close

Enter

Log in using OpenID

behar 97

embedDownload
^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA
GODINA XIX
2010.
BROJ 97
CIJENA 40 KN
BEHAR
z
z
z
z
Najljep{e orijentalne pri~e
™ Indijske ™ Afganistanske ™ Perzijske ™ Arapske ™ Turske ™ Sefardske ™ Bo{nja~ke
Ilustrirala Melita Kraus
BEHAR
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za
kulturu i dru{tvena pitanja
[email protected]
Nakladnik:
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
PREPOROD
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI]
Izvr{ni urednik:
Filip Mursel BEGOVI]
Uredni{tvo:
Ibrahim KAJAN, Senad NANI], Ervin JAHI],
Sena KULENOVI], Azra [email protected]] NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju
Adresa:
BEHAR
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: [email protected]
[email protected]
web: www.kdbhpreporod.hr
™ Indijske ™ Afganistanske
™ Perzijske ™ Arapske
™ Turske ™ Sefardske ™ Bo{nja~ke
Ilustrirala Melita Kraus
Sead Begovi}
Ostvarenje tzv. dje~jih `elja:
O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e
Rije~ urednika
3
Filip Mursel Begovi}
Erotika neuta`ene ljubavne ~e`nje
Predgovor
4
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godi{nja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godi{nja pretplata 20 KM.
Kunski `iro-ra~un:
1101441490
ZABA 2360000-1
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-2
280-3
3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica
Grafi~ki dizajn i prijelom:
Selma
KUKAVICA
Hitra
produkcija knjiga d.o.o.,
Tisak:
Sveta Nedjelja
Tisak:
Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Indijske pri~e
7
Afganistanske pri~e
25
Perzijske pri~e
33
Arapske pri~e
43
Turske pri~e
61
Sefardske pri~e
71
Bo{nja~ke pri~e
79
ISSN 1330-5182
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nu`no i stavovi uredni{tva.
2
Naslovna strana: Ilustrirala Melita Kraus
BEHAR 97
RIJE^ UREDNIKA
Ostvarenje tzv. dje~jih `elja:
O porijeklu vrste ili o definiciji kratke pri~e
Ohrabreni ~injenicom da je "Behar"
broj 83-84 iz 2007. godine ve} objavio prilog pod naslovom "Pri~e iz ~arobne torbe", odnosno, "Arapske {aljive pripovijetke i basne", koje je s arapskog preveo Besim Korkut, i koje su
nai{le na vi{e nego odli~an prijem kod
redovitih ~italaca "Behara", odlu~ili
smo se za tematski broj u kojem predstavljamo pro{ireni izbor pri~a sa sli~nim, prete`no muslimansko obi~ajnim
i anegdotalnim pripovjeda~kim koloritom i tematsko motivskom kulturnom
okomicom i mudro{}u, europskih i orijentalnih naroda: Indije, Afganistana, Perzije, arapskih zemalja, Turske, `idovskog naroda (Sefarda) i Bo{njaka. I
ovaj put, pri~e je ilustrirala na{a suradnica `idovskog podrijetla i nemjerljivo {irokog svjetonazorskog pogleda Melita Kraus. Podsjetimo, njoj su upravo takve i sli~ne pri~e, svojedobno, za `ivota u Sarajevu, odredile kakvo}u
djetinjstva te ih je, pra}ena unutra{njim nalogom, samoinicijativno ilustrirala, a nama to nije promaklo.
Pod pojmom pri~a podrazumijevamo i one prozne vrste
koje grani~e s bajkom, zatim one koje su prepoznate kao
basne, mikro pri~e ili minimalne pri~e (primjerice one o
Nasrudin - hod`i) i pri~e koje svojim zna~ajkama vr{e jedinstven dojam na ~itaoca upravo svojom kontroliranom
fabulom. I {to je va`no, kratka pri~a ima tendenciju da poput anegdote koncentrira svoju te`inu na zavr{etku, na
krajnjoj neo~ekivanosti zavr{nog obrata uslijed svega
onoga {to joj je prethodilo.
Basna kao usmena tvorevina ukazuje na animisti~ki i animalisti~ki pogled na svijet te personificira pojave `ive i ne`ive prirode u to~kama gdje se mo`e poistovjetiti ~ovjek i
`ivotinjski svijet. To su uglavnom pri~e iz kojih bi trebalo
izvu}i pouku primjenjivu u svakodnevnom `ivotu. Dakle,
iz logi~nih inscenacija izvla~i se implicitna i eksplicitna po-
BEHAR 97
uka. To dobro ilustrira indijska basna o
lavu i volu koja izvanredno suprotstavlja shemu uobra`enog i samozadovoljnog silnika lava - prepla{enom, poniznom, dobro}udnom i pametnom volu.
Basna kao da nam oporu~no ostavlja
generacijama prikupljeno iskustvo neposredno crpljeno iz `ivota. U basni nas
privla~e uzro~no posljedi~ne situacije izme|u lukavih, pla{ljivih, podani~ki po{tenih i krvolo~nih. Naravno da takvih
pri~a ima i u bo{nja~koj usmenoj narodnoj knji`evnosti, ali smo se mi odlu~ili za moderne i provjerene pripovjeda~e Edhema Mulabdi}a, ]amila Sijari}a i Hamzu Humu,
koji su se koristili sli~nom poetikom kratke pri~e, zagrabiv{i u narodnu predaju. Ovi na{i ugledni pisci koristili su
karakteristike bajke: ne~uveni doga|aj, neo~ekivani obrat
i plasti~no oblikovane likove.
@anr (genre) kratke pri~e koristi i narativne elemente
bajke, a to podrazumijeva artikulaciju fikcijskih obilje`ja.
Bitna joj je odrednica epska fantazija, sretan zavr{etak,
~udesno i ~arobno, blistave slike pune zna~enja, i {to je
va`no ista}i: ostvarenje takozvanih dje~jih `elja. Bajkoviti uresi prepuni su prado`ivljaja romantike gdje je cijeli
svijet prepun ~uda, ali i slika iz zagrobnog `ivota kao i
putovanja na drugi svijet.
Nadamo se da }e ove pri~e, koje su samo kap u moru bogate ba{tine zastupljenih naroda, zaokupiti ~itala~ku
pa`nju izvanrednim do`ivljajima, za~udnom zanimljivo{}u opisa, `ivotnom mudro{}u pripovijedanja i ponekad
prikazom cjeline dru{tvenog `ivota koji nas privla~e kao
"prava stvarnost". Jedno je sigurno, neupitni su i uvjerljivi karakteri njihove radnje kao i u~inak te radnje i njenog povoda. Na kraju ne zaboravimo i ~uvstveni efekt,
stoga - ~itajte!
Sead Begovi}
3
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
PREDGOVOR
Erotika neuta`ene ljubavne ~e`nje
Filip Mursel Begovi}
Orijentalna knji`evnost je u pro{losti, bez sumnje, bila na visokoj
umjetni~koj razini, a po opsegu nekoliko puta ve}a od cjelokupne europske knji`evnosti Srednjega vijeka. Orijent je, u to doba,
svojim visokim znanstvenim i kulturnim pregnu}ima bio kudikamo napredniji od evropskih zemalja. Posve je razumljivo da je
sve ono {to je lijepo, korisno i zanimljivo, lako prelazilo i prelijevalo se putem usmene predaje i prijevodne knji`evnosti iz jedne
zemlje u drugu, iz naroda u narod. Jasno je da je zamr{ene
putove narodnih pri~a, legendi i bajki, te{ko pratiti, ali u ovom
broju ~asopisa, posve}enom najljep{im orijentalnim pri~ama, mi
smo poku{ali dati neku vrst razvojne linije - od Indije do Bosne i
Hercegovine. Naravno da se ta razvojna linija ne mora nu`no
primje}ivati na samom tekstu i da je naslov „najljep{e“ tek u svojstvu epiteta koji privla~i pozornost. Naime, rije~ je o tek malom
broju pripovjednog blaga iz bogate riznice Orijenta. Poku{ali smo
tek okvirno predstaviti osnovne zna~ajke, sadr`inu i ljepotu proznih umotvorina orijentalne knji`evnosti koja je nesumnjivo utjecala na knji`evnost Zapada. Me|u zna~ajkama vremena u kojima
su pri~e nastajale izra`ena je i vidljiva religiozna obojenost, koja
je nekada imala pove}ani utjecaj na sve ~ovjekove djelatnosti. U
gotovo svim pri~ama nagla{ena je vjera u Boga, Tvorca svijeta, i
arhetipsku misao o sudbini kao neminovnosti.
Arapi imaju veliki broj zbornika narodnih pri~a. Neki od njih su
{tampani, a ve}i broj se ~uva u rukopisima. Naro~ito je poznata
zbirka pri~a Kelile ve Dimne (Kelila i Dimna), u biti zbornik staroindijskih pri~a, koje je sa pehlevijskog preveo na arapski
Perzijanac Abdulah ibn el-Mukaffa (preselio na ahiret 756.
godine). Svakako je najpoznatiji glasoviti i opse`ni zbornik arapskih pri~a pod nazivom Tisu}u i jedna no}. U znanosti prevladava mi{ljenje da jezgru te zbirke ~ini perzijska zbirka Hezar efsane
(Tisu}u pri~a), kojoj je opet izvor u indijskoj knji`evnosti. Na`alost, ta je zbirka davno izgubljena te se ne zna to~no u kolikoj
mjeri se te pri~e oslanjaju na pripovijednu indijsku knji`evnost i
koliko su utjecale na arapski zbornik 1001 no}. Jo{ u 6. st. nove
ere sa staroindijskog je na perzijski prevedena Pancatantra (Petoknji`je), zatim na arapski pa na druge jezike. Rije~ je o najpoznatijem djelu stare indijske proze i vrhunskom ostvarenju stare
sanskrtske knji`evnosti koji vjerojatno datira iz 3. st. nove ere.
Skladna i rafinirana pripovijedna tvorevina zarana je po~ela, kroz
mnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode prijevoda, poprimati oblik pu~ke knjige, pa je takva stala prodirati
na Zapad jo{ u 12 stolje}u, posredstvom arapskih i perzijskih prijevoda. Pancatantra zauzima va`no mjesto u kulturi Zapada, ne
samo zato {to je obogatila europske knji`evnosti novim motivima i pri~ama, ve} i zbog toga {to se, pojaviv{i se u vrijeme
za~etaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju njihovog knji`evnog izraza. Prvi prijevod datira iz 6. st. nove ere i
preveden je s perzijskog na arapski pod nazivom Kelile ve Dimne.
4
Upravo taj arapski prijevod, koji se do danas sa~uvao, bio je put
kojim je Pancatantra u{la u evropsku knji`evnost. Zanimljivo jest
da je prvo preveden na gr~ki, a preko tog jezika u{ao je u staru
srpsku knji`evnost pod nazivom Stefanit i Ihnilat. Ta zbirka javlja se u bizantinskoj knji`evnosti u 11. st., a u srpskoj ve} u 13
st. Drugi naslov Stare indijske pri~e pojavio se u 1953. godine i
preveo ga je Besim Korkut s arapskog jezika. Dio tog prijevoda
predstavljen je u ovom izboru.
[to se ti~e Afganistanskih pri~a prezentiranim u ovom izboru,
one vjerojatno datiraju iz 13. stolje}a i, bez obzira na nacionalne
osobitosti, svoje stilske uzore vidljivo nalaze u indijskoj, perzijskoj, ali i arapskoj tradiciji. ^itaoca }e za~uditi da je narod s toliko
mu~nom pro{lo{}u i sada{njo{}u u svojim pri~ama nje`an, plemenit i liri~an. Afganistanci, o~ito je iz ovih pri~a, svjedo~e svoju
herojsku, pjesni~ku pro{lost, kao izraz svoga bogatog duha. Taj
duh se nije pokolebao ni danas, iako povijest nije bila pravedna
prema zemlji koja se nalazila na granici dva svijeta. Naime, pohlepni pogledi osvaja~a neprestano su bili upereni prema tom
„klju~u vratnica Indije“. Osnovna pouka ovih ljubavnih pri~a je
da dobro i pravda uvijek pobje|uju, a zlo, ma koliko sna`no bilo,
uvijek biva ka`njeno. Za nadati se da }e po tom pou~ku afganistanski narod do~ekati bolja i svjetlija vremena.
Nakon arapskog osvajanja Perzije u 7. i 8. stolje}u nove ere Perzijanci ulaze u krug nove islamske knji`evnosti koja se tek
po~ela formirati. U 9. stolje}u javljaju se knji`evnici koji pi{u
novim perzijskim jezikom te su upravo oni postali veliki doprinos svjetskoj knji`evnosti. Najve}i broj perzijskih pri~a u ovom
kra}em izboru iz pera je Mustafe Muslihudina Sadija iz [iraza tj.
njegovog \ulistana, a odlikuju se filozofsko-pou~nim karakterom. [to se ti~e izbora iz turskih pri~a posebno mjesto u toj
knji`evnosti zauzimaju kratke, {aljive pri~e, kojih Turci imaju u
obilju. Dodu{e veliki broj tih pri~a je nastao pod arapskim i perzijskim utjecajima, ali su se one do danas o~uvale u specifi~no
turskom folklornom duhu. Jedan od najupe~atljivijih likova iz
turskih {aljivih pri~a upravo je popularni Nasrudin-hod`a. Narodna tradicija tvrdi da je `ivio u doba sultana Bajezida i velikog
azijskog osvaja~a Timurlenka (prijelaz 14. na 15. stolje}e) u
Ak{ehinru gdje se ~uva i njegovo turbe. Prvi prijevod Nasrudinhod`inih {ala na na{ jezik datira iz 1892. i preveo ih je Edhem
Mulabdi} u svojoj zbirci Rukovijet {ala. Kasnije su izlazile u
Novom Beharu. Pri~e objavljene u ovom izboru potje~u iz Zbornika stanovitog Husejna koji sadr`i 400 anegdota i 80 ilustracija, a autoru su pristizale iz raznih dijelova Turske. Pri~e o Nasrudinu-hod`i omiljene su i u Bosni i Hercegovini, a jedan od
razloga, mimo njihove privla~ne snage, jesu vi{estoljetne veze
bo{nja~kog naroda s Turcima.
Sasvim neslu~ajno su u ovom izboru svoje mjesto na{le i sefardske pri~e suvremenog autora, sefardskog rabina Eliezara
BEHAR 97
EROTIKA [email protected] LJUBAVNE [email protected]
Papa rodom iz BiH. Sefardske pri~e, objavljene u ovom izboru,
pojedina~no su izlazile u sarajevskim Danima, u redovnoj dvonedeljnoj rubrici Sa zida pla~a, tokom 1998. i 1999. godine.
Rije~ je o pri~ama iz starine, koje je autor bri`ljivo sakupljao i
reinterpretirao. Budu}i da je rije~ o jednom nadasve zanimljivom kulturnom naslje|u, naime, sefardski jevreji su nakon
progona iz [panjolske svoje uto~i{te na{li u BiH, posve je
logi~no da i ove pri~e na|u svoje mjesto u naljep{im orijentalnim pri~ama - jer, iako pisane od suvremenog autora, obiluju
toplim, slikovitim i pou~nim tradicijskim predlo{cima koje
svoje upori{te nalaze u judaizmu i sefardskoj kulturi u BiH.
Bo{nja~ke pri~e, odnosno bosanske, koje se nalaze na kraju izbora, proizi{le su iz bogate orijentalne kulture te su autenti~ni
prikaz jedne stare i iz dana{nje perspektive neponovljive Bosne.
Posebno raduje {to je svoje mjesto na{la i pri~a Bajram Edhema
Mulabdi}a, jednog od utemeljitelja prvog Behara koji je izlazio
po~etkom pro{log stolje}a. Njegove pri~e ~uvaju toplu atmosferu
harmoni~nijeg svijeta zasnovanog na tradicionalnim vrijednostima. U pri~i Bajram, nesre}a koja se nadvila nad glavne junake
rasplinjuje se posredstvom moralne principijelnosti i vjerskih
uvjerenja. Pri~a ]amila Sijari}a Hasan, sin Huseinov donosi nam
sugestivnu snagu pri~anja i ~ovjekove potrebe za pri~anjem pri~a
koja na koncu postaje uvjerljivija od same svakodnevice. Upravo
}e ova pri~a biti paradigmati~na za ~itav izbor kojega donosi ovaj
broj Behara - upravo zbog prepoznatljive poetike govora kojim
se, ba{ kao i u simbolici Tisu}u i jedne no}i, odga|a ponekad
nepodno{ljivo suo~avanje sa stvarno{}u tj. odga|a se svijest o
neminovnoj prolaznosti `ivota. Jedna od najljep{ih bo{nja~kih
pripovijetki je Sevdalijina ljubav, autora Hamze Hume. Osim {to
nam ta pri~a naprosto uprizoruje zavodljivu poeti~nost ljeta u
Hercegovini, na trenutke autor uspijeva u ~itatelja probuditi i
~ulo mirisa - dakle, jedan sasvim sugestivno olfaktivni pripovjeda~ki postupak. Posvema ovu pri~u karakterizira zavodljiva
snaga a{ikovanja koja snagu crpi iz bogate tradicije bosanskih
sevdalinki. Za razliku od fatalnih ljubavi iz starijih orijentalnih
pri~a - ovdje se osje}a i nostalgi~ni pjev neuta`ene ljubavne ~e`nje jednog bo{nja~kog a{iklije (bekrije) i njegove drage.
Isku{enja koja glavni junak mora savladati da bi do{ao do svoje
izabranice, i da bi ona na{la njega, jedva da su minula, a ve}
nova ~ekaju. U orijentalnim pri~ama koje donosi Behar nije
samo rije~ o nadila`enju prepreka koje postavljaju neprijateljske
sile, savladavanju opasnosti, probijanju velova tajni, koji su se
postavili izme|u ljubavnika, jer, javljaju se razne dru{tvene i
porodi~ne te{ko}e te uvjetovanosti. Eroti~no je dano tek u
naslutu i budi radoznalost u ~itatelja tj. nema eksplicitnog opisivanja intimnog susreta i ~ulni dodir je prepu{ten ma{ti ~itatelja. Tuma~i ovih pri~a su s pravom postavili zabranu za ~itatelja
da ulazi u prostor intime dvoje ljubavnika i takvo tuma~enje je
potpuno ispravno i - ima li intimnijeg mjesta od odaje u kojem
se vr{i magijski ~in ljubavi. Tu je i razlika izme|u orijentalnih
opisa ljubavi i onih suvremenih zapadnja~kih prikaza gdje je
erotika svedena na gimnastiku, potpuno razgoli}avanje i razotkrivanje. Treba re}i da je u ovim pri~ama erotiziran i pejza`, te
se sjedinjenje ~ovjeka i prirode uobli~uje u neku vrstu tajanstvenog govora o jedinstvu svega stvorenog. Ono {to je skriveno, upravo je najprivla~nije i gura ~ovjeka da krene u pus-
BEHAR 97
tolovinu - kroz do`ivljaj ma{te u potragu za saznanjem, a kasnije ga, upravo zbog pretpostavke da je intima posve}en prostor, sprje~ava da dospije do stvarnosti.
Kada bi ove pri~e otkrile svoje tajne postale bi tek goli dio
svakodnevnog, takva vrsta radoznalosti i nametljivosti uni{tila bi
~udesnu ali nevi~nu eroti~nost ovih pri~a. Ve} od prvog trenutaka ljubavnici su jedno drugome rekli sve {to je bitno, a neposredni, istinski dodir je uspostavljen pogledima i tajanstvenim spajanjem ruku. Razumije se i neophodno je da, `ena u orijentalnim
pri~ama, pokrivena mahramom i fered`om, ~ije su o~i o~aravaju}e, na koncu, svome dragome otkrije lice. @ena, do tada apstraktni simbol `elje, tim pokretom otkrivanja punim povjerenja,
kao izrazom pristanka i popu{tanja, pretvara se u jedinstvenu
`enu, onu koju ni jedna druga ne mo`e zamijeniti. Isti princip
otkrivamo i u opisima prirode. Ovdje je rije~ o fatalnim ljubavima, koje se ostvaruju ve} u prvim susretima. Ljubavnici se odmah
prepoznaju kao su|eni jedno drugome. Planula je strast, po svojoj `estini usporediva s udarom groma. I tada po~inju pri~e o
ljubavnim ~udima, jer tuma~i ovih pri~a ne smiju dopustiti da
razum ubaci zloslutnu sumnju. Ljubavnici strepe da }e biti `rtve
neke opsjene i nisu im dovoljni tek o~iti dokazi, oni su u stalnoj
potrazi za neobi~nim doga|ajima koji }e u~vrstiti njihova
ljubavni~ka uvjerenja. U prvim trenutcima svog strasnog i sudbonosnog susreta, oba ljubavnika `ive u takvom stanju osje}ajne
napetosti da nema `elje koju izra`avaju, a da je odmah doga|aji
ne ispune preko svakog o~ekivanja. Rekli bismo da sru{eni zid
nije imao vremena da se ponovo podigne i da se veza me|u
ljubavnicima ne prekida ni kada su razdvojeni jedno od drugog.
Dolazi do posvema neobi~nog suu~esni{tva izme|u potrebe srca,
razvoja doga|aja i prirodnih zakona za koje po~esto pogre{no
mislimo da su mehani~ki (bez upletanja Vi{e sile), ravnodu{ni i
bezimeni. Naravno, to nije i ne}e biti tako.
O~ito je da interes za Orijentom itekako postoji, odnedavno
poja~an raznim turskim sapunicama koje su preplavile hrvatske
televizije, ali je jednako zbunjuju}e da je zaista mali broj recentnih prijevoda. To je prije svega nasu{na potreba tr`i{ta, jer, iz
ponude onoga {to zovemo najljep{e pri~e ili bajke za djecu
odavno se ponavlja jedna te ista izdava~ka matrica. Upravo zato
su prijevodi orijentalnih pri~a (s arapskog i perzijskog) Besima
Korkuta, Alije Bejti}a i [a}ira Sikiri}a, ura|eni polovinom pro{log
stolje}a, zanimljivi i kao reizdanja potrebna tr`i{tu. Treba spomenuti i prijevode koje su uradili srpski prevodioci, poput onog
uvr{tenog u ovaj broj prevoditeljice s ruskog Milene Magli} Jovanovi} (afganistanske pri~e). Me|utim, prijevodi s ruskog na
srpski pate od vi{ka nepoznavanja obi~ajnosti i vjerske specifi~nosti orijentalnih kultura. Mogli bi re}i da je posrijedi i nerazumijevanje kulture ali i mo`ebitno krivo tuma~enje kulturolo{kih
znakova. Razumijevanje teksta uvelike se razlikuje u onih prevoditelja koji su sami ba{tinici orijentalnih kultura i prevode
direktno s izvornika. Gre{ke tada ne postoje ili su minimalne (one
stilske i leksi~ke) te se ne mo`e dogoditi da, iako nenamjerno,
neka autenti~na i napredna kultura do`ivi svoje kvalitativno srozavanje i krivo tuma~enje. U tom smislu uredni{tvo je interveniralo u prijevod afganistanskih pri~a i u~inilo znatne redaktorske
promijene, koje nisu promijenile smisao u prijevodu, ali su ga,
vjerujemo, koliko-toliko pribli`ile izvorniku.
5
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
6
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
Indijske pri~e
S arapskog preveo Besim Korkut
UVOD
avno nekada `ivio je u dalekoj zemlji Indiji
car, po imenu Dep{elim. Vladao je ogromnom dr`avom, bio je veoma mo}an i bogat
pa se zbog toga osilio. Po~eo je tiranizirati
svoje podanike, zlostavljati ih i ~initi im nasilje preko svake mjere. Ukoliko je njegova mo} rasla, utoliko
je bivao nesnosniji. U doba cara Dep{elima `ivio je neki mudrac, zvani Bejdeba, veoma pametan i ~estit ~ovjek, koga su
mnogo uva`avali i priznavali, i ~ija se rije~ slu{ala. Vidjev{i
kakav zulum ~ini svojim podanicima car Dep{elim, mudrac
Bejdeba odlu~i da ga odvrati od toga i da ga vrati na put
pravde i ~ovje~nosti. Smisliv{i dobro {ta }e i kako }e, mudrac
Bejdeba odlu~i da jednog dana po|e caru Dep{elimu. Odre|enog dana on obu~e svoje sukneno odijelo, kakvo su u ono
doba nosili mudraci, i po|e ka carskoj kapiji.
D
- @elim da posjetim cara zbog jednog savjeta - re~e
mudrac Bejdeba, kada sti`e na carsku kapiju, dvoraninu
koji je odobravao ulazak kod cara.
Dvoranin odmah u|e kod cara i re~e mu:
- Na kapiji ~eka neki ~ovjek, po imenu mudrac Bejdeba, pa veli da bi `elio posjetiti cara zbog jednog savjeta.
Car odmah naredi da se Bejdeba uvede. Kada Bejdeba
u|e kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni, pa
onda pade pred njega ni~ice na zemlju, a zatim se {ute}i
podi`e. Caru Dep{elimu bi ~udno za{to Bejdeba {uti pa mu
re~e:
- Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraci
ispred njih. Mudracima nisu potrebni carevi ba{ zato {to
BEHAR 97
su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su mo}ni i bogati. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, pa onda, hajde, Bejdeba, reci nam {to `eli{?
Kada Bejdeba saslu{a {to mu car re~e, malo se pribra,
pa se ponovo pokloni caru, preda nj na zemlju pade ni~ice, a onda se podi`e i re~e:
- Najprije }u re}i ovo: Molim Svevi{njeg da caru podari
dug `ivot i da mu carstvo o~uva. Meni je u~injena osobita ~ast {to mi je car dopustio da mogu stajati pred njim.
Ja sam se usudio da zamolim da me car primi zbog jednog
savjeta koji bih `elio samo caru da ka`em. Ako mi car dopusti da govorim i zapamti moje rije~i, to mu i prili~i; a
ako ih omalova`i, ja sam sa svoje strane u~inio sve {to
treba da u~ini jedan mudrac prema svome vladaru.
- Govori, Bejdeba, {ta god ho}e{! - re~e mu car. - Ja
}u te pa`ljivo saslu{ati samo da saznam {to `eli{. Kako bude{ zaslu`io, tako }u te i nagraditi.
- Kada mi je car, Svevi{nji ga dugo po`ivio, dopustio da
govorim koliko ho}u - re~e mudrac Bejdeba - neka onda
car iz mojih rije~i izvu~e korisnu pouku, jer to `elim. Car
od toga mo`e imati samo koristi, a ja }u sa svoje strane
u~initi ono {to mi nala`e du`nost. Zato ti, care, velim:
- 0, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije tebe osnovali i osna`ili tvoje carstvo. Oni su izgradili tvr|ave i
utvr|ene gradove, osposobili zemlju, vodili ratove, opremali
vojske i vladali dugo. Imali su mnogo oru`ja i vladali su stolje}ima u svakoj sre}i i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care,
nije smetalo da ne ostave lijep spomen u narodu. ^inili su
7
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili su
odmjereni u svojim postupcima, lijepo postupali prema svojim podanicima, iako su
i oni bili izlo`eni isku{enjima vlasti i
pijanstvu sile. A ti si, o sretni care,
~ija zvijezda sre}e blista, naslijedio
od njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce, i sada `ivi{ u carstvu kojim sam upravlja{.
Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nu
vojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svojoj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,
osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbog
tebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{ao
putem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji su
vladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {to
te mo`e osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{
na pravi put, pa da u narodu `ivi vje~na uspomena na tebe.
Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigrati
sama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman
~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to ne
bude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik koji
ti `eli dobro, a ne sebe radi.
Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pa
mu doviknu:
- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono {to si mi ti
izgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi se
drugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opomena svakom onom koji bi poku{ao da se prema carevima
ponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih carevi susretljivo primaju.
Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.
Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svom
nare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u tamnicu i stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~amio u zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [tavi{e, niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Ali
jedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, on
pade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i njegovih rije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,
a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,
meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se prema
njemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti, nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojim
njegove savjete."
Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu se
8
mudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedo{e pred cara, car mu se obrati
ovim rije~ima:
- O, Bejdeba, zar ti nisi,
izgovoriv{i mi onakve rije~i, poku{ao da me potcijeni{ i da ka`e{
kako ne umijem vladati?
- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care
- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samo
predo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojim
podanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.
- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavi
ni jednog slova! - re~e car Bejdebi.
Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivo
slu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pogledao i naredio mu da sjedne, rekav{i mu:
- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijatno djelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {to
si rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.
Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kad
mu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}i
mu na taj na~in da ga veoma cijeni.
Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budu kako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je `ivio
~estitim `ivotom i pravedno postupao sa svojim podanicima, upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~ivao, pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.
Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svojih predaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bila
napisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indijski mudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mudraca Bejdebu i re~e mu:
- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgledao knji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki moj
predak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana i
posve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`nici ne ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zato
bih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i `elim da ova
knjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knjiga bude po svojoj sadr`ini i ozbiljna, i duhovita i mudra.
Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!
Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~ice
na zemlju, a onda se di`e i re~e:
- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka te
sre}a prati, budi nam `iv i zdrav! Neka car pita {ta god ho}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.
I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudrac
Bejdeba je odgovarao...
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
LAV I VO’
Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi:
- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|u
koje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvorio neprijateljstvo i mr`nju.
- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{ulja lukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne se
prijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to mo`e
poslu`iti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu `ivio je nekakav
starac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasipati o~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}u
njega mogli `ivjeti, pa ih otac zbog toga izru`i i istovremeno
nasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e:
- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban `ivot i
ugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne imetak na dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetak
unapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a `ivot i zadovolji porodicu i svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enog
zanemari i zapostavi, ne mo`e posti}i ono {to `eli. Jer, ako
~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega `ivjeti. A ako je
bogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzo
nestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i ne
unapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo,
isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione za
drvce kojim se o~ni kapci ma`u. Ako ~ovjek imetak rasipa i
ako ga ne ula`e gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali,
upamtite, imetak mo`e da propadne i uprkos ~uvanju; on je
uvijek ne~im ugro`en. On mi izgleda kao ustava bez otvora i
propusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti,
pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uzalud ote~e.
Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridr`avahu ga se, jer se
uvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju koja
se zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolima
koja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba a
drugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovi
drugovi ulo`i{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Onda
star~ev sin produ`i put, a kod [etrebe ostavi jednog od svojih saputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da
}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi
~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojim
drugom i kad ga sti`e, najprije mu javi da je [etreba uginuo,
a zatim mu re~e:
- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribli`i mu se smrtni ~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvao
smrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uva
mogu da budnu kobni po njega.
Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome su
`ivjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj neprohodan i opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasniji
vuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, pre-
BEHAR 97
pade se, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,
ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa `urno
po|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nema
mosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, ne
rastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se da
ga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljednjem ~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e od
vuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pa
u sebi re~e:
- U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.
Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji su
dijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i oplja~kali, pa ho}e da ga ubiju. ^im to onaj ~ovjek vidje, poboja
se za sebe pa se vrati u selo. U `elji da se odmori od pretrpljenog straha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zid
koji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.
- Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~ev
sin.
Onaj vo’ zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba i
po|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vodom. Tu se, `ive}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizini
te livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogroman
lav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,
{akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,
nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on
~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glas
niti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikuda
i{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog dana
brinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su `ivjele s
lavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a drugom Dimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgojeni. Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:
- Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,
niti i{ta poduzima?
- [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovori
mu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {to
je njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamo
u one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da o
njihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }e
svakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da je jedan majmun gledao
stolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.
Kad god bi pilom razrezao jedan
lakat daske, umetnuo bi u
dasku klin. Majmunu se to
svidje pa ostade da i dalje
gleda stolara. Stolar poslije ode
nekuda nekim svojim poslom, a
majmun se popne na
dasku i po~ne da
9
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
10
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
radi ono {to mu ne prili~i: uzjaha na dasku, okrenu le|a prema klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep.
Majmun onda izvadi klin te mu procijep pritisnu rep, i on se
umalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog vremena stolar se
vrati i zate~e majmuna u takvom stanju. On ga po~e tu}i i bijahu mu te`e stolarove batine, nego {to ga daska pritiskivala.
- ^uo sam {ta re~e - odgovori mu Dimna. - Ali treba da
zna{ da svako ne slu`i careve iz koristoljublja. Neko im se dodvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja, a okahario du{manina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su ve}inom oni
koji se raduju sitnicama i zadovoljavaju ~ime bilo, upravo kao
{to se pas raduje kad na|e suhu kost. Ali ljude s dostojanstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni te`e
ka Uzvi{enom, ka onome {to njima dolikuje, isto kao {to i lav
pojuri za kamilom kad je ugleda, iako je ve} pred njim ulovljen zec. Zar ti ne vidi{ da pas ma{e repom dogod mu se ne
baci korica hljeba, a da slon, ~ija se vrlina i snaga priznaje,
ne}e da jede donesenu hranu dok se ne pogladi i ne pomiluje po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato `ivi i poma`e
svoju porodicu i svoje prijatelje, taj }e, makar i kratko `ivio,
biti dugovjek, a ko `ivi u tjeskobi i neima{tini, i oskudijeva i
on i porodica mu, toga se nikada nitko ne}e sje}ati. Tko misli
samo na svoj stomak, i to mu pri~injava jedino zadovoljstvo,
a sve ostalo zanemaruje, ubraja se me|u `ivotinje.
- Ja sam razumio {ta ti re~e - odgovori Kelila Dimni - ali
ti utuvi u glavu ovo i znaj da svaki ~ovjek zauzima nekakav
polo`aj i ima svoju vrijednost. Ako je ~ovjek na polo`aju ustaljen, treba da bude time zadovoljan. [to se mene i tebe ti~e,
na{ je polo`aj takav da ne mo`emo ni`e pasti.
- Za polo`aje se treba boriti, i oni su svakom pristupa~ni,
samo ako se ima dostojanstva - re~e Dimna. - ^ovjeka dostojanstvo mo`e uzdi}i s ni`eg na vi{i polo`aj, a onaj koji nema
dostojanstva strovali sam sebe na nizak polo`aj. Te{ko se
domo}i visokog polo`aja, a s njega je sletjeti vrlo lako, isto
kao {to je te{ko di}i na rame te`ak kamen, a lako ga je spustiti na zemlju. Mi ba{ treba da tra`imo vi{i polo`aj i da se borimo za to, jer imamo dostojanstva. Za{to da se zadovoljimo
sada{njim svojim polo`ajem kada smo u stanju da postignemo vi{i?
- Pa {ta si odlu~io? - upita ga Kelila.
- Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako nametnem lavu, jer je o~igledno da je on kratke pameti. Mo`da
}e mi po}i za rukom da mu se dodvorim i da na taj na~in
steknem bolji polo`aj.
- A otkud ti zna{ da lav ne zna {ta radi? - upita ga Kelila.
- Ja to znam, jer tako osje}am i mislim - odgovori mu Dimna. - Pametan ~ovjek mo`e da prozre svoga druga i spozna
njegovo unutarnje raspolo`enje po njegovim kretnjama i
izrazu.
- Ama kako ti mo`e{ misliti da }e ti lav dati polo`aj kad
nisi ni carev drug, niti zna{ kako se carevi dvore? - upita ga
Kelila.
BEHAR 97
- Sna`an ~ovjek mo`e da nosi te`ak teret makar i ne bio
naviknut na to, a slabi ga ne}e mo}i ni dignuti makar mu to
bilo stalno zanimanje - odgovori mu Dimna.
- Car ne nagra|uje najbolje iz svoje svite, nego odabire
one koji su mu najbli`i i nadomak. Davno je re~eno da je car
sli~an vinovoj lozi koja se ne penje uz najplemenitije drvo,
nego uz ono koje joj je najbli`e. Kako ti onda mo`e{ o~ekivati polo`aj kada nisi lavu tako blizak? - upita Kelila Dimnu.
- Ja sam shvatio sve tvoje rije~i i razmislio o njima, i ti istinu govori{ - odgovori mu Dimna. - Ali ti treba da zna{ da
nesposoban, koji zauzima visok polo`aj i koji je blizak caru,
nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru pribli`i. Ja
}u nastojati da mojim trudom postignem visok polo`aj. Poznato je da na carskim vratima mo`e ostati samo tko nije gord,
tko mo`e podnijeti uvrede i ugu{iti u sebi srd`bu, ko je blag
prema ljudima i umije da ~uva tajnu. Samo takav mo`e posti}i
ono {to `eli - odgovori mu Dimna.
- Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako }e{, pitam
te, uspjeti da postigne{ ono za ~im te`i{, kako }e{ kod njega
ste}i polo`aj i ugled? - upita ga Kelila.
- Kad bih se pribli`io lavu i upoznao njegovu }ud, ja bih
mu obazrivo povla|ivao i rijetko bih mu se kad protivio - odgovori Dimna. - Ako bi on `elio ne{to {to je samo po sebi
dobro, ja bih mu to jo{ ljep{im prikazao, preporu~io bih mu
da u tome istraje, iznio bih mu kakve bi sve koristi imao od
toga i stalno bih ga potsticao da to ostvari da bi se on jo{ vi{e
radovao. Ako bi `elio da u~ini ne{to nevaljalo, ja bih ga upozorio na to i poku{ao bih na sve mogu}e na~ine da ga uvjerim da }e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako to ne u~ini.
Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvidio da se ja razlikujem od drugih. Obrazovan, a umiljat ~ovjek
mo`e, ako ho}e, da istinu proglasi neistinom a krivdu pravdom, ba{ kao {to vje{t slikar naslika na zidovima likove koji
izgledaju kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, a
oni zaista ne ulaze. Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjeri
se da sam pametan i o{trouman, nastojat }e da me prigrli i
nagradi.
- Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabiberi, jer opasno je s carem se dru`iti - re~e mu Kelila. - U~eni su
ljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza samo
lu|ak, a malo tko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i ~itav,
a to su: dru`enje s carem, povjeravanje tajni `enama i pijenje
otrova probe radi". U~eni ljudi su usporedili cara s brdom na
koje se te{ko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupocjenog dragog kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovremeno i stjeci{te lavova, pantera, vukova i svega {tetnog i
opasnog. Na takvo se brdo te{ko uspeti, ali se jo{ te`e na
njemu odr`ati.
- Istina je to {to ti re~e - odgovori mu Dimna - samo, dragi moj, ako se ne pogleda opasnosti u o~i, ne mo`e se ni
posti}i ono {to se `eli. Tko iz straha ostane neborben i ne nastoji da postigne ono {to `eli, taj u `ivotu ne}e posti}i bogzna
11
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
{to. Re~eno je: "Samo je pregalac kadar, ali ne bez izlaganja
opasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da izlazi
na mejdan neprijatelju". U~eni ljudi su rekli da ~estit i zreo
~ovjek treba da bude ili u dru{tvu careva po{tovan ili u
dru{tvu pustinjaka pobo`an, isto kao {to se i slonova ljepota
mo`e samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitomljenog isklju~ivo car ja{e.
- Daj bo`e da ostvari{ {ta si naumio! - re~e Kelila Dimni.
Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pored njega, duboko
se poklonio u znak pozdrava.
- Ko je ovo? - upita lav jednog od prisutnih.
- Taj i taj - odgovori mu upitani.
- Poznavao sam mu oca, — re~e lav, pa odmah zatim upita
Dimnu:
- [ta radi{?
- Stalno sam pred carevim vratima i ~ekam da se {togod
slu~ajno ne dogodi da bih caru mogao biti pri ruci. Pred
carskim vratima ~esto se doga|a {to{ta, pa je caru potreban i
takav kome se ne pridaje va`nost. I najneznatniji ima svojih
vrijednosti, i on mo`e biti od koristi. ^ak i drvce na zemlji
ponekad mo`e da koristi kad ~ovjeku ustreba.
Lavu se dopado{e Dimnine rije~i, i on ste~e utisak da je
Dimna razborit i pametan, pa prisutnima re~e:
- ^esto o{trouman i velikodu{an ~ovjek `ivi zaboravljen i
zapostavljen, ali ipak njegova vrijednost izbija na povr{inu,
isto kao {to i plameni jezici uvis li`u, iako ih ~ovjek poku{ava
da utrne.
Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, re~e mu:
- O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata u
namjeri da poka`u caru {to sve oni znaju. Davno je re~eno da
se vrlina najbolje ogleda u takmi~enju dvaju junaka, i dvaju
u~enjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobni
slu`benici, zato nije va`no koliko ima slu`benika, nego kakvi
su oni. To je isto kao kad ~ovjek uprti te`ak kamen i pod teretom malak{e i ne znaju}i da mu teret ne vrijedi ni{ta. ^ovjeku
ne}e biti dovoljne grane, makar ih bilo i mnogo, ako su mu
potrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care, da podcjenjuje{ vrijednost malog ~ovjeka, jer takav ~ovjek mo`e da postane velik
kao {to i tetiva, makar bila i od uginule `ivotinje, dobija svoju
vrijednost tek kad se od nje napravi luk, jer je tada vi carevi
uzimate u ruke i ona vam slu`i i u borbi i kad se zabavljate.
Postigav{i ono {to je htio, Dimni bija{e drago {to mu se
pru`ila prilika da uvjeri prisutne da je lavova naklonost prema
njemu uslijedila zato {to je on pametan i sposoban, a ne zbog
careva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pa
re~e:
- Car ne prima u svoju svitu ljude zato {to su mu njihovi
o~evi bili prisni prijatelji, niti ih udaljuje od sebe zbog toga {to
su njhovi o~evi bili daleko od njega, nego on postupa na
osnovu svog li~nog zapa`anja. Kao {to je god ~ovjek, koji je
najpre~i samom sebi, prisiljen da potra`i lijek kad oboli, tako
12
i car mora da potra`i sposobne ljude ako ih nema.
Dimnine rije~i veoma odu{evi{e lava, i on mu zato ukaza
jo{ ve}u po~ast, a onda re~e prisutnima:
- Car ne treba da osporava i zapostavlja i~ija prava, samo
treba da ima na umu da postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljuti
kao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno }e ujesti drugi
put ako se na njih nagazi; a drugi su dobro}udni i mirni kao
hladno sandal-drvo, koje, ako se dugo trlja, mo`e i da se upali
i ope~e.
Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu dru{tvu, s njim
nasamo, bivao, pa mu jednog dana re~e:
- Primijetio sam da car nikuda ne ide, {to je razlog tome?
Dok su oni tako razgovarali, vo’ [etreba iznenada stra{no
riknu, pa se lav od toga uznemiri, ali mu bi mrsko da o tome
ma {ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika prestra{ila
lava, pa ga upita:
- Da nije cara uznemirila ta rika?
- Ba{ me to uznemirilo - odgovori mu lav.
- Car ne treba da napu{ta svoje mjesto zbog nekakvog
glasa - re~e mu Dimna - Davno su u~eni ljudi rekli da od
svakog glasa ne treba strahovati.
- Pa, mo`e{ li ti meni navesti kakav primjer za to? — upita
ga lav.
- Pri~aju da je jedna lisica do{la u nekakvu {umu u kojoj
je o jedno drvo bio obje{en bubanj. Kada god bi duhnuo vjetar kroz grane tog drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile o
bubanj, pa bi se tada ~uo jak i zvonak glas. ^uv{i taj zvonki
glas, lisica po|e prema bubnju. Kad je do{la tamo, primijeti da
je bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i mesa. Mnogo se
namu~ila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj
{upalj i da u njemu nema ni{ta, uzviknu: Ne znam, ali mi se
~ini da su najbezna~ajnije stvari najzvonkije i najve}e! Ja ti
navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da se uvjeri{ da bi i
taj glas, koji nas je upla{io, bio bezna~ajniji nego {to nam je
izgledalo, kad bi ga izbliza ~uli. Ako car `eli neka ostane gdje
je, a neka mene po{alje tamo da mu donesem pravu vijest o
tome glasu.
Lav se slo`i s Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkuda
je dopirao glas. Dimna se onda uputi u pravcu [etrebe. ^im je
Dimna izi{ao od lava, lav se zamisli i pokaja {to ga je poslao
tamo.
