Ambidekster klub, Zagreb, 2010. Priručnik za mlađe osnovnoškolce za rad u sociopedagoškim radionicama ili za samostalan rad uz financijsku potporu: Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Mali ton-bon II Priručnik za mlađe osnovnoškolce za rad u sociopedagoškim radionicama ili za samostalan rad Nakladnik: Ambidekster klub Za nakladnika: Ana Habdija-Šorša Tekstovi i vježbe: Maja Roginić Sanja Radić Ana Habdija-Šorša Ana Podvorec Sanja Raonić Jelena Bjelić Danijel Jaška Ivana Udiljak Urednica: Ana Habdija-Šorša Recenzija: Ivana Jeđud Spomenak Kolak Lektura: Nebojša Buđanovac Grafičko oblikovanje i prijelom: Zdravko Horvat II. prošireno izdanje 2010. © Ambidekster klub, Zagreb ISBN 978-953-7679-037 ili autoportret tvoja fotografija Ovaj “Ton -bon” pripada: Idem u razred u Osnovnu školu Moj rođendan je U mojoj obitelji najbolje je U slobodno vrijeme bavim se S prijateljima /prijateljicama najviše volim jer Dobar /dobra sam u ,a želio/željela bih još jer Najdraže godišnje doba mi je Najdraži dan u godini mi je jer Najdraži dio dana mi je jer Najdraža priča mi je jer Najsretniji trenutak u životu sam doživio/doživjela kada Volio/voljela bih živjeti u/na jer Volio/voljela bih se maskirati u jer Kada bih imao milijun kuna ja bih Dragi/draga naš mladi suradniče/suradnice! Pozivamo te da nam se pridružiš u sustvaranju “Ton-bona”, priručnika za dom, školu i između toga. Za bonton smo čuli do sada. Sama riječ bonton dolazi iz francuskog jezika i znači lijepo ponašanje. Kad krenemo u školu mnoga pravila lijepog ponašanja već smo usvojili. Ali što je “ton-bon”? Našu ideju oko toga što je “ton-bon” nećemo ti još razotkriti (možemo samo reći da nije vrsta bombona), ali vjerujemo da ćeš to istražiti na svoj način do kraja druženja s ovim priručnikom. Njime se možeš pozabaviti sam/sama ili u društvu svojih prijatelja/ prijateljica. Mi ga koristimo u sociopedagoškim radionicama u kojima se družimo, igramo i učimo zajedno s tvojim vršnjacima /vršnjakinjama. Stoga bismo željele da “Ton-bon” raste iz godine u godinu. Zahvaljujemo djeci, roditeljima i učiteljicama, odgajateljima i svima koji su do sada sudjelovali i ohrabrivali nas! 4 Jutro donosi i nagovješćuje ostatak dana. Stoga je pametno odmah ujutro započeti dan koji obećava (A što to? Pa, to što ti treba da bi ti i tvoji najdraži bili zadovoljni i dobro raspoloženi). “Dan koji obećava” nazvali smo “ton-bon dan”.Ali kako započeti naš “ton-bon dan”? Postoje mnogi načini, primjerice, kad ustanemo na desnu ruku, slušajući s lijevim uhom (što se zbiva u kuhinji), kad ustanemo ili se razbudimo s nekom dobrom idejom koju smo netom usnuli u ludom, najluđem snu. Ili nekako drugačije, s mačkom na glavi i pticom na grani. Uglavnom, što god smislio/la, “ton-bon dan donosi svima dobar početak dana, tebi i onima koji su s tobom. EVO ŠTO SE U MOM DOMU ZBIVA NAKON ŠTO SE SLATKO SNIVA... SVUČEM SE I OBUČEM, PIDŽAMICU SVOJU SLOŽIM I POD JASTUK JE POLOŽIM. LICE MIJEM - SAV SE SIJEM! ČEŠLJA SE PRIMAM DA KOSU NAŠTIMAM. KAD SE SREDIM, KREVET SVOJ JA POREDIM. RUČICE PROTRLJAM, OSMIJEH ZAKOTRLJAM! DOBRO JUTRO SVIMA ŽELIM, NOVOM DANU SE VESELIM! Pitanja “ISPECI PA RECI” ....... ...................... . .. Evo kako to radi Bruno: Bruno i mama Kako ti uobičajeno provodiš jutro? Što radiš? Što bi mogao raditi? Molimo te, smisli barem tri ideje koje do sada nisi isprobao/isprobala! 1. 2. 