LIST SABORA BOŠNJAČKIH ASOCIJACIJA HRVATSKE
SREBRENICA
DA SE NE ZABORAVI
Muftija Ševko ef. Omerbašić
Jasmin Imamović
Svim muslimanima želimo lagan i imanom nadahnut ramazanski
post s nadom da će im ramazanski dani ispuniti srca vjerom,
dušu nadom i živote dovom za bolju budućnost te da
u radosti i veselju dočekaju ramazanski bajram.
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN
Sabor bošnjačkih asocijacija RH i Uredništvo glasila SABAH info.
EKSKLUZIVNI
RAZGOVOR
ALEKSANDAR
TOLNAUER
Predsjednik
Savjeta za
nacionalne
manjine RH
Salkan ef. Herić
III. smotra bošnjačkih
kulturno-umjetničkih društava
RH - Pula, 6. studenog 2010.
GODINA VI. / BROJ 30 / ZAGREB, KOLOVOZ, 2010. / ISSN 1846-243X
EU upozorava BiH
Šefovi misija ambasada Europske unije u
BiH izrazili su duboko žaljenje zbog namjernog bojkota sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH 29. srpnja 2010.
od strane SNSD-a (Savez nezavisnih socijaldemokrata). U državnom domu naroda
BiH se nije glasalo o Zakonu o popisu
stanovništva i domaćinstava zbog protivljenja SNSD-a koje predvodi premijer RS-a
Milorad Dodik. EU upozorava BiH da su
statistički podaci od strateške važnosti za
društveno-ekonomski razvoj zemlje, posebice u kontekstu pristupnih pregovora sa
EU i korištenja sredstava iz predpristupnih
fondova EU. Šefovi misija EU pozivaju sve
strane da se hitno i konstruktivno uključe u
rješavanje ovog zakonodavnog prioriteta
tako što će iskoristiti priliku na slijedećoj
sjednici zakazanoj za 2. rujna 2010. Političke
stranke u BiH moraju demonstrirati da su
ozbiljne i iskrene u svojoj posvećenosti da
zemlju približe članstvu u EU, saopćio je
press ured Evropske komisije u Sarajevu.
17. GODIŠNJICA TUNELA
DOBRINJA - BUTMIR
U Sarajevu je 30.srpnja 2010. obilježena 17. godišnjica puštanja u funkciju
tunela Dobrinja - Butmir, koji je u ratu bio
najstrožije čuvana javna tajna. Tim
povodom položeno je i cvijeće na spomen
obilježje devet poginulih građana ispred
tunela, te je prikazan film o ratnom tunelu.
Do njegove izgradnje, vezu sa ostatkom
svijeta Sarajevo je plaćalo ljudskim životima
na aerodromskoj pisti. Rad na tunelu
započeo je u ožujku 1993. godine 24 sata
dnevno, 7 dana u sedmici. Timovi vojnika i
nekadašnjih rudara rudnika Miljevina
(pored Foče), kopali su tunel u dužini od
720 metara s obje strane aerodroma koji je
kontrolirao UN, koristeći motike i krampove uz svijetlo gasnih lampi. Kada je bio
završen, dnevno je kroz tunel prolazilo
2.000 do 3.000 ljudi i do 30 tona tereta
(nafta, oružje, lijekovi, brašno, šećer, cigarete i drugo). Ovaj tunel osigurao je hranu,
struju i komunikacije izgladnjelim Sarajlijama i spasio grad. Danas tunel posjećuju
turisti i bio je i ostao simbol četverogodišnjeg otpora opkoljenog grada i njegovih stanovnika, protiv genocida i urbicida
koji je provođen od agresora nad ovim
gradom u periodu 1992. do 1995. godine.
Tunel je praktično bio 1.450 dana na usluzi
hiljadama onih koji su u redovima čekali da
prođu kroz njega, nerijetko udarajući
glavama o niske potporne drvene stupove i
gazeći kroz vodu i blato. Za vrijeme
najvećeg korištenja, kroz tunel je dnevno
prolazilo čak 4.000 do 5.000 ljudi, a tijekom 1994. tunelom su postavljene male
šine po kojima su išla mala kolica. Godine
1994. za tunel je saznala vojska Republike
Srpske tako da je Ratko Mladić zvao Aerodrom koji je držao UN i tražio da se tunel
sruši i zatvori. Tako je VRS pokušala
kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel te ga
tako onesposobi, no tunel nikada nije bio
srušen i onesposobljen.
GRAĐANI BiH DOBILI NAOČALE
Velike ulične akcije, koje imaju za
cilj animirati građane da razmisle za
koga dati svoj glas na predstojećim
izborima u listopadu, bit će organizirane u 11 gradova u BiH (u
Sarajevu , Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Bosanskom Grahovu, Bratunacu, Brčkom, Livnu, Mostaru,
Tuzli i Zenici).
U okviru akcije biti će podijeljene
naočale koje će inspirirati građane da dobro
pogledaju kandidatske liste prije nego što
zaokruže bilo koju opciju. Također,
građanima će poznate bosanskohercegovačke osobe dijeliti simboličan promotivni
materijal kao što su kecelje, kuhinjske rukavice, kuhače, naočale, marame i brošure pod
nazivom "101 razlog zašto glasati za ženu!".
Projekt Osnaživanje uloge žena "101 razlog zašto glasati za ženu" koordinira TPO
fondacija, Udruženje INFOHOUSE je
2
vlasnik brenda 101 razlog, a za edukaciju su
zadužene Fondacija CURE i još 10 partnera
iz cijele Bosne i Hercegovine. Glavni donator projekta je Švicarska vlada (Ured za
suradnju na području BiH), a projekt su podržali Heinrich Boll Stiftung i Friedrich
Ebert Stiftug. Cilj pokretanja projekta je
podići nivo znanja o pitanju ženskih
političkih prava, kapaciteta, mogućnosti i
odgovornosti među ženama putem edukativnih treninga koji se već realiziraju u 36 bh.
gradova i 105 ruralnih područja. Na edukativnim radionicama radi se na unapređenju
kapaciteta u donošenju odluka kod žena, kao
društveno isključene grupe iz političkog života BiH.
Sabah br. 30
Mjesec ramazan je mjesec
svakog dobra, kako kaže naš
Poslanik, stoga se vjernici u
ovom mjesecu posebno predaju
svome Stvoritelju u molitvi,
postu, solidarnosti i svakom
dobročinstvu. Želimo svim
muslimanima da ga provedu u
zdravlju i rahatluku.
RAMAZAN ŠERIF
MUBAREK OLSUN!
MJESEC RAMAZAN
Mubarek ramazan stigao je u srijedu,
11. Kolovoza 2010. godine. Kao i svi
dragi gosti dočekan je s velikim oduševljenjem. Tako već tradicionalno, mjesece
koji su mu prethodili, redžeb i ša'ban,
vjernici muslimani su nastojali provesti
s povećanim ibadetom kao pripremom
za doček dragog gosta. U tom smislu
posebna je pažnja posvećena mubarek
noćima: Lejletu-l-mi'radžu, Lejletu-r-
regaibu i Lejletu-l-beratu koji su
prigodnim programima obilježeni u
svim džamijama i, naravno, povećanim
pobožnostima u svojim domovima.
Tako je u povodu Lejletu-l-mi'radža u
Zagrebačkoj džamiji izvedena tradicionalna M'iradžijja, a s velikim je
nestrpljenjem očekivan prvi teravihnamaz, u utorak 10. kolovoza 2010 godine.
RAMAZANSKA PORUKA MUFTIJE ŠEVKA EF. OMERBAŠIĆA
MUFTIJA OMERBAŠIĆ POZVAO
MUSLIMANE NA POST I ODRICANJA
OD UŽITAKA
U ramazanskoj poruci muftija
Ševko ef. Omerbašić navodi kako je u
srijedu, 11. kolovoza 2010. godine prvi
dan ramazana 1431. hidžretske godine.
"To je deveti mjesec muslimanskoga kalendara koji je određen kao
mjesec posta ne samo od jela i pića, već
i svih drugih tjelesnih užitaka, kada je
potrebno pojačati ibadete i svakovrsna
dobročinstva i davanja. Muslimanski
post u mjesecu ramazanu je veoma zahtjevan, ali vjernika ispunjava radošću
i zadovoljstvom što ga je dočekao. U
njemu će dovoditi svoje tjelesne
potrebe u kušnju, ali će postom jačati
svoju duhovnost, karakter, moralnu
snagu i čistoću kao i spremnost na
odricanja. Radost, zadovoljstvo i miris
ramazanskih iftara su neusporedivi s
bilo čime.
U mjesecu ramazanu Allah dželle
šanuhu je počeo s objavom Kur'ana
Časnog, posljednje Božje objave, pa
smo našu obvezu prema njemu u
ovome mjesecu dužni pojačati, češće se
s njime družiti, a posebno na
zajedničkim mukabelama", navodi u
ramazanskoj poruci ef. Omerbašić.
Preporučuje i poziva vjernice i
vjernike muslimane da se tijekom ramazana što više okupljaju na
zajedničkim iftarima, mukabelama,
teravijama i ramazanskim sijelima, koji
Sabah br. 30
Muftija Ševko ef. Omerbašić
im ostaju u dubokom sjećanju, a pogotovo djeci.
"Neka se svatko prilagodi prostoru
i vremenu i svoja druženja osmislimo
da s njih ponesemo što više zadovoljstva u našim srcima i dušama.
Imamo i dodatne materijalne obveze
u ovom mjesecu prema osobama kojima su potrebne naše pomoći, ali i one
prema našoj vjeri i zajednici. Zekat i
sadekatu-l-fitr su materijalne obveze
koje smo dužni izvršavati. To su davanja kojima dobivamo, a ne gubimo,
kako stoji u Kur'anu: 'Tko čini dobro
djelo, žena ili muškarac pod uvjetom
da su vjernici, omogućit ćemo im ugodan život na ovom svijetu i nagradit
ćemo ih više nego što su zavrijedili.'
Molimo Svevišnjeg Allaha dželle
šanuhu da nama svima podari radosti
i zadovoljstva, strpljivost i darežljivost,
kao i spremnost na žrtvu u
nastupajućem ramazanu.
Čestitamo vam, sestre i braćo, njegov dolazak riječima: 'Ramazan Šerif
Mubarek Olsun!'" stoji u ramazanskoj
poruci predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici
Hrvatskoj muftije Ševka ef.
Omerbašića.
3
EKSKLUZIVNI RAZGOVOR
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH
Na popisu stanovništva ljudi ne treba da
zaborave tko su i odakle su, i da se toga ne stide!
Društvo sastavljeno
od različitih kultura multinacionalno i
multikulturalno itekako je obogaćeno!
Aleksandar Tolnauer
Ustav Republike Hrvatske kao nacionalno obilježje samobitne države donesen je 22. prosinca 1990. godine, i od tada
je promijenjen četiri puta: 1997., 2000.,
2001. i 2010. godine. Hrvatski je sabor 16.
lipnja 2010. po četvrti puta izmijenio
Ustav RH, čime je omogućen završetak
pristupnih pregovora i ulazak RH u Europsku uniju. Ovogodišnjim ustavnim
promjenama uz „europske promjene“ u
Preambulu Ustava RH uvrštene su sve 22
nacionalne manjine, uključujući i
bošnjačku, dok je izmjenama Ustavnog
zakona o pravima nacionalnih manjina osigurano pripadnicima tzv. malih manjina,
da uz opće, imaju i dodatno biračko pravo.
To je bio povod za susret i razgovor s
Aleksandrom Tolnauerom, da kao predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, našim čitateljima kaže
što te promjene znače za sve manjine RH,
a posebice bošnjačku. Tijekom razgovora
predsjednik Savjeta se osvrnuo i na druga
aktualna pitanja iz života i djelovanja nacionalnih manjina Republike Hrvatske.
4
TOLNAUER: Pitanje
uvrštavanja nacionalnih
manjina u Ustav RH bilo je
aktualno od prvog dana
postojanja i djelovanja Savjeta za nacionalne manjine
RH i na tom planu bili su
vrlo angažirani i predstavnici Bošnjaka u Savjetu
(prof. Berberović i prof.
Tanković), a što su apsolutno podržavali svi članovi
Savjeta. Sada se može reći
da je bilo nepotrebno i nerealno da su Bošnjaci i
Slovenci izostavljeni iz ondašnjeg Ustava kao nacionalna manjina, na što je
Savjet proteklih godina
ukazivao. No, pošto se ništa
od takvih stvari ne rješava preko noći, valjalo je da se za promjene steknu
odgovarajući uvjeti i da se taj, blago nazvano učinjeni propust ispravi, što je
pravno legislativno vrlo važno. Možda to
neki još uvijek ne shvaćaju u punom
smislu riječi, a to je da se na taj način RH
potvrđuje kao demokratska država koja
priznaje tu nacionalnu različitost, i makar
smo mi mala država, u njoj se izravno
priznaje i to bogatstvo kultura. Znam da
riječ bogatstvo zbog (pre)česte upotrebe
zvuči kao fraza, ali je činjenica da društvo
koje se sastoji od različitih kultura,
odnosno da je multinacionalno i multikulturalno, itekako je obogaćeno.
Spomenuta ustavna promjena - potpuno
legitimna – bila je potrebna, premda je bilo
izvjesnih otpora glede promjena, jer se u
Ustavu više ne govori o autohtonosti
manjina. Kada se mi hvalimo i govorimo
da je legislativa, odnosno naše zakonodavstvo glede manjina, jedno od najnaprednijih u davanju prava i sloboda,
onda su spomenute promjene Ustava
zorna potvrda toga. Ipak, jedno je legislativa i zakoni, a život je nešto drugo i u
njemu se treba izboriti da se propisano i
ostvari.
SABAH: S Vama smo imali intervju
prije dvije godine o temi nacionalne manjine, njihova prava i zaštita u RH. Jeli i
koliko Hrvatska napredovala na tom
planu imajući u vidu gospodarske (ne)prilike kod nas i u svijetu?
U protekle dvije godine napravljeni ogromni koraci u ostvarivanju prava i zaštite nacionalnih
manjina RH!
TOLNAUER: Neosporno je da su u
protekle dvije godine napravljeni ogromni
koraci u pogledu ostvarivanja prava i zaštite nacionalnih manjina u RH, i to nitko
ne može negirati, jer je to stvarno vidljivo.