- Nisam postupio kako treba {to sam Dimnu prisno prigrlio i {to sam mu otkrio svoju tajnu - re~e u sebi lav - jer se on
vucarao pred mojom kapijom kao nitko i ni{ta. Nije pametno
da car lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pragove, pa ostanu i bez svoje krivice dugo nezapa`eni. Isto tako
car se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je li~no u~inio
zulum, koje poznaje kao pohlepne i nezaja`ljive, koje je sna{la
kakva bijeda i nevolja pa ih on ne prihvati, ili koji su zgrije{ili,
pa se boje kazne, ili koji pri`eljkuju caru nesre}u iz koje bi za
sebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono {to bi caru
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
koristilo, njima {tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijateljima u dobrim odnosima, a s prijateljima na ratnoj nozi. Dimna
je neobi~no pametan, obijao je moje pragove i ostao dugo
nezapa`en. Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga to
ne ponuka na izdaju svog cara, pa da ne pomogne mog
neprijatelja protiv mene i pred njim me okleve}e. Mo`e Dimna
kojim slu~ajem i da utvrdi da je onaj {to je riknuo mo}niji od
mene, pa da njega prizna za cara i s njim po|e protiv mene.
Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad eto
ti Dimne. Opaziv{i Dimnu, lav se veoma obradova i vrati na
svoje pre|a{nje mjesto. Kada mu Dimna pri|e, on ga upita:
- [ta je to tamo, {ta si vidio?
- Vidio sam vola. Taj vo’ je riknuo i njegov si glas ti ~uo,
care - odgovori mu Dimna.
- Je li sna`an? - upita ga lav.
- Nije ba{ jak - odgovori mu Dimna - bio sam blizu njega, s njim sam razgovarao kao {to razgovara jednak s jednakim i nije mi mogao ni{ta.
- Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipo{to
potcjenjivati! - re~e lav. - Jak vjetar se i ne osvr}e na slaba{nu travu, nego ~upa visoke palme i ogromna drveta.
- Nemoj se ti njega nimalo pla{iti, care, i neka te on ne
uznemirava! Ja }u ti ga dovesti i prisili}u ga da ti bude pokoran rob - odgovori mu Dimna.
- Pa de, u~ini {ta si naumio! - re~e mu lav.
Dimna se onda uputi volu [etrebi, i kad se sastade s njim
re~e mu neustra{ivo i s omalova`avanjem:
- Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je da
ti ka`em da ti ne}e uzimati za zlo {to mu nisi prije do{ao na
poklonjenje, ako iz ovih stopa po|e{ sa mnom. Ako se bude{
skanjivao, naredio mi je da se brzo vratim i da ga izvijestim o
tome.
- A ko ti je taj lav {to te meni poslao? - upita Dimnu [etreba. - Gdje je on, i {to radi?
- On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku
- odgovori mu Dimna.
[etreba se prepade kada ~u za lava i zvijeri, pa re~e:
- Ako mi ti mo`e{ zajam~iti `ivot, ja }u s tobom po}i do
lava. Dimna ga onda uvjeri da mu se ne}e ni{ta dogoditi pa s
njim krenu. Kad je Dimna uveo [etrebu kod lava, lav ga lijepo primi i upita:
- Kada si do{ao u ove krajeve i {ta te u njih dovelo? Vo’
[etreba mu ispri~a sve po redu, a lav mu na to re~e:
- Budi moj nerazdvojni drug, a {to se mene ti~e, ja }u
znati da te cijenim!
- Bog ti dao svako dobro! - re~e [etreba hvale}i lava.
Kasnije je lav jo{ ja~e prigrlio [etrebu, jo{ mu je ve}u ~ast
ukazivao, s njim se potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povjeravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je koji dan prolazio, lav se volu sve vi{e divio, sve ga je vi{e volio, sve je s njim
BEHAR 97
usrdniji bio tako da mu [etreba postade najprisniji drug. Kada
Dimna vidje da se [etreba bez njega i njegovih drugova dru`i
s lavom, da je postao carev savjetnik i da se car s njim nasamo
dru`i i zabavlja, silno mu pozavidje i njegov gnjev dosti`e
vrhunac. Dimna se onda po`ali na ovo svome bratu Kelili i re~e mu:
- Zar se ne ~udi{, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnosti? Ja sam mislio da lavu pomognem, a zaboravio sam na svoj
vlastiti interes. Dovedoh mu vola [etrebu koji me istisnu sa
polo`aja.
- Ama najprije ti meni reci {to ti misli{, i {ta si odlu~io da
~ini{? - upita ga Kelila.
- [to se mene ti~e, ja od lava vi{e ne o~ekujem kakav bolji
polo`aj, ali }u se truditi da se vratim na polo`aj na kome sam
ranije bio. Pametan ~ovjek treba da crpi pouku iz svojih ranijih gre{aka da mu se tako ne{to ponovo ne bi dogodilo, bilo
danas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi ra~una o
svojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih posti`e i ubudu}e.
Kad pomislim na koji sam na~in istisnut s polo`aja i kad mi
na um padnu napori koje ula`em da ga se ponovo domognem, meni ne preostaje ni{ta drugo nego da onoga {to pase
travu li{im `ivota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada doma}i svog ranijeg polo`aja. A i za lava bi to, po svoj prilici bilo
bolje, jer prevelika prisnost s volom mo`e ga samo osramotiti i umanjiti mu ugled.
- Ja mislim da se lav ne}e osramotiti niti }e imati kakve
neprilike {to o volu tako misli i {to ga toliko cjeni - re~e Kelila.
- Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlu~nih suradnika, savjetnika i upravlja~a i ne nastoji da ih na|e, kada u
zemlji vladaju bune i neredi, kad previ{e voli `ene, sijela,
zabave, pi}e, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrije|a i tjelesno ka`njava ljude, kad su nerodne godine, pa nastupi
pomor stoke, podbace prihodi i do`ive se neuspjesi u ratnim
pohodima i, najzad, kad je neopravdano o{tar ili blag - sve to
{to ti nabrojah, ako kojim slu~ajem cara sna|e, mo`e ga lako
upropastiti. Lav se po mome mi{ljenju zaljubio u vola, i to mu
mo`e okrnjiti ugled.
- Kako se ti mo`e{ boriti protiv vola kada je on od tebe
ja~i, kada ga lav po{tuje vi{e nego tebe i kada ima vi{e prijatelja? - upita ga Kelila.
- Ama, nemoj ti gledati {to sam ja mali i slab! - odgovori
mu Dimna. - Nije u tome stvar, nije va`no da li je neko sna`an
ili slab, krupan ili sitan, jer ~esto mali i nejaki mogu posti}i
svojom lukavo{}u i o{troumno{}u ono {to nisu u stanju
mnogi jaki. Pa zar ti nisi ~uo da je slabi gavran prevario crnu
zmijurinu i ubio je?
- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.
- Pri~aju da je neka gavranu{a imala gnijezdo na jednom
drvetu koje je raslo na brdu. U njenoj je blizini bila rupa crne
zmijurine. Kad god bi gavranu{a izlegla mlade, zmija bi se prikrala njezinim pti}ima, pa bi ih pojela. To gavranu{u te{ko o`alosti, pa se potu`i jednom {akalu, svom prijatelju, i re~e mu:
13
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- Ja `elim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojoj
odluci.
- A {to je to? - upita je {akal.
- Odlu~ila sam da odem onoj zmijurini pa da joj, kada
bude spavala, kljunom iskopam o~i, ne bih li je se tako oslobodila - re~e gavranu{a.
- Ne valja to {to si smislila ni prebijene pare! - odgovori
joj {akal. - Gledaj ti da ostvari{ svoju `elju tako da sebe ne
izla`e{ opasnosti! ^uvaj se, da te ne sna|e ono {to je sna{lo
patka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe.
- A kada je to bilo? - upita ga gavranu{a.
- Pri~aju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom {umarku u kome je bilo jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugo
`ivio love}i te ribe, ali kad je ostario nije ih vi{e mogao loviti,
pa izgladni i pade u veliku bijedu. Sav `alostan potrudi se da
na|e neki izlaz. Pored njega pro|e jedan rak, koji mu se,
primijetiv{i njegovu tugu i nevolju, pribli`i i upita ga:
- Za{to si ti, ptico, tako tu`na i `alosna?
- A kako ne}u biti `alostan? - odgovori mu patak. - Ja
sam `ivio love}i ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dva
ribara kako pro|o{e pored ovog mjesta i jedan re~e drugome:
"Ovdje ima mnogo ribe, ho}emo li najprije nju da lovimo?"
"Ja sam na tome i tome mjestu prona{ao da ima vi{e ribe
nego ovdje - odgovori mu drugi. - Zapo~nimo lov tamo, pa
kada zavr{imo, do}i }emo i ovdje, i sve }emo ribe pohvatati".
Ja znam da }e oni - re~e patak raku - kada zavr{e onamo, do}i do ovoga jezerceta i pohvatati svu ribu. A kada se to dogodi, to }e onda biti moja pogibija i moj kraj.
Rak istoga ~asa ode ribama i to im saop{ti. A one se odmah obrati{e patku, zatra`i{e od njega savjeta rekav{i mu:
- Mi ti do|osmo da nas posavjetuje{, jer se pametan i sa
svojim neprijateljima savjetuje.
- Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca - odgovori im
patak. - Ja ne znam drugog izlaza nego da pre|ete u obli`nju
rijeku u kojoj ima mnogo vode i riba, i koja je obrasla {ibljem.
Ako vam po|e za rukom da tamo pre|ete, bi}e vam dobro i
ima}ete dosta hrane.
- Tu nam uslugu niko drugi ne mo`e u~initi nego ti! odgovori{e mu ribe.
Patak onda po~e svakoga dana da prenosi po dvije ribe,
samo bi ih odnosio na jedan bre`uljak i tamo jeo. Tako jednoga dana kad patak do|e da uzme i prenese dvije ribe, rak
mu pri|e i re~e mu:
- Ama i ja se tako|er bojim da ostanem ovdje, jer se
osje}am nekako usamljen. Odnesi ti i mene u tu rijeku!
- Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribli`ile onom
bre`uljku na kome je patak jeo ribe, rak baci pogled i ugleda
hrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo sve
ribe i da sada ho}e i njega da pojede.
- Kada se ~ovjek sretne sa svojim neprijateljem na popri{tima borbe i zna da }e tu nastradati, borio se ili ne, on i
14
tada treba da se brani i da ~uva svoju ~ast - zaklju~i u sebi
rak, pa svojim klije{tima stisnu patka za vrat i udavi ga.
Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i re~e im {ta se
sve dogodilo.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e {akal gavranu{i - da se
uvjeri{ kako poneko lukavstvo mo`e da upropasti i lukavog.
Ali ja }u te nau~iti kako }e zmija glavom platiti, samo ako to
bude{ mogla izvr{iti. I znaj da ti od toga ne mo`e{ stradati,
naprotiv, ti se tako i jedino mo`e{ spasti.
- A kako? - upita ga gavranu{a.
- Ti }e{ letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav `enski
nakit. ^im ga opazi{, zgrabi ga pa leti i spu{taj se dok ne
do|e{ do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne izgubi{ iz vida. Kad doleti{ do rupe, onda nakit baci pored nje.
^im ljudi to vide, oni }e nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmijurine.
Gavranu{a poslu{a {akala i di`e se u vazduh. Kru`e}i ugleda `enu nekog velika{a kako se na krovu kupa i kako je svoje
odijelo i nakit stavila na stranu. Gavranu{a sletje kao strijela,
zgrabi jedan |erdan i s njim odletje. Ljudi po|o{e za njom, a
ona je neprestano letjela i spu{tala se da bi je svak vidio, dok
se ne nadvi nad rupu one zmijurine. Tad baci pred rupu onaj
|erdan nao~igled svih posmatra~a. Kada ljudi do|o{e do te
rupe, na|o{e i uze{e |erdan, a zmijurinu ubi{e.
- Ja sam ti sve ovo ispri~ao - re~e Dimna Kelili - da se
uvjeri{ kako se lukavstvom mo`e posti}i vi{e nego snagom.
- Bilo bi to tako kao {to ti veli{ - odgovori Kelila Dimni da vo’ nije i jak i pametan. Ali {ta mu ti mo`e{ kada on ima i
snage i pameti.
- Vo’ je, kao {to ti re~e, i jak i pametan, ali on mi priznaje da sam mu valjao. Ja sam kadar da ga pobijedim, kao {to
je zec pobijedio lava.
- A kako je to bilo? - upita ga Kelila.
- Pri~aju da je u nekom kraju koji je bio bogat pa{om i
vodom `ivio jedan lav. U tom je kraju bilo mnogo divljih
`ivotinja koje su `ivjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne i
spokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupi{e,
odo{e lavu i reko{e mu:
- Ti s trudom i velikom mukom uspijeva{ da uhvati{ poneku od nas. Mi }emo ti ne{to predlo`iti {to }e za tebe biti
dobro, a i mi }emo biti spokojne. Ako ti nama zajam~i{ miran
`ivot i ne bude{ nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se da
ti svaki dan po{aljemo po jednu `ivotinju u ru~ano doba.
Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridr`avahu
ugovora. Poslije nekog vremena do|e red na zeca da bude
lavov ru~ak, pa se on obrati divlja~i ovim rije~ima:
- Ako vi meni pomognete, a to vam ne}e biti uzalud, ja se
nadam da }u vas osloboditi od lava.
- [ta tra`i{ da uradimo? - upita ga divlja~.
- Tra`im da naredite onome, koji me bude vodio lavu da
ne `uri, kako bih malo zakasnio.
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
- Pristajemo! - odgovori mu divlja~.
Zec po|e lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da ne
stigne u lavovo ru~ano doba. Do{av{i tamo, on sam polako
pri|e lavu, koji bija{e veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sa
svoga mjesta, po|e prema zecu i upita ga:
- Otkuda dolazi{?
Ja sam izaslanik divljih `ivotinja. Posla{e po meni jednoga
zeca tebi za ru~ak. Neki drugi lav po|e putem za mnom, ote
mi zeca i re~e: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na divlja~
u njemu". "Ovo je carev ru~ak koji mu je po meni poslala divlja~, ne otimaj mu ga!" - rekoh mu ja. - On te opsova i izgrdi, pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome obavijestim.
- Hajde sa mnom, poka`i mi gdje je taj siled`ija! - re~e lav
zecu.
Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistre
vode, nadnese se nad nju i re~e:
- Evo, ovdje je!
Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i ze~evu
sjenku i ne posumnja u ono {to mu zec re~e. Sko~i put onog
lava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obra~una, ali se u
jami utopi. Zec se onda vrati divljim `ivotinjama i kaza im {ta
je s lavom u~inio.
- Ako si kadar da i vola na neki na~in upropasti{, a da se
time lavu ne nanese {teta, ti to u~ini, jer je vo’ dozlogrdio i
meni, i tebi, i ostaloj vojsci - re~e Kelila Dimni. - Ali ako ti
mora{ ni{te}i vola upropastiti i lava, onda se ne usu|uj da to
~ini{, jer bi to bilo vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane.
Pro|e dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Do|e mu kasnije kad je lav bio sam.
- Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? - upita lav Dimnu. - Da te nije kakvo dobro zadr`alo?
- Da je bogdo dobro, care! - odgovori mu Dimna.
- Da se nije {ta desilo? - upita ga lav.
- Ama dogodilo se ono {to nije `elio ni car niti iko od njegove vojske - odgovori mu Dimna.
- A {ta to? - upita ga lav.
- Nevaljale rije~i - odgovori mu Dimna.
- Ispri~aj mi to! - re~e uznemireno lav.
- Te su rije~i takve, care, da nisu prijatne onom {to ih
slu{a, a da se ne usu|uje da ih izgovori onaj koji treba da ih
ka`e. Ti si, care, visoka li~nost, pa samo je po sebi razumljivo
da meni ne}e biti prijatno ako ka`em ono {to tebi nije drago.
Ja pouzdano znam da ti vjeruje{ u moju iskrenu ljubav i da
vi{e cijenim tebe nego samoga sebe. Ponekad mi se u~ini da
ne}e{ povjerovati u ono {to }u ti kazati, ali kada se sjetim i
pomislim da smo mi, divlje `ivotinje, zavisne od tebe, onda
nemam kud nego da izvr{im ono {to mi du`nost nala`e, iako
me nisi pitao za to i ma da strahujem da }e{ me saslu{ati.
Davno je re~eno: "Ko izbjegava da da savjet svome caru i ka`e
{to misli prijatelju, taj vara samog sebe".
BEHAR 97
15
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- A {to je to? - upita ga lav.
- Meni je pri~ao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo’
[etreba nasamo do{aptavao s glavarima tvoje vojske i da je
rekao: "Ja sam ve} upoznao lava, doku~io sam {ta misli, vidio
sam njegovu snala`ljivost i snagu i sada mi je jasno da }e on
iz dana u dan bivati slabiji i nemo}niji. Ima}emo ja i on
posla!" Kad sam to ~uo, uvjerih se da je [etreba izdajnik. Ti
si ga odlikovao kako mo`e biti bolje i u~inio si ga ravnim sebi
pa on sada misli da je ono {to si i ti. Odsada }e on na svakom
koraku gledati da ti naudi, a poslije tebe on }e se do~epati
tvoga carstva! Davno je re~eno: "Ako car primijeti da se neki
~ovjek s njim izjedna~io ugledom i polo`ajem, neka ga
odmah uni{ti, jer ako s njim tako ne postupi, bi}e sam
uni{ten". A [etreba bolje no iko zna kako treba postupati.
Pametan je onaj koji pripremi otstupnicu prije nego se ma {ta
dogodi, a ti, care, nisi spreman da suzbije{ ako se slu~ajno
{togod dogodi. Re~eno je: "Ima tri vrste ljudi, odlu~nih, odlu~nijih i slabi}a. Odlu~an je onaj koji se ne zbunjuje niti pla{i, jer se pomo}u svoje snala`ljivosti, svog lukavstva i razboritosti zna izvu}i iz {kripca. Odlu~niji od ovoga je onaj koji
unaprijed sve pripremi, koji mo`e da predosjeti nesre}u prije
nego {to se ona dogodi, koji mo`e da utvrdi kakve je ona
naravi i da je onemogu}i kao da je ~itavog `ivota imao s
njom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku drugu
neda}u na vrijeme sprije~i. Nemo}ni je onaj koji se koleba,
pri`eljkuje ne{to i skanjuje se u svojim odlukama dok ne
nastrada. Kao primjer za to mo`e da poslu`i slu~aj triju riba.
- A kako je to bilo? - upita ga lav.
- Pri~aju da su u nekoj lokvi `ivjele tri ribe: o{troumna, jo{
o{troumnija i nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni,
kojoj gotovo niko nije mogao pri}i. Pored nje je protjecao
jedan potok. Slu~aj htjede da pored tog potoka pro|u dva ribara i da ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sa
svojim mre`ama vrate do te lokve i da pohvataju sve ribe koje
su u njoj. Ribe ~u{e njihov razgovor. ^im ona najo{troumnija
~u {ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, ne
obaziru}i se ni na {ta, izi|e kroz otvor kojim je uticala voda iz
potoka u lokvu. Ona o{troumna otade na svome mjestu dok
ne do|o{e ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade {ta oni
`ele, pohita da izi|e kroz otvor kojim voda uti~e, kad tamo, a
ribari za~epili to mjesto. Vidjev{i to, ona re~e:
- Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja.
Kako }u se izvu}i iz ovog {kripca? Rijetko kada koristi i prebrzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi nadu.
On nikad ne o~ajava, on uvijek razmi{lja i trudi se.
Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa po~e ploviti po
povr{ini vode, izvr}u}i se, ~as na le|a, ~as na trbuh. Ona dva
ribara je uze{e i metnu{e na zemlju izme|u rijeke i lokve, a
ona se odmah baci u rijeku i tako se spase.
- A {to se ti~e one nerazborite ribe, ona je po vodi lutala
tamo amo dok ne bi ulovljena.
- Dobro sam te razumio - re~e lav Dimni - ali ja mislim da
16
vo ne}e mene prevariti i da mi ne `eli zlo. Kako bi to on
mogao uraditi kada mu nisam nikad ni{ta ru`no u~inio. Nema
dobra koje mu nisam u~inio, niti `elje koju mu nisam ispunio.
- Nevaljalac mo`e da se pravi iskren sve dotle dok se ne
uzdigne na polo`aj kojeg nije dostojan - re~e Dimna lavu. Kada se domogne jednog polo`aja, tra`i jo{ ve}i. Takvi su
naro~ito izdajnici i gre{nici. Nevaljalac slu`i cara i prema
njemu je tobo`e iskren samo iz straha. Kada se u svemu zadovolji i kada se prestane bojati, odmah se poka`e onakav
kakav je. Isto kao {to je i pse}i rep prav dok je zategnut, a
~im se opusti on se savije i zakovrne. Znaj, care, nije
pametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima i savjete koji
su mu neprijatni. Takav car je sli~an bolesniku koji ne slu{a
ljekara i radi {ta ho}e. Potrebno je da carev pomo}nik podsti~e svog cara na sve ono {to njegovu vlast mo`e osna`iti i
ljep{om u~initi, a da ga ~uva od svega {to bi mu moglo
na{koditi i nanijeti sramotu. Najbolji su oni prijatelji i pomo}nici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni. Najbolji
su oni poslovi ~iji se ishod mo`e samo pohvaliti, najbolja je
ona `ena koja se sla`e sa svojim mu`em, najbolja je ona
pohvala koja se ~uje iz usta ~estitih ljudi i najbolji je onaj car
koji nije nadut. Davno je re~eno: "Ne bi trebalo da san prija
onome kome su vatra jastuk, a zmije du{ek". Kada ~ovjek
osjeti da mu drug ho}e da u~ini na`ao, ne smije mu vi{e
vjerovati. Nisu pametni oni vladari koji sve olako shva}aju i
koji malo razmi{ljaju o budu}nosti. Oni su u tome najsli~niji
razjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na {to ne osvr}e.
Ako takvog vladara {togod o`alosti, on preko toga olako
prelazi, a ako u~ini kakvu nesmotrenost, on to svaljuje na
svoje najbli`e.
- Ti mi izgovori te{ke rije~i, ali su rije~i iskrenog savjetnika sno{ljive - re~e mu lav. - Ako je vo’ [etreba moj neprijatelj
kao {to ti veli{, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo u~ini.
Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Ja
se mesom takvih hranim, pa za{to da ga se bojim. Ali ja njega
ne mogu iznevjeriti zato {to sam ga ranije hvalio i {to sam mu
sa~uvao `ivot. Ako bih postupao druk~ije nego dosada, onda
bih pljunuo na svoje mi{ljenje, ispao bih neznalica i prekr{io
bih rije~ koju sam dao.
- Nemoj da te prevari to {to govori{: "Ja se
hranim mesom takvih, pa se zato i ne bojim".
Ako [etreba ne mogne sam nauditi tebi, on
}e na}i na~ina, da ti to ko drugi u~ini.
Re~eno je: "Ako neko po`eli da makar
kra}e vrijeme proboravi kod tebe kao
gost, a ti ne bude{ poznavao njegovu
narav, nemoj mu vjerovati i misliti
da si siguran, jer mo`e{ zbog njega
nastradati kao {to je nadrljala u{
zbog buhe.
- A kako je to bilo? - upita ga lav.
Pri~aju da se jedna u{ dugo nalazila
u postelji nekog bogata{a. Ona mu je pila
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
krv dok je on spavao, a on to nije ni osje}ao. Lazila je polako
i `ivlja{e neko vrijeme tako dok je jedne no}i ne zamoli buha
da je primi u goste.
- Dobro, preno}i no}as kod nas, ima ovdje lijepe krvi i
meka postelja! - re~e joj u{.
Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata{ le`e u postelju, buha na njega sko~i i tako ga `acnu da ga probudi i
san mu razbije. Bogata{ ustade i naredi da mu se postelja pretrese. Sluge pregleda{e postelju, ali primijeti{e samo u{, koju
uhvati{e i ubi{e, a buha pobje`e.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Dimna lavu - da zna{
da se od zloga ne mo`e niko za{tititi. Ako zao ~ovjek ne bude
kadar da to u~ini li~no, zlo }e se ipak dogoditi njegovim
posredstvom. Ako se ti ne boji{ [etrebe, boj se ostalih svojih
vojnika koje je on nahu{kao protiv tebe i privolio ih da ti budu
neprijatelji.
Dimnine rije~i djelova{e na lava, pa lav re~e:
- Pa {to ti onda misli{ i {to mi savjetuje{?
- Ko ima kvaran zub stalno }e trpjeti bol sve dok taj zub
ne izvadi. Nema mira dok se zaostala hrana iz stomaka ne
izbaci, a neprijatelja kojeg se boji{, treba ubiti - odgovori mu
Dimna.
- Ti si kriv {to mi sada [etreba vi{e nije u volji. Ja }u po
njega poru~iti i kad do|e re}i }u mu {ta mislim o njemu, a
zatim }u mu narediti da ide kud mu je drago - re~e lav Dimni.
Dimni to ne bija{e drago, jer je znao da }e se lav uvjeriti
da je neistinu govorio ~im porazgovara sa [etrebom. A kad od
[etrebe sve ~uje, lavu }e onda biti jasno da ima posla s varalicom i la`ovom, pa lavu re~e:
- Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti [etrebu zove{ k sebi. Neka car o tome promisli! Ja se bojim da se
[etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara. Ako se
on bude s tobom borio, bori}e se spreman, a ako se od tebe
rastane, rasta}e se na takav na~in da }e te to osramotiti. Pametni carevi ne ka`njavaju javno onoga koji tajno u~ini prestup. Za svaku krivicu oni na|u i kaznu: za javnu krivicu postoji javna kazna, a za tajnu, tajna kazna.
Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se da
je ka`njeni kakav zlo~inac, onda on sebe ka`njava i sebi ~ini
nepravdu - primijeti lav.
- Ako je ve} takvo carevo mi{ljenje, neka onda car nipo{to
ne primi [etrebu sve dok ne bude sasvim spreman. ^uvaj se,
care, da te [etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da }e
car, kada mu [etreba u|e, primijetiti da je on odlu~io da u~ini
ne{to krupno. A da je to tako uvjeri}e{ se, care, lako,
jer }e{ primijetiti da je [etreba promijenio boju lica i da mu udovi dr{}u. Vidje}e{ ga kako se
obazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kao
da ho}e da se bode i bije.
- Ja }u biti na oprezu - odgovori mu lav.
- Ako primijetim to {to ti napomenu, onda }e
BEHAR 97
mi biti sve jasno i ne}u vi{e ni najmanje sumnjati.
Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjeriv{i se
da je potpuno uspio u onom {to je htio, on onda odlu~i da
ode volu da i njega natutka protiv lava. Iz bojazni da car ne
bi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlu~i da ga o tome
obavijesti i da mu se preporu~i, rekav{i mu:
- O, care, kako bi bilo da odem [etrebi, da pogledam {to
radi i oslu{nem {to govori? Mo`da }u nekako doku~iti njegove tajne misli pa da o tome i ostalom {to primijetim izvijestim cara?
Lav na to pristade. Dimna se onda uputi [etrebi i u|e mu
tobo`e tu`an i `alostan. Kada ga vo’ ugleda, najprije ga pozdravi, pa mu onda re~e:
[to je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te nisam vidio. Kakva te sre}a nanijela?
- A kada je bilo dobro onome koji nije svoj gazda i ~iji `ivot zavisi od onoga u koga se ne mo`e pouzdati? Takav je
stalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.
- [ta se dogodilo? - upita ga [etreba.
- Dogodilo se ono {to je su|eno i {to mora biti. Ko se
mo`e boriti protiv sudbine? Ko je na ovom svijetu postigao
ma {ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje `elje,
a da se najzad nije prevario? Ko je i{ao za svojom stra{}u, a
da se nije nasamario? Ko je od nitkova ne{to zatra`io, a da
nije bio odbijen? Ko se dru`io sa nevaljalima, a da je ostao
nepo{te|en? Ko se dru`io s carem, a da je bio siguran za svoj
`ivot i da mu je on ostao du`e naklonjen?
- Ama, {to to ~ujem od tebe, izgleda mi da si ne{to posumnjao u lava i da si ga se prepao - re~e mu [etreba.
- Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne ti~e mene.
- A koga se onda ti~e? - upita ga [etreba.
- Ti zna{ {to je izme|u mene i tebe i {to ti dugujem, zna{
da sam ti onoga dana kada me lav poslao tebi dao tvrdu rije~.
Sada ti moram kazati {to sam doznao da bih te za{titio, jer
me strah da lav {to ne u~ini.
- Pa {to si to ~uo? - upita ga [etreba. - Pri~ao mi je jedan
koji je upu}en u sve, koji uvijek govori istinu i u ~ije se rije~i
ne mo`e posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljima
i sabesjednicima: "Svi|a mi se [etrebina debljina i smatram da
on vi{e ne treba da `ivi. Ja }u ga zaklati i njegovim mesom
nahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam ~uo te rije~i i uvjerio se da }e lav prekr{iti zadanu rije~, do|oh da te o tome
obavijestim i da tako odu`im svoj dug prema tebi. A ti se,
bogme, spa{avaj sada kako zna{ i umije{.
- Kada [etreba saslu{a Dimnu, sjetiv{i se tvrde rije~i koju
mu je on dao, i kada razmisli o lavu, pomisli da Dimna govori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerova da je stvar
vjerovatno onakva kako je pretstavlja Dimna, i to ga zabrinu
pa re~e:
- Nije lijepo {to lav ho}e da pogazi svoju zadatu rije~.
Otkako se s njim dru`im, nisam u~inio ni{ta na`ao ni njemu
17
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava neko
natutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da je
on sada u velikoj nedoumici. S lavom se dru`e nevaljalci, i on
se ve} uvjerio da oni la`u i da nije istina ono {to je od njih o
drugima ~uo. Dru`enje sa nevaljalima ~esto natjera onoga koji
se s njima dru`i da misli ru`no o ~estitima i da zbog toga
grije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patka
ugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Trudila se da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{aja
uvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan je
stvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~e
vidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude povjerovao u la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i meni
dogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalagano
na me, a lav ipak `eli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je to
zaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "^udno je to da ~ovjek
nastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{
je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se neko
opravdano ljuti, on se mo`e i odljutiti i oprostiti onome na
koga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, nje
mo`e nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljuti
bez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, razmi{ljao i ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to bi
nas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, ako
se dugo dru`i s prijateljem, da bude uvijek oprezan i priseban
i da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo
}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,
promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da je
u~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i o
tome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svome
prijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad god
bude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te krivice nisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o meni
donijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to nam
se ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tome
nema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, suprotstavljao njegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protiv
zdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. To
nisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovim
prijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to
{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanje
prema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{
ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijek
sla`u s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, tra`i od
ljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon kako njemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to ti
rekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati s
carem veoma je opasno, makar to dru`enje s njim bilo iskreno,
prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stradati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda je
po srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagu
i `estinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak i
nejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmiji
18
otrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom se
poslije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovjeka, ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava `ivot bijednom, bodri
kukavicu, a od junaka, kada ga baci u te`ak polo`aj, stvori
kukavicu.
- Ono {to ti lav `eli da u~ini nije ni zbog nagovaranja
nevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego je
to u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,
nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na kraju
krajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.
- Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~e
vo’ - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je za
vratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hrani
mesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~an
p~eli koja u|e u cvijet lokvanja da u`iva u njegovoj slasti i
mirisu. To u`ivanje nju zadr`i u cvijetu i kada se spusti no}
cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.
Ko na ovom svijetu tra`i hljeba nad poga~om ne boje}i se {ta
ga sve mo`e zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nije
dovoljno drve}e i cvije}e, nego tra`i smolu koja curi iz slonova uha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanja
svoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sije
po neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobra`enom, sli~an je
onome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.
- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Dimna volu.
- Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pa
zar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znam
da me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i la`ima,
makar mi lav `elio i dobro. Kada se spletkari udru`e protiv
nevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a on
jak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kada
su se, u `elji da je prevare i izdaju, udru`ili protiv nje.
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da je `ivio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {uma
bila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i
{akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.
Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e se
pred lavom.
- Otkuda dolazi{? - upita lav.
- Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.
- [to tra`i{ ovdje? - upita je lav.
- Tra`im ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.
- Osta}e{ kod nas, `ivot }e ti biti osiguran, `ivje}e{ u izobilju i ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.
Tako kamila pro`ivje s lavom du`e vremena. Jednoga dana lav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slona
s kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav u
ranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojim
kljovama. Kada sti`e doma, pade, ne mogav{i ni da makne s
mjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
ne imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je ostajalo iza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav to
primijeti, pa im re~e:
- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.
- Ama, lako je za nas, nego nam je `ao {to cara takvog
gledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa da
se on okrijepi!
- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u tim
lovom nahraniti i sebe i vas!
Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se ustranu i posavjetova{e izme|u sebe.
- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{e
oni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {to
mi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede i
da i nas nahrani njenim mesom!
- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je on
kamili obezbijedio `ivot i dao joj ~asnu rije~.
- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.
- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.
- Mo`e loviti samo onaj koji mo`e da vidi i da se kre}e odgovori mu gavran - a mi se ne mo`emo ni maknuti s mjesta niti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mi
smo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama sla`e, mi
}emo mu re}i.
- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.
- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, u`iva, a od nje
nikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.
^im lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:
- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti mo`e{ tako budalasto da govori{ i koliko si daleko od vjernosti i samilosti! Nisi se smio drznuti i
da mi rekne{ te rije~i kada zna{ da
sam kamili zajam~io `ivot i dao joj
tvrdu rije~. Zar ti nije poznato da
nema ni{ta plemenitije nego
za{tititi onoga koji se boji, i ne dopustiti da mu ko prolije krv. Ja sam
kamili zajam~io `ivot i ne}u joj
nevjeru u~initi!
- Dobro, ja znam {to car ho}e
da ka`e - odgovori mu gavran - ali
car sigurno zna da jedan ~ovjek
mo`e iskupiti ~itavu porodicu, porodica pleme, pleme ~itav grad, a gra|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja
}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba ni
prstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve
}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za cara
i za nas biti spas.
Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.
BEHAR 97
Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih drugova i re~e im:
- Ja sam lavu predlo`io da zakolje kamilu. Mi }emo s
kamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.
Pravi}emo se kao da ga `alimo da bismo tobo`e pokazali
koliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova
`ivota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da ga
pojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}e
pristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bi
caru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,
svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.
Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.
- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mi
treba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo
{to `ivimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e pre`ivjeti.
Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene car
pojede, ja na to pristajem drage volje.
- ^uti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni na
zub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.
- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.
- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan do~eka{e sada vuk i gavran.
- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car mene
pojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.
Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:
- Ljekari su davno rekli: "Ko tra`i s lu~em belaja, neka
samo jede vu~jeg mesa!"
Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }e
gavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebe
ponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spasti
nesre}e i ostati lavu u volji.
- Ako car mene zakolje - re~e kamila - mo`e se najesti i
mojom krvlju `e| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavljivo, unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojim
drugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.
- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona
{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda na
nju sko~i{e i rastrga{e je.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni
- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e da
me unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ije
nego {to oni misle. To mi ne}e niti mo`e i{ta
koristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj car
koji je ljudima pravedan". Da je lav prema
meni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujice
rije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzo
istisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da je
voda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od
~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako i
19
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
voda izdube kamen i na njemu ostavi trag ako na njega du`e
kaplje.
- [to sada smjera{? - upita Dimna vola.
- Ja mislim da mi ne preostaje ni{ta drugo nego borba odgovori mu vo’. Ne mo`e zaslu`iti nagradu ni onaj koji se
moli i milostinju dijeli, ni pobo`ni kao onaj koji se bori brane}i
svoj `ivot i istinu.
- Niko ne treba da sebe izla`e opasnosti, ako mo`e druk~ije postupiti - re~e Dimna. - Pametan smatra da je bitka posljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo isku{enje, treba koliko
god vi{e mo`e da bude blag i da se poslu`i lukavstvom.
Davno je re~eno: "Nemoj nipo{to potcjenjivati nemo}nog
neprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomaga~a". A ti
po{ao protiv lava! A zna{ li ti, vole, koja je on smjelost i
snaga? I upamti dobro, ko potcjenjuje svoga neprijatelja zato
{to je on nejak, mora do`ivjeti nepriliku sli~nu onoj koju ju
do`ivio Gospodar mora od ptice Tajtave.
- A kako je to bilo? - upita ga [etreba.
- Pri~aju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava,
`ivjela na morskoj obali. Tajtava je imao svoju `enku. Kada
do|e vrijeme da legu mlade, `enka re~e mu`jaku:
- Dobro bi bilo da potra`imo kakvo sigurnije mjesto na
kojem }emo izle}i mlade, jer se bojim, kada Gospodar mora
po{alje plimu da nam voda ne odnese ptice.
- Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjesto
najbolje odgovara, voda i cvije}e su nam blizu - odgovori joj
mu`jak.
- O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da nam
Gospodar mora ne odnese mlade! - re~e mu ponovo `enka.
- Snesi ti jaja, kad ti ka`em, gdje si ih i dosad nosila,
Gospodar mora ne}e to u~initi - odvrati joj mu`jak.
- Ala si ti tvrdoglav! - viknu mu `enka. - Zar si zaboravio
njegove prijetnje, i zar ne poznaje{ sebe i svoju snagu?
Mu`jak je ne poslu{a. Me|utim, ona ostade pri svom, i kad
vidje da joj ni{ta ne poma`e, re~e svome mu`jaku:
- Ko ne prima savjete mora do`ivjeti nepriliku sli~nu onoj
koju je do`ivjela kornja~a zato {to nije poslu{ala dvije patke.
- A kako je to bilo? - upita je mu`jak.
- Pri~aju da su u nekoj mo~vari, oko koje je rasla trava,
`ivjele dvije patke i jedna kornja~a. Kornja~a i patke `ivljahu
u najboljem prijateljstvu. Slu~aj htjede da u toj mo~vari po~ne
vode ponestajati, pa one dvije patke odlu~i{e da odatle sele, i
prije odlaska do|o{e kornja~i da se s njom oproste.
- Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje
- reko{e joj.
- To {to vode ponestaje, mo`e uznemiriti samo mene odgovori im kornja~a. - Ja sam kao la|a, i ne mogu `ivjeti bez
vode, a vi mo`ete gdje god ho}ete. Pa, molim vas povedite i
mene sa sobom.
- Dobro - odgovori{e joj one.
20
- A kako }ete me ponijeti? - upita ih kornja~a.
- Mi }emo uzeti za krajeve jednog {tapa, a ti se uhvati
ustima za njegovu sredinu, pa }emo te tako lete}i odnijeti. Ne
{ali se glavom da izusti{ i jednu jedinu rije~ kada ~uje{ govor
ljudi!
One je onda uze{e i odletje{e s njom.
- ^uda Bo`jeg! Pogledajte kako one dvije patke izme|u
sebe nose kornja~u! - povika{e ljudi.
- Dabogda vam o~i iskapale, ljudi - viknu im kornja~a kad
~u njihov govor.
^im to izgovori, kornja~a tresnu na zemlju i razlijepi se
kao smokva.
- Ja znam {ta ti ho}e{ da ka`e{ - re~e Tajtava svojoj `enki
- ali se ipak nemoj bojati Gospodara mora.
@enka, najzad, poslu{a svog mu`jaka, snese jaja gdje ih je
i ranije nosila i izle`e mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto ti
plime, i voda odnese mlade, pa `enka re~e svome mu`jaku:
- Znala sam ja unaprijed da }e se ovo dogoditi!
- Osveti}u se ja njemu! - uzviknu mu`jak, pa se odmah
uputi jednom jatu ptica, i kad sti`e do njeg, re~e mu:
- Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! - obrati
se on pticama.
- [ta tra`i{ od nas? - upita{e ga ptice.
- Molim vas, da sa mnom odmah sve po|ete ostalim pticama da im se po`alimo na Gospodara mora i da im reknemo:
"Pa i vi ste ptice kao i mi, pomozite nam!"
To jato ptica mu re~e:
- Na{a gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s nama k njoj, pa }emo je nekako dozvati. Kada nam se pojavi,
po`ali}emo joj se na Gospodara mora koji ti pakost u~ini i
zamoli}emo je da mu se ona u na{e ime osveti i da poka`e
snagu svoje vlasti.
Ptice sa Tajtavom po|o{e k njoj, zovnu{e je i zamoli{e da
im pomogne. Ona im se pokaza, a oni joj ispri~a{e {ta se
dogodilo i zamoli{e je da po|e s njima u boj protiv Gospodara
mora. Ona udovolji njihovoj molbi, ~im Gospodar mora doznade da je Anka s jatom ptica po{la protiv njega, poboja se
da se bori s carem s kojim ne}e mo}i da izi|e na kraj, pa
Tajtavine mla|e vrati i s njim se izmiri. I carica Anka se vrati
nazad.
- Ja ti ispri~ah ovo - re~e Dimna volu - da zna{ da ti nije
pametno {to namjerava{ da se bori{ s lavom.
- Ja se s lavom ne}u boriti, ne}u mu biti ni prikriveni, ni
otvoreni neprijatelj, niti }u prema njemu biti druk~iji no {to
sam ranije bio, a ako primijetim ono ~ega se bojim, tek tada
}u stupiti s njim u borbu.
- Dimni se ne dopade to {to re~e vo’, jer je znao da }e lav
njega osumnji~iti i o njemu r|avo misliti ako na volu ne primijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
BEHAR 97
21
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- Po|i ti lavu - re~e Dimna volu - samo }e{ iz njegova pogleda vidjeti {to ti `eli!
- A kako }u to vidjeti? - upita ga [etreba.
- Kada u|e{ kod lava, ti }e{ vidjeti da je on ~u~nuo, da se
prema tebi isprsio i da te netremice gleda na~ulenih u{iju i
razjapljenih ~eljusti, spreman da svakog trenutka sko~i na
tebe - odgovori mu Dimna.
- Ako sve to vidim, zaista }u se uvjeriti da istinu govori{ re~e mu [etreba.
Kada je Dimna uspio da nahu{ka lava protiv vola i vola
protiv lava, on se onda vrati svom bratu Kelili. ^im se njih
dvojica na|o{e, Kelila upita Dimnu.
- [to si dosad postigao?
- Pri kraju sam, sve }e biti po volji i meni i tebi - odgovori mu Dimna.
Odmah poslije toga Kelila i Dimna odo{e da svjedo~e bitki izme|u lava i vola, da vide {ta }e me|u njima biti i do ~ega
}e sve to dovesti. Uto [etreba do|e, u|e kod lava i vidje ga
kako je ~u~nuo upravo onako kako mu ga je opisao Dimna.
- Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegovim njedrima, a ne zna kad }e ga ujesti - re~e u sebi [etreba.
Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojima
mu je govorio Dimna. Odmah mu bi jasno da je vo’ do{ao da
se s njim bije pa, nimalo ne oklijevaju}i, na njega prvi sko~i.
Me|u njima se zametne borba. Lav i vo’ su se borili tako
`estoko da im krv pote~e. Kad je Kelila vidio da }e lav nadvladati vola, re~e Dimni:
- Car je silan kad je okru`en svojim prijateljima, a snaga
mora je u njegovim talasima! Uzalud ja nastojim da te nasavjetujem i otvorim ti o~i i u tome sam sli~an ~ovjeku koji je
uvjeravao pticu ovim rije~ima: "Ne nastoj da ispravlja{ ono {to
se ne da ispraviti, niti poku{avaj da preodgaja{ onoga koji se
ne da preodgojiti!"
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da je jedan ~opor majmuna `ivio na nekom brdu.
Jedne hladne, vjetrovite i ki{ovite no}i majmuni potra`i{e
vatru, ali je ne na|o{e. Ugleda{e krijesnicu kako leti kao iskra
vatre, pa pomisli{e da je to vatra. Oni onda nakupi{e mnogo
drva, nabaca{e ih na tu krijesnicu, i po~e{e duvati ne bi li
vatru upalili da se ugriju i za{tite od studeni. U njihovoj blizini se nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune,
a i oni nju. Kad vidje {ta majmuni rade, ona ih onda po~e
dozivati govore}i im:
- Nemojte se mu~iti, ama nije to vatra {to ste vidjeli!
Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rije~i,
odlu~i da sleti do njih i da ih nekako odvrati od onog {to ~ine.