3. Koja ti je ideja najdraža? Možda se već sutra tvoja ideja pretvori u novi početak dana! 5 as pjesme ovdje u piši n v lo Molim lijepa je riječ kada nešto želiš treba ju reć’! Ni hvala loša nije, osobito, ako se netko zbog nje smije. Koristiš ju svaki dan pa se trudi da svaki hvala bude poseban! Kada je frka i nešto te muči jel’ da da izvoli dobro zvuči? Još kada uz izvoli čokolada ide, odmah zaboraviš muke i brige. Oprosti je često teško reći, ali ako ne kažeš možda će te savjest peći, zato nauči kada oprosti treba reći i živjet ćeš dugo i u sreći! 8 Pažljivo pogledaj sličice predmeta i svaki smjesti na njegovo mjesto u križaljci. Kada sve popuniš, pronađi rješenje te ćeš otkriti - naslov pjesmice! 9 Četiri najvažnije male riječi One su samo zato male Da bi u dječja srca stale… Dobrog su srca najdraži gosti: MOLIM, HVALA, IZVOLI, OPROSTI! ............ Lako je od srca iskreno reći! . . . .. ............... . . . . .. ČETIRI NAJVAŽNIJE RIJEČI (autor nepoznat) I ti sigurno znaš četiri najvažnije riječi, te ih stalno koristiš. Jesi li znao/znala da one ne samo da su najvažnije nego su i - čarobne!? Pitaš li se kako one imaju toliku moć i čaroliju? Kada važne riječi koristimo često, prema djeci i odraslima – one postaju čarobne, narastu velike, velike... No, i ti tada rasteš – postaješ još veća i još bolja osoba. Ako već nisi, možeš se sada i sam/sama uvjeriti u tu čaroliju... 10 „Ja i čaro Napiši ili nacrtaj! bne ri ječi“ 1. Što misliš, čemu služe čarobne riječi? Tko ih je izmislio i radi čega? 2.Koristiš li ih i ti u svakodnevnom životu (u školi, kod kuće ili na igralištu)? Kada/gdje/prema kome? Možeš li opisati situaciju kada su molim, hvala, izvoli, oprosti i za tebe bile čarobne? 11 Naziv ovog poglavlja krije se u ovoj križaljci. Kad riješiš križaljku, 1. ra nutar tima... du 2. napraviti neš to s k la dn 3. im... ž ive koje e b oso zajedno... slova u podebljanim kućicama spoji u riječ. gla 4. t 5. bit i timu, sk a os rov oba s kojom p o odimo mn go vreme na ... 12 ima... . biti voditelj t ski sport.. zenu... r t u ba i spo iu mor bli sk i, imsk vn ti ni, 7. v r l o 6. vode m . . . . .. . . . . . . . . . . . .. .. . Revno ćemo sudjelovati svi: cure, dečki, maleni i veliki. Suradnja stvarno baš je cool: prijatelji, pomoć, zabava – veselo full! .. . Čim vidiš prijatelja da pomoć mu treba, brzo pomozi, ne budi beba! Žurno mu priskoči, ponudi ruku spasi frenda što up´o je u frku! .. . . . . .. . . Pjesmulj ak za našu suradnju Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Kako bi ti nekome objasnio što je suradnja? 2.Što znači kada kažemo da netko dobro surađuje? 3.Jesi li nekad bio/la u situaciji koja je zahtijevala suradnju? 4.Kako si se tada ponašao? Možeš li opisati te događaje? Ili, možda to i nacrtati? Mi suradnju objasnimo ovako: Surađivati znači dogovarati se oko podjele posla gdje svatko radi i obavlja svoj dio zajedničkog zadatka te, na kraju, cijenimo tuđi trud i ono što je netko napravio. Koji dio našeg objašnjenja ti se sviđa? 13 Priča o razjarenom Luki To jutro se Luka probudio “na lijevu nogu”. Ni to što je na putu do kuhinje stao na gumenog dinosaura i napiknuo se, nije uopće pomoglo. Baš ga je živciralo što njegov mlađi brat posvuda ostavlja te glupe igračke za malu djecu. Na brzinu je pojeo doručak i spremio se za školu. Nije se baš veselio ovom danu jer pišu test iz matematike. Tješilo ga je jedino to što će imati tjelesni, a učiteljica je obećala da će cijeli sat igrati nogomet. Jupii!! Luka je bio siguran da će njegova ekipa pobijediti. Za vrijeme prvog odmora skužio je da je zaboravio opremu za tjelesni kod kuće. Koja nepravda! Kako je bio ljut! A još kad mu se jedan pametnjaković iz razreda rugao! Došlo mu je da ga pogodi loptom u glupu glavu da ušuti. Jedva se suzdržao od bacanja lopte, ali nije mogao izdržati pa mu je ipak rekao da je glupi tikvan koji ionako ne zna igrati nogomet. 