Bilten 3 – 2009 - HUHIV-a

03
SADRŽAJ
Kratka povijest razvoja cjepiva za HIV
str. 05
Pranje vagine povećava rizik zaraze HIV-om;
rezultati za “suhi seks” manje su jasni
str. 09
Zašto (ne) koristimo kondome?
str. 12
Čak 60 posto hrvatskih srednjoškolaca
osuđuje homoseksualce
str. 15
EACS smjernice –
1. dio
str. 19
Rezultati OraQuick testa
str. 22
Radionica o HIV-savjetovanju i testiranju –
17. - 19. studenog 2009.
str 28
Peta konferencija o AIDS-u Cape Townu
str. 31
Humorom protiv Hepatitisa
str. 34
Konferencija: Mladi muškarci i nasilje: putevi
za promjene
str. 36
05
Ivana Crnčić, dipl. ing.
Kratka povijest
razvoja cjepiva za
HIV
Kada je prije više od 26 godina identificiran virus HIV-a,
pretpostavljalo se da će i cjepivo vrlo brzo biti otkriveno.
Cjepiva su izrađena za mnoge druge zarazne bolesti pa je
bilo logično predvidjeti da će napori uloženi u pronalazak
cjepiva za HIV kroz nekoliko godina uroditi dobrim rezultatima.
Svi znamo da se taj zadatak pokazao mnogo teži. HIV se
pokazao mnogo tvrdokornijim neprijateljem nego što se
pretpostavljalo i još danas nam cjepivo nije poznato. Tri
kandidata za cjepiva u koja su položene velike nade pokazala su se nedjelotvornima. Ovdje donosimo kratak pregled
nastojanja da se cjepivo što prije pronađe te rad CAVD-a
(Collaboration for AIDS vaccine discovery).
Prvi val
Ubrzo nakon što je otkriven HIV 1983. godine, neki su znanstvenici vjerovali da će tehnikama rekombinantne DNA
proizvesti djelotvorno i sigurno cjepivo. Dvije kompanije,
Genetech i Chiron, punom su brzinom pokušavale stvoriti cjepivo na bazi glikoproteina gp 120 iz ovojnice HIV-a.
Malo prije nego što je kliničko ispitivanje trebalo započeti,
ustanovljeno je da antitijela inducirana ovim tipom cjepiva
nisu uspjela neutralizirati izolate HIV-a in vitro.
jboljih daljnjih koraka te kako povećati broj ideja kojima bi
se moglo doći do kvalitetnog cjepiva.
U godinama koje su slijedile nakon odluke NIH-a, pojavio
se velik broj novih inicijativa, uključujući stvaranje javnoprivatnog partnertsva – International AIDS Vaccine Initiative (IAVI), HIV Vaccine Trials Network (HVTN) te AIDS
Vaccine Advocacy Coalition (AVAC). Predsjednik Clinton
ustanovio je HIV/AIDS nadzorno vijeće i u 1997. postavio
cilj – otkriće cjepiva u idućem desetljeću.
Drugi val
Sredina 90-ih postala je prekretnica za istraživanje HIV-a
i cjepiva. Kako virus vrlo lako mutira i može “pobjeći”
imunološkom sustavu, istraživači su očajavali pokušavajući
stvoriti antitijela koja bi neutralizirala velik spektar sojeva
HIV-a. Do sada nije poznat nijedan slučaj u kojem bi osoba
nakon infekcije HIV-om razvila zaštitni imunitet. Unatoč
tomu, uočeni su slučajevi u kojima osobe koje su često bile
izložene HIV-u nisu podlegle infekciji, dok su se neke osobe
zaražene virusom HIV-a uspjele godinama odupirati progresiji bolesti i razvitku AIDS-a. Drugim riječima, određeni
broj ljudi uspio je spriječiti destrukciju imunološkog sustava virusom HIV-a.
Znanstvenici koji su proučavali te osobe utvrdili su da su
citotoksične T-stanice barem djelomično odgovorne za
držanje virusa pod kontrolom. Te stanice, dio staničnog
imuniteta, postale su okosnica za razvoj cjepiva. Bi li cjepivo koje “podiže” stanični imunitet moglo zaštititi ljude od
HIV-a?
Nacionalni zdravstveni institut (National Institutes of
Health) podržao je pokušaj u 1994., a prijašnji istraživači
Genetecha osnovali su vlastitu kompaniju VaxGen i u 1998.
započeli još dva ispitivanja uspješnosti, jedno u Sjevernoj
Americi a drugo na Tajlandu, unatoč skepticizmu velikog
dijela HIV/AIDS istraživačke zajednice.
Iako je cjepivo koje upreže snagu odgovora T-stanica bilo
relativno nov koncept, smatralo se da je obećavajuće.
Nakon imunizacije, T-stanice ubojice teoretski bi našle i
usmrtile svaku zaraženu stanicu. Ovakav način mogao bi
spriječiti HIV u širenju ili povećati sposobnost osobe da se
odupre napredovanju bolesti.
Nakon što je utvrđena beskorisnost napora Chirona i
Genetecha, malo se farmaceutskih kompanija željelo baviti
tim problemom te su se nastavili konflikti po pitanju na-
U kasnim 90-ima i na početku 21. stoljeća počeo je rad
na konceptu T-stanica. Cjepivo uključuje injektiranje HIVgena u tijelo gdje ih preuzimaju stanice imunološkog sus-
tava. Ove stanice nakon toga pokažu površinske proteine,
označavajući ih kao “zaražene”, što daje znak T-stanicama
ubojicama da se prošire i uklone zaražene stanice.
Kako bi se geni HIV-a uveli u tijelo, pričvršćeni su na vektorske viruse-adenoviruse, canarypox i vacciniu.
Preliminarna ispitivanja ovog pristupa bila su već pokrenuta kada su razočaravajući rezultati VaxGena objavljeni
2003. godine. Uspostavilo se da virus ima mnoge načine
na koje može sakriti površinske proteine od antitijela, od
pokrivanja šećerima pa do promjene strukture, što je postavilo dodatne prepreke stvaranju cjepiva.
Mnogim istraživačima istraživanje VaxGena je ukazalo
na opasnost ulaganja previše nade u samo jedan pristup.
Ipak, povijest se ponavljala kroz stanični imunitet. Prema
analizi AVAC-a, do 2003. bilo je previše sličnih proizvoda u
kliničkim ispitivanjima. Polovica ispitivanja testirala je DNAcjepiva, 30% njih testiralo je varijacije canarypox cjepiva, a
samo preostalih 20% je testiralo druge pristupe.
Neki istraživači zapitali su se je li standardni put traženja
cjepiva primjenjiv i u slučaju HIV-a. Ako se ne promjeni put,
traženje cjepiva za HIV moglo bi naići na još više prepreka.
Treći val
Sve što se do tada događalo, dovelo je do toga da je sku-pina ljudi 2003. godine predložila nov način istraživanja cjepi-
va za HIV. Radom objavljenim u časopisu Science zatražen
je novi koncept – Global HIV Vaccine Entreprise, koji bi
promovirao multidisciplinarni i suradnički pristup u proizvodnji i testiranju novih kandidata za cjepivo. Enterprise
su inicijalno pokrenuli strani istraživači iz Zaklade Billa
Gatesa, Svjetske zdravstvene organizacije, UNAIDS-a, Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti (NIAID),
HIV Vaccine trials network-a (HVTN), International AIDS
Vaccine Initiatives (IAVI), Europske komisije i drugih svjetskih organizacija.
Enterprise je predložio znanstveni pristup sličan Projektu ljudskog genoma. Tradicionalno je za znanstvena
istraživanja bio karakterističan individualan rad i kompetitivan stav između grupa istraživača. Znanstvenici često nisu
međusobno komunicirali i vlastitim otkrićima do njihovog
objavljivanja, a neuspjesi određenih ideja i njihovi razlozi
često se nisu objavljivali.
Novi model suradnje potaknuo bi kreativnost individuallnog rada i istraživanja kroz mogućnost razmjene informacija. Znanstveni strateški plan Enetrprisea, objavljen 2005.,
pozvao je na sistematičan pristup pronalasku cjepiva.
