close

Enter

Log in using OpenID

broj 104. - Hrvatska dominikanska provincija

embedDownload
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NAVJE[TENJA [email protected] DJEVICE MARIJE
XLVI (2010.) 104
ZAGREB
PROSINAC 2010.
UVODNIK
STVARALA^KA NADA
„Nada“ i „stvarala~ki“ (kreativan) dvije su rije~i
koje su ~esto ponavljane i isticane u raspravama
tijekom nedavno zavr{ene Op}e skup{tine Reda
propovjednika u Rimu, a nalazimo ih i u objavljenim
Aktima skup{tine. Tako, u op}em proslovu Akata,
naslovljenom „Slu`ba propovijedanja“, pi{e: „Dominikanski studij ne smije ignorirati prijeporna pitanja (qaestiones disputatae) sada{njega svijeta.
Suo~en s tom situacijom, Red je pred izazovom da
sna`no i s pouzdanjem obnovi `ar za propovijedanje
evan|elja kao poruke nade. A za to treba odva`no
preuzeti svoje apostolske prioritete“ (Rim 2010, br.
54).
nim ali za `ivot bitnim stvarima. „Sitnice su sitnice, ali biti
dobar u sitnicama, nije sitnica“, ~esto nam je u gimnaziji
ponavljao profesor engleskog
jezika. Savr{enstvo je sastavljeno od malih stvari. Vjernost u
maloj stvari daje nam pouzdanje
za vjernost u velikoj stvari.
Pozvani smo sve vi{e rasti u
vjernosti i da ta vjernost postane stvarala~ka! Danas
se posvuda isti~e va`nost izvrsnosti, ali va`na je i
kreativnost, na svim podru~jima.
Ima znakova vremena koji ulijevaju nadu. I mi
trebamo ulijevati pouzdanje u svoj `ivot i u `ivot
onih kojima navije{tamo poruku nade, pozorni na
bolni krik svijeta i na patnju koju svakodnevno
slu{amo. I mi smo pozvani na nadu, a mno{tvo
znakova nas poti~e da kao bra}a propovjednici budemo „propovjednici milosti“ (praedicatores gratiae).
Sveti otac Dominik je bio pun plodonosne ma{te
i odva`nosti kada se radilo o na~inu na koji biti u
slu`bi Boga, evan|elja i Crkve. Njegovo je iskustvo
proizlazilo iz izravnih susreta s ljudima i u svojoj
zauzetosti za spas du{a izna{ao je poslanje propovijedanja za svoju bra}u „in medio Ecclesiae“. Propovijedanje je, pi{e francuski dominikanac Yves
Congar, „poziv koji je supstancija moga `ivota i
moga bi}a“. Tu vidimo stvarala~ku vjernost svetog
Dominika.
Nada je snaga skrivena u dubini na{ega srca. Ona
je izvor `ivota. Ona je sjeme koje po~inje rasti kako
bi urodilo plodom. Nada je doista nada ukoliko je
`iva, tj. ukoliko je stvarala~ka. I na{a }e nada biti
`iva, bude li istinska na{a ljubav prema Bogu.
Vjernost, propovijedanje i molitva sastavne su
zna~ajke bitka glasnikâ nade. Kako li samo volimo
isticati da su bra}a propovjednici „ponosni na slobodu i na stvarala~ku vjernost“!
Vjernost je bitna zna~ajka ljudskog bi}a. Isus
nam govori: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najve}em
je vjeran“ (Lk 16, 10). @ivot nam je isprepleten sit-
U svojoj vjernosti Kristu, evan|elju, poslanju u
Crkvi, Dominik svjedo~i o jedinstvu svojega `ivota.
To se tako|er pokazuje u njegovoj molitvi koja je
isto toliko djelatna kao i njegovo propovijedanje. U
njega nema razlike izme|u molitve i propovijedanja.
Molitva i propovijedanje tvore nerazdvojivo jedinstvo. Njegovi istinski susreti s ljudima proizlazili su
iz njegova susreta s Bogom i ti su ga susreti vodili
susretu s Bogom.
3
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Odva`nost svjedo~enja nalazimo u vjernosti
Bogu, koji je sredi{te na{eg propovijedanja, u vjernosti Redu i u me|usobnoj vjernosti poslanju propovijedanja. Bra}a Reda propovjednika pozvana su
na stvarala~ku vjernost svojoj karizmi navije{tanja
Radosne vijesti u kojem god obliku.
