MANJINSKI FORUM Prosinac 2014. Intervju s predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine Aleksandrom Tolnauerom USUSRET NOVIM MANJINSKIM IZBORIMA MORAMO RAZMIŠLJATI O PROMJENAMA ZA DOBROBIT MANJINE I VEĆINE Mi ne možemo biti zadovoljni stanjem i funkcioniranjem manjinske samouprave pri kraju trećeg mandata iako možemo konstatirati, bez kurtoazije, kako su napravljeni određeni pozitivni pomaci i iskoraci. Ali to je još uvijek daleko od kritične mase koja bi učvrstila čitav sustav. Kada to konstatiramo, onda je jasno da se moramo konačno suočiti s izazovima promjena i moramo vrlo brzo početi razmišljati o promjenama i ovlasti i same organizacije manjinske samouprave kako nam se ne bi dogodilo da ova odlična ideja u praksi atrofira i pokaže se potpuno neučinkovita. Između ostaloga moramo biti svjesni opasnosti da postoje društvene i političke snage koje bi neučinkovitost pojedinih institucija manjinske politike pokušale iskoristiti i za redukciju samih prava nacionalnih manjina koje su mukotrpno izborene i u nekim segmentima predstavljaju sam vrh manjinskih prava u širem europskom okruženju. Ušli smo u četvrtu godinu mandata manjinske samouprave koja je izabrana u srpnju 2011. Dogodine možemo očekivati novi ciklus izbora. Kako biste, najprije, ocijenili ovo razdoblje? Da li je manjinska samouprava napravila neke nove iskorake ili je samo potvrdila stare probleme i manjkavosti? Naše analize, dobrim dijelom bazirane na stalnim kontaktima s vijećima i predstavnicima na terenu, pokazuju da sustav tzv. manjinske samouprave još uvijek nije profunkcionirao na zadovoljavajući način. U tom kontekstu treba jasno reći da manjinska samouprava, uza sve napore, nije adekvatno osposobljena za svoju ulogu, ali isto tako treba reći i da njena uloga i njeni potencijali nisu još na odgovarajući način prepoznati ni od strane lokalne i regionalne samouprave. Pozitivne pokazatelje funkcioniranja manjinske samouprave mi imamo u onim sredinama koje su mogle dati odgovarajuću potporu ovom sustavu, a to su uglavnom veći gradovi ili one sredine ● gdje je postojala jedna duža i kontinuirana tradicija uvažavanja manjinskih zajednica i razvijen duh tolerancije i koje su shvatile da to nije puka formalnost i nešto nametnuto, već da su vijeća, predstavnici i koordinacije sastavni dio lokalne samouprave i da bitno mogu doprinijeti njenom boljem funkcioniranju. Dakle, vrlo jasno i otvoreno, mi ne možemo biti zadovoljni stanjem i funkcioniranjem manjinske samouprave pri kraju trećeg mandata. Jeste da možemo konstatirati, bez kurtoazije, kako su napravljeni određeni pozitivni pomaci i iskoraci ali to je još uvijek daleko od kritične mase koja bi učvrstila čitav sustav. Kada to konstatiramo, onda je jasno da se moramo konačno suočiti s izazovima promjena odnosno da moramo (Nastavak na stranici 2) PONAVLJAJU SE STARI PROBLEMI Hrvatski sabor je na svojoj 14. sjednici (24.10.2014.) prihvatio redovito godišnje Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2013 za potrebe nacionalnih manjina. Donosimo neke naglaske iz ocijena i aktivnosti Savjeta za nacionalne manjine vezano za provođenje Ustavnog zakona u 2013. KVALITETA, A NE BROJNOST, OSIGURAVAJU POTPORU MANJINSKIM PROGRAMIMA Savjet je u 2013. godini objavio Javni poziv nevladinim udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za predlaganje programa koji će se sufinancirati sredstvima iz državnog proračuna. Na navedeni Javni poziv 118 nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina podnijelo je ukupno 1297 prijedloga programa (Nastavak na stranici 4) Sljedeće godine trebaju se održati novi izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina MANJINSKI FORUM IZLAZI UZ FINANCIJSKU POTPORU SAVETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE Stajališta iznesena u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno i stajališta Savjeta za nacionalne manjine vrlo brzo početi razmišljati o promjenama i ovlasti i same organizacije manjinske samouprave kako nam se ne bi dogodilo da ova odlična ideja u praksi atrofira i pokaže se potpuno neučinkovita. Mislim, da između ostaloga moramo biti i svjesni opasnosti da postoje društvene i političke snage koje bi neučinkovitost pojedinih institucija manjinske politike pokušale iskoristiti i za redukciju samih prava nacionalnih manjina koje su mukotrpno izborene i u nekim segmentima predstavljaju sam vrh manjinskih prava u širem europskom okruženju. JOŠ UVIJEK NEDOSTAJE KRITIČKA MASA ZA RAZVOJ MANJINSKE SAMOUPRAVE Prije koju godinu svjedočili smo o vrlo živoj raspravi o mogućim promjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koja, kao da je sada zamrla. Što se zbiva na tom planu i postoji li spremnost i interes za promjene? Vidite, postoji jedan problem kojega smo kao društvo nedovoljno svjesni, a mislim da promiče i mnogim znalcima i ekspertima koji se bave društvenim, legislativnim ili drugim promjenama u našem globaliziranom društvu. Ako mi guramo i inzistiramo na nekim promjenama položaja nacionalnih manjina, na promjenama i unapređenju manjinskih prava, a ne znamo to uklopiti i povezati s širim društvenim kontekstom, ● Svaka promjena je stvar demokratske procedure i demokratske rasprave i prije toga te promjene ne treba prejudicirati. Međutim ima smisla istaknuti neke principe tih promjena a to je da promjene moraju pokazati što one donose čitavom društvu, a ne samo nacionalnim manjinama. Primjerice jedan od ključnih aktualnih problema hrvatskog društva je potreba decentralizacije i nove regionalizacije, a to su ujedno i područja gdje vi možete osnažiti ulogu nacionalnih manjina i njihovih institucija i to na način da njihova veća prava ujedno budu i doprinos boljem funkcioniranju ukupnih društvenih institucija i mehanizama. Aleksandar Tolnauer 2 s širim društvenim potrebama, onda su ta nastojanja često osuđena na neuspjeh. Vrlo je važno manjinska prava i manjinsku politiku uopće uklopiti u opću društvenu dobrobit. To mora biti i orijentir za eventualne promjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. No svaka promjena je stvar demokratske procedure i demokratske rasprave i prije toga te promjene ne treba prejudicirati. Međutim ima smisla istaknuti neke principe tih promjena i zato sam naglasio da promjene moraju pokazati što one donose čitavom društvu, a ne samo nacionalnim manjinama. Primjerice jedan od ključnih aktualnih problema hrvatskog društva je potreba decentralizacije i nove regionalizacije, a to su ujedno i područja gdje vi možete osnažiti ulogu nacionalnih manjina i njihovih institucija i to na način da njihova veća prava ujedno budu i doprinos boljem funkcioniranju ukupnih društvenih institucija i mehanizama. Mi moramo osmisliti i inaugurirati širu društvenu strategiju koja bi omogućila to međusobno prožimanje manjine i većine, kvalitetnu integraciju manjina u društvo, ali i očuvanje njihovog identiteta i što je vrlo važno omogućavanje da to očuvanje manjinskog identiteta bogati ukupno društvo. O tome treba voditi računa kada i ako budemo mijenjali Ustavni zakon jer se u tako važnom zakonu ne radi tek o nekim tehničkim poboljšanjima. STAGNACIJA MANJINSKIH PRAVA U međuvremenu Hrvatska je postala članicom EU. Što je to donijelo nacionalnim manjinama ( ili što im može donijeti u doglednoj budućnosti )? Hoće li proces eurointegracija ojačati manjinska prava ili im pak, kao što neki upozoravaju, prijeti i redukcija? Opravdano jer pitanje koliko smo i kao mi u ovih skoro godinu i po dana od kada smo ušli u EU napredovali u političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturološkom smislu. Mislim da trebamo jasno reći da su problemi i slabosti, koje smo sa sobom donijeli u EU još uvijek tu i nastavljaju se. Ali bilo je zaista nerealno očekivati da ce se ključne problemi promijeniti pukim ulaskom u EU. Napredak smo bez sumnje postigli kroz težak i kompleksan proces ulaska, u prvom redu kroz razne zakonske prilagodbe i promjene koje su u značajnim segmentima išle i na ruku nacionalnih manjina. Međutim glavni problem, koji se sada pojavljuje, jeste činjenica da nas EU više ne može prisiljavati i pritiskati da poštujemo i implementiramo te zakone. Imamo negativnih primjera i iskustava s manjinskim pravima nakon ulaska u EU ( Slovenija, Mađarska ) i raznim oblicima njihove redukcije. Na nekim područjima koja su bila najvažnija u predpristupnim pregovorima došlo je do apsolutnog usporavanja pa i potpune stagnacije njihove provedbe, a mnoga važna manjinska pitanja u okruženju opće krize se marginalizirana. Istovremeno suočavamo se s problemom naše društvene i političke nedozrelosti jer smo s izostankom vanjskog, europskog pritiska ● ostali bez motiva i poticaja za razvoj daljnje demokratizacije unutar korpusa manjinskog pitanja i manjinskih prava. Istovremeno unutarnji mehanizmi nadzora i kontrole, koje smo imali u našem društvu pokazali su se nedovoljno snažni i učinkoviti za obranu dosegnute razine manjinskih prava pa bi prvu godinu članstva u EU, kada su u pitanju manjinska prava, mogli ocijeniti prije kao stagnaciju nego li kao napredak. ● Kako ocjenjujte ukupnu društvenu i političku situaciju u našem društvu kada su u pitanju nacionalne manjine? Postajemo li tolerantnije društvo ili pak svjedočimo ponovnom zaoštravanju antimanjinske politike? Neki misle da su manjine preosjetljive, međutim ja bih rekao da mi nemamo nikakvu najavu novih poteza koji bi ojačali manjinska prava i to može u skoroj budućnosti pojačati zabrinutost pa i određene strahove u manjinskim redovima. Stječe se dojam kao da je u strukturama visoke politike trenutno povučena kočnica kada je u pitanju daljnji proces razvoja manjinskih prava. I to kada smo u situaciji da je samo ove godine prema podacima Pučkog pravobranitelja broj pritužbi vezan za ostvarivanje manjinskih prava porastao za čak 63 posto. Naravno nisu sve te pritužbe opravdane ali to jasno upućuje da su nam potrebno otvoreni razgovori o ostvarivanju manjinskih prava i da nitko nema prava tu na monolog, ni većina ni manjina. POLITIZIRANJE PROBLEMA DVOJEZIČNOSTI U IZBORNE SVRHE ● Teško je u tom kontekstu preskočiti problem ćirilice iako se, naravno, ocjena manjinske politike u Hrvatskoj ni u kom slučaju ne može svesti na te incidente. No stječe se dojam da se trenutno u tom pogledu vrtimo u jednom začaranom krugu. Postoji li neki optimalan i zadovoljavajući izlaz i razrješenje tog problema? Savjet je oko toga jasno zauzeo svoja stanovišta i ne odnosimo se prema tom problemu kruto i birokratski. Dapače, mislim da smo vrlo senzibilizirani za svu složenost toga problema. Međutim vrlo je razvidno da se to pitanje politizira odnosno da se koristi u političke svrhe u ovom periodu kada mi ulazimo ili se pripremamo za ulazak u različite izborne procese. To se pitanje, da tako kažem, naprosto „ pumpa“ i to od jedne grupe koja je sebi uzela za pravo da predstavlja sve i govori u ime svih, a to je neprihvatljivo. A posebno je opasno igrati na takve karte u situaciji kada je zbog niza objektivnih okolnosti i teškoća dobar dio društva frustriran i u teškoj situaciji. U toj situaciji