14 Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Kako je Luka po tvom mišljenju postupio? Što je Luka mogao drugačije napraviti? 2. Što bi ti napravio/napravila na Lukinom mjestu? 3. Jesi li i ti bio u sličnoj situaciji poput Luke? Možeš je opisati? Kako si to riješio/riješila? Svi se ponekad ljutimo. Kao i za sve drugo i za ljutnju postoje pravila. Ona služe da svima oko sebe na prihvatljiv način pokažeš kako se osjećaš. Ako ne poštuješ ta pravila dok se ljutiš, lako ćeš se posvađati s drugom osobom. Ljutnja je kao zmaj koji sjedi na tvom ramenu i radi po svom– kontroliraj ga! Nemoj dozvoliti da ljutnja kontrolira tebe. Rješavaj svoje probleme razgovarajući o njima. 15 Zmajevska pravila za ljutnju u malim koracima 1. KORAK: Promotri svog razljućenog Zmaja. Da bi ga vidio moraš pažljivo brojiti barem do pet i malo zažmiriti da vidiš gdje je. Možda se smjestio u nekom ili na nekom dijelu tvog tijela i tamo kuha svoju vatru. Ako je jako crven i ljut, broji još do pet dok se malo ne ispuše. Eto, sada si spreman / spremna za sljedeći korak. 2. KORAK: Pitaj Zmaja kako ti može pomoći da napraviš što je pametno. Zmajevi su izvor mudrosti, sigurno će nešto smisliti. Ako i ti procijeniš da je to pametno, tek tada iskušaj ideju. Navijamo za tebe! 3. (dodatni) KORAK: Ako ti je nanesena nepravda, zamoli Zmaja da ti pomogne načiniti “JA poruku” (umjesto “TI poruke”). Takve poruke nam pomažu da se riješimo nevolja i raščistimo nesporazume. Evo što smo smislili uz pomoć Zmaja kako bi pomogao Luki. Luka se obraća onom pametnjakoviću koji mu se ruga: “Ti poruka”: “Ti si jedan glupi tikvan koji ionako ne zna igrati nogomet!” “Ja poruka”: “Ljut sam i bez tvog zafrkavanja što nisam donio opremu, možda neću moći igrati nogomet. Ako mi pomogneš, rado bih da igramo zajedno u ekipi!” 16 A sad vježbajmo! Na početku si pročitao/pročitala ovu našu priču o razjarenom Luki. Pokušaj je dovršiti tako da se Luki pomogneš sa Zmajevskim pravilima za ljutnju. Ova priča imat će drugačiji naslov, zar ne? naslov To jutro se Luka probudio “na lijevu nogu”. To što je na putu u kuhinju stao na gumenog dinosaura i napiknuo se, nije uopće pomoglo. Luku je baš živciralo što njegov mlađi brat posvuda ostavlja te glupe igračke za malu djecu. Na brzinu je pojeo doručak i spremio se za školu. Nije se baš veselio školi taj dan jer pišu test iz matematike. Tješilo ga je jedino to što će imati tjelesni, a učiteljica je obećala da će cijeli sat igrati nogomet. Jupii!! Bio je siguran da će njegova ekipa pobijediti. Za vrijeme prvog odmora skužio je da je zaboravio opremu za tjelesni kod kuće. Koja nepravda! Kako je bio ljut! A još kad mu se jedan pametnjaković iz razreda rugao! 17 Priča o sreći Ovo je priča o dječacima koji se nikada nisu upoznali. Bili su rođeni isti dan. Živjeli su u istom gradu. Obojica su uživala u igri i svom ranom djetinjstvu. U ovoj priči njihovi su se mali životi samo jednom dotaknuli. Marko živi sam s djedom. Tatu i mamu nikada nije upoznao, a baka je često u bolnici. Ipak, Marko je sretan dječak . Djed mu ugađa na razne načine. Izrađuje mu igračke, igra se s njim, kuha mu najbolja jela, priča mu najnevjerojatnije priče i uvijek ga poljubi za laku noć. Sebastijan je okružen pažnjom i ljubavlju svojih roditelja, baka, djedova, proslave