Vjernost uzimam u {irem zna~enju, sveobuhvatnom, ukoliko se odnosi na dominikanski na~in `ivota, na one bitne elemente koji oplo|uju vlastitosti
na{ega Reda: slo`an `ivot u zajednici, vjernost profesiji evan|eoskih savjeta, gorljivost u zajedni~kom
slavljenju liturgije, osobito euharistije i bo`anskog
oficija, i u molitvi, privr`enost u~enju i ustrajnost u
samostanskom opslu`ivanju.
U Poslanici Timoteju sveti Pavao preporu~uje
„pro{nje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo
miran i spokojan `ivot u svojoj bogoljubnosti i ozbiljnosti“ i to „podi`u}i ~iste ruke bez srd`be i raspre“ (1 Tim 2, 2.8).
odvijanja Op}e skup{tine Reda u Rimu ~esto smo
morali dizati ruke radi glasovanja, ali sada, u ovo
bo`i}no vrijeme, imamo razloga dizati ruke k nebu:
za sve koji su odgovorni u politi~kom i gospodarskom svijetu da sve ~ine u vidu op}eg dobra, tj. kako
ga definira Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes: „Skup onih uvjeta
dru{tvenog `ivota koji skupinama i pojedincima
omogu}uje potpunije i lak{e postizanje vlastitog
savr{enstva“ (GS 26,1).
U tijeku smo priprave za proslavu 800-te obljetnice potvrde Reda propovjednika. Pogledom u na{u
bogatu povijest prepoznajemo da je Bog bio na djelu. Molimo Gospodina da nastavi djelo ruku svojih.
Molimo i za novog U~itelja Reda propovjednika, da
Red mo`e ostvariti svoje poslanje u miru u svim
zemljama svijeta. Molimo i za na{u Provinciju, za
nova zvanja i za ustrajnost bra}e koja nam se
pridru`uju u nasljedovanju Isusa Krista po primjeru
svetog Dominika.
brat Anto Gavri}, OP
Isti poticaj upu}en je i nama. Na to vas, draga
bra}o, i ja poti~em. Kao bra}a kapitularci, tijekom
provincijal
VJE^NO DIJETE
Svake Svete No}i vra}a{ se k’o dijete,
Da tu`nima obnovi{ nadu.
I da se umorni od ~ekanja povratka sjete
Da }e do}i konac jadu.
O Prasliko ~e`nja djevoja~kih zjena
Zagrli na{e sestre kojima rat sve nade sru{i,
Da mjesto vlastitog ~eda, u sre}i povijena,
Nose Tebe u du{i!
O Slatki, budi milostiv,
pak ve~eras legni poput sjene
U prazne kolijevke na{ih gradova i sela,
Nad kojima snatre u tu`nom ~ekanju `ene
Kojima je zloba mu`a oduzela!
O Vje~no Dijete, ove nam obe}aj no}i
Da }e{ vje~nom stvorit’ hrvatsku nam mati,
Da }e joj djeca sretno kroz oluju pro}i,
Da }e nam ognji{ta opet proplamsati!
Budi bratac seki koja drugog ne mo`e imati brata
(A toliko o njemu pri~ala je mama)
I onoj drugoj, kojoj dodu{e jo{ `ivi tata,
Ali u tu|ini, s nama!
4
Rajmund Kupareo, OP
Bo`i} 1947.
(I.)
Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu 2. lipnja 2010.
Draga bra}o i sestre,
Nakon nekoliko kateheza o sve}eni{tvu i mojim
zadnjim putovanjima, vra}amo se na{oj velikoj temi
u posljednjih nekoliko godina, razmi{ljanjima o velikim kr{}anskim misliteljima od antike do srednjega vijeka. Bili smo stigli u visoki srednji vijek, do
Bonaventure i Alberta Velikoga. Danas bih htio govoriti o najve}em srednjovjekovnom mislitelju, onome kojeg Crkva naziva Doctor communis (Zajedni~ki
nau~itelj): to je sveti Toma Akvinski. Zadr`at }u se
na njegovu `ivotu, a njegovo }emo u~enje razmotriti u sljede}im katehezama.
Moj ~asni prethodnik, papa Ivan Pavao II. u
okru`nici Fides et ratio (Vjera i razum) podsjetio je
da ga „Crkva uvijek predla`e kao u~itelja mi{ljenja
i uzor pravilnoga bavljenja teologijom“ (br. 43). Ne
iznena|uje {to se me|u crkvenim piscima spomenutim u Katekizmu Katoli~ke Crkve, najvi{e od svih
drugih, nakon svetoga Augustina, navodi sveti Toma
– ~ak {ezdeset i jednom!