Upravo tada pored nje pro|e neki ~ovjek, pa kad doznade {to
namjerava, re~e joj:
- Nemoj se truditi da ispravlja{ ono {to se ne da ispraviti,
jer se sablja ne mjeri na tvr|u nelomljivu kamenu, niti se
22
lukovi prave od nesavitljive grane, ne mu~i se!
Ta ga ptica ne htjede poslu{ati, nego pri|e majmunima da
ih uvjeri da ona krijesnica nije vatra, a uto je jedan majmun
{~epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu.
- Upravo se to mo`e primijeniti na tebe i na mene - re~e
Kelila Dimni. - Ti me ne}e{ da poslu{a{, moji savjeti ni{ta ne
koriste, jer si odlu~io da vara{ i grije{i{. Ali upamti, to su ru`na
svojstva, a naro~ito varanje ~ije su posljedice mnogo te`e.
Zato postoji i primjer.
- Ho}e{ li mi ga re}i? - upita ga Dimna.
- Pri~aju da su se varalica i glupak uorta~ili u trgovini i
krenuli na put. Usput onaj glupak zaostade. Tu na|e kesu u
kojoj bija{e hiljadu dukata i uze je. Varalica to primijeti. Na
povratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigo{e
nadomak grada, sjedo{e da podijele dukate.
- Podijeli po pola, pola meni pola tebi! - re~e onaj glupak.
Varalica, koji je ve} unaprijed odlu~io da uzme sve dukate, re~e glupaku:
- Ne}emo dijeliti dukate, jer smo ortaci, a ortaci treba da
budu jedni prema drugima iskreni i da su uvijek zajedno. Ja
}u uzeti malo za tro{ka, a uzmi i ti toliko. Ostatak }emo
zakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada nam
zatreba dukata, do}i }emo zajedno, uze}emo koliko nam
bude trebalo, a nitko drugi ne}e znati za ovo mjesto.
Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak zakopaju pod ono veliko drvo, i odu u grad. Poslije nekog vremena varalica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih, a
zemlju poravna kao {to je i bila. Do nekoliko mjeseci do|e
onaj glupak varalici i re~e mu:
- Treba mi novaca, hajde da uzmemo koliko nam je
potrebno!
Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati.
Kad do|o{e tamo pod ono drvo, odmah otkopa{e, ali ne
na|o{e ni{ta. Varalica se po~e udarati po licu prenema`u}i se:
- Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljem! Oti}i bez
mene po dukate i uzeti ih!
Glupak se po~e zakljinjati da to nije u~inio i proklinjati
onoga koji dukate uze, a varalica se sve vi{e udara{e po licu
govore}i:
- Nitko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je itko drugi
za dukate znao?
Oni se oko toga dugo sva|ahu, i najzad odo{e kadiji da im
presudi. Kadija odmah zatra`i da mu ka`u kako je sve bilo.
Varalica je tu`io glupaka da je on uzeo zakopane dukate, a
glupak je to odricao.
- Mo`e{ li ti to dokazati? - upita kadija varalicu.
- Mogu - odgovori mu varalica. - Posvjedo~i}e mi drvo
pod kojim su bili zakopani dukati, da ih je on uzeo.
Varalica je, prije no {to je s glupakom do{ao pred kadiju, bio
naredio svome ocu da ode i da se sakrije u {upljinu debla kako
BEHAR 97
INDIJSKE PRI^E
bi mogao posvjedo~iti umjesto onog drveta. Njegov je otac
oti{ao i zavukao se u {upljinu debla. Kadiji se u~ini neobi~no da
se neko poziva na drvo da mu svjedo~i pa krenu sa svojim drugovima, varalicom i glupakom, ka tome mjestu. Kad su stigli
tamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori:
- Glupak je uzeo dukate.
Kada kadija to ~u, silno se za~udi, pa zatra`i drva i naredi
da se pod stablo nalo`i vatra, te da se ono zapali. Kad plamen
obuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice zapomaga.
Izvadili su ga u posljednji ~as. Kadija ga upita otkud on tu, a
on mu sve kaza. ^uv{i to, kadija izmlati varalicu, naredi mu
da vrati dukate, koje on uze i predade glupaku, a oca i{amara
i obruka.
- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da zna{
kako ponekad i varalica i spletkar mogu biti prevareni. A {to
se tebe ti~e, Dimna, u tebi se ujedinilo i varanje, i spletkarenje, i grije{enje. Ja se pla{im {to }e te sve sna}i. Ti ne mo`e{
izbje}i kazni, jer si obojen s dvije boje i sa~injen od dva jezika. Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a sre}a u
porodici traje dok se u nju ne u{ulja smutljivac. Ti si najsli~niji
zmiji otrovnici s dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov.
Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni jezik, strepim
pred kaznom koja }e te sna}i. Onaj koji pravi razdor me|u prijateljima i drugovima isti je kao zmija koju ~ovjek gaji, hrani,
gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne. Davno je re~eno: "Stalno
budi sa pametnima i plemenitima, s njima se dru`i i gledaj da
se od njih ne odvaja{. Dru`i se s drugom koji je i pametan i
plemenit, ili koji je samo pametan, a nije plemenit, ili koji je
samo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit ~ovjek je
savr{en. Dru`i se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samo
se ~uvaj njegove pogane }udi, ali iskoristi koliko god mogne{
njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim, makar i ne bio
pametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svojom pame}u. Bje`i koliko god mo`e{ od glupa nitkova! I ja od
tebe treba da bje`im. Kako se tvoji prijatelji mogu od tebe
nadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svome
caru, koji ti je dao polo`aj i odlikovao te, postupio tako. Tvoj
postupak je sli~an slu~aju nekog trgovca koji je rekao: "Nije
nimalo neobi~no da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove,
kada u istoj zemlji mi{evi mogu pojesti stotinu oka `eljeza!"
- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.
- Vele da je u nekoj zemlji `ivio jedan trgovac koji jednom
prilikom odlu~i da pode u neku zemlju radi trgovine. Imao je
stotinu oka `eljeza koje ostavi na ~uvanje kod jednog svog
prijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremena
trgovac se vrati s puta i odmah zatra`i svoje `eljezo.
- Izjeli su ga mi{evi - re~e mu prijatelj.
- Pa ve} sam ~uo da mi{ji zubi najbolje grizu `eljezo! odgovori mu trgovac.
Trgov~ev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to on
iskreno povla|uje. Napustiv{i prijateljevu ku}u, trgovac sretne
BEHAR 97
njegova sina kojeg uze za ruku i odvede svojoj ku}i. Sutradan
trgov~ev prijatelj navrati kod trgovca i re~e mu:
- Ama zna{ li ti i{ta o mome sinu?
- Kad sam ju~e izi{ao od tebe - odgovori mu trgovac - vidio sam kako jedan soko ugrabi nekog dje~aka, mo`da je to
tvoj sin?
Trgov~ev prijatelj se udari po ~elu i re~e:
- O, narode, da li ste ikada ~uli i vidjeli da sokolovi grabe
djecu!?
- Da - odgovori mu trgovac - nije nikakvo ~udo da u nekoj
zemlji, u kojoj mi{evi mogu pojesti stotinu oka `eljeza, i
sokolovi hvataju slonove!
- Ja sam pojeo tvoje `eljezo, evo da ti ga platim, a ti mi
vrati sina! - re~e trgovcu njegov prijatelj.
- Ja sam ti naveo ovaj primjer - re~e Kelila Dimni - da te
uvjerim da }e{ ti jo{ lak{e prevariti drugog, kad si bio u stanju da prevari{ svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje pa
prevari tre}ega, njegov }e se prijatelj uvjeriti da vi{e me|u
njima ne mo`e biti prijateljstva. Ni{ta se jeftinije ne prokocka
nego poklonjena ljubav nevjernome, dar darovan nezahvalnome, odgoj koji se daje onome koji ne slu{a i tajna povjerena onome koji je ne}e ~uvati. Dru`enje s dobrim samo vodi
dobru, a dru`enje s nevaljalim samo zlu, i ono je kao vjetar
koji kad pre|e preko ne~eg mirisnog donosi miris, a kad pre|e
preko ne~eg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, i
ve} sam ti dodijao! - re~e na koncu Kelila Dimni.
Kada Kelila bija{e pri kraju svog govora, lav je ve} bio ubio
vola. Ubiv{i vola lav pade u duboke misli i gnjev ga pro|e.
- Smrt [etrebina mi pri~ini veliki bol! - re~e u sebi lav. Bio je pametan, o{trouman i blage }udi. Ja ne znam, mo`da
je bio nevin, mo`da je bio `rtva spletke i la`i.
Lav zbog toga postade nespokojan i snu`den, i to mu se
moglo vidjeti i na licu. Dimna to opazi, pa odmah prekide razgovor s Kelilom i pristupi lavu govore}i:
- ^estitam ti pobjedu, ti uni{ti tvog neprijatelja! Pa, {to si
onda `alostan, care?
- Ja `alim za [etrebinom pameti, njegovim razboritim
mi{ljenjem i ugla|eno{}u - odgovori mu lav.
- Ne `ali ga, care, jer pametan ne treba da `ali onoga koga
se boji! Razborit ~ovjek mo`e ponekad nekog i da zamrzi, ali,
kad se uvjeri da mu taj mo`e biti od koristi, on onda nastoji
da ga pridobije za sebe, isto kao {to bolestan ~ovjek uzima
gadan lijek da se izlije~i. On nekada opet mo`e da nekoga
zavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu {togod ne
na{kodi odgurne od sebe i upropasti, isto kao {to i ~ovjek
koga za prst pecne zmija otsije~e taj prst jer se boji da mu se
otrov ne razi|e po cijelom tijelu.
Lava su tada zadovoljile Dimnine rije~i, ali kad se poslije
nekog vremena uvjerio da je Dimna lagao, varao i grije{io,
smaknuo ga je na najgrozniji na~in.
23
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
24
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
Afganistanske pri~e
S ruskog prevela Milena Magli} Jovanovi}
Kutub-kan i Nazo
davna vremena `ivio neki bogat ~ovek,
pa imao nebrojeno blago. Ali najve}e
njegovo blago bje{e mu sin, Kutub-kan.
Pazio otac sina kao malo vode na dlanu,
i nije bilo `elje Kutub-kanove koja mu
odmah ne be{e ispunjena. Rastao tako Kutub-kan, a bio
je toliko lijep i stasit da je vi{e li~io na nje`nu djevoj~icu
nego na momka-deliju. O~ev zanat i trgovinu Kutub-kan
nije mogao podnijeti; rat ga tako|e nije privla~io kao
ostale momke. Volio je odlaziti u lov, lutati po gorama i
{umama, u`ivao je u ljepoti cvije}a i pjesmi ptica, u
svemu `ivom {to se suncu radovalo.
Ali je zato Kutub-kan bio obdaren divnom vje{tinom
kojoj nije bilo ravne me|u ostalim njegovim vr{njacima.
Bio je sjajan pjeva~, i u svirci na rababu niko se s njime
nije mogao mjeriti. Kada je svirao i pjevao svoje pjesme,
~as tu`ne ~as vesele kao plaha proljetna ki{a, ljudi su
plakali ili se radovali, a ptice, o~arane njegovom pjesmom, slijetale su mu na ruke. Jer ~ovjek koji pjeva takve
pjesme ne mo`e biti lo{ ~ovjek.
Tako pro|o{e godine, i jednog dana Kutub-kanu umre
otac. Kutub-kan nije nastavio o~ev posao. Malo pomalo je
sve vi{e siroma{io, ali nije prestajao da svira na svom rababu. I na kraju je sasvim osiroma{io. Ali se njegova pjeva~ka slava pronijela po cijeloj zemlji i ljudi su zastajali da
~uju divnu pjesmu kad bi prolazili pokraj njegove ku}e. U
to vrijeme je `ivio u Afganistanu veliki ratnik i juna~ina
Adem-kan. I on je krasno svirao na rababu, te kad do nje-
U
BEHAR 97
ga sti`e glas o neobi~nom pjeva~u Kutub-kanu, za`elio je
Adem-kan upoznati tog ~uvenog pjeva~a.
Jednom je Kutub-kan sjedio sa svojim prijateljima i svirao im nove pjesme. Potom }e jedan od prijatelja ispripovijedati Kutub-kanu kako ima u zemlji neki ~ovjek, po
imenu Adem-kan, koji ne svira gore od njega na rababu.
Kutub-kan se za~udi, a onda mu se u srce uvu~e nemir.
Po~eo je svakodnevno razmi{ljati kako bi se mogao na}i
sa zagonetnim Adem-kanom koji tako lijepo svira na rababu. I tako jednog dana pokupi Katub-kan svoje stvari,
priveza za sedlo rabab i krenu na daleki put da tra`i
Adem-kana. A no}u, uo~i Katub-kanovog odlaska iz grada, Adem-kan usni san; kako Kutub-kan uzjahao konja,
nasmijan i veseo, pjeva pjesme i raspituje se kod ptica gdje
bi mogao da na}i Adem-kana.
Rano ujutro probudio se Adem-kan i saop}io prijateljima radosnu vijest:
- Ko prvi ugleda Kutub-kana i dovede ga meni, njemu
}u dati za `enu svoju sestru Nazo.
Njegovi prijatelji smjesta osedlaju konje te se razletje{e na sve strane. Svaki je u sebi nosio jednu jedinu
misao - da prvi ugleda pjeva~a, jer je kao nagradu Ademkan obe}ao lijepu Nazo. A Nazo je bila toliko lijepa da se
njena ljepota nije mogla perom opisati. Njena nje`na
glavica bje{e kao cvijet bademov, vrat - kao stabljika,
ko`a kao pavlaka - tako bijela i mirisna. Adem-kan ju je
toliko volio da je samo za nju sagradio prekrasan dvor s
ogromnom ba{tom.
25
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Ne slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju i
radovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topao
dan. Kutub-kan se umorio od `ege pa je prilegao u hladu
pod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio na
granu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilo
daleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~as
Adem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi se
prema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutubkan. Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjek
spava, a o grani mu visi rabab.
"Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan?
Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!” Dotr~a Bilo
Adem-kanu, pa re~e:
- O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest!
- Kakvu?
- Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde.
Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu pomalo bi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za `enu ljepoticu Nazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po juna{tvu i bogatstvu! [to sad?!” Po|e Adem-kan zajedno
s Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spava
mom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e:
- Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi;
na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad...
A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa se
stane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili
~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod.
Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdje
`ivi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu poka`e put.
Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao pred
vratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko struna rababa i glasno zapjeva:
Da l’ su ovo dvori slavnog Adem-kana?
Ako jesu, onda nek preda me si|e!
Ako o~i moje vide Adem-kana,
srce }e mi zaigrat milije i radije!
Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u susret dugo o~ekivanom gostu.
- Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj goste! Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjekuje po celoj zemlji?
Kutub-kan skromno odvrati:
- Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Ademkan, ~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{e
domovine?
Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pru`i
mu ruku.
26
- Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja,
o najljep{i me|u pjeva~ima!
Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takvi
prijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradan
uve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa poslije malog oklijevanja pred vratima ovako re~e:
- O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ je
tvr|a od `eljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati onome ko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sada
je na tebe red.
Adem-kan mu na to odvrati:
- Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti.
Po|i s mirom.
Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovora
rastu`i se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede kraj
njega i zamoli ga:
- Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e biti
mehlem za moju bolnu du{u.
Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanu
tu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na `ubor potoka u pozne
ve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze na
o~i Adem-kanu, i on stade u`ivati u divnoj muzici zaboraviv{i sve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednoj
ku}i. ^ula je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornje
odaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa u`ivanjem
po~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspali
se oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutubkanova. A onda dvije male biserne suze pado{e na njegov rabab. Uzdrhta Kutub-kan i podi`e o~i. Susreto{e se
pogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Kutub-kan o ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lupalo.
A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolazili
iz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan odvede Kutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa se
vrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svoje
voljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tuguju}i i izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekoliko
dana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~i
isto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mogao razmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost i
prijatelj problijedio, Adem-kan se rastu`i. ^itave dane je
provodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tuguje
lijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare,
ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovi
bjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ru`a u hladne
zimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebi
staru slu`avku pa joj ovako re~e:
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
- Reci mi ti, koja si me odgajala, mo`e{ li ~uvati tajnu?
Starica odvrati:
- Neka mi se jezik osu{i ako ne{to reknem, k}eri moja.
- Onda ~uj. Ja volim lijepog Kutub-kana. Nikakvi lijekovi ne}e mu pomo}i, nego ti po|i Adem-kanu i reci mu
da }e{ izlje~iti Kutub-kana, ali je za to potrebno da ga
prenesu u tvoju ku}u na mjesec dana i da nikog k njemu
ne pu{taju. Jesi li razumijela?
- Da, k}eri moja.
BEHAR 97
- Ja }u ti dati ovu maramicu, pa njom izbri{i ~elo Kutub-kanu. Posle toga on mora ozdraviti. A sada idi i u~ini
sve onako kako sam ti zapovijedila.
Ode starica Adem-kanu i pade na kolena preda nj.
- O veliki Adem-kanu! Tvoj prijatelj Kutub-kan le`i
bolan i ljekari nikako ne mogu da ga izlije~e. Daj ga meni
na mjesec dana i ja }u ga izlije~iti.
Za~udi se Adem-kan, ali odlu~i poku{ati. Naredi da
prenesu Kutub-kana u stari~inu ku}u. Kako je naredio ta-
27
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
ko i u~ini{e. Samo {to momka preneso{e u
stari~inu ku}u, ova ga obrisa Nazinom maramicom. I gle ~uda: Kutub-kan otvori o~i, pogleda
oko sebe pa zdrav ustade s postelje. Spazi staricu i odmah upita:
- [to je to, otkud Nazina maramica?
Stara se osmjehnu i radosno potvrdi glavom.
- Ona mi je dala i zapovijedila da ti izru~im
pozdrav i rije~i ljubavi. Pri~ekaj malo, Allah je
dobar, i vi }ete biti zajedno.
Obradova se Kutub-kan, poljubi maramicu
lijepe Nazo pa zapjeva radosnu pjesmu ljubavi.
Pro|e tako jedan dan, a drugog dana u predve~erje Kutub-kana ponovo obuze bljedilo, pa
re~e staroj:
- Ne mogu vi{e `ivjeti daleko od moje drage. Ka`i mi, o dobra `eno, kako da vidim moju
Nazo?
Zamisli se stara, pa re~e:
- Budi bez brige. Smislit }u ve} da se sastanete. Moj sin je ~obanin kod Adem-kana.
Svako jutro izgoni ovce u vrt pored Nazinog
vrta. Zakolji najve}u ovcu, navuci njeno runo
te }e{ tako najlak{e dospijeti do vrta i sastat
}e{ se sa svojom dragom.
U~ini tako Kutub-kan. I kad nasta jutro, na|e se on u Nazinom vrtu, zbaci sa sebe ov~je
runo pa se sakri iza `buna. Dugo je ~ekao Kutub-kan dok najzad nije ugledao svoju dragu
Nazo. Bila je u bijeloj haljini, i Kutub-kan se
o~aran divio njenom lijepom licu, vitkom stasu
i nje`nim rukama. Onda iza|e Kutub-kan iz
svog skrovi{ta, i ne bje{e kraja njihovoj radosti
kada se na|o{e zajedno. Dan je proletio kao jedan tren. Do|e ve~e, i Kutub-kan suznih o~iju
navu~e ov~je runo i sretno se iskrade iz vrta. A
vrt je ~uvao Bilo, spreman da ubije svakog ko
poku{a da se na|e s lijepom Nazo. Ali sve se
sretno svr{i, Kutub-kan se vrati u stari~in dom
i ona ga upita:
- Pa kako je, sinko, jesi li video svoju dragu?
- Da sam vidio, ma vidio sam, neno, ali je
moja ljubav prema njoj jo{ vi{e porasla. Ne
znam {to da radim!
- Ne tuguj, pjeva~u. Bit }ete i vas dvoje
sretni.
Nekoliko dana uzastopce i{ao Kutub-kan u
ov~jem runu na sastanak s dragom i svaki put
se vra}ao od nje sretan i radostan. Za to vri-
28
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
jeme Adem-kan se svakog dana raspitivao kod stare za
zdravlje svog voljenog pjeva~a, i starica je svaki put odgovorila jedno te isto:
- Danas mu je bolje nego ju~e, gospodaru. Ali jo{ ne
mo`e{ k njemu. Pri~ekaj jo{ koji dan, pa onda navrati.
A toga dana Kutub-kan na rastanku re~e svojoj dragani:
- 0 sunce moga `ivota, ovako se vi{e ne mo`e. ‘Ajde da
sve ka`emo tvome bratu a mome prijatelju Adem-kanu.
- O dragi! Zna{ li da moram po}i za Bila? Samo, nikada na to ne}u pristati. Bolje i smrt, nego rastanak s
tobom. Nego zna{ {to? Uradi ovako: uzmi sablju i pokrov, oti|i bratu, polo`i to pred njega i reci: ili me ubij
ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov, ili mi daj tvoju
sestru za `enu.
Tako se i dogovori{e. A sutradan Kutub-kan do|e
pred Adem-kana. Za~udi se i obradova Adem-kan kad
vidje svog prijatelja `iva i zdrava, ali se jo{ vi{e za~udi
kad saslu{a Kutub-kanove rije~i. A evo {ta je rekao
Kutub-kan:
- O hrabri ratni~e i prekrasni pjeva~u, voljeni Ademkanu! Ja volim tvoju sestru i bez nje mi nema `ivota. A
i ona mene voli. Bez nje mi nema radosti. Ako mi je ne
da{ za `enu - bolje me odmah ubij ovom sabljom i umotaj u ovaj pokrov.
Zamisli se Adem-kan i dugo je tako razmi{ljao. A kako
i ne bi: zaista je volio Kutub-kana! Ali Bilo ne bje{e samo
njegov vjerni sluga nego i dobar prijatelj koji ga je ~esto
izbavljao iz nevolje. Najzad se odlu~i Adem-kan, pa re~e:
- Dobro, o prekrasni pjeva~u, voljeni prijatelju moj!
Dat }u ti za `enu moju sestru Nazo. Neka tako bude.
Sutradan posla on Bila nekim poslom u jedno udaljeno mjesto, a onda zapovijedi bratu Bilovom - Miru, da
zakolje ovaca i spremi rasko{nu gozbu za svadbu Kutubkana i njegove sestre Nazo. I toga dana priredi{e takvu
svadbu kakva ve} odavno nije bila vi|ena u cijeloj okolini! Tek predve~e se veselje sti{alo. Nasta no} i Adem-kan
povede Kutub-kana u ku}u njegovoj nevjesti. Odjednom
opazi{e da pred ulazom u dvor stoji Bilo. Ve} se bio vratio, ali za svadbu jo{ ni{ta nije znao i po obi~aju je ~uvao
vrata Nazinih odaja. [to sad? Onda Adem-kan ogrnu
Kutub-kana svojom bundom i po|e pravo prema Bilu.
Ovaj propusti gospodara, ali kad pogleda njegove noge,
za~udi se:
- O Adem-kanu! Ili sam ja poludio, ili ti ima{ ~etiri
noge!
- Ti si doista poludio, Bilo! Ja imam samo jednu glavu
i dvije noge, kao i svi ljudi. A ono {to se tebi ~ini kao
dvije tu|e noge, to su rukavi bunde!
BEHAR 97
I to rekav{i, Adem-kan u|e u odaje svoje sestre.
Kasno u no} ode Bilo ku}i i tek tamo saznade sve {ta se
dogodilo. Razbjesnio se Bilo, o~i mu se zakrvavi{e, i on
najprije pojuri u ku}u svoga brata Mira. Po~e da razvaljuje vrata, ali se Miro bojao bratove osvete pa se
dobro zaklju~ao tako da Bilo nije mogao u}i unutra. Na
to Bilo pojuri u Nazine odaje da ubije mladence. Ali i
Nazo je znala Bilovu narav, pa je i ona dobro zaklju~ala
vrata. Po~eo je Bilo razvaljivati vrata, ali ona nikako da
popuste. Tada on gromko povika:
- Ej ti, kukavice, iza|i ovamo na megdan!
Kutub-kan zgrabi sablju i htjede da iza|e pred Bila, ali
mu Nazo pade na koljena i stade ga moliti da ne izlazi.
- Nemoj, dragi, on je kao zvijer! Izgubit }e{ glavu prve
no}i! Preklinjem te, nemoj izlaziti, dragi!
I Kutub-kan popusti nagovaranju Nazinom i ne iza|e
pred Bila. A Nazo potr~a majci i po~e je preklinjati da
ode do Adem-kana. Mati saslu{a k}erinu molbu, pa otr~a
sinu i po~e ga moliti da spasi Nazo. Do|e Adem-kan i
uhvati Bila za ruku, pa mu re~e:
- Ne valja tako postupati Bilo, ako si mi prijatelj.
Vjeruj mi, ja }u ti na}i drugu `enu, isto tako lijepu i isto
tako ~uvena roda. A Kutub-kan mi je drag kao i ti.
Nemoj mu se svetiti! Tim prije {to je on tako usamljen!
Ne valja tako, Bilo...
I Bilo poslu{a Adem-kana. Vrati se ku}i, ali svu no}
nije oka sklopio razmi{ljaju}i kako da se osveti Nazo i
Kutub-kanu. Dugo je promi{ljao Bilo, a u zoru ustade i
po|e da po obi~aju ~uva Nazine odaje. Stajao je tako na
svom mjestu oborena pogleda, ali je stalno ne{to vrebao
i promi{ljao. Tako pro|e nekoliko dana. Razveselio se
Adem-kan zaklju~iv{i da je Bilo odustao od osvete Kutub-kanu. Ali {ejtan nije odustao! U glavi Bilovoj je sazrela stra{na namjera. Jednom u podne bila je velika `ega,
a Kutub-kan je zaspao. Opazi to Bilo pa pri|e njegovoj
postelji i zakuca u zid nekoliko velikih i o{trih klinova
pravo iznad glave zaspalog. Onda se odma~e ustranu i
povika:
- Ustaj, Kutub-kanu! Nazo je umrla! Prepla{en Kutub-kan sko~i iz postelje i sru{i se na licu mesta obliven
krvlju. Poletje Nazo dragome, po~e ga ljubiti misle}i da
}e time o`ivjeti Kutub-kana. Ali sve bje{e uzalud. Kao
tamnocrvena ru`a, sav obliven krvlju, le`ao je na postelji
mrtav Kutub-kan. Onda Nazo namaza svoje ~elo krvlju
dragoga i le`e pored njega. Pritr~a{e i stado{e je podizati, ali i ona je bila mrtva.
Tako izgubi{e `ivote istog ~asa prekrasna djeca
ljubavi, lijepa Nazo i Kutub-kan.
29
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
D`emal- kan i Ziba
Davno, vrlo davno, prije mnogo godina, `ivio je u divnom gradu Kandaharu D`emal-kan. U cijelom kraju bio
je poznat zbog svoje ljepote i ~uvena roda. Nedaleko od
Kandahara, u dvoru opasanom visokim zidinama, `ivio je
Musa-kan, u koga bje{e prekrasna k}i Ziba. Sve je na
ovom svijetu u Bo`jim rukama! I eto jednom D`emal-kan
spazi Zibu. U srcu lijepog momka buknu po`ar ljubavi.
Mu~io se on daleko od drage, sanjao no}u njene o~i, i na
kraju, poslije vi{emjese~nih du{evnih muka, posla on u
dvor Musa-kanu mudre starce ne bi li uspjeli da mu
isprose lijepu Zibu za `enu. Saznade Musa-kan da je
poslao provodad`ije D`emal-kan ~ije ime bje{e poznato
u cijelom kraju, pa pristade da za njega uda svoju k}er.
Obradova se D`emal-kan. Obradova se i Ziba, u ~ijem
srcu je tako|e goreo sna`an plamen ljubavi. I uskoro
cijeli kraj po~ne da se priprema za njihovu svadbu. Ali
sre}a je varljiva kao vjetar... Nekoliko dana prije svadbe
D`emal-kan potro{i sav svoj imetak. Uhvati se za glavu
D`emal-kan, ne znaju}i {ta }e i kako }e te kako da
pre`ivi tu sramotu. Odlu~i da potajno ode u Indiju ne bi
li se tamo za kratko vrijeme ponovo obogatio i vratio
svojoj dragoj Zibi. Odlu~i tako D`emal-kan, pa kako
odlu~i tako i u~ini. Svi se veoma za~udi{e njegovom nestanku, pa ubrzo zaklju~i{e da je D`emal-kan negdje
poginuo. Kad za to saznade Ziba, danima je bez
prestanka plakala i molila se Allahu da sa~uva D`emalkana, jer nije vjerovala u njegovu smrt.
Ne pro|e mnogo vremena, a D`emal-kana svi zaboravi{e. Onda drugi kan, poznat po svom bogatstvu, posla
prosce Musa-kanu. Razmisli Musa-kan, razmisli, pa se
odlu~i da mu da Zibu za `enu. Kad Ziba saznade za to,
briznu u pla~ i stade kose ~upati. Radije je pristajala da
umre nego da iznevjeri svoga dragoga. Iste no}i napisa
pismo D`emal-kanu, pozva glasono{u i zapovijedi mu da
ga potra`i u Indiji.
- Po|i samo - re~e ona - na|i moga dragoga i predaj
mu ovo pismo.
A evo {ta je stajalo u pismu:
"Mili D`emal-kanu, suputni~e `ivota moga! Trebalo
je da postanem tvoja `ena, ali je sada otac pristao da me
uda za drugog. Svadba treba biti o prazniku Loj Ahtara.
Ali za mene je sramota biti `ena nekog drugog, te znaj
1
Dervi{, sljedbenik sufijskog puta
2
U~itelj dervi{a, osoba na visokom duhovnom stupnju
30
da me, ako ne stigne{ na vrijeme, `ivu ne}e{ zate}i. Ja
}u se otrovati, jer ne mogu podnijeti ovu sramotu...”
Sakri glasono{a pismo u njedra, pa jo{ iste no}i osedla brza konja i odjaha u Indiju. Prolazio je kroz mnoge
gradove i sela prije nego {to je stigao u Hindustan. I{ao
glasono{a iz jednog grada u drugi, skitao se po bu~nim
trgovima i va{arima - svuda je tra`io Zibinog dragog. Ali
D`emal-kanu se zametnuo svaki trag, a dan Loj Ahtara
ve} se bli`io. I{ao umorni glasono{a po va{arima,
zagledao u lice ljudima koje bi sreo, raspitivao se kod
prolaznika ne poznaje li tko god Afganistanca po imenu
D`emal-kan. Ali sve bje{e uzalud - njegova traganja nisu
donosila ploda.
Odlu~io ve} glasono{a da se sa tu`nom vijesti vrati u
zavi~aj lijepoj Zibi, koja je danima i no}ima bez prestanka stajala na visokoj kuli o~ekuju}i dobre vijesti. Kad
najednom on ugleda, u bu~noj gomili na trgu, D`emalkana gdje stoji okru`en grupom bogato odjevenih ljudi.
Obradova se glasono{a, pojuri k njemu, pa se progura
kroz svjetinu i uru~i mu pismo od Zibe. Kada uze u ruke
dragocjenu poruku od drage, na D`emal-kanove lijepe
o~i navrije{e suze radosnice. Ali ne bje{e kraja njegovoj
tuzi kada je pro~itao pismo. Stade se moliti D`emal-kan
Allahu i preklinjati ga da mu sa~uva `ivot drage, jer
molbe napa}enog srca sti`u do Svemogu}eg. A onda
D`emal-kan i glasono{a uzjaha{e konje pa kasom odjezdi{e kroz gradske vratnice, ne raspoznaju}i puta, hitali
su sve dalje i dalje, i uskoro se na|o{e u nekakvoj gustoj, neprohodnoj {umi. D`inovsko drve}e raslo je visoko
do neba, kroz guste kro{nje nisu dopirali sun~evi zraci —
tu je vladao trajni polumrak. Najednom opazi D`emalkan na malom proplanku ~etiri putnika. Sva ~etvorica su
se bu~no prepirali oko ne~ega, vikali su i pljuvali na
zemlju, prizivaju}i Boga kao svjedoka da su u pravu.
Pri|e im D`emal-kan, pa ovako re~e:
- Da ste `ivi i zdravi, putnici! Ko ste vi? Kuda ste se
zaputili? I oko ~ega se prepirete?
- Mi smo muridi1 jednoga {ejha2, koji je preselio na bolji svijet pro{le nedjelje i ostavio
nam u amanet ~etiri stvari: torbicu,
serd`adu za molitvu, batinu i
konopac. I eto, nikako da
ih podijelimo.
BEHAR 97
AFGANISTANSKE PRI^E
I pored uzbu|enja i jada koji ga je zadesio, D`emalkan se osmjehnu:
- Ba{ na|oste oko ~ega da se prepirete! Kakvo mi je
to blago - torbica i konopac?
- O putni~e, nikada nemoj prenagliti, jer ti se mo`e
dogoditi da po~ini{ mnoge gre{ke u `ivotu - re~e na to
jedan murid. - Nisu ovo obi~ne stvari nego ~arobne, zar
bismo se ina~e prepirali? Evo ova torbica izgleda kao
obi~na, a po`eli{ li ne{to odmah }e se to u njoj stvoriti!
- A ova serd`ada3 za molitvu? - upita D`emal-kan.
- To ti je tek ~arobna serd`ada! - uzdahnu drugi
murid pa nje`no pre|e rukom preko njenih od molitve
pohabanih resa. - Treba samo da stane{ na nju, da klanja{ dva rekjata namaza4, i u isti mah mo`e{ odletjeti
kuda ti je volja...
- A batina? - dodade tre}i murid. - Nema ravne toj
batini. Samo zapovijedi, pa }e istu}i koga za`eli{.
^etvrti murid uze u ruke konopac i re~e:
- A zna{ li ti kakav je to konopac? Koga za`eli{, vezat
}e, i ne}e ga pustiti ni pod
koju cijenu.
BEHAR 97
^uv{i sve to, D`emal-kan se u mislima zahvali Allahu,
pa se obrati muridima i ovako im re~e:
- O muridi! Ja mogu rije{iti va{u prepirku. Pristajete li
da me saslu{ate?
- Pristajemo! - povika{e muridi uglas.
- Lijepo, onda me ~ujte. Ja }u pustiti strijelu iz moga
luka, pa ko je od vas prvi na|e i donese nazad, tome
neka pripadnu sve ove ~arobne stvari. Pristajete li?
- Pristajemo! - uzviknu{e muridi opet uglas, ovoga
puta radosno. Onda se poreda{e oko D`emal-kana i
stado{e o~ekivati da ovaj odapne strijelu. D`emal-kan je
tako jako zategao tetivu da ona o{inu, a onda se za tren
oka vine visoko, visoko ~ak do neba. Na to muridi
pojuri{e za strijelom kao lova~ki psi, obaraju}i i potiskuju}i jedan drugog. A D`emal-kan je samo to i ~ekao. On
se brzo pomoli, stade na serd`adu, uze torbicu, batinu i
konopac, pa izgovori `elju:
- Ho}u da budem u Kandaharu!
I istog ~asa vinu se serd`ada pod oblake, a D`emalkan, smiju}i se od sre}e, ugleda kako pod njim promi~u
rijeke, {ume i gore. S nestrpljenjem je ~ekao kada }e se
ukazati zavi~aj. Ne pro|e ni jedan sat, kad se }ilim lagahno spusti na gradski trg. Unaokolo je uveliko vladalo
veselje, svuda se ~uo `agor `ivahne i radosne svjetine koja
se ve} okupljala.
- Daj, konop~i}u, sve`i ih sve i ne pu{taj! Ako se neko
ne pokori, ti, batino, udaraj! - pro{aputa tiho D`emalkan.
Kakva je samo gu`va nastala! Nijedan ~ovjek se nije
mogao i{~upati! A ko je i poku{ao, taj se gorko kajao i
`alio na nemio udes trljaju}i ogromne ~voruge. Umah
padne no} uo~i praznika Loj Ahtara. Ziba je sjedila u
svojoj sobi i suze su joj samo navirale na o~i. ^ekala je
pono} pa da uzme smrtonosni otrov i tako odr`i zakletvu
koju je dala svome dragome. Najednom ona za~u glas
D`emal-kana koji je doziva{e.
"Da to nije san?” - pomisli Ziba i uze u ruku zrnce
otrova. Ali D`emal-kan ju je dozivao sve glasnije i glasnije. Ziba nije mogla do}i sebi od ~u|enja. Najednom se
vrata njene sobe {irom otvori{e, i ona na pragu ugleda
radosnog D`emal-kana koji se smije{io. Razdragani i sretni baci{e se jedno drugome u zagrljaj i zaboravi{e na
sve. Sutradan priredi{e svadbu, i otada za D`emal-kana i
Zibu po~e `ivot ispunjen sre}om i blagostanjem.
3
Tepih, }ilim
4
Molitva
31
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
32
BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
Perzijske pri~e
S perzijskog preveo dr. [a}ir Sikiri}
@e`en ka{u hladi
Istina i la`
eki vladar putovao na la|i na kojoj se
nalazio i nekakav dje~ak Perzijanac. Kako dje~ak nikad prije nije vidio mora, niti iskusio muka i pomorskog putovanja,
po~e plakati i jaukati tresu}i se cijelim
tijelom od straha. Koliko god su ga tje{ili, nije se mogao
smiriti. Vladaru to dozlogrdilo, ali nije bilo nikakva izlaza. Na la|i se slu~ajno nalazio i nekakav pametan ~ovjek i on najposlije zavika:
Jednom je neki vladar naredio, da se nekakav zarobljenik
smakne, a jadni osu|enik po~eo onda u beznadnom stanju grditi vladara na svome jeziku i nedostojne mu rije~i
govoriti, jer je davno re~eno, tko se pomiri sa smr}u, mo`e govoriti sve {to mu je na srcu. Vladar tada zapita prisutne, {to ono osu|enik govori, i jedan mu vezir1 re~e:
N
- Ako dopustite, vladaru, ja }u ga za~as u{utkati. Vladar to jedva do~eka. A onaj ~ovjek tada naredi da se dijete opa{e u`etom i uvali u more. Kad je dje~ak jedamput-dvaput zagnjurio u vodu, uhvate ga za kosu i povuku na la|u. Dje~ak se objema rukama br`e-bolje uhvati
za krmu, a kad za koji ~as iza|e, sjede u jedan ugao i,
gle, umiri se, pa ni da glasa pusti. Vladaru se svidjela
dosjetljivost onoga ~ovjeka, pa ga tada zapita:
- Kakva je u tome mudrost?
Na to }e onaj:
- Dje~ak nije nikad zapadao u utopljeni~ke muke pa
nije ni znao blagodati sigurnosti na la|i. Ta pravu vrijednost sre}e poznaje samo onaj koji je zapadao u kakvu
nevolju.
BEHAR 97
- On vas podsje}a na kur’anske2 rije~i, kojima se obe}aje d`ennet3 onima koji savladavaju srd`bu i pra{taju
ljudima...
A drugi vezir, protivnik prvog, do~eka na to:
- Ljudi na{ega zvanja u prisutnosti vladara moraju samo istinu govoriti. Zarobljenik vladara grdi i nedoli~ne
mu rije~i govori.
A vladar se, gle, na te rije~i silno namr{ti pa }e odrije{ito tome drugome veziru:
- Meni se ona njegova la` vi{e svi|a od te tvoje istine,
jer je namjera od one la`i bila neka korist, a tvoja se istina zasniva na pakosti. Ta bolja je i la`, koja donosi neku
korist, negoli istina, koja }e prouzrokovati kakvo zlo!
1
Naslov visokih dostojanstvenika (ministara) na dvorima islamskih vladara
Kur’an kao op}a imenica zna~i ~itanka ili {tivo, koje se ima ~itati, a kao termin ozna~uje muslimansko sveto pismo, tj. zbirku religioznih, moralnih i
pravnih propisa, koje je, po u~enju islama, Svemogu}i Allah objavio preko
poslanika Muhammeda ~ovje~anstvu.
3 D`ennet je raj, a d`ehennem pakao.
2
33
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Nije zlato sve {to sija
Blagoslov
Pri~aju, da je neki kraljevi} bio nizak i malen, a njegova
bra}a visoka i lijepa. Jednom prilikom pogleda ga otac s
negodovanjem i omalova`avanjem, a dijete se dosjeti, zbog
~ega je to, pa }e roditelju:
U Bagdadu se pojavio neki dervi{4, ~ije su molitve nalazile odziva. Jedanput ga pozove Had`d`ad`, sin Jusufov5,
i zamoli ga, da ga blagoslovi. A dervi{ za~e:
- O~e, bolji je nizak, a pametan, negoli visok, a glupan. Nije sve, {to je stasom najvi{e, i vrijedno{}u najbolje. Ovca je malena, ali ~ista, a slon je obi~na le{ina. Otac
se na to samo nasmija, prisutnim dr`avnicima to se svidjelo, a bra}a se do dna du{e na|o{e uvrije|eni. Ka`u da
se uskoro iza toga pojavio nekakav te{ki neprijatelj toga
vladara, pa kad su se dvije vojske suo~ile, prva osoba, koja
zaigra konja na mejdanu bija{e upravo taj mladi} koji
tada povika:
Nisam onaj, kom u borbi vidjet mo`e{ le|a,
nego onaj, koji glavu u krvi ostavlja.
Vladar, koji borbu prima, `ivotom se kocka,
onaj, koji bje`i — vojsku svu na kocku stavlja.
Re~e to pa navali na neprijateljsku vojsku i obori nekoliko proku{anih boraca. A kad se poslije pojavi pred
oca, odano poljubi zemlju i prozbori ovako:
Ti, kom se spodoba neznatna ~inila moja,
ne smatraj vrlinom krupno}u; sitno i ~vrsto
vitko konj~e vi{e vrijedi na dan stra{na boja,
negoli gove~e gojno, nezgrapno i tusto.
Ka`u, da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a njih
malo, pa su im se redovi bili pokolebali. Ali u taj ~as
mladi} zavika:
- Ljudi! Nastojte, da se ne bi odjenuli `enskom odje}om!
Na te njegove rije~i ohrabri{e se konjanici i navali{e
svi kao jedan, i pri~a se, da su istoga dana pobijedili neprijatelja. Vladar tada poljubi sinu ~elo i o~i i zagrli ga, pa
ga je otada s dana na dan sve vi{e pazio, a najposlije ga
postavio i svojim nasljednikom. Bra}a su mu bila silno
zavidna na toj ~asti, pa mu najposlije stavi{e u jelo otrova. Njegova sestra opazi to sa ~ardaka pa zalupi prozor,
a mladi} se dosjeti jadu pa se okani jela uzviknuv{i:
- Nemogu}e je da vrijednih nestaje, a da nevrijedni
njihovo mjesto zauzimaju!
Odmah obavijeste o tome njegova oca, a kralj onda
pozove njegovu bra}u pa ih ukori kako treba, a potom,
da bi zlu u~inio kraj, svakome od njih odredi po jedan
zadovoljavaju}i dio svoje zemlje, jer je ono dobro re~eno:
I deset siromaha mo`e biti i le`ati na jednome }ilimu, ali
dva vladara u jednom kraljevstvu nikako i nikada.
34
- Bo`e, uzmi mu du{u!
- Zaboga, kakav je to blagoslov?
- To je blagoslov za te i za sve tvoje podanike.
Vladarska obijest i siroma{ka nevolja
Nekakav vladar u pijan~evanju pretvarao no} u dan, i
jednom zgodom ba{ onako pijan zazbori:
Od mene ovog trena sretnijeg na zemlji nije,
jer ni za kog i ni za {to mene briga sad ne bije!
U tome ~asu neki siromah le`a{e go golcat na studeni
pred vratima, pa }e na te vladareve rije~i:
Ej ti, od kog na svijetu sretnijeg cara nije,
misli{ li, da briga nema, briga tebe {to ne bije?
Vladaru se te rije~i svidje{e pa kroz prozor pomoli
kesu sa hiljadu dukata i re~e:
- Siromahu, dr`i skut!
A na to }e bijednik:
- Kako }u dr`ati skut, kad na sebi nemam ni odijela?
Vladaru se sa`ali na njegovu bijedu, pa mu jo{ dade i
jedne haljine. Za kratko vrijeme siromah pojede i potro{i
sav novac pa se ponovno navrati vladaru s rije~ima:
Ne mo`e se zadr`ati novac u skitnice ruci,
ko ni voda u re{etu, ni ljubav u mladu srcu.
