su nosili djevojke i
mladiæi u starinskim otoèkim nošnjama. Slikovita procesija
kretala se posred brojnih domaæih i stranih brodova koji ovih
dana ispunjaju luku toga turistièkog mjesta. U propovijedi je
župnik govorio o vrijednosti zavjetnoga zlata na Gospinu
kipu, koje je prvenstveno svjedoèanstvo ljubavi prema Bogu
i Gospi minulih naraštaja naših otoèana.
U subotu 16. kolovoza, na blagdan sv. Roka, sveèana misa
slavljena je u zavjetnoj crkvici Sv. Roka, na brdu Pelovac u
Dragama, zaseoku Velog Iža, koju je u 18. st. sagradio
veloiški "parun", brodovlasnik, Jerolim Baniæ. Poslije mise
održana je i procesija sa sveèevim kipom te blagoslov djece.
.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
19
Domovinske vijesti
"Rokovo u Meðimurju"
Blagdansko slavlje predvodio biskup Josip Mrzljak
Draškovec, 16.8.2014. (IKA) - "Rokovo u Meðimurju"
manifestacija je koja se veæ niz godina tradicionalno održava
u Draškovcu. I ove godine, u prigodi 254. obljetnice zavjeta
sv. Roku i 225. obljetnice osnutka župe sv. Roka, okupili su
se u Draškovcu brojni vjernici iz meðimurskih župa i
okolice, kao i iz susjedne Maðarske te Italije. Sveèano
euharistijsko slavlje na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza,
predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak uz
koncelebraciju još petnaestak sveæenika.
Sve ih je na poèetku pozdravio i izrazio dobrodošlicu
domaæi župnik Matija Voniæ, pozvavši ih da se zagledaju u
život sv. Roka te otkriju Božju prisutnost u svakom èovjeku
koji je u potrebi. "Vratimo nadu našem narodu i otvorimo
horizonte Božjega milosrða i dobrote", rekao je vlè. Voniæ
dodavši kako je Meðimurje osjetilo u prošlosti veliku pomoæ
sv. Roka. "Po zavjetu grofa Althana, gospodara cijeloga
Meðimurja, nestalo je kuge iz Meðimurja. Zavjetna crkva u
Draškovcu je spomen velike pomoæi sv. Roka cijelom puku
meðimurskom i njihovu blagu. Sa zahvalnošæu treba reæi da
je sv. Rok zaštitnik cijeloga Meðimurja", istaknuo je vlè.
Voniæ
Biskup Mrzljak u propovijedi nastojao je prenijeti poruku
koju svojim životom i nama danas upuæuje sveti Rok. "Tko
je svet èovjek? Možemo li mi to biti? Možda æete se
zaprepastiti, ali da, vi ste sveti! Po krštenju. Tada postajemo
sveti. Od tada idemo posebnim putem kroz život", istaknuo
je biskup Mrzljak. Vjera nas usmjerava na put svetosti,
pitanje je samo želimo li iæi tim putem. "Put kršæanskog
života nije ni lak niti jednostavan. Isus je rekao: 'Ako hoæeš
za mnom trebaš uzeti križ', ne bježati od žrtve i napora. Jest,
iæi tim putem je naporno, ali on vodi pravome cilju. Zato,
poruka današnjeg blagdana jest da se zapitamo: Idem li ja
zaista tim putem kršæanskog života, slušam li rijeè Božju",
rekao je mons. Mrzljak.
Podsjetio je kako je svaki svetac bio èovjek kao i svaki
drugi, kao uostalom i Blažena Djevica Marija koja je
potpuno vjerovala i dopustila da Bog bude u njenom životu.
Možemo li mi tako? Koliko mi to Bogu dopuštamo da bude
prisutan u našem životu i našem društvu? Kako je moguæe
da se u našoj domovini, u kojoj je gotovo devedeset posto
deklariranih katolika, donose zakoni protivni našoj vjeri,
pitao je izmeðu ostalog biskup Mrzljak, poruèivši da se vjera
pokazuje djelima, a ne rijeèima.
"Bog nas nije napustio veæ je s nama, na poseban naèin u
sakramentima gdje uèvršæujemo svoju vjeru. Možda smo
umorni, možda zavedeni, no moramo se vratiti. To je put
svetosti. Sveci su nam u tome primjer. Vratiti se nazad kad
shvatimo da smo duboko pogriješili jest èin poniznosti.
Pozvani smo u tome pomagati jedni drugima kako bismo išli
putem svetosti", zakljuèio je biskup Mrzljak, stavljajuæi za
primjer samog sv. Roka, koji je živio po Isusovim rijeèima iz
današnjeg evanðelja da što god uèinimo drugima uèinili smo
samom Gospodinu.
Na kraju euharistijskog slavlja domaæini su biskupu
Mrzljaku darovali sliku crkve u Draškovcu te dopisnicu i
takozvanu pepeljugu (poštanske marke koje služe za
ukrašavanje pisama, dopisnica i razglednica) izdane o 225.
obljetnici osnutka župe.
Uoèi blagdana sv. Roka u župi je održana trodnevna
duhovna priprava koju je vodio vlè. Siniša Preiner. Prvog
dana bila je predstavljena knjiga "Draškovec i sv. Rok" te
dopisnica i pepeljuga u èast 225. obljetnice osnutka župe.
Drugog dana svoj nastup imao je puhaèkih orkestar i KUD
Prelog a treæeg dana bio je organiziran koncert klasiène
glazbe i zborova.
20
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Na samo Rokovo nastupio je KUD iz maðarskog Sümega, te
je održan 8. festival duhovne glazbe "Sveti Rok 2014".
Dogaðanja su bila obogaæena i nizom drugih duhovnih i
društvenih sadržaja.
410. obljetnica župe Lukovdol
Slavlje predvodio nadbiskup Ivan Devèiæ
Lukovdol, 16.8.2014. (IKA) - Rijeèki nadbiskup Ivan
Devèiæ predvodio je u subotu 16. kolovoza sveèano misno
slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u
Lukovdolu, u povodu 410. obljetnice osnivanja župe.
Suslavili su župnik Branko Dragojeviæ i župnik Mrkoplja
Tadija Tomkiæ. Na misi su se uz brojne vjernike okupili i
gradonaèelnik Vrbovskog Dražen Muhviæ i Katolièki skauti
Rijeèke nadbiskupije s vjerouèiteljem Marinom Miletiæem.
Nadbiskup se u propovijedi osvrnuo na ustrojstvo Crkve, od
Pape do župne zajednice, te trajnim vrijednostima radi kojih
je župa opstala svih tolikih godina. Krist je naša stijena kojoj
moramo ostati vjerni unatoè pomodarstvu današnjeg
vremena kada neki misle kako se treba mijenjati ono što je
nepromjenjivo, poruèio je. Osvræuæi se na evanðelje o ženi
koja s velikom vjerom moli Isusa za ozdravljenje kæeri, pa i
onda kada se èini da je Isus ne želi uslišati, ona ustraje u
molitvi i na kraju biva uslišana, istaknuo je kako smo svi
pozvani takvu vjeru imati i prenositi s generacije na
generaciju jer æemo samo na taj naèin oèuvati ovu župnu
zajednicu kako bi se opet mogla jednom slaviti ovako visoka
obljetnica.
Okupljene je upoznao s poviješæu župe, rekavši kako se
mjesto Lukovdol prvi puta spominje 1450. godine u
Modruškim Urbanima, u kojima se navodi crkva Uznesenja
Blažene Djevice Marije. Drugi put crkva se spominje u
Lukovdolu godine 1558. u zapisniku povjerenstva koje je
izašlo na procjenu štete poèinjene od Turaka 1557. i 1558. i
spominje se crkva bez zvonika. Turci su crkvu opet srušili
1604. i tada je osnovana župa Lukovdol i poèela izgradnja
nove crkve na temelju porušene. Današnji oblik crkve
sagraðen je 1620. godine.
Uz župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije tu su još
crkve: Sv. Franje Ksaverskog, Sv. Ilije u Dramlju, Krist
Kralj u Rimu, Sv. Petar i Pavao u Osojniku, Svi sveti u
Velikom Jadrèu dok su kapele Sv. Emanuela i Sv. Florijana
u privatnom vlasništvu. Najpoznatija je ipak Sv. Franje
Ksaverskoga, koja je sagraðena godine 1715. Sveta Stolica
dala je potpuni oprost dva puta na godinu onima koji uz
obiène uvjete pohode tu crkvu, rekao je nadbiskup. Dodao je
kako je u 18. stoljeæu tu crkvu posjetilo do 10.000 ljudi. "Te
podatke ostavili su isusovci misionari koji su 1725. u
Lukovdolu držali mise. "U tom izvješæu iz 1726. godine
naziva se sv. Franjo Ksaverski èudotvorcem ovog kraja, a
1735. Ova crkva naziva se miraculis percelebris - slavna po
èudesima jer je dobivala èudesne milosti", rekao je župnik
župe Uznesenja BDM Branko Dragojeviæ.
Župa Lukovdol 1769. godine imala je 2267 duša i u 18 st.
dala je devet duhovnih zvanja od kojih je poznati isusovac
Josip Slivec, dr. kanonskog prava, doktorirao u Salzburgu i
bio magistar na isusovaèkoj gimnaziji u Varaždinu. Dodao je
kako je župa Uznesenja BDM u novije vrijeme dala dva
župnika: Josipa Kraša koji je umro 2006. i pokopan je u
Gospiæu, i Vladimira Krizmaniæa koji je u mirovini. Danas
župa ima samo oko 680 stanovnika. "Jedino kao vjernici
pouèeni poviješæu i u najtežim trenucima molimo se našoj
zaštitnici župe Blažene Djevice Marije da ona koja je prije
410. izabrana za patrona ove župe èini èudo obraæenja
mnogih koji su odlutali od Boga i crkve da se vrate
spoznajuæi da je Bog ljubav i milosrðe", poruèio je župnik.
ika
Virovitica proslavila sv. Roka
Biskup Škvorèeviæ potaknuo vjernike da se usred
globalizacijskih procesa, gospodarske krize, gubitka nade,
rastakanja vrijednosnog sustava i drugih društvenih
negativnosti ne pomire s plitkim predlošcima o uspješnom
èovjeku
Virovitica, 16.8.2014. (IKA) - Na blagdan sv. Roka, 16.
kolovoza, virovitièka župa i franjevaèki samostan proslavili
su svoga svetog zaštitnika, a gradska zajednica dan Grada.
Euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Roka predvodio je požeški
biskup Antun Škvorèeviæ u zajedništvu s fra Markom
Maloviæem župnikom i gvardijanom, drugom franjevaèkom
subraæom i sveæenicima Virovitièkog dekanata na èelu s
dekanom Pavlom Filipoviæem. Na misi su se okupili i
saborski zastupnik Josip Ðakiæ, virovitièko-podravski župan
Tomislav Tolušiæ te gradonaèelnik Ivica Kirin zajedno s
gostima iz inozemstva.
Dobrodošlicu je uputio fra Marko, zahvalivši biskupu što i
ove godine predvodi sveto slavlje na svetkovinu sv. Roka u
Virovitici. Buduæi da odlazi sa službe u Virovitici, fra Marko
je zahvalio predstavnicima raznih ustanova i pojedincima na
potpori koju su mu davali u njegovu djelovanju.
Biskup Škvorèeviæ u pozdravu je podsjetio vjernike da
postoje ljudi koji su veliki u politici, gospodarstvu, kulturi i
na drugim podruèjima te kazao da nam je danas pred oèima
jedan èovjek koji je postao velik u Bogu. Istaknuo je da je to
najviši domet koji netko od ljudi može doseæi i kazao da je
sv. Rok u tom smislu izazovan i danas u Hrvatskoj i
Virovitici te je pozvao nazoène da u njemu prepoznaju
vlastite moguænosti rasta.
U homiliji biskup je spomenuo kako je u mlaðim danima
volio èitati poeziju Tina Ujeviæa koji je iz svoga posebnog
pristupa životu znao postavljati duboka i zamršena pitanja te
otkrivati dimenzije ljudskog postojanja koje su nadilazile
skuèenost onodobnog komunistièkog ideološkog pristupa
èovjeku. Podsjetio je kako je Tin meðu ostalim zastupao
potrebu da svaki od nas u svom srcu složi sliku svijeta i da
za to treba pronaæi prava polazišta. Nadovezujuæi se na tu
misao biskup je istaknuo kako je u doba sv. Roka kao i
danas bilo mnoštvo predložaka koji su se predstavljali a
pokatkad i agresivno nametali kao pravi putovi do ostvarenja
uspješnog èovjeka a da su èesto bili pokretani ljudskom
sebiènošæu, interesima ili ideološkim ciljevima te završavali
razoèaranjem. Rekao je da je sv. Rok mladenaèkom
znatiželjom provjeravao kojim bi se putem mogao najbolje
postiæi smisao i cilj vlastitog života te se opredijelio za
Isusov predložak o èovjeku koji se odnosi na njegovu
cjelovitost, stvarnost srca, duše i savjesti, djela i tijela, na
njegov smisao u sadašnjosti i vjeènosti.
Na temelju prvog èitanja iz Knjige o Tobiji i Matejeva
evanðelja biskup je ustvrdio da se Božji predložak ljudske
velièine ne ravna prema mjerilima koja se danas zastupaju
na politièkoj, gospodarskoj, sportskoj i drugim razinama,
nego ide putem malenosti te otkriva èovjekovu velièinu u
jednostavnim èinima svakodnevne pažnje prema žalosnima,
pružanja èaše vode žednima, kruha gladnima, pohoda
bolesnih ili utamnièenih, svjedoèenja milosrða i praštanja
prema onima koji nanose uvrede i nepravde. Dodao je da sv.
