close

Enter

Log in using OpenID

1. broj 03./2014.

embedDownload
1. broj
03./2014.
1
Sadržaj
03 ∞ Uredništvo kaže
04 ∞ Slam - poezija koja se sukobljava s publikom
Intervju: Mario Kovač (05)
06 ∞ Intervju: Radio Apokalipsa
09 ∞ U eteru
Slobodni putujući radio (10)
Radio sam radio (10)
Radio killed the video star (11)
12 ∞ Put u Iran
15 ∞ Zagrebačka Burza pive
18 ∞ Pixel pod maskama
20 ∞ Ljubav je Pixelu
21 ∞ Natječaji
22 ∞ REBUS – Zagonetka koju ćemo rješavati cijele godine
23 ∞ Pola ure subkulture
Impressum
2
Tekstove pišu:
The Dizajner
Lektura
Slike
Denis Košćak
Andreja Salajec
Maša Zamljačanec
Aleksandar Rapaić
Ivan Grobenski
Uredništvo
[email protected]
Vrati me gore
Uredništvo kaže:
Drage čitateljice, dragi čitatelji,
pred vama je prvi broj Pixel e-magazina, izdanja koje je nastalo čistim
entuzijazmom pojedinaca, prijatelja koji (nezavisnu) kulturu vole i njome se
bave. Sadržajno e-magazin nudi presjek aktivnosti Kulturno-kreativnog centra
Pixel, priče, izvještaje, razgovore, ali nudi i prostor za vaše tekstove,
pjesme kratke priče, pošalice, ilustracije, stripove, fotografije...
Pozivamo zainteresirane autore da dostavljaju svoje radove
na [email protected] kako bismo mogli odabrati one koji
kvalitetom i tematikom odgovaraju pojedinom broju.
Želimo Vam ugodan boravak na stranicama našeg časopisa!
Maša Zamljačanec
3
Vrati me gore
SLAM
POEZIJA KOJA SE SUKOBLJAVA S PUBLIKOM
Natjecateljska forma slam poezije u Hrvatskoj je prisutna već više od deset godina, a od njezinih početaka pa do danas pjesnici i pjesnikinje zabavljaju, iritiraju i izazivaju publiku svojim nerijeto suludim stihovima, boreći se za njenu
naklonost. Šesti put pjesnici i pjesnikinje (njih šest) stigli su u Koprivnicu ne bi li još jednom pokušali dobiti naklonost koprivničke publike. Kao i svaki put, uspjeli su!
4
Vrati me gore
Intervju:
Mario Kovač
Slam poezija nije intimna nježna i poetična ptica koja čuči u
srcu pjesnika, već razgoropađena ptičurina koja krešti da je svi
čuju!!! Upravo o takvoj poeziji razgovaramo s Mariom Kovačem.
5
Kako je izgledao tvoj prvi susret sa
slam poezijom?
Po čemu se slam poezija razlikuje od
bilo koje druge poezije?
Prvi slam je bio 2000. godine na Krku
na festivalu Pontes. Na tom festivalu gostovali su slameri iz Njemačke i
Nizozemske, a tamo je slam scena i danas puno jača nego ovdje. Ti su slameri
pozvali nekolicinu nas da nastupimo s
njima jer nam je od klasične poezije bila
zanimljivija poezija koja se čita u klubivima i kafićima, poezija koja se zapravo
sukobljava s publikom. Ideja slam poezije
nam se svidjela, a klub Močara nam je
odmah postao matično mjesto na kojem
nekoliko puta godišnje radimo slamove.
Osim u Močvari gostujemo i po cijeloj
Hrvatskoj te svim zemljama regije. Koprivnica je jedan od gradova u kojima
smo najčešće , ovo je šesti put da gostujemo ovdje.
Razlika je poput one između suma i američkog wrestlinga. Američki wrestling je uobičajena poezija, unaprijed isplanirana,
a sumo je ritual. Slam je za nas religijsko
iskustvo, birtija je naša crkva, a poezija je
naša hostija. Volimo to sažeti i reći da su
birtije male škole književnosti. Nema tu
puno isljučivosti. Svako ima neki svoj stil.
Jedan dan netko oduševi publiku, drugi
dan ne izazove nikakvu reakciju...k’o u nogometu, Messi fula penal, gdje mi nećemo
poneki stih?! Hotimičnog furanja na nešto
nema ni kod jednog od nas, a žene i opijat
naša su najčešća tema. Izvođenje poezije obično je akademski sterilno, a pisanje
poezije se doživljava kao dionizijski stil života, mi smo to spojili i...još smo živi!
Znamo kako izgledaju slam večeri Močvari, kakve su one u drugim
zemljama?
Vani je slam jako natjecateljski , pjesnike ocjenjuje profesionalni žiri, proglašava se pobjednik... Kod nas su svi bar jednom bili prvaci Hrvatske, natječemo samo kad nam netko osigura nagrade, a nagrada je gajba pive koju
pobjednik podjeli s ostalima.
Često vam se u nastupima pridruže pojedinci iz publike, širite li
tako slamerski krug?
