close

Enter

Log in using OpenID

Broj 108 - Hrvatski sindikat pošte

embedDownload
GLASILO HRVATSKOG SINDIKATA POŠTE
Broj 108 • siječanj/veljača 2010. godine
Godina XIII. • ISSN 1331 1 1379
Svim kolegicama čestitamo Dan žena
Reportaža
Nogometni turniri
Proslov
Edukacija
odraslih
Tomislav Domović
Urednik Informativnih izdanja
Uvodnik
Dragi članovi, dragi čitatelji! Pred vama je redizajnirano izdanje Sindikalnog
glasnika i nadamo se da će vam se novi vizualni identitet svidjeti, da će pridobiti vašu pažnju i potaknuti vas na razmišljanje. Trudit ćemo se da promjene
ne budu samo kozmetičke prirode već da i sadržajem pobudimo zanimanje i bolju
čitanost lista koji je pod dugogodišnjim uređivanjem Stanka Budisavljevića
postavio profesionalne standarde ispod kojih ne želimo ići.
Redakcija je došla do zaključka kako je nužno napraviti stanovite promjene
i glasilo prilagoditi novim vremenima (opća recesija, reorganizacija u Hrvatskoj pošti, godina kolektivnog pregovaranja…) kako bismo što bolje prezentirali sva događanja vezana uz sindikalnu scenu, aktualne procese u Hrvatskoj
pošti i naravno, bili što bliže uz vas i s vama. Spremni smo na uvođenje novih
rubrika, ali i na zadržavanje onih koje su dosad značajno obilježile i profilirale Sindikalni glasnik. List koji stvaramo ne smije i neće biti samozadovoljstvu
orden nego žive informativne novine u službi interesa svih naših članova.
Jasno je da je ukuse teško zadovoljiti, ali duboko vjerujemo da će naša vizija
pasti na plodno tlo i da će iz broja u broj donositi sve bolje plodove.
Prinos očekujemo i od Vas, od svakog člana, bilo da se radi o sugestiji,
kritici, pohvali (što bi nam bilo drago i što nas zasigurno ne bi uspavalo već bi
to bio poticaj da unapređujemo i kvalitetom podižemo razinu lista) ili da nam
šaljete svoje priloge bilo da je riječ o tekstu ili fotografiji. Budite aktivni i skrećite pažnju na probleme koji postoje: na stare koji se ponavljaju i ostaju neriješeni, na nove koji izviru iz procesa restrukturiranja i dinamičnih promjena u
radnom odnosu! Budite konstruktivni i kao što primjećujete loše, zamijetite i
dobro u radnoj okolini! 11000 zaposlenih u Hrvatskoj pošti vrelo su sudbina,
kojekakvih peripetija i zavrzlama, nesretnih i sretnih okolnosti, pravde i nepravde, uspjeha i neuspjeha… Vi ste razasuti posvuda, od Kotoribe do Konavla, od „vale” do Iloka. Mi ne možemo biti na svakom mjestu, ali nam zato vi
možete pomoći da se vrijedni događaji i ljudi zabilježe. Zakon velikih brojeva
sugerira da se gotovo svakodnevno među zaposlenicima Hrvatske pošte i u
njihovim obiteljima desi nešto neuobičajeno. Javljajte se s vijestima kad je
potrebna kolegama pomoć, kad nekog zadesi istinska tragedija, ali i onda kad
treba popratiti kakav veseli događaj, osvrnuti se na nečiji uspjeh; može se
raditi o sportskom, kulturnom, folklornom ili kakvom sličnom dosegu, ali isto
tako nemojte da vam promaknu kolegijalne ili radne geste i postupci onih koji
nam mogu poslužiti kao primjer i postati uzori u našim svakodnevnim pomućenim odnosima.
Tako će i uz vašu pomoć Sindikalni glasnik i nadalje biti sredstvo priopćavanja u kojem ćete moći pročitati sve relevantno vezano uz problematiku
Hrvatske pošte i biti informirani o svim važnijim događajima, potezima i
uspjesima koji su rezultat rada HSP-a, bilo da je riječ o aktivnostima čelništva
sindikata, bilo da je riječ o djelovanju na nižim sindikalnim razinama. Novine
koje stvaramo radimo za vas i one trebaju biti vrijedne i snažne, prateći glas
snažnog i respektabilnog poštanskog sindikata!
Na naslovnici poštar Branko Žaja u smetovima dalamtinskog zaleđa - pošta Aržano
2 | SINDIKALNI GLASNIK
Ako vam netko laže i vjeruje u svoju
priču, nema razloga da se zamjerate
dok vas se to ne tiče. Kad vas netko
uvjerava da je zemlja ravna ploča ne
morate se suprotstavljati sve dok vas ne
bude htio gurnuti preko ruba.
Ovakvi i slični mudroslovi vrlo su primjenjivi u sadašnjem trenutku poštanske idile i dijaloga među socijalnim partnerima.
Poslovanje pozitivno, usluge padaju,
odlaze iskusni (isluženi) kadrovi, dolaze
nove snage i opet pošta ostaje gdje jeste,
bez vizije, bez budućnosti i mogućnosti
obrane trenutnog monopola.
Bavimo se sami sobom, valjda po
nekoj autohtonoj kletvi.?!
Educiramo se u interesnim zajednicama (direktori, voditelji, socijalni partneri) bez interakcija sa vanjskim svijetom i vjerujemo da nema recesije i da ne
postoje vanjski utjecaji na naše poslovanje. Tako planiramo promijeniti nazive
usluga, ispremještati pošiljke po različitim kategorijama, zadržati cijene i uputiti
se na tržište, kojem i naš vlasnik savjetuje uštedu na našim uslugama, (e!) za
to ćemo trebati puno više od sreće i socijalnog mira. Dignimo glave iz pijeska i
vidimo da smo previše vremena izgubili
brojeći jedni druge (stalne postave), a
da na našem tržištu svakim danom niče
sve brojnija i kvalitetnija konkurencija.
Skraćeno počnimo raditi i kontrolirajmo konkurenciju, bar cijenom. Učimo
vani, a međusobno se družimo i razmjenjujmo iskustva, jer nitko ne zna sve.
Mladen Vidaković
Sindikalni glasnik - impressum
Nakladnik: HSP, Hrvatski sindikat pošte
Urednik: Tomislav Domović
Odgovorna urednica: Jadranka Dumbović
Uredništvo: Miljenko Gorup, Milan Jukić,
Damir Jurišić, Davor Kršić i Mario Vrček
Adresa Uredništva: Radićeva 12, 10000 Zagreb
Telefon: 4686 092 - Telefaks: 4921 555
e-mail: [email protected]
www.sindikat-hsp.hr
Naklada: 7000 primjeraka - List je besplatan
ISSN: 1332-2273
Grafička priprema: TANGIR, Samobor
Tisak: Tiskara C.B. PRINT, Samobor
Pošta
NAPOKON SE KREĆE
Marketing i prodaja se bude
– naznaka boljih vremena u HP-u?
Prezentacija strateškog modela P.A.R.E.
Mladen Vidaković
Glavni povjerenik - Vukovar
Za radnike Sektora marketing i prodaja, u Donjoj Stubici od 04.-06. veljače
o.g., Hrvatska pošta je organizirala prezentaciju strateškog modela P.A.R.E. u
sklopu čega su održane i radionice prodajnih vještina, na čiji poziv se odazvao
i Hrvatski sindikat pošte s dva predstavnika (M. Vidaković, Ž. Miljak).
Radionici su nazočili prodajni predstavnici, voditelji prodajnog tima, product
manageri, brand manageri i g. Torben
Valsted izvršni direktor Sektora.
Uvodnim predavanjem, o strateškom
smjeru Hrvatske pošte, pokušao se približiti zamišljeni način aktiviranja u prodaji
usluga, odnosno, kako stvoriti učinkovitu i inovativnu Hrvatsku poštu, komparirajući prijašnje usluge i način rada sa
novim uslugama i načinom rada koji će
se u buduće prakticirati
Jednostavno rečeno, dosadašnji način
rada je okarakteriziran kao „stara cesta”
(spora, dotrajala, nesigurna, itd.), a novim
načinom pristupa izgradio bi se „autoput” koji bi dao veću brzinu i sigurnost.
Imali smo priliku da napokon čujemo
za nove usluge, kao što su transakcijska
pošta, e-paket, izravna pošta. Najveći na-
glasak se stavio na izravnu poštu za koju
se drži da je polučila velike rezultate u
najrazvijenijim zemljama, jer je istraživanje pokazalo da je izravna pošta daleko
najraširenije sredstvo izravnog marketinga s udjelom od gotovo 50% svih investicija.