suočavamo i s teškim revizijama nedavne prošlosti i onda osvjedočene neznalice, falsifikatori i huškači dobivaju poziciju društvenih i političkih arbitara i pokušava se negirati i odbaciti one standarde koje je Hrvatska već postigla na svom eurointegracijskom putu. A naravno da to izaziva zabrinutost u redovima nacionalnih manjina za njihova stečena prava i izaziva razne strahove i to se onda može karakterizirati kao aktualna regresija Mi stalno radimo na poboljšanju kriterija za raspodjelu sredstava za programe nacionalnih manjina. Zadnje, nove, poboljšane Kriterije Savjet je usvojio u listopadu ove godine i s njima se želi dodatno zaoštriti odgovornost za trošenje proračunskih sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama i to, između ostaloga, i putem uvođenja europskih standarda financiranja civilnog društva. Mi stalno pokušavamo i predstavnike manjinskih institucija i udruga educirati i na ovom planu jer i u manjinskim redovima ima još uvijek dosta nerazumijevanja principa odgovornog financiranja i trošenja sredstava. Savjet stalno radi na poboljšanju kriterija za raspodjelu sredstava hrvatskog društva ako takve pojave i procesi nailaze na širu podršku. No, treba znati da se tu ne radi samo o manjinama nego se radi o sustavu koji smo uspostavili i s kojim smo ušli u EU, a taj sustav traži implementaciju zakona i vladavinu prava i ne mogu se stvari primjenjivati parcijalno kako netko hoće ili kako mu odgovara. Na taj se način onda stvaraju presedani koji na kraju mogu puno koštati jer se različite grupe mogu mobilizirati oko drugih stvari i svojih društvenih i političkih ciljeva i onda mnogi demokratski standardi mogu biti ugroženi ili se naći na velikoj kušnji, a to nije zdrava atmosfera u jednom društvu. Dakle da rezimiram, mi smo da se primjenjuje zakon, ali nismo autistični, znamo složenost problema i važna je stvar kako se to prezentira i kako se u čitav taj proces ulazi. I treba još jednu stvar otvoreno reći. Mnogo se negativnog sentimenta sada u vezi ovog problema sada nataložilo oko srpske nacionalne manjine, a ona nije proces ni pokretala. Uostalom dvojezičnost je sasvim solidno bila prisutna u Vukovaru i prije ovih zbivanja a onda je jedna grupa odlučila da neke probleme u vezi te dvojezičnosti pokuša iskoristiti u neke sasvim druge svrhe. STALNO JAČANJE I RAZVOJ KRITERIJA ZA DODJELU FINANCIJSKIH POTPORA Hrvatsko je društvo u teškoj ekonomskoj krizi i svi segmenti života i javnih davanja su pod velikim pritiskom štednje, imperativa smanjivanja troškova itd. Kakva je situacija s financiranjem kultur- ● ne autonomije nacionalnih manjina koja se odvija preko Savjeta. Da li prijete oštri rezovi i kako se uopće s tim problemom nedostatka sredstava dalje nositi? U protekle tri godine naša sredstava su, kada se sve skupa zbroji, pala za oko 18 posto. Međutim ako proanalizirate rezanja u hrvatskom državnom proračunu proteklih godina, brzo će te uvidjeti da je to zapravo i najmanji postotak rezanja sredstava. Mislim da možemo slobodno kazati kako i strukture vlasti i društvo prepoznaju ovaj važan segment i njegovu, rekao bih ključnu, važnost za legitimiranje manjinske politike ali i opstanak samih nacionalnih manjina. Dakle, u velikoj mjeri, unatoč zaista teškoj gospodarskoj situaciji čitavog društva, uspjeli smo očuvati zavidan nivo materijalne potpore, a tome su bitno doprinijele bar dvije stvari. Prva je sto mi od samog početka zaista njegujemo jedan partnerski odnos s Vladom( bez obzira o kojoj se vladi radi) , jedan obostrano kvalitetan dijalog i što onda imamo maksimalno razumijevanje i podršku i u teškim momentima. A, druga je što je trošenje tih sredstava uvijek bilo vrlo transparentno do zadnje lipe i svatko je to trošenje mogao analizirati i pratiti. Svih ovih godina mi faktički nismo imali nikakvih primjedbi na raspodjelu i potrošnju tih sredstava. I što je još važno, mi stalno radimo na poboljšanju kriterija za raspodjelu sredstava za programe nacionalnih manjina. Zadnje, nove, poboljšane Kriterije Savjet je usvojio u listopadu ove godine i s njima se želi dodatno zaoštriti odgovornost za trošenje proračunskih sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama i to, između ostaloga, i putem uvođenja europskih standarda financiranja civilnog društva. Mi stalno pokušavamo i predstavnike manjinskih institucija i udruga educirati i na ovom planu jer i u manjinskim redovima ima još uvijek dosta nerazumijevanja principa odgovornog financiranja i trošenja sredstava. ● Nedavno ste ponovno vrlo oštro kritizirali odnos najznačajnijeg hrvatskog medija HRT prema nacionalnim manjinama. Upozorili ste na pogubnost medijske getoizacije nacionalnih manjina i njihovog tretiranja i prikazivanja kao nekog paralelnog društva što je dobilo i snažnu podršku Programskog vijeća. Možemo li konačno očekivati početak jedne nove, medijski povoljnije koncepcije kada su u pitanju nacionalne manjine? U vezi medija ne bih želio ponavljati poznate stvari. Mi smo nezadovoljni mnogim stvarima, ali da budem iskren nezadovoljni su i ljudi iz HRT, članovi Programskog vijeća, novinari. Nedavno smo na Programskom vijeću HRTa dobili podršku za mnoge naše opravdane kritike. Dakle nismo ignorirani, ali stvari se zaista sporo i teško mijenjaju. No i mi smo svjesni teškoća s kojima se suočava naša vodeća medijska kuća. Neke od tih teškoća nas međutim dodatno zabrinjavaju jer znamo da će opet posebno pogoditi upravo nacionalne manjine kao što je npr. slučaj s gašenjem mnogih dopisništava. No, realno, zadovoljava nas situacija da i na ovom planu jača dijalog i da ljudi s tele- vizije nisu potpuno gluhi za naše argumente i zahtjeve. Moramo u tom procesu istrajati te zajedno tražiti programskokoncepcijske okvire koji će doprinijeti boljoj medijskog afirmaciji nacionalnih manjina. Uspjeli smo doći do toga da postoji zajednički interes na tom planu i sada moramo uporno dalje. To nije lako ali ohrabruje bar činjenica da ima pozitivnih pomaka. Dogovorili smo zajedničke sastanke i analize svakih šest mjeseci, unatoč ekonomskim teškoćama dogovoreno je zapošljavanje jednog novog novinara u redakciji za nacionalne manjine, a posebno cijenimo što je ta redakcija putem jednog posebnog upitnika omogućila manjinskim institucijama i udrugama da same ukažu na sadržaje čiju bi medijsku prezentaciju željeli. To je jedan vrijedan doprinos onome što smo stalno predlagali, a to je da se i nacionalnim manjinama omogući da utječu na programske sadržaje koji se njima bave. U NOVE IZBORE S OPTIMIZMOM ● Na kraju, kako se pripremiti za sljedeće izbore? Što biste u tom pogledu poručili manjinskim udrugama i njihovim predstavnicima? Što će eventualno Savjet poduzeti da bi ti izbori bili što uspješniji? Unatoč izrazitim organizacijskim, materijalnim pa i zakonskim teškoćama s kojima smo se uvijek do sada susretali na izborima za tzv. manjinsku samoupravu mi nismo ni pred ove nove izbore – pesimisti. U datim okolnostima ipak sazrijeva jedno opredjeljenje među nacionalnim manjinama, a to je da se iz ciklusa u ciklus kandidiraju sve kvalitetniji ljudi, ljudi koji žele i mogu pokrenuti određene pozitivne procese, pa ako hoćete i neke nužne promjene kako bi ovaj sustav ostvarivanja manjinskih prava što bolje funkcionirao. Nama je vrlo bitno dobiti ljude koji o manjinskim problemima i o manjinskim potrebama mogu govoriti na jedan kvalitetan, ako hoćete i stručna način i koji će naći odgovarajuće forme uspješne komunikacije s lokalnim vlastima, neopterećene razno raznim frustracijama. Vijeća i predstavnici zaista moraju postati subjekti manjinske politike. Mora saživjeti važno europsko načelo supsidijarnosti, da se problem rješava tamo gdje se javlja i da ga rješavaju oni koji su u njega involvirani, a ne da se čeka da problem npr. rješava Savjet za nacionalne manjine ili neke visoke državne institucije. Moramo podignuti taj nivo odgovornosti na lokalnom nivou i shvatiti da ono što želimo postići moramo sami kreirati. A Savjet i druge institucije su naravno tu da stvore uvijete da se zakoni primjenjuju i prava ostvaruju na nivou lokalne i regionalne samouprave. Odgovorno tvrdim da je uza sve moguće kritike, koje bi se mogle uputiti svaki izborni ciklus i svaki novi mandat manjinske samouprave, u ovih proteklih skoro 12 godina, od kada smo uveli taj institut, donio napredak u ostvarivanju manjinske politike i uvjeren sam da će tako biti s narednim izborima i narednim mandatom koji bi trebali doći sljedeće godine. ● 3 za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora. Od toga je odobreno 972 prijedloga. Savjet naglašava da sufinanciranje navedenih programa i projekata nije bilo uvjetovano brojnošću nacionalne manjine te da je Odluka o odobravanju visine sredstava za programe ostvarivanja kulturne autonomije, ovisila isključivo o kvaliteti i održivosti predloženih projekata i programa, dosadašnjem radu udruge, broju članova koje udruga okuplja i na koju se odnosi predloženi projekt, prethodnim rezultatima udruge ili ustanove, administrativnim sposobnostima udruge ili ustanove u upravljanju financijskim sredstvima, procjeni rizika u provedbi predloženog projekta, kao i o kvartalnom, polugodišnjem i godišnjem izvješću o radu i financijskom izvješću o namjenskom korištenju sredstva. Sabor je prihvatio Izvješće o ostvarivanju Ustavnog zakona u 2013. I DALJE NEZADOVOLJAVAJUĆA ZASTUPLJENOST NACIONALNIH MANJINA U JAVNIM SLUŽBAMA Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i tijelima lokalnih jedinica, te pravosudnim tijelima još uvijek je nedostatna. Savjet za nacionalne manjine analizirao je provedbu Plana prijama pripadnika nacionalnih manjina u državnu službu u tijela državne uprave za razdoblje od 2011. do 2014., te godišnje planove prijama tijela državne uprave. Unatoč činjenici da se pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo pozvati na prednost pri zapošljavanju bez obveze dostave dokaza o nacionalnoj pripadnosti, zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave s danom 31. prosinca 2013. godine iznosi 3,51 % a što je znatno manje od ciljanog postotka od 5,5%.. Stoga Savjet smatra da je nužno nastaviti sa dodatnom edukacijom pripadnika nacionalnih manjina o pravu na pozivanje prednosti pri zapošljavanju, sukladno članka 22. Ustavnog zakona. Savjet je također mišljenja da je nedostatno zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u tijelima lokalnih jedinica, posebno u onima u kojima nacionalne manjine imaju znatnije učešće u stanovništvu. 