Ja volim reći da je meni dijabetes dao priliku za pozitivnu promjenu u životu. Živim kvalitetnije, zdravije i pomičem granice ljudske izdržljivost. Neizmjerno mi je drago što sam u kampu imao prilike održati motivacijski govor, tj. potaknuti djecu i mlade da se počinju baviti tjelesnom aktivnošću jer nas upravo tjelesna aktivnost drži zauvijek mladima i zdravima. Meni je promijenila način života, poboljšala regulaciju šećerne bolesti i nadam se da će nakon ovoga kampa na isti način pomoći i nekomu drugome. Najdraži mi je trenutak i potvrda da sam sa svojim uspjehom uspio doprijeti do djece i mladih bio kad mi je dječak prišao i pitao me jesam li ja Ironman? Ja sam rekao da jesam, a on meni prišapće na uho: Ja te volim. Definitivno trenutak koji je izmamio veliki osmjeh na mojemu licu i dao mi motivaciju da nastavim dalje istim putem. Uživao sam u društvu djece, mladih i odraslih. Djeca su predivna, veliki borci. Ne sumnjam da će se bez ikakvih problema nositi sa šećernom bolešću. Bila mi je čast biti dio jedne velike, nasmijane i sretne obitelji! Vrhunski sportaš triatlonac, Nenad Šimunko Dijabetes je bolest koja zapravo utječe ne samo na dijete, nego na cijelu obitelj, s obzirom da se s dijabetesom živi. Ova inicijativa Zagrebačkog dijabetičkog društva kao jedne od aktivnijih udruga vezano uz dijabetes je izuzetno važna jer je to zapravo najbolji mogući način na koji roditelji i djeca mogu dobiti podršku koju oni najbolje mogu pružiti jedni drugima. To je opće poznato, tako da i mi psiholozi koji se time bavimo veliki dio svog posla smo upravo usmjerili na to da ih povezujemo. Ovo je izuzetno dobar način i meni je jako drago da mogu pripomoći, da mogu sudjelovati u ovakvom vrijednom projektu. prof. dr. sc. Marina Grubić, psihologinja sa Klinike za pedijatriju KBC Rebro, Zagreb Izjava iz emisije „U objektivu“ HRT-radio Zadar, Obiteljski kamp „Dijabetes bez granica i predrasuda“ (Omladinski hostel Zadar, 04.listopad 2014.) Obiteljski kamp „Dijabetes bez granica“ otvorio mi je „stare“ rane. S jedne strane bilo mi je izuzetno teško sjetiti se početaka, borbe sa šumom podataka o prehrani, vaganju namirnica, preračunavanju, stalnom strahu od hipoglikemije, buđenja noću i provjeravanja diše li mi dijete... No, s druge strane kamp mi je dao neku novu snagu i energiju. To je mjesto na kojemu smo svi isti, nosimo se s istim poteškoćama, strahovima, nadama. To je mjesto i na kojemu mi je dijete bez ustručavanja, pred svima, bez imalo zadrške ili srama, izvadilo aparat i izmjerilo šećer. Jer je među svojima. Hvala vam i vidimo se dogodine! Anica Košta Drage Damira i Snježana, najiskrenije vam želimo zahvaliti na trudu i angažmanu koji ste uložile da nam omogućite ovakav prekrasan vikend u Obiteljskome kampu. Mislile ste na sve, i na male i velike, i posvetile svakomu od nas dio svojega vremena s pozitivnim mislima i vrijednim savjetima. Nama je najvrednije bilo čuti iskustva druge djece koja dijabetes i ne doživljaju kao preveliku prepreku u svojemu životu i naravno roditelja, koji kao i mi, bez obzira na godine s dijabetesom katkad opali hladan tuš. Uz prekrasno vrijeme, predivne ljude i puno, puno toga što smo novo čuli i naučili, najvažnija nam je bila poruka, koju su, mislim, i svi ostali ponijeli, da dijabetes nikome od ovih obitelji nije ni na koji način umanjio kvalitetu života, a mislim da je to od svega najvažnije. Hvala na svemu i nadamo se druženju još koji puta! Obitelj Kablar Imali smo čast biti sudionici pilot-projekta Obiteljskoga kampa. Bila su to tri dana u društvu prekrasnih ljudi na kojima smo uz glazbu, igru i ples uvidjeli da dijabetes stvarno nema granica. Upoznali smo prekrasne ljude koji su postali dio naše obitelji! Želimo zahvaliti svima na dobrim savjetima, a posebno dragim organizatoricama Snježani Prgomet Andrlić i Damiri Car Kapor bez kojih ovaj kamp ne bi zaživio. Ovim pilot-projektom probili smo led, a sljedeći će nam kamp biti još bolji jer svijet voli pobjednike!!! Obitelj Butigan U kampu u Zadru bilo nam je prelijepo, jedno novo iskustvo. Upoznali smo mnogo roditelja i djece koji se nose s težinom šećerne bolesti. Dijeljenje iskustva bilo nam je od iznimne važnosti. Dijelili smo recepte, razne informacije kako održavati šećer pod kontrolom. Bili smo kao obitelj jer smo imali nešto zajedničko, a to je šećerna bolest. Život s bolešću katkad je težak, zato nam dobro dođe druženje s ljudima koji imaju isti problem kao i mi. Raspored i organizacija u kampu odlična je. Bilo je mnogo radionica i predavanja. Dobili smo dobru poduku, motivaciju i mnogo ljubavi što nam je pomoglo da nastavimo hrabro kroz život. Svakako bismo voljeli ponovno doći u kamp. Divno iskustvo. Ivana Grubec Vjerujemo da će ovaj susret otvoriti vrata brojnijim budućim kampovima kao i suradnju među obiteljima diljem RH i šire. Nova poznanstva i prijateljstva sigurno će ostati, a iz godine će u godinu rasti. Željko Jaković U sedmome mjesecu ove godine naš sin Darko bio je na kampu za dijabetes na Ohridu u Makedoniji. Prilikom posjeta kampa upoznali smo prekrasnu gospođu Damiru Car Kapor, sada našu prijateljicu, koja je sa svojom prekrasnom kćeri bila sudionik na tome kampu. Nakon našega susreta i upoznavanja pozvala nas je na Obiteljski kamp što smo mi rado prihvatili i naša cijela obitelj došla je u Zadar. Na putu smo upoznali ljepotu Hrvatske od Dubrovnika do Zadra, a na kampu nas je čekalo prekrasno iznenađenje, od prijema do ideje koja je realizirana da se osnaže obitelji koja imaju djecu s dijabetesom. Kako smo mi novi s ovim problemom, ovo nam je bila prekrasna prilika da sudjelujemo u radionicama koje su savršeno organizirane i koje su provodili renomirani i vrhunski stručnjaci iz Hrvatske. Upoznali smo prekrasne ljude, rodila su se prijateljstva a osobito zahvaljujemo organizatorima Damiri i Snježani koje su sve osmislile i ostvarile i nosimo još prekrasne dojmove, a svakako i koristi te lakše možemo živjeti sa svojim problemima i s njima se lakše nosimo. Jedna je velika hvala premalo! Obitelj Evruiševski Makedonija