close

Enter

Log in using OpenID

Brojna istraživanja pokazala su da je navjeći izvor

embedDownload
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Centar Budi svoj
Brojna istraživanja pokazala su da je
navjeći izvor stresa djece školske dobi
neuspjeh u školi. Osim što negativne
ocjene zadaju velike glavobolje
roditeljima (posebice pred kraj školske
godine), treba imati na umu da loše
ocjene uzrokuju stres i kod djeteta te je
potrebno da se taj stres smanji kako bi
moglo efikasno učiti i ispraviti ocjene.
U postizanju školskog uspjeha djecu
često koči nedostatak motivacije, a ne
nedostatak sposobnosti. U razvoju
motivacije za učenje važan je
nastavnik ali i roditelj. Naime, u potrazi
za brzim i učinkovitim rješenjima kako
bi motivirali dijete za učenje, očajni
roditelji često pribjegavaju materijalnim
nagradama poput igračke, novca,
bicikla i slično ne bi li dijete postiglo
odličan ili barem bolji školski uspjeh.
No dugročno, ovaj način motivacije ne
donosi
osjećaje
zadovoljstva
i
postignuća kod djeteta, već ono uči
isključivo radi nagrade. Zašto je važno
da dijete uči vođeno unutarnjom
motivacijom, odnosno da pristupa
učenju iz vlastitog interesa i želje da
nauči? Rezultati istraživanja su
pokazali da u tom slučaju djeca uče
http://www.mojrazred.info/articles.aspx
smislenije, bolje zadržavaju naučeno,
postižu bolje rezultate, bolje upravljaju
vlastitim učenjem nego u slučaju kada
su motivirani vanjskim faktorima poput
materijalnih nagrada. Imajući to na
umu, pohvalite djetetov trud, prepišite
mu zasluge za svaku dobru ocjenu
(primjerice, naglasite djetetu da je
dobilo dobru ocjenu iz ispita zato jer je
učilo i trudilo se, a ne zato jer je ispit
bio lagan kako je vaše dijete možda
procijenilo). Pohvala je često najbolja
motivacija. Na taj način dijete uči i da
je samo odgovorno za svoje ocjene, a
na vama je da ne preuzimate djetetove
obaveze (a posljedično niti zasluge za
postignuti uspjeh).
Osim odgovornosti u obliku brige za
svoje obveze - koje roditelj treba
polako prepuštati djetetu, važno je da
roditelj ima na umu da dijete ide u
školu zbog sebe i da se taj stav osjeća
u razgovorima koje vodi s djetetom. Iz
takvog
odnosa
proizlazi
način
komunikacije i razgovora koji djetetu
ne smanjuje volju za učenjem već
djeluje motivirajuće.
Između ostalog, dijete mora znati što
se od njega očekuje u pogledu
1
školskih
obveza.
Uvažavajući
osobnost
djeteta
i
njegove
sposobnosti, ta očekivanja bi trebala
biti dovoljno visoka ali realna s
obzirom na njegove mogućnosti.
Očekivanja da mora imati sve odlične
ocjene i nezadovoljstvo vrlo dobrim
uspjehom možda su previsoka i
previše opterećuju dijete – što potom
utječe i na njegovu motivaciju („ionako
neće biti dovoljno dobro pa zašto bi se
uopće trudio“).
Kod motivacije pri učenju vrlo su važni
i određeni „tehnički“ detalji: ima li dijete
adekvatan prostor za učenje gdje će
mu biti osigurani mir i tišina kako ne bi
gubilo koncentraciju na razne stvari
(npr.
tv,
blizina
ukućana
koji
razgovaraju i slično). Stvaranje navike
učenja uvelike ovisi i o tome ima li
ustaljeno vrijeme učenja u svom
prostoru
(primjerice
nakon škole). Naime,
djetetu treba pomoći da
ustali svoje vrijeme za
učenje,
da
usvoji
ritam rada s više
kratkih pauza te da
se nagrađuje nakon
obavljenog posla –
izlaskom van s
prijeteljima,
igranjem
video
igrica ili nečim što ga veseli.