Pavao u današnjem drugom èitanju tvrdi kako je to ludost po
ljudskim mjerilima, ali mudrost po Bogu.
Biskup je podsjetio da je Rok krenuo upravo takvim putem
te se sav predao služenju bolesnima od kuge, i sam bio
zaražen, èudesno ozdravio, da mu je na kraju ljudska zloæa
dodijelila tamnicu gdje je skonèao, ali da su ljudi prepoznali
njegovu velièinu ljubavi, èasti i poštenja oèitovanu u žrtvi za
najslabije te ga do danas poštuju kao pobjednika i velikog
èovjeka. Nadovezavši se na njegov primjer, biskup je
Domovinske vijesti
nazoène potaknuo da se usred globalizacijskih procesa,
gospodarske krize, gubitka nade, rastakanja vrijednosnog
sustava i drugih društvenih negativnosti ne pomire s plitkim
predlošcima o uspješnom èovjeku. Pozvao ih je da poput sv.
Roka provjere što mogu postiæi ostvarujuæi Isusov put, da se
za njega još èvršæe opredijele te veæ danas u svojoj obitelji
zauzetije nastupe s malim izrazima pažnje, plemenitosti,
dobrote i ljubavi prema svojim ukuæanima i susjedima, da se
na Isusovu rijeè približe siromašnima, gladnima, bolesnima,
pruže im i najmanju pomoæ, da æe iskusiti koliko su porasli u
istinskoj velièini èovjeka i da æe tako promaknuti civilizaciju
ljubavi koja donosi smisao i pravi napredak na svim
razinama života: politièkoj, gospodarskoj, sportskoj,
kulturnoj. Sa željom da Virovitica krene takvim putem,
èestitao je svetkovinu nebeskog zaštitnika župljanima župe
sv. Roka, franjevaèkom samostanskom bratstvu, a
gradonaèelniku i svim graðanima Dan Grada.
Nakon svete krenula je ulicama Virovitice zavjetna procesija
s kipom i moæima sv. Roka, koja je završila molitvom i
blagoslovom u crkvi. Biskup je na kraju zahvalio župniku fra
Marku Maloviæu i ostaloj subraæi koja odlaze na nove službe
za ljubav i požrtvovnost kojom su na Franjin naèin
izgraðivali župnu zajednicu u Virovitici i ugradili se u mladu
požešku mjesnu Crkvu, te im je poželio Božji blagoslov u
novim službama.
Poèela hodoèašæa u svetištu Predragocjene Krvi Kristove
S vatrogascima ludbreške regije, koji ove godine slave 145.
obljetnicu postojanja, slavio biskup Josip Mrzljak
Ludbreg, 17.8.2014.
(IKA) - Dani hodoèašæa uoèi
ovogodišnje proslave Predragocjene Krvi Kristove u
Ludbregu poèeli su 17. kolovoza hodoèašæem vatrogasaca
ludbreške regije, koji ove godine slave 145. obljetnicu
postojanja, a kojima su se prikljuèili i vatrogasci drugih
regija. Sveèano euharistijsko slavlje u zavjetnoj kapeli u
Ludbregu predslavio je varaždinski biskup Josip Mrzljak uz
domaæeg župnika i èuvara svetišta mons. Josipa Ðurkana.
U propovijedi biskup Mrzljak povukao je paralelu izmeðu
zajednice dobrovoljnog vatrogasnog društva i Crkve,
istaknuvši da ih povezuje rijeè "dobrovoljno". Biti èlan
Crkve, biti vjernik jest èin slobode. Isus poziva, ako èovjek
hoæe, može se odazvati Njegovu pozivu, ali Isus nikada
nikoga ne prisiljava. Takoðer, taj Isusov poziv nije privlaèan
na naèin da bi nešto obeæavao poput uspjeha, zdravlja,
životnog napretka, i ljepote, veæ poziva uz upozorenje da æe
svaki dan trebati uzeti križ svojega života. "To znaèi, ne
smiješ izbjegavati neku žrtvu života, niti tražiti lagodnosti i
ugodnosti, nego više misliti na ono što je dobro i to dobro
tražiti. A to zaista èesto puta iziskuje i napor i nošenje
životnoga križa. Ipak, èovjek to želi uèiniti iz svoje slobode.
Jer vjeruje da je to taj put koji vodi konaènom dobrom cilju.
Jednako tako, kada se vi odluèujete pristupiti vatrogasnom
društvu i to je jedan èin slobode. A to èinite zato da proširite
krug dobrote. Svatko od nas dakako, brine se i za svoj život,
život svoje obitelji, svojih najbližih, ali time što se
uèlanjujete u jedno dobrovoljno društvo koje pomaže
ljudima, vi želite biti od pomoæi u svakoj akciji i inicijativi, a
na poseban naèin onda ako nekoga zadesi neko zlo. Jer, nije
samo da gasite vatru nego je vatrogastvo danas da pomogne
u bilo kojoj nesreæi, nevolji koja zadesi ljude i priskaèete im
u pomoæ. Sigurno je to jedna dobra i plemenita inicijativa i u
startu je ta odluka opredjeljenje za dobro, za èovjeka, za
ljubav, za pomoæ onome kome je ona potrebna", poruèio je
biskup Mrzljak. Osvræuæi se na to kako se nalaze u svetištu
Predragocjene Krvi Kristove, biskup Mrzljak istaknuo je
kako je Isus, prvi primjer dragovoljnog predanja za èovjeka,
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
21
Domovinske vijesti
zasigurno najveæi dobrovoljac. Onaj koji za èovjeka polaže
život. "Nekada znamo reæi onu uzreèicu da je netko toliko
dobar da bi za njega dao i posljednju kap svoje krvi. Upravo
to je uèinio Isus za èovjeka i to zato da bi èovjeku dao
moguænost osloboditi se zla u sebi, grijeha, zloæe i da bi
pokazao svoju dobrotu."
Nadalje, biskup Mrzljak govorio je i poštovanju odreðenih
zakona, propisa i statuta društava kojima èovjek odluèi
dobrovoljno pristupiti. Naime, kada se èovjek u svojoj
slobodi odluèi biti èlanom neke zajednice ili nekog društva,
treba se držati odreðenih propisa i pravila toga društva, inaèe
ne može biti èlan.
"I Katolièka Crkva takoðer ima neke svoje propise i
zakonike kojih se moramo držati. Èlanovi Crkve možemo
biti i postajemo po krštenju na temelju vjere, prvo naših
roditelja, a kasnije ju i sami prihvaæamo. Èesto nastaju
nesporazumi kada netko misli kako je Crkva neko društvo u
kojem svatko može nekako živjeti po svome, svatko na svoj
naèin i onda se nerijetko raðaju nesporazumi. Zato èlan
Crkve treba biti onaj koji vjeruje, a ne zato što mu se sviða
ono što Crkva radi", pojasnio je biskup.
Osvræuæi se, pak, na današnje evanðelje, svratio je pozornost
na Isusa koji pohvaljuje vjeru žene koja je u Isusu
prepoznala Mesiju, Božjeg Sina. "Iako je doživjela neke
nesporazume, ona za Njim vièe neka joj pomogne, a Isus na
kraju pohvaljuje njezinu vjeru. I naš je vapaj èesto: 'Bože,
pomozi!', baš poput vapaja ove žene iz današnjeg evanðelja.
Uza sve ljudske tehnologije i sva znanja, svjesni smo da nam
je potrebna u našim životima i Božja pomoæ. I zato, neka ta
uzreèica 'Bože, pomozi!' ne bude samo uzreèica nego i naša
molitva i èin naše duboke vjere, da vjerujemo da Bog
pomaže èovjeku, kako u njegovim nevoljama tako i u
nastojanju da bolje i savjesnije vršimo svoje poslanje i svoje
dužnosti", zakljuèio je biskup Mrzljak.
Na kraju euharistijskog slavlja biskup Mrzljak vatrogascima
èestitao je njihov jubilej te im poželio da imaju što manje
posla radi kojeg se zovu vatrogasci, ali ipak da imaju što više
druženja i spremnosti pomoæi kada je to potrebno ustrajuæi u
zajedništvu.
Susret kardinala Bozaniæa s pravoslavnim metropolitom
Porfirijem
Kardinal i metropolit pozivaju vjernike na molitvu za mir,
posebno za kršæane koji stradavaju u Siriji i Iraku, a
odgovorne da uèine sve što im je moguæe kako bi se izbjegla
daljnja stradanja stanovništva
Zagreb, 18.8.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ primio je 18. kolovoza u Nadbiskupskom
dvoru u Zagrebu pravoslavnog metropolita zagrebaèkoljubljanskog Porfirija Periæa, izvijestio je Tiskovni ured
Zagrebaèke nadbiskupije. Tom prvom susretu kardinala
Bozaniæa i metropolita Porfirija bili su nazoèni iguman
Danilo Ljubotina i kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola
u Zagrebu mons. Stjepan Veèkoviæ.
Kardinal Bozaniæ i metropolit Porfirije u srdaènom susretu
zadržali su se u dužem razgovoru o sadašnjim okolnostima
crkvenoga i društvenoga života u Hrvatskoj.
Osvræuæi se na konfliktne situacije u Ukrajini, na Bliskom
istoku i u Iraku, kardinal i metropolit pozivaju vjernike i
Katolièke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve na molitvu za
mir, posebno za kršæane koji stradavaju u Siriji i Iraku, a
odgovorne da uèine sve što im je moguæe kako bi se izbjegla
daljnja stradanja stanovništva.
Na završetku sastanka istaknuta je obostrana otvorenost za
daljnje susrete i zajednièke inicijative.
22
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Crkva i društvo bi bez don Živka bili siromašniji
Misu zadušnicu u crkvi Sv. Josipa na Trešnjevci, u kojoj je
don Živko slavio mise, predvodio kardinal Bozaniæ
Zagreb, 18.8.2014. (IKA) - Toèno 30 dana nakon smrti don
Živka Kustiæa, u ponedjeljak 18. kolovoza, u zagrebaèkoj
crkvi Sv. Josipa na Trešnjevci služena je misa zadušnica
kojom je rimokatolièkim obredom izražena zahvalnost na
daru sveæeništva i života toga velikog èovjeka, koji je kao
grkokatolièki sveæenik i dugogodišnji urednik Glasa Koncila
ostavio trag u crkvenoj i društvenoj stvarnosti.
Uz zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa i 12
sveæenika misa zadušnica bila je i zahvalnica za plodove
koje je Kustiæ ostavio predanim radom i nastojanjima,
posebice u katolièkom novinarstvu, objavljeno je na portalu
Glasa Koncila. U crkvi Sv. Josipa, u kojoj je služio mise, uz
obitelj, rodbinu i zaposlenike Glasa Koncila, u molitvenom
zajedništvu okupili su se i brojni vjernici koji ga se još
uvijek prisjeæaju i ne zaboravljaju ga.
"Danas, kada gledamo s vremenske distance na razdoblje od
pola stoljeæa iza nas, možemo slobodno reæi da bi ono bez
zauzeta djelovanja vlè. Živka Kustiæa bilo siromašnije i na
crkvenom i na nacionalnom planu. Ali Bog je onaj koji vodi
i Bog je onaj koji obdaruje pojedinca s darovima i onda ga
vodi onako kako to Bog usmjerava, poštujuæi ljudsku
slobodu. Mi upravo danas vidimo kako je vlè. Živka Bog
vodio; nije mu bilo lako, ali ga je darovao Crkvi i našem
narodu u odreðenom vremenu. Zahvaljujemo za sve ono što
je on napravio svojim plodnim radom, želimo da ono što je
posijao mi slijedimo i od toga danas živimo te da to
nastavimo", kazao je kardinal Bozaniæ na poèetku
euharistije, u kojoj je izreèena zahvalnost, ali i pred sve
stavljen poticaj da u vlastitom životu ostvaruju ono što Bog
od svakoga oèekuje.
Propovijedao je mons. Ivan Mikleniæ, a kardinal Bozaniæ na
kraju mise rekao je: "Don Živko puno je pisao o narodu i
narodu Božjem. Bit æe interesantno to prouèavati. Mi svi
osjeæamo i veèeras da imamo nešto zajednièko: ono što je
posijano sada je zajednièko, naš život pripada tomu
narodnom spomenu i sjeæanju, koje narod nosi, od kojega
živi. To je osjeæaj pripadnosti, osjeæaj zajednièke povijesti,
osjeæaj zajedništva - u Crkvi i u narodnom biæu. Dok smo
obnavljali veèeras spomen uèinimo da to živi, jer time smo i
mi nastanjeni. To je dio našeg identiteta i to je ono što nas
zajedno i drži: spomen, baština, ono što je posijano, ono što
je zasaðeno, ono što raste zajedno želimo èuvati i njegovati."
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Biskup Komarica pohodio episkopa Atanasija
Bosanski Petrovac, 11.8.2014. (IKA/TABB) - Boraveæi u
ponedjeljak 11. kolovoza u posjetu bosansko-petrovaèkoj
opæini, banjoluèki biskup Franjo Komarica s pratnjom
pohodio je bihaæko-petrovaèkog episkopa Atanasija u
njegovoj rezidenciji. U prijateljskom ozraèju dvojica
crkvenih poglavara, èija je duhovna pastva u posljednjem
ratu doživjela veliko brojèano smanjenje, razgovarali su o
aktualnoj situaciji u kojoj se nalaze njihovi vjernici, ali i
mnogobrojni progonjeni kršæani, osobito na Bliskom istoku i
u Iraku. Episkop Atanasije požalio se biskupu na slab
povratak i težak život pravoslavnih vjernika u Livanjskoj
županiji, te ga zamolio da on "svojim autoritetom" potakne
politièare "svih razina vlasti u BiH" kako bi se brže i
uèinkovitije pomoglo tim ljudima. Biskup Komarica rekao je
da su i mnogi katolici, osobito na podruèju entiteta RS u
teškoj situaciji te predložio episkopu da zajedno poðu do
predstavnika vlasti, gdje god on smatra da je potrebno,
dodavši da je i do sada u više navrata apelirao kod vlasti u
FBiH, ali i u RS na podruèju Banjoluèke biskupije da
uèinkovitije pomognu povratak prognanika i izbjeglica.