To se, me|utim, dogodilo u neprili~nu ~asu kad je
vladar bio zauzet poslom, i kad mu kaza{e za siromaha
bi mu neugodno, i namr{ti se. A pametni i upu}eni ljudi
davno su rekli, da se treba ~uvati vladarske ljutnje i srd`be, jer su vladari ve}inom zabavljeni dr`avnim poslovima, pa ne podnose navale obi~na svijeta. I kad vladaru
izneso{e siromahovu molbu, on do~eka:
- Otjerajte toga rasipnog i drskog prosjaka, koji je
4
5
Dervi{ je pripadnik sufijskog reda. Njega uvijek vodi u~itelj, koji se zove {ejh
(starje{ina). Spominje se ~esto u ovim pri~ama.
Poznati vojskovo|a i dr`avnik u doba halifa Omejevica. Njegova strogost
~esto je prelazila u pravo nasilje, i zbog toga je bio na vrlo zlu glasu. Na to
njegovo nasilje cilja i ova pri~ica.
BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
toliko blago za tako kratko vrijeme potratio. Valjda on ne
zna, da je dr`avna blagajna namijenjena opskrbi siromaha, a nikako propalicama.
A na to }e jedan iskren vezir:
- Gospodaru, ja smatram umjesnim da se onakvim
osobama daje u obrocima, koliko im je najnu`nije potrebno, pa se ne}e odavati rasipni{tvu. Velikodu{nim ljudima nikako ne odgovara da odbiju i uvrijede nekoga kome su jedanput ispunili nade.
]ud vladara
Neki vezir bija{e svrgnut s ~asti pa se umije{a u kolo dervi{a. Blagodati dru`enja s tim ljudima osjetile se brzo na
njemu, i on je bio potpuno zadovoljan. Jednom prilikom
vladar se prema njemu udobrovolji i ponudi mu prija{nji
polo`aj. A vezir to odbije i istakne da voli `ivjeti u dokolici, negoli na se primiti odgovornost. Vladar mu tom prilikom napomene da njemu treba dorastao i pametan ~ovjek koji zna upravljati dr`avom. A vezir }e na to:
- Dorastao i pametan ~ovjek raspoznaje se ba{ po tome
da se ne upu{ta u takve poslove. Ono su pitali karakala,
za{to stalno boravi uz lava: "Zato" - odgovorio je on - "da
jedem ostatke njegove lovine i da `ivotarim za{ti}en njegovom silom od neprijatelja." Dalje ga zapita{e: "Kad si ve}
u njegovoj za{titi i priznaje{ mu dobro~instvo, za{to mu se
vi{e ne pribli`i{, pa te on ne primi u krug svojih odabranika
i ubroji u svoje odane sluge?" A on }e im na to: "U tome
slu~aju ne bih bio siguran od njegove sile." Dogodi se, da
vladarev pomo}nik nekad dobije suha zlata, a nekad i glavu
izgubi. Mudraci isti~u, da od promjenljivosti vladareve }udi
treba biti na oprezu, jer vladara nekad i pozdrav uvrijedi, a
nekad za nanesenu uvredu dijeli odore. Dosjetljivost je, ka`e se, vje{tina vladarskih drugova, ali ona nikako ne dolikuje mudrim ljudima.
Carska slu`ba je korisna, ali i opasna
Jedan od mojih drugova tu`io mi se na zla vremena,
isti~u}i da ima malu opskrbu, a brojnu porodicu, i da mu
je te`ak `ivot ve} dodijao.
- ^esto mi na um padne - govorio je - da se odselim u
BEHAR 97
drugu zemlju, pa kako god budem `ivotario nitko ne}e
znati ni za moje zlo ni dobro. Mnogo razmi{ljam o tome,
ali opet pomislim i na svoje neprijatelje koji }e mi se iza
le|a pakosno smijati i moj postupak prema porodici smatrati ne~ovje~nim. A ja sam, kako ti je poznato, donekle
upu}en u ra~unarsku struku, pa ako bih na tvoje zauzimanje dobio kakvu slu`bu, koja bi me li{ila `ivotnih briga, ne
bih ti se mogao zahvaliti kako treba do kraja svoga `ivota.
- Dru`e - upozorit }u ga tada ja - carska slu`ba ima
dva kraja: nadu u zaradu i strahovanje za `ivot. I stoga ne
bi bilo pametno uzdati se u jedno, a strahovati za drugo.
- Te rije~i ne mogu se odnositi na moj slu~aj, i nisi mi
odgovorio na moje pitanje. Zar nikad nisi ~uo onu poslovicu, da se ne boji zveke, tko u d`epu nema oraha? Mudra
rije~ veli: ^etvorica ljudi u du{i osje}aju nemir druge
~etvorice: razbojnik od vladara, kradljivac od no}obdije,
nevaljalac od uhode i bludnica od nadzornika javnog reda.
[ta se ima bojati onaj, u koga su ra~uni ~isti?
- Tome tvom slu~aju odgovara postupak lisice, koju
je netko opazio kako bje`i glavom bez obzira pa je zapitao: "Kakvo je zlo, koje ti zadaje toliko straha?" A lisica
odgovorila: "^ula sam da deve hvataju u komoru." Ljudi
joj na to reko{e: "Glupi stvore, {to ti ima{ s devom, i kakva je sli~nost izme|u tebe i nje?" "[uti" - do~eka lisica
- "jer ako zavidnici zlobno reknu da sam i ja deva, i uhvate me, koga mori briga za moj spas, pa da ispituje moj
slu~aj? Dok protuotrov iz Iraka bude dobavljen, umrijet
}e onaj koga je ujela zmija." A ti si, koliko ja znam, vri-
35
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
36
BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
jedan i pobo`an, ali su i zavidnici u zasjedi, i smutljivci
iz prikrajka danomice vrebaju, pa ako tvoju ispravnost
naopako prika`u, i ti bude{ pozvan pred vladara i ukoren, tko }e se tada za te zauzeti? Stoga ja smatram prikladnim, da ti i dalje `ivi{ u carstvu zadovoljstva i odrekne{ se `elje za polo`ajem.
Ja mu to tako ispri~ah i u isti mah opazih, da se moj
prijatelj promijenio i moj savjet posve krivo shvatio. Odem stoga veziru i, koriste}i se starim na{im poznanstvom, izlo`im mu stanje svoga prijatelja, pa ga on postavi na jedan sporedan polo`aj.
Pro{lo iza toga neko vrijeme, i njegovi stariji zapazili
njegovu dobru }ud, i svidjela im se njegova sposobnost,
pa ga unaprijedili i postavili na vi{i polo`aj. Njegova se
sretna zvijezda otada sve vi{e penjala, dok nije doprla do
vrhunca njegovih `elja, i on najposlije dospije u kolo vladarevih najbli`ih suradnika, pa je u`ivao puno povjerenje dostojanstvenika dvora, te su na njega prstom upirali.
Ja sam se toj njegovoj sre}i od srca veselio.
U to vrijeme oti{ao sam sa nekoliko prijatelja na hodo~a{}e u Meku, a kad se otud vratih, moj prijatelj izi{ao
mi u susret dva dana hoda. Odmah opazim, da je neuredne vanj{tine i siroma{na stanja poput kakva dervi{a,
pa ga zapitah, zbog ~ega je to, a on stade kazivati:
- Kao {to si ti ve} bio predvidio, pojavili se zavidnici
i obijedili me izdajom, a vladar nije naredio da se stvar
istra`i. A moji stari drugovi i odani prijatelji nisu vodili
brige o na{em prijateljstvu i ne htjedo{e iznijeti istine.
Kratko re~eno, bio sam izvrgnut svakojakim mukama i
kona~no sam se upravo ove sedmice, kada je stigla radosna vijest o sretnom povratku hodo~asnika, izbavio iz
tamnice, ali mi je imetak sav oduzet.
- Ne htjede ti - rekoh mu tada - poslu{ati moga savjeta. Ja sam tebi kazao, da je carska slu`ba, kao i putovanje po moru, korisna, ali u isto vrijeme i opasna, pa
~ovjek do|e do blaga, ali ~esto i glavu izgubi.
Nasilje
Pripovijedaju, da su Nu{irvanu Pravednom6 u lovu pripremali pe~enje, ali nije bilo soli. Poslali su stoga u selo
nekog dje~aka, da donese soli i Nu{irvan mu naredio da
sol po vrijednosti plati, kako se besplatno uzimanje ne bi
6
Glasoviti perzijski vladar iz dinastije Sasanovi}a.
BEHAR 97
pretvorilo u obi~aj i da zbog toga ne bi propalo selo.
Nu{irvana tada zapita{e:
- Kakva bi {teta mogla nastati zbog ovakve malenkosti?
Nasilja je na zemlji s po~etka bilo malo, pa su ga ljudi
tokom vremena pove}avali, dok nije do{lo do dana{njeg
stepena.
Sila polo`aja
Pri~aju, da je nekakav sva|alica udario jednog dervi{a
kamenom u glavu. Ovaj nije bio tada kadar vratiti mu
milo za drago, pa je taj isti kamen kod sebe sve ~uvao.
Jednoga pak dana vladar se rasrdi na onoga ~ovjeka i
baci ga u tamnicu, a dervi{ tada dokopa onu stijenu pa
s njom posred glave onog utamni~enog ~ovjeka. Ovaj ga
tada zapita:
- Tko si ti i za{to me bije{ tim kamenom?
- Ja sam taj i taj, a ovo je isti kamen, kojim si i ti
mene onda udario u glavu.
- Pa gdje si bio za toliko vremena?
- Zazirao sam od tvog polo`aja i sada, kad te vidim u
tamnici, ugrabih zgodnu priliku.
Smijeh pod ma~em
Neki vladar obolio od nekakve stra{ne bolesti, koju ovdje
nije prikladno isticati. Gr~ki se lije~nici slo`ili da je za tu
bolest jedini lijek `u~ od ~ovjeka, koji ima takva i takva
svojstva. Na zapovijed vladara dado{e se u potragu na
sve strane i na|o{e jedno seosko dijete koje je imalo sva
svojstva {to su ih tra`ili lije~nici. Vladar tada pozove njegove roditelje i udobrovolji ih nebrojenim blagom, a kadija onda izda osudu, da je dopu{teno proliti krv jednog
podanika da bi se spasio vladar. A kada je krvnik upravo
htio dje~aka ubiti, di`e on glavu nebu i, gle, stade se
smijati. Vladar ga tada zapita, kakva ima smisla smijati se
u onakvu ~asu, a dje~ak }e na to:
- Djeca provode nesta{nosti svojim roditeljima, ljudi
se u razmiricama obra}aju sudu, a vladara dr`e za{titnikom pravde. Moji roditelji `rtvova{e moj `ivot za blago
ovoga svijeta, kadija izdade dopu{tenje, da me ubiju, a
37
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
vladar o~ekuje svoje ozdravljenje od moje smrti, pa meni
ne preostaje ni{ta drugo nego se obratiti jo{ Bogu. Car
se silno rastu`i.
- Bolje je - osudi tada on - da ja stradam, negoli proliti nevinu krv.
Poljubi dje~aka u glavu i me|u o~i, zagrli ga, bogato
nagradi i pusti ga da ide odakle je i do{ao. Pri~a se da je
taj vladar za nekoliko dana posve ozdravio.
Zakonitost
Pobjegao jedar rob Amra, sina Lejsova.7 Odmah se dali za
njim u potjeru i povratili ga. Arnrov vezir, kome se onaj
rob bio ne{to zamjerio, savjetova{e tada vladaru, da ga
treba ubiti, kako bi ta kazna poslu`ila drugima kao
opomena. A rob na to pade ni~ice pred Amra i prozbori
ovako:
- Gospodaru! Ja sam zaslu`io kaznu, kakvu god ti
odredi{. Ali mene je othranio hljeb tvoje porodice, i jedino zbog toga nisam rad da na sudnjem danu za moju
krv bude{ pozvan na odgovornost, pa ako me `eli{ ubiti,
nastoj bar da to bude osnovano na zakonu, da ne bi na
sudnjem danu odgovarao.
vremena usavr{io toliko, da nitko s njim nije mogao iza}i u
tome na kraj. A jednom prilikom u prisutnosti samoga vladara ista~e, gle, da prvenstvo svome u~itelju priznaje samo
zbog njegovih godina i zbog toga, {to ga je odgojio, jer
smatra, da u jakosti i vje{tini nimalo ne zaostaje za njim.
Vladaru se njegova neskromnost nije nikako svidjela,
pa odmah naredi da se njih dva oku{aju u hrvanju. U tu
svrhu premjeri{e prostran mejdan, a na njemu se skupi{e
svi dr`avnici i velika{i. Mladi} kao opijen slon iza|e domalo na popri{te s takvom silom da bi okrenuo i brdo od
`eljeza. U~itelj je bio svjestan da je mladi} od njega
snagom ja~i i prihvati ga onim vanrednim na~inom, {to
mu ga je bio zatajio. A mladi} ne umjede uzvratiti udarca, i u~itelj ga u jednom ~asu objeru~ke podi`e povi{e
svoje glave i tresnu o zemlju. Gledaoci u znak odobravanja digo{e pravu graju.
Vladar naredi, da se u~itelju podijeli odora i da se nagradi, a mladi}a ukori i izgrdi, jer je tvrdio, da mo`e iznijeti sa svojim u~iteljem, a nije bio kadar rije~i iskupiti.
Mladi} se tada stao braniti, da ga u~itelj silom ne bi bio
kadar savladati, nego je upotrijebio jedan na~in koji je
dotada tajio, i samo ga tako pobijedio. A u~itelj }e na to:
- E, ovu posljednju vje{tinu ~uvao sam ba{ za ovaj
~as, jer ono mudraci ka`u da prijatelju ne treba dopustiti toliko mo}i da bi je mogao iskoristiti, ako bi se pretvorio u neprijatelja.
Vladar ga zapita, na koji bi to na~in on uveo u zakon,
a rob do~eka:
- Dopusti mi, da ubijem vezira, pa onda me kazni
smr}u, i tako }e{ me ubiti na temelju zakona.
Vladar udari u smijeh i zatra`i od vezira mi{ljenje.
- Tako ti groba tvoga oca, zavapi on, oslobodi ovoga
nitkova da i mene ne uvali u nesre}u!
Vjera u prijatelje
Neki ~ovjek bija{e se vrlo usavr{io u vje{tini hrvanja. U toj
vje{tini poznava{e on ravno tri stotine i {ezdeset na~ina,
tako da je za svaki dan znao po jedan posve novi na~in
hrvanja. Jednom prilikom slu~ajno mu zapeo za oko jedan
njegov u~enik i osvojio njegovu ljubav, pa ga on nau~io tri
stotine pedeset i devet na~ina hrvanja, ali mu za onaj
posljednji ne kaza. Mladi} se u toj vje{tini i snazi za malo
7
Pustinjski dervi{
Jedan povu~en dervi{ bija{e se smjestio u nekom kraju
pustinje. Pokraj njega slu~ajno nai|e neki vladar, ali on,
kako je bio uronuo u carstvo spokojstva, ni glave ne podi`e, i ne obazrije se uop}e. Vladaru opet, koji je mnogo
dr`ao do svoje mo}i, bi to vrlo neugodno, pa }e:
- Ovi su dervi{i kao `ivotinje.
A na to }e vezir dervi{u:
- Pokraj tebe prolazi vladar svijeta, pa za{to se ne
skloni{ i ne oda{ du`no po{tovanje?
- Reci caru - oglasi se dervi{ - neka pokornost tra`i od
onoga koji od njega ne{to o~ekuje, a ti treba{ znati da su
vladari zato da budu pastiri svojih podanika, a podanici
nisu na svijetu da slu`e vladarima.
Vladaru se ta siromahova rije~ silno svidjela, pa mu
ponudi, da od njega ne{to zatra`i.
Vladar iz dinastije Saffâr.
38
BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
- Ja jedino `elim - do~eka dervi{ - da me vi{e ne uznemiruje{.
Uzor
Vladar tada zatra`i od njega, da mu bar dade kakav
savjet. A dervi{ prozbori:
Pitali su Lukmana10 od koga je nau~io pristojnost.
- Dok je jo{ vlast u tvojoj ruci, pobrini se za svoju du{u,
jer vlast nije stalna i neprestano prelazi iz ruke u ruku.
Prijatelji
Neki siromah zapadne u nepriliku pa od jednog svog prijatelja dervi{a ukrade }ilim. Sudac osudi da mu se zbog
toga odsije~e ruka. Vlasnik }ilima zauzme se za krivca
izjavljuju}i da mu on pra{ta. Sudac pak re~e da ga on ne
mo`e li{iti zakonske kazne na temelju vlasnikova zauzimanja. Vlasnik sucu tada napomenu da ne treba odsje}i
ruku onome tko ne{to ukrade, a {to pripada vakufu8, jer
on kao dervi{ ne mo`e ni{ta imati, niti ~iji rob biti, i sve
{to je dervi{ko smatra se vakufom u korist siromaha.
Na te rije~i sudac odustane od kazne pa zapita okrivljenoga:
- Zar si bio u takvoj nevolji, da si ba{ od ovog siromaha morao ukrasti?
Na to }e krivac:
- Nisi li ~uo onu izreku: Slisti sve {to ima u ku}i tvojih prijatelja, a samo ne kucaj na vrata svojih neprijatelja?
- Od nepristojnih - re~e on. - [to god mi se njihovo
nije svi|alo, toga sam se klonio.
Ni{tavnost dragulja
Vidio sam jednom prilikom arapskog seljaka gdje u krugu
basranskih draguljara pri~a ovo: "Jedanput sam zabasao
u pustinji, a hrane mi bija{e nestalo, pa sam bio uvjeren
da }u skapati. Iznenada, gle, na|em kesu bisera. Ne}u nikada zaboraviti onog u`itka i veselja {to sam ih tada osjetio, misle}i da je u kesi popr`ena p{enica, a isto tako i one
gor~ine i bezna|a kad sam se uvjerio da je to biser!"
Zlato i bra{njenica
Tako opet nekakav putnik zabasao u prostranoj pustinji.
Nestalo mu hrane, a imao je uza se ne{to srebrnjaka.
Lutao je i lutao, ali nikako nije mogao izbasati i, najposlije, od oskudice strada. Tuda kasnije nai{lo nekoliko
putnika. Ugledali mrtvaca, pred njim le`e novci, a na
pijesku na{arano:
Uza se kad bi sve zlato svijeta imao,
putnik bez poga~e, zalud bi bisage prebro.
Jadniku, kojeg pustinjsko sa`i`e sunce,
bolje je pe~ena repa, nego ~isto srebro.
Zamjena
Neki gologlav i bosonog pje{ak nai{ao je iz Kufe9 sa karavanom, koja je putovala u Hid`az, i pridru`io se nama. Jedan putnik, koji je jahao na devi, zapita onog siromaha:
- Kamo ide{? Vrati se, jer }e{ skapati od gladi. Rekne
to i ne obaziru}i se zagazi u pustinju i ode. Kad smo pali
u mjesto Nahlei Mahmud, bogata{a je, gle, iznenada smrt
zadesila. A onaj siromah stade mu tada vi{e glave i re~e:
- Ja, eto, od nevolje ne umrijeh, a ti putuju}i na devi
zaglavi.
8
9
Vjerska zaklada
Grad u ju`nom Iraku, nekad poznato kulturno i privredno sredi{te
BEHAR 97
^ast vladara i bijeda seljaka
Neki vladar krene zimi u lov s nekoliko svojih dr`avnika
i udalje se od ljudskih naselja. Kad se smrklo opaze seosku ku}u. Da se ne bi izlagali studeni, vladar predlo`i da
se sklone u tu ku}u. Jedan vezir tada upozori da vladaru
ne dolikuje sklanjati se u ku}u bijedna seljaka, nego da
}e biti bolje ako razapnu {ator i nalo`e vatru. A seljak u
10
Glasoviti mudrac
39
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
me|uvremenu saznao za prisutnost vladara pa priredio
na brzu ruku jelo i odnio ga vladaru, poljubio pred njim
zemlju i rekao:
PETI je, kona~no, zanatlija koji vlastitim trudom mo`e zaraditi {to mu je potrebno, pa se za koru hljeba ne
treba poni`avati.
- Da ste odsjeli u mojoj ku}i, ni{ta ne bi umanjili
vladarsku ~ast, a ovako niste htjeli ni pove}ati ~ast
jednog seljaka.
- Osobine, koje sam nabrojio - veli dalje otac - osiguravaju na putu spokojstvo i udobnost. Onaj, pak, koji
ni{ta od toga nema nego s praznim nadama krene u svijet, propast }e bez traga.
Vladaru se te rije~i svidjele, i iste no}i premjesti se u
seosku ku}u. A sutradan je doma}in dobio od vladara
odoru i nagradu.
Juna{tvo i sr~anost bez novaca
su bezvrijedni
Pri~aju, da je nekom hrva~u zbog zle sudbine bio dodijao
`ivot. Pro`drljivost, a i neima{tina bijahu ga natjerale, da
glasno procvili. Kona~no se potu`i svome ocu i zatra`i od
njega dopu{tenje da ide u svijet, ne bi li, mo`da, snagom
svojih mi{ica do{ao do bolje zarade. Otac ga odvra}ao od
te lude namjere i preporu~ivao mu da se zadovolji onim
{to ima, jer mudraci tvrde da se sre}a ne posti`e samo trudom, pa se stoga ne treba ni uznemirivati. A sin je, naprotiv, tvrdio ocu da putovanje donosi mnoge koristi: raspolo`enje, dobitak, promatranje ~uda, slu{anje zanimljivih
do`ivljaja, razgledanje raznih krajeva, drugovanje s prijateljima, sticanje ~asti i naobrazbe, pove}anje imetka i
prihoda, upoznavanje prijatelja i gomilanje iskustava. Otac
je priznao da putovanje, prema navedenim rije~ima, ima
mnogo koristi, ali to vrijedi samo za pet vrsta ljudi:
A sin }e na to ocu:
- Kako bih ja mogao protivrje~iti mudrim ljudima, koji
tvrde da se oko sticanja opskrbe treba truditi, iako je ona
unaprijed odre|ena, i da se, isto tako, treba kloniti
nesre}e, makar je ona i su|ena? Ja sam kadar uhvatiti se
u ko{tac i sa silnim slonom ili se porhvati s ljutim lavom,
pa pomo}u svoje snage mogu i}i u svijet, jer neima{tine
vi{e ne mogu podnositi.
To rekne, zatra`i od oca blagoslov, oprosti se s njim i
krene na put. U putu opazi nekoliko ljudi koji su platili
prevozninu pa sjeli na la|u i natovarili svoju prtljagu. A
mladi} nije imao ni prebijene pare pa ih molio da ga prime, ali sve njegove molbe bijahu uzaludne. La|ar mu re~e
PRVA su trgovci, koji pomo}u blaga i imetka dr`e krasne mladi}e i robinje i okretne sluge pa u`ivaju blagodati
`ivota svaki dan u drugome mjestu, svaku no} u novome
krugu i svaki ~as u posebnu obliku.
DRUGI od tih bio bi u~enjak, koji pomo}u svoje besjede i rje~itosti nailazi, gdje god do|e, na dobar prijem i
po{tovanje.
TRE]A je od spomenutih osoba ljepotica, jer za njezinom naklono{}u ~eznu nje`na srca, njeno dru{tvo
smatraju dobitkom a slu`enje takvoj ljepotici smatraju za
pravu blagodat. Davno su kazali, da je ljepota bolja,
negoli imetak. Milo lice lijek je za bolesna srca i klju~,
kojim se otvaraju zaklju~ana vrata.
^ETVRTA je dobar pjeva~, na ~iji glas i voda prestaje
te}i, a ptica letjeti. Pomo}u svoje vje{tine lovi on ljudska
srca, a za njegovim dru{tvom te`e svi, koji imaju imalo
osje}aja.
40
BEHAR 97
PERZIJSKE PRI^E
da on tra`i od njega prevozninu za jednu osobu, a da ga
se ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mladi}a su te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti.
Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudi
mu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu ponudu polakomi i vrati la|u. ^im se mladi} do~epa la|areve brade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Njegovi drugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih sti`e ista
sudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mladi}em izmire. Da bi tobo`e popravili lo{ postupak prema
mladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljube
glavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i stigo{e do jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak neke gr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastao
neki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je najsr~aniji, najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo dr`i konop od la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan na
svoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom protivniku, niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje ka`u:
da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio,
pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jer
i strelica iz tijela mo`e izi}i, a nanesena uvreda ostaje
zauvijek u srcu.
^im je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otplivao do stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nesretni mladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva,
dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Plivaju}i cijeli dan i no} jedva `iv dopre do obale. Po~ne tu
jesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo oporavi i krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i tako
gladan, `edan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tu
ga okru`e nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac napitak vode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vode
besplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatra`i vode
silom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali ga
oni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, ne
htio, bolestan i ranjen pridru`i se tada jednoj karavani i
nastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko hajdu~ljivo mjesto. Mladi} opazi da putnici od straha sve
strepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne:
- Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se mo`e
suprotstaviti i pedesetorici.
Njemu se tada pridru`e i drugi mladi}i iz karavane, pa
se ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{e
mu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samo
nekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi.
A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starac
koji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:
BEHAR 97
- Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinut
vi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a da
je neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni od
razbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da bi
izbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njime
provede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}in
ima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. Sutradan
Arapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je,
da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeni
im na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to vi
znate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nije
jedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao da
bi u zgodnoj prilici obavijestio svoju dru`inu? Stoga ja
smatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, a
da mi idemo.
Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim,
i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu i
krenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tek
kada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazi
da je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, pa
`edan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na zemlju. On je tako le`ao, a pojavi se vi{e njega neki carevi}, koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio od
svoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazi
da je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapita, odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tada
ispripovijeda neke ~asove iz svojih do`ivljaja. Carevi}u se
na njega sa`ali, pa mu dade odoru i dosta blaga i
predade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u njegov zavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zahvaljivao Bogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svoj
do`ivljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu,
zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnika
u karavani. A otac }e na to sve:
- Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su juna{tvo i sr~anost bez novaca bezvrijedni?
- Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{,
ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, ne
mo`e{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{
ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjerno malo truda, a sa malo uboda `alaca koliko sam stekao
meda?
- U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti je
pomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je nabasao jedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {to
ti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvi
slu~ajevi rijetki, a izuzetak ne mo`e slu`iti kao pravilo.
41
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
42
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
Arapske pri~e
S arapskog preveo Alija Bejti}
Ali [ar i robinja Zumruta
io u davna vremena, minulih vijekova i
stolje}a, jedan trgovac u zemlji Horasan,
kome bija{e ime Med`udud-din i koji
ima|a{e mnogo para, ornih i bijelih robova i slugu, samo nije imao sina iako
bija{e napunio {ezdeset godina. Ali ipak uzvi{eni Allah mu
dade sina, kome na|enu ime Alija. I kad dijete naraste, bija{e kao pun mjesec o u{tapu, a kad se zamom~i, otac mu
se razbolje na smrt, pa ga pozva i re~e mu:
B
- Dijete moje, samrtni ~as mi se, evo, pribli`io i `elio
bih da ti dam nekoliko savjeta.
- Kakvih, babo moj? - upita ga Alija.
A tre}i veli:
Dru`enje s ljud’ma — od koristi nije,
samo prazan govor i rekla-kazala.
Zato i ne tra`i ti dokone ljude,
nego u~i, sine, dok ti srce bije.
Me|utim, ~etvrti ka`e ovo:
Kad upozna ljude o{trouman ~ovjek,
a ja sam ih prozro i upozn’o, sine.
Tad }e vidjet’ varku u ljubavi njinoj,
a i licemjerstvo u vjeri njihovoj.
- O, moj babo, poslu{a}u te i postupiti tako - re~e Alija.
- A {ta jo{ treba da radim?
- Preporu~ujem ti da se ne dru`i{ ni s kim i da se kloni{
svega onog {to ti mo`e nanijeti {tetu. Dobro se ~uvaj zlog
druga, jer je zao drug kao kova~: ako te ne opr`i njegova
vatra, naudi}e ti njegov dim. Divno je jedan pjesnik rekao:
Ljubavi nema u dana{nje doba,
ni druga pravog ako t’ izda sudba.
Samotno `ivi sve do svoga groba,
savjet moj primi — ne treba ti dru`ba!
- ^ini dobro kad god ti se uka`e prilika za to i budi uvijek ljubazan u opho|enju s ljudima - odgovori mu otac. Iskoristi svaku priliku da u~ini{ uslugu drugima, jer se takva
prilika ne pru`a svagda. Evo {to ka`e o tome jedan pjesnik:
Ponekiput samo prilika se pru`i,
da s’ u~ini dobro onom kome treba.
Ko j’ propusti jednom iz nehata svoga,
te{ko da mu s’ vrati ona posl’je toga.
Ali ne}e biti naodmet da ~uje{ mi{ljenje i drugih pjesnika o ovome. Evo {ta, naprimjer, drugi pjesnik o tome ka`e:
Svi su ljudi promjenljive volje,
nipo{to se ti ne uzdaj u njih.
Varljivi su, na podvalu spremni,
zato treba upoznatih bolje.
- Dijete moje, slu{aj Allaha pa }e i on paziti tebe - odgovori mu otac. - ^uvaj svoj imetak i ne rasipaj ga preko
mjere, jer }e{, ako ga bude{ rasipao, biti zavisan od najgorih ljudi. Znaj da ~ovjek vrijedi onoliko koliko ima! Evo
BEHAR 97
- Poslu{a}u te i postupi}u tako - re~e Alija. - A {to jo{
ima da mi ka`e{?
43
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
kako divno ka`e jedan pjesnik o tome:
Nesta para, sine, nesta prijatelja,
a s parama lako prijatelja na|e{.
Du{manin zbog novca prijatelj postaje,
a prijatelj du{man kada para nije.
- Pa {ta jo{ ima{ da mi ka`e{, o~e - upita Alija.
- Dijete moje - odgovori mu otac - tra`i savjeta od
starijih ljudi i nikada ne `uri u onome {to `eli{ da uradi{.
Budi milostiv prema slabijem, pa }e i drugi biti dobri
prema tebi. Nemoj nikome zulum ~initi, jer za to Allah
ka`njava. ^uj {ta ka`u pjesnici o tome:
Prvi:
Savjetuj se, tu|u mis’o ne potcjenjuj,
jer dvojica vi{e znaju nego jedan.
Ogledalo pokaza}e lice tvoje,
a potiljak da ti vidi{, treba dvoje.
a drugi:
Odmjeren ti uv’jek budi i ne `uri,
~ini dobro ako ho}e{ dobra sebi.
Ko zlo ~ini, taj ti slabo kod Allaha pro|e,
jer ba{ zulum zulum}aru uv’jek glave do|e.
Tre}i:
Nemoj drugom zulum ~init’,
kad prilika tebi se pru`i.
Iznad glave zulum}ara,
osvetni~ka sablja kru`i.
Dok ti spava{ i sanjari{,
uvrije|eni na te vreba.
Za osvetom on tad ~ezne
i pomo}i tra`i s neba.
Jo{ ne{to: nemoj nipo{to piti vina, jer je ono uzrok
svakog zla, ono oduzima pamet i poni`ava ~ovjeka. Evo
kako jedan pjesnik pjeva o tome:
Allaha mi, ja se ne}u za `ivota vina napit’,
da bih znao razborito sa drugima ja govorit.
Nikad ne}u po`eljeti ledenoga, rujnog vina,
ve} }u tra`it prijatelja trezvenoga i prisebna.
Eto, to je sve {to sam imao da ti ka`em na svom samrtnom ~asu. Dr`i se, sine, mojih savjeta, neka ti je Allah
na pomo}i - zavr{i otac i klonu izgubiv{i svijest.
Domalo, on opet do|e k sebi, pa se obrati Allahu da mu
oprosti, izgovori kelimei {ehadet1 i izdahnu. Njegov sin
Alija stade plakati i jecati za njim, a kad se malo primiri,
po~e da priprema sve {to bija{e potrebno za d`enazu. Ne
propusti ama ba{ ni{ta; pozva i hafize da u~e Kur’an kod
o~eva tabuta, i kad bi sve gotovo ljudi klanja{e d`enazu i
okupa{e ga, a na ni{anu mu bijahu uklesali ove stihove:
1
Islamsko o~itovanje koje glasi: Tvrdim da nema boga do Allaha i tvrdim da
je Muhammed Allahov rob i poslanik.
44
Od zemlje si stvoren i pro`ivje v’jek,
slu{asmo mi ~esto tvog govora jek.
A sada te zemlja u okrilje prima,
a crna je zemlja — majka nama svima.
Primiv{i sau~e{}e mnogih uglednih ljudi, Ali [ar se sa
groblja vrati ku}i tuguju}i jako za ocem. Uskoro mu se razbolje i umrije i majka, koju Ali [ar sahrani na isti na~in kao
i oca. Poslije toga, Ali [ar se odade trgovini: po~eo je da
prodaje i kupuje, ne napu{taju}i ni jednog ~asa svoj du}an
i ne dru`e}i se ni s kim, kako mu savjetova{e otac. To potraja punu godinu dana. A kad pro|e godina, njega obrlati{e
kojekakve protuhe i skrenu{e s pravog puta. Ali [ar se odade
razvratu: po~e da pije vino i da odlazi jutrom i ve~erom ljepoticama, govore}i sam sebi: "Moj je otac u{tedio pare za
mene, i ako ih ne potro{im, kome }u ih ostaviti?
- Allaha mi - re~e Ali [ar - postupi}u onako kako re~e
jedan pjesnik:
Ako bude{ c’jelog v’jeka {komra~io, titizio.
Kad }e{ onda potro{iti ono {to si u{tedio?
I tako Ali [ar, poslu{av{i savjet pjesnikov, rasipa{e danono}no i nemilice svoje pare dok sve ne pro}erda i ne osiroma{i. On isprodava i du}ane i sve ku}e koje mu ostado{e od
oca, prodade i sve svoje haljine i ostade samo sa jednim odijelom. A kad pro|e pijanstvo i kad mu do|e pamet u glavu,
njega obuze gorko kajanje. Sav okaharen i gladan, Ali [ar jednog dana odlu~i da potra`i svoje negda{nje prijatelje u pi}u, i re~e samom sebi; "Idem da potra`im one na koje sam
tro{io svoj novac ne}e li mi koji od njih dati da ne{to pojedem danas." I Ali [ar po|e redom od jednog do drugog, ali se
svaki njegov biv{i prijatelj pravio da ga ne zna i krio od njega.
Razo~aran i pregladnio, Ali [ar se uputi u jednu trgova~ku
~etvrt i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu oko ne~eg.
- Zbog ~ega li su se, zaboga, sakupili ovi ljudi? - re~e
Ali [ar. - E, ne}u, Allaha mi, odavde oti}i dok ne vidim
za{to su se ti ljudi ovdje skupili." On onda pri|e tom skupu
i ugleda jednu robinju, vitku i visoku, s obrazima kao ru`a
i uzdignutih grudi, kojoj po ljepoti ne bje{e ravne, kao {to
o njoj u stihu veli jedan pjesnik:
Allah stvori momu uprav kako treba,
uzorom ljepote i ljupkosti ~arne.
On lice joj dade k’o u vile bajne,
ba{ ko da bije{e ozarena s neba.
Lice joj je mjesec, a stas vitka grana,
dah je kao mo{us — nema njojzi ravna.
Tijelo je njeno mjese~eva sjaja,
k’o sazdana da je od bisernog vala.
Toj robinji bija{e ime Zumruta. Zanesen njenom ljepotom i dra`ima, Ali [ar re~e u sebi:
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Allaha mi, osta}u ovdje da vidim ko }e i za koliko
kupiti ovu robinju.
I Ali [ar pri|e skupu i stade, a ljudi pomisli{e da je i
on do{ao da se nadme}e za robinju, jer su mislili da ima
mnogo para koje je bio naslijedio od svojih roditelja. Telal,
zatim, stade pokraj robinje i viknu:
- O, trgovci i bogata{i, ko }e od vas otpo~eti nadmetanje za ovu robinju, najljep{u me|u najljep{ima, najsjajnije zrno bisera, Zumrutu, koja umije da ugodi svim mu{kar~evim `eljama i strastima i koja umije da veze zavjese!
Po~nite nadmetanje! Niko ne}e zamjeriti niti ma {ta predbaciti onome koji prvi po~ne nadmetanje i iznese cijenu
robinje. Nato jedan od trgovaca re~e:
- Dajem pet stotina dukata.
- Jo{ deset - dobaci drugi.
Tada jedan starac, po imenu Re{idud-din, koji bija{e
plavih o~iju i ru`an, viknu:
Rekav{i to, Zumruta, ~ude}i se drskosti tog trgovca, izgovori ove stihove:
Ja junaka `alosna mu majka!
Potiljak mu za papu~e moje,
bradurina da s’ mu{ice roje,
a nosina da tu konji stoje.
Krivonosi, {to s’ zanosi{ mnome.
Slu{aj r’je~i jedne divne mome:
"Kao zmija noge ti sakriva{ mane,
da bi mog’o varat’ uvijek natenane."
Sa jednom bradom odlazi{,
sa drugom se vra}a{.
K’o da ~edo ma{te si,
takav meni izgleda{.
pa kad ih zavr{i, nastavi stihovima jednog drugog pjesnika:
- Jo{ stotinu!
"Za{to s’jede vlasi — re~e — ti knom ukrasi?"
- Jo{ deset - dobaci neko.
"Sakriti ih htjedoh — rekoh — tvome oku dragom."
- Hiljadu dukata! - viknu starac Re{edud-din i tako
zaveza jezik ostalima.
Telal ode da se posavjetuje sa Zumrutinim vlasnikom, a
ovaj mu re~e:
- Ja sam se zakleo da }u je prodati samo onome kog
ona izabere. Upitaj, dakle, nju. Telal odmah pri|e Zumruti
pa joj re~e:
- O, naljep{i mjesece, eno, onaj trgovac `eli da te kupi.
Zumruta pogleda u trgovca, pa kad ga vidje, re~e telalu:
- Ne `elim da me kupi starac koji je ve} pao na najgore
grane. Ah, divan je onaj pjesnik koji je rekao:
Poljubac ne hdjede da mi da,
jer s’jede brade bijah ja.
Na bogatstvo moje ne okrenu glave,
ve} mi re~e ona k’o od {ale:
"O star~e bijedni, sijedih vlasi,
moja usta `arka mladost samo gasi!"
Kad ~u {ta Zumruta re~e, telal joj {apnu:
- Ima{ pravo, Allaha mi, vrijedi{ ti i deset hiljada dukata!
Onda telal ode njenom gospodaru i kaza mu da Zumruta ne `eli onog starca.
- Vidi, ho}e li nekog drugog - re~e mu njen gospodar.
Evo ja dajem za nju onoliko koliko je davao onaj
starac! - re~e jedan od trgovaca.
Ona mi se tad potsmjehnu, pa uzviknu: "Divna ~uda!
Na svijetu la`no sve je, pa i tvoja kosa huda!"
Kad saslu{a stihove, telal joj re~e:
- Allaha mi, sve je tako!
- [ta je to rekla? - upita ga onaj trgovac.
Telal mu ponovi stihove, i trgovac odustade od kupovine. Uto pri|e jedan drugi trgovac i re~e telalu:
- Upitaj je bi li pristala da dam za nju hiljadu dukata?
Kad joj telal pokaza novog mu{teriju, ona, vidjev{i da
je }orav, odgovori stihovima jednog pjesnika:
Ti s }oravim ne dru`i se nikad,
jer on la`e i pakosti svakad.
Da }oravi dobro misli sebi,
zalud oka izgubio ne bi!
- A bi li ti pristala da te prodam eno onom tamo? upita je telal pokazav{i joj nekog drugog trgovca.
Zumruta se zagleda u tog trgovca, pa kad vidje da je
malog rasta, a da mu brada se`e do pojasa, odgovori i
ovoga puta stihovima:
U mog prijatelja jeste duga brada,
bilo bi mu bolje da je bez nje sada.
Na no} zimsku tvoja potsje}a me brada,
hladna je i mra~na - to ti velim mlada.
Zumruta pogleda u tog ~ovjeka, pa kad mu vidje obojenu bradu, uzviknu:
- Gospodarice moja - re~e joj na to telal - pogledaj ima
li me|u prisutnima i jedan dopadljiv, pa reci da te njemu
prodam.
- Kakva je ovo sramota i podvala: crna boja na sijedim
vlasima!
Zumruta baci pogled na prisutne i po~e da pa`ljivo motri sve jednog po jednog, dok joj se pogled ne zakova za Ali
BEHAR 97
45
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
[ara. ^im vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i nje`an
kao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e.
- O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru,
onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovori
ove stihove:
Kad ugledah tvoje lice to prekrasno,
zaljubih se u te odmah mlada strasno.
Da su htjeli da me sa~uvaju jada,
divno lice tvoje sakrili bi sada.
- Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zumruta - jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i bolesnog, a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {ta
jedan pjesnik o takvima veli:
Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us,
a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase.
Ridvan2 njega istjer’o je iz d`enneta zbog bojazni,
da hurije u d`ennetu on ljepotom ne sablazni.
Ljudi njega kore {to je ohol, gord,
pa zar mjesec nema veli~anstven hod?
Ali [ar mu ne odgovori ni{ta.
- O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to me
ne}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{to
ho}e{, bi}u ti sretna!
Ali [ar podi`e glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj:
- Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata.
- Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e mu
Zumruta.
- Ne! - odgovori joj Ali [ar.
- Za osam stotina! - re~e Zumruta.
- Ne! - odgovori Ali [ar.
Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali
[aru:
- Za stotinu dukata!
- Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar.
Robinja se nasmija, pa mu re~e:
- A koliko ti nedostaje do stotine?
Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti i
duhovitosti ali mu njen vlasnik re~e:
- Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledaj
ti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.
- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunce
usred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove.
Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~ina
i poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke i
veze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradi
pedeset dukata; zavjesu mo`e da naveze za osam dana.
Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zumruta mu {apnu:
- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravo
blago! - uzviknu telal.
- Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasnik
telalu.
Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e:
- Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala!
Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutine
osobine i sposobnosti i na kraju mu re~e:
- Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju namijenio!
Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi:
- Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robinju. Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para.
Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu:
- Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da me
kupi, jer, kako sam ve} rekla, `elim da me samo on kupi.
Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu:
- [ta misli{, gospodaru moj?
2
- Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi se
kao da tobo`e ho}e{ da me dobro vidi{.
Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i},
a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadu
dukata i dade mu rekav{i mu:
- Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, a
stotinu ostavi, valja}e nam.
Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za devet stotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojoj
ku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bez
prostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e:
- Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilima
i posu|a!
Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumruta re~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e da
ponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali
[ar obavi i to.
- Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komad
`ute i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog konca
raznih boja.
Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upali
svije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobro
najedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i provedo{e no} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milovanja, upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:
An|eo ~uvar u d`ennetu
46
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
Voljenoga samo slijedi, od zavidna sklanjaj o~i,
jer zavidljiv u ljubavi ne}e biti od pomo}i.
U snu sam ja vidio te kako skupa sa mnom le`i{,
i kako ti usne medne na mojima stalno dr`i{.
Sve {to tada vidjeh u snu, istina je, nek zna{ mlada,
ako Bog da neka bude i na javi kao tada.
O~i moje nikad dotad ne vidje{e ni{ta ljep{e,
BEHAR 97
od du{eka na kom dvoje zaljubljenih skupa bje{e.
Pod jorganom zagrljeni, zadovoljstvom ozareni,
jastuk su im b’jele ruke na koje su naslonjeni.
Kad se srca jednom sljube u ljubavi vrlo `arko,
tada ljudi blebetaju: jedni ‘vako, drugi ‘nako.
Ti {to kori{ zaljubljene {to o strasti samo zbore,
da li mo`e{ izvi|ati srca koja stra{}u gore?
47
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Ako s’ kadgod u `ivotu ti zaljubi{ vrlo strasno,
ne ostavljaj ljubav svoju niti tajno niti glasno.