Drugi i treći dan su bili rezervirani za
radionice prodajnih vještina, a radilo se
po grupama od pet sudionika gdje je
svatko imao priliku predstavljati svoju
grupu, odnosno, prezentirati rad svoje
grupe iz djelokruga zadanih tema.
Predavanja koja su bazirana na teoretskom tipu izlaganja moramo priznati
da su zadovoljila, ali u realnim okolnostima smatramo da se treba težiti približavanju, odnosno na inkorporiranju prodaje u ostale Divizije i segmente Hrvatske
pošte d.d.
Kod svakog posla, pa tako i ovog,
bitan je pristup istom, odnosno ono kako
mi to svojim očima vidimo, pa ako je to
lijepo, dobro, jednom riječju pozitivno,
onda je i uspjeh zagarantiran, a sudeći
po zalaganju i svemu onome što se dalo
vidjeti na ovoj radionici, uspjeha ne bi
smjelo nedostajati, tako da je sama organizacija u startu opravdala svoj čin,
jer su radnici ovog Sektora napokon dobili priliku da se međusobno upoznaju,
razmjene iskustva i mišljenja, te da kroz
edukativnu prezentaciju uspješno improviziraju sami čin prodaje usluga Hrvatske pošte, a vjerujemo da se utrasirao i
put za ovakva periodična okupljanja.
S toga,nije nam namjera izdvajati i
dizati na pijedestale bilo koga od sudionika ove radionice, jer je impozantna brojka od 40-tak sudionika djelovala kao jedna kompaktna cjelina, maštoviti, kreativni,
domišljati, voljni raditi i što je najbitnije
puni entuzijazma, a smisao za zabavu i
druženje pokazali su zajedničkim druženjem u večernjim satima (ples, karaoke).
Iako svjesni toga da je poslodavcu u
interesu izvući maksimum od svakog radnika i da su im korisnici usluga na prvom
mjestu, ono što smo kao sindikat zamje-
Željko Miljak
Glavni povjerenik - Split
rili i iznijeli na ovoj radionici odnosi se na
osnovna sredstva za rad koja se moraju
žurno kupiti, a isto tako se moraju odrediti
i kriteriji nagrađivanja po kojima bi se radnike ovoga Sektora dodatno motiviralo.
Kao zaključak ne bi smo rekli „eppur
si muove” (ipak se kreće), već napokon
se kreće, jer je bilo krajnje vrijeme da se
shvati potpuna opravdanost ovakvog
načina edukacije radnika i suradnje sa
socijalnim partnerima, te se nadamo da
će ovakav trend još dugo potrajati u Hrvatskoj pošti, a sudionicima radionice
želimo da stečena znanja uspješno kapitaliziraju u daljnjem radu.
S toga, prodajni predstavnici i voditelji prodajnog tima „Torbe(n) na ramena
i put pod noge”, osim ako ste u međuvremenu dobili osnovna sredstva za rad
(mobitel, laptop, automobil, itd.), onda
vam želimo ugodno i uspješno „putovanje po novom autoputu” za kojeg se nadamo da neće imati dionice kao što su
Kikovica - Oštrovica i Sveti Rok - Maslenica, kako bi ste bez većih poteškoća stigli
do odredišta, odnosno, željenog cilja.
Pozdrav
Vidaković/Miljak
SINDIKALNI GLASNIK | 3
Mislimo na Vas
Reportaža s kvarnerskih otoka – II. Dio
Rad u kontejneru –
PU Baška 51523
U rano jutro drugoga dana krećemo prema Baškoj, smještenoj
na južnoj strani otoka Krka. Vrijeme se okrenulo i nesmiljena kiša
lije dok dolazimo na otvaranje poštanskog ureda.
U uredu zatičemo dvije kolegice i dvojicu kolega. Počinjemo
razgovor s jednim od njih. To je poštonoša Kazimir Tancavelić, a
drugi je njegov brat Nikola Tancavelić. Kazimir govori: - Već petnaest let sam poštar. Kratko nije. Brat je trinaest u pošti. – zamisli
se dok računa. - Ma ne! Sad je 2009. Od 1993. sam ja u pošti.
Da, šesnaest godina staža je meni, a bratu četrnaest. Prvo sam
radil u Krku, u Šilu, gdje je bila potreba, a onda su me tu stavili i
tu sam ostal. Posle se ukazala potreba za još jednim dostavljačem
pa je brat dobil posao. I evo nas! Sad je dobro. Prije smo jedan
drugoga mijenjali za godišnji. Nije se moglo stići obaviti posao.
Samo su se gomilale hrpetine pošte. Sad nam pošalju zamjenu koja
radi svoj dio terena odnosno rajon onoga kojega trenutno nema i
to je posve drukčije. Jedno vrijeme je čak i šef mijenjao dostavljača.
Međutim, on ne vozi motor pa na kraju moraš i njegovo prevesti i
razdijeliti, jer je razdijelio samo onaj dio rajona kojega je mogao
na noge obići. Na kraju je bilo bolje da ni nisi išao na godišnji.
4 | SINDIKALNI GLASNIK
Po ljeti ne koristimo godišnji, a nama to ni nije posebno interesantno. Kamo god se makneš sve ti je skupo. Budući da ne radimo subotom za vikend stignem ići kamo god ja hoću. - Na pitanje
bavi li se ribolovom odgovara: - Brat ide u ribe a ja idem s motorom. Zaljubljenik sam u motore. Imam sportsku makinu i idem po
moto susretima, posvuda me ima. Malo po vani. – Pokazuje nam
na zidu kartoline što su pristigle iz raznih i dalekih krajeva. Ponosno kaže: - To sam ja slao kad sam bio vani. Sa službenom opremom sam zadovoljan samo kad bi kišna odijela bila malo bolja.
Sad se bilo zaredalo nekoliko nezgodnih dana pa sam se prehladio.
Pošta nam dolazi u devet pa na teren izađemo u deset, a ponekad
zna biti već jedanaest. Prije, dok nije bilo kompjutera mogao si
ostati i do sedam navečer i onda bi se drugi dan razduživao. Sada
je drukčije zbog kolegica koje moraju završiti posao. Zato do četiri
sve obavimo. Uglavnom uspijevamo sve podijeliti u toku dana.
Prije je u ljetnim mjesecima bilo zagušenje s kartolinama pa se
često znalo desit da nam šalterski radnici pomažu razvrstati poštu.
Sad stignemo sami sve to skupa.
Ostavljamo veselu braću i odlazimo do šaltera i počinjemo razgovarati s kolegicom Radojkom Tomašić koja radi kao Operater 2.
- Dečki Vas zovu šefice? - pitamo.
- To je zato što trenutno mijenjam bivšeg šefa Rajka Vlahinića,
on je na godišnjem. Dvadeset godina sam u pošti. Ovdje u Baškoj
dvanaest. Prije sam bila u Bašćanskoj Dragi. Dogodi se da nas je
ljeti premalo. Ne možemo sve stić. Između 9 i 11 dođe dostava,
upiši dostavu, a u to vrijeme i stranke najviše navale. Tada zna biti
vrlo naporno. A zna se to i desiti i po zimi kad dođe vrijeme računa.
Tu smo nas dvoje, kolega Rajko i ja, a ljeti dobijemo još tri kolegice (barem je do sada tako bilo) i onda radimo ujutro tri a popodne
dva djelatnika. Radimo cijeli dan. U zimsko vrijeme radimo sa
strankama do tri. Po ljeti to nije bilo dobro jer smo za subotu koristili dan u tjednu, pa bi šef uskakao na šalter, tako da su opet
dva dana u tjednu bila nepokrivena i samo dvoje radilo je u jutarnjoj
smjeni. To znači da smo samo tri puta tjedno u jutro bili kompletni. Smatram da bi trebali imati više vremena za posvetit se strankama. To nama fali! Imamo puno pozadinskog posla zbog kojeg
ne stignemo kvalitetnije pružiti usluge. Stranka bi trebala biti na
prvom mjestu. Mi stranku rješavamo uz ostalo, kao usput a trebalo bi biti obrnuto. Neke stranke to i primjete. I ovaj prostor ne zadovoljava potrebe naših klijenata. Ovo je kao što vidite montažni
objekt ppostavljen kao privremeno rješenje prije 15-16 godina.
Prostor je zaista skučen - kolegica pokazuje koji su dio prostora
pretvorili u skladišni prostor - a još kad dođu paketi tu se ne može
Mislimo na Vas
normalno kretati. I koliko god slagali prostor uvijek izgleda neuredno. Što se tiče samog posla, radit se mora.