Istina, u nekim razgovorima ponekad se
čuje da se mi na tom planu puno hvalimo,
ali oni koji dobro prate i poznaju ovu
problematiku vide da mi konstruktivno
djelujemo. Apsolutno je legitimno i
potrebno kritizirati, ali svaka kritika mora
biti argumentirana i konstruktivna, sa ciljem unapređenja i poboljšanja položaja
nacionalnih manjina, a nikako u cilju ostvarivanja nekih partikularnih i osobnih interesa. Također, valja upozoriti da se za
ostvarivanje prava nacionalnih manjina
moraju stvoriti i svi preduvjeti, što se
odnosi prvenstveno na potrebna financijska sredstva, a što je danas u gospodarskim okolnostima u kojima se nalazi
naše društvo, otežano. Ipak, i u ovakvoj recesijskoj gospodarskoj situaciji, odnosno
krizi, mi smo primjerice lani uz sve rebalanse ostali ne na razini prethodne godine
nego smo zabilježili porast sredstava od
gotovo dva posto. Postoje mišljenja da se
proračunska sredstva za nacionalne manjine dodjeljuju nekim automatizmom,
međutim to uopće ne odgovara istini i nije
točno. Nacionalne manjine i njihove
nevladine udruge i ustanove svojim radom
i aktivnostima su glavni argument pri prijedlogu Savjeta Vladi i Saboru za visinu
Sabah br. 30
dodjele sredstava iz proračuna, te su oveliko zaslužne da prezentacijom upravo njihovog rada Savjet može argumentirano
predlagati povećanje proračunskih sredstava za ostvarivanje programa kulturne
autonomije nacionalnih manjina, čiji su
glavni nosioci udruge i ustanove nacionalnih manjina.
Savjet sukladno Ustavnom zakonu o
pravima nacionalnih manjina podnosi
šestomjesečna i godišnja izvješća Saboru i
Vladi Republike HRvatske, koja se
temelje na izvješćima nevladinih udruga i
ustanova nacionalnih manjina koje one
sukladno
zakonu
Kriterijima
i
Metodologiji
Savjeta
podnose
tromjesečno, šestomjesečno i godišnje.
Savjet je u ovih sedam i pol godina
svog djelovanja od kako dodjeljuje i
raspoređuje sredstva za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih
manjina nevladinim udrugama i ustanovama nacionalnih manjina, stvorio
uvjete za izraziti napredak u javnom djelovanju i razvoju manjinskih nevladinih
udruga i ustanova civilnog društva.
Da je tome tako, najbolje svijedoči da
su prije sedam godina sredstva namijenjena ostvarivanju programa kulturne autonomije nacionalnih manjina iznosila
20-tak milijuna kuna, a su ona danas
preko 100% viša za iste programe. Tome
su zasigurno doprinijele i političke okolnosti u društvu, prvenstveno tu mislim na
pred pristupne pregovore o ulasku Europsku uniju, ali i snažna politička volja, da
manjine stvarno uđu u javni i politički
život Republike Hrvatske. U tom procesu
Sabah br. 30
važnu ulogu odigrali su Savjet za nacionalne manjine, Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina kao i udruge i ustanove
nacionalnih manjina. Međutim nužno je
upozoriti da se manjinske udruge već sada
moraju pripremati za razdoblje kada RH
uđe u Europsku uniju. Riječ je o standardima EU i načinu financiranju nevladinih i civilnih društava, što praktično
znači neminovnost reduciranja sredstava
koja država daje iz proračuna, pa je nužna
priprema za fondove EU i druge izvore
sredstava. Pri tom ne treba smetnuti s uma
onu narodnu da ona vrata koja se nisu
otvorila treba ostaviti i pokucati na druga.
Jača sektor civilnog društva u
bošnjačkoj manjini
Do sada je država itekako vodila
računa u svim nacionalnim manjinama, a
Savjet posebice o takozvanim novim nacionalnim manjinama, što se odnosi na
one nacionalne manjine koje su nastale iz
bivših jugoslavenskih Republika, kao što
je bošnjačka nacionalna manjina.
Podsjećam da se sredstva dodjeljuju na osnovi predloženih projekata i podvlačim
da nema nikakvog automatizma u
raspodjeli sredstava već se ona dodjeljuju
temeljem Kriterija Savjeta za utvrđivanje
financijske potpore za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina usuglašenih sa Kodeksom pozitivne
prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje
financijske potpore programima u projektima udruga, te da nema nikakvog automatizma u raspodjeli sredstava za programe
kulturne autonomije. Mi smo posebno
zadovoljni da je izraziti osnažio sektor
civilnog društva u bošnjačkoj nacionalnoj
manjini i to iz godine u godinu o čemu
najbolje govore podaci, da je 12 bošnjačkih
udruga u 2008. godini prijavilo programe,
godinu dana kasnije 13, a u 2010. godini
14 udruga ima financijsku potporu RH,
putem Savjeta za nacionalne manjine.
To je dobro i želja nam je da njihovi
programi budu još više vezani uz bogati
kulturni i povijesni fundus Bošnjaka. U to
spada muzika, folklor i književnost, ali u
koncipiranju programa iskreno želimo da
bude što manje tzv. derneka. Zastupnik
Bošnjaka u Savjetu stalno se zalaže za financijsku potporu programima svih
bošnjačkih udruga i naročito za pripreme
koje treba obaviti u vezi s popisom
stanovništva. Stoga su kriva tumačenja da
je bilo forsiranja nekih udruga na štetu ostalih, što je nemoguće s obzirom na sastav
Savjeta koji ima 19 članova. Očito bi rad
Savjeta trebao biti više prisutan u javnosti,
ali stoji činjenica da su naši članovi i
saborski zastupnici koji su dosta eksponirani na javnoj sceni.
Integracija manjina u hrvatsko
društvo sa svojim identitetom
SABAH: Kako gledate na problem
integracije manjina u hrvatsko društvo?
TOLNAUER: Reći ću vrlo kratko
INTEGRACIJA U HRVATSKO DRUŠTVO SA SVOJIM IDENTITETOM.
To je vrlo kratko, a vrlo jasno, premda
nekada zvuči birokratski i parolaški, no to
je bit te priče o problemu integracije nacionalnih manjina u hrvatsko društvo koje
se neminovno mora dalje razvijati. Naime,
postoje mnoge predrasude i stereotipi
vezani na mnoge okolnosti iz naše povijesti. Savjet u svom radu i na tom planu
pokušava dati svoj prilog, a koliko je on
adekvatan moraju drugi ocijeniti. Sa
zadovoljstvom mogu reći da je Savjet za
svoj rad i djelovanje na svim razinama
dobio vrlo pozitivne ocjene, uključujući i
diplomatske predstavnike više zemalja i
Europske komisije.
SABAH: Popis stanovništva u
Hrvatskoj 2011. godine itekako je zanimljiv za pripadnike svih nacionalnih
manjina RH, a posebice bošnjačku. Već
sada su nerijetki apeli upućeni Bošnjacima da se izjasne kao takvi – a ne kao
Muslimani ili Bosanci, čime bi onda bili
evidentirani kao nepoznati.?
5
Popis stanovništva prilika za
Bošnjake da se izjasne kao takvi
TOLNAUER: Predstojeći popis
stanovništva prilika je za Bošnjake da se
sami izjasne i sami odluče, tako da se
konačno riješi to pitanje bošnjačke manjine. Sasvim sigurno Bošnjaka je puno više
nego što se pojavljuju na popisu, ali je
bitno, i na tome ćemo inzistirati, da sukladno Ustavnom zakonu na onim
područjima gdje manjine žive, među
popisivače budu uključeni i pripadnici
manjina pri popisu stanovništva. Iskustva
zadnjeg popisa govore da je bilo nerazumijevanja, nepravilnosti i da su neke ljude
popisivači namjerno preskočili. Savjet će
pokušati da što više animira ljude iz manjina da jako vode računa o popisu
stanovništva, jer danas nisu više godine
kada su ljudi morali izvoditi koje kakve
nacionalne mimikrije. Slobodno se danas
može svatko u RH nacionalno izjasniti i
to je njemu na ponos, a što koristi i njegovoj nacionalnoj zajednici.
SABAH: Mediji u životu manjina
veoma su važan čimbenik. Kako vidite i
ocjenjujete stanje na tom području?
TOLNAUER: Pomaka ima, ali su oni
veoma spori i nezadovoljavajući, te
možemo reći da na tom pitanju manjine
imaju još uvijek velikih problema. S pot6
punom odgovornošću ističem da su manjine najveće žrtve medijskog tržišta. Kada
pred sobom imate statistiku o prisutnosti
manjina u medijima, onda je vidljivo da se
dosta piše o manjinama. Međutim, kada
pogledate što se o njima piše, onda
zaključite da je riječ o stvarima, temama,
na rubu skandala ili problema. Dovoljno
je krenuti već od naslova, primjerice „Rom
pokrao…“, što je nedopustivo da se bilo
kome na takav način ističe nacionalna pripadnost, ili primjerice „Slovenci se napili
i…“. Dakle, s takvim pisanjem očito su
manjine žrtve tržišta, naročito kada se radi
o privatnoj medijskoj kući, no mi imamo
i javnu TV, gdje se očekuje drukčiji pristup.
Zar zaista čovjek mora nekoga udariti
šakom ili učiniti nešto druge neprimjereno
da bi dospio u novine ili na TV ekrane?
Mi stalno ukazujemo na taj problem, a
neki to tumače da se miješamo u
uređivačku politiku i koncepciju programa, te da želimo biti urednici, što nam
nije ni na kraj pameti.
Savjet samo kontinuirano upozorava
da je RH potpisnica Europske povelje o
regionalnim ili manjinskim jezicima, te da
je HRT dužan osigurati takve emisije, što
nažalost do sada nije slučaj, već se
pokušava nova emisija HRT-a „Manjinski mozaik“ prikazati kao ispunjenje te obveze, što ona zasigurno nije. Što se tiče
programa za manjine, tu bi se HRT mogla
ugledati na neke nama susjedne zemlje iz
regije.
Bitna je veća osjetljivost urednika i novinara za probleme
manjina
U ovom razgovoru nužan je osvrt i na
PRIZMU, multinacionalni magazin, o
kojem osobno, a ni Savjet također, nema
ništa protiv, ali format te emisije je davno
prevladan u odnosu na ono što su danas
manjine u Hrvatskoj, što one znače u
našem društvu. Ne može se u 45 minuta
uvrstiti manjinsku problematiku i
getoizirati je , i mi ne tražimo emisije koje
se rade za manjine. Manjinska tematika
treba biti unutar ukupnog radijskog i televizijskog programa, što je europska ideja i
standard. Mi smo izrazili nezadovoljstvo i
upozorili HRT da samo u jednom manjem dijelu ispunjavaju ono što je zacrtano
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, člankom 5, Zakona o HRTu, naročito u onom dijelu koji se tiče
programa na jezicima nacionalnih manjina. Što je učinjeno? Ima pomaka, uspjeli
smo nedjeljom dobiti manjinski Mozaik i
dokumentarni program, ali to još uvijek
nije na razini onoga što bismo trebali imati
i još uvijek se zalažemo da u manjinskim
emisijama budu uključeni, odnosni da se
za to školuju manjinski ljudi. Savjet je
primjerice u jednom periodu dodijelio oko
milijun kuna za manjinske radijske
emisije, s ciljem da se potakne šire i jače
medijsko prisustvo i razmatranje manjinske problematike.
Sabah br. 30
Što se dogodilo? Neke su radijske
postaje slikovito rečeno puštale po dvije-tri
sevdalinke i onda u nastavku reklamirale,
primjerice pojedine proizvođače i
proizvode, što je nedopustivo. Stoga je
neophodno definirati što su to manjinski
programi, a upravo glede toga smo angažirali stručne ljude za to područje. Oni
(među njima je i prof. Kanižaj, jedan od
najpriznatijih europskih stručnjaka) s
pravom naglašavaju da manjinama ne
treba pozitivna diskriminacija u medijima
nego uključivanje manjinskih tema i u sve
druge emisije HTV-a čime bi se pridonijelo potpunom informiranju o problemima i uspjesima nacionalnih manjina,
kao i većem senzibiliziranju hrvatske
javnosti o pitanjima nacionalnih manjina.
Jako je bitna i veća osjetljivost urednika i
novinara u većinskim medijima za probleme manjina kao i kritičnost spram
dosadašnje prakse te na kraju svima, novinarima i u većinskim i u manjinskim
medijima očito je nužna
dodatna
edukacija za korektno izvještavanje o
manjinama. Jer, rijetku su primjeri izvještavanja i pisanja o ljudima pripadnicima
manjina koji svojim radom puno doprinose gospodarskom i društvenom
napretku RH. To se može ilustrirati nizom
primjera, a za ovu prigodu spomenut ću
ime pok. Osmana Muftića, člana i
izuzetno angažiranog čovjeka bošnjačke
zajednice, čovjeka europskih pogleda, o
kome s (pre)malo pisalo. Dakle, unatoč
pomacima glede manjina u medijima, ipak
se može reći da nedostaje afirmativan
pristup nacionalnim manjinama, nedostaje
sustavno praćenje njihovog društvenog i
kulturnog života, i njihova postignuća u
raznovrsnim segmentima života i stvaralaštva (gospodarskom, kulturnom,
političkom ili nekom drugom području)
rijetko su udarna tema i najčešće se nalaze
na medijskim marginama ili u getoiziraSabah br. 30
nom medijskom prostoru.
SABAH: Želite li zaključno nešto poručiti
bošnjačkoj i ostalim manjinama RH?
Naša je zajednička zadaća da
sačuvamo naše manjinske zajednice
TOLNAUER: Živimo u vremenu
kada zaista treba biti čvrst i strpljiv, no ja
sam osobno optimista, ali ne radi optimizma, nego zato što iskreno vjerujem da
ćemo svi zajedno premostiti sve poteškoće,
jer zato postoji potpuno realna osnova u
hrvatskoj legistlativi, kao i u manjinskim
zajednicama. Ove godine, međutim,
morat će biti razumijevanja za situaciju i
to od svih, pa i pripadnika manjina koji su
sastavni dio ovog društva. Poteškoće koje
ono ima moramo svi dijeliti i treba nam
razumijevanje svih posebno za onaj dio
koji dolazi, a to je rebalans. Ovo je prigoda
i da se podsjetimo kako smo krenuli u zaštiti manjina prije 15-ak ili 10-ak godina,
točnije kakav je nekada bio društveni status nacionalnih manjina i kakav je danas.
Manjine su danas zastupljene i uključene
u javni i politički život Republike
Hrvatske kao ravnopravni partneri, a ta
činjenica nije samo važna za manjine, već
i za razvoj cjelokupnog demokratskog sustava Republike Hrvatske. Naša je
zajednička zadaća da sačuvamo naše manjinske zajednice, bez obzira na broj pripadnika u njima i pri tom naročito
skrećem pozornost, da
na popisu
stanovništva, koji će biti u idućoj godini,
svatko može potpuno slobodno iskazati
svoj nacionalni i vjerski identitet, bez
ikakvog straha, i da nitko ne treba zaboraviti tko je i odakle je, te da se toga nema
što stidjeti.