Njih dvoje ostado{e tako zagrljeni sve do zore, a ljubav
sve vi{e osvaja{e njihova srca. ^im svanu, Zumruta se di`e
i uze onaj komad svile i po~e na njemu da veze s krajeva
figure svih ptica a u sredini sviju divlja~i. Kad to zavr{i,
ona onda sve obrubi i ukrasi zlatom i srmom, i za osam
dana njene ruke napravi{e divnu zavjesu. Ona onda svoju
rukotvorinu lijepo slo`i, pa je dade Ali [aru, rekav{i mu:
- Odnesi ovu zavjesu u ~ar{iju i prodaj je nekom trgovcu
za pedeset dukata. Ne {ali se glavom da je proda{ kakvom
prolazniku. Znaj, kad bi to u~inio, me|u nama bi bilo sve
svr{eno, jer imamo dosta du{mana koji na nas vrebaju.
- Sve sam dobro razumio - odgovori joj Ali [ar, pa uze
zavjesu i odnese je u ~ar{iju da proda. Sre}a ga odmah
nanese na jednog valjanog trgovca kome proda zavjesu, te
za dobijen novac kupi svile, zlatna i srmali konca, zatim
jela i pi}a i to sve donese ku}i i predade Zumruti sa
ostatkom novca. Otada je svakog osmog dana Zumruta
davala Ali [aru po jednu zavjesu da je proda za pedeset
dukata, i to potraja punih godinu dana. A kad pro|e godina, Ali [ar odnese zavjesu, kao i obi~no, u ~ar{iju i dade
je telalu da je proda. To je sve sa strane motrio neki
kr{}anin, koji odmah pri|e telalu i ponudi za zavjesu
{ezdeset dukata. Telal ne htjede odmah da mu je proda, ali
mu onaj kr{}anin uporno nu|a{e sve vi{e i vi{e dok mu,
najzad, ne ponudi stotinu dukata i njemu deset dukata
povrhu. Telal se odmah vrati Ali [aru i kaza mu koliko onaj
kr{}anin nudi za zavjesu i po~e ga salijetati da je proda.
- Gospodaru moj - re~e telal Ali [aru - ne boj se ovog
kr{}anina, ne}e ti u~initi nikakvo zlo!
Uto se i ostali trgovci umije{a{e i nagovori{e Ali [ara da
proda zavjesu kr{}aninu. Ali [ar prodade zavjesu i primi
novac pa krenu ku}i, ali i kr{}anin po|e za njim.
- Kr{}anine, za{to ide{ za mnom? - upita ga Ali [ar.
- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - imam nekog
posla u ovom sokaku, ne dao Allah da i tebi {ta zatreba!
Kad Ali [ar do|e do svoje ku}e, kr{}anin ga susti`e, pa
stade pokraj njega.
- [ta ti je, prokletni~e, kud god ja, ti za mnom?
- Gospodaru moj - re~e mu kr{}anin - `edan sam, daj
mi malo vode, Uzvi{eni Allah }e te nagraditi za to!
- Ovaj ~ovjek je gra|anin na{e dr`ave - pomisli Ali [ar
u sebi - da}u mu, Allaha mi, da se napije vode!
Ali [ar u|e u ku}u i uze ibrik da ga da kr{}aninu da se
napije vode, ali ga opazi Zumruta i upita ga:
- O moj dragi, jesi li prodao zavjesu?
- Jesam - odgovori joj Ali [ar.
48
- Trgovcu ili namjerniku? - upita Zumruta. - Srce mi
ne{to sluti da }emo se skoro rastati.
- Prodao sam je ba{ trgovcu - odgovori joj Ali [ar.
- Reci mi pravu istinu, da se znam ravnati - re~e mu na
to Zumruta. - A za{to si uzeo ibrik?
- Da dam vode telalu - odgovori joj Ali [ar.
- Samo dragi Allah ima silu i mo}! - uzviknu Zumruta
i izgovori ove stihove:
Ne `uri s rastankom, prijatelju dragi,
zagrljaji tebe neka ne zavedu.
Ne `uri, velim, sudba tobom vlada,
sa rastankom na{im prijateljstvo pada.
Ali [ar po|e s ibrikom u ruci i na|e onog kr{}anina u
avliji.
- Zar si do{ao dovde, pseto jedno? - re~e mu Ali [ar. Kako smije{ ulaziti u ku}u bez moje dozvole?
- Gospodaru moj - odgovori mu hri{}anin - nema
nikakve razlike izme|u kapije i avlije. Ja }u odmah izi}i
odavde i zahvali}u ti na dobro~instvu.
Rekav{i to, on uze ibrik od Ali [ara i napi se vode i vrati
mu ga. Ali [ar uze ibrik o~ekuju}i da kr{}anin ode, ali se
ovaj i ne ma~e s mjesta.
- Za{to se ne di`e{ i ne ide{ svojim putem? - upita ga
Ali [ar.
- Gospodaru moj - odgovori mu kr{}anin - nemoj biti
od onih koji ~ovjeku nati~u na nos kad mu u~ine dobro
djelo, niti pak kao oni za koje je jedan pjesnik rekao:
Vi{e nema onih dare`ljivih ljudi,
{to voljahu tebe i sve `elje tvoje.
Stane{ li ti sada pred ne~ija vrata,
njihov gutljaj vode vrijedi suhog zlata.
pa nastavi:
- Dobri ~ovje~e, napio sam se evo vode, a sad te molim
da mi da{ da {ta pojedem, {to je Bog dao u ku}i, makar to
bio komadi} kukuruza i glavica luka.
- Di`i se i ne zanovjetaj tu, u ku}i nema ni{ta! - odgovori mu Ali [ar.
- Gospodaru moj - re~e mu nato kr{}anin - ako u ku}i
nema ni{ta, evo ti stotinu dukata pa oti|i u ~ar{iju i kupi
nam {ta za jelo, makar somun. Da pojedemo zajedno malo
hljeba i soli!
- Ovaj kr{}anin je prava budala! - pomisli Ali [ar. Primi~u od njeg stotinu dukata, a kupi}u mu ne{to za dva
gro{a i tako ga namagar~iti.
- Gospodaru moj - re~e mu opet kr{}anin - kupi {ta bilo,
samo da utolim glad. Nije meni sada do bogate trpeze. Dobro je rekao jedan pjesnik:
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
I suhi }e somun utoliti glad,
~emu razmi{ljanje, `alo{}enje sad?
Smrti niko dosad utekao nije,
cara i prosjaka podjednako bije!
Na to mu Ali [ar re~e:
- Pri~ekaj ti ovdje. Idem ja da zaklju~am ku}u, pa }u
onda oti}i u ~ar{iju da ti {togod kupim.
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori mu kr{}anin.
Ali [ar zaklju~a ku}u, staviv{i na vrata katanac, uze
klju~ i ode u ~ar{iju. U jednom du}anu kupi topljena sira,
bijelog meda, banana i hljeba, i sve to donese kr{}aninu.
- O, moj gospodaru - uzviknu kr{}anin kad vidje {ta je
Ali [ar sve kupio - toga ima toliko da bi bilo dosta desetorici ljudi, a ja sam sam! Ho}e{ li i ti jesti sa mnom?
- Jedi ti sam, ja sam sit - odgovori mu Ali [ar.
- Gospodaru moj, re~e mu kr{}anin - jo{ davno su rekli
mudri ljudi: "Ko ne}e za sofru sa svojim gostom - nevaljalac
je".
Kad ~u {ta mu kr{}anin re~e, Ali [ar sjede i malo zalo`i
s njim. A kad htjede da se digne, kr{}anin uze jednu
bananu, oguli je i raspolovi, pa onda, da Ali [ar ne vidi,
kanu u jednu polovinu banane procije|ena bend`a, pomije{ana sa opijumom od koga bi jedan dram oborio slona,
zamo~i je u med i re~e:
- Gospodaru moj, tako ti tvoje vjere, uzmi ovo!
Ali [ara bija{e stid da odbije gosta kad ga ve} zakleo,
pa uze onu polovinu banane i proguta je. Zatrovana banana jo{ mu ne sti`e ni u stomak, a glava mu klonu, i on
zaspa mrtva~kim snom. Kad vidje to, kr{}anin sko~i kao
oparen, uze od Ali [ara klju~ od donje sobe, pa trkom ode
svom bratu i kaza mu {ta je uradio.
A evo {ta je bio uzrok svemu tome: Brat onog
kr{}anina bio je onaj oronuli starac {to je htio da kupi
Zumrutu za hiljadu dukata, a ona ga nije htjela, ve} mu se
narugala u stihovima. On je bio nevjernik, a preru{io se u
muslimana i nadio sebi ime Re{idud-din. A kad ga je
Zumruta sa potsmijehom odbila, on se po`alio svome
bratu kome bija{e ime Bersum i koji bija{e ~arobnik, varalica i gre{nik, pa mu Bersum nato re~e:
- Ne tuguj zbog toga, ja }u se poslu`iti lukavstvom i
ote}u ti je bez po muke.
Otada je Bersum stalno pleo zamke i smi{ljao varke
kako da se domogne Zumrute, dok mu, najzad, kako smo
vidjeli, nije po{lo za rukom. Kad je za to ~uo starac
Re{idud-din, odmah uzjaha svoju mazgu i povede svoje
robove, pa se sa svojim bratom Bersumom uputi Ali [arovoj ku}i. Pri polasku uze kesu u kojoj bija{e hiljada
dukata da bi mogao podmititi valiju ako ga slu~ajno
BEHAR 97
sretne. Kad stigo{e Ali [arovoj ku}i, Bersum odmah otklju~a prizemnu odaju i Re{idud-dinovi ljudi navali{e na
Zumrutu i silom je izvuko{e napolje, zaprijetiv{i joj da }e
je ubiti ako samo pisne. Ku}u ostavi{e onakvu kakva je i
bila, ne uze{e ni{ta iz nje. Ponovo zaklju~a{e odaju i
metnu{e klju~eve pokraj Ali [ara, koji jo{ bija{e u dubokom snu, pa onda iza|o{e napolje pritvoriv{i kapiju.
Starac Re{idud-din odvede Zumrutu pravo svojoj ku}i i
uvede je me|u svoje robinje i miljenice, pa joj re~e:
- O, gre{nice, ja sam onaj starac {to me nisi htjela i {to
si mi se narugala, a sad sam te se, evo, do~epao bez gro{a
i dukata.
Zumruta mu suznih o~iju odgovori:
- Allah }e ti platiti, o, nevaljali star~e, {to si me rastavio
od mog gospodara!
- O, gre{nice i ljubavnice - viknu na nju starac vidje}e{ na kakve }u te muke udariti! Tako mi Isusa i djevice Marije, ne primi{ li moju vjeru i ne bude{ li me slu{ala,
bi}e ti gore nego u paklu!
- Kad bi me isjekao na komadi}e, Allaha mi, ne bih
ostavila svoje vjere. - re~e mu Zumruta. - - Nadam se da
}e me Uzvi{eni Allah uskoro spasti, jer on mo`e {ta god
ho}e! Pametni ljudi su jo{ davno rekli: "Treba podnijeti sve
za svoju vjeru".
- Povalite je! - viknu starac na robove i robinje, i oni je
povali{e. Onda starac po~e Zumrutu tako jako da tu~e da
je jadnica zapomagala iz sveg glasa, ali joj sve bi uzalud.
Iznemogla pod udarcima, ona jo{ {apatom izgovori: "Nek
mi je Allah na pomo}i!", pa pade u nesvijest i umuknu. Kad
ugasi srd`bu srca svoga, stari Re{idud-din re~e slugama:
- Odvucite je i bacite u kuhinju, i ni{ta joj ne dajte da
okusi!
Sutradan, rano izjutra, on pozva sluge i naredi im da
mu dovedu Zumrutu, {to oni odmah u~ini{e. On je opet
do besvijesti istu~e i vrati na staro mjesto. Dok je Zumruta
bila na mukama, Ali [ar je le`ao u svojoj avliji opijen
bend`om. Tek drugog dana, on do|e k sebi, i ~im pogleda, zavapi iz sveg glasa:
- Zumruta!
Kad mu se niko ne odazva, Ali [ar se podi`e i po|e ka
prizemnoj odaji da potra`i Zumrutu, ali od njegove drage
ni traga ni glasa. Njemu tek tada pu~e pred o~ima da je
`rtva podvale onog kr{}anina, pa po~e kroz suze, jecaju}i
i kukaju}i, da izgovara ove stihove:
O, ljubavi, ne `ali{ ti mene sada,
du{a mi je puna bola, puna jada!
@ali uv’jek onog {to u ljubav pada
i {to kao b’jednik zbog ljubavi strada.
[ta }e strijelac opkoljeni odasvuda du{manima,
49
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
ako pukne tetiva mu kad odapne prema njima?
Kad ~ovjeka brige sa svih strana skole,
zar on mo`e pobje}’ od sudbine hole?
Ma koliko prez’o od rastanka s tobom,
sudbini ja ipak nisam izbje}’ mog’o.
Uzalud je Ali [ar i plakao i kajao se, i derao odijelo na
sebi, od svega toga ne bija{e nikakve koristi. Sav oja|en i
van sebe, on uze dva kamena i po~e obilaziti gradom
udaraju}i se njima u prsa i vi~u}i: "Zumruta!" Djeca tr~ahu
za njim i vikahu: "Evo lu|aka, evo lu|aka!". Njegovi poznanici sa tugom u srcu pitahu se: "Ama {ta bi Ali [aru!"
Tako Ali [ar tumara{e gradom sve do Sun~eva zalaska, a
kad se spusti no}, on zaspa u jednom sokaku i tu spava{e
sve do zore. Sutradan on ponovi isto, a u sumrak ode svojoj, ku}i da tamo prespava no}. Kad htjede da u|e u ku}u,
ugleda ga jedna njegova stara kom{inica, koja bija{e dobra
`ena, pa mu re~e:
- Dijete moje, kad poludje, Allah ti zdravlja dao?
Ali [ar joj odgovori ovim stihovima:
"Ti polu|e — reko{e mi — zbog dragane koju voli{."
"Samo ludi osje}aju slast `ivota — odgovorih.
Vratite mi moju drugu, makar bio i lud sada,
pa ako me ne izvi|a, onda nek’ mi du{a strada."
Saslu{av{i stihove, stara Ali [arova kom{inica vidje u
~emu je stvar, pa re~e:
- Dijete moje, deder, ispri~aj mi {ta te mu~i, pa da ti
pomognem, ako Bog da!
Ali [ar joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo s onim
kr{}aninom.
- Dijete moje, nisi ti uzalud poludio - re~e stara
kom{inica Ali [aru, pa kroz suze izgovori ove stihove:
Zaljubljeni mnogo pate, njihova je muka te{ka,
oni }e se ba{ zbog toga rije{iti pakla blata.
Zbog stradanja u ljubavi i ~ednosti svoje vrle,
predanje nam tako veli - pravoj sre}i oni hrle.
Kad izgovori stihove, starica re~e Ali [aru:
- Dijete moje, idi odmah pa kupi jedan sepet, onakav
kao u kujund`ija, i u njega stavi dosta belenzuka, prstenova, burmi i ostalog nakita, pa to sve donesi meni. Ja }u
staviti sepet na glavu i po}i }u od ku}e do ku}e da ti
tra`im dragu, i tra`i}u je dok je, ako Bog da, ne na|em.
Ali [ar se tome veoma obradova, pa `urno ode i za tili
~as joj donese sve {to je tra`ila. Starica onda obu~e iskrpljenu haljinu i nama~e na glavu zar medaste boje, uze
{tap u ruku i stavi onaj sepet na glavu, pa po|e od ku}e
do ku}e i iz sokaka u sokak. Idu}i tako, ona, uz pomo}
Uzvi{enog Allaha, nabasa na ku}u prokletog Re{idud-dina.
^uv{i ne~ije jecaje koji dopirahu iz ku}e, starica stade,
oslu{nu malo, pa onda zalupa na kapiju. Ubrzo se na kapi-
50
ji pojavi jedna robinja i upita staricu {ta `eli.
- Imam, evo, ovih stvar~ica na prodaju - re~e joj starica. - Bili neko od vas `elio da i{ta kupi?
- Bi - odgovori joj ona robinja, pa uze staricu za ruku
i uvede u ku}u, ponudiv{i je da sjedne.
Oko starice odmah posjeda{e i ostale robinje, i svaka
pone{to kupi od nje. Starica bija{e veoma ljubazna prema
robinjama i prodava{e im one stvari budza{to, a i ona se
svidje robinjama, jer je postupala prema njima blago i prijateljski. Za sve to vrijeme starica zagleda{e na sve strane
ne bi li vidjela onu ~ije je jecanje ~ula. Najzad joj pogled
pade na jednu mladu robinju koja je malo podalje u jednom }o{ku odaje opru`ena le`ala na podu. Slute}i da bi to
mogla biti Zumruta, starica se po~e umiljavati robinjama,
daju}i im na poklon one stvar~ice iz sepeta, pa ih onda
suznih o~iju upita:
- K}eri moja, za{to ona djevojka tamo onako le`i?
Robinje joj ispri~a{e cio slu~aj i dodado{e:
- To nije po na{oj volji, ve} nam je na{ gospodar, koji
je sada negdje na putu, naredio tako.
- K}eri moje - re~e im starica - odrije{ite vi onu jadnicu i
nemojte je vezati dok vam se s puta ne vrati gospodar. A kad
~ujete da vam gospodar dolazi, vi je opet sve`ite i polo`ite
na isto mjesto. Allah }e vas zato nagraditi rajskim naseljem.
- Vrlo rado! - odgovori{e joj robinje, pa odmah pristupi{e Zumruti, odrije{i{e je i dado{e joj da jede i pije.
- Da sam, Bog dao, prije nogu slomila nego {to sam u{la
u va{u ku}u! - uzviknu starica, pa pri|e Zumruti i re~e joj:
- K}eri moja, zdrava i `iva bila, Allah }e tebi pomo}i!
Rekav{i to, starica onda do{apnu Zumruti da dolazi od
njenog gospodara Ali [ara i da sutra uve~e bude spremna
za bjekstvo.
- Tvoj }e gospodar do}i po tebe i sakri}e se pod klupu
pokraj ku}e. Kad ~uje{ njegov zvi`duk, ti mu na isti na~in
odgovori i odmah se spusti niz konopac kroz prozor. On
}e onda s tobom na konja, pa ku}i.
Zumruta se zahvali starici, a starica odmah napusti
ku}u pa ode pravo Ali [aru i sve mu ispri~a.
- Sutra u pola no}i po|i u tu i tu mahalu u kojoj je
ku}a onog prokletog kr{}anina. Ku}a izgleda ovako i
ovako. Kad do|e{ blizu ku}e, ti zvizni. Zumruta }e ti se
odmah spustiti niz konopac kroz prozor. Ti onda nju za
ruku, pa bje`i kud te volja.
Ali [ar se zahvali starici, pa, rone}i suze, izgovori ove
stihove:
Okan’te se, vi zlobnici, svake pri~e sad o meni,
moje srce te{ko pati iz ljubavi prema `eni.
Nevolje me natjera{e da za njome pla~em stalno,
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
da mi suze same teku, da ih ronim neprestano.
Ne pitaj me, prijatelju, kakve brige mene taru,
jer ti ne zna{ {ta su jadi u ljubavnom vel’kom `aru.
Jedna moma vitka stasa i k’o {e}er slatkih usta,
zarobi mi srce bolno i du{a mi osta pusta.
Srce moje nema mira, iz oka mi suza roni,
otkad, draga, ti mi ode, ljubav mene tebi goni.
Kao talac u ljubavi ja ti lutam sada, draga,
bolna srca tebe tra`im, a od tebe nema traga.
Razgovorit’ sebe ne znam, pa zato mi srce strada,
jer niko mi, osim tebe, nikad na um i ne pada.
Kad zavr{i, on duboko uzdahnu, pa onda nastavi
drugim stihovima:
Divan bje{e onaj glasnik {to mi javi da si do{la,
a jo{ ljep{e bjehu vijesti da si ipak dobro pro{la.
Kad bi prist’o da mu dadem svoje d`ube poderano,
dao bih mu srce svoje, za draganom iskidano.
Tako provede sve do no}i, a kad se spusti no} i pribli`i se ugovoreno vrijeme, Ali [ar se uputi u mahalu u
kojoj je ku}a onog kr{}anina. Kad do|e do ku}e
Re{idud-dinove, on sjede na onu klupu i tu, savladan
neprospavanim no}ima i bolom, zaspa. Dok je Ali [ar
slatko spavao, prikrade se jedan haramija iz predgra|a
da {togod ukrade, i sudbina ga nanese ba{ pred ku}u
onog kr{}anina. Obilaze}i oko ku}e i gledaju}i kako da
u|e unutra, haramija do|e i do one klupe. Kad ugleda Ali [ara kako slatko spava, di`e mu turban s glave
i stade pod jedno drvo. Uto se i Zumruta pojavi na
prozoru i ugleda u sjeni neku priliku, pa pomisli da
je to njen gospodar. Ona onda zviznu, pa kad dobi
isti takav odgovor, br`e-bolje se spusti niz u`e s torbom punom dukata. ^im je haramija vidje, veoma
se za~udi i pomisli: "Ovo nisu ~ista posla. Iza ovog
se ne{to vrlo ~udno krije." Boje}i se da ga kogod tu
ne zate~e, on trgnu torbu iz Zumrutine ruke,
Zumrutu baci na ple}a, pa s njom bje`i.
- Ona mi je starica pri~ala da si veoma oslabio
zbog mene - re~e Zumruta haramiji - a ti, gle,
ja~i od konja.
Haramija joj ni{ta ne odgovori. Zumruta ga
onda pogladi po licu, i pod prstima joj se u~ini
da mu je brada kao kusava hamamska metla;
li~io je na krmka koji je progutao pticu pa mu
perje str{i iz usta. Zumruta se upla{i i upita ga:
- Ko si ti?
- O bludnice, ja sam haramija D`evan Kurd iz
dru`ine Ahmeda Denefa - odgovori joj haramija.
- Ima nas ~etrdeset, i svi }emo se no}as od jacije do sabaha izredati na tebi.
Kad ~u {ta joj re~e haramija, Zumruta po~e
BEHAR 97
51
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
da pla~e i da se udara po licu, ali sve bi uzalud. Na kraju
uvidje da joj ne preostaje ni{ta drugo ve} da se prepusti
sudbini, pa, {ta joj dragi Allah da!
- Bo`e moj, kad god se spasem jedne nevolje - uzdahnu ona - upadnem u jo{ ve}u!
A evo za{to haramija D`evan bija{e do{ao u ovaj grad.
On je rekao svom haramba{i Ahmedu Denefu:
- Haramba{o, ja sam ranije dolazio u taj grad i poznajem jednu pe}inu izvan grada u koju mo`e stati ~etrdeset
ljudi. Ja `elim da odem u tu pe}inu prije vas i da ostavim
u njoj svoju majku. Kad to svr{im, vrati}u se u grad i
ukra{}u {togod i to sa~uvati do va{eg dolaska, jer }ete tog
dana biti moji gosti.
- Uradi {ta si naumio! - re~e mu haramba{a Ahmed Denef.
D`evan Kurd ode prije njih u tu pe}inu i tu smjesti
svoju majku. A kad izi|e iz pe}ine, on nabasa na jednog
vojnika koji je spavao i pokraj koga bija{e privezan konj.
On zakla tog vojnika i uze njegova konja, oru`je i odijelo.
Oru`je i odijelo sakri u pe}ini kod majke, a konja sveza, pa
onda ode u grad. Lutaju}i sokacima, slu~aj ga dovede do
ku}e onog kr{}anina gdje je, kako smo spomenuli, na klupi
na{ao Ali [ara, ugrabio Zumrutu i odveo je svojoj majci u
pe}inu, kojoj je rekao da je dobro ~uva dok se on ne vrati.
Kad D`evan ode, Zumruta pomisli:
i konja biljem i piju}i vodu sa potoka. A kad bi jedanaesti
dan, Zumruta izbi pred jedan lijep i utvr|en grad, koji upravo zima bija{e napustila, a prolje}e ukrasilo raznobojnim
cvije}em i ru`ama i o`ivjelo `uborom poto~i}a i cvrkutom
ptica. Kad sti`e do toga grada i prima~e se gradskoj kapiji,
Zumruta ugleda silnu vojsku, zatim emire i velika{e gradske,
pa se u ~udu upita:
- Za{to tolika silna vojska i narod stoje pred gradskom
kapijom? Nije to bez nekog razloga! @ele}i da dozna {ta je
po srijedi, ona po|e ka onoj gomili naroda i kad joj se
prima~e, vojnici pohita{e prema njoj i, sjahav{i s konja i
poljubiv{i zemlju pred njom, reko{e:
- Allah ti bio na pomo}i, o, na{ gospodaru, sultane!
Ispred nje se odmah poreda{e ljudi od polo`aja, a vojnici
stalno uzvikivahu:
- Allah ti bio na pomo}i, i nek ti dolazak bude sretan,
o, sultane. Neka te Allah podr`i, o, care nad carevima, o,
jedini u stolje}u!
- [ta je to s vama, o, stanovnici ovog grada? - upita ih
Zumruta.
Glavni dvoranin joj odgovori:
- Za{to ja ne bi poku{ala da na lukav na~in spasem
svoju glavu? [ta }e biti od mene ako se na meni izmijeni
~etrdeset haramija? Izgleda}u kao probu{en ~amac u vodi.
Zumruta se onda po~e umiljavati starici, majci razbojnika D`evana Kurda, pa joj re~e:
- Tetka, kako bi bilo da izi|emo iz pe}ine, pa da te
malo pobi{tem na suncu?
- Dobro, Allaha mi, kre}i ti moja - odgovori joj starica.
- Ima dugo vremena kako nisam i{la u hamam, jer me ovi
krmci stalno vodaju s jednog mjesta na drugo.
Zumruta onda izi|e sa staricom napolje i po~e je
biskati, ubijaju}i joj u{i u glavi. Starica ubrzo zaspa, a
Zumruta se polako di`e i obu~e odijelo onog vojnika koga
bija{e ubio D`evan Kurd. Zatim pripasa njegovu sablju,
zavi turban oko glave i izgleda{e kao pravi mu{karac, pa
onda uzjaha konja, uze onu torbu sa dukatima i re~e:
- O, Ti {to najbolje sakriva{, sakrij i mene za ljubav
Bo`jeg poslanika Muhammeda!
Kad to izgovori, nju najednom obuze neka sumnja, pa
pomisli:
- Ako odem u grad, mo`e da me vidi neki od ro|aka
ubijenog vojnika, pa }u zlo pro}i.
Zato ona i ne po|e u grad, ve} krenu poljem. Punih deset
dana je tako jezdila nose}i torbu s dukatima, hrane}i i sebe
52
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Znaj da stanovnici ovog grada imaju obi~aj: kad im
umre car, a ne ostavi mu{kog poroda, onda vojska izi|e
izvan grada i tu ~eka tri dana, i prvog ~ovjeka, koga namjera nanese ovim putem kojim si ti do{ao, izabere za svog
sultana. Hvala Uzvi{enom Allahu {to nam posla tebe,
pravog Tur~ina i ljepotana, jer nam je mogao poslati i nekog
drugog, bezna~ajnog ~ovjeka, pa bi nam sada sultan bio.
Pametna i snala`ijiva Zumruta im odgovori:
- Nemojte misliti da sam obi~an Tur~in; ja sam pravi
koljenovi}. Nego sam se malo sporje~kao sa svojima, pa ih
napustio. Pogledajte evo ovu torbu s dukatima. Ponio sam
je da putem dijelim milostinju siromasima i ubogima.
Na to svi po~e{e blagosiljati Zumrutu, a ona, sva
ustreptala od sre}e, pomisli:
- Kad me Allah nagradio ovim, mo`da }e mi dovesti i
moga gospodara u ovo mjesto, jer on mo`e {to god ho}e.
Zumruta onda po|e s vojskom, pa kad bijahu blizu
dvora, vojnici sjaha{e s konja i uvedo{e je unutra, a emiri
i velika{i je onda uze{e ispod pazuha i posadi{e na prijesto.
Zumruta odmah naredi da se otvore carske hazne. Kad joj
otvori{e hazne, ona podijeli darove svim vojnicima, koji joj
zablagodari{e, mole}i Allaha da je ~uva i da joj podr`i
carstvo. Dare`ljiva i veoma ~edna, Zumruta odmah ukide
nezakonite namete, pusti iz tamnica zatvorenike i dokraj~i
sve nepravde, pa je zbog toga stanovnici toga grada jako
zavolje{e. Ali Zumruta ipak ne bija{e sretna i zadovoljna,
jer, kad god bi se sjetila svog Ali [ara, obuzima{e je tuga
oko srca. Tako jedne no}i, sjede}i sama, sjeti se svoga Ali
[ara i dana koje je s njim provela, pa bri`nu u pla~ i izgovori ove stihove:
Ukoliko vrijeme bje`i, ljubav moja ve}a biva,
iz oka mi suze teku, o ljubavi srce sniva.
Ranjeno je srce moje, zato pla~em svakog dana,
zbog rastanka s tobom, dragi, meni nema vi{e sanka.
Kad zavr{i stihove, otra suze, pa se tako oja|ena uputi
u harem, narediv{i da se robinjama daju zasebne odaje i
pla}e i izjaviv{i da se od no}as potpuno predaje dragom
Allahu. Po~e da klanja i da posti, a emiri po dvoru govorahu: "E, ba{ je na{ sultan pobo`an!" Od posluge zadr`a
pokraj sebe samo dva mlada evnuha da je poslu`uju. Tako
ona provede na carskom prijestolju godinu dana, a o svom
gospodaru Ali [aru ne dobi nikakvih vijesti, pa se zbog
toga veoma uznemiri. Kad je obuze jo{ ve}i nemir, ona
pozva vezire i dvorane i naredi im da joj dovedu
gra|evinare i zidare da joj naprave jedan mejdan ispod
dvora, veoma dug i {irok. Majstori napravi{e mejdan za
najkra}e vrijeme, i on bija{e upravo onakav kakav je ona
`eljela. Kad bi mejdan potpuno gotov, ona naredi svojim
slugama da za nju razapnu veliki {ator i da u {ator poredaju stolice za emire, a da po mejdanu postave sofre sa
BEHAR 97
najukusnijim jelima. Kad bi i to gotovo, Zumruta pozva
dr`avne dostojanstvenike za sofre, pa im poslije jela re~e:
- @elja mi je da mi do|ete ovako na gozbu kad kod se
pojavi mla|ak i da tada naredite telalima da objave po
gradu da niko toga dana ne smije da otvori du}an, ve}
neka svi do|u i jedu sa carske sofre; a svaki onaj koji ne
poslu{a nare|enje, bi}e obje{en na kapiju svoje ku}e.
Kad se pojavi mlad mjesec, emiri postupi{e kako im
Zumruta bija{e naredila. Pozva{e telale da objave: "^ujte i
po~ujte svi, ko god otvori svoj du}an ili magazu, bi}e
obje{en na kapiju svoje ku}e. Svi morate da do|ete i da
jedete sa carske trpeze" Na poziv telala narod se stje~e sa
svih strana na mejdan, gdje ve} bijahu postavljene sofre, a
Zumruta onda naredi iskupljenom narodu da posjeda za
sofre i da jede do mile volje. Ljudi odmah posjeda{e za
sofre i prihvati{e se jela, a Zumruta sjede na carski prijesto
i gleda{e ih kako jedu. Svaki za sofrom toga ~asa mi{lja{e:
"Car samo u mene gleda". I dok su jeli, emiri im, obilaze}i
sofre, govorahu:
- Samo jedite, i nemojte se stidjeti, sultanu je to milo!
Kad se dobro najedo{e, ljudi se digo{e iza trpeze,
blagosiljaju}i cara i govore}i:
- Te{ko da na svijetu postoji vladar koji vi{e voli sirotinju od na{eg sultana.
Poslije toga, Zumruta se, veoma zadovoljna, povu~e u
svoj dvor, pa tada pomisli:
- Ako Bog da, ja }u na ovaj na~in doznati ne{to o svom
gospodaru Ali [aru!"
Sljede}eg mla|aka ona postupi kao i ranije, narediv{i
slugama da postave sofre i da se pozove narod na gozbu.
Kad bi sve gotovo, ona sjede na svoj prijesto, motre}i ljude
koji su dolazili i sjedali za sofre. Najednom se zagleda u
jednog ~ovjeka u kome prepoznade Bersuma, onog kr{}anina koji je kupio zavjesu od Ali [ara.
- Ha - pomisli Zumruta - dolija i ti! Sjedaju}i za sofru,
Bersum baci pogled na jedan sahan pun pilava od pirin~a,
posuta {e}erom, pa pru`i ruku i prima~e ga preda se.
- Za{to ne jede{ ispred sebe, sram te bilo? - re~e mu
jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega. - Kako mo`e{ uzimati jelo ispred drugog? Zar te nije stid?
- Ho}u da jedem ba{ iz ovoga - odgovori mu Bersum.
- Ho}u i ja da jedem pilava s njim.
- Pusti ga nek jede - umije{a se u rije~ jedan ha{a{3.
- E jedi, dabogda ti prisjelo! - re~e mu onaj ~ovjek.
- O, najbaksuzniji ha{a{u - re~e mu onaj ~ovjek - nije
3
U`ivatelj opijuma i ha{i{a.
53
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
to jelo za vas ve} za emire. Ostavite to jelo, neka ga jedu
oni za koje je spremljeno.
Bersum ga ne poslu{a, ve} uze jedan zalogaj i stavi ga
u usta. Kad htjede da uzme i drugi, Zumruta pozva nekoliko vojnika i naredi im:
- Dovedite mi onog ~ovjeka pred kojim se nalazi sahan
za{e}erena pilava i nemojte mu dopustiti da pojede zalogaj koji dr`i u ruci, ve} mu ga otmite.
^etiri vojnika pri|o{e odmah Bersumu, koji ima|a{e bijeli
turban oko glave, {~epa{e ga i dovedo{e pred Zumrutu. Ljudi
za sofrom prestado{e da jedu i po~e{e da se do{aptavaju.
Zumruta onda zapovijedi da se Bersumu odere ko`a i
napuni slamom, pa da se objesi na kapiju mejdana, a da
mu se meso i kosti bace u neku rupu van grada i da se
zatrpaju smetljem i drugom ne~isti.
- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e prisutni i
izvr{i{e sve onako kako im bija{e naredila Zumruta.
A kad narod vidje {ta sna|e kr{}anina, re~e:
- [ta je tra`io, to je i na{ao! E ba{ mu prisjede
po{e}ereni pilav!
- E, radije bih se razveo sa svojom `enom nego okusio
za{e}erena pilava! - re~e neko.
- Allaha mi, sam je kriv - re~e jedan. - Za{to nije jeo
{to i drugi.
- Hvala Allahu {to mi ne dade da okusim onog pilava!
- uzviknu onaj ha{a{.
- Ja sam se zadovoljio samo ovom ~orbom - na to }e
drugi.
Poslije toga ljudi se razi|o{e i po|o{e svojim ku}ama sa
uvjerenjem da je zabranjeno sjedjeti na onom mjestu na
kome je sjedio onaj kr{}anin. Kad nastupi tre}i mjesec,
sluge opet, kao i obi~no, postavi{e sofre i poreda{e sahane
pune jela. Zumruta do|e iz dvora i sjedne na prijesto, a
vojnici se postroji{e unaokolo. Na poziv telala narod se,
kao i ranije, sle`e na mejdan i po~e obilaziti oko sofre na
kojoj bija{e postavljen sahan sa za{e}erenim pilavom.
- Hvala Allahu {to ne okusih onog za{e}erenog pilava
- umije{a se u razgovor onaj ha{a{. - Htio sam da vidim
kako }e njemu prijati, pa da mu se onda i ja pridru`im.
- Strpite se malo da vidimo {to }e biti s njim - reko{e im
ostali.
Kad Bersuma dovedo{e pred Zumrutu, ona mu re~e:
- Ej ti, plavooki, kako ti je ime i za{to si do{ao u na{u
zemlju?
On ne kaza svoje pravo ime, ve} re~e:
- O, care, meni je ime Alija, a po zanimanju sam tka~.
Do{ao sam u ovaj grad radi trgovine.
- Donesite mi dasku sa pijeskom za gatanje i kalem od
bakra! - naredi Zumruta.
Sluge joj odmah sve to doneso{e, pa ona uze dasku i
kalem i po~e da gata. U pijesku napravi lik majmuna, pa,
zagledav{i se u Bersuma, podviknu:
- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Zar ti nisi
nevjernik, zar ti nije ime Bersum? Da nisi do{ao ovamo
nekim poslom? Govori istinu ili }u ti, tako mi Uzvi{enog
Allaha, odrubiti glavu!
Kr{}anin se zbuni i ne znade {to da odgovori, a emiri
dobaci{e:
- Bogme na{ car umije da gata u pijesku! Slava Onom
koji ga time obdari!
- Govori istinu - dreknu Zumruta na Bersuma - jer }u
te staviti na muke!
- Oprosti, o, care nad carevima, - odgovori joj Bersum
- pogodio si gataju}i u pijesku, ja sam, ovdje gluho bilo,
kr{}anin.
Emiri i ostali za~udi{e se kako je njihov car pogodio
gatanjem u pijesku, pa reko{e:
- Na{ car je pravi astrolog, na svijetu mu nema ravna!
54
- O, had`i Halefe! - najednom }e neko.
- [ta je, o, had`i Halide? — odgovori mu drugi.
- Budi {to dalje od onog sahana sa za{e}erenim pilavom,
jer ako ga takne{ beri ko`u na {iljak! - re~e had`i Halid.
Ljudi onda posjeda{e za sofre i po~e{e da jedu, a Zumruta sjeda{e na svom prijestolju i pa`ljivo ih posmatra{e.
Sjede}i tako i motre}i, ona ugleda nekog ~ovjeka koji je
dolazio od gradske kapije. Kad se taj ~ovjek pribli`i, ona u
njemu prepoznade D`evana Kurda, onog haramiju {to je
ubio vojnika i nju odnio u pe}inu. A evo za{to je D`evan
Kurd do{ao u ovaj grad: Kad je ono D`evan Kurd ostavio
svoju majku u onoj pe}ini, oti{ao je svojim drugovima
haramijama i rekao im:
- Ju~e mi pade sjekira u med: ubio sam jednog vojnika i uzeo mu konja, a uve~e mi dopade {aka torba puna
dukata i jedna djevojka koja vrijedi vi{e nego dukati. Sve
sam to ostavio u pe}ini kod svoje majke.
Njegovi drugovi se silno obradova{e i krajem dana
uputi{e se onoj pe}ini. D`evan Kurd u|e prvi u onu pe}inu, `ele}i da im poka`e djevojku i dukate, ali ne na|e ni
jedno ni drugo. On upita majku {ta je posrijedi, i ona mu
ispri~a sve kako je bilo. Haramija se ugrize za ruku i ciknu:
- Tra`i}u, Allaha mi moga, onu rospiju i na}i }u je makar
se krila u orahovoj ljusci. Iskali}u ja svoj bijes na njoj!
Rekav{i to, on po|e da tra`i Zumrutu i luta{e od grada
do grada, dok najzad ne do|e u grad u kome bija{e
Zumruta sultan. Kad u|e u grad, on ne na|e nikog u nje-
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
mu osim jedne `ene sakrivene iza mu{epka, pa je upita
za{to je u gradu tako mirno. Ona `ena iza mu{epka mu
re~e kako se svakog prvog dana u mjesecu, po nare|enju
sultana, postavljaju na onom mejdanu sofre i kako ljudi
odlaze tamo i jedu. Kad to ~u D`evan Kurd ode trkom na
mejdan i na|e samo jedno prazno mjesto, i to za sofrom
na kojoj bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, o kom
je bilo ranije govora, pa tu sjede. Kad htjede da primakne
onaj sahan k sebi, ljudi za tom sofrom ga upita{e:
- Brate, {ta ti to ho}e{?
- Ho}u da se na jedem ovog za{e}erenog pilava odgovori im on.
- Ako samo okusi{, objesi}e te — re~e mu neko.
- Ne brbljaj koje{ta! - odgovori mu haramija, pa pru`i
ruku i privu~e sahan k sebi.
Pokraj njega je sjedio ha{a{, o kome je bilo ranije govora, i kad vidje kako do{ljak metnu sahan preda se,
pobje`e sa svog mjesta i sjede podalje, rekav{i:
- Ne}u da znam za onaj sahan!
Haramija D`evan Kurd, ne obaziru}i se ni na {to, zagrabi iz sahana pilava rukom koja izgleda{e kao gavranova
kand`a. Zagrabljeni pilav on najprije zaokrugli u loptu koju brzo i alapljvio ubaci u usta i proguta. Sve to promatra{e jedan ~ovjek koji sjeda{e pokraj njega, pa mu re~e:
- Hvala Allahu {to me stvori ~ovjekom, a ne jelom. Da
bih pilav - smazao bi me ti sada kao od {ale.
- Pustite ga nek jede - dobaci im onaj ha{a{ - ja kao da
ga gledam obje{enog, a onda se okrenu haramiji, pa mu
re~e:
- Jedi, dabogda ti prisjelo!
- Donesite mi dasku s pijeskom! - naredi Zumruta. Kad
joj doneso{e dasku, Zumruta uze onaj kalem i po~e da {ara
po pijesku, pa }e najednom haramiji:
Haramija D`evan pru`i ruku da uzme drugi zalogaj i da
ga zaokrugli u {aci kao i prvi, a Zumruta dozva vojnike i
re~e im, pokazuju}i na njega:
- Brzo mi dovedite onog ~ovjeka i ne dopustite mu da
pojede zalogaj koji mu je u ruci!
- Nevaljal~e nad nevaljalcima, kako se samo usu|uje{
da la`e{ carevima?! Ovaj pijesak mi ka`e da je tebi ime
D`evan Kurd, da si po zanimanju razbojnik, da krade{ tu|e
stvari i ubija{ nevine ljude. Krm~e jedan - dreknu Zumruta
- govori istinu, ina~e }u ti odrubbiti glavu!
Vojnici se za tili ~as na|o{e pokraj haramije koji bija{e
nagnut nad sahanom, {~epa{e ga i odvedo{e Zumruti. Raduju}i se njegovoj nesre}i, prisutni ljudi reko{e:
Kad ~u {ta mu re~e, haramija problijedi i po~e da cvoko}e zubima. Misle}i da }e spasiti glavu ako ka`e istinu,
haramija podi`e glavu i re~e:
- Neka, vala, i zaslu`io je to! Koliko ga opominjasmo,
a on ni habera! Ko god sjedne na ono mjesto i okusi onog
za{e}erenog pilava - gotov je!
- Sve je to istina, o, care, ali, kunem ti se da }u odsada
biti po{ten!
Zumruta onda upita haramiju:
- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u
na{ grad?
- O na{ gospodaru, sultane - odgovori D`evan - ime mi
je Osman, po zanimanju sam ba{tovan, a do{ao sam u ovaj
grad nekim svojim poslom.
BEHAR 97
- Ne smijem da ostavim u `ivotu razbojnika koji presre}e na drumovima nevine ljude i ubija ih! - uzviknu Zumruta i naredi svojim ljudima:
- Vodite ga i ko`u mu oderite, pa ga onda tako oderanog objesite kao i onog prije mjesec dana.
Kad ha{a{ vidje {ta sna|e onog ~ovjeka, okrenu le|a
sahanu sa za{e}erenim pilavom, pa procijedi:
55
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
56
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, ljudi se razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpustiv{i svu poslugu.
Re{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih djevojaka. Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik.
Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!
Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e na
mejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljude
na gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, a
Zumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu.
Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazi
onaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer joj
svrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapiju
mejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pa
sjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom.
Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onog
prokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din,
pa re~e u sebi:
Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud,
nego re~e:
- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike.
A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kad
se ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{e
da je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest toliko
porazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepati
odijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malo
pribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu da
po|e po svijetu i potra`i Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu u
svijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzet
slutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-din
jednog dana krenu u svijet da potra`i i brata, i tako ga sudbina nanese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u kome
Zumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da u
njemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upita
neke `ene koje bijahu na pend`erima, za{to je grad tako
pust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecu
prire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude poziva na nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmah
po|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahu
oko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjede
za sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede da
uzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im:
- Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava!
Vojnici br`e-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu pred
Zumrutu.
- Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si
do{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta.
- O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi je
Rustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{.
- Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakreni
kalem! - re~e Zumruta svojim slugama.
Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara po
pijesku, a onda di`e glavu i re~e starcu Re{idud-dinu:
- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je ime
BEHAR 97
- Istinu si rekao, o, care nad carevima!
Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i po
jednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a po
tijelu hiljadu, pa da mu onda oderu ko`u i napune je
pljevom.
- Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamu
izvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em i
ne~isti.
Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sve
to posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zumruta dati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{e
mejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcu
neba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim napasnicima. Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove:
Vladali su oni nekad i dugo su silni bili,
ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili.
Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili,
al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili.
Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku:
"[to tra`iste, to ste na{li, ne di`ite sada dreku!"
Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen gospodar Ali [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|e
k sebi i pomisli:
- Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osvetim svojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jer
on mo`e {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robovima i poznate su mu sve njihove brige i patnje!
Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svaki
po~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stihova, pa ih izgovori:
Ne brini ti, prijatelju dragi,
sve su niti u ruci Allaha.
Do}’ ti ne}e {to su|eno nije,
a su|eno mimoi}’ te ne}e!
Ili:
Dan za danom smjenjuje se,
brigu brinut’ nemoj nikad.
Pa i onom {to je te{ko,
~as utjehe do|e nekad;
ili:
Blag ti budi kad te srd`ba skoli,
i izdr`ljiv u nevolji ljutoj.
U no}ima punim svakih ~uda,
vrijeme te~e, Allah znade kuda;
57
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
ili:
Strpljiv budi tu je sre}a tvoja,
ti za o~aj ne}e{ nikad znati.
Ne bude{ li takav, prijatelju dragi,
sudba }e te silom na to natjerati.
Poslije toga, Zumruta je danju sudila narodu i izdavala
nare|enja, a no}u plakala za svojim Ali [arom. A kad se
pojavi mla|ak, ona naredi da se, kao i obi~no, postave
sofre na mejdan i pozovu ljudi na gozbu. Pozvani ljudi,
ve} nau~eni na to, posjeda{e za sofre, o~ekuju}i kad }e im
se dati znak da po~nu jesti, ali niko ne sjede na ono mjesto
gdje je onaj sahan. Zumruta sjede uvrh sofre i okrenu se
prema kapiji mejdana da bi mogla vidjeti svakog ko u|e.
- O, Ti {to si vratio Jusufa Jakubu i {to si spasao Ejuba
patnji - govora{e Zumruta u sebi - budi Milostiv pa mi
vrati moga gospodara Ali [ara, jer Ti mo`e{ sve! O, Gospodaru svjetova, o, Ti koji upu}uje{ zabludjele i udovoljava{ molbama ljudi, udovolji i meni!
Zumruta ne sti`e ni da zavr{i molbu upu}enu Uzvi{enom
Allahu, a na kapiji mejdana pojavi se jedan mladi}, vitak kao
grana, mr{av i bljedunjav, ali lijep kao upis. Kad u|e, sjede
za sofru gdje bija{e onaj sahan sa za{e}erenim pilavom, jer
ne na|e drugog mjesta, a Zumruti, kad ga ugleda, srce jako
zalupa. Ona prepoznade u tome mladi}u svog gospodara Ali
[ara, pa htjede da vrisne od radosti, ali se uzdr`a boje}i se
da se ne obruka pred svijetom. Sva ustreptala i uznemirena,
ona ipak uspije da sakrije svoja osje}anja.
A evo za{to je do{ao Ali [ar u grad u kome Zumruta
bija{e sultan:
Kad se Ali [ar, poslije spavanja na onoj klupi, uvjerio da
mu nema turbana na glavi i da mu od Zumrute nema ni
traga ni glasa, on se, sav obuzet sumnjom, vrati starici i
zalupa na kapiju njene ku}e. ^im se starica pojavi na kapiji, Ali [ar umalo ne pade u nesvijest, ali se nekako pribra te
joj ispri~a sve {ta mu se dogodilo. Starica ga izgrdi i o{tro
mu re~e:
- Ti si svemu kriv!
Stari~ine rije~i toliko djelova{e na Ali [ara da mu je krv
udarila na nos i njime ovladala potpuna nemo}. Ali kad vidje
kako starica, poslije toga, zaplaka, bi mu jo{ te`e, pa ne
znade u tom ~asu {to da joj ka`e, ve} izgovori ove stihove:
Oh, kako je gorko rastati se s dragom,
oh, kako je slatko sastati se s njom.
Neka Allah zdru`i zaljubljene ludo,
nek utje{i tako moje srce hudo!
Staricu obuze velika tuga, pa re~e Ali [aru:
- Sjedi ti ovdje, a ja odoh da se raspitam {ta je to bilo,
brzo }u se vratiti.
- Dobro! - odgovori joj Ali [ar.
58
Starica odmah nekuda ode, a Ali [ar ostade sam u njenoj
ku}i. Kad bi oko podne, eto ti one starice, koja bri`no re~e
Ali [aru:
- Allaha mi, sinak ti }e{ svisnuti od tuge, jer, ~ini mi se,
da }e{ vidjeti svoju dragu tek na onom svijetu! Doznala
sam od uku}ana one ku}e da im je no}as neko izvalio prozor koji gleda u ba{tu, odveo Zumrutu i odnio torbu s
dukatima. Zatekla sam tamo i valiju i njegove ljude.
Kad ~u {ta mu starica re~e, Ali [ar izgubi svaku nadu u
`ivot, smr~e mu se pred o~ima i pade kao pro{tac. Od toga
dana on ne napu{ta{e ku}u, jer bija{e te{ko bolestan i
utu~en. Starica mu je dovodila he}ime, davala mu da pije
razne ljekovite trave, spremala mu hranu, i tako se on jedva
oporavi. Prisje}aju}i se minulih dana i svoje drage, Ali [ar,
koga je jo{ morila ljubav, ~esto ponavlja{e ove stihove:
Zbog rastanka s tobom brige mene more,
suza suzu tjera, a srce mi vene.
Nemam mira, draga, sav izgaram sada,
Od ljubavi `arke i ljubavnog jada.
Ako meni, Bo`e, jo{te ima l’jeka,
podari ga odmah jer je nu`da prijeka.
Kad nastupi druga godina, starica re~e Ali [aru:
- Dijete moje, jad i tuga koji te more ne}e ti vratiti dragu! Po|i ti u svijet, mo`da }e{ ~uti ne{to o njoj.
Tako mu starica svakog dana savjetova{e dok ga, najzad,
ne privolje da po|e u svijet. Kad joj to po|e za rukom, ona
po~e jo{ bolje da njeguje Ali [ara da bi se {to prije oporavio
od bolesti: hranila ga je koko{ijim mesom i pojila {erbetom.
^im se dobro okrijepi, Ali [ar krenu na put, i poslije dugog
putovanja sti`e u grad u kome Zumruta vlada{e. Odmah
ode na mejdan i sjede za sofru i to ba{ na ono mjesto gdje
bija{e onaj sahan sa pilavom. Ljudi za sofrom se poboja{e
da ne strada, pa mu reko{e:
- O, mladi}u, ne jedi iz tog sahana! Ko je god dosad
samo poku{ao da jede iz njega - stradao je!
- Pustite me da jedem, pa nek bude {ta god ho}e! odgovori im Ali [ar. - Mo`da }u se tako rije{iti ovog
nepodno{ljivog `ivota.
Kad Ali [ar uze prvi zalogaj, Zumruta htjede da naredi
svojim ljudima da joj ga dovedu, ali pomisli da je gladan,
pa samoj sebi re~e:
- Bolje je da ga pustim da se najede. Ali [ar, ne osvr}u}i
se ni na kog, nastavi da jede, a ljudi sa zebnjom u srcu o~ekivahu kad }e ga sultan pozvati preda se. Kad Ali [ar isprazni
sahan, Zumruta pozva svoje evnuhe i re~e im:
- Idite onom mladi}u {to jede pilav pa mu u~tivo recite:
"Zove te sultan da te samo ne{to upita".
- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e evnusi, pa
pri|o{e Ali [aru i reko{e mu:
BEHAR 97
ARAPSKE PRI^E
- Gospodaru, zove te na{ sultan da te ne{to upita, ni{ta
se ne boj!
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori Ali [ar i po|e s
evnusima.
- Zaboga, {ta li }e sada sultan uraditi s njim? - zapita{e
se neki od prisutnih.
- U~ini}e mu samo dobro - odgovori{e neki. - Da je
sultan htio da mu u~ini {ta na`ao, ne bi ga pustio da pojede sav pilav.
Kad Ali [ara dovedo{e pred Zumrutu, on je pozdravi i
poljubi zemlju pred njom, a ona ga ljubazno upita:
- Kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega si do{ao u
ovaj grad?
- O, care - odgovori mladi} - ime mi je Ali [ar,
trgova~ki sam sin, a rodom sam iz Horasana. U ovaj grad
sam do{ao da tra`im jednu robinju koja mi je nestala, a
dra`a mi je od o~injeg vida. Otada samo mislim na nju.
Eto, to je sve {to imam da ti ka`em.
Kako to re~e, Ali [ar briznu u pla~ i pade u nesvijest,
te Zumruta naredi slugama da ga po{krope ra`inom vodom. Kad do|e Ali [ar k sebi, Zumruta re~e slugama:
- Donesite mi onu dasku s pijeskom i onaj kalem od bakra!
Kad joj doneso{e dasku i kalem, Zumruta po~e ne{to
{arati u pijesku, pa najednom podi`e glavu i re~e Ali [aru:
- Govorio si istinu. Allah }e ti pomo}i da uskoro na|e{
svoju dragu! Budi bez brige!
Zumruta onda naredi glavnom dvoraninu da Ali [ara
odvede u hamam, da mu da carsko odijelo i konja, pa da
ga predve~e dovede u dvor.
- Slu{am i pokoravam se! - odgovori joj dvoranin, pa
odvede mladi}a u hamam.
- [ta bi sultanu da s onim mladi}em tako lijepo postupi? - pitali su se prisutni.
- Zar vam ne rekoh - re~e jedan - da mu ne}e ni{ta
na`ao u~initi ~im mu je dopustio da dokusuri onaj pilav.
Prisutni izme|u sebe progovori{e jo{ po neku, pa se
razi|o{e svojim ku}ama. Zumruta jedva do~eka da padne
no} pa da se na|e nasamo sa miljenikom svoga srca. Kad
se spusti no}, Zumruta u|e u svoju spava}u sobu sa dva
mala evnuha koja su je dvorila, prave}i se da je zadrijemala. Odmah posla po svog dragog Ali [ara, pa sjede na
du{ek, a odaja joj bija{e obasjana svije}ama i zlatnim fenjerima. Kad Ali [ara uvedo{e u Zumrutinu odaju, on pade
ni~ice, pa se di`e i zamoli Allaha da joj da svako dobro.
- Moram se malo na{aliti s njim - pomisli Zumruta - i
ne}u mu odmah kazati ko sam.
- Alija, jesi li i{ao u hamam? - upita ga Zumruta.
BEHAR 97
- Jesam, gospodaru moj - odgovori Alija.
- E, deder
sad prihvati se
ovog koko{ijeg mesa i napij se slatkog
{erbeta, pa onda do|i ovamo re~e mu Zumruta.
Kad se najede i
napi slatkog {erbeta,
Zumruta mu re~e:
- Do|i ovamo i sjedi na du{ek, pa mi malo istrljaj noge!
Ali [ar pri|e i sjede na du{ek, pa joj po~e da trlja stopala i cjevanice, i za~udi se otkuda caru noge nje`nije od
svile i mek{e od mladog masla.
- Istrljaj ti meni i vi{e koljena - re~e mu Zumruta.
- Oprosti, gospodaru moj, od koljena ne}u dalje odgovori Ali [ar.
Zumruta se na ovo grohotom nasmija, pa mu re~e:
- O, moj gospodaru, zar me ne poznaje{?
- A ko si ti, o care? - upita Ali [ar.
- Pa ja sam tvoja robinja, Zumruta - odgovori mu. Kad
to ~u, Ali [ar je zagrli i poljubi, pa je onda zgrabi kao lovac
ovcu i po~e joj zagoniti kline u pukline i dizati tabane u
tavane. Ona je ci~ala i gukala toliko da to ~u{e i ona dva
mala evnuha te proviri{e iza zastora. Kad vidje{e svog cara
kako le`i pokraj Ali [ara, reko{e jedan drugom:
- Ovako gu~u samo `ene u milovanju. Da nije na{ car
`ena?!
Rekav{i to, oni u}uta{e i ne progovori{e nikom o tome.
Kad svanu, Zumruta poru~i da joj do|u zapovijednici
vojske i dr`avni velikodostojanstvenici, kojima, kad stigo{e
pred nju, re~e:
- Ja `elim da otputujem u rodno mjesto ovoga ~ovjeka. Vi izaberite sebi zamjenika koji }e vam sam suditi dok
se ja ne vratim!
- Slu{amo i pokoravamo se! - odgovori{e joj. Zumruta
onda po~e da sprema za put bra{enicu, pare, poklone,
kamile i mazge, i kad bi sve spremljeno, krenu na put s Ali
[arom. Poslije putovanja njih dvoje stigo{e gdje bijahu
naumili. Ali [ar odmah podijeli darove i milostinju svojim
sirotim zemljacima, pa se sa Zumrutom uputi svojoj ku}i.
Zumruta mu izrodi mnogo djece i `ivlja{e s njim u velikoj
ljubavi sve dok ih smrt ne rastavi jedno od drugog. Neka
je slava i hvala Vje~nome u svakoj prilici!
59
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
60
BEHAR 97
TURSKE PRI^E
Turske pri~e
S turskog preveo Alija Bejti}
Za{to se smijemo Nasrudin-hod`i?1
asrudin-hod`a je u~io u medresi2 pred
jednim ~uvenim muderisom3 i dobrim
~ovjekom. A taj je muderis imao jedno
janje, pa bi ga svaki dan zaklao, ispekao
i pojeo sa Nasrudinom i ostalim
u~enicima, a zatim bi sakupio sve kosti, o~itao nekakvu
molitvu i janje bi se opet stvorilo zdravo i ~itavo - te bi
ga opet sutra pojeli. Jednom taj muderis zakasni, a
u~enici ne mogav{i ~ekati dok do|e, zakolju janje i pojedu ga, ali nijedan nije znao molitvu, da opet janje o`ivi.
Do|e muderis i vidi ih sve snu`dene.
- [to vam je? - zapita ih, a zatim se prisjeti i re~e:
- A gdje je janje?
Oni svi {ute i oklempili u{i.
- [to si ti radio? - upita jednog u~enika.
- Ja sam ga zaklao - odgovori on.
- Dabogda i tebe zaklali! - prokune ga muderis pa se
okrene drugome:
- A {to si ti radio?
N
1
2
3
Ovoj tekst uzet je iz srpsko-hrvatske verzije; sadr`i osebujno narodno
shva}anje o postanku tih brojnih {aljivih pri~ica, i stoga se ovdje
prenosi u cjelini iz zbirke "Nasrudin-hod`a", {to ju je izdao M. B.
Kalajd`i} u Mostaru god. 1928.
Srednje u~ili{te
Profesor medrese
BEHAR 97
- Ja sam ga oderao.
- Dabogda i tebe oderali! A {to si ti radio? - okrenu
se tre}em.
- Ja sam ga pekao.
- Dabogda i tebe pekli!
Tako je muderis pitao, oni mu odgovarali, a on ih
onda proklinjao. Najposlije se okrene Nasrudin-hod`i:
- A {to si ti, bolan Nasrudine, radio?
- Ja se, Boga mi, efendija, smijao.
- E dabogda se i tebi smijali!
I sve molitve muderisove Allah usli{i. Prvog u~enika
zaklali hajduci, drugi izgorio, tre}i se satro, i tako sve
redom, a mi se Nasrudin-hod`i evo danas smijemo, jer ga
je njegov hod`a tako prokleo.
Nasrudinove godine
Netko }e upitati Nasrudina, dok je dje~ak bio:
- Ili si stariji ti, ili tvoj brat?
- Pro{le godine kazivala mi je majka - odgovori Nasrudin - da mi je brat stariji od mene za godinu dana. Po
tome ra~unu danas izlazi, da smo istih godina.
61
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Nasrudin-hod`a u~i zanat
Maloga Nasrudina dala majka na zanat jednom kazazu4.
Nasrudin i{ao i u~io iz dana u dan pune dvije godine i
jednoga dana re}i }e mu majka:
- E sine, ka`ider mi, {ta si sve nau~io.
- S tvojim blagoslovom ve} sam prevalio polovinu zanata i za to vrijeme nau~io drije{iti uzlove. Ostala mi je
jo{ ona druga polovina, a i ta se sva sastoji od samih
uzlova. A i to }u ja za nekolike godine s tvojom dobrotom valjano savladati!
A na mene prokletstvo Bo`je
U mladim godinama izi|e hod`a jednog prolje}a u {etnju
sa svojim drugovima. Mjesto, na koje bijahu stigli, bje{e
tako lijepo da se nijedan nije mogao rastaviti od njega.
Netko stoga predlo`i da se i sutra na|u na tom istom
mjestu i da svaki ponese pone{to od ku}e.
- Ja }u donijeti burek - javi se jedan.
- Na mene neka otpadne janje}e pe~enje.
- Na mene vo}e.
- A na mene prokletstvo Allaha i Pejgambera5 - javi
se najposlije i Nasrudin - samo ako ne bio uz vas, makar
ovo go{}enje i ~itav tjedan trajalo!
Velike su pogre{ke
U hod`inim mladim danima bilo jedno vrijeme zabranjeno nositi oru`je. A Nasrudin idu}i u medresu ponese
jednom pod d`ubetom6 toliki jatagan,7 da mu je kraj virio ispod skuta. U putu to udari u o~i gradskom suba{i,8
pa }e srdito Nasrudinu:
- Zar tebi nije poznata sudska zabrana? [to }e ti toliki no`, pa jo{ u po bijela dana?
A Nasrudin posve smireno odgovori:
- Ovim ispravljam pogre{ke u knjizi kad u~im.
4
5
6
7
8
Obrtnik, koji plete od svile i vune razne sitne predmete za ukras odje}e
i konjske opreme
Tu se misli na vjerovjesnika Muhammeda a.s.
[iroka, sprijeda posve otvorena i do ~lanaka duga kabanica
Veliki no`, malo nakrivljen na vrhu, koji se u koricama nosi za pojasom
Upravitelj javne sigurnosti u jednom mjestu, isto ono, {to i valija u arapskim pri~ama
62
- [ta ti meni pri~a{? - razbjesni se suba{a. - Zar se tolikim predmetom ispravljaju pogre{ke?
- Ah, po{tovani aga - do~eka Nasrudin - kolikih pogre{aka ima sve u knjigama, ovaj je jatagan jo{ malen,
premalen!
U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!
Hod`a se o`enio i uo~i svadbe pozvao prijatelje na ve~eru.
Svi jeli i pili do mile volje, a hod`u potpuno zaboravili
pozvati. Hod`a tako ostao bez zerdeta,9 svog najmilijeg
jela, pa se naljuti i strugne iz ku}e. A kad bi vrijeme, da
Nasrudina uvedu u |erdek10 mladoj, stado{e ga tra`iti, ali
Nasrudinu nigdje ni traga. Izi|u potom napolje, rastr~a{e
se na sve strane, i najposlije ga sa hiljadu muka na|u
negdje podaleko od ku}e. S~epaju ga za jaku i vrate ku}i.
- Hodi, du{o, gdje si vi{e? - do~eka tu netko od rodbine.
- Evo ~itava dva sata kako te tra`imo da ulazi{ u |erdek.
- [ta se to mene ti~e? - do~eka namrgo|en hod`a. U |erdek neka ide onaj, tko je pojeo zerde!
Kadijina sjena
Ode hod`a kadiji u Konju i zamoli ga da ga negdje
postavi kadijom. A kadija mu odgovori da nema nijednog
slobodnog mjesta. Hod`a onda zamoli kakvu bilo slu`bu
u sudu, ali {to je god tra`io, kadija sve iznosio nekakve
razloge i odbijao ga. Naposljetku hod`a prozbori ovako:
- Po{tovani efendija! Kad ste vi tako skloni prema
meni, i kad mi obe}ajete prvo slobodno mjesto, ja }u vas
zamoliti za jedno posve prazno mjesto, koje nitko ne
tra`i. Od te slu`be sudu ni narodu ne}e biti nikakve
{tete, a vama }e od mene biti velika pomo}: izvu}i }u vas
iz te{kih sporova koje ne mognete sami rije{iti.
- Dobro. A koja je to slu`ba?
- Da me imenuje{ svojom sjenom. Kadiji se dopade taj
naslov.
- Hajde - re~e potom on - imenujem te kadijskom sjenom! Eto ti ta tamo odaja!
I hod`a ozbiljno nastupi na svoju du`nost. U|e u
odaju i zasjede u jedan ugao. Preda se stavi jedan sandu~i}, a na njega opet pisa}i pribor i ne{to papira. Bio je
9
Slatko hladno jelo (kompot) od ri`e, meda ili {e}era i vode
Odaja ili lo`nica u koju se svode mladenci prve bra~ne no}i
10
BEHAR 97
TURSKE PRI^E
vrlo vrijedan. Svaki je dan dolazio rano ujutro i radio po
~itav dan.
Jednoga pak dana do|e pred kadiju nekakav ~ovjek i
za jaku dovu~e svoga protivnika na su|enje.
- Efendija - odmah }e onaj prvi - ovaj mi ~ovjek ne}e
da plati moju zaradu.
- Kakvu zaradu? [to ho}e{ od toga ~ovjeka?
- Ovaj ~ovjek iscijepao je bogata{u Sara~uddin-efendiji trideset tovara drva. A kad god je on sjekirom udario
ja sam svaki put vikao prema njemu: "Han! Hah!" Tako
sam tro{io snagu i pomagao mu da br`e svr{i posao. On
je, me|utim, malo~as uzeo novac, a meni za moj trud
nije ni pare dao.
Kadija upita drugoga ~ovjeka, je li tako bilo, a on ka`e da jest. Kadija nije znao {ta bi radio u tome slu~aju i
na|e se u velikoj neprilici. Najednom mu pade na um
"Kadijina sjena", pa }e onom prvom ~ovjeku:
- Ja u tu stvar ne}u ulaziti. To vi svr{ite kod
"Kadijine sjene", eto tamo u pokrajnjoj odaji.
I glavni sudski pozivar odvede ih hod`i. A
kadija bio vrlo znati`eljan, pa stane iza zavjese
slu{ati, kako }e spor pred hod`om te}i.
Tu`ilac izlo`i pred hod`om sve onako kako
je rekao i kadiji. A hod`a }e na to:
- Tako je. Pravo je na tvojoj strani. Sjedi
prijeko! Zar da se i ti, dok je on cijepao,
umara{, a on sav novac da uzme sebi?
Mo`e li to biti?
- Aman, efendija - sko~i drugi ~ovjek - ja sam drva cijepao! Kakvo
on ima pravo {to je samo stajao i
gledao kako se ja mu~im?!
- [uti! Tvoja to pamet ne
mo`e doku~iti! - okomi se
hod`a na nj. - Brzo mi donesite sarafsku plo~u!11 - naredi
potom pozivarima.
A kad ovi plo~u doneso{e,
hod`a uze sav novac od ~ovjeka
koji je cijepao drva i stade jednu
po jednu ak~u12 bacati s visoka
na plo~u. Jasno se ~uo zveket
11
Kamena plo~a, na koju saraii (mjenja~i novca) bacaju metalni novac i po zveketu ispituju njegovu ~isto}u.
12 Mali i najstariji turski srebrni novac, a ime
joj zna~i bjelica. Vremenom joj je te`ina, a
prema tome i vrijednost sve vi{e opadala. U
osamnaestom stolje}u potisnuo ju je iz
prometa gro{.
BEHAR 97
novca. Kad je sve izbrojio, upita tu`ioca:
- Jesi li ~uo zvek novaca?
- Jesam.
- Eh, ti onda uzmi taj zvek, a novac pripada onom tko
je radio. Evo, uzmi i ti svoje pare!
Mo`e li ~ovjek sam sebe ugristi za uho?
Kad je hod`a bio kadija, do|o{e mu dva ~ovjeka, pa }e
jedan tu`iti hod`i drugoga:
- Ovaj me ~ovjek ugrizao za uho.
- Nije istina, efendija, nego se on sam ugrizao branio se tu`enik.
- Pri~ekajte malo, sad }u vam
presuditi.
Rekne to hod`a, pa u|e u svoju
ku}u i pravo u jednu posebnu odaju.
"Da vidim, mo`e li zbilja ~ovjek sam
sebe ugristi za uho" - veli tu on pa stane
natezati uho, i zavijaju}i usta prema uhu
padne na le|a i udari se malo u glavu.
Pove`e odmah glavu nekakvim platnom
i pravo u sudnicu. Ponovo u|o{e ona dva
~ovjeka, pa }e odmah tu`ilac:
- Po{tovani kadija, reci pravo, mo`e
li uop}e ~ovjek sam sebe za uho
ugristi.
- O, kako da ne! - do~eka hod`a.
- Ugristi, sinko, ugristi, pa jo{ pasti i
glavu razbiti!
Hod`a u progonstvu
Hod`ina k}i u{la jednom u
ku}nu smo~nicu, da ne{to
uzme, kad ima {to vidjeti:
iza jednog velikog kr~aga
sakrio se i le`i hod`a.
- O~e, {ta radi{ tu?
- A {to bih radio, k}erko!
Pobjegao od ruku tvoje majke da
ovamo u tu|ini u miru umrem, ili
bar da se nje rije{im.
63
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Hod`ina tvrdoglavost
Dodijalo hod`i hraniti magarca, pa }e re}i `eni:
- Odsada ga ti prigledaj.
Ali `ena ni da ~uje o tome. Nasta prepiranje, sva|a, i
na kraju se u svome inatu zareknu: tko prvi progovori,
onaj }e se i brinuti za magarca.
Hod`a se odmah povu~e u kut, te je sate i sate {utio.
A `eni opet {utnja dojadila te ostavi ku}u i ode u susjedstvo. Zadr`ala se tamo do samoga mraka. A kad se ve}
za~u i ezan13 na d`amiji, ispri~a susjedama svoju dogodov{tinu s hod`om, pa }e potom:
- Velik ti je ono ina~ija! I skapat }e od gladi, a ne}e
prvi progovoriti. Da mi je poslati mu makar }asu14 ~orbe.
Rekne tako hod`ina `ena pa dadne nekom dje~aku }asu
s ~orbom i po{alje ga ku}i. Ali kad je ono `ena oti{la susjedama, uvu~e se u ku}u lopov i pokupi sve {to mu je do
ruku do{lo. Najposlije u|e i u sobu, u kojoj je hod`a sjedio.
Hod`a u uglu - sjedi, a ni najmanje se ne obazire na onoliko prevrtanje po ku}i. Isprva se lopov prepla{io, ali kad
vidje da je hod`a posve miran, da ne}e ~ak ni rije~i da progovori, i da sjedi kao okamenjen, re~e da je uzet i po~e na
njegove o~i grabiti sve do ~ega je do{ao. A hod`a jednako
{uti kao zaliven. Najposlije }e lopov: "Skinut }u mu i turban s glave, da vidim, ho}e li tada progovoriti." [to mislio,
to i u~inio. Pokupi jo{ one ostale stvari i put pod noge.
Lopov tek izi{ao iz ku}e, a eto ti dje~aka s ~orbom.
Hod`a jednako sjedi u uglu i {uti kao kamen.
- Evo, poslali su vam ~orbe - re~e mu tu dje~ak.
A hod`a htio ipak da nekako ka`e za kra|u, i da mu
je ~ak i turban s glave odnesen, te zvizne i na~ini rukom
tri kruga oko sebe, a onda poka`e prstima na svoju
glavu.
A dijete je taj znak ovako shvatilo: "Obnesi ~orbu tri
puta oko moje glave, a potom mi je izlij na glavu." I tako
dijete doista i u~ini. Hod`ina se glava podobro popari. ^orba mu se cijedila preko lica, o~iju, kose i brade, a on ipak
ne daje od sebe ni glasa. Dijete se okrene i ode. Do{av{i ku}i ispripovjedi da je {irom otvorena kapija, ~ak dolafi15 i
sanduci, a unutri sve ispreturano i po ku}i razbacano. Kaza jo{ i to {ta je bilo i s ~orbom. Hod`ina `ena odmah se
prisjeti jadu i ko bez du{e dotr~a ku}i. Kad vidje svu tu nesre}u, ne bi joj nimalo vi{e do {utnje, pa vrisnu na hod`u:
13
Poziv vjernicima na obavljanje molitve {to ga objavljuje mujezin s munare pet puta na dan: rano izjutra, na podne, na sredini izme|u podneva i mraka, neposredno po zalasku sunca i do dva poslije toga.
14 Bakren i kositrom prevu~en sud koni~na oblika, u kojem se iznosi na
trpezu obi~no juha, ali i druga `itka jela.
15 Uzidani ormari}i za svakida{nje ku}ne potrep{tine.
64
- Aman, efendija, {to ovo sve zna~i?!
- Idi ti polo`i magarcu. Progovorila si prva i inatu je
do{ao kraj!
Hod`a i njegove `ene
Imao hod`a dvije `ene. Jednoga dana do|u mu obadvije
i zapitaju:
- Koju od nas dvije vi{e voli{?
- Obje jednako, ja kako - odvrati hod`a hote}i se
izvu}i, a da nijednoj ne u~ini na`ao.
A mla|a }e `ena na to:
- Efendija, kad bi, na priliku, obje bile u ~amcu na
ak{ehirskom jezeru, a i ti me|u nama, pa se ~amac prevrnuo, koju bi prije spa{avao, stariju ili mla|u?
Hod`a se zamisli, kao da se nesre}a tobo`e i dogodila, pa }e starijoj `eni:
- Zna{ li ti imalo plivati?
Koju vi{e voli{?
Imao hod`a dvije `ene, i svakoj ponaosob donio po plavu
maramu.
- Sakrij - rekao on tom prilikom svakoj - i ne pokazuj
svojoj ino~i. To ti je znak moje ljubavi.
Jednoga, me|utim, dana obje navale na hod`u i stanu pitati:
- Koju od nas vi{e voli{? Za koju ti srce vi{e bije?
- Za onu kojoj sam donio plavu maramu - do~eka hod`a bez imalo premi{ljanja i time zadovolji i jednu i drugu.
Podjela posla
Nekim slu~ajem pojavila se vatra u hod`inoj ku}i. Jedan
kom{ija odmah otr~i i na|e hod`u u ~ar{iji.
- Aman, efendija! Tr~i! Ku}a ti gori! Ja kucao na kapiju i kucao, a iznutra nikakva glasa. Tr~i, dok ima jo{ nade!
- Vjere mi, bratac moj - do~eka hod`a posve ravnodu{no - ja sam podijelio sa svojom `enom sve ku}ne poslove,
i sad sam ba{ miran. Ja sam uzeo na se da zara|ujem i donosim u ku}u, a ona se opet obavezala da radi unutra{nje
poslove. Ako ti nije {togod te{ko, oti|i mojoj `eni i njoj ti
to reci. Ja se ne mije{am u njezine poslove!
BEHAR 97
TURSKE PRI^E
BEHAR 97
65
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Ima{ pravo, `eno!
Hod`a se o`enio i ve} u tre}em mjesecu braka `ena mu
osjeti poro|ajne znakove i odmah zatra`i primalju. A hod`a ho}e da poludi...
- Koliko ja znam `ene ostalih ljudi ra|aju tek kad navr{e devet mjeseci. [ta to zna~i?
- A {ta zna~i? - srdito }e `ena na nj. - Pa zar nema
devet mjeseci? Na moju du{u, ba{ si pravi smu{enjak! Ta
koliko ima, ~ovje~e, kako sam ja do{la k tebi?
- Zar nije tri mjeseca?
- Jest. A ti si mene uzeo prije tri mjeseca, to je {est, i
tri mjeseca kako nosim dijete - eto devet!
Hod`a na to razmi{ljaj, premi{ljaj, i najposlije zavi~e:
- Ima{ pravo, `eno! Takvo ra~unanje do u tan~ine ne
ide u moju glavu. Oprosti, pogrije{io sam!
Kad na jednu postelju legne ~etvoro...
Umrla hod`ina `ena, i on onda uzeo nekakvu udovicu. S
vremena na vrijeme pri~ao joj nadugo i na{iroko o ljepoti
prve `ene, pa se u tome pri~anju i `ena zanijela i po~ela
pri~ati hod`i o vrlinama svoga prvog ~ovjeka. Jedne no}i
pri~aju o tome na postelji uzdignutoj na minderu16 a hod`i se ne{to stisne pri du{i i gurne laktom `enu. Ona
pade na pod i podobro se udari u ruku. @estoko se razbjesni. Ujutro odmah ode ocu i potu`i mu se na hod`u.
Ali otac bio pametan i zreo ~ovjek, pa ne htjede dr`ati
ni{ta do njezinih rije~i, nego upita hod`u o svemu tome.
- Sad }u ja tebi izlo`iti sve - veli mu hod`a - pa sudi,
kako je pravo. Le`imo na postelji na minderu ja i moja
pokojna `ena, to je dvoje, sada{nja moja `ena, troje, i
njezin pokojni ~ovjek, ~etvoro. E mo`e li na jednu postelju stati ~etvoro? Naravno da ne mo`e. A ona se nalazila upravo na kraju i, dabome, pala na pod s vikom i
tutnjavom. E ima li, reci, ikakve moje krivice u tome?
Nemoj ga samo meni pokazivati
Hod`u prevarili i doveli mu vrlo ru`nu `enu. Ujutro se
hod`a br`e-bolje obu~e i po|e bje`ati na ulicu, a `ena se
stane maziti i pitati hod`u:
- Efendija, kome od tvoje mu{ke rodbine mogu pokazati svoje lice?
16
Minder je neka vrsta divana od dasaka, {irok do 1 m, a prote`e se du`
~itava ~eonog zida, a negdje se produljuje jo{ uz oba postrana zida sobe.
66
BEHAR 97
TURSKE PRI^E
A hod`a do~eka:
- Janje moje, ne pokazuj ti njega meni, a drugome
kako god ho}e{.
Dok upita magarca
Jednoga jutra do{ao hod`i kom{ija i moli od njega magarca, da obavi nekakav posao.
- Dok ga upitam - odgovori mu hod`a. - Ako on ho}e, ja ne branim.
Rekne tako pa ode unutra, malo se zadr`i i do|e natrag:
- Pitao sam magarca. Ne}e! Jo{ mi veli: "Ti mene
daje{ kojekakvim strancima, a oni ne samo {to mene po
u{ima tuku, nego jo{ i tebe psuju."
Kad ni{ador ugrize
I{ao hod`a jednoga dana u {umu po drva i magarac mu
nikako ne}e uzbrdo.
- Hod`a - re}i }e mu tada netko - uzmi malo ni{adora17
pa natrljaj magarca ispod repa i vidjet }e{ kako }e tr~ati.
Hod`a to poslu{a i u~ini, a magarac iz sve snage
nadadne tr~ati.
A kad se hod`a vra}ao iz {ume ku}i i on osjeti u sebi
nekakvu nemo}, umor, te i on uze isti onaj lijek. Kako se
natrlja, tako odmah i navali tr~ati i prije magarca do|e
ku}i. Dotr~a, a ne mo`e nikako da se zaustavi, pa stane
kru`iti oko ku}e. Ugleda ga `ena i u ~udu stane pitati:
- Efendija, {ta je to bilo od tebe?
- @eno - do~eka hod`a u trku - ako me `eli{ sti}i, natrljaj se i ti malo ni{adorom!18
Magarcu vjeruje, a hod`i ne vjeruje
Jednoga dana zamoli susjed od hod`e magarca, da ne{to
pretjera.
- Nije kod ku}e - ka`e mu odmah hod`a.
Hod`a to tek izusti, a unutra, gle, stade magarac revati.
- Efendija - preuze sad susjed - veli{ da ti magarac
nije kod ku}e, a ~ujder kako unutri reve!
17
Salmijak, amonijumni klorid.
je i druga verzija te pri~e, a zavr{ava se ovako: Hod`a dotr~i ku}i
prije magarca, a nikako da se zaustavi, pa ga `ena stane u ~udu pitati {to
mu je, a on joj do~eka: "[to je bilo, bilo je! Ja otr~ah na jezero, a ako i
magarac ovuda nai|e, ka`i mu neka i on tra`i glavi spasa kako zna!"
18 Poznata
BEHAR 97
67
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
- Bo`e! Bo`e! Ja Hu19 — stade hod`a mahati glavom.
- Ba{ si ti ~udan ~ovjek! Vjeruje{ magar~evu revanju, a
ne vjeruje{ bijeloj bradi i mojim rije~ima!
Hod`ine muke s magarcem
Doveo hod`a na pazar magarca i dao ga telalu,20 da ga
proda. Pri|e kuipac magarcu i htjede saznati koliko mu je
godina, pa ga uze za vilicu da mu vidi zube, a magarac ga
u isti ~as ugrize za ruku. ^ovjek stane grditi i psovati magarca. Do|e drugi kupac i razgledaju}i magarca zadigne
mu rep, a magarac se ritne i udari potkovom u debelo meso. I taj ~ovjek stane psovati i proklinjati i {epaju}i ode dalje. A telal onda do|e hod`i i dovede mu magarca:
- Moj efendija, ovoga ti magarca nitko ne}e uzeti:
ako mu do|e{ sprijeda, ujede zubom, a pri|i mu odostraga, ubi nogom.
- Ih - do~eka na to hod`a - pa ja ga nisam ni doveo
da ga prodam, nego da svijet vidi i razumi, {ta ja sve s njime kuburim!
^udno zadovoljstvo
Hod`a izgubio magarca, pa ga tra`io, a sve ne{to zahvaljivao Bogu. Upita{e ga, za{to to zahvaljuje, a on odgovori:
- Zahvaljujem {to se nisam zadesio na magarcu. Da
sam ne{to bio na njemu i ja bih se izgubio.
Hod`ino zadovoljstvo
Jednom hod`a izgubio magarca, pa po ~ar{iji i trgu vikao:
- Tko mi na|e magarca dat }u mu ga zajedno s
ularom i samarom uime nagrade!
- Hod`a-efendi - do~ekaju ljudi - kad poklanja{ magarca zajedno s opremom, svejedno ti je i kad ga na|e{: i tako i tako ti je izgubljen.
- Varate se - isprije~i se hod`a - zar vi ne shva}ate,
koliko ima zadovoljstva u samoj rije~i "na}i"?
19
Dervi{ki poklik na arapskom koga Turci mnogo upotrebljavaju, a zna~i:
O, Bo`e!
20 Gradski slu`benik koji objavljuje po naredbi vlasti i druge novosti, a
usto trgova~ki posrednik ili me{etar na javnim dra`bama. O njemu se
~esto govori u Nasrudin hod`inim {alama.
68
Za mazginom pame}u
Uzja{e hod`a na ne~iju mazgu, ali joj u nekakvoj `urbi ne
nataknu d`em na vilicu. A mazga bila vrlo tvrdoglava i hod`a je nikako ne mo`e okrenuti pravim putem. I dok je on
tako jahao posve drugim putem, susrete ga prijatelj i upita:
- Hod`a, kamo ja{e{?
- Onamo, kamo me mazga odnese.
Hod`ina ~ovje~nost
Natovario hod`a magarca drvima, a onda i on jo{ uzjahao
na nj, noge uvukao u stremene i stajao onako na nogama.
Opazi{e uli~na djeca kako tako hod`a ja{e, namignu{e
jedno drugome i po|o{e za hod`om. Izglasa mu se smijali.
Najednom }e jedan i predbaciti hod`i takav postupak:
- Hod`a-efendi! Za{to ne sjedne{ na magarca i lijepo
ne ja{e{?
- Imate li vi imalo srca, djeco? Nije zar magarcu dosta i
sam tovar, nego da i ja jo{ svalim svoju te`inu na njega, a?
Zar nije ~ovje~nost di}i noge sa zemlje i odi}i se od sapi magarca?
Hod`a poznaje ukradenu uzdu
Netko ukrade vezenu uzdu s hod`ina magarca. Hod`a
onda uhvati magarca za u{i i dovede ga ku}i. Do nekoliko
dana ugleda onu istu uzdu na glavi ne~ijeg magarca. Pogleda zaprepa{teno jednom u glavu, a jednom opet u tijelo, pa rekne:
- Glava ovoga magarca moja je, samo se ~udim, kako
mu se tijelo ne{to promijenilo.
Ako ima{ pameti, tr~i pravo u jezero!
Jednoga dana natovario hod`a na magarca gevena,21 pa
}e sam sebi: "Bo`e mili, da li sirovi geven mo`e goriti kao
suhi?" Re~e to pa izvadi kresivo i prinese jednom kraju,
a vatra ti, uz pomo} jaka vjetra, odjednom obavi cio
tovar. Nasta stra{no pucketanje, izvi se prema nebu plamen. Jadna `ivotinja udari u trk, stade revati i ritati se
na sve strane. Hod`a uvidje, da ga ne mo`e vi{e sti}i, a i
21
Divlja graorina (astragalus cicer L).
BEHAR 97
TURSKE PRI^E
da ga stigne, ne mo`e mu pomo}i, pa }e iz sveg glasa
magarcu:
- Ako ima{ malo pameti, tr~i pravo u jezero!
Hod`a i Timurlenk22
Jednoga dana stavi hod`a na veliku tevsiju23 cigle tri {ljive
i ponese ih na glavi na dar vladaru Timurlenku. I{ao hod`a
putem, a {ljive kru`ile po praznoj tevsiji sad tamo, sad amo.
- Lijepo sjedite, ne igrajte se! Sad }u vas pojesti! - govorio hod`a vi{eput, ali se {ljive jednako valjukale. Hod`a
se najposlije razljuti i pojede jednu, pa drugu, i tako vladaru Timurlenku preda samo jednu {ljivu. A Timurlenku to
bi rijedak darak i hod`u bogato obdari.
Za nekoliko dana hod`a stavi u ko{ podosta repe i
ponovo ponese Timurlenku. U putu ga vidi neki ~ovjek i
na njegovo pitanje kud }e s repom hod`a odgovori da je
nosi na dar Timurlenku.
- Bolje bi pro{ao da mu mjesto repe odnese{ smokava
- ka`e mu onaj ~ovjek.
Hod`a ga poslu{a i istrese repu, a uzme nekolike oke24
najljep{ih smokava, i ravno pred Timurlenka. A Timurlenk
se tada prigodio ne{to ljut pa naredi svojim sustolnicima i
dvorjanima, da svaku smokvu omlate o hod`inu glavu. I
oni ti stado{e ga|ati hod`u. A kad bi god koja smokva hod`u pogodila, on, umjesto da vi~e od udarca, kli~e iz svega glasa:
- Hvala ti, Bo`e! Hvala ti na tvojoj dobroti i daru! Sad
tek shva}am blagoslov onoga razgovora!
^uje to Timurlenk pa s ~u|enjem hod`u upita:
- Hod`a, na ~emu to zahvaljuje{?
- Padi{ahu25 - do~eka hod`a - ja sam tebi najprije bio
ponio nekoliko oka repe, ali me jedan ~ovjek - neka je
blagoslovljen! - odvrati od toga. Da sam donio repu, {ta
bi sad bilo od mene? Sta bi sad bilo od moje glave, od
o~iju! Dosad bi hiljadu komadi}a od mene bilo!
22
Nije historijski sigurno utvr|eno da je Nasrudin-hod`a uop}e kada `ivio.
U turskoj literaturi, me|utim, imaju dvije verzije o vremenu kada je
mogao `ivjeti nosilac tih brojnih {ala. Jedna ga stavlja u trinaesti vijek i
dovodi u vezu sa seld`u~kim sultanom Alaeddinom, koji je `ivio i vladao
u tome stolje}u, a druga, mnogo ra{irenija, kazuje da je Nasrudin-hod`a
`ivio u doba sultana Jildirum Bajezida i velikog azijskog osvaja~a
Timurlenka, dakle, potkraj ~etrnaestog i na po~etku petnaestog stolje}a.