Kolegica Željka Hrast trenutno radi na zamjeni. - U pošti sam
od 1997. Sve ove godine radim po zamjenama, a zadnjih nekoliko
baš su me zahvatila učestala izaslanja. Radila sam svojevremeno
u Puntu u stalnoj postavi a onda sam prebačena u Krk. Ovdje mi
je dosta dobro budući da se izuzetno slažem s kolegicom i kolegama dostavljačima. Dobri su, nema što!
Gdje su sanitarni
čvor i voda? –
PU Draga 51522
Vesela atmosfera u majušnom uredu. Tmurno vrijeme izgleda
ne utječe na kolegicu koja veselo razgovara s očito poznatim strankama. – Odlično sam, vidite i sami! - Kolegica je radoznala kojim
povodom smo došli i do nje. Objašnjavamo joj kako smo iz iz HSP-a
i da radimo reportažu o poštama s Cresa, Lošinja i Krka te da smo
tim povodom došli i do nje. Kolegici je drago što smo našli vremena i svratili u njen mali ured. - Od 7-12 radim na šalteru, onda
imam zaključak i onda idem na dostavu. Sve sama.
Ljudi me vole, ali
ne i psi –
PU Punat 51521
Ružica Manzolin je naša prva sugovornica. Kolegica je operater 2 i trenutno mijenja operatera 1, a do sada ima 26 godina radi
u pošti. -Bila sam nešto i na zamjenama, ali sam ovdje u stalnoj
postavi sve vrijeme. Svi koji radimo u ovom uredu domaći smo. Na pitanje o razlici između zimskog i ljetnog radnog vremena Ružica ističe da ljeti ima posla puno i po našem mišljenju sezonsko
radno vrijeme u ljeti trebalo bi biti produženo. - Mislim da je ured
prekratko otvoren s obzirom na interes korisnika. Samo mjesto
živne puno prije nego što mi pređemo na ljetno radno vrijeme.
Trebalo bi ured ranije otvarati i kasnije zatvarati. Mi imamo samo
srpanj i kolovoz ljetno radno vrijeme i smatram da bismo trebali
produžiti sezonu barem na lipanj i rujan. Ovaj ured ima dva dostavna rajona i jednu širu dostavu. Kolega koji je trenutno na godišnjem i ja najstariji smo u ovom uredu. Inače za nas kažu da smo
relativno mladi poštanski ured. U stalnoj postavi sedam ljudi. - Ružica se osvrće na godine provedene u pošti i rezime njenog iskustva
je povoljan. Sve u svemu zadovoljna je radom u pošti. Pogađala je
Prostor vidite - pokazuje rukom. - Najgore mi je što nema sanitarnog čvora, što nema vode... Ali, bože moj... Petnaest godina
sam u pošti. Isprva sam bila u Baškoj, onda je kolegica koja je tu
bila dala otkaz te sam došla ovamo. Pošto sam ja iz Drage barem
ne moram putovat što je određena prednost. Jest da je teže, moram poštu djelit... Ali opet sam doma i to je nemjerljivo! S druge
strane najgore je radit sa svojim ljudima. Tu se svi izjadaju pa
katkad moraš biti i sudac i advokat, i savjetnik i tješitelj... Moraš
se naoružat s debelim strpljenjem,! A izdržat ćemo valjda do mirovine! Još pet godina! I malo i puno! - Kolegicu brine hoće li nova
organizacija dovesti do zatvaranja ovakvih ureda. Zabrinutost ne
počiva samo u njenim osobnim interesima. Govori i o staračkoj
populaciji koje je sve više i kojoj je sve teže nositi se s godinama,
a prestanak rada pošte u njihovim mjestima doveo bi do još težih
uvjeta života. Malo i jadikovke: - Po ljeti mi je pakao. Ja izlazim
na teren u najveću vrućinu. Kad se s većine rajona poštari vraćaju
ja tek izlazim van.. Ljepo mi je radit s ljudima. Sa strankama ja
nikada nemam problema! – Tako govori kolegica Vesna Mrakovčić
od koje se opraštamo i idemo prema Puntu.
SINDIKALNI GLASNIK | 5
Mislimo na Vas
i završila poštansku školu tako da je već u ranoj mladosti put prema
zapošljavanju u pošti bio trasiran: - Moram priznati da sam s velikim entuzijazmom počela raditi ali se tijekom vremena (više zbog
općeg stanja u državi, a manje zbog stanja u pošti) taj početni
elan podosta ispuhao. No još uvijek živa je nada da će doći i bolja
vremena. Bilo bi lijepo da me dobre promjene zadese dok sam još
tu! Nino, ajde dođi malo! – Ružica zaziva kolegu poštara. Upravo
je na odlasku no rado se odaziva da kaže pokoju riječ. Dok se
Nino sprema Ružica me nudi kavom. Ljudima je očito drago da
smo svratili do njih, a tako je gotovo u svim uredima koje smo tijekom 15 godina obišli radeći reportaže o poštarima na radnim
mjestima. Kolege postupaju kolegijalno bez obzira na ostale vrste
pripadnosti!
godišnjeg malo smo u zaostatku no vidim da je novi voditelj i to
pitanje počeo rješavati pa vjerujem da će i to ići nabolje. Godišnji u
pravilu ne koristimo ljeti već van sezone. Proljeće, jesen uglavnom.
Zdravlje me služi, s ljudima je dobro, ali me psi ne vole! Prije
mjesec i po ugrizao me pas. Prvi put u životu bio sam na bolovanju.
Tri tjedna radi pasa! Tri belgijska ovčara su me napala u dvorištu,
a ja uopće nisam znao da vlasnici imaju pse. Nisu imali nikakvu
oznaku da je tu pas. Kad bolje razmislim dobro sam i prošao.
Moglo je biti puno gore. - Dok Nino odlazi zajahati mokri motor mi
nastavljamo razgovarati s kolegicama.
Ružica veli da je njezina mama radila u poštanskom odmaralištu tako da je tijekom ljeta svakodnevno bila uz poštare na godišnjem odmoru. Kolegice se slažu da je dobro to što su sve domaće,
jer puno je lakše raditi kad poznaješ korisnike. Sada za vrijeme
godišnjih odmora same rade popunu, međusobno se mijenjaju što
je puno bolje nego kad su iz drugih ureda dolazile zamjene. Pozdravljamo se i rastajemo od dragih kolegica, napuštamo gustom
kišom prekriveni Punat.
Pitomi kraj i dobri
ljudi –
PU Krk 51500
Nino Kuljanić naš je sugovornik. Punih 25 godina radi u pošti.
- Idem na terena, rajon je Punat i Stara Baška, 10 kilometara udaljena odavde. - Na pitanje koliko je zadovoljan poslom Nino odgovara: - Da nisam zadovoljan ne bih 25 godina bio u pošti. To je
prvo, ali da zaštitna odjela ne bi mogla biti malo bolja – mogla bi!
Ovo što sada imam ne može valjano zaštiti po ovakvu vremenu u
vožnji na motoru. U radu s ljudima iznimno sam zadovoljan. 25
godina isti rajon i ljudi me znaju kao što i ja u dušu znam svakog.
Volim ja njih i ja sam njima kao pridruženi član obitelji.
U staračkim domaćinstvima priskočim i pomognem kad god
mogu premda to nije u opisu radnog mjesta. Ne možeš biti nečovjek! Svakodnevno si s tim ljudima i znaš kako koji diše, kome je
izuzetno teško pa pokušaš barem malo olakšati opor život. Sve ono
ružno, a toga je uistinu bilo malo, začas se zaboravi! Što se tiče
U centru grada Krka nalazi se poštanski ured. U njemu rade kolegice koje nas dočekuju s osmijehom. Pozdravljamo se i odlazimo
u pozadinsku prostoriju razgovarati s kolegicom Elidom Crnčić.
Ona trenutno mijenja kontrolora. Ne treba puno poticaja i nagovaranja da bi započela: - Posla ima jako puno u ovom uredu. Trenutno
smo još u prilagodbi vezano uz naziv radnih mjesta, ali u biti sve
je ostalo po starom za nas šalteraše. Sada sam operater 2 s 29
godina staža u pošti. Zadnje dvije godine sam u Krku. Prije toga
bilo je čestih izaslanja i rada po cijelom otoku. Prošla sam sve i
svašta, ali sjećanja su uglavnom dobra na proteklo razdoblje. Nekad se više radilo jer nije bilo telefona doma, pa su se telefonski
razgovori u pravilu obavljali u poštanskim uredima. Kad se sjetim
da je samo u jednoj smjeni bilo i više od stotinu telegrama iz ove
perspektive to mi se čini skoro nestvarno. A bilo je tako. Takva su
bila vremena. Tehnološki napredak učinio je puno u smislu usmje-
6 | SINDIKALNI GLASNIK
Mislimo na Vas
renosti poslovanja. Ovdje je deset operatera 2 i jedan radnik kao
operater 1. Uz to četiri si dostavna rajona plus jedan HP Express
koji pokriva cijeli otok. Po ljeti taj posao rade dvojica. Čini mi se
da zbog položaja u centru, koji ima svoje prednosti, dosta gubimo
na prodaji razglednica i telefonskih kartica jer tu su kiosci, T-com,
šetnica… Ovaj prostor je prije bio puno veći a sada su nas prepolovili. Kažu da ćemo prema pilot programu ubrzo biti obnovljeni.