Centri će podijeliti informacije, reagense i procedure tako
da se podaci mogu uspoređivati i, ako je potrebno, kombinirati. Svi ciljevi, planovi, napredak i prepreke će se podijeliti kako bi se izbjeglo ponavljanje i ulaganje u iste korake.
Istraživači moraju biti otvoreni prema novim otkrićima i
novim tehnologijama i njihovom uključivanju u postojeće
metode. Plan je također pozivao na inovacije u razvoju
proizvoda i proizvodnji, pitanjima intelektualnog vlasništva,
uspostavljanju posebnih siteova za klinička istraživanja.
I možda najbitnije, identificirani su ključni znanstveni izazovi
i nedovoljno istražena područja koja usporavaju istraživače
u razvoju cjepiva.
Aktualni izgledi
CAVD je osnovan 2006. s namjerom ispunjavanja filozofije
Enterprisea i poduzimanja ključnih koraka strateškog znanstvenog plana.
Kada je prije
više od 26 godina
identificiran virus HIV-a,
pretpostavljalo se da će
i cjepivo vrlo brzo biti
otkriveno
Strateški plan služio je kao baza za identificiranje i odabir prioriteta između projekata koje je financirao CAVD.
Izabrano je 16 projekata na temelju toga što se bave
problemima koji su identificirani u planu. CAVD-portfelj
istraživanja sadrži različite pristupe temeljene na staničnoj
imunosti te na razvoju antitijela te mnogo ideja za cjepivo
u rasponu od “sigurnijih” do “rizičnijih”, u nadi da će jedan
od njih dovesti do cjepiva. Svi pristupi nisu uspješni, ali i
svaki promašaj donosi važne zaključke.
Neuspjeh cjepiva utemeljenog na adenovirusu u STEP-ispitivanju u rujnu 2007. jedan je takav primjer. Cjepivo nije
induciralo nikakvu otpornost na HIV te je čak moguće da
je neke sudionike studije učinila još osjetljivijima na infekciju HIV-om.
Vrijednost STEP-ispitivanja je u ponovnoj potvrdi značaja
održavanja visokih razina istraživanja na ovom polju. CAVD
je već počeo financirati projekte koji proširuju znanje o humoralnom imunitetu i staničnom imunitetu i istraživanju
novih načina poticanja antitijela. Ostali projekti CAVD-a
uključuju poboljšane vektore, definiranje uzajamnih veza
imune zaštite te istraživanje mukoznog i urođenog imuniteta.
Kao dodatak ovim pitanjima, potrebno je obratiti pozornost i na jaz između bazičnih istraživanja i razvitka cjepiva.
Zbog manjka razumijevanja imunoloških odgovora na HIV,
farmaceutska industrija oklijeva u uključivanju potragu za
HIV-cjepivom. Jednom kada bude poznata “podloga” i
industrija će stupiti u upotrebu stručnosti u razvoju cjepiva. Do tada, grantovi CAVD-a bit će stvoreni za upotrebu
dosad stečenog znanja ili stjecanje novih saznanja s ciljem
oblikovanja cjepiva koje će se moći primijeniti na ljudima i
životinjama i pružiti dokaz da cjepivo može zaštititi.
Snaga CAVD-a je u tome što okuplja znanstvenike kako bi
istraživanja imala što više efekta, no, kao i u svemu, potrebna je što bolje suradnja i timski rad.
Najnovija istraživanja – rezultati velike studije koja je
uključila 16 000 osoba na Tajlandu otkrila je da kombinacija
2 različita cjepiva smanjuje vjerojatnost infekcije za 31%.
Znanstvenici naglašavaju da su potrebna daljnja istraživanja,
ali da ovaj rezultat svakako daje nadu da je pronalazak potpuno djelotvornog cjepiva moguć.
Izvori:
Klausner, R. D. et al. 2003. The need for Global HIV Vaccine
Enterprise, Science
Coordinating Committee of the Global HIV/AIDS Vaccine
Enterprise, 2005. The Global HIV/AIDS Vaccine Enterprise:
Scientific Strategic Plan. PloS Medicine February
Esparza J, Osmanov S. 2003. HIV vaccines: a global perspective. Curr Mol Med
09
Kristina Duvančić, dipl. soc. rad.
Pranje vagine
povećava rizik
zaraze HIV-om;
rezultati za “suhi
seks” manje su
jasni
Metaanalizom podataka o vaginalnoj praksi i HIV-infekciji
iz deset afričkih kohorti utvrđeno je da su pranje vagine
sapunom, kao i brisanje tkaninom, papirnatim maramicama
ili papirom povezani s povećanim rizikom dobivanja HIV-a
- izvijestili su istraživači na 5. međunarodnoj AIDS Society
konferenciji u Cape Townu. Korištenje proizvoda za sušenje
ili zatezanje vagine, često nazivanih kao „suhi seks“, doduše
nije statistički značajno povezano s HIV-infekcijom.
Globalno, postoje brojne varijacije vaginalne prakse i
proizvoda koje žene koriste za čišćenje, zatezanje, sušenje
i zagrijavanje vagine. Nastojanja žena da promijene genitalnu okolinu mogu narušiti prirodnu obranu tijela protiv
različitih uzročnika. Vaginalna praksa osobito je povezana
s oštećenjem vaginalnog epitela i gubitka laktobacila (tj.
povećanje bakterijske vaginoze koja je također povezana s
povećanim rizikom od HIV-infekcije).
U područjima s ograničenim resursima, gdje su prisutne velike nejednakosti u moći između muškaraca i žena, žene
bi mogle biti motivirane za usvajanjem vaginalnih praksi
koje povećavaju seksualno zadovoljstvo muškaraca kako bi
zadržale ekonomski važne odnose sa supruzima ili drugim
seksualnim partnerima. Drugi razlozi zbog kojih se ovo
prakticira uključuju genitalnu higijenu, samoliječenje vaginalnog iscjetka i prevenciju trudnoće.
Dijelom zbog velike raznolikosti vaginalne prakse u
različitim zajednicama te razlike u načinu na koje su te
prakse zabilježili istraživači, epidemiološke studije su do
sada dale proturječne rezultate vezane uz povezanost vaginalne prakse i povećanog rizika zaraze HIV-om u žena.
Stoga je međunarodni tim istraživača, koristeći podatke
iz prijašnjih deset studija, proveo metaanalizu podataka
individualnih pacijenata. Većina metaanaliza uključuje
objedinjavanje završnih rezultata različitih studija, dok je
ovdje korišteni pristup uključio ponovno kodiranje te analizu podataka za svakog pojedinca koji je sudjelovao u deset odvojenih studija. To je omogućilo da vaginalne prakse
budu zabilježene u skladu sa standardiziranim klasifikacijskim sustavom i da se provedu nove analize.
Analiza iz deset kohorti u šest subsaharskih afričkih zemalja
uključuje 16 307 žena, od kojih je 865 zaraženo HIV-om. Šest
kohorti bile su žene iz opće populacije, četiri su bile komercijalne seksualne radnice ili žene koje rade u visokorizičnim
uvjetima. Došlo je do velike razlike u prevalenciji vaginalne
prakse i bakterijske vaginoze u obje kohorte.
Uspoređujući ih sa ženama koje nisu imale vaginalnu praksu ili koje su vaginu prale samo vodom, žene koje su je
prale sapunom bile su u povećanom riziku od zaraze
HIV-om. Multivarijatnom analizom (kontroliranom dobi,
bračnim statusom i brojem seksualnih partnera - jedini faktori koji iskrivljuju rezultate) omjer rizika bio je 1.22 (95%
interval pouzdanosti 1.00-1.49).
Žene koje su koristile tkaninu, maramice ili papir za brisanje
(sušenje) vagine i uklanjanje vlage također su u povećanom
riziku od infekcije. U multivarijatnoj analizi omjer rizika bio
je 1.41 (95% interval pouzdanosti 1.03-1.77). Istraživači
sugeriraju da pojedini proizvodi korišteni intravaginalno
mogu biti štetniji od drugih te mogu uzrokovati oštećenja
(ozljede).
Doduše, u slučaju korištenja proizvoda za sušenje ili stezanje vagine omjer rizika bio je 1.23 (interval pouzdanosti 95%
0.97-1.56). Niži interval pouzdanosti od 0.97 znači da taj rezultat nije statistički značajan, ali ipak sugerira na štetnost
takve prakse.