Asim Čabaravdić
III. SMOTRA
BOŠNJAČKIH
KULTURNOUMJETNIČKIH
DRUŠTAVA
REPUBLIKE
HRVATSKE,
Pula,
6. studenog 2010.
Nakon Sisačko-moslavačke (Sisak)
i Dubrovačko-neretvanske županije
(Dubrovnik), gdje su održane 1. i 2.
smotra bošnjačkih kulturno-umjetničkih društava Republike Hrvatske, III.
Smotra folklora Bošnjaka u Hrvatskoj
s kojom se čuva i njeguje bošnjačka nacionalna baština, održat će se u Istarskoj županiji, hrvatskoj regiji
ponosnoj na svoje različitosti i multikulturalnost. Domaćin smotre je Grad
Pula, a organizator Kulturno-umjetničko društvo „Bosna“ (koje djeluje
diljem Istre sa sjedištem u Puli) u
suradnji sa svim bošnjačkim asocijacijama Istre. Pokrovitelji manifestacije su
Savjet za nacionalne manjine RH,
Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske,
Istarska županija i istarski gradovi Pula,
Umag, Vodnjan, Rovinj, Poreč i Buzet
te općine Raša i Kršan. Očekuje se sudjelovanje 15-ak bošnjačkih društava iz
zemlje i inozemstva s oko 800 sudionika. Prilika je to za daljnju afirmaciju bošnjačke zajednice u Istri i ujedno
mogućnost da se i tom prigodom s
pravom ukaže na istarske vrednote
suživota svih njezinih građana bez
obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.
Uz glavni program III. Smotre
bošnjačkih KUD-ova RH u Puli biti
će upriličene i popratne manifestacije i
to stručni skup ˝Bošnjaci u Republici
Hrvatskoj˝ i izložba zidnog slikarstva
sarajevskog umjetnika Avde Panjete.
Na stručnom skupu će osim znanstvenika iz RH sudjelovati i njihove
kolege iz bošnjačke dijaspore diljem
svijeta, a među njima i profesori s
uglednih i poznatih svjetskih sveučilišta.
7
13. INTERNACIONALNI FESTIVAL
PRIJATELJSTVA U GORAŽDU
Zbor »Dubrovački zumbuli«
Tradicionalno i uobičajeno kao i proteklih godina, 31. srpnja 2010., u Goraždu
je održan 13. Internacionalni Festival prijateljstva i folklora mladih BiH i dijaspore,
koji je svojom dugogodišnjom tradicijom i
bogatim sadržajima postao prepoznatljiv
diljem ovih regionalnih prostora, pa i u svijetu. Goraždani i Goraždanke, poznati
po svom prepoznatljivom gostoprimstvu i
ljubaznosti, rado su dočekali, smjestili i
ugostili 15 gostujućih kulturnih društava,
članove zborova i folklora, kako iz BiH
tako i iz dijaspore, od gotovo tisuću sudionika Festivala. Tom prigodom mr. sc.
Muhamed Ramović, gradonačelnik
Goražda, primio je sve članove rukovodstva kulturnih društava Bošnjaka, a među
njima i Izeta Spahovića, predsjednika Kul-
turnog Društva Bošnjaka „Preporod“ iz
Dubrovnika. Uz srdačnu dobrodošlicu i
simbolične darove, gradonačelnik je uputio
i pozdrave svim sudionicima Festivala, i
njihovim Gradonačelnicima, a među
prvima i dubrovačkom gradonačelniku dr.
Andru Vlahušiću.
U izvrsnom programu Festivala, iz
RH, u ime grada Dubrovnika sudjelovale
su aktivistice i članice ženskog zbora
„Dubrovački Zumbuli“ . Svojim najnovijim izvedbama illahija i pjesama sevdaha,
na izvanredno uređenoj i osvijetljenoj pozornici u centru Goražda, dale su dodatni
i neizbrisivi pečat posebnosti, ljepote i
raskoši ove manifestacije. Bogatom rapsodijom pjesama predstavile su grad
Dubrovnik u najboljem svijetlu. Posebnu
upečatljivost i draž ovog nastupa , činile su
njihove najnovije nacionalne nošnje
ukrašene svilom, zlatom, srebrom i bisernim sedefima, s dodatnom opremom i
mogućnošću nastupa za više neobičnih
varijanti. Ugodno je bilo osjećati se gostom
iz Dubrovnika i sudionikom ovakvog programa, a osobito kad tako veličanstven
nastup „Zumbula“ nije promaknuo brojnim novinarima i tv-kamerama, koji su
uživo prenosili kompletan program. Kroz
brojne intervjue novinarima, Izet Spahović,
predsjednik KDB „Preporod“, s ponosom
je istaknuo da je društvo bilo pozvano na
gostovanje u mnoga mjesta, primjerice Zagreb, Pulu, Zenicu, Tuzlu, Sandžak,
Mostar, ali i u Tursku Francusku,
Njemačku i Nizozemsku. Zahvaljujući
golemoj volji članica ženskog zbora ,a ponajprije znanju i umijeću poštovanog i cijenjenog, pedagoga, učitelja, glazbenog
umjetnika i skladatelja maestra Đela
Jusića, evidentan je njihov stalni napredak,
dobrano vidljiv i prepoznatljiv. Bez obzira
na ponekad i loše i neobične klimatske
uvjete, „Dubrovački zumbuli“ sve češće i
bogatije mirišu i cvatu, a njihov miris,
raskoš i ljepota , nenadano se šire u duše
brojnih meraklija i podižu njihovo
raspoloženje. One su zato postale mezimice kojih se tretira s posebnim poštovanjem .
Izet Spahović
DANI KULTURE „PREPORODA“
BiH I DIJASPORE
Od 19. do 21. lipnja 2010. godine u
gradu Zvorniku (BiH) održan je 16-ti po
redu, Zbor predsjednika općinskih društava bošnjačke Zajednice kulture „Preporod“, na kojemu je sudjelovala i
delegacija Kulturnog društva Bošnjaka
„Preporod“ iz Dubrovnika. U radu skupa
sudjelovao je 71 predsjednik kulturnih
društava iz gotovo svih krajeva BiH i dijaspore, a zbor su vodili i aktivno sudjelovali: prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik
ZK „Preporod“ BiH, dopredsjednik ZKP
BiH prof. dr. Munib Maglajlić, prof. dr.
Hadžem Hajdarović, prof. dr. Enes Pelidija prof. dr. Hasan Balić i drugi uvaženi
8
gosti. Ovom prigodom
predstavljena je
knjiga
Godišnjak Bosanske Zajednice Kulture '' Preporod
'' i dijaspore za 2009., koja
je obuhvatila 155 društava,
a ocijenjena je vrlo kvalitetnom. Tijekom Dana kulture sudionici su razgledali
znamenitosti grada i posjetili likovnu izložbu „Zvornik nekad“
likovnog umjetnika Hariza Grahića.
Također, posjetili su Memorijalni centar
Potočari, gdje su prisustvovali satu povijesti i odali dužnu počast žrtvama geno-
cida izvršenog nad nedužnim Srebreničanima tijekom nedavnog rata u BiH.
Izet Spahović
Sabah br. 30
VAŠE MIŠLJENJE O SABAH-u
U prošlom broju SABAH-a info
skrenuli smo vam pozornost na činjenicu da
se naš list tiska već šestu godinu i obratili
smo vam se sa željom da nam iskreno iznesete vaše mišljenje o listu. Konkretno, zanima nas kako nas vrednujete, točnije s čime
ste ili niste zadovoljni i što predlažete za
unapređenje SABAH-a. Možete biti sigurni
da ćemo svaki vaš odgovor pročitati s velikom pozornošću te uvažiti vaša mišljenja.
Stoga vas molimo da svoje pisane komentare
uputite na adresu uredništva:
SABAH, 10000 Zagreb,
Nova cesta 4, odnosno na
fax . 01/309-1084
ili na našu e-mail adresu:
[email protected]
Uredništvo glasila SABAH info
PS. Prvi su nam se javili čitatelji Emir
Kantarević i Medina Vakufac, a njihova je
mišljenja zabilježio Izet Mujić, naš dopisnik
iz Siska.
PIŠITE O OBIČAJIMA
BOŠNJAKA U BiH
Emir Kantarević, Mošćenica Petrinja Redovni sam čitatelj glasila te se čisto opustim čitajući naš list SABAH u kojem su
teme obrađene na zanimljiv način. Ono što
ne mogu naći u masi drugih listova ( dnevni
i tjedni) to pronalazim u SABAH-u. Po
mom mišljenju tekstovi su vrlo prihvatljivi
i dosta interesantni, vjerujem ne samo meni
nego i ostalim čitateljima. Mislim da bi bilo
dobro pisati o običajima Bošnjaka iz različiti
krajeva naše nam matične domovine BiH, a
bilo bi lijepo i da su sve stranice lista u
koloru.
Poetski kutak
Majka i dijete
(zabilježeni razgovor)
Izetov dert
(Sanski Most, ’85.)
„Šta je svijet“?, - pita dijete;
mati ga, u krilu, gleda…
Svijet je sine zlatni dvorac
koga pravi ljudska bijeda.
Ne bilo ti kao meni,
ni u tuzi ni u sreći;
dao sam se boljoj ženi,
a bol mi je samo veći.
Prva ljubav si mi bila
pa sam ti u ropstvo pao;
u njoj sam ti, kao pijan,
sve slabosti svoje dao.
Stid me što te i sad volim
I što mi se i sad smiješ,
i boli me to što nećeš
barem osmjeh da sakriješ.
Ne bilo ti kao meni,
ni zbog bola ni grehote,
a biće ti, kad ti s lica
Odleprša zar ljepote.
Sjetićeš se, golubice,
grijeha iz mladih dana;
visoko si poletjela
na krilima mojih rana.
Mevludin Sejmenović
(iz zbirke UDAHNI DUŠU)
„Kako bijeda pravi zlato?“
Kamo sreće da ne znamo…
Svijet sine pravi bijedu,
a zlato se pravi samo.
„A kako se pravi bijeda?“
Reći će ti majka tvoja:
pravi se od suza sine,
od nepravde i od znoja…
„Hoćul’ ja u zlatni dvorac?“
-budi majku uz tišineHoćeš hoćeš, zlato moje
ako ima pravde sine…
„A kako se ima pravde?“
Odgovor ti ne znam dati.
Nema pravde bez nepravde!,…
Ako Bog da ti ćeš znati!.
Misleći na zlatni dvorac
dijete tiho u san kroči,
a njoj dugo nije htio
doletjeti san u oči.Mevludin Sejmenović
Iz zbirke stihova UDAHNI DUŠU
OTVORITE POETSKI
KUTAK
Medina Vakufac – Odavno sam redovita
čitateljica lista SABAH, jer me zanimaju
teme u životu i radu Bošnjaka u RH, počevši
od politike, do djelovanja bošnjačkih udruga,
Islamske zajednice i naročito kulturnih aktivnosti. Bilo bi veoma korisno kada bi se
češće u listu našle teme iz života mladih
Bošnjakinja i Bošnjaka, kako se školuju,
studiraju, zapošljavaju. Posebno cijenim list
što u njemu nema tzv. žutila karakterističnog
za hrvatski medijski prostor. Poštovanom
Uredništvu predlažem da otvori rubriku poetski kutak i da se u njemu nađe malo
ljubavne poezije, ali ne samo poznatih i priznatih pjesnika nego i od početnika, posebice
nas mladih. Vjerujem da će to biti prihvatljivo za sve uzraste čitatelja.
Sabah br. 30
9
JASMIN IMAMOVIĆ PISAC I
GRADONAČELNIK TUZLE
Jasmin Imamović
Zastavi Bosne i Hercegovine mjesto
je na svakom jarbolu u Bosni i Hercegovini i Bosanci i Hercegovci trebaju
imati poštovanja prema svima, ali najviše
prema sebi, svojoj zemlji i svojoj zastavi.
Bošnjaci su najmnogoljudnija i prema
tome najodgovornija nacija u Bosni i
Hercegovini. Zadatak najmnogoljudnije
nacije je da bude najtolerantnija prema
drugim nacijama. Jedini način da se
razbije Bosna i Hercegovina je da Bošnjake, kao njenu najmnogoljudniju naciju,
zahvati nacionalizam. Ja inače antinacionalizam smatram najvišim nivoom
patriotizma u BiH, kaže Jasmin
Imamović, pisac i gradonačelnik Tuzle,
koji je bio posebno zapažen gost petnaestog jubilarnog pulskog festivala knjiga i autora.
SABAH: Tuzla je veliki grad, pa Vas
kao književnika i gradonačelnika najprije želimo upitati što je teže, upravljati gradom, baviti se politikom ili pisati?
IMAMOVIĆ: Nije lako upravljati
gradom, teško je baviti se politikom, a
pisati mi je lako. Upravljanje gradom je
naporan posao jer se bavite različitim
oblastima života i rada i pokušavate harmonizirati želje velikog broja ljudi. To na
momente bude nepodnošljivo teško, ali
mene u mom poslu nose izazovi. Tako
sam imao izazov prekinuti problem redukcija vode koji je trajao 70 godina,
10
napraviti plažu u centru grada, izgraditi
nekoliko trgova i preporoditi Tuzlu. Te
ciljeve sam ostvario i dobio veliku ljudsku, pa čak i autorsku satisfakciju. Ljudi
mnoge realizirane projekte vežu za mene
i ispoljili su mi veliko poštovanje i veliku
zahvalnost za moj rad tako što sam na direktnim izborima dobio 76,68 % glasova.
Nekada je gradonačelnički posao, kao i
bavljenje politikom, teško ali nekada to
doživim i kao ostvarenje svojih dječačkih
snova, a kao dijete odraslo u blizini stadiona Tušanj često sam maštao da i mi u
Tuzli imamo lijepe trgove, plaže i sve ono
što sam vidio putujući sa roditeljima i
poslije sam, širom Balkana i Evrope. Sada
to Tuzla ima i sada je grad nekad poznat
samo po uglju soli, jedan od najljepših
gradova u BiH i jedan od najatraktivnijih turističkih centara u BiH. Što se
pisanja tiče, ono me odmara od posla
gradonačelnika i političara.
SABAH: Što Vas pokreće na pisanje
i kada najčešće pišete, kada stvarate
djelo?