Nadam se da će tome biti tako kako bismo imali još bolje uvjete
za rad u visokofrekventnom turističkom mjestu.
Na katu su iznajmljeni i popunjeni prostori. To čim se dalo u
mogućnost najma odmah je bilo popunjeno. Centar je ovo i to ide.
- Na pitanje kakav je sastav kolektiva Elida odgovara: - Ja i još
jedna kolegica smo najstarije dok su ostale uglavnom mlađe radnice. Kad bi se računao neki prosjek vjerujem da idemo u red
mlađih kolektiva. Godišnje koristimo u dva navrata i to je dosta
dobro organizirano tako da i u samoj sezoni po dvoje mogu otići
na odmor. Prostor nije adekvatno klimatiziran. S pregradnjom prostora ostao je klimatiziran samo korisnički prostor dok ovdje u
pozadini nema klimatizacije i u najvrelijim ljetnim danima postaje
neizdrživo. Nema prozora, nema vrata. Temperatura zna biti i 40
stupnjeva. Nije baš ugodno za rad. Zar ne? Što ćemo? Ali, budući
smo odavde, vruća mediteranska krv podnese i to! Svi se dobro
slažemo i to je vrlo bitno da vam i povremene teškoće ne postanu
teret. Lijepo je biti u ovom kolektivu.
- Dolazi stari poštar Anton Grdinić - Toni. Blage crte lice govore da je naš sljedeći sugovornik drag i dobrodušan čovjek. Čovjek
pred penzijom. –Počeo sam raditi 1.9.1969. godine. To znači da
sam upravo napunio 40 godina radnog staža. Od prvoga dana do
danas u pošti. Cijeli život sam na dostavi. Bilo mi je zanimljivo
raditi s ljudima. Pješak cijeli radni vijek. Nikad na motor. Sve na
noge. Zdravlje me služi. Nemam se na što požaliti. Sad ako bude
mogućnost da odem u stimulativnu mirovinu (razgovor je vođen
prije nego je Toni znao ishod – od 1.1.Toni je u više nego zasluženoj mirovini) otišao bih, a ako ne, onda bih još koju godinu radio.
Do 65. Godine života. Vele mi da sam stavljen na popis za otpremninu i bit će mi drago ako se to realizira. U Rijeci sam bio dostavljač 25 godina. Puno drago mi je bilo radit ovaj posao. Volim
radit s ljudima. Često srećem svoje bivše stranke ili ih viđam po
novinama i srcu mi je milo kad god nekog od njih vidim, čujem…
Sve su to lijepa iskustva i sjećanje na pretežno vesele dane.
Od 2004. godine sam u ovom uredu. Već sam sve upoznao. A
u Rijeci je bila i silna kompa. Neki su već od njih otišli u penziju,
ali se često čujemo i vidimo se povremeno. Koliko znam sad sam
najstariji poštonoša na riječkom području. Ovdje su me dobro prihvatili, ja sam bodul, oni su boduli… Poštuju oni mene i ja njih.
Do sada, svih ovih godina mi je bilo odlično u pošti! To moram
reć! Iako niti jedan dan nije bio ispod 10 kilometara pješačenja.
Po Rijeci sam se navukao po katovima, po zgradama bez liftova…
Na šalterima razdragana lica. –Vi ste došli u pitomi kraj! Ovdje
su vam sve dobri io mirni ljudi. Ovdje su zadovoljni i komunikativni ljudi. Prava sredina! – Mirjana Radivoj nas obasipa veselim riječima. 27 godina u pošti nisu otupile kolegicu. – Sve je jako lijepo
i ugodno je raditi u ovako vedroj sredini. Bez obzira što ventilacija
i klima nisu dobre mi svaki dan privedemo kraju s puno optimizma i u nenarušenim odnosima.
U krčkom uredu osim naših sugovornika rade i Anton Ljutić,
Marijela Butorac, Kristina Volarić, Sandra Mrakovčić, Lucija Kosić, Anita Jurinda, Nina Tomee, Melita Zec, Jacinta Nenadić, Jerko Žic, Anton Mrakovčić, Dubravko Jurešić, Milan Depikolozvane.
Malinska 51511
Pošta Malinska se preuređuje i njen privremeni stacionar je u
hotelu na rubu grada. Kiša je uporna i čini se da prestati neće dok
smo na otoku. Razgovaramo s kolegom poštarom Ivicom Žuvićem
koji se upravo vratio s terena.
Nepovjerenja nema i kolega nam se bez zadrške otvara: – Dugo
već radim ovaj posao i moram priznati da mi se uvukao pod kožu.
Ponekad čovjeku dođe dosta svega, ali to traje samo kratko i kad
sve sumiram dolazim do zaključka da mi je rad u pošti donio više
SINDIKALNI GLASNIK | 7
Mislimo na Vas
nelogično pogotovo što najavljuju i smanjenje broja radnika. Ovdje
smo svi više-manje s podužim stažem u pošti. Nema mladih ljudi.
Kolegica koja je najmlađa ima 13 godina staža. Ona je i zadnja
primana. Poslije nje nitko. U ljeti nam je bilo teško raditi jer ovdje
nema prave klime. Užas! Sve ćemo to preživit! Promet je osjetno
zadovoljstva nego onog drugog. Ponekad nije lako, evo kao sad po
ovom nevremenu biti na otvorenom i uz to obavljati odgovoran
posao i činiti korisnike zadovoljnima. Ova oprema je puna nedostataka i trebalo bi uskoro, jednom zauvijek riješiti i to pitanje koje
nas poštare svakodnevno muči otežavajući nam rad.
pao otkada smo na ovoj lokaciji. Pitanje je hoće li se i vratiti kad
pređemo u preuređeni prostor. Ljudi se brzo naviknu i teško je ih
je ponovno pridobiti. Vidjet ćemo. Tu su dvije banke i Fina. Nismo
mi jedini koji pružamo novčarske usluge. Imamo zamjerku i na čistačicu. Bolje rečeno na organizaciju čišćenja. Jednom dođe u mjesec dana što je zaista malo.
Rad s ljudima uvijek ima dvije strane ogledala. Pozitivna iskustva prevladavaju iako se susrećemo i s psima. Mene su ugrizli
više puta i to nije nimalo ugodno. Kažu da je to rizik posla kojeg
obavljaš. Dobro mi je ovdje i moram naglasiti da je kolektiv jako
dobar, da se izvrsno slažemo i nadopunjujemo što uvelike olakšava i najteže situacije.
Ostavljamo Ivicu i dolazimo među šalterašice. Razgovor koji
dalje teče vodi se u veseloj atmosferi u kojoj svi sudjeluju i zato je
izbjegnuta forma upravnog govora. Razgovor je živ sa stalnim izmjenama govornika i on ide ovako: - U stalnoj postavi ovdje je pet
ljudi na šalteru. Tri poštara. U ovom prostoru smo od travnja i još
ništa službeno ne znamo kad ćemo preći u stalni prostor. - Malo ste
stisnuti ovdje primjećujem. Uz smijeh odgovaraju: - Mi naučeni!
Nama će biti neobično kad se vratimo. Taj prostor nakon preuređenja bi trebao biti strašno velik. Mi bismo bili dolje dok bi na katu
bili poštari. Tako je planirano. Svugdje se smanjuju radni prostori,
a nama se povećava. Vidjet ćemo koliko će to biti dobro. Malo jest
8 | SINDIKALNI GLASNIK
Kako očekivati da prostor bude na razini na kakvoj bi trebao
biti s obzirom kakva smo djelatnost. Od nas se očekuje da uređujemo prostor, čistimo i peremo a da istodobno budemo dolično
odjeveni i uređeni jer radimo sa strankama. U razgovoru, u našoj
zadnjoj postaji obilaska kvarnerskih otoka, sudjelovali su komunikativne: Marica Ljutić, Adelka Drpić, Jelka Kirinčić i Milena
Mance i vozač Milan Depikolozvane.
Tomislav Domović
Mislimo na Vas
KREATIVNA RADIONICA
Podružnica Zagreb
sponzorirala je
zabavno-edukativno
druženje
U organizaciji Sekcije žena Hrvatskog sindikata pošte, a
povodom skorašnjeg Dana žena održana je Kreativna radionica
„Salvetna tehnika“.