::: Istraživači su pretpostavili da vaginalne prakse mogu
uzrokovati povećanje bakterijskih vaginoza, što opet vodi
do povećanog rizika od dobivanja HIV-a. Međutim, kada
je bakterijska vaginoza dodana u varijatni model, to nije
previše utjecalo na rezultate.
::: Matthew Chersich, jedan od autora ove studije, rekao je
da iako je metaanalizom pokušao ponovno razvrstati po-
datke prijašnjih studija koristeći standardiziranu klasifikaciju, pitanja korištena u studijama su često nejasna. On poziva na više istraživanja koja će postavljati preciznija pitanja o
različitim praksama te proizvodima. Također je preporučio
evaluaciju intervencija za poticanje žena na prakticiranje
manje štetnih praksi, kao što je npr. pranje samo vodom.
::: Koncentrirajući se na otkriće da je pranje sapunom povezano s povećanim rizikom od infekcije, primijetio je da
je dimenzija efekta umjerena, da je to uobičajena praksa,
ali da bi, na razini populacije, mali efekt mogao imati važne
implikacije.
Izvor: www.aidsmap.com/en/news/A1B27ED8-2748-45EC8094-BE32518536FF.asp
Globalno,
postoje brojne varijacije vaginalne
prakse i proizvoda
koje žene koriste.
12
Valerio Baćak, mr. sc.
Zašto (ne)
koristimo
kondome?
Jedno od ključnih pitanja u istraživanjima seksualnosti jest
zašto se ponašamo rizično – primjerice, ne koristimo kondome – premda smo svjesni mogućih negativnih posljedica. Jedna od njih je svakako HIV/AIDS od kojega najviše
strepimo. Neki od nas, međutim, nastavljaju se ponašati
rizično i nakon što su imali neugodno iskustvo zaraze
spolno prenosivom infekcijom. Objašnjenje koje najčešće
susrećemo ističe kako je uzrok neodgovornog seksualnog
ponašanja u neznanju, odnosno nedovoljnoj informiranosti o rizicima i načinima zaštite. No mnoge studije, provedene kako u inozemstvu, tako i u nas, jasno su pokazale da
je veza između razine informiranosti i odgovornog seksualnog ponašanja zapravo zanemariva. O čemu je onda riječ?
U traženju boljeg odgovora, odlučili smo postaviti pitanje
na drugačiji način: kako se najbolje može rastumačiti odgovorno seksualno ponašanje? Odnosno, što stoji iza redovite
uporabe kondoma? Kao poticaj za takav pristup poslužio
je zanimljiv nalaz, utvrđen u velikom broju istraživanja
(uključujući i u nekoliko provedenih u Hrvatskoj), prema
kojem postoji snažna povezanost između uporabe kondoma pri prvom i posljednjem snošaju. Drugim riječima, kod
onih koji su rabili kondom pri prvom odnosu postoji velika
vjerojatnost da će isto učiniti i pri posljednjem seksualnom
odnosu.
U nedavnom istraživanju pokušali smo utvrditi što stoji u
pozadini te povezanosti, koja, čini se, omogućuje redovitu
zaštitu. Pretpostavili smo da postoje tri moguća razloga
koja smo kanili testirati. Prvi je taj da mislimo da se od nas
očekuje da koristimo kondome, odnosno jer smo usvojili
norme koje kažu da pri seksu „moraš koristiti kondom“.
Drugo moguće objašnjenje ističe ulogu racionalnosti. Preciznije, uporaba kondoma možda se temelji na kalkulaciji –
naprosto procjenjujemo u kojim situacijama bismo trebali
koristiti kondom, a u kojima bismo ga mogli zanemariti. No
što ako smo, zapravo, razvili naviku uporabe kondoma? U
tom bi slučaju odgovorno ponašanje bilo kao automatska
radnja, nešto što činimo bez mnogo razmišljanja. Posljednje objašnjenje redovite uporabe kondoma dakle leži u
navici, a ne u pritisku društvenih normi ili procjene svake
pojedine situacije.
Tijekom travnja i svibnja 2009. godine anketirali smo putem
interneta 1145 osoba. Upitnik je sadržavao pitanja poglavito vezana uz razloge za osobnu (ne)uporabu kondoma.
Na upitnik je odgovorio otprilike jednak broj muškaraca i
žena, čija je prosječna dob iznosila 28 godina. Nakon provedenih statističkih analiza pokazalo se da redovitu uporabu
kondoma među sudionicima našeg istraživanja najbolje
tumači treća hipoteza: ona koja uporabu kondoma vezuje
uz stečenu naviku. Iz toga slijede dva vrlo složena pitanja:
kako se navika stvara i zašto neki pojedinci tu naviku razviju, a drugi ne?
Mogući odgovor na prvo pitanje leži u tome da je razvoj
navike posljedica traumatičnog negativnog iskustva poput
neželjene trudnoće ili zaraze spolno preonosivom infekcijom. Neke su studije pokazale da strah od zaraze može pozitivno utjecati na uporabu kondoma. Odgovor na drugo
pitanje pak može biti u osobinama ličnosti radi kojih neke
osobe mogu biti manje sklone razvijanju navike. Primjerice,
osobe koje su uvijek u potrazi za uzbuđenjima imaju visoku toleranciju na rizik što se potom može prenijeti i na
područje seksualnog ponašanja. Izrazito je važan i društveni
kontekst – viši socijalni status koji se manifestira kroz bolju
financijsku situacija i više obrazovanje omogućava lakšu
i bržu dostupnost ne samo informacijama vezanima uz
seksualnost nego i pristup sredstvima zaštite poput kondoma.
Zanimljiv je nalaz da je navika bila češća u žena nego
muškaraca. Razlog tomu može biti da nezaštićeni odnos za
žene podrazumijeva veće rizike, osobito kada je u pitanju
trudnoća. Navika kao objašnjenje redovite uporabe kondoma također je bila učestalija među mlađim sudionicima.
Možda se jednostavno radi o tome da je kondom danas
prihvaćeniji nego ranije. Naposljetku, navika je također bila
prisutnija među osobama koje nisu u stalnoj vezi. Stabili-
zacija veze često eliminira uporabu kondoma zamjenjujući
je, primjerice, tabletama ili drugim metodama zaštite.
Nalaz da je redovita uporaba kondoma, po svemu sudeći,
pitanje navike, naglašava važnost seksualne edukacije.
Djelotvorna zaštita reproduktivnog i seksualnog zdravlja
mladih počiva na njihovom informiranju o važnosti uporabe kondoma, ali i usvajanju vještine njihove uporabe. I to
vrijedi za oba spola podjednako. Sigurnost koju pruža poznavanje pravilne uporabe kondoma često je odlučujuća
za odluku hoće li se kondom koristiti ili ne. I još nešto: s
razvijanjem navike odgovornog seksualnog ponašanja
važno je početi prije prvog seksualnog odnosa. Seksualna
edukacija stoga mora krenuti prije no što je većina mladih
već imala prva seksualna iskustva. Nažalost, u Hrvatskoj je
otpor takvim programima i dalje iznimno snažan – barem
kada je riječ o onima koji donose odluke.
Predstavljeni nalazi preuzeti su iz rada: Štulhofer, A., Baćak,
V., Ajduković, D. i C. Graham (2009.) Is Regular Condom
Use a Habit? An Assessment of Normative, Calculative, and
Habitual Explanations of Consistent Condom Use. Tekst je
trenutno u recenzentskom postupku.
Djelotvorna
zaštita reproduktivnog i seksualnog zdravlja
mladih počiva na njihovom
informiranju o važnosti
uporabe kondoma
15
JUTARNJI LIST 4.10.2009.
Članak iz
Jutarnjeg
lista
objavljen
4. 10. 2009.
19
Ivana Crnčić, dipl. ing.
EACS smjernice –
1. dio
EACS (European AIDS Clinical Society) ili Europsko kliničko
društvo za AIDS neprofitno je udruženje europskih liječnika,
kliničara i istraživača u području HIV/AIDS-a. Cilj društva
je okupiti znanstvenike iz cijele Europe kako bi razmijenili
najnovija medicinska i znanstvena saznanja o kliničkim aspektima HIV/AIDS-a i komplikacijama ove bolesti.