IMAMOVIĆ: Čitanje i pisanje mi
pomažu da se saberem. Ponekad kada
stvarnost postane previše naporna i kada
duhom postanem umoran ja bježim u
samog sebe i pišem priče i romane. Pošto
sam previše zauzet poslom ja ne čekam
inspiraciju i ne trudim se da dođem do
ideje. Inspiracija čeka mene. Tako da
pišem samo onda kada unutarnja potreba
za pisanjem postane toliko velika da je
skoro nepodnošljiva i tada mi pisanje
predstavlja veliko zadovljstvo. U računaru
imam nekoliko započetih knjiga i posvetim se onoj temi koja me najviše zanima.
Isto je i sa čitanjem. Uvijek paralelno
čitamo nekoliko različitih knjiga, zavisno
od toga za koju sam trenutno raspoložen.
Tako pišem dok konkretna knjiga na
kojoj radim nije blizu završetka, onda intenziviram svoj rad na knjizi, koristim
vikende, a najviše uradim za vrijeme
novogodišnjih vjerskih praznika kojih
ima puno u dvanaestom mjesecu. Koliko
sam u tome uspio neka procijene čitatelji.
SABAH: Meša Selimović rođen je u
Tuzli. Kako vidite njegovo književno
stvaralaštvo i jeli imalo kakvog utjecaja
na Vas? Jeste li imali uzor u književnosti?
IMAMOVIĆ: Meša Selimović je
jedan od najvećih evropskih pisaca. Imali
smo sreću da se rodio u Bosni i Hercegovini i Tuzli. Ja ga kao pisca smatram
nedostižnim. Kao pisac nisam imao neke
posebne uzore, da jesam onda ne bih bio
autorski slobodan i bavio bih se samo
pokušajima da dostignem nivo djela
nekog uzora. Pošto sam kao čitalac
veoma izbirljiv tako bi se doveo u raskorak između želja i mogućnosti i išao ka
nedostižnom cilju. Mnogi pisci su toliko
dobri da su nedostižni. Imam svoje želje,
svoje snove, svoje namjere i nastojim biti
originalan.
SABAH: Što je za Vas Bosna i Bošnjaštvo?
IMAMOVIĆ: Bosna i Hercegovina
je jedna višestoljetna država i sve generacije Bosanaca i Hercegovaca trebaju
imati u vidu da su karika u nizu generacija i to karika koja ne smije pući.
Dakle, moja zemlja je imala svoje velike
i slavne periode samostalnosti i to su najvažniji periodi u njenoj istoriji. Kao što je
doba Kulina bana, Stjepana II
Kotromanića i kralja Tvrtka I
Kotromanića koji je bio najmoćniji
vladar zapadnog Balkana. Nakon toga,
kontinuitet državnosti smo pokušali
održavati ali u sklopu strane političke i
Sabah br. 30
Jasmin Imamović i Miljenko Jergović na prošlogodišnjem pulskom festivalu knjiga i autora
vojne sile, u sklopu Osmanske i AustroUgarske imperije. Faktička i pravna
potvrda višestoljetnog kontinuiteta
Bosne i Hercegovine dogodila se na zasjedanju ZAVNOBIH, na kojem su Bosanci i Hercegovci potvrdili taj
kontinuitet i volju za BiH kao republikom i AVNOJ-u na kojem su i druge
republike priznali status Republike
Bosne i Hercegovine. Sljedeći važan period jeste period proglašenja i priznanja
nezavisnosti BiH 1. Marta 1992 godine,
kao i odbrana te nezavisnosti od 19921995 godine. I ovaj period je veoma
značajan jer nam se još uvijek pravo na
državnost osporava, pa nam se ovdje po
Bosni i Hercegovini maše zastavama
različitih država. Poštujem svaku državu
i njenu zastavu, ali njima je mjesto u tim
državama i nam diplomatskim, konzularnim i drugim predstavništvima. Zastavi Bosne i Hercegovine mjesto je na
svakom jarbolu u Bosni i Hercegovini i
Bosanci i Hercegovci trebaju imati poštovanja prema svima, ali najviše prema
sebi, svojoj zemlji i svojoj zastavi. Bošnjaci su najmnogoljudnija i prema tome
najodgovornija nacija u Bosni i Hercegovini. Zadatak najmnogoljudnije nacije
je da bude najtolerantnija prema drugim
nacijama. Jedini način da se razbije Bosna
i Hercegovina je da Bošnjake, kao njenu
najmnogoljudniju naciju, zahvati nacionalizam. Ja inače antinacionalizam
smatram najvišim nivoom patriotizma u
BiH.
SABAH: Otkud i kako je nastala
ideja o zadnjem djelu i kako biste
Sabah br. 30
ukratko – koliko je to moguće definirali
- svoj roman?
IMAMOVIĆ: Moj roman „Molim
te, zapiši“ je historijski roman koji
opisuje jednu političku i ratnu dramu kao
i dvije ljubavne drame. To je roman o
Bosni kakva je možda bila i Bosni kakvu
bih ja želio.
SABAH: Na pulskom Sajmu knjiga
publika Vas je lijepo primila. U kakvom
je sjećanju ostala Vama Pula i Istra?
IMAMOVIĆ: Nikada nisam bio u
Puli i Istri, a da mi tu nije bilo dobro.
Prvu ozbiljniju književnu nagradu dobio
sam u Pazinu na Književnim susretima.
U Puli imam prijatelje i za Pulu me vežu
neke naročito lijepe uspomene. Pulu i
Istru doživljavam kao lijepi prostor nastanjen dobrim ljudima.
SABAH: Nemamo pitanja, no
možete li odgovoriti na jedno od pitanja
koje svakodnevno sami sebi postavljate
kao i svi ljudi?
IMAMOVIĆ: Samom sebi postavljam mnoštvo pitanja i odgovori na ta pitanja sadržani su u rezultatima moga
rada u politici, književnosti, kao i u mom
odnosu sa ljudima. Prije važnih odluka
mnogo razmišljam, nakon tih odluka
pitam se da li sam postupio ispravno i
sebi neprekidno postavljam najrazličitija
pitanja.
Razgovarao: Asim Čabaravdić
Književna
nagrada
„Meša Selimović“
Dobitnik
nagrade
„Meša
Selimović“ bit će proglašen početkom
rujna na skupu Cum grano salis u Tuzli.
Selektori jubilarne desete nagrade
„Meša Selimović“, najuglednijeg regionalnog književnog priznanja,
odabrali su po pet romana koji ove godine ulaze u konkurenciju. Nagrada se
dodjeljuje za najbolji roman objavljen u
Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH, a
procedura je takva da prvo selektori pojedinih zemlja odaberu svoje prozne favorite iz prethodne godine, a nakon
toga žiri bira pet finalista i pobjednika.
Selektorica za Hrvatsku Julijana
Matanović odlučila je da su najbolji romani napisani u 2009. godini: “Polusan”
Ratka Cvetnića, “Trajanovo pravilo”
Pavla Pavličića, “Sat pjevanja” Nenada
Rizvanovića, “Unterstadt” Ivane Šojat
Kuči te “Čudo u Poskokovoj Dragi”
Ante Tomića.Žiri 10. međunarodnih
književnih susreta "Cum grano salis",
koji se u Tuzli održavaju od 2. do 5.
septembra, u sastavu Miljenko Jergović,
Stevan Tontić, Alma Denić-Grabić,
Zdenko Lešić i Angela Richter
odabrali su pet romana koji će se
takmičiti za književnu nagradu "Meša
Selimović“. Riječ je o djelima objavljenim pošle godine na području bivše
Jugoslavije: "Pjesme divljih ptica"
Enesa Karića, "Sedam strahova" Selvedina Avdića, "Kaja, Beograd i dobro
Amerikanac" Mirjane Đurđević, "Unterstadt" Ivane Šojat-Kuči te "Tri slike
pobjede" Zvonka Karanovića.Kako je
rečeno na pres konferenciji u Tuzli,
ovogodišnji susreti bit će u znaku 100.
godišnjice rođenja književnika Meše
Selimovića. NačelnikTuzle Jasmin
Imamović, koji je i začetnik ove manifestacije, najavio jen među ostalim, otvaranje književnog muzeja u Tuzli u
kojem će se nalaziti stalna postavka
posvećena životu i djelu Meše
Selimovića . Podsjetimo, prošlogodišnji
dobitnik Meše bio je Bekim Sejranović
za roman “Nigdje, niotkuda”. Taj uspješni pisac i prevoditelj je u izdanju
Profila objavio još jedan roman koji je
popraćen izvrsnim kritikama, pod
naslovom “Ljepši kraj”.
11
Poništena Skupština SDA Hrvatske i sve odluke koje su na sjednici donesene
Ministarstvo Uprave RH odbilo zahtjev
SDAH o upisu i promjeni osoba za
predstavljanje i zastupanje Stranke
Šemso Tanković
Ministarstvo Uprave RH, na temelju
članka 7. Stavka 3. Zakona o političkim
strankama, povodom zahtjeva Stranke
demokratske akcije Hrvatske (SDAH,
sa sjedištem u Zagrebu) u predmetu
upisa i promjene osoba ovlaštenih za
predstavljanje i zastupanje političke
stranke, u Registar političkih stranaka
RH, donijelo je rješenje 24. lipnja 2010.
(s potpisom ministra Davorina
Mlakara) kojim je odbijen spomenuti
zahtjev.
U obrazloženju piše da je Ministarstvu 27. travnja 2010. podnesen zahtjev koji je za SDAH podnio Šemso
Tanković, predsjednik Stranke, a kojim
je zatraženo da se u Registar političkih
stranaka RH upiše promjena osoba
ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje
ove političke stranke , temeljem odluka
usvojenih na sjednici 7. Izborne skupštine SDAH održane 27, veljače 2010. I
sjednici Glavnog odbora, također 27.
veljače.
Ministarstvu su priloženi slijedeći
dokazi i isprave: zapisnik sa sjednice 7.
Izborne skupštine Stranke održane 27.
12
Veljače 2010., novi Statut Stranke donesen na istoj sjednici Skupštine, zapisnik
sa sjednice Glavnog odbora Stranke
održane 27. Veljače 2010 i Obrazac broj
9 – Popis članova upravnog tijela
Stranke.
ZAHTJEV JE NEOSNOVAN. Iz
zbirke isprava koju Ministarstvo vodi za
SDAH, utvrđeno je da je ista 29.
Kolovoza 1990. upisana u Registar
političkih stranaka RH, pod registarskim brojem 42, Knjiga 1. U predmetni upisan je podatak o osobama
ovlaštenim za predstavljanje i zastupanje
Stranke, predsjedniku Stranke Šemsi
Tankoviću i glavnom tajniku Stranke,
Mirsadu Srebrenikoviću, s mandatom u
trajajnju od četiri godine od izbora na 6.
Izbornoj sjednici Skupštine Stranke,
održanoj 2. Listopada 2005. Uvidom u
zahtjev s priloženim ispravama i dokazima, utvrđeno je da su na sjednici 7.
Izborne Skupštine Stranke izabrana tijela Stranke koja, sukladno članku 19.
Statuta Stranke od 18. Prosinca 1994.,
bira Skupština i to predsjednik Stranke,
članovi Glavnog odbora i Suda časti, da
je usvojen novi Statut Stranke. Iz zapisnika s navedene sjednice Skupštine
vidljivo je da je istim utvrđeno da je
Skupštini bilo nazočno 88 delegata.
Pregledom
zapisnika
s
konstituirajuće sjednice Glavnog odbora
održane 27. Veljače 2010. utvrđeno je da
su na navedenoj sjednici, a sukladno
novousvojenom Statutu, izabrani
članovi Predsjedništva, četiri potpredsjednika Stranke, glavni tajnik i predsjednik Glavnog odbora.
O činjenicama koje su predmet razmatranja u ovom postupku očitovao se
24. Ožujka 2010., podneskom Mirsad
Pezerović, potpredsjednik Stranke. U
bitnom ističe da je Skupština održana
27. Veljače 2010. Sazvana i održana protivno odredbama Statuta, te traži od
Ministarstva uprave RH da navedenu
sjednicu Skupštine poništi kao i sve odluke koje su na sjednici donesene.
Navodi da mu je zabranjeno kandidiranje i sudjelovanje na Skupštini Stranke
iako je kao predsjednik Ogranka Gunja
i potpredsjednik Stranke odlukom tijela
Ogranka od 24. Siječnja 2010. Izabran
za kadnidata za predsjednika Stranke.
Podnesku prilaže odluku predsjednika
Stranke o raspuštanju ogranka u Gunji
od 2. Veljače 2010.., zapisnik s izborne
Skupštine Ogranka Gunja održane 4.
Listopada 2009. te žalbu na odluku o
raspuštanju ogranka u Gunji upućenu
Sudu časti Stranke.
Radi utvrđivanja pravovaljanosti
sazivanja i održavanja sjednice Skupštine održane 27. Veljače 2010. izvršen je
uvid u važeći Statut Stranke. Odredbom
članka 18. Stavka 1. Statuta utvrđeno je
da je Skupština najviše tijelo Stranke
kojeg čine delegati izabrani u
općinskiom i gradskim ograncima , dok
je stavkom 3. Istog članka propisano da
prije svakog sazivanja izborne Skupštine
Glavni odbor svojom odlukom utvrđuje
broj delegata iz svakog ogranka razmSabah br. 30
jerno broju članova stranke u tim
ograncima.
Nadalje, temeljem uvida u Popis ustrostvenih oblika političkih stranaka
utvrđeno je da Stranka demokratske akcije Hrvatske nema upisan niti jedan ustrojstveni oblik (općinski i gradski
ogranak). Sukladno članku 8. Zakona o
U dopisu predsjednicima ogranaka
SDA Hrvatske o rješenju Ministarstva
uprave RH, koje je uputio predsjednik
Stranke, prof. dr. Šemso Tanković,
između ostalog stoji: „ Molimo da u
roku od 10 dana dostavite rješenja o prijavi rada ogranaka kako bismo u
najkraćem mogućem roku otklonili formalne nedostatke nužne za registraciju
održane Skupštine. Ukoliko ne postoje
rješenja o prijavi rada ogranka tada je
potrebno da hitno uputite zahtjeve
nadležnim organima. O svemu tome
treba promptno izvijestiti središnjicu
Stranke. Ujedno bismo vas izvijestili da
naš Mirsad Pezerović i dalje radi na sustavnoj destabilizaciji Stranke pozivanjem na sazivanje izvanredne Skupštine
Stranke. Ovu provokaciju ne treba ozbiljno shvatiti nego samo kao pokušaj
unošenja nemira u naše redove“, piše u
dopisu središnjice SDAH.
političkim strankama, politička stranka
je dužna prijaviti osnivanje i djelovanje
svojih ustrojstvenih oblika (podružnice,
ogranci) Ministarstvu uprave RH u roku
od 15 dana od dana osnivanja.
