close

Enter

Log in using OpenID

Broj 19 List Gimnazije Gospić

embedDownload
Broj 19
List Gimnazije Gospić
GimGos
List Gimnazije Gospić
Ravnatelj:
Milan Štimac, prof.
Riječ urednika
Izdaje:
Gimnazija Gospić,
Budačka 24, 53000 Gospić
E-mail:
[email protected]
Web:
www.gimnazijgospic.skole.hr
Glavni i odgovorni
urednik:
Franc Matijević
Tehnički i grafički
urednik:
Tomislav Jelinić
Voditeljica:
Bosiljka Šarić, prof.
Uredništvo:
Franc Matijević
Ivan Štimac
Tomislav Jelinić
Ostali novinari:
Kristian Perković
Ivan Crnković
Mateo Kordić
Josip Zelić
Josip Furlan
Jurica Stilinović
Nikolina Brkić
Tihana Šuper
Lucijana Mraović
Ana Bunčić
Fotografija:
Franc Matijević
Ivana Starčević
Profesori suradnici:
Anton Orzes, prof.
Edita Klobučar,prof.
Tisak:
Naklada:
Pozdrav našim
gimnazijalcima i
poštovanim čitateljima
našeg list! Kao glavnom
uredniku „GimGos-a“,
čast mi je predstaviti 19.
broj našeg školskog lista.
Iznad svega me raduje što
u ovom broju možemo
prikazati brojna
ostvarenja naših
gospićkih gimnazijalaca.
Počevši na temeljima
naših prethodnika nadali
smo se stvoriti list koji će
se pamtiti i time ostaviti
trag u ovoj školi. Uz moje
kolege maturante u
uredništvu su mi pomogli
i naša neponovljiva
voditeljica i profesorica
hrvatskog jezika i
književnosti, Bosiljka
Šarić i brojni
gimnazijalci. U stvaranju
ovog broja posebno su se
istakli učenici 4. b i 1. b
razreda. Velika im hvala
na njihovom doprinosu.
Iako se dosad još nisam
okušao u uredničkom
poslu, dopustite mi da
kažem pokoju riječ o
sebi. Ja sam maturant
Gimnazije Gospić. Pohađam ovu školu već
skoro četiri godine. Kroz ove četiri godine
afirmirao sam se kao odličan učenik i
uspješan sportaš. Na nastavnom planu
ostario sam vrhunske rezultate iz
matematike, odlaskom na državna
natjecanja u prvom i drugom razredu
gimnazije i iz LiDraNa, odlaskom na
državnu smotru LiDraNo u drugom
razredu gimnazije gdje sam recitirao tekst
Bašćanske plače na staroslavenskom pod
mentorstvom profesorice Bosiljke Šarić.
Među sportskim rezultatima kroz zadnje
četiri godine osvojio sam, kao član
Hrvačkog kluba „Gospić“ velik broj
državnih i međunarodnih odličja među
kojima se ističe državno srebro za hrvanje
slobodnim načinom za 2011. godinu te
državna bronca za grčko-rimski stil iste
godine. Također sam za 2011. godinu
dobio priznanje za najveću mladu nadu
Grada Gospića te za najboljeg sportaša
Ličko-senjske županije u mlađim
uzrastima. Uređivanja ovog lista“ uhvatio“
sam se na nagovor profesorice Bosiljke
Šarić koja mi je pomagala na svakom
koraku.
U listu ćete naći vrlo kvalitetne članke i
literarne radove te intervjue koji bi vam
mogli biti vrlo zanimljivi. Nadam se da
ćete uživati u čitanju u onoj mjeri u kojoj
smo mi uživali u pisanju.
Hvala i s najdubljim poštovanjem,
Franc Matijević, glavni urednik
Uvodnik
Riječ urednika..2
PREHRANA I NUTRICIONIZAM
Važnost bjelančevina
bjelan evina u prehrani
Najvažnije tvari u
organizmu
Bjelančevine ili proteini su,
uz vodu, najvažnije tvari u
tijelu. Najvažniji su čimbenik
u rastu i razvoju svih
tjelesnih tkiva. Glavni su
izvor tvari za
izgradnju mišića, krvi, kože,
kose, noktiju i unutarnjih
organa,
uključujući srce i mozak.
Sastavni su dijelovi svake
stanice, što ih
čini osnovom života na Zeml
ji. Izgrađene su
od aminokiselina koje su
međusobno
povezane peptidnom vezom.
Aminokiseline
Bjelančevine su kemijske
tvari koje upravljaju svim
životnim procesima stanice.
No, one se ne mogu same
umnožavati. Izgrađene su od
dvadeset
različitih aminokiselina,
međusobno povezanih poput
karika u lancu.
Aminokiseline u
bjelančevinama mogu biti
dvovrsne:
1.Esencijalne
1.
aminokiseline koje se ne
aminokiseline,
m
mogu
samostalno obnavljati
u organizmu pa ih moramo
uzimati u ishrani.
2.Neesencijalne
aminokiseline, koje se
organizam može stvoriti ili
iz ugljikohidrata, ili iz
esencijalnih aminokiselina.
Izvori
Proteini ili bjelančevine
bjelan
nalaze se u različitim
razli
vrstama
prehrambenih namirnica.
Može ih se naći,
na u većim ili
manjim količinama,
koli
u gotovo
svoj hrani, osim u
rafiniranim šećerima i masti
ma. Hrana životinjskog
pod
podrijetla,
poput mesa, riba, jaja (bjelanj
ak), mlijeka, jogurta i sira,
dobar je izvor bjelančevina
bjelan
u
kvalitativnom i
kvantitativnom smislu. Biljne
bjelan
bjelančevine
nalaze se u
mahunarkama, žitaricama,
grahu, leći,
le pšenici, riži,
kukuruzu, ječmu,
je
zobi, raži, a
v
veću
količinu bjelančevina
ima soja.
U sportu
Osim ovih izvora proteina
koriste se i proteini u prahu
koji nastaju na različite
razli
načine,, a koriste se u
sportovima gdje su potrebne
visokoproteinske dijete.
Najpoznatiji je whey protein
odnosno protein sirutke koji
nastaje različitim
razli
postupcima
filtracije iz mlijeka. Whey
protein možemo podijeliti
prema kvaliteti na 3
djela:koncentrat, izolat i
hidrolizat. Načinom
Na
filtracije
koncentrata otklanjaju se veći
ve
dijelovi masti i laktoze,udio
proteina je 70% jer su ostali
ost i
dijelovi masti i šećera.
še
Izolat
se dobiva filtracijom pri
kojoj se iz mlijeka odvajaju
sve masti i šećeri
še
i ostaju
proteini u udjelu oko 90% do
95%. Izolat je radi visokog
udjela proteina vrlo tražen
medu sportašima. Hidrolizat
je najkvalitetniji oblik
obl whey
proteina jer je najlakše
probavljiv i najlakše e
apsorbira u krv i stiže na
mjesta gdje su proteini
potrebni. Iz toga razloga i
cijenom odskače
odska od izolata i
koncentrata. Osim whey
proteina proizvedenih iz
mlijeka još se koriste u
sportu i različite vrste
proteina koji se proizvode od
govedine, soje, pojedinih
biljki, jaja itd. Važni oblik
proteina je i protein mlijeka
odnosno kazein. Prvenstveno
služi kao emulgator u
mlijeku, no u sportu također
ima svoju svrhu. Njegova
razgradnja u tijelu traje
između 6 i 8 sati sto ga čini
odličnim izvorom proteina
prije spavanja kako se ne bi
ušlo u katabolizam. Kazein
se za razliku od wheya može
konzumirati namirnicama
mliječnog
podrijetla(mlijeko,sir,posni
sir) ali postoji i u obliku
dodatka prehrani tj.
suplementa.
Dodatak- ne zamjena Kolika je cijena?
Kao i svagdje i ovdje
problemi nastaju kod novijih
vježbača koji ne znaju da su
proteini kao suplementi samo
dodatak prehrani, a ne i
zamjena za pravilnu i
uravnoteženu prehranu. Osim
radi toga proteini se u
današnjem svijetu gledaju
kao nešto loše te ih se cesto
uspoređuje sa anaboličkim
steroidima, različitim
diureticima i ostalim
zabranjenim supstancama.
Pa cijena zavisi od
proizvođača do proizvođača
tako na primjer bolje
kompanije skuplje prodaju
radi prvenstveno
kvalitete(velik omjer proteina
i aminokiselina na jednu
mjericu), ali i drugih boljih
karakteristika (bolja kvaliteta
miješanja s
vodom/mlijekom,bolji okus i
miris). Cijena također varira
ovisno od države u kojoj se
prodaje primjer su cijene u
americi gdje za 2,3 kg whey
izolata možemo platit oko
300 kn
dok kod nas ta cijena nije
moguća i ide preko 400 kn.
Isplati li se kupovati
proteine? Ovisno koji su vasi
ciljevi i u kojem sportu želite
uspjeti. Ukoliko želite
dobivati kvalitetnu mišićnu
masu trebali bi jer je skoro
nemoguće preko regularne
prehrane unijeti 2g proteina
po kilogramu tjelesne mase
kako bi se dobila mišićna
masa.
Josip Zelić, 3.
OBLJETNICA
Stota obljetnica Matoševe smrti
MLADOST
Antun Gustav Matoš rodio se
u Tovarniku, u Srijemu, ranu
mladost i školovanje provodi
u Zagrebu te sam sebe smatra
Zagrepčaninom. Vodio je
vrlo buran život i kao vojni
dezerter bježi u Beograd,
nakon što je bio u zatvoru u
Petrovaradinu. U Beogradu
provodi dugi niz godina
pokušavajući živjeti kao
profesionalni pisac, ali u
početku za egzistenciju se
bori virtuoznim sviranjem
cella.
KONTROVERZN
A LIČNOST
Bio je vrlo kontroverzna
ličnost te je kao neovisan
kritičar
napadao
mnoge
ostvarivši na taj način mnoga
prijateljstva
i
naravno,
stekavši moćne neprijatelje.