U ovom broju donosimo preporuke za procjenu stanja
bolesnika s HIV-infekcijom na početnoj i narednim vizitama.
Početna vizita:
1. Kompletna anamneza
2. Fizikalni pregled, uključujući podatke o visini, težini, BMI,
krvnom tlaku
3. Laboratorijska analiza – pozitivan nalaz antitijela na HIV
::: određivanje količine HIV RNK u plazmi
::: određivanje rezistencije (genotipizacija) i podtipa virusa
HIV-a
::: određivanje apsolutnog broja i postotka CD4 limfocita
(po izboru broj i % CD8)
::: kompletna krvna slika, AST, ALT, alkalna fosfataza, kalcijfo-sfat, glukoza, kreatinin, izračunavanje klirens kreatinina
::: dokaz antitijela na toksoplazmu, CMV, hepatitis A, B i
C te sifilis
::: glukoza i lipidi u krvi natašte, uključujući ukupni LDL i
HDL kolesterol te trigliceride
::: „dipstick“ test proteina i šećera u urinu
::: Određivanje HLA B*5701 (ako je dostupno)
4. probir (skrining) na spolnoprenosive infekcije, ukoliko
je potrebno
5. žene: obrisak cerviksa (PAPA test)
6. procjena socijalnog i psihološkog stanja bolesnika:
pružanje potpore i savjetovanje, ukoliko je potrebno
7. razmotriti mogućnost cijepljenja protiv virusa hepatitisa A i B (ovisno o serološkom nalazu) te cijepljenje protiv
pneumokoka
8. PPD ako je CD4 iznad 400. Negativan PPD ne isključuje
aktivnu ili latentnu tuberkulozu
Naredne vizite:
(asimptomatski bolesnici koji ne primaju antiretrovirusnu
terapiju)
1. najmanje svakih 6 mjeseci kompletna krvna slika, broj i
% CD4 limfocita, količina HIV RNK u plazmi
2. svake godine – fizikalni pregled
::: procjena socijalne i psihološke podrške, zagovaranje
prestanka pušenja
::: ponoviti serološke pretrage (sifilis, CMV, toksoplazmoza,
hepatitis B, hepatitis C) ako je prošli nalaz bio negativan
::: AST, ALT
::: žene: obrisak cerviksa (PAPA test)
EACS (European
AIDS Clinical Society)
ili Europsko kliničko društvo
za AIDS neprofitno je
udruženje europskih liječnika,
kliničara i istraživača u
području HIV/AIDS-a
::: u slučaju ciroze (bez obzira na uzrok): alfa-fetoprotein +
ultrazvučni pregled
::: lipidi u krvi
3. početak liječenja – fizikalni pregled, uključujući podatke o
::: visini, težini, BMI, krvnom tlaku
::: određivanje količine HIV RNK u plazmi
::: određivanje rezistencije (genotipizacija), ukoliko još nije
poznata
::: broj i % CD4 limfocita (po izboru broj i % CD8)
::: kompletna krvna slika, AST, ALT, bilirubin, kreatinin,
izračunavanje klirensa, kalcijfosfat
::: glukoza i lipidi u krvi
::: „dipstick“ test proteina i šećera u urinu
::: ostali laboratorijski parametri koji mogu biti korisni,
prema odabranoj prvoj liniji liječenja, npr. omjer proteina
i kreatinina, amilaza, lipaza
4. vizite tijekom terapije – određivanje količine HIV RNK
u plazmi
::: broj i % CD4 limfocita (po izboru broj i % CD8)
::: kompletna krvna slika, kreatinin, izračunavanje kreatinin
::: klirensa, AST, ALT, bilirubin
::: ostali laboratorijski parametri prema odabranom liječenju
::: glukoza i lipidi u krvi
Izvori:
Europsko kliničko društvo za AIDS (EACS), Europske smjernice kliničkog zbrinjavanja i liječenja HIV-infekcije u odraslih
22
Rezultati
OraQuick
testa
Vaš OraQuick
test je:
POZITIVAN
NEGATIVAN
Značenje testa:
NEGATIVAN rezultat testa znači da testom nisu utvrđena
protutijela na virus humane imunodeficijencije (HIV-a) u
slini. No, važno je naglasiti da u ranoj fazi zaraze HIV-om još
nema protutijela.
Stoga, ukoliko ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti
HIV-om (npr. nezaštićeni spolni odnos, korištenje tuđeg
pribora za ubrizgavanja .....) potrebno je ponoviti test za 3
mjeseca od trenutka mogućeg zaražavanja. Rani simptomi
zaraze HIV-om su: povišena tjelesna temperatura, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, grlobolja,
mučnina, gubitak teka, osip i povećanje limfnih čvorova.
Ako imate takve simptome, a Vaš OraQuick test je negativan testiranje je potrebno ponoviti za 3 mjeseca. Valja
napomenuti da OraQuick test može biti negativan (lažno
negativan) i kod osoba zaraženih HIV-om koje se uspješno
liječe antiretrovirusnim lijekovima (anti-HIV lijekovima).
Ako je rezultat Vašeg testa POZITIVAN vjerojatno ste
zaraženi HIV-om (potrebno je još učiniti potvrdni test na
anti-HIV). Javite se u našu Ambulantu 6/1 (Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, Mirogojska
ulica broj 8) koja radi svakim radnim danom od 08.00 do
16.00 sati. Molimo Vas da se prethodno najavite na telefonski broj 01/4603-206. Za pregled u ambulanti nije potrebna uputnica.
28
Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.
Radionica o HIVsavjetovanju i
testiranju –
17. - 19. studenog
2009.
Edukacija za savjetnike u centrima za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje
i testiranje na HIV i druge spolno prenosive
infekcije
Radionica o HIV-savjetovanju i testiranju, šesta po redu,
održat će se 17. - 19. studenog 2009. godine u Školi narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar“, Rockefellerova 4, Zagreb
(dvorana „E„ - II. kat).
Centar za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV
(skraćeno CST, engl. Voluntary counseling and testing –
VCT, client-initiated HIV testing and counselling) je mjesto
u zdravstvenoj ustanovi (u našoj zemlji u zavodima za
javno zdravstvo, klinici za infektivne bolesti i u zatvorskim
ustanovama) gdje je kroz individualni pristup omogućeno
savjetovanje i edukacija o rizicima i načinima zaštite od
HIV-infekcije i drugih spolno prenosivih bolesti, dobrovoljno testiranje na HIV onih koji žele saznati svoj HIV-status
te u slučaju potrebe upućivanje na medicinske, psihološke
i socijalne službe. Rad centra temelji se na preventivnim
aktivnostima koje kroz informiranje i savjetovanje imaju za
cilj smanjenje rizičnih ponašanja u cijeloj populaciji kao i u
populaciji s rizičnim ponašanjima za zarazu HIV-om.
Dobrovoljno HIV-savjetovanje i testiranje omogućuje
rano otkrivanje HIV-infekcije, što omogućava pravodobno
liječenje i skrb za oboljele i sprječava nehotično širenje
infekcije na druge. Stoga je djelovanje CST-a važan dio preventivnih programa usmjerenih suzbijanju i sprječavanju
širenja HIV-infekcije.
Savjetovanje obuhvaća nekoliko faza, a prvi korak je: a)
upoznavanje s razinom informiranosti o HIV/AIDS-u,
identifikacija rizika, predlaganje kontrole nad rizičnim
ponašanjem i stvaranje preduvjeta za nerizično ponašanje,
b) informiranje o postupku testiranja i značenju rezultata
testa, c) ukazivanje na značaj usvajanja zaštitnih ponašanja
i dugoročne prevencije. Korisnik prolazi kroz edukaciju,
otkrivaju se njegovi prioriteti i nakon toga se pristupa izradi
osobnog plana smanjenja rizika. Korisnika treba uključiti u
proces donošenja odluke o planu redukcije rizika jer je njegovo aktivno sudjelovanje i motiviranost važno za uspjeh.