4 HRT JE PRILIKOM PRIJENOSA SPORTSKIH DOGAĐAJA DUŽNA OSUDITI POZIVE NA NETOLERANCIJU, KSENOFOBIJU I DISKRIMINACIJU Ostvarivanje pristupa javnim medijima pripadnicima nacionalnih manjina i koncepcija izvještavanja o pravima nacionalnih manjina od posebnog je interesa u razvijanju opće društvene tolerancije, dijaloga i uvažavanja različitosti. Uloga javnih medija od izuzetnog je značaja u stvaranju i provedbi visokih standarda jačanja kulture tolerancije. Savjet za nacionalne manjine posebno naglašava da je Hrvatska radiotelevizija dužna ostvariti potpunu neovisnost i objektivno informirati javnost, te uspostaviti najviše standarde medijskog djelovanja, a sukladno programskim načelima utvrđenim Zakonom o HRT-u, dužna je u pripremi svih programa kao i praćenju sportskih natjecanja pridonositi razvijanju sportskog duha, promicati temeljna ljudska prava i slobode, toleranciju i poštivanje različitosti i demokratskih vrijednosti, pravovremeno osuditi svako iskazivanje nesnošljivosti i poticanje na diskriminaciju. Analizirajući izvješća o proizvedenim, emitiranim emisijama i prilozima o pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, tretiranje manjinskih pitanja, prava nacionalnih manjina na pristup javnim medijima i zastupljenost u programima, Savjet smatra nezadovoljavajućim. Nisu u potpunosti primijenjene odredbe Zakona o elektroničkim medijima, a ne provode se ni obveze utvrđene člankom 11. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, odnosno nisu uvedeni programi na talijanskom, mađarskom, češkom, slovačkom, rusinskom, ukrajinskom i srpskom jeziku. Savjet smatra da je potrebno pokrenuti postupak donošenja Izmjena i dopuna Pravilnika Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, kako bi se povećala prednost u proizvodnji programa namijenjenih pripadnicima nacionalnih manjina. Savjet je također Ministarstvu kulture uputio svoje prijedloge za dopunu Zakona o elektroničkim medijima. NUŽNE PROMJENE ZAKONA O REGISTRU VIJEĆA, KOORDINACIJA VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA U cilju ostvarivanja uvjeta za bolje funkcioniranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Savjet je Ministarstvu uprave predložio da se donesu izmjene i dopune Zakona o registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina (Narodne novine broj 80/11 i 34/12) kojima bi se propisalo da se, kao i za vijeće, predstavniku dodjeljuje OIB-pravne osobe. Naime, prema postojećim propisima, rješenje o upisu predstavnika nacionalne manjine u Registar sadrži OIB predstavnika kao fizičke osobe. Budući da se ovrha provodi po svim računima prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika bez njegove suglasnosti, nedostatak postojećeg zakonskog rješenja manifestira se opterećenjem ovrhama žiro-računa za ostvarivanje manjinskih prava kojima se prisilno naplaćuju tražbine od dužnika predstavnika kao fizičke osobe. Ocjenjujući funkcioniranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, Savjet je ustvrdio da još uvijek u pojedinim lokalnim jedinicama, a posebno na područjima od posebne državne skrbi, postoji njihova nedovoljna uključenost u javni život i upravljanje lokalnim poslovima, većim djelom uzrokovana nedovoljnom suradnjom vijeća i predstavnika s lokalnim jedinicama, te nedostatnim financijskim sredstvima za rad. NA PODRUČJU OBRAZOVANJA POTREBNA VEĆA MEĐUETNIČKA SURADNJA U području odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Savjet smatra da još uvijek ostvarivanje ovog prava nije zadovoljavajuće na područjima posebne državne skrbi, a uslijed dodatnih otežavajućih okolnosti, odnosno nedovoljne razvijenosti i nepotpune međuetničke suradnje. Stoga Savjet daje preporuku da je u narednom razdoblju potrebno uložiti dodatne napore u postizanju veće međuetničke suradnje i nastavka dijaloga, a provođenje stručnog usavršavanja učitelja u osnovnim školama i nastavnika u srednjim školama o pravima nacionalnih manjina u okviru programa „Obrazovanja za ljudska prava“ znatno će doprinijeti potpunijoj implementaciji ovog prava. Provođenjem posebnih oblika nastave u ljetnim školama koje uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta provode udruge nacionalnih manjina znatno će doprinijeti provedbi prava pripadnika nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina. NEUSKLAĐENI STATUTI Savjet za nacionalne manjine, analizirajući stanje u području službene i javne uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina, ukazuje da u određenom broju lokalnih jedinica još uvijek nije izvršeno usklađivanje statuta s odredbama Ustavnog zakona i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ili je usklađivanje izvršeno na neodgovarajući način. Unatoč navedenim nedostacima, dosljednijom provedbom Naputka za dosljednu provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i isticanjem letaka i brošura o pravu na uporabu manjinskog jezika i pisma u tijelima državne uprave i tijelima lokalnih jedinica znatno je povećana informiranost pripadnika nacionalnih manjina o načinu provedbe članka 9., 12. i 13. Ustavnog zakona. NACIONALNA STRATEGIJA ZA ROME TREBA HITNU REVIZIJU Veljko Kajtazi, zastupnik romske nacionalne manjine (i 11 drugih nacionalnih manjina) u Hrvatskom saboru na predstavljanju “Izvješća organizacija civilnog društva o provođenju Nacionalne strategije za uključivanje Roma i Akcijskog plana Desetljeća u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini” oštro je kritizirao Nacionalnu strategiju i njeno ostvarivanje istaknuvši da bitna pitanja u rješavanja položaja Roma u hrvatskom društvu nisu na adekvatan način uključena u tu Strategiju i zato je pozvao na njenu hitnu reviziju. Posebno je naglasio da u izradi Strategije nisu u dovoljnoj mjeri bile uključene romske udruge i njihovi predstavnici te upozorio da bez definirane odgovornosti za izvršavanje utvrđenih mjera neće biti nikakvog uspjeha. U Zagrebu je u Europskom Domu 15. listopada u organizaciji Romskog nacionalnog vijeća predstavljena publikacija “Izvješće organizacija civilnog društva o provođenju Nacionalne strategije za uključivanje Roma i Akcijskog plana Desetljeća u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini”. Izvješće je, inače, sastavni dio šireg projekta “Civilno praćenje provedbe nacionalnih strategija za integraciju Roma i planova u okviru desetljeća za uključivanje Roma” koji se provodi u osam europskih država ( uz Hrvatsku još u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, ali i u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji ) uz potporu Fondacije tajništva Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015. sa sjedištem u Budimpešti. Unatoč činjenici da su hrvatske vlasti od 2003. donijele niz važnih dokumenata i formalno u niz navrata potvrdile svoju opredijeljenost za pružanje sustavne pomoći i provođenje sustavne politike uključivanja Roma u društvo i kvalitativnu promjenu njihova društvenog položaja, Izvješće posebno apostrofira izražene probleme neučinkovite koordinacije različitih nivoa vlasti u provođenju različitih mjera, nedostatak kvalitetnih evaluacija poduzetih mjera te posebno nedovoljnu uključenost lokalnih i regionalnih vlasti. Dapače, uključenost lokalnih i regionalnih vlasti u provođenje aktualne Nacionalne strategije za uključivanje Roma može se smatrati “najslabijom karikom” u čitavom procesu i ključnim faktorom izražene diskrepancije i jaza između glavnih politika i politika, odnosno mjera, koje “ciljaju” Rome. Situaciju najbolje ilustrira podatak da su od ukupno 33 jedinice lokalne i regionalne samouprave ( s većom koncentracijom Roma ) koje su imale obavezu donošenja lokalnih Akcijskih planova za provođenje Nacionalne strategije to do kraja 2013. učinilo samo njih samo četiri ! Govoreći na predstavljanju Izvješća Veljko Kajtazi, zastupnik romske nacionalne manjine ( i još 11 nacionalnih manjina ) u Hrvatskom saboru te član Povjerenstva za praćenje ostvarivanja Nacionalne strategije pohvalno se izrazio o naporima civilnog društva, ali je vrlo kritički progovorio o samoj Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma 2012. – 2020. i njenom provođenju. On je posebno naglasio tri ključna segmenta romskih problema i to obrazovanje, stanovanje i zdravstvenu zaštitu. Istaknuvši da su mnoge stvari pokrenute pa i osigurana značajna sredstva, Kajtazi je ocijenio da ključni problemi još nisu u procesu sustavnog rješavanja. Na području obrazovanja za Kajtazija je evidentno, da dok god sva romska djeca ne budu u mo- Veljko Kajtazi gućnosti da pohađaju vrtiće i predškolu (i to kontinuirano i cjelovito, a ne formalno par mjeseci po par sati pred samu školu), dok se ogromni tzv. “drop out” odnosno prekid školovanja (prema nepotpunim podacima tek jedan od 9 romskih učenika iz osnovne škole upiše srednju školu, a tek jedan od 25 romskih srednjoškolaca upiše fakultet) romske djece u osnovnoškolskom obrazovanju ne dovede bar približno na nivo prosječne populacije odnosno druge djece, dok srednja škola ne bude besplatna i obavezna i dok broj romskih studenata po broju i profilu ne bude približan općoj populaciji, mi ne možemo govoriti o uspješnom rješavanju ključnih problema romske populacije u RH. Poseban problem za romsku populaciju, naglasio je Kajtazi, je obrazovanje odraslih koje, nažalost, nije adekvatno i konkurentno uključen u Nacionalnu strategiju. Drugi veliki institucionalni problem romske populacije prisutan je na području zdravstva gdje Ministarstvo zdravlja odbija prikupljati podatke o nacionalnoj pripadnosti pripadnika romske nacionalne zajednice (pozivajući se na zakonska ograničenja), a to bitno otežava bolje planiranje i povećanje obuhvata kvalitetnije zdravstvene zaštite romske populacije. Na kraju, treće ključno pitanje za romsku populaciju u ovom momentu po Kajtaziju je pitanje stanovanja odnosno legalizacije bespravnih romskih objekata i naselja. I tu su napravljeni određeni pozitivni pomaci, ali je i dalje većina Roma u bespravnim objektima i bez sustavnog pristupa tim problemima mnogima prijeti beskućništvo, kategoričan je Kajtazi. Kajzati smatra da mnoga bitna pitanja rješavanja položaja Roma u hrvatskom društvu nisu na adekvatan način uključena u Nacionalnu strategiju i zato je pozvao na njenu reviziju i to što je prije moguće, a u svakom slučaju prije donošenja novog Akcijskog plana za njeno provođenje za period 2016. - 2018. godine. Kajtazi je oštro zamjerio institucijama da u izradu Nacionalne strategije nisu u dovoljnoj mjeri uključili romske udruge te da su u velikoj mjeri ignorirale njihove primjedbe i prijedloge. Pri tome je podsjetio na promašaje dosadašnje prakse ostvarivanja vladinih mjera i dokumenata kao npr. Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma. Sam Akcijski plan bio je operativno dobro postavljen, bili su određeni rokovi, nositelji, izvršitelji, osigurana sredstva, ali izostalo je utvrđivanje odgovornosti za neizvršene obaveze. Nedostatak preciznog utvrđivanja subjekata odgovornosti i penaliziranje te odgovornosti ozbiljno prijeti i uspješnom provođenju i ove Nacionalne strategije i na kraju njenog ciklusa opet bi se mogli suočiti s neugodnom činjenicom da su veliko vrijeme, čitave godine, bespovratno izgubljene bez pravih rezultata u promjeni položaja Roma. ● JEDAN OD NAJTEŽIH ROMSKIH PROBLEMA – STATUSNA PITANJA U Slavonskom Brodu je 5. studenoga povodom 60. godišnjice Konvencije UNa o statusu osoba bez državljanstva u organizaciji Informativno pravnog centra iz Slavonskog Broda, UNHCRa te Ureda Predsjednika RH održan okrugli stol na temu “Statusna pitanja Roma U RH: dosadašnja postignuća i izazovi i budućnosti”. Prema novijim procjenama između 500 i 1000 Roma u Hrvatskoj nema državljanstvo dok ih je još oko 1.000 do 2.000 s neutvrđenim državljanstvom i pod prijetnjom da postanu osobe bez državljanstva dok se za oko 25 % romske populacije procjenjuje da nema osobne identifikacijske isprave ili uvjerenja o državljanstvu i rodne listove iz zemlje podrijetla. Pravno informativni centar (IPC) iz Slavonskog Broda od 2011. u pet županija provodi projekt “Besplatna pravna pomoć romskoj populaciji u reguliranju statusnih prava u Republici Hrvatskoj„ kroz koji se nastoji pomoći pripadnicima romske zajednice da pribave dokumente i reguliraju svoje državljanstvo ili boravište jer bez toga u pitanju su i njihova osnovna ljudska prava (stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje. zdravstvena zaštita, socijalna pomoć). Uz stalnu potporu UNHCRa koji se s ovim problemom bori na svjetskoj razini (gdje je najmanje 10 milijuna ljudi bez državljanstva od čega više od pola milijuna u Europi). IPC putem svojih mobilnih timova nastoji olakšati skupi i komplicirani proces rješavanja statusa te omogućiti ugroženoj romskoj populaciji socijalnu integraciju. Prema procjenama UNHCRa rješavanje statusnih pitanja Roma moglo bi biti uspješno privedeno kraju do 2020. godine. 5 INTEGRACIJA JE NEMOGUĆA DOK ROMI ŽIVE U IZOLIRANIM I GETOIZIRANIM NASELJIMA INTERVJU S DAVIDOM D. ORLOVIĆEM, IZVRŠNIM DIREKTOROM ROMSKOG NACIONALNOG VIJEĆA Romi uglavnom još uvijek žive u izoliranim i getoiziranim romskim naseljima i dok je tome tako, mi ni ne možemo govoriti o nekoj pravoj socijalnoj inkluziji i integraciji. Jer integracija nije da se romsku djecu stavi u autobus i onda ih se odveze u gradsku školu, već je integracija da ta djeca žive u tom gradu, da žive pomiješano s drugim stanovnicima, u približno jednakim uvjetima življenja, obrazovanja, razvoja … Mi smo još uvijek daleko od toga i u mnogim jedinicama lokalne samouprave se još uvijek poseže za mjerama izolacije i odbijaju se mjere podrške integraciji. Upravo na tom planu mi ćemo se suočiti s velikim problemima u dobivanju sredstava EU jer ta sredstva npr. neće moći biti korištena za programe koji ne uključuju integraciju Roma u svakom pogledu. Tako, ako netko misli da je rješenje da Romi ostanu u svojim naseljima i da im se tamo malo poboljšaju uvjeti življenja, to nije nešto što EU želi i što će ona podržati. Ušli smo u drugu godinu primjene važnog vladinog dokumenta Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013.2020. Kako ocjenjujete taj dokument i njegovu primjenu? Donošenje vladine Nacionalne strategije za Rome 2013. – 2020. po mom sudu predstavlja jedan novi kvalitetan iskorak u odnosu na dosadašnje stanje. No, kada pak prosuđujemo sadržaj te strategije onda bih rekao da je od dva nužna koraka napravljen samo jedan. Ona jeste pomak u pravom smjeru, ali ona, nažalost, već u fazi planiranja nije uključila sve one mogućnosti koje države imaju na raspolaganju i koje bi se mogle planirati i provoditi kada je riječ o položaju romske nacionalne manjine u RH. Kada je riječ o konkretnim rješenjima, nažalost, u mnogim resorima, u mnogim sektorima, u mnogim područjima rada Vlada se opredijelila za manje ambiciozne ciljeve, a tamo gdje su ciljevi ambiciozni, nedostaju konkretne mjere kako bi se ti ciljevi mogli ostvariti. Ako bismo željeli rezimirati, ja bih istakao da Nacionalna strategija ima dva ključna problema. Prvi je da je ona rađena bez odgovarajućih empirijskih i statističkih temelja i podataka o Romima, od njihovog broja, strukture, teritorijalne rasprostranjenosti i koncentriranosti, njihovoj obrazovnoj, socijalnoj i drugoj strukturi itd. Dakle nisu utvrđene elementarne statističke, polazne pozicije kako bismo uopće mogli planirati određeni razvoj. Mi npr. često govorimo o raznim poboljšanjima, a ne znamo kakva nam je startna pozicija pa tako uobličena strategija onda ne može biti ni precizna ni kvalitetna već postaje samo spisak dobrih želja. Drugi problem s Nacionalnom strategijom je taj da nju u najvećoj mjeri nisu ušli mjerljivi mehanizmi učinkovitosti. Dakle, nedostaju instrumenti koji bi precizno detektirali što se zaista ostvaruje i koliko, kako i gdje napredujemo, a gdje zaostajemo. U toku javne rasprave o Nacionalnoj strategiji mi smo upravo insistirali na toj mjerljivosti i uputili smo brojne primjedbe i sugestije ali bez pravih rezultate i danas tvrdimo da ni Nacionalna strategija ni Akcijski plan za njeno ostvarivanje nemaju prave instrumente da se prati, provjerava i kontrolira ostvarivanje i učinkovitost predloženih mjera i u obrazovanju i na području stanovanja, zdravstva i td. NEDOREČENA STRATEGIJA ● 6 Kako ocjenjujete procese socijalne integracije Roma? U socijalnoj inkluziji Roma napravljen je određeni pomak, ali mi još uvijek kaskamo za jednim pravim modelom integracije. Ključni problem je tu na području stanovanja jer nama Romi uglavnom još uvijek žive u izoliranim i getoiziranim romskim naseljima i dok je tome tako mi ni ne možemo govoriti o nekoj pravoj socijalnoj inkluziji i integraciji. Jer integracija nije da se romsku djecu stavi u autobus i onda ih se odveze u gradsku školu, već je integracija da ta djeca žive u tom gradu, da žive pomiješano s drugim stanovnicima, u približno jednakim uvjetima življenja, obrazovanja, razvoja …. Mi smo još uvijek daleko od toga i u mnogim jedinicama lokalne samouprave se još uvijek poseže za mjerama izolacije i odbijaju se mjere podrške integraciji. Upravio na tom planu mi ćemo se suočiti s velikim problemima u dobivanju sredstava EU jer ta sredstva npr. neće moći biti korištena za programe koji ne uključuju integraciju Roma u svakom pogledu. Tako, ako neko misli da je rješenje da Romi ostanu u svojim naseljima i da im se tamo malo poboljšaju uvjeti življenja, to nije nešto što EU želi i što će ona podržati. ● EU FONDOVI ĆE POMOĆI INTEGRACIJU A NE IZOLACIJU ● U posljednje vrijeme sve su učestalije diskusije o kvaliteti i primjeni samog ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Koliko je taj zakon, konkretno, pomogao romskoj nacionalnoj manjini? Kada govorimo o legislativi koja se tiče nacionalnih manjina, onda iz perspektive romske nacionalne manjine mi moramo reći da se dio te legislative uopće ne provodi. Jedan vrlo konkretan problem vezan je npr. za jezik. Republika Hrvatska još nije potvrdila romski jezik ( romani ćipe ) kao službeni jezik romske nacionalne manjine i zbog toga romska nacionalna manjina u Hrvatskoj ne može ostvariti nikakva prava na obrazovanje na svom jeziku odnosno ne može konzumirati Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina koji je usvojen pred skoro 15 godina. Kada je pak riječ o Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, on je bio hvaljen u fazi njegova donošenja, ali kako su godine njegove primjene odmicale, pokazao je mnoge nedostatke. Jedan od najvećih na koji ukazuju gotovo sve nacionalne manjine, a posebno pogađa romsku, jeste članak 22. o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina u javnim službama srazmjerno njihovom sudjelovanju u stanovništvu. To je kod romske nacionalne manjine faktički na nuli. Tako da i onaj mali broj Roma koji se uspio školovati ili čak npr. završiti i dobiti fakultetsko obrazovanje nema gotovo nikakvih šansi. Imamo npr. slučaj Roma radiologa koji godinama čeka posao i ne može ga dobiti. A to nije zbog toga što nam ne treba radiologa. Imamo izvjestan napredak u ostvarivanju političkih prava u predstavničkim tijelima, ali i tu ima izrazitih problema jer npr. nekih članovi općinskih vijeća iz redova romske nacionalne manjine nisu izabrani, a mogli su biti izabrani, a da ne pričamo da se mnogi izabrani Romi uopće ne snalaze u svojim funkcijama i nemaju nikakvu pomoć sa strane i nemaju elementarne uvjete za rad. Zato mislim da s pravom možemo konstatirati, opet ističem iz romske perspektive, Ustavni zakon u mnogočemu, što se nas tiče, ne funkcionira ili loše funkcionira. ● Što ulazak Hrvatske u EU može donijeti romskoj zajednici? Na europskom romskom sastanku koji je organizirala Europska komisija u travnju ove godine osobno je predsjednik Komisije Barroso prenio odluku EK da se 20 posto sredstava Europskog socijalnog fonda, a to su ogromna sredstva, osigura za tzv. ranjive skupine što se značajnim dijelom odnosi baš na Rome. Dakle, kada govorimo o položaju Roma u kontekstu ulaska Hrvatske u EU, on će se sigurno poboljšati jer će značajna sredstava iz Europskih fondova moći biti korištena za poboljšanje toga položaja. Naravno, sada je na Hrvatskoj da uključi Rome u planske dokumente i ugovor koji će uskoro sklopiti Hrvatska i EK i da osigura da ta sredstava budu namijenjena za poboljšanje položaja i Roma i drugih ranjivih skupina u RH. ● OSTVARIVANJE USTAVNOG ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA SAM ULAZAK U EU NIJE DONIO NAPREDAK, TRENUTNA DRUŠTVENA ATMOSFERA ZABRINJAVA PA SE I ZBOG TOGA TREBA ŠTO BOLJE PRIPREMITI ZA PREDSTOJEĆE MANJINSKE IZBORE Za ovogodišnji broj MANJINSKOG FORUMA članovima Savjeta za nacionalne manjine i zastupnicima nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru postavili smo pitanje kako ocjenjuju trenutnu situaciju s ostvarivanjem manjinskih prava u hrvatskom društvu i što nam je u tom pogledu donio ulazak u EU te kako se pripremiti i što se može očekivati od sljedećih izbora za vijeće i predstavnike nacionalnih manjina koji bi se po četvrti put trebali održati sljedeće godine. FURIO RADIN, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine i predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora NE PRIHVAĆAM TEZU PO KOJOJ JE HRVATSKA VODILA RAČUNA O MANJINSKIM PRAVIMA DOK NIJE UŠLA U EU, A SADA KADA VIŠE NEMA TOG MEĐUNARODNOG PRITISKA I UVJETA ZA PRIKLJUČENJE, MOŽE S MANJINSKIM PRAVIMA KAKO HOĆE. TRENUTNO POGORŠANJE MANJINSKIH PRAVA SE DOGAĐA ZBOG POLITIKE, A POLITIČKA RETORIKA JE TO ŽEŠĆA ŠTO SU IZBORI BLIŽI. Kada govorimo o aktualnom stanju manjinskih prava u Hrvatskoj nakon ulaska u EU, onda možemo kazati da nismo ostvarili neki veliki pomak, a iskreno nismo ga ni očekivali. Projekt zaštite nacionalnih manjina i njihovih prava ipak je u osnovi odnos koji se ostvaruje i potvrđuje na unutarnjem planu zemlje u kojoj manjine žive te odnosom sa zemljom kulturnog odnosno etničkog porijekla dotične manjine. No ako živiš u EU zajedno s drugim zemljama etnokulturnog porijekla svojih manjina, s Italijom, Mađarskom, Češkom, Slovačkom... onda je normalno da ćeš s nacionalnim manjinama pokušati pristupiti zajedno u suradnji s tim zemljama, ali to ne znači da manjine sada štiti neki posebni mehanizam i da uživaju neka dodatna prava. Iako bismo mogli konstatirati da su trenutni društveni uvjeti ostvarivanja manjinskih prava pogoršani, to nema veze s ulaskom u EU. Ja ne prihvaćam tezu po kojoj je Hrvatska vodila računa o manjinskim pravima dok nije ušla u EU, a sada, kada više nema tog međunarodnog pritiska i uvjeta za priključenje, sada može s manjinskim pravima kako hoće Trenutno se pogoršanje manjinskih prava događa zbog politike, a politička retorika je to žešća, kada su u pitanju manjinska prava, što su izbori bliži. Ali, u krivu su oni koji možda misle da nema eu-monitoringa zato što on nije