Nakon lažne optužbe da je
radio kao austrijski špijun
bježi u Beč, zatim Munchen,
Ženevu te u konačnici stiže u
Pariz. Pariz i život u Parizu
jako su utjecali na njegovo
stvaralaštvo kao takvo dok je
on živeći u Parizu u
potpunosti
stasao
kao
književnik, kritičar, feljtonist,
esejist i u konačnici najveći
pjesnik svog vremena i
prve NAKON
središnja
ličnost
hrvatske moderne. Iz Pariza
se vraća u Beograd gdje se, u AMNESTIJE
svom
stilu,
ponovno
sukobljava s okolinom, koja Nakon amnestije 1908. vraća
ga niti razumije niti prihvaća. se u Zagreb. U međuvremenu
obolijeva od tuberkuloze što
će u konačnici biti uzrok
njegove smrti. Iz njegovog
književnog opusa mogu se
izdvojiti
brojne
pripovijetke,studije, feljtoni,
književne kritike,novinarski i
politički članci i pjesme koje
su ga učinile besmrtnikom
hrvatske književnosti.
MODERNISTIČKI
PJESNIK
Značenje koje je Matoš imao
u
razvoju
hrvatske
književnosti na prijelazu
stoljeća vidi se u njegovim
modernim
shvaćanjima
književnosti i književne
kritike u kojima se trudi
očuvati nacionalni duh. Bio
je poznat kao oštar polemičar
često pretjeruje u obrani
svojih književno teoretskih
stajališta, ali također treba
mu priznati da je na taj način
raščistio mnoge teoretske
probleme i pitanja, dok neki
od njegovih sudova vrijede
još i danas. U prozi se
odlikuje osebujnim stilom
francusku
ispreplićući
gipkost i eleganciju s
hrvatskim književno stilskim
posebnostima te na taj način
spašava od zaborava razne
arhaizme. Što se tiče njegova
poetskog rada možemo ga
komotno
nazvati
najhrvatskijim
pjesnikom
naše literature što se ističe u
dubokom
patriotizmu,
buntovničkom sarkazmu i
istaknutoj nostalgiji za nekim
boljim vremenom u kojem je
hrvatski narod cvjetao i
napredovao. Njegovi stihovi i
motivi pjesama natopljeni su
svim
tim
elementima
prožetima simbolizmom i
impresionizmom.
Matoš
liričar i prozaist ostavlja
neizbrisiv trag u hrvatskoj
književnosti te vrši ogroman
utjecaj
na
nadolazeće
književne
pravce. Matoš
umire 17. ožujka 1914. u
Zagrebu te time završava
razdoblje
prve
hrvatske
moderne, dok su njegove
„Pjesme“ izdane u knjizi tek
1923. godine.
Iz njegovih pjesama treba
izdvojiti „Notturno“, „Utjehu
kose“ i „Jesenje veče“. Za
života je izdao tri zbirke
pjesama:
Iverje
(1899),
Novo iverje (1900.) i
Umorne priče (1909.).
Ivan Štimac, 4. b
OBLJETNICA
100 obljetnica Prvog svjetskog rata
Osvrt
Godina 2014. je vjerojatno godina
u kojoj će se najviše govoriti o
Prvom svjetskom ratu, točnije o
stotoj obljetnici početka jednog od
najkrvavijih ratova u ljudskoj
povijesti u kojem, ni u jednom
trenutku, svjetske sile nisu
susprezale svoje nakane da osvoje
što više prostora i bez savjesti su
nekoliko godina gasile ljudske
živote diljem svijeta. Koliko god
surovo zvučalo, Britanci ipak
imaju neku zahvalnost prema
Prvom svjetskom ratu jer je
upravo rat bio zaslužan za
ukidanje klasnoga sustava u toj
zemlji.
Sarajevski atentat
Krvavi rat je započeo 28.
srpnja 1914., a uzrok ratu je bio
Sarajevski atentat koji se dogodio
28.
lipnja,
mjesec
dana
neposredno prije samog rata.
Austro-Ugarska objavljuje rat
Srbiji te se u novonastale
događaje uključuju i ostale vojne i
svjetske sile, prvenstveno Rusija
na početku, ali kasnije i ostale sile
zbog svojih interesa. Unatoč svim
navedenim činjenicama to nije bio
jedini povod za rat. Uzroci Prvog
svjetskog rata su mnogobrojni i
složeni, ali svoj korijen imaju u
neravnomjernom
ekonomskom
razvoju pojedinih država koje su
pretendirale da budu vodeće
svjetske sile, iako su se kasnije
razvijale.
Nacionalizam i šovinizam
Druga činjenica je to da je
nacionalizam doživio procvat u
19. stoljeću te da se granice
država većinom nisu mogle
poklapati s etničkim granicama,
stvarao se izgovor ugnjetavanja
stanovništva te je to bio stalan
povod za rat dok su neke članice
Središnjeg
saveza
postale
nestabilnije. Nacionalizam je
često prerastao u šovinizam, a u
pojedinim slučajevima i u
rasizam. To nam govori primjer
Njemačke u kojoj su se oni
smatrali superiorni nad ostalim
narodima.
Sile Antante
Dolazi
do
stvaranja
velikih vojnih saveza između
država koje ulaze u rat udružene,
a to su: Antante i Središnje sile.
Središnjim silama je pripadala
Njemačka,
Austro-Ugarska,
Osmansko Carstvo i Bugarska
dok je Italija u početku bila
članica Središnjih sila te je prešla
na stranu Antante. Članice
Antante su ostale svjetske sile
među kojima je Sjedinjene
Američke Države, Ujedinjeno
Kraljevstvo, Rusija i Francuska.
Kao što je već spomenuto najveće
žarište sukoba u početcima je bio
Balkan zbog sukoba i podjele
među silama. Prvi svjetski rat se
nije dogodio samo preko noći da
je došlo do sukoba, nego se to
razvijalo i događalo koju godine
ranije
brojnim
krizama
i
konstantnim
miješanjem
određenih država u politiku
samostalnih država. U ratu je
dolazilo do konstantnih obrata i
jačanja snaga, ali je ulaskom
Sjedinjenih Američkih Država
bilo sve očiglednije da će Antanta
pobijediti što se na kraju i
dogodilo 11. studenog 1918.
Nove tehnike u naoružanju
Najveća nesreća Prvog
svjetskog rata je bila nova tehnika
i promjena u naoružanju.
Upotrebljavaju se topovi, puške,
tenkovi i podmornice što
povećava samu smrtnost i
pogibiju u ratu, što možemo i
zaključiti prema brojkama koje
govore da je u Prvom svjetskom
ratu poginulo 20 milijuna ljudi, a
samih žrtava je bilo oko 40
milijuna. Nakon krvavoga rata je
osnovana Liga naroda da se takvo
što ne ponovi, ali nije imala
preveliku učinkovitost u svome
radu. To je bila međunarodna
organizacija posvećena
izbjegavanju budućih ratova i
rješavanju sporova između država
diplomatskim putem. Stoga
možemo zaključiti da se ništa ne
ostvaruje preko noći pa tako ni
krvavi rat koji je samo bio
posljedica dugotrajne nepravde i
krivome pristupu pravome
problemu. Proslava stogodišnjice
bi trebala biti dostojanstveno
organizirana svečanost, puna
poštovanja prema žrtvama rata.
Riječ je o velikom programu,
vrijednom više milijuna dolara, s
velikim brojem planiranih
događaja, uključujući i posjete
ratnim lokacijama za školarce,
koncerte sjećanja te predstavljanja
novih pločica i figurica kojima bi
se odala počast milijunima ljudi
koji su stradali u ratu.
Mateo Kordić, 2. b
Problemi učenika
Školstvo po mjeri đaka
Nezadovoljstvo
U posljednje vrijeme
smo sve svjesniji
nezadovoljstva i netrpeljivosti
koje vlada našim školskim
sustavom. To nezadovoljstvo
prvenstveno potječe od
učenika koji pohađaju škole,
ali i od nekolicine učitelja koji
smatraju da bi naš školski
sustav mogao puno bolje
funkcionirati uz samo nekoliko
ključnih promjena. Također
smo svjedoci brojnih
incidenata koji su uzrokovani
lošim i neprimjerenim
ponašanjem učenika u
školama. Je li moguće
spriječiti eskalacije tih
incidenata i na koji način? Koji
su uzrokujući faktori tog silnog
nezadovoljstva?
Pretrpan program
Ključni problem
Svaka škola je
drugačija te se ne može
generalizirati i reći da je u
svim školama identična
situacija, no ono što se može
reći je da je školstvo i
obrazovanje općenito vrlo
slično gdje god se našli.
Gledajući s tog aspekta,
možemo zaključiti da ćemo u
svakoj školi pronaći
manjkavog profesora,
profesora na nivou, nemarnog
učenika, odlikaša te na kraju
krajeva ključni problem i ono
što će nas uvijek pratiti, 16-18
predmeta koje bi đaci trebali
učiti, naučiti i znati, a profesori
ispredavati. Problem leži baš u
tom prevelikom broju obveza
koje bi učenik trebao
izvršavati.
Školstvo po mjeri đaka
bi
trebalo
biti
istinski
prilagođeno
njegovim
potrebama. Trebalo bi mu
olakšati
odabir
budućeg
zanimanja te mu omogućiti
razvijanje svojih mogućnosti.
Sa sigurnošću možemo reći da
je današnji školski program
pretrpan od prvog razreda pa
nadalje. Ono što bi trebali
omogućiti učeniku je da nakon
stjecanja osnovnih znanja u
osnovnoj školi krene dalje u
srednju školu tako da izabere
predmete na kojima bi više
radio i koje bi želio
nadograđivati
i
razvijati.
Naravno, osnovni predmeti bi
trebali biti prisutni, poput
hrvatskog jezika, matematike,
stranog
jezika,
povijesti,
geografije i slično. Na izbor bi
dobio sve druge mnogobrojne
predmete iz kojih bi mogao po
želji odabrati ono za što smatra
da je sposoban te se skupa sa
osnovnim
predmetima
koncentrirati na puni razvoj
svojih mogućnosti u tim
područjima. To bi djeci,
odnosno učenicima, dalo puno
bolje i čvršće znanje koje bi
dalje mogli iskoristiti za lakši
upis željenog fakulteta.
Odnos
učenika
profesora
i
Nadalje,
sastavnica
koja se pokazuje kao jedna od
najvažnijih u školstvu je odnos
učitelja i učenika. Od ključne
je važnosti fokusirati se na
dobru
komunikaciju
i
međusobnu suradnju između
učenika i učitelja. Prisutne su
brojne nesuglasice uzrokovane
učeničkom nesuradnjom i
nepoštovanjem
prema
učiteljima, ali i s druge strane,
učiteljskom netolerancijom i
nerazumijevanjem
za
učenikove potrebe. Upravo iz
navedenih razloga potrebno je
da odnos između učenika i
učitelja bude ispunjen dobrom
komunikacijom,
razumijevanjem, međusobnim
poštivanjem i angažiranošću,
no
uz
dozu
autoriteta.