Prozvan je tako|er Doctor Angelicus (An|eoski
nau~itelj), mo`da zbog svojih kreposti, napose
uzvi{enosti misli i ~isto}e `ivota.
Toma je ro|en izme|u 1224. i 1225. u dvorcu koji
je njegova plemenita i imu}na obitelj imala u Roccasecci, blizu Aquina, nedaleko od glasovite opatije
Montecassino, kamo su ga roditelji poslali da stekne prvu naobrazbu. Nekoliko godina kasnije preselio je u glavni grad Sicilijskoga kraljevstva, Napulj,
gdje je Fridrik II. osnovao ugledno sveu~ili{te. Na
njemu se studente, bez ograni~enja koja su drugdje
postavljana, pou~avalo o misli gr~koga filozofa Aristotela. S njom se upoznao i mladi Toma koji je od-
IZ CRKVE
SVETI TOMA AKVINSKI
mah nazreo njezinu veliku vrijednost. Ali prije svega, u tim godinama provedenim u Napulju, nastalo
je njegovo dominikansko zvanje. Tomu je, naime,
privukao ideal Reda koji je nedugo prije toga osnovao sveti Dominik. No, kad je obukao dominikanski
habit, njegova se obitelj opirala toj odluci i on je bio
prisiljen napustiti samostan i provesti neko vrijeme
u obitelji.
Godine 1245., ve} punoljetan, mogao se ponovno vratiti zapo~etom putu odgovora Bo`jem zovu.
Poslan je u Pariz da studira bogoslovlje pod vodstvom drugoga svetca, Alberta Velikog, o kojem sam
nedavno govorio. Albert i Toma sklopili su iskreno
i duboko prijateljstvo, me|usobno su se cijenili i bili
jedan drugom privr`eni, i to u tolikoj mjeri da je
Albert htio da ga njegov u~enik prati i u Köln kamo
su ga redovni~ki poglavari poslali da osnuje teolo{ki
studij. Toma je tada stupio u dodir s Aristotelovim
djelima i njihovim arapskim tuma~ima koje je Albert
predo~avao i obja{njavao.
U tom razdoblju kultura latinskoga svijeta bila
je duboko potaknuta susretom s Aristotelovim djelima koja su dugo vremena bila nepoznata. Rije~ je
o spisima o naravi savjesti, prirodnim znanostima,
metafizici, du{i i etici; o bogatim informacijama i
uvidima koja su se ~inila valjana i uvjerljiva. Bio je
to cjelovit pogled na svijet razvijen bez i prije Krista,
~istim razumom; ~inilo se da se name}e razumu kao
„gledanje“ sebe. Mladim je ljudima bilo nevjerojatno
odu{evljenje susresti i upoznati to mudroslovlje.
Mnogi su do~ekali s ushitom, ~ak i uz nekriti~ki
zanos, to golemo bogatstvo drevnoga znanja koje
je, kako se ~inilo, moglo korisno obnoviti kulturu,
otvoriti potpuno nove obzore. Drugi su se, me|utim,
5
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
pribojavali da je Aristotelova poganska misao u suprotnosti s kr{}anskom vjerom i odbijali su je
prou~avati. Susrele su se dvije kulture: pretkr{}anska
Aristotelova, s radikalnom racionalno{}u, i klasi~na
kr{}anska. Odre|ena okru`enja dovela su do odbacivanja Aristotela i predod`be koju su o takvom
filozofu napravili arapski komentatori Avicena i
Averoes. U stvari, oni su latinskome svijetu prenijeli aristotelsku filozofiju. Primjerice, oni su u~ili da
ljudi ne raspola`u osobnom umno{}u nego da postoji jedan sveop}i um, neka duhovna tvar zajedni~ka
svima koja djeluje u svima kao „jedinstveni” um,
dakle odosobljenje [depersonalizacija] ~ovjeka. Drugi prijepor koji prenose arapski komentatori je onaj
prema kojem je svijet vje~an kao i Bog. Razbuktale
su se beskrajne rasprave u sveu~ili{nom i u crkvenom
svijetu. Aristotelska filozofija {irila se i me|u
obi~nim pukom.
Toma Akvinski u {koli Alberta Velikog izvr{io je
pothvat od temeljne va`nosti za povijest filozofije
i teologije, rekao bih za povijest kulture: prou~avao
je temeljito Aristotela i njegove tuma~e, pribavio je
nove latinske prijevode izvornih gr~kih tekstova.