Spomenuo je episkopu trajnu opstrukciju opæinskih vlasti u
Drvaru za ponovnu izgradnju župne crkve, koju su
komunisti porušili 1949. godine, kao i župnu crkvu u
Bosanskom Petrovcu. Izrazio je nadu da æe vlasti i u Drvaru
i Bosanskom Petrovcu konaèno omoguæiti i svojim
graðanima katolièke vjere da imaju svoje nekretnine, koje su
im bespravno oduzete, a potrebne su za njihovo slobodno
ispovijedanje vjere, kako im je zajamèeno u državnom
zakonu.
Biskup i episkop složili su se da zajednièki pozovu svoje
vjernike na molitvu za prestanak progona i uništavanja
kršæana u Iraku, a politièke voðe u zemlji, te Ujedinjene
narode da u okviru svojih nadležnosti osiguraju poštovanje
temeljnih ljudskih prava svim ugroženima u Iraku.
Pokop dr. Tomislava Joziæa
Koraæe, 12.8.2014. (IKA) - Na prvi dan trodnevnice uoèi
svetkovine Velike Gospe pokopan je 12. kolovoza u rodnoj
župi Uznesenja BDM u Koraæu u Bosanskoj posavini vlè. dr.
Tomislav Joziæ. dugogodišnji profesor moralne teologije na
Katolièkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, koji je nakon
duže i teške bolesti preminuo 10. kolovoza u Sarajevu
Misu zadušnicu u župnoj crkvi uz pedesetak sveæenika, kao i
sprovodne obrede na mjesnom groblju, predvodio je mons.
Luka Tunjiæ, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije.
"Znao je postaviti granicu izmeðu površnosti i dubine,
zanimljivosti i samodopadnosti, jednostavnosti i teološke
zahtjevnosti, moralnih principa i kazuistike... Na
predavanjima je plijenio samouvjerenošæu kojoj je uvijek
dodao dozu humora, te vješto znao zainteresirati studente.
Njegov humor bio je protkan pastoralnom praksom i
crticama iz svakodnevnog života. Zbog svoje posebne
karizme, koju je imao kao profesor, uživao je meðu nama i
dok smo bili njegovi studenti i poslije kada smo zareðeni,
veliko poštovanje i ugled koji mu je tako normalno pristajao,
a koji je èini mi se, više znaèio nama nego njemu samome",
rekao je izmeðu ostalog mons. Tunjiæ. Rijeèi suæuti uime
sarajevskog KBF-a izrekao je njegov dekan mons. Pavo
Jurišiæ, prisjetivši se 34-godišnjega plodnog rada prof. Joziæa
na tome uèilištu. Uime rodbine od pokojnika su se oprostili
fra Mladen Joziæ i Jakov Èabraja.
Misa zadušnica i sprovodni obredi za fra Luku Markešiæa
Ostavio je svjedoèanstvo odgovornoga bosanskog franjevca,
profesora i intelektualca te društveno angažiranog teologa
Sarajevo, 12.8.2014. (IKA) - Misu zadušnicu za fra Luku
Markešiæa u samostanskoj crkvi Sv. Ante na Bistriku u
Sarajevu u utorak 12. kolovoza predvodio je vrhbosanski
nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ u zajedništvu s pomoænim
banjoluèkim biskupom Markom Semrenom, provincijalom
Franjevaèke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom
Gavranom, te stotinjak sveæenika.
Gvardijan samostana sv. Ante i profesor na Franjevaèkoj
teologiji dr. fra Ivan Šarèeviæ u oproštajnoj rijeèi istaknuo je
kako je pokojnik shvaæao svoj franjevaèki život kao misiju,
osobnu misiju, kao kršæansko-franjevaèko i bosanskohrvatsko poslanje u svome vremenu i svojoj Bosni, i "tu je
svoju misiju nastojao ostvariti nadilazeæi samoga sebe kroz
dvostruku odgovornost: najprije kao odgovornost koja je
dolazila iz vjernosti tradiciji i istodobno kroz odgovornost
koja je dolazila iz buduænosti".
U tom kontekstu podsjetio je kako se prva odgovornost
odnosila na njegovu vjeru, na vjernost idealu Božjega
kraljevstva, braæe i sestara jednoga Boga, na kojega se fra
Luka nedvosmisleno i nikada sumnjajuæi pozivao. To je
ideal i Crkve kao univerzalnoga Božjeg naroda bez rasnih,
nacionalnih i kulturnih ogranièenja, rekao je dr. Šarèeviæ, te
dodao kako je "na liniji II. vatikanskoga koncila èitav život
ustrajao na crkvenosti vjere i kritièkoj lojalnosti crkvenoj
hijerarhiji".
Odgovornost koja je fra Luki dolazila iz vjernosti tradiciji
odnosila se i na nasljedovanje Isusova evanðelja kako je to
èinio Franjo Asiški, mirotvorac i brat svih ljudi bez razlike. I
ne na posljednjem mjestu, fra Luku je obvezivala vjernost
bogatoj tradiciji Bosne Srebrene, odgovornost prema
prethodnim pokoljenjima bosanskih franjevaca od onih prvih
u Srebrenici, preko Zvizdoviæa, Divkoviæa, Margitiæa,
Lastriæa do suvremenika poput Josipa Markušiæa i Ignacija
Gavrana te mnogih tzv. anonimnih fratara koji su èuvali i
vjeru i narod, i ljude i pravdu, posebno pravdu koja se ticala
svih društveno slabih, marginaliziranih, manjinski
obespravljenih. Osim odgovornosti za tradiciju, fra Luka je
svoj život posvetio odgovornosti koja je dolazila iz
buduænosti, odgovornosti iz cilja koji si je postavio za svoje
djelovanje, svoju misiju osobito posljednja dva desetljeæa,
od rata naovamo.
Usuðujem se kazati, a da ne iznevjerim i ne iskrivim fra
Lukino poslanje i tajnu života, da je fra Luka ostavio
prepoznatljiv i važan trag u provinciji Bosni Srebrenoj, u
sadašnjim generacijama, meðu mnogim prijateljima i
suradnicima. Ostavio je svjedoèanstvo odgovornoga
bosanskog franjevca, profesora i intelektualca te društveno
angažiranog teologa, zakljuèio je dr. Šarèeviæ.
U osvrtu na život pokojnika, u homiliji kardinal Puljiæ rekao:
je "Dragi moj fra Luka, sad je tebi jasno što je ovaj život i
što znaèe ljudske ideje. Meni još uvijek nije jasno i trebam
doèekati taj trenutak jasnoæe. Pred licem Božjim ti je sada
jasno što je to istina, dobrota, ljepota i život vjeèni. Iz te
jasnoæe, isprosi i nama jasnoæu. Sve ono u èemu se nismo
slagali, opraštam i molim za oprost. Važno je da nas dvojica,
ti odozgor a ja odozdo, naðemo suglasje da slavimo Boga.
Jer je èovjek u svojem dostojanstvu i dobroti slava Božja.
Odlazeæi s ove zemlje ponio si ono što si iz ljubavi radio, a
sve drugo si ostavio braæi da oni èitaju i prouèavaju što si
sve napisao".
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
23
Crkva u Hrvata
Po završetku mise, sprovodne obrede na sarajevskom
gradskom groblju Bare gdje je pokojnikovo tijelo položeno u
franjevaèku grobnicu predvodio je provincijal Gavran.
Fra Luka Markešiæ, krsnim imenom Mirko, rodio se u
Proslapu kraj Prozora, župa Rama-Šæit, 23. prosinca 1937. u
obitelji Luke i Ivke, r. Beljo. Osnovnu školu završio je na
Šæitu (1946-50), Franjevaèku klasiènu gimnaziju u Visokom
(1950-1961, prekid zbog vojske – 1958-1960), novicijat u
Franjevaèkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci (1957-58),
filozofsko-teološki studij na Franjevaèkoj teologiji u
Sarajevu (1960-66), poslijediplomski studij na Katolièkom
bogoslovnom fakultetu u Ljubljani (1966), gdje je doktorirao
tezom Izgradnja Crkve prema Prvom pismu Korinæanima
(1972).
Nakon sveæenièkog reðenja (1964) bio je kapelan u Zenici u
dva navrata (1965-66, 1970-72), potom u Brajkoviæima
(1966-67) i Vijaci (1967-68), te èlan samostana Sv. Ante u
Sarajevu (1968-70; i 1993-2014). Fra Luka obnašao je razne
službe u Bosni Srebrenoj: odgojitelj bogoslova (1973-79),
definitor (1979-82), provincijal Bosne Srebrene (1982-91),
vikar bistrièkoga samostana (2003-2006; 2012-2014) u
kojem živi u dva navrata (1968-70) i posljednjih dvadeset
godina (1994-2014).
Od godine 1972. do smrti bio je profesor dogmatike na
Franjevaèkoj teologiji u Sarajevu. Bio je èlan raznih
komisija u provinciji i nadbiskupiji, posebno angažiran u
komisiji Pravda i mir. Vrlo aktivan u antiratnim
inicijativama, naroèito u sklapanju Washingtonskoga
sporazuma (1994). Èlan je a potom i predsjednik Hrvatskoga
narodnog vijeæa u BiH.
Bio je pokretaè i sudionik važnih projekata u Bosni
Srebrenoj, u Crkvi i društvu. Zalagao se za dijalog Crkve i
države, za meðureligijski dijalog, za meðusobno uvažavanje
naroda i graðana u BiH. Kao provincijal inzistirao je na
važnosti sloge i meðusobnog uvažavanja franjevaca meðu
sobom, na dobrom funkcioniranju odgojnih i naukovnih
zavoda Bosne Srebrene, na pastoralnom usmjerenju
bosanskih franjevaca, njihovoj blizini svim ljudima i brizi za
vjernike. Za njegova mandata organizirana je velika izložba
Blago franjevaèkih samostana, snimljeni su vrijedni filmovi
o Bosni Srebrenoj u povodu 700. obljetnice franjevaca u
Bosni.
Zajedno sa svojim suradnicima iz uprave pozvao je klarise u
Bosnu i sagradio im samostan u Brestovskom; obnovio je
neke važne provincijske kuæe; akter je s fra Petrom
Anðeloviæem, nasljednikom na provincijalskoj službi,
gradnje zavjetne kapelice u Srebrenici, prvom franjevaèkom
staništu u Bosni te proslavi 700. obljetnice dolska franjevaca
u Bosnu 1991. Uz još neke bosanske franjevce, zajedno s
upravom Hercegovaèke provincije na èelu s fra Jozom
Pejiæem, pokrenuo je vjerski list Svjetlo rijeèi (1983). U ratu
je zajedno s kolegama profesorima na Franjevaèkoj teologiji
pokrenuo èasopis Bosna franciscana (1993) i bio njezin prvi
urednik. S profesorima-kolegama s Fakulteta islamskih
nauka uredio je hrestomatije (zbirke biranih tekstova) o
kršæanstvu i islamu. Èesto je organizirao Dan Asiza –
godišnji meðureligijski molitveni susret u crkvi Sv. Ante na
Bistriku. Bio je èlan mnogih organizacija i udruga, aktivni
sudionik raznih inicijativa, sastanaka, tribina, simpozija za
mir i socijalnu pravdu, za pitanja odnosa politike i
moralnosti, uloge religije u društvu i sl.
Preminuo je od komplikacija nakon operativnog zahvata na
srcu 7. kolovoza u UKC Koševo u Sarajevu.
.
24
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Biskup Komarica primio regionalnu poglavaricu sestara
Družbe Klanjateljica Krvi Kristove
Banja Luka, 12.8.2014. (IKA/TABB) - Banjoluèki biskup
Franjo Komarica primio je 12. kolovoza regionalnu
poglavaricu sestara Družbe klanjateljica Krvi Kristove sa
sjedištem u Zagrebu s. Anu-Mariju Antoloviæ i njenu
savjetnicu s. Maru Matijeviæ. U dužem prijateljskom
razgovoru posebnu pozornost poklonili su djelovanju sestara
te Družbe na podruèju Banjoluèke biskupije, u kojoj se
sestre nalaze još od davne 1879., tj. punih 135 godina.
Biskup je poglavarici zahvalio za dragocjeni doprinos koji su
na mnogim podruèjima pastorala i karitativnoga djelovanja
sestre do sada pružile, a i danas – u izmijenjenim
okolnostima – velikodušno pružaju. Zajedno su razmotrili i
neke nove izazove, potrebe i moguænosti za buduæi plodan
rad sestara Družbe u Banjoluèkoj biskupiji.
Biskup Komarica predvodio slavlje u Koraæu
Koraæe, 15.8.2014. (IKA) - Banjoluèki biskup Franjo
Komarica proslavio je u petak 15. kolovoza svetkovinu
Velike Gospe s oko dvije tisuæe vjernika župe Uznesenja
BDM u Bosanskoj posavini, koji su toga dana proslavljali i
230. obljetnicu osnivanja svoje župe.