Posljedica takvog odnosa, kao
i cilj, je da se omogući učeniku
da izraste u samosvjesnu i
zrelu osobu spremnu za
životne izazove. Profesor ima
veliki utjecaj na učenika i na
njegov odgoj i razvijanje te mu
je cilj pružiti učeniku dovoljno
poticaja i motivacije kako bi se
razvio u osobu kakva želi biti.
Biti profesor je jedna od
najvažnijih uloga u društvu.
Rad na poboljšanju
Možemo zaključiti da
je školstvo ustanova koja
funkcionira kao organizam.
Svi organi moraju pravilno
sudjelovati
da
bi
sve
funkcioniralo onako kako
treba. Realno gledajući, u
današnjim vremenima iznimno
je teško napraviti potrebne
korake pomoću kojih bi svaki
pojedini
dio
školstva
„organizma“
funkcionirao
zadovoljavajuće. S
druge
strane, važniji je korak
shvaćanja te situacije i onoga
što je potrebno da bi se krenulo
ka poboljšanju. Naše školstvo
ne funkcionira najbolje, ali isto
tako učenici imaju neka
nerealna očekivanja od onoga
što bi škola trebala biti.
Gledajući iz moje perspektive i
učenici trebaju sudjelovati u
školi svojim učenjem i trudom,
ali bi i profesori i općenito
školstvo trebali biti usmjereniji
na naše učinkovito stjecanje
znanja kako bi mogli lakše
krenuti dalje u život, a ne se
fokusirati samo na službeno
izvršavanje svojih dužnosti.
Ivan Crnković, 4.b
Problemi učenika
ŠTO UPISATI?
PROBLEMI
MATURANATA
4. razred srednje škole
za maturante predstavlja
prekretnicu u njihovom
životu,završetak srednje
škole,polaganje državne
mature i još važnije izbor
fakulteta koji će odrediti
njihov put dalje u životu.
Međutim, veliki dio
maturanata još nije siguran
koji fakultet odabrati i upisati.
Jedno od najvažnijih pitanja
koje si postavljaju jest hoće li
oni imati koristi od tog
fakulteta i hoće li moći uspjeti
pronaći sigurno
zaposlenje,imati pristojnu
plaću dostojna čovjeka i
njegove struke. Ta pitanja i
preokupacije ne puštaju na
miru ni gospićke maturante s
tim da kod njih treba dodati i
najvjerojatniji odlazak od kuće
i započinjanje samostalnog
života iako će i dalje bit
korisnici obiteljskog proračuna
i to u većoj mjeri. U nastavku
pokušat ćemo dublje ući u
same srži raznih problema koje
muče maturante pa tako i
gospićke.
POLAZAK U
ČETVRTI RAZRED
Čim krenemo u četvrti razred
počinjemo slušati „predavanja“
naših profesora kako je matura
teška,kako moramo učiti dan i
noć, inače maturu padamo kao
čunjevi u kuglanju. Time
svima nama rade još veće
izvore stresa i straha,ponekad
imamo dojam kao da sami
profesori polažu maturu
umjesto nas što je donekle i
točno: maturom mi
pokazujemo koliko smo mi
naučili u protekle četiri godine
te time odmah pokazujemo
koliko su naši profesori
uspješni. Na ovo se nastavlja i
organiziranje maturalne
zabave,što iziskuje dosta
vremena i posla,zatim norijade
maturanata, a za sve to vrijeme
mi moramo učiti te pratiti i
redovnu nastavu i pripremati
se za maturu,što je jako teško i
izaziva veliki umor.
PRIPREME ZA
DRŽAVNU
MATURU
Prije polaganja mature važno
je i pripremiti se za
nju,učiti,učiti i samo učiti (kao
da nemamo život) i tako u
nedogled. Jedina stvar koja
nam je olakšana je to da
imamo organizirane pripreme
iz tri obvezna predmeta i
biologije te nam to donekle
olakšava ovo razdoblje.
POLAGANJE
DRŽAVNE MATURE
Nakon završetka školske
godine dolazi jedno od
stresnijih razdoblja za
maturante-polaganje državne
mature. U tih 20-tak dana
rješavamo naš život u dalekoj
budućnosti te treba postići što
bolje rezultate da bi imali što
veći izbor fakulteta i osjećali
se lagodnije. Nakon završetka
tog razdoblja slijedi
iščekivanje rezultata u nadi da
će oni biti što bolji.
PRIPREME ZA
FAKULTET
Nakon završetka polaganja
državne mature slijedi još
jedno nimalo lak period za
maturante: upisivanje željenog
fakulteta te pripreme za njega
te moramo spomenuti i
moguće učenje za prijamni
ispit na fakultetu. Sve to
iziskuje puno živaca i
strpljenja u nama jer moramo
to sve stoički podnijeti. Uza
sve to većina maturanata tako
uključujući i gospićke
maturante mora naći smještaj
(osim ako ne studiraju u
mjestu gdje žive). Većina njih
htjela bi otići u studentski dom
koji je i najjeftiniji, ali tu
postoje malo veći problemi jer
i mi maturanti živimo u lijepoj
našoj Hrvatskoj te kao i
svugdje morali bismo tražiti
neku „vezu ili vezicu“ da bi
dobili mjesto u studentskom
domu,ali o tome nećemo ili ne
smijemo.
NEŠTO ZA
KRAJ
Sve u svemu,period četvrtog
razreda vrlo je stresan za nas
maturante,puno
učenja,gubljenja
živaca,ispitivanja nekih
životnih ciljeva i sveprisutne
nesigurnosti. Ali ne treba
zaboraviti da je i četvrti razred
razdoblje kada se i odlično
provodimo,zabavljamo
se,kratimo vrijeme šalama i
glazbom. Trebamo iskoristiti
vrijeme koje nam je ostalo jer
ovo nam je zadnja godina da
smo svi zajedno. Završetkom
srednje škole svako ide svojim
putem i teško da ćemo se ikada
sastati u punom broju, ali u
nama ostaju sve one
šale,zafrkancije i lijepa
sjećanja i uspomene koje smo
radili tijekom našeg
srednjoškolskog obrazovanja
te ćemo se njih sjetiti jednom
kada u starosti budemo sjedili
u naslonjaču s fotografijama u
rukama i svega se toga
prisjećali.
Kristian Perković, 4.b
INTERVJU
Ovim intervjuom upoznat
ćemo mladu umjetnicu
Nikolinu Brkić koja je dana
10.12.2013.godine u dvorani
Kulturno-informativnog
centra u Gospiću predstavila
svoj roman prvijenac „AnaLaura u opasnim vodama“
opasnim situacijama,sukladno s
tim odabrala sam naslov.
Kakav je bio osjećaj kada su
voditeljica programa Vesna
Bunčić i profesorica Anela
Serdar-Pašalić hvalile i
predstavljale tvoj roman?
U isto vrijeme osjećala sam sreću
i strah. Neopisiv je osjećaj vidjeti
svoje ime na koricama knjige,jako
sam sretna što sam objavila
knjigu i osjetila tu sreću i
zadovoljstvo.
Kako su prijatelji iz razreda
reagirali kada su saznali za
objavu knjige?
Bili su uz mene i podržali me.
Došli su u velikom broju na
promociju kako bi me bodrili.
Također,svoju knjigu si
predstavila i u Osnovnoj školi
doktora Jure Turića. Kako si se
tada osjećala?
Svoj prvi roman napisala si sa
samo dvanaest godina, što te
potaklo da pišeš?
Bila sam fascinirana vjerovanjima
starih civilizacija,a isto tako i
modernim romanima,pa sam te
dvije komponente htjela spojiti i
svoju maštu prenijeti na papir.
Zašto si se odlučila objaviti
knjigu?
Htjela sam svoju maštu podijeliti
s drugima,a isto tako i potaknuti
mnoge mlade ljude da što više
pišu i čitaju.
Zašto si se odlučila za naslov
Ana-Laura u opasnim vodama?
Radnja romana događa se u
Bermudskom trokutu,pa cijeli
roman obiluje avanturama i
Osjećala sam strah jer sam znala
da će tamo biti moji bivši
nastavnici,ali imala sam podršku
prijateljica iz razreda koje su bile
tamo pa je sve bilo lakše.
I za kraj,što želiš poručiti
mladima koji pišu?
Da što više čitaju kako bi njihove
priče i romani bili što zanimljiviji.
Želim im svu sreću na tom putu.
Lucijana Mraović, 1.b
Zvijezda Prvog pljeska
Mlada talentirana djevojka
Anamaria Došen pobijedila
je na prošlogodišnjem
natjecanju u pjevanju „Prvi
pljesak“ s pjesmom „Ili ona
ili ja“ Jelene Rozge.
Natjecanje
se
održalo
6.12.2013.
u
Pučkom
učilištu
„Dr.
Ante
Starčevića“.
Ovim
intervjuom saznat ćemo tko
je ta mlada gospićka diva.
1.Što te potaklo da se prijaviš
na „Prvi pljesak“?
Iskreno govoreći, potaknula
me moja znatiželja. Nisam
vjerovala u sebe, i bila sam
dosta nesigurna, ali sam se
ipak, unatoč tome, odlučila
prijaviti. Izgleda da se isplatilo.
2. Zašto si se odlučila baš za
tu pjesmu?
Pjesma nije bila moj odabir,
već moje sestre. Nagovorila
me je da ju poslušam, i zaista,
pronašla sam se u njoj.
3. Kakav je osjećaj biti na
pozornici?
Osjećaj je prekrasan.
Vidjeti svu onu publiku,
svjetla, i naravno vidjeti
ponosne roditelje
neopisiv je osjećaj.
razmišljaš li o svojim budućoj
glazbenoj karijeri?
Mladim zaljubljenicima
zaljub
u
glazbu bih poručila, da uživaju
u njoj, svaki slobodan trenutak
iskoriste slušajući razne
stihove i note kako se
isprepliću. Jednostavno se
prepustite i dopustite da vas
vodi kroz svoju čaroliju i
maštu, jer to je ono što
svakom od nas treba. Još sam
4. Kako si se osjećala
mlada da bih razmišljala o
kad si pobijedila?
budućoj karijeri, ali nikad ne
Nisam mogla vjerovati, kad je znaš gdje me životni putevi
voditeljica programa izgovorila mogu odvesti, ja se nadam
moje ime. Jednostavno neopisiv onim smjerom kojeg najviše
osjećaj, koji rijetko kada mogu volim, a to je stvarati glazbu.
osjetiti u životu. Baš kada misliš
Nikolina Brkić,1.b
da nisi uspio, iznenadiš se. Taj
osjećaj je neopisiv i jedinstven.