Tako se nije oslanjao samo na arapske komentatore
nego je mogao osobno ~itati izvorne tekstove i komentirati veliki dio aristotelskih djela, razlikuju}i u
njima ono {to je valjano od onoga {to je dvojbeno
ili je u cijelosti za odbaciti, pokazuju}i njihovo suglasje s podatcima kr{}anske Objave i na{iroko i
umje{no koriste}i aristotelsku misao u izlaganju
teolo{kih spisa koje je sastavio. Rije~ju, Toma Akvinski je pokazao da izme|u kr{}anske vjere i razuma
postoji naravni sklad. To je bilo veliko Tomino djelo kojim je u tom trenutku sukoba dviju kultura –
tom trenutku kad se ~inilo da se vjera treba povu}i
pred razumom – pokazao da oni idu zajedno, da ono
{to se ~inilo razum nespojiv s vjerom nije razum i
{to se ~inilo vjera nije vjera ukoliko je suprotna pravoj razumnosti; tako je stvorio novu sintezu koja je
oblikovala kulturu idu}ih stolje}a.
Zbog izvanrednih umnih sposobnosti, Toma je
pozvan u Pariz da ondje predaje teologiju na dominikanskoj katedri. Tu zapo~inje spisateljsku djelatnost koju je nastavio do pred smrt i koja je upravo
golema: izlaganja Svetoga pisma, jer profesor teologije prvenstveno je tuma~ Pisma, izlaganja Aristo6
telovih spisa, opse`na sustavna djela, me|u kojima
glasovitu Sumu teologije, rasprave i govore o raznim
temama. U sastavljanju spisa pomagali su mu neki
tajnici me|u kojima subrat Reginaldo di Piperno
koji ga je vjerno pratio i s kojim ga je vezalo bratsko
i iskreno prijateljstvo, ozna~eno velikim povjerenjem
i pouzdanjem. To je osobina svetaca: njegovali su
prijateljstvo, jer je ono jedno od najplemenitijih
o~itovanja ljudskoga srca i ima u sebi ne~eg bo`anskog, kao {to je sâm Toma objasnio u nekim pitanjima Sume teologije u kojima pi{e: „Ljubav je u prvom
redu ~ovjekovo prijateljstvo s Bogom i s bi}ima koja
mu pripadaju“ (II, q. 23, a.1).
Nije se dugo zadr`ao u Parizu. Godine 1259. sudjelovao je na op}em zboru dominikanaca u Valenciennesu, gdje je bio ~lan povjerenstva koje je izradilo plan studija u Redu. Nakon toga, od 1261. do
1265. Toma je bio u Orvietu. Papa Urban IV., koji
ga je vrlo cijenio, povjerio mu je sastavljanje
bogoslu`nih tekstova za Tijelovo, ustanovljeno
nakon euharistijskoga ~uda u Bolseni. Toma je bio
profinjena euharistijska du{a. Najljep{i himni koje
crkveno bogoslu`je pjeva slave}i otajstvo stvarne
nazo~nosti Gospodinova Tijela i Krvi u euharistiji
pripisuju se njegovoj vjeri i teolo{koj mudrosti. Od
1265. do 1268. Toma boravi u Rimu, gdje je, vjerojatno, vodio Studium, to jest studijsku ku}u Reda
i gdje je po~eo pisati Sumu teologije (usp. Jean-Pierre Torrell, Tommaso d’Aquino. L’uomo e il teologo,
Casale Monf., 1994, str. 118-184).
Godine 1269. ponovno je pozvan u Pariz da odr`i
drugi krug predavanja. Studenti su – mo`e se razumjeti – bili odu{evljeni njegovim predavanjima. Njegov biv{i u~enik izjavio je kako je Tomina predavanja
pratilo veliko mno{tvo studenata, tako da bi jedva
stali u dvoranu te je dodao osobnu primjedbu da je
„slu{ati ga za njega bilo istinsko zadovoljstvo“. Tomino tuma~enje Aristotela nisu svi prihva}ali, ali
~ak i njegovi protivnici na akademskom polju, poput, primjerice, Gotfrida iz Fontainesa, tvrdili su da
je nauka brata Tome korisno{}u i vrijedno{}u nadvisivala druge i slu`ila kao korektiv za nauke svih drugih nastavnika. Mo`da i zbog toga da ga izvuku iz
burnih rasprava koje su pokrenute, poglavari su ga
ponovno poslali u Napulj da se stavi na raspolaganje
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
kralju Karlu I., koji je namjeravao preustrojiti
sveu~ili{ne studije.