S obzirom na navedeno, a prema podacima iz službene evidencije, u ovom je
postupku utvrđeno da su u radu Skupštine stranke sudjelovale osobe koje u
navedeno najviše tijelo Stranke nisu izabrane na način i u postupku kako je to
utvrđeno u članku 18. Statuta Stranke.
Slijedom navedenog , u predmetu
ovog postupka nisu se stekli uvjeti na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da se
podneseni zahtjev temelji na odlukama
donesenim po postupku i od strane
osoba utvrđenim mjerodavnim odredbama Statuta. Naime, prema odredbi
članka 10. Stavka 1, Zakona o
političkim strankama, statut političke
stranke mora sadržavati, između ostalog,
odredbe o članstvu te upravnim tijelima,
načinu njihova izbora i opoziva, trajanju
mandata te načinu odlučivanja. Stoga
isti akt svojom pravnom snagom obvezuje upravna tijela stranaka, osobe
ovlaštene za predstavljanje i zastupanje,
kao i sve članove stranaka, na postupanje
sukladno sadržaju predmetnih odredbi,
Mirsad Pezerović
pirlikom donošenja odluka temeljem
kojih se traži upis promjena u Registar
političkih stranaka RH.
Protiv ovog rješenja nije dopuštena
žalba, ali se može pokrenuti upravni spor
tužbom Upravnom sudu RH, u roku od
30 dana od dana primitka rješenja.
BOŠNJACI IZJASNITE SE KAO TAKVI
U povodu proslave 20. godišnjice
rada Stranke demokratske akcije (SDA)
pulski ogranak održao je konferenciju za
novinare na kojoj je apelirao kod Bošnjaka da se prilikom idućeg popisivanja
stanovništva u svibnju 2011. izjasne kao
takvi - a ne kao Muslimani ili Bosanci,
čime bi bili evidentirani kao nepoznati da bi dobili izbornu jedinicu.
Trenutno se izjasnilo svega 10 posto
Sabah br. 30
Bošnjaka, a cilj političkog osvješćivanja
je da se dosegne 80 posto. U stranci,
naime, smatraju da bi mogli imati 1,5
posto pripadnika manjine, čime bi
povećali broj svojih zastupnika u parlamentu.
Predsjednik ogranka Kemal Velagić
osvrnuo se na dosadašnji rad stranke i
kazao da su zadnjih 15 godina na
uzlaznoj putanji te jači nego ikad.
"Ostali smo čistog obraza i pošteni.
U dogovoru s vlasti riješili smo problem
groblja, a rješavamo i probleme zapošljavanja, stipendiranja, školarine, stanova,
socijale… Također, u tijeku je osnivanje
asocijacije mladih i žena. Kod nas nema
privatnih interesa jer brigu usmjeravamo
k našim članovima i simpatizerima", istaknuo je Velagić i dodao da će
rođendanska proslava biti održana na
jesen.
Dopredsjednik Ilijaz Ališković
dotaknuo se teme novoizglasanih ustavnih promjena o dodatnom pravu
glasanja manjinskih zajednica koje
omogućuju Bošnjacima da se izbore za
Ustavom zagarantirana prava.
"Za koordinaciju istarskih ogranaka
uskoro će biti zadužen županijski
ogranak SDA-a, čiji je postupak osnivanja pokrenut", najavio je član predsjedništva Mersudin Smajlović i dodao
da će taj ogranak voditi računa o onim
Bošnjacima koji žive izvan postojećih
šest ogranaka.
Na presici je bio prisutan i član predsjedništva bosanskog SDA Josip Jurišić,
koji je kazao da Istra u RH i Europi
predstavlja primjer uspješnog funkcioniranja multinacionalne sredine te najavio
da je u tijeku formiranje tijela koje će biti
zaduženo za koordinaciju stranaka na
području bivše Jugoslavije, kao i da će
predstavnik za Hrvatsku biti Hasan
Čatić. (I. N)
Glas Istre, I.N.
13
U nedjelju, 11. srpnja 2010., obilježena je 15. godišnjica genocida u Srebrenici, nekadašnjoj zaštićenoj zoni
UN-a, kada je vojska i policija Republike Srpske, na čelu sa Ratkom
Mladićem, 11. srpnja 1995. godine, ubila
8.372 Bošnjaka, u najvećem zločinu u
Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Obavljen je ukop 775 žrtava genocida, a najmlađe žrtve koje su ukopane
su dvojica dječaka od 14 godina, dok je
najstarija žrtva imala 78 godina. Najbrojnijem ukopu do sada prisustvovalo
je oko 40 tisuća ljudi, članova obitelji,
prijatelja. U Potočarima su bili prisutni i
zvaničnici BiH, Hrvatske, Srbije, Crne
14
Gore i Slovenije te brojne delegacije
evropskih zemalja, predsjednička delegacija SAD-a, te predstavnici diplomatskog kora u BiH. U Memorijalnom
centru Potočari organizirana je do sada
najmasovnija kolektivna dženaza u
posljednjih deset godina od kada traju
zajednička ukopavanja. Uz 774 ubijena
Bošnjaka ukopan je i jedan katolik,
Rudolf Hren, koji je također ubijen 11.
srpnja 1995. godine. Na raznim lokacijama, od Potočara do Zvornika ubijeno
je preko osam tisuća Bošnjaka, do sada
ih je identificirano oko šest tisuća, a u
zajedničkoj grobnici u Potočarima
pokopano ih je gotovo četiri tisuće.
Načelnik Općine Srebrenica Osman
Suljić je naveo da je za njega kao preživjelog svjedoka genocida, svaka riječ je suvišna, poručivši da je ovo "najteži dan
porodicama žrtava, a još teži onima koji
nisu našli najmilije i dostojno ih
sahranili". Suljić je pozvao i sve one koji
su obavezni, sposobni i koji žele da učine
sve da se uhvate svi počinioci genocida i
pronađu ubijeni, a Srebrenica izgradi
kao multietnička i stabilna sredina.
Poruku predsjednika SAD Baracka
Obame pročitao je američki ambasador
u BiH Charles English. "Rekao sam i
vjerujem da je užas Srebrenice mrlja na
našoj kolektivnoj savjesti", poručio je
Obama. U pismu američkog predsjedSabah br. 30
15. OBLJETNICA MASAKRA U
SREBRENICI
nika navodi se da "SAD pozivaju sve
vlade da udvostruče napore na
pronalaženju odgovornih, na njihovom
hapšenju i izvođenju pred lice pravde".
Poglavar Islamske zajednice u BiH
Reis-ul-ulema Mustafa ef. Cerić
Sabah br. 30
poručio je: da Srebrenica
treba da bude nauk, ali i
opomena da se takav zločin
više ne ponovi. „Svi moramo
učiti o genocidu, ne samo kao
o povijesnim činjenicama, već
kao način da upoznamo našu
djecu o opasnosti rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera
ljudske netrpeljivosti. Moramo poučiti
mlade naraštaje da cijene demokraciju i
ljudska prava, te ih hrabriti da odbace
mržnju, netoleranciju i etničke sukobe“
I ove godine je Sabor bošnjačkih
asocijacija Hrvatske u suradnji s Udrugom Bošnjaka branitelja Domovinskog
rata RH, a uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RG i gradova
Zagreba i Velike Gorice, organizirao
konvoj pod nazivom SABAH – za
SREBRENICU. Sudionici konvoja su
nakon Potočara posjetili Sarajevo, gdje
su 12. srpnja posjetili šehidsko mezarje
Kovači i mezar rahmetli Alije
Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva BiH.
U ovom broju SABAH-a objavljujemo nekoliko fotografija iz Potočara, a
u narednom SABAH-u objavit ćemo
reportažu o utiscima sudionika Konvoja
o Potočarima.
15
EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Salkan ef. Herić, glavni imam MIZ Dubrovnik
ČETVRT STOLJEĆA USPJEŠNOG
DJELOVANJA!
SABAH: Najprije, predstavite nam
se?
HERIĆ: Rođen sam 18.02. 1963. godine u jednom lijepom mjestu malo
neobičnog naziva Vukovije Donje općina
Kalesija koja se danas nalazi u tuzlanskom kantonu BiH. Mekteb i osnovno
školovanje završio sam u svom rodnom
kraju. Godine 1977. upisujem se u GHB
medresu u Sarajevu a poslije nastavljam
školovanje na tadašnjem ITF-u (Islamski teološki fakultet). Zbog tadašnjih
(ne)prilika 1983.godine odlazim na
služenje vojnog roka. 1.2.1985. godine
imenovan sam od tadašnjeg Starješinstva
IZ-e, za BiH, Hrvatsku i Sloveniju za
imama u Dubrovniku. Zbog prekinutog
studija na tadašnjem ITF-u školovanje
završavam na Univerzitetu ''Džemal
Bijedić'' u Mostaru odsjek Islamska
vjeronauka. U Dubrovniku zasnivam
obitelj s muallimom Džemilom. Otac
dvoje djece kći Šejma studentica
ekonomije i sin Nadir trenutno 4.godina
Gimnazije.
SABAH: Dobili ste veliko priznanje
muftije Ševke ef. Omerbašića za četvrt
stoljeća uspješnog rada i djelovanja u
Dubrovniku! Jeli Vas iznenadio?
HERIĆ: Dopustite mi da se vratim
na godinu kada sam počeo raditi kao
imam u Dubrovniku. Bilo je to davne
1985 god. Godina u kojoj sam nekoliko
puta donosio odluku o napuštanju Zajednice, jer situacija nije bila nimalo
ružičasta. Ostao sam zahvaljujući i
uvaženom profesoru
dr. Ahmedu
Smajloviću koji mi je u to doba ulijevao
nadu riječima: „ Zavrni rukave imamski
poziv je častan ali i odgovoran.“ Riječi
odgovoran poziv, stalno su mi odzvanjale
u ušima, pa i dan danas. Nisam ni slutio
da ću puno moći izdržati u džematu
dubrovačkom koji je do 1985. godine,
promijenio na desetine imama od svog
osnutka. U takvim uvjetima koristio sam
razne mehanizme kako bi uspostavio
ravnotežu u Zajednici. Mislim da sam u
tome uspio.
16
Uvaženog muftiju Ševka
ef. Omerbašića poznajem
punih 25 godina kao aktivnog
i predanog borca u Islamskoj
zajednici koji je sve svoje
umijeće podredio razvoju i
prosperitetu Zajednice što je
danas itekako vidljivo.
Zahvaljujem se muftiji
Omerbašiću koji je prepoznao
moj dugogodišnji rad na
imamsko-muallimskom polju
odajući mi priznanje 2007.godine za imama i muallima godine. Moram priznati kada
sam osmišljavao program za
12. Rebiu-lewel, rođenje Allahovog poslanika Muhammeda a.s. razmišljao sam da
samo džemat izvijestim o
25.godišnjem djelovanju i da malo sumiram to razdoblje. U međuvremenu rodila
se ideja da se to malo osmisli i dobije
drugačiju dimenziju.
Poznata je činjenica da nam imami
dolaze u džemate malo neprimijećeno, a
pogotovo kada odlaze iz Zajednice,
odnosno kada imaju svoj kakav jubilej. U
razgovoru s muftijom Omerbašićem o toj
ideji, saznao sam da je odlučio prisustvovati tom događaju. Naravno, bio sam vrlo
ugodno iznenađen ne samo od strane
muftije nego i velikim odzivom kolega iz
Hrvatske i BiH te od strane džemata koji
su došli da sa mnom podijele tu radost i
odaju mi priznanje - kako Vi rekoste - za
četvrt stoljeća uspješnog djelovanja. Zahvaljujem se suradnicima od 1985- 2010.
kao i članovima islamske zajednice bez
kojih Zajednica ne bi bila ono što danas
jeste. Priznanje koje mi dodijelio muftija
Omerbašić, odnosno Mešihat Islamske
zajednice, rezultat je odgovornog pristupa i rada u Zajednici. Moram priznati
da je u svemu tome imala udjela i moja
supruga Džemila kao i moja djeca s kojima dijelim ovo priznanje, jer bez njihovog razumijevanja i podrške teško bi to
bilo ostvarivo s obzirom na to da sam
puno vremena izbivao iz obitelji radeći u
džematu.
Salkan ef. Herić
SABAH: A vrijeme koje nam dolazi?
HERIĆ: Vrijeme koje nam dolazi
sve je složenije i bremenitije. Nadam se
da ću i u tom vremenu znati odgovoriti
na izazove koje me čekaju uzimajući u
obzir i novu situaciju u raspodjeli poslova
unutar Zajednice. Isto tako, nadam se, da
će Islamska zajednica u cjelini zajedno s
nama imamima imati sluha u rješavanju
životnih potreba. Halil Džubran lijepo je
rekao : „Koračaj dalje. Ne oklijevaj. Tko
ide naprijed, korača prema potpunosti.
Koračaj dalje i ne boj se trnja ni oštrih stijena na putu života.“
SABAH: Kakav je bio Vaš dolazak u
Dubrovniku, kako ste bili prihvaćeni prije
četvrt stoljeća i kako Vam to izgleda
danas?
HERIĆ: U Dubrovnik sam došao
15.1.1985. i javio se tadašnjem imamu
Abdulgafar ef. Jukiću koji me je bratski
primio i ukratko informirao o Zajednici.
Vrlo kratko 2-3 dana ostao je sa mnom
u Dubrovniku, jer je prešao u Sarajevo na
novu dužnost. Kako sam prihvaćen tih
prvih dana ili bolje rečeno prvu godinu s
obzirom na ambijent i ''klimu'' u Zajednici? Bez pretjerivanja bilo je izuzetno
teško i neizvjesno. Informacije radi , u to
Sabah br. 30
jesima dubrovačkog džemata.'' Danas Islamska zajednica u Dubrovniku je prepoznatljiva ne samo unutar nas nego i
šire.
SABAH: Imate uzorno organiziran
školski i mektebski vjeronauk. Kako uspijevate obuhvatiti gotovo svu djecu po
čemu možete mnogima u RH biti primjer koji treba slijediti?
Imam Salkan ef. Herić, Muallima Džemila Herić i zbor »Selam
doba ambijent i klima, ovdje mislim na
klimu u Zajednici, nije bila povoljna. Trebalo se snaći i reorganizirati u mnogo
čemu te uspostaviti komunikaciju s
ljudima u Zajednici i izvan nje, prihvatiti
i biti prihvaćen. Mnogo je razloga, objektivnih i subjektivnih, zbog kojih sam
razmišljao zahvaliti se na ukazanom povjerenju Starješinstva IZ-e, i vratiti
ključeve. Tadašnja struktura koju sam zatekao u Odboru IZ-e, teško je prihvaćala
bilo koju promjenu u radu a posebno
mladog imama. Javio se tzv. ''sukob generacija'' .