5. Gdje si se pripremala
i koliko dugo?
Pripreme su se
održavale u Osnovnoj školi Dr.
Jure Turića, sa profesoricama
Marinelom Božić i Deborom
Lukac koje su nam pomagale
kako bi ostvarili što bolji
uspjeh. Pripremala sam se dva
tjedna prije samog nastupa,
naravno uz njihovu pomoć.
6. Kako je tvoja obitelj
reagirala na tvoje
sudjelovanje u Prvom
pljesku?
Pa iskreno, bili su pomalo
skeptični kada su čuli da ću
sudjelovati na Prvom pljesku,
ali nisu gubili nadu i podržavali
su me. I naravno, kao svaki
roditelji, vjerovali su u mene.
7. Što bi poručila mladima
zaljubljenicima u glazbu i
INTERVJU
NEMA STRAHA DOK JE
PETNAESTOGODIŠNJAKINJA
NA POZICIJI GRADITELJICE
IGRE
Danas sam u seniorskoj ekipi ŽKK
Gospić koja igra A1 ligu.
Koji je trener kroz tvoj razvoj
ostavio najbolji dojam?
Često smo u mladosti mogli
čuti kako sport izgrađuje
karakter. Uz naporne treninge
i želju za odmorom u društvu
Uz najbolji rad, znanje i
pedagoški
pristup
ženskih
trenerica
Katarine
Štavlić,
Dubravke Jakšetić i Vedrane
Stilinović, spomenula
bih sadašnjeg trenera
Vladu Brkljačića kojem
jednostavno nitko ne
može komparirati, a to
i dokazuju najbolji
rezultati
koje
postižemo upravo pod
njegovim vodstvom.
najbližih, često se dogodi da
škola ostane po strani. No da
može i druakčije potvrdila je
Ana Bunčić, košarkašica ŽKK
Gospić koja je dokazala da uz
odricanje sport i škola mogu
zajedno.
Koja
su
postignuća?
Kada si se počela baviti
košarkom i tko te je uopće
navukao na kraljicu igara?
Odlazeći sa svojim ocem
Marijanom na treninge seniorske
ekipe ŽKK Gospić, koju je
trenirao, postala sam ljubiteljica
lopte. Prve korake učinila sam u
Gradskoj
športskoj
dvorani
Gospić sa svojim vršnjakinjama.
U kojim sve ligama si igrala?
Prva liga je bila riječka, zatim sam
prešla u zagrebačku ligu sa
starijim kadetkinjama, a najviše u
sjećanju su mi ostala državna
školska natjecanja na kojima smo
ostvarivale dobre rezultate.
tvoja
zapažena
Pored mnogih uspjeha u riječkoj
ligi, izdvojila bih nagradu za
najboljeg strijelca turnira na
Viškovu 2011. godine, a u siječnju
ove godine među dodijeljenim
priznanjima za najbolje sportske
rezultate u 2013. godini u Gradu
Gospiću,
proglašena
sam
najvećom nadom u sportu u
ženskoj konkurenciji ŽKK Gospić.
Tko ti je najveća podrška?
O: Moram priznati da bez
podrške roditelja i sestre sigurno
ne bih uspjela ostati u sportu.
Uvijek su bili tu za mene kada me
trebalo voziti na trening, na
utakmicu, na druženja, kada sam
plakala i smijala se. Na tomu sam
im jako zahvalna.
Imaš li neke planove za
budućnost i što bi htjela poručiti
svim djevojčicama koje žele poći
tvojim stopama? Tihana Šuper,
1.b
Dok god mogu usklađivati obveze
u školi i u košarci, sve će biti kao i
do sada. Naravno da mi je želja sa
svojom ekipom postići što bolji
plasman i dokazati se kao
igračica. Također, sve ovisi o
nastavku školovanja, fakultetu i
sl. ... A poruka je vrlo kratka – ako
nešto dovoljno želiš, potrudi se
oko toga i sigurno ćeš uspjeti.
Dragi čitatelji, danas
ćemo Vam predstaviti
Juricu Stilinovića iz
Gospića koji se od malih
nogu bavi ribolovom
Jesi li član neke ribolovne
udruge ?
Jurice, kada si se počeo
baviti ribolovom ?
Već od treće godine života
krenuo sam s ocem u ribolov.
Ispočetka mi je najzanimljivije
bilo bacati kamenčiće u vodu i
nisam baš razumio zašto mi
otac govori da to ne radim jer
plašim ribu. Ali malo po malo
bio sam sve zainteresiraniji i
pratio sam što otac radi, kako
zabacuje štap, kako izvlači
ribu. Kad bi se riba uhvatila
bio bi to posebaon doživljaj. Ja
sam tada bio zadužen da
manje ribe koje ulovimo
pustim natrag u vodu. Srce bi
mi jako udaralo od velikog
uzbuđenja. Prvi rakač dobio
sam za peti rođendan. Prvi
veći ulov bila je štuka od 2 kg
koju sam sam izvukao, a imao
sam 7 godina.
Da u Gospiću sam član
Športskog ribolovnog društva
„Lika“, a u Karlobagu Kluba za
sportski ribolov na moru
„Bura“, jer se pomalo bavim i
morskim
ribolovom.
velike i hladne zime, mogu reći
da skoro tijekom cijele godine
odlazim pecati i u Gospić i u
Karlobag. A tu su i mnoga
takmičenja na koja idemo. O,
skoro sam zaboravio: mi
ribolovci brinemo i provodimo
akcije
čišćenja
rijeka
i
podmorja. Tako svake godine
u Gospiću na Novčici imamo
više radnih akcija uređenja .
Što se tiče čišćenja mora prije
dvije godine je moj Klub
„Bura“ organizirao izvlačenje
smeća iz podmorja na rivi u
Karlobagu. Iz ovoga se vidi da
smo i ekolozi, da brinemo o
čistoći rijeka i mora. I ovom
prilikom apeliram na ljude da
ne bacaju otpad u rijeke i
more.
Gdje sve pecaš ?
Najčešće pecam u Čanić- Gaju,
na rijeci Bogdanici jer mi je to
blizu kuće. Vikendom idem na
rijeku Novčicu kod starog
mosta, a nekoliko puta
godišnje i na jezero u Perušiću.
Što se tiče morskog ribolov
idem u Karlobag . I poseban je
gušt morski ribolov noću iz
barke.
Ovaj detalj da se baviš i
morskim
ribolovom
nisam znao. Pa što za
tebe znači ribolov ?
Ribolov mi znači puno.
Opuštanje,
razonodu
i
zadovoljstvo. Svaki slobodan
trenutak koristim bar na
kratko otići u ribolov. Budući
da posljednjih godina nisu
Vidim, dosta si aktivan.
Što je s opremom, jesi li s
opremom bliži amateru ili
profesionalcu?
Kako ste već od ranije mogli
zaključiti da mi je i tata
ribolovac i što se tiče opreme
mogao bih reći da gotovo
imamo
profesionalnu
ribolovnu opremu. Imamo
dosta opreme i to jako
kvalitetne i uvijek nešto
kupujemo.
Svako
naše
putovanje u Zagreb, Rijeku,
Zadar obavezno završi
u
dobro
opremljenim
i
specijaliziranim
trgovinama
ribolovnog pribora . U
Karlobagu imamo i svoju
barku, a tu je
ronilačka
oprema.
Kako vidim, ribolov je
tvoja velika ljubav. Imaš li
kakvih boljih rezultata na
natjecanjima.
Imam i trebalo bi nam dosta
vremena da sve pobrojim. Bio
sam na mnogim takmičenjima
i osvojio mnoge medalje i
pehare. Što se tiče riječnog
ribolova , takmičio sam se
samo u Gospiću i više puta
osvajao prva mjesta. Kad je u
pitanju morski ribolov, tu već
prelazim
granice
naše
Županije. Pa sam tako osvajao
medalje na takmičenjima u
Zadru, Novalji, Karlobagu,
Omišu, Rovinju.
O pa to su „ super“
rezultati, čestitam . Uz
zadovoljstvo koje ti pruža
ribolov, dobre rezultate,
tu su i putovanja na
kojima upoznaješ nove
krajeve i ljude.
Hvala na čestitkama. Da, uz
zadovoljstvo i adrenalin koji
ide uz takmičenja, na tim
putovanjima upoznajem Lijepu
našu i stječem puno novih
prijatelja. I mogu preporučiti
svima da se bave ribolovom
jer to je sport koji opušta i čini
te sretnim i zadovoljnim. Još
kad se osvoje medalje i
priznanja,
nema
ljepšeg
osjećaja. Tu su i nova
poznanstva, trajna prijateljstva
i lijepe uspomene.
Hvala ti za intervju i
bistro .
Hvala i tebi .
Franc Matijević, 4.b
This is a project which was
made by 3rd-a class, today 4tha, senior year students. The
project is named „Likapolitan
newspapers“ and it consist out
of several articles related to
Lika, people in Lika and young
people having fun. Newspapers
are very personalised with
things which are related with
4th-a class.
They presented it also on the
European Day of languages, on
the meeting of professors of
english language from whole
Lika- Senj county. Their main
goal is to connect with other
European schools, together
with their professor Ms. Edita
Klobučar on the top of
everything.
So let's begin:
There is a saying- student's age is the best age.
What shall we remember ? Our class is mad, there is
fighting,
anger, name-calling, hostility, but after all, somehow we
love and adore each other.
4th-a class:
Each day we spend six hours together, perhaps that's one of the reasons why we're
sometimes in bad terms. As for the class as a group I can not deny there are times
we are perfectly harmonized. Although to reach that is very hard since not all the
students are up to it. Our boys got caught up by puberty so this year they're wilder
and more rude. And for the girls, we are the ones always prepared to stand up for
the class. As class, we are not united, but when we go out together we're like best
friends, we have fun and it's great!
Now, considering teachers, there are always few teachers with whom we can have a
nice time, but there are other types, too. We are happy when they are happy and
they are happy when we get a good mark and when we study- and that word
StUDY is the problem. :D
Not a day passes by without our laugh. There's always someone who will say
something ridiculous.