Osim studiju i predavanju Toma se tako|er posvetio propovijedanju narodu. A puk ga je rado i{ao
slu{ati. Rekao bih da je doista velika milost kad teolozi znaju govoriti jednostavno i gorljivo vjernicima.
Slu`ba propovijedanja, s druge strane, poma`e
teolo{kim stru~njacima ste}i zdravi pastoralni realizam i oboga}uje `ivim poticajima njihovo
istra`ivanje.
Posljednji mjeseci Tomina zemaljskog `ivota
ostaju okru`eni posebnim, rekao bih misti~nim
ozra~jem. U prosincu 1273. pozvao je svoga prijatelja i tajnika Reginalda da mu priop}i odluku da
prekida svaki rad, jer je tijekom slavljenja mise shvatio, uslijed jedne nadnaravne objave, da sve ono {to
je do tada napisao bila samo „hrpa slame“. To je
zagonetni doga|aj koji nam poma`e razumjeti ne
samo Tominu osobnu poniznost, nego i ~injenicu
da sve ono {to uspijevamo misliti i re}i o vjeri, kolikogod uzvi{eno i ~isto bilo, beskrajno nadilaze
Bo`ja veli~ina i ljepota koje }e se u punini objaviti
u raju. Nekoliko mjeseci kasnije, sve vi{e uronjen u
duboko razmatranje, Toma je umro na putu prema
Lyonu, gdje se uputio kako bi sudjelovao na
sveop}em saboru kojeg je sazvao papa Grgur X.
Umro je u cistercitskoj opatiji u Fossanovi nakon
{to je primio poputninu s osje}ajima velike
pobo`nosti.
@ivot i u~enje svetoga Tome Akvinskog mogli bi
se sa`eti u doga|aju kojeg prenose stari `ivotopisci.
Dok se svetac, kao i obi~no, rano ujutro u kapelici
svetoga Nikole u Napulju molio pred raspelom,
Dominik iz Caserte, sakristan crkve, za~uo je razgovor. Toma je, zabrinut, pitao je li to~no to {to je
pisao o otajstvima kr{}anske vjere. A Raspeti je odgovorio: „Dobro si govorio o meni, Toma. [to ho}e{
za nagradu?“. A odgovor koji je Toma je isti onaj
koji bismo mu i mi, Isusovi prijatelji i u~enici, htjeli uvijek re}i: „Ni{ta drugo osim Tebe, Gospodine!“
(isto, str. 320).
(IKA/VHDP)
SVETI TOMA AKVINSKI (II.)
Nauka svetoga Tome o uskladivosti vjere i razuma
Papina kateheza na op}oj audijenciji
u srijedu 16. lipnja 2010.
Draga bra}o i sestre, u katehezama o kr{}anskoj
kulturi srednjega vijeka danas `elim nastaviti s
predo~avanjem svetoga Tome Akvinskog, teologa
koji ima toliku vrijednost da je prou~avanje njegove
misli izri~ito preporu~io Drugi vatikanski koncil u
dva spisa: odluci Optatam totius o odgoju i izobrazbi sve}enika i izjavi Gravissimum educationis o
kr{}anskom odgoju. Uz to, jo{ 1880. papa Lav XIII.,
koji je svetoga Tomu veoma cijenio i bio promicatelj
tomisti~kih studija, odlu~io ga je proglasiti
za{titnikom katoli~kih {kola i sveu~ili{ta.
Glavni razlog toga silnog cijenjenja krije se ne
samo u sadr`aju njegova u~enja, nego tako|er u metodi koju je on primjenjivao, osobito njegovoj novoj
sintezi i razlikovanju izme|u filozofije i teologije.
Crkveni su se oci suo~ili s raznim filozofijama platonskog tipa u kojima se iznosio cjeloviti pogled na
svijet i `ivot, uklju~uju}i pitanje Boga i religije. U
su~eljavanju s tim filozofijama, oni su do u tan~ine
razradili cjeloviti pogled na stvarnost, polaze}i od
vjere i koriste}i sastavnice platonizma kako bi odgovorili na sr`na pitanja koja zaokupljaju ~ovjeka.