Svaki put kad imamo večer slam poezije, pozovemo publiku, napravimo
“open mike” i ljudi se često jave za nastup. Kad vide i čuju našu poeziju, skupe hrabrosti i pridruže se. Poanta je da se publika osjeća ljepše, pametnije
i nteligentnije od nas, a to uopće nije teško...
Vrati me gore
Interjvu:
Radio Apokalipsa
Razgovor vodila: Maša Zamljačanec
6
Vrati me gore
U posljednjih nekoliko godina uređivali su
dvije emisije na lokalnim radio postajama,
a 2014. su dvojica vrlo mladih entuzijasta
i zaljubljenika u radio odlučno krenula u
novi projekt – Radio Apokalipsu. Je li treća
sreća najsretnija govore nam Ivan Grobenski i Ivan Gundić.
Da ne preskočimo zadnjih 5 godina, počnimo osvtom unatrag, kako je izgledala vaša
prva emisija na radiju? Što je bilo dobro, a
što biste najradije zauvijek izbrisali iz tog
početnog ciklusa?
Ivan G: Uh, prva emisija… Prvu smo
emisiju imali na radio Dravi kad smo išli u..
Ivan G: Išli smo u 1. srednje.
Ivan G: E da, išli smo u prvi srednje, imali
smo 15 godina i radili smo emisiju koja se
zvala Vruća juha, a koju smo dobili zahvaljujući Bojanu Horvatu (popularno Horz). Vodili smo ju mi i naša tadašnja školska kolegica Maja Trstenjak.
Ivan G: Bojan je želio revitalizirati
nekadašnji format Vruće juhe…
Ivan G: .. ali ovaj put s većim naglaskom
na mlade u Koprivnici, njihove probleme,
što imaju i što nemaju, a trebali bi imati i
slično..
Ivan G: Mi smo tu slučajno upali..
Ivan G: Nismo slučajno upali, znali smo se
s Bojanom!
Ivan G: Nemoj to javno… Joj.
Ivan G: Uglavnom, slučajno smo upali na
7
radio i vodili smo emisiju otprilike 2 godine.
Ivan G: E, a onda Makovnjača!
Ivan G: E, da, u međuvremenu smo upali
u udrugu M.A.K. pa je ideja bila da aktivnosti udruge budu popraćene nekom mladenačkom radio emisijom.
Ivan G: Makovnjaču smo imali na RGPu jer
nas je pozvao Josip Novak…
Ivan G: Stvarno nas je POZVAO, nismo ga
POZNALI prije..
Ivan G: .. i tu je koncept bio malo drugačiji
i slobodniji.. emisija je trajala sat i pol, pola
sata rezervirano za sadržaje udruge, a ostalih sat vremena za intervjue s bendovima,
ljudima koji se bave kulturom - neko
vrijeme su nam čak izvođači dolazili
svirati u studio - sami smo birali
sadržaje koje želimo u emisiji
i reakcije su bile odlične.
Zabavljali smo se.
Ivan G: Da, bilo je to nešto novo i nešto divlje.
Ivan G: I stekli smo dobro radijsko iskustvo!
Vruća juha vs Radio Apokalipsa, odnosno Ivan i
Ivan na radiju u startu i
sad. Koje su sličnosti, a
koje razlike u stavu i odnosu
prema kulturi i prema sceni?
Ivan G: Vruća juha je bila dobra
emisija, ali imala je pomalo standard-
ni, konzervativni format.
Ivan G: A i mi smo još bili zeleni, nismo bili
toliko opušteni, malo smo se bojali…
Ivan G: Put od Vruće juhe (koja nije išla u
živo, nego se snimala) pa onda Makovnjače
(koja je išla live) nam je omogućila da se
okušamo u svim varijantama voditeljskoga
posla i sve smo to sad kanalizirali u Apokalipsu!
Ivan G: Ivan & Ivan u Apokalipsi sad su se
dosta promijenili od Ivana & Ivana u Vrućoj
juhi tad.
Ivan G: Naš sadašnji radio funkcionira kao
internetski podcast radio, dakle – snimamo
kad stignemo i koliko stignemo, nemamo
urednika (potpuno smo slobodni),
nema cenzure, otvoreni smo
za sve sadržaje, emisiju
uređujemo sami, ljude nalazimo sami, tehnologijom se borimo sami.. a
onda sve to stavljamo na
Internet pa emisiju može
čuti tkogod hoće, kadgod hoće i koliko puta
hoće.
Ivan G: Drugim riječima, ovisimo samo o sebi
samima i imamo samo aktivne slušatelje.
Ivan G: Divota! Nije to baš
klasična radijska romantika, ali
je dobro i konstruktivno uloženo
slobodno vrijeme!
Na Dravi i RGP-u ste surađivali sa članovima njihovog radnog kolektiva, a sad ste
prepušteni jedan drugome, kakav je osjećaj samostalnosti?
Ivan G: Velim, super je biti samostalan..
Ivan G: .. jer moraš biti odgovorniji…
Ivan G: .. a istovremeno si mnogo slobodniji…
Ivan G: .. baš smo sinkronizirano rimovani!
Obzirom da je oprema koju koristite za
emitiranje portabilna, na kojim sve mjestima možemo očekivati Radio Apokalisu u
2014. godini?