rođendana. Imao je sve što bi poželio. Jednog prohladnog dana u listopadu, obojica su se zatekla na tržnici. Marko je s djedom prodavao jabuke, a Sebastijan odlučivao koju će plastičnu igračku kupiti sa štanda. Marko se zarumenio od studeni, a Sebastijan od ljutnje . Majka mu nije htjela kupiti isti autić kakav već ima kod kuće. Nakon obavljena posla , Marko i djed ušli su u obližnji kafić da se ogriju. Djed je za sebe naručio čašu vode, a za Marka topli čaj. Pokazao mu je kako će smrznute prstiće oviti oko tople šalice. Obojica su blistala od sreće i zadovoljstva. Sebastijan je sa svojim roditeljima uplakan ušao u isti kafić. I dalje je bio nesretan, jer je ostao bez autića. Nije primijetio veselog dječaka koji mu sjedi nasuprot. Marko je opazio neobičnog dječaka. Nije znao razlog njegovih suza. Pomislio je kako tom dječaku nikako ne može biti hladno u toj toploj jaknici i toplim krznenim čizmicama. Volio bi imati takve. On ima mamu i tatu, nije mu hladno, zašto onda plače? Čudio se i zabrinutim roditeljima. Što je to što ih muči? Podigao se prema djedu i nešto mu šapnuo na uho. Zagrlio ga čvrsto oko vrata i glasno poljubio u obraz. 18 Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Po čemu se razlikuju dječaci? 2.Što je dječacima zajedničko? 3.Ima li ova priča završetak? Kako bi ti odredio završetak? 4.Što je sreća za djeda, a što za Sebastijanove roditelje? 5.Što je razlog nesreći Sebastijanu, a što Marku? 6.Kakvu bi poruku uputio Marku? 7. Da možeš, kako bi pomogao djedu? 19 1. Navedi neke djedove osobine. 2.Kako si se osjećao/osjećala za vrijeme čitanja ove priče? 3.Nacrtaj oba dječaka. Pri tome istakni njihove osobine i osjećaje. 20 4. Što tebe čini sretnom/sretnim? Navedi što više situacija, barem deset. Kad napišeš razmisli kako ti u svakoj pojednoj situaciji prinodnosiš sretnim trenucima. Što je to što možeš učiniti još danas za sebe i za druge? Kako ja tome pridonosim? Što me čini sretnim/sretnom? 21 A sada, za potpunu sreću tvojih «sivih stanica» u mozgu, riješi ovu križaljku! VODORAVNO 1. Onaj koji uvijek pomaže u nevolji. 2. Sestra odmila 3. Prvo slovo abecede 4. Organ 5. Skraćeno i drugo 6. Dio stubišta 7. Graditelj najpoznatije arke 8. Osoba koja te rodila 9. Pseći lavež 10. 29. i 13. slovo abecede 11. Osobna zamjenica 12. Sastavni veznik 13. Očev otac 14. Brat odmila 15. Rukovati nečim 16. Zdravo povrće OKOMITO 1.Veliki pas; nepodopština 2. Red množina 3. Riblja jaja 4. Osobna zamjenica 5. Otac 6. Najljepši osjećaj 7. Potvrdna rječca 8. Lijepo je se … 9. Razum 10. Suprotno od bolestan 11. Onaj koji je moderan 12. Kratica jedne računalne kompanije 13.Ukras muškog lica 14. Mjera za površinu 22 nas lov priče Bilo je Božićno vrijeme. Prolazili su zadnji dani, a djeca osnovne škole „Sreća“ u Nigdjezemskoj marljivo su učila. Naime, tih dana su se zaključivale ocjene. I Ivan je bio učenik te škole, pohađao je treći razred. On je jako volio Božić. Uživao bi kad bi pjevao pjesme, išao u crkvu, dobivao darove te provodio vrijeme u krugu obitelji. Međutim, bilo je i nešto što nikako nije volio - petarde. Taj glasni prasak i miris mu nikako nisu bili dragi. A, znao je i koliko su opasne. Ivanovi prijatelji su često pucali petarde dok je on, najčešće, stajao po strani te ih gledao. Tada je bio tužan jer mu se činilo kao da nije dio društva, osjećao se odbačenim. Ivan je predlagao i druge aktivnosti poput zajedničkog igranja nogometa ili play stationa, ali se njegovi prijatelji nikada ne bi složili. Tako je jednog popodneva, kad je bio sam