Vodite računa i o tome je li vaše dijete
auditivac, vizualac ili kinestetičar;
naime, roditelji mogu inzistirati da
primjerice dijete mora učiti čitajući
naglas, no ako je vaše dijete vizualac i
bitno mu je da pri učenju koristi slike,
dijagrame i potcrtava bitno, učenje
http://www.mojrazred.info/articles.aspx
čitajući naglas za njege će biti mučenje
(i pri tome ne bude dobro zapamtio
ono što je učio). Svatko od nas ima
svoj stil učenja i ono što možda
odgovara vama, ne znači da će koristiti
i vašem djetetu. Ako je vaše dijete
kinestetičar, pustite ga da hoda dok
uči, nemojte inzistirati da mora sjediti
za stolom.
Djeca većinom ne vole učiti stvari koje
im se čine besmislene ili nepotrebne.
U tom slučaju treba im pomoći da
nađu korisnost onoga što uče, da
povežu s već naučenim gradivom i
svakodnevnim iskustvom. Učenje ne
smije biti ograničeno samo na školu ili
zadaću, već proces koji traje cijeli
život. Dosadne podjele na otrovne i
neotrovne insekte, s pripadajućim
razlikama, postaju životne kad treba
reći je li buba uhvaćena na vikendici
opasna ili ne. Svijet oko nas je
pun prilika za učenje, a ako ih
koristimo zajedno sa
svojom
djecom
te
potičemo djecu da u
tome
budu
aktivni,
njihova
znatiželja
i
zaključivanje postat će
prisutni
u
svakom
segmentu.
Svako dijete je drugačije i
ono što motivira jedno, ne
mora motivirati i neko drugo.
Također, roditelji moraju imati na umu
da nitko nije uvijek i jednako za sve
motiviran. Postoje periodi kada je
dijete više motivirano za određene
zadatke, postoje teme i sadržaji koje
ga više ili manje interesiraju. Neka
djeca uživaju u čitanju, druge više
2
zanima svijet brojki i eksperimenta,
treći su fascinirani pričama iz povijesti.
Neka djeca zbilja ne vole određeno
gradivo, npr. matematiku - i potrebno
im je da se pojadaju, da ih netko
sasluša. Komentari roditelja koji im kao
glas razuma govore da moraju napisati
zadaću iz matematike, da moraju
dobiti pozitivnu ocjenu iz testa i da će
im to jednog dana trebati u životu, kod
djetetu mogu izazv teško, koji ponudi
pomoć, ali je ne nameće. Vrlo često
dijete koje osjeti suosjećanje i
prihvaćanje
od
strane
roditelja
preuzima svoju odgovornost nakon što
se izjada. Iskreni komentari roditelja
tipa: "A da ti to ne napraviš, što bi
onda bilo? " često dovode do toga da
dijete samo počne tvrditi da mora to
napraviti i da se vrati poslu s više
elana.
primjerom pokažite koliko je učenje
bitno.
Djeca koja vole učiti obično žive u
obiteljima u kojima se znanje cijeni, u
kojima roditelji dopuštaju pitanja i
različita mišljenja. Dječje propitivanje
okoline i razloga zašto su stvari
onakve kakve jesu
, propitivanje
autoriteta i traženja argumenata za i
protiv određenih stavova važni su za
održavanje dječje znatiželje i želje za
učenjem te ih je potrebno poticati i
prihvatiti činjenicu da vi kao roditelj
niste sveznajući i nepogrešivi. Djeca
rastu uz intelektualno stimulirajuću
okolinu, knjige i roditelje koji čitaju,
obilaze s njima muzeje, galerije,
zoološki i botanički vrt te druga mjesta
na kojima se mogu saznati nove stvari.
Djeca
najbrže
uče
modelirajući
postupke svojih roditelja (važno je ono
što vi činite a ne ono što im govorite da
oni trebaju činiti) pa im vlastitim
http://www.mojrazred.info/articles.aspx
3
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
149 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content