Centri su u Hrvatskoj uspostavljeni programom Poboljšanje
dostupnosti službe za dobrovoljno testiranje i savjetovanje
i testiranje u okviru projekta Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH Unapređivanje borbe protiv HIV/AIDS-a u
Hrvatskoj, uz financijsku potporu GFTAM-a (Global Fund
to Fight TB, AIDS and Malaria). Od 2003. do 2006. godine,
koliko je trajao projekt, u Hrvatskoj je otvoreno 10 centara
koji su integrirani u postojeći zdravstveni sustav, čime je
poboljšana dostupnost HIV-savjetovanju i testiranju. Sedam centara otvoreno je u županijskim zavodima za javno
zdravstvo, jedan u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo,
jedan pri Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” i
jedan u zatvorskom sustavu.
Centri nakon završetka GFTAM projekta djeluju u okviru
preventivnog programa Rad centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV koji financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH. Rad centara
i poslovi suzbijanja i sprečavanja HIV-infekcije i AIDS-a dio
su Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a za
Hrvatsku (2005. -2010.).
Od početka 2003. do kraja 2008. godine CST-centri pružili
su gotovo 17 000 usluga u obliku individualnog savjetovanja za više od 9000 osoba, a gotovo 9000 osoba testiralo na
HIV (utvrđeno je 60 pozitivna nalaza).
U razdoblju od 2004. do 2007. godine održano je pet radionica o HIV-savjetovanju i testiranju na kojima je sudjelovalo 134 osoba.
Svrha
Svrha radionice je edukacija novih te unaprjeđenje znanja
i kvalitete rada dosadašnjih članova tima CST-a kako bi se
poboljšala provedba aktivnosti preventivnog programa
MZSS Rad centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno
testiranje na HIV i unaprijedile preventivne aktivnosti u suzbijanju HIV-infekcije u Hrvatskoj.
ce će biti podijeljene sudionicima tijekom trajanja skupa.
Organizaciju radionice financira Ministarstvo zdravstva i
socijalne skrbi Republike Hrvatske u okviru preventivnog
programa Rad centara za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV.
Ciljevi radionice
Cilj je unaprijediti znanja sudionika o epidemiologiji HIV-a
i drugih spolno prenosivim infekcijama, postupku i algoritmu testiranja na HIV, specifičnostima rada s osobama
s rizičnim ponašanjima za zarazu HIV-om, te ih praktično
naučiti primjenjivati komunikacijske vještine savjetovanja
prije i poslije testiranja.
Sudionici će biti osposobljeni za rad u centrima za dobrovoljno, anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na
HIV (CST) kroz upoznavanje s četiri temeljna načela rada:
dobrovoljnost testiranja i savjetovanja
informirani pristanak
povjerljivost podataka i zaštita privatnosti
pristup i upućivanje medicinskim i drugim službama za
liječenje i skrb.
I kroz sljedeće vodeće teme:
::: epidemiologija, liječenje i praćenje HIV-infekcije i
AIDS-a
::: vještine savjetovanja prije i poslije testiranja
::: organizacija i unaprjeđenje kvalitete rada u CST-u
::: pravno-etički aspekti rada u CST-u
::: slučajevi iz prakse, razmjena iskustava.
Detaljni program radionice objavljen je u Hrvatskom
časopisu za javno zdravstvo na adresi www.hcjz.hr.
Kome je radionica namijenjena?
Radionica je prije svega namijenjena savjetnicima koji rade
ili će raditi u CST-u: doktorima medicine, prvenstveno epidemiolozima, specijalistima javnog zdravstva, školske medicine, ali i liječnicima drugih specijalnosti, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim stručnjacima koji sudjeluju ili će
sudjelovati u radu CST-centara, kao i članovima nevladinih
organizacija koje su uključene u programe prevencije HIVinfekcije. Radionica prezentira koncept rada CST-centara
i mogućnosti primjene znanja, stavova i komunikacijskih
vještina povezanih s HIV/AIDS-om na području HIV-savjetovanja i testiranja.
Kotizacije nema.
Radionicu boduje Hrvatska liječnička komora, a potvrdni-
Više informacija i prijava za sudjelovanje:
HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO
Rockefellerova 7, 10 000 Zagreb
E-mail: [email protected]
Tel/Fax: +385 1 4683 004
Srdačan pozdrav,
Organizacijski odbor radionice o HIV savjetovanju i testiranju 2009.
Cilj je
unaprijediti
znanja sudionika
o epidemiologiji
HIV-a
31
Iva Jovović, dipl.soc.radnica
Peta konferencija o
AIDS-u Cape Town
Srpanj 2009.
Prošlo je više od 25 godina od otkrića virusa humane
imunodeficijencije (HIV), a svijet se još uvijek suočava s
poraznim brojkama: godišnje umre oko 3 milijuna ljudi,
novozaraženih je više od 4 milijuna, a u ovom trenutku u
svijetu živi više od 2 milijuna djece s HIV-om. (Izvor podataka: UNAIDS, www.unaids.org)
Više od 5000 vodećih stručnjaka za AIDS, većinom liječnici
i znanstvenici, okupili su se u Cape Townu na svjetskoj konferenciji posvećenoj borbi protiv te zarazne bolesti, kojom
je diljem svijeta od početka epidemije zaraženo više od 60
milijuna osoba.
Organizatori Konferencije o AIDS-u bili su Međunarodno
društvo za AIDS (IAS), koje okuplja 10 000 stručnjaka
različitih profila iz cijelog svijeta, te domaća nevladina
udruga Dira Sengwe.
Raspravljalo se o novim spoznajama u vezi liječenja. Prezentiran je veliki broj nanovijih istraživanja, a pokrenuli smo i
raspravu o nekim novim temama.
Cijeli jedan dio programa bio je posvećen operativnim
istraživanjima, što je bila velika novost. Operativna
istraživanja jako su važna kako bi se unaprijedila efikasnost i kvaliteta programa te projekata koji se provode. Ta
istraživanja nam pomažu da identificiramo probleme koji
ograničavaju samu kvalitetu i učinkovitost provedbe te
lakše definiramo alternativne strategije koje postižu bolje
rezultate. Drugim riječima: znanost za bolje!
Više informacija potražite na: www.theglobalfund.org/
documents/publications/brochures/operationalresearch/
OperationalResearch_en.pdf.
Eric Goosby, novoimenovani ambasador Obamine administracije za HIV/AIDS, i Anthony Fauci, direktor NIAID-a,
prezentirali su novu strategiju predsjednika Obame vezanu
uz aktivnosti na području borbe protiv HIV/AIDS-a. Prethodni američki predsjednik Bush osnovao je 2003. godine
PEPFAR (Predsjednički hitan plan za borbu protiv AIDS-a),
a Obama je obećao nastavak tog istog plana. Na ovom je
grafikonu prikazan prijedlog proračuna i razdioba po pojedinim područjima za 2010. godinu u iznosu više od 25 milijardi američkih dolara.
Na konferenciji su predstavljena klinička istraživanja i novosti vezane uz PrEP (predekspozicijsku profilaksu).
Sam PrEP je kontroverzan iz nekoliko razloga: pretpostavka
je da je isti jako skup kao šira mjera prevencije. Kalkulacije
su pokazale kako bi PrEP bio najbolje troškovno učinkovit
u državama koje imaju godišnju incidenciju veću od 1% procjene govore o trošku od oko 10 000 američkih dolara
po stanovniku u razvijenim državama za cjeloživotno
uzimanje! Druga pretpostavka je da sam PrEP može više
škoditi, pogotovo biti toksičan, nego donijeti dobroga.
Trenutno se diljem svijeta provodi niz kliničkih ispitivanja
koja su ukratko opisana u ovoj tablici.
Naravno, bilo je još puno zanimljivi rasprava, prezentacija
istraživanja i novosti. Više informacija je dostupno i dalje na
www.ias2009.org.
Sudjelovanjem na konferenciji dobili smo uvid u najnovija istraživanja, uspješne projekte i programe, probleme
i dileme s kojima se naši kolege suočavaju u svom radu,
razmijenili pozitivna i negativna iskustva, ali i e-mail adrese,
dobili pristup velikom broju publikacija iz cijelog svijeta,
ukazali globalnoj javnosti na sveobuhvatnost problema i
napunili baterije za daljni rad.
34
Jadranka Vrsalović dipl. iur., HEPATOS
Humorom protiv
Hepatitisa
Svaki dvanaesti čovjek na svijetu ima kronični hepatitis B
ili C, ali o samoj se bolesti ne zna dovoljno, a i ono što zna,
često je zamračeno predrasudama.