GIRLS THAT MADE THIS PROJECT:
Plitvice Lakes National Park
Our first article is about the beauty of the nature in Lika. The
Plitvice Lakes are located between the Mala Kapela mountain on
the west and the Plješevica mountain on the east. The Plitvice
Lakes consist of 16 crystal clear and turquoise lakes with
gorgeous waterfalls. This national park was added to UNESCO
World Heritage many years ago an ever since people come to see
that beauty. Nature lovers will most certainly enjoy beautiful
vegetation as well as rich wildlife. Endemic plants and protected
species make your visit much more special and make this place
worth visiting. P.S. Beware of brown bears!
Memorial Centre dr. ''Ante
Starčević''
In Veliki Žitnik, only few kilometers away from the capital city of
Lika-Senj county Gospić there is the birth house of dr. Ante
Starčević. Who was he? Why should this place be seen?
Dr. Ante Starčević (1823 - 1896) was one of the most important
people that appears in the pages of Croatian history. As a
politician his biggest desire was the reintegration of the Croatian
lands into the homeland of one nation with the same blood,
language, past and future. Due to his work he gained the title of
Father of the Nation/Otac Domovine.
Old sports in Lika
ŠLAJS: Šlajs is an old sport from Lika in which one or more
horses pull logs of different weights. Horse owners train their
horses for a couple of months before that contest. They take their
horses with them to the woods and instead of tractor horses are
pulling logs. The horse owner who wins the contest gets a price
and freely can say that he has the strongest horse in Lika.
ROPE PULL: Rope pull is and old sport played here in Lika,
but it is hard to tell whether it's from Lika or not. It has been very
popular in this region in the past as well as it is today. There are
two teams (one team consisting of 8 to 10 people), whose goal is to
pull the opponent to your own half of the field. Lika's Village
Olympics is held every summer in August in Sv. Rok, where the
main attraction is horse pull. Except for the rope pull, there are few
more sports from Lika like long jump called stupe lupe, stone from
the shoulder and šlajs.
STONE FROM THE SHOULDER: (orig. Kamena s ramena)
''Nikola Tesla'' Memorial Centre
is an old Croatian National Game which was usually played at
Nikola Tesla (1856 - 1943) was a famous inventor and electrical
engineer. You must have heard of him because he invented the
induction motor and thanks to him you can now enjoy many
electronic devices. For all of you geeks, come as soon an
possible because you sure want to all of that. But even if you
are not a geek, you want to see who was the man who made it
possible for you to live in Digital Age. And bring you children
too, make them fall in love with those intersting gadgets. If you
come to Smiljan (little village near Gosipć) you will see several
Tesla's inventiones as well as beautiful landscape of Lika.
with one flat side in order to relieve a thrower and a flat terrain
ceremonials or public weddings. The game requires a bigger stone
without any natural barriers which can interfere free flight of the
stone. The number of contestants is unlimited and usually,
throwers are the strogest men who want to show their strength in
front of their girls. Every man gives his best and thinks that he is
the one for the girls who, on the other hand, admire and respect
their strength. On a chosen location people mark the running start
line and when the judge and the measurer are chosen, the game
can start.
HOW TO SAY „NO“ WHEN SB ASKS YOU
„WANNA SMOKE“?!
HOW TO REDUCE NON-ATTENDANCE
„No, thank you, I don't want
OF CLASSES IN SCHOOL? :D
to smoke right now“
„No, ty, I already had one ☺“
•
less school subjects a day!
„No, ty, I don't smoke!“
•
less material to study!
„No, ty, sb will see me“
•
STOP pressure on oral exams!
„No, ty, I have lung cancer“
:D
„No, ty, I have asthma“
•
oral examination when we are
„No, ty, cigarettes aren't
ready! :D
healthy“
•
refusal to boring Professors!
„No, ty, I am going on a date, I
:D
would have a bad breath if I
•
NO to notes of absences! :D
do.“
•
cut down coffee shops in
„No, ty, I have a car!“ ?!
town! :D
„No, ty, It's raining!“
„No, ty, I train!“
„No, ty, my dad would see
me“
„No, ty, Božica says NO In
here“ ?!
AN INTERWIEV WITH LOCAL STAR
Hello, my name is Marina Klobučar
Klobučar and I am a journalist in the magazine Likapolitan. At the beginning,
I want to thank you for allowing us to interview you. As we all know, you sing and you go to two
different schools, one, regular highschool in Gospić,
Gospi , and the other in Zagreb. I would like to ask you a
few questions about your education there as a singer.
•
When did you start with that and how did you decie to do what you are doing?
Well, the story goes something like this, I sing ever since I can remember and I have always wanted to
achieve more in that area. Music has always been a big part of my world and every day I dream of
becoming
ecoming a big star because I enjoy doing that, even more because I play the piano. I started
education in Rock Academy in Zagreb, back in summer 2009, and then, it was just a little course, and
after two years, I registered myself in school.
•
Can you tell us
s what are your classes like? Which subjects you must attend?
At the moment, I go to 3rd grade, and I have one and a half year to go. In order to obtain permission, I
must go on classes of individual singing, on choir and I don't need to go on classes of solfeggio
because I studied it when I learned to play the piano. I go there almost every weekend.
•
Is it too hard to be during the week here and during the weekend there?
Well, it is hard, it demands a lot of will and a lot of effort, money. I knew from the
the beginnin that I would
have to give up a lot of things, but, I hope that it will give some results. Actually, I started doing some
gigs, and I sing a lot so it is working in some ways, now I just need to work more and more and more.
☺
•
How you manage to harmonize everything (highschool, learning, family, friends,
singing and other obligations, love)?
I simply got used to doing a lot of things at the same time since I was little. That wouldn't be possible
without support of my family, friends, and everyone around me. And I am so grateful for that! ☺
•
We said that you had some gigs, can you tell us more about that?
Yes, I sang in few famous clubs in Zagreb with the Rock Academy and we also cooperated with
several famous musicians. At the moment, we are working
working on some interesting projects. I was also on
the national TV show named „Sing my song“ with few more singers. In Gospic, there is one band
called Gs Big Band, and I sing in it. We are having shows every once and a while. We are a group of
young people that
hat enjoy playing and having fun. It is great, I love doing that!!!
•
What encourages you to go that way?
The biggest support are my parents and brother. They are always there somewhere with me.
Furthermore, somehow, all the time I ingested my energy from music,
music, and I still do, it is always there
somewhere and it follows me everywhere I go. But, It is a long way to the „stars“ and for now, I am
more than satisfied with everything I have. And, as I said, I hope that my effort will pay off.
•
How do you feel when you are on stage?
Oh, I feel like someone else, someone that isn't afraid of being the real person with real feelings. It
seems like the whole world disappears and like I am an actress in my own movie, with my own
notes,variations and harmonies. To sum up,
up, it is simple. I feel like music is my escape. ☺
ENGLESKI JEZIK
'ENGLISH IN ACTION' COMPETITION
The national competition 'English in
action' was organised by the
Association for promotion of
multimedia education (UMNA) in
Kulturni centar Travno on the 8th
and 9th of April 2014.
The competition solely consists of
three categories: spelling bee,
persuasive speaking and drama
challenge. Each school can send only
two students to compete in the first
two categories and four in the last
category. The same student may not
simultaneously participate in more
than one category.
Students from 3a class who
competed in persuasive speaking
were Stjepan Miletić and Luka
Pahljina, who won the second place.
Ana Maljković and Martina Papić,
along with Ela Grgurić and Elena
Vukelić from 3b class, competed in
drama challenge and were given the
special recognition. Last, but not
least, Emilija Krivošija and Martina
Matijević (from 3b class) competed
in the spelling bee challenge.
Mentor of these students, professor
Edita Klobučar, besides being proud
of her students for representing
Gimnazija Gospić on the national
level, is also very satisfied with their
accomplishments and hopes that
results will be even better next year.
Emilija Krivošija, Ana Maljković,
Martina Papić, 3.a
Engleski jezik
Terenska nastava
Drugog travnja 2014. godine učenici
1. a razreda uz pratnju profesorice
Edite Klobučar zaputili su se u
memorijalni centar „Nikola Tesla“ u
Smiljanu. Naime Gimnazija Gospić
je pod vodstvom profesorice Edite
Klobučar organizirala terensku
nastavu na temu koju su dobili iz
nastave engleskog jezika s nazivom
„If there was no Nikola Tesla what
would our world be like?“. Nastava
se odvijala na način da je svaki
učenik pripremio zasebnu
prezentaciju na tu temu koju su
pojedinačno prezentirali u krugu
memorijalnog centra. Osim
osebujnim tekstovima svaka je
prezentacija bila obilježena osobnim
mišljenima pojedinih učenika te
popraćena fotografskim snimkama i
filmskim uradcima. Učenici su
pokazali veliki entuzijazam prema
ovakvom obliku rada dok su i
učenici i profesori bili zadovoljni
odrađenim i napravljenim. Nastava
na ovaj način bila je vrlo
produktivna i zanimljiva profesorici
i učenicima.
ESEJ
RASPRAVLJAČKI ESEJ O ROMANIMA
I KNJIGAMA M. GAVRANA
U ovom eseju postavlja se teza o
vječnosti romana. Autor smatra da roman
neće umrijeti te da je življi nego ikada.
Roman je zasjeo na književni tron u 19.
stoljeću za vrijeme realizma i održao se na
životu do danas. Romani se čitaju u prvom
planu zbog uživanja u sadržajima romana,
a tako proširujemo i vokabular. Slažem se
s autorovim tvrdnjama da roman nikada
neće umrijeti jer knjige imaju veliku
važnost u današnje vrijeme, eri interneta.
Čitanje romana nije se promijenilo kao
što je sveučilišni profesor govorio, a
Internet nije zamijenio knjigu: „Internet je
uspio oduzeti čitatelje novinama i
gledatelje televiziji i filmu. Ali nisam
primijetio da je knjiga izgubila bitku s tim
novim
medijem“.
U
Posljednjim
Stipančićima Vjenceslava Novaka prate se
politička zbivanja tridesetih godina 19.
stoljeća u Senju i odjeci ilirskog preporoda
u tom gradu te mnogobrojne zamršene
političke igre. Također, roman govori o
društvenim i obiteljskim odnosima tog
vremena kao što su bile obespravljene
žene, a muška su djeca bila povlaštena.