O velikoj ra{irenost te druge verzije govore upravo brojne pri~e o
Nasrudin-hod`i i Timurlenku.
23 Posve plitki bakreni kuhinjski sud za pe~enje, kru`nog oblika i promjera do 1 m.
24 Mjera za te`inu — 1280 grama.
25 Car, sultan.
BEHAR 97
U Ak{ehiru guske s jednom nogom
Jednom hod`a ispe~e gusku i ponese je vladaru Timurlenku. Ali u putu nikako ne mogne odoljeti `elji za pe~enim
mesom, i on ti otkine jednu nogu i odjednom je pojede,
pa ode vladaru i preda mu tako krnjav darak. Timurlenku
odmah udari u o~i, da guska nema jedne noge, pa }e Nasrudinu:
- Hod`a, a gdje je druga noga?
- E - do~eka hod`a posve hladnokrvno - pa guske
kod nas u Ak{ehiru imaju samo jednu nogu. Ako ne vjeruje{, pogledaj one guske eno onamo na ~esmi.
U taj mah uistinu se na ~esmi iskupile guske poradi
sun~anja, pa jednu nogu podvukle, a glave za vukle pod
krila. Vladar pak pogleda kroz prozor i opazi, da guske doista stoje samo na jednoj nozi. Timurlenk tada naredi svojim ljudima, da popla{e guske, a ovi ti prihvate za kolje pa
put gusaka. Guske ti onda otpuste onu drugu nogu, pa
kud koja, a ovamo Timurlenk odmah dozove hod`u prozoru i rekne mu:
- Hod`a, ti meni la`e{. Gledaj, guske imaju dvije noge.
- Ih - do~eka na to hod`a - da tebe potjeraju onim
kolcem, bje`ao bi i na ~etiri, a ne na dvije noge!
Koliko vrijedi Timurlenk?
U{ao hod`a s Timurlenkom u hamam da se okupaju. Skinuli sa sebe haljine i ostali samo s prega~om oko tijela. Tada }e Timurlenk upitati hod`u:
- Da sam ja sad ne{to rob, {to misli{, koliko vrijedim?
- Pedeset ak~i - odgovori Nasrudin.
- Zlobni~e jedan! - raspali se Timurlenk. - Ta sama
prega~a na meni vrijedi toliko!
- Znam, znam - dokazivao mu hod`a - pa ja i jesam
mislio na vrijednost prega~e.
69
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
70
BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
Sefardske
*
pri~e
Eliezer Papo**
Kako Bog nikad ne odbija dobro srce
jednoj zabitoj kasabi ogromnog Osmanskog Carstva `ivjela je i mala jevrejska zajednica, siroma{na kao i kasaba u
kojoj je na{la uto~i{te. Rabin koji je vodio zajednicu uvijek je u svojim propovijedima nastojao podvu}i kako Bo`je misli nisu na{e
misli - i kako na nebu ono {to nama izgleda va`no mo`e
biti sasvim neva`no - dok ono na {ta mi ne obra}amo
pa`nju mo`e biti upravo najva`nija stvar na svijetu. @ele}i odgojiti svoju pastvu u pravim vrijednostima Tore, a
istovremeno `ele}i im pru`iti i utjehu u njihovoj bijedi i
siroma{tvu - rabin je stalno podvla~io kako na nebu ne
gledaju na koli~inu (jer sve je i onako vlasni{tvo Tvorca)
prinosa - nego na ~isto}u srca i namjere prinositelja.
Podvla~io je da biblijski Kralj David, koji je bio mo}an
vladar, nije molio od Boga da mu podari mo}, slavu, bogatstvo, nove provincije i robove - nego samo srce ~isto
U
i duh prav - kao {to stoji zapisano u Psalmu pedeset i
prvome: "Srce ~isto stvori mi Bo`e, i duh prav obnovi u
utrobi mojoj“. Iz Subote1 u Subotu rabin je ponavljao
stihove pedeset i prvog Psalma po kojima je "`rtva Bogu
duh skru{en“ - a "srce slomljeno i poti{teno Bog ne
odbacuje“.
Me|u vjernicima, koji su pribivali subotnjim propovijedima, nalazio se i Mu{on, stariji prostodu{ni i siroma{ni
Jevrejin koji je `enu i tri neudate k}eri izdr`avao hamalskim
radom. Oduvijek je Mu{on osje}ao potrebu da ne{to u~ini
za Boga, ne{to veliko poput onih ~asnih mu`eva iz Biblije
o kojima je slu{ao i ~itao - ali znao je Mu{on da priliku za
takvo {to ne}e imati. Ne on i ne ovdje. Na koncu, ko je bio
Mu{on - najobi~nij hamal, a i ko je vidio da se takva juna{tva i bogougodni podvizi de{avaju u tamo nekoj Bosni.
Takve su stvari de{avale u bolja vremena, boljim ljudima i
na boljim mjestima. - On, Mu{on nije imao sre}e, rodio se
*
Sefardi (hebr.): [panjolac, u hebrejskom jeziku ovaj termin ozna~ava {panjolske Jevreje kao posebnu etni~ko-kulturnu skupinu koja ve} vijekovima ne `ivi u [panjolskoj - tako i `itelje suvremene [panjolske bez obzira na njihovo etni~ko porijeklo ili vjersku pripadnost. U drugim jezicima
ovaj termin se odnosi isklju~ivo na {panjolske Jevreje. U mnogim jezicima izvorni hebrejski termin je prilago|en glasovnim uzusima jezika doma}ina - recimo na{a prilago|enica: Sefard, ili engleska: Sefardi. Ovdje
je rije~ o pri~ama koje su proistekle i bogate sefardske kulture u Bosni i
Hercegovini. Naime, Sefardi su nakon progonstva u [panjolskoj na{li
uto~i{te u Bosni i Hercegovini, tada{njem Osmanskom carstvu.
** Autor je sefardski rabin ro|en u Sarajevu. Napisao je nekoliko knjiga
pripovijedaka i jedan je od rijetkih predstavnika pisane sefardske rije~i
BEHAR 97
1
na prostorima biv{e Jugoslavije. @ivi i radi kao sveu~ili{ni profesor u Jerusalimu. Hvale vrijedan je njegov rad na prou~avanju Ladina, te bogate knji`evnosti stvorene na tom jeziku - predaje sefardsku kulturu i
knji`evnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik je direktora Mo{e David Gaon Centra za istra`ivanje Ladino kulture, koji nosi
ime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju - koji je porijeklom bio Travni~anin.
[abat (hebr.): Subota, najve}i jevrejski praznik. Na {abat je strogo zabranjeno obavljanje bilo kakvog posla. Poslovi koje je zabranila sama Usmena Tora nazivaju se avot melahot (prototipovi poslova) - i ima ih trideset i devet. Rabinsko zakonodavstvo zabranilo je i poslove koji proisti~u iz ovih trideset i devet - ili podsje}aju na njih.
71
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
kao niko i ni{ta i kao takav }e i umrijeti. Nije se radilo o tome da je Mu{on bio ~astohlepan i da je htio ovjekovje~iti
vlastito ime. - Naprotiv, bio je spreman na potpunu anonimnost. Njegovo djelo trebalo je samo da bude iskaz njegove sna`ne vjere i njegove ogromne ljubavi za Onog koji
nas je posvetio svojim zapovijedima i dao nam Toru. Tako
je mislio na{ dobri Mu{on i takve je misli teglio sa svojim
sepetom uzbrdo i nizbrdo, iz godine u godinu - a onda je
odnedavno haham2 po~eo govoriti o tome kako Bog ne
zahtijeva ni{ta drugo nego srce, i kako je `rtva Bogu ~isto
srce, i kako takvu `rtvu Bog ne odbija - i tra~ak nade ozari
Mu{onovo lice. Nije sve izgubljeno, mislio je, niti je sve
uzalud. Mogu}e je u~initi ne{to {to Bog cijeni. Samo... gdje
da siroti Mu{on, koji ni Subotom nije jeo mesa, na|e srce?
Gdje da namakne pare da kupi ~isto srce, bez loja, dobro
srce, srce kakvo Bog voli?
Ali, vrijedilo je poku{ati, stoga se Mu{on prihvati posla
s nekom novom snagom. Revnost koja je izbijala iz njegovih o~iju i obnovljena snaga ve} ostarjelog hamala kao da
su imali neku magi~nu mo} - i, malo po malo, po~e{e padati novi poslovi. U petak, uo~i Subote, Mu{on po ko zna
koji puta prebroji sedmi~ni utr`ak - pa uvidjev{i da se nije
prevario u ra~unu - nego da je suma dostajala i za teku}e
tro{kove i za kupovinu srca, sav ozaren otr~a obrednom
kolja~u od kog zatra`i da mu zapakuje jedno dobro i ~isto
srce bez loja s kojim, onda, otr~a u sinagogu i, u trenutku
kad je poslu`itelj sinagoge iza{ao da sapere sinagogalno
dvori{te, otvori vrata Ehala (hebrejski: Ormar Svetinje u
kom se ~uvaju svici Tore) i polo`i svoje srce, pokloniv{i se
duboko do zemlje. Nakon {to se Mu{on neprimjetno iskrao
iz sinagoge, Lija~o, poslu`itelj koji je jedini bio siroma{niji
i od samog Mu{ona u|e da pripremi svitak za sutra{nje ~itanje - pa kad u Ehalu na|e zapakovano srce suze mu navrije{e na o~i. Ko je rekao da Bog ne ~uje molitve? Evo, nekoliko mjeseci kako mu `ena dosa|uje prigovorima kako
djeca i ne znaju {ta je [abat, kako nikad mesa nisu okusila
- i dobri Bog je ~uo njegove molitve i u~inio mu o~igledno
~udo. U dva je doma te Subote vladala posebna atmosfera,
u Lija~ovom zbog nezaslu`ene nagrade - a u Mu{onovom
zbog kona~no uta`ene revnosti. Jedino {to je pomu}ivalo
Mu{onovu radost bila je sumnja da bi njegova `rtva mogla
biti odbijena. Sutradan, kada je prilikom javne slu`be otvoren Ehal da bi se izvadio svitak Tore, Mu{onu stade srce,
uspinjao se na prste da vidi {to je bilo s njegovom `rtvom
- pa kad uvidje da je zamotuljka nestalo shvati da mu je
`rtva prihva}ena. Haham je bio u pravu, dobro i ~isto srce
Bog ne odbija. Htio je da poleti. Mislio je da }e se u sva-
kom trenutku odvojiti od zemlje. Sre}a koja ga je ispunila
vrijedila je svog njegovog dotadanjeg `ivota. Vrijedilo je `ivjeti da se ovo do`ivi - hej, prihva}ena `rtva, i to od Boga
li~no. Iz petka u petak Mu{on je u sinagogu donosio po srce
- sve u zavisnosti od nafake - nekad deblje, nekad tanje,
nekad ve}e, nekad manje, nekad cijelo, nekad samo pola. Iz
Subote u Subotu obje su porodice bivale sve sretnije.
Jednog petka popodne rabin se zadr`ao u sinagogi pripremaju}i sutra{nje ~itanje Tore koje je bilo posebno te{ko. Mu{on za koga je dono{enje srca u Ehal ve} bila rutina, utr~a u sinagogu - i, ne okrenuv{i se da provjeri da li
ga neko vidi, otvori vrata Ehala i stavi zamotuljak koji je
donio. Rabin je, zate~en, netremice i u ~udu posmatrao
Mu{ona koji je na {panjolskom izgovarao molitvu koju je
s vremenom sro~io za ovu priliku:
- Bo`e moj i Bo`e otaca mojih, evo ti prinosim ~isto i
dobro srce kao {to voli{, molim te nemoj odbiti `rtve sluge
svojega, i sjeti se naroda svojega Izraela na dobro, mir i
spasenje.
Prinositi `rtvu izvan jo{ neobnovljenog Hrama u Jerusalimu je prestup zakona kakav se ne mo`e tolerirati. Stoga haham sko~i na noge da izbaci Mu{ona i njegovu `rtvu
iz sinagoge i ponovo ustanovi zakon i red. Upravo u trenutku kada je haham zaustio da Mu{onu o~ita bukvicu i
da mu ka`e da je pogre{no shvatio, da se radi o srcu, o
du{i, o mislima i osje}anjima svakog pojedinca - a ne o
najobi~nijem komadu mesa, da je svojim djelom samo uvrijedio Boga i ogrije{io se o zakon i sli~no - ba{ u tom trenutku stupi u sinagogu dostojanstven starac duge i kao
snijeg bijele brade koji zatra`i da nasamo razgovara sa hahamom. Kad se obojica na|o{e u avliji sinagoge, starac
re~e ovako:
- Ne dirajte naroda mojega Izraela, ovaj siromah u svojoj
revnosti izdr`ava jo{ jednu porodicu i gradi sebi vje~ni i nepropadljivi dom u svijetu koji dolazi, da je u vo|a naroda
ovog revnosti, duha i vjere koliko u naroda ve} bi se odavno
ugodni miris `rtava dizao sa oltara mojega u Jerusalimu.
Haham uvidje da onaj koji govori s njim nije niko drugi
do Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok3), za koga Biblija
veli da je svojevremeno i sam prinio `rtvu izvan Hrama da
bi dao narodu priliku da uvidi ~iju }e `rtvu Bog prihvatiti
- njegovu ili onu la`nih proroka mnogobo`a~kog kulta, te
promisliv{i o svemu uvidje da zakon i formalizam nisu isto
- a da revnost izvire upravo iz skru{enog duha i slomljenog i poti{tenog srca o kome je upravo on propovijedao
dok ljudi nisu uzeli njegove rije~i ozbiljnije nego {to ih je
uzimao on sam.
2
3
Sefardski rabin.
72
U islamu ime za poslanika Ilijasa.
BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
BEHAR 97
73
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Kako molitva, sadaka i dobro srce
produ`avaju `ivot, spa{avaju od kazne
i donose nagradu
Ka`u da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanov
li~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav
pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio
privoljeti sultana da odobri njegov naum - uvijek bi se umije{ao re~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni
interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir
- te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, koji
se prili~no te{ko kretao ka dvoru, uvijek dovodi jedinac sin
- koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvoru
trajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekom
knjigom - te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi smakao
mladi}a. Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj naum sprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatak
jevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali da
postoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako bi
uni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naum
ne}e biti lak za sprovo|enje, iz jednostavnog razloga {to
mladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom. Jednom prilikom, kada je stari ljekar `urno doveden na dvor
zbog pogor{anog stanja sultanije majke, veziru se u~ini da
je kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljekarova posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnog mladi}a namami u stupicu.
Carskom pekaru, li~nom prijatelju koji je ~esto obavljao za
njega prljave poslove on posla sljede}u poruku: razgori pe} i
pobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedan
mladi} u uglednu odjelu i tra`i}e da mu hitno pripremi{ prepe~en somun sa zatarom (isto~nja~ki za~in) i maslinovim
uljem, baci ga u u`arenu pe} - i ne govori nikom ni rije~i. Nakon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on se
uputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otac
zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i donese
prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, ne
sumnjaju}i ni{ta, uputi se `urnim korakom ka carskom pekaru - no, kako je da bi stigao do istoga morao iza}i na kapiju, pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju - u tih nekoliko trenutaka, koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr~ao iz obli`nje sinagoge tra`e}i desetog za minjan (hebrejski: kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu).
Mladi} odbi da se pridru`i minjanu pod izlikom da je sprije~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledom
koji kao da je govorio ‘te{ko onima koji ostavljaju zapovijed
Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te se
mladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovo
zaka{njenje ne}e primijetiti. - No, ‘k’o za |avola’ molitva se
ote`e, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dva-
74
desetak. Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj
- mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskom
razvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu. Vezir koji je
bio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{i
do~ekati da dobre vijesti do|u do njega - uputi se glavom i
bradom u carsku pekaru.
Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari te upita jedinog prisutnog radnika da li je zapovijed o somunu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnik
kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne `ele}i li~no
prljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a - ali ne `ele}i
ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio
da onog ko zatra`i u carevo ime takav i takav somun s tim i
tim baci u u`arenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete - pa
kad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne mo`e biti
gre{ke - pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko `elio
vezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu vezirevu nagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim,
odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelu
furunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa vezirom - a u to na zakra~unata vrata carske pekare zalupa
zadihani mladi} tra`e}i da mu hitno, po carskom nalogu,
dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Radnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti se
na isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan - ali, ne htjev{i riskirati, uru~i mladi}u {to je i tra`io - i pusti ga da ode, znaju}i
da ga vezir uvijek mo`e ponovo poslati ako se ispostavi da je
i ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet. Mladi} se vrati u dvor
upravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja.
Bez rije~i mu pru`i vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grdnju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sin
mogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga ne
upita ni{ta - jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pretjeranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli od
mo}i zapretanih u svakom od nas. I tako se sve zavr{ilo sretno, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zaslu`io - a
zbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestanka
iskreno `alili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.
Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogo
puta, zapitam se, a ko je onda nama prenio {to se s vezirom
desilo. Prije nekoliko nedjelja imao sam priliku ~uti ovu pri~u iz usta starijeg jerusalimskog Sefarda, vrsnog poznavaoca sefardske narodne pri~e - pa iskoristih priliku i postavih
mu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.
- Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok, za koga narod vjeruje da, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i poma`e
one Jevreje koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovjesti i zaslu`uju) - odgovori starac ‘k’o iz topa’ - zar nisi ukop~’o da je
onaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi, e pa on je kasnije svima ispri~ao {to se desilo.
Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom - tako i vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednos-
BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
tavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to - ali me starac
prekide rije~ima:
- To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na porodu zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane `ivota, pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se sa`ali na nju - te pohita
da pred nebom doka`e da ni ona nije tako lo{a da ne zaslu`uje jo{ jednu priliku. [to }e i kako }e buenu di muestru
navi (ladino4: dobri na{ prorok), on joj zalupa na avlijska
vrata. Ona, sve onako u devetom mjesecu si|e niz basamake
i otvori mu - a on joj re~e da je siromah i da nema para. Ona
se, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar - i donose mu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog pro4
Taj dijalekt predklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ine
Sefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren.
BEHAR 97
sjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona,
jadna, opet uz basamake, niz basamake - te donese izno{eno
mu`evljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te joj
opet zakuca na vrata - ovaj put k’o gladan prosjak - a ona,
pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami - nego uz basamake, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastitu
ve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenu
samoprijekornost i po`rtvovanost - pa joj oprosti{e.
- Blago - rekoh - njima u onaj vakat kad su se proroci zahmetili da ljude vrate na pravi put.
- Ne bi’ se ja nikad kladio - re~e mi starac mrtvo ozbiljno - ‘ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vrata
nije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zasluga spasi od ve} dosu|ene kazne.
I {to jest jest - ‘ajd znaj.
75
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Nije lako shvatiti proroke
Budu}i da je prema biblijskom izvje{taju Elijau a-Navi
(hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim ko~ijama uzet na nebo
- narod vjeruje da prorok nije do`ivio tjelesnu smrt - nego
i dan danas obilazi svijet, ispravljaju}i nepravdu i poma`u}i one koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovijesti i
zaslu`uju. Po narodnom vjerovanju ova je uloga Proroku
dodijeljena sve do dolaska Mesije koji }e jednom zauvijek
uspostaviti pravedno dru{tvo, i ~ija }e pravedna vladavina
kona~no osujetiti poku{aje naroda da vladaju jedni drugima. Do tada, me|utim, u svijetu kakav je sada, neophodan je neko poput Elijaua ko }e ispravljati sitne i male
nepravde. Posljednji Elijauov zadatak bi}e najavljivanje
Mesije i njegovog Carstva. Tek tada }e se stari prorok
mo}i povu}i da u`iva u zaslu`enoj nagradi. Kako se Elijauov zadatak, zahvaljuju}i op{teljudskoj nespremnosti
da se bo`anski naum sprovede u djelo, odu`io - po koji
put bi se desilo i da prorok uzme sa sobom nekog od u~enih i dobrih ljudi ne bi li mu pravio dru{tvo na njegovom
zadatku. Jedanput je Prorok bio na propovjedi koju je
dr`ao Rabi Jeo{ua prije nego {to se pro~uo po cijelom
svijetu zbog svoje mudrosti i u~enosti. Proroku se mladi}
dopao - i on mu ponudi da mu se pridru`i na odre|eno
vrijeme - {to je mladi} s odu{evljenjem prihvatio. Prvog
dana Rabi Jo{uinog {egrtovanja kod proroka njih se dvojica zateko{e u jednom malom mjestu u kome ~ak nije
bilo ni preno}i{ta - jer kome bi uop}e (osim onih koji su
se tu rodili) palo na pamet da po`eli preno}iti u tom
mjesta{cetu.
Po mezuzi, pri~vr{}enoj na vrata, prepozna{e jednu jevrejsku ku}u - pa pokuca{e na vrata. Otvori im sitna srednjovje~na `ena - koja se, ugledav{i strance na ku}nom pragu u ovaj pozni ~as (o~ekivala je mu`a koji se svakog trena
trebao vratiti s rada), za trenutak zbuni - da bi odmah potom
{irom otvorila vrata i pozvala strance da u|u. Prorok i njegov {egrt u|o{e - ali `ena ne zatvori za njima vrata, pridr`avaju}i se pravila po kome je `eni zabranjeno boraviti s tu|im mu{karcima u zatvorenom prostoru. @enina revnost,
odmah, izmami osmjeh na prorokovu licu - i on je zapita:
- Dobra Jevrejko, ima{ li ~ime ponuditi namjernike?
Rabi Jeo{ua ne moga{e da se ne za~udi prorokovoj nametljivosti. Prvo, bilo je o~igledno da su doma}ini bili siroma{ni i da su jedva sastavljali kraj s krajem. Drugo, u~eniku se ~inilo da nije ispravno tra`iti i{ta od `ene prije nego se mu` vrati ku}i. No, kako se carska ne pori~e - Rabi
Jeo{ua ne re~e ni{ta. @ena im, bez oklijevanja pokaza na
sto koji je postavila sebi i mu`u. Koli~ina hrane na stolu
jedva je dostajala za njih dvoje - i Rabi Jeo{ua je bio sigu-
76
ran da }e Prorok odbiti da pojede njihovu sirotinju. No, Elijau sjede za sto i po~e se zalagati velikim zalogajima,
mljackaju}i tako da je Rabi Jeo{ui bilo neugodno. Nakon
{to je pojeo obje porcije, on upita `enu gdje bi se namjernici mogli odmoriti - a ona mu, gledaju}i ga duboko u o~i,
i ne odgovaraju}i rije~ima - pokaza na sobu s jedinim
krevetom koji su imali. Prorok se raspremi i le`e kao da je
to najuobi~ajenija stvar na svijetu - a Rabi Jeo{ua iza|e u
dvori{te vidno potresen prorokovom bezobzirno{}u. U to
do|e i mu` - pa kad mu `ena re~e da ne samo da je ostao
bez ve~ere koju je dala nekim strancima - nego da jedan
od tih stranaca le`i u njihovom krevetu - a da }e oni morati spavati na podu, on po~e galamiti - ali mu ona rukom
zatvori usta, {ap}u}i mu na uho:
- Neka, pusti, i mi smo se stisli - pa nemamo ni ono
{to imamo... otkako je ovaj ~ovjek u{ao u ku}u - ja osje}am kao da se neki ~vor negdje duboko u meni razvezao,
i kao da... kao da nisam vi{e stisnuta, kao da se neko u
meni ispravio... ne}u vi{e da brinem - Bog je veliki - pa
ako zna nama}’ svijetu da mu ni{ta ne fali - nama}i }e
valjda i nama...
Mu` promrmlja ne{to o `enskoj neura~unljivosti, le`e na
pod i zaspa. Ujutru, kad su Prorok i njegov u~enik napu{tali par, dok se u~enik mnogim rije~ima zahvaljivao i izvinjavao u ime obojice - Prorok re~e samo jednu re~enicu:
- Da Bog da vam do dvije godine u ovo doba cijela
ku}a bila ispreturana.
Mu` zausti da odgovori drzniku - ali ga `ena zaustavi
stiskom ruke. Rabi Jeo{ua preblijedi - ali ne upita ni{ta ne
htiju}i uvrijediti Proroka. Potom do|o{e u neki grad u kome je `ivio jedan bogata{ poznat po svojoj {krtosti.
Prorok se odmah uputi njegovom domu, ali bogata{eve
sluge su imale nare|enje da svakog ko bi se usudio pokucati na bogata{eva vrata tra`e}i milostinju otjeraju kletvama i prijetnjama. Prorok i u~enik mu stado{e kru`iti
oko zida kojim je velika i prostrana ku}a bila opasana.
Kad na|o{e mjesto na kome se zid bio naherio, prijete}i
da padne - u~enik pomisli da }e Prorok iskoristiti to mjesto da prodre do bogata{a i odr`i mu pridiku - ali, umjesto
toga, Prorok se zagleda u zid koji se po~e ispravljati i
u~vr{}ivati. U~enik, zbunjen, i ovaj put o}uta ne pitaju}i
ni{ta.
Potom do|o{e u jednu siroma{nu sinagogu u kojoj su
ih lijepo primili, okrijepili i dali im popudbinu. Na rastanku Prorok ih blagoslovi rije~ima: Neka se jedan me|u
vama izdigne nad ostalim. U~enik zausti da ka`e kako je
prorok {tedljiviji na blagoslovima koji ga ne ko{taju ni{ta
nego ovi ljudi sa hranom koje nisu imali u obilju - ali se,
vidjev{i prorokov prodorni pogled, predomisli i ne re~e
BEHAR 97
SEFARDSKE PRI^E
ni{ta. Nakon toga stigo{e u do
mjesta u kom su `ivjeli neki siroma{ni odmetnici koji su tvrdili da
su uzeli pravdu u svoje ruke - a
zapravo su samo dodavali bezakonje na grijeh i sol na ranu, prepu{taju}i se kra|i, prevari i lopovluku. Iako ih ovi nisu nahranili i napojili kao oni prvi - prorok ih svejedno blagoslovi rije~ima: Neka bi se svaki od vas uzdigao nad ostalim.
Rabi Jeo{ua koji vi{e nije mogao trpjeti Prorokove nepravde
stade bje`ati od Proroka. Prorok
pohita za njim - ali on sve vi{e
odmica{e. Kad ga je Prorok ipak
stigao, Rabi Jeo{ua po~e vikati na
Proroka iza glasa, daju}i tako
odu{ka gnjevu koji se nakupio u
proteklim danima:
- Kakav si ti prorok i kakvi su
tvoji ar{ini. Ti samo stvara{ ve}u
nepravdu i pometnju. One dobre
ljude kojima si oteo posljednji zalogaj iz usta prokle da im sve bude
ispreturano. Bogatom zlikovcu besplatno izgradi zid u~vr{}avaju}i ga
u njegovoj obijesti. Me|u dobrim
siromasima blagoslovi jednoga - a
me|u odmetnutim sviju. Gdje ti je
tu pravda? ^iji si ti poslanik, i kojim
ti ar{inima mjeri{?
Prorok, ni zbunjen ni uzbu|en, krenu da mu obja{njava abecedu proro~kog pogleda:
- Gledaj, Jeo{ua, sine moj,
onaj par nije imao djece jer je `eni du{a bila zapretana. Ja sam joj
samo pomogao da razrije{i svoj
~vor, i po`elio joj da im, za dvije
godine od sad, dijete koje toliko
`ele ispretura cijelu ku}u. [to se
ti~e onog bogata{a, zid njegovog
vrta napravljen je na podzemnom
trezoru jednog starog kralja. Da
su krenuli popravljati onaj zid vjerovatno bi otkrili ono blago.
U~vr{}ivanjem zida ja sam samo
BEHAR 97
htio osigurati da blago ne padne zlikovcu u ruke. [to se ti~e siromaha i njihove
sinagoge - ako se jedan izdigne nad njima, pove{}e i ostale - a gdje je jedna
uspje{na glava koja vodi - tamo je i op}i uspjeh. Odmetnicima sam, me|utim,
po`elio mnogo glave{ina - pa da se nikad ne slo`e i ne uspiju.
Rabi Jeo{ua shvati da iako Prorok ima pravo - on sam nikad ne}e mo}i posmatrati stvari iz tog ugla, te odlu~i da ostavi {egrtovanje kod proroka - opredijeliv{i se, ipak, za karijeru obi~nog hahama - a Elijau a-Navi po ko zna koji put
ostade sam, ~ekaju}i u~enika koji bi bo`ansku mudrost pretpostavio ljudskoj.
77
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
78
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
Bo{nja~ke
*
pri~e
Edhem Mulabdi}
BAJRAM
luho je doba. U dolinici, gdje su se stisnule varo{ke ku}ice, bila gusta tama pa
bi rekao gledaju}i ozgor s vite Hridine
da tu u toj mra~noj jami nema ni `iva
stvora. Ali za|i samo kroz tu gustu no},
izme|’ onih starih ku}a {to im {iljke samo prama nebu
vidi{, osluhuje{, ~uje{ kretnje, po koju rije~, `amor, {kripu
vrata, - sve je budno. No} ti sad nije tako nijema, tama
nije vi{e tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajinstveni ~ar, - za koji ~as svi}e Bajram. U svakoj ku}i vidi{
slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu iza|e
na Bajram da se u ~istu odijelu klanja namaz. Jo{ od zore
ni znaka a na vitoj se munari za~uje mujezinov tanahni
glas, zau~i salavat. U to se doba prenula i mlada `ena u
svojoj skromnoj sobici gdje jo{ nije bilo svjetla. Prenuo ju
mujezinov glas. Prva joj misao bija{e Bajram, no odmah
za tom ona tuga s kojom je provela na stotine no}i. Svak
se raduje, svak se gizda, `ena sprema mu`a, mati sina,
sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru,
daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sad
i u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kako
je svaku no} s pla~em legla i ustala. Najedanput sko~i,
upali svjetlo i baci se do svog sin~i}a koji je slatko spavao.
Mali}u bilo tek {est godina, jedro dijete ko jabu~ica.
G
*
- Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno salavat, Bajram! Ustani!
Mali} progleda. Protrlja o~i, a kad razabra rije~i
maj~ine, veseo sko~i.
- Zar Bajram, mati? - u ~udu }e ono, pa pole}e k prozoru. Ali napolju bila jo{ tama.
- Eno, ~uje{ salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa
}e ti mati lijepo obu}i nove haljine, pa }e{ onda u d`amiju.
Mali bio veseo, nije znao {ta }e prije. A mati doskora
izvadila ~itav sve`anj haljina, umila ga i po~ela obla~iti:
nova i ~ista rubenina, pa onda nove ~ak{irice, pa onda
{amalad`e, anterija, ~ohali fermen, pas, fesi} med`idija,
pa ~arapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko za
velikoga. Mali se sve posmjehivao gledaju}i to novo odijelo, pa bi istom ubrzao:
- Je l’ de, mati, da su moje ~ak{ire bolje neg’ u Muhameda Devlet-hanumina?
- Uh, tvoje su najbolje! - odvra}ala mu ona, a glas joj
drhtao.
Sirota zaklonila lice od svjetla da joj mali} ne vidi
suza. Obla~ila ga, sobom mu sapela i najmanju kop~icu,
a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bija{e
prava slika njezina dragog, nepre`aljenog mu`a. Salavat
se na munari svr{io i za~uo sabah; napolju je svitalo.
Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala suzama.
- Du{o moja! - veli ona. - [to }e{ nam u d`amiji za-
Bo{nja~ke pri~e su nedjeljivi dio bosanskohercegova~kog knji`evnog korpusa.
BEHAR 97
79
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
iskati od Boga? - Tako ga je obi~avala napu}ivati. Mali
se zamislio.
- Da nam Bog da zdravlje i dug `ivot - veli on - pa
onda... {to ono jo{, mati?
- Onog svijeta d`ennet, sine moj!
- Ja, onog svijeta d`ennet i... ni{ta vi{e, je 1’ de, mati?
- Zaboravio si ne{to! - jedva `ena izmuca zagrliv{i
dijete. Mali se opet zamislio.
- Ha - uskliknu on - i da nam babo do|e.
- Jest, jest, du{o moja! — do~eka ona pla~u}i, a u sebi
dodade:
- Ako bude...
Sad je mali opazio maj~ine suze, pa se nekako
snu`dio. Ali nije mu se dalo da to bajramsko veselje, pa
radost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoga
nekako dirljivo zapita majku:
- Ma {to pla~e{, mati?
- Ali ne pla~em, du{o moja - ona }e usiljeno - ve} mi
je drago {to si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila.
Doskora i ona baci fered`u na se i povede mali}a do
kapije da ga uputi u d`amiju. Iza avlijskih vrata virila na
sokak, kud su ljudi prolazili. Svaki ~as {kripile tuda nove
firale il’ cipele, {u{njile nove haljine, {irio se do njih miris
mi{ka kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnim
jutarnjim zrakom brujio glas “te}bira”, {to su ga prolaznici tiho u~ili. Mladoj `eni grudi da puknu od neke
tuge. Sjetila se kad bi prije ~etiri godine ovako na Bajram
ispratila svog dragog Mehagu u d`amiju, a u njeg novo
odijelo; bio je vazda najpristaliji. Najedanput ga du{mani
uze{e u asker, otjera{e na vojsku, a ona osta sirota sa
svojim dvogodi{njim sin~i}em. [to je od onog dana suza
prolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala da
joj se povrati njen dragi Mehaga
Pa joj je sad `ao na cio svijet. Sprva do{lo dva-tri puta
pismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako reko{e da
je oti{o nekud ~ak za Stambol, otada nikakva glasa za
njeg. I kom{ije, dok su imali pouzdanih glasova, do|i i
oveseli je svaki ~as, a sad kan’ da i oni vide da se nema
ni~em dobru nadati za svog mu`a. Plakala, grlila mali}a,
jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo,
htjelo u d`amiju. I ona ga naposljetku pusti: on se
umije{a u prolaznike, ode u d`amiju onako skromno i
pobo`no ko odrasto ~ovjek. Njene o~i ostale uprte za
njim.
U Devlet-hanuminu ku}u, koja je uprav naprama
haremu d`amijskom, sleglo se silno `enskinje da vidi gizdavi svijet kad se iz d`amije razi|e. Bajram je i `enskinje gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tu`na, `alosna. Do{la u taj veseli svijet da vidi svog sin~i}a, kad joj iz
80
d`amije iza|e. @ene ju tje{ile i razgovarale, a ona plakala.
Iz d`amije se ~uli dirljivi glasovi i doskora po~e dova a
stotine i stotine grla zabrujalo haremom: “Amin, amin!”.
Sad osu svijet iz d`amije. Harem pun, sve novo, gizdavo, stiska, oni silni prosjaci cvilili: “Udijeli siromahu sadaku porad svog zdravlja, porad onog svijeta”! Dugo je
trajalo dok se taj silni {aroliki svijet iztiskao iz harema, a
svak se la}ao d`epova i bacao pare ubogima {to su cvilili
kraj njihovih nogu.
Na kraju, ba{ me|u starcima, i{ao Arif, uzev{i se pod
ruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. Bila oba vr{njaci. Ba{ na samom izlazu jedan starac sagnuo se i pomilovao oba dje~aka, a objema majkama srce igralo od
radosti. Na ovaj sveti dan sve se sje}a preminulih svojih,
pa sad sve ovo gizdavo mno{tvo krenulo na mezarluke,
da tu na kaburu svojih starih prou~i {to za du{e njihove.
U toj je svjetini i{ao i mali Arif, i on }e poput drugih
onamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad se
ljudi po~eli vra}ati ku}ama svojim, i on je veselo potr~ao
majci svojoj. Umoran ve} {}a{e uprav da ukora~i u svoju
avliju, kad se kod njeg stvori stranac ~ovjek u tu|u odijelu. Mali se popla{io pa se po`urio u avliju, ali stranac
za njim.
No za~udo bilo malom kako ga taj tu|i ~ovjek gleda
nekako umiljato i smije{i se na njeg. A kad ga jo{ i po
imenu dozvao, ono stalo.
- Je 1’ tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnu
glavom, metnuv{i prsti} u usta, a ~udnovato promatrao
stranca.
- ^iji si ti?
- Materin - ozva se ono sad.
^ovjek bio do suza dirnut s ovog dje~ijeg odgovora.
Gledao ga ~as-dva a suze mu navrle na o~i. Srce mu
igralo od nekog uzbu|enja; poslije ~etiri godine vra}a se
iz dalekog svijeta, susre}e se eto sa sinom svojim, a prepoznati se ne mogu. Kakve su misli obuzele du{u njegovu! Pri|e k djetetu, zagrli ga i suzama pokapa. Tako
ga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata ku}na
otvori{e i sirota `ena smotri sina svog u zagrljaju svog
dragog vojna, srce da joj pukne od ~asovita uzbu|enja.
Nije u prvi mah vjerovala svojim o~ima, gledala ga ko
izvan sebe. A kad joj se mu` javi drhtava glasa, ona
suznih o~iju poleti prama njima.
- Sine moj! - zagrli ona dijete - vidi{, evo tvog babe!
Tu, na pragu ku}nom zahvali{e Bogu na tolikoj sre}i.
Tog je dana i{ao kom{ija kom{iji, svoj svome na Bajram.
I Mehagi su dolazile kom{ije i svojta, a u njegovoj ku}i
toga dana bija{e dvostruk Bajram.
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
BEHAR 97
81
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
]amil Sijari}
HASAN, SIN HUSEINOV
Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednog
dana u{ao u han Kolobaru, pokazali su mi ga rukom i rekli
da ga pozdravim, da mu ka`em koju ljubaznu rije~ i odam
po{tovanje kako najljep{e umijem jer on to voli, a zatim
da pro|em i sjednem na se}iju odakle, ako ho}u, mogu
kroz prozor da gledam svijet na ~ar{iji kako kupuje i prodaje, a imam priliku i Hasana da gledam i poslije da pri~am kako sam i ja u Sarajevu, u hanu Kolobara, vidio Hasana, sina Huseinova.
Nisam umio da ga pozdravim onako kako se od mene
tra`ilo, okrenuo sam se ka nekakvom ~ovjeku za kojeg su
mi rekli da je Hasan, povio se malo u struku, ne{to rekao
ili ni{ta, i oti{ao na se}iju. Nisam dao sebi pravo da ga sa
se}ije gledam, kad ga nisam ljudski pozdravio; ja koji sam
sada prvi put ~uo za toga Hasana, i prvi put ga vidio, nisam ni znao zbog ~ega da ga druk~ije pozdravljam nego
{to obi~no pozdravljam ljude, i ono moje povijanje u struku, i ono {to sam tome ~ovjeku u prolazu rekao, bilo je po
nagovoru mojih prijatelja, pa je - zbog toga, i ispalo neuljudno: tako da od sebe nisam ni{ta dao, a od srca ba{ nimalo, a ni {ta tra`io od toga Hasana - ni toliko da na moj
pozdrav odgovori. Moji prijatelji su mi zamjerili, a ja im
odgovorio da `alim - ali da druk~iji pozdrav nisam ni du`an ~ovjeku kojeg ne poznajem, a i ne treba mi da se sa
njim upoznajem; u han sam do{ao da ~aj popijem i da
kroz prozor gledam ~ar{iju. Rekli su mi da je to to~no, da
nas je sviju ~aj ovamo doveo - ali da je, za moju sre}u, u
sobi Hasan, sin Huseinov i da treba da se bar dobro nagledam kad ve} ne mogu i da ga ~ujem.
[to je to trebalo da ~ujem od toga Hasana ja nisam
znao, a nisam ni pitao moje prijatelje, i uzeo sam da
mirno - gledaju}i kroz prozor ~ar{iju, popijem ~aj. Mo`e
biti da su moji prijatelji pomislili da su me uzalud doveli
u han zbog Hasana, kad me jedan takav ~ovjek ne zanima nego ~ar{ija; vidio sam da im je `ao {to sam takav,
{to nisam kao oni - koji u han dolaze da bi vidjeli, i ako
ih sre}a poslu`i i ~uli Hasana, sina Huseinova.
Popio sam ~aj, spustio praznu ~a{u na tablju, i sad odjednom, stao da gledam po hanskoj sobi. Na se}ijama, pokrivenim ov~ijim i srne}im ko`ama, sjedjelo je i }utalo nekoliko trgovaca, reklo bi se iz drugih mjesta, koji su u hanu
i no}ili, i sad ~aj pili. Pre{ao sam preko njih nemarno o~ima,
i i{ao do kraja se}ije, gotovo do vrata - do Hasana. Pitao sam
se u sebi za{to su dali da taj Hasan sin Huseinov sjedi do
vrata kad su mi rekli da je on jedan pametan ~ovjek, naj-
82
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
pametniji u cijeloj ~ar{iji. Nisu me time uzbudili, a ni uvjerili da je onaj ~ovjek {to sjedi do vrata najpametniji u ~ar{iji
- nisam ga gledao zbog njegove pameti, nego zbog toga
{to su ga i moji prijatelji gledali, a jedan rekao jo{ i to: da
je Hasanu, sinu Huseinovu, milo kad ga ljudi gledaju.
Nisam mogao dalje, upitao sam za{to be~imo u
onoga ~ovjjeka. Odgovorili su mi da ja ne moram da ga
gledam, da je Hasan, kad se gleda, kao i svaki drugi
~ovjek, ali nije kad se slu{a...
- A {ta bih ~uo, kad bih ga slu{ao? - upitao sam.
Tim pitanjem iznenadio sam moje prijatelje. Jedan mi
se primakao uz uho, pa }e, kao da sam kakvo dijete, polako i razgovijetno:
- ^uj... ovoga Hasana pozvao je jedan ~ovjek na ve~eru: njega i jo{ puno svojih prijatelja. I htio dobro da ih
ugosti; bio je bogat taj doma}in. @enama je rekao nek nije
jela koje se na sofru ne}e iznijeti. I `ene stale da kuhaju jela, sve jedno bolje od drugoga. Slana jela, i slatka, i napitke. Toliko tepsija, toliko ~inija, Bog zna koliko. A Hasan, sin
Huseinov, dok se ve~era pripremala, pri~ao pri~e... Pri~ao
im je toliko ~udne pri~e, i toliko lijepim glasom da su svi
ljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vi{e znali ni gdje su. Bili su
tamo gdje ih je odveo Hasan svojom pri~om... Bili su u
sasvim drugom vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje su
zaboravili, i sebe su zaboravili. Nisu jedan drugoga vidjeli,
nisu ni Hasana vidjeli, do samo mu glas ~uli - a i taj glas
kao da je dolazio iz nekog ~ovjeka koji je `ivio nekad davno
i sve vidio i znao - znao {ta su ljudi radili prije dvjesta i
koliko god ho}e{ unazad godina, i kakvi su bili ti stari ljudi.
I evo {to se desilo one no}i kod onog doma}ina kad su
`ene spremale ve~eru, a Hasan dotle pri~ao pri~e: htjele su
i one, bar ne{to, da ~uju od onoga {to Hasan pri~a - unijele bi sud s jelom u sobu i stale, i kako bi tu stale tako bi
i ostale slu{aju}i pri~u. Jedna tako, druga tako, i tre}a tako.
I vi{e ni one nisu bile tu, nego tamo gdje ih je, svojom
pri~om, odveo Hasan. Vratio ih je u zoru pijetao, kad je zapjevao. Sjetile su se tada svojih jela koje su sino} pripremale
za ve~eru, ali je bilo sve kasno - jer ono {to je ostalo na
ognji{tima, izgorjelo je; mogle su, jadnice, samo da kukaju. Zato Hasana ne}e da slu{aju oni koji ikakva posla imaju,
propadne im posao slu{aju}i ga. Neki, ovdje u hanu, ne
zaspu no}u - i sjutradan ne `ive u ovom vremenu nego u
nekom davno pro{lom, i ne li~e na sebe, ne poznaju ljude
koje su poznavali nego neke koji su davno `ivjeli, i cio dan
s njima `ive. Izgledaju kao da su pijani, ili budale, ili ho}e
da su mnogo pametni. Neki su bili tu`ni, ako je pri~a bila
tu`na - i bilo im `ao {to su se rodili kad je svijet takav... Ne
umijem ti o njemu pri~ati, o Hasanu, sinu Huseinovu, nego
do|i uve~e u han kad on pri~a, da ga ~uje{.