Branko Ružić, dugogodišnji volonter Hrvatske udruge
liječenih i oboljelih od hepatitisa „Hepatos“, napisao je
predstavu „Što mi može virus?“ koja je premijerno prikazana u Splitu 17. 10. 2009. godine u izvedbi Malog splitskog
kazališta.
Bez ikakvih rekvizita i scenografije, predstava uspješno
dočarava napetu priču obitelji u kojoj se dogodila bolest.
Junakinja predstave je učenica 4. razreda srednje škola koja
se priprema za maturalnu večer, ima dečka, a već je ispirsala jezik i tetovirala se. Na prvi pogled se ne razlikuje od
svojih vršnjaka, no kad se otkrije da ima hepatitis C, život
joj se promijeni iz korijena. Osim ljubavna veze maturanata
i odnosa za zadrtim ocem, predstava vrlo spretno dočarava
situacije u kojima se osoba može zaraziti: od transfuzije do
seksa bez zaštite, posjeta sumnjivim salonima za tetovažu
i piercing i neodgovornim zubarima, korištenjem tuđih
kozmetičkih pomagala... Brzom izmjenom scena otvorena
su i vrata liječničke ordinacije, kao i one koju drže šarlatanski
iscjelitelji, ali i brojna pitanja s kojima se susreću oboljeli od
virusnih hepatitisa. Odgovore na ta pitanja imat će priliku
vidjeti učenici osnovnih i srednjih škola Splitsko-dalmatinske županije, a od iduće godine i učenici ostalih županija
u Hrvatskoj.
Hrvatska udruga liječenih i oboljelih od hepatitisa „Hepatos“ već šest godina provodi program prevencije virusnih
hepatitisa u suradnji s osnovnim i srednjim školama na
području Splitsko-dalmatinske, a odnedavno i Zadarske
županije. Našim dosadašnjim radom obuhvaćeno je više od
1 400 učenika srednjih i više od 22 000 učenika osnovnih
škola. 60% njih prve informacije o hepatitisu i rizičnim
ponašanjima koja mogu dovesti do zaraze dobilo je upravo
na našim predavanjima i kroz naše publikacije.
Činjenica je da se mlađu populaciju, djecu i mlađe maloljetnike više ne može zaintrigirati statičnim predavanjima jer
su naviknuti na interaktivne multimedije, iznimno brze TVserije, videoigre... Suradnjom s Malim splitskim kazalištem
udruga „Hepatos“ ponudila je novi model u izvaninstitucionalnom obrazovanju djece i mladih želeći pridonijeti prevenciji virusnih hepatitisa među djecom i mladima, zaštiti
njihovog reproduktivnog zdravlja i prevenciji ovisnosti.
„Hepatos“ je hrvatska udruga liječenih i oboljelih od hepatitisa s lokalnim, nacionalnim i međunarodnim djelovanjem
i sjedištem u Splitu kojoj je cilj spriječiti nastanak i širenje
bolest, smanjiti diskriminaciju te podići kvalitetu življenja
oboljelih i njihovih obitelji slijedeći visoke standarde djelovanja. „Hepatos“, kao jedinstveni punkt u RH, informira,
educira, javno zagovara te pruža stručnu savjetodavnu i
psihološku potporu.
Malo splitsko kazalište je sve ono što mu naziv kaže. Malo
je, zasnovano tek na entuzijazmu mladih umjetničkih snaga, splitsko jer je u bazi svega poznati splitski dišpet koji
nam omogućuje da trajemo unatoč svim preprekama,
ili možda baš zahvaljujući njima, a ipak je samo kazalište,
dakle mjesto gdje se ljudi igraju i u opuštenoj atmosferi
stvaraju umjetnost. Malo splitsko kazalište želi raditi teme
koje sami odaberu i obraditi ih na način koji oni smatraju
najboljima. Žele glumca i glumačku igru lišiti nepotrebnih
popratnih sadržaja i takve ih predstaviti i najzahtjevnijoj
publici, dakle onoj koja najčešće zaobilazi kazališta jer ih
više ne prepoznaje kao „svoja“ i zanimljiva. I u svemu tome
se žele dobro zabaviti. A publiku pozivaju da im se u tome
pridruži.
Branko Ružić,
dugogodišnji volonter
Hrvatske udruge liječenih
i oboljelih od hepatitisa
„Hepatos“, napisao je
predstavu „Što mi
može virus?“
36
Vlatka Matković Puljić, prof. rehabilitator
Konferencija:
Mladi muškarci
i nasilje: Putevi za
promjene
Zagreb 14. prosinca 2009.
Four Points Panorama Hotel
Trg Krešimira Ćosića 9, Zagreb
Osnovne informacije o konferenciji
CARE International i partnerske organizacije pripremaju
konferenciju Mladići i nasilje: putevi za promjene, s ciljem
promoviranja novog edukativnog modela usmjerenog na
zdrav razvoj mladića dok se susreću s izazovima tijekom
svog odrastanja. U prethodnoj smo se godini svakodnevno susretali s naslovima i člancima u novinama koji
su izvještavali o nasilju, a posebno onim slučajevima gdje
su mladi muškarci bili žrtve, ali i nasilnici. Vidjeli smo sve
vrste nasilja, od političkog koje se manifestiralo kao nasilje
u sportu do rodno uvjetovanog (uključujući nasilje i prema
ženama, ali i ono koje je imalo konotaciju homofobije), kao
i svakodnevnog vršnjačkog nasilja koje su iskusili mnogi
mladi ljudi u svojim školama i zajednicama.
U našem društvu postoji veliki broj rodno uvjetovanih
normi koje imaju veliki utjecaj na razvoj mladića. Patrijarhalni stavovi i rigidne forme o tome što znači biti muškarac
najčešće su promovirane kroz različite slojeve društva.
Rodna ravnopravnost i sprječavanje nasilja isprepleteni su
s tim normama koje najčešće idealiziraju različite oblike
ponašanja koje mladiće stavljaju u rizičnu poziciju. Nasuprot tomu, zdravi odnosi zasnovani na ravnopravnosti i
ljudskim pravima pružaju osnovu za razvoj zdravih mladih
ljudi.
Kao dio procesa smanjivanja izazova s kojima se mladići
susreću, pokušavamo sagledati sve društvene i kulturne
norme vezane za maskulinitet. Usmjeravajući se na rodno
ravnopravne norme u cilju promoviranja rodne ravnopravnosti i smanjivanje rizičnog ponašanja mladića, neophodno je uključiti dječake i mladiće (u svim aspektima
društva) kako bi se suprotstavili tim stavovima i vjerovanjima te da bi se uključili u akciju koja utiče na njihov izbor
(kako dječaka i muškaraca, tako djevojčica i žena).
Na europskom nivou sve je veći interes među političarima
i donositeljima odluka da se uključe u rješavanje pitanja
maskuliniteta, uključujući Savjet Europe i Savjet ministara
EU. Ali, muškarci i dječaci rijetko su konkretno obuhvaćeni
kroz cjelokupne javne politike, a ne postoje niti šira
istraživanja niti literatura o maskulinitetu u razvojnim politikama.
S druge strane, izazovi s kojima se susreću mladići i dječaci
na tom rubu socijalne promjene postaju sve očitiji i vidljiviji. Na primjer, muškarci koji su nezaposleni ili nisu dovoljno
kvalificirani (ili dječaci koji imaju takve očeve) imaju teži
pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju u usporedbi
s muškarcima i dječacima iz drugih socijalnih skupina.
Razumijevanje maskuliniteta
Životi muškaraca i žena, i rodne veze koje imaju, mijenjaju
se tijekom vremena i kroz različite kulture u određenim
društvima. Mnogi muškarci provode sve više vremena sa
svojom djecom, i iskazuju želju da budu više, kao očevi,
uključeni u život svoje djece. Ove promjene ukazuju na
činjenicu da ne postoje univerzalne forme “maskuliniteta”
(ili “feminiteta”) koje su primjenjive u svim društvima i u
svim vremenima. Postoje, međutim, dominantna uvjerenja
o tome što znači “biti muško” i upravo ta uvjerenja utječu
na ponašanja i stavove muškaraca. Na primjer, oni mogu
iskazivati nezainteresiranost za svoje zdravlje. I sve to kao
dio restriktivnog koda maskuliniteta – “budi grub i agresivan”. Također, postoje značajne razlike između muškaraca
(kao i između žena) i termina “maskuliniteta”, i upravo to
stvara mnoge uvjete za izraz “biti muškarac”.