formalno uspostavljen. Što s tiče ekonomskih pitanja i ljudskih prava za svaku zemlju uvijek postoji EU monitoring. I na sljedeće izbore za manjinsku samoupravu, vijeća i predstavnike i ovaj put ulazimo nepripremljeni kao što je to bio slučaj i prošli i pretprošli put. Opet ništa nije definirano i struktuirano kako bi to jedni važni i ozbiljni izbori zahtijevali. Ne postoji poseban zakon po kojem bi se ti izbori trebali odvijati nego se uglavnom sve radi po analogiji s drugim zakonima tako da se opet ne zna ni kako će se ti izbori financirati, koliko će biti izbornih mjesta, kakva će biti promidžba itd, a to je posebno pogubno za one manjine koje svoju društvenu poziciji žele graditi značajnim dijelom upravo preko ovih vijeća i tako artikulirati svoje interese i potrebe i zato moramo svi učiniti dodatne napore da ih bolje organiziramo i da podignemo izlaznost. DARKO ŠONC, Član Savjeta za nacionalne manjine RH i predsjednik Vijeća slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba AKO ŽELIMO KVALITETNU MANJINSKU POLITIKU, ONDA I SAME NACIONALNE MANJINE MORAJU DOPRINOSITI TOLERANCIJI I SURADNJI. A, BOLJE INFORMIRANJE I EDUCIRANJE KLJUČ JE USPJEŠNIJEG OSTVARIVANJA USTAVNOG ZAKONA PA TAKO I SLJEDEĆIH MANJINSKIH IZBORA. Odgovoriti na pitanje o aktualnom stanju manjinskih prava u našem društvu znači dati ocjenu o primjeni Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina a primjena tog krucijalnog zakona vrlo je složena i zahtjevna. Zakon je donesen pred 12 godina i trebao je u potpunosti saživjeti a ipak se još uvijek suočavamo s problemima njegove implementacije odnosno činjenicom da se neke važne odrednice toga zakona ne primjenjuju i ne ostvaruju. Više je razloga tome i vrlo često za to opravdano krivimo državne institucije, ali iz vlastitih iskustava mogao bih slobodno reći da jedan dio krivice za takvo stanje leži i na samim nacionalnim manjinama. Naime, mnogi predstavnici nacionalnih manjina nisu dovoljno informirani i educirani o tome koje mogućnosti Ustavni zakon daje i koja prava osigurava. Naravno, nema sumnje da su i različite relevantne institucije na samoj državnoj razini trebale više doprinijeti u tom procesu educiranja i informiranja, ali sada smo tu gdje jesmo. No treba imati u vidu da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina vrlo cjeloviti i kvalitetno definirao sve ključne potrebe nacionalnih manjina i da je njegova daljnja implementacija zaista vrijedna truda.U tom kontekstu želim posebno naglasiti instituciju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kojima je bila namijenjena uloga značajnog instrumenta u ostvarivanju prava nacionalnih manjina. Pa iako ne možemo biti zadovoljni njihovim djelovanjem moramo konstatirati da u ovom već 12godišnjem razdoblju ipak bilježimo postupan ali stalan napredak. No ostaje još veliki prostor za poboljšanja, u boljem definiranju pravnog subjektiviteta vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i naravno u razvoju kvalitetnije suradnje manjinske i lokalne i regionalne samouprave. No kada govorimo o manjinskoj politici u Hrvatskoj, onda svakako treba naglasiti i stalni doprinos nacionalnih manjina razvoju tolerancije, razumijevanja i suradnje između Hrvatske i njihovih matičnih država i mislim da slovenska nacionalna manjina u tom pogledu predstavlja sigurno pozitivan primjer. Tome je bar u nekim segmentima i ulazak Hrvatske u EU išao na ruku iako se naravno samim ulaskom stvari ne mijenjaju preko noći ni u čemu pa ni u ovoj suradnji. A što se tiče sljedećih izbora ako još uvijek nismo u mogućnosti ove izbore povezati s lokalnim izborima, onda moramo u svakom slučaju dogovoriti jedan primjeren termin za njihovo održavanje. Mi u slovenskoj nacionalnoj zajednici još nismo te izbore stavili na dnevni red, ali sigurno je čim budu najavljeni da ćemo vrlo sustavno 7 i ozbiljno pristupiti pripremama i angažirati sve naše potencijale kako bi ti za nacionalne manjine važni izbori što bolje uspjeli. U tom kontekstu već sada treba naglasiti da će jedan od ključnih zadatka biti informiranje pripadnika svih nacionalnih manjina o tim izborima i njihovom značaju za daljnji razvoj i ostvarivanje manjinskih prava. NEDŽAD HODŽIĆ, saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine UKUPNA DRUŠTVENA ATMOSFERA ZA NACIONALNE MANJINE JE U ZADNJE VRIJEME POGORŠANA I NIJE DOBRA. U TOJ SITUACIJI, NARAVNO DA NAS JOŠ VIŠE ZABRINJAVAJU PROBLEMI S OSPORAVANJEM MANJINSKIH PRAVA KADA SE RADI O DVOJEZIČNOSTI, KONKRETNO UPORABI ĆIRILICE U VUKOVARU JER SE NA TAJ NAČIN STVARA ATMOSFERA U KOJOJ JE MOGUĆE POKRENUTI PITANJE OSPORAVANJA I DRUGIH NAŠIH PRAVA. Što se tiče ostvarivanja naših manjinskih prava ja bih rekao da tu nema nekih značajnih promjena ni na bolje ni na gore, već da imamo nekakav staus quo. Ali ukupna društvena atmosfera kada su u pitanju nacionalne manjine, u zadnje je vrijeme pogoršana i nije dobra. U fokusu se neka naša prava, kao što je pravo na dvojezičnost, ali ne na način da se to implementira nego da se dovodi u pitanje. I u drugim krucijalnim pitanjima , kao što je shodno zakonskim odredbama pravo pripadnika nacionalnih manjina na razmjerni broj radnih mjesta u javnim službama, nema napretka. Naravno i dalje će se sa strane EU pratiti što se događa s manjinskim u Hrvatskoj međutim kada je riječ o pravima nacionalnih manjina, onda moramo shvatiti da je to naše unutarnje pitanje i da mi moramo pokazati, upravo kao članica EU, određenu osviještenost i spremnost da ta prava štitimo i dalje razvijamo. No,trenutno kada je u pitanju kvaliteta našeg građanskog društva onda mi se čini da smo od ulaska u EU u izvjesnoj defanzivi pa i nazadovanju. Vjerojatno na to utječe i tome doprinosi ova izražena ekonomska kriza koja otvara prostor jednom ekstremističkom politiziranju koje nije dobro za nacionalne manjine. To možda nije toliko bitno i vidljivo za EU ali nama bez sumnje predstavlja problem i donosi jednu opterećujuću atmosferu koja reducira toleranciju i predstavlja prijetnju nacionalnim manjinama. Unatoč svemu ili upravo zbog sveg toga naša bošnjačka zajednica će se nastojati što bolje pripremiti za sljedeće izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina. Držimo ih važnim i držimo vrlo značajnim te institucije manjinske samouprave, smatramo da one mogu doprinijeti rješavanju manjinskih problema i tako se onda prema tim izborima i odnosimo. No samu pripremu za izbore želimo iskoristiti, i to držimo vrlo važnim, 8 da pripadnicima naše manjinske zajednice, ali i drugim zainteresiranim objasnimo koja je uloga i koje su mogućnosti tih vijeća i predstavnika, da proširimo kadrovsku osnovu te da podignemo kadrovsku kvalitetu naših ovih manjinskih institucija. Biti će interesantno vidjeti i moguće promjene prava na izbor vijeća odnosno predstavnika s obzirom na rezultate popisa stanovništva iz 2011. Mislim da će tu biti zanimljivih pomaka odnosno da ćemo sada dobiti jednu realniju sliku gdje se sve mogu birati vijeća a gdje predstavnici. VLADIMIR BILEK, saborski zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine TREBA NAGLASITI DA SREDSTAVA IZ EU FONDOVA, KOJA SE POVUKU PREKO UDRUGA NACIONALNIH MANJINA, NISU SAMO NJIHOVA KORIST VEĆ TO OSTAJE U JEDINICAMA LOKALNE I REGIONALNE SAMOUPRAVE KAO SREDSTVA KOJA SE INVESTIRAJU U DOMOVE, U INFRASTRUKTURU, U KULTURU, U RAZVOJ TURISTIČKE PONUDE, RAZVOJ RAZNOLIKOSTI, KVALITETNIJI I BOGATIJI SUŽIVOT SVIH GRAĐANA RH. Što se tiče same provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina moram konstatirati da ulaskom u EU nije došlo do većih promjena. Vidimo izražene probleme pri implementaciji važnih odredbi Ustavnog zakona kao što je pravo na dvojezičnost na određenim područjima RH ( iako što se tiče češke i slovačke nacionalne manjine ti su problemi faktički u cijelosti riješeni ). Možemo reći da tamo, gdje su izvršne i predstavničke vlasti uvidjela pozitivne aspekte suradnje s vijećima i predstavnicima, da tamo implementacija zakona napreduje, da postoji aktivna komunikacija i suradnja i da postoji rješavanje problema. Nažalost, imamo još puno primjera gdje lokalne i regionalne vlasti ignoriraju manjinski samoupravu i njihovu savjetodavnu ulogu, zanemaruju ih pa čak i potpuno preskaču u proceduri odlučivanja. Međutim, manjinski položaj u društvu dodatno otežava upravo ekonomska kriza. Posebno je to važno u sferi kulturne autonomije i tu se ulažu ogromni napori da se negativni ekonomski efekti amortiziraju i da se proračunski rezovi što manje osjete. Kada su u pitanju EU fondovi oni su zaista velika mogućnost za nacionalne manjine, ali tu moramo još puno učiti kako bismo podigli efikasnost njihovih korištenja. A ono što treba naglasiti jeste da sredstava iz EU fondova koja se povuku preko udruga nacionalnih manjina nisu samo njihova korist već to ostaje u jedinicama lokalne i regionalne samouprave kao sredstva koja se investiraju u domove, u infrastrukturu, u kulturu, u razvoj turističke ponude, razvoj raznolikosti, kvalitetniji i bogatiji suživot svih građana RH. U ovom kontekstu treba spomenuti i dobar zakon vezan za odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Mislim da je upravo kroz ostvarivanje prava na obrazovanje manjina na vlastitom jeziku i pismu (kroz tri modela) Hrvatska kao država uvidjela veliku prednost bogatstva različitosti kao prednosti koja može Hrvatsku bolje pozicionirati unutar EU. EU nam je donijela puno mogućnosti i mi se moramo organizirati da to iskoristimo Samo da spomenem nove oblike prekogranične suradnje koji otvaraju mogućnosti povezivanja općina, gradova i županija iz različitih zemalja na razvojnim programima, a tu nacionalne manjine mogu biti značajna spona i most tog povezivanja. Što se tiče izbora za vijeće i predstavnike nacionalnih manjina mislim da upravo češku i slovačku nacionalnu manjinu možemo istaknuti kao pozitivan primjer organiziranosti i djelotvornosti na tom planu Mi držimo do tih izbora, do uloge manjinske samouprave i shodno tome se i ponašamo nastojeći potaknuti što veći izlazak na izbore i što bolje kandidate jer držimo da je to važno za ostvarivanje naših interesa i potreba. BRANKA BAKSA, članica Savjeta za nacionalne manjine RH i tajnica Saveza Slovaka IZ DOSADAŠNJIH REZULTATA JE VIDLJIVO DA NIJE BITNA SURADNJA I ZAJEDNIČKI NAPORI MANJINSKE SAMOUPRAVE S JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE RADI OČUVANJA MANJINSKOG POLOŽAJA, VEĆ POLITIČKA VOLJA I “VELIČINA” PRORAČUNA POJEDINIH JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE, A TO ZNATNO UTJEČE I NA MEĐUSOBNE ODNOSE UNUTAR POJEDINE NACIONALNE MANJINE. Republika Hrvatska je u samom procesu pristupanja u EU osigurala standarde o zaštiti manjinskih prava, uskladivši ih s evropskim, iako su mnogi pripadnici manjina jako dobro upoznati iz svojih “matičnih” zemalja da pojedine dugogodišnje članice EU nemaju niti približne standarde koje su se zahtijevale od hrvatske države te su se same suočile sa smanjenjem manjinskih prava. Napredak ili stagniranje manjinskih prava ovisi o nama samima, o tome koliko smo spremni konzumirati ista i koliki su pojedini „apetiti“. Svjesni