Taj pogled, utemeljen na biblijskoj objavi i obra|ivan
pomo}u to~nog platonizma u svjetlu vjere, oni su
nazivali „na{a filozofija“. Rije~ „filozofija“ nije dakle bio izraz ~isto razumnoga sustava i, kao takvog,
odvojena od vjere, nego je pokazivala sveobuhvatni
pogled na stvarnost, izgra|en u svjetlu vjere, koji je
razum napravio i promislio; taj je pogled, sigurno,
nadilazio sposobnosti razuma, ali, kao takav, bio je
tako|er zadovoljavaju}i za njega. Prema svetome
7
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Tomi susret s Aristotelovom pretkr{}anskom filozofijom (Aristotel je umro oko 322. prije Krista)
otvarao je novu perspektivu. Aristotelska filozofija
bila je, o~ito, izra|ena bez poznavanja Staroga i Novog saveza, obja{njenje svijeta bez objave, samim
razumom. I ta je razumnost bila uvjerljiva. Tako
stari oblik „na{e filozofije“ otaca vi{e nije bio odr`iv.
Trebalo je ponovno premisliti odnos izme|u filozofije i teologije, izme|u vjere i razuma. Postojala je
neka „filozofija“, cjelovita i uvjerljiva u samoj sebi,
razumnost koja prethodi vjeri, a potom „teologija“,
neko razmi{ljanje s vjerom i u vjeri. Bremenito pitanje bilo je: jesu li uskladivi svijet razuma, filozofija
mi{ljena bez Krista i svijet vjere? Ili se me|usobno
isklju~uju? Bilo je onih koji su zastupali nespojivost
izme|u ta dva svijeta, ali je sveti Toma bio ~vrsto
uvjeren da su spojivi – {tovi{e, da je filozofija
razra|ena bez poznavanja Krista gotovo o~ekivala
Isusovo svjetlo kako bi bila potpuna. To je bilo veliko „otkri}e“ svetoga Tome koji je odredio njegov
put kao mislitelja. Pokazati tu neovisnost filozofije
i teologije i, istodobno, njihovu uzajamnu povezanost [suodnosnost] bila je povijesna misija velikog
u~itelja. Imaju}i to pred o~ima lako je razumjeti
za{to je u XIX. stolje}u, kad se zastupala sna`na
neuskladivost izme|u suvremene misli i vjere, papa
Lav XIII. pokazao na svetoga Tomu kao na vodi~a
u dijalogu izme|u jedne i druge. U svojem teolo{kom
radu, sveti Toma pretpostavlja i odre|uje tu suodnosnost. Vjera u~vr{}uje, ujedinjuje i prosvjetljuje
ba{tinu istinâ koje stje~e ljudski razum. Povjerenje
koje sveti Toma gaji prema ta dva oru|a spoznaje
– vjeri i razumu – mo`e se dovesti u vezu s uvjerenjem da oba proizlaze iz istoga izvora istine,
bo`anskoga Logosa, koji djeluje kako na polju stvaranja tako i na polju otkupljenja.
Zajedno sa suglasno{}u izme|u vjere i razuma,
nu`no je prepoznati kako se oni slu`e razli~itim
spoznajnim pristupima. Razum prihva}a istinu na
osnovi njezine duboke o~itosti, posredovane ili neposredne; vjera, me|utim, prihva}a istinu na temelju
ugleda Bo`je rije~i koja se objavljuje. Na po~etku
Sume teologije sveti Toma pi{e: „Treba znati da ima
dvije vrste znanosti. Neke, naime, kao {to su aritmetika, geometrija i njima sli~ne, polaze od na~elā
koja su poznata naravnim svjetlom uma. Druge pak
polaze od na~elā poznatih svjetlom neke vi{e zna8
nosti: primjerice, geometrijska optika polazi od
na~elā koja su razja{njena u geometriji, a glazba od
na~elā poznatih u aritmetici. Sveta nauka (to jest
teologija) spada u tu drugu vrstu znanosti, jer polazi od na~elā koja su poznata u svjetlu neke vi{e znanosti, to jest u znanju Boga i bla`enih“ (I, pit. 1, ~l.
2: ¢Toma Akvinski, Izabrano djelo, Zagreb, 2005,
str. 275£).
To razlikovanje jam~i samostalnost, kako znanostî o ~ovjeku – prirodoslovnih i humanisti~kih, poput filozofije, tako i bogoslovnih znanostî. No, ono
nije isto {to i odvajanje, nego u sebi uklju~uje
uzajamnu i plodonosnu suradnju. Vjera, naime, {titi
razum od svih napasti nepovjerenja u vlastite sposobnosti, poti~e ga otvoriti se sve {irim obzorima i
da ne posustane u traganju za temeljima te, kada se
sâm razum posve}uje nadnaravnom podru~ju odnosa izme|u Boga i ~ovjeka, oboga}uje njegov rad.