Kolega Nikša Pendo iz Dubrovnika javio
nam se s novom pjesmom. Nikša je do sada
objavio dvije zbirke poezije.
DOLAZAK PREDSJEDNIKA
Iako smo u organizaciju radionice krenuli skromno očekujući da će nam se pridružiti dvadesetak članica, iznenadio nas je
veliki interes žena koje su se odazvale u želji da nauče nešto
novo i korisno.
U Branimirovoj smo koristili prostor sindikalne dvorane za
prvu radionicu koja je održana u veseloj atmosferi 24.02.2010.
i zbog izuzetnog zanimanja dogovoreni su termini za održavanje još dva kreativna druženja.
Zahvaljujemo se svim ženama koje su provele s nama
ugodno popodne, sponzoru Hrvatskom sindikatu pošte – Podružnici Zagreb, a svim ženama želimo sretan 8. ožujak, Međunarodni dan žena!
Maja Fleger
Poziv na izlet
Podružnica Zagreb organizira za sve članove HSP-a
višednevni izlet u Amsterdam. Izlet će trajati od 13. do
18 travnja 2010. godine. Cijena izleta je 3.170,00 kn,
plativo u 12 mjesečnih rata. Svi zainteresirani mogu se
prijaviti Maji Fleger do kraja ožujka.
Podiže dijete prema suncu. Smije mu se.
Dijete šuti.
Predsjednik ili car. Car ili knez.
On je još jedan što diže dijete u zrak.
Nevinost djetešca prepoznaje ga.Ono
vidi carevo novo ruho.
Kamere snimaju. Njegov osmjeh
veći od panoramskog kadra.
Narod kliče. Svijest u postocima
uvijek voli predsjednika.
Služba sigurnosti motri. Važe
i precizno određuje seizmička kretanja mase.
Oni su opasni. Mobilne veze, slušalice u ušima:
umnažaju ih u stookog Argusa.
Govor-pljesak. Govor-pljesak
Kao listanje starih novina. On će
sa trga na svečani ručak.
Djeca će nazad u školu. Dva sata
bez nastave su radost.
Policija zaustavlja promet. Kilometrima prazni se cesta.
Kolona izdvojena poput Plutona orbitalno huji Konavlima.
Stotinu i dvadeset kilometara na sat.
Njihova plava i crvena svjetla skeniraju šume.
Stabla kraj puta osjećaju kako se bespotrebno kidaju
arci praznog papira. Ptice su pobjegle.
Predsjednik je otišao.
Mediji kliču. Narod priča. Priroda šuti.
SINDIKALNI GLASNIK | 9
Regije
„Broj usluga je u padu!”, „Pošiljaka je sve manje!”, „Smanjiti ćemo
broj dostavnih rajona!”, „Korigiraju
se osnovne postave radnika u uredima, zbog smanjenja broja usluga!”.
???? Ovakve i slične izjave, česte su
u HP. Tko je kriv?
Novim Pravilnikom o unutarnjem
ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u HP d.d., opisom poslova radnog
mjesta, propisani su poslovi svakog
radnog mjesta. Kome je propisana
briga o ugovaranju novih poslova?
Našem managementu!! Imaju li poštari, operateri, vozači, voditelji područja ikakvih mogućnosti za pronalaženjem i ugovaranjem novih
poslova? Baš i ne, osim u svojim
privatnim kontaktima, a to rade u
svome i interesu svoga poduzeća.
Mario Vrček
Regionalni povjerenik - Slavonija
Projekt Hrvatske pošte i Hrvatske poštanske banke zastao je u
svome provođenju, kažu trenutno.
Uredi na području bivšeg SP Osijek
obuhvaćeni time projektom posluju
i dalje, ali kako!? Možemo li mi,
HP-a biti zadovoljni? Kažu naši manageri da možemo!
No, što se dogodilo sa poštanskim poslovanjem, recimo na uredu
31000 Osijek? Korisnici usluga novčanog poslovanja koji imaju mogućnost, a nezadovoljni su brzinom
obavljanja transakcija na šalterima
HPB-e, „pobjegli” su sa toga ureda
na druge. Naravno da brzina obavljanja transakcija nije sporna zbog
kvalitete radnika, već zbog nekvalitetnog programa, aplikacije koju naši
kolege koriste. Ok, posao poštanskog
Tko je kriv?
Nažalost, upravo se na njima sve lomi! Kada opadne
broj usluga, naši manageri odmah predlažu smanjenje
broja radnika. Porast broja usluga, dakako ne vodi i povećanju broja radnika, a trebao bi. No, nije li to začarani
krug? Smanjenje broja radnika dovodi i do povećanog opterećenja preostalih radnika. Isto može dovesti do smanjenja kvalitete usluga. Koliko znam, ideja vodilja nove
organizacije bijaše okretanje prema korisnicima naših
usluga. Hajde da ne budem negativan, ali sada me već
zanima kako ćemo se smanjenjem broja radnika okrenuti
korisnicima!?
Ured sa svojim dostavnim područjem, a radi se o uredu 32000 Vukovar, što se tiče okretanja korisnicima mogao bi, nažalost postati primjer kako ne treba. Naime, na
području grada Vukovara, Hrvatska pošta još uvijek nema
konkurencije. Hvala Bogu tako je.
Poštari navedenoga ureda znači vuku sav teret i ulažu
najveće napore kako bi tako i ostalo. No, naši manageri i
njihovi bajni izračuni došli su do zaključka kako je poštara za to područje previše!? Formula i izračun je, bar tako
kažu, pokazao da poštari nisu iskorišteni dovoljno iliti da
ih plaćamo za nerad!!
Upitah po čijem je to izračunu i dobih odgovor, no ne
i onaj da se izračun prezentira. Papir je papir i trpi svašta,
pa čak i to da se njime briše tur! No, stvarnost je slijedeća. Poštarima je u interesu zadržati posao, u interesu im
je dobrobit ove naše pošte, pa se trude postojeće stanje i
zadovoljstvo korisnika uslugom Hrvatske pošte zadržati i
povećati. Naravno, sve to ide preko njihovih leđa. Koji
interes imaju naši manageri?
10 | SINDIKALNI GLASNIK
poslovanja ostao je opet u našoj kući, no opet nezadovoljan korisnik! A radnik? I radnici su nezadovoljni! Opet će
se neki lumen sjetiti i izvući iz naftalina neku formulu, a
ne daj Bože i smisliti novu, koja će utvrditi u uredu nepotreban broj radnika.
Trebam li ovom prigodom govoriti o stanju sa trgovačkom robom, o ponudi u uredima, o marketingu? I to je
jedna od stvari na koju se stavlja poseban naglasak, no
rezultata nema! Naši radnici u uredima diljem lijepe naše
godinama su ulagali napor kako bi privukli što više korisnika i stvorili im naviku kupovanja bonova, cigareta i koječega u poštanskim uredima.
Zbog otkazivanja ugovora, ukidanja depo-a i još ponekih čudnih poteza, uredi su osiromašeni u ponudi. Planira se opremanje ureda sa tipskim policama, no ne znam
što ćemo na njih postaviti!?
Sad se ja pitam, jesu li ovi i drugi primjeri koje sam
naveo, primjeri kako se okreće korisniku? Ne sumnjajući
u kvalitetu naših managera, napomenuo bih samo slijedeće! Izgubili smo već puno i previše korisnika. Način na
koji tjeramo dalje vodi samo u jednom smjeru, a taj je :
smanjenje broja radnika = s ve ne zadovoljniji korisnici
= smanjenje broja usluga = zatvaranje ureda = NEPOTREBAN BROJ MANAGERA !!
Vaš Lega
Savjeti
ORGANIZACIJSKA PSIHOLOGIJA
Na tom svijetu stalna samo
mijena jest...
Većina radnih organizacija, a posebno
onih proizvodnih, sve oštrije se suočava s
dinamičnim i neizvjesnim okolnostima
djelovanja, sve ubrzanijim tehnološkim
promjenama i rastućom konkurencijom
na tržištu, od globalnog do lokalnog. Središnje pitanje „uspjeti ili ne uspjeti?” potiče izuzetan interes za teoretska i praktična pitanja u istraživanju inovacija u
proizvodnji. Da bi preživjele i dalje se razvijale radne organizacije prinuđene su na
prilagodbu neizbježnim promjenama na
tehnološkom, ekonomskom, političkom,
sociokulturološkom planu. Te promjene
podrazumijevaju nešto drugo od povremenih „retuširanja” postojećih modela
funkcioniranja. One pretpostavljaju sveobuhvatni, strukturno novi zahvat u cjelokupnost organizacije.