Ivan G: Eto, radili smo kod Ivana doma..
Ivan G: .. i kod Ivana doma..
Ivan G: .. planiramo raditi ad hoc na
samom mjestu nekog događnja..
Ivan G: .. na koncertima, u kazalištu, na
izložbama, na cesti.
Ivan G: .. planiramo i u planine, na more,
nešto smo pričali i o tome da bi interesantno bilo javiti se iz šume…
Ivan G: .. evo Ivan ovih dana inzistira i na
tome da tu portabilnost iskoristimo maksimalno pa da budemo multiportabilni!
Ivan G: Multiportabilnost, super stvar!
Npr. da emisiju radimo u nekom prijevoznom sredstvu! Mi smo portabilni jer nismo u studiju, a portabilni smo i zato jer se
krećemo nekim prometalom..
Ivan G: Točno to, planiramo multiportabil-
Vrati me gore
nost u vlaku, autu…
Ivan G: Imamo i neke zamisli emisije na
biciklu..
Ivan G: Mogućnosti su beskrajne!
Došli ste u priliku surađivati sa Miki
Solusom, glazbenom zvijedom novog
akustičnog vala na domaćos sceni. Kojim
kanalima dolazite do izvođača?
Što mislite o (nezavisnoj) glazbenoj sceni u
Hrvatskoj? Pretpostavljam da će program
Radia Apokalipse obuhvatiti teme koje su
neprihvatljive u eteru nacionalnog ili nekog lokalnog radija.
Ivan G: Miki je odličan lik za suradnju! Evo,
baš je nedavno i snimio đingl za emisiju…
Ivan G: Bilo je teško doći do Mikija, ali uspjeli smo…
Ivan G: Ja o tome ne znam ništa!
Ivan G: Onda ću ja..
Ivan G: Ajde ti, molim te.
Ivan G: Nezavisna scena u Hrvatskoj trenutno buja. Imamo mnogo odličnih izvođača koji funkcioniraju na DIY principu
baš kao i mi, stvaraju odlično glazbu, a jednostavno im se ne nudi dovoljan medijski
prostor. Nitko te izvođače ne želi puštati
na nacionalnim radio postajama ili drugim
poznatijim radijima u Hrvatskoj jer je većina programa formatirana i za izvođače tog
tipa jednostavno nema mjesta (ili ga je vrlo
vrlo vrlo vrlo vrlo vrlo vrlo malo). Zato smo
mi odlučili da nam je primarna zadaća omogućiti upravo tim izvođačima barem nekakav medijski prostor pa bio on i nezavisan i
to medijski prostor radijskog tipa jer se radi
o glazbenicima, a glazba ipak najprije pripada na radio… Kod nas je svaka tema (ukoliko
je smislena i kvalitetna) prihvatljiva za eter i
tu ne radimo nikakva ograničenja. Nacionalni radio ne može pustiti odličan novi live EP
Vlaste Popić, ali zato mi možemo baš to!
8
Ivan G: Ali znamo tipa koji zna tipa koji za
curu čiji dečko zna tipa koji ima sestru čija
prijateljica zna curu koja ima dečka koji zna
Mikija pa smo tako došli i do njegovog kontakta!
Ivan G: A s ostalima nije bilo teško, danas je tu Internet, Facebook, Myspace, Face
Space, My Book i sve ostalo, nešto poznanstava smo stekli i u Zagrebu na fakultetu…
Ivan G: I golubovi pismonoše, ali manje…
Ivan G: Jednom smo slali magarca, ali nije
se vratio ni magarac, ni odgovor.
Ivan G: A golub…
Ivan G: Šuti.
Ivan G: Okej.
Za kraj...recite nam nešto o nazivu i
vizualnom identitetu RA.
Ivan G: Naziv odgovara tipu emisije.
Ivan G: A i vizualni identitet.
Ivan G: Ono, radijska apokalipsa!
Ivan G: Nema cenzure, nema urednika,
nema formata, potpuno je nezavisno…
Ivan G: Svatko može reći što hoće i kako
hoće..
Ivan G: Totalna radijska apokalipsa.
Ivan G: Organizirani kaos na radiju.
Ivan G: Brišemo sve pred sobom!
Ivan G: Nagasaki…
Ivan G: Hirošima…
Ivan G & Ivan G: Zapravo… Radio Apokalipsa!
Ivan G: Da, Miki (Ili Miroslav ili Matija ili
Marin, tko bi znao), brižno krije svoj identitet i osobni život o gladnih i znatiželjnih
očiju javnosti pa smo se malo namučili..
Ivan G: Ivan svira pa upoznaje ljude i na
koncertima…
Ivan G: Uglavnom, Internet nam je glavni
kanal.
Vrati me gore
U ETERU
Piše: Andreja Salajec
Udruga maMUZE koja četvrtkom organizira program u Kulturno kreativnom centru Pixel veljaču je
posvetila radiju. Programom “U eteru” proslavljen je Svjetski dan radija koji se obilježava 13. veljače u znak sjećanja na 1946. godinu kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda. Radio je u prošlom
stoljeću bio ono što je Internet danas, a njegova brojna lica predstavljena su kroz ciklus predavanja i
rasprava na kojima su maMUZE ugostile radio voditelje, radio aktiviste i radio redatelje, sve odreda
veliki radio ljubitelji!