Opća previranja kako politička, tako i
u samom vrhu Starješinstva IZ u BiH,
rezultirala su smjenom tadašnjeg predsjednika dr. Smajlovića. U tom stanju
vrlo teško sam se snalazio. Podrške ni
otkud. Sve je davalo određene sumnje. U
tom i takvom ambijentu 1985. na podne
namaz navratila su dva gospodina u proljetnim mantilima koje nisam poznavao.
Nisu mi se predstavili, namaz su obavili i
pozvali me na ručak. Što sam i učinio.
Jedan od njih me je iznenadio pitanjem zašto ti je ovako star džemat oni ti
mogu biti djedovi. Moraš nešto učiniti da
ovaj džemat postane agilniji da ne budeš
najmlađi u džamiji. Uspostavi širu komunikaciju s džematom i pokušaj osmisliti rad s mladima. Zbunjeno sam nešto
odgovorio i brzo prešao preko toga, a
drugi me je pitao - imaš li problema?
Razgovor je nastavljen o složenom radu
imama, posebno u ovakvim džematima.
Ukazivao mi je na psihološke barijere s
kojim se susreću mladi imami. Dao mi je
Sabah br. 30
savjet da izdržim tri godine po svaku cijenu stvarajući pozitivno ozračje. Dobro
je vladao materijom. Rekao sam da sam
tu tek tri mjeseca i da razmišljam o odlasku jer imami se ovdje ne zadržavaju
puno, vrlo kratko ostaju u Dubrovniku.
Preusmjerio sam razgovor na drugu temu
i tako saznao da su moji sugovornici iz
Zagreba i da nastavljaju službeni put za
Rim.
Ta dva visoka čila gospodina u mantilima bili su Salem Šabić, predsjednik
OIZ Zagreb i Ševko ef. Omerbašić
tadašnji imam zagrebački koji mi je
ukratko ispričao o svojim imamskim
počecima.
Salema Šabića sam kasnije susretao u
Zagrebu koji me je očinski bodrio i savjete davao. Neka mu je rahmet duši.
Ševko ef. Omerbašić sadašnji muftija i
predsjednik Mešihata mi je bio i ostao
uzor i autoritet u imamskom pozivu.
Imamska putanja kroz sva protekla vremena, mogu slobodno reći, bila je dosta
zahtjevna. Dvije trećine imamaske dionice su iza mene. Sve sam to prebrodio i
uspostavio
komunikaciju
među
dubrovačkim vjetrovima od bure preko
juga do maestrala. Prijeđena je 25. stepenica mog imamskog minbera. O svakoj
bi mogao ponaosob kazati. Nadam se da
će i narednih 15 stepenica koje su ispred
mene biti uspješno savladane. Te davne
1985. u listu Preporod, Salih Smajlović,
između ostalog piše o dolasku novog
imama. « Stekli smo dojam da se je novi
dubrovački imam Salkan ef. Herić uklopio u rad, pa se može nadati novim usp-
HERIĆ: Uvođenjem vjeronauka u
škole kao izbornog predmeta odmah
sam pristupio realizaciji istog. Mora se
priznati da smo malo bili nespremni iako
smo imali mektebsko iskustvo. Rad u
školamo tražio je novi pristup, počevši od
programa, udžbenika, planiranja nastavnih sati do formiranja vjeronaučnih
grupa koje je trebalo ukomponirati u redovnu nastavu. Roditelji kao i djeca, s
rezervom su sve to prihvatili, a i odgovorne osobe u školama na samom početku
malo su taktizirale. No, nisam se dao
zbuniti. Izvršio sam osobno anketu među
roditeljima, a rezultat je bio više nego
zadovoljavajući: 98 posto roditelja izjasnilo se za islamski vjeronauk.
Formirali smo vjeronaučne razrede ili
grupe i tako pristupili organiziranoj nastavi. Tih godina u vjeronaučnom procesu
bilo je 255 polaznika. Cijelo vrijeme što
ratni i poslije, vjeronauk se je održavao u
kontinuitetu. Razlog tomu je stalni kontakt s roditeljima i organizirane posjete
članovima Zajednice.
U Preporodu od 15.06. 1996. Hajrudin Vrnjak napisao je : '' U
Dubrovnuku ostvarena dva krupna cilja
– Vjeronauk u osnovnim i srednjim školama i - organiziranost islamske mladeži''.
U posljednje vrijeme javlja se problem
nataliteta. Mladi stupaju u bračnu zajednici u malo ''kasnijim'' godinama a time
je i manje rođene djece (jedno ili dvoje)
što naravno utječe na broj polaznika
vjeronauka. Moram naglasiti da je i dalje
je visok postotak na vjeronauku od
ukupnog broja djece skoro 99%.
SABAH: Jeste li Vi zadovoljni
odzivom mladih u ostalim aktivnostima
koje pokrećete?
HERIĆ: Kada su u pitanju mladi i
njihova aktivnost moram naglasiti da svi
skupa ulažemo napore kako bi se što
kvalitetnije pristupilo njihovom organiziranju. Da bi realizirali zadane ciljeve
potrebno je imati: - Realnu težnju, realnu
17
njegovo unapređenje!?
HERIĆ: Sabah info redovito pratim
u kojem postoje sadržaji raznih profila.
Tematski je dobro osmišljen i vodi
računa da obuhvati problematiku koja se
tiče svih struktura unutar bošnjačkog korpusa. Naravno da uređivački kolegij i
dalje treba programski osmišljavati koncepciju kada je u pitanju problematika
bošnjačkog korpusa.
SABAH: Kako vidite viziju budućnosti Vašeg Medžlisa?
procjenu situacije, jaku motivaciju i strpljivost. Ciljevi se mogu postići u okviru
potencijalnih mogućnosti; -Djelovanje u
okruženju, kvantitet i kvalitet. Kroz cijeli
moj period radio sam i dan danas radim
na unapređenju djelovanja mladih u Islamskoj zajednici. Aktivnosti su se odvijaju kroz komunikaciju s mladima i
njihovu edukaciju te iznalaženju novih
mogućnosti ka pobo-ljšanju postojećeg.
Rezultat toga je osnivanje Kluba mladih
pri Islamskoj zajednici 1990. godine, koji
je i dan danas aktivan.
Rad s mladima je koncipiran u obliku
druženja, kroz informiranje o aktualnim
vjerskim i drugim pitanjima. Sudjeluju u
raznim manifestacijama u Zajednici i
izvan nje. U vremenu u kojem djelujemo
mladi moraju više pulsirati i živjeti u islamu a odgovorni za rad s njima imati
razvijenu strategiju, pripremati ih što
kvalitetnije, da sutra kada za to dođe vrijeme, preuzmu i kreiraju rad Zajednice,
afirmiraju i profiliraju islamske kulturne
vrijednosti.
SABAH:Da li su žene posebno organizirane i kako ocjenjujete njihov doprinos u djelovanju Medžlisa?
HERIĆ: Ženski dio džemata aktivno
sudjeluje u svim vjerskim i kulturnim
događanjima u Zajednici. Nisu posebno
organizirane kroz neko udruženje ali
imaju svoj kutak i vrijeme druženja. Rad
sa ženama zadužena je muallima
Džemila .
U knjizi Islam i Muslimani u
Hrvatskoj iz 1999. na str. 395 Muftija
Ševko ef. Omerbašić napisao je. '' Nigdje
kao u Dubrovniku žene i djeca ne
posjećuju mesdžid, što ovoj zajednici daje
18
posebnu draž. U vjeri većina muslimana
su vrlo postojani i drže se svoga porijekla
i ponosni na krajeve iz kojih potiču. ''
SABAH: Jeste li zadovoljni suradnjom s jedinicama lokalne samouprave?
HERIĆ: Islamska zajednica na ovim
prostorima egzistira preko 75 godina i
stalno je pokušavala i pokušava ostvariti
dobre odnose sa sredinom u kojoj djeluje.
Političke strukture kroz sve ovo vrijeme
bile su različite a s tim i različito se
odnosile prema Zajednici. Ti odnosi
mogu se podijeliti na nekoliko segmenata. Segment vjerske, nacionalne i kulturne različitosti i radnog okruženja, i sl.
Sve ovo utiče na formiranje mišljenja i
odnosa. Ovo su ključne stvari koje doprinose pozitivnom ili negativnom
odnosu lokalne samouprave i Islamske
zajednice
Postoji jedno nepisano pravilo ako
šutite i ne tražite ništa o vama svi lijepo
govore. Ako malo glasnije kažete i nešto
tražite u granicama skromnosti onda se o
vama ima drugačije mišljenje. Iskustvo
govori da je sve manje predrasuda o Islamskoj zajednici i da su se uspostavili
temelji za bolju suradnju. Položaj Islamske zajednice je zadovoljavajući i ako
oni nisu u onoj mjeri u kojoj bi trebali
biti.
SABAH: Šestu godinu izlazi
SABAH info i zajedno s drugim glasilima namijenjenim Bošnjacima RH nastoji informirati o svim vidovima života i
rada naših ljudi. U kojoj mjeri SABAH
– prema Vašem viđenju - obrađuje životne teme i posebice problematiku vjerskog života? Imate li prijedloga za
HERIĆ: U životu nije ništa jednostavno, pa tako ni unutar Islamske zajednice. Neosporno je da se od imama
očekuje znatno efikasnije djelovanje na
upoznavanju, očuvanju i prenošenju vjerskih sadržaja kako unutar Zajednice tako
i izvan nje. Od imama se traži visok stepen moralne odgovornosti, bez prijekorno ponašanje u džamiji, mektebu, na
ulici, korektno držanje prema džematlijama i jasnost u stavovima. Da je u
psihičkom i materijalnom pogledu
sređena stabilna i zdrava osoba.
Naš Medžlis je specifičan po mnogo
čemu. Smišljenim i upornim radom
moramo jačati Zajednicu. Mnogi su došli
do izražaja djelujući u strukturi Zajednice
i tako postali prepoznatljivi javnosti. Bez
zajedničkog truda, dogovora i odgovornosti koje su preuzete unutar Medžlisa
/ Mešihata ne može postojati ni vjernik,
ni imam ni Zajednica. Činjenica je da
imam trpi različite utjecaje. Prije svega,
vanjski utjecaji, razna društvena
gibanja,''moderni stilovi života'' i sl. Iz tog
odnosa, britkost imama i sposobnost razlikovanja kiča od prave vrijednosti,
kritički odnos prema jeftinom pomodarstvu, imamu pomaže da izađe jači
i iskusniji u to sam se osobno uvjerio. Jer;
''Da nije vjetra pauci bi svojim mrežama
pokrili Zemlju''. Znati ispravno i mudro
postupiti u raznim situacijama je pred
uvjet sretnije budućnosti. U Islamskoj
zajednici ako ne postoji korelacija imam,
džemat, Izvršni odbor, Mešihat, male su
šanse za boljitak.
Kroz odgovornost i
suodgovornost na određenim razinama
Zajednice još će više uozbiljiti jedinstvo
Zajednice koja će biti prepoznatljiva
budućim naraštajima.
Razgovarao: Asim Čabaravdić
Sabah br. 30
IN MEMORIAM
PROF. MERITUS OSMAN MUFTIĆ
Na zagrebačkom gradskom groblju
Mirogoj 30. Srpnja 2010. godine je
pokopan prvi hrvatski ministar znanosti
i tehnologije i ugledni znanstvenik
Osman Muftić. Osmana Muftića ispratili su brojni prijatelji i suradnici.
Ispraćen je u skladu s islamskim
običajima, a dženazu je klanjao
zagrebački muftija Ševko Omerbašić.
Omerbašić se od Osmana Muftića
oprostio i u ime čitave islamske zajednice
u Hrvatskoj, naglasivši da Osman
Muftić nije bio samo istaknuti član zajednice, nego i jedan od njezinih autoriteta, na čijem je iskustvu zajednica
nicala. Bio je izuzetno angažiran, kao i
cjelokupna njegova
obitelj u Islamskoj zajednici i bio je jedan od
njenih stupova. Posebice je bio važan njegov angažman kao
dopredsjednika Odbora za izgradnju
Zagrebačke džamije.
Bio je član Mešihata
Islamske zajednice u
RH i dekan Fakulteta
islamskih znanosti u
osnivanju. Suradnici
Osmana Muftića sa
zagrebačkih Fakulteta
strojarstva
i
brodogradnje te Medicinskog fakulteta
isticali su, pak, Muftićev doprinos biomehanici i činjenicu da je objavio više od
150 znanstvenih radova te bio mentor
brojnim magistrima i doktorima
znanosti.
Osman Muftić preminuo je u noći
27. Srpnja 2010. u Zagrebu u 77. godini
života. Rođen je 8. ožujka 1934. u Sarajevu. Gimnaziju je 1952. završio u Zagrebu gdje je 1959. diplomirao na
Fakultetu strojarstva i brodogradnje
(FSB), a 1969. i magistrirao, te tri godine
poslije i obranio doktorsku disertaciju.
Izvanredni profesor postaje 1976., a re-
doviti 1982. Držao je nastavu iz
mehanike i nauke o čvrstoći, teorije
mehanizama, biomehanike, robota i manipulatora, ergonomije, konstrukcije
zrakoplova i teorije giroskopa. Osim nastave na FSB-u držao je i dodiplomske i
postdiplomske
studije
na
Elektrotehničkom, Medicinskom, Šumarskom i Tehnološkom fakultetu te
Fakultetu grafičke tehnologije gdje je bio
i prvi dekan.
Znanstveni rad Osmana Muftića
obuhvaća istraživanja iz područja dinamike sustava, posebno u robotici, biomehanici i ergonomiji, i to kroz analizu
gibanja robota ili ljudi. Autor je ili koautor u više od 150 znanstvenih i stručnih
radova. Samostalan je autor četiriju knjiga, a kao koautor je sudjelovao u pet
knjiga.
Dekan na FSB-u postaje 1990., a
nakon prvih višestranačkih hrvatskih
izbora te godine i prvi ministar znanosti
i tehnologije (od 1990. do 1991.), a zatim
i prvi veleposlanik RH u Islamskoj Republici Iranu (od 1993. do 1996.).
Nagrađen je znanstvenom nagradom
"Nikola Tesla" 1989., dobitnik je Krambergerove medalje za antropologiju 1991.
godine i državne nagrade za životno
djelo 2000.