Opisi tih promjena rastežu se od širokih i neodređenih generalizacija do sasvim
određenih, visokospecijaliziranih tehničkih inovacija. Neke se odnose na novine
u domeni produkata, proiizvodnih jedinica, dok su druge usmjerene na promjene
u proizvodnom procesu. Definicijama se
uglavnom nastoje obuhvatiti različiti pristupi pojmu inovacije, govori se o njenom
namjernom, smišljenom uvođenju, o novom poimanju uloga, grupe, organizacije,
o idejama, procesima, produktima, proceduri. Govori se o njoj kao relevantnoj jedinici prilagodbe, kreiranoj sa svrhom unapređenje dobroti pojedinca, grupe, organizacije,
šire zajednice.
S obzirom na osnovna pitanja kojima
se bave, istraživanja organizacijskih promjena usmjerena su u tri područja. Prva
grupa nastoji istražiti činitelje koji olakšavaju ili otežavaju produkciju, primjenu i
usvajanje promjena. Druga se bavi pitanjima prirode inovacijskog procesa i mogućim načinima upravljanja njima. Trećoj
grupi istraživanja zajednički je problem
ispitati razlike među tipovima inovacija.
Najopsežniji dio čine istraživanja prve kategorije. Tu se kao najčešće grupe činitelji
mažu ili odmažu procese organizacijskih
promjena otkrivaju:
– ljudi
– strukture
– organizacijsko okruženje
– organizacijska klima i kultura
Ljudi su skloni praksi zadržavanja starog i poznatog, pa čak i kad to nije najbolje za njih. Odgovara im relativna sigurnost
i udobnost statusa quo. Novine remete
postojeću ravnotežu, zahtjevaju dodatni
napor prilagodbe i toleranciju frustracije
zbog osjećeja nesigurnosti kojeg promjena
nosi sa sobom. Otpor prema promjenama
može se ispoljavati u vidu smanjene produktivnosti, povlačenja u sebe, zahtjeva za
premještajem, kronične napetosti i konflikata (koji se prenose izvan radne sredine), kritiziranja rukovodstva i politike organizacije, iznalaženja brojnih razloga
zbog kojih promjene ne mogu uspjeti.
Proces čovjekove prilagodbe na malo
značajniju promjenu uglavnom slijedi redosljed koji se može predvidjeti. Nakon
spomenute faze straha od nepoznatog i
otpora koji iz toga proizlazi (a koji se ispoljava kao više ili manje vidljivi pokušaji
izbjegavanja ili negiranja pretstojećih promjena) osoba prihvaća neizbježno, slagao se s time ili ne. Slijedi faza uspostavljanja novih odnosa, kontakata, koji se
sobom nosi konflikte, sudar s novim.
U pogledu prihvaćanja novina ljudi se
uglavnom dijele u tri kategorije. Prilagodljivi uviđaju vrijednost promjene za organizaciju, nastoje razumijeti i prihvatiti ciljeve inovacije, te ju doživljavaju kao izazov,
brže se prilagode promjeni i uz dobro
vodstvo ostaju dobri, motivirani i produktivni radnici.
Sporije prilagodljivi, kojih je u pravilu
naviše, promjenu doživljavaju kao frustraciju, koju nakon određenog vremena prevladaju i uključuju se u proces prilagodbe.
Neprilagodljivi pružaju trajni otpor, prikriven ili manifestan, izbjegavaju i ”sabotiraju” posao, agrsivni su i ispoljavaju razne oblike nezadovoljstva zbog promjena
uvedenih protiv njihove volje. Oni pretstavljaju trajnu kočnicu uvođenju promjena.
Tehničke i organizacijske promjene djeluju i na međuljudske odnose, na dinamiku grupe. Pojedinci i grupe se separiraju,
suprostavljaju jedni drugima, pronalaze
zajedničke neprijatelje (rukovodstvo, vladu, oporbu, ministrarstvo...). Razvijaju se
negativni sustavi vrijednosti i neprijateljsko ponašanje, pri čemu se pripadnici pojedinih grupa još uzajamno podržavaju.
Uvođenje promjena može ugroziti položaj i status pojedinaca i grupe ili oni to
tako doživljavaju), ali reorganizira i međusobne odnose moži unutar organizacije.
Međutim, proces prilagodbe tj. uspostavljanja novih odnosa i načina funkcioniranja teče dalje, praćen paralelnim procesom asimilacije, čime se pretapaju razlike
između starog i novog, učvršćuje se funkcioniranje novih odnosa osiguravajući tako
trajnost nove tvorevine. Upravo poznavanje prirode i tijeka procesa promjena kako
je ukratko navedeno pruža mogućnost
odgovarajuće pripreme kako bi se cijela
stvar odvijala što brže i bezbolnije. Prihvaćanje promjena olakšano je i „popuštanjem” klasične piramidalne strukture moći
i upravljanja i uvođenjem mrežne organizacije. To je sustav manjih funkcionalnih
skupina i timova s kompetencijom kreiranja promjena „iznutra” i „odozdo”, čime
one postaju fleksibilnije i prihvatljivije od
onih nametnitih „odozgo”.
Poznajući psihologiju otpora na promjene mogu se smišljeno provoditi akcije
koje ga smanjuju, odnosno koje potiču
uspostavljanje novih, poželjnih odnosa.
Prema istraživanjima u Hrvatskoj u tom
smislu najprihvatljivije su aktivnosti poput: promjene koncepta ljudskih potencijala, osiguravanje kontinuiteta profesionalnog razvoja, sudjelovanja zaposlenih
u što širem dijapazonu funkcioniranja organizacije, redizajniranja radnih mjesta i
novih organizacijskih oblika, fleksibilne
uloge rukovoditelja kao moderatora, preispitivanja sustava motivacije, naglaska
na kreativnosti.
Za promjene koje bi trebale biti značajne i trajne potreno je da su dobro promišljene (u smislu gore navedenih ali i mnogih drugih činjenica), i da su sustavne (tj.
Da obuhvaćaju čitav organizam organizacije a ne samo na njegove dijelove i razine).
Njihovo uvođenje iziskuje vrijeme, kako u
pripremi tako i u provedbi, te kompetentne ljude s nužnim sposobnostima, znanjima i osobinama ličnosti, koji će uspješno
upravljati njihovim uvođenjem. Među njima je jedna od bitnih sposobnost uspješnog rješavanja konflikata koji neizbježno
prate svaku značajniju promjenu.
prof. psih. Mira Miškulin
SINDIKALNI GLASNIK | 11
Savjeti i reagiranja
Novi Zakon
o radu
Uvod u čitanje temeljnog
dokumenta za sve radnike
Hrvatski sabor je dana 04. prosinca
2009. godine donio novi Zakon o radu (u
daljnjem tekstu: ZR), a koji je stupio na
snagu dana 01. siječnja 2010. godine.
Danom njegova stupanja na snagu prestao je važiti stari Zakon o radu, a dana 31.
svibnja 2010. godine prestaje važiti Zakon o evidencijama u oblasti rada (ministar nadležan za poslove rada u roku od 6
mjeseci od dana stupanja na snagu novog
ZR-a dužan je donijeti pravilnik kojim će
biti uređen sadržaj i način vođenja evidencija o zaposlenim radnicima). Također, za
napomenuti je da novi ZR predviđa samo
privremeno (do dana pristupanja RH u
EU) važenje odredbi o radnoj knjižici.
Obzirom da je novi ZR u primjeni tek
nepuna tri mjeseca, autor ovog teksta
nije u mogućnosti kritički ga analizirati i
dati svoj sud o njegovim bitnim značajkama. U ovom kratkom vremenu njegove
primjene po prirodi stvari nije još stvorena sudska praksa, niti su znanost i struka
dali odgovarajuću kritiku. Međutim, Zakon
o radu nije toliko izmijenjen da se radi
tumačenja njegovih odredbi ne bi mogla
pametno iskoristiti ranija sudska praksa i
dana pravna tumačenja. Novi ZR izmijenio je skoro pa polovicu starog Zakona o
radu, a jedan od glavnih razloga njegova
donošenja je bio usklađivanje hrvatskog
zakonodavstva s pravnom stečevinom EU.
Radi navedenog, novi ZR sadrži odredbe
o europskoj radničkoj participaciji (dodano
oko 60 članaka), pa je samim time novi
ZR obujmom narastao u odnosu na stari.
Za potrebe ovog kratkog osvrta ukratko ću pobrojati neke od instituta novog
ZR-a, a koji su mijenjani u odnosu na stari
zakon te u odnosu na koje su se pojavila
određena pitanja odnosno dvojbe oko njihove promjene u praksi: ugovor o radu na
određeno vrijeme, raspored radnog vremena (tzv. „mala preraspodjela” radnog
vremena), preraspodjela radnog vremena,
noćni rad, dnevni i tjedni odmor, najkraće
trajanje godišnjeg odmora, naknada za neiskorišteni godišnji odmor, program zbrinjavanja viška radnika itd.