Roman tadašnjem društvu razotkriva javnu
tajnu, a današnjem društvu daje uvid u
probleme tadašnjeg društva. U romanu U
registraturi problematiziraju se sukobi
između sela i grada, to jest teško
školovanje seoskih sinova u gradu. Ante
Kovačić društvu svoga vremena iznosi
probleme o kojima se nije govorilo te im
daje poticaj za razmišljanje, a nama danas
omogućuje jasnije shvaćanje povijesti.
Neki ljudi vole čitati,a neki ne.
Svatko ima svoj ukus, ali ljudi bi trebali što
više čitati jer živimo u vremenu kada je
tehnologija pametnija od samoga čovjeka,
a to si ne bismo trebali dopustiti. Neki ljudi
ne čitaju knjige jer smatraju da je to glupo,
dosadno ili samo veliko gubljenje
vremena, ali čitanjem zaista proširujemo
znanja i najlakše stječemo znanja.
Uostalom, čitanje može biti vrlo zabavno.
Romani nam također omogućuju putovanje
kroz vrijeme i suosjećanje s likovima: „
roman sugerira putovanje kroz specifičan
sveobuhvatni život“. Niti jedan film koji je
snimljen po uzoru na neku knjigu ne može
se mjeriti s knjigom. Knjiga je puno više.
Kroz knjige osjećamo i upotpunjujemo
svoj duhovni nemir. Roman Ana Karenjina
pomogao mi je da proširim svoje vidike jer
nikada nisam razumjela ljude koje počine
samoubojstvo, no sada razumijem.
Romani nastali u vrijeme realizma i
njihovi najveći predstavnici kao što su
Vjenceslav
Novak,
August Šenoa,
Dostojevski, Tolstoj itd. nikada neće
izgubiti na vrijednosti i uvijek će se čitati:
Stoga vjerujem da ni tiskana knjiga neće
izgubiti bitku s internetom, niti s bilo
kojim drugim medijem“. Knjiga je temelj
cjelokupnog ljudskog znanja koja se
prenose naraštajima.
Marinela Golik, 3.c
Literarni radovi naših gimnazijalaca
Dva brata
Bilo je to jednog davnog
božićnog jutra. Jutro je bilo
sunčano i nasmijano iako je bila
zima, a snijeg se svjetlucao na
suncu poput tisuću komadića
razbijenog stakla. Svu tu ljepotu
nisu mogla vidjeti dva brata . Još
su spavala i bila u svijetu snova i
magije.U sobu im se tiho ušuljala
majka da ih ne probudi i ostavila
im poklone pokraj kreveta, a zatim
je otišla. Morala je raditi, iako je
Božić, da može prehraniti svoja
dva anđela. Braća su uskoro ustala.
Kada su ugledala poklone
zamotane u šareni papir, odmah su
se razbudila i pohitala ih otvoriti.
Kada su ih otvorili, jedan se
razočarao, a drugom se osmijeh
razvukao na licu od uha do uha.
Obojica su dobili debelu bilježnicu
Vrijeme
Hodala sam sporo, a svaki moj
korak odzvanjao je u beskrajnoj tami
ove samotne večeri. Hladnoća se
uvlačila kroz mekanu majicu i
nagrizala moju nježnu kožu. Na ulici
nije bilo ljudi, samo ja i beskrajni put
okružen tamom, hladnoćom i
gdjekojom uličnom starom
svjetiljkom koja mi je ulijevala nadu
da ću što prije stići svome domu koji
mi pruža toplinu i sigurnost.
Dok tako koračam širokom ulicom
sama u pratnji sumnjivih sjena, moje
misli lutaju kao ptice koje plešu na
beskrajnom plavom nebu prošaranom
kracima sunčevih zraka. Razmišljam o
vremenu. Svi mi kažu da nije moguće
putovati kroz vrijeme, ali ja im ne
plavih korica. Jedan je bacio
bilježnicu na pod s ljutitim
izrazom lica, a drugi je bilježnicu
prigrlio srcu.
„Brate, zašto si bacio poklon?
Znaš, majka je morala puno raditi
da bi ti mogla kupiti tu bilježnicu“,
rekao je mlađi brat.
„Imam ja već mnogo bilježnica.
Što će mi još jedna!?“ počeo je
vikati stariji brat.
„Sine, ovo ti je možda
posljednji dar od mene. Čuvaj ga
jer je to put ka uspjehu“, pisalo je.
Dječak nije shvatio te riječi, ali
nakon mjesec dana majka im je
umrla od teške bolesti koju je
godinama skrivala u sebi. Braća su
ostala siročad jer im je sudbina
prije mnogo godina oduzela oca.
Svaki je krenuo svojim putem.
Braća su odrasla. Stariji brat
postao je uspješan, zarađivao je
mnogo novca, imao je veliku
tvrtku, ali osjećao je prazninu.
Nešto mu je nedostajalo.
Nedostajala mu je srodna duša.
Mlađi je brat živio skromno. Imao
je dovoljno novca da može
prehraniti svoju obitelj. Uspio je .
Bio je sretan.
Na to mlađi brat ništa nije
odgovorio, a stariji je bijesno
izašao iz sobe. Tada se mlađi brat
udobno smjestio na krevet i
otvorio bilježnicu da nešto nacrta
kao znak zahvalnosti svojoj majci.
Kada je otvorio bilježnicu,
iznenadio se. Prva stranica bila je
ispisana oblim majčinim
Nikolina Brkić, 1. b
rukopisom.
plačemo, a ponekad da se smijemo
vjerujem. Znam da lažu jer su ljudi
takvi – lažu jer ne znaju.Svi mi
kao malo dijete kada vidi slatkiš.
možemo putovati kroz vrijeme. To je
Tako zadubljena u svoje misli koje
tako jednostavno. Putujemo
me prate poput bijelih duhova nisam
vremenom, a toga nismo ni svjesni.
ni primijetila da sam stigla do svoje
Svaki moj novi korak je korak u
nepoznatu stvarnost budućnosti koja je kuće. Nasmijala sam se svom
razmišljanju o putovanju kroz vrijeme,
nježno prekrivena velom tajni i
otključala vrata i zaboravila sve svoje
iščekivanja. Ponekad je taj korak
misli.
nespretan i nesiguran, a ponekad je
Nikolina Brkić, 1.b
snažan i siguran, a opet je ponekad
hitar, nepromišljen i poletan.
Ali, ne putujemo mi samo u
budućnost, već i u prošlost iako to ni
sami ne primijetimo. Svaka naša
uspomena, svaka fotografija, pismo ili
predmet vraća nas u prošlost koja je
puna pogrešaka, ali tako je lijepa i
krhka poput cvijeta u cvatu. Naši
prošli dani ponekad nas tjeraju da
ŽIVOT
Život je jedna velika borba. Rat koji
vodimo sa sobom u nadi da ćemo
doživjeti korak više od života. Težimo
k nečemu boljem,ne znajući da sitnice
uveseljavaju i ohrabruju više. Svi mi
živimo svoj život kako najbolje znamo
i umijemo. Nitko od nas nije dobio
upute za upotrebu,baš zato smo tu. Da
netko drugi na temelju našeg života i
naših djela dobije sliku koja će ga
poput uputa voditi kroz život. Mi smo
na ovome svijetu prolaznici. Oni koji
su došli prošetati,u nadi da će doći do
kraja svijeta i naći slobodu koju će
zauvijek nositi u svom srcu. Na našem
životnom putu zasigurno će se pojaviti
mnogo prepreka,od onih koje će nam
zadavati vrijeme do onih koje će nam
dijeliti sudbina. Ali naravno,da ne
možemo izdržati,ne bi ni postojali.
Ponekad će se pojaviti osjećaji koji će
nam govoriti da ne možemo dalje, da
odustanemo,ali uvijek trebamo imati
na umu da kada sunce zađe,zvijezde
izađu. Možda je najgora stvar u životu
točka u čovjeku koja ga vuče da ide
korak dalje,da isprobava granice
života,da traga za većim i nedostižnim
dijelovima velikog sna. Nikada mi
neće biti jasno što je to u ljudima
toliko tužno da ne vide sreću u malim
stvarima ,što je to toliko jako da ih
vuče u tuđe živote. Vjerojatno je i to
dio iskušenja koje nam zadaje
sudbina. Na nama je živjeti najbolje
što možemo i naći nekoga kome ćemo
moći pokloniti dar ljudske slobode i
ljubavi za kojima tragamo. Najvažnije
je na tom životnom putu biti čovjek.
To je najteži zadatak koji izvrše samo
oni najjači. Oni koji se ne boje
istine,boli i patnje,oni koji znaju
uživati u sitnicama i svojim veseljem
uveseljavati druge. Jer doći će i nama
kraj,kraj kakav smo sami odabrali
svojim načinom života. Ako budemo
vrijedni pohvale, doživjet ćemo onaj
korak više od života za kojim mnogi
tragaju. Lucijana Mraović,1.b
Želim biti Petar Pan
Kao što već znate postoji priča o
dječaku Petru Panu poput kojega
želim biti. Možda je čudno što jedna
petnaestogodišnjakinja želi biti poput
njega. Ali znate li što kažu za Petra
Pana? Kažu da sva djeca osim njega,
kad –tad odrastu.
Ja se ne žurim. Meni nije bitno odrasti.
Bitno mi je biti dijete jer od djece se
najviše i najbolje uči. Što je to
vrjednije u životu od iskrenog dječjeg
osmjeha i istinite dječje riječi? Djeca
su ta koja najviše znače ovome
svijetu,ta koja su nove nade. Želim
zauvijek ostati dijete, dijete koje će
pomagati drugima,biti iskreno,čisto i
pošteno. Toliko sam se puta razočarala
u taj „svijet odraslih“,toliko puta čula
loše priče o tom svijetu da
jednostavno ne želim biti dio toga.
Kako god bilo, svi smo mi velika
djeca,bez obzira na dob,zrelost ili
automobil koji vozimo,samo postoje
ljudi koji to ne žele priznati. Ja nemam
potrebu pretvarati dijete u sebi u
odraslu osobu jer mi je jako dobro
ovako. Ako se itko može od srca i
iskreno nasmijati,ako itko može
govoriti istinu bez da se boji kakve će
biti posljedice, onda su to djeca. Ona
su iskrena i poštena,vole bez
pravila,ljube bez granica,a o osmijehu
vam ne moram ni pričati. To je nešto
što raznježi svako srce,nešto što
izmami osmijeh na svačije lice.