9
Vrati me gore
SLOBODNI PUTUJUĆI RADIO
Radio malog dosega ali velike pokretljivosti – ovako su maMUZE najavile gostovanje Slobodnog putujućeg radija (SPR) u
Kulturno kreativnom centru Pixel, a predstavio ga je njegov osnivač Kruno Jošt iz
varaždinske udruge UKE (Urbana kultura
i edukacija). Kruno nas je u svoje izlaganje uveo pojašnjenjem i razgraničenjem
pojmova internetskog radija, community radija i slobodnog radija, a u nastavku
predavanja objasnio je sam koncept Slobodnog putujućeg radija. Putujući radio
projekt je koji kroz medij radija propitkuje nezavisnost medija i promiče radio kao
medij koji služi slobodnoj komunikaciji i
edukaciji. Kruno Jošt ispričao je kako SPR
postoji već sedam godina i, kao što mu
naziv govori, putuje od grada do grada,
pa je tako posjetio brojne festivale i kulturne događaje. Kroz projekt je ostvarena i brazilsko-hrvatska razmjena pa je
tako Kruno gostovao u Brazilu u sklopu
projekta Free culture, a s brazilskim kolegom Alexom Feirom i udrugom Mon-
RADIO SAM RADIO
Poznati redatelj radio drama Darko
Tralić posjetio je u veljači KKC Pixel u
društvu kolege Petra Vujačića. Tralić je
održao predavanje naslova Radio sam
radio i zaista, Tralić je radio (i još uvijek
radi) na Hrvatskom radiju posljednjih
30-ak godina, tijekom kojih je stekao
mnoga priznanja i nagrade (višestruki
je dobitnik nagrade Hrvatskog glumišta za ostvarenja u radio drami). Unatoč
svojim iznimnim dostignućima, Darko
Tralić je izuzetno simpatična i pristupač10
na persona pa nam je rad na radiju
približio kroz priče o boravku na BBC-u,
anegdote iz prošlosti kada su se radio
drame snimale pomoću magnetofona i
u vanjskim uvjetima te zvučne zapise sa
studijskih snimanja. Osim toga, saznali
smo ponešto o tome kako se snima dokumentarna radio drama (žanr nastao
u Hrvatskoj), međunarodnom festivalu igrane i dokumentarne radio drame
Prix Marulić koji se održava već skoro 20
godina na Hvaru kao i o Europskoj radi-
odifuzijskoj uniji (čiji je Tralić član) u sklopu koje je prije nekoliko godina ugostio u Zagrebu EBU Drama Workshop
– stručnu konferenciju u organizaciji
unije. Prvu hrvatsku radio dramu Vatra
emitirao je 1927. tadašnji Radio Zagreb,
preteča Hrvatskog radija, a onda je
Tralić istaknuo kako je ona i danas važan
umjetnički oblik i rado slušana – doseže
i do 16.000 slušatelja po predstavi, što
je više no što ostvaruje bilo koje kazalište.
teparadiso održavao je radionice u pulskom Hacklabu. Na pitanje o programskoj
shemi SPR-a Kruno odgovara sa smješkom: program Slobodnog radija je upravo takav – slobodan. Svatko može biti
njegov voditelj pa se i sam sadržaj stalno
mijenja i može biti edukativne, zabavne,
novinarske, umjetničke i naravno glazbene prirode. Predavanje je Kruno završio
prezentacijom opreme SPR-a i zaključkom da radio treba biti slobodan promicatelj znanja i kulture.
Vrati me gore
RADIO KILLED
THE VIDEO STAR
Zaključni događaj ciklusa “U eteru” bila je panel rasprava
“Radio killed the video star” na kojoj su sudjelovali Ines
Rakočević i Jan Kinčl s Radija 808, Bojan Horvat Horz s
radio Drave i Ivan Grobenski i Ivan Gundić s Radio Apokalipse. Nakon kratkog predstavljanja svakog od radija,
povela se diskusija o problemima i novim konceptima
s kojima se radio susreće. Kao jedan od glavnih problema istaknuli su pretjerano formatiran program suvremenih radija, model preuzet sa stranog tržišta, u kojem se
slušateljima napadno serviraju trenutni hitovi, a kulturni
rad istisnut je u drugi plan. Bojan s Radio Drave, koja je
11
inače baš u ve-ljači proslavila 20 godina postojanja, istaknuo je kako je sve manje aktivnih slušača radija, pa
se lokalni radiji sve više moraju oslanjati na stariju publiku kako bi financijski opstali. S druge strane, 808-ica
pokušava doskočiti tom problemu uz pomoć volontera i
financiranja radija raznim eventima koje organiziraju. Na
drugom kraju spektra, daleko od lokalnih i komercijalnih
radija, nalaze se pak community radiji, kao što je to Radio
Apokalipsa. Iako nauštrb vremenskog trajanja programa,
Ivan Gundić i Ivan Grobenski priklonili su se volonterskom
emitiranju iz dnevnog boravka i u svom programu inzisti-
raju na praćenju isključivo nezavisnih izvođača koji nemaju priliku biti pušteni na najslušanijim radio postajama.