SPOMEN BISTA
ŠANTIĆEVOJ EMINI
Ovogodišnji 8. međunarodni mostarski sajam „Dani trešnje 2010“ bio je u
znaku otkrivanja Emininog kipa pored
Lučkog mosta. Svečanošću punom poezije i muzike, u Mostaru je otkriven
brončani kip Emine, lijepe Mostarke koju
je Aleksa Šantić opjevao u svojoj najpoznatijoj pjesmi. Kip je u prirodnoj veličini i
simbolizira univerzalnu ljepotu žene.
Emina se vratila u Mostar, otjelotvorena u
kipu velikokladuškog umjetnika Zlatka
Dizdarevića Buce. Kip je našao svoje
mjesto nedaleko od Šantića parka i mjesta
gdje je živjela Mostarka Emina Sefić, koja
je bila inspiracija Aleksi Šantiću za njeSabah br. 30
govu čuvenu pjesmu.
Spomenik
Šantićevoj
Emini nastao je u suradnji Velike Kladuše i Mostara na inicijativu Turističkog udruženja
Mostar-sjever.
Svečanom
otkrivanju Emine u Mostaru
prisustvovao je i načelnik
općine Velika Kladuša Admil
Mulalić koji je zajedno sa
gradonačelnikom Mostara
Ljubom Bešlićem prezentirao
istu kao simbol prijateljstva
ova dva grada.
19
In memoriam
DR. MUHIDIN ALIČEHAJIĆ
Vijeću se potvrdio kao izuzetna osoba
koja je sjajno zastupala prava i interese
Bošnjakinja i Bošnjaka Grada Zagreba.
Smrt ga je zatekla na dužnosti potpredsjednika Vijeća, u kojem je nesebično
pomagao svim kolegama u realizaciji
brojnih projekata, među kojima valja
posebno istaknuti Konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja“DA SE
NIKAD NE ZABORAVI” Zagreb –
Srebrenica. Bio je to jedan od njegovih
najvažnijih projekata koji se već četiri godine vrlo uspješno ostvaruje. U realizaciji
Konvoja naš Muhidin je nesebično sudjelovao iako ga je teška bolest u tome
pokušala omesti. Na jednom od sastanaka Organizacijskog odbora IV. Konvoja, predloženo je da se svake godine u
srednjim zagrebačkim školama 11. lipnja
održi “Sat sjećanja na genocid u Srebrenici“, što je prihvaćeno niti ni sluteći
da će nas ovogodišnjeg 11. lipnja napustiti naš dragi prijatelj Muhidin.
Dragi Muhidine! Svima nama u Vijeću,
u KUD-u „Sevdah“, Crvenom križu i
drugim organizacijama gdje si djelovao
ostavio si nam svoju neizmjernu humanost i neumorni entuzijazam.
Hilmo Hairlić
Što napisati?! Otkuda početi?! Dr.
med. Muhidina Alićehajića upoznao
sam u ljeto 2003. godine. Od tada pa do
11. lipnja 2010. upoznavao sam ga na
ovom dunjaluku (ovozemaljskom životu). I otišao je. Sada, kada želim o
njemu napisati IN MEMORIAM shvatio sam da sam i ja i svi koji su ga poznavali izgubili prvenstveno prijatelja,
dragog čovjeka. Nakon njegove dženaze
(sahrane) u rodnom mu Tešnju, 12. lipnja
2010., rastrčo sam se oko svih koji su
poznavali rahmetli (pokojnog) Muhidina da mi još nešto kažu o njemu...Ali
nije lako govoriti i pisati o tako svestranom čovjeku, angažiranom u zdravstvu,
kulturi, humanističkim aktivnostima…
„Tek kad nas netko napusti shvatimo
kakav je bio, koliko je vrijedio“, veli jedan
od brojnih članova KUD-a Sevdah.
Dr. Alićehajić, bio je i vijećnik Vijeća
bošnjačke nacionalne manjine Grada
Zagreba (VBNMGZ) u prva dva mandata (2003.-2007. te 2007.-2011.). U
20
BKUD „Sevdah“ osnovano je 15. siječnja 2006. godine i vodi se kao prvo registrirano
Bošnjačko kulturno umjetničko društvo u Republici Hrvatskoj. Predsjednik društva je
pjesnik Enes Kišević, a potpredsjednik i glavni koreograf bio je dr. Muhidin Alićehajić.
Sabah br. 30
O DIKTATORU I DIKTATU
Piše: Hamdija Malić
Kada oni koji dokazuju i/ili to
pokušavaju dokazati da je Josip Broz –
TITO bio diktator, onda to čine diktatom.
Oni diktiraju svojim diktatom o TITU
«diktatoru» meni, a vjerujem i drugima.
Takvi očekuju da ja i oni kojima taj diktat
upućuju (čitatelji i/ili slušatelji) misle po
diktatu kojeg takvi diktiraju o diktatoru za
kojeg ti koji takve diktate diktiraju tvrde
da je bio diktator. Tko je onda tak koji diktira takve diktate?????????. Tko je taj tko u
okviru bilo koje stranke može reći kontra
šefa stranke a da ne bude «diktiran». Tko
je taj tko u okviru bilo koje vjerske zajednice može reći suprotno od onih koji
zagovaraju
prihvaćeno
i/ili
općeprihvaćeno, prorečeno i objavljeno, a
da ne bude proglašen nevjernikom i/ili
kontrašem. Tko je taj tko u okviru bilo
koje države nije proglašen kontrašem, ako
govori o drukčijoj politici, ili različito od
politike stranke koja je trenutno na vlasti
ili kad govori i/ili radi drukčije od politike
koja vlada u društvu vladajućih i sl. Čak se
ide do upita o njegovoj određenosti prema
Ustavu, i samo ako se njegova retorika razlikuje od one koja odgovara samo onim
koji su trenutno najjači, a to su oni koji su
na vlasti. Dakle, diktati mogu biti «veći i/ili
manji» kao i «diktatori» i diktatori, naravno ovisno o veličini teritorija na kojem i
kojim diktiraju i/ili upravljaju i/ili ovisno o
broju «korisnika» , bolje reći konzumenata
takvih diktata i diktatorovih diktata. «Diktirao» je državom nekoliko decenija i
manji mi je teret bio taj diktat u kojem je
sav svoj život, u prvom redu privatni podredio državi, za razliku od nekih današnjih koji su državu podredili sebi i u svoje
privatne svrhe i ciljeve. Razlika između
diktatora i «diktatora» je samo u obujmu
i veličini područja i broju diktiranih podanika i/ili bolje reći konzumenata diktata.
U čemu je primjerice diktatura poreznih
propisa manja i/ili veća od «diktature»
takvih i/ili sličnih propisa iz ranijih vremena i sustava – sistema????. Pa upravo
samo u području u kojem i na kojem se
primjenjuju i u broju onih na koje se to i
takvo što odnosi. Zar nije tako, sudite sami
i bez diktata.
Diktat je i diktatorstvo i to, ako i kad
netko diktira mišljenja o turbo folku, rocend rollu, Mozartu, poljoprivredniku,
Halidu Bešliću, Lepoj Breni, Krunoslavu
Slabincu i sl., želeći mene i druge natjerati
Sabah br. 30
Hamdija Malić
i/ili «nadiktirati» da slušam i volim ono što
on diktira, tjerajući me da budem «kulturan» isto kao i on i/ili da slušam ono što
diktator takvog nečeg diktira i. t. d. Takav
diktator je diktator. Danas ima toliko diktata i diktatora, da je teško utvrditi njihov
broj i ograničiti im, i odrediti područja
(bilo geografska i/ili društvena, kulturna,
sportska i sl.) u kojim djeluju svojim diktatima i diktiranjem. Vjerojatno mnogi
imaju kompleks što svoje diktiranje i diktate mogu primijeniti i uputiti samo
ograničenom manjem području i/ili
malom broju istih i/ili različitih podanika.
Ali to je njihov, i vjerujem i najveći problem. Eto tako vam je to kad je u pitanju
«diktator» za kojim mnogi i također nebrojeni nisu, ( ili to bar nije činila većina)
gušeći se u jecajima i emocijama
neskriveno plakali po diktatu, već sasvim
prirodno i ne diktirano. Nažalost mnogih,
takvi isti moraju danas plakati i gušiti se u
jecajima i emocijama što neki diktatori ne
odu. Što je to danas nekom krivo, to neka
si sam objasni. I tad u to vrijeme i danas u
ovo, niti sam bio veći ni manji a niti ću
biti niti jesam, veći ili manji vjernik, ateist
ili slušatelj «diktata» i/ili diktata i diktatora.
Veliki su počinjali od «0» (nule) i stvarali nešto, malo ili puno. Drugima to bijaše
start i od nečega, malog ili velikog (ra)
stvoriše – napraviše (čast izuzecima)
«0»,(nulu) a neki (mnogi) i minus. Stoga,
oni koji u životu nisu napravili ništa nisu
kvalificirani suditi o onima koji su napravili malo, kako rekoše pametni ljudi.
Današnje «blago – stanje» («blagostanje»)
je rezultat doprinosa i rezultata rada i
djelovanja suvremenika i novih «vođa»«svojih» naroda, «otaca» nacija. Nestao je
najveći sin naroda sa ovih podneblja i
prozvaše ga «diktatorom» i tad se živjelo
drukčije nego sada. Dođoše «očevi» nacija
i dolaskom napraviše «blago-stanje»
(blagostanje), ali kako za koga. Uostalom
veliki Meša Selimović reče:» na ovim
našim prostorima svakih pedeset (50) godina digne se hajka na pametne ljude, budale se dočepaju vlasti, fukare se obogate,
21
a narod glavom plati».
Sudite sami koliki je i čiji i kakav doprinos «blago – stanju» («blagostanju»)
današnjice. Jedno je sigurno i nepobitno.
Taj i ti doprinosi se razlikuju i predstavljaju relativnu i mjerljivu veličinu. To
možemo primjerice u nekim područjima
rada i djelovanja iskazati ekvivalentnim
relativnim odnosom ukupnog broja
konzumenata tih doprinosa i građana koje
su ti stvaratelji pred – vodili u odnosu na
raniji taj isti relativni odnos kojem su ti
predvođeni pripadali i/ili bili «diktirani».
Razlika efekata tih doprinosa je omeđena
samo internim, externim, ekstremnim ili
dobrim i/ili boljim potporama i izvorima
i snazi tih potpora iskazanih i danih
izravno i/ili neizravno (endogeno i/ili
egzogeno) vođama i njihovom osobnom
doprinosu u stvaranju današnjeg
«blagostanja», blagostanja. Prevaziđeni i
preživjeli poreci i sustavi ostadoše u povijesti a neki i zaboravljeni. Neki od njih su
i kopirani i/ili prilagođavani sa manje ili
više uspješnosti današnjici. Međutim, ne
znači da ako je jedan od možda najpoštenijih poreza u povijesti i bio harač,
poznat i priznat u osmanskoj carevini, da
osmanski poredak nije prevaziđen. Oni
koji u tom i sličnom poretku i/ili drugim
prevaziđenim i povijesnim porecima traže
dobro i/ili se s takvim načinom rada i
djelovanja poistovjećuju, prevaziđeni su i
konzervativni, neovisno od titula koje nose
i/ili ih imaju. Takvi ne vide dalje od nosa,
a civlizacija im je najveći neprijatelj.
Stvarati svoju karizmu na mrtvim, na
tragediji, na genocidu, genocid je i
22
tragedija. Primjerice, na žalost ne jedina
Srebrenica, Srebrenica i t.d. odista je
mjesto na i u kojem se svatko treba pokloniti. Međutim, tu i na toj tragediji i/ili
tome sličnom, graditi svoj kult i karizmu
odista je u najmanju ruku neprimjereno.
Dolaze političari i državnici iz raznih krajeva svijeta, raznih vjera i nacija, da potvrde
koliku su grešku napravili njihovi prethodnici i/ili i neki od njih i sami, onda kad
nisu spriječili genocid u Srebrenici.
Američki ambasador tim povodom održa
govor, predsjedavajući države to isto učini,
evropski povjerenik nastavi u istom stilu i
svi zajedno govoriše petnaestak minuta ili
nešto više i izgovoriše sve što se danas, na
ovoj distanci primjereno reći, treba i može
za tu tragediju. Više se moglo učiniti samo
da su ti i takvi tu i takvu tragediju
zapriječili još prije njenog nastanka.
Nakon toga neki održaše govor dugačak i
ponavljajući na nekoliko različitih jezika i
jezika svijeta i ništa više niti učiniše niti
rekoše od prethodnika koji se uokviriše u
diplomatske i koje sve ne protokole. Danas
kada govorimo o diktatima i diktatorima,
nije na odmet napomenuti da se u nekim
bližim povijesnim trenucima i razdobljima
i nama na našu žalost i pod vodstvom
«otaca» nacija dogodiše stvari koje smo
smatrali nemogućim. To se upravo dogodi
nakon što se napusti pravilo i način na
kojem je građen «diktat» prethodnika. U
nesretnom ratu koji je na svu sreću iza nas
i ne ponovio se više nikad i nikom, suvremenici «velikog diktatora» i njegovi
učenici bijahu odgovorni za pojedina
područja i zone u kojim su ih slušali oni
kojim su zapovijedali i diktirali. I interesantno da upravo iz tih područja i za vrijeme poštivanja takvih diktata i dok su
diktati diktatorovih suvremenika i učenika
poštovani nema iz tih zona i iz tih razdoblja nitko u Hagu. Eto, i to je doprinos
tvrdnji da nekad i diktate koji nekom ne
odgovaraju ne treba u cjelini odbacivati, jer
i crni pijevac ima svijetlu točku.
Znanstvenici, e to je nešto posebno.
Nikola Tesla - na primjer, nesumnjivo je
jedan, ako ne i najveći, onda jedan od
najvećih znanstvenika u povijesti ljudskog
roda uopće. Njegov doprinos čovječanstvu
je još uvijek neotkriven i ekvivalentan je
doprinosu izumitelja točka (kotača), ako
ne i veći. Njegova znanstvena postignuća
koriste svi ljudi i u cijelom svijetu, sve
tvrtke, svi sustavi, politike, političari, vjernici, nevjernici, teisti i ateisti i t. d.
Njegove
poruke
i
njegova
«proročanstva» konzumira više različitih
ljudi od proročanstava pojedinih proroka.
Njegova «proročanstva» ne sukobljavaju i
ne konfrontiraju ljude i njihove interese i
dostupna su i preporučeno tražena, kako
od bijelih, tako i od crnih, žutih, niskih, visokih, velikih, malih, siromašnih i bogatih.