Maskulinitet se takođe može razumjeti i kao kolektivan,
ali i kao individualan skup iskustava. Način na koji mladići
razmišljaju i kako se ponašaju uvjetovano je grupom i/ili
institucijom kojoj pripadaju, kao što su škola, kafić, posao
ili nogometni klub. Na primjer, mladići odabiru kako se
ponašati i komunicirati sa svojim vršnjacima u odnosu na
društveni kontekst u kome se nalaze (na primjer, u školi,
kafiću, centru za mlade, gledajući ili igrajući sportsku utakmicu). Nasilje također može biti podržano od strane subkulture u određenoj grupi (na primjer, između huligana –
sportskih navijača) ili institucija (na primjer, u školama).
Rodna ravnopravnost obećava poboljšanja u odnosima
između muškaraca i dječaka – ne samo u odnosima sa
ženama i djevojčicama nego i u odnosima koje imaju s
drugim muškarcima i dječacima. Viša razina rodne ravnopravnosti smanjit će pritisak na muškarce da moraju ispuniti destruktivne i rigidne forme maskuliniteta. To će najvjerojatnije smanjiti nasilje među muškarcima, pomoći u
povećanju sigurnosti u zajednicama i razviti mirno rješavanje
konflikata kao i unaprijediti obiteljske odnose. Uključivanje
muškaraca u postizanje rodne ravnopravnosti pomoći će
u stvaranju većeg konsenzusa i podrške za promjenom po
pitanju, primjerice, odnosa u obitelji, nasilja, seksualnog i re-
produktivnog zdravlja koja su se prethodno marginalizirala
kao “ženska pitanja”.
Europske i međunarodne politike
Međunarodni i europski standardi – posebno zaključci
UN-ove Komisije o statusu žena, i to Zaključci o ulozi
muškaraca i dječaka u postizanju rodne ravnopravnosti
(2004.), i Savjeta Europske unije, Zaključci o muškarcima i
rodnoj ravnopravnosti (2006.) – osiguravaju okvir za daljnje akcije i usporedbe na osnovu kojih je moguće procijeniti
napredak.
U 2006. godini, dok je Finska predsjedavala Europskom
Unijom, organizirana je stručna konferencija o pitanjima
muškaraca i rodne ravnopravnosti. Savjet ministara EU
– šefovi vlada država članica – dogovorili su Zaključke o
muškarcima i rodnoj ravnopravnosti koji promoviraju
različite akcije na razini zemalja članica, uključujući:
::: razvijanje obrazovnih metoda koji eliminiraju rodne stereotipe i unaprjeđuju kapacitete muškaraca i dječaka da
brinu o sebi i drugima
::: ponovno stavljanje na snagu institucionalnih struktura
za promoviranje rodne ravnopravnosti u privatnom, ali i u
javnom sektoru
::: kreiranje mjera koje osiguravaju jednake mogućnosti za
razvijanje karijere i osnaživanje muškaraca za mogućnost
izbora obrazovanja i zaposlenja u dominantno ženskim
sektorima (i obrnuto)
::: prepoznavanje rodne dimenzije u zdravstvu
::: kreiranje kaznenih mjera protiv nasilnika i kreiranje
preventivnih mjera koje ciljaju posebno na muškarce i
dječake.
U izveštaju Odbora za jednake mogućnosti za muškarce
i žene Savjeta Europe koji je objavljen 23. listopada 2008.
godine pod naslovom Uključivanje muškaraca u rodnu
ravnopravnost stoje sljedeći zaključci zemalja članica:
::: inicirati obrazovne programe koji bi osnažili dječake i
muškarce za aktivno uključivanje u projekte koji promoviraju rodnu ravnopravnost i stavljanje naglaska na prijedloge za konkretne akcije koje podižu svijest muškaraca o
rodnoj ravnopravnosti
::: promovirati uključivanje muškaraca, u najranijim
mogućim godinama, u suzbijanje nasilja protiv žena i
djevojčica
::: potpuno uključiti muškarace u sektoralne politike koje
se odnose na reproduktivno zdravlje kroz organiziranje
radnog vremena i obiteljskog zakona, te tijekom tog procesa posebnu pozornost obratiti na pitanje rodne ravnopravnosti.
Inicijativa mladića u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj i Srbiji
Projekt Inicijativa mladića - The Young Men Initiative
(YMI) - provodi CARE International i devet međunarodnih
i lokalnih partnerskih organizacija uz potporu Ministarstva
vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Ta se inicijativa provodi s mladićima srednjoškolskog uzrasta u cilju preispitivanja društvenih normi oko rodnih pitanja, promoviranja
zdravih životnih stilova i nenasilja među vršnjacima, i to
s djevojčicama i s dječacima. Pilot-program provodi se
u pet srednjih škola, a na osnovu provedenog početnog
istraživanja koje je obuhvatilo 2500 mladića propitujući
njihove stavove, znanje i ponašanje u vezi gore navedenih
pitanja.
Koristeći rad s mladima kao najbolji način promoviranja
pozitivnog utjecaja na živote mladića, naš program prilagodio je i razvio edukativan program radionica za mladiće
s temama koje uključuju rodnu ravnopravnost, seksualno i
reproduktivno zdravlje, emocionalnu stabilnost i nasilje, tj.
nenasilno rješavanje sukoba. Mladi aktivisti iz partnerskih
organizacija testirali su ovu metodologiju i kreirali kurikulum prije nego je započela realizacija projekta. Uz edukativan program, razvijena je i provodi se društvena kampanja pod nazivom Budi muško. Ovu kampanju kreirali su
mladići u suradnji sa stručnim timom u nadi da će na taj
način pridonijeti do svojih vršnjaka i skrenuti im pozornost
na postojeće društvene norme.
YMI projekt dizajniran je tako da promovira pozitivnu
promjenu ponašanja među mladićima kao alternativu
nasilju (posebno rodno uvjetovanog nasilja). Ovaj pilotprogram osnažuje mladiće (ali i djevojke) da se suprotstave
općeprihvaćenim stavovima i ponašanjima koja utječu na
njihov život u negativnom smislu. Mladići koji prihvate
ravnopravnije norme imat će zdravije i pozitivnije odnose
koji će pridonijeti boljem stanju u društvu.
Cilj konferencije je promoviranje novog modela koji utječe
na sprječavanje nasilja među mladima na način da pridonese razvoju zajednica i društva u cjelini.
Konferencija ima sljedeće ciljeve:
::: predstaviti informacije vezane za provedeno početno
istraživanje s mladićima
::: diskusija na temu: najbolji europski i globalni modeli koji
se odnose na uključivanje muškaraca i dječaka
::: predložiti mjere i politike u radu na tu temu.
Termin mladići uglavnom se odnosi na adolescente i mlade
ljude koji ulaze u fazu zrelosti, približno u dobi od 13. do
24. godine.
40
HIV / AIDS kutak
Što je AIDS i otkuda se pojavio?
AIDS je engleska kratica za Acquired Immunodeficiency Syndrome,
što znači sindrom stečenoga nedostatka imuniteta (otpornosti).
SIDA je francuska kratica koja u prijevodu znači isto - sindrom znači
da postoji skup određenih znakova bolesti, stečeno znači da je to
stanje koje se dobiva tijekom života, za razliku od prirođenih stanja,
a imunodeficijencija (nedostatna otpornost) ukazuje na pojavu
oštećenja obrambenih snaga, imunološkog sustava. Prema tome,
AIDS je stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja imuniteta da
se javljaju određene bolesti koje inače u imunološki zdravih ljudi
ne viđamo. Suvremena povijest AIDS-a počinje objavljivanjem rada
o učestalom pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca
u SAD-u 1981. godine. Postoje mnoge teorije o podrijetlu AIDS-a,
no niti jedna do sada nije znanstveno potvrđena. Moguće je da je
HIV prisutan u svijetu već desetljećima ili čak stoljećima u obliku u
kojem ne uzrokuje nikakvu bolest, te da se tek nedavno promijenio
u uzročnika bolesti.