Radi navedenog, autor ovog teksta će
u sljedećim brojevima Sindikalnog glasnika
ukratko iznijeti i osvrnuti se na najvažnije
izmjene starog Zakona o radu, a u skladu
s potrebama i mogućnostima sindikalnog
glasila.
Tomislav Kelemen dipl. iur.
12 | SINDIKALNI GLASNIK
Isprika
Dugo sam razmišljao što učiniti, kako se postaviti prema žučnom izljevu povrijeđene
kolegice. Na kraju sam odlučio biti kratak i jasan iako u „demant” nudi poprilično safta
za jednu dobru opservaciju što bih kao obični novinar mogao itekako iskoristiti. Jedino
zbog čega se moram i želim ispričati jest sporna rečenica objavljena ispod fotografije
PU 51550. Istina je da pogrdnih riječi nije bilo što je razvidno iz mog teksta u kojem
nema spomena o bilo čemu sličnom pa ovim putem izražavam iskreno žaljenje ako je
nenamjerni urednički propust uzrokovao ljutnju kolegica i kolega iz PU 51550. Zaista
nas nitko nije (doslovce) izbacio već smo kao kulturni svijet koji zna prepoznati gdje
nije dobrodošao sami napustili službene prostorije. O ostalom ne bih!
Tomislav Domović
Mali Lošinj, 23.12.2009.
Predmet: Demanti na članak iz sindikalnog glasnika HSP broj 107 od novinara Tomislava
Domovića i zahtjev za javnu ispriku istog
Poštovana gospođo Dumbović,
pišem Vam veoma ogorčena napisom Vašeg novinara Tomislava Domovića u glasilu
vašeg sindikata broj 107 za studeni-prosinac 2009. godine, o događanjima u poštanskom
uredu 51550 Mali Lošinj.
Gospodin Domović, kojem ime saznajem tek u početku članka došao je 05.11.2009.
kako sam piše u pratnji još dvojice vaših povjerenika u poštanski ured 51550 Mali Lošinj oko
12 sati kada je nama najveća gužva u poslu pošto dnevnu otpremu zaključaka imamo u 13
sati. Ušli su na stražnji ulaz u PU i rekli „Dobar dan, mi smo iz sindikata”. Ja sam ih pitala iz
kojeg sindikata, na što su oni odgovorili da su iz HSP-a i da bi malo razgovarali s radnicima
za sindikalne novine. Nisu se predstavili niti ikome pružili ruku, tako da smo njihova imena
saznali tek iz članka. Rekla sam im da mi trenutačno imamo jako puno posla što su mogli i
sami vidjeti, jer je šalter bio pun korisnika, a mi u pozadini u papirima i kompjuterima, ali da
izvole razgovarati ako to radnici žele ili mogu od posla. Što se mene osobno tiče ja se nisam
htjela slikati, niti razgovarati za vaš list, što je moje ustavno pravo kao građanina ove zemlje, a da razloge za to ne moram navoditi nikome. Vama mogu reći da je glavni razlog bio jer
sam imala jako puno posla koji ja jako ozbiljno shvaćam i nastojim ga obaviti što kvalitetnije i na zadovoljstvo naših korisnika kao i vrlo nazovimo to “napasan” stav vašeg novinara,
koji je izgleda očekivao da ja ostavim sav svoj posao kojega imam i previše i da se posvetim
isključivo njemu. Osobno razumijem da gospodin Domović shvaća sebe i svoj posao vrlo ozbiljno, ali onda neka dopusti i meni da ja svoj posao obavljam na miru, pogotovo kada vidi da
ga imam i previše. Kao drugo gospodinu Domoviću nisam zabranjivala (što ne bih ni mogla)
da razgovara s bilo kojim radnikom u PU, kao ni što nisam radnicima zabranjivala da razgovaraju s njim, što isto tako ne bih imala pravo. Treće i najgore što je gospodin Domović
napisao, citiram „odavde smo bili istjerani uz gomilu pogrdnih tiječi....”, što je potpuna neistina, jer niti ja niti itko od radnika im nije uputio niti jednu jedinu pogrdnu riječ, niti smo ih
od bilo kuda tjerali. Upravo suprotno, oni su nama u najvećem poslu smetali umjesto da su
kao pravi sindikalisti to primjetili i o tome nešto napisali, oni su se, a posebno Vaš novinar
ponijeli kao umišljene veličine, jer im po njihovom mišljenju ne poklanjam dovoljno pažnje
i napisali gomilu neistina o meni, ali i o radnicima u pošti 51550 Mali Lošinj. iz članka se
može shvatiti da je Operater 1, tj. ja terorista koji radnicima ne da razgovarati s Vašim novinarima, koji pogrdnim riječima tjera Vaše novinare iz poštanskog ureda, što je vrlo ružna
i opasna neistina kako za mene, tako i za vas, jer time navodi sve članove RSRRH (čiji sam
i ja član) da pomisle da će i o njima tako pisati jer su članovi drugog sindikata i ne obrate
im dovoljno pažnje koju oni misle da zaslužuju, bez obzira što i koliko u tom trenutku rade.
Ja sam mislila da je sindikat tu da zaštiti radnike (da i Operater 1 je samo radnik i ništa
više ni manje) od poslodavca, a ne da ga šikanira i piše neistine o njemu.
Stoga zahtjevam od vašeg novinara javnu ispriku i to u istim novinama u kojima je
napisao sve ono što je napisao meni. Ukoliko to ne učini obratiću se svom sindikatu koji mi
je obećao objaviti moju stranu priče, a i biću prisiljena što je više nego žalosno obratiti se
poslodavcu da me zaštiti od Vašeg sindikata. Nadam se da do toga neće morati doći zbog
povrijeđene taštine jednog običnog novinara, koji je uvrijeđen jer mu nisam mogla obratiti
dovoljno pažnje kakvu on misli da zaslužuje. Neka se ne uvrijedi na izraz „običan novinar”,
jer i ja sam samo običan radnik, kojeg na žalost napada sindikat koji bi ga trebao štititi bez
obzira na sindikalnu pripadnost.
Ovaj dopis šaljem još i gđi Marijani Miličević, direktorici divizije „Mreža” i u RSRRH,
kao što vidite na završetku ovog dopisa, a spremna sam i na druge korake ukoliko mi se
gospodin Domović javno ne ispriča.
U nadi da ćemo ovaj slučaj riješiti na obostrano zadovoljstvo,
s štovanjem,
Vaša Jasna Egersdorfer - Kobilarov
Druženja
TRADICIONALNI IZLETNIČKI ADVENT PODRUŽNICE ZAGREB
Davore, sakrili smo ti se iza
katedrale
I ove smo godine u predbožićnu subotu poveli veselo društvo iz Podružnice Zagreb u Beč na Weihnachtsmarkt iliti Božićni sajam. Poučeni iskustvom prijašnjih
godina, zaključili smo da nam jedan dan
boravka na sajmu nije dosta, pa smo odlučili produžiti božićnu čaroliju na još jedan dan i to u Bratislavi.
Dobro uhodana ekipa putnika s ponekim novim članom (koji nakon ovog iskustva sigurno postaju stalni članovi turističke ekipe HSP-a) dobro se zabavila
razgledavajući bečke znamenitosti, kupujući na Christkindlmarktu pred Gradskom
vijećnicom te pustošeći trgovine u samom
centru Beča. Uglavnom smo kupovali zimske „dodatke” (kape, šalove i rukavice) jer
je bilo tako hladno da nismo mogli disati.
Bilo je dovoljno vremena za posjet pokojem
muzeju, kavani, slastičarnici te za ugodno druženje s kolegama.
Beč je u to doba godine prepun turista, pa smo u toj gužvi pred katedralom
uspjeli izgubiti kolegu Davora koji nam je,
nakon sretnog povratka k matičnom jatu,
tvrdio da je bio siguran da smo se mi njemu sakrili.
Do povratka u Zagreb, Davor je bio pod
„prismotrom”; imao je „anđela čuvara” i
više nije bilo šanse da se izgubi!
Prenoćili smo u četrdesetak kilometara
udaljenoj Bratislavi, u prekrasnom novom
hotelu. Najveći problem bio je smjestiti
cure po sobama. Neke su htjele biti Darkove cimerice (za neupućene, Darko je bio
naš vodič), pa sam morala iskoristiti svoj
autoritet (ha, ha) i objasniti im da se svi
takvi aranžmani s vodičem dodatno plaćaju; cure su se u konačnici ipak odlučile za
šoping pa smo problem riješili bez suza.