Promišljajuæi u homiliji što je središte okupljanja toliko
vjernika na svetkovinu Velike Gospe, biskup Komarica
istaknuo je da je to Božja ljubav prema èovjeku. U tom duhu
pojasnio je Posavljacima da premda prognani iz svojih
krajeva, nemaju pravo pobjeæi od Božjeg srca i ljubavi
Marijine, kojoj su se u tom kraju i stoljeæima prije osnivanja
te župe zavjetovali i molili njihovi preci. Svjestan situacije u
Bosni, koja je pretrpjela velike posljedice i u ratnim
razaranjima i u nedavnim poplavama, ohrabrio je vjernike da
još nije sve izgubljeno. Govoreæi što, pak, kao narod koji
ima pravo na svoj rodni kraj i identitet, trebaju èiniti
istaknuo je: "Ako drugi narodi pored tebe, narode moj, znaju
što hoæe i uporno to žele ostvariti, ne dopusti da te oni i cijeli
svijet proglasi za nezdravi narod, koji ne zavrjeðuje pronaæi
svoje mjesto na zemaljskoj karti Europskog kontinenta. Drži
do sebe pa æe i drugi držati do tebe! Okupljajte se,
razgovarajte meðusobno, budite solidarni, dogovarajte se, a
ne svaðajte se meðusobno niti se razdvajajte. Ujedinjujte se
u zajednièkim planovima glede lakše buduænosti. Nastojite
da ti planovi budu politièki zreli, ekonomski provedivi,
kulturno i obrazovni za vas i vašu djecu oplemenjujuæi.
Povijest Crkve nas uèi da Bog hrabre i odluène koji se trude
ostati na njegovu putu sigurno ne ostavlja, nego im pomaže.
Vjerujte Bogu, koji je uvijek pobjednik. On nije izgubio
povjerenje u vas i zato oèekuje i Bog i Crkva i buduæa
pokoljenja stanovnika ove bogate i Bogom blagoslovljene
zemlje da i vi kao èlanovi najstarijih katolièkih naroda u
Europi svjesno i odgovorno dopustite da Katolièka Crkva u
Bosni i Hercegovini i dalje cvjeta, a ne da ostane kao
potpuno opljaèkana tužna majka, sirotica, koju su napustila
njezina djeca slušajuæi lažne proroke i preziruæi njezinu
mnogostoljetnu ustrajnu ljubav i brigu."
Zamolio je na kraju da u duhu pjesama koje pjevamo Gospi i
živimo, te propovijed završio radosno pjevajuæi s cijelim
pukom pjesmu "Rajska Djevo".
Dragoga gosta biskupa Komaricu domaæini su obdarili
simboliènim ruènim radovima, a domaæi župnik fra Ivan
Mariæ posebno je zahvalio svojim župljanima braènim
parovima Kati i Ivi Gusku, koji su donirali novu oltarnu
fresku i križni put u crkvi, Kati i Iliji Grgiæu te Mandi i
Nikoli Krijan, koji su župi za tu veliku obljetnicu darivali
misnicu s likom Gospe Koraæanske i ostalo liturgijsko ruho.
Osvræuæi se na povijest te župe koja je godine 1874. nastala
ika
od tada jedine u tom kraju župe Velika, župnik Mariæ
iskazao je svoju radost što su, unatoè brojnim ratovima koji
su harali tim krajevima, saèuvane sve matice, kao najbolji
svjedoci da su tu živjeli Hrvati katolici. Prije posljednjega
rata župa Koraæe s filijalom Lužani i zaseocima imala je 611
domaæinstava u kojima je živjelo 2358 Hrvata katolika. Od
toga djece do sedam godina 246, djece koja su pohaðala
osnovnu školu 300, srednjoškolaca 108, studenata 14,
radnika 451, oko 200 radnika i èlanova njihovih obitelji u
inozemstvu i umirovljenika 168. U ratu su crkva i sve kuæe
porušene, opljaèkane, svi Hrvati prognani i raseljeni diljem
Hrvatske, Europe i svijeta. Do danas ih se tu vratilo tek 80ak uglavnom starijih, no, ohrabrujuæa je èinjenica da mnogi
dolaze o velikim blagdanima, èiste ili obnavljaju svoje kuæe,
sagradili su i polako ureðuju svoju crkvu, koja je zbog svoje
umjetnièke vrijednosti bila nadaleko poznata.
Biskup Gašparoviæ predvodio slavlje Velike Gospe u
Zemunu
Zemun, 15.8.2014.
(IKA) - Srijemski biskup Ðuro
Gašpareviæ predvodio je na svetkovinu Velike Gospe, 15.
kolovoza, sveèano misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja
Blažene Djevice Marije u Zemunu, u koncelebraciji s
domaæim župnikom Jozom Dusparom i još nekoliko
sveæenika. U sveèano ukrašenoj crkvi slavlje je uvelièao
zbor Svete Cecilije. U homiliji biskup je istaknuo da Djevica
Marija nikada nije uzvisivala sebe veæ uvijek Gospodina,
svoga dragog sina jedinca Isusa. Ona je mislila prvenstveno
na druge ljude preko Gospodina. Mi, ljudi današnjice,
povezani smo u nadi i ljubavi i kada je teško i kada se
radujemo. Marija je nastanjena duboko u nama na majèinski
naèin te nam time omoguæava da ostvarimo tu meðusobnu
povezanost i pored svih nedaæa suvremenog doba. Marija
zna da kriza vjere može svakoga èovjeka savladati u jednom
trenutku života, i zato nas nikada ne napušta. Uvijek trebamo
obraæati pažnju na svoje bližnje onako kako je to Marija
èinila i aktivno sudjelovati u pozitivnim promjenama u
svijetu. Temelj na kojem trebamo graditi te promjene
svakako je molitva za one na kojima leži najveæi teret
odgovornosti, zakljuèio je biskup Gašparoviæ.
Popodnevno koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio
je župnik Duspara, koji je zahvalio svima koji su pridonijeli
ljepoti blagdanskih slavlja. Nakon mise sve je pozvao da
druženje nastave u crkvenom dvorištu uz zakusku i
osvježenje.
Povratak na izvore
Hodoèašæem u Asiz poèele pripreme za sveèane zavjete za
kandidate franjevaèkih provincija republika Hrvatske i BiH
Košljun, 16.8.2014. (IKA) - U franjevaèkome samostanu na
Košljunu poèele su 3. kolovoza jednomjeseène pripreme za
sveèane zavjete za kandidate franjevaèkih provincija
republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine: jedan za
Hrvatsku franjevaèku provinciju Presvetoga Otkupitelja
(Split), trojica za Franjevaèku provinciju sv. Križa Bosna
Srebrena (Sarajevo), èetvorica za Hercegovaèku franjevaèku
provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije (Mostar),
èetvorica za Hrvatsku franjevaèku provinciju sv. Æirila i
Metoda (Zagreb) te dvojica kandidata za Hrvatsku
provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca.
Ovogodišnji organizator priprema je Hrvatska franjevaèka
provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri (Zadar), a
animatori fra Tomislav Šanko, fra Diego Dekliæ i fra
Leopold Mièiæ.
Pripreme su poèele hodoèašæem u Asiz i druga franjevaèka
Crkva u Hrvata
mjesta od 4. do 10. kolovoza. Smisao hodoèašæa jest
(po)vratiti se na izvore života sv. Franje, utemeljitelja
serafskoga Reda, ali i na poèetke osobnoga susreta s Kristom
koji i danas neprestano poziva na darivanje "da život imaju"
(Iv 10, 10).
Utorak 5. kolovoza poèeo je euharistijskim slavljem na
grobu sv. Franje koje je predslavio fra Tomislav Šanko.
Razmišljajuæi o evanðeoskom tekstu, fra Tomislav je
progovorio o svecima kao modelima èiji primjer
nasljedovanja Krista valja nasljedovati. "Sveci su oni koji
žive sada, koji slušaju Kristov glas te, poput njega, postaju
odmor za druge jer dopuštaju da ih on odmori. Koliko smo
mi odmor ili umor za drugoga? Koliko dopuštamo da Bog
preko nas odmara naše bližnje?" Uslijedio je obilazak Donje
i Gornje bazilike sv. Franje, Srednji èas na grobu te ruèak u
Svetome samostanu gdje je okupljene pripravnike pozdravio
fra Mauro Gambetti, kustos Asiške kustodije i samostana.
Potom su posjetili sobice sv. Josipa Kupertinskoga, novicijat
Svetoga samostana i druge prostore toga velebnog zdanja.
Dan je završio Veèernjom u bazilici Marije od Anðela u
Porcijunkuli.
Blagdan Preobraženja Gospodinova proslavljen je
euharistijom u crkvici Sv. Damjana koju je predslavio fra
Diego Dekliæ. U homiliji istaknuo je važnost Franjina
susreta sa živim Kristom koji ga je preobrazio te svakom
pojedincu dao primjer kako Kristu dopustiti da djeluje u
vlastitom životu. Toga dana okupljeni su posjetili i poznato
samotište Carceri.
U èetvrtak 7. kolovoza misa je slavljena u Porcijunkuli,
"mjestu susreta i mjestu milosrða", kako je u homiliji fra
Tomislav nazvao malenu crkvicu Marije od Anðela.
Govoreæi o anðelovu navještenju Mariji, potaknuo je na
razmišljanje o "ljubavi koja dijalogizira i razbija strah jer
istinska ljubav prihvaæa i ljubi osobu kakva ona jest. Ljubav
se, stoga, dariva i dopušta da jedni drugima postanemo vrata
koja nam omoguæuju put do Boga, da budemo vrata
milosrða". Nakon razgledavanja svetišta posjetilo se jedno
od prvih okupljališta Franje i njegove braæe u Rivotortu.
Dnevni program završio je euharistijskim klanjanjem i
molitvom Veèernje u crkvici Sv. Damjana te veèerom u
istom samostanu.
Blagdan sv. Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika,
proslavljen je u svetištu Greccio gdje je Franjo na poseban
naèin proslavio Božiæ. Fra Diego je u homiliji povezao dva
drevna reda i njihove utemeljitelje te govorio o istinskome
Božiæu koji je Franjo proslavio sa stanovnicima malenoga
mjesta. "Jasle koje je Franjo napravio bile su pravi oltar na
kojemu se u svetoj euharistiji rodio Krist za naše spasenje.
Franjo je, stoga, prepoznao važnost Utjelovljenja Sina
Božjega i sam živio to otajstvo živeæi u poniznosti i
skromnosti." Nakon razgledavanja svetišta, mladi franjevci
posjetili su Fonte Colombo, mjesto pisanja Pravila Male
braæe, La Forestu te Poggio Bustone u kojem je Franjo
doživio neizmjerno Božje milosrðe u oproštenju njegovih
grijeha.
Nakon euharistijskoga slavlja na spomen sv. Terezije
Benedikte od Križa (Edit Stein) u Sv. Damjanu, posjetili su
Sienu, svetište sv. Katarine Sijenske, gradsku vijeænicu,
katedralu i druge znamenitosti grada.
U nedjelju 10. kolovoza euharistija je proslavljena u bazilici
Marije od Anðela te je slijedio povratak u Hrvatsku na
Košljun, gdje zapoèinje drugi dio priprema koji æe biti
obilježen predavanjima, zajednièkim razmišljanjem o smislu
redovnièkoga posveæenja i života.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
25
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Europski biskupi u otvorenom pismu Vijeæu sigurnosti
zatražili zaustavljanje kruga nasilja u Iraku
St. Gallen, 12.8.2014. (IKA/KTA) - Vijeæe europskih
biskupskih konferencija (CCEE) uputilo je 12. kolovoza
Vijeæu sigurnosti Ujedinjenih naroda pismo koje su potpisali
predsjednici biskupskih konferencija cijelog kontinenta,
èlanovi CCEE-a, navodi se u službenom priopæenju CCEE-a.
Biskupi traže da meðunarodna zajednica hitno poduzme
"odluke da se stane na kraj gnusnim djelima protiv kršæana i
ostalih vjerskih manjina u Iraku". Kopija toga pisma bit æe
dostavljena razlièitim europskim vladama i tijelima
Europske unije, tražeæi od njih da se ujedine u tom apelu.
Europski biskupi tom se inicijativom nadaju da æe se i druga
institucionalna, kulturna i vjerska sjedišta ujediniti u toj
osudi onoga što se dogaða u vezi s nasiljem na pravo na
život, na sigurnost i na vjersku slobodu. Hitno je poduzeti
konkretne humanitarne mjere da bi se odgovorilo na
beznadno stanje iraèkih kršæana, "da i u ovom sluèaju
meðunarodna zajednica bude u stanju odgovoriti žurnom
pomoæi mnogim izbjeglicama i osigurati njihovu sigurnost
pri povratku u njihove gradove i kuæe".
Katolièka Crkva u Europi želi izraziti svoju bliskost s onima
koji proživljavaju trenutke straha i terora. Ona se zalaže za
ostvarenje gesta solidarnosti koje su veæ u tijeku u davanju
potpore osobama i obitelji u njihovoj patnji. Biskupi jamèe
svoju molitvu za mir i sa svom odluènošæu jednodušno dižu
svoj glas tražeæi od Ujedinjenih naroda da postupe s
potrebnom hitnosti u korist ovih i svih drugih žrtava rata i
nasilja koje trpe i èekaju solidarnost svijeta, istièe se
priopæenju.
Pismo su potpisali i predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, kao i
predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
banjoluèki biskup Franjo Komarica, koji je u telefonskom
razgovoru s generalnim tajnikom CCEE-a mons. Duarteom
da Cunhom pohvalio tu inicijativu i zahvalio za njegov trud.
Izjava Papinskog vijeæa za meðureligijski dijalog o
"obnovi kalifata"
Vatikan, 13.8.2014.
(IKA) – Papinsko vijeæe za
meðureligijski dijalog oglasilo se 12. kolovoza Izjavom
povodom takozvane "obnove kalifata" od strane pripadnika
ISIL-a (Islamska država Iraka i Levanta). Izjavu prenosimo
u cijelosti:
Cijeli svijet s nevjericom i zaprepaštenjem svjedoèi onome
što se sada naziva "obnovom kalifata", koji je 28. listopada
1923. ukinuo Kamal Ataturk, utemeljitelj moderne Turske.