Prema svetom Tomi, primjerice, ~ovjek svojim razumom nesumnjivo mo`e prispjeti tvrdnji o postojanju
Boga, ali samo vjera, koja prihva}a bo`ansku objavu,
jest kadra dotaknuti otajstvo ljubavi Boga, Jednog i
Trojstvenog.
S druge strane, ne poma`e samo vjera razumu.
Vrijedi i obratno. Naime, i razum, svojim sredstvima, mo`e u~initi ne{to va`no za vjeru, pru`aju}i joj
trojaku slu`bu koju sveti Toma ovako sa`ima u uvodu Tuma~enja Boetijeva djela O Trojstvu: „Pokazati
osnove vjere; pomo}u sli~nosti objasniti istine vjere;
odbaciti prigovore koji se upu}uju protiv vjere“ (q.
2, a. 2). ^itava je povijest bogoslovlja, u kona~nici,
ostvarivanje te zada}e spoznaje, koja pokazuje shvatljivost vjere, njezinu ra{~lanjenost i unutarnji sklad, njezinu razumljivost i sposobnost promicati
~ovjekovo dobro. Pravilnost teolo{kih razmi{ljanja
i njihovo stvarno spoznajno zna~enje zasnivaju se
na vrijednosti bogoslovnoga jezika, koji je, prema
svetom Tomi, u prvom redu sli~nozna~ni jezik. Beskrajan je razmak izme|u Boga, Stvoritelja, i bitka
njegovih stvorenja; nesli~nost je uvijek ve}a nego
sli~nost (usp. Denzinger-Hünermann, Zbirka
sa`etaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i
}udore|u, \akovo, 2002, br. 806, str. 227). Usprkos
tome, u ~itavoj razli~itosti izme|u Stvoritelja i stvorenja, postoji srazmjer izme|u stvorenog bi}a i Stvo-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
riteljeva bi}a koji nam omogu}uje govoriti o Bogu
ljudskim rje~nikom.
Sveti je Toma udario temelj nauke o sli~nozna~nosti ne samo o{troumnim filozofskim obrazlaganjima nego i na ~injenici da nam je sâm Bog Objavom progovorio te nas, dakle, ovlastio govoriti o
Njemu. Smatram va`nim podsjetiti na tu nauku.
Ona nam, naime, poma`e opovrgnuti neke prigovore suvremenoga bezbo{tva koji nije~e da je religijski jezik obdaren nekim objektivnim zna~enjem
i, naprotiv, dr`i kako ima samo subjektivnu ili jednostavno emotivnu vrijednost. Taj prigovor proizlazi iz ~injenice da su pobornici pozitivisti~ke misli
uvjereni kako ~ovjek ne spoznaje bitak, nego samo
iskustveno djelovanje stvarnosti. Sa svetim Tomom
i s velikom filozofskom predajom mi smo uvjereni
da, zapravo, ~ovjek ne spoznaje samo djelovanje koje
je predmet prirodnih znanostî, nego da spoznaje
ne{to o samome bi}u – primjerice spoznaje osobu,
„ti“ drugoga, a ne samo njezin fizi~ki i biolo{ki vid
njezina postojanja.
U svjetlu toga u~enja svetoga Tome, teologija
tvrdi da, ma koliko ograni~en, religijski je jezik obdaren smislom jer doti~emo bitak, poput strijele
odapete prema stvarnosti koju ozna~ava. To temeljno suglasje ljudskoga razuma i kr{}anske vjere nazire se u drugom osnovnom polazi{tu Akvin~eve
misli: bo`anska milost ne poni{tava, nego pretpostavlja i usavr{ava ljudsku narav. Ta narav, naime, ni
nakon grijeha nije potpuno pokvarena, nego je ranjena i oslabljena. Milost, koju Bog obilno dijeli i koja
se prenosi otajstvom utjelovljene Rije~i, potpuno je
besplatni dar kojim narav biva ozdravljena, oja~ana
i potpomognuta te`iti `elji priro|enoj i duboko
usa|enoj u srcu svakoga mu{karca i `ene: `udnji za
sre}om. Bo`anskom milo{}u sve sposobnosti
~ovjekova srca se ~iste, preobra`avaju i uzdi`u.