Pitanje podrijetla HIV-a od znanstvenog je interesa. No, važnije od
toga su sljedeće činjenice:
HIV-bolest bit će dio naše svagdašnjice sljedećih desetljeća čak i u
slučaju brzoga pronalaska lijeka ili cjepiva; danas postoji mogućnost
da se osobnim, socijalnim, nacionalnim i međunarodnim mjerama
spriječi širenje HIV-a.
HIV se nalazi u krvi, spermi i vaginalnom sekretu zaražene osobe u
količini dovoljnoj da zarazi druge osobe. Ako tijekom spolnog
odnosa dođe do kontakta sluznice (npr. sluznice rodnice, penisa,
rektuma ili sluznice usne šupljine) s krvi, spermom te cervikalnim
i vaginalnim sekretom zaražene osobe, moguć je prijenos HIV-a.
Infekcija se na taj način može prenijeti s muškarca na ženu i sa
žene na muškarca, kao i izmedu muškaraca u homoseksualnom
odnosu.
Drugi važan put prijenosa je preko krvi. Najčešće je riječ o intravenskim ovisnicima koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle i šprice)
za ubrizgavanje droge.
Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i krvnih derivata danas
je u zemljama gdje se rutinski testiraju darivatelji krvi i plazme gotovo nemoguća. Prijenos HIV-a moguć je presađivanjem organa i
umjetnom oplodnjom, no testiranjem darivatelja organa i sperme
taj rizik praktično više ne postoji.
Ako zdravstveni radnici nepažljivo rukuju iglama pa se ubodu na
iglu koja je prethodno rabljena u zaraženih bolesnika, može također
doći do zaraze HIV-om.
Treći put prenošenja je tijekom trudnoće, kada se sa zaražene
majke infekcija prenosi na dijete. Smatra se da do prijenosa infekcije
najčešće dolazi pri kraju trudnoće i tijekom porođaja, no opisane
su i infekcije preko majčinoga mlijeka.
Osnovne činjenice o HIV-bolesti
Kojim se putem HIV ne prenosi?
HIV-bolestjekroničniprogresivniproceskojipočinjeulaskomvirusa
humane imunodeficijencije (HIV) u krvotok te tijekom vremena
dolazi do postupnog uništavanja imunološkoga sustava. AIDS/
SIDA se javlja u uznapredovaloj i završnoj fazi HIV-bolesti.
AIDS je uzrokovan HIV-om. HIV-bolest je zarazna bolest te
neizlječiva - djelotvornga cjepiva zasad nema. Od trenutka zaraze
HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina. Osoba
zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema
simptome pa može, ne znajući da je zaražena, širiti infekciju.
::: Ne prenosi se rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim
Kako se prenosi HIV?
Tri su glavna puta prenošenja infekcije: spolni, preko krvi i u tijeku
trudnoće i porođaja s majke na dijete.
međuljudskim kontaktima.
::: Ne prenosi se kontaktom s predmetima kao što su javne
telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu.
::: Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena ili sauna.
::: Ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika, posteljine.
::: Ne prenosi se šmrcanjem, kašljucanjem i kihanjem.
::: Ne prenosi se uobičajenim pregledom kod liječnika niti
uobičajenim pregledom i popravkom zubi kod stomatologa.
::: Ne prenosi se putem domaćih životinja (preko psa, mačke).
::: Ne prenosi se ubodom insekta.
::: Ne prenosi se darivanjem krvi.
::: Ne prenosi se tijekom uobičajene njege oboljeloga od
AIDS-a.
Popis centara za HIV savjetovanje i testiranje
ZAGREB
Referentni centar za HIV/AIDS, Klinika za infektivne bolesti «Dr. Fran
Mihaljević» Mirogojska 8, Zagreb
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 15,30 do 19,00 sati i prva
subota u mjesecu od 10 do 13 sati
Telefon: 01/4678 243
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 7, Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti - Savjetovalište
za HIV/AIDS, Rockefellerova 12
Radno vrijeme: utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati i svaka druga (parna)
subota od 10 do 12 sati
Telefon: 01/ 4863 237
Info telefon (od ponedjeljka do petka): 01/ 4683 004 ili 01/ 4683 005
DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo na 1. katu - Odjel za epidemiologiju
Dr. Ante Šercera 4A
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 020/341 000
KORČULA
Plokata bb, Korčula
Radno vrijeme: utorkom od 11 do 13 sati
OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije
Franje Krežme 1
Radno vrijeme: ponedjeljkom od 7 do 16 sati, od utorka do četvrtka od
7 do 15 sati
Telefon: 031/225 711 i 031/225 717
PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije
Nazorova 23
Radno vrijeme: ponedeljkom i četvrtkom od 15 do 17 sati
Telefon: 052/529 017 i 052/529 046
RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije,
Epidemiološki odjel Krešimirova 52a, Rijeka
Radno vrijeme: srijedom od 12 do 17 sati, ponedjeljkom i četvrtkom od
12 do 15 sati
Telefon: 051/358 798 ili 098/369 844
SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije,
V. Nazora bb 
Radno vrijeme: utorak i četvrtak od 15 do 16 sati
Telefon: 035/ 447-228
SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za epidemiologiju, Ambulanta za AIDS, Vukovarska 46
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 8 do 15 sati
Telefon: 021/ 539 824, 091/ 88 03 513
Udruga HELP, Mihovilova širina 1, Split
Radno vrijeme: ponedjeljak i četvrtak od 15 do 17 sati
Telefon: 021/ 346 664
ZADAR
Zavod za javno zdravstvo Zadar, Kolovare 2
Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 9 do 11 sati
Telefon: 023/300-841
Ulica Don Ive Prodana 12 (kod crkve sv. Šime)
Radno vrijeme: ponedjeljkom i srijedom od 16 do 18 sati
Telefon: 023/318-152
izdavač Hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, HUHIV
Medveščak 9, 10000 Zagreb
T. 01/ 4666655, 4669 042, F. 01/ 4666655,
M. 091 3377113
HIV SOS TEL: 0800 448 767
E. [email protected], [email protected]
www.huhiv.hr
broj žiro-računa
kod PBZ-a 2340009 - 1100195705
naklada 10000 primjeraka (bilten izlazi četiri puta godišnje)
glavna urednica Ivana Crnčić, dipl. ing.
uredništvo Vlatka Matković Puljić, prof. rehabilitator
Tomislav Beganović
Kristina Duvančić, dipl. soc. rad
Dragan Miličić
Željana Mićić
stručni suradnici Josip Begovac, prof. dr. sc.
Snježana Židovec Lepej, dr. sc.
Šime Zekan, dr. med.
Tihana Kniewald, dr. med.
Vlasta Hiršl Hećej, mr. sc. dr
Nada Radin, dr. med.
Rok Čivljak, dr. med.
Ivica Pavić, doc. dr.
Tomislav Maretić, prim. dr.
Duška Grgić, dr. med.
Dragutin Ptiček, dr. med.
Maja Harambašić, dr. sc.
Siniša Zovko, dr. med.
Iva Jovović, dipl. soc. rad.
Dejan Travica
Tomislav Vurušić
Mario Puljiz
Nevenka Mardešić, dr. sc,
Davorka Lukas, dr. med.
Miroslav Lisić, dr. med.
Branko Kolarić, dr. med.
Vlaho Brailo, dr. stom.
Kornelija Gedike, vms.
Slavko Sakoman, prof. dr. sc.
Aleksandar Štulhofer, prof. dr. sc.
Mario Poljak, prof. dr. sc.
Natalija Domljanović, dipl. ing. med. biokem.
Ante Ivančić, dr. med.
Irena Hrstić, dr. med., dr. sc.
Maja Drašković, dr. med.
Vanja Mrša, mr.ph
Zoran Gardašanić, dr.med.
Sanja Macan Galetović, dr.med.
Adriana Vince, prof. dr. sc.
Vitomir Burek, prof. dr.
Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.
Ana Planinić, dipl. ing.
Valerio Baćak, mr.sc
Lejla Bosak, dr. med., MBA
lektor Jasmina Sočo
dizajn Rafaela Dražić
tisak Kerschoffset, Zagreb
ovaj broj biltena Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
financira
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva institucija koja financira institucionalnu potporu
stabilizaciji i / ili razvoju Hrvatske udruge za
oboljele od HIV-a

Download Report