Bratislava, glavni grad Slovačke, slatki
je mali gradić s bogatom prošlošću. Mudri
gradski oci žele što prije razviti turizam,
pa je jedan od mamaca za dolazak u grad
i Božićni sajam. Daleko skromniji od Bečkog, ipak ima svoje draži.
Na kulturu glavnog grada Slovačke
utjecalo je višestoljetno multietničko okruženje u kojem su se miješale slovačka,
njemačka, mađarska, češka i židovska kul-
tura, tako da je zgodno prošetati ulicama
grada i pogledati katedralu sv. Martina,
Bratislavski hrad (dvorac), Mihaelov toranj, predsjedničku palaču, kazalište...
U Bratislavi smo obišli sve pivnice, kafiće i birtije, jer smo, naravno, stalno bili
žedni i gladni. Nije se nitko izgubio, dobro smo se zabavili, novce potrošili i nakon dva dana sretno se vratili u Zagreb.
Bez obzira na sve kružne tokove koje
smo prošli, na hladnoću i „izgubljene ovčice”, nismo se veselili povratku; htjeli smo
produžiti naše ugodno druženje. U busu
je pao dogovor za slijedeći izlet koji će,
sigurna sam, biti još bolji nego ovaj.
Ekipo, spremajte putovnice, idemo u
Sarajevo!
Maja Fleger
SINDIKALNI GLASNIK | 13
Druženja
„Želio sam
biti heroj...”
U zasluženu mirovinu ispratili smo našu dugogodišnju povjerenicu Gordanu Kostanjevečki. Članovi
sindikata s predsjednicom Jadrankom Dumbović i
predsjednikom Podružnice Zagreb Davorom Kršićem
na čelu, a u društvu Gordaninih kolega okupili su se
na ugodnom druženju kako bi odali priznanje osobi
koja iza sebe ostavlja neizbrisiv trag u kolektivu poštanskog ureda gdje je zadnjih godina radila kao vodi-
Ispraćaj
Gordane Kostanjevečki
Snimio: Ivica Pavlović Ico
Snimio: Ivica Pavlović Ico
teljica, a i u zagrebačkoj podružnici Hrvatskog sindikata pošte u kojoj je bila uvijek aktivna članica Glavnog povjereništva. Na radnom mjestu principijelna i vrijedna, kolegijalna;
u sindikatu agilna, pravedna i dosljedna, Gordana je izraziti primjer kakav čovjek treba
biti na radnom mjestu i kakve ga kvalitete trebaju resiti ukoliko se upušta u sindikalni rad.
Premda će nam Gordana nedostajati vjerujemo da će se iz garde mladih, nadolazećih
sindikalista iskristalizirati dostojna zamjena koja će djelovati na tragu njezine širine i
sveprisutnosti, prvenstveno okrenutosti prema čovjeku s razvijenim osjećajem za pravdu
i brigu za svakog člana. Gordani želimo puno zdravlja i lijepe umirovljeničke dane! (T.D.)
Dugogodišnji poštar Atijas Leon priredio je oproštaj povodom odlaska u
mirovinu za kolegice i kolege iz PU 10314 Križ.
14 | SINDIKALNI GLASNIK
Tijekom prosinca prošle godine u Puli
je održan 21. tradicionalni malonogometni turnir „Moja Ulica, Moja Ekipa”. U tih
20 godina postojanja, ovaj malonogometni spektakl, drugi po veličini u Hrvatskoj, nakon zagrebačke Kutije Šibica,
okupio je rekordan broj momčadi sudionika.
Među 119 prijavljenih momčadi, u
bitku za „Heroje Ulice” i ove godine odvažno se uključila i momčad pulskih Poštara. Nakon nekoliko godina u kojima su
„poštari” bili samo prolaznici na turniru,
rezultati iz 2008 dali su naslutiti kako će
u budućnosti biti važan djelić ovog takmičenja, a to su potvrdili i ove godine.
Istina, nisu se poštari domogli završnog vikenda turnira niti ove godine, međutim, kada su se pulskom dvoranom Doma
Sportova „Mate Parlov”, u prvom kolu turnira razvile žute zastave Poštara, mlađahni pulski „brazilci” iz ekipe „Gremia”
znali su da ih čeka težak posao. Mlada
poletna momčad „Gremia”, iako je uspješno anulirala jednu prednost „poštara”
izjednačivši na 1:1, nije mogla ništa učiniti nakon što im je Neven Pamić uručio
završni paket za 2:1, veliko slavlje navijača i ulazak „poštara” u drugo kolo.
No, ipak, dalje od toga nije moglo. U
susretu drugog kola previsoka prepreka za
„poštare” pokazala se momčad EL STIL
Elektromaterijala iz Pule, i sa porazom od
2:0 „poštari” su završili svoj ovogodišnji
nastup.
Do slijedeće godine i ostvarenja poštarskog sna uz stihove…, uvijek sam želio… biti heroj……
Na slici: članovi sindikata. Oni koji nisu
članovi sindikata nisu se htjeli slikati
Sport
Turnir u organizaciji ŠRD
Pošta Zagreb
Dvadesetog prosinca 2009. godine održan je Novogodišnji malonogometni turnir u organizaciji Športsko rekreacijskog društva
Pošta Zagreb, na terenima ŠRC Šalata u pavilonu 1 Zagrebačkog velesajma. Te nedjelje vladala je hladnoća koja rijetko rashladi zagrepčane, a snijeg koji je padao dan prije obilno prekrio
zagrebačke ulice u količini koja više priliči Delnicama ili Gospiću, nego li metropoli.
Turniru se odazvalo 9 momčadi, ABC Dubrava, MPI, Otpisani,
Siget, Stare legende, Susedgrad, Valeur declaree, Veterani i Vozni park. U prvom dijelu natjecanja momčadi su se borile u skupinama za ulazak u završnicu turnira. U prvoj skupini zabilježen su
slijedeći rezultati, Susdgrad – Vozni park, 6:0, Vozni Park – ABC
Dubrva, 1:2, ABC Dubrva – Susedgrad, 0:2, zatim u drugoj skupini MPI – Stare legende, 0:1, Stare legende – Veterani, 0:1,
Veterani – MPI, 0:2 i u posljednjoj skupini Otpisani – Valeur declaree, 0:2, Valeur declaree – Siget, 7:0 i Siget – Otpisani 3:1.
Snimio: Ivica Pavlović Ico
Snimio: Ivica Pavlović Ico
U polufinale su se plasirali Susedgrad, Veterani, Valeur declaree i Stare legende kao najbolja drugoplasirana momčad, te su
ostvarili slijedeće rezultate, Susedgrad – Veterani, 7:2 i Stare
legende – Valeur declaree, 1:8. U borbi za treće mjesto veterani
su pobijedili Stare legende rezultatom 4:0, dok je turnir osvojila
momčad Valeur declaree pobijedivši momčad Susedgrad nakon boljeg izvođenja kaznenih udaraca. U regularnom vremenu
utakmica je završila neriješeno 4:4.
Nakon natjecateljskog dijela, pehare i
nagrade najuspješnijim momčadima, kao
i najboljem strijelu turnira g. Saši Leškoviću, podijelili su g. Ivan Plazanić i g. Davor
Kršić. Nakon toga je za natjecatelje upriličen skromni domjenak. Iako je turnir odigran
po izuzetno hladnom vremenu, nadamo
se da to neće umanjiti želju malonogometnih momčadi da se prijave na slijedeći
turnir u još većem broju.
PeR
Momčad HSP-a na
jakom novogodišnjem turniru
U Svetom Ivanu Zelini sad već tradicionalno održava se jaki malonogometni
turnir na kojemu je ove godine nastupila
zagrebačka momčad poštara u dresovima HSP-a. Momčad u miješanom sastavu startala je s porazom da bi u repasažu
uvjerljivo izborila pravo na ostanak u turniru. U drugom kolu dečki su uvjerljivo
pobijedili i tu je bio kraj nadanjima i ambicijama.
Ekipa se nije osramotila već je dostojno parirala i vjerujemo da bi njihov doseg
bio puno veći da su mogli igrati u punom
sastavu koji je inače već godinama jedan
od ponajboljih poštanskih sastava.
(T.D.)
SINDIKALNI GLASNIK | 15
e vale
Stanko oproštaj - u zagrljaju Plav
Gordana oproštaj - s kolegicama
iz Podružnice
jih suradnika
Slaven oproštaj - stisak dugogodišn
Snimio: Ivica Pavlović
Ico
Pobjednici Božićnog tur
nira
Stanko oproštaj - razdra
gana cimerica
i
Slaven i Stanko oproštaj - pošta
pa
sku
t
ope
e
telekomunikacij
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
2 148 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content