smo da asimilacija ima svojih učinaka, ali i već duža nepovoljna globalna gospodarska situacija. Ulaskom u EU dobili smo nove izazove, novu kvalitetu, ali i neku vrstu pesimizma- straha od promjena što dijelimo sa svim građanima Hrvatske. Vjerojatno taj pesimizam koji je prevagnuo utječe na sporost agilnijeg uključivanja u nove mogućnosti koje pruža EU svima pa I nacionalnim manjinama. Ista situacija je i sa manjinskom samoupravom – vijećima i predstavnicima. Potreb- no je još jako puno napora, samoinicijativne edukacije kako bismo unaprijedili i ostvarili svoju punu i pravu ulogu, koja također ovisi o spremnosti konzumiranja manjinskih prava za efikasniju realizaciju te postojanja želje za aktivnije uključivanje I sudjelovanje u javno-političkom životu naših lokalnih zajednica. No I s druge strane poneke jedinice lokalne samouprave još uvijek nisu shvatile da je potrebna tijesna suradnja sa manjinskom samoupravom, Nažalost, iz dosadašnjih rezultata je vidljivo da nije toliko bitna suradnja i zajednički napori manjinske samouprave s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave radi očuvanja manjinskog položaja, već politička volja i „veličina“ proračuna pojedinih jedinica lokalne samouprave. To znatno utječe i na međusobne odnose unutar pojedine nacionalne manjine. Mišljenja sam da je potrebno hitno regulirati i izborni zakon za manjinsku samoupravu jer je apsurdno da poneki predstavnici mogu samo s jednim glasom biti izabrani i imati desetak puta veći proračun od pojedinih puno aktivnijih vijeća. Takve nedostatke i apsurde moramo uklanjati ako želimo bolje funkcioniranje manjinske samouprave. ANGEL MITREVSKI, Član Savjeta za nacionalne manjine RH i dopredsjednik Zajednice Makedonca u RH U SLJEDEĆEM PERIODU DO RASPISIVANJA MANJINSKIH IZBORA ISPRED SVIH PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA POSTAVLJA SE JEDAN KLJUČAN ZADATAK: KAKO ANIMIRATI I UKLJUČITI ŠTO VIŠE MLADIH PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA DA SUDJELUJU U RADU VIJEĆA I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA. ONI KOJI U TOME USPIJU, IMALI BI VEĆE MOGUĆNOSTI DA U SLIJEDEĆEM MANDATU “ODRADE” ONO ŠTO NJIHOVI PRETHODNICI NISU USPJELI. Ako promatramo situaciju s pravima nacionalnih manjina u odnosu na period prije ulaska u EU mogli bi konstatirati da se ništa “bombastično” nije ni dogodilo. Nije se desio nikakav kvalitativni iskorak tako da se mnogi od onih koji su očekivali “med i mlijeko” ovim ulaskom ostali duboko razočarani. Svi koji su mislili da će se samim ulaskom u EU otvoriti “zlatne slavine” EU fondova iz kojih će poteći neograničene količine novca, moraju se vratiti u realnost. Izgleda da nije samo aktualna Vlada dočekala nespremna ulazak u EU što se tiče spomenutih EU fondova. To se sa velikim postotkom može konstatirati i za pripadnike svih naših nacionalnih manjina. Vjerujem da se jednoznamenkastom znamenkom mogu pobrojati projekti iz EU koje su pripremili i realizirali pripadnici nacionalnih manjina ili neka od njihovih udruga. Velika većina manjinskih nacionalnih udruga i danas svoj opstanak povezuje sa donacijama na lokalnom, regionalnom i državnom nivou, ali postavlja se pitanje “do kada”? S toga se ovim pitanjima manjinske institucije moraju što prije i što ozbiljnije pozabaviti. Sljedeće godine nas očekuju četvrti po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom nivou, pa moram odmah izraziti sarkastičnu nadu da će ih raspisati za sredinu sedmog mjeseca jer “nema ništa bolje nego kad pripadnika nacionalne manjine, koji ima sedamdesetak godina, na temperaturi od 35 stupnjeva tjeraš da iskoristi svoje ustavno i demokratsko pravo”. I onda slijede priče o slaboj izlaznosti. No, gledajući suštinu mislim da ni nakon tri mandata vijeća i predstavnici nacionalnih manjina nisu do kraja postigli sve ciljeve i iskoristili sve mogućnosti koje je ovaj sustav otvorio. Ali tome nije razlog samo neorganiziranosti i needuciranost manjinskih predstavnika nego i zabrinjavajuće nepoznavanje zakonske regulative od strane same lokalne i regionalne uprave i samouprave. Barijera koja još uvijek postoji kod mlađih pripadnika nacionalnih manjina oko njihove angažiranosti u ovim “savjetodavnim” tijelima lokalne i regionalne samouprave rezultira da se već u nekoliko mandata jedna te ista garnitura starijih pripadnika nacionalnih manjina prijavljuje na ove izbore, a poznato je da bez “svježe krvi” i novih snaga nema nikakvog pokreta prema naprijed. U slijedećem periodu do raspisivanja manjinskih izbora ispred svih pripadnika nacionalnih manjina postavlja se jedan ključan zadatak: kako animirati i uključiti što više mladih pripadnika nacionalnih manjina da uzmu učešće u radu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Oni koji u tome uspiju, imali bi veće mogućnosti da u slijedećem mandatu “odrade” ono što njihovi prethodnici nisu uspjeli. MILE HORVAT, saborski zastupnik srpske nacionalne manjine KLJUČNI PROBLEMI PRENOSE SE SE IZ IZVJEŠTAJA U IZVJEŠTAJ, IZ GODINE U GODINU KAO NERIJEŠENI PROBLEMI KOJI SE TU I TAMO MALO DOTJERAJU I ULJEPŠAJU S MALO NOVIH STATISTIČKIH PODATAKA, ALI TO NE MIJENJA NJIHOVU SUŠTINU I TEŽINU PA, NAŽALOST, NAKON GODINU I PO DANA U ČLANSTVU EU MORAMO KONSTATIRATI DA NEMA NI PRIŽELJKIVANOG NI OČEKIVANOG NAPRETKA. Kada govorimo o ostvarivanju manjinskih prava i manjinske politike u hrvatskom društvu, onda mislim da situaciju najbolje oslikava naša ocjena u vezi godišnjih izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji se redovito godišnje podnose Hrvatskom saboru. Naime, upravo ta Izvješća pokazuju da se kao u nekoj Resavskoj prepisivačkoj školi ključni problemi prenose iz izvještaja u izvještaj, iz godine u godinu, kao neriješeni problemi koji se tu i tamo malo dotjeraju i uljepšaju s malo novih statističkih podataka, ali to ne mijenja suštinu i težinu problema. Npr. kada govorimo o srpskoj zajednici u RH, i dalje ostaju pitanja oko primjene dvojezičnosti. Vidjeli smo kako je to eskaliralo u Vukovaru ali treba znati da Vukovar nije jedini problem i te su se tenzije širile i u druga mjesta pa čak i tamo gdje tih tenzija, vezanih za dvojezičnost odnosno netrpeljivosti prema ćirilici direktno i srpskoj nacionalnoj zajednici indirektno nikada nije bilo (npr. u Osijeku, Rijeci, Zagrebu … itd.). No, poseban problem je, kada već govorimo o ovoj temi i činjenica da u više od 20 jedinica lokalne samouprave nakon lokalnih izbora nije usklađen Statut s ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina što je konstatiralo ministarstvo uprave a ključni problem je u tome što to Ministarstvo uprave nije u tim lokalnim samoupravama provelo propisani nadzor i prisililo te lokalne vlasti da se ponašaju u skladu s odredbama Ustavnog zakona. Isto tako i u sferi obrazovanja nisu ostvareni odgovarajući pomaci jer i dalje imamo desetak škola na istoku Hrvatske, u istočnoj Slavoniji i Baranji koje imaju mogućnost i zakonsko pravo da se registriraju kao škole na manjinskom jeziku i pismu ali do dana današnjeg županijske skupštine kao većinski osnivači tih obrazovnih institucija to ne provode iz nekih politikantskih razloga i zbog toga mi smatramo da se ta pitanja moraju institucionalno drugačije riješiti. Također, i dalje smo vrlo kritični prema ulozi HRT. Mi želimo cjelovito medijski pristup nacionalnim manjinama i što nam je posebno važno da ta prezentacija bude usmjerena i okrenuta prema većinskoj javnosti koja treba dobiti informaciju o nizu pozitivnih doprinosa koje pripadnici nacionalnih manjina daju ovom društvu i svojim lokalnim zajednicama. I na važnom pitanju zapošljavanja nacionalnih manjina u javnim službama prisutna je podzastupljenost faktički svih manjina u javnim i državnim uredima i institucijama. Dakle, nažalost, moramo konstatirati da godina i po članstva u EU nije na planu manjinske politike donijela priželjkivani pa ni očekivani napredak. Ako želimo govoriti o samom institutu manjinske samouprave, posebno u kontekstu sljedećih izbora, onda treba biti vrlo kritičan prema tom sustavu jer u mnogim mjestima nisu osigurani elementarni preduvjeti za rad tih institucija premda je to zakonska obaveza. Poseban je i konstantan problem da članovi vijeća i predstavnici nisu adekvatno educirani i osposobljeni za svoje uloge, za svoj rad u tim institucijama pa se ta vijeća pretvaraju faktički u neke etnofolklorne grupe čiji je glavni cilj organizirati neka kulturna i folklorna okupljanja, a ne rješavati životne probleme nacionalnih manjina i biti važni komunikacijski kanal prema lokalnim vlastima u cilju unapređivanja manjinskog položaja u datoj lokalnoj sredini. ● 9 EUROPSKI STANDARDI I KRITERIJI ZA RASPODJELU PRORAČUNSKIH SREDSTAVA NACIONALNIM MANJINAMA Savjet za nacionalne manjine stalno radi na poboljšanju kriterija za raspodjelu sredstava za programe nacionalnih manjina. Zadnje, nove, poboljšane Kriterije prema kojima će biti dodjeljivana sredstva u 2015. godini Savjet je usvojio na svojoj 59. sjednici održanoj 10. listopada 2014., a novu prilagođenu metodologiju za praćenje ostvarivanja programa donijet će početkom slijedeće godine. S novim Kriterijima želi se potaknuti kvalitetnije programske iskorake manjinskih institucija ali i dodatno zaoštriti odgovornost za trošenje proračunskih sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama i to, između ostaloga, i putem uvođenja europskih standarda financiranja civilnog društva koji su sukladni legislativi EU. To je ujedno i doprinos boljoj pripremi i educiranju manjinskih institucija u natjecanju za sredstva EU fondova. KRITERIJI ZA DODJELU FINANCIJSKE POTPORE ZA PROGRAME NEVLADINIH UDRUGA I USTANOVA NACIONALNIH MANJINA PRIJAVLJENE NA JAVNI POZIV ZA PREDLAGANJE PROGRAMA ZA OSTVARIVANJE KULTURNE AUTONOMIJE KOJI ĆE SE SUFINANCIRATI SREDSTVIMA DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE GLAVA I. OPĆE ODREDBE ČLANAK 1. Ovim Kriterijima utvrđuju se pretpostavke koje nevladine udruge i ustanove nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: udruge i ustanove), trebaju ispunjavati pri zahtjevu za dodjelu financijske potpore iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Savjet), za programe ostvarivanja kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija te programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora. ČLANAK 2. (1) Pri donošenju odluke o rasporedu sredstava koja se u Državnom proračunu Republike Hrvatske osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina Savjet će formirati Povjerenstvo za raspodjelu sredstava nevladinim udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina. (2) Povjerenstvo osnovano kao stručna radna skupina ovlaštena za vrednovanje predloženih programa bit će sastavljeno od stručnih osoba iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija. GLAVA II. OPĆI KRITERIJI ČLANAK 3. Pri utvrđivanju financijske potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske Savjet će primjenjivati sljedeće opće kriterije: 1. Poticati financijsku potporu za ostvarivanje programa udruga i ustanova koje doprinose očuvanju etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta, a istovremeno integracijom u društvo daju doprinos kulturnom, društvenom i gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, vodeći računa o broju pripadnika nacionalne manjine, broju članova udruge i ustanove, dužini djelovanja i dosadašnjem radu udruge. 