Va`na primjena toga odnosa naravi i milosti nazire se u }udorednom bogoslovlju Tome Akvinskog
koje je vrlo aktualno. U sredi{te u~enja na tome
podru~ju, on stavlja Novi zakon, a to je zakon Duha
Svetoga. S duboko evan|eoskim pogledom inzistira
na ~injenici da je taj zakon milost Duha Svetoga koja
se daje onima koji vjeruju u Krista. Toj se milosti
pridru`uje pisano i usmeno u~enje o naukovnim i
}udorednim istinama koje Crkva prenosi. Sveti
Toma, isti~u}i temeljnu ulogu koju u moralnome
`ivotu ima djelovanja Duha Svetoga, milosti, iz koje
se ra|aju bogoslovne i }udoredne kreposti, daje
shvatiti da svaki kr{}anin mo`e dosti}i uzvi{ene vidike Govora na Gori ako `ivi istinski vjerski odnos
u Kristu, ako se otvori djelovanju njegova svetog
duha. No – dodaje Akvinac – „premda je milost
djelotvornija od naravi, ipak je narav bitnija za
~ovjeka“ (Summa theologiae, I, pit. 29, ~l. 3). U skladu s tim, sa stanovi{ta kr{}anskoga }udore|a, postoji
mjesto za razum koji je kadar razaznati naravni
}udoredni zakon. Razum ga mo`e prepoznati
promatraju}i ono {to je dobro ~initi i ono {to je
dobro izbjegavati za postizanje one sre}e koja le`i
na srcu svakome ~ovjeku i koja nala`e i odgovornost
prema drugima i, dakle, tra`enje zajedni~koga dobra.
Drugim rije~ima, ~ovjekove kreposti, bogoslovne i
}udoredne, ukorijenjene su u ljudsku narav. Bo`anska
milost prati, podupire i poti~e eti~ku zauzetost, ali,
prema svetome Tomi, svi ljudi, vjernici i nevjernici,
pozvani su upoznati potrebe ljudske naravi izra`ene
u naravnom zakonu i nadahnjivati se na njemu u
oblikovanju pozitivnih zakonâ, onih naime zakona
koje donose gra|anske i politi~ke vlasti radi
ure|ivanja ljudskoga su`ivota.
Kad se nije~u naravni zakon i odgovornost koji
on uklju~uje, dramati~no se utire put eti~kom relativizmu na individualnom planu i totalitarizmu
dr`ave na politi~kom planu. {to ima pogubne posljedice. Obrana sveop}ih prava ~ovjeka i potvr|ivanje
apsolutne vrijednosti dostojanstva osobe iziskuju
neku osnovu. Nije li upravo naravni zakon taj temelj,
s vrijednostima koje pokazuje, a o kojima se ne mo`e
pregovarati? ^asni Ivan Pavao II. napisao je u
okru`nici Evangelium vitae rije~i koje ostaju od velike aktualnosti: „Prijeko je, dakle, potrebno za
budu}nost dru{tva i razvoj zdrave demokracije iznova otkriti postojanje ljudskih vrednota, }udoredno bitnih i uro|enih, koje izviru iz same istine o
~ovjeku te izra`avaju i ~uvaju dostojanstvo osobe.
Stoga te vrijednosti nijedan pojedinac, nikakva
ve}ina i nijedna dr`ava nikad ne smiju stvarati,
mijenjati ili zatirati, nego ih moraju jedino priznati,
po{tivati i promicati“ (br. 71).
U zaklju~ku, Toma nam predla`e {iroko i pouzdano shva}anje ljudskoga razuma: {iroko jer nije
9
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sku~eno prostorima takozvane empirijsko-znanstvene misli, nego je otvoreno ~itavome bi}u pa tako
i temeljnim i neporecivim pitanjima ljudskoga `ivota; a pouzdano jer je ljudski razum, prije svega ako
prihva}a nadahnu}â kr{}anske vjere, promicatelj
uljudbe koja priznaje dostojanstvo osobe, nepovredivost njezinih prava i obvezatnost svojih du`nosti.
Ne iznena|uje {to je nauka o dostojanstvu osobe,
temeljna za priznavanje nepovredivosti prava
~ovjeka, sazrela u misaonim sredinama {to su prigrlile ba{tinu svetoga Tome Akvinskog koji je vrlo
uzvi{eno shva}anje ljudskoga stvorenja. Nazvao ga
je strogo filozofskim rje~nikom „najsavr{enijim od
svega {to se nalazi u ~itavoj prirodi, to jest samostojnim nositeljem razumne naravi“ (Summa theologiae, I, pit. 29, ~l. 3).
Dubina misli svetoga Tome Akvinskog izvire –
nikada nemojmo zaboraviti – iz njegove `ive vjere i
gorljive pobo`nosti koju je izra`avao u nadahnutim
molitