close

Enter

Log in using OpenID

broj 106. - pregled u pdf formatu

embedDownload
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
XLVII (2011.) 106
ZAGREB
PROSINAC 2011.
UVODNIK
RADOST
Svaki čovjek zna i prepoznaje ono što ga raduje. Svaki, naime, dan tražimo stvari, društvo, prijatelje, dokolicu, knjigu, glazbu, razonodu i ugodno ozračje ne bismo li se barem malo razveselili,
toliko da zaboravimo teškoće toga dana. Čovjek si
stvara radost prema svojoj dimenziji i stil života
prema svojim ciljevima.
U svojoj Sumi teologije sv. Toma Akvinski uvodi
razliku između užitka i radosti. Postoje dvije vrste
užitaka: osjetilni užici koji su zajednički čovjeku i
životinji te duhovni užici koji pripadaju samo umskome biću. Riječ „radost“ (gaudium) pridržana je
za duhovni užitak koji pretpostavlja umsku sposobnost. No, sv. Toma odmah pojašnjava: „Sve naime što po naravi želimo, možemo željeti i razumskim užitkom. Stoga svaki užitak može biti i radost
u razumskim bićima.“1 Predmet radosti je prisutno
dobro koje se posjeduje. Dakle, u čovjeku svaki užitak može biti i radost.
Čovjek je stvoren za radost. I za njom teži. Radost je onaj blagi i blagotvorni element koji nam
pomaže i olakšava podnošenje umora i napora,
čini nas učinkovitijima i stvara ravnotežu. Radost
je znak da je život uspio. Radost je punina. I radost
i užitak govore o zadovoljstvu osobe koja osjeća da
živi. I što više osjeća da živi, to je veći užitak ili radost. Radost je doista snaga za dušu.
Blaženi Reginald Orleanski, iz Francuske, profesor prava u Parizu, u Rimu je upoznao sv. Dominika. Bl. Djevica Marija ga je čudesno ozdravila te
je primio habit koji mu je ona u viđenju pokazala. A
1
Suma teologije I-II, pit. 31, čl. 3, odg.: „Omne autem quod
concupiscimus secundum naturam, possumus etiam cum
delectatione rationis concupiscere. Unde de omnibus de
quibus est delectatio potest esse gaudium in habentibus
rationem.”
on je u Red privukao brojne mladiće i ugledne osobe. Umro je u Parizu 1220., u dobi od 40-tak godina. Bl. Jordan Saski u Knjižici o počecima Reda propovjednika spominje da je brat Matej znao ponekad
s divljenjem upitati Reginalda, znajući da je u svijetu bio slavan profesor prava: „Učitelju, je li Vam žao
što ste obukli ovaj habit?“ Na to će on, spustivši glavu: „Mislim da nisam ništa zaslužio u ovom Redu
jer sam u njemu uvijek nalazio odviše radosti.“2
Znači li to da je Red prepoznavan, uz Red propovjednika, Red istine, slobode i milosrđa, i kao
Red radosti?
Opisujući Dominikov portret, sestra Cecilija
Cesarini ističe: „Bio je uvijek nasmijan i radostan,
osim ako ga nije ganulo suosjećanje s patnjom bližnjega....“ Ljepota, sjaj i radost njegova lica bile su
odraz duše zahvaćene ljepotom, ljubavlju i radošću
božanske istine i ljubavi. Istina i ljubav sažimaju
čitavo Dominikovo biće. Svjedoci govore o Dominikovoj radosti, mogao se je radovati i suosjećati s
drugim. Stoga su ga svi i voljeli.
2
Jordan Saski, Knjižica, br. 64, u: Počeci Reda propovjednika,
Zagreb: DNI, 2000, str. 38.
3
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Često se zna isticati radost prijema, radost primanja
kao dominikanska crta, podsjećajući na Dominikovu
jednostavnost duha s kojom je prihvaćao sve ljude i s
kojom je primao u Red mladiće i odrasle iz svih staleža.
Svjestan da je uzoran život u zajednici preduvjet uspješnog propovijedanja, Dominik je zacrtao osnovne sastavnice : skladan život u zajednici, vjernost evanđeoskim savjetima, gorljivost u zajedničkom slavljenju liturgije, osobito euharistije i
časoslova; molitva, neprestani studij i ustrajno samostansko opsluživanje.
U Redu se pridaje velika važnost bratskom zajedništvu, tj. radosti zajedničkoga bratskog života.
Nezaobilazna je i radost zajedničkog slavlja u liturgiji: radost što je stvara Riječ Božja – hraniti se Riječju Božjom i riječima Isusa Krista da bi radost
bila potpuna. Radost molitve. Radovati se zbog
Božje prisutnosti i što Bog uslišava molitvu.
U našemu Redu studij ima povlašteno mjesto,
ali nije svrhom samome sebi nego je sredstvo za
uspješan apostolat. Stoga i govorimo o radosti što
ju donosi studij, sticanje znanja, proučavanje i naviještanje istine. Sv. Albert Veliki je isticao važnost
traženja istine u slatkoći, tj. radosti zajedništva
(in dulcedine societatis quaerere veritatem).3 Zajednica je grupa ljudi okupljena radi zajedničkoga
ostvarenja poslanja, a zajednica studija usmjerena
je na poučavanje i na učenje.4 Za sv. Tomu dominikanski samostan ili kuća je „societas studii“, mjesto timskoga rada, a pokreće ih „cura animarum“.
Iz toga proizlazi i radost propovijedanja, odlaska u poslanje i radost povratka u zajednicu, radost bratskog posjećivanja, radost služenja, radost
davanja i darivanja, radost opraštanja (nerijetko se
dominikanski život naziva „školom milosrđa“). U
propovjedničkome poslanju doživljavamo i radost
zbog očitovanja velikih Božjih djela, radost zbog
obraćenja grešnika, radost zbog širenja Kraljevstva
Kristova. Radujemo se i zbog širenja Reda i ulaska u
Red novih članova. Radujemo se zbog važnih događaja koji su obilježili i ovu godinu, a o kojima možete više pročitati u ovome broju Vjesnika.
Brojna naša braća diljem svijeta svjedoče o radosti što su podnosili patnje radi Krista. I u našoj Provinciji braća su trpjela progonstva, osude,
zatvaranja i stradanja. Davši svoj život, svjedočili su vjernost Kristu do kraja. Stoga Opća skupština Reda potiče da se spominjemo svojih mučenika
iz 20. stoljeća.5 Mi smo se nedavno posebice sjetili mučeništva brata Dominika Barača kojeg su komunisti strijeljali u Trogiru 17. studenog 1945.
Radost i sreća trebala bi biti u središtu naše duhovnosti. Otkriti radost Evanđelja i naviještati drugima svojim životom i svojim radom do smrti jer tako
nasljedujemo našega utemeljitelja. Pozvani smo očuvati živom svoju radost, koja svoj izvor ima u susretu s
Kristom, u bivanju s njim i uz njega, koji nam i povjerava poslanje. Pozvani smo produbljivati svoju radost
kroz svoju ranjivost i suosjećajnost s patnjama svijeta.
Ako nas patnja svijeta ne dirne duboko u srce, naša će
radost ostati površna. Stoga smo i pozvani iznalaziti
odvažne geste koje govore o Kraljevstvu jer će nas po
takvim odvažnim činima ljudi čuti i razumjeti.
U ovome milosnom vremenu odjekuje pozdrav
„Raduj se, Marijo“ i svim srcem se pjeva „Radujte se,
narodi“. A mi smo braća propovjednici, pronositelji
Radosne vijesti. Božićna radost želi prodrijeti tamo
gdje smo i mi. I danas smo pozvani nalaziti svoju radost u njezinu naviještanju. Radost koja je zasjala na
nebu iznad Betlehema i koja je obasjala srce pastira
može, po nama, zasjati i na nebu našega svijeta. Želim vam svima tu radost, radost Božića, koju ne možemo i ne smijemo čuvati samo za sebe, nego je dijelimo sa svima koje susrećemo i kojima smo poslani.
Sretan vam Božić i radosna nova godina!
brat Anto Gavrić, OP
provincijal
3
Albert Veliki, In VIII Politicorum, cap. 6, sv. VIII, ed.
Borgnet, Paris, 1891, str. 804.
4
Toma Akvinski, Contra impugnantes, pogl. 3, ed. Leonina,
sv. XLI, Rim, 1970: “ quam adunatio hominum ad unum
aliquid communiter agendum… sed societas studii est
ordinata ad actum docendi et discendi”.
4
5
Usp. Akti, Rim 2010, br. 61.
Vatikan je u Rimu i Sieni, od 27.-29. listopada
organizirao Međunarodni kongres o svetoj Katarini Sijenskoj prigodom 550. obljetnice njezine kanonizacije. Kongres posvećen sv. Katarini Sijenskoj
i njezinoj baštini organizirao je Papinski odbor za
povijesne znanosti, u suradnji s Dominikanskim
redom, Sijenskom nadbiskupijom i Međunarodnim centrom za studije o Katarini Sijenskoj.
Tema kongresa je bila: „Virgo digna caelo: Katarina i njezina baština. 550 obljetnica kanonizacije
svete Katarine Sijenske“.
Papa Pio II. Piccolomini proglasio ju je svetom
29. lipnja 1461. Bila je to svečana zahvala na svemu
što je Katarina učinila za Apostolsku Stolicu – ona
je vratila papu iz Avignona u Rim.
Kongres je otvorio kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, a kongres
se odvijao u četiri zasjedanja i omogućio dublje
upoznavanje života svetice i njezina utjecaja, imajući na umu da je ona bila gotovo nepismena i da je
svoje spise diktirala.
Katarina Sijenska dobila je veliko priznanje, pa i
na teološkom planu, kada ju je papa Pavao VI. proglasio crkvenom naučiteljicom 4. listopada 1970.
„za uzvišenost njezine teologije i njezin utjecaj na
obnovu te znanosti“.
IZ CRKVE
VATIKAN ORGANIZIRAO KONGRES
O KATARINI SIJENSKOJ
Treće zasjedanje bilo je posvećeno odnosima između svete Katarine i različitih redovničkih opservancija toga vremena. Naime, utjecaj svete Katarine ne ograničava se samo na djelatnost Svete Stolice tokom njezina ovozemnog života, nego se nastavlja i nakon njezine smrti u propovijedima dominikanaca prigodom proslave njezina spomena.
Na četvrtom zasjedanju govorilo se da i danas
možemo proučavati i slaviti svetu Katarinu jer je
njezin spomen živ u kršćanskome narodu, a njezin utjecaj ne prestaje obogaćivati Crkvu, poglavito
kroz hagiografiju i književnu kulturu zahvaljujući
posebice njezinim prekrasnim pismima.
Posljednjeg dana kongresa, 29. listopada, u Sieni
je otvorena izložba „Katarina Sijenska i proces kanonizacije“, a posljednje zasjedanje tematski je naslovljeno „Sveta Katarina u umjetnosti“, jer lik Katarine Sijenske nadilazi njezin ovozemaljski život
i ima snažnu simboličnu vrijednost koja nas, uoči
Godine Vjere, podsjeća na nepokolebljivu vjeru koju
je ona nosila i koja je bila duhovna majka brojnim
kršćanima, istaknuo je o. Bernard Ardura, predsjednik Papinskog odbora za povijesne znanosti.
Izvor: zenit.org
Drugo zasjedanje bilo je posvećeno procesu kanonizacije te su se tako proučavali modeli ženske
svetosti između 14. i 15. stoljeća.
5
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Domenico Beccafumi, Sveta Katarina Sijenska
6
Fr. Bruno Cadoré, OP
Učitelj Reda
Počevši od Opće skupštine Reda u Providenceu (Akti, Providence, 2001., br. 429) braću se poziva da slave Godišnji dan dominikanske obitelji, i
skupština je predložila datum 7. studenoga, blagdan Svih svetih Reda.
A 7. studenoga slavimo sve svece i svetice Reda.
Naravno, ima ih koje dobro poznajemo i koji imaju
vlastiti spomen u našemu liturgijskom kalendaru.
No, na ovaj dan „svih svetih” slavimo spomen svih
onih, znanih i neznanih, koji su tijekom stoljećâ
izabrali i u potpunosti živjeli naviještanje Evanđelja kao svoj put posvećenja. Oni koji su u mnoštvu
braće i sestara koje je Dominik volio vidjeti, okupljene oko Majke Božje.
Upravo nas to zajedništvo u poslanju i po istome poslanju raduje kada govorimo o „dominikanskoj obitelji“. A to zajedništvo u poslanju povezano
je zajedničkom nadom da je naviještanje Evanđelja
put na kojem želimo čuti i primiti obećanje svetosti. Naravno, to se zajedništvo doživljava kroz
mnogovrsna surađivanja i kroz zajednički ostvarena djela i zajedničke projekte. Tijekom svoje prve
godine „hodočašćenja u Redu“ (izraz koji rado posuđujem od brata Timothyja Radcliffea) bio sam radostan videći na mnogim mjestima brojna ostvarenja i diveći se dominikanskoj obitelji na djelu. Koje
li sreće susresti braću, sestre i laike koji dijele istu
sreću u susretu s Kristom, živeći u bratstvu, pronoseći Riječ Života, sijući nadu u srcu svijetu! Da, dominikanska obitelj nije ponajprije stvar definicije,
IZ REDA
DAN DOMINIKANSKE OBITELJI
nego se izgrađuje ukoliko naučimo živjeti, zajedno, živjeti od radosti pronošenja Evanđelja u svijetu, propovijedanjem i kontemplacijom, vidljivim
djelima i diskretnijim povezanostima, zajedničkim
uvjerenjem da je svijet sposoban za dobrotu i da
se može izgraditi za Boga. Dominikanska obitelj se
izgrađuje ukoliko, u međusobnom poštovanju vlastitih karizmi svakoga, želimo na taj način naviještati zajedno Evanđelje znakom bratstva.
Ovim Godišnjim danom pozvani smo slaviti baš tu zajedničku radost. Već su zasigurno poduzete inicijative na mnogim mjestima u Redu. A
nastojimo li, približavanjem Jubileja Reda, posvuda organizirati taj Dan, bila bi to lijepa priprava za
godinu 2016., koja će nam svima biti prigoda da
ponovno crpimo na izvorima našeg zajedničkog
poslanja. Jednom godišnje, pozvati sve koji se, na
različite načine, želi predati tome poslanju. Biti zajedno kreativni u zamišljanju novih načina suradnje, novih načina na koje možemo biti dionicima
ove „obitelji“ u kojoj je naša nada da smo braća i sestre naviještanjem Riječi Božje kao radosne vijesti
za ovaj svijet.
S francuskoga preveo:
brat Anto Gavrić, OP
7
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT MIHAEL MARIO TOLJ, OP
– GENERALNI TAJNIK OPĆE SKUPŠTINE REDA
Učitelj Reda brat Bruno Cadoré je, na zadnjem
zasjedanju Generalnog vijeća Reda u Rimu, imenovao brata Mihaela Maria Tolja generalnim tajnikom
Opće skupštine Reda. Na skupštini će sudjelovati
više od stotinu dominikanaca iz cijeloga svijeta.
Brat Mihael Mario Tolj (1975.), nakon završetka studija kemije na Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stupio je u Red
braće propovjednika.
Studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska),
gdje je 2008. postigao licencijat iz dogmatske teologije izradivši magistarski rad pod naslovom „Recepcija IV. puta sv. Tome
Akvinskoga za dokazivanje Božje opstojnosti kod
Hijacinta Boškovića OP“.
Trenutno je starješina dominikanskog samostana Sv. Križa u Gružu (Dubrovnik) i župnik u
istoimenoj župi te predsjednik Liturgijskog povjerenstva Hrvatske dominikanske provincije.
TROGIR IZABRAN ZA MJESTO ODRŽAVANJA OPĆE
SKUPŠTINE REDA PROPOVJEDNIKA 2013.
Na zasjedanju Generalnog vijeća Reda propovjednika 18. studenoga 2011. godine u Generalnoj
kuriji Reda u Rimu (Santa Sabina) pod predsjedanjem fr. Brune Cadoréa, Učitelja Reda, raspravljalo
se o određivanju mjesta održavanja Opće skupštine Reda u Hrvatskoj od 22. srpnja do 9. kolovoza
2013. godine.
Generalni tajnik Opće skupštine Reda, brat Mihael Mario Tolj, detaljno je predstavio vijeću tri
8
prijedloga mjesta održavanja skupštine: Dubrovnik (Mlini), Trogir (Čiovo) i Bol na Braču. Nakon
pomnog razmatranja svih komparativnih prednosti i nedostataka pojedinog grada i odgovora na pitanja koje su upućivali članovi vijeća generalnom
tajniku, za mjesto održavanja Opće skupštine gotovo jednoglasno je izabran Trogir, grad prvog hrvatskog blaženika Augustina Kažotića.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VIII. EUROPSKI SUSRET DOMINIKANSKOG
LAIČKOG BRATSTVA
U Caleruegi, rodnom mjestu sv. Dominika,
održan je VIII. Europski susret dominikanskog laičkog bratstva. Na susretu je sudjelovalo 77 predstavnika iz 23 države. Predstavnici Hrvatske dominikanske provincije bili su gosp. Ante Batarelo
i brat Jozo Čirko.
Drugo predavanje je održao predstavnik Nizozemske, gosp. Erik Borgman na temu „Kako ostati
stabilan u svijetu koji se kreće“.
U drugom dijelu susreta su se donosila ekonomska izvješća, a zadnji dan se pristupilo izboru
članova Vijeća i predsjednika.
Prva dva dana bila su u znaku predstavljanja država i provincija. Nakon predstavljanja, prvo predavanje na temu „Dominikanski laici piju iz izvora
sv. Dominika“ održala je gđa. Dominique le Roux,
predstavnica Pariške provincije.
9
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
RAZGOVOR
Učitelj Reda propovjednika Bruno Cadoré, liječnik, bioetičar, moralni teolog
„ŠTO SAM POVEZANIJI S DRUGIMA, TO SAM
SAMOSTALNIJI“
„I danas je vrlo aktualno govoriti o važnosti upućivanja na savjest, na autonomiju, pozivati se na savjest i samostalnost pojedinca, ali istodobno i poučavati da moja autonomija ne postoji
ako sam odvojen od drugih. Nema izolirane savjesti.“
„Nije isto ispratiti nečiji život bivajući uz njega u završnoj fazi i
nanositi štetu njegovu životu. Mislim da je to proturječno. Proturječje se uvodi i u sam čin njege. Pružajući komu njegu, ne može
mu se nanijeti šteta.“
Prvi čovjek dominikanaca u svijetu, učitelj
Reda propovjednika Francuz o. Bruno Cadoré,
posljednje dane mjeseca rujna proveo je u Hrvatskoj, pohodivši Dubrovnik, Zagreb i Split, tri dominikanske zajednice s najvećim brojem redovnika, a posjetio je i Hrvatsku akademiju znanosti i
umjetnosti te sudjelovao u nizu kulturnih događanja. U zgusnutom rasporedu 57-godišnji redovnik
i doktor moralne teologije, ugledni bioetičar koji
je u Dominikanski red stupio nakon što je završio
studij medicine, našao je vremena za posjet Glasu
Koncila i za razgovor koji je s francuskoga vjerno
prevodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavrić.
10
Potrebna nova evangelizacija
Ovih ste dana na „hodočašću“ po nekim mjestima Crkve u Hrvatskoj gdje djeluju oci dominikanci. Kako ste doživjeli vjerski život u hrvatskim zajednicama i njihovim predstavnicima koje obilazite? Naime, ne pitamo Vas to zato
što bismo željeli neke hvale, već stoga što bismo,
svjesni mnogih manjkavosti našega crkvenog života, „neovisnim“ očima željeli čuti doživljaj jednoga svjetskog hodočasnika. Imate li dojam da
ste došli u zemlju potrebnu nove evangelizacije?
O. CADORÉ: Teško mi je dati svoju prosudbu o
Crkvi u Hrvatskoj jer sam u Hrvatskoj tek nekoliko
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
dana. A to i nije moj posao. U pohodu sam svojoj
braći da bih vidio kako braća i sestre, članovi Reda
propovjednika, ostvaruju svoje poslanje. A poslanje je reda naviještati evanđelje kao Radosnu vijest
riječima, poučavanjem, svojom nazočnošću, prijateljstvom, pastoralnim radom, služeći u Crkvi, kroz
predavanja i istraživanja, preko raznih publikacija.
Vaše me pitanje podsjeća na nešto što uočavam
dok upoznajem vašu zemlju, na povezanost koja
postoji između života Crkve, crkvene stvarnosti,
njezine sudbine na neki način i života naroda ove
zemlje. Vrlo je važno posjetiti zemlju u kojoj se vidi
da postoji veza solidarnosti, uzajamnosti, na neki
način međuovisnosti između zemlje i zajednice
vjernika. Ne samo da ima vjernika u ovoj zemlji,
nego je Crkva odigrala i još uvijek igra važnu ulogu
prožimajući kulturu iznutra i oživljavajući nadu,
koja je bila snažna u ovome narodu, i podržavajući
jedinstvo. To su vidljive stvarnosti Crkve.
A glede dojma jesam li došao u zemlju kojoj je
potrebna nova evangelizacija, odgovaram da je u
stvarnosti svakoj zemlji potrebna evangelizacija.
Ne znam treba li reći da je to nova evangelizacija. Svakoj je zemlji potrebna suvremena evangelizacija, kontekstualizirana evangelizacija. Kad se
dakle misli na povijest Crkve u posljednjem stoljeću, naprimjer u Hrvatskoj, očito je da je kontekst
vrlo različit. Nije isto biti u ideološkom kontekstu
ili demokratskom kontekstu ili u kontekstu velike
sekularizacije misli, u kontekstu kulture 19. ili 20.
stoljeća, ili 20. i 21. stoljeća. Nismo dakle u istoj situaciji. U tom smislu može se reći da je ovoj zemlji
potrebna kontekstualizirana evangelizacija. To za
mene znači nova evangelizacija. Ne treba zamišljati nešto sasvim posebno. Naime, mijenja se jednostavno kulturni i povijesni kontekst, a time se pokreće i evanđelje. Zašto? Jer se navještaj evanđelja
događa u dijalogu s ljudima svoga vremena. Ljudi
se razvijaju i mijenjaju, mijenja se njihova kultura,
razvijaju se i mijenjaju njihova saznanja, razvija se
dijalog pa se dakle mijenja i evangelizacija.
Propovijedanje definirano prijateljstvom
Došli ste u pohod redovnicima koji su poznati
kao Red propovjednika. Neki kažu da je prošlost
u propovijedanju raditi na „izgradnji zajednice“,
umjesto da se apelira na savjest pojedinca. Koji bi
govor s ambona danas trebao Crkvi, u Hrvatskoj i
svijetu? S time u vezi još bi nas zanimalo: Jesu li,
po Vašem mišljenju, mediji suvremene propovjedaonice koje su nadvladale „fizički“ ambon?
O. CADORÉ: Ne, ne mislim da su mediji suvremene propovjedaonice jer se propovijedanje ne definira ponajprije govorom koji treba održati ili porukom koju treba prenijeti. Propovijedanje se ponajprije definira prijateljstvom. Propovijedati evanđelje znači naviještati dolazak nekoga tko je Sin
Božji, koji je htio doći među ljude i reći im: „Više
vas ne zovem slugama nego prijateljima.“ Želi dakle uspostaviti odnos prijateljstva. To je ponajprije
propovijedanje. A zatim se možemo pitati o mjestima i načinima propovijedanja. Za mene mediji
nisu ponajprije propovjedaonice, nego svjetovi. Suvremeni mediji na neki su način svjetovi u kojima
treba navijestiti da Sin Božji dolazi uspostaviti veze
prijateljstva s ljudima današnjega vremena. I ovdje
preokrećem situaciju. Reći ćete da vas gnjavim izvrćući sve što ste rekli, ali to mi se čini važnim.
No, vraćam se na prvi dio vašega pitanja u kojemu se kaže da je svjedočenje zajednica stvar prošlosti dok se danas više ističe savjest negoli zajednica.
Poruka Reda propovjednika, prosjačkih zajednica
toga vremena, vrlo je aktualna. Zašto? Prosjački redovi pojavili su se u trenutku dok se na neki način
rađa novo doba: nastaju gradovi, uspostavlja se građanstvo, širi se školstvo i sveučilišta. Članovi prosjačkih redova dolaze i nastanjuju se u gradovima i
prate ta gibanja. Prate ga na dva načina. Ponajprije
podržavaju zajedno ono što upravo nastaje. Pozornost koja se pridaje osobama, dostojanstvu osobe, a
zatim istodobno važnost dobra svih osoba u cjelini,
pozornost na zajedničko dobro.
I danas je vrlo aktualno govoriti o važnosti upućivanja na savjest, na autonomiju, pozivati se na savjest i samostalnost pojedinca, ali istodobno i poučavati da moja autonomija ne postoji ako sam odvojen od drugih. Nema izolirane savjesti. Savjest
postoji jer mi netko govori, jer mi Bog govori. Moja
je savjest povezana s drugima. I što sam povezaniji s drugima, to sam samostalniji. Što je moja samostalnost više odvojena od svega, to sam više u
potpunosti sâm; bit ću samostalan, ali sâm. Važno
11
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
je biti samostalan s ljudima, biti samostalan s drugima. U samostalnosti s drugima otkrivam što je
doista moja sloboda: odgovaram drugima, drugi su
sa mnom, od njih dobivam mnoge stvari i s njima
dijelim puno toga, i stoga im trebam odgovoriti. A
da bih im odgovorio, trebam s njima stvoriti ideju
o svijetu koji možemo zajedno nositi, ideju svijeta koji možemo ponuditi i prenositi u budućnosti.
U poruci zajednica prosjačkih redova vrlo je važno
zajedničko podržavanje osobe i općeg dobra. A mislim da je to i danas vrlo aktualno.
U Redu propovjednika - virtualno sveučilište
Zadržimo se još trenutak na temi propovijedanja. Možete li s nama podijeliti neke pozitivne
primjere ostvarivanja dominikanske karizme u
virtualnom svijetu medija? Primjerice kroz internet, televiziju, Facebook, Youtube, Twitter i
ostale društvene mreže?
O. CADORÉ: Red broji 6 tisuća braće dominikanaca, 3 tisuće klauzurnih sestara, 25 tisuća sestara dominikankâ apostolskog života i teško mi je
reći koliko ih ima Facebook, Twitter i druge društvene mreže. Posredovanjem tih mreža oni svjedoče prijateljstvo Boga sa svijetom. To su, rekoh malo
prije, novi svjetovi, a novi su svjetovi mjesta u kojima ljudi žive, mijenjaju se, razmjenjuju, pa bi i tu
trebalo uspjeti uspostavljati to prijateljstvo.
Odnosi mogu biti formalniji. Tu mislim na dvije stvari koje su povezane s našim dominikanskim
pozivom. Ponajprije, brojna su ostvarenja posredovanjem interneta u redu: prijedlozi za meditaciju,
duhovne vježbe - poznate „duhovne vježbe u gradu“ u korizmeno vrijeme - zatim škole molitve, i
tako dalje. Brojni su primjeri što sam vidio posvuda po svijetu o tome kako u svijetu interneta primiti iščekivanje Riječi, traženje istine, traženje odnosa s Gospodinom.
Drugo, internet pruža sasvim nova sredstva u
pristupu do znanja, daje nove mogućnosti teologiji
i fi lozofiji za razumijevanje svijeta i Boga. U frankofonskom, anglofonskom i hispanofonskom svijetu, to jest u Redu propovjednika u cjelini, nastaje
virtualno sveučilište i čini se da će to donijeti nešto
12
sasvim novo u nadolazećim godinama: različit pristup znanju, različit pristup sveučilišnom dijalogu, stvaranje međunarodne sveučilišne zajednice
s mnogo više razlika negoli na fizički uobičajenim
sveučilištima. I na tom se području može mnogo
očekivati.
Jedan redovnik dovoljan je da Crkva procvate
Suočavamo se u Hrvatskoj sa sve manje redovnika i redovnica, a tako je i na mnogim mjestima u svijetu. Što je tomu uzrok?
O. CADORÉ: Ne znam, ne znam u odnosu na
što se govori o nedostatku. Obično se kaže da ima
manje redovnika nego što bi se to željelo. A zašto
bi ih se željelo više? Bog nam daje ono što on želi,
Bog nam daje ono što misli da je dobro. Važno je
samo znati primamo li na dobar način ono što nam
Bog daje. To je pitanje koje si postavljam. Mogli bismo imati stotinu redovnika koji su u potpunosti
suvišni, beskorisni, prevelik teret. Ima mjesta gdje
se nalazi samo jedan redovnik, pazite, jedan redovnik u zemljama koje su potpuno nekršćanske, a tu
kao da cijela Crkva potpuno zrači.
Dakle, Bog nam daje ono što misli da je za nas
dobro. A mi, kada primamo, često činimo poput
djece. To nam se govori u evanđelju, u onoj zgodi
o djeci koja sviraju i pjevaju: Zasvirasmo vam i ne
zaigraste. Mi, naime, kada primamo, počinjemo s
pitanjem. Zašto si nam dao ovo, a ne ono?
U Vašoj biografiji svakome će zapeti za oko
činjenica da ste „po struci“ liječnik te da ste se
intenzivno bavili bioetičkim pitanjima. Što za
svijet znači zamrzavanje oplođenih jajnih stanica, ljudskih embrija, dakle? Može li „veće dobro
- udovoljavanje ljudske želje za potomstvom“
opravdati smrzavanje oplođenih jajnih stanica?
O. CADORÉ: U svojemu pitanju naznačujete i
odgovor s kojim se slažem. S moralnog gledišta, cilj
nikada ne opravdava sredstva, ni u kojem slučaju.
To je moj prvi odgovor. Dok sam radio u bioetici,
imao sam vrlo važno metodološko načelo, nastojao
sam povezivati teorijsko razmišljanje, eventualno
fi lozofsko i teološko promišljanje, s pozornošću na
konkretne situacije.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Kada se govori o oplodnji, ne smije se naravno
zanemariti teorijsko promišljanje, radi se o embriju - ali ovdje ne možemo ulaziti u tu problematiku.
No, s druge strane, važno je pitati se što znači život danas, u današnjem kontekstu, što znači život i
smisao težnje, želje bračnih parova koji se suočavaju s neplodnošću i nemogućnošću da ostvare projekt svoje ljubavi, to jest otvoriti svoju ljubav i od
svoje zajedničke ljubavi učiniti svojevrsnu kolijevku
za svoje dijete kojemu bi trebali otvoriti svijet. Nemoguće je dakle odijeliti te stvari.
To znači da je pitanje koje ste postavili o zamrzavanju vrlo ozbiljno pitanje jer bi to značilo da
se nastanak života stavlja na raspolaganje formalne volje, volje koja je u tjesnacu, propeta. O tomu
treba razmišljati. Želim ovdje samo istaknuti da je
važno znati može li se staviti život na raspolaganje
takvoj i jedinoj racionaliziranoj volji ljudskog bića
ili: nije li ljudsko biće ono zagonetno biće koje dolazi do svoje slobode onda kada nešto od života nadilazi njegovu razumsku sposobnost.
Vlast nije prvi položaj koji usvajam
Britanski je parlament ovoga ljeta dopustio,
pod određenim okolnostima, eksperimentiranje
sa spajanjem ljudskih i životinjskih spolnih stanica. Ne želimo biti paranoični, no ne podsjeća li to
na posljednja vremena? Ima li razloga za strah?
O. CADORÉ: Vrlo mi je draga rečenica njemačkoga pjesnika Friedricha Hörderlina koji kaže:
„Tamo gdje raste opasnost, raste i ono što je spasonosno.“ Danas se sve straši sa svime, i moramo se
odupirati strahu koji paralizira. To nije odgovor na
status embrija, nego je to jedan opći odgovor.
U pogledu eksperimentiranja treba uvijek, ponavljam uvijek, uzimati u obzir pravilo, tj. kada se
počne s opasnijim i neuobičajenijim eksperimentiranjem, koja nisu nužno opasna za ljudski život ali
su opasna i za samu simboliku, treba se pitati ima li
drugih načina da se dođe do istog saznanja spoznaje. Često se naime kod eksperimentiranja kaže da
treba doći do novih spoznaja, ali rekao sam malo
prije da cilj nikada ne opravdava sredstva. Premda
je dolazak do većeg znanja jedno dobro, ni to ne
opravdava sva sredstva. Treba dakle rasuditi koja
sredstva upotrijebiti. Ne mogu se, naprimjer, ni u
kojem slučaju proizvoditi embrionalne stanice da
bi se nešto saznalo jer su embrionalne stanice dane
čovjeku prije negoli ih čovjek proizvede.