Dostupna su svima pod jednakim uvjetima i jednako, za razliku od proročanstava
nekih proroka koja su dostupna samo
onim koji ih kao takva prihvaćaju. Teslina
prihvaćaju svi. Za upitati se kako to da
ljudi koji stoje na čelu i/ili to hoće biti, pojedinih vjerskih institucija i/ili teologija ne
iskoriste dobrotu svoje teologije kojoj pripadaju i koju predstavljaju i ne upotrijebe
ju u izazivanju i stimuliranju dobrote
različite teologije od njegove i/ili njihove,
pa da se na temeljima tako postignutih
rezultata dogovore o pojedinim pitanjima
koja opterećuju ljudski rod i koja često
predstavljaju motive za manje ili veće
sukobe, ne često u povijesti ljudskog roda
i sukobe različitih civilizacija.
Sve
teologije se slažu u tome da svaka svoju
klijentelu podučava samo dobroti i dobrom i samo dobroti i dobrom. U takvom
stajalištu nema ništa što bi korisniku takve
dobrote odnosne teologije i ma čija ona
bila, moglo predstavljati motiv za bilo što
loše ili nevaljalo. Domet dobrote jedne
teologije ograničen je dometom dobrote
druge i različite teologije.
U toj dodirnoj graničnoj zoni teologije
se podnose. Međutim, čim dobrota jedne
teologije pokuša preći u granično dometom dobrote te teologije omeđeno dosegnuto područje dobrote i njoj različite, ta
suprotna i različita dobrota to ne dozvoljava i nastoji je što više zaustaviti i udaljiti.
Sabah br. 30
Konzumenti jedne dobrote ne žele da dobrota druge teologije pređe u granično
područje koje koristi ta skupina
ograničenog broja konzumenata dobrote
svoje teologije kojoj pripadaju. Pripadnici
i konzumenti jedne teologije i njene dobrote čine sve da što manje dobrote
različite teologije od one koju oni koriste,
pređe u područje dobrote koju koriste ti
konzumenti. Čak što više pripadnici iste
teološke dobrote ne dozvoljavaju da se unutar te iste dobrote miješaju različite unutarnje dobrote iste teologije. Sukobljavaju
se međusobno i to kako unutar kršćanstva
tako i unutar islama i drugih teologija, bez
obzira da li na te sukobe utječe dobrota
različite teologije ili ne. Takvih primjera na
žalost imamo i danas i rašireno na
različitim meridijanima i paralelama –
primjerice suniti, šiiti i vehabi u islamu,
protestanti i katolici u kršćanstvu i sl.
Međutim, svi ti isti i/ili različiti korisnici dobrota istih i/ili različitih teologija
jednako i neovisno od toga kojoj teološkoj
dobroti pripadaju, žele da imaju pod jednakim uvjetima i što više dobrote koju je u
svijet plasirao Nikola Tesla putem
naizmjenične struje. Svi oni jednako upiru
sve snage i/ili to pokušavaju činiti s namjerom da se pojača oslabljeni napon struje
ako iz bilo kojih razloga u nekom
području ili vremenskom razdoblju ili periodu se to dogodi. Pozivam sve sljedbenike svih teologija i njihove
predvodnike i misionare da koristeći dobrote teologija kojim pripadaju, učine sve
da se na temelju dobrote dogovore o
spornim pitanjima i da učine sve da ne
dolazi do sukoba kako unutar iste, tako i
između različitih teologija i dobrota. Ako
pođemo od dobrota koje teologije imaju,
nije moguće da se takav dogovor ne
postigne, jer niti u jednoj od teologija
nema zla nego samo dobrota. Neka im
primjer takvog dogovora bude primjerice
dogovor dobrote o svetom gradu Jeruzalemu i o tome da li i koliko i kojoj teologiji
pripada jeruzalemskog zida i slično.
Kratkoročne pogrešne i neonacističke i
fašističke orijentacije i ideologije treba napuštati, što se također u svakom slučaju
odnosi i na politike skorojevića. To, po
mom sudu treba odbacivati uvijek i kad je
god to moguće. Neki dan veliki čovjek
osudi one koji pokušavaju prekrajati povijest i istoriju ili historiju, osudi i ustaše i
četnike. Označi ih kako zajedničke pripadnike koji su radili za istog gospodara i
da se kao takvi bez obzira na različitost
nisu nikad međusobno sukobljavali u
Sabah br. 30
svom razdoblju djelovanja, i zajedno su
radili slične ili iste radnje na bazi iste ideologije – fašizma, za razliku od partizana.
Biva čak i izviždan i označen kao crveni i
sl.
Ne pripadam onim koji podržavaju
one koji su služili i/ili služe nacizmu i
fašizmu, naprotiv sam suprotstavljen
takvim. Danas neki žele pripadati tim
mračnim ideologijama i žele prikazati da
je nestali «diktator» protjerao pripadnike
takvih ideologija iz zemlje. Međutim, neki
ljudi nisu pripadali takvim ideologijama i
danas na zalasku dvadesetog vijeka su
također otišli iz svoje zemlje, bilo silom ili
milom, a to ne učini nestali «diktator».
Učiniše to oni i takvi koji se nisu ponašali
po principima «diktiranja» zbog kojih smo
mnogi ili apsolutna većina različitih i
različitih i vjera i nacija, plakali i gušili se
u jecajima i emocijama, što nam ode takav
«diktator».
Održa se skup o
Hamdiji Pozdercu i Huski Miljkociću.
Mnogi se potrudiše da Hamdiju Pozderca
prikažu u što je moguće minornijem izdanju, stavljajući ga u kontest istih
događanja i djelovanja kao i Huska
Miljković. Ti i takvi koji to učiniše morali
bi znati da je potpuno identično kao kad
bi se u kontestu takvih predavanja i
stručnih naukovanja, istog dana i na istom
skupu ravnopravno raspravljalo o Aliji
Izetbegoviću i Fikretu Abdiću, iako ta dva
čovjeka ne mogu ni po čemu pripadati
istoj orijentaciji, kao niti gore spomenuti.
Hamdija Pozderac je bio jedan ili možda
jedan od takvih koji je jedini ili jedan od
takvih, vladao Bosnom i Hercegovinom
kao državom jednako - pravnih naroda i
narodnosti i u cjelini i na cijeloj teritoriji.
Imao je skupštinu-zakonodavca Bosne i
Hercegovine, predsjedinštvo, izvršno
vijeće-vladu, teritorijalnu obranu - vojsku,
miliciju, sudstvo i sve atribute normalne
države. Danas se cijeli svijet bakće sa
Bosnom i Hercegovinom želeći stanje
normalizirati. Svakako bi to oni koji o
tome raspravljaju morali imati na umu.
23
BOŠNJAČKI LIKOVNI LEKSIKON
crta i piše Mesud Bužimkić, dipl. ing. arh.
24
Sabah br. 30
IZ SADRŽAJA
Eu upozorava BiH
str. 2
Mjesec Ramazan
str. 3
Aleksandar Tolnauer
str. 4,5,6,7
III. Smotra bošnjačkih KUD - ova RH
str. 7
13 Internacionalni festival prijateljstva u Goraždu
str. 8
Vaše mišljenje o SABAH-u
str. 9
Razgovor: Jasmin Imamović
str. 10,11
Poništena skupština SDA Hrvatske i sve
donešene odluke
str. 12,13
Srebrenica da se ne zaboravi
str. 14,15
Salkan ef. Herić, glavni imam MIZ Dubrovnik
str. 16,17,18
In memoriam:
Prof. Meritus Osman Muftić
str. 19
In memoriam:
Dr. Muhidin Aličehajić
str. 20
O diktatoru i diktatu, piše Hamdija Malić
str. 21, 22, 23
Bošnjački likovni leksikon
str. 24
Peti jubilarni festival Bošnjačke kulture u Puli
str. 26,27
Nakladnik: Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske /SABAH
Za nakladnika: Mehmed Džekić
Glavni i odgovorni urednik: Asim Čabaravdić,
e-mail: [email protected],
mob 091 441 00 41, 098 255 811
Uredništvo: Mehmed Džekić, Ishak Hodžić, Hamdija Malić,
dr. Sinan Alispahić i Asim Čabaravdić.
Dopisnički kolegij: Ibrahim Duraković, Halil Duraković i
Adela Šehić (Splitsko-dalmatinska županija), Azemina Korajac i Samir Mutapčić (Vukovarsko-srijemska županija), Asim
Čabaravdić (Istarska županija), Ibro Mešić i Nedžad Bašagić
(Primorsko-goranska županija), Samira Draganović (Sisačkomoslovačka županija), Izet Mujić (grad Sisak) Admir Muhić
(Karlovačka županija), Mirza Mešić (Zagrebačka županija),
IzetSpahović , Armina Džano i Matija Lučić
(Dubrovačko-neretvanska županija).
Sabah br. 30
Između dva broja
Poštovane čitateljice,
Poštovani čitatelji!
Evo i 30-og broja
SABAH-a s kojim kasnimo
zbog smanjene financijske
potpore za 2010. iz državnog
proračuna RH putem Savjeta
za nacionalne manjine. S njegovim predsjednikom Aleksandrom Tolnauerom, imamo
ekskluzivni intervju u kojem
podsjeća kako se krenulo u zaštiti manjina prije 15-ak ili 10ak godina, točnije kakav je
nekada bio društveni status
nacionalnih manjina i kakav je
danas. Manjine su danas zastupljene i uključene u javni i
politički život RH kao ravnopravni partneri, a ta činjenica
nije samo važna za manjine,
već i za razvoj cjelokupnog
demokratskog sustava RH.
Tolnauer skreće i pozornost
na popis stanovništva 2011., na
kojem svatko može potpuno
slobodno iskazati svoj nacionalni i vjerski identitet, bez
ikakvog straha, i da nitko ne
treba zaboraviti tko je i odakle
je, te da se toga nema što stidjeti.
Salkan ef. Herić, glavni
imam MIZ Dubrovnik, koji
već četvrt stoljeća vrlo uspješno djeluje, veli da je u svemu
tome imala udjela i supruga
Džemila i djeca s kojima dijeli ovo priznanje, jer bez njihovog razumijevanja i podrške
teško bi to bilo ostvarivo s
obzirom na to da je puno vremena izbivao iz obitelji radeći
u džematu.
Veoma nam je drago da u
30-om broju SABAH-a najavljujemo III. SMOTRU
BOŠNJAČKIH KULTURNO-UMJETNIČKIH
DRUŠTAVA HRVATSKE,
koja će se održati 6. studenog
2010. u Puli. Domaćin smotre
je Grad Pula, a organizator
Kulturno-umjetničko društvo
„Bosna“ (koje djeluje diljem
Istre sa sjedištem u Puli) u
suradnji sa svim bošnjačkim
asocijacijama Istre. Naredni
specijalni broj SABAH-a biti
će u koloru i posvećen III.
SMOTRI i ISTARSKOJ
ŽUPANIJI.
S poštovanjem,
Glavni i odgovorni urednik
Asim Čabaravdić
Tajnik Uredništva: Ishak Hodžić
Adresa uredništva: 10000 Zagreb, Nova
cesta 4, tel: 00385/01/ 309-1083
Fax: 01/309-1084
e-mail: [email protected]
Tisak: Labinska tiskara
Tiskano uz financijsku potporu iz državnog proračuna
Republike Hrvatske, putem Savjeta za nacionalne manjine
25
PETI JUBILARNI FESTIVAL
BOŠNJAČKE KULTURE U PULI
Sjajna večer folklora, sevdalinki, pita i
bureka te raznovrsnih slastica 26. lipnja
2010. u pulskom Domu branitelja privukla
je brojnu publiku koja je uživala u bosanskim delicijama i posebno dobrim, zapravo profesionalnim izvedbama igara i
pjesama bošnjačkog KUD-a iz Jesenica.
Među više uzvanika jubilarnom Festivalu
bošnjačke kulture prisustvovali su Dino
Kozlevac, predsjednik Skupštine Istarske
županije, Erik Lukšić, pročelnik za
društvene djelatnosti Grada Pule, delegacija Matice iseljenika BiH predvođena
predsjednikom Avdom Hebibom, predstavnici manjinskih zajednica Istarske županije te brojni drugi gosti iz Grada i
Županije.
Završnoj manifestaciji u Puli prethodile su slične festivalske večeri u drugim is-
26
Sabah br. 30
novna cilja: prvi je upoznati sugrađane s
našom kulturom i tradicijom jer smatram
da je to najbolji put za dobar suživot, toleranciju i širenje multikulturalnosti koji su
u Istri zaista na zavidnoj razini. Jer, kada
se ljudi upoznaju mogu i bolje surađivati
te se naravno bolje razumiju. Drugi je cilj
biti most povezivanja, most prijateljstva
između Istrana i Bošnjaka, istaknuo je u
Puli 26. lipnja 2010. Senad Pršić, predsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka
Istre, koja je utemeljena prije 15 godina i
trenutno ima sedam ogranaka: u Puli,
Poreču, Labinu, Buzetu, Kršanu, Raši i
Rovinju.
Na završnoj manifestaciji u Puli titulu
ukupne pobjednice osvojila je Hava Kenjar. Žiri je u prvoj kategoriji (kuhana jela),
prvo mjesto dodijelio Bahriji Begić, u drugoj (burek), Havi Kenjar, trećoj (pite),
Mina Bajratović prvo a Hava Kenjar osvojila je treće mjesto te u četvrtoj kategoriji
(slastice) najuspješnija je bila Faketa
Beštalić.
tarskim gradovima i općinama u kojima
žive i djeluju Bošnjaci. Primjerice u Rovinju je to upriličeno 15. Svibnja, kada su se
baklave, hurmašice, pite, bureci, bosanski
lonac i ostale delicije tradicionalne
bosanske kuhinje našli u rovinjskom
restoranu Školjka. Pozdravljajući posjetitelje i uzvanike Edin Omerhodžić,
predsjednik rovinjskog ogranka Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, rekao je
da je cilj ove manifestacije promovirati
bošnjačku kulturu i identitet.
“Festival bošnjačke kulture ima dva osSabah br. 30
27
PETI JUBILARNI FESTIVAL BOŠNJAČKE KULTURE U PULI

podrška vladavini prava u pogledu položaja i ostvarivanja prava

Intervju mr. Sabine Veladžić u listu Preporod od 1. oktobra 2011.

BOŠNJAČKI GLAS - Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada

AMERIČKI PREDSJEDNIČKI IZBORI

Hod po minskom polju

MANJINSKI FORUM 2014 - Nacionalne Manjine Info

PREDRAG MATVEJEVIĆ:

NAŠA STRANKA

papa franjo

HRVATSKO DA EVROPI

Hrvatska se nalazi u antićiriličnoj histeriji koja emocije želi

Takvim sa vaktijom

Novi-stari ustavni inženjering? Izazovi i implikacije