Unatoč trenutnim problemima, sudionici rasprave složili
su se da se radio kao medij ne gasi, već prolazi svojevrsnu
transformaciju: osim očitog prelaska s FM-a na Internet,
ovi zaljubljenici u radio predviđaju da će tehnološki napredak omogućiti povratak radija na velika vrata, ali u
posve novom ruhu. Ono što je YouTube učinio televiziji
dogodit će se i radiju pa će u moru raznovrsnih individualnih kanala zasigurno isplivati i velik broj kvalitetnih radija
koji će moći doprijeti u skoro svaki zvučnik na svijetu.
Vrati me gore
Put u Iran
Razgovor vodila: Maša Zamljačanec
Putovanja su njihova ovisnost!
Simpatičan trojac iz Pixela kreće na putovanje života. Tomislav Jukić, Bojan Horvat Horz i Sandrino Sabolić mladi su avanturisti koji će
se se sredinom ožujka „otisnuti“ na dvotjedno putovanje do Irana. Ovo je možda posljednji razgovor koji vodimo s njima!
Vrati me gore
Predstavite nam za početak plan puta, sredstva putovanja, budžet...
TOMISLAV: Vlakom putujemo kroz Srbiju, Bugarsku,
Tursku gdje imamo prijatelja Ramazana koji će nas malo
provesti po Istambulu, pokazati nam znamenitosti, dobru
klopu, dobru kapljicu, možda nas čak i naučit koju prikladnu molitvu! Dalje nastavljamo vjerojatno bus-autom sve
do Teherana. U Iranu će nam prijevozna sredstva biti taxi,
metro, vip bus-auto (ima tv, stjuardesu,vodu, čaj, grickalice – bolje nego naša aviokompanija), vlak i nadam se
barem jedan dan skije (Iran ima super skijališta). Planiramo se po dolasku u Iran spustit „dolje“ –Teheran-Esfahan-Yazd-Persepolis-Shiraz (vjerojatno i nešto između)
Put si plaćamo sami, a i glavni budžet je privatan, prošla
putovanja naučila su me da se ne treba svaki put oslanjati
na dobročinitelje koji odmah skoče na upit (uvjeren sam da
bude pokrovitelja, ali ako ne bude, budemo se snašli, nije
to takav problem).
BOJAN: Uglavnom...trenutno nemamo ni približno dovoljno novaca, međutim, da nam putovanje ovisi o budžetu –
nikad ne bi nigdje otišli. Za kruh i čajeve imamo.
SANDRINO: Nažalost, budžet je ono što nam je za sada
jedna od većih briga jer bismo željeli ljudima koji će nas
pratiti predstaviti što više priča sa što više lokacija, a to će
dosta ovisiti o odazivu sponzora. Kako je rekao Bojan, mi
idemo svejedno, za kruh i čaj imamo (ja ne znam otkud
njemu za čaj, ja imam jedva za vodu).
Nije lako naći parnera za putovanje, na ovakvom je
putovanju, između ostalog, potreba tolerancija, kako je
došlo do vašeg dogovora?
BOJAN: Imao sam ovu ideju još prošle godine, no
Tomislav i ja se nismo uspjeli uskladiti zbog matičnih
13
poslova. Kada smo čvrsto odlučili da će to biti na proljeće
ove godine, pridružio nam se i Sandrino što nam je ful
drago. Najpotrebnije je čvrsto nešto odlučiti jer tko zaista nešto želi, pronađe način kako da to dobije ili ostvari.
Onaj tko ne želi – nađe izgovor.
TOMISLAV: Bojan je nakon Australije bil sav nabrijan, i gorilo mu je pod guzicom i nogama, tak da dok je
spomenul put u Iran, nisam imal izbora nego ga podržat .
Putovanje samo po sebi mijenja čovjeka, njegovu percepciju, jača toleranciju... postavi nam to pitanje kad se vratimo. Makar ne sumnjam da bude ubersmješno i zabavno!!
SANDRINO: Drago mi je da idem s tim duetom jer sam
siguran da ćemo minimalan broj puta završiti na informativnim razgovorima u policijskim stanicama diljem
Bliskoga istoka. Naravno da je riječ o šali, slučajno sam
se priključio ovom tandemu na jednoj ovako „casual“
kavi gdje su dečki pričali o putu pa su onako kroz razgovor rekli „mogao bi ti s nama!“ (Bojan je dodao „no kaj si
pi***?) - nepotrebno je reći da sam nakon kratke pauze
od 25 minuta rekao - „idem“. To je otprilike to, da me pitao neko drugi kratka pauza bi trajala 45 minuta što i više
nego dovoljno govori o ljudima s kojima idem.
Plan za putovanje postoji, ali idete nepoznata mjesta, je
li vas jako strah?