Protivljenje toj "obnovi" od veæine vjerskih institucija i
muslimanskih politièara nije sprijeèilo "islamsku državu"
džihadista da poèine i nastave èiniti neizrecive zloèine.
Ovo Papinsko vijeæe, zajedno sa svima koji su ukljuèeni u
meðureligijski dijalog, sljedbenicima svih religija i svim
muškarcima i ženama dobre volje, mogu samo
nedvosmisleno denuncirati i osuditi te èine koji bacaju ljagu
na èitavo èovjeèanstvo:
- pokolje ljudi iskljuèivo na temelju njihove vjerske
pripadnosti;
- odurnu praksu odrubljivanja glava, razapinjanja i vješanja
tijela na javnim mjestima;
- izbor nametnut kršæanima i jezidima izmeðu obraæenja na
islam, plaæanje poreza (Jizya) ili prisilnog izgnanstva;
- prisilno protjerivanje desetaka tisuæa ljudi, ukljuèujuæi i
26
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
djecu, starije osobe, trudnice i bolesne;
- otmice djevojaka i žena koje pripadaju jezidima i
kršæanskim zajednicama, kao ratni plijen (sabaya);
- nametanje barbarske prakse infibulacije;
- razaranje bogomolja i kršæanskih i muslimanskih grobnih
mjesta;
- prisilno zauzimanje ili oskvrnuæe crkava i samostana;
- uklanjanje raspela i drugih vjerskih simbola kršæanske kao
i ostalih vjerskih zajednica;
- uništavanje neprocjenjive kršæanske vjerske i kulturne
baštine;
- podla nasilja u svrhu teroriziranja ljudi kako bi ih se
prisililo na predaju ili bijeg.
Nijedan uzrok, a pogotovo ne religija, ne može opravdati
takva zvjerstva. Rijeè je o najtežoj uvredi èovjeèanstvu i
Bogu koji je Stvoritelj, kao što nas je papa Franjo èesto
podsjeæao.
Ne možemo zaboraviti, meðutim, da su kršæani i muslimani
živjeli zajedno - istina s usponima i padovima - kroz mnoga
stoljeæa, gradeæi kulturu mirnog suživota i civilizacije na
koju su ponosni. Uostalom, upravo je na temelju toga, u
posljednjih nekoliko godina, nastavljen i intenziviran dijalog
izmeðu kršæana i muslimana. Dramatièna situacija u kojoj se
nalaze kršæani, jezidi i druge vjerske zajednice i etnièke
manjine u Iraku zahtijeva jasan i hrabar stav vjerskih voða,
posebno muslimana, kao i svih onih koji su zauzeti u
meðureligijskom dijalogu i svih ljudi dobre volje. Svi
moraju jednoglasno i nedvosmisleno osuditi te zloèine i
denuncirati korištenje religije za njihovo opravdavanje. U
protivnom koji æe kredibilitet imati religije, njihovi
sljedbenici i njihovi voðe? Koju æe vjerodostojnost imati
meðureligijski dijalog koji smo strpljivo tijekom posljednjih
godina gradili?
Vjerske su voðe takoðer pozvane izvršiti svoj utjecaj na
vlasti kako bi se stalo na kraj tim zloèinima, kaznilo one koji
su ih poèinili i ponovnu uspostavila vladavine prava u cijeloj
zemlji te osiguralo povratak protjeranih u njihove domove.
Podsjeæajuæi na potrebu etièkog upravljanja ljudskim
društvima, ti isti vjerski voðe ne smije propustiti istaknuti da
je podupiranje, financiranje i naoružavanje terorista za svaku
moralnu osudu. Slijedom navedenog, Papinsko vijeæe za
meðureligijski dijalog zahvaljuje svima onima koji su veæ
podigli svoj glas kako bi osudili terorizam, pogotovo onaj
koji koristi religiju za svoje opravdanje. Ujedinimo stoga
svoje glasove s glasom pape Franje: "Neka Bog mira
probudi u svakome od nas istinsku želju za dijalogom i
pomirenjem. Nasilje se nikada ne pobjeðuje nasiljem.
Nasilje se pobjeðuje mirom."
Prije puta u Koreju Papa molio pred Gospinim likom
Rim, 13.8.2014. (IKA) – Nekoliko sati prije poèetka svoga
prvog puta u Aziju, papa Franjo pohodio je 13. kolovoza
baziliku Sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore). Papa je
donio cvijeæe i zadržao se u molitvi pred Marijinim likom,
slike "Salus Populi Romani" (Spas rimskoga puka),
izvijestio je Kathpress. To je bio deseti posjet pape Franje toj
bazilici u koju odlazi pomoliti se i zazvati Gospinu zaštitu.
Nešto ranije putem Twittera potaknuo je vjernike da ga
molitvom prate na njegovu putu u Koreju, moleæi za uspjeh
puta ali i za cijelu Crkvu u Aziji. Takoðer je još jednom
putem Twittera zahvalio svima koji pomažu braæi i sestrama
u Iraku.
Inozemne vijesti
ika
Papa Franjo kao misionar u Južnoj Koreji
Seoul, 14.8.2014. (IKA) - Papa Franjo, za svoga 11-satnog
leta prema Južnoj Koreji 13. kolovoza, istaknuo je da taj
posjet nije turistièko putovanje.
Sean-Patrick Lovett iz Engleskoga programa Radio Vatikana
tu je Papinu izjavu potkrijepio i njegovim životnim
iskustvom, pa je podsjetio da nije svima poznato koji je
pravi razlog zašto je Jorge Bergoglio postao isusovac.
Njegov je san bio da poput sv. Franje Ksaverskoga,
suosnivaèa Družbe Isusove, postane misionar na Dalekom
istoku. Sam je Papa to izjavio prošle godine u razgovoru s
isusovaèkim studentima u Rimu: "Iziæi... navijestiti Isusa
Krista... ne ostati zatvoren u našim strukturama."
Ovo Papino putovanje na neki naèin ostvaruje ovaj san,
istaknuo je izvjestitelj Radio Vatikana, i to kroz tri teme:
prepoznavanje uloge mladih u Crkvi kroz slavlje Azijskoga
dana mladih; priznavanje povijesti vjere u ovom dijelu
svijeta po beatifikaciji 124 muèenika koji su dali svoj život u
19. stoljeæu; te poticanje pomirenja i mira osobito izmeðu
Sjeverne i Južne Koreje posebnom molitvom na misi u
Seoulu.
Korejske novine u svojim su napisima uoèi Papina dolaska
izrazile svoja oèekivanja da æe rijeèi i geste Svetoga Oca biti
u korist siromašnih i nemoænih, u korist mira i pomirenja,
protiv diskriminacije i nepravde, te ohrabrenje mladima.
Jedan je korejski novinar napisao, kako prenosi Lovett, da je
Papin posjet jedina dobra vijest nakon dugog vremena.
Dok je govorio novinarima koji su s njime bili u
zrakopolovu, Papa je ih je pozdravio i zahvalio im
pozivajuæi ih da pomognu ujediniti svijet. U tišini se
pomolio i za talijanskoga novinara i njegova palestinskoga
prevoditelja koji su ubijeni 13. kolovoza prilikom
izvješæivanja iz Gaze.
Papa Franjo poèeo pohod Južnoj Koreji
Seoul, 14.8.2014. (IKA) – Papa Franjo stigao je 14.
kolovoza u Južnu Koreju u petodnevni pastoralni pohod u
èijem su središtu beatifikacija 124 korejska muèenika i
proslava 6. azijskoga dana mladih. Na dolasku u vojnu
zraènu luku Papu je doèekala i pozdravila korejska
predsjednica Park Geun-hye. Sveti Otac pozdravio se i s
obiteljima žrtvama potonuloga trajekta.
Putujuæi u Koreju papa Franjo je, kao prvi poglavar
Katolièke Crkve uopæe, prošao kroz kineski zraèni prostor te
tom prigodom uputio brzojav predsjedniku Xi Jipingu. U
brzojavu je poželio predsjedniku i svim stanovnicima Kine
Božji blagoslov mira i blagostanja za cijelu zemlju.
Prvi dan boravka u Seoulu Papa je poèeo privatnom misom u
apostolskoj nuncijaturi. Prvi službeni susret imao je s
korejskom predsjednicom Park Geun-hye u Plavoj kuæi, a na
tom su kurtoaznom posjetu izmijenjeni i darovi. Zatim se
Papa susreo s mjesnim vlastima, predstavnicima
diplomatskoga zbora i ostalim uglednicima.
U govoru na engleskome jeziku, papa Franjo izrazio je
radost što je u posjetu Koreji i što može doživjeti ne samo
prirodnu ljepotu te zemlje, nego i ljepotu ljudi i njezinu
bogatu povijest i kulturu. Spomenuvši se dva središnja
dogaðaja svoga posjeta, Papa je podsjetio da katolici štuju
one koji su žrtvovali život za svjedoèanstvo vjere. Takoðer
je ukazao i na važnost mladih u društvu, rekavši da kadgod
se mladi okupe to je dragocjeni trenutak da se èuju njihove
nade i brige. Osvrnuvši se na izazove i moguænosti s kojima
se suvremeni svijet susreæe, Papa je istaknuo da je posebno
važno mladima dati dar mira, a mir se može postiæi kroz
slušanje i dijalog, a ne meðusobnim optužbama, besplodnim
kritikama i oèitavanjem sile. Politièare je Papa pozvao da
usmjere svoje snage u izgradnju boljega i miroljubivijeg,
pravednijeg i naprednijeg svijeta za djecu. Takoðer je
istaknuo važnost da se u društvu èuje glas svakog njegova
èlana, te posebno pozvao na brigu za siromašne, ranjive i sve
one koji su bez glasa. Citirajuæi sv. papu Ivana Pavla II. za
njegova posjeta Koreji, papa Franjo ponovio je želju
korejskih katolika da u potpunosti sudjeluju u životu zemlje.
Papin susret s korejskim biskupima
Sveti Otac upozorio ih je na opasnosti sekularizacije i
pozvao da ne posustanu u brizi za siromašne, izbjeglice i
selioce
Seoul, 14.8.2014. (IKA) - Program prvoga dana pohoda
Republici Koreji papa Franjo završio je susretom s
korejskim biskupima u sjedištu Korejske biskupske
konferencije u Seoulu te ih upozorio na opasnosti duhovnog
i pastoralnog posvjetovnjaèenja, izvještava Radio Vatikan.
U dobrostojeæoj i materijalizmu usmjerenoj zemlji kao što je
Južna Koreja, Crkva je u iskušenju preuzimati razne modele
iz poslovnoga svijeta, što bi i biskupe moglo navesti na
životni stil i mentalitet voðen više svjetovnim kriterijima
uspjeha i zapravo moæi, nego mudrošæu križa, istaknuo je
Sveti Otac. Pozvao je sveæenike da se odupru duhovnom i
pastoralnom posvjetovnjaèenju koje gasi misionarski žar.
Papa je izrazito pohvalio upravo taj misionarski polet Crkve
u Koreji i pozvao biskupe da ne posustanu u brizi za
siromašne, izbjeglice i selioce. Solidarnost prema
siromašnima mora biti shvaæena kao bitni èimbenik
kršæanskoga života. Apostolski ideal "Siromašna Crkva Crkva za siromašne" bio je osobito izražen u prvim
kršæanskim zajednicama vaše zemlje. Molim se da taj ideal i
u buduænosti prožima hodoèašæe Crkve u Koreji, rekao je
Sveti Otac biskupima.
Istaknuo je nadalje kako pastiri istodobno moraju biti èuvari
spomena i nade. Velika duhovna povijest Crkve u Koreji
èvrsti je temelj sadašnjosti i buduænosti njezine službe.
Crkva u Koreji ima veliki ugled te je iz misijske zemlje
izrasla u zemlju misionara, rekao je Papa. No, èuvati spomen
je i obveza. Sjeæanje na korejske muèenike ne smije biti
trijumfalistièko, upozorio je Sveti Otac, pojasnivši da su
upravo stoga i èuvari nade koju nosi Radosna vijest.
Naviještati nadu svijetu koji uz materijalno blagostanje traži
nešto više, nešto što je istinsko i što nas ispunjava, to je
izazov pred kojim se nalazimo, zakljuèio je Sveti Otac.
Papu je pozdravio predsjednik korejskoga episkopata Peter
Kang U-il, biskup Jejua na jugu zemlje. Katolièku Crkvu
Sjeverne Koreje na susretu je predstavljao seoulski
nadbiskup kardinal Andrew Yeom Soo-jung, koji je ujedno
apostolski vikar za Pyongyang.
Prema podacima Tiskovnoga ureda Svete Stolice zakljuèno s
prosincem 2013. godine, od oko 50 milijuna stanovnika u
Koreji oko 10 posto je katolika. Okupljeni su u 16 biskupija,
1673 župa i 843 pastoralna centra. Za njih skrbi 35 biskupa,
4261 sveæenik, 516 redovnika, 9016 redovnica, 123
misionara laika i 14.195 vjerouèitelja. Koreja ima 395
sjemeništaraca i 1489 bogoslova. Katolièka Crkva vodi 328
obrazovnih ustanova, u kojima se školuje 221.020 uèenika,
te 49 posebnih centara. Crkva takoðer vodi 40 bolnica, èetiri
klinike, 9 ljeèilišta za gubavce, 513 domova za stare i
nemoæne, 277 sirotišta te 83 centra za obiteljsko
savjetovanje i zaštitu neroðenih.