2. Održavati i podizati dostignutu razinu ostvarivanja etničkih prava značajnih za pripadnike nacionalnih manjina. 10 3. Poklanjati posebnu pozornost kulturnom amaterizmu i ustanovama kulture zbog njihove važnosti u očuvanju etničkog identiteta. 4. Podupirati programe koji doprinose promicanju vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, unapređivanju tolerancije i uspostavljanju multietničkog i multikulturalnog povjerenja. 5. Provoditi zaključke i odredbe bilateralnih sporazuma i ugovora o zaštiti prava nacionalnih manjina kojih je Republika Hrvatska potpisnik 6. Neće se financirati političke djelatnosti pojedinaca i grupa članova udruga i ustanova odnosno cijelih udruga i ustanova na izborima i slične aktivnosti. GLAVA III. POSEBNI KRITERIJI ČLANAK 4. Pri utvrđivanju financijske potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske Savjet će primjenjivati sljedeće posebne kriterije: 1. Zahtjev za dodjelu financijske potpore mogu uputiti udruge i ustanove nacionalnih manjina koje su upisane u Registar udruga Republike Hrvatske i Sudski registar ustanova, koje aktivno djeluju u Republici Hrvatskoj najmanje 24 mjeseca prije podnošenja zahtjeva i u čijem je sastavu najmanje 20 članova pripadnika nacionalne manjine. Udruge i ustanove koje prvi put podnose zahtjev dužne su uz prijavu priložiti dokaz o dosadašnjem djelovanju. 2. Predloženi programi vrednovat će se na temelju njihove kvalitete i održivosti, broja članova koje udruga okuplja, njezinih prethodnih rezultata, administrativne sposobnosti i razgranatosti njezinih članica na lokalnoj razini, upravljanja financijskim sredstvima, procjene rizika u provedbi programa, kao i na temelju dostavljenih izvješća o radu i ostvarivanju programa odnosno financijskih izvješća o utrošku sredstava dodijeljenih u prethodnoj godini. 3. Prednost će imati programi udruga i ustanova koje okupljaju većinu pripadnika pojedine nacionalne manjine, koje su kroz duže vrijeme ostvarile značajne rezultate u očuvanju etničkog i kulturnog identiteta, koje su poticale pripadnike na tolerantno i usklađeno djelovanje unutar svoje nacionalne manjine i vodile računa o namjenskom korištenju sredstava. 4. Udruge i ustanove koje su podnijele zahtjev za dodjelu financijske potpore dužne su: – dostaviti odluke posljednje izborne skupštine o odgovornim osobama i uvjerenja o nekažnjavanju odgovornih osoba – dostaviti izvješće o financijskom poslovanju za prethodnu godinu osim ako su takvo izvješće dostavile Stručnoj službi Savjeta u redovnom izvještajnom postupku – ovjerene obrasce iz Financijske agencije: PR-RAS-NPF i S-PR-RAS-NPF – OIB, registarski broj o upisu u Registar udruga Republike Hrvatske i registarski broj iz Registra neprofitnih organizacija Ministarstva financija – dostaviti dokumentaciju i podatke navedene u obrascima za izvješća o radu i izvršenju programa s financijskim izvješćem koji se s obveznim prilozima objavljuju na službenim internetskim stranicama Savjeta odnosno preuzimaju osobno u Stručnoj službi Savjeta 5. Savjet će imenovati Komisiju za otvaranje prijava prijedloga programa pristiglih na Javni poziv za predlaganje programa kulturne autonomije koji će se sufinancirati sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske. Komisija sastavljena od djelatnika Stručne službe Savjeta dužna je otvoriti pristigle prijave te pravodobne i potpune prijave proslijediti na postupanje Povjerenstvu za raspodjelu sredstava nevladinim udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina. Izvješća o radu i izvršenju programa s financijskim izvješćem koja nisu podnesena pravodobno odnosno koja su nepotpuna i nisu u skladu s ovim Kriterijima neće se razmatrati. 6. Raspoređena sredstva za sufinanciranje programa doznačivat će se mjesečno po 1/12 prema mogućnostima izvršenja Državnog proračuna Republike Hrvatske i prema planiranoj dinamici provedbe programa. Stručna služba Savjeta ima pravo i obvezu praćenja izvršavanja programa i kontrole namjenskog korištenja sredstava za trajanja financijske potpore i nakon završetka programa, pri čemu vodi računa ostvaruju li se programi planiranom dinamikom. 7. Maksimalni iznos utroška sredstava u postotcima prema vrsti troškova za pojedine programe za ostvarivanje kulturne autonomije utvrdit će se ugovorom o financijskoj potpori programa iz sredstava Državnog proračuna između Savjeta i udruge ili ustanove sukladno Metodologiji praćenja ostvarivanja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina. 8. Udruge i ustanove obvezne su vratiti akontacije i novčana sredstva za programe koji nisu ili su djelomično ostvareni razmjerno neizvršenom dijelu, a u slučaju da sredstva ne vrate daljnje će im se financiranje obustaviti. Proračunska sredstva za odobrene programe ne mogu se prenositi u sljedeću godinu i mora se izvršiti povrat u Državni proračun Republike Hrvatske. 9. Udruge i ustanove čiji se programi sufinanciraju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta obvezne su Savjetu podnositi tromjesečno, polugodišnje i godišnje izvješće o radu i izvršenju programa s financijskim izvješćem u skladu s Metodologijom praćenja ostvarivanja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina. 10. Udrugama i ustanovama koje ne dostave izvješće o radu i utrošku sredstava, dostave nepotpuno izvješće, ne dostave ga u propisanom roku, ne opravdaju namjenski utrošak sredstava za odobrene programe ili kojima izvješća nisu u skladu sa Zakonom o proračunu, Zakonom o fiskalnoj odgovornosti, Metodologijom praćenja ostvarivanja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina i ovim Kriterijima, obustavit će se daljnje financiranje, primljena sredstva morat će vratiti u Državni proračun i izgubit će pravo na sufinanciranje putem Savjeta na tri godine. 11. Udruge i ustanove dužne su vratiti uplaćena sredstva ako u međuvremenu cjelokupna sredstva osiguraju iz drugih stavaka Državnog proračuna Republike Hrvatske za isti program. 12. Udruge i ustanove koje odbiju odobrena financijska sredstva za sufinanciranje programa i ne potpišu ugovor gube pravo na sufinanciranje putem Savjeta na dvije godine, a akontirana sredstva dužne su vratiti u Državni proračun Republike Hrvatske. 13. Savjet neće razmatrati zahtjeve za prenamjenom sredstava sa odobrenih programa koji su se pokazali neodrživima na programe koji nisu odobreni odlukom o rasporedu sredstava, osim ako je neodrživost posljedica objektivnih smetnji koje onemogućuju izvršenje programa u ugovorenom roku. 14. Ako Savjet od nadležnog tijela dođe do saznanja da se protiv udruge i ustanove provodi istraga u kaznenom postupku, prekršajni postupak zbog nezakonitosti u podmirivanju poreznih obveza ili se provodi ovrha, prijave programa te udruge i ustanove neće uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke o rasporedu sredstva. 15. U ocjenjivanju predloženih programa primjenjivat će se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (“Narodne novine”, broj 155/02 i 80/10), Zakon o proračunu (“Narodne novine”, broj 87/08 i 136/12), Zakon o fiskalnoj odgovornosti („Narodne novine“, broj 139/10), Zakon o porezu na dobit (“Narodne novine“, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10 i 22/12), Zakon o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, i 144/12) i Zakon o porezu na dodanu vrijednost (“Narodne novine”, broj 73/13) i važeći propisi o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija. 16. Udruge i ustanove za koje se utvrdi da radom i aktivnostima potiču netolerantnost unutar svoje i prema drugim nacionalnim manjinama i pripadnicima većinskog naroda te za koje se utvrdi da javno iznose neprovjerene i netočne informacije o ostvarivanju programa kulturne autonomije i radu Savjeta, neće se uzeti u razmatranje i gube pravo na prijavu programa na Javni poziv na 3 godine. 17. Izvršenje programa i sredstva Državnog proračuna Republike Hrvatske odobrena za programe kulturne autonomije, udruge i ustanove ne mogu prenositi na treće osobe koje nisu navedene u odluci Savjeta o rasporedu sredstava. 18. Iznimno, Savjet će voditi računa o specifičnim problemima pojedinih udruga i ustanova koje će pri dodijeli financijske potpore uzeti u obzir. GLAVA IV. ČLANAK 5. Pri utvrđivanju financijske potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske polazit će se od sljedećih kriterija za pojedine vrste programa: (1) Informiranje — standardni oblici informiranja – vrste predložene tiskovine (dnevne novine, tjednik, mjesečnik, dvomjesečnik, tromjesečnik, godišnjak) – broj primjeraka i termini izlaska iz tiska – format, broj stranica, vrsta fotografija – sadržaj tiskovine s najmanje 2/3 autorskih priloga – redakcija – glavni urednik, njegove novinarske i opće stručne kvalifikacije, stalni suradnici, radni prostor i dopisništva – specifikacija troškova – prihodi i rashodi – prodajna cijena, način distribucije i razmjena – ISSN broj. (2) Izdavaštvo — standardni oblici izdavaštva – sadržaj – tema – autor s kratkom biografijom – broj primjeraka i termini izlaska iz tiska; za nakladu – format, broj stranica, vrsta korica, broj i vrsta fotografija – jedna recenzija afirmiranog autora iz oblasti koja je tema knjige – specifikacija rashoda i prihoda – prodajna cijena, način distribucije i razmjena – ISBN broj i CIP zapis. (3) Kulturni amaterizam — standardni oblici kulturnog amaterizma – folklorne, plesne, zborne, glazbene, kazališne, likovne skupine s najmanje 10 aktivnih članova te 5 javnih nastupa u kalendarskoj godini. Za svaku od navedenih skupina pri prijavi programa navodi se planirani repertoar, dinamika nastupa i voditelj skupine s priloženim stručnim kvalifikacijama. Neće se financirati programi kulturnog amaterizma u školskim i izvanškolskim aktivnostima s učenicima. (4) Kulturne manifestacije — standardni oblici kulturnih manifestacija – smotre, festivali, obilježavanje obljetnica, susreti, stručni skupovi, izložbe, sajmovi knjiga i slični oblici manifestacija jedne ili više nacionalnih manjina na mjesnoj, općinskoj, gradskoj, regionalnoj i državnoj razini. Prijedlog programa manifestacije mora sadržavati: – program ili katalog, mjesto održavanja, predviđeni broj sudionika – specifikaciju troškova. GLAVA V. PROGRAMI KOJI PROIZLAZE IZ BILATERALNIH SPORAZUMA I UGOVORA ČLANAK 6. (1) Financirat će se programi koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora o pravima manjina kojima je Republika Hrvatska preuzela financijske obveze, a ne financiraju se iz drugih izvora. (2) Programi iz stavka 1. ovoga članka financirat će se ako se odnose na cjelokupnu nacionalnu manjinu i pridonose uspostavi međuetničkog povjerenja te potiču suradnju i zajedništvo između udruga, ustanova i drugih institucija pripadnika nacionalne manjine. GLAVA VI. PROGRAMI STVARANJA PRETPOSTAVKI ZA OSTVARIVANJE KULTURNE AUTONOMIJE NACIONALNIH MANJINA ČLANAK 7. Financirat će se programi usuglašeni s tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te s vijećima i predstavnicima odnosno koordinacijama nacionalnih manjina kojima se stvaraju materijalne pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije kroz pomoć u održavanju ili izgradnji domova kulture, nabavi opreme i stvaranju prostornih i drugih uvjeta za djelovanje udruga i ustanova, kao i kroz programe edukacije i izobrazbe koji su preduvjet za ravnopravno uključivanje u društveni i javni život. GLAVA VII. SUDJELOVANJE UDRUGA I USTANOVA NACIONALNIH MANJINA U ZAJEDNIČKIM PROGRAMIMA KOJE ORGANIZIRA SAVJET ČLANAK 8. Udrugama i ustanovama može se odobriti potpora za sudjelovanje na seminarima koji će se organizirati radi upoznavanja sa zakonskim i drugim propisima te međunarodnim dokumentima. ČLANAK 9. Danom stupanja na snagu ovih Kriterija prestaju važiti Kriteriji za utvrđivanje financijske potpore za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina („Narodne novine“, broj 129/09 i 70/11). ČLANAK 10. Ovi Kriteriji stupaju na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama”. 