SANDRINO: Mislim da je strah od nepoznatog sasvim
normalna stvar, no zato baš i idemo tamo da razbijemo
možda neke predrasude na koje je prosječan čovjek u Hrvatskoj navikao. Možete zamisliti feedback prijatelja kad
smo im, barem po mojem iskustvu rekli kuda idemo. Da
im se sve riječi obistine koje su mi rekli u zadnjih mjesec i
pol dana trebao bih imati barem 18 hospitalizacija u nekima od najboljih mentalnih ustanova diljem svijeta.
TOMISLAV: Realan strah u biti kod mene ne postoji, imam neke brige al ni one nisu realne.... Putujem u
nepoznato, jer poznato mi vise nije zanimljivo, a što se
tiče informiranja o zemlji, najveća priprema mi je bila prije ulaska u Iransku ambasadu naučiti imena gradova koje
ćemo posjetiti, tek tolko da ne ispadnem budala pred
tetom na šalteru! Zemlje ću primati jednu po jednu, ne
zamaram se toliko oko povijesti, arihtekture, svemu tome
ću se diviti, ali najviše me zanimaju ljudi, a o tome se ne
možeš informirati.
BOJAN: Jedino čega me bilo strah na svim putovanjima
prije, ali i na ovom sad jest hoću li imati dovoljan broj čistih gaća i čarapa. Jednostavno nikad ne uzmem dovoljno
čistog donjeg veša. Što se tiče putovanja u Iran – nije me
strah nego sam znatiželjan i jedva čekam da krenemo.
Vaš plan za „godišnji odmor“ razlikuje se od stereotipnih izleta, sigurno će i doživljaji biti zanimljivi, planirate
li objaviti putopis?
SANDRINO: Apsolutno, na portalu 24 sata će biti dostupni materijali s putovanja te na društvenim mrežama
(Facebook) gdje ćemo pokušati konstanto uploadati materijale da ljudi mogu pratiti praktički u realnom vremenu
gdje se nalazimo i što radimo. Isto tako se nadam da ukoliko dođe do toga da ćemo dobiti autorska prava na videa
naših otmica pa da i to podjelimo s vama.
Putovali ste i ranijih godina, jesu li ta putovanja promijenila vašu percepciju zemlje u kojoj živite?
TOMISLAV: U mojem slučaju i ne baš jer niti u jednu
zemlju nisam odlazio s nekom tvrdom idejom o toj zemlji,
nažalost trebalo mi je dosta dugo da shvatim da smo svi u
suštini isti, s istim problemima i s istim željama. Jedina je
Vrati me gore
razlika da negdje više sja sunce, a drugdje pada više kiše.
Ljudi su ljudi, a takvi će i ostati ako im se da prilika...
SANDRINO: Jesu, neka na bolje, a neka na gore, ovisi
na što se osvrćete.
BOJAN:Ovisi! Hrvatska nije raj na zemlji međutim nije ni
pakao. Ima zemalja koje su u puno gorem stanju od nas
no ima i onih koje bi nam trebale biti uzor. Općenito nisam jedan od onih koji tuđe hvale, a svoje omalovažavaju.
Hrvatska jest lijepa, ništa manje od recimo Australije (čak
i ljepša) no sistem je druga priča. Ovisi s kojeg kuta gledaš na stvari.
Kako se pripremate za put? Imate li posebne kondicijske
treninge?
SANDRINO: Da, pokušavam stajati dok jedem u fast
foodovima.
TOMISLAV: Kondicijski trening :)
14
BOJAN: Trenutno se borimo s birokracijom, to nam je
dobar trening. Za živce.
TOMISLAV: Na poslu dnevno sigurno prehodam neku
manju kilometražu i to mi je dosta, a i dižem 4 pune gajbe odjednom, ahaaaa!
Doživljavate li ovo dvotjedno putovanje kao potencijalnu prijelomnicu u životu?
SANDRINO: To bude prijelomnica (nekakva) u mome
životu, a jedan od razloga su ljudi s kojima idem. Ekipa s
kojom uvijek ideš negdje dodaju ono nešto sveukupnom
doživljaju.
BOJAN: Meni se prijelomnica u životu već dogodila. I to
više njih. Zato i putujem.
TOMISLAV: Naravno! Svaki odlazak od kuće može donjet neko saznanje, priliku. Svaki odlazak je prilika za učenje i samoizgradnju.
Poznati hrvatski avanturist i putopisac Boris Veličan jednom je rekao da na svojim putovanjima bježi od vremena
i novaca. Mislite li da se to isplati? Zašto vi putujete?
SANDRINO: Zašto putujem? Iskreno ne mogu dati neki
konkretan odgovor na to pitanje na žalost (ili na sreću). Putujem jer ne znam, nek ostane na tome zasad, možda dam
neki konkretniji odgovor kad se vratim.
BOJAN: Ja osobno putujem jer me to zabavlja i moj stil
života meni putovanja dopušta. Jednom kad me više putovanja neće zabavljati, kupit ću auto i lovu trošit na tankanje
istog, registraciju i servis.
TOMISLAV: Prvi put da sam putovao, ajmo reć samostalno je bilo kad sam imao 14 godina, i završio sam u Danskoj
na 4 dana – taj feeling neću nikad zaboraviti, to je moja
ovisnost! Putujem iz sebičnih razloga, da prikupim što više
sjećanja, da naučim nove emocije, da steknem nove vještine, da ukradem bar jedan trenutak, bar jedan osmjeh...