.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
27
Inozemne vijesti
Papa slavio prvu misu s vjernicima u Koreji
U propovijedi izjasnio se protiv nehumanoga gospodarstva i
kulture smrti, te potaknuo katolike da budu nositelji nade
Daejeon, 15.8.2014. (IKA) - Papa Franjo svoj drugi dan
pastoralnog pohoda Koreji zapoèeo je 15. kolovoza
sveèanom misom na nogometnom stadionu u milijunskome
gradu Daejeonu. Na dan kada katolici slave Uznesenje BDM
ili Veliku Gospu, Južna Koreja obilježava dan proglašenja
nezavisne države. Na misi s Papom okupilo se, prema
informacijama organizatora, oko 50 tisuæa katolika. Meðu
nazoènima bili su i preživjeli i obitelji žrtava tragedije
trajekta Sewol u kojoj je u travnju poginulo više od 300 ljudi.
Papa je pozvao nazoène da usmjere pogled prema Mariji
koja je Majka Nade i ohrabrio ih da odbace svaki nehumani
gospodarski model koji stvara novi oblik siromaštva i
marginalizira radnike, te kulturu smrti koja obezvreðuje
sliku Božju, Boga života, i ugrožava dostojanstvo svakog
muškarca, svake žene i djeteta. Korejske katolike, baštinike
plemenite tradicije, pozvao je da se suprotstave oèaju u
društvu, te ih potaknuo na slušanje Božje rijeèi i pojaèanu
skrb za siromašne, ranjive i ljude u potrebi. Poglavar Crkve
posebno je ohrabrio mlade i potaknuo na nadu.
Do stadiona se Papa dovezao u vlaku, misu je slavio na
latinskome i korejskom, a propovijedao je na talijanskome
jeziku.
U nagovoru uz molitvu Anðeoskog pozdravljenja, Sveti Otac
molio je za one koji pate, za bolesne, siromašne i
nezaposlene, sjetivši se u molitvi i stradalih na trajektu. Prije
mise susreo se s èetrdeset èlanova obitelji stradalih u toj
tragediji i preživjelih, a jedan od njih 62. godišnji Lee Ho-Jin
zatražio je krštenje. Papa je obeæao da æe sam podijeliti
sakrament sutra ujutro u apostolskoj nuncijaturi, izvijestio je
dopisnik engleskog programa Radio Vatikana.
Papin susret s mladima u svetištu Korejskih muèenika
Papa pozvao na molitvu za jedinstvo korejske obitelji – U
zemlji koja je prva po broju samoubojstava na svijetu, papa
Franjo posvjedoèio da Krist daje nadu i smisao
Seoul, 15.8.2014. (IKA) – Drugoga dana svoga posjeta
Južnoj Koreji, papa Franjo pozvao je mlade iz razlièitih
dijelova Azije da mole za jedinstvo korejske obitelji. Na
Šestom azijskom danu mladih okupilo se oko šest tisuæa
mladih katolika iz 22 zemlje u svetištu Korejskih muèenika
u Solmoeu. Isprièavši se zbog lošeg engleskog, Papa je na
talijanskome jeziku odgovarao na pitanja koja su mu mladi
postavljali. Odgovarajuæi na svjedoèanstvo korejske
djevojke, papa Franjo rekao je da u stvarnosti ne postoje
dvije Koreje, postoji samo jedna – podijeljena Koreja – i ona
je kao obitelj koja pati od podijeljnosti. Stoga je potaknuo
mlade da mole za jedinstvo i pri èemu ne smije biti
pobjednika i pobijeðenih, nego samo jedna obitelj. Mlade je
takoðer potaknuo da u molitvi traže od Boga da im pokaže
put u životu.
U govoru mladima na engleskome jeziku, Papa ih je
upozorio da Isus kuca na vrata njihova srca, i potaknuo ih da
u svijet u svoje svakodnevno okružje donose svjedoèenje
Evanðelja nade, radosne vijesti Isusa Krista, obeæanje
njegova kraljevstva. Ne odustajte od boljega svijeta, gradite
svijet u kojemu æe svi moæi živjeti u miru i prijateljstvu,
poruèio je Papa mladima. Takoðer je upozorio i na rastuæi
jaz u društvu izmeðu bogatih i siromašnih, na idolatriju
blagostanja, moæi i ugode, te posvjedoèio kako unatoè
velikom materijalnom bogatstvu mnogi pate od duhovnoga
siromaštva, samoæe i beznaða. U tom kontestu Papa je
upozorio – u zemlji koja ima najveæi postotak samoubojstava
u svijetu - i da duhovna pustinja utjeèe na tolike mlade,
28
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
uzimajuæi im nadu, a toliko èesto i sam život. Evanðelje nas
uèi da Isusov duh može donijeti novi život svakom ljudskom
srcu i preobraziti svaku situaciju, èak i onu koja izgleda
beznadnom, rekao je Papa, dodavši da je to poruka koju su
mladi pozvani širiti u svojoj okolini: u školi, na radnom
mjestu, u obiteljima, na sveuèilištu i zajednicama.
Papa se s mladima okupljenima na Danu mladih susreo u
svetištu izgraðenom u rodnom mjestu sv. Andrije Kim
Taegona, prvoga korejskog sveæenika, u èijoj je obitelji 11
muèenika, meðu kojima su i njegovi otac i djed. Sv. Andrija
je muèeništvo podnio godinu dana nakon sveæenièkog
reðenja 1846. kada je imao tek 25 godina.
Ekvador darovao šest tisuæa ruža za Papine mise u Koreji
Seoul, 15.8.2014. (IKA) – Ekvador je darovao šest tisuæa
ruža u 14 sorti za Papine mise u Koreji. Najviše ruža
namijenjeno je za ukrašavanje oltara na misi na
Gwanghwamunu gdje æe Papa proglasiti blaženima 124
korejska muèenika. Ruže iz Ekvadora ukrašavat æe i
katedralu gdje æe Sveti Otac slaviti misu u ponedjeljak, te se
nalaze u apostolskoj nuncijaturi u kojoj je papa Franjo
odsjeo za posjeta Koreji. Vlada iz Quita financirala je
transport i skladištenje ruža od Ekvadora do Koreje,
izvještava Kathpress.
Ekvadorski predsjednik obrazložio je dar katolièkom
baštinom svoje zemlje. Ta je zemlja darovala i trideset tisuæa
ruža za kanonizaciju dvojice papa.
Papine poruke putem Twittera
I u Koreji Papa misli na tragediju iraèkoga naroda
Vatikan, 15.8.2014. (IKA) – "Moje srce krvari posebno
kada mislim na djecu u Iraku. Neka ih Marija, naša Majka,
zaštiti", napisao je papa Franjo u poruci putem Twittera na
svetkovinu Velike Gospe. Nakon susreta s mladima u Koreji,
napisao je: "Dragi mladi, Krist vas poziva da budete budni i
na oprezu kako biste u životu vidjeli ono što zaista vrijedi".
"Marijo, Kraljice neba, pomozi nam da preobrazimo svijet
prema Božjem planu", bila je prva poruka pape Franje na
marijansku svetkovinu rano ujutro po srednjoeuropskome
vremenu. Te dvije poruke poslane su i na korejskom jeziku.
Papin izaslanik na Veliku Gospu slavio misu s iraèkim
prognanim kršæanima
Vatikan, 15.8.2014. (IKA) – Posebni izaslanik Svetoga Oca
za Irak kardinal Fernando Filoni predat æe u znak
solidarnosti novèani dar prognanim Jezidima na sjeveru
Iraka, objavio je Kathpress prenoseæi Radio Vatikan.
Islamisti su razorili jezidsko svetište i ubili mnoge èlanove te
zajednice, a druge protjerali. Mjesne crkvene organizacije
brinu se od srpnja i za oko èetiri tisuæe jezidskih obitelji.
Na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, kardinal Filoni
slavio je misu u izbjeglièkom logoru u Dohuku, sjeverno od
Mosula, gdje se nalazi najmanje 60 tisuæa kršæanskih
izbjeglica. U èetvrtak se susreo s predsjednikom autonomne
regije Kurdistana Masudom Barzanijem kojemu je u Papino
ime zahvalio što je na svome podruèju zbrinuo desetke
tisuæa kršæana koji su izbjegli s podruèja koja kontroliraju
islamisti.
Kardinal Filoni, koji je pet godina bio nuncij u Iraku, slovi
kao jedan od najboljih poznavatelja stanja na Bliskome
istoku.
.
ika
Papin nenajavljeni posjet isusovaèkom sveuèilištu u
Seoulu
"Molim vas, budite pastiri, a ne državni klerici. I kada ste u
ispovjedaonici sjetite se da se Bog nikada ne umara praštati.
Budite milosrdni!"
Seoul, 15.8.2014. (IKA) - Drugoga dana pohoda Koreji na
svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, papa Franjo je
nenajavljeno posjetio ugledno Sveuèilište Sogang u Seoulu
koje su isusovci osnovali 1960. Bio je to vrlo jednostavan
susret u obiteljskom raspoloženju, tijekom kojega je papa
Franjo tamošnjim isusovcima uputio kratak, ali vrlo snažan
improvizirani govor, izvještava Radio Vatikan.
Ne prekoravajte Božji narod, veæ ga utješite, potaknuo je
Papa sveæenike, istièuæi pritom svoje uvjerenje da je Crkva u
ovom trenutku poput poljske bolnice, jer je Božjemu narodu
potrebna utjeha zbog brojnih njegovih rana. A mnogo je rana
u Crkvi, primijetio je Papa. Rane su to koje èesto
prouzrokujemo mi sami, praktièni katolici i službenici
Crkve. Èesto naš klerikalizam jako šteti Crkvi, primijetio je
papa Franjo.
Utjeha je lijepa rijeè za onoga tko ju primi, ali teško je
pružiti utjehu. Ipak, ne postoje rane koje Božja ljubav ne
može utješiti. Stoga su sveæenici pozvani lijeèiti rane, u
sigurnosti da Bog uvijek tješi, uvijek se nada, uvijek
zaboravlja i uvijek prašta. A èinjenica da je netko sveæenik
ne znaèi da mu to daje status državnoga klerika, nego
pastira, upozorio je papa Franjo, završivši obraæanje apelom:
"Molim vas, budite pastiri, a ne državni klerici. I kada ste u
ispovjedaonici sjetite se da se Bog nikada ne umara praštati.
Budite milosrdni!"
Seoul: Papa Franjo proglasio blaženima 124 korejska
muèenika
Ti su muèenici uzor i današnjem èovjeku u društvu u kojem
pored neizmjernog blagostanja nijemo raste strašno
siromaštvo, poruèio Sveti Otac na slavlju s gotovo milijun
hodoèasnika
Seoul, 16.8.2014. (IKA) - Papa Franjo predvodio je u
subotu 16. kolovoza sveèano misno slavlje kod vrata
Gwanghwamun u Seoulu na kojem se okupilo gotovo
milijun hodoèasnika te proglasio blaženima Pavla Yun Jichunga (1759-1791) i 123 drugova, koji su kao svjedoci
vjere pogubljeni od 1791. do 1888. godine, za vladavine
dinastije Joseon. U propovijedi je pozvao na bezuvjetno
zauzimanje za pravednije, slobodnije i pomireno društvo,
izvještava Radio Vatikan.
Ti su muèenici uzor i današnjem èovjeku u društvu u kojem
pored neizmjernog blagostanja nijemo raste strašno
siromaštvo, poruèio je Papa, upitavši za što je èovjek danas i je li uopæe - spreman umrijeti. Svjedoèanstvo tih muèenika
i danas nosi plodove u Crkvi u Koreji, koja je izrasla na
njihovoj žrtvi. Današnji svijet èesto navodi kršæane na
sklapanje kompromisa, napuštanje radikalnih zahtjeva
evanðelja da bi se prilagodili duhu vremena. A muèenici su
žrtvovali imanje, ugled i èast jer su Krista smatrali jedinim
bogatstvom. Uèili su Krista staviti na prvo mjesto i
propitivati okoštale društvene strukture, istaknuo je Sveti
Otac.
Posebno se osvrnuo na ulogu laika u Crkvi. Naime, meðu
novim blaženicima samo je jedan sveæenik, a svi drugi su
laici razlièitih zanimanja, od najnižih do najviših na
društvenoj ljestvici. Crkva u Koreji izrasla je iz
svjedoèanstva i zauzimanja laika koji su znali oèuvati i
prenijeti vjeru. Povijest Pavla Yun Ji-chunga i njegovih 123
drugova, tih "prvih apostola" Crkve u Koreji, pokazuje nam
Inozemne vijesti
znaèenje, dostojanstvo i ljepotu laièkoga poziva, istaknuo je
Papa. Oni su i primjer znaèenja ljubavi u vjerskom životu.
Iskrenost njihova svjedoèanstva za Krista, koja se oèituje u
prihvaæanju jednakoga dostojanstva svih krštenika, dovela je
do života u bratstvu koje je pak dovelo u pitanje tadašnje
društvene strukture, rekao je Papa. Njihovo odbijanje
odvajanja Boga od ljubavi za bližnjega i nas danas, u društvu
bogatstva koje tako rijetko èuje vapaj siromašnih, potièe da
skrbimo za našu braæu i sestre u potrebi.
Papa se prije mise proveo u otvorenom džipu kroz mnoštvo
hodoèasnika koje ga je oduševljeno pozdravljalo. U tijeku
vožnje zaustavio se i kod skupine obitelji žrtava potonuæa
trajekta Sewol, izašao iz vozila i razgovarao s njima,
izvijestio je Kathpress.
Na kraju mise beatifikacije seoulski nadbiskup kardinal
Andrew Yeom Soo-jung, kojega je na kardinalsku èast
uzdigao papa Franjo u veljaèi ove godine, zahvalio je
Svetom Ocu na velièanstvenom slavlju, zamolio blagoslov i
pozvao ga da moli za Koreju.
Papa Franjo treæi dan svoga pohoda Republici Koreji poèeo
je pohodom svetištu u Seo So munu, mjestu gdje su
pogubljeni prvi korejski muèenici. U poslijepodnevnim
satima uputio se u Kkottongnae, rehabilitacijski centar za
osobe s posebnim potrebama.