Bitan je taj antropološki i simbolički status. Čovjek je najprije biće koje se prima, koje se daje njemu samome, čovjek je biće koje dolazi u besplatnosti, u daru, a nije biće koje razmišlja kako posjedovati svoju egzistenciju. Spontano mislim da se u
svim novim istraživanjima o embriju treba pitati
koju ulogu u tim eksperimentalnim opredjeljenjima, u eksperimentima koje treba poduzeti, ima
nužnost pronalaska terapeutske pomoći za život
ljudi; a život je veliko dobro. Treba također imati u
vidu vlast koja se vrši nad živim bićima - vlast nije
prvi položaj koji usvajam u pogledu živih bića. Zatim, ne smiju se zanemariti ni ekonomski ulozi u
tim eksperimentiranjima.
13
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Treba imati u vidu te tri stvari: dobro osoba i znanje koje to omogućuje, vlast nad živim bićima i ekonomske uloge. U mnogim pitanjima o eksperimentiranju artikuliranje tih triju gledišta vodi k mudrosti.
Treće što bismo s Vama kao sa stručnjakom
željeli raspraviti jest pitanje eutanazije. Je li nedopustiva aktivna eutanazija koja se provodi u
klinikama za umiranje po Europi dodvoravanje
zlu? Odnosno, ne bi li se najprije trebao liječiti
uzrok zbog kojega ljudi žele da ih se doslovno
ubije? Koja je ideologija tu „na vlasti“?
O. CADORÉ: Poznato je da ima situacija i bolesti u kojima je bol užasna, ne samo fizička bol nego
i bol zbog umiranja. A njega u toj bolesti iziskuje angažman; treba biti human, blizak, prijateljski
raspoložen, nastojati svim raspoloživim znanjem
što više ublažiti tu bol. Treba ponajprije to učiniti,
to je najhitnije. Dok se to ne učini, ne treba držati
olake govore.
Neprihvatljivo je nanositi štetu ljudskome životu, posebice ljudskome životu iz onih razloga koji se
iznose kada se govori o aktivnoj eutanaziji. Zašto?
Postoji rizik da se u tu raspravu unese dosta nejasnoća. Nanositi štetu nečijem životu znači: uvijek
nanositi štetu nečijem životu. Nije isto ispratiti nečiji život bivajući uz njega u završnoj fazi i nanositi štetu njegovu životu. Mislim da je to proturječno. Proturječje se uvodi i u sam čin njege. Pružajući
komu njegu, ne može mu se nanijeti šteta.
Ne mogu ništa reći o pojedinim osobama koje
to traže, ali treba uvijek slušati i razgovarati.
Kada razgovaramo s nekim, a to mi se stvarno
i dogodilo, možemo mu reći: „Govoriš mi da puno
patiš, tražiš od mene da učinim nešto za što ti ne
priznajem pravo da od mene tražiš. Dakle, trebamo to učiniti drugačije. Trebamo kroz nevolju proći drugačije. Ali ne možeš od mene tražiti da naškodim tvojemu životu. I to zbog povjerenja koje
imaš u mene, i s kojim mi govoriš, ali ne možeš od
mene tražiti da prekinem tvoj život.“ No, za to treba razgovarati.
Čini mi se da je pitanje koje se postavlja to što
bismo htjeli moći, na kraju svega, kada nas bolest
nadilazi, s društvenog stajališta, kada smo svjesni
da medicina ne može više liječiti i da ne može viši
14
pomoći živjeti, i tada se kaže da razum može imati
još jednu zadaću, to jest upravljati vremenom, trajanjem vremena. To je krajnja pretenzija ljudskoga
razuma: da gospodari trajanjem ljudskoga vremena.
Mislim da bi ljudski razum trebao prihvatiti, u mudrosti, i posvijestiti sebi da dolazi u vremenu i da ga
vrijeme nadilazi. Smatram to iskušenjem za razum.
Prijateljstvo je grana na koju se sloboda može
spustiti
U posljednje vrijeme o redovništvu se u javnosti, konkretno u popularnoj kulturi, govori
više zahvaljujući francuskom filmu „O ljudima i
bogovima“. Vjerujem da Vam je poznata filmska
priča, utemeljena na stvarnosti, o francuskim
redovnicima koje su u Alžiru pogubili teroristi.
Oni su ostali s muslimanskim narodom iako su
imali brojne prigode za bijeg. Svjedočanstvo je
to hrabrosti i jasne, postojane karizme. Vratimo
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
se u stvarnost: Vidite li, kao učitelj Dominikanskoga reda, da karizma među redovnicima postaje sve više fikcija, razvodnjavanje? Je li i redovništvu potrebna nova evangelizacija?
O. CADORÉ: Kad spominjete fi lm „O ljudima i
bogovima“, spomenut ću i dvije stvarnosti, najprije
stvarnost naše braće i sestara koji se danas nalaze
u situacijama gdje je teško biti kršćanin, a gdje se
ipak ti muškarci i žene, redovnici i njihovi prijatelji koji nisu redovnici, nastavljaju opirati ideji da bi
se zbog nasilja moglo postati zlim, i da bi se odgovorom na nasiljem moglo postati zlim. Mislim ovdje na svjedočanstvo mladog Iračanina koji jednog
dana nakon atentata reče: Ne smatram da oni koji
su ovo počinili predstavljaju one koji govore i čine;
čak bi i sami počinitelji htjeli da se zaboravi da čovjek može biti dobar, ali u tome neće uspjeti.
U svijetu ima mnogo mjesta gdje nije lako biti kršćanin, ali gdje se i dalje želi biti povezan prijateljstvom s ljudima, prelazeći preko razlika, ne vodeći
računa o razlikama u povezivanju s ljudima u prijateljstvu. To se vidi i u filmu „O ljudima i bogovima“.
Sjećate se one prekrasne rečenice koju ona žena govori u filmu. Dok prior Christian razgovara s njezinim mužem, ona šuti. Prior se pita hoće li otići,
život postaje težak, i kaže: „Mi smo poput ptica na
grani.“ A žena govori: „Ne, vi (redovnici) ste grana,
a mi smo ptice.“ Prijateljstvo vezano onkraj nasilja,
razlika i povijesti. Svjestan sam onoga što govorim.
Prijateljstvo je grana na koju se sloboda može spustiti. To se vidi u filmu „O ljudima i bogovima“, kao
Donosimo još dva pitanja i odgovora koja, zbog
prostora, nisu objavljena u „Glasu Koncila“.
Uredništvo VHDP
* * *
U Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu sudjelovali ste na predstavljanju monografije „Dominikanci u Hrvatskoj“, kao nastavak velike izložbe,
i u svjedočanstvu naše braće i sestara na mnogim
mjestima. To je prekrasno.
Govoreći o fi lmu, ne mogu ne spomenuti da je u
istoj zemlji, Alžiru, ubijen i naš brat dominikanac
Pierre Claverie, koji je bio biskup Orana. I on je govorio isto što i trapisti samostana u Tibhirinu: da
se sloboda ne može ušutkati.
Vratimo se pitanju o karizmi redovničkog života. Govorit ću o redu kojem pripadam jer mi je
teško govoriti o drugima. Karizma i propovijedanje
nisu nestali i nema nikakvoga razloga da nestanu.
Karizma i svjedočanstvo zajedničkoga slavljenja
bratskoga života nema nikakvog razloga da nestane jer je to u srži Crkve i u srži vjere. A treba li se
redovništvo obnavljati, treba li razmišljati o novim
činjenicama, o načinima ostvarenja svoje karizme u određenom kontekstu, odgovor je isti kao i u
maločas u pogledu evangelizacije: obnova je uvijek
potrebna. Posebno je potrebna u Crkvi. Danas je u
Crkvi potrebno ponovno razumjeti, možda na nov
način, komplementarnost stvarnosti teritorijalne
Crkve, na razini biskupija, i redovničkih karizma
koje su transverzalne, i povezane s drugim stvarnostima. Danas treba razmišljati o toj komplementarnosti i na toj komplementarnosti redovnici trebaju raditi.
Branimir Stanić
Preuzeto iz: Glas Koncila, L (9. listopada 2011.),
br. 41 (1946), str. 6-7.
gdje ste istaknuli interes dominikanaca za kulturu. Kako vidite utjecaj religije u kulturi u
prošlosti i danas?
O. CADORÉ: U odnosu na prošla vremena, religije na manje dominantan način ostavljaju otisak u
današnjim kulturama. Brojni su tomu razlozi. Ponajprije jedinstvo između religija i društvenih organizacija nije više tako snažno, što je dobro; vlasti
(svjetovna i crkvena) su odijeljene i manja je dominacija. Zatim jer se i sama kultura mijenja, mijenja
15
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
se pristup spoznajama, i rekao bih da su kulturalni utjecaji podijeljeni. A danas, ovisno o pojedinim
zemljama, različit je i odgovor na Vaše pitanje. Vi
možete najbolje reći kakav je taj utjecaj u Hrvatskoj. Mogu vam samo reći svoju nadu da suvremena kultura izvrši utjecaj na izričaj vjere za Crkvu,
- ne na sadržaj vjere, nego na njezin izričaj, njezin
način dijalogiziranja. Odgovorio sam Vam u stvari
u obratnom smjeru.
Moglo bi se reći da je to jezično pitanje glede
religije, i u poglede naše katoličke vjere. Često se,
naime, u Zapadnoj Europi kaže da ljudi našega vremena više ne razumiju govor Katoličke Crkve. Ne
znam je li to istina, ali tako se govori. Rekoh da je
to jezično pitanje. Ako jezik neke religije nije više
razumljiv, onda ona treba više raspravljati sa svojim suvremenicima kako bi se njezin jezični izričaj
razradio. Time to postaje novi jezik. Mislim da je
to vrlo važno.
U jednoj od propovijedi izrečenoj tijekom
Vašega pohoda Hrvatskoj napomenuli ste, tumačeći Evanđelje, da treba oprostiti onima koji
ne vrše volju očevu. Pitamo Vas sada za savjet.
Hrvatska je prošla turoban put u Domovinskom
ratu u kojima je živote izgubilo mnogo ljudi, a
posljedice su nemjerljive. Ipak, vjernici su na
mnogo načina, ali i država svojim istupima,
iskazali oprost agresoru. Međutim, rat kao da
još uvijek traje jer smo u situaciji da na optuženičkim klupama po međunarodnim sudovima
najveće kazne dobiva žrtva, Hrvatska, a manje
agresor. Pitamo Vas: može li oprost zamijeniti
pravednost? Odnosno znači li oprost prestanak
borbe za pravdu?
O. CADORÉ: Papa Pavao VI. je govorio da je
nemoguće zamisliti mir bez pravde. Dakle, pravda
je na neki način uvjet mira, što je važno. Pitanje je
samo može li se bez nasilja boriti za pravdu, a to
nije baš jednostavno pitanje. Evanđelje naznačuje
put. Moguće je boriti se za pravdu, bez nasilja, ukoliko se želi svjedočiti da je čovjek u konačnici sposoban prilagoditi se prijedlogu mira koji mu nudi.
Nasilje samo još više otežava pravdu jer otvara krug
koji od nepravde ide k nepravdi, gdje će – i to je pitanje koje si treba postavljati – u svakom slučaju
najslabiji, najmanji biti najveći gubitnici, u svakoj
16
pretpostavci. Dakle, nema mira bez pravde, pravda
je uvjet mira i treba se boriti za pravdu, za jednako
priznanje dostojanstva svakoga ponaosob i za jednako priznanje dostojanstva svih i svih skupina.
Oprost smještam više na teologalnu razinu. To
je čin kojim se, kad me netko povrijedi, kladim –
čin vjere i nade – da je pogled kojim Bog gleda toga
drugoga pravedniji od moga pogleda, da je dobrohotnost i nada koju Bog može imati prema nekome
važnija od teškoće na koju ja nailazim u nadanju i
dobrohotnosti prema onomu koji me je povrijedio.
Drugim riječima, oprostiti – na toj teologalnoj razini – značilo bi dati povrh svega što bi nas moglo
odijeliti, moga neprijatelja i mene, dati povrh svega vrijeme, prostor i mjesto za Božji pogled prema
osobi koja je preda mnom, znajući da i ja dijelim taj
Božji pogled. Takav stav je stav u kojem, čineći tako,
napuštam duh obračunavanja, tj. tko bi imao više
a tko manje, hoće li imati više ili manje, drugome
više a meni manje ili više meni a manje drugome.
S gledišta oprosta, jačina Božje dobrohotnosti je
jednaka. Pitanje je samo znati pronaći, u vjeri, kako
nam takav bezuvjetni stav može pomoći da bez nasilja radimo za pravdu.
Split 24. listopada 2011.
Nazočna braća: Anto Gavrić (provincijal), Ivan
Iko Mateljan, Nikola Dugadžić, Pero Ćavar, Slavko Slišković, Kristijan Dragan Raič, Anto Bobaš i
Alojz Ćubelić.
Izočna braća: Anastazio Perica Petrić, Tomislav
Kraljević i Jože Rupnik.
0. Jednoglasno su usvojeni zapisnici s XIV. zasjedanja provincijskog vijeća (5.5.2011) i drugog izvanrednoga elektroničkog saziva provincijskoga vijeća (10.9.2011). Za zapisničara
ovoga vijeća izabran je brat Alojz Ćubelić.
1. Ekonom provincije brat Kristijan Dragan Raič
je podnio ekonomsko izvješće za 2010. godinu. Provincija najviše ulaže u formaciju mlađe
braće, kojih se broj znatno povećao (sjemeništarci, novaci i studenti – računajući i postdiplomski studij). Istaknut je ponovno značajan
doprinos od rada braće u hrvatskim katoličkim misijama.
Konstatirano je stvarno stanje i potreba da se
zbog preuzetih i započetih obnova samostana
i kuća u Provinciji nastoji u sljedećem razdoblju pozitivno riješiti, primjerice, zemlja na Čiovu, kuća u Samoboru te obnove krova na samostanu u Bolu. Ekonomsko izvješće je jednoglasno prihvaćeno. Braća su također na prijedlog Ekonomskog vijeća provincije prihvatila da
se proda kuća u Samoboru zbog nemogućnosti daljnjeg ulaganja u nju, ali i zbog potrebe
da se novac od prodaje uputi u one samostane
koji se pripremaju za temeljitu obnovu ili pak
rekonstrukciju postojećih prostora. Kao treće aktualno ekonomsko pitanje je spomenuta
IZ PROVINCIJALATA
IZVJEŠĆE SA XVI. ZASJEDANJA
PROVINCIJSKOG VIJEĆA
obnova krovišta i krova samostana u Bolu na
Braču. Država je odobrila određena sredstva
za obnovu, a provincija se također obvezuje da
sudjeluje u obnovi. Braća vijećnici su se složili da se prema zaključcima Ekonomskog vijeća
provincije načine određeni koraci kako bismo
mogli pratiti sve učinjeno na tom području.
Osim toga, starješina Bolskog samostana treba napisati dopis općini Bol da i ona financijski sudjeluje u obnovi muzeja i samostana jer
je samostan nezaobilazni i neodvojivi dio turističke ponude Bola. Braća vijećnici su također zatražili da se pribavi sva potrebna dokumentacija prije negoli što se krene u realizaciju
predloženih projekata i da o tome bude obaviješteno ekonomsko i provincijsko vijeće.
2. Prema dopisu iz Generalne kurije od 2. lipnja
2011. za provincijskog promotora proslave Jubileja Reda 2016. godine imenovan je brat Srećko Koralija.
3. Rasprava o Pismu Učitelja Reda nakon vizitacije Provinciji. Učitelj Reda brat Bruno Cadoré
i brat Wojciech Delik su 9. listopada 2011. godine uputili pismo provincijalu Hrvatske dominikanske provincije, bratu Anti Gavriću,
i cijeloj Provinciji. Pismo je dostavljeno svoj
braći u Provinciji, kao i onima u inozemstvu.
Braća vijećnici su pismo ocijenili vrlo objektivnim i poticajnim za čitavu Provinciju. U raspravi su se osobito fokusirali na posljednji dio
pisma koji se odnosi na formaciju i život naših zajednica. Taj dio pisma izlaže i neke konkretne zadatke koje smo dužni u narednom
17
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
razdoblju ostvariti. Tako je, primjerice, odlučeno da braća vijećnici do 15. studenog 2011.
pošalju regensu studija svoje primjedbe na
postojeći prijedlog Ratio formationis i studiorum particularis, kako bi se mogao uskoro
slati na odobrenje i tiskati.
Osobito je važno pripremiti pripravna povjerenstva za sljedeću izbornu provincijsku
skupštinu. U tom vidu pozorno treba integrirati pitanja koja su spomenuta u završnom dijelu ovoga pisma. Odlučeno je da braća vijećnici do kraja studenoga dostave provincijalu
prijedloge naziva komisija te imena braće koja
bi mogla sudjelovati u radu svake komisije i
tako realizirati zahtjeve koje je Učitelj Reda
iznio u svome pismu našoj Provinciji.
5. Razno: Istaknuta je potreba završetka pripreme i tiskanja molitvenika za Dominikansku
obitelj kao i potreba prikaza (riječju i slikom)
samostana na internetskoj stranici Provincije.
Sljedeće zasjedanje provincijskog vijeća održat će se u samostanu Blaženog Augustina
Kažotića u Zagrebu u ponedjeljak 12. prosinca 2011., s početkom u 9.00 sati.
Zapisničar: brat Alojz Ćubelić, OP
***
Na koncu rasprave o ovome pismu dotaknuto je i pitanje pripreme Opće skupštine Reda
koja se održava u našoj Provinciji.
4. Obavijesti i događanja iz života samostana i
Provincije
U naš samostan u Petrovču su došle sestre
dominikanke talijanske kongregacije koje su
se uključile u pastoralni rad samostana, župe
i svetišta. Sada je potrebno sklopiti s njima
ugovor, što treba pripremiti samostan u Petrovču, u suradnji sa slovenskim vikarom.
Bratu Joži Rupniku ističe služba vikara 12.
prosinca 2011., pa će ga u toj službi zamijeniti brat Ivan Arzenšek. Prijedlog je jednoglasno
prihvaćen. Bilo bi dobro da na sljedećem zasjedanju provincijskog vijeća sudjeluju obadvojica, brat Jože i brat Vanči.
Istekao je mandat samostanskoga starješine
braći u Sloveniji te bratu Damiru Šokiću u Bolu.
Provincijal je također obavijestio braću o mogućnosti da državna vjeronaučna olimpijada
za školsku godinu 2012./2013. bude tematski
posvećena Sv. Dominiku i dominikancima, u
sklopu priprave za jubilej Reda; braća vijećnici
su podržali prijedlog i obećali suradnju u pripremi materijala i priručnika, ukoliko državno povjerenstvo prihvati naš prijedlog.
18
25. studenoga 2011. održan je sastanak državnoga povjerenstva za natjecanje iz vjeronauka vjeronaučnu olimpijadu učenika osnovnih i srednjih škola. Na sastanku se iznio prijedlog Hrvatske dominikanske provincije da tema vjeronaučne
olimpijade za školsku godinu 2012./2013. bude Sv.
Dominik i Red propovjednika. Državno povjerenstvo je načelno prihvatilo prijedlog, a za daljnje
pripreme će se održati sastanak užeg povjerenstva
za pripremu natjecanja na kojem će uz predstavnike Hrvatske dominikanske provincije biti nazočni
predstavnici organizatora natjecanja Agencije za
odgoj i obrazovanje, Nacionalnog katehetskog ureda HBK, Glasa Koncila i predsjednica državnoga
povjerenstva dr. sc. s. Valentina Mandarić.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZVJEŠĆE SA XVII. ZASJEDANJA
PROVINCIJSKOG VIJEĆA
Zagreb, 12. prosinca 2011.
Nazočna braća: Anto Gavrić (provincijal), Ivan
Iko Mateljan, Nikola Dugadžić, Pero Ćavar, Slavko
Slišković, Kristijan Dragan Raič, Anto Bobaš, Alojz
Ćubelić, Jože Rupnik i Ivan Arzenšek.
Izočna braća: Anastazio Perica Petrić, Tomislav
Kraljević.
0. Jednoglasno je usvojen zapisnik s XVI. zasjedanja provincijskog vijeća. Za privremenog zapisničara izabran je ponovno brat Alojz Ćubelić.
1. U skladu odredbom Provincijske skupštine
u Bolu 2008. godine (usp. Akti, Bol 2008, br.
82), odlučeno je da se sazove Izborna provincijska skupština koja će početi u utorak 19. lipnja
2012. godine u samostanu u Bolu na Braču.
2. Provincijal je na temelju pristiglih prijedloga i
osobno predložio šest pripravnih povjerenstava i njihovih članova u pripremi buduće izborne provincijske skupštine. Nakon rasprave je
odlučeno da se oforme sljedeća povjerenstva:
I. ZVANJA I FORMACIJA
Zvonko Knežević, predsjednik
Petar Galić
Hrvoje Lasić
Ivo Plenković
Nikola Leopold Noso
Matijas Farkaš
Reginald Klapež
Ivan Gavranović
II. ZAJEDNIČKI ŽIVOT, MOLITVA I LITURGIJA
Luka Prcela, predsjednik
Mihael Mario Tolj
Nikola Dugadžić
Marko Bobaš
Ante Kovačević
Mirko Jagnjić
Pavao Lasić
Josip Šimić
Ilija Zrno
Karlo Posavec
Jože Rupnik
Krunoslav Batinić
III. APOSTOLAT (Propovijedanje, Internet, Naklada) I DOMINIKANSKA OBITELJ
Anto Bobaš, predsjednik
Zvonko Džankić
Jozo Čirko
Vjekoslav Lasić
Marko Bijelić
Ivan Martinić
Tihomir Zovko
Dominik Kristijan Gerbic
IV. STUDIJ I INTELEKTUALNI ŽIVOT
Alojz Ćubelić, predsjednik
Slavko Slišković
Franjo Šanjek
Marijan Biškup
Stipe Jurič
Stjepan Krasić
Marijan Jurčević
Srećko Koralija
19
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
V. PLANIRANJE: PRISUTNOST, IZAZOVI I POSLANJE
Ivan Iko Mateljan, predsjednik
Mato Bošnjak
Frano Prcela
Drago Kolimbatović
Eugen Bižaca
Tomislav Kraljević
Ivan Arzenšek
Pero Jurič
Mate Lukač
Jozo Mravak
Ljudevit Jeđud
Krešimir Kapetanović
VI. UPRAVA, EKONOMIJA I KULTURNA BAŠTINA
Kristijan Raič, predsjednik
Marinko Zadro
Anastazio Perica Petrić
Mario Marinov
Ivica Tomljenović
Stanko Prcela
Veselko Begić
Viktor Arh
Mile Gugić
Damir Šokić
Predsjednici povjerenstava su dužni organizirati nekoliko radnih susreta s članovima ovih komisija i izvješće poslati provincijalatu najkasnije do
15. svibnja 2011. Osim toga o terminima susreta će
obavijestiti provincijala.
3. Rješavanje zemljišta na Čiovu i iznajmljivanje
samostana Sv. Križa na Čiovu
Ekonom provincije brat Kristijan Raič je braću vijećnike izvijestio o poduzetim koracima u
pogledu razrješavanja problematike vezane uz
zemljište na Čiovu, eventualnog iznajmljivanja
samostana Svetog Križa te formulirao nekoliko
prijedloga koje su braća vijećnici podržali.
4. Druga aktualna ekonomska pitanja
Ekonom provincije brat Kristijan Raič je informirao braću o trenutnoj situaciji u pogledu
obnove krova samostana u Bolu na Braču kao i
iščekivanju svih potrebnih dozvola za obnovu
samostana Kraljice svete krunice u Zagrebu.
5. Usvajanje revidiranih tekstova Posebnoga plana odgoja (RFP) i Posebnoga plana studija (RSP)
Regens studija brat Alojz Ćubelić je priredio
zajedno s ostalim provincijskim vijećnicima
tekst Posebnog plana odgoja i Posebnog plana
studija. Vijeće je usvojilo revidirani tekst, koje
će zbog velikog broja izmjena treba prevesti i
poslati Učitelju Reda na odobrenje.
6. Pismo Učitelja Reda po završetku vizitacije
Provinciji – reakcije, planovi i perspektive u
našim zajednicama.
Provincijal Anto Gavrić je podsjetio braću vijećnike na važnost iščitavanja pisma Učitelja
Reda nakon njegove vizitacije našoj Provinciji
osobito u vidu pripremanja iduće izborne provincijske skupštine. Provincijal će posjetiti sve
prioralne samostane i s braćom razgovarati o
Pismu Učitelja Reda. A zatim će od zajednica
zatražiti da pismeno dostave zaključke i način
primjene u zajednicama.
7. Odluka Generalnog vijeća: Opća skupština
Reda - Trogir/Čiovo 2013.
Brat Mario Mihael Tolj je boravio u Rimu i
iznio nekoliko prijedloga i ponuda za održavanje buduće Opće skupštine Reda 2013. godine.
Generalno vijeće našega Reda odabralo je Trogir/Čiovo za održavanje tog važnog događaja.
8. Dopis Učitelja Reda od 5.12.2011. provincijama
koje imaju regionalne i provincijske vikarijate:
Učitelj Reda poslao je pismo provincijama
koje imaju vikarijate u kojemu, između ostalog, donosi i upitnik na kojega prvotno treba
20
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
odgovoriti određeni vikarijat, a onda će o njemu raspravljati i provincijsko vijeće. . Odgovore na Upitnik treba dostaviti u Generalnu
kuriju prije 1. svibnja 2012. To je zapravo početak provođenja odluka koje su donesene na
posljednjoj Općoj skupštini Reda. Braća iz Slovenskoga dominikanskog vikarijata priredit će
odgovore na Upitnik za sljedeće provincijsko
vijeće, a kojem će se raspravljati o provincijskom vikarijatu u Sloveniji.
9. Za novoga vikara Slovenskoga dominikanskog vikarijata (SDV) imenovan je brat Ivan
Arzenšek.
10. Provincijal je priopćio vijećnicima nekoliko
obavijesti i događanja iz života samostana i
Provincije koje možete pronaći u ovome broju
Vjesnika, u rubrici „Iz provincijalata“
U Petrovču je sklopljen ugovor koji definira djelovanje časnih sestara dominikanki. Sestre su srdačno prihvaćene i započele su sa svojim apostolskim
djelovanjem u Petrovču.
Zbog pripreme vjeronaučna olimpijada za školsku
godinu 2012./2013. s temom „Sv. Dominik i Red
propovjednika“ održat će se nekoliko sastanaka od
siječnja iduće godine.
Na koncu je provincijal Anto Gavrić izvijestio braću vijećnike da će se uskoro sastati sa splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Marinom Barišićem,
u vidu pripreme službenog pokretanja kauze fr.
Dominika Barača.
Sljedeće provincijsko vijeće će se održati u Petrovču 23. veljače 2012.
Provincijsko vijeće je završilo molitvom!
Zapisničar:
brat Alojz Ćubelić, OP
21
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ PROVINCIJALATA
10. lipnja, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić
za prezbitera zaredio brata Matijasa Farkaša u samostanskoj crkvi Sv. Križa u Gružu.
30. lipnja, celjski biskup mons dr. Stanislav Lipovšek, uz suglasnost brata Ivana Arzenšeka i provincijala, imenovao vlč. Janeza Krašoveca duhovnim
pomoćnikom u župi Petrovče. Vlč. Janez stanuje u
župi Ponikva kod Žalca, a pomagat će u pastoralnoj skrbi u bazilici Majke Božje u dogovoru sa župnikom bratom Ivanom Arzenšekom.
25. srpnja, u samostanu u Splitu sastalo se povjerenstvo za ispitivanje i pripuštanje kandidata u novicijat. Povjerenstvo je bilo u sastavu: učitelj sjemeništaraca i postulanata brat Petar Galić, učitelj
novaka Ivo Plenković i prior splitskog samostana
Nikola Dugandžić. U novicijat su pripušteni: Ante
Kazoti, Anto Gavranović, Marko Dokoza, Lovro
Krželj i Igor Vukančić.
20. kolovoza, u samostanu Sv. Dominika u Dubrovniku jednostavne zavjete položila braća Josip
Cota, Ivan Prskalo, Marko Pavlinović, Ivan Dominik Iličić, Ivan Marija Tomić, Domagoj Augustin
Polanščak, Mirko Irenej Vlk i Mladen Folnović.
3. rujna, u samostanu Sv. Dominika u Dubrovniku
obukli habit i započeli godinu novicijata Ante Kazoti, Anto Gavranović, Marko Dokoza, Lovro Krželj i Igor Vukančić.
18.-30. rujna, u kanonskoj vizitaciji Provincije
bili vikar Učitelja Reda brat Edward Ruan, socius
22
Učitelja Reda brat Wojciech Delik, a 25. rujna došao je i Učitelj Reda brat Bruno Cadoré. Posjetili su
samostane u Zagrebu, Dubrovniku, Korčuli, Splitu, Petrovču te sestre dominikanke u Korčuli i u
Zagrebu (Trnje).
24. rujna, Petar Ušković, student 1. godine na Filozofskom fakultetu družbe Isusove (završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu), primljen
u postulaturu u samostanu Kraljice sv. Krunice u
Zagrebu.
25. rujna, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić posvetio samostansku i župnu crkvu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu-Peščenica, prigodom
desete obljetnice osnutka župe.
27. rujna, na provincijalov prijedlog, dubrovački
biskup mons. Mate Uzinić imenovao brata Matijasa Farkaša župnim vikarom u župi Sv. Križa u Dubrovniku.
11. listopada, bratu Mirku Vlku dan „Nihil obstat“
za upis u Treći ciklus studija – doktorat iz dogmatske teologije – na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
28. listopada, celjski biskup mons. dr. Stanislav
Lipovšek pohodio samostan i župu u Petrovču.
18. studenog, brat Nikola Mioč potvrđen za priora
samostana Sv. Dominika u Dubrovniku; službu je
prihvatio 20. studenoga.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
21. studenog, brat Zvonko Knežević imenovan podučiteljem braće studenata u Zagrebu.
2. prosinca, Marijan Ljubičić (Imotski), student 1,
godine KBF-a u Zagrebu, primljen u postulaturu.
23. studenog bratu Krunoslavu dopustio da pohađa Đakonsku pastoralnu godinu na Nadbiskupijskome pastoralnom institutu Zagrebačke nadbiskupije (ne obvezuje ređenje).
10. prosinca, brat Ivan Arzenšek imenovan starješinom samostana Gospe Svete u Petrovču (Slovenija), a brat Viktor Arh, starješinom samostana Sv.
Josipa u Žalcu (Slovenija).
30. studenog, brat Nikola Mioč asigniran iz samostana Sv. Križa u Gružu u samostan Sv. Dominika
u Dubrovniku; razriješen službe župnoga vikara u
župi Sv. Križa u Gružu.
12. prosinca, na provincijskom vijeću brat Ivan
Arzenšek imenovan novim vikarom Slovenskoga
dominikanskog vikarijata, naslijedivši na toj službi
brat Jožu Rupnika.
30. studenog, brat Marko Bobaš asigniran u samostan Sv. Dominika u Dubrovniku, gdje je u protekle tri godine bio u službi priora.
SAMOSTANSKI ARHIVI
Draga braćo,
Provincijska skupština u Bolu odredila je da
„svaki samostan ili kuća imenuje arhivara koji će
uredno voditi arhiv“ (Akti, Bol 2008, br. 59).
Podsjećam priore i starješine samostana na
važnost i dužnost uređenja samostanskih arhiva.
Također upozoravam da se ne smije nikoga izvana
puštati da sam „kopa“ po arhivu, iznosi i kopira dokumente. Samo na temelju molbe i točnoga opisa
predmeta istraživanja može se dati na uvid traženi
dokument iz arhiva.
Raspravljajući o „sređivanju samostanskih arhiva i objedinjavanju građe u Provincijskom arhivu“,
provincijsko vijeće je na zasjedanju u Zagrebu 26.
ožujka 2009. odlučilo da se „ništa ne smije objavljivati iz provincijske arhivske građe dok se Arhiv
sređuje“ (usp. VHDP XLV, 2009., br. 101, str. 19).
brat Anto Gavrić, OP
provincijal
23
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROVINCIJALOVA KRONIKA
U proteklom ljetnom semestru provincijal je imao
9 sati tjedno predavanja na Filozofskom fakultetu
Družbe Isusove Hrvatski studiji – Sveučilišta u Zagrebu (3 kolegija iz srednjovjekovne filozofije); u zimskom semestru predaje kolegije iz antičke filozofije.