kod kuće, sjedio u svojoj sobi za knjigom i učio. No, misli su mu lutale i nije mogao završiti zadatak. Najednom začuje kako je nešto udarilo o prozor. Priđe prema njemu te ugleda Petra, svog najboljeg prijatelja. Užurbano otvori prozor i vikne: - Bok, Petre! - Bok, Ivane! – vikne Petar. – Ideš s nama na školsko igralište? - A ne mogu. – tugaljivim glasom odgovori – Moram učiti matematiku. - Ma, daj! Pa ti odlično znaš matematiku! – Petar je bio uporan. Ivan je stvarno odlično znao matematiku i mislio je da će dobiti dobru ocjenu čak i ako ne bude više vježbao. - Okej! – vikne Ivan – Evo me za pet minuta! On brzo obuče jaknu, kapu i rukavice te izjuri van. Petar ga je čekao ispred ulaznih vrata i zaputili su se prema igralištu. Tamo je bio ostatak društva. Nekolicina je počela bacati petarde. Ivan se opet osjećao isključenim. 23 Petar mu je doviknuo: - Hajde Ivane, baci i ti jednu! Ivan je odlučio poslušati prijatelja jer je želio biti dio ekipe. Uzeo je petardu i šibice te ju zapalio. Kada je ona eksplodirala, dječaci su vrištali od uzbuđenja. No, ne i Ivan, nije mu bilo drago što je popustio nagovaranju prijatelja. Odmah ju je bacio na pod i čekao da pukne. U tom trenutku začuje poznat glas: - Ivane! Što to radiš? I vi ostali? Bila je to njihova učiteljica, u tom trenutku jako ljuta. - Djeco, koliko sam vam puta rekla da ne smijete bacati petarde? One su opasne i možete se njima ozlijediti, a i, uz to, su i zabranjene. I bacate ih ovdje, na školskom igralištu gdje se druga djeca igraju. Razočarana sam vašim ponašanjem. Zamolite roditelje da dođu sutra u školu kako bi razgovarali o ovom događaju. Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Kako završava ova priča? Kad je završiš osmisli naslov priče. 2.Imaju li utjecaja tvoji prijatelji na tebe? I na koji način? 3.Jesi li nekada učinio/učinila nešto na nagovor prijatelja ili zato što si želio /željela biti dio društva? Možeš li opisati taj događaj? Kako si se tada osjećao/osjećala? 4.Kako ti možeš pružiti pozitivan primjer vršnjacima? 24 Priča o simpatiji i empatiji Bio je to još jedan školski dan, ponedjeljak ujutro... Klara je sjedila u razredu te dovršavala svoj rad – figuricu od glinamola na koju je bila jako ponosna. Luka: „Bok, Klara, što to radiš?“ Klara: „Bok! Evo, moram još obojiti krov ove građevine i gotovo je. To ti je Crkva sv. Marka na Gornjem Gradu...“ Luka: „Da, da, prepoznao sam je. Stvarno mi se sviđa! Pa, koliko dugo si je izrađivala?“ Klara: „Počela sam u petak nakon škole... Radila sam u subotu, dio nedjelje. Učiteljica mi je rekla kako bi voljela to poslati na izložbu. Tamo će biti izloženi radovi i ostalih učenika na temu ˝Moj grad Zagreb˝“. Luka: „Super! Ti ćeš sada poslati slavna! (uz smijeh!) Jesi skoro pri kraju?“ Klara: „Da. Idem oprati kistove i na užinu... Neka se sada ovo osuši.“ Luka: „Pomoći ću ti!“ Klara: „Hvala“ (Nakon odmora, Klara i Luka se vraćaju u razred te vide razbijenu građevinu) Klara: „Luka, pogledaj! Moj rad je uništen!“ (s nevjericom) Luka: (skuplja dijelove građevine...) „Možda možemo to zalijepiti...“ Klara: (plačući...) „Ne, uništeno je... A, tako sam se trudila... Radila sam cijeli vikend, sanjala o izložbi, a sada toga nema. Luka, što ću sada?“ Luka: „Reći ćemo učiteljici...“ 25 Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Smatraš li da se Klara jako trudila oko svog rada? Po čemu to zaključuješ? 2.Kako se Klara osjećala kad je vidjela uništeni rad? 3.Je li Klari u toj situaciji Luka pomogao? Na koji način? 