Papa Franjo posjetio "Kuæu nade" i "Vrt spomena na
pobaèenu djecu"
Seoul, 16.8.2014. (IKA) - Papa Franjo pohodio je u tijeku
svojega treæega inozemnog putovanja u Republiku Koreju
16. kolovoza zajednicu u mjestu Kkottongnae,
rehabilitacijski centar za osobe s posebnim potrebama.
Devedesetak kilometara od Seoula, u biskupiji Cheongju,
više od 70 èlanova "Kuæe nade" skrbi o oko 150 pacijenata i
pedesetak siroèadi. Poštujuæi pravila toga katolièkoga centra,
Papa je prije ulaska skinuo cipele, te odmah oko vrata
objesio vijenac cvijeæa koji mu je predala djevojèica u
mjesnoj nošnji, izvijestio je Radio Vatikan. Papi je
dobrodošlicu izrazio i zbor beskuænika. U tamošnjoj kapelici
Papa se susreo s težim invalidima, položio im ruku na glavu
i izmijenio s njima nekoliko rijeèi. Djeca su mu pak izvela
kratku plesnu i glazbenu toèku.
Papa se zatim u pratnji predstavnika korejskih udruga za
život i korejskoga misionara bez ruku i nogu Lee Gu-wona,
zaustavio u "Vrtu spomena na pobaèenu djecu". Spuštene
glave i sklopljenih ruku Sveti Otac pomolio se na travnjaku
ispunjenom bijelim drvenim križevima.
Papa Franjo pozvao redovnièke zajednice na siromaštvo
Seoul, 16.8.2014.
(IKA) - Na susretu s oko 5000
predstavnika redovnièkih zajednica, veæinom redovnica, 16.
kolovoza u mjestu Kkottongnae, rehabilitacijskom centru za
osobe s posebnim potrebama jugoistoèno od Seoula, papa
Franjo još ih je jednom pozvao na siromaštvo. Zbog
kašnjenja u programu nije s njima slavio Veèernju veæ su se
zajedno pomolili Majci Božjoj, izvještava Radio Vatikan.
Sveti Otac istaknuo je da siromaštvo kao bedem štiti osobe
posveæenoga života i istodobno im kao majka pomaže
sazrijevati na životnom putu. Dvoliènost onih koji su
zavjetovali siromaštvo ali žive kao bogataši ranjava duše
vjernika i nanosi štetu Crkvi.
Papa, i sam isusovac, istodobno je kritizirao i naviještanje
kršæanske poruke bez radosti te poruèio predstavnicima
redovnièkih zajednica da æe samo radosnim svjedoèanstvom
zainteresirati muškarce i žene za Krista. Bogu posveæene
osobe moraju izbjegavati sve što ih ometa na putu
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
29
Inozemne vijesti
naviještanja i što može izazvati zbunjenost i ljutnju vjernika.
Redovnici moraju gestama milosrða biti vidljivi znak
Božjega kraljevstva, i predokus vjeène nebeske radosti.
Život u zajednici èini ih struènjacima božanskoga milosrða,
rekao je Sveti Otac. Dodao je da je radost kršæanske poruke
dar koji dolazi samo kroz molitvu, meditaciju, primanje
sakramenata i život u zajedništvu. Kada nešto od toga
nedostaje otvara se put slabostima i teškoæama koje guše
svaku radost, zakljuèio je papa Franjo.
Papa pozvao laike na snažno zauzimanje za obitelj
Seoul, 16.8.2014.
(IKA) - Treæi dan svoga pohoda
Republici Koreji, 16. kolovoza, papa Franjo završio je
susretom s vodeæim predstavnicima apostolata laika u
Duhovnom centru u Kkottongnaeu, pozivajuæi ih na snažno
zauzimanje za obitelj, koja je kamen temeljac društva i prva
škola vrednota, izvještava Radio Vatikan.
Veæina tih laika radi u centru Kkottognae, koji je
sedamdesetih godina prošlog stoljeæa osnovao o. John Oh
Woong jun a danas je kompleks stambenih zgrada,
ambulanti, ima i Sveuèilište te rehabilitacijski centar za
siromašne i bolesne svih uzrasta. Papa je pohvalio važan
posao koji obavljaju, i još jednom istaknuo koliko važnu
ulogu laici imaju i u povijesti Crkve u Južnoj Koreji.
Njezini su protagonisti laici i muèenici koje odlikuje
solidarnost, ljubav prema bližnjemu, jedinstvo, pravednost,
težnja slobodi i miru, rekao je papa Franjo.
Posebno je istaknuo važnost katolièkih žena za Crkvu u
Južnoj Koreji. One su majke obitelji, katehistice, uèiteljice i
još mnogo više. No, aktualna kriza obitelji pokazuje nam
koliko je važno kršæansko zajedništvo te da je obitelj
temeljni kamen društva. Papa Franjo još je jednom kao
glavnu zadaæu istaknuo i pomoæ siromašnima, upozorivši da
nije dovoljno samo pomoæi - treba im i omoguæiti da
upoznaju dostojanstvo i radost koju donose vlastite zasluge.
Nakon zajednièke molitve, Papa je pozvao sudionike susreta
da ne zaborave moliti za njega.
Papa se zatim vratio helikopterom u Seoul, a posljednje su
toèke programa bile nešto skraæene zbog lošeg vremena.
Papa krstio oca djeteta poginulog u tragediji trajekta
Sewol
Seoul, 17.8.2014. (IKA) - Papa Franjo krstio je 17.
kolovoza ujutro u kapeli u apostolskoj nuncijaturi u Seoulu
Lee Ho-jina (56), oca djeteta poginulog u potonuæu trajekta
Sewol, zajedno s oko 300, veæinom mladih ljudi. On je jedan
od desetoro preživjelih i pripadnika obitelji žrtava te nesreæe
s kojima se papa Franjo susreo u petak prije mise u
Daejeonu. Lee Ho-jin zamolio je Papu da ga krsti i on je
rado pristao, objasnio je glasnogovornik Tiskovnog ureda
Svete Stolice o. Federico Lombardi.
Lee Ho-jin se i prije nego što je izgubio sina pripremao za
ulazak u Katolièku Crkvu. Za krsno ime odabrao je "Franjo".
Nakon gubitka sina Lee se pješice uputio na 900 kilometara
dugo hodoèašæe, od svoga doma do luke Incheon gdje je
poèela posljednja plovidba Sewola.
Prema Lombardijevim rijeèima, obred krštenja vodio je na
korejskom jeziku Papin prevoditelj isusovac John Chong
Che-chon, a Papa je osobno krstio i pomazao Leeja, koji je
bio u pratnji kæeri i svoga drugoga sina. Kum je bio jedan od
djelatnika nuncijature.
ika
Papa Franjo nada se uspostavi diplomatskih odnosa s
Kinom i Vijetnamom
Na susretu u svetištu Haemi Sveti Otac potaknuo azijske
biskupe na pojaèanu borbu za oèuvanje kršæanskoga
identiteta
Seoul, 17.8.2014. (IKA) - Papa Franjo pozvao je Kinu i
Vijetnam na otvorenost diplomatskim odnosima sa Svetom
Stolicom. Na susretu s azijskim biskupima èetvrtoga dana
posjeta Južnoj Koreji, u nedjelju 17. kolovoza, u svetištu u
Haemiju (Haemieup-seong) Papa je naime izrazio nadu da i
one azijske zemlje koje do sada nemaju pune diplomatske
odnose sa Svetom Stolicom neæe oklijevati promicati dijalog
na dobro svih. Pritom je napomenuo da nije rijeè samo o
politièkom veæ i ljudskom i bratskom dijalogu, izvještava
Radio Vatikan.
Sedamdesetak azijskih biskupa okupljenih u Savez azijskih
biskupskih konferencija (FABC), Sveti Otac pozvao je da
budu "kreativni i svestrani" s obzirom na bogatu raznolikost
azijskih kultura i prije svega iskažu razumijevanje. Dijalog
mora biti bitni èimbenik poslanja Crkve u Aziji, a to
zahtijeva otvorenost prema svima. I duša i srce moraju se
otvoriti pojedincima i kulturama, poruèio je Papa.
Upozorio je nadalje na opasnost varljivoga svjetla
relativizma koji zatamnjuje sjaj istine i odvodi u živi pijesak
smušenosti i zdvajanja. Relativizam se pojavljuje kao
svakodnevan i praktièan i gotovo neprimjetno potkopava
osjeæaj kršæanskoga identiteta. I kršæanske su zajednice u
meðuvremenu zaboravile da u svijetu brzih promjena postoji
mnogo toga nepromjenjivoga, èiji se temelj nalazi u Kristu,
koji je isti "juèer i danas i zauvijek æe biti isti".
Papa se osvrnuo i na opasnost površnosti - sklonosti
bavljenja pomodnim banalnostima umjesto onim što ima
istinsko znaèenje. To može predstavljati i ozbiljni pastoralni
problem, osobito za duhovnike koji se izgube u programima
i teorijama na štetu izravnih, osobnih odnosa s vjernicima,
osobito mladima koji trebaju postojano duhovno vodstvo.
Svet Otac pozvao je biskupe i da se ne skrivaju iza lakih
odgovora, gotovih formula, pravila i propisa. Vjera se po
svojoj naravi ne bavi sama sobom, mora izlaziti u svijet,
tražiti razumijevanje, svjedoèiti i raðati zvanja, poruèio je
Papa.
Predsjednik Saveza azijskih biskupskih konferencija
kardinal Oswald Gracias u pozdravu na susretu istaknuo je
središnju važnost Azije za buduænost svijeta i Crkve. Taj je
kontinent demografski mlad, u njemu živi 60 posto
svjetskoga stanovništva. Premda je azijsko stanovništvo po
prirodi religiozno, u meðuvremenu se i tu pojavljuje
sekularizam i materijalizam koji izjedaju tradicionalne
obiteljske vrednote i šire individualizam, rekao je indijski
kardinal.
Sveta Stolica trenutaèno ima pune diplomatske odnose s 180
zemalja, nema odnose s totalitaristièkim državama kao što su
Kina, Vijetnam i Sjeverna Koreja. I neke pretežito islamske
zemlje kao što su Saudijska Arabija i Afganistan nemaju
veleposlanika u Vatikanu.
Mjesto susreta Pape i azijskih biskupa je svetište Haemi,
kamena utvrda sagraðena izmeðu 1417. i 1421. godine i
obnovljena 1973. U doba progona kršæana u 19. stoljeæu
dvorac je korišten kao zatvor u kojem je pogubljeno više od
3000 kršæana.
Papa je nakon susreta i ruèao s azijskim biskupima.
.
.
30
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
Završno slavlje 6. azijskoga dana mladih
Papa Franjo pozvao mlade katolike na neustrašivo
zauzimanje u Crkvi i društvu
Seoul, 17.8.2014. (IKA) - Papa Franjo pozvao je mlade
azijske katolike da premda su manjina otvoreno žive svoju
kršæansku vjeru, i ne boje se njezinu mudrost unositi u sve
aspekte društvenoga života. Sveti Otac predvodio je u
nedjelju 17. kolovoza u svetištu Haemi u Južnoj Koreji
završno slavlje 6. azijskoga dana mladih pod geslom "Mladi
Azije, probudite se! Slava muèenika blista nad vama". Mladi
su liturgijsko slavlje obogatili svojim nastupima, èitanjima,
molitvama i plesovima u narodnim nošnjama iz raznih
azijskih zemalja, izvještava Radio Vatikan.
Kao sinovi i kæeri ovoga kontinenta imate pravo i dužnost
sudjelovati u javnom životu svojih zemalja, poruèio je Papa
u propovijedi na engleskom jeziku pred 6000 mladih iz 22
azijske zemlje. Istodobno ih je pozvao da budu otvoreni
tradicionalnim azijskim kulturama. Kao kršæani možete
prepoznati mnoge pozitivne aspekte razlièitih baština i
poštovati ono lijepo i istinsko u njima, kazao je Papa,
dodavši da kao kršæani takoðer znaju da evanðelje ima snagu
prosvijetliti, uzdignuti i usavršiti tu baštinu.
Papa ih je pozvao da svoj mladalaèki optimizam i energiju
stave u službu Crkve. Dopustite Kristu da vaš prirodni
optimizam pretvori u kršæansku nadu, i energiju u moralnu
vrlinu, kazao je Papa mladima, podsjetivši ih da nisu samo
buduænost Crkve veæ i cijenjeni dio njezine sadašnjosti.
Iskoristite svoje godine da zajednièki sa svojim biskupima i
sveæenicima gradite svetu, misionarsku i hrabru Crkvu koja
æe nastojati služiti siromašnima, usamljenima, bolesnima i
onima na rubu društva, poruèio je Sveti Otac.
Na mjestu pogibije tolikih kršæana, Papa je još jednom
podsjetio na muèenike koje je prethodnoga dana proglasio
blaženima, a i središnja su tema 6. azijskoga dana mladih što
se oèituje u njegovu geslu "Mladi Azije, probudite se! Slava
muèenika blista nad vama". Korejski muèenici, kao i
bezbrojni drugi diljem cijele Azije svojim progoniteljima
predali su tijela, a nama su pak dali svjedoèanstvo da svjetlo
Kristove istine rasvjetljuje svaku tamu a Njegova ljubav
pobjeðuje u slavi, poruèio je Sveti Otac.
To je prvi put da jedan papa sudjeluje na Danu azijske
mladeži. Prvi je održan godine 1999. u Tajlandu.
Kardinal Tauran o apelu Papinskog vijeæa za
meðureligijski dijalog
Vatikan, 17.8.2014. (IKA) - Nakon objavljivanja poruke
Papinskog vijeæa za meðureligijski dijalog o obvezi,
posebice muslimanskih èelnika, osude zloèina koje su
džihadisti poèinili u Iraku, razni su muslimanski uglednici,
meðu njima i Veliki egipatski muftija, pozitivno odgovorili
na apel.