BEHAR 97
83
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
Po{to mi je sve to rekao u uho, polako i razgovijetno
kao kakvom djetetu, moj prijatelj se odbio od mene; nije
~ekao da mu na to i{ta odgovorim, ili da ga pitam, a imao
sam i da mu odgovorim i da ga pitam. Popili smo jo{ po
jedan ~aj, }utali koji trenutak a zatim sam ja po~eo:
- Pri~a li istinite pri~e ili izmi{ljene onaj Hasan?
Moj prijatelj mi se okrenuo, gledao me preko prazne
~a{e u ruci, veli mi:
- To se ne zna; to se nikad ne mo`e znati - kad bi neko
Hasana to upitao, uvrijedio bi ga i on bi, istoga ~asa, prekinuo pri~u. A to bi bila velika {teta i ljudi bi se na onoga {to
pita naljutili, platili bi mu ~aj i pokazali vrata, nek ide. Kad
ste me pitali, a sre}om niste njega - i nemojte da vam se to
omakne s jezika, ja }u vam odgovoriti: ono {to bi, u njegovoj pri~i, moglo biti istina, u~ini vam se da je izmi{ljeno, a
ono {to je izmi{ljeno, u~ini vam se da je istina, i vi nikada
niste ni ovamo... ni onamo... nego u rukama Hasanovim koji
vas ljulja i tamo i ovamo kao da ste u kolijevci. Kad ho}e da
se nasmijete, vi se nasmijete; kad ho}e da vas prepadne, vi
se prepadnete, a kad uzme da pri~a mudru pri~u, vama se
u~ini, da oko sebe vidite sve nekakve starce s bijelim
bradama do pojasa, me|u kojima ste samo vi bez pameti.
Oslikao mi ga je tako kao da se radi ne o Hasanu pri~alici, nego o Hasanu ~arobnjaku. Gledao sam ga tamo na
kraju se}ije, gotovo do vrata, usamljenog; u~inilo mi se da
taj ~ovjek ni{ta u `ivotu nije postigao, a ni `elio da {to postigne, do da tako sjedi po hanovima i da, ako neko ho}e da
ga slu{a, pri~a svoje pri~e. Bio je srednjih godina, lijepa,
mrka, izdu`ena lica nad koje se nadnosila mala, od bijela
prediva ispletena kapa sa ki}ankom od svih mogu}ih boja
presje~enom do same kape, tako da je li~ila na jo{ dobro
nerazvijen {areni cvijet. Crne, krupne o~i, bile su mu pune
vlage, nadstre{ene dugim trepavicama i gustim vje|ama - i
ona mu vlaga, kad zatrep}e o~ima, odsijavala nekim
~udnim, bolnim sjajem. U ogrta~u sa jakom od `ute lisi~ije
ko`e sjedio je kao kad zvjerka ~u~i u kakvom jesenjem
grmenu punom krupna, ~a|ava li{}a, pred opadanje. Ni na
koga iz ~ar{ije nije li~io: ni na trgovca, ni na zanatliju, ni na
hod`u, nego bio jedan od onih dokonih ljudi koji se, svuda
u svijetu, po ovako velikim hanovima, povijaju, sjede do
vrata da ne smetaju, }ute, pogledaju ponekog ili nikog i
ni{ta ne gledaju jer su dovoljni sami sebi. Ku}e obi~no
nemaju, a i ako imaju zamijenili su je za han gdje im je zimi
ugodno jer je toplo, a ljeti je hladovina. Usamljenici su, i
sre}ni su {to sa svoga mjesta, tamo negdje kod vrata, mogu da gledaju ljude, i slu{aju {ta zbore. Nisu sirotinja, ne
i{tu - ne gledaju u tu| ~aj; kad bi para imali koliko ih nemaju, oni bi svima u hanu platili ~aj - nego su tako... nekakav
sastavni dio hana, ni njegova sre}a ni nesre}a...
84
Takve su mi misli, o tim ljudima, prolazile kroz glavu dok
sam gledao Hasana, sina Huseinova. Doznao sam da mu je
otac Husein bio u~en i ugledan ~ovjek; prezivao se Akovalija - po Akovu na Limu iz kojeg mu je, uz nekakve nemire,
do{ao djed. Doveo je sa sobom bra}u, i vi{e nekim zabranjenim poslovima nego po{tenim radom bra}a i njihovi sinovi
zaimali - svi, osim Huseina, oca Hasanova; on se dao na
knjigu, na posao koji paru ne donosi, i sa `enom i dvojicom
Hasana, od kojih mu je jedan bio sin a drugi posinak, `ivio
siroma{no. Dvojica Hasana - stariji dovodak i posinak i
mladi sin, slagali su se kao dva ro|ena brata, ali ni{ta nisu
radili, ni paru imali. Onaj {to je bio ro|eni sin Huseinov kojeg su, da ga razlikuju od onog drugog Hasana, zvali
Hasan, sin Huseinov, i{ao je s ocem po mahalama i naslu{ao
se njegovih mudrih pri~a iz knjiga i onih koje je sam izmi{ljao. Tada se Hasan, sin Huseinov, i sam nau~io da izmi{lja
pri~e, da istinite - iz knjiga Huseinovih, pretvara u la`ne a
la`ne u istinite i stvara nekakve tre}e, svoje pri~e...
Po smrti Huseinovoj Hasan se pro~uo sa svojim pri~ama,
boljim od o~evih, ljep{im glasom i ljep{e ispri~anim - i
vje{tinom da se prilagodi trenutku, mjestu, i raspolo`enju
slu{alaca - tako da se nije moglo dogoditi da veselim ljudima pri~a tu`ne pri~e ili neveselim vesele. Po{to se napri~ao po mahalama, gdje su ga i hranili zato {to ih zabavlja, Hasan se, polako, spustio na ~ar{iju - tamo gdje su
hanovi, i u njima se, najprije u manjim, zadr`ao jedno vrijeme, a zatim u{ao i u najve}i - u han Kolobaru. Tu su bili
druk~iji putnici od onih po malim hanovima, i bolji
hand`ija - neki Arif Tabak, koji mu je za stalno dao
ono mjesto na kraju se}ije do vrata, i
hranio ga. Zauzimao je to mjesto
do vrata rano izjutra - kad soba
stane da se puni svijeta, i
napu{tao ga kasno u
no}, kad se soba
isprazni.
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
Prvi put sam ~uo njegovu pri~u kad sam, jedne ve~eri,
ne znaju}i kud }u, oti{ao u han. Sjedio je na onom svom
stalnom mjestu, na se}iji do vrata. Iznad glave mu je,
obje{en o klin, gorio fenjer; osvjetljavao mu je onu ~udnu
kapu od bijela prediva sa ki}ankom na vrhu nalik na {aren
cvijet, lice mu je bilo u sjenci - ono njegovo mrko, izdu`eno lice, i meni se u~inilo sitno, kao u djeteta. Pribijeni uz
njega - toliko da je jedva disao, slu{ali su ga ljudi: neki su
sjedili skr{tenih nogu, neko na koljenima, neki ~u~ali. I sam
sam ~u~ao, jer nisam imao gdje sjesti, i slu{ao ga; mogao
sam da uhvatim tek pone{to iz njegove pri~e - onoliko
koliko je bilo dovoljno da me primami, ali ne i cijelu da
~ujem. Okretao sam se ljudima oko sebe da mi ka`u {ta je
rekao, ali odgovor nisam dobijao - jer nisu imali kad da se
sa mnom zabavljaju; izgledalo je kao da Hasan tamo ne{to
dijeli, pa bi ostali bez dijela.
Poslije sam dolazio ranije i zauzimao bolje mjesto, ali
nikad ono najbolje - jer bilo je hitrijih od mene, i uvijek mi
je ostajalo da ~u~im ili da sjedim na koljenima. Mogao
sam, sa tog boljeg mjesta, da dobro ~ujem Hasana i da ga
dobro vidim: bio je tu - blizu, i u isto vrijeme daleko, i iz
te daljine, pred na{e o~i, izvodio nekakav nepostoje}i svijet sa svim {to ljudi mogu da imaju, da steknu, da izgube,
da stradaju ili dobijaju u bitkama, da se `ene, da hode po
svijetu, da umiru - da se ne zna {ta je u tome svemu bilo
istina a {ta Hasan izmislio.
Pri~ao je bez reda {ta mu na um padne ili {ta mu je lak{e
da izmisli; kad izmi{lja bio je sporiji, zastajkivao je, }utao
sve dotle dok ~aj ne popije, a kad mu ne
ide ni uz ~aj, uzimao je gotovu pri~u, da
ne ~ekamo. Te gotove pri~e bile su o
starom Sarajevu - onakvom kakvo je
nekad davno bilo, i
kakvi su u njemu bili
ljudi, sokaci i ku}e;
bile su ku}e
okrenute
BEHAR 97
druk~ije: prozori su im gledali na vrtove i ba{~e a stra`nja
strana na sokak, i sve {to se iz njih prolijevalo, oticalo je niz
sokak. Djeci se govorilo da paze kad neko dolje sokakom
prolazi, da ga ne pokvase..., a kad se to ipak desi - ~ovjeku
se iznese ibrik sa vodom da se opere, a dijete se izbije.
Volio je da mijenja slike starog Sarajeva, volio da ga
ru{i i iznova gradi. Palio ga je vatrom. Plavio vodom. Harao bolestima. Plja~kao hajducima. Za`murio bi kad bi ga,
uz neki po`ar, zavio u dim da se u njemu ni{ta nije vidjelo - ni ~ovjek ~ovjeka, ni ku}a ku}u, do plamen i dim.
Poslije bi ga, gotovo cijelog, iznova na~inio i uvijek
ljep{im. Nije dao da to novo Sarajevo dugo traje, i ako
ni{ta drugo a on bi ga iskaljao blatom toliko da je u njega
bilo gadno pogledati - a zatim ga o~istio, okre~io i pokrio
zelenilom vo}njaka. Ali ni toj novoj slici starog Sarajeva
nije dao mira - i, iz vedra neba {inuo bi grom u neku od
minara i prelomio je; nije govorio da je to zbog krive
kletve trgovaca na ~ar{iji, nego da grom bije u visoko.
Ka`njavao je krivce zatvorom, trgovcima koji su krivo
mjerili probijao ekserom u{i i prikivao ih za direk nasred
~ar{ije da ih svak vidi. Te`e krivce davio je no}u u gradskoj tvr|avi; za svako zadavljeno grlo ispaljivao je po
jedan top; nek se zna da se na tvr|avi davi i da za svakim,
jedne no}i, mo`e da pukne top. Tre}e je slao u Aziju, u
progonstvo - u Karakazan, odakle se nisu vra}ali. Nije
`alio za njima, a ni veselio se njihovoj nesre}i, do polako,
kao da je tu bio i sve to vidio, ispredao pri~e o ljudskim
sudbinama, nepoznatim i nepredvidljivim, svakom
~ovjeku jo{ prije ro|enja na ~elu ispisanim, ali uzalud to
pismo na ~elu nosi kad ne mo`e da ga pro~ita.
Ispadalo je da je za ~ovjeka najve}a nepravda {to cio
vijek nosi jedno pismo, a nije mu dato da zna {ta tu pi{e;
s te strane on je rob nekakvom pisaru koji mu je ispisao
sudbinu i pismo zape~atio. Ne}e mo}i da po svojoj volji
upravlja svojim radnjama; one su mu odre|ene onim pismom. Zato Hasan, sin Huseinov, nije krivce krivio, a ni
divio se dobrim ljudskim djelima, jer ni dobro ni zlo nije
od njih zavisilo nego od onoga {to im je na ~elu zapisano.
A ne mo`e se ni pro~itati, ni dopisati, ni - ako ne valja, izbrisati. Ni na to se Hasan nije ljutio; pri~ao je mirno i ravno, i - ne iz njegovih rije~i nego iz njegove mirno}e ispadalo je da je najbolje tako kako je ~ovjeku unaprijed
odre|eno. A ono {to je ipak dobro da ~ovjek poku{a da
uradi, jeste da se na vrijeme o`eni, da ima svoj du}an i da
`ivi kao ostali ljudi u ~ar{iji. Neka gleda kako Miljacka te~e, kako u prolje}e lista drve}e, i kako u jesen opada list;
sve drugo }e mu biti suvi{no i glava }e ga od toga boljeti.
Ponekad bih u sebi rekao da ne}u i}i u han da slu{am
Hasana, ali i onda kad nisam odlazio, ~inilo mi se da ga
85
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
~ujem kao da sam u hanu. Stao sam najzad da se pitam:
{to je to {to me privezalo za Hasana, trebaju li mi njegove
pri~e i {to imam od njih, ako i{ta imam? Znao sam da bi
mi on odgovorio da nemam ni{ta drugo, do da ih i sam
nekome ispri~am, da je na ovome svijetu najva`nije da
imamo jedan drugom ne{to da ispri~amo. Kad bi mrtvi
mogli da se kajemo {to `ivi nismo u~inili, to bi bilo {to
nismo pri~ali... Hasan bi mi rekao da odem na groblje i
vidim koliko se tamo }uti...! Zato nek se ne gubi vrijeme
dok je ~ovjek ovamo... Nije va`no je li ono {to se pri~a istina - da pou~i, ili izmi{ljeno - da zabavi, nego da se
pri~aju}i i slu{aju}i dva puta `ivi.
Mo`e biti da bi mi tako ne{to odgovorio Hasan, da
me ~uo kad sam se pitao {to imam od toga {to idem u
han i slu{am Hasana.
Do{la je kasna kaljava jesen s ki{ama i ja sam, uz te ki{e, oti{ao iz Sarajeva; ne znam koliko je sa mnom oti{lo Hasanovih pri~a - tek on jeste: ostala je u meni njegova slika
kako, sa onom ki}ankom na kapi nalik na nerascvjetan cvijet, sjedi na onom posljednjem mjestu na se}iji do vrata, da
ne smeta. Nisam mogao da zamislim to mjesto bez njega,
njegovu glavu bez cvijeta na kapi i fenjera gore nad njim,
obje{ena o klin. Ljudi }e ulaziti u han, prolazi}e pokraj njega
i sjedati na se}ije, a on }e - na onom mjestu do vrata gdje
ne smeta, gledati preda se i ni na ~iji ~aj ne}e di}i o~i da
ka`e da bi i on popio ~aj. Ne}e li~iti na trgovca, ni na
zanatliju - nego na ~ovjeka iz nekakvog davnog vremena i
dalekog kraja koji se, nekim ~udom, obreo tu u hanu.
Tri godine, provedene izvan Sarajeva, s drugim ljudima i u druk~ijim prilikama, bile su dovoljno dugo vrijeme
da na mnogo {to{ta zaboravim, pa i na Hasana, sina Huseinova; njega sam se jo{ najdu`e sje}ao, ne po pri~ama
nego po sudbini njegovoj da vje~ito sjedi na jednom te
istom mjestu - onom na kraju se}ije, do vrata. Ali - vrije-
86
me je prolazilo, i Hasan iz mene odlazio - i najzad bio samo jedan ~ovjek od mnogih kojih sam se sje}ao ili, zbog
zaborava, jedva i mogao da ih se sjetim. Znam da sam
poku{avao da neke njegove pri~e prepri~am mojim prijateljima da ih zadivim, ali - niti sam umio niti moje prijatelje zadivio, i manuo se posla koji nije za mene. Vidio
sam tada da treba sjesti na nekakvo posljednje mjesto, do
nekakvih vrata, kao {to je on sjedio, i odatle pri~ati pri~e;
da treba biti pod onom kapom sa ki}ankom i onim fenjerom iznad glave - da treba biti nekakav Hasan, sin Huseinov. Bila je ta moja nevje{tina da prepri~am njegove pri~e
jo{ jedan razlog da ga zaboravim ; gotovo da sam njega,
a ne sebe, krivio {to ne umijem da pri~am.
Nisu brzo, ali ipak su pro{le tri godine, i ja sam opet pred
o~ima imao han Kolobaru i ~ar{iju - i Sarajevo. Bilo je sve
to kao i prije, ali ja sam bio druk~iji: nije me vi{e mamila
svjetina na ~ar{iji, nisam ulazio u han Kolobaru, nisam osim
ponekad, {etao uz Miljacku i niz Miljacku ispod drve}a;
izlazio sam na bregove ispod Trebevi}a i na groblje na Alifakovcu. Naj~e{}e sam, pred ve~e, sjedio u samom groblju,
oslonjen le|ima uz ni{an - jer tu je, medu ni{anima, trava
bila najgu{}a i ti{ina najdublja... Nisam se osje}ao da sjedim
u groblju - {to, mo`e biti, ne valja pred ve~e, jer ono kao da
i nije bilo to {to jeste: jedno groblje, nego jednostavno produ`etak susjedne mahale u koju se i samo produ`avalo - i
razlika je bila u tome {to je naselje `ivih bilo bu~no a naselje mrtvih tiho; umorno tiho... U njega se nije moglo dozvati, niti i{ta iz njega ~uti, do gu{ter u travi... Mrtvi uve~e
kao da su padali u jo{ dublji san, od onoga kojim spavaju...
- Gore nad njima ostajali su njihovi kamenovi, i oni, reklo bi
se, sanjivi... Naveli su se na sve ~etiri strane, a neki i po zemlji pali - ve} prema tome koliko se koji, od duga stajanja,
umorio...
^itao sam natpise na njima: imena i godine kad su umrli - i molitve Bogu da im na krilima an|ela primi du{u, da
ih pripusti u rajske ba{~e gdje kroz cvije}e proti~u vje~no
hladne vode i na drve}u pjevaju, glasom umilnim, rajske ptice. Na jednom kamenu - iznenadiv{i se, pro~itao sam poznato ime: Hasan, sin Huseinov. Dugo sam stajao kod tog
kamena. Kod tog imena. Ono mjesto u hanu na kraju se}ije,
do vrata, gdje ne}e smetati, ostalo je iza Hasana prazno; on
je i ovdje dobio mjesto na kraju... - na samom kraju groblja, do granja, "gdje ne}e smetati...". Kamen Hasanov bio je
mali, i na njemu mali natpis: nekoliko rije~i iz molitve, a zatim da je Hasan, sin Huseinov, za `ivota uveseljavao ljude
svojim veselim pri~ama, a mudrim ih pou~avao i neka mu
je za to mir du{i.
Njegove pri~e sad je krio njegov kamen... bio mu je na
kraju groblja, do granja; i mrtav - Hasan, sin Huseinov
bio je na kraju...
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
Hamza Humo
SEVDALIJINA LJUBAV
Na{ grad, sa svojim kamenim }o{etima, blije{ti u podnevnom suncu i re`e o{tre, izlomljene sjenke {to {krto padaju
po zidovima i kupe se pod strehe. Sav ispreturan, napet i
omamljen, dahti on pod `egom, na lijevoj strani brazde
zelene i krivudave rijeke Rune. @ivot pi{ti u njemu i {aka
zemlje cvili od `edi i `estine. A tamo, s desne strane Rune,
trune vlaga po sjenovitim ba{tama, i `ivot so~i sa dozrijevanjem smokve i odrine. Ne{to ~ulno i razbludno krije
se u ovoj vlazi {to pod jakim suncem tinja mlitavo, a no}u
se budi da se protegne, da se opije i splete u gr~u po`ude,
negdje na busenju pod {andudom.
A Biber poznaje sve djevojke. Pjesma mu najprije zagolica, pa sklizne u njedra i prelazi (kao toplom rukom),
slatko i ne~ujno, sve ni`e i opojnije, da te opet uzdigne,
da zakiko}e{ pa zavri{ti{ i zagrca{ u njegovu zagrljaju. A
on, kudrave kose i zamagljena oka, upilji se svakoj u srce.
Djevojke pritiskuju rukama grudi kad bi uhvatile njegov
pogled u njima. O, sve to Biber ~ini o~ima i pjesmom. Kad
on zapjeva sokakom, nastane trka po avlijama i sa kikotom se zaustavlja na vratima. Kad on zapjeva, vjetar se pritaji u ba{tama, a u djevojkama ne{to zadrhti, oslabe im
noge, do|e im malka snaga, pa bi mu pale u naru~je.
Tako djevojke uzdi{u za njim, a on ih voli sve podjednako. On svima pjeva. On pronosi sokacima ~e`nju i ostavlja uzdahe sa sobom. Za njim se otrgne mnoga suza i
ispru`e kradom bijele, razgoli}ene ruke negdje u konaku,
u ~e`nji za milovanjem na {iltetu.
- Ah, ili bi ga klele ili blagosiljale! - govorile su
{apatom djevojke, pa i nasamo, osjetiv{i njegov pogled,
grlile bi se i stezale me|usobno.
Tako djevojke ~eznu za Biberom, a u avliji I{e i Osmanage Mrahora nabrekli bijeli grozdovi na odrini, i zacrvene
se kad se koji zrak sunca prokrade kroz li{}e i priljubi uz
njih. I{a je natopila cijelu avliju, pa cvije}e, u trista `ivih
boja, kao da pjeva {apatom sve ne{to o Biberu, a poto~i}
kroz avliju zagun|a, za`amori jasno, bistro, biserno. Kao da
se i on prikrada. I{a je sama u avliji. Iznijela je }enar~e,
prostrla ga po vla`noj zemlji, pa se opru`ila po njemu. Ona
osje}a kako joj studen dah gmi`e uz tijelo i umiruje vrele
pomisli o Biberu i njegovu milovanju. Kroz tanke dimije od
lahura i svilenu, providnu ko{ulju od }ere}e, ne{to se smije
i mami, bjelasa se vragolasto i neodoljivo. To se smiju prikrivene ~ari I{e Mrahorove, smije{e se i bjelasaju pod burund`uk-haljinom. A gore nad odrinom gori sunce i probijaju se kroz nju zraci, priljubljuju se uz bijele grozdove i zavla~e se pod svilenu i providnu haljinu, da opet bijesnu i
BEHAR 97
zatrepte
sa
trostrukom
snagom.
Vlaga pod }enar~etom postaje sve toplija, klizi po
tijelu i talasa krv, talasa grudi, dok
ne{to kao bujica ne uzavre, pa se
napregne, napne dah, a srce zadrhti kao prepla{eno pti~e. Bijele
ruke I{ine poletje{e na grudi da
umire taj drhtaj, da zaustave tu plimu {to omamljuje i nosi, nosi nekud k
njemu u pijane zagrljaje, u besvijest. I ruka prite`e grud, prite`e, i I{a zatrepti, zatrepti i malaksa.
Jedan uzdah {apnu u cvijetu, u li{}u na odrini. I{a
le`i zatvorenih o~iju, malaksala, sa smije{kom na licu.
Potok se budi, otima i grca kao jogunast i sladak dje~ak.
I{a se smije{i sa rukom na razgoli}enim grudima. Lak i krt
vjetar nenadno se zaletje i za`amori avlijom, pa kao da joj
razotkri njezine misli, kao da joj se zagleda u tako skrivena
i stidna osje}anja, plahnu je, otr`e zanosu i sneveseli. Sirota I{a ponovo klonu na }enar~e, pokorno, tu`no kao siro~e,
i zaplaka se tiho, tiho, od ~e`nje prevelike.
A kad plavi suton pade na mahale, izvi{e se strelovito
laste u cvrkutu, i plav se dim zanjiha i izdi`e na niske, plo~ne krovove. Ti{ina sjede u granje i o`ivje{e vrapci i
kom{ijski razgovori. Pa, uza svu ovu `ivost, pade neka sjeta
na ba{te i na {um visokog Mrahorova jablana. Ibrici zazvoni{e na ~esmi, djevoja~ki kikot vrisnu sokakom, vreo i
golicav, a mujezin zau~i na minaretu, razli se glas po ti{ini
nad mahalom i obi|e stara~ke du{e, pobo`ne, tihe i zahvalne. No} pade, o`ivje{e sjene, a bijela i gola minareta,
o{tri ~empresi i zaljubljeni jablanovi, kao d`inovi s djevojkama, kora~aju valovitim gradom i odnose sobom pri~e u
~udne tajanstvene strane. A kad se mjesec uzdi`e, pa se
pun, zlatan i tih zaustavi nad tamnom konturom brda, neki
veli~anstven i ne~ujan smijeh preli sva srca, a na{ grad zasta i preobrazi se u svjetlu njegovu. Sve se pritaji i zanijemi.
No} skide haljinu i bijesnu i rodi se sevdah, te`ak i neprebolan sevdah, pun derta za bezdano opojnim i nedosti`nim. A otud, ispod Huma, sa Raljevina, donese tiha no}
mekan i zanosan glas pjesme, glas {to pada na du{u kao
melem, lije~i i opija osje}anja, da im probudi jo{ bezdanije
87
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
i nedohvatljivije `elje. On se zatalasa, zatalasa i zasta u visinama, nose}i du{u nekud u {irine, ljuljnu se zanosno i razli
po ti{ini. I dah li{}a pritaji se u mahali. Samo mirisi svje`ine
i cvije}a kao uzdasi dopirahu ~ak gore do }o{ka Osman-age
Mrahora, i prkosno, skriveno, zaleti se potok u `amoru, i
podrugljivo se nasmija ti{ini. Pritajena daha i pripijena uz
demire, I{a je oslu{kivala Biberovu pjesmu sa Paljevina, ona
je pila tu pjesmu i opijala se. A kad izdahnu i posljednji
zvuk pjesme, ona ispru`i ruke u rasko{ne daljine, prote`e
se i poletje sva ka njima, predade se njemu, Biberu, njegovu
milovanju, i s lakim krikom pade na {ilte, predade se gr~u
me|u bijelim i toplim jastucima.
A u Biberovim ba{tama, Raljevinama, mjesec se provla~i kroz granje, oti~e potocima, preliva se po zasa|enom
povr}u, razliva svjetlo po daljinama i otvara du{u, otvara
zemlju i sve tajne nesvjesnih `elja i pijane podatnosti. Bijele ku}ice, ~ak tamo pod Vihovi}ima, blije{te pune jezive
i neshvatljive ~e`nje. Biberove sre|ene ba{te pjevaju neku
nadzemaljsku pjesmu od koje raste du{a i prelazi preko
zaspalih brda u slatkom bolu vje~ite ~e`nje, davanja samoga sebe i prosipanja prenabrekle snage. Lopata zahvata vodu iz matice, pljusak srebra pra{ti po povr}u i {iri
unaokolo svje`inu punu mirisa i `ivotne halapljivosti.
Ba{tovan Fazla, razdrljen i zavra}enih nogavica, pognuo
se po lopati, pa u beskrajnom ritmu crpe vodu, a zatim,
zamorena daha, uspravi se usred matice posmatra svoju
blje{tavu i isprekidanu sjenu u vodi.
- Fazlo!
I on se trza, baca lopatu i odlazi pod smokvu. A ispod
smokve, protkiva tamu mjese~ina, svjetluca na ~a{icama, na
Biberovoj {argiji, i igra se po }ilimu s boja`ljivim sjenkama.
- Odmori se! - ka`e Biber tiho i pru`a Fazli staklence.
A on, onako s nogu, metne ruku pod zavra}enu glavu,
{irokim zamahom iskapljuje do dna, pa tresu}i se, tromim
i te{kim korakom odlazi u maticu. A Biber, sam pijucka,
mezeti i sevdi{e pomalo. Tiho, tiho, zapjevu{i on, {argija
protu`i, a on je spu{ta pored sebe, pru`a se po }ilimu, pa
onako skr{tenih ruku pod glavom i s pogledom uvrh
smokve tenice, zapjeva poluglasno:
Sadih almu nasred at-mejdana,
Gledah dragu devet godin’ dana...
Zajedno s pjesmom, s rije~ima, ne{to se budi u Biberu,
mili uza nj, pa kao u nekoj toploj omaglici, on raste, raste
mu kosa na glavi. Zahvata ga `alba za davno minulim danima koje on nije nikada ni vidio, ali koji su tu, u pjesmi, ljep{i
od svih na svijetu. On nenadno za}uta, a matica za{umje sanjivo, usamljeno. Pritajeno oslu{kivanje sakri se i pole`e po
travi, a mjesec se razli, bole}ivo zapjeva kroz ti{inu, i za{aputa u li{}u. Jedan velik, ne~ujan i neiskazan ton u glasu za-
88
{uti negdje u vrhovima stabla. Biberu bi najednom te{ko, kao
da neka pusto{ pade na nj, i on iskapi staklence i zapjeva iz
puna grla:
Kad je alma na trganje bila,
Moja draga za ljubljenje bila...
I glas zadrhta negdje u visinama, uznese se i razasu
po mekim i pijanim {irinama, a mjesec silazi, juri sve bli`e {irokoj smokvinoj kro{nji, ne~ujno pade u granje, pa
onako `iv, nasmijan, zapljusnu Bibera i rasplinu se. Ba{ta
se sva promijeni, kliknu, rodi se novi `ivot, i za~as - nestade svega. Samo, tamo negdje nad Cernicom, izumirao
je posljednji zvuk Biberove pjesme, dok je I{a Mrahorova
onako `edno pru`ala ruke za njim.
- Fazlo, Fazlo! - Zasta pljusak sa lopate. - Ne zaklju~avaj kapid`ika! - I Biber se izgubi nekud niz ba{te, u
pravcu mahala.
II
Prolaze dani, a Biber prestao da sevdi{e po sokacima.
Vi|aju ga samo do u kasne no}i na vratima Osman-age
Mrahora. Do predzoru {ap}e Biber kroz od{krinuta vrata,
{ap}e ne{to {to niko ne smije niti mo`e znati do I{e,
djevojke zapaljena oka i oblih bokova. Prolaze dani dugi i
u`areni, na{ grad gori u `egama, i omamljen, bunca u
bunilu. Koko{i vrataju od vru}ine, a `ene, goli{ave i za`arene, valjaju se po konacima i hlade lepezama pletenim od
hasure. Naherena i iskrivljena ~ar{ija kunja nemo}no kao
obje{ena, a muhe zundaraju po njoj, liskaju sir po masnim
tezgama i siju sitne ta~kice po robi, po trgovcima. Ne{to
poput razvaljenog zijeva zija i klati se ~ar{ijom, zastenje,
prome{kolji se, pa opet zastenje. Jedina rijeka Runa `ivo
prkosi ovom mrtvilu svojim brzim i zelenim valovima i neobuzdanim krikovima pliva~a. Ona navaljuje na stijenje,
udara o njih i sunovrace susti`e bujica bujicu. U njenom
huku ima ne{to od pijane `ene i vilinskih dozivanja, u
njenoj boji ima ne{to nebesko.
A Biber zaroni u maticu na Raljevinama, pa na }ilim
pod smokvu, privu~e jastuk pod glavu, pa hladuje. Matica `amori. Fazla razvodi jarke i natapa patlid`ane, a sunce prekrilo nebo, pa sipa sivosvijetlu jaru gdje god stigne.
Cvr~ci vri{te kao bjesomu~ni, a `abe prepla{ene sakrile se
duboko pod vodu kao da je sudnji dan gore na zemlji. A
kad se sjene jablanova otegnu preko Raljevine i sunce
pozlati nad brdom, za`amori li{}e u smokvi, krto, oprezno, matica zastudi i laka jeza hladovine probudi Bibera.
Fazla prinese mezeluk i rashla|enu ljutu, a Biber zapjevu{i kao preporo|en, podmla|en.
Prolaze i plavi sutoni, s nekim bole}ivim tonom blagosti
i o~inske ljubavi. Prolaze i no}i, mlake, pijane, pune `udnje
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
BEHAR 97
89
NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E
za milovanjem do besvijesti, negdje u
ba{tama, u zagrljaju tijela i u grcanju
podavanja. One ne~ujno padaju na
grad, na Raljevine, na doline. Tako i
ve~eras, kad pro|e ak{amluk, svjetla
zadrhta{e po na{em gradu, pirnu svje`
vjetar, a u Biberu zabrekta snaga,
podi`e ga, i ne{to sna`no i zanosno
kao jablan, izraste u njemu. Biber |ipi,
podvrisnu, pa zapjeva, a glas odnese
ti{ina, odnese ga Mrahorovu dvoru:
Sama vene u konaku Aj{a:
Sa svojim se dertom razgovara...
Ali i to sve pro|e kao i proljetno
cvije}e, jer I{a ne mo`e odoljeti Biberovim pogledima, ni tihim {aputanjima
od kojih je spopada{e slatka omaglica.
Jednog ve~era Biber pru`i cijelo lice
kroz vrata, a I{a, ni sama ne zna kako,
osjeti vreo poljubac, ne{to joj zabruja
u glavi, zadrhta u grudima, i ona se
zaplaka. To se sve dogodi tako nenadno. I otada I{a po~e da se bori sama sa
sobom, da se bori sa Biberom, koji na
juri{ osvaja{e od poljupca dalje. Dani
joj prola`ahu u groznici, a no}i! "Moje
no}i, moji bijeli dani!" ~ula je kako
pjeva Biber. I neki naro~iti strah osjeti
ona ba{ no}as; osjeti strah, jer osjeti da
nema vi{e ni snage da mu se odupre.
Ona nije osje}ala vatru kao prije, nego
i neku strepnju, grozni~avu drhtavicu.
O, neka samo on re~e! Ona }e u~initi
sve, sve. Pusti}e ga i u ba{tu, i oti}i }e
k njemu pod {andudu, i...
Napuklim zvrkom kvrcnu kami~ak
u pend`er; njegov cik pogodi I{u u
srce, i u istom ~asu ona se pripi uz
demire, nasmije{i se tako blago, nemo}no i podatno da Biber osjeti drhtavo uzbu|enje.
- Si|i - {apnu on tiho.
- Odmah! - ~u se odozgo jedva
~ujno, ali nekako sretno i pokorno.
I{a od{krinu vrata. Sva je drhtala.
Zamirale su joj rije~i na usnama i spopadala je neka malaksalost. Ona je srljala u ne{to {to nije trebalo da se dogodi, a {to je opet bilo neminovno i
90
su|eno. Biber je bio zakro~io jednom
nogom preko praga. Nenadno se dvije
vrele i uzdrhtale ruke sapleto{e oko
nje, a ona im se podade, nemo}na i
opijena. Kao od straha, drhtale su joj
noge, i ona je samo molila, ne znaju}i
ni sama {to: da li da je uzme svu, ili da
je ostavi, da pobjegne od nje na svoje
Raljevine, pa da, kao i prije, ispru`a
ruke prema njegovoj pjesmi i da se gr~i
na {iltetu. Ali Biberove ruke nisu
mirovale; one su u drhtavici prelazile
preko njenih grudi, preko bokova, dok
ona nije po~ela da gubi svijest i da
nesvjesno odgovara na {apat, koji nije
jasno ni razumjela: "Ho}u, ho}u".
I kapid`ik je {krinuo. Pod {andudom na busenju igrale su sjene pritajene i nasmijane, slute}i ne{to i {ap}u}i.
Mjesec se provla~io kroz granje i potok
poigravao i }eretao prkosno. Skriven i
pritajen {apat ispod {andude {uljao se
pod stabla. A I{a, sva umotana u zagrljaj, predavala se milovanju. Ona je
~ula samo neki pijani {um unaokolo,
koga nestaje pri bliskom Biberovom
dodiru, i koji ostaje negdje dolje iza
nje, dok je njegov zagrljaj uzdi`e i nosi
iznad Kamenjaka, iznad ba{ta u mjese~inu, put zvijezda. A zvijezde su i{le
s mjesecom i smijale se u kro{nji {anduda. One su sve vidjele. Biberov {apat
i toplo milovanje pretvori se u bijes,
ujed, i I{a je nenadano po~ela da grca,
da se daje i otima. Zvijezde su po~ele
da kaplju kroz granje i da se prosipaju
po njima. Mjesec se glasno cerekao, a
potok kikotao kao da ga neko golica...
Najzad se sve sti{a i zamoran {um pole`e po {irini. Negdje vrisnu ptica, i oni
se trgo{e. I{a ispru`i ruke prema
Biberu i zajeca. A on je obuhvati mekano i blago, i po~e da je miluje svu,
da je ljulja na krilu i da joj tepa
ne~ujno, tako utje{ljivo i srda~no.
I tek kad mjesec, umoran i izblijedio, sjede na brdo, Biber se tr`e, presko~i ba{tenu ogradu, pa uinat cijeloj
mahali, ~itavom svijetu, zapjeva sokakom koliko ga grlo nanosi.
III
Prolaze dani, a Biber prestao da
sevdi{e po sokacima. Prolaze no}i a
niko ga ne vida na Mrahorovim vratima. Kad se na{ grad uti{a i padne u
~vrste sanje, mine pono}, a Biber luta
ba{tama i nestaje ga u pravcu mahala. Ba{tovan Fazla zami{ljeno ma{e
glavom i ispija ljutu. Biber vi{e ne pije,
samo svako jutro dolazi kao pijan i po
cio dan le`i pod smokvom zelenkom,
dok cvr~ci vri{te u vrbama. Biber i ne
pjeva vi{e. Do u kasnu no} svjetluca
mu cigareta, dok on zami{ljeno
oslu{kuje `uborenje matice, nenadano
se di`e i nestaje ga medu drve}em.
Tako cio mjesec. Nado{la rana jesen, pa kao trudna `ena po~iva tromo
i so~no kipi i vri. Biber se namilovao,
pa mu neka tuga, tuga za prolazno{}u, pada kao sjeta na du{u. Neki tu`an mir kao da {umi u njemu, pa izaziva bol i zamoran smje{ak. Dani bistri kao zlatne vode, pa sve nekako
utanjuju, gube snagu i klonu, dok sa
branjem posljednjih plodova ne pade
i neka beznadna i neutje{na pusto{
na Raljevine. Ostado{e jo{ samo narovi, prkosni i so~ni, a neki, popucali od
snage, ukazuju svoje `arko meso, pa
se smiju u zlatnoj i tihoj jeseni. I njih
}e skoro Fazla da pobere; i opa{}e
BEHAR 97
BO[NJA^KE PRI^E
posljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana na
ba{te usnule.
Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se sazrelim drve}em, a ~ar{ija `ivnula, pa nekako bradata i vesela,
smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslije
poroda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}i
se oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjene
jablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da neki
blagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u staklenim i dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onako
u`agreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu u
bistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagom
zaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada,
prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka `alostiva
slutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera i
ne smije da ga zapita, da mu ka`e ne{to tako va`no, tako
sudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljska, a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekog
had`iju s bradom i `utim sarukom. I{i se ~inilo kao da je
{alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinu
`ivu mladost.
- Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a i
boja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi.
- Pa?
- Prose me.
Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama pade
na nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo privi
uza nj.
- Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoznatog had`ije. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bibere, ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no.
Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojke
koje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatim
had`ijama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, postaje nemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donja
usnica i mi{ica savijena oko nje.
- Bibere!
- [uti!
I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {ibljika. Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom:
- I{a, ne polazi za mene! I taj bradati had`ija, bolji je od
bekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge
}e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja ne
mogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kim
`ivotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti.
I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega je
davila u grlu opora i gorka guka, pa ne mo`e du`e da podnese, nenadano podi`e I{u, ste`e je sna`no, poljubi je,
presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e,
ponese u `ivot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samova-
BEHAR 97
njem. I{a ispru`i ruke za njim, kao {to ih je ispru`ala ljetos
za njegovom pjesmom, ispru`i ih, ali bez onog ljeto{njeg
`ara, ispru`i ih s krikom u slomljenoj du{i.
A kroz nekoliko dana, had`ijska se brada bla`eno otegnu i iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijena
u fered`u, sjedjela je uza nj jedna `ena, pokupljena, bez
glasa i `ivota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svojim ba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe
[vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu,
srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjesmi, i orgijalo u defu Sofke Ciganke.
- Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja}emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|e
i veselije ljeto.
- Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucaju
drugarski.
A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da navaljuje, da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, duboko pod njim i zanijemi.
I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi se
preko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emer
`ivota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jedna
i jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}e
pjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih.
Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nadoknade ni najvi{a blaga u `ivotu; ima ne{to {to niko ne
mo`e da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Biber
nosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i `albe za `ivotom.
Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka,
vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla ide
tromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne zna
gdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za
~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina;
mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova od`aka
raznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjesma {arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srca
zagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama,
samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatre
u starinskom, {irokom od`aku i, uz tiho i bolno cilikanje
mekane {argije, pjeva:
Sadih almu nasred at-mjedana...
I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje `ubor vode,
osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano se
sneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plamsanje vatre, u tinjanje `ara, pa u mrtav pepeo. A kroz san,
kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blijedom i uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se,
kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa nepritvoren kanat i bura zvi`di u drve}u.
91
BERI]ET RIJE^I
Jorge Luis Borges
Prispodoba o dvorcu
Toga dana @uti Car pokaziva{e pjesniku svoj dvorac. Ostavi{e za sobom, u duga~kome
slijedu, prve zapadne terase {to se, poput stuba gotovo nedogledna kru`noga kazali{ta,
spu{tahu k raju ili perivoju kojem su zrcala od kovine i zamr{eni krugovi od borovice
ve} tvorili labirint. Radosno se izgubi{e u njemu, isprva kao da pristaju na igru, a potom ne bez nespokoja, jer su njegove ravne staze obolijevale od iskrivljenosti veoma
slaba{ne, ali neprekidne, i tajno postajahu kru`nice. O pono}i, promatranje planeta i
prikladno `rtvovanje kornja~e dopusti im da se oslobode toga kraja, koji im se u~inio
za~aranim, ali ne zbog osje}aja izgubljenosti, koji ih je pratio do konca. Pro|o{e potom
kroz predsoblja, dvori{ta, knji`nice i kroz {esterougaonu dvoranu s pje{~anim satom, i
jedne zore nazre{e, s kule, kamenoga ~ovjeka, koji im se odmah zauvijek izgubi. Mnoge
blistave rijeke preplovi{e u kanuima od sandalovine, ili mnogo puta jednu te istu rijeku. Carska bi pratnja prolazila, a ljudi ni~ice padali pred njima, ali jednoga dana stigo{e na otok gdje se ponetko ne bi pona{ao tako, jer jo{ ne bija{e vidio Ba{tinika Neba,
i krvnik bi mu morao odrubiti glavu. Crne kose, i crne plesove, i zamr{ene zlatne krinke
ravnodu{no gledahu njihove o~i; zbiljsko se pomije{alo sa sanjanim, ili, bolje re}i,
zbiljsko bija{e jedan od oblika sna. ^inilo se nemogu}im da bi zemlja mogla biti i{ta
drugo osim perivoja, jezeraca, gra|evina, i blistavih oblika. Na svakih stotinu koraka
po jedna bi kula parala zrak; naoko, boja im je bila istovjetna, ali je prva me|u svima
bila `uta, a posljednja grimizna, tako su bili tanani prijelazi i tako duga~ak niz.
I zbude se na podno`ju pretposljednje kule da pjesnik (kojemu bijahu tu|i prizori {to
ih svi drugi smatrahu ~udom) uze izgovarati kratak sastav, koji danas neraskidljivo
povezujemo s njegovim imenom i koji mu, kako ponavljaju najotmjeniji povjesni~ari,
pribavi besmrtnost i smrt. Zapis je izgubljen; neki tvrde da je bio od jednoga jedinog
stiha; drugi: od jedne jedine rije~i. Pouzdano je, i nevjerojatno, da je u toj pjesmi bio
sav, do sitnice, golemi dvorac, sa svakim sjajnim porculanom, i sa svakim crte`om na
svakom porculanu, i sa sjenama i sa svjetlima sumraka, i sa svakim nesretnim ili sretnim trenutkom slavnih dinastija smrtnika, bogova i zmajeva koji ga obitavahu od beskrajne pro{losti. Svi umuko{e, ali Car povika: "Oteo si mi dvorac!", i krvnikov `eljezni
ma~ pokosi `ivot pjesnikov.
Drugi pripovijedaju druk~ije. Na svijetu ne mogu biti dvije iste stvari; pjesnik (vele
nam) trebalo je samo da izgovori pjesmu da bi dvorac i{~ezao, kao da je uni{ten i spaljen posljednjim slogom. Takve su bajke, dakako, samo knji`evne ma{tarije. Pjesnik
bija{e rob carev, pa je, kao takav, i umro; njegov sastav prekri zaborav, jer je i zavrijedio zaborav, a njegovi potomci jo{ tra`e, i ne}e na}i, rije~ svemira.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
13
File Size
5 914 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content