4.Možeš li sebe zamisliti u Klarinoj situaciji? Opiši je... Kako bi se tada osjećao/osjećala? Što je simpatija, a što empatija? Simpatija je osjećanje ZA druge, a empatija je osjećanje S drugim. Sigurno znaš tko ti je simpatičan/simpatična, a da li bio mogao/mogla opisati događaj kada si i ti bio/bila empatičan/empatična i suosjećao/suosjećala s nekim? 26 Hoćeš da ti odam jednu tajnu? Ja razumijem životinje. Ne pričam s njima kao dr. Dolittle, ali točno znam što u pojedinom trenutku žele. Da, dugo mi je trebalo da usavršim tu svoju vještinu i nakon godina i godina druženja s njima moram reći da nisu toliko različite od nas. Možda ne mogu pričati, kuhati ili pospremiti sobu, ali u puno toga su slični nama. I one se hrane, kupaju, igraju, vesele ili su tužne – baš kao i mi. Zato je ovaj dio malog ton-bona iznimno važan jer, na kraju, ipak dijelimo s njima planetu pa zašto nam suživot ne bi bio ugodan. Vjerujem da si i sam vidio mnoge životinje vani, u Zoološkom vrtu, a možda čak imaš kućnog ljubimca i kod kuće i sljedeća pjesmica govori upravo o životinjama koje nas okružuju, a ti pogodi koje su to. Čuva kuću kad stranac stiže. Ako je sretan, on te poliže. Maše repom i laje na sav glas Jer on je _______. On je kralj pravi I u džungli boravi Uvijek je u formi i zdrav Jer on je ____. Na ime se ne odaziva Mudro šuti i pliva Ima škrge i diše time ______ joj je ime. Kad je maziš voli presti, A ponekad i u krilo sjesti Miševi je baš ne vole, Ona __________ se zove. Vidiš da duge ruke ima Kad od tebe bananu uzima. Često nas zabavlja ili gnjavi To je _________ pravi. Krv na slamku nam pije I ne pita da li smije Ima oštar žalac, A on je ____________. 27 Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Koja je tebi najdraža životinja? 2.Imaš li kućnog ljubimca? 3.Ako nemaš, kojeg kućnog ljubimca bi volio imati? 4.Ako imaš kućnog ljubimca, kako se najviše voliš igrati s njime? Par stvari moramo znati (ili već znamo) o životinjama: • I one imaju pravo živjeti na Zemlji, isto kao i mi • Da bi preživjele trebaju se hraniti, piti, spavati, čistiti se… • Neke životinje navikle su se na ljude i žive u njihovom okruženju (zovemo ih kućni ljubimci i domaće životinje) dok druge životinje moraju živjeti u svom prirodnom staništu (šuma, pustinja, more) • Ako naiđemo na neku životinju najbolje je da je ne uznemiravamo i nastavimo svojim putem, a onda će i ona nastaviti svojim 28 Moj najdraži poklon Svi volimo dobivati poklone. Neki pokloni za nas imaju posebno značenje. Oni nisu samo “stvar” koju možemo vidjeti, dotaknuti, omirisati i osjetili svojim čulima. Oni mogu imati i skriveno, tajno značenje koje možemo otkrivati. Tada poklon postaje više od poklona, on utječe na naš život. Stoga, naučiti darivati i primati poklone veliko je umijeće, a svladavanje ove životne vještine donosi mnogo radosti! Pridruži nam se. Striček iz Njemačke Svoj nadraži poklon dobila sam davno, imala sam nepune četiri godine. Ali sjećam ga se još i danas. Čuvam ga kao jedno od najranijih sjećanja iz svog djetinjstva. Tada je kvart u kojem i danas živim (a sada je to dio Zagreba) bio udaljen od grada, neosvijetljen i blatnjav, ili prašnjav, ovisno o godišnjem dobu. Ljudi su živjeli skromno u kućicama pored kanala i potoka punog mulja čudne boje. Ipak, bilo je ugodno živjeti u toj ulici. Svi susjedi i susjede su se poznavali i družili, veselili i svađali, i mnogo jedni drugima pomagali. Voljela sam lunjati od kuće do kuće i istraživati sve zanimljivosti. I svuda sam se osjećala kao kod svoje kuće, a sve susjede