Zamislite sada osmijeh jednoga malog
Petra Pana,pa osmijeh svakog djeteta
na ovome svijetu,ne vjerujem da i
jedna materijalna stvar može
zamijeniti tu raskoš i ljepotu.
Ako ikada pokušate postati nešto što
niste sjetite se Petra Pana, dječaka koji
je htio zauvijek ostati dijete pa
pokušajte biti poput njega. Ne košta
vas ništa. Možete samo izmamiti
osmijehe na lica drugih i shvatiti
djecu,pomoći im i biti uz njih. Na
vama je da odlučite,možete zajedno sa
mnom biti dio ove priče,biti dio bajke
o Petru Panu.
Lucijana Mraović,1.b
Odrastanje
Jednog dana mama je rekla da ne
idem u vrtić, nego na upis u školu.
Imala sam tek šest godina i nisam baš
sve shvaćala tako ozbiljno. Vrtić,
škola, pa svejedno. Djeca tu ,djeca
tamo, koja razlika?
Bila je to velika škola s velikim
hodnicima i puno odraslih koji samo
nešto pitaju, pokazuju sličice, daju
bojice, a ja ni sama ne znam što bi s
tim. I tako stižem ja u prvi razred i
shvaćam da postoji velika razlika. Ne
mogu se igrati kad želim, pričati kad
želim, nije baš sve zanimljivo, ali što
se mora, mora se .
I kao treptaj oka dođe peti razred.
Novi predmeti, novi nastavnici , novi
razrednik. Iza mene ostadoše klinci od
prvog do četvrtog, a ispred mene
veliki od petog do osmog. I hodnici
postadoše manji , škola nekako manja,
a ni nastavnici nisu više tako veliki, ali
zato ja jesam. Svaki razred prođe sve
brže i brže i evo me na kraju osmog .
Na kraju jednog bezbrižnog razdoblja
u kojem samo treba učiti i biti dobar ,
a drugi razmišljaju o tome što i kako .
Jer to je osnovna škola koju svi
moramo završiti bez obzira na razlike.
Sad umjesto velike škole i velikih
hodnika ispred mene stoji veliko
pitanje :„ Što dalje? Što upisati, a da u
tome budem dobra? Što izabrati , a da
mi donese uspjeh i siguran korak dalje
u život? Pitam se da li bih zaustavila
vrijeme da mogu, ostala mala i
bezbrižna kako obično recitiraju djeca
u pjesmicama. Ma ne bih, jer tada ne
bih znala što mi donosi sutra. Smjeh ,
sreću, uspjeh, neuspjeh, sve pomalo.
Pitam se hoće li u srednjoj školi
hodnici biti veliki kao kad sam prvi
put ušla onako mala u školu.
Tihana Šuper, 1.b
SPORT
Pazinjanke trijumfirale u Gospiću
Nepobjedivi Puljani
Uz intonaciju himne „Lijepa naša“ u
gospićkoj športskoj dvorani, 3. travnja,
započela je poluzavršnica DP u košarci za
djevojke srednjih škola, skupina Zapad.
U Gospiću je u srijedu, 2.travnja u
gradskoj športskoj dvorani održana
poluzavršnica DP u košarci za
mladiće srednjih škola, skupine
Zapad.
Na natjecanju su nastupili mladići iz
četiri županije koje čine skupinu
Zapad i to ekipe: ŠSD"Ekonomist" iz
Karlovca, ŠSD"Sprint" iz Rijeke,
ŠSD"Ekonomist" iz Pule,te
ŠSD"Gimgos" iz Gospića.
U navedenoj konkurenciji za treće
mjesto igrali su: Gospić "GimGos" i
Rijeka "Sprint"
Za prvo mjesto igrali su: Karlovac
"Ekonomist" i Pula "Ekonomist"
U navedenoj skupini nastupile su
sljedeće ekipe iz tri županije Primorskogoranske -ŠSD „Ekonomist“
Rijeka,
Istarske ŠSD „Srednjoškolac“ Pazin i
Ličko-senjske - ŠSD „Gimgos“, Gospić.
Na kraju natjecanja ukupni poredak bio
je sljedeći:
1. ŠSD „Srednjoškolac“ Pazin
2. ŠSD „Ekonomist“ Rijeka
3. ŠSD „Gimgos“ Gospić
Ukupni poredak:
Ovom pobjedom ŠSD „Srednjoškolac“
Pazin osiguralo je nastup na završnici DP
u Poreču , koje će se održati krajem
travnja.
1.Pula
2.Karlovac
3.Rijeka
4.Gospić
Kako iz ukupnog poretka vidimo,
ekipa ŠSD „Ekonomist“ iz Pule
pobjednik je ovog poluzavršnog
natjecanja čime je osigurala nastup
na završnici državnog prvenstva
školskih sportskih društava, koja će
se ove godine održati krajem travnja u
Poreču.
Čestitamo pobjedničkoj ekipi i želimo
uspješan nastup na završnom DP u
Poreču.
Jurica Stilinović ,I. b
Gimnazija Gospić
Iako
Gospić ima tridesetogodišnju
tradiciju vrlo uspješne ženske košarke
na ovoj završnici domaćoj ekipi nije
pošlo za rukom da se bolje plasira. Više
sreće na sljedećim natjecanjima, a
pobjedničkoj ekipi sve čestitke i dobre
želje za uspješan nastup u Poreču.
Jurica Stilinović, I. b
Gimnazija Gospić
ZABAVNI KUTAK
EPIGRAMI (Jurica Stilinović 1. b)
Pričaju o tebi sve najbolje sad. Dok si
bio živ, govorili su da si gad.
Cijeloga si života blažena bila, tako da
si na drugi svijet otišla sa sto kila.
Jako si veliki čovjek i ljudina bio ti za ZAGONETKE (Jurica Stilinović 1. b)
života. Danas je bez tebe živjeti prava
divota.
Ponekad si pred njom veseo i sretan.
Čovječe, što ode bez pozdrava ti.
Ponekad jako, jako tužan i nesretan.
Očekivali smo bar još jednu turu od
(školska ploča) HUMOR
tebe svi.
Nije zid, al´ si ponekad pred njom
Doveden pred gotov čin.
(školska ploča)
Po njoj pišemo kad trebamo pomoć.
Ponekad i bez veze šaramo, kad nam
je dosadno,iako znamo da ne bismo
smjeli. Ona puno naših tajni zna, a
ništa ne može reći
(školska klupa)
Nemoj prema meni takva biti jer te ja
mogu na pod srušiti.
(stolica)
Volio bih biti solarna ploča pa da me
sunce prži po cijeli dan.
Ivan Crnković, 4.b
Nisam ja lijen, samo mi se ne da.
Josip Furlan, 4.b
Post Scriptum
Poslije svega moramo se prisjetiti nezaboravne i po našem
sudu najbolje predstave koju su izveli gospićki gimnazijalci
posljednjih godina . Ova kontroverzna predstava izazvala je
zanimanje i oduševljenje (učenika i nastavnika), ali i strogoću
(ocjenjivačke komisije na županijskoj Smotri LiDraNo 2013. u
Senju) . Sami učenici smatraju predstavu nezaboravnom .
Zato se barem prisjetimo teksta i glumaca koji su je izvodili .
Za izvedbu pripremila i aktualizirala nekoliko dramskih
stranica iz Uliksa, ( James Joyce, drugi dio Uliksa od 80. do
98. str.). Bosiljka Šarić , prof.
D R A M S K O - S C E N S K A I G R A s podnaslovom
Seksualni odgoj
Iz Uliksa, James Joyce:
I. SCENA
Stoje na sceni:
Prvi stražar (svećenik), Leopold Bloom, Beaufoy (jedan od
autora literature iz seksualnog odgoja).
Za stolom, koji je pokriven bijelim stolnjakom obrubljenim
čipkom, na klupi sjede još dvojica istražitelja (svećenici).
Može, zbog ograničenog broja sudionika, u predstavi
sudjelovati jedan svećenik i ne mora nitko sjediti na klupi za
stolom. Sa strane pokraj stola stoji i jedna stolica . Na njoj se
nalaze tri biča ( ali nisu uočljiva ).
PRVI STRAŽAR - svećenik ( Mate Murković, ima svećeničku
tuniku plave boje ispod koje je bijela košulja i bijelu krunicu
oko vrata), obraća se Bloomu: Dakle. Ime i adresu.
BLOOM( Mateo Borovac, jednostavno je odjeven): U ovaj čas
ne mogu se sjetiti. Ah, da. ( Skida svoj najelegantniji šešir,ali
može i bez šešira i pozdravlja): Bloom, Leopold, zubar. Čuli
ste valjda za von Bloom pašu. Teški milijuni.
PRVI STRAŽAR (Mate Murković): Vaše isprave!?
BLOOM (M.Borovac) ( Vadi lisnicu iz džepa, pruža osobnu
iskaznicu, a zatim pruža još jednu iskaznicu): Dopustite. Član
sam kluba mladih pješačkih i mornaričkih oficira.
PRVI STRAŽAR (M.Murković): Zanimanje?
BLOOM (M.Borovac): Pa, bavim se književnošću. Pisac i
novinar. Nastavnik biologije. Razrednik. Učitelj zdravstvenog i
seksualnog odgoja. Jeste li roditelj? Jeste li upućeni u spolnu i
rodnu ravnopravnost, odgovorno spolno ponašanje, spolne
bolesti, neželjenu trudnoću; spolno razmnožavanje mužjaka i
ženke, građu spolnih organa?
BEAUFOY (Mario Ahmetašević) ( Oteže riječi u govoru. Ima
ispod sakoa ružičastu košulju
i leptir-mašnu u roza
nijansama): Ne, to vi niste, niti ste to ikad bili, koliko je meni
poznato. U svakom slučaju, meni o tome nije ništa poznato.
Posve je očigledno da je s onom krajnjom, njemu urođenom
bestidnošću, prepisao nešto iz mojih najuspješnijih knjiga.
18.stoljeću kada je moralno-seksualne vrijednosti diktirala
Crkva propagiranjem sprječavanja samozadovoljavanja, a
početkom 20.stoljeća Sigmund Freud tražio je uzroke
poremećaja osobnosti u seksualnom odgoju. U 60-im
godinama 20.stoljeća dolazi do promjene u javno-političkom i
društvenom diskursu koja dovodi do seksualnog
osvještavanja. Ali, čak se i danas u vašim nastavnim
sadržajima izbjegavaju teme o homoseksualnosti. A to je
zaista divan materijal. Stranice u mojoj knjizi posvećene temi
homoseksualnosti uživaju svjetski glas.