Vrati me gore
Zagrebačka
Burza pive
Vrati me gore
Pivopije, i oni koji se tako osjećaju, došli su na svoje
na prvoj „Burzi pive“ koja se u subotu 15.2. održala
u Pixelu. Na burzu smo stavili 5 piva Zagrebačke
pivovare i pozvali posjetitelje da postanu pravi
16
burzovni mešetari. Što većom kupovinom određene
pive, rušila se njezina cijena, dok se onoj s
najmanjom prodajom povećavala. Ožujsko je tako
završilo na 6kn na opće oduševljenje burzovnih
mešetara, a jadan Beck’s se popeo na čak 18kn.
Kako nam javljaju reporteri s terena, nedjelja je bila
poprilično mamurna, pa je to dovoljan razlog da
ovu ludu večer ponovimo još koji put.
Vrati me gore
Jordan Belfort: I am not gonna die sober!
17
Vrati me gore
Pixel pod maskama
Vrati me gore
Mumija, Batman, Amy Winehouse, Let 3, Lady
Gaga i cijeli niz šašavih likova u petak 28.2
posjetili su Pixel. Naravno, nisu to bili stvarni
likovi, već se u Pixelu održala prva Maškarada. U veseloj atmosferi podjeljene su nagrade
za najbolje maske, letjelo je perje po Pixelu, a
pjesma maškara čula se još duboko u noć...
19
Vrati me gore
Ljubav je u Pixelu
Prava ljubav u Pixelu dogodila se 14. veljače u sklopu „Pixel Valentine’s Day“ programa.
D.J. Dlakavi, kako i priliči ovakvoj prigodi, uveseljavao je zaljubljene duše svojim
probranim ljubavnim hitovima. Podjelili smo neke sexy bičeve i lance, nekima time
zagolicali maštu i proslavili ovaj najsrcastiji dan u godini.
20
Vrati me gore
Poštovani/e,
čast nam je pozvati Vas na sudjelovanje u izložbenom programu
Kulturno-kreativnog centra Pixel za 2014 godinu. Pixel želi dati
priliku mladima koji trenutno nisu u mogućnosti predstaviti svoje
radove i zastupati svoje stavove unutar institucionalnih programa.
Vjerujemo da te stavove imate potrebu kroz određene medije i
prikazati, a mi Vam dajemo na raspolaganje zidove, mogućnost
projiciranja video radova, zvuka i prostor za javnu izvedbu u
trajanju od maksimalno 15 minuta, nudimo Vam mogućnost da
u nezavisnom i vanistitucionalnom prostoru beskompromisno
progovorite kroz svoje radove. U prijavi očekujemo dokumentaciju
o radovima (fotografiju ili nacrt rada), neformalno i kratko
obrazloženje i opis rada te Vašu kratku biografiju i kontakt.
Rok za slanje radova na jednu od naznačenih e-mail adresa ili na adresu Kulturno-kreativnog centra Pixel (Trg mladosti 18,
Koprivnica) je 15.4. 2014, a izložbe će se održavati tokom cijele 2014. godine.
Kontakt:
[email protected] 097 794 6940
[email protected] 099 707 3688
[email protected] 095 123 2233
Mislim da je fotošop...
I ja bi isto pisao/pisala!
Maher si u fotošopu? Ili u paintu? Ili uopće ne znaš upaliti
kompjuter? Ovo je prava stvar za tebe! Pixel e-magazine poziva
te da do kraja svakog mjeseca pošalješ što “trash”/luđu
fotomanipulaciju. Cilj ovog mjesečnog natječaja je opustiti
moždane vijuge i nasmijati cjelokupno pučanstvo svojim ne
znanjem/znanjem digitalnog okruženja. Svakog ćemo mjeseca
objaviti “najtrešbolji” rad.
Zapamti, tajna je u stvarima koje nemaju smisla!
Oduvijek ti je želja bila baviti se novinarstvom, no nije ti
pružena prilika da to zapravo i objaviš? Ovim putem te
pozivamo da se priključiš našem timu i napišeš članak/
kolumnu (najviše jedna kartica teksta, 4-5 opcionalnih slika)
o nekoj temi koja ti je interesantna (nema ograničenja).
Najbolje ćemo članke/kolumne objaviti u posebnoj rubrici
čitatelja. Tko zna, možda postaneš redovni kolumnist!
Rok za predaju radova je zadnji dan u tekućem mjesecu.
Sve radove šaljite na: [email protected]
21
Sve radove šaljite na: [email protected]
Vrati me gore
REBUS – Zagonetka koju ćemo
rješavati cijele godine
Reagiraj – BUdi aktivan – Stvaraj ili, skraćeno, REBUS,
naziv je programa kojeg udruga maMUZE ove godine provodi u Kulturno kreativnom centru Pixel. maMUZE jašu
putevima utabanim u 2013., prvoj godini djelovanja, pa je
programska shema zadržala formu jedne teme mjesečno.
No, da to nije sve maMUZE su dale naslutiti već u siječnju,
mjesecu koji je bio posvećen temi “What’s in store”, svojevrsnom kolažu aktivnosti koje će se odvijati kontinuirano cijele godine.