nazivala sam tetama i stričekima. I tada je stigao taj Božić 1965. godine. U to vrijeme svaki je Božić bio “bijeli Božić” pa tako i ovaj. Snijeg se razgrtao dok nisu nastali veliki zidovi između kojih je nastao zgodan labirint za igru i uživanje. Pravo čudnovato zimsko zdanje za kojeg moja baka nije imala mnogo lijepih riječi. U mojoj kući je bilo prekrasno. Moj brat je s bakom (i po njenim uputama) okitio ogroman “bor” (u stvari jelku), s nevjerojatno lijepim kuglicama i raznim ukrasima. Na polici iznad tamnocrvenog, baršunom presvučenog kauča (koji se sada smio koristiti) nalazio se radio iz kojeg je dopiralo nešto vrlo lijepo - glazba. Mama me smirivala dok sam od uzbuđenja jurila po kući i izvodila vratolomije po hodniku i stepenicama. Naime, osjećalo se i neko dodatno uzbuđenje, očekivanje, što se događa?! I … dogodilo se. K nama je stigao vrlo lijepi striček iz Njemačke i donio mnogo poklona i lijepih stvari za kuću. Meni je dao veliku bijelu kutiju. Kad sam je otvorila zapanjila sam se. Unutra je bila haljinica princeze ili balerine? Zlatna krinolina, blistava i puna čipke. “Striček, zlatni striček je došao iz Njemačke i donio mi zlatnu haljinu.”- potrčala sam objavljujući vijest “tetama” i “stričekima” u susjedstvu. I svi su se smijali, a nisam znala zašto. I mama se smijala. A onda mi je rekla da je “zlatni striček” moj tata. Ja sam zaboravila na njega, jer je dugo izbivao na radu u Njemačkoj. Bilo mi je to malo čudno. Nisam to mogla odmah prihvatiti. Ipak, haljinica je tu malo pripomogla. Valjda samo tata zna da želim biti balerina. Došlo je mnogo ljudi u našu kuću. Obukla sam haljinicu i plesala, plesala. Zabavljala sam ukućane, kumove i susjede. Svi su bili sretni i veseli. Cijeli svijet se okretao oko mene i bila sam centar svijeta. Kao što sam već rekla, od tada je prošlo mnogo godina. Nisam postala balerina, mada još uvijek volim ludo plesati. Ali sada znate moju tajnu - zašto još uvijek volim nositi blistavu i sjajnu odjeću. 29 Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Koji je tvoj najdraži poklon? 2.Od koga si ga dobio/dobila? 3.Po čemu ti je taj poklon poseban? 4.Koji bi ti poklon želio/željela nekome pokloniti? 5.Što bi se tada promijenilo za tebe i osobu kojoj bi darovao? 6.Što sve možemo pokloniti? 7.Kakav poklon bi ti mogao/mogla napraviti, učiniti? 30 Moj najdraži poklon 31 Kao što nakon škole dolaze praznici, tako i u Ton-bonu slijedi opuštanje nakon razmišljanja i promišljanja o mnogim zanimljivim i važnim stvarima. Zato se ugodno smjesti i otputuj u Čudozemsku. ČUDESA ČUDOZEMSKE Ako još uvijek ne znate gdje biste najradije proveli svoje praznike, Čudozemska je pravo mjesto za vas. Čak i oni najzahtjevniji sigurno će pronaći nešto za sebe zbog raznolikosti prirode i neobičnog načina života stanovnika. U pokrajini Vrapčićariji ljudi se najviše bave promatranjem i proučavanjem Vrabaca i ostalih ptica. Tako i žive u kućama koje se kao i ptičja gnijezda nalaze na visokim granama drveća. Naravno da do ulaznih vrata ne lete, zato imaju posebne liftove ili pokretne stepenice kojima se popnu. Duž obale Čudozemske mnogo je naselja čiji stanovnici silno vole sunce i more. Iako im je riba najdraže jelo, davno su shvatili da im ribolov oduzima previše vremena koje bi radije proveli npr. istražujući morske dubine. I radi toga su u Luftićgradu, najvećem gradu na obali, ljudi počeli graditi kuće pod morem. Veliki prozori ne mogu se otvoriti ali pružaju divan pogled. Riba se lovi posebnim hvataljkama koje ju ubacuju ravno u