BLOOM (M. Borovac): (Promrmlja blago, kao isprebijano
pseto): Protestiram, s dopuštenjem, protiv ovih nekoliko
redaka… Škola života. Loša literatura.
BEAUFOY(M.Ahmetašević): (Viče): To je najordinarnija laž
koja jasno svjedoči o moralnoj pokvarenosti toga čovjeka. (
Pružajući svoju torbu za spise): Ovdje imam nepobitne
dokaze, corpus delicti, gospodine predsjedniče, izvadak iz
jednog od mojih najboljih djela, oskrvnjena pečatom ove
živine.
PRVI STRAŽAR(M.Murković): Neka uđe žena Driscoll.
Seksualno-pedagoškom teorijom bavili su se pedagozi još u
falsificiranim rukopisom, potpisano Ševak Brezovački, dok mi
je muž bio na zasjedanju suda u metropoli. Pisao je kako je s
galerije gledao dolje u moje neprispodobive grudi dok sam
sjedila na svečanoj predstavi u Kraljevskom kazalištu. Pa da
sam ga potpuno rasplamtjela i raspametila, pisao je.
Predložio mi je nečasnu stvar : neka dođem na ljubavni
domjenak idućeg četvrtka u četiri popodne po dunsinškom
vremenu kako bih mu pokazala grudi.
BEAUFOY ( Stoji u zaleđenoj slici sav zanosno zadovoljan
sobom - DESNO).
GOSPOĐA BELLINGHAM( Matea Rukavina) (Stoji sa strane i
dolazi bliže. U krznu.): Udvarao se i meni. Kada je padala
susnježica i bila ciča zima i kada sam se vraćala kući s
roditeljskog sastanka , sva bijesna što je mom jedincu
razrednik takav smušenjak i neotesanac… Velim, po toj
poledici kada se zaledio i čep u mojoj kadi, on je meni poslao
pismo i u njemu runolist što ga je , kako pisaše, ubrao meni u
čast na gorskom visu. Dala sam taj cvijet nekom botaničaru
da ga stručno pretraži i on mi je javio da se tu radi o cvijeću
domaćeg krumpira ukradena iz jedne od nagnojenih gredica
na uzoranoj farmi.
MARY DRISCOLL (Ana Balenović) ( Dolazi . Dotjerana,
našminkana, lijepo odjevena).
GOSPOĐA BARRY (E.Bašić): Stid ga bilo.
PRVI STRAŽAR(M.Murković): Zbog čega ga optužujete?
GOSPOĐA BELLINGHAM (M. Rukavina): Poslao mi je različite
rukopise s najtrivijalnijim komplimentima, nazivao me
Venerom u krznu.
MARY (A.Balenović): Stavljao mi je izvjesne prijedloge, no ja
sam više držala do svoje časti. Iznenadio me u dnu mojega
vrta dok sam ribala klupicu. Držao me , ščepao, a posljedica
toga bijaše da sam na četiri mjesta bila sva modra. A dvaput
je rukama pokušao da mi dođe pod suknju. Sve je to radio
kako bi me privolio da svojim dvjema kćerkama dobrovoljno
postanem svodnicom objašnjavajući im kako je seksualna
žudnja prirodna stvar koju treba zadovoljiti bilo gdje i bilo s
kim, kako im dođe.
BLOOM (M.Borovac): Pa da. Ona se tom prilikom nije branila.
Napadala me.
MARY (A.Balenović): Taj plebejski Don Juan promatrao me
skriven iza neke bačve te mi je u trostrukom omotu poslao
pornografsku fotografiju kakve se u pozne večernje sate
prodaju po pariškim bulevarima, a na pogled koje se svaka
dama mora zgroziti. Ja je još imam. Prikazuje djelomično
golu , nježnu dražesnu segnoritu ( njegovu ženu, koju je kako
me uvjeravaše, sam fotografirao), koja se u nedopuštenom
odnošaju podaje nekom toreadoru, očigledno surovom
nekom klipanu.
MARY(A.Balenović): Vjere mi, više mi je bilo stalo do četke za
ribanje, gospodine predsjedniče, a on mi reče:“ Nikom ni
riječi o tome!“
GOSPOĐA BARRY(E.Bašić): Ja bih se popela na nj i zajahala
ga i na najperverzniji način bih ga izbičevala. Tako mi Boga na
nebu i hoću. Bičevat ću tu ništariju dok mu ne vidim krvi.
Zgulit ću mu kožu na kaiše.
PRVI STRAŽAR(M.Murković): Neka uđe gospođa Barry.
BLOOM (M.Borovac): Uživam u opasnosti.
GOSPOĐA YELVERTON BARRY (Emma Bašić) ( Dolazi u
dekoltiranoj opravi, uređena, dotjerana.):
GOSPOĐA BARRY(E.Bašić): To bolje! Oznojit ću ja tebe, ne
boj se! Plesat ćeš ti meni pripirevku!
Kako sam ja najglasnije protestirala protiv četvrtoga modula
o seksualnom odgoju na satu razrednika na roditeljskom
sastanku; poslao mi je anonimno pismo, napisano nevješto
GOSPOĐA BELLINGHAM (M.Rukavina):Izbijte mu dušu iz
mješine, tom napuhanku. Učinite ga svega modricom
šarenom kao duga!
MARY(A.Balenović): E, tako mi Boga živoga, izvoštit ću te da
više ne ćeš znati kako se zoveš, vjere mi, hoću; izvući ćeš
batine kakve nitko živ ne pamti. Probudio si u meni
zadrijemalu tigricu do krajnjeg bjesnila!
GOSPOĐA BILLINGHAM(M.Rukavina): Lemaj to kopile dok
mu duša ne dođe u podgrlac kandžijom od devet struka.
Uškopi uštvu prokletu! Raščimkaj ga živa!
GOSPOĐA BARRY(E.Bašić): Bez brige. Otkako mu se krmača
od majke oprasila, krmak bio, krmak i ostao! On da mene
vrijeđa! Bičevat ću ga javno i pred svima dok sav ne pomodri i
pozeleni. Zabit ću mu ostruge u kulju do guše.
(Dvojica svećenika kleče pored klupe u zaleđenoj slici.
Gospođe uzimaju bičeve sa stolice. Bičuju ga sve tri : bičevima
udaraju o pod. BLOOM polako sav skvrčen pada na pod u
skvrčenom položaju.
Gospođe dolaze do svećenika i kleče u zaleđenoj slici.)
II. SCENA
Na scenu žustro ulazi J.J. O´Molloy i snažnim i brzim
pokretom ruke skine stolnjak sa stola i prebaci ga u žurbi
preko stolice. Sada to postaje optuženička klupa.
J.J. O MOLLOY (Ivan Štimac): ( U odijelu, sav izvan sebe od
jarosti. Odvodi Blooma za optuženičku klupu. Vraća se na
sredinu scene. Obraća se mnoštvu): Svi protiv jednoga! Tako
mi Hada, neću dopustiti da čopor šugavih pasa ( pokazuje na
stražare i žene) i hijena jeziva smijeha začepi usta i zastrašuje
bilo kojega od mojih branjenika. Mojsijevi zakoni stavili su
izvan snage zakone džungle. Moj branjenik, po prirodi plah i
bojažljiv, bio bi posljednji koji bi počinio nečasno djelo ili koji
bi bacio kamen na djevojku koja je skrenula s pravoga puta,
pošto se neki bijednik, odgovoran za njezino stanje, s njom
poigrao i udovoljio svojoj pohoti. On želi da pošteno i
uzdignuta čela ide svojim putem i ja ne poznajem ispravnijeg
čovjeka od njega.
(Ulazi sudski prozivač , zajapuren i istovremeno kad
započinje svoju repliku udara rukama po stolu i u toj se gesti
ogleda sva njegova žučaljiva , živčana i nasilnička narav.)
SUDSKI PROZIVAČ(Ivan Suknaić): Kako je Leopold Bloom kriv
za nemoral i svetogrđe koje je provodio na satovima
razrednika i kako je javno napastvovao po vrtovima i
parkovima naše žene i roditeljice, pozivam državnog tužitelja
da mu presudi!
(Ulazi državni tužitelj. Djeluje smireno, ležerno, poput čovjeka
koji zna svoj posao.)
DRŽAVNI TUŽITELJ(Ante Lisac, u odijelu): Učinit ću kraj toj
trgovini našom djecom te istrijebiti tu strašnu pošast koja
hara Dublinom. ( Stavlja na glavu crnu kapu.) Neka ga,
gospodine podšerife, odvedu s optuženičke klupe na kojoj
sada sjedi, u zatvor na Gori Radosti, da tamo bude zadržan
tako dugo kako se Njegovu Veličanstvu bude svidjelo, pa da
onda bude kažnjen smrću na vješalima. (Prodorno vikne):
Odvedite ga!
J.J.MOLLOY (I.Štimac): (očajnički) Čekajte!
Stan´te!
Dopustite još nekoliko dobro probranih riječi. Kad se otvori
knjiga anđela u kojoj su zapisi koji preobrazuju dušu i u
kojima piše kako nevoljniku na sramnoj optuženičkoj klupi
treba dopustiti časno suđenje, a ne ovakav prijeki sud kojim
ga osuđujete; promislite, ne naglite ! Nemojte mu to raditi.
(J.J.MOLLOY odlazi i stoji pokraj BEAUFOYA nasmiješen i
sretan u zaleđenoj slici do kraja predstave).
SUDSKI PROZIVAČ (I. Suknaić): ( Mrko se mršti te će
vrčavozvučnim glasom): Ništa se tu više ne može učiniti. A,
vi gospodine, državni branitelju, kad ste tako milostiva srca,
pomolite se za spas duše njegove. Nisu mi potrebni vaši
savjeti u vršenju ove svete i časne dužnosti. Dakle, tko će
vješati Judu Iškariota?
(Ulazi dželat s križem preko ramena i odlaže ga na stol.)
RUBBOLD (Franc Matijević, predstavlja se s naklonom): Ja
sam Dželat – Harry, Vaše Veličanstvo, strah i trepet krajine
Mersey. Pet gvineja po šiji. Hoćemo l´?
( SUDSKI PROZIVAČ i DRŽAVNI TUŽITELJ razapinju
BLOOMA na križ i potom kleknu ,
a DŽELAT RUBBOLD pridržava križ.)
Uredništvo
GimGosa
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
11 929 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content