Tako se nastavlja suradnja s Društvom za promociju
znanosti i kritičkog mišljenja kroz dvomjesečne cikluse
“Skeptika u pubu”, neformalna predavanja na kojima će
gostovati znanstvenici, humanisti, sekularisti čiji je cilj da
se kroz opušteno druženje promiču znanstveni skepticizam, znanstveni pristup i racionalnost. Još jedan poznati
22
akter programa svakako je Astronomsko društvo Koprivnica, s kojim se maMUZE i Pixel druže od samih početaka
svojeg postojanja, a siječanjskim predavanjem “Strah i
prezir u Sunčevom sustavu” astronomi su skrenuli pogled
s teleskopa i na šaljiv se način uhvatili u koštac s ozbiljnim
zabludama i mitovima o svemiru i astronomiji. Novost
u redovnom programu su “Plesni razgovori”, edukativna
predavanja o povijesti plesnih umjetnosti, umjetničkom
radu i iskustvu plesača te osnovama plesnog jezika i tehnika. Plesni razgovori realiziraju se u suradnji s Andrejom
Široki - koreografkinjom, plesačicom i plesnom pedagoginjom, a cilj razgovora je, kao što i sam naziv govori,
ostvariti dijalog s publikom i omogućiti joj osviješten pristup gledanju suvremenih plesnih predstava, ali i promicati ples kao umjetnost i pokret za svakoga. Također su na
cikličkoj bazi u program uvedeni Stihovi u džepu, večeri
otvorenog mikrofona na koje maMUZE pozivaju sve autore poezije, sa željom da se kroz ova pjesnička druženja
izgradi neformalna, ali jaka scena angažirane poezije, koja
će između ostalog omogućiti i afirmaciju novih autora na
pjesničkoj i umjetničkoj pozornici grada.
maMUZE su za 2014. najavile i niz izložbi kojima je cilj
podizati razinu informiranosti o trendovima suvremene
umjetnosti, a iza krilatice Reagiraj – BUdi aktivan – Stvaraj
krije se želja da potaknu mlade na angažman i aktivno
sudjelovanje u programu. Nužno je da mladi budu aktivni
tvorci svoje, nezavisne scene i upravo je to misao vodilja: inspirirati ih na kulturnu akciju i reakciju. Da su želje i
ciljevi maMUZA opravdani pokazuje koprivnička publika
koja iz tjedna u tjedan puni Pixel.
Vrati me gore
POLA URE SUBKULTURE
13. 3. 2014.
20. 3. 2014.
NEZAVISNA GLAZBENA SCENA
KOPRIVNICE
(SUB)KULTURNI RAZGOVOR
Koprivnički se bendovi od sedamdesetih ističu na glazbenoj sceni, osamdesete bilježe brojne snimljene materijale
i koncerte, u devedesetima klinci po podrumima praše punk, slušaju poznate
bendove koji su imali utjecaja na koprivnički “prljavi” garažni zvuk, a Europa je saznala za Overflow. Koprivnički
bendovi nastupaju po cijeloj Hrvatskoj
i regiji, snimaju albume i rasprodaju
ih u kompletnoj nakladi, a zatim krajem devedeetih opet dolazi do smjene
generacija, a scena se suočava s novim
trendovima i traži načina kako da im se
prilagodi. O glazbi, publici, koncertima i
svemu ostalom na koprivničkoj nezavisnoj sceni govorit će Matej Perkov, režiser poznatog glazbenog dokumentarca
Koprivnica pleše pogo.
Gostuje: Matej Perkov
23
Autonomni kulturni centar Medika zamišljen je kao mjesto otvorenih vrata gdje svatko
može dobiti prostor za održavanje kulturnih, edukacijskih i društveno-korisnih
aktivnosti. O udrugama i nezavisnim kolektivima koji taj prostor koriste razgovaramo
s njihovim glavnim akterima!
Gostuju: stanovnici i korisnici AKC Medika
28. 3. 2014.
JAMERIKA
Fotografski snapshot, putopis uzduž i poprijeko...
Gostuje: Tomislav Turković (DJ not)
27. 3. 2014.
SKEPTICI U PUBU: MI I ONI
Osnovni sociolopsihološki pristupi u razumijevanju međugrupnih odnosa naglašavaju posljedice socijalne
kategorizacije, te ulogu socijalnog identiteta, emocija i doživljaja prijetnji. U okviru izlaganja prezentirat će
se i podaci o pojavnosti predrasuda u hrvatskom društvu, te naglasiti razlikovanje otvorenih i prikrivenih te
implicitnih i eksplicitnih predrasuda. Iako su predrasude i stereotipi dijelom popratna pojava načina kako
obrađujemo informacije, te smo u tom smislu svi podložni predrasudama i stereotipima, naglasit će se uloga
osobnih vrijednosti i motivacije ali i uloga društva, odnosno društvenih normi u smanjivanju predrasuda.
Gostuje: Renata Franz, socijalna psihologinja međuljudskih odnosa
Vrati me gore
W
e
powered by maMUZE
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
1
File Size
10 854 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content