lonac u kuhinji. Ulaz u takvu kuću pod morem zapravo je dugačak tobogan. Ali, možda naj zanimljiviji dio Čudozemske je gorje Mrzlogora. Zbog stalno hladnog vremena, ljudi su se sjetili kako bi kuće mogli graditi od sladoleda. Zbog hladnoće se takve kuće ne tope a i izgledaju jako veselo, svaka u drugoj boji. Neke imaju krovove od čokolade, a neke stazice posute čokoladnim mrvicama. Ne zaboravite – ako posjetite Čudozemsku, obavezno se popnite u jednu od Vrapčićarijskih kuća na drvetu i nadišite se svježeg zraka, u Luftićgradu uživajte u ribljim specijalitetima i smještaju u podmorskom hotelu, a u Mrzlogori nemojte lizati kuće, radije kupite sladoled na štapiću! 32 Pitanja “ISPECI PA RECI” 1. Zamisli da ljudi zaista imaju kuće pod morem ili pod zemljom ili možda u zraku. Kako bi te kuće izgledale? 2.Kako bi se u njih ulazilo? 3.Kako bi djeca išla u školu? Neobična kuća 33 O Ambidekster klubu Udruga Ambidekster klub je humanitarna organizacija civilnoga društva, osnovana 2003. godine inicijativom mladih edukatora međusobno povezanih stvaralačkim entuzijazmom, djelovanjem za dobrobit društva - posebice usmjerenom djeci i mladima, te željom za učenjem i inovativnim pristupima u radu s ljudima. U aktivnosti Ambidekster kluba godišnje je uključeno oko dvije tisuće korisnika s kojima radi četrdesetak stručnjaka - socijalnih pedagoga, umjetnika, socijalnih radnika, psihologa, rehabilitatora, odgajatelja te tridesetak volontera - uglavnom studenata društvenih studija. Članovi svojim interdisciplinarnim djelovanjem pridonose razvoju civilnog društva u pospješivanju ljudskih prava, demokratizaciji, uvažavanju različitosti, međukulturalnom učenju te proaktivnom djelovanju u zajednici i za zajednicu. Djelatnost Ambidekster kluba najvećim je dijelom usmjerena na stručni sociopedagoški i edukacijsko-rehabilitacijski rad s djecom i mladima te savjetodavni rad s obiteljima. Inovativni preventivni i tretmanski programi/projekti usmjereni su na poticanje socijalne integracije, prevenciju rizičnih ponašanja, kao i na rad s mladima s emocionalnim i ponašajnim teškoćama. Rad udruge financijski podupiru: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva Grad Zagreb 34 Iz recenzije: Autorice na maštovit, osoban i nadahnut način približavaju djeci socijalne vještine poput empatije, suradnje, nošenja s ljutnjom. Pomoću pjesmica i priča, križaljki i pitalica kreativno ulaze u dječji svijet, poučavaju i potiču na razmišljanje. Ovaj mali priručnik na taj način postaje dobar radni materijal kako za djecu, tako i za one koji žive, uče i rade s djecom, odnosno kako to autorice i same kažu: za dom, školu i između toga. Ivana J. «Mali ton-bon» nenametljivo, a opet blisko djetetovom poimanju, uvodi dijete u svijet njegovih emocija, u svijet vršnjaka, u svijet odraslih. Čarobne riječi, ja poruke i drugi alati omogućuju mu bolju komunikaciju s tim svjetovima, oslanjajući se na kreativnost njegova čitatelja. Mogućnost da korisnik u «Maliom ton-bonu» iskaže svoju kreativnost pišući i crtajući po njemu, daje mu osjećaj osobne moći u kreiranju i prevladavanju osjetljivih pitanja djetinjstva. Interaktivna dimenzija ovog priručnika, je ono najvrijednije, ono po čemu niti jedan «Ton- bon» na svijetu ne može biti isti. Kad ovaj «Mali ton-bon» izađe iz tiska, imat će neku svoju „tržišnu vrijednost“, ali ispunjen dječjim mislima, rečenicama i crtežima, on postaje dovršen, unikatan i neprocjenjiv. Spomenka Kolak, dipl. defektolog-odgajatelj ISBN 978-953-7679-03-7
© Copyright 2024 Paperzz