Ujedno je i vanjski suradnik na Zdravstvenom
veleučilištu u Zagrebu.
26. lipnja, propovijedao na mladoj misi brata Matijasa Farkaša u Bugojnu.
29. lipnja – 14. srpnja, boravak u samostanu u
Bolu na Braču: 3. srpnja misa i propovijed; 10. srpnja: u pratnji bolskog starješine brata Damira Šokića susreo se s načelnikom općine Bol gosp. Tihomirom Marinkovićem i razgovarali o projektu
obnove krova na samostanu.
***
22. svibnja, predsjedao euharistijskim slavljem i
propovijedao u Karmel Brezovici.
16. srpnja, Gospa Karmelska, predsjedao euharistijsko slavlje i propovijedao u Karmel Brezovici.
26. svibnja, održao izlaganje „Hrvatski intelektualci na Sveučilištu u Fribourgu“ na Međunarodnom skupu Annales Pilar 2011 „Hrvatsko iseljeništvo i Domovina“.
17.-25. srpnja, samostan u Dubrovniku: 19. srpnja susret s dubrovačkim biskupom mons. Matom
Uzinićem te zatim s dubrovačkim gradonačelnikom gosp. Androm Vlahušićem; 22. srpnja susret
sa županom Dubrovačko-neretvanske županije
gosp. Nikolom Dobroslavićem, gosp. ravnateljem
Agencije za upravljanje državnom imovinom gosp.
Tomislavom Bobanom o rješavanju pitanja povrata nacionaliziranih prostora ispod crkve sv. Sebastijana u Dubrovniku; 24. srpnja predsjedao euharistijska slavlja i propovijedao u samostanskim crkvama u Gradu i navečer u Gružu.
28. svibnja, krstio jedno dijete u crkvi Kraljice sv.
Krunice, Zagreb.
5. lipnja: Papa u Zagrebu – sudjelovao na euharistijskom slavlju na Hipodromu u Zagrebu, a poslije
podne u molitvi Večernje u zagrebačkoj katedrali.
8. lipnja, primio delegaciju Muzeja Ptuj (Slovenija)
u svezi s projektom o bivšem dominikanskom samostanu u Ptuju.
9. lipnja, sjednica predsjedništva HKVRP-a i
HUVRP-a.
10. lipnja, sudjelovao na ređenju brata Matijasa
Farkaša u crkvi Sv. Križa u Gružu.
23.-24. lipnja, propovijedao za svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika župe Lug Branković (BiH), u župi brata Slavka Sliškovića.
25.-26. lipnja, zajedno s bratom Slavkom Sliškovićem pohodio brata Peru Juriča u Klopču.
24
31. srpnja, predsjedao euharistijsko slavlje, propovijedao i krstio dvoje djece u župnoj crkvi u Benkovcu.
2.-5. kolovoza, boravak u samostanu Trogiru, pohodio samostan Sv. Križa na Čiovu i Splitu; 3. kolovoza: propovijedao za blagdan bl. Augustina Kažotića u njegovu svetištu u Trogiru.
6. kolovoza, slavio euharistiju i vjenčanje u župnoj
crkvi u Benkovcu.
7. kolovoza, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, propovijedao u sklopu trodnevlja za svetkovinu sv. Dominika.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
8. kolovoza, propovijedao za svetkovnu sv. Dominika u župi sv. Dominika u Konjščini.
18. rujna, predsjedao euharistijsko slavlje i propovijedao u Karmel Brezovici.
12. kolovoza, propovijedao u sklopu trodnevlja za
svetkovinu Velike Gospe u svetištu Gospe Kondžilske (BiH).
19. rujna, početak kanonske vizitacije Učitelja
Reda; u Zagreb dolaze braća Edward Ruan, vikar
Učitelja Reda, i Wojciech Delik, socius Učitelja
Reda za srednju i istočnu Europu; 20. rujna susreću se s članovima provincijskog vijeća koji borave
u Zagrebu te drugim dužnosnicima.
13. kolovoza, propovijedao u rodnoj župi Bežlja
prigodom dana posvete crkve te blagoslovio vitraje
u crkvi, rad akad. slikara Ante Mamuše; sudjelovao
na mladoj misi u susjednoj župi Komušina.
14.-15. kolovoza: Svetište Gospe Kondžilske – euharistijska slavlja predvodili kardinal Vinko Puljić
i pomoćni biskup Pero Sudar.
20. kolovoza, primio prve zavjete osmorice braće
u samostanu u Dubrovniku.
22. kolovoza, Celje: sudjelovao u predstavljanju knjige švicarskog dominikanca Johannesa Brantschena,
Obnoviti kršćansko upanje, u izdanju naklade „Znamenje“, a u prijevodu brata Ivana Arzenšeka, OP.
28. kolovoza, Sv. Augustin, predsjedao i propovijedao na proslavi zaštitnika župe u Velikoj (Požeška
biskupija); navečer koncelebrirao u marijanskom
svetištu u Pleternici.
29. kolovoza, Mučeništvo sv Ivana Krstitelja, propovijedao na proslavi zaštitnika župe u Odžaku
(BiH).
2. rujna, Zagreb: sjednica predsjedništva HKVRP-a
i HUVRP-a.
3. rujna, samostan u Dubrovniku: predvodio slavlje
oblačenja i početka novicijata petorice nove braće.
4.-6. rujna, Međunarodni studijski tjedan u Dubrovniku.
7. rujna, Zagreb: održao izlaganje „Očekivanje svećenika s pastoralnim dekretom u zajednici od cjelokupne samostanske zajednice“ na Prvome pastoralnom kolokviju braće konventualaca.
11. rujna, Zagreb: propovijedao u crkvi Kraljice sv.
Krunice.
16.-17. rujna, Zagreb: kao organizator predsjedao
Redovničkim danima u franjevačkom samostanu u
Dubravi; 16. rujna predvodio i euharistijsko slavlje
i propovijedao.
22. rujna, odlazak za Dubrovnik i doček Učitelja
Reda brata Brune Cadoréa.
24. rujna, Zagreb: Peščenica, sudjelovao na predstavljanju monografije o župi bl. Augustina Kažotića; program je vodila Tanja Baran, novinarka Hrvatskog radija.
25. rujna, sudjelovao u slavlju posvete župne crkve
bl. Augustina Kažotića. Crkvu je posvetio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a u koncelebraciji su bili Učitelj Reda i njegov socius, lucersko-troianski biskup mons. Domenico Cornacchia.
26. rujna, Zagreb: Galerija Klovićevi dvori, sudjelovao na predstavljanju monografije „Dominikanci
u Hrvatskoj“. Na predstavljanju je govorio i Učitelj
Reda.
27. rujna, pratio Učitelja Reda koji je slavio euharistiju i propovijedao u kapelici sestara dominikanki
u Trnju; pratio Učitelja Reda u posjetu Hrvatskoj
akademiji znanosti i u Umjetnosti.
28.-29. rujna, pratio Učitelja Reda i njegova sociusa u pohodu samostanu u Splitu.
30. rujna, Zagreb: sastanak Učitelja Reda s provincijskim vijećem i završetak kanonskog pohoda
Provinciji.
2. listopada, Zagreb: propovijedao u crkvi Kraljice
sv. Krunice.
3. listopada: razgovor s pročelnikom Gradskog ureda za obrazovanje i kulturu mr. sc. Ivicom Lovrićem.
7. listopada, zajednički susret i razgovor s braćom
u formaciji na početku akademske godine.
8. listopada, Marija Bistrica: sudjelovao na hodočašću Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije (još su bila braća Mato Bošnjak i Slavko
25
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Slišković); euharistijsko slavlje je predvodio kardinal Vinko Puljić.
13. listopada: sudjelovao u emisiji Radija Trogir o
blaženom Augustinu Kažotiću.
14.-16. listopada, Zagreb: sudjelovao na Međunarodnom simpoziju o blaženom Augustinu Kažotiću.
24. listopada, Split: zasjedanje provincijskog vijeća.
26.-27. listopada: Plenarna skupština HKVRP-a i
HUVRP-a u samostanu bl. Augustina Kažotića u
Zagrebu-Peščenica, na kojoj je došlo do sjedinjenja
Konferencije i Unije u Hrvatsku konferenciju viših
redovničkih poglavara i poglavarica. Izabran kao
član Vijeća HKVRPP-a i predsjednik Povjerenstva
za trajnu formaciju redovnika i redovnica.
29. listopada, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, slavlje
vjenčanja.
31. listopada, sudjelovao u emisiji „Susret u dijalogu“ koju na Hrvatskom radiju vodi tanja Baran.
Emisija od sat vremena bila je posvećena bl. Augustinu Kažotiću i Drinskim mučenicama.
2. studenoga, Zagreb-Markovo Polje, predvodio
sprovodne obrede i misu zadušnicu u crkvi sv. Antuna u sesvetskim Selima.
4. studenog, Zagreb: na Filozofskom fakultetu DI
nazočio Međunarodnom simpoziju o fi lozofiji Ruđera Boškovića.
5. studenog, Zagreb: radna sjednica povjerenstava
pri HKVRPP-a.
6. studenog, Zagreb: propovijedao u crkvi Kraljice
sv. Krunice.
9. studenoga: samostan bl. Augustina Kažotića,
sudjelovao u radu samostanske skupštine.
10. studenoga, primio u provincijalatu vlč. Mirka
Brlića, novoga župnika župe bl. Augustina Kažotića i razgovarali o pojačanju širenja kulta pobožnosti prema Blaženiku u župi Lupoglav; sastanak (u
pratnji provincijskog ekonoma Kristijana Raiča) u
Agenciji za upravljanje državnom imovinom o povratu „Bijele kuće“ u Bolu.
13. studenog, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, nazočio predstavljanju novoga broja „Izazova Istine“ –
časopisa mladih dominikanaca.
26
19.-20. studenoga, samostan u Trogiru: 20. studenoga u 9 sati propovijedao u samostanskoj crkvi,
a u 10:30 sati predsjedao euharistijskim slavljem i
propovijedao u trogirskoj katedrali prigodom spomena na mučeništvo dubrovačkoga dominikanca
Dominika Barača, kojeg su komunisti strijeljali u
Trogiru 17. studenog 1945.
21. studenoga, Zagreb: zajednički susret s braćom
u formaciji.
22. studenoga, Zagreb: „Galerija Klovićevi dvori“:
sudjelovao na otvorenju izložbe „Veliki majstori renesanse“, na kojoj su izložena i 4 djela iz naših samostana (2 iz Dubrovnika, a po jedno djelo iz samostana u Bolu i Starom Gradu).
23.-29. studenog, Hamburg: sudjelovao u proslavi Dana Misije bl. Augustina Kažotića; 27. 11. euharistijsko slavlje je hamburškoj katedrali predvodio pomoćni hamburški biskup mons. dr. Hans-Jochen Jaschke.
30. studenog, Zagreb: sastanak sa zamjenikom
ravnatelja Državne geodetske uprave o rješavanju
imovinsko-pravnih pitanja sa zemljištem na Čiovu.
3. prosinca, Križevci: sudjelovao na 3. susretu
hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva
„Stjepan Kranjčić“ i dodijelio prve tri nagrade za
monodramu.
7. prosinca, održao predavanje o etičkim dilemama na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.
8. prosinca, sudjelovao u proslave 50. obljetnice
župe Bezgrešnog začeća u Zagrebu-Jordanovac; euharistijsko slavlje prevodio je kardinal Josip Bozanić.
9. prosinca, Zagreb: prva sjednica novoga Vijeća
HKVRPP-a; na sjednici je sudjelovao i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, predsjednika Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe
apostolskog života.
12. prosinca, Zagreb-Peščenica, zasjedanje provincijskog vijeća.
14.-15. prosinca, kanonski pohod braći u samostanu u Splitu.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAĆA PROPOVIJEDAJU
Duhovne vježbe
Zamjene preko ljeta
Brat Ivan Iko Mateljan vodio duhovne vježbe sestrama dominikankama u Korčuli od 8.-15. rujna.
Braća Zvonko Džankić i Srećko Koralija (đakon)
u kolovozu zamjenjivali brata Tomislava Kraljevića
u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu.
Brat Ivica Tomljenović vodio duhovne vježbe
sestrama karmelićankama u Brezovici od 17. do
22. listopada uključno, na temu „Blaženstva“.
Trodnevlja
Brat Petar Galić (Split) propovijedao trodnevlje
za Veliku Gospu u samostanskoj crkvi sv. Dominika u Trogiru.
Brat Stipe Jurič zamjenjivao mjesec dana brata Anastazija Pericu Petrića u Hrvatskoj katoličkoj
misiji u Hannoveru.
Brat Marinko Zadro zamjenjivao brata Peru Juriča u župi Uzvišenja sv. Križa u Klopču (Zenica).
Ispomoć
Brat Drago Kolimbatović (Korčula), u Poljici na
Krku, 19.-26. rujna propovijedao uoči svetkovine
župskih zaštitnika Kuzme i Damjana. Uoči svetkovine Krista Kralja održao susret sa sjemeništarcima. Na svetkovinu Krista Kralja 20. studenoga
propovijedao u župi Skopaljska Gračanica (BiH)
koja je proslavila 100.-tu obljetnicu utemeljenja.
Brat Vjekoslav Lasić, od 9. prosinca 2011. do
sredine siječnja 2012. ispomaže u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg
Brat Ljudevit Jeđud (Zagreb) propovijedao trodnevlje od 10. do 12. studenoga u župi sv. Vida na
zagrebačkom Petruševcu, prigodom 10. obljetnice
osnutka župe.
Mediji
Brat Stipe Jurič (Rim) propovijedao trodnevlje
od 24. do 26. studenoga u Hrvatskoj katoličkoj misiji „Bl. Augustin Kažotić“ u Hamburgu, prigodom
proslave Dana Misije.
Braća Kristijan Raič, Zvonko Džankić, Mato
Bošnjak i Alojz Ćubelić od 1. do 4. prosinca predvodili trodnevlje u župi Svete Barbare u Velikoj
Mlaki (Zagrebačka nadbiskupija). Prvoga dana pridružili su im se i braća bogoslovi Krunoslav Batinić i Ivan Dominik Iličić te predstavili „Izazov Istine“ – časopis mladih dominikanaca te novija dominikanska izdanja
Brat Srećko Koralija od 27. prosinca 2011. do
sredine siječnja 2012. na ispomoći je u samostanima u Zagrebu.
Brat Ljudevit Jeđud redovito uređivao i vodio
emisiju na Radiju Marija svakog 30. u mjesecu u
9.00 sati na temu „Crkvenost“. Posljednje četiri
emisije su bile na temu „Doprinos nas Hrvata vjernika EU“, a tema se nastavlja od siječnja 2012. svakog 2. utorka u mjesecu u 10.30 sati.
Brat Zvonko Džankić 7. prosinca 2011. poslije
podne sudjelovao na HTV 1, u polusatnoj emisiji
„Riječ i život“, posvećenoj moralnoj obnovi u Adventu; emisija je reprizirana sutradan, 8. prosinca
u 6.10 sati.
27
IZ ŽIVOTA BRAĆE
I ZAJEDNICA
SVEĆENIČKO REĐENJE
BRATA MATIJASA FARKAŠA, OP
Na blagdan dubrovačkog nadbiskupa dominikanca bl. Ivana kardinala Dominicija, 10. lipnja,
u crkvi Svetog Križa u Gružu za svećenika Hrvatske dominikanske provincije zaredio je biskup dubrovački mons. Mate Uzinić fr. Matijasa Farkaša.
Bilo je to prvo svećeničko ređenje biskupa Uzinića
u ulozi zareditelja, njegov prvi pohod gruškom samostanu te prvo ređenje u crkvi Svetog Križa nakon savezničkog bombardiranja crkve 1943. godine. Riječ dobrodošlice okupljenima, posebice ređenikovoj majci Matildi, uputio je župnik župe Svetog Križa fr. Mihael Mario Tolj. Provincijal fr. Anto
Gavrić predstavio je kandidata te prema obredu
zatražio njegovo ređenje.
Mons. Uzinić u propovijedi je naglasio vrijednost odaziva na Božji poziv te čestitao ređeniku što
se toga nije bojao. Spomenuo je da u Dubrovačkoj
biskupiji desetljećima mladići nisu spremni odgovarati na taj poziv, iako vjernička zajednica ima potrebu za potporom svećenika. Naveo je i primjer
dubrovačkoga nadbiskupa Ivana Dominicija (13561419), rođenog u Firenci, koji je, nakon što se majka
Paula usprotivila njegovoj želji za postane svećenik, otišao u samostan bez njezina znanja te s vremenom postao poznati propovjednik.
Fr. Matijas Lovro Farkaš rođen je 1981. godine u Bugojnu. Zbog ratnih stradanja prekinuo je
osnovnoškolsko obrazovanje u Bugojnu i nastavio ga u Zagrebu, pa u Njemačkoj. God. 1998. sa
svojom obitelji vratio se u rodni grad gdje je završio srednju elektrotehničku školu. U postulaturu dominikanskog reda u Zagrebu stupio je 2001.
Prve zavjete položio je 2003. godine u Dubrovniku, a teološki studij završio je na KBF-u u Zagrebu.
28
Đakonsku praksu tijekom prošle godine obavljao je
u župi Svetog Križa u Dubrovniku, gdje je i zaređen
za svećenika.
Angelina Tadić
Preuzeto iz: Glas Koncila br. 25.,
19. lipnja 2011., str. 25.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
MLADA MISA
BRATA MATIJASA FARKAŠA, OP
Nakon pune četiri godine Hrvatska dominikanska provincija ponovno je osjetila radost mlade
mise. Brat Matijas Farkaš proslavio je mladu misu
u rodnom gradu Bugojnu. Misa je započela u 11
sati u franjevačkoj crkvi sv. Ante Padovanskog.
Na početku samog slavlja mladomisnika, svećenike i puk je pozdravio gvardijan samostana koji je
u ime cijele franjevačke zajednice velikodušno ustupio bratu Matijasu da proslavi svoju mladu misu u
župnoj crkvi.
Prije nego što je započeo euharistijsko slavlje
mladomisnik je primio blagoslov svoje majke Tilde, s kojom je cijela rodbina prisustvovala ovom
slavlju. Propovijedao je provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavrić.
Na kraju mise i sam je mladomisnik preuzeo riječ. Svima se od srca zahvalio i potaknuo na molitvu za duhovna zvanja.
Mnogi su prisustvovali ovom radosnom događaju: Matijasova obitelj i rodbina, mnoga braća svećenici iz Provincije, dominikanski studenti i
novaci, sestre dominikanke, mnogi prijatelji iz Dubrovnika gdje je Matijas trenutno na službi, a čak
su i iz Zagreba, s Peščenice, stigli mladi s kojima je
Matijas još kao đakon radio. Crkva je bila puna, a
svetu misu uzveličao je i župni zbor. Nakon mise
slavlje se nastavilo uz mladomisnički stol.
29
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KANONSKI POHOD UČITELJA REDA PROVINCIJI
Od 19. do 30. rujna 2011. Učitelj Reda propovjednika brat Bruno Cadoré, s vikarom bratom
Edwardom Ruanom i svojim sociusom bratom
Wojciechom Delikom, bio je u kanonskom posjetu Hrvatskoj dominikanskoj provinciji Navještenja
Bl. Dj. Marije.
U prvom dijelu posjeta vikar i socius Učitelja
Reda održali su više susreta s provincijskim dužnosnicima, a u drugom se dijelu Učitelj Reda susreo
s braćom i zajednicama. U skladu sa smjernicama
Opće skupštine, Učitelj Reda nije posjetio sve zajednice, već je cilj bio da se manje zajednice priključe najbližoj većoj zajednici.
Prvi susret je bio u Zagrebu: s provincijalom
Hrvatske dominikanske provincije bratom Antom
Gavrićem, članovima Provincijskog vijeća koji su u
Zagrebu, Provincijskim ekonomskim vijećem, regensom studija bratom Alojzom Ćubelićem, Komisijom za intelektualni život i Vijećem za odgoj.
Učitelj Reda je posjetio Dubrovnik, Gruž, Korčulu Zagreb, Split i Petrovče (Slovenski dominikanski vikarijat), pri čemu je također održan susret
s braćom iz Trogira, Starog Grada (otok Hvar) i
Bola (otok Brač). Bilo je pojedinačnih i zajedničkih
susreta s braćom svećenicima i braćom u formaciji
u Hrvatskoj, kao i s braćom koja su na različite načine djelatna u Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj.
30
Za vrijeme kanonskog posjeta održan je niz
drugih susreta i događanja. Pored upoznavanja s
braćom dominikancima, Učitelj Reda je pohodio
sestre dominikanke u Korčuli i Zagrebu; u samostanu u Zagrebu je propovijedao na jutarnjoj euharistiji. Razgovarao je sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem, dubrovačkim biskupom mons. Matom Uzinićem i s celjskim
biskupom mons. dr. Stanislavom Lipovšekom. Dao
je intervju za katolički tjednik „Glas Koncila“, pohodio je Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti
te je sudjelovao na predstavljaju monografije „Dominikanci u Hrvatskoj“ u galeriji „Klovićevi dvori“
u Zagrebu.
Učitelj Reda je također sudjelovao na svečanom
posvećenju samostanske i župne crkve bl. Augustina Kažotića u Zagrebu. Propovijedao je na francuskom na euharistiji u zagrebačkoj crkvi Kraljice
svete Krunice i u samostanskoj crkvi u Splitu, gdje
je zatim održan susret s članovima Dominikanske
obitelji. Sve je na hrvatski prevodio otac provincijal.
U propovijedima je dao evanđeoski poticaj za
obogaćenje vjerničkog života, a kanonskim posjetom je dao poticaj za bratsko promišljanje budućeg
apostolskog djelovanja u duhu sv. Dominika.
brat Domagoj Augustin Polanščak, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
POSVETA CRKVE I PROSLAVA DESETE OBLJETNICE
ŽUPE BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA NA PEŠČENICI
Trodnevna priprava povodom posvete crkve
i obilježavanja desete godišnjice osnutka župe Bl.
Augustina Kažotića započela je u četvrtak, 22. rujna, u crkvi bl. Augustina Kažotića. Misno slavlje s
početkom u 19.00 sati predslavio je brat Tomislav
Kraljević, voditelj HKM u Parizu, uz koncelebraciju mons. Xaviera Rambauda – biskupijskoga vikara
za strance u Pariškoj nadbiskupiji, braće dominikanaca te sudjelovanje župne zajednice. Liturgijsko pjevanje animirala je klapa „Furešti“. Nakon sv.
mise, u dvorani ispod crkve, učenici O. Š. Augusta
Cesarca izveli su predstavu „Blaženici u zatvoru“.
Drugu večer priprave za proslavu posvete crkve
euharistijsko slavlje predslavio je također brat Tomislav, u zajedništvu s braćom svećenicima i vjernim pukom. Liturgijsko slavlje animirali su župni zborovi mladih „Osvit“ i „Nokturno“. Nakon
sv. mise, u dvorani ispod samostana uprizorena je
predstava „Srah ili ljubav“ u izvedbi dramske skupine „Mala zajednica“ župe Kraljice sv. Krunice.
Trećeg dana liturgijsko slavlje animirao je zbor
dominikanskih bogoslova “Modus Praedicandi” pod vodstvom brata Srećka Koralije, đakona. Duhovna priprava je završila predstavljanjem
Relikvija bl. Augustina
ugrađena u oltar i potvrda o
autentičnosti relikvije.
31
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
monografije „Župa bl. Augustina Kažotića 2001.2011.“, nakon euharistijskoga slavlja koje je predslavio brat Tomislav Kraljević.
U nedjelju, 25. rujna, posvećena je crkva i novi
oltar crkve. Kardinal Josip Bozanić, zagrebački
nadbiskup i metropolit, predvodio obred je posvećenja i euharistiju.
Uz vjernički puk, redovnike, redovnice i dijecezanske svećenike, događaju su prisustvovali brat
Bruno Cadoré, učitelj Reda propovjednika, Domenico Cornacchia, biskup Lucere-Troie, mons. Ciro
Fanelli, župnik katedrale u kojoj je grob bl. Augustina Kažotića, mons. Xavier Rambaud, biskupski
vikar Pariške nadbiskupije, fra Ivan Paponja, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih
poglavara, provincijali hrvatskih karmelićana, franjevaca konventualaca i male braće, izaslanik provincijala Družbe Isusove te brat Anto Gavrić, provincijal hrvatskih dominikanaca.
32
Središnji događaj posvete crkve je bila posveta
oltara, u koji je ugrađena relikvija kosti bl. Augustina Kažotića, koja je za tu prigodu dobivena iz Lucere. Nakon posvetne molitve uslijedili su obredi
pomazanja, kađenja, pokrivanja i rasvjete oltara.
Nakon obreda posvećenja kardinal Bozanić je
predslavio euharistijsko slavlje. U propovijedi je
istaknuo važnost posvete oltara koji je posvećen
Bogu i na kojemu se prinosi euharistijska žrtva.
Ovdje se okuplja Crkva kao zajednica vjernika koje
nema bez Isusa Krista koji je Sin Božji.
Kardinal je postavio pitanje tko su pravi vjernici
i tako je potaknuo okupljene da ispitaju svoju vjernost Isusu Kristu. Samo onaj koji vrši Njegovu volju ima pravo zvati se Njegovim učenikom. Čovjek
koji je bez zadrške nasljedovao Isusa Krista bio je
bl. Augustin Kažotić, zagrebački i lucerski biskup
koji je, prema kardinalovim riječima, ljude poučavao Kristovom nauku, ali se također djelatno brinuo i za siromašne.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Pred kraj svete mise riječi zahvale uputio je brat
Anto Gavrić. Zahvalio se dragome Bogu, prvo na
darovima kojima je obogatio ovu župnu zajednicu,
a zatim posebno na daru bl. Augustina Kažotića.
Izrazio je želju da se o blaženiku više govori te da
bude uzdignut na oltar kao svetac, pri čemu je istaknuo da je imao izražen osjećaj za pravdu, bio je
odvažan i postojan u istini te vjeran Crkvi i hrvatskome narodu.
Povelja posvete crkve
Riječi zahvale upućene su svima koji su sudjelovali u uspostavljanju i izgradnji župe bl. Augustina Kažotića – vjernicima, zagrebačkom nadbiskupu koji je iskazao povjerenje dominikancima kad
im je dao da vode novu župu, učitelju Reda propovjednika koji je došao ohrabriti braću u njihovom
daljnjem apostolskom radu, lucerskom biskupu
koji sudjeluje u procesu kanonizacije bl. Augustina Kažotića, katedralnom župniku mons. Fanelliju
iz čije crkve dolaze moći blaženika, a koje su pohranjene u novom oltaru, arhitektu crkve bl. Augustina Kažotića Borisu Magašu, voditelju radova
na crkvi bratu Marinku Zadru te provincijalima na
redovničkom zajedništvu.
Provincijalova zahvala na dan posvete crkve
Prigodom posvete crkve i 10. obljetnice osnutka
župe Blaženog Augustina Kažotića, dragi vjernici,
čestitam svima vama, čestitam i braći ovoga samostana! I dok čestitam, zahvaljujem Bogu na svim
darovima kojima je obasipao ovu zajednicu, zahvaljujem Bogu koji je, i po zagovoru bl. Augustina Kažotića, obdarivao ovu zajednicu.
Posveta ove samostanske i župne crkve odvija
se u sklopu priprave za proslavu velikoga dominikanskog Jubileja, 800. obljetnice potvrde Reda propovjednika.
Zahvaljujem zagrebačkome nadbiskupu uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću na činu posvete ove
samostanske i župne crkve. Uzoriti, zahvaljujem
Vam i na povjerenju koje ste iskazali braći Reda
propovjednika povjeravajući im vođenje i ove, druge župe u Zagrebu.
Braća dominikanci nastoje život u ovoj zajednici učiniti vidljivijim i prepoznatljivim s dominikanskim poslanjem. Sveti Dominik je zamislio Red
propovjednika koji će predstavljati „karizmu u službi Crkve”. Zahvaljujem Učitelju Reda propovjednika bratu Bruni Cadoréu, 86. nasljedniku sv. Dominika, koji je u redovitom pohodu našoj Provinciji,
koji ohrabruje i potiče braću u onomu što je specifični cilj Reda, dominikanskog života i poslanja.
U vrijeme kada je i službeno započeo postupak
za kanonizaciju bl. Augustina Kažotića, želja nam
je da ova crkva preraste u svetište bl. Augustina
Kažotića u ovom dijelu Hrvatske.
Zahvaljujem mons. Domenicu Cornacchiji, biskupu Lucere-Troia, gdje se nalazi grob bl. Augustina Kažotića, kao akteru u postupku kanonizacije našega Blaženika; suakteri kauze su Hrvatska
33
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
dominikanska provincija i Zagrebačka nadbiskupija. Zahvaljujem mons. Cornacchiji i na moćima bl.
Augustina – koje su ugrađene u novi oltar ove crkve – koje je za ovu prigodu poslao njegov predšasnik mons. Francesco Zerillo.
Prigodom posvete ove crkve i obljetnice osnutka župe, sjećamo se i samih početaka. Sjećamo se i
rada svih onih koji su djelovali na ovome području. Prisjećamo se vjere i zauzetosti svih onih koji
su gradili ovo prebivalište duha i srca, ovu zajednicu i župu, od stare kapelice do nove velike crkve, o
čemu možete više pročitati u prigodnoj monografiji o župi.
Zahvaljujući Gospodinu za plodan pastoralni
rad tijekom proteklih godina djelovanja, zahvaljujem i braći na odvažnoj i neumornoj skrbi za prenošenje vjere. Mnoga su braća svoje prve pastoralne i svećeničke korake započinjali na Volovčici
i Peščenici. Zahvaljujem i svim redovnicama koje
su ovdje djelovale, počevši od Klanjateljica Predragocjene Krvi Kristove, sestara dominikanki pa do
sestara franjevki koje danas djeluju u župi.
Hvala svima koji su zdušno pomagali u pastoralnom radu na području župe. Zahvaljujem i
vama, dragi vjernici i župljani, na odanosti i suradnji s braćom dominikancima. Izričem zahvalnost
i priznanje svim dosadašnjim graditeljima, arhitektu gosp. profesoru Borisu Magašu; zahvaljujem
i dobročiniteljima samostana i župe. Posebno zahvaljujem bratu Marinku Zadri koji je vodio radove
izgradnje crkve, predajući se potpuno u ostvarenju
34
ovoga projekta Provincije okupljajući suradnike i
podupiratelje.
Zahvaljujem svoj braći u Provinciji jer se pri izgradnji ove crkve i samostana ponovno očitovala
bratska solidarnost na razini Provincije. Ta se solidarnost pokazala i pri izgradnji ovoga oltara.
Zahvaljujem danas i na ovome redovničkome
zajedništvu te pozdravljam ovdje nazočna predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara,
provincijala franjevaca trećoredaca fra Ivana Paponju, koji je u pratnji provincijala franjevaca Male
braće, provincijala franjevaca konventualaca, provincijala karmelićana i izaslanika provincijala otaca isusovaca.
Zahvaljujemo nebeskom Ocu za dar Augustina Kažotića Crkvi i svijetu, i našemu hrvatskome
narodu! Želja mi je da se više govori o bl. Augustinu Kažotiću i da on bude uzdignut na oltar kao
svetac, zajedno s blaženim kardinalom Alojzijem
Stepincem, koji je gajio veliku pobožnost prema
bl. Augustinu Kažotiću. Neka nas duh Augustina
Kažotića uvijek potiče da u sebi razvijamo ono je
njega obilježavalo: dobrota, osjećaj za pravdu, tako
važnu socijalnu pravdu u našemu društvu (uvjeren
sam da bi bl. Augustin Kažotić trebao biti zaštitnik
socijalne pravde u Hrvatskoj!), odvažnost i postojanost za istinu i pravdu, apostolsku revnost, vjernost Crkvi i ljubav prema svome narodu.
brat Anto Gavrić, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP O
BL. AUGUSTINU KAŽOTIĆU
Od 14. do 16. listopada 2011. u Zagrebu je, u
prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, održan je Međunarodni znanstveni skup - Augustin Kažotić. Organizatori skupa su bili Katedra
za povijest Sveučilišta u Fribourgu (Švicarska), Katedra crkvene povijesti KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, Institut sv. Tome u Zagrebu i Institut sv. Tome
u Fribourgu, uz potporu Zagrebačke nadbiskupije,
Hrvatske dominikanske provincije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Fonda
za istraživanje Sveučilišta u Fribourgu.