Osvrnuvši se na apel Papinskoga vijeæa u razgovoru za
Radio Vatikan kardinal Jean-Louis Tauran, predsjednik
Papinskog vijeæa za meðureligijski dijalog, rekao je da pred
tolikim barbarstvom, pred svim što smo èitali i vidjeli na
televiziji, ne možemo reæi da nismo znali. Ne može se dakle
šutjeti. Cilj je poruke Papinskoga vijeæa prodrmati javno
mnijenje ali i vjerske èelnike, naroèito muslimanske, koje
obvezuje samilost i solidarnost, inaèe æemo iæi prema
ponoru, upozorio je kardinal.
Istina je da i u ovoj surovoj zbilji ima vrlo lijepih prizora
solidarnosti: muslimanske obitelji udomljuju kršæanske kao
da su njihovi èlanovi. To je vrlo lijepo. Ali moramo biti jako
oprezni da se ne bismo navikli na stanja nedostojna èovjeka,
zakljuèio je kardinal Tauran.
Inozemne vijesti
VII. dan azijske mladeži u Indoneziji 2017.
Seoul, 17.8.2014. (IKA) - Sedmi dan azijske mladeži održat
æe se u Indoneziji 2017. godine, najavio je bombajski
nadbiskup kardinal Oswald Gracias, predsjednik Saveza
azijskih biskupskih konferencija. Na kraju završnog slavlja
koje je 17. kolovoza u svetištu Haemi predvodio papa Franjo
s 6000 mladih katolika, indijski kardinal zahvalio je Papi,
"istinskom, brižnom i velikodušnom ocu", na predvoðenju
slavlja, organizatorima i svima koji su pridonijeli uspjehu
VI. dana azijske mladeži u Koreji.
Papin susret s vjerskim poglavarima u Seoulu
Seoul, 18.8.2014. (IKA) - Posljednji dan svoga pohoda
Južnoj Koreji, u ponedjeljak 18. kolovoza, papa Franjo
susreo se u starom Nadbiskupskom dvoru Seoulske
nadbiskupije
s
vjerskim
poglavarima
budizma,
konfucijanizma i kršæanskih Crkava u zemlji. Meðu njima
bili su poglavar najveæega budistièkoga saveza u zemlji Ja
Seung, predsjednik unije tradicionalnih korejskih religija
Han Yang-won, i predsjednik konfucijanskoga saveza
Sungkyunkwan u Koreji Seo Jeong-gi.
Meðu kršæanima bili su vodeæi predstavnici pravoslavlja,
luterana, anglikanaca i evangelika. Papa ih je sve osobno
pozdravio i s njima izmijenio nekoliko rijeèi.
Svi smo mi braæa, poðimo zajedno kao braæa pred
Gospodina, istaknuo je papa Franjo u kratkom nagovoru
prije mise za mir i pomirenje koju je predvodio u seoulskoj
katedrali Myeong-don.
Papa Franjo otputovao iz Koreje
Prije odlaska služio je misu za mir i pomirenje Sjeverne i
Južne Koreje
Seoul, 18.8.2014. (IKA) – Papa Franjo napustio je Koreju
nakon petodnevnoga pastoralnog pohoda toj zemlji.
Zrakoplov korejskog prijevoznika oèekuje se u rimskoj
zraènoj luci Ciampino oko 18 sati. Na dan svoga odlaska
Papa je slavio misu u seoulskoj katedrali Myeong-dong,
potaknuvši kršæane da mole i rade za mir i pomirenje na
tome podijeljenom otoku. Misa je služena s nakanom "mira i
pomirenja u Koreji" a nazoèila joj je i korejska predsjednica
Geun-hye Park. Ta zemlja unatoè velikom gospodarskom
rastu i materijalnom blagostanju još uvijek se – praktièki –
nalazi u ratu sa Sjevernom Korejom od koje je dijeli tzv.
demilitarizirana zona. Kao simbolièno podsjeæanje na
tragediju korejske podijeljenosti pred noge kipa Gospe
Fatimske u katedrali stavljena je trnova kruna, naèinjena od
dijelova bodljikave žice, s natpisom na latinskome "Ut unum
sint" – Da svi budu jedno.
U središtu Papine propovijedi bio je križ. Papa je istaknuo da
sve što se iz ljudskog gledišta èini nemoguæim, Krist èini
moguæim i djelotvornim po trajnoj snazi svoga križa. Sve je
potaknuo da napuste uvjerenje oblikovano sumnjom,
sukobima i natjecanjem i umjesto toga oblikuju kulturu
prožetu evanðeoskom porukom i plemenitim tradicionalnim
vrijednostima korejskoga naroda.
Na kraju je Papa molio za nove moguænosti dijaloga, susreta
i nadvladavanja razlièitosti i za sve veæu spoznaju da su svi
Korejci braæa i sestre, èlanovi iste obitelji i istoga naroda.
Prije mise papa Franjo je pozdravio sedam starica u kolicima
koje su sjedile ispred oltara, a koje su za vrijeme II.
svjetskog rata bile seksualno roblje japanskim vojnicima i od
tada bezuspješno traže ispriku i nadoknadu. Sveti Otac ih je
pozorno saslušao držeæi ih za ruku, izvijestio je dopisnik
Radio Vatikana.
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
31
Inozemne vijesti
Papa se vratio iz Koreje - Razgovor s novinarima u
zrakoplovu
Put u Koreju završio je kako je i poèeo - molitvom u bazilici
Sv. Marije Velike
Vatikan, 19.8.2014. (IKA) - Papa Franjo vratio se 18.
kolovoza naveèer iz Južne Koreje u Rim i odmah išao
zahvaliti Gospi "Spasiteljica rimskog naroda" u baziliku Sv.
Marije Velike i pred njezinu sliku stavio struèak cvijeæa u
bojama korejske zastave, što mu ga je na odlasku darovala
djevojèica. Tako je zapravo zapoèeo i završio svoje treæe
inozemno putovanje, misleæi na korejski narod. Odjeci o tom
putovanju pape Franje još uvijek traju, a pozornost je
posebno privukao njegov razgovor s novinarima u
zrakoplovu tijekom leta iz Seoula u Rim, osobito kad je bila
rijeè o Iraku i Srednjem istoku.
Kao što je bilo predviðeno, papa Franjo je tijekom povratka
iz Koreje razgovarao s novinarima u zrakoplovu i iznenadio
mnogim odgovorima, ali najzanimljivija je bila vijest da je
Papa spreman posjetiti i sjeverni dio Iraka kako bi
kršæanskim i jezidskim izbjeglicama i prognanicima, koje je
na vrlo brutalan naèin prognala islamistièka milicija, izrazio
solidarnost. Povjerio je da je nedavno razgovarao i s
kurdistanskim šefom vlade i veæ se savjetovao sa svojim
suradnicima. Vatikan je zatražio mišljenje od svih
nuncijatura i veæ poslao pismo generalnom tajniku
Organizacije ujedinjenih naroda. Papa je u Irak poslao i svog
izaslanika da na licu mjesta provjeri moguænosti ostvarenja
tog posjeta. "Zakljuèili smo, rekao je papa Franjo, da ako je
potrebno, kad se vratim iz Koreje, mogu iæi tamo. To je za
sada moguænost. U ovom trenutku to nije najbolje što bi se
moglo uèiniti. Ja sam spreman".
Papa je prvi put zauzeo stajalište i o vojnom pothvatu protiv
teroristièkih boraca takozvane Islamske države, primijetivši
kako je "zakonito" zaustaviti nepravednog agresora. Istaknuo
je rijeè "zaustaviti", a ne bombardirati. Istina je, pojasnio je,
na koji naèin ga se može zaustaviti treba pomno provjeriti te
podsjetio kako se èesto tim opravdanjem vodilo prave
ratove. Jedna država sama ne može nikako prosuditi kako
zaustaviti nepravednog agresora. Upravo zbog toga je nakon
II. svjetskog rata utemeljena Organizacija ujedinjenih
naroda, podsjetio je Sveti Otac i dodao kako u Iraku ima
previše muèenika i to ne samo kršæanskih.
Povjerio je novinarima koji su s njime letjeli iz Seoula u Rim
da namjerava posjetiti Ujedinjene narode i to vjerojatno u
okviru sudjelovanja na Svjetskom susretu obitelji u
Philadelphiji u rujnu iduæe godine. U posjet ga je pozvao
tajnik UN-a Ban Ki moon. U okviru tog posjeta od 22.do 27.
rujna 2015. mogao bih posjetiti i parlament SAD u
Washingtonu i naravno predsjednika Baracka Obamu.
Možda æemo uspjeti spojiti sva tri grada: Philadelphiju, New
York i Washington. Dodao je da bi rado hodoèastio i u
svetište Gospe Guadalupske u Meksiko.
Drugi cilj njegovih inozemnih putovanja 2015. mogla bi biti
Španjolska, kamo su ga pozvali i biskupi i kralj. Tom bi
prilikom želio posjetiti svetišta Sv. Jakova u Santiago de
Composteli i u Sv. Tereze u Avili. Primijetio je kako još
uvijek nije ništa odreðeno, ali je sve moguæe. Službeno je
potvrðeno za 2015. samo putovanje u sijeènju u Šri Lanku i
u Filipine.
Novinare su zanimale i pojedinosti o Papinu privatnom
životu i suživotu s papom Benediktom, na što je papa Franjo
odgovorio da ga veoma cijeni i povjerio da ga èesto pita za
savjete. On ga smatra kao mudroga djeda u kuæi. Veoma
cijeni njegovo plemenito ponašanje, poniznost i odvažnost,
koju je pokazao odustajanjem od svoje službe, što je, prema
mišljenju pape Franje, postala ustanova. Prije 70 godina bilo
je gotovo nezamislivo odustajanje i od biskupske službe, a
32
20. kolovoza 2014. broj 33/2014
ika
danas je to normalna stvar.
Na pitanje novinara kako to da posveæuje malo vremena
odmoru i ne ide u ljetnikovac u Castel Gandolfo tijekom
toplih ljetnih mjeseci, kako su to èinili njegovi prethodnici,
77-godišnji papa Franjo odgovorio je da se on najbolje
odmara kod kuæe. Mijenja dnevni ritam, više spava, èita
knjige koje mu se sviðaju, sluša glazbu i više moli. To je za
njega odmor. Tako je to èinio i prošlog mjeseca srpnja.
Posljednji put bio je na odmoru godine 1975., kada je
putovao sa skupinom isusovaca. Priznao je meðutim da trpi
od "nekih neuroza". Svakodnevno pije argentinski èaj mate i
to opravdao kako je jednom èitao zanimljivu knjigu: "Budi
sretan što si neurozan". U to spada i njegovo uživanje na
"ferjama" u vlastitom domu, a ne putujuæi po svijetu.
Primijetio je kako se polako privikava na buku i gužvu oko
sebe. Upitan kako se nosi s velikom popularnošæu,
odgovorio je da u sebi pokušava misliti "na svoje grijehe i
pogreške, a i svjestan sam da to može trajati još samo par
godina i onda se vraæam u kuæu Oèevu", rekao je Papa
novinarima. Svoju privlaènost kod ljudi protumaèio je kao
"Božje djelovanje u svom narodu, koji koristi svoga pastira.
Na poèetku sam se toga bojao". Sada je, meðutim, sve u redu
te zahvaljuje Bogu da je njegov narod sretan, povjerio je
papa Franjo novinarima u zrakoplovu.
Osvrt predsjednika Korejske biskupske konferencije na
Papin posjet
Seoul, 19.8.2014. (IKA) - Predsjednik Korejske biskupske
konferencije biskup Peter Kang U-il u osvrtu za Radio
Vatikan na posjet pape Franje istaknuo je da je oèito da Sveti
Otac želi mir u Aziji i u svijetu. Od nas oèekuje da budemo
mirotvorci u ovoj podijeljenoj zemlji, podijeljenoj
ideologijama, podijeljenoj takvim strašnim naoružanjem.
Stoga mislim da je došao navijestiti vrijednost mira u ovom
dijelu istoène Azije gdje postoje napetosti izmeðu Kine,
Japana i Južne i Sjeverne Koreje, rekao je biskup, dodajuæi
da je prema njegovu mišljenju Papa osjetio da je trenutak da
se poduzmu hrabri napori ili hrabri koraci prema stvarnom
miru. Biskup Kang U-il upozorio je i da je pitanje mira,
pitanje pravde, tumaèeæi da se Južna Koreja suoèava s
brojnim problemima na društvenoj, gospodarskoj i drugim
razinama. Zemlja je postigla visoku razinu gospodarskoga
razvoja, ali je u porastu i broj onih koji sebe smatraju nižom
klasom, koji se osjeæaju ugroženima u svojim ljudskim
pravima i ostvarivanju dostojanstvenog života, istièe biskup
biskupije Cheju. Zato je za biskupa kljuèno pitanje kako se
shvaæa blagostanje društva jer ako postoje teške napetosti i
tuga meðu ljudima u zemlji, ne može se ostvariti mir s
drugim državama. Biskup Kang U-il u razgovoru je istaknuo
i primjer koji je papa Franjo za svoga boravka Koreji dao
tamošnjoj Crkvi ali i politièkome vodstvu: Papa je u svojim
susretima i nastupima bio otvoren prema svima bez
pokazivanja bilo kakvoga autoritarnog stava. Biskup æe,
prema vlastitim rijeèima, uvijek pamtiti Papin zagrljaj nakon
mise s mladima. Grljenje nije uobièajena gesta u Koreji,
rekao je biskup Kang U-il, "ali to je bila istinska oèinska
gesta koju neæu zaboraviti".
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
407 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content