11 STUPIO NA SNAGU NOVI ZAKON O UDRUGAMA Hrvatski sabor je na sjednici 6. lipnja 2014. donio novi Zakon o udrugama – temeljni propis za sve udruge u Republici Hrvatskoj. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj 74, od 18. lipnja 2014., a stupio je na snagu 1. listopada 2014. Sve udruge dužne su uskladiti svoje statute s ovim Zakonom i o tome podnijeti zahtjev za upis promjena nadležnom uredu državne uprave u roku od godinu dana od stupanja Zakona na snagu (do 1. listopada 2015.). Bitne izmjene koje je novi Zakon o udrugama propisao, kao i odredbe koje udruge trebaju imati u vidu u postupku usklađivanja, odnose se na jasnije uređivanje osnivanja, pravnog položaja, djelovanja, registracije, financiranja, imovine, odgovornosti, statusnih promjena, nadzora i prestanka postojanja udruge sa svojstvom pravne osobe. Donosimo neke važnije promjene, a širu prezentaciju novog Zakona možete naći na web stranici Savjeta za nacionalne manjine www.nacionalne-manjine.info POPIS ČLANOVA VEĆA AUTONOMNOST Radi zaštite pravne sigurnosti i interesa članova, Zakon propisuje da je udruga obvezna voditi popis članova pod prijetnjom prekršajne sankcije. Popis se vodi elektronički ili na drugi prikladan način te sadrži podatke o osobnom imenu (nazivu), OIB-u, datumu rođenja, datumu pristupanja udruzi, kategoriji članstva, ako su utvrđene statutom udruge, te datumu prestanka članstva. Popis mora biti dostupan na uvid članovima i nadležnim tijelima na njihov zahtjev, ali udruga nije dužna javno objavljivati popis ni davati ga na uvid nečlanovima i nenadležnim tijelima. U novom Zakonu jasnije su propisane odredbe vezane uz sastav, nadležnost i održavanje sjednica skupštine. Naglašena je autonomnost udruge da statutom uređuje pitanja načina izbora i mandata predstavnika u skupštini udruge ako skupštinu ne čine svi članovi udruge, što je posebno korisno kad je riječ o udrugama s velikim brojem članova kao i u slučajevima kada su članovi pravne osobe. PROŠIREN SADRŽAJ STATUTA Zakon je proširio obvezni sadržaj statuta udruge kao temeljnog općeg akta (ostali opći akti, ako ih udruga donosi, moraju biti u skladu sa statutom), koji donosi skupština udruge. Tako statut obvezno treba sadržavati odredbe o nazivu i sjedištu, zastupanju, izgledu pečata udruge, području djelovanja, ciljevima, djelatnostima, gospodarskim djelatnostima koje obavlja ili namjerava obavljati, načinu osiguranja javnosti djelovanja udruge, uvjetima i načinu učlanjivanja i prestanku članstva te pravima, obvezama i odgovornosti i stegovnoj odgovornosti članova (kako poslovno sposobnih, tako i članova lišenih poslovne sposobnosti) i načinu vođenja popisa članova, tijelima udruge, njihovom sastavu i načinu sazivanja sjednica, izboru, opozivu, ovlastima, načinu odlučivanja i trajanju mandata te načinu sazivanja skupštine u slučaju isteka mandata, izboru i opozivu likvidatora udruge, prestanku postojanja udruge, imovini, načinu stjecanja i raspolaganja imovinom, postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge te načinu rješavanja sporova i sukoba interesa unutar udruge. Novina je da je statut udruge javan i objavljuje se, zajedno sa svim podacima o udruzi, u registru udruga, na mrežnoj stranici Ministarstva uprave. TRANSPARENTNOST GOSPODARSKE DJELATNOSTI Ako udruga obavlja ili namjerava obavljati gospodarsku djelatnost sukladno zakonu odnosno posebnom propisu kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti, to obvezno mora navesti u statutu, a podatke o registriranim gospodarskim djelatnostima udruge navedenim u statutu udruge nadležno registracijsko tijelo dužno je dostaviti nadležnoj Poreznoj upravi. Time se osigurava transparentnost u obavljanju gospodarskih djelatnosti udruga i štite načela tržišnog natjecanja u kojima udruge mogu sudjelovati pod istim uvjetima kao i drugi gospodarski subjekti. Odredbe o imovini i financijskom poslovanju temeljito su dorađene u pogledu definiranja što čini imovinu, pod kojim uvjetima udruga može obavljati gospodarske djelatnosti, a propisan je i jači nadzor ako udruga obavlja gospodarske djelatnosti. Zakon propisuje ograničenja u neposrednom obavljanju djelatnosti kojima se stječe prihod i to a) obvezu da se statutom uredi obavljanje svake ekonomske djelatnosti udruge bila ona vezana uz ostvarivanje ciljeva ili bilo koja druga gospodarska djelatnost te b) obvezu da višak prihoda nad rashodima ostvaren u obavljanju gospodarske djelatnosti koristi isključivo za ostvarivanje ciljeva udruge utvrđenih statutom, a nikako radi stjecanja dobiti za članove ili treće osobe. JAVNOST I DOSTUPNOST PODATAKA Novi Zakon o udrugama poseban naglasak stavlja na javnost i veći opseg podataka upisanih u registar udruga. Tako će svi podaci upisani u registre kao i statut udruge biti javno dostupni na internetskoj stranici Ministarstva uprave. Imajući u vidu propise kojima se uređuje računovodstvo neprofitnih organizacija, Zakon je propisao da su u registru udruga putem poveznice na Registar neprofitnih organizacija javno dostupna i izvješća o financijskom poslovanju udruge s propisanom dokumentacijom, što će olakšati financiranje iz javnih izvora i pridonijeti transparentnosti. Sadržaj registra udruga i registra stranih udruga, način njihova vođenja, obrasci zahtjeva za upis u registar udruga i registar stranih udruga te zahtjeva za upis promjena bit će propisani pravilnikom kojeg ministar uprave treba donijeti do 1. prosinca 2014. UPIS PROMJENA Propisan je rok od 60 dana za podnošenje zahtjeva za upis promjena, a zahtjev podnesen nakon isteka roka biti će odbačen osim ako se odnosi na prestanak udruge. Važna je novina da Zakon propisuje da službena osoba nadležnog ureda, kad ocijeni da postoji spor između članova udruge ili sukob interesa unutar udruge koji nije riješen na način propisan statutom, a rješavanje kojeg je od utjecaja na upis promjena u registar, postupak upisa može prekinuti rješenjem dok se to pitanje ne riješi mirenjem ili pred općinskim sudom nadležnim prema sjedištu udruge. FINANCIRANJE PROJEKATA Zakon propisuje da državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge javne institucije, na temelju javnog poziva odnosno natječaja ili posebnog propisa o financiranju javnih potreba, sklapaju ugovore s udrugama o financiranju programa ili projekta od interesa za opće dobro. Kriteriji, mjerila i postupci financiranja programa i projekata od interesa za opće dobro pobliže će biti uređeni Uredbom Vlade Republike Hrvatske u roku od 90 dana od stupanja na snagu Zakona. Donošenjem Uredbe prestat će važiti Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga. NADZOR Zakonom se propisuju nadležnosti za obavljanje nadzora nad radom udruge. Pritom se i dalje primarni unutarnji nadzor povjerava članovima udruge. Član je ovlašten, ako smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt, upozoriti na to statutom određeno tijelo odnosno skupštinu, ako statutom nije određeno, nadležno tijelo te zahtijevati da se nepravilnosti otklone. Propisano je da općinski sud (a ne županijski sud kao u dosadašnjem Zakonu), treba biti nadležan za tužbu, koja se može podnijeti ako se upozorenje ne razmotri u propisanim rokovima. Detaljno se propisuje inspekcijski nadzor nad radom udruge od ureda državne uprave koji mogu nadzirati prijavljuju li udruge promjene statuta, naziva, adrese sjedišta, izbor osoba ovlaštenih za zastupanje i prestanak rada, ili rabe li u pravnom prometu podatke o promjenama, odnosno postupaju li po promjenama prije nego što su upisane u registar, rabe li naziv pod kojim su upisane u registar, održavaju li sjednice skupštine i dostavljaju li zapisnike s redovnih sjednica skupštine, vode li popis članova na način propisan Zakonom te jesu li prestale djelovati temeljem statusnih promjena, neodržavanja redovnih sjednica skupštine dvije godine zaredom ili im je broj članova pao ispod broja osnivača potrebnog za osnivanje udruge. Inspekcijski nadzor nad obavljanjem djelatnosti udruge uključujući i nadzor nad gospodarskim djelatnostima udruge povjerava se nadležnim inspekcijama i ovlaštenim državnim službenicima ovisno o djelokrugu udruge. Ministarstvu financija povjeren je nadzor nad financijskim poslovanjem i podnošenjem propisanih financijskih izvješća. Isto tako, propisano je da nadzor nad upravljanjem financijskim sredstvima iz javnih izvora obavljaju i nadležna državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge javne institucije koje odobravaju ta sredstva. Upravni nadzor na provedbom Zakona povjeren je Ministarstvu uprave. KAZNE Zakon za kršenje pojedinih odredbi propisuje prekršajne novčane kazne u visini od 2.000 do 10.000 kuna za udrugu i 1.000 do 5.000 kuna za odgovornu fizičku osobu. Prekršajne kazne izriču se za nevođenje propisnog popisa članova, korištenje pogrešnog naziva udruge, korištenje promijenjenih podataka prije nego što su upisane u registar, korištenje viška prihoda nad rashodima suprotno ciljevima utvrđenima statutom, ne postupanje po nalozima inspekcije, nastavak djelovanja suprotno statusnim promjenama ili prestanku postojanja u skraćenom postupku, te nepravilnosti u postupanju likvidatora. ROKOVI Vodeći se bitnim izmjenama ovog Zakona, u prijelaznim i završnim odredbama, utvrđena je obveza udruga da u razumnom roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona (1. listopada 2014.), usklade svoje statute sa Zakonom (do 1. listopada 2015.). Za udruge koje ne usklade svoje statute sukladno odredbama ovog Zakona nadležni ured će po službenoj dužnosti utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za prestanak djelovanja udruge i pokretanje postupka likvidacije udruge. Usklađivanje nema konstitutivni karakter i ne utječe na svojstvo pravne osobe koje je udruga prethodno stekla upisom u registar. Šetalište Bačvice 10, 21000 SPLIT, Croatia tel./fax: ++385/21/321-421, 488-945 e-mail: [email protected] • [email protected] web stranica: www.stina.hr Odgovorni urednik: Stojan Obradović