Skup je otvorio nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, koji je u nedjelju 16. listopada
predvodio i svečanu euharistiju u katedrali. Otvorenju su prisustvovale i istaknute osobe iz političkog, kulturnog, znanstvenog i vjerskog života:
predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, izaslanik
predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića
Stjepan Bartulica, predsjednik HAZU-a akademik
Zvonko Kusić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, biskup Lucere-Troie mons.
Domenico Cornacchia, banjalučki biskup mons.
Franjo Komarica, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić te drugi provincijali i provincijalke.
U radnom dijelu skupa nastupili su predavači
iz Hrvatske, Francuske, Italije, Španjolske i Švicarske: akademik Tomislav Raukar (Hrvatsko društvo
u europskom kontekstu u Kažotićevo vrijeme),
prof. dr. Slavko Slišković (Braća propovjednici u
Hrvatskoj u 13. i 14. stoljeću), prof. dr. Anto Gavrić (Augustin Kažotić i Toma Akvinski), akademik
Zvonko Kusić (Arnold iz Bamberga i njegova rasprava O očuvanju zdravlja), prof. dr. Slavko Kovačić (Liturgijsko štovanje bl. Augustina Kažotića
kroz povijest), akademik Franjo Šanjek (Augustin
Fr. Slavko Slišković OP
35
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Kažotić, utemeljitelj i organizator katedralne škole
u Zagrebu), asistent Marko Jerković (Biskup Kažotić i reorganizacija materijalnih dobara biskupije zagrebačke), pomoćni biskup zagrebački mons.
dr. Ivan Šaško (Kažotićeva liturgijska obnova u
katedrali i biskupiji zagrebačkoj), prof. dr. Stanislav Tuksar (Augustin Kažotić, biskup zagrebački,
sakralna glazba i hrvatsko liturgijsko pjevanje),
prof. dr. Alojz Ćubelić (Rasprave o Kristovu siromaštvu), akademik Josip Bratulić (Krčelićev Sitek
Sz. Augustina Gazotti), prof. dr. Mirjana Matijević Sokol (Augustin Kažotić u hrvatskih srednjovjekovnih kroničara i povjesničara), dominikanka
s. Ivana Pavla Novina, diplomirani fi lozof (Veliki
hrvatski poklonici i štovatelji bl. Augustina Kažotića u 20. stoljeću), prof. dr. Jacques Verger (Redovnici i svjetovnjaci na Pariškom sveučilištu krajem
13. stoljeća), prof. dr. Gerardo Cioffari (Dominikanci od Luceria Sarracenorum do Civitas S. Marie), dr. Massimiliano Monaco (Augustin Kažotić,
biskup lucerski), don Donato Amico (Kult bl. Augustina Kažotića), generalni postulator Dominikanskog reda generalni postulator kauze bl. Augustina Kažotića prof. dr. Vito T. Gómez García (Proces beatifikacije i tijek kanonizacije bl. Augustina
Kažotića), dr. Patrizia Conforti (Kažotićeva rasprava O dobrima Krista i njegovih učenika ili apostola) i prof. dr. Paul-Bernard Hodel (Životopisi bl.
Augustina Kažotića u hagiografskoj tradiciji).
mons. Domenico Cornacchia, biskup lucersko-troianski
s. Ivana Pavla Novina OP
U prvoj tematskoj cjelini su predstavljene
društvene, znanstvene, crkvene i redovničke okolnosti iz kojih je izrastao i u kojima je djelovao bl.
Augustin Kažotić. U drugoj tematskoj cjelini je
predstavljeno njegovo socijalno, prosvjetiteljsko,
upravno-administrativno, liturgijsko, kulturno i
znanstveno djelovanje. Zatim je bilo riječi o hagiografskim, kroničarskim i povijesnim prikazima života i djela bl. Augustina Kažotića, o njegovom kultu i istaknutim poklonicima i štovateljima
prvog hrvatskog blaženika, a niz predavanja je
zaključen govorom o procesu beatifi kacije i tijeku
kanonizacije zagrebačkog i lucerskog biskupa. Simpozij je zaključio lucersko-troianski biskup mons.
Domenico Cornacchia.
patricijske obitelji kao mladić odlučuje biti redovnik u Redu propovjednika koji je prisutan u
hrvatskim zemljama već u vrijeme sv. Dominika.
Nakon školovanja u samostanskoj školi u Splitu
redovnička zajednica šalje mladog dominikanca
na Pariško sveučilište. Tamo je svjedočio sukobu redovnika i svjetovnjaka koji je zaključen papinom intervencijom i cjelovitom integracijom redovnika u sveučilišni sustav. Najvažnije, Kažotić je
produbio svoje znanje iz teologije i filozofije te se
upoznao s temeljima humanističkih, egzaktnih i
prirodnih znanosti. Izvanredno obrazovanje bit će
jedna od osnova budućeg djelovanja zagrebačkog i
lucerskog biskupa.
Augustin Kažotić je rođen oko 1260. u Trogiru, a umro je 1323. u Luceri. Potomak trogirske
Nakon studija u Parizu i akademskog rada na
talijanskim učilištima i dominikanskim studijima
36
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
bl. Augustin Kažotić s kardinalom Niccolom Boccasinijem, bivšim Učiteljem Reda propovjednika, dolazi u Ugarsku i Hrvatsku gdje je papinsko izaslanstvo trebalo pripremiti dolazak Anžuvinca Karla I.
Roberta na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Kardinal
Boccasini je kao papa Benedikt XI. 1303. imenovao
svoga bivšeg kapelana zagrebačkim biskupom.
U 13. i 14. stoljeću se javlja snažan razvoj urbanog života u Zagrebu, ali i veliki broj siromaha, bolesnika i beskućnika. Augustin Kažotić je
kao zagrebački biskup pokazao neobičnu socijalnu
osjetljivost za najugroženije članove društva. On je
jasno i hrabro svjedočio djelatno suosjećanje Isusa
Krista za ljude koji su tražili utjehu i nadu u Riječi,
ali i materijalnu pomoć. Potaknuo je osnivanje novih pučkih kuhinja, hospicija i prenoćišta, a na njegovu molbu i nagovor Arnold iz Bamberga je napisao raspravu O očuvanju zdravlja, koja predstavlja sustavni govor o zdravstvenoj higijeni te sadrži
brojne recepte i upute za liječenje različitih bolesti.
U okviru socijalnoga poslanja zagrebačke Crkve
valja istaknuti i njezinu prosvjetiteljsku djelatnost.
Ideju da se neznanju suprotstavi znanjem Augustin
Kažotić je ostvario utemeljenjem Katedralne škole
koja je bila organizirana po uzoru na Fakultet slobodnih umijeća Sveučilišta u Parizu i u skladu s
programom dominikanskog studija. Školovanje se
plaćalo s obzirom na materijalne mogućnosti roditelja, a za siromašne je bilo besplatno. Na taj način
smanjena je društvena napetost te je potaknut razvoj znanosti, kulture, društvenog i vjerskog života.
Uz socijalno djelovanje Augustin Kažotić je zastupao socijalnu misao koja je iznesena u raspravi O dobrima Krista i njegovih učenika ili apostola. Osudivši neumjerenu ljubav prema prolaznim
dobrima on, na temelju Svetog pisma, crkvenih
autoriteta, prvenstveno Tome Akvinskog, i zdravog razuma, dokazuje da su Isus i njegovi učenici posjedovali neka zajednička vremenita dobra i
to ona koja su bila nužna za život, a to znači i za
S desna na lijevo: mons. Domenico Cornacchia, predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, kardinal Josip Bozanić,
predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, izaslanik predsjednika RH Stjepan Bartulica i provincijal Anto Gavrić
37
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
apostolsko djelovanje. Kažotić također dokazuje da
siromaštvo nije znak kršćanskog savršenstva, već
je ono sredstvo ostvarenja istoga, pri čemu spominje Ivana Krstitelja koji je bio siromašniji od Isusa
Krista, ali ne valja reći da je zato bio i savršeniji.
Za vrijeme bl. Augustina Kažotića nisu provedene samo vrijedne društvene promjene, već i
promjene koje su uredile institucionalni i liturgijski život u zagrebačkoj biskupiji. Reorganizacijom
kaptolskih materijalnih dobara provedena je decentralizacija upravno-administrativnog aparata,
podignut je kanonički standard, regulirano je stjecanje novih dobara te su zadržana postojeća vlasnička prava. Obnova katedralnog bogoslužja se
sastojala u uvođenju obavezne molitve časoslova za
sve članove stolnog kaptola i u redakciji liturgijskih
knjiga u kojoj se može prepoznati utjecaj dominikanske liturgije. Valja spomenuti i obnovu liturgijskog pjevanja te novu glazbenu organizaciju euharistije i časoslova, pri čemu se zahtijevala izvrsnost
vokalnog podučavanja i izvedbe, monumentalnost
zvuka i dramska podjela pjevačkih dionica.
Institucionalna obnova kaptola je bila nužna i
zbog zaštite crkvenih dobara koja su bila ugrožena
od strane brojnih buntovnika i pljačkaša. Ugarskohrvatski kralj Karlo Robert I. nije poduzeo zadovoljavajuće zaštitne mjere, a i sam je sudjelovao u nezakonitom prisvajanju crkvenog vlasništva. Budući
da su ugarsko-hrvatski biskupi neuspješno opominjali kralja, na kraju su odlučili o svemu obavijestiti papu Ivana XXII. Biskupski delegat je bio Augustin Kažotić koji 1319. odlazi u Avignon. Nakon
što je Karlo Robert I. konačno onemogućio zagrebačkom biskupu povratak u Hrvatsku, 1322. papa
Ivan XXII. imenuje Augustina Kažotića biskupom
Lucere u južnoj Italiji.
Nedugo prije dolaska bivšeg zagrebačkog biskupa Lucera je bila oslobođena od Saracena. Nakon
prvih misonarskih pohoda dominikanaca, franjevaca i augustinaca, bl. Augustin Kažotić je uspješno zaključio obnovu kršćanske vjere i kulture
među muslimanskim stanovništvom. Premda je
novom biskupijom upravljao manje od jedne godine, ipak je stekao naklonost naroda i ostao u trajnom sjećanju. Umro je u Luceri 3. kolovoza 1323.
na glasu svetosti. Papa Klement XI. proglasio ga je
blaženim 4. travnja 1702.
Kult bl. Augustina Kažotića javlja se i prije njegovog proglašenja blaženim. Nedugo nakon smrti njegov grob u Luceri postaje mjesto hodočašća,
a on je proglašen zaštitnikom grada. Također postoji dokaz da je 3. kolovoza 1693. u Trogiru bila
svetkovina Augustina Kažotića. Njegovo ime se
spominje u dominikanskoj hagiografskoj tradiciji, a od hrvatskih srednjovjekovnih kroničara i povjesničara koji su pisali o njemu valja spomenuti
Splićanina Mihu Madijeva i zagrebačkog kanonika
Ivana Goričkog. Istaknuti poklonici i štovatelji bl.
Augustina Kažotića bili su Adam Baltazar Krčelić,
zagrebački kanonik i povjesničar iz 18. stoljeća, bl.
Alojzije Stepinac, dubrovački biskup Pavao Butorac, franjevac fra Nedjeljko Dominik Slišković te
dominikanci Frano Kovačević, Hijacint Bošković,
Marijan Biškup i Franjo Šanjek.
U posljednje vrijeme, zahvaljujući prvenstveno
Hrvatskoj dominikanskoj provinciji i biskupiji Lucera-Troia mnogo je učinjeno u prilog proglašenja
bl. Augustina Kažotića svetim, pri čemu će važnu
ulogu zasigurno imati i ovaj međunarodni simpozij na kojem je Augustin Kažotić prikazan u punome svjetlu i svojoj veličini.
brat Domagoj Augustin Polanščak, OP
38
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
HOMILIJA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA
U KATEDRALI
Povodom završetka simpozija o bl. Augustinu
Kažotiću kardinal Josip Bozanić predvodio je u
zagrebačkoj katedrali koncelebrirano misno slavlje u zajedništvu s biskupom lucersko-troianskim,
mons. Domenicom Cornacchiom, provincijalom
Hrvatske dominikanske provincije bratom Antom
Gavrićem te brojnim svećenicima i vjernicima.
Na početku kardinal je istaknuo da je posebna
nakana misnog slavlja po zagovoru bl. Augustina
Kažotića moliti za zagrebačku Crkvu, hrvatski narod i za opću Crkvu.
U prigodnoj homiliji kardinal se osvrnuo na
evanđelje u kojem Isusa iskušavaju farizeji i herodovci pitanjem: „Je li dopušteno dati porez caru?“.
Isus ipak vješto izbjegava njihovu zamku odgovarajući: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“
Te su Isusove riječi često su komentirane tijekom povijesti i mnogo se o njima pisalo. Brojni komentatori vide u tom odlomku temelj za pravu podjelu između političkih i vjerskih sustava. U njemu
nalaze podjelu vlasti na duhovnu i svjetovnu. Sve to
nije neutemeljeno, ali Isusova poruka je puno dublja. Dati Bogu Božje, u shvaćanju Izabranoga naroda, znači sjetiti se da si stvoren od Boga i da potpuno pripadaš Bogu. Isusov odgovor sadrži ovu poruku: samo Bog je Bog i ni jedna druga osoba ili stvar
na svijetu ne može postati Bog i ne smije zauzeti
Božje mjesto. Suvereno i vrhovno dostojanstvo čovjeka je u tome što je pozvan spoznati da samo Bog
je Bog: „Ja sam Gospodin Bog tvoj… Nemoj imati
drugih bogova uz mene!“ naglasio je kardinal.
U drugom dijelu nakon kratkog prikaza života blaženog Augustina i povijesnih prilika u kojima je živio i djelovao kardinal Bozanić podsjetio je
da su u travnju prošle godine Lucersko-troianska
biskupija, Zagrebačka nadbiskupija i HDP obnovili
postupak za kanonizaciju blaženog Augustina te je
izrazio nadu da je i netom održani Međunarodni
znanstvani skup značajan doprinos tom procesu.
U nastavku homilije kardinal je rekao da je približavanje života i djela ovoga zagrebačkog pastira,
kako na znanstvenoj tako i na duhovnoj razini, bila
je prigoda da naša Crkva osjeti nove poticaje iz baštine koja je Crkvi trajni zalog njezine budućnosti.
Kažotić nas životom i djelom izaziva i obvezuje. Vidjeli smo ga zauzeta u duhovnoj i materijalnoj obnovi svoga puka. Težio je izgrađivati i svećenike i
vjernike za ozbiljnost i odgovornost kršćanskoga života i pravu crkvenost. Dodirnuli smo njegovu skrb
za siromašne, nastojanja na kulturnome i znanstvenom polju. Divili smo se njegovoj vjernosti Crkvi i
odgovornosti kojom je u osjetljivim vremenima nastojao posredovati između suprotstavljenih.
Kardinal je istaknuo i Augustinovu aktualnost
danas zbog revnosti kojom se odlikovao kao propovjednik i kao biskup, zbog trpljenja što ih je podnio služeći Crkvi i braneći njezinu slobodu, zbog
svoje ljubavi prema Papi i Petrovoj Stolici, zbog
svoje marijanske pobožnosti.
Na kraju misnoga slavlja kardinal je zahvalio
Hrvatskoj dominikanskoj provinciji na čelu s provincijalom bratom Antom Gavrićem za poseban
angažman oko znanstvanog skupa. Podsjetio je i
da je 25. rujna posvećena u Zagrebu crkva u čast
bl. Augustina Kažotića te je sve povjerio njegovu
zagovoru i pozvao vjernike da mu se rado utječu
u potrebama i mole Boga da ga što prije proslavi
kako bi ga što prije slavili kao sveca.
brat Marko Dokoza, OP
39
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
JOŠ O AUGUSTINU KAŽOTIĆU
Jeste li znali da naš Blaženik ima svoju ulicu u sedam gradova u Hrvatskoj?
Biograd na moru: Ulica Blaženog Augustina Kažotića
Bjelovar
Dugo selo: Biskupa Augustina Kažotića
Slavonski Brod
Trogir
Zadar
Zagreb: Trg Augustina Kažotića
***
U ponedjeljak 11. srpnja 2011. HRT PLUS je u
terminu od 21:45 - 22:24, u ciklusu „Duhovni velikani“, prikazao fi lm „Blaženi Augustin Kažotić –
Biskup siromaha i pomirenja“ autora Nene Kužine.
KAŽOTIĆEV KIP DAROVAN LUCERSKOJ BISKUPIJI
U znak zahvalnosti za pokretanje postupka kanonizacije bl. Augustina Kažotića te za sudjelovanje na proslavi posvete crkve bl. Augustina i međunarodnom simpoziju u Zagrebu posvećenom
našemu Blaženiku, Hrvatska dominikanska provincija darovala je biskupu Lucere-Troia mons.
Domenicu Cornacchiji mali kip (dimenzija: 56 cm
x 16, 5 cm x 15, 5 cm) bl. Augustina Kažotića, rad
akademskog kipara Krune Bošnjaka. Na pločici je
upisana sljedeća posveta:
Kruno Bošnjak
Beato Agostino Kažotić
Il dono della Provincia domenicana di Croazia
Zagreb, 16 settembre 2011
40
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SVETKOVINA BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA U TROGIRU
Svetkovina bl. Augustina Kažotića svečano je
proslavljena u Trogiru. Središnje euharistijsko slavlje u srijedu, 3. kolovoza, predvodio je i propovijedao provincijal Hrvatske dominikanske provincije
brat Anto Gavrić, u zajedništvu s dekanom Trogirskog dekanata don Pavom Piplicom i samostanskim starješinom bratom Veselkom Begićem, dominikancima iz splitskoga samostana te drugim
svećenicima. Nazočni su bili i članovi obitelji Kažotić, od kojih je jedan dominikanski postulant. Proslavi zaštitnika Trogira nazočio je i trogirski gradonačelnik gosp. Damir Rilje.
Nakon trodnevne priprave svečanost je počela
molitvom krunice i procesijom s moćima blaženika klaustrom dominikanske crkve u nacionalnom
svetištu bl. Augustina Kažotića.
„Okupljeni oko blaženog Augustina Kažotića,
‘presvijetle zvijezde hrvatske’, kako stoji u Božanskom časoslovu za njegov blagdan, pozvani smo nasljedovati toga učenog trogirskog dominikanca, biskupa zagrebačkoga, uglednog teologa na papinskom
dvoru u francuskom gradu Avignonu koji svoj život
završava kao biskup Lucere u južnoj Italiji.
Pozvani smo nasljedovati nekoga koga je gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović prošle godine kada je na ovom mjestu i u isto vrijeme predvodio i propovijedao blagdansko slavlje uspoređujući
trogirskog blaženika sa Stepincem, nazvao Stepinca
„Kažotićem XX. stoljeća“.
Izazovan je to govor, ali to govori koliko je Augustin Kažotić, čovjek koji je živio na kraju XIII.
i početkom XIV. stoljeća i danas aktualan i koliko može biti privlačan svetac i nama u XXI. stoljeću.“ - obratio se vjerničkom puku u uvodu svoje propovijedi provincijal Hrvatske dominikanske
provincije brat Anto Gavrić, istaknuvši kako mu
je posebno drago što je na ovaj blagdan u Trogiru
i što može s nazočnima slavlju moliti zagovor bl.
Augustina Kažotića za sve potrebe pristiglih hodočasnika i štovatelja blaženika, ali i njegov zagovor
za grad Trogir i našu Domovinu.
41
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Naglasio je i radost zbog toga što je protekla godina bila vrlo znakovita za sve štovatelje blaženoga
Trogiranina, zagrebačkog i lucerskog biskupa. Naime, prošle godine i službeno je pokrenut postupak
za kanonizaciju bl. Augustina Kažotića u kojemu
je glavni akter kauze Lucerska biskupija, a kao suakteri Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatska dominikanska provincija.
Učinjeni su već prvi koraci, a prije tjedan dana
stigao je i zahtjev da svaki suakter kauze pronađe i
dvanaest svjedoka koji će svjedočiti o štovanju bl.
Augustina Kažotića. Prije tjedna dana službeno
smo u Rim poslali i popis svjedoka koji su spremni
svjedočiti za bl. Augustina Kažotića.
„Kad promatramo našega blaženika, on nam
može biti uzor, ponajprije čovjeka koji je prožet Bogom. Danas su nam itekako potrebni takvi ljudi i
uzori koje ćemo nasljedovati. Upravo je bl. Augustin uzor čovjeka koji je prožet Bogom i to su mnogi njegovi suvremenici osjećali. Poticao je i pozivao
mnoge da se vrate Bogu, provodio je puno vremena
u molitvi s Bogom i iz te molitve i njegova susreta s
Bogom rađali su se plodonosni susreti s ljudima.
Dijelio je i unosio Boga svuda kuda je zalazio.
On je činio sebe slugom svima, kako kaže današnje drugo čitanje i apostol u Poslanici Korinćanima - i kao brat redovnik dominikanac, i kao propovjednik i učitelj na učilištima, i kao teolog na papinskom dvoru i kao biskup u Zagrebu i u Luceri.
42
Učinio je sebe bliskim, a o tome svjedoče njegovi
suvremenici da je bio vrlo blizak, milosrdan, sućutan, solidaran sa svima, posebice sa siromašnima.
Augustin Kažotić je nasljedovao ono što je crkveni naučitelj sv. Toma Akvinski zacrtao kao jedno od
gesala Dominikanskog reda: promišljati, kontemplirati i plodove svoje kontemplacije dijeliti s drugima.
Augustin je bio svjestan da kontemplacija otvara
naš pogled i čini naš život nesebičnim kako bi mogli
biti solidarni i biti borci za socijalnu pravednost.
Kontemplacija je u središtu traženja pravde. Naš
Blaženik može biti zaštitnik socijalne pravde. On
nam je i uzor za nasljedovanje. Mi molimo i danas
po njegovu zagovoru sve značajke i kreposti koje su
krasile njega, da i mi znamo biti tamo gdje jesmo i
nastojati živjeti sveto, poput našega blaženika.
Molimo da nam Gospodin otvori oči kako bi
znali uvidjeli put koji nas vodi prema dobrome pastiru Isusu Kristu“ rekao je brat Gavrić i pozvao
okupljene na molitvu da postupak za kanonizaciju
blaženika urodi plodom.
Nakon euharistijskog slavlja blaženikove moći
su izložene na čašćenje vjernicima, hodočasnicima
i štovateljima bl. Augustina Kažotića.
Josipa Zeko / dominikanci.hr
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAĆA U FORMACIJI
IZ NOVICIJATA
OBLAČENJE I POČETAK NOVICIJATA
Na spomendan sv. Grgura Velikog, 3. rujna, u
crkvi svetog Dominika u Dubrovniku, postulanti
Marko Dokoza, Anto Gavranović, Ante Kazoti, Lovro Krželj i Igor Vukančić primljeni su u Red propovjednika i novicijat Hrvatske dominikanske provincije.
Obred primanja, pred okupljenim roditeljima,
rodbinom i prijateljima, predvodio je brat Anto
Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Nakon ulazne procesije i riječi pozdrava
obred je započeo prostiranjem pristupnika ispred
oltara u obliku križa te traženjem milosrđa Božjeg
i provincijalovog.
Uslijedila je Služba Riječi u kojoj je spomenuta
novost života po prihvaćanju krštenja i istaknuta
veza redovničkog života s krštenjem i drugim sakramentima inicijacije.
Provincijal je u homiliji, s obzirom na svetopisamska čitanja, govorio o naravi redovničkog života i karizmi Reda propovjednika, s posebnim naglaskom na stroge zahtjeve Reda.
Na kraju propovjedi provincijal je pozvao postulante da ustanu te je ispitao njihovu volju da
čvrsto i vjerno hode u novosti života, slijede Isusa
Krista prema uzoru sv. Dominika i da po primanju
43
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u Red upoznaju poseban način života i budu ustrajni u savršenom samostanskom opsluživanju.
***
Nakon potvrdnih odgovora postulanata, učitelj
novaka, brat Ivo Plenković, vodio je svakog pojedinačno ispred provincijala iz čijih su ruku na koljenima primili habit Reda. Pri tome je provincijal govorio: „Svidje se tebi Gospodine / svući staroga čovjeka, s njegovim djelima, / i obući novoga čovjeka,
po Bogu stvorena, / u pravednosti i svetosti istine.“
Lovro Krželj, rođen 15. ožujka 1991. u Splitu,
dolazi iz župe Svetog Stjepana Prvomučenika u
Grohotama na Šolti. Završio je nadbiskupsku klasičnu gimnaziju „Don Frane Bulića“ u Splitu.
Odjenuvši habite, provincijal je svakome dao
poljubac mira koji je znak primanja u Red i pripuštanja u samostansko zajedništvo.
Objavom kanonske godine novicijata provincijal je
odredio vrijeme kušnje pod vodstvom učitelja novaka
koji će ih poučavati o Redu, braća redovnici će provjeravati njihovo vladanje, a oni će iskušati svoje sposobnosti u obdržavanju strogosti Reda i njegovih obveza.
Iza Sveopće molitve za Crkvu i njezine pastire,
novake, njihove roditelje, rodbinu i prijatelje te drage pokojnike, uslijedila je euharistijska služba. Po
završetku euharistije i zajedničkog fotografiranja,
slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.
Marko Dokoza, rođen 21. svibnja 1992. u Zadru,
dolazi iz župe Uznesenja Blažene Djevice MarijeBelafuža u Zadru. Završio je nadbiskupsku klasičnu gimnaziju „Ivana Pavla II.“ u Zadru.
Igor Vukančić, rođen 8. kolovoza 1990. u Varešu (BiH), dolazi iz župe Male Gospe u Benkovcu.
Završio je nadbiskupsku klasičnu gimnaziju „Ivana
Pavla II.“ u Zadru.
Anto Gavranović, rođen 30. listopada 1992. u
Gornjem Vakufu (BiH), dolazi iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu. Završio je nadbiskupsku
klasičnu gimnaziju „Ivana Pavla II.“ u Zadru.
Ante Kazoti, rođen 18. listopada 1980. u Splitu, dolazi iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo u Kaštel Lukšiću. Ima zvanje kuhara i
hotelijersko-turističkog komercijalista.
S lijeva na desno: Anto Gavranović, Ante Kazoti, Marko Dokoza, provincijal Anto Gavrić, Igor Vukančić, Lovro Krželj
i učitelj novaka Ivo Plenković
44
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ČEŠKI NOVACI POSJETILI DUBROVNIK
Novaci Češke dominikanske provincije braća
Kliment i Metodej Marija te njihov učitelj brat Pavel Marija, u lipnju su posjetili dominikanski samostan u Dubrovniku. Na putu prema Makedoniji
drage goste u samostanu, srdačno i bratski, primili
su dubrovački dominikanci.
Vrijeme provedeno u zajedničkom druženju na
otoku Lokrumu, razgledavanju znamenitosti Dubrovnika, opuštenim i zabavnim razgovorima te
razmjenom novicijatskog iskustva, ostat će svima
u dragom i lijepom sjećanju.
Braća iz Olomouca, mjesta u kojem su nakon završetka Drugog svjetskog rata studirali brojni dominikanci iz Hrvatske, uveličali su svojom prisutnošću jutarnje svete mise te zajedničke molitve časoslova i Gospine krunice. Na odlasku su se zahvalili na gostoprimstvu te pozvali hrvatsku braću da
ih posjete u njihovom samostanu u Češkoj.
DUBROVAČKI BISKUP I DOMINIKANSKI NOVACI NA
OTOKU ŠIPANU
Dubrovački biskup mons. Mate Uzinić 24. svibnja zajedno s dominikanskim novacima i njihovim
učiteljem, bratom Ivom Plenkovićem pohodio je
otok Šipan, gdje je proslavljen blagdan Gospe od
Šipana.
Šipan je najveći u skupini Elafitskih otoka i ima
dva veća naselja - Suđurad sa župom Uznesenja
Blažene Djevice Marije i Luka Šipanska sa župom
Svetog Stjepana Prvomučenika. Na njemu danas
živi oko 500 stanovnika.
Otok je tijekom prošlosti bio omiljeno mjesto
dubrovačke vlastele te se uz 34 crkve mogu pronaći i 42 stara ljetnikovca. Najpoznatiji je ujedno
i jedini izvorno sačuvan iz renesansnog razdoblja
Dubrovačke Republike – ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe.
Uz spomenuti ljetnikovac, župnu crkvu Gospina Uznesenja, monumentalnu crkvu Svetog Duha
i crkvu Svetog Stjepana, gosti su posjetili i osnovnu školu u Luci Šipanskoj. Tom prigodom učenici su
izveli poseban program dobrodošlice. Glavni domaćin je bio župnik Slavko Grubišić iz Luke Šipanske.
Biskupa i braću dominikance ugostio je u svojoj
kući gdje je uz pomoć župljana priređen objed. Nakon zajedničkog druženja biskup je predvodio večernju svetu misu, a zatim je kroz mjesto krenula
svečana procesija u kojoj se nosila slika Bogorodice.
45
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NOVACI NA SUSRETU SVJETSKE KATOLIČKE MLADEŽI
U MADRIDU
Na svetkovinu Velike Gospe, četrdesetak mladih predvođenih bratom Jozom Čirkom uputilo se
na susret Svjetske katoličke mladeži u Madrid. Prije polaska, u crkvi sv. Dominika u Splitu brat Jozo
je slavio sv. misu na kojoj su sudjelovali mladi hodočasnici zajedno s prijateljima i obiteljima.
Nakon što su svi zauzeli svoja mjesta, sve je bilo
spremno za polazak. Prvo odredište bio je samostan
sestara benediktinki pokraj Nice. Prespavavši ondje,
mladi su se uputili prema Nici. Nakon razgledavanja grada i kupanja na Azurnoj obali, nastavljen je
put prema glavnom odredištu – Madridu.
Stigavši u Madrid u jutro 18 . kolovoza smještani su u samostanu otaca dominikanaca gdje ih je
srdačno dočekao brat Andres zajedno sa svojim suradnicima. Saslušavši upute brata Joze, uputili su
se u razgledavanje prekrasnog grada koji je bio domaćin mladim katolicima sa svih strana svijeta.
U petak, 19. kolovoza održao se susret dominikanske mladeži. Sv. misu u prepunoj crkvi Kraljice sv. krunice predvodio je socius učitelja Dominikanskoga reda. Po završetku sv. mise susret je nastavljen druženjem ispred crkve.
Treći dan boravka u Madridu iskorišten je za
razgledavanje preostalih znamenitosti, a navečer
su se mladi uputili na bdijenje s Papom. Jak vjetar i
kiša na početku nisu mogle omesti milijun mladih
da pobožno sudjeluju u klanjanju pred Presvetim
predvođeni Svetim Ocem.
Nakon bdijenja bilo je predviđeno spavanje na aerodromu koji su cijelu noć polako ispunjavali mnogobrojni mladići i djevojke te je u nedjelju 21. kolovoza Papu dočekalo mnoštvo od 2 milijuna mladih koji
su sabrano s molitvom i pjesmom sudjelovali u slavlju sv. mise na kraju koje je najavljen i sljedeći susret
mladih u Rio de Janeiru 2013. godine.
46
Sutradan rano ujutro, oprostivši se od domaćina, hodočasnici su krenuli prema rodnom selu sv.
Dominika - Caleruegi. Brat Jozo je predslavio sv.
misu nakon koje je prior samostana poveo svoje
goste u razgledavanje samostana otaca dominikanaca i klauzurnih sestara dominikanki. Bio je to
poseban doživljaj za četvoricu postulanata i studenta Hrvatske dominikanske provincije koji su
sudjelovali u hodočašću.
U završni dio puta bio je uključen posjet Gospinu svetištu u Pirinejima – Lurdu. Ugošćeni kod sestara dominikanki, ondje su, svi već pomalo izmoreni od puta, napunili baterije sudjelujući na pobožnostima Križnoga puta i procesiji sa svijećama
te uživajući u miru i spokoju marijanskog svetišta.
24. kolovoza ‘potrpavši’ ponovno sve stvari u autobus započeo je povratak u domovinu. Nakon dugih sati vožnje mladi su hodočasnici stigli u grad
pod Marjanom te su se nakon razmjene dojmova
uputili kućama noseći u srcima radost proživljenih
trenutaka.
brat Marko Dokoza, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NOVACI POSJETILI SVETIŠTE MAJKE BOŽJE BISTRIČKE
Dominikanski novaci predvođeni braćom Nikolom Nosom i Mladenom Folnovićem posjetili su
19. listopada hrvatsko nacionalno svetište Majke
Božje Bistričke. Po dolasku ih je dočekao župnik i
rektor svetišta vlč. Zlatko Koren te ih ugostio u župnoj kući.
Potom ih je vrsni poznavatelj povijesti svetišta i
vodič gosp. Marko Brestovečki kratko upoznao sa
poviješću i znamenitostima svetišta i zavjetne kapele sv. Petra.
Razgledavši sve, braća su se okupila u crkvi te se
nakon molitve „Anđeo Gospodnji“ i dijela krunice
uputila prema bistričkoj kalvariji gdje su molili
križni put razmatrajući o Isusovoj osudi, trpljenju,
smrti i uskrsnuću. Sljedeće odredište bio je Belec,
mjesto u Hrv. zagorju gdje se nalazi najljepša barokna crkva u Hrvatskoj.
Crkva je posvećena Mariji Snježnoj, a zavjetni je
dar hrvatskoga plemstva o čemu svjedoče i grbovi
na vrhu svakog oltara.
Nakon kratkog razgledavanja, iako ostavši gotovo bez daha pred ljepotom interijera crkve, braća su otpjevala „Salve Regina“ te se uputila natrag
prema Mariji Bistrici gdje su zajedničkim ručkom
završili svoje malo hodočašće.
47
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DOMINIKANSKI NOVACI U GRADU HEROJA
Uoči dvadesete obljetnice pada Vukovara trojica dominikanskih novaka, zajedno s mladima iz
Dubrovnika, krenuli su u Grad heroja. Polazna točka puta bila je crkva sv. Mihajla na Lapadu. Tijekom noćnog putovanja kroz gustu maglu, stigli su
u ponosni Grad.
Po dolasku, otišli su pred bolnicu, kako bi prisustvovali Koloni sjećanja koja se uputila prema groblju, gdje je kardinal Vinko Puljić, uz brojne biskupe i svećenike, predvodio euharistijsko slavlje.
Nakon svete mise, posjetili su posljednja počivališta legendarnog generala bojnika Blage Zadre
i njegova sina Roberta Zadre, te brojnih branitelja
Grada. Poslije ručka i kratke vožnje gradom, svi su
pošli kućama svojih domaćina koji su ih srdačno i s
najvećom ljubavlju primili u svoje domove.
Sljedećeg dana svi su se okupili u bolnici te je
razgledali u duhu koji ih je vratio u teške dane stradanja bolnice. Nakon razgledavanja, uputili su se u
franjevački samostan i crkvu.
Potom je uslijedio posjet Ovčari i memorijalnom centru, gdje su čuli puno toga što su proživljavali branitelji i logoraši, a i oni koji su ostavili svoje
živote na tom mjestu. Svakako je bilo dirljivo čuti
istinitu priču od samih branitelja koji zasigurno to
najbolje znaju.
U vojarni su vidjeli ratnu mašineriju koju su do
tada gledali samo na fi lmovima. Kao i dan prije,
nakon svega je slijedio odlazak kućama uz razmjenu doživljaja. Nedjeljno jutro je započelo svetom
48
misom u crkvi Kraljice mučenika, nakon koje su se
hodočasnici srdačno zahvalili i ukrcali u autobuse
i krenuli put Gračanice.
Ondje su ih srdačno dočekali župnik i župljani te ih počastili ručkom. Nakon kratkog odmora i
veselog društva u kojem su se mladi raspjevali, slijedio je nastavak puta za Dubrovnik.
„Na koncu puta i sretnog dolaska kući, preostalo
nam je jedino prisjetiti se svega i dobro razmisliti o
onome što smo doživjeli i kroz čitavo vrijeme osjećali u Gradu heroju. Ipak, najmanje što bismo mogli
učiniti jest ne zaboraviti Vukovar i cijenu kojom je
platio slobodu i ono koliko je učinio za Domovinu,
a to se najbolje očituje u jednostavnim, ali jakim riječima Siniše Glavaševića: ‘Grad - to ste vi!’“
brat Anto Gavranović, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ STUDENTATA
OSMORICA NOVAKA POLOŽILI PRVE ZAVJETE
Na spomendan sv. Bernarda, 20. kolovoza, u samostanu Sv. Dominika u Dubrovniku, nakon završenog novicijata, braća Josip Cota, Mladen Folnović, Ivan Dominik Iličić, Marko Pavlinović, Domagoj Augustin Polanščak, Ivan Prskalo, Ivan Marija
Tomić i Mirko Irenej Vlk položili su u ruke provincijala Hrvatske dominikanske provincije brata
Ante Gavrića prve ili jednostavne zavjete u Redu
braće propovjednika. Novaci su prije zavjeta bili
na duhovnim vježbama u Skopaljskoj Gračanici
(BiH), u župi Bezgrešnog Srca Marijina. Duhovne
vježbe je vodio fra Andrija Bilokapić, član Franjevačke Provincije sv. Jeronima.
Na temelju evanđeoskog izvješća o pozivu prvih učenika, provincijal je u propovjedi govorio o
pozivu koji Krist nastavlja upućivati mladićima današnjice, u raznim okolnostima i situacijama, kao i
osmorici braće novaka koji su čuli taj poziv u vrlo
različitim sredinama i životnim okolnostima te
odlučili nasljedovati Krista po uzoru na svetog Dominika. Učenici, a i svi koji odgovore na taj Kristov
poziv, ostavljaju sve: roditelje, vlast, novac, odriču
se karijere i žele slijediti Krista. Zavjeti su u potpunoj suprotnosti s vrednotama današnjega svijeta,
ali oni su proročki znak, znak budućega života koji
Bog obećava svakome čovjeku. Polažući zavjete u
S lijeva na desno: Ivan Dominik Iličić, Domagoj Augustin Polanščak, Ivan Marija Tomić, Mladen Folnović, Ivan Prskalo,
Josip Cota, Mirko Irenej Vlk i Marko Pavlinović
49
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ruke brata provincijala i obećavajući posluh Bogu,
Bl. Djevici Mariji, svetom Dominiku i provincijalu
koji predstavlja Učitelja Reda, zavjetovanik stavlja
svoj život u ruke braće, u ruke Provincije, u ruke
Reda iskazujući svoju spremnost sudjelovati u poslanju Reda u službi Crkve. Sveti Dominik nam je
uzor: čovjek duboke vjere, molitve, srca, razbora,
čovjek koji je volio Crkvu, duboko pobožan prema
Djevici Mariji, koja je Kraljica Reda propovjednika.
Dominik je bio poslušan i događajima u kojima je
iščitavao izričaj Božje volje. Provincijal je pozvao
braću zavjetovanike da imaju na umu poziv koji
im je Krist uputio i svoj odgovor, izrečen u slobodi,
da ga nasljeduju te da svoj život otvaraju poslanju
Reda u kojem po polaganju zavjeta već počinju sudjelovati. Vjernost zavjetima i poslanju svjedočanstvo je o Bogu koji daje obećanja svome narodu, i
koji ostaje vjeran u ljubavi do kraja.
***
Nekoliko riječi o zavjetovanoj braći.
Josip Cota, rođen 25. rujna 1991. u Zagrebu, dolazi iz župe Svetog Petra apostola u Ivanić-Gradu. Završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu.
Mladen Folnović, rođen 11. kolovoza 1980. u
Bjelovaru, dolazi iz župe Pohoda Blažene Djevice
Marije u Garešnici. Ima zvanje konobara, komercijaliste i višegodišnje iskustvo župnog orguljaša.
Ivan Dominik Iličić, magister farmacije, rođen
24. travnja 1985. u Slavonskom Brodu, dolazi iz
župe Svetog Euzebija i Polijona u Vinkovcima.
Marko Pavlinović, rođen 2. srpnja 1988. u Makarskoj, dolazi iz župe Svetog Marka u Makarskoj.
Ima zvanje komercijaliste.
Domagoj Augustin Polanščak, dipl. filozof i
književni komparatist, rođen 27. kolovoza 1981. u
Sisku, dolazi iz župe Svetog Križa u Sisku. Ima zvanje dipl. fi lozofa i komparatista književnosti.
Ivan Prskalo, rođen 4. ožujka 1992. u Livnu, iz
župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uskoplju
(BiH). Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu.
Ivan Marija Tomić, dipl. pravnik, rođen 24. listopada 1984. u Bosanskoj Gradiški (BiH), dolazi
iz župe Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima.
Mirko Irenej Vlk, dipl. teolog, rođen 4. listopada 1985. u Slavonskom Brodu, dolazi iz župe Svetog Emerika u Oriovcu.
brat Domagoj Augustin Polanščak, OP
50
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
XIV. STUDIJSKI TJEDAN U DUBROVNIKU
PROPOVIJEDANJE I KULTURA / ZAJEDNIČKO PROPOVIJEDANJE
Od 4. do 11. rujna u Dubrovniku je održan XIV.
Studijski tjedan za članove Dominikanske obitelji u formaciji. Sudjelovalo je tridesetak redovnika
iz Hrvatske, Slovačke i Španjolske. Službeni jezici
tjedna bili su engleski, francuski i hrvatski, a liturgija je bila na hrvatskom i latinskom. Predavanja,
radne skupine i rasprave održavali su se u Međunarodnom središtu hrvatskih sveučilišta. Braća su također svakodnevno sudjelovala u bogoslužju časova i euharistijskom slavlju u crkvi Svetog Dominika.
U radnom dijelu Studijskog tjedna, na opću
temu Propovijedanje i kultura/zajedničko propovijedanje, glavnu riječ su imali predavači fra Mario
Cifrak, OFM, profesor biblijske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, Krešimir Čokolić, urednik, scenarist i redatelj na Hrvatskoj radioteleviziji i Zdravko Gavran, novinar, prevoditelj, književnik i književni kritičar.
Studijski tjedan je otvorio brat Alojz Ćubelić,
OP, regens studija Hrvatske dominikanske provincije, predavanjem o sudjelovanju dominikanaca u
duhovnoj i kulturnoj obnovi kršćanskog svijeta u
XIII. stoljeću kad je Red propovjednika utemeljen.
Brat Alojz Ćubelić je rekao da je kršćanstvo prije svega religija riječi, pa tako u proslovu Evanđelja po Ivanu piše: „U početku bijaše Riječ/i Riječ bijaše u Boga/i Riječ bijaše Bog.“ Prema Isusu Kristu
propovijedanje Riječi je razlog dolaska Boga Sina
među ljude, pa tako on Šimunu i njegovim drugovima kaže: „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i
ondje propovijedam! Ta zato sam došao.“ (Mk 1, 38)
Propovijedanje Radosne vijesti Crkva nastavlja i
apostolskim radom Reda propovjednika. Sveti Dominik je utemeljio Red za propovijedanje i spasenje
duša po vjeri u Isusa Krista. Za propovijedanje je bilo
Fra Mario Cifrak OFM propovijeda na euharistijskom slavlju
51
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
potrebno opće obrazovanje i studij teologije zbog
čega je sveti Dominik prve propovjednike Reda uputio na ugledna europska sveučilišta. Intelektualna izgradnja je bila nužna u obrani katoličkog učenja od
katarskog krivovjerja koje se širilo na jugu Francuske.
Propovijedanja i rasprave s hereticima temeljili
su se na argumentima iz Svetog pisma, razumskim
dokazima i primjerima iz svakodnevnog života, a
zbog stalne budnosti duha i razvijanja osobne naobrazbe braća su često prisustovala različitim misaonim vježbama. U raspravama s protivnicima vjere koji su pred vjeru postavljali teškoće iznošenjem
naravnih dokaza, dominikanci su rješavali iste teškoće iznošenjem drugih prirodnih dokaza.
Tridesetih godina XIII. stoljeća papa Grgur IX.
poziva Red propovjednika da se u Hrvatskoj suprotstave širenju krivovjerja. O duhovnom i kulturnom
djelovanju dominikanaca u Hrvatskoj, koji su Radosnu vijest naviještali na narodnom jeziku, crkveni povjesničar Petar Balan piše: „Njihova je imena
narod većim dijelom zaboravio. Bili su to siromašni
fratri koji su donosili sa sobom mir i obrazovanje
s vjerom i ljubavlju. Svijet, koji podiže spomenike
mogućnicima koji su, sijući mržnju i razdor, tolike
zemlje nakvasili krvlju, ne sjeća se onih, koji su zemljom prolazili čineći dobro i donoseći mir, donoseći Boga i kršćansku uljudbu u krajeve kojima to
još nije bilo poznato ili u krajeve u kojima se o tome
izgubio svaki trag.“ (Katolička crkva i Slaveni u Bugarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1881.)
Dva uvodna predavanja, pod naslovom Svi ih mi
čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja! (Dj 2, 11), održao je fra Mario Cifrak. Cilj je bio istaknuti važnost misijskih govora
u Djelima apostolskim te razmotriti događaj Duhova i Petrov govor o Duhovima.
Govori su važan kompozicijski oblik Djela apostolskih. Svrha govora je naviještanje Riječi, pri
čemu je naglašena muka, smrt, uskrsnuće i uzvišenje Isusa Krista. U svakom govoru se javlja neposredno oslovljavanje, poziv na pažnju, odgovor na
mogući nesporazum kod slušatelja, često započinjanje sa svetopisamskim navodom, kristovska kerigma, svetopisamski dokaz, objašnjenje spornog
slučaja pozivanjem na kristovsku kerigmu, naviještaj spasenja te primjena na slušatelje.
52
Petrov govor o Duhovima slijedi nakon događaja Duhova. Po izlijevanju Duha Svetoga u čovjeku se ostvaruje obnova odnosa s Bogom. Jedan od
darova Duha Svetoga je govor u jezicima: „Parti,
Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i
Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfi lije, Egipta
i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,
Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena
djela Božja.“ (Dj 2, 9-11)
Govor o Duhovima je potreban budući da su
slušatelji izvan sebe i zbunjeni, a neki podrugljivo govore o izlijevanju Duha Svetoga: „Svi su izvan
sebe zbunjeno jedan drugog pitali: Što bi to moglo
biti? Drugi su pak, podrugujući se, govorili: Slatkog
su se vina ponapili!“ (Dj 2, 12-13)
Za vrijeme tumačenja Duhova događa se izlijevanje Duha Svetoga na Petra, pa tako događaj Duhova prethodi Petrovom govoru, ali je također istovremen s govorom. Vrhunac tumačenja su riječi
koje potvrđuju da Isus Krist izlijeva Duha Svetoga:
„Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca
Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.“ (Dj 2, 33) Prema tome, Mesija prihvaća Duha Svetoga i daruje ga Božjem narodu. Sličan izričaj javlja se u Evanđelju po Ivanu: „Kao što
mene posla Otac/ i ja šaljem vas. To rekavši, dahne
u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga.“ (20, 21-22)
Kad su zbunjeni i podrugljivi čuli Petrov govor o
Duhovima on im reče: „Obratite se i svatko od vas
neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste
grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je
ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka,
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
koje pozove Gospodin Bog naš.“ (Dj 2, 38-39) „I oni
prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj
dan pridruži oko tri tisuće duša.“ (Dj 2, 41)
Krešimir Čokolić je govorio o fi lmu kao formi
propovijedanja Radosne vijesti. Nakon predavanja
je prikazan dokumentarno-igrani film Osnivači crkvenih redova-Sveti Dominik, redatelja Krešimira
Čokolića i Ivice Dleska.
Na početku je bilo riječi o marginalizaciji kršćanskih sadržaja na filmu i televiziji. Kao primjer
je naveden dokumentarno-igrani serijal Osnivači crkvenih redova koji zbog nezadovoljavajuće medijske
zastupljenosti nije postigao očekivani uspjeh u Hrvatskoj, dok je na Televizijskom festivalu u Cannesu bio najprodavaniji film u produkciji Znanstvenoobrazovnog programa Hrvatske radiotelevizije.
U središnjem dijelu je istaknuto da je film moderan medij koji zbog audio-vizualne forme ima
veliki broj ljubitelja. Izvanredna retorička snaga
čini ga posebno prikladnim za složenu recepciju
različitih ideja, pa tako i kršćanskih. Prema tome,
jedan od načina naviještanja Radosne vijesti može
biti i fi lm koji kršćansku poruku može izraziti na
način koji je danas većini ljudi najviše blizak.
Na kraju je prikazan dokumentarno-igrani fi lm
o sv. Dominiku, četvrti dio serijala Osnivači crkvenih redova koji predstavlja i život sv. Benedikta,
sv. Bernarda iz Clairvouxa, sv. Franje Asiškog i sv.
Ignacija Loyole. Filmovi su snimani na povijesnim
mjestima u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj, upotrebom tzv. VFX kadrova zbog čega je riječ o neobično zahtjevnom snimateljskom pothvatu. Kroz
igrane i dokumentarne prizore gledatelje vode povjesničari i članovi redova.
Zdravko Gavran je govorio o književnosti i propovijedanju. Cilj njegova dva predavanja je bio razmotriti odnos književnosti kao dijela kulture i propovijedanja kao naviještanja Radosne vijesti.
László Német, verbit, teolog i zrenjaninski biskup, u tekstu Civilizacija ljubavi. Pojam kulture
u suvremenim crkvenim dokumentima kaže da je
kultura po sebi otvorena prema transcendenciji
čiji nedostatak čini istu bolesnom, pa tako gubitak
Boga vodi k gubitku vrijednosti, osjećaju nesigurnosti i egzistencijalnom nezadovoljstvu.
Književnost je kao dio kulture otvorena prema
transcendenciji. No, smatra Gavran, treba istaknuti da je književnost jedinstvena vrsta zbilje koja
ima vlastita načela i ne valja promatrati istu kao
prosto sredstvo propovijedanja kršćanskih ideja.
U književnim djelima se javljaju različiti sadržaji,
ali mjerilo umjetničke vrijednosti književnog djela
nije sadržaj, već oblik istoga. Umjetnički vrijedno
književno djelo je lijepo i domišljato. Sveti Toma
Akvinski određuje ljepotu umjetničkog djela kao
„quod visum placet“, a to znači da je ljepota ono
što se čovjeku sviđa kad to vidi.
Sviđanje je razlog privlačnosti književnih djela,
pa i djela s kršćanskom temom. Od književnih vrsta najvećem broju čitatelja se sviđaju romani i pripovjetke, pri čemu književnici stvaraju djela koja
izazivaju maštu, ali također propovijedaju neki kršćanski sadržaj. Danas je među čitateljima omiljena književnost o povijesnim osobama i razdobljima te apokaliptička ili eshatološka literatura. Valja
spomenuti i eseje koji nisu niti samo književnost
niti samo znanost, već spoj jednoga i drugoga budući da nedvojbeno izražavaju kršćansku misao na
način koji je ipak autorski.
Pored književnosti koja s namjerom izražava
kršćanske ideje javlja se književnost izvanredne
umjetničke vrijednosti čiji cilj nije propovijedanje
spomenutih ideja, ali se ovdje mogu pronaći zajedničke točke s kršćanskim sadržajima, na primjer s
misterijem spasenja koji je osnovni smisao kršćanske vjere. Prema tome, za kršćanina su vrijedna ona
književna djela koja na poseban način govore o temeljnim ili rubnim slučajevima koji se mogu promatrati pod soteriološkim, etičkim, mističkim, humanističkim, eshatološkim, povijesnim ili nekim
drugim vidom koji je za kršćanstvo pravovaljan.
Predavanjem Zdravka Gavrana je završio glavni dio programa ovogodišnjeg Studijskog tjedna
na kojemu su budući redovnici i nasljedovatelji sv.
Dominika zahvaljujući dragocjenim spoznajama
utvrdili i obogatili vlastito znanje o mogućnostima
propovijedanja Radosne vijesti.
brat Domagoj Augustin Polanščak, OP
53
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZVJEŠTAJ O ŽIVOTU I AKTIVNOSTIMA
DOMINIKANSKE STUDENTSKE ZAJEDNICE 2011.
Braća bogoslovi okupili su se u samostanu formacije Kraljice sv. Krunice za početak nove akademske godine 2011./2012. u posljednjim danima
mjeseca rujna. Prvi veliki događaj koji nas je zatekao odmah po okupljanju bila je svečanost od iznimne važnosti za dominikance u Zagrebu. U odgovor na duhovne potrebe rastuće populacije na Peščenici prije deset godina osnovana je dominikanska župa bl. Augustina Kažotića. I, nakon godina
odricanja, ulaganja i truda, konačno je završena crkva dominikanske župe i samostanabl. Augustina
Kažotića. Tako je u nedjelju 25. rujna 2011. godine,
održano svečano misno slavlje s obredom posvete
crkve koje je predvodio nadbiskup zagrebački kard.
Josip Bozanić. Dominikanski studenti sudjelovali
su na ovome jedinstvenom slavlju kao asistencija
u samoj liturgiji i u svojstvu zbora ‘Modus Praedicandi’, pod vodstvom brata đakona Srećka Koralije, animirajući liturgiju jednoga dana u trodnevlju.
Tjedan dana nakon posvete crkve bl. Augustina Kažotića, 3. listopada 2011., braća studenti su
započeli novu akademsku godinu s prvim predavanjima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu,
Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i njihovu
Teološkom institutu. Za neku braću to je bio početak novog životnog razdoblja, u kojem će poduzeti
prve konkretne korake prema svećeništvu i punini redovničkog života kroz teološki rad i duhovni
život u samostanu. Sedmorica od osmorice braće,
koji su položili svoje prve zavjete u kolovozu u Dubrovniku, upisalo je prvu godinu teološkog dodiplomskog studija, dok je posljednji brat upisao poslijediplomski studij u dogmatskoj specijalizaciji
na KBF-u. Brat Mladen Folnović pohađa Institut
za crkvenu glazbu. Četvorica braće studenata, koji
su svoje zavjete položili prijašnjih godina, vratili
su se svojim regularnim teološkim studijima. Ove
godine studentskoj zajednici pridružio se i postulant Petar Ušković, koji je upisao prvu godinu
54
dodiplomskog studija na Filozofsko-teološkom fakultetu Družbe Isusove.
Početak nove akademske godine poklopio se s
vizitacijom Učitelja Reda Brune Cadoréa. Učitelj se
po vlastitoj želji susreo sa studentskom zajednicom
kako bi opipao bilo mladih dominikanaca u našoj
Provinciji. Sastanak s Učiteljem Reda trajao je više
od dva sata. Sljedeći pak dan neki od zainteresiranih studenata također se susrelo i s Wojciechom
Delikom, sociusom za srednju i istočnu Europu,
koji već više godina radi s mladima i surađuje s organizacijama za pastoral mladih na razini cijeloga
Reda. Studentima je također ponuđena i mogućnost osobnog razgovora s Učiteljem Reda.
U dogovoru s učiteljem studenata bratom Hrvojem Lasićem, organiziran je program redovitih
zajedničkih susreta u svrhu trajnog samousavršavanja. Svaki tjedan naizmjenično se održavaju
dva međusobno odijeljena susreta. Tako se jedan
tjedan održava posebna studentska misa na kojoj
propovijeda jedan od braće studenata, a potom slijedi kraći sastanak na kojem ostala braća propovjedniku toga tjedna ponude konstruktivnu kritiku. Ova praksa je nastavak prošlogodišnjih napora
u cilju vježbe i usavršavanja vještine propovijedanja kao jedne od bitnih oznaka Reda braće Propovjednika. Drugi se pak tjedan braća skupljaju kako
bi čuli predavanje na temu od interesa koje također
održava jedan od studenata. Dosada su održana
predavanja na temu: ‘Rock’n’roll i kršćanstvo’ (brat
Krešimir Kapetanović), ‘Veza mitologije i religije’ (brat Mirko Irenej Vlk) i ‘Shvaćanje liturgije u
dokumentima Drugoga vatikanskog koncila’ (brat
Domagoj Augustin Polanščak).
U sklopu općeg programa formacije, braća kantori Josip Cota i Ivan Gavranović redovito održavaju vježbe iz pjevanja kako bi sva braća naučila tradicionalne dominikanske napjeve kojima će
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
kasnije obogaćuju kako samostanska tako i javna
liturgijska slavlja. Uz ovu osnovnu poduku, neka
braća koja su iskazala veći afinitet za pjevanje i
glazbu općenito, vođeni bratom đakonom Srećkom
Koralijom, osnovali su muški pjevački zbor ‘Modus
Praedicandi’, s posebnim naglaskom na njegovanje
gregorijanske glazbene tradicije.
Kako ne bi sve bio samo rad, u svrhu rekreacije
određeno je zajedničko druženje svakog utorka navečer, a neka braća organizirali su i redovite termine igranje nogometa. Neformalno, pojedina braća
se u parovima ili više njih zajedno bave biciklizmom te rekreativnim trčanjem.
Sredina listopada, od 14. do 16. listopada 2011.,
za braću studente protekla je u sudjelovanju na međunarodnom znanstvenom simpoziju o bl. Augustinu Kažotiću. Otac provincijal odredio je sudjelovanje na simpoziju kao sastavni dio formacije iz
dominikanske baštine. Iz toga razloga, studentima
su se na ovom simpoziju pridružili i braća novaci iz
Dubrovnika, kako bi zajedno produbili i obogatili
svoje znanje o vlastitom dominikanskom naslijeđu
slušajući predavače ne samo iz Hrvatske, nego i iz
Francuske, Italije i Švicarske.
Svetkovinu Svih Svetih studentska zajednica
obilježila je, pod vodstvom učitelja studenata o.
Hrvoja Lasića, zajedničkim pohodom na zagrebačko gradsko groblje Mirogoj. Studenti su posjetili
grobnice preminule braće i sestara dominikanskog
Reda, te posljednja prebivališta dobročinitelja i prijatelja Reda. Braća su također obišli i grobove istaknutih pojedinaca iz hrvatske nacionalne povijesti,
kulture i sporta, uključujući i spomen-oltar poginulim braniteljima Domovinskog rata. Na svakoj
postaji ovog puta sjećanja zastalo se u odgovarajućoj molitvi i minuti šutnje u znak poštovanja.
Kao poseban dan u mjesecu studenom istakao
se blagdan sv. Alberta Velikog, crkvenog naučitelja,
zaštitnika prirodoznanstvenika i erudita znanstvenih nauka općenito. Spomen na sv. Alberta obilježen je svečanim misnim slavljem, s Večernjom, na
kojem je regens studija Alojz Ćubelić održao je prigodnu propovijed. Braća studenti sudjelovali su
svojom pjesmom, nastojeći tako uzveličati euharistijsko slavlje i tražeći nadahnuće i pomoć u svojim vlastitim znanstvenim nastojanjima od ovog
specifično dominikanskog sveca, koji je za života
bio tako posvećen studiju i znanstvenom radu.
Braća studenti koji su pobliže upleteni u rad na
studentskom teološko-kulturnom časopisu „Izazov Istine“ organizirali su njegovo predstavljanje
u prostorima župe i samostana Kraljice sv. Krunice. Na prezentaciji su surađivali i mladi iz župe
s kraćom amaterskom predstavom kojoj je bio cilj
približiti slušateljima slijed događaja što su rezultirali nastankom „Izazova Istine“ 1988. godine. Svrha prezentacije bila je prikazati kontinuitet s prijašnjim brojevima „Izazova Istine“ i generacijama
koje su na njemu radile, ali i promovirati izdanje
novog broja nakon višegodišnje stanke s namjerom
izdavanja novih brojeva u budućnosti.
Početkom Došašća započeo je intenzivniji ritam duhovnog života u studentatu. Braća studenti
okupljaju se svake večeri prije nastupanja silentiuma na zajedničku molitvu Povečerja. U skladu s
općim programom formacije studenti su se obvezali posebno obilježavati blagdane u liturgijskom
kalendaru svečanim moljenjem Jutarnje i Službe
čitanja u samostanskoj crkvi, a sv. misa se slavi s
Večernjom, također u samostanskoj crkvi kako bi
se i župljani mogli pridružiti.
Prva nedjelja Došašća proslavljena je u samostanu i župi bl. Augustina Kažotića s posebnim naglaskom na mlade kako je adventska tradicija te župe.
Nakon samo sv. mise, predstavljen je teološko-kulturni časopis „Izazov Istine“ kao glasilo studenata
Hrvatske dominikanske provincije, a poslije same
prezentacije organizirano je ugodno druženje između svih prisutnih. Svima zainteresiranima podijeljen je besplatan primjerak „Izazova Istine“.
Druga nedjelja Došašća određena je za duhovnu
obnovu u duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor
– Lužnica, smještenom 20-ak kilometara izvan Zagreba. Duhovnu obnovu vodio je brat Petar Galić, iz
samostana u Splitu, promicatelj zvanja i učitelj sjemeništaraca i postulanata. Sama duhovna obnova urodila je konkretnim plodom. Student prve godine KBF-a
u Zagrebu, Marijan Ljubičić, odlučio je ući u postulaturu dominikanskog Reda, nakon intenzivnog promišljanja i molitve tijekom vremena provedenog s braćom studentima za trajanja duhovne obnove.
brat Mirko Irenej Vlk, OP
55
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
„OTVORENI TJEDAN“ ŽUPE KRALJICE SV. KRUNICE
Od 3.-8. listopada održana je manifestacija
„Otvoreni tjedan župe“ Kraljice sv. Krunice. Ova,
pomalo neuobičajena manifestacija, plod je aktivne uloge mladih vjernika laika okupljenih oko skupine „Mala zajednica“.
Otvorenim danima župe oni žele pozvati i druge mlade na aktivniji angažman unutar župne zajednice i ukazati na mogućnosti njihova participiranja u njezinu rastu. Zanimljivost manifestacije
jest i ta da se dio programa događa na otvorenom,
odnosno ispred crkve. Svakidašnji program obuhvaćao je molitvu krunice s početkom u 18.30 sati,
sv. misu i propovijed u 19 sati. U 20 sati slijedila je
jedna od predviđenih točaka programa.
Prvoga dana, nakon svete mise koju je predslavio župnik brat Ante Kovačević, nastupio je zbor
mladih „Hosana“ iz župe Kraljice sv. Krunice i
time je započeo je prvi „Otvoreni tjedan župe“.
56
***
Drugoga dana sv. misu slavio je i propovijedao
provincijal brat Anto Gavrić s kojim se mladi župljani češće druže. U svojoj propovijedi želio je
potaknuti mlade da ustraju i nastave sudjelovati u
apostolskom djelovanju na svoj mladenački način,
da svjedoče svoju vjeru među svojim vršnjacima,
da budu svjedoci kakve danas svijet treba.
U 20 sati ispred crkve dramska skupina „Male
zajednice“ izvela je predstavu „Strah ili ljubav“. Na
taj način htjeli su privući ostale mlade i poručiti im
da je naša župa živa, da u njoj djeluju mladi koji stvaraju i djeluju u zajedništvu te da su i oni dobrodošli.
Predstava je, kao i sva ostala događanja Tjedna,
bila humanitarnog karaktera.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
***
Trećega dana, nakon listopadske pobožnosti
- krunice i pjevanih Gospinih litanija, - u 19 sati
mladi su slavili sv. misu koju je predslavio brat
Zvonko Džankić. U svojoj propovijedi naglasio je
važnost otvorenosti za kvalitetan život te pohvalio
ideju „Otvorenih dana župe“.
U 20 sati je zbor mladih pod vodstvom Čede
Antolića otpjevao koncert ispred crkve Kraljice
svete Krunice.
Mladi su tako posvjedočili da je njihova župa
itekako živa i aktivna. Također, nadaju se da će se
„Otvoreni tjedan“ održavati i dalje, barem jednom
godišnje, i tako biti poticaj i ostalim župljanima da
se uključe u aktivnost koja im odgovara.
***
Nakon listopadske pobožnosti, četvrti dan
Tjedna, sv. misu u 19 sati predslavio je župnik brat
Ante Kovačević, a u 20 sati je pred stotinjak posjetitelja, dramska skupina „Male zajednice“ izvela
svoju predstavu „Cvjećar i umjetnik“. Predstavu je
napisala i za izvođenje režirala članica „Male zajednice“ – Tina Primorac.
***
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati vlč. Domagoj Matošević predslavio je sv. misu i
održao propovijed petoga dana. Koncelebrirao je
župnik brat Ante Kovačević. U 20 sati vlč. Domagoj
održao je predavanje. Budući da je padala kiša, nije
bilo moguće program održati pred crkvom kako
je bilo predviđeno, nego u crkvi. Domagoj je predavanje - meditaciju održao na evanđeoskoj zgodi
koja govori o tome kako Isus propovijeda iz Petrove lađe na Galilejskom jezeru. Predavač je analizirao svaki pokret i riječi koje su izgovarali Isus i Petar. Opet je bilo više od osamdeset slušatelja koji su
uistinu s velikom pozornošću pratili razmišljanje
predavača. Nitko nije mogao ostati ravnodušan. I
Vrli nogometaši, s lijeva na desno, stoje: Ivan Prskalo,
Marko Pavlinović, Josip Cota, Dominik Kristijan
Gerbic; čuče: Domagoj Augustin Polanščak, Krešimir
Kapetanović, Krunoslav Batinić i Ivan Gavranović.
danas su mladi, kao i svaki prethodni dan, stavljali košaricu i prikupljali darove za jednu siromašnu
obitelj s petero djece od kojih je dvoje bolesno.
***
U sklopu Tjedna priređen je i malonogometni
turnir „Kraljica“ na športskom terenu „Akademije
Marić“ na Ravnicama.
Zagreb je dobio još jednu kraljicu! No, ova kraljica nije Snježna, već Kraljice svete Krunice. Naime, vođeni mišlju, da je u sportu najvažnije sudjelovati i družiti se, a ne toliko pobijediti, mladi župe
Kraljice svete Krunice u sklopu „Otvorenog tjedna
57
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
župe“, organizirali su malonogometni turnir Kraljica. Na prvom, ali nadamo se ne i posljednjem
turniru, sudjelovalo je pet ekipa: Kraljica svete
Krunice, dominikanski bogoslovi, Dominikanska
mladež iz župe bl. Augustina Kažotića s Pešćenice
(DOMA), mladi župe sv. Jeronima i ZMR (Zajednica „Molitva i Riječ“).
Igralo se po sistemu svatko sa svakim, a prve
dvije ekipe odlučivale su o pobjedniku prve Kraljice. Svaki dvoboj ekipa započinjao je molitvom.
Dobro su se znala pravila: fair play i korektna igra,
bez psovki. Nakon svakog duela ili starta, a pazilo
se da se nitko ne ozlijedi, međusobno su bile pružane ruke. Sudac i nije baš imao mnogo posla oko
kažnjavanja igrača.
Unatoč tome što je turnir bio više društvenog
karaktera, ipak svako natjecanje mora imati svoga
pobjednika. Nakon odigranih utakmica, tablica je
bila posložena: na vrhu su bile ekipe ZMR i Kraljice sv. Krunice, a za njima su slijedile ekipe Dominikanske mladeži i župe sv. Jeronima.
Dakle, za Kraljičin pehar, borile su se ekipe Kraljice svete Krunice i ZMR. U vrlo napetoj finalnoj
utakmici, rezultat koji se dobio nakon regularnog
vremena bio je 0:0. O pobjedniku se moralo odlučiti s bijele točke odakle su uspješniji bili gosti ZMR.
Domaćini su bili svjesni da treba goste malo ohrabriti, pa malo im i pustiti da se ponovo vrate, jer oni
svoju Kraljicu ionako imaju i zdušno je časte, posebno u ovom mjesecu listopadu koji je Marijin mjesec.
No, turnir i ne bi bio tako dobar da nije bilo
vatrenih navijača i navijačica koji su bodrili svoje
ekipe. Nekako su najgorljiviji bili navijači domaćih
ekipa. Huligana među navijačima nije bilo, tako da
se nije dogodio niti jedan incident.
58
Naša momčad je na ovom turniru dobila mnogo darova. Stvorila su se nova prijateljstva, dosadašnja učvrstila i svi smo se dobro zabavili.
Ante Kisić i Branimir Suk
***
Sedmi dan Tjedna, u nedjelju 9. listopada proslavljena je sv. misa zahvalnica za uspješan Tjedan. Predslavio ju je brat Zvonko Džankić. Pohvalio je događaj „Otvorenog tjedna“, organizatore i
sve izvođače i poželio da se takvi događaji u župi i
unaprijed realiziraju. Pod svetom misom pjevao je
zbor Male zajednice „Hosana“.
Nakon sv. mise nastavilo se druženjem u Kažotićevoj dvorani.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SPOMEN NA MUČENIŠTVO BRATA DR. DOMINIKA
BARAČA, OP
Na svetkovinu Krista Kralja, 20. studenoga, u
trogirskoj katedrali sv. Lovre slavljena je misa zadušnica za dubrovačkog dominikanca brata Dominika Barača, kojega su komunisti strijeljali na groblju u Trogiru 17. studenoga 1945.
Misno slavlje predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavrić, uz
koncelebraciju splitskih dominikanaca brata Joze
Mravka i priora brata Nikole Dugandžića te župnika don Pavla Piplice, prof. don Marinka Vidovića i
Branimira Marinovića, uz pratnju župnog zbora i
nazočnost brojnih Trogirana.
U propovijedi brat Anto Gavrić se osvrnuo na
svetkovinu Krista Kralja koja je dosta u svezi s mučeništvom dr. Dominika Barača. Misterij kršćanstva jest tajna susreta s Božjim milosrđem, tajna
susreta s istinom ljubavi u kojoj postajemo potpuno ogoljeni u istini svoga života.
Krist nas poziva da budemo, poput njega, trajno
u službi svoje braće koja su gladna, žedna, koji su
stranci, prognanici, izbjeglice, koji nemaju što odjenuti, koji su bolesni, utamničeni, nevino osuđeni.
U njima služimo Kristu. Naš bližnji je vidljivi znak nevidljivoga Boga. Krist nas poziva da
59
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
budemo dionici njegovog kraljevstva jer smo po
krštenju ukorijenili svoj život u Njega. Kristovo
kraljevstvo se ne odnosi ni na teritorij niti na moć
niti na raskošnu pojavnost, nego se odnosi na srce
čovjekovo. To je kraljevstvo života, pravde, istine,
ljubavi i mira.
Kristova pobjeda je pobjeda nad zlom, grijehom
i svima onima koji one malene, obespravljene, gaze
i ponižavaju. Današnje nas evanđelje poziva, istaknuo je provincijal, da otvorimo svoje srce, da iziđemo iz svoje sebičnosti.
Evanđelje nas poziva da biramo, da zauzmemo
svoj stav. Ljubav se ne poigrava. Ljubav je istinska,
ljubav je istina našega života. Evanđelje nas poziva
da se opredijelimo za Gospodina Krista, za siromašne, za obespravljene, za bolesne, za nepravedno osuđene.
Pozvani smo svijetu otkrivati beskrajno Božje
milosrđe. Ljubav nas obvezuje do kraja. Danas kad
govorimo o Kristu Kralju i vjernosti Kristu do kraja i spremnost dati život za Njega, sjećamo se trideset trogodišnjeg dubrovačkog dominikanca Dominika Barača koji je strijeljan 17. studenoga 1945. na
trogirskom groblju uz poklik: „Živio Krist Kralj!“,
istaknuo je brat Gavrić te dodao da je povod njegovu strijeljanju bila objavljena njegova knjiga „Socijalna fi lozofija boljševizma“, a to je bila i tema njegova doktorskoga rada.
Dok su ga strijeljali, Dominik barač je molio:
„Bože, oprosti im jer ne znaju što čine“. Tako umiru sveci! „Braćo i sestro, dok se sjećamo mučeništva Dominika Barača, i mučeništva tolikih drugih
koji su nevino strijeljani, ne sjećamo se s mržnjom.
Ne smijemo se sjećati s mržnjom! Sjećamo se
danas mučeništva Dominika Barača i drugih mučenika s praštanjem, kako nas je Krist Gospodin
poučio i kako je i sam Dominik Barač dok su ga strijeljali molio Boga da oprosti njegovim krvnicima.
Ali, braćo i sestre, to ne znači da ne smijemo
tražiti i znati što se dogodilo s Dominikom Baračem i drugim žrtvama, koji su strijeljani u Trogiru
i drugdje. Moramo znati i taj dio naše osobne i nacionalne povijesti za hod u mirnu budućnost“, istaknuo je dominikanski provincijal.
60
Dominik Barač nam je ostavio primjer da se iz
spoznate istine rađa ljubav prema istini te kako se
ta istina naviješta i odvažno svjedoči do kraja, zaključio je fr. Gavrić te dodao da se privodi kraju
priprema dokumentacije za pokretanje postupka
za beatifikaciju ovoga mučenika za istinu, socijalnu pravdu, dostojanstvo čovjeka i obitelj.
Pri kraju misnoga slavlja župnik don Pavao Piplica se zahvalio provincijalu Anti Gavriću na
predvođenju misnog slavlja, kao i njegovoj subraći
dominikancima što su izabrali trogirsku katedralu
za ovaj svečani čin.
Ivan Marjanica
***
Dominik (Nedjeljko) Barač rođen je 14. srpnja
1912. u Slanome, u Dubrovačkom primorju. U red
propovjednika stupio je 1930. Svečane, doživotne
zavjete položio je u Dubrovniku 30. rujna 1934.
Studij fi lozofije i teologije započeo je u Dubrovniku (1931.-1934.), a nastavio u Walberbergu kraj
Kölna, gdje je 25. srpnja 1936. zaređen za svećenika. Radnjom o socijalnoj fi lozofiji boljševizma postigao je lektorat. Licencijat postiže u Louvainu u
Belgiji. Doktorirao je u Rimu 1942. o socijalnoj filozofiji boljševizma. Vrativši se u Hrvatsku, predaje
na Dominikanskom fi lozofsko-teološkom učilištu
u Dubrovniku.
U izdanju Dominikanske naklade Istina u kolovozu 1944. objavljuje knjigu Socijalna filozofija boljševizma, svoj doktorski rad, a posvetio ju je
„Istini i pravdi“. Knjiga, tiskana u Dubrovniku, u
dvije tisuće primjeraka, koštala ga je života. Prijeki
vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je
bratu Dominiku Baraču kaznu „smrti strijeljanjem
i trajan gubitak građanskih prava“.
Smrtna presuda strijeljanjem izvršena je na
groblju u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945.
Posmrtni ostaci o. Dominika Barača 1959. su ekshumirani i položeni u novu dominikansku grobnicu na splitskom groblju Lovrinac.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROSLAVA ROĐENDANA NAJSTARIJEGA HRVATSKOG
DOMINIKANCA
U dominikanskom samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu, 20. svibnja, brat Eugen Bižaca je proslavio svoj 90. rođendan. Ovo rođendansko slavlje
najstarijega člana Hrvatske dominikanske provincije upriličeno je u najužem krugu braće i sestara
koji žive i rade u Bolu na Braču.
U vrijeme ovogodišnjih duhovnih vježbi (Bol,
od 19. do 24. lipnja) svečanije je proslavljen rođendan brata Eugena, koji je rođen u Postirima na Braču, 20. svibnja 1921. godine.
Ocu Eugenu stigle su brojne čestitke sa svih
strana, a predstavnici Općine Bol, Turističke zajednice Bol, mnogi Boljani te slavljenikova rodbina
došli su mu osobno čestitati 90. rođendan. Uz brata Eugena zajedničkim objedom u samostanskoj
blagovaonici, svoj imendan je proslavio i brat Damir (Mato) Šokić (14.5.) te svoj imendan s. Celestina Budimir Bekan (19.5.).
OPROŠTAJ I ZAHVALA SESTRAMA
ALFONSI OSTROGONAC I MARIJI FILIPOVIĆ
Dvije sestre dominikanke, s. Alfonsa Ostrogonac i s. Marija Filipović, asignirane su u samostan u
Trnju. Sestra Alfonsa je više desetljeća radila u samostanu Kraljice svete Krunice na Koloniji. Ostavila je zasigurno duboki trag u našoj zajednici koji se
zapravo riječima i ne može dokraja vjerno izraziti.
Sestra Marija Filipović je u posljednje dvije godine
spremno i odvažno obavljala povjerenu joj službu.
Zbog toga smo im se, uoči svetkovine svetog oca
Dominika, odlučili zahvaliti i poželjeti im sve najbolje u njihovoj budućnosti u novoj zajednici. Tim
povodom smo uputili riječi zahvale i priznanja na
svečanom objedu u našoj zajednici 7. kolovoza 2011.
S lijeva na desno: s. Suzana, s. Alfonsa, s. Marija i s. Ivica
61
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZLOŽBA BRATA MARKA BOBAŠA, OP
U dominikanskom samostanu sv. Dominika u
Dubrovniku, održana je izložba radova brata Marka Bobaša pod naslovom „Osluh svetoga“.
Već sam naslov izložbe daje nam naslutiti smisao i poruku autora koji progovara svojim radovima.
Osluškivati sveto znači djelovati u suradnji s Drugim
gdje On preuzima glavnu riječ i daje nadahnuće. Pojedinac je pozvan na sveto slušanje i svjedočenje toga
slušanja kroz vlastita ostvarenja i darove.
Izričaj brata Marka je na predstavljanju popraćen glazbenim stvaralaštvom Glasnika Nade
koji su na otvorenju izveli svoje pjesme: „Na putu
vjere“, „Dobri Oče“ i „Dođi kraljevstvo tvoje“. Na
predstavljanju su govorili: brat Iko Mateljan, gđa
Ivana Burđelez i don Toma Lučić, rektor crkve sv.
Vlaha u Dubrovniku.
Naglasili su kako je autor težio propovjedničkoj sintezi zemaljskog i sakralnog, materijalnog i
duhovnog, te je kao takav postao svojevrsni posrednik Riječi, posrednik vlastitih unutarnjih stanja, osjećaja duhovnog prisustva Stvoritelja sa promatračem u kojemu izaziva sam osluh svetoga. Svi
umjetnici imaju svoj stil; i svetinje brata Marka su
drugačije, govore o umjetniku koji djeluje i pretače
Lijepo na ono vidljivo i osjetilno.
Braća Bobaš: Marko, Anto i Jadranko
62
„Izložbena djela o. Marka Bobaša pokrivaju
razdoblje posljednjih tridesetak godina stvaralaštva. Tematski sakralni odabiri koncentrirani su na
Blaženu Djevicu Mariju, Raspeće, sv. Dominika,
sv. Ivana Krstitenja, sv. Nikolu, sv. Ozanu Kotorsku
te Obraćenje sv. Pavla i Kamenovanje sv. Stjepana.
Bilo da su prikazi pojedinih svetaca, naracija događaja ili pak semantično izboji, možda instalacija,
potvrda su umjetnikovog svjedočenja apostolske
službe, umjetničkog zrenja te unutarnje duhovne
snage.“ (Vjekoslava Sokol)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZLOŽBA BRATA MARIA ROKA MARINOVA, OP
U atriju Muzeja Grada Trogira, od 17.-30. rujna,
bila je otvorena izložba slika brata Maria Roka Marinova, pod nazivom „In principio erat Verbum“
– „U početku bijaše Riječ“. Izložbu je otvorila dr.
sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Galerije i prof. dr.
sc. Ivo Babić. Otvorenje je na čelu popratio gosp.
Dubravko Geić. Otvaranju izložbe nazočili su: autor, braća dominikanaci, rodbina, prijatelji, ljubitelja likovne umjetnosti i ULU Trogir te predstavnici
Grada Trogira.
Izložba se sastoji od 21 slike, koje su rađene tehnikom ulje na platnu. Čitav ciklus nastao je na temelju razmišljanja nad biblijskim tekstom o stvaranju svijeta i kao njegova likovna interpretacija.
Brat Marinov svoje motive do sada je nalazio
unutar okruženja u kojem je živio i djelovao. Zato
su u njegovim prvim radovima motivi dalmatinskih
krajolika, oslikani živim mediteranskim koloritom.
To su slike njegovog podneblja - primoštenski
vinogradi, more, brodice, čempresi i masline, suhozid i bunje. Ova izložba je čisto religioznog karaktera. Prikazuje prirodu kao djelo Stvoritelja koji
je u nju utisnuo dio svoga bića, a čovjeka sazdao na
svoju sliku, slična sebi. Otac Mario to izražava jakim živim bojama koje izražavaju stvaralačku snagu Stvoritelja, njegovu ljubav i dobrotu.
U tehnici ulja na platnu dominikanac progovara ekspresionistički s dozom naive, iako za sebe
kaže da ne slijedi nikakav pravac umjetnosti, već
slika po nadahnuću i iz nutarnjih poticaja. Tako i u
ovom ciklusu ima slika, neke bliže apstrakciji, druge ekspresionizmu, a neke naivi.
Dominantne boje ciklusa su zelena, plava, žuta
i crvena, što je uvjetovala sama tematika ciklusa.
Biblijski tekstovi koji obilježavaju i prave svaku pojedinu sliku te meditativna glazba, daju ovoj izložbi poseban sakralno-meditativni ugođaj.
***
Brat Mario Roko Marinov rođen je u Primoštenu 1938. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u dominikanskom sjemeništu u
Bolu na Braču, a teologiju u Zagrebu.
Uz razna zaduženja u Hrvatskoj dominikanskoj
provinciji, bio je voditelj Hrvatske katoličke misije u Hannoveru u Njemačkoj gdje je pohađao tečaj slikarstva, akvarela i uljne tehnike. Svoje prve
izložbe imao je u hrvatskim katoličkim misijama.
Vratio se u domovinu u dominikanski samostan u
Starom Gradu, gdje danas živi i djeluje.
63
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ SAMOSTANA SV. PETRA MUČENIKA U STAROME
GRADU
Znam da većina subraće nema dovoljno saznanja o samostanu Sv. Petra Mučenika u Starom Gradu, a još manje o vrijednosti muzeja, pismohrane
i knjižnice. Da bi upoznali bogata kulturna dobra
ovog samostana, posebno muzejske postave, donosim ovdje tekst gosp. Alena Miletića.
brat Mario Marinov, OP
Muzej dominikanskog samostana Sv. Petra
Mučenika u Starom Gradu
Dominikanski muzej posjeduje najbogatiju muzejsku građu, najstarijeg Hrvatskog grada, Starog
Grada.
Preko dvije tisuće arheološko-povijesnih predmeta čuva se u depou muzeja i pripremaju za dokumentaciju, a 425 vrijednih eksponata u stalnom
je postavu od 1989. godine. Izloženi su u prizemlju
južne kule, te dijela južnog i skoro cijelog zapadnog
krila samostana. Zbirka obuhvaća prirodoslovnu,
arheološku, numizmatičku, epigrafsku, umjetničku i literarnu građu, koja impresionira brojne posjetitelje ovog muzejskog postava. Neki su artefakti
od prije pripadali samostanu, a paralelno s počecima prvih sustavnih arheoloških istraživanja na teritoriju Hrvatske, u 19. stoljeću, domaći entuzijasti
predaju na čuvanje prapovijesne, antičke i srednjovjekovne spomenike iz Staroga Grada i okolice.
Prikupljanju brojne muzejske građe ponajviše su
pridonijeli Petar Niziteo (1774. – 1866.) zaslužan
za većinu epigrafske i numizmatičke zbirke, te osobito Gian Antonio Botteri (1822. – 1896.). Osim
antičkih spomenika Botteri je pohranio i lijepu
64
zbirku prapovijesnog kamenog oruđa pronađenog
u blizini lokve Dračevica tijekom svojih arheoloških obilazaka velike i plodne ravnice između Vrboske i Staroga Grada.
Muzej ima bogatu knjižnicu, koja među brojnim
naslovima posjeduje rukopise na pergameni i inkunabule, a u stalnom postavu, između ostalog, izloženi su liturgijsko-glazbeni kodeksi iz 14. i 15. stoljeća.
Pismohrana muzeja sadrži vrlo vrijednu građu,
u njoj se čuvaju rukopisi obitelji Hektorović i nasljednika, zatim važna zbirka pergamena koju čine
dokumenti pisani na latinskom i talijanskom jeziku, a odnose se na prostor otoka Hvara, ali i na
neka bračka i viška mjesta. Također među brojnom
arhivskom građom nalazi se i knjiga o gradnji župske crkve sv. Stjepana u Starom Gradu.
Od mjesnih kulturnih djelatnika, koji su Dominikanskom samostanu kao okosnici kulturne baštine otoka Hvara predali na čuvanje svoje arhivalije, ističu se spisi dr. Ivana Antuna Botterija i nadučitelja Petra Kuničića čuvara hrvatske baštine u
Starome Gradu.
Prema povijesnim dokumentima izgradnja crkve i samostana počinje 1479. godine, a konačan
današnji izgled dobiva krajem 19. i početkom 20.
stoljeća, kada se obnavlja samostan i gradi nova crkva sv. Petra Mučenika, čiji je kamen temeljac postavljen 18. srpnja 1894. godine. Obnavljajući tadašnji samostan, priori Vlahović i Gamulin dali su
izgraditi novo zapadno krilo, u kojem velika prostorija prizemlja ima veći dio stalnog muzejskog
postava sa specijaliziranim zbirkama. On je povezan s južnim krilom gdje se nalaze paleontološka,
te dio arheološke i numizmatičke zbirke, koje su
sa eksponatima u prizemlju južne kule, drugi dio
stalnog muzejskog postava.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Arheološku zbirku čine prapovijesni artefakti
od koji su impresivni slikani motivi na nekim keramičkim ulomcima i posudama hvarske kulture
iz 4. tis. pr. Kr. (slika 1, inv. br. 29), pronađenim u
Markovoj i Grapčevoj spilji. Sredinom južne prostorije u vitrini je izloženo Grčko posuđe, a tu se
svojom ljepotom ističe lekit, ukrašen slikanim prikazom žene, koja sjedi i uređuje se, datiran sredinom 4. st. pr. Kr. (slika 2, inv. br. 41).
je jedini takav spomenik do sada poznat na prostoru, koji je u antici gravitirao Saloni. Reljef je nedavno predao na čuvanje samostanu domaći sin Pavino Paveto Petrić, odavši počast i povjerenje dominikancima, čuvarima kulturne baštine Staroga Grada.
Zbirku muzeja krasi bogata epigrafska antička
građa, ujedno i najbrojnija na otoku Hvaru. Naime, poznat je veliki fragment grčkog natpisa – takozvani ulomak A (slika 3, inv. br. 40), osobito važnog za povijest Staroga Grada, jer pripada pisanom
spomeniku s početka 2. st. pr. Kr. na kojem su odluke vijeća polisa Fara u Jadranskom moru i Para u
Egejskom moru.
Osobito važan dokument, koji svjedoči o povijesti i ekonomiji Staroga Grada, je numizmatička
zbirka, koja broji preko 800 primjeraka najrazličitijeg novca, u opticaju na prostoru povijesne jezgre
grada i njegove okolice. Dio te zbirke se nalazi u
stalnom postavu muzeja, a to su grčki novci, zatim grčko-ilirski od kojih je lokalna farska kovnica
zastupljena s najvećim brojem primjeraka. Izložen
je rimski republikanski novac, te primjerci carskog
od Augusta (27. g. pr. Kr. – 14.) do Arkadija (395. –
408.) i nekoliko bizantskih polufolisa i folisa.
Epigrafske spomenike, koji su pisana svjedočanstva najstarijeg antičkog grada na tlu Hrvatske, nadopunjuju ukrašeni arhitektonski ulomci i ikonografija na reljefima, poput spomenika Silvana s uobičajenim rimskim atributima (kosir i grana bora). To
Osim originalnih antičkih spomenika i odljeva,
muzejska arheološka zbirka sadrži i dosta keramičkog materijala i staklenih posudica – balzamarija
– iz rimskog doba.
Vitrina u kuli ima važne srednjovjekovne primjerke novca iskovanog u dalmatinskim
65
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
komunama: Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Šibeniku
i Kotoru. Tu je izložen i skupni nalaz jedne ostave
mletačkih anonima srebrnika iz 16. stoljeća, te bakrenjaci duždeva Alvise Moceniga (1570. – 1577.) i
Marina Grimanija (1595. – 1605.).
Među brojnim novčanicama kralja Baleja (168.
g. pr. Kr.) numizmatička zbirka posjeduje i jedan
srebrnik, kakvih je, u svjetskim zbirkama svega nekoliko primjeraka. Zbog toga je, osim po količini,
jedinstvena na cijelom otoku Hvaru, a i jedna od
bogatijih u cijeloj Hrvatskoj.
Većina srednjovjekovne muzejske zbirke, nalazi
se u prizemlju južne kule. Od vrijednih spomenika,
ističe se skulpturalni ulomak iz 9. st., jedini je do
sada pronađen na Hvaru (slika 3, inv. br. 114). Ovaj
predromanički mramorni pilastar oltarne pregrade nađen u podnici Sv. Stjepana 1880. godine, spajao je stoljeća u Starome Gradu. Na njegovoj stražnjoj strani gotički natpis nas izvješćuje o gradnji
hospicija 1385. godine.
Jedan novovjeki kameni spomenik (inv. br. 115.)
u kuli, ima prikaz pet časnih sestara pred Kristom, koje su 1571. smaknuli Turci u svom zulumu
po Starome Gradu. Tada je nastradao i samostan
sa svojom crkvom, kojeg su dominikanci ponovo
obnovili, kako je zapisano u apostolskoj vizitaciji
Hvarske biskupije 1579. godine.
Muzejski stalni postav krasi poznata oltarna
pala Oplakivanje Krista slavnog venecijanskog slikara Jacopa Robustija Tintoretta (inv. br. 213.), koja
je nastala između 1571. i 1572. godine. Izložena je
u zapadnom krilu tj. galeriji, zajedno sa vrijednim
umjetninama crkve i samostana od 15. do 20. stoljeća. Tu je i najljepši drveni barokni spomenik u
Dalmaciji. Radi se o raspelu od šimširova drva, visine 107 cm ( slika 4, inv. br. 216.), najvećeg kipara s
kraja 17. stoljeća u Veneciji, Giacoma Piazzette, koji
se i sam potpisao na raspelu. Djelo je izradio 1703.,
dvije godine prije svoje smrti, a njegov naručitelj je
bio provincijal dominikanaca Scuttari. Osim Scuttarija, na raspelu se nalaze inicijali Nikole Dominika Budrovića bivšeg dominikanca, učitelja vjere, novinara i književnika, koji je na hrvatski preveo građanski zakonik i sabrao zbirku hrvatskih narodnih
pjesama. Ovaj domoljub je, kako piše Petar Kuničić:
66
Jakopo Tintoretto, Oplakivanje Krista
ostavio crkvi sv. Petra lijepo propeće, koje visi na
zidu ispod orgulja........ (P. Kuničić, Prigodom otvora
Nove školske zgrade u Starom Gradu, 1908, 27.)
Samostan s vrijednom muzejskom zbirkom, arhivom i knjižnicom ima povijesno, umjetničko, etnografsko i znanstveno značenje. Poput njega su
unutar povijesne jezgre grada registrirani kao spomenici nulte kategorije UNESCO-va popisa opći
gradski muzeji: u Splitu, Trogiru i Dubrovniku.
Stoga je on središte materijalne i duhovne kulture
Staroga Grada i cijelog otoka Hvara.
prof. Alen Miletić., dip. arheolog
Kustos
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SVEČANO PROSLAVLJEN PATRON ŽUPE U KLOPČU
Župa Uznesenja sv. Križa u Klopču pokraj Zenice 18. rujna proslavila je svoj patron. Iako svetkovina kalendarski pada na 14. rujan, župa zbog
pastoralnih razloga prebacuje proslavu patrona na
nedjelju. Župnom patronu prethodilo je trodnevlje
koje su predvodili i propovijedali: brat Pero Jurič,
župnik, fra Drago Perković i brat Zvonko Džankić.
Središnje misno slavlje predvodio je brat Alojz
Ćubelić, profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a suslavili
su brat Pero Jurič, župnik, brat Zvonko Džankić i
drugi svećenici zeničkoga dekanata uz sudjelovanje
brojnih vjernika iz Klopča i drugih dijelova Zenice.
Na početku propovijedi brat Ćubelić je kazao kako
na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa imamo prigodu
iznova razmišljati o važnosti križa u našem životu.
Potom je pitao: Što je od njega ostalo, u kojem
smislu se razumijeva i kakve posljedice ima za naš
praktični život. Je li križ tek lijepi privjesak oko
vrata i ništa više? Označava li on da smo po njemu
spašeni, to jest da Bog nije poslao Sina na svijet da
sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu?
Ili je križ tek simbol zadnje postaje na našem
životnom putu, to jest znak naše nemoći da trajno živimo i da u konačnici priznamo poraz već za
vrijeme ovozemnog življenja? Treba li križ gledati
odvojeno od fenomena uskrsnuća o kojem, prema
svetom Pavlu, zapravo, ovisi kvaliteta našega boravaka među smrtnicima?
U nastavku je istaknuo kako je križ znak života
i zato slavimo ovu svetkovinu. On pokazuje da je
Krist dao svoj život iz ljubavi prema nama, i da je
uskrsnuo. Time sve potiče na život. Kada uočimo
da netko pati koga volimo, želimo li mu pomoći?
Upravo je to učinio Isus Krist, i puno više od toga.
Isus je Bog koji je postao čovjekom, naglasio je propovjednik.
Završavajući homiliju, brat Ćubelić je kazao
kako je Isus postao jedan od nas, obuhvatio posvema našu egzistenciju. To znači da je prihvatio
naše nade i dvojbe, radosti i suze, naše grijehe koji
nas muče i kojih se stidimo. U sebi je prihvatio sve
kako bi nas potaknuo na istinski život. Na križu
Isus umire, na križu preobražava naš život. Križ
nije samo slika smrti već je znak uskrsnuća Isusa
Krista i nas u Njemu, zaključio je brat Alojz.
Nakon sv. mise upriličeno je slavlje uz glazbu i ples.
67
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROSLAVA DANA HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE U
HAMBURGU
Hrvatska katolička misija bl. Augustina Kažotića u Hamburgu, u nedjelju, 27. studenoga, proslavila je Dan misije. Prije dvije godine, 29. studenoga 2009., HKM Hamburg (pro)slavila je 40. godišnjicu svoga utemeljenja i tom prilikom je za svoga
zaštitnika uzela zagrebačkog biskupa i dominikanca bl. Augustina Kažotića. Od tada svake godine,
na prvu nedjelju Došašća, vjernici HKM Hamburg
slave Dan misije kao obljetnicu proglašenja bl. Augustina Kažotića zaštitnikom Hrvatske katoličke
misije Hamburg.
Povodom Dana misije, održana je i duhovna
priprava (trodnevlje), od 24. do 26. studenoga. Duhovnu pripravu je vodio brat Stipe Jurič, profesor
Sv. pisma na papinskom sveučilištu „Angelicum“ u
Rimu. Duhovna priprema za Dan misije je započela u četvrtak, 24. studenoga sv. misom u crkvi sv.
Olafa, na kojoj je brat Stipe u propovijedi govorio o
kršćanskom iskustvu patnje i progonstva u svjetlu
vjere u Isusa Krista, stavljajući pred oči prisutnih
vjernika dva kršćanska svjedoka i lika te žive vjere
u 20. stoljeću: Nguyena Van Thuna, vijetnamskog
kardinala, koji je više od pola života proveo u zatvoru zbog vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, i
svete Edith Stein, židovke, intelektualke, obraćenice na kršćanstvo, koja je svoj život okončala u plinskoj komori koncentracijskog logora Auschwitz.
Duhovna priprava je nastavljena i sljedeći dan,
u petak 25. studenoga, također misnim slavljem u
crkvi sv. Olafa. Brat Stipe Jurič je u propovijedi govorio o kršćanskom shvaćanju Posljednjeg suda,
odnosnog drugog slavnog Kristova dolaska kroz
biblijsko iskustvo prve kršćanske zajednice. Nakon svete mise, u dvorani pokraj crkve, nastavljen
je program u kojem je brat Stipe uputio nekoliko
riječi o Bibliji kao Božjoj knjizi i njezinoj važnosti u
68
životu svakog kršćanina, ali i u njezinu kulturološkom smislu. Zatim je kratko predstavio svoje djelo:
„Biblija – misterij Boga i čovjekova spasenja izražen ljudskim jezikom.“
Priprava je zaključena u subotu euharistijskim
slavljem u velikoj biskupijskoj dvorani. U propovijedi je brat Stipe naglasio da nas „tjeskobna ugroženost svijeta u kojem živimo, strepnja pred prirodnim nepogodama i društvenim potresima, navode da svu nadu položimo u Krista koji dolazi,
koji je jedina sigurnost i jedini spas.“ Zato je, kako
ističe brat Stipe, budnost ispravni stav kršćanina u
ovom svijetu i vremenu, imajući pred očima Isusove riječi iz Lukina evanđelja: „Pazite samo na se
da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva
i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka... Bdijte i molite svaki
čas...“ (Lk 21, 34.36). Vjera u posljednji sud, Dan
Gospodnji i slavni Kristov drugi dolazak, zahtijeva
budnost. Nakon svete mise brat Stipe Jurič održao
je predavanje pod naslovom: „Čovječe, ne zaboravi Gospodina, Boga svojega“, u kojem je izložio i
približio slušateljima iskustvo tuđine i progonstva
izraelskog naroda kroz njegovo poimanje domovine i spasenja. Nakon predavanja uslijedilo je druženje i zabava uz brata Marka Bijelića, kapelana
HKM Hamburg, kao DJ-a.
Kroz sva su tri dana duhovne priprave na svetim misama uz brata Stipu Juriča u koncelebraciji
bila braća dominikanci: dr. Ante Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, Mirko Jagnjić, voditelj HKM Hamburg, Anastazio Perica
Petrić, voditelj HKM Hannover i Marko Bijelić, kapelan u HKM Hamburg.
Na Dan misije svečano euharistijsko slavlje u katedrali sv. Marije, ispunjenoj vjernicima,
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
predslavio je hamburški pomoćni biskup mons. dr.
Hans Jochen Jaschke, uz koncelebraciju brata dr.
Ante Gavrića, provincijala Hrvatske dominikanske
provincije te braće dominikanaca Mirka Jagnjića,
voditelja HKM Hamburg i Marka Bijelića, kapelana u HKM Hamburg. Biskupa Jaschkea je na početku misnoga slavlja u ime vjernika pozdravio je
gosp. Miljenko Ružić, član misijskoga pastoralnog
vijeća. Biskup Jaschke je u prigodnoj propovijedi,
između ostalog, podsjetio na prvu nedjelju došašća
koja govori o vremenu iščekivanja i budnosti. Podsjećajući okupljene hrvatske vjernike da žive u sredini gdje su kršćani u manjini (u gradu Hamburgu katolici čine svega 10 % stanovnika, dok udio
protestanata iznosi oko 30%), biskup je istaknuo
važnost njihove vjere. Svojim životom svjedočiti i
živjeti vjeru, po čemu su Hrvati, odnosno vjernici HKM Hamburg uvijek bili prepoznatljivi. Napose je važno vjeru živjeti kroz slavlje i primanje sakramenata, zaključio je biskup Jaschke, pozivajući
se na riječi sadašnjeg pape Benedikta XVI. Biskup
Jaschke je nazočne pozvao da i dalje ostanu hrabri
i postojani u svojoj vjeri i da njihovi životi budu
svjedočanstvo žive vjere.
Nakon molitve vjernika, mladi HKM Hamburg
su u narodnim nošnjama prinijeli na oltar darove:
kruh, vino, svijeću i sliku zaštitnika HKM Hamburg bl. Augustina Kažotića. Nakon pričesti je gospodin Ivo Knežević, „narodni pjesnik“ izrecitirao
pjesmu u čast blaženom Augustinu Kažotiću, koju
je napisao povodom Dana misije, za što je bio nagrađen toplim pljeskom od nazočnih vjernika u
Katedrali.
Misno slavlje, kao i kroz trodnevlje, liturgijskim
pjevanjem uzveličao je zbor „Ave Maria“ pod vodstvom časne sestre s. Jasne Matić, dominikanke.
Nakon svete mise za sve nazočne priređen je u
velikoj biskupijskoj dvorani pokraj katedrale domjenak s domaćim „specijalitetima“, za koje su se
pobrinule vrijedne domaćice i članovi župnog pastoralnog vijeća HKM Hamburg, uz koji je nastavljeno druženje vjernika s biskupom Jaschkeom i
prisutnim svećenicima. Također, vjernici su tom
prilikom mogli nabaviti suvenire (s logotipom i grbom HKM Hamburg), kalendare i knjige.
brat Marko Bijelić, OP
69
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SESTRE DOMINIKANKE U PETROVČU
V Petrovče so se oktobra 2011 iz Vrhnike preselile sestre dominikanke Sv. Katarine Sienske; sestra
Sonja Mele (Italija), sestra Felicitas Ogechukwu
Nwabueze (Nigerija) in sestra Gerina Marrone
(Italija). Uradno je bila skupnost in redovna hiša
ustanovljena 3. decembra 2011. Za predstojnico je
bila imenovana sestra Sonja Mele.
Župnija Petrovče je sestram dala na voljo za bivanje Dominikov dom. Njihovo poslanstvo v Petrovčah bo sodelovanje in pomoč pri pastoralni
oskrbi v Marijinem romarskem svetišču, pri sprejemu romarjev, pri pastoralnem delu v župniji: kateheza in delo z mladimi, animacija različnih skupin v župniji, obisk bolnih in ostarelih ter delo na
Karitas. Sestra Felicitas bo učila verouk v treh župnijah: Petrovče, Griže in Polzela. Sestra Sonja bo
imela prvi razred verouka v Petrovčah, sodelovala
bo pri zakonski skupini in vodila tečaj italijanskega jezika. Sestra Gerina pa bo na voljo za romarje,
bolne in karitativno dejavnost.
Sestre so bile s strani škofije Celje in župljanov Petrovče zelo lepo sprejete. S svojo navzočnostjo kažejo
na karizmo in duh sv. Dominika, ustanovitelja dominikanske družine. Želimo si, da bi s skupno molitvijo
70
in prizadevanjem vzplamtel kakšen nov dominikanski poklic med slovenskimi fanti in dekleti.
brat Vanči Arzenšek, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
OLTARNA SLIKA BRATA ANASTAZIJA PETRIĆA U
ŽUPNOJ CRKVI U PEĆNIKU
Četvrta u nizu slika, koje je akademski slikar
brat Anastazio Perica Petrić radio za crkve u Bosni, postavljena je župnoj crkvi u Pećniku. Slika
nosi naslov „Bl. Dj. Marija sa sv. Markom Evanđelistom i sv. Alojzijem Gonzagom“. Ulje na platnu 240x200 cm. Sliku je prije dvije godine naručio
gosp. Anto Barukčić iz Kanade, u kojoj živi već preko 50 god. Naime, vidjevši Anastazijevu „Briselsku
sliku na televiziji“ (tj. suvremena vizija Svete Obitelji i rođenja Isusova, izložena u dominikanskoj
crkvi u Bruxellesu, odakle je 2003. godine prenošena misa Polnoćka posredstvom Eurovizije), zaželio
je da Anastazio radi sliku za njegovu rodnu župu
Pećnik, iz koje je kao politički emigrant morao otići prije pola stoljeća...
U središnjem dijelu slike je Bl. Dj. Marija koja
sjedi na tronu okićenim narodnim tkanjem, tipičnim za taj kraj. Na krilu (umjesto Djeteta Isusa)
grli njihovu crkvu, uz koju je spomenik svim ubijenim u ovom ratu. Desno od Djevice je lik Marka apostola koji u ljevici drži otvoreno Evanđelje, s
početnim tekstom „Početak radosne vijesti o Isusu
Kristu“ (Mk 1, 1-3), a desnicom blagoslivlja župnu
crkvu u Marijinom zagrljaju. Lijevo od Bl. Dj. Marije je lik sv. Alojzija Gonzage koji lijevom rukom
pokazuje na crkvu i promatra gledatelja kao posrednik u molitvi, a u desnoj ruci pridržava ljiljan
koji je njegov simbol.
To je Anastazijeva četvrta slika u u crkvama u
Bosni. Prvu je radio još kao student na Akademiji u
Rimu, kao diplomski rad akademske godine 1999.2000., a nalazi se u župnoj crkvi njegova rodnog
mjesta u Prudu. Slika nosi naslov „Viđenje sv. Roka
i zaštita sela“, ulje na platnu 320x200 cm. Zatim je
radio Veliku oltarnu palu za župnu crkvu sv. Pavla
u Novom Selu, „Obraćenje sv. Pavla“, ulje na platnu.
370x220 cm. Treća slika je u župnoj crkvi Sv. Ivana
Krstitelja u Odžaku, s naslovom slike „Mučeništvo
sv. Ivana Krstitelja“, ulje na platnu 375x210 cm.
Čestitamo bratu Anastaziju!
U pripremi je i peta slika za Bosnu, bit će to za
našu župnu crkvu Sv. Križa u Klopču (Zenica).
brat Anto Gavrić, OP
71
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KOMADIĆ PRIZORA IZ MAIRANE: DEVETNICA
(NOVENA)
Tok godine pozna više od jedne. Ova srpanjska prožima moju župu, kojoj je zaštitnica Nuestra
Señora del Carmen. Širem području je donekle poznato da je Gospa od Karmena zaštitnica čitave
Bolivije; gotovo svima da je ona čuvarica njezinih
generala u Oružanim snagama (Fuerzas Armadas
de Bolivia); i, neizostavno, da je Gospi ipak srcu
najbliža upravo moja župa u Mairani. Ni ja ne vidim da bi smjelo biti drugačije.
Kažu mi da je uvijek tako bilo: Novena počinje 7.
srpnja, točno u pet i pol popodne. U tom trenutku
zvona i petarde upriliče sklad zvuka i odjeka – najava pomicanja Gospina kipa. Dok ga se prenosi na
obližnji povišeni obronak, kip odaje dojam ganuća.
Jer, i njemu su nazočne sve višetjedne pripreme.
72
Glavni trg je preobražen u prostorni sklad poziva. Odalji puteljci, posuti sitnom pržinom, ušli su u
male staze koje, u svom umještanju u ulice Imena,
pokazuju svježu modrinu brdskog šljunka. Dužinu
središnje aleje (la calle dela Serenità) odijeva obostrana simetrija pokrajinskih stabala (el arbor del
deseo), među kojima odmarališne klupe upozoravaju da su tek presvučene.
Balkone na sraslim redovima kuća, uobičajeno
pokrivene komadima odjeva, zamijenila je vješto
usklađena igra cvijeća i trava.
U sumraku iskrsne maštovit bljesak beskrajno
nanizanih žarulja koje uklanjaju razmak između
prozora i potkrovlja (la luz de gracias).
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U 19:30 sati liturgiju otvara dječji kor pjesmom:
Oyenos, Madre de Cristo,
óyenos, Madre de Dios,
esta canción que tus hijos
te dirigimos con nuestro amor
[Čuj nas Majko Kristova
Božja Majko, čuj nas,
ovu pjesmu, mi, djeca tvoja,
upućujemo ti srcem svim]
Kao nekoć psalmisti u hramu, Mairanjani se
spontano odaju oprosnom vapaju:
Tú muy bien sabes que nosotros, pecadores,
necesitamos de una madre como tú,
para alcanzar de nuestro Dios misericordia
y en nuestra vida tener gracia, paz y luz
[Ti dobro znadeš da grešnici smo mi
i majka nam je nužna kao ti
da od Boga nam našeg smilovanje isprosi
i milost, mir i svjetlo u život nam unosi]
Po dvoje, mladići i djevojke čitaju odlomke iz
Knjige Izlaska, recitiraju popratne retke prosnih
psalama i upriliče prijevod biblijske poruke u iskustvenu zbilju međususreta.
Prisjećam se kako je, kad sam prije četrdesetak
godina prispio u ove prostore, bilo nepojmljivo da
bi netko iz puka smio ili htio na bilo koji način proustiti u crkvenom prostoru. Danas, kako srednjoškolci tako i njihovi roditelji hoće i umiju predvoditi
molitvene skupove u svim prilikama. Dobrovoljna priprema za katehezu podrazumijeva natjecanje usporedivo izboru u lokalni nogometni ili rukometni klub. Kao što svaki odrasli muškarac zna
popraviti auto, tako svi tinejdžeri uspiju svladati jedan od lokalnih muzičkih instrumenata. Za vrijeme novene, neizostavna su tajna iznenađenja: tko
će uvesti svoju kompoziciju na svom instrumentu
uz svoju solo ili polifonijsku melodiju. Zanimljivo
je da su se djevojke nametnule dečkima u nacrtima
i izvođenju liturgijskih obreda. Starije osobe odaju
začuđujuću sklonost poučljivosti upravo sa strane
te unučadi koja im kazuje, prije prikazanja ili poslije pričesti, kako višeglasiti izabranu pjesmu.
Za vrijeme novene neizostavni su zajednički
razgovori s mrtvima. Naime, kod njih su grobovi
nad zemljom, usred zelenog travnjaka u mramornom zidu s pomičnim pretincima u kojima je sasvim privatno po jedan mrtvac. Posjetitelji dođu
pred taj zid, prostru na plahtama kućne boje užinu,
i dok blaguju kazuju Svojima posljednja događanja
i, neizostavno, šapnu im i vrijeme kad su i koliko za
njih molili. Po povratku doma, posjetitelji kazuju
ostalima što su sve čuli od svojih mrtvih... I upravo te poruke doći će do izražaja na najglavniji dan
godine, na Veliki Petak, kad tijelo mora osjetiti što
znači „nositi se s mukom“.
O, da, evo kako završavaju večernju liturgiju devetnice nakon misnog blagoslova:
Luz celestial de nuestro día,
Madre del bello y puro amor,
sois de las almas justas guía,
refugio sois al pecador.
[Našeg dana nebesko si svjetlo
o Majko ljubavi lijepe i čiste,
pravednih duša voditeljica ti si
i grešniku utočište]
Sois de la mar radiante estrella
que en medio de la tempestad
guía segura mi barquilla
con paz y con seguridad.
[Sjajna si zvijezda mora
koja i kad prijeti burna nevera
pouzdano upravljaš da lađa moja
mirnom i sigurnom pravcu smjera]
Eto, kad sam ljetos htio poslati za Vjesnik Provincije jedan esej o ‘mojoj’ Mairani, usprotivila se
ova moja elektro-naprava i jednostavno zastala. Na
poziv za popravak, upućuje se prepoznatljivi odgovor: „mañana y paciencia“ (pričekaj do sutra). To
„sutra“ pretvorilo se u jednu i pol godišnju dob.
Tako onda i s moje strane: nek’ esej čeka…
Svima, dragi pozdrav iz Mairane!
brat Karlo Ćavar, OP
73
NOVA IZDANJA
NOVO IZDANJE
IZAZOVA ISTINE
Glasilo mladih hrvatskih dominikanaca „Izazov istine“, nakon nekoliko godina stanke, ponovno je ugledalo svjetlo dana. U uvodniku glasila, novi urednik, brat Dominik K. Gerbic između
ostaloga piše:
„Kroz uredništvo su se izmijenjale mnoge generacije i svi su htjeli ostaviti iza sebe nešto domišljato, učeno i originalno. U svima nama postoji
potajna nada da će papirom zarobljeni djelići misli
dospjeti do (mnogih) drugih, koji će u njima naći
neko značenje za sebe.
To nije nikakvo čudo, jer u čovjekovoj je naravi
dijeliti s drugima sve što ima, a smatra vrijednim.
Na stranicama kronike, u uvodnim riječima urednika, pojedinačnim tekstovima, karikaturama, šalama…, iščitava se velika želja učiniti nešto posebno, nešto dopadljivo i vrijedno.
Promatrajući dvadeset i tri godine kao jednu
cjelinu sa zadovoljstvom mogu reći da su u tomu
i uspjeli. Usud jednog vremena u njegovu je prolasku. Svako novo vrijeme donosi nove izazove, u kojima sazrijevaju i nove ideje. One, pak, rastu i oblikuju se sukladno okolini gdje su nastale, kao odgovor na nju. Ništa manje od toga, niti drukčije, ne
treba promatrati nastanak novoga broja Izazova.
Trebalo je čekati pet godina na ‘stvaranje kritičke mase’ onih koji će raditi na njegovu izdavanju. Možda je upravo taj period breme ovoga broja,
kojega najviše očekuju prijašnji kreatori časopisa.
Veliki prekid ostavio je otvorenim mogućnost promjena. To se i dogodilo. Sloboda u izboru tema članaka, bio je gotovo jedini dogovoreni kriterij.
Po tomu se ovaj broj umnogome razlikuje od
svih prijašnjih. U njemu nećete pronaći niti približnu strukturu, tematske cjeline, kakvu su imali
74
brojevi zadnjih desetak godina. Kada su me mnogi
pitali koja je tema broja, ostajali bi u nevjerici i nepovjerenju kada bih im rekao da je nema. Zato je
bilo zanimljivo pratiti kako su se članci, bez stroge
uredničke sheme i usprkos osobnim interesima autora, grupirali u nekoliko cjelina.
Tu poveznicu među člancima sami možete otkriti. Ono po čemu su slični tekstovima drugih
brojeva jest njihova teološko-filozofska orijentacija. Ipak, sadržajno su mnogo više iscrpljujući. Promjene su se dogodile i u vizualizaciji. Ustaljeni format A5 zamijenjen je malo većim i prikladnijim.
Naslovnice su do devetog broja uređivali studenti.
Nakon toga naslovnicu je osmislila Koraljka
Cvitan, i taj izgled zadržan je sve do prošlog broja. Nova naslovnica, ‘Dominik u slavi’, djelo je našega studenta brata Krešimira Kapetanovića. To je
grafički crtež kojemu su na kraju dodane pastelne
boje. Nastojali smo i prijelom učiniti privlačnijim
kako tekstovi ne bi „gušili“ stranice.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Sve su ove promjene na tragu želje da naredni
‘Izazov istine’ bude sadržajem i izgledom još pristupačniji mladim ljudima koji se zanimaju za karizmu svetoga Dominika, a izobrazbom nisu vezani uz teološki studij. Stoga se čini razvidnim tražiti smisao ovoga broja u njegovoj ‘prijelaznosti’ k
ostvarenju novih ideja. Tako da Vam dragi prijatelji
već sada najavljujem naredni broj Izazova sadržajno i vizualno drukčijim nego je to ovaj.
Iskreno se nadam da će nešto od ponuđenih
naslova zagolicati znatiželju čitatelja. Koliko smo
uspjeli biti privlačni sadržajem i dizajnom, neka
nam pokaže Vaša prosudba. Razmišljam, jednoga
će dana neki drugi urednik čitati kroniku i tražiti
nadahnuće za uvodnu riječ.
Možda i on otkrije želju i trud da se, njemu u
dalekom i prošlom vremenu, učini nešto posebno
i korisno. Shvatit će tad, vjerojatno i sjetilno oćuti, talogom godina nastalu mješavinu prolaznosti
i zanosa, koja svojim mirisom, kao u stari kaput,
zaodijeva svaku stranicu kronike. U tomu sam mu
prethodnik.“
***
Novina. Nakon predstavljanja, uslijedila je predstava
dramske grupe “Male zajednice” mladih župe Kraljice sv. Krunice, a nakon toga i prigodno druženje.
***
Prvu nedjelju došašća, 27. studenoga, Izazov
istine je predstavljen i u župi bl. Augustina Kažotića u sklopu Došašća mladih na Peščenici 2011.
Predstavljanju časopisa prethodilo je liturgijskog
slavlje s pjevanom Večernjom molitvom koju su
animirali dominikanski studenti.
U nedjelju, 11. studenoga u župi Kraljice sv. Krunice predstavljen je novi broj Izazova istine. O novom broju su govorili brat Krešimir Kapetanović,
brat Dominik Kristijan Gerbic te sestra Ivana Pavla
Časopis su predstavili brat Krunoslav Batinić,
brat Ivan Gavranović, sestra Mirjam Peričić. Na
predstavljanju je u glazbenom dijelu sudjelovao i
zbor mladih „Nokturno“.
U Kažotićevoj dvorani (s lijeva na desno): Krešimir
Kapetanović, s. Ivana Pavla Novina i Dominik Kristijan
Gerbic
U crkvi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici
75
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE
„ŽUPA BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA“
Uoči posvete crkve na Peščenici, 24. rujna,
predstavljena je monografija „Župa bl. Augustina
Kažotića“. Monografiju su predstavili brat Nikola Noso, župnik, prof. Zdravko Gavran, novinar i
publicist te brat Anto Gavrić, provincijal Hrvatske
dominikanske provincije.
Svoj osvrt na monografiju najprije je iznio brat
Noso, koji je na zanimljiv način interpretirao pojedine događaje iz kratke povijesti Župe, osobito one
koji su vezani za nekadašnju kapelicu bl. Augustina
Kažotića na Volovčici i od koje je sve počelo. Ležernošću i s dozom humora, brat Noso je prelistavao
godine povijesti nastojeći ih vratiti, bar spomenom.
Vješto je isprepleo značajnije događaje iz župne
povijesti s uvijek prisutnim anegdotama iz župnoga pastorala. Nakon župnikova osvrta, riječ je uzeo
prof. Gavran i sam župljanin župe bl. Kažotića, koji
je na početku osvrta istaknuo kako Župa, iako slavi
samo deset godina postojanja, ima bogatu povijest
koja je monografijom ukoričena.
Nadalje je podsjetio kako je to vrlo važna činjenica za njezin daljnji tijek i buduća pisana ostvarenja na ovu temu. Nije propustio istaknuti i vrijedni angažman dominikanskih redovnika koji su
dolazeći u istočni dio grada Zagreba zdušno radili
na duhovnoj i kulturnoj obnovi puka. Naposljetku,
prof. Gavran na zanimljiv je način povezao Jubilarnu godinu s godinom osnutka Župe.
Na kraju predstavljanja, riječ je uzeo brat Anto
Gavrić, koji nije govorio o monografiji, nego je
ukazao na neke bitne točke i života bl. Augustina
Kažotića. To je učinio s razlogom jer ove godine i
službeno je pokrenut postupak za blaženikovo proglašenje svetim.
Predstavljanju je nazočio mons. Domenico
Cornacchia, biskup Lucere-Troia (Italija), biskupije koja je službeno pokrenula navedeni postupak.
Predstavljanje je animirala Tanja Baran, novinaraka, a u glazbenom programu nastupio je zbor dominikanskih bogoslova „Modus praedicandi“, koji
je također animirao i liturgijsko pjevanje na sv.
misi, izvodeći gregorijanske korale.
Monografija sadrži 203. str., i izišla je u izdanju Dominikanske naklade Istina. Knjižni blok je
skladno uređen. Tekstualne zapise prate fotografije
koje monografiju čine pristupačnijom za čitanje, a
također i omogućavaju jednostavniji put u prošlost.
76
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
OBJAVLJENA MONOGRAFIJA
„DOMINIKANCI U HRVATSKOJ“
U izdanju „Galerije Klovićevi dvori“ u Zagrebu,
iz tiska je izišla monografija „Dominikanci u Hrvatskoj“. U prvome dijelu, na 255 stranica, monografija donosi dvanaest uvodnih tekstova i studija
popraćenih bogatim ilustracijama, dajući presjek
kulturno-umjetničke baštine koja predstavlja dominikansku nazočnost od utemeljenja prvoga samostana 1225. godine u Dubrovniku.
U drugome dijelu donosi katalog istoimene izložbe koja bila postavljena od 20. prosinca 2007. do 30.
ožujka 2008. u „Galeriji Klovićevi dvori“ u suradnji
s Hrvatskom dominikanskom provincijom.
Tada je na izložbi predstavljeno oko 500 umjetnina iz dominikanskih samostana iz Dubrovnika,
Gruža, Splita, Trogira, Korčule, Bola i Staroga Grada, potom iz crkava u Brusju, Čiovu, Lopudu, Vignju, Bosiljevu, kao i zbirki Splitsko-makarske nadbiskupije, Šibenske biskupije, Porečko-pulske biskupije, Zagrebačke nadbiskupije i riznice zagrebačke
katedrale i Metropolitanske knjižnice u Zagrebu, te
Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.
Osim umjetničke baštine dominikanaca u Hrvatskoj – skulptura, slikarstva, umjetničkog obrta,
iluminiranih rukopisa, antifonarija, knjiga, fotografija i tlocrta arhitektonskih sklopova crkava i samostana, predstavljen je i ukupni kulturni doprinos
Reda propovjednika kao što su: školstvo, knjižnice,
filozofija, književnost i glazba. Izložba tako pokazuje osam stoljeća nazočnosti toga reda u Hrvatskoj.
Izbor djela načinio je autor izložbe akademik Igor
Fisković koji je i urednik kataloga (monografije).
Ravnateljica „Galerije Klovićevi dvori“ gospođa Vesna Kusin, ujedno i začetnica izložbe, piše u
proslovu ove monografije-kataloga: „Premda nisu
imali svog Fra Angelica, hrvatski dominikanci
baštinili su tijekom osmostoljetne prisutnosti na
hrvatskom tlu brojna umjetnička djela. Kao naručitelji, za gradnju i opremu svojih crkava i samostana angažirali su mnoge domaće i strane graditelje,
slikare i kipare te majstore različitih vodećih radionica umjetničkoga obrta.
Stoga i nakon burne povijesti, u kojoj je mnogo
toga nestalo, o njihovoj ulozi u hrvatskoj umjetničkoj baštini svjedoče crkve i samostanski kompleksi, slike i skulpture proslavljenih starih majstora,
raskošni iluminirani rukopisi, kodeksi i inkunabule, dragocjene knjižnice, bogato urešena misna
ruha, skupocjene relikvije, minuciozno liturgijsko
posuđe te vrhunski nakit, prinesen kao zavjetni
dar. ‘Galerija Klovićevi dvori’, koja sustavno predstavlja naslijeđe crkvenih redova, izložbom ‘Dominikanci u Hrvatskoj’ otkriva dominikanske prinose hrvatskoj kulturnoj baštini.“
Izložba, a sada i ova monografija s katalogom
izložbe, živopisno prikazuju poslanje Reda propovjednika, njegovo stvaralaštvo, propovijedanje kroz
likovnu umjetnost i kulturu te su vrijedan doprinos
obilježavanju 800. obljetnice Dominikanskog reda.
77
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDSTAVLJENA MONOGRAFIJA
„DOMINIKANCI U HRVATSKOJ“
U „Galeriji Klovićevi dvori“ 26. rujna, predstavljena je monografija „Dominikanci u Hrvatskoj“
koja daje prikaz kulturno-umjetničke baštine proistekle iz osam stoljeća nazočnosti Dominikanskoga reda u Hrvatskoj. Monografiju se predstavili: gđa
Vesna Kusin, ravnateljica Galerije, brat Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, brat Bruno Cadoré, Učitelj Reda propovjednika i
urednik monografije, akademik Igor Fisković.
Vesna Kusin, prva je uzela riječ i u svom sažetom govoru kazala je kako je monografija plod
izložbe o dominikancima i njihovoj kulturnoj baštini koja je bila postavljena od 20. prosinca 2007.
do 30 ožujka 2008. u „Galeriji Klovićevi dvori“.
Na kraju, kao četvrti predstavljač, nastupio je
akademik Igor Fisković koji se osvrnuo na sam tijek pripreme monografije i njezinu koncepcijsku
strukturu. Dinamika između cjelina monografije
je ostvarena, kazao je akademik.
Nije propustila istaknuti važne aktere koji su
pomogli realizaciji izložbe, Franu Prcelu i Iku Mateljana, bivše dominikanske provincijale. Kratko se
osvrnula i na ulogu dominikanaca na ovim prostorima i njihovu doprinosu vjeri i kulturi.
Nadalje je istaknuo kako se prilikom odabira
umjetničkih djela brižno vodilo računa o njihovu
fotografiranju kako bi se sačuvala njihova izvornost
i jedinstvenost. Dakle, vodilo se računa o tome da
dizajn ne „pojede“ umjetnost, naglasio je Fisković.
Drugi predstavljač bio je brat Anto Gavrić koji
se najprije zahvalio svima onima koji su sudjelovali
u postavljanju izložbe, kao i onima koji su radili na
pripremi i izdavanju monografije. U nastavku govora, provincijal je kazao kako je dok je čitao tekst monografije prije njezina tiska i sam ostao iznenađen
kulturnom baštinom koju su dominikanski redovnici sačuvali u svojim samostanskim galerijama.
Završavajući govor, akademik Fisković je naglasio kako je tiskom monografije učinjen veliki posao i riješen jedan golemi zadatak i kako se nada da
će javnost od sada drukčije vrednovati Red propovjednika i njihov doprinos vjeri i kulturi.
Učitelj Reda, brat Bruno Cadoré, treći predstavljač, kazao je kako je došavši u zagrebački samostan
na stolu zatekao monografiju te je bio ugodno iznenađen njezinim sadržajem. To je plod aktivne uloge braće Reda propovjednika na ovim prostorima i
njihova poticaja na stvaralaštvo, istaknuo je Učitelj
Reda. Monografija tako govori o dijalogu, inkulturaciji, propovijedanju, a tragovi ovoga su preneseni
u slike, skulpture i druga umjetnička ostvarenja.
78
U glazbenom dijelu predstavljanja nastupio je zbor
dominikanskih studenata „Modus praedicandi“.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ZA VJERU I DOM
U povodu predstojeće proslave 800 godina Reda
propovjednika, u izdanju Dominikanske naklade „Istina“, objavljen je dvostruki DVD kao cjelina pod naslovom „Za vjeru i dom“. Radi se o video
i audio zapisima najznačajnijih događaja iz života
redovnika i svećenika brata Ivana Martinića.
Budući da su njegov život i djela najvećim dijelom usko vezana uz grad Dubrovnik, sam DVD
(u trajanju od oko pet sati), koji je podijeljen na 27
zasebnih dijelova, počinje kratkim, sadržajnim povijesnim prikazom tog našeg bisera Jadrana – „hrvatske Atene“.
Za vrijeme komunističke strahovlade prigušivala se i zatirala nacionalna i religiozna svijest. Katolička crkva se sa svojim službenicima tome suprotstavljala pa je bila žestoko i nemilosrdno napadana
i progonjena. Mnogo aktivnih svećenika i vjernika
bilo je zlostavljano, zatvarano i likvidirano.
U novije vrijeme, među onima koji se nisu dali
zastrašiti niti ušutkati, bio je i dominikanac Ivo
Martinić pa je došlo do montiranog procesa i osude tog zaljubljenika u slobodu na Općinskom sudu
u Dubrovniku 16. prosinca 1986., što je na DVDu dokumentirano prikazano. Da je brat Ivo imao
uspjeha u radu s mladima dokazuju video zapisi
prikazanih dijelova impresivne božićne Polnoćke
mladih, čije je održavanje brat Ivo pokrenuo i dugo
godina predslavio, a koju je 1989. godine snimila
Sarajevska televizija.
Brat Ivo se borio s komunističkim jednoumljem
i pomoću kulture. Zajedno s brojnim stručnjacima i braćom redovnicima ulagao je svoj višegodišnji trud i napor za obnovu, proširenje i obogaćenje samostanskog muzeja. Taj uspješan rad snimila
je Hrvatska televizija, koji je također prikazan na
DVD-u.
Nadolaskom demokracije, i nezaustavljivog
hoda prema slobodi i mogućem ostvarenju samostalnosti i hrvatske državnosti, brat Ivo se čitavim
svojim bićem stavio u tu službu. O tome svjedoče
video zapisi propovijedi na Uskrs 1990. i govor na
otvaranju Feste sv. Vlaha 1991.
Na DVD-u je zabilježena srpsko-crnogorska jeziva agresija na Dubrovnik, zatim spomen prikaz
u sjećanje poginulim dubrovačkim braniteljima te
jedna od 14 radio poruka koje je brat Ivo uputio
građanima opkoljenog Dubrovnika.
Cijelim DVD-om provlači se prikaz plodova
rada brata Ive s mladima, a od kojih se posebno
ističe oformljena grupa pjevača i glazbenika „Veritas“ koju je, prema tadašnjim mogućnostima, brat
Ivo osnovao 1969. godine. VIS „Veritas“ je 19. travnja 2009. obilježio svoju 40.-tu obljetnicu djelovanja u samostanskoj crkvi sv. Dominika u Dubrovniku pa se na DVD-u nalazi i dio te proslave.
Cjelovita propovijed na jednoj mladoj misi u kolovozu 1995. odražava fr. Ivino shvaćanje svećeničkog
79
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
i redovničko-dominikanskog poziva i poslanja, što
je svakako izazov i poticaj za promišljanje.
Nakon premještaja u zagrebački samostan, brat
Ivo se nije dao shrvati teškom bolešću te je tri godine u katoličkom tjedniku „Glas Koncila“ objavljivao svoje komentare na nedjeljne biblijske tekstove koji su kasnije objavljeni u tri knjige u izdanju
„Glasa Koncila“ i „Kršćanske sadašnjosti“, zajedno
s odgovarajućim biblijskim tekstovima. Na DVD-u
se nalazi i razgovor na „Radio Mariji“ 15. prosinca
2008. u povodu izlaska triju knjiga.
Pri kraju DVD-a nalazi se „Oproštajni razgovor“
na Radio Dubrovniku, 27. travnja 2011., kojim se
dirljivo nakon deset godina od svog odlaska iz toga
grada, brat Ivo osvrće na vrijeme provedeno u njemu u punoj svijesti da treba ići „kud za vazda gre se“.
Gospi „Siđi k nama Majko naša“ koje izvode članovi VIS-a „Veritas“. Tu je također i pjesma Hrvatskog banda „Moja domovina“ te „Himna slobodi“
Ivana Gundulića. Sam DVD završava veličanstvenim hvalospjevom „Te Deum – Tebe Boga hvalimo“ od Hectora Berlioza.
Brat Ivo je za svoj rad primio brojna priznanja
i nagrade, od kojih treba spomenuti „Sunčani cvijet“ Privredne komore Dalmacije 1989., zatim „Nagradu Dubrovnika“ 1991. te odličje „Red hrvatskog
trolista“ od prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana „za osobite zasluge za RH i Dubrovačko-neretvansku županiju stečene u ratu, izravnoj
ratnoj opasnosti i u iznimnim okolnostima u miru“.
brat Ivan Marija Tomić, OP
Na DVD-u se još nalaze glazbeni dijelovi: „Tiha
noć“, molitva sv. Dominiku „Divne nade“, molitva
PREDSTAVLJENA KNJIGA „ZABRANJENO SJEĆANJE“
U dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, 4. studenoga, predstavljena je knjiga „Zabranjeno sjećanje“ dominikanca brata Randa Paršića.
Predstavljači su bili brat Frano Prcela, urednik
knjige, brat Anto Bobaš, starješina samostana sv.
Nikole na Korčuli (u kojemu je brat Rando proveo veći dio svoga života) i nakladnik knjige te don
Toma Lučić, rektor crkve sv. Vlaha i dugogodišnji
prijatelj brata Randa.
Večer je glazbom upotpunio violinsko-klavirski
duet Nevio i Anis Končić, a zaključile sestre dominikanke s Korčule dvjema klapskim pjesmama.
80
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
***
Riječ je o posthumno objavljenoj autobiografiji
o. Randa Paršića (1912. – 2004.) u izdanju dominikanskoga samostana sv. Nikole u Korčuli. Nakon
uvodnih riječi priređivača djela o. Frane Prcele i
predgovora zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića, slijede sjećanja o. Paršića, koji nas ukratko upoznaje sa svojim obiteljskim okvirom te redovničkom i intelektualnom formacijom.
Središnji dio knjige zauzimaju Paršićeva sjećanja na tri progonstva od strane komunističkih vlasti. Prvi je put uhapšen u listopadu 1944. te, nakon tamnovanja u Dubrovniku i Korčuli, pušten na
slobodu u studenome iste godine. No, već u lipnju
iduće godine ponovno je uhićen i, nakon fizičkog i
psihičkog maltretiranja, izveden pred sud sa grupom okrivljenika u kojoj je bio i njegov subrat dr.
o. Dominik Barač, koji je osuđen na smrt strijeljanjem zbog izmišljene protunarodne i terorističke
aktivnosti. Sud je zaključio da je Paršić znao za tu
njegovu aktivnost, ali ju nije prijavio vlastima, pa
je zbog toga osuđen na četiri godine robije. Iz Dubrovnika je prebačen u Trogir, gdje je njegov subrat
Barač strijeljan, a potom u Staru Gradišku, gdje je
robijao do 10. veljače 1948. Uslijedilo je nekoliko
godina slobode, koje je Rando proveo pastoralno
radeći u Resniku, a potom je od početka srpnja do
kraja studenoga 1957. ponovno robijao, ali ovoga
puta na zloglasnom Golom otoku.
O. Paršić originalno i dirljivo opisuje atmosferu raznih tamnica u kojima je boravio, prikazuje postupke svojih tamničara i odnos prema
supatnicima koji kreće od šutnje i nepovjerenja,
preko zbližavanja do prijateljskog povjeravanja.
Stoga Paršić ne zaboravlja imena svojih supatnika,
posebno svećenika, s kojima je dijelio teške robijaške dane. Između ostalih, prisjeća se svećenika
Iva Bjelokosića, Mihovila Kolarića, Pavla Pašićeka, Mihovila Kanotija, Ivana Perhača te franjevaca
Leonarda Bajića, Milana Šetke, Petra Grabića, Krste Kržanića, Metoda Latinca, Bernarda Medvida,
Benka Tulića, Bone Miroševića i drugih. Opisujući osobni teški križni put, utkan u zajedničku patnju njegovoga naroda, Paršić ostavlja poruku vjere,
ufanja i ljubavi, kojima je ne samo prevladao nametnute muke i nevolje, nego također uspio oprostiti svojim mučiteljima. Očito je to iz posljednjih
dviju rečenica o. Paršića: „Već sam više puta rekao
da svoje progonitelje i mučitelje neću prozivati niti
prstom prokazivati. Njihovu nečovječnost prepuštam Božjem smilovanju!“ (str. 122). Tim riječima Rando završava svoja sjećanja, koja obuhvaćaju
njegov životni put do kraja 1957. godine. Na kraju
knjige, priređivač je donio nekoliko sjećanja na o.
Paršića, njegov govor prigodom dijamantnog jubileja svećeništva, biografske podatke o njegovom
bratu don Jurju Zori Paršići i bratiću o. Zlatanu
Plenkoviću te faksimile nekih dokumenata.
Autor pogovora je o. Anto Bobaš, starješina dominikanskoga samostana u Korčuli, u kojem je o.
Paršić proveo najveći dio svoga života.
(IKA)
81
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DOMINIKANSKI AUTORI U IZDANJU DRUGIH NAKLADNIKA
PREDSTAVLJENA KNJIGA O KRŠĆANSKOJ NADI
U Domu sv. Josipa u Celju (Slovenija), 22. kolovoza, predstavljena je knjiga „Obnoviti krščansko
upanje“ (Obnoviti kršćansku nadu) švicarskoga
dominikanca Johannesa Brantschena, umirovljenoga profesora dogmatske teologije na Sveučilištu
u Fribourgu.
Uz samoga autora, na predstavljanju su sudjelovali dominikanski provincijal brat Anto Gavrić i
prevoditelj slovenskog izdanja brat Ivan Arzenšek
iz dominikanskog samostana u Petrovčama pokraj
Celja. Predstavljanje knjige vodio je gosp. Drago
Medved.
Johannes Brantschen je istaknuo na početku da
je cilj ovih njegovih razmišljanja „zauzeti se za staru i uvijek mladu i uvijek novu kršćansku nadu“,
i nju želi protumačiti Europejcima XXI. stoljeća.
Prije se govorilo „Što trebamo vjerovati“, a danas
se radije kaže „Čemu se smijemo nadati“. Različiti
su razlozi tome modernom pomicanju naglaska s
vjere na nadu, koje zasigurno idu zajedno.
Prvi razlog navodi katolički francuski pjesnik
Charles Péguy koji svoju fascinantnu pjesmu o
nadi (1911.), započinje rečenicom: „Vjera, koju najviše volim, kaže Bog, jest nada“, Péguy vidi nadu
kao „malu sestru“ svojih dviju „velikih sestara“ vjere i ljubavi. Ta nas je „mala sestra“ dirnula, jer mi
danas u religioznim pitanjima dajemo prednost
malenom i diskretnom pred glasnim i previše sigurnim u sebe.
Drugi razlog za pomicanje s vjere na nadu može
biti u promijenjenoj slici o čovjeku. Stoljećima smo
u zapadnom kršćanstvu gledali čovjeka jednostrano kao „biće koje misli“ (animal rationale). Religiozni jezik je postao jednostrano opterećen racionalnim argumentima.
82
U međuvremenu smo morali spoznati da čovjek
nema samo glavu i ruke, da on nije samo „mislilac“
i „radnik“, nego već od iskona biće želje, čežnje i
snova. Ali čežnja se hrani nadom. Nada je kruh naših snova. Kršćani i kršćanke se nadaju kraljevstvu
Božjem, kraljevstvu „pravednosti, mira i radosti“
(Rim 14, 17).
Tijekom crkvene povijesti bilo je uvijek vremenâ u kojem su kršćani ovo kraljevstvo pravednosti, slobode i mira iščekivali prije svega poslije
smrti u Božjem „novom nebu“. Ako se kršćanska
nada shvati tako jednostrano kao „nada u zagrobni život“, prijeti joj opasnost da se izobliči u samo
„tješenje zagrobnim životom“, koje ostaje naspram
patnje na zemlji više ili manje ravnodušno i prema
tome se nudi kao idealan partner zemaljskim sustavima nepravde.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Kako jednostrana nada u zagrobni život, tako i
čista utopija zemaljskog života okrunjuju kršćansku Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Obećanja
kraljevstva Božjeg se ne odnosi ravnodušno prema
neslobodama i nepravdama koje unakazuju čovjekovo lice. I komunisti su htjeli izgraditi kraljevstvo
Božje na zemlji, a napravili su pakao. Kršćani se
stoga trebaju umiješati u političke, socijalne i ekonomske bitke za oslobođenje. Treba povezati nebo
i zemlju, ako ne želimo okrnjiti našu nadu.
Obećano Božje kraljevstvo stoga nije ni samo
onostrana utjeha niti čista ovozemaljska utopija.
Nebesa i zemlju treba povezati; na zemlji treba započeti ono što Bog želi dovršiti u svojemu kraljevstvu. To sam u ovoj knjizi nastojao pokazati pomoću pravednosti i ljubavi. Jesam li u tome uspio,
neka sami čitatelji prosude, zaključio je autor knjige fr. Brantschen.
Provincijal, brat Anto Gavrić, istaknuo je važnost ove knjige o nadi koja obrađuje temeljna pitanja iz eshatologije i raspravlja, doktrinarno, o
temama koje se često pojavljuju kao teškoće u pastoralnom dijalogu: artikuliranje između nade u
vječni život i sadašnje odgovornosti u svijetu; prikaz, predočavanje i značenje neba i pakla; značenje
smrti, čistilište, reinkarnacija…
Polazeći od pitanja koja se postavljaju, Johannes
Brantschen utemeljeno kritizira kako ostatke teologije i kateheze koja iskrivljuje Evanđelje, tako i
određene stavove ili aktualne hipoteze koje ne poznaju Božje obećanje u Isusu Kristu. Autor ponovno smješta cjelokupnost otajstva cilja ljudskog života u odnosu na Božji plan kako nam je očitovan u
povijesti te formulira tumačenja, obećanja i pitanja
onamo gdje se stvarno i postavljaju.
Knjiga je objavljena u slovenskoj dominikanskoj
nakladi „Znamenje“ (Petrovče kod Celja) koja izdaje i stručnu reviju za fi lozofska, teološka i društvena pitanja. U okviru naklade tiskaju se i knjige.
Uskoro će se pojaviti i hrvatsko izdanje ove vrijedne knjige o kršćanskoj nadi.
U izdanju Glasa Koncila, u biblioteci “Hrvatska
katolička baština XX. stoljeća”, objavljen je izbor
članaka i studija dominikanca Hijacinta Boškovića
(1900.-1947.): Suvremenost tomističke baštine, Zagreb, 2011.
83
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZLOŽBA U KLOVIĆEVIM DVORIMA
U Klovićevim dvorima 22. studenoga otvorena
je izložba “Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki majstori renesansne ljepote”, a predstavljaju umjetnički najznačajnije slike iz cijele Hrvatske. Tako su po
prvi put predstavljena antologijska djela slikana na
platnu i na drvetu od 1450. do 1590. godine, među
kojima se nalaze remek-djela najznačajnijih talijanskih slikara 15. i 16. stoljeća. Naručivali su ih ugledni predstavnici crkvenih zajednica, plemići, pomorski trgovci i humanistički obrazovani pojedinci.
Slike koje se mogu vidjeti na izložbi kupovali su
naši biskupi i opati, ali i svjetovni ljudi koji su plovili i trgovali po cijelom Mediteranu. Ta djela svjedoče o visokom nivou života i kulture sredine za
koju su slikane i u kojoj i danas obitavaju. Ove su
slike kupovane u vrijeme kada su njihovi slavni autori još uvijek bili samo najbolji majstori svoga zanata. Oni su imali aktivne radionice i slikali su za
naručitelje cijele Europe, ali su bili i vjesnici novoga duha kojeg su hrvatski mecene očigledno dobro
razumjeli i cijenili.
Među djelima se nalaze i vrijedne slike rađene tehnikom ulja na platnu iz naših dominikanskih samostana: Jacopo Tintoretto, Oplakivanje
Krista, Venecija 1571. – 1579. (Zbirka dominikanskog samostana iz Staroga Grada na Hvaru); Jacopo Tintoretto i radionica, Bogorodica s Djetetom,
sv. Katarinom Aleksandrijskom, sv. Marijom Magdalenom, sv. Petrom, sv. Dominikom, sv. Pavlom i
sv. Andrijom, Venecija 1561. – 1563. (glavni oltar
dominikanske crkve u Bolu na Braču); Tiziano Vecellio i radionica, Marija Magdalena, sv. Vlaho,
84
Tiziano, Marija Magdalena, sv. Vlaho, arkanđeo Rafael s
Tobijom i donator
arkanđeo Rafael s Tobijom i donator, sredina 16. st.
(Dubrovnik, Zbirka umjetnina dominikanskog samostana – izvorno na oltaru sv. Marije Magdalene
u dominikanskoj crkvi).
Autor izložbe je Radoslav Tomić, a kustosica
Marina Viculin. Izložba traje sve do 22. siječnja.
2012. godine.
U subotu 24. rujna, u 84.
godini, preminuo je akademski slikar Osman Berberović Beros. Na posljednje počivalište na zagrebačkom Mirogoju ispratili su
ga svećenici dominikanci i
isusovci, nasljednici Dominika i Ignacija Lojolskoga,
dvojice svetaca čije je impozantne portrete vrsni slikar Beros pridodao galeriji tolikih građanskih portreta koje je izradio, a
po kojima je postao poznat. Baš u ta dva svetačka
portreta na osobit način iskazao je svoju ljudsku i
umjetničku vještinu „poniranja iza vidljivog“, koja
je sve njegove portrete činila neusporedivo dragocjenijima od onih koji tek „dobro pogode“ fizičku
sličnost portretiranih.
IN MEMORIAM
UMRO SLIKAR BERBEROVIĆ
pokreta i doživljajne snage, uvijek dosljedno u traganju za lijepim, znači za božanskim u ljudskome.
Uz slikarstvo bavio se medicinskom ilustracijom te
bio zaposlen na Središnjem institutu za tumore i
druge bolesti.
Preuzeto iz: Glas Koncila, br. 41,
9. listopada 2011., str. 23.
Sv. Dominik (u samostanu dominikanaca na
Borongaju) te sv. Ignacije (u župnoj crkvi u Kotoribi) na Berosovim platnima velikih formata stoga su
više od „slika za gledanje“ - postaju slike za razmatranje i molitvu, crpljenje duboke duhovne snage,
nalik onoj kojom je sam slikar kročio kroz život.
Rođen 1928. godine u muslimanskoj obitelji u
Bijeljini, od djetinjstva izjašnjavajući se kao Hrvat,
uz suprugu Mariku Šafran-Berberović, također
akademsku slikaricu, prigrlio je križ, noseći ga (s)
trpljivo kroz život i kao umjetnik i kao otac obitelji s
dvoje djece. Akademiju likovne umjetnosti završio
je u Zagrebu u klasi prof. Marina Tartaglie, a njegovo slikarstvo, odano figuraciji, bilo je puno kolorističkog naboja, žive gestualnosti, široka otvorena
85
DODATAK
PROVINCIJA POKROVITELJ NAGRADE NA
3. SUSRETU HRVATSKOGA DUHOVNOGA
KNJIŽEVNOGA STVARALAŠTVA
„STJEPAN KRANJČIĆ“ U KRIŽEVCIMA
U križevačkom Hrvatskom domu u subotu 3.
prosinca 2011. održana je završna svečanost 3. susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“. Riječ je o jedinom književnom susretu u Hrvatskoj za duhovnu književnost
protkanu kršćanskim vrednotama u kratkim književnim žanrovima: poeziji, kratkoj priči, monodrami, putopisu i eseju. Pokrovitelj nagrada su bili Galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ iz Zagreba, Glas Koncila, Hrvatska dominikanska provincija, Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke
i Kršćanska sadašnjost. Predstavnici pokrovitelja
dodijelili su 1500 kn prvonagrađenom autoru, 1000
kn drugonagrađenom i 500 kn trećenagrađenom
autoru te po jedno svoje književno izdanje.
U žanru monodrame prvu je nagradu primio
Mirko Ivanjek iz Prigorja Brdovečkog za monodramu „Vlasnik praznine“, drugu nagradu Renata Dobrić iz Kaštel Sućurca za monodramu „I posli krupe Bog mi je pomoga! Ili Obitelj je svetinja!“, a treću nagradu primila je Božica Brkan iz Zagreba za
monodramu „Strela boža vu te pukla“. Pokrovitelj
te nagrade bila je Hrvatska dominikanska provincija, a nagradu je uručio provincijal Anto Gavrić.
Renata Dobrić iz Kaštel Sućurca prima nagradu za monodramu
86
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Sama svečanost započela je u popodnevnim satima primanjem autora i sudionika u križevačkoj
Gradskoj vijećnici. Okupljene je pozdravio domaćin križevački gradonačelnik Branko Hrg, a predsjednik stručnoga ocjenjivačkog suda dr. sc. Vladimir Lončarević govorio je o radovima prispjelima
na natječaj te je predstavio zbornik izabranih radova „Nebeska bonaca“.
Uslijedilo je misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ane
koje je prevodio generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije Stjepan Ptiček. Misno je slavlje
bilo vezano i uz 93. godišnjicu rođenja križevačkoga župnika na glasu svetosti Stjepana Kranjčića po
kojemu književni natječaj i susret nose ime.
Nakon toga je održan književni susret na kojem
su dodijeljene nagrade, a više je radova i javno izvedeno u interpretaciji dramskih umjetnika Helene
Buljan i Dubravka Sidora. U glazbenom dijelu programa nastupio je Vokalni ansambl „Dobri Pastir“
iz zagrebačkoga Brestja. U ime ministra kulture Jasena Mesića književnom je susretu nazočio izaslanik Srećko Šestan.
Nakon natječaja koji je bio otvoren od 15. svibnja do 15. kolovoza 2011., stručni ocjenjivački sud:
dr. sc. Vladimir Lončarević, mr. sc. Božidar Petrač
i Drago Bosnar sve je radove, bez znanja o autorstvu, pročitao i odredio koji će radovi nagrađeni,
koji javno izvedeni, a koji objavljeni u zborniku. Na
natječaj se javilo 145 autora iz Hrvatske te Bosne
i Hercegovine s ukupno 373 rada (241 pjesma, 99
kratkih priča, 8 monodrama, 8 putopisa, 13 eseja i
4 rada koja ne pripadaju žanrovima zadanima natječajem). Od pristiglih radova, 33 su rada odabrana za objavu u zborniku, a 14 je radova nagrađeno
i javno izvedeno.
Tanja Baran
REKONSTRUKCIJA KROVA NA CRKVI SV. DOMINIKA U
DUBROVNIKU
Krovna konstrukcija na crkvi sv. Dominika,
znatno oštećena tijekom domovinskog rata, zamijenjena je zahvaljujući francuskoj donaciji. No,
kako se donirani crijep pokazao nekvalitetnim,
nužno se moralo pristupiti njegovoj zamjeni. Radovi na crkvenom krovu započeli su 13. svibnja.
Radove je izvela građevinska tvrtka „Konel“ i to
pod budnim okom Zavoda za zaštitu spomenika
kulture Dubrovnik.
U samostanu sv. Dominika u Dubrovniku 26.
rujna 2011. potpisan je ugovor o sufinanciranju radova na sanaciji krovišta samostanske crkve vrijedan 100 tisuća kuna. Ugovor su potpisali prior
dominikanskog samostana brat Marko Bobaš i državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Karlo Gjurašić.
87
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
REKONSTRUKCIJA STROPA U KLAUSTRU
SAMOSTANA SV. KRIŽA NA ČIOVU
U kolovozu ove godine izvršena je rekonstrukcija južnoga kasetiranog stropa iz klaustra samostana sv. Križa u Arbaniji. Izvođač radova je bio
restaurator Giuseppe Savà iz Splita, u suradnji s
Konzervatorskim odjel u Trogiru. Radove u iznosu
oko 120.000,00 kuna financirali su Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske i Hrvatska dominikanska provincija.
Strop 14,5x2,5m, tlocrtne površine 36,2 m2,
koji graniči sa crkvom u južnom dijelu klaustra je
nedostajao. Ostali stropovi klaustra su izvedeni zidanim križno bačvastim svodovima. Prolaz kroz
klaustar do mora u sjevernom dijelu posjeduje kasetirani polikromirani gotički strop koji je poslužio kao primjer za rekonstrukciju stopa u južnom
dijelu. Iste slikane poprečne i uzdužne letvice, profi laciju s uzorkom konopa nalaze se u kapitularnoj
dvorani u kojoj je najljepši primjerak polikromiranog kasetiranog stropa u Dalmaciji. Logično se
pretpostavilo da je u južnom dijelu klaustra trebao
biti analogni strop po stilu i izradi.
Izrađena je replika stropa u južnom dijelu klaustra istim ili približnim tehnikama i stilovima
oblikovanja. Drveni grednjak se naslanja u jednakom razmaku poprečno na tlocrtnu površinu
s krajevima na nadzidnicama koje leže na postojećim kamenim konzolama, grede su razuprte zaglavnim daskama poviše rezbarene profilacije s
uzorkom konopa i malim trilobama. Kasete tvore
slikane letve s cvjetnim uzorkom koji se izmjenjuje
s pupovima i lišćem kao što je kod ostalih stropova, poprečno i uzdužno na grede na kojima se nakon postavljanja tešu utori s gornje strane, daske
kojima se sve prekriva su širine takve da njihove
spojeve skrivaju iste te slikane letve.
88
Sva predviđena drvena građa je od smrekovog
drva, boje su emulzijske tempere i tutkalne, bajcevi vodeni, lakovi uljani a voskovi su od prirodnog
pčelinjeg sa dodatkom karnaube.
Usluge stručnog i obračunskog nadzora nad radovima nabave, pripreme i obrade odgovarajuće
drvene građe vršilo je poduzeće „Delta Point“ iz
Splita.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT RAJMUND KUPAREO DOBIO
ULICU U VRBOSKOJ
Općinsko vijeće Općine Jelsa na svojoj XVII.
sjednici održanoj dana 3. veljače 2011. godine donijelo je odluku o određivanju imena ulica i trgova
u mjestu Vrboska na Hvaru.
Tom odlukom, pod rednim brojem 7, određuje
se Šetalište Raimunda Kuparea – od spoja Prika i
Puta Zoglava, lijevom obalom prema istoku do „Ville Anice“.
Ploča s natpisom još nije postavljena. Ujedno je
pokrenuta inicijativa da se na rodnoj kući Rajmunda Kuparea postavi spomen-ploča.
Rajmund Kupareo, dominikanac, pisac, pjesnik,
skladatelj, estetičar i sveučilišni profesor rođen je
1914. godine u Vrbovskoj na otoku Hvaru. Umro je
u samostanu u Zagrebu 6. lipnja 1996.
OVE GODINE DARIVALI SMO
10.000,00 kn hrvatskim braniteljima iz Udruge
oboljelih branitelja istočne Slavonije. Novac je uložen kako bi se kupila proteza za jednog ratnog vojnog invalida.
7.500,00 kn za stipendiju za učenika iz mnogobrojne zagrebačke obitelji slabijeg imovinskog statusa. Mladić je uzoran učenik jedne zagrebačke gimnazije te je sudjelovao na županijskom i državnom
natjecanju iz vjeronauka gdje je bio vrlo uspješan.
89
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROSLAVA 900. OBLJETNICE SMRTI
BL. IVANA TROGIRSKOGA
Na sam blagdan nebeskoga zaštitnika grada
Trogira, o 900. obljetnici smrti bl. Ivana Trogirskoga, u ponedjeljak 14. studenoga, svečanu misu
predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip
Bozanić u koncelebraciji sa splitsko-makarskim
nadbiskupom Marinom Barišićem.
Kardinal je u Trogiru zahvalio Bogu i za bl. Augustina Kažotića, još jednoga znamenitog Trogiranina, zagrebačkoga biskupa, kojega često zaziva u
potrebama svoje pastirske službe, u zajedništvu s
molitvama upućenim bl. Alojziju Stepincu.
Na kraju misnoga slavlja dekan Pavao Piplica zahvalio je prvenstveno kardinalu Bozaniću na
predvođenju svečane mise, a kardinal ga je darivao medaljonom blaženih pastira zagrebačkih: bl.
Alojzija Stepinca i bl. Augustina Kažotića.
Iz pozdravnoga govora mons. Marina Barišića:
„Zagrebački nadbiskupi i Zagrebačka nadbiskupija osjećaju trajni dug prema Trogiru jer taj je
grad svetaca i velikih ljudi zadužio i grad Zagreb.
U Trogiru je rođen i bl. Augustin Kažotić koji je
90
tolike godine bio zagrebački biskup i unaprijedio
Zagreb i zagrebačku Crkvu. I ovo je danas jedan
gest zagrebačkog nadbiskupa prema ovom gradu i
ovoj crkvi“, istaknuo je mons. Barišić te u ozračju
trogirskoga slavlja na osobit način pozdravio kardinala Bozanića, župnika domaćina don Pavla Piplicu, okupljene svećenike, redovnice i redovnike,
trogirskoga gradonačelnika, predstavnike županijske i državne vlasti te hodočasnike i vjernike.
Iz homilije zagrebačkog nadbiskupa kardinala
Josipa Bozanića:
„Ovdje u Trogiru, osjećam potrebu zahvaliti
Bogu i za blaženoga Augustina Kažotića, još jednoga znamenitog Trogiranina, zagrebačkoga biskupa,
koga tako često zazivam u potrebama svoje pastirske službe, u zajedništvu s molitvama upućenim
bl. Alojziju Stepincu. To su vjernici i pastiri koji su
gradili kršćansku europsku kulturu svetošću, potičući druge da darovima koje je njima Bog dao unose Radosnu vijest u sve životne okolnosti.“
(IKA)
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT VESELKO BEGIĆ DOBIO NAGRADU
U povodu svetkovine sv. Ivana Trogirskog, zaštitnika grada Trogira, o 900. obljetnici smrti bl.
Ivana Trogirskoga, u ponedjeljak 14. studenoga
2011. održana je i svečana sjednica Grada Trogira na kojoj su uručenja priznanja zaslužnim
ustanovama i pojedincima, među kojima je i brat
Veselko Begić, dominikanac, koji dugi niz godina
pastoralno djeluje u Trogiru, a koji je dobio nagradu gradonačelnika Trogira.
OBLJETNICE 2012.
GODINA
Obljetnica rođenja
2012.
16.01. Hrvoje Lasić (70.)
15.02. Tihomir-Ilija Zovko (75.)
25.04. Jure Buljan (75.)
10.05. Ivo Plenković (75.)
Obljetnica prvih zavjeta
04.05. Karlo Posavec (50.)
22. 07. Luka Prcela (50.)
27.07. Karlo Ćavar (50.)
91
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
92
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
93
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SADRŽAJ
UVODNIK
Radost ……………………………………………………………………………………………………. 3
IZ CRKVE
Vatikan organizirao kongres o Katarini Sijenskoj ………………………………………………………… 5
IZ REDA
Dan dominikanske obitelji ………………………………………………………………………………. 7
Brat Mihael Mario Tolj, OP – generalni tajnik Opće skupštine Reda ………………………………… 8
Trogir izabran za mjesto održavanja Opće skupštine Reda propovjednika 2013. ……………………. 8
VIII. Europski susret dominikanskog laičkog bratstva …………………………………………………. 9
„Što sam povezaniji s drugima, to sam samostalniji“ - intervju s Učiteljem Reda ……………………… 10
IZ PROVINCIJALATA
Izvješće sa XVI. zasjedanja Provincijskog vijeća ……………………………………………………….. 17
Izvješće sa XVII. zasjedanja Provincijskog vijeća ……………………………………………………….. 19
Iz provincijalata ………………………………………………………………………………………… 22
Samostanski arhivi ……………………………………………………………………………………… 23
Provincijalova kronika …………………………………………………………………………………… 24
Braća propovijedaju …………………………………………………………………………………… 27
IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA
Svećeničko ređenje brata Matijasa Farkaša, OP ………………………………………………………. 28
Mlada misa brata Matijasa Farkaša, OP ………………………………………………………………. 29
Kanonski pohod Učitelja Reda Provinciji …………………………………………………………… 30
Posveta crkve i proslava desete obljetnice župe bl. Augustina Kažotića na Peščenici ………… 31
Međunarodni znanstveni skup o bl. Augustinu Kažotiću …………………………………………… 35
Homilija kardinala Josipa Bozanića u katedrali …………………………………………………….. 39
Još o Augustinu Kažotiću …………………………………………………………………………… 40
Svetkovina bl. Augustina Kažotića u Trogiru …………………………………………………….. 41
Oblačenje i početak novicijata ……………………………………………………………………… 43
Češki novaci posjetili Dubrovnik …………………………………………………………………… 45
Dubrovački biskup i dominikanski novaci na otoku Šipanu …………………………………….. 45
Na susretu Svjetske katoličke mladeži u Madridu …………………………………………………. 46
Novaci posjetili svetište Majke Božje Bistričke ……………………………………………………. 47
94
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Dominikanski novaci u Gradu heroja …………………………………………………………………
Osmorica novaka položili prve zavjete …………………………………………………………….
XIV. Studijski tjedan u Dubrovniku ………………………………………………………………..
Izvještaj o životu i aktivnostima dominikanske studentske zajednice 2011. …………………….
„Otvoreni tjedan” župe Kraljice sv. Krunice ……………………………………………………….
Spomen na mučeništvo brata dr. Dominika Barača, OP ………………………………………..
Proslava rođendana najstarijega hrvatskog dominikanca ……………………………………………..
Oproštaj i zahvala sestrama Alfonsi Ostrogonac i Mariji Filipović …………………………………
Izložba brata Marka Bobaša, OP ……………………………………………………………………..
Izložba brata Maria Roka Marinova, OP ……………………………………………………………
Iz samostana Sv. Petra Mučenika u Starome Gradu ………………………………………………..
Svečano proslavljen patron župe u Klopču …………………………………………………………
Proslava Dana Hrvatske katoličke misije u Hamburgu …………………………………………….
Sestre dominikanke u Petrovču ……………………………………………………………………….
Oltarna slika brata Anastazija Petrića u župnoj crkvi u Pećniku …………………………………….
Komadić prizora iz Mairane: DEVETNICA (novena) ………………………………………………..
48
49
51
54
56
59
61
61
62
63
64
67
68
70
71
72
NOVA IZDANJA
Novo izdanje Izazova istine …………………………………………………………………………….. 74
Predstavljanje monografije „Župa bl. Augustina Kažotića“ …………………………………………. 76
Objavljena monografija „Dominikanci u Hrvatskoj“ ………………………………………………… 77
Predstavljena monografija „Dominikanci u Hrvatskoj“ ………………………………………………. 78
Za vjeru i dom ……………………………………………………………………………………….. 79
Predstavljena knjiga „Zabranjeno sjećanje“ …………………………………………………………… 80
Predstavljena knjiga o kršćanskoj nadi ………………………………………………………………. 82
Izložba u Klovićevim dvorima ……………………………………………………………………….. 84
IN MEMORIAM
Umro slikar Berberović ……………………………………………………………………………….. 85
DODATAK
Provincija pokrovitelj nagrade na 3. susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga
stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima …………………………………………………………
Rekonstrukcija krova na crkvi sv. Dominika u Dubrovniku …………………………………………
Rekonstrukcija stropa u klaustru samostana sv. Križa na Čiovu …………………………………….
Brat Rajmund Kupareo dobio ulicu u Vrboskoj …………………………………………………….
Proslava 900. obljetnice smrti bl. Ivana Trogirskoga ……………………………………………….
Brat Veselko Begić dobio nagradu ………………………………………………………………….
Obljetnice 2012. ………………………………………………………………………………………
Dijete nam se rodilo …………………………………………………………………………………
Kad ispuni se vrijeme ………………………………………………………………………………..
86
87
88
89
90
91
91
92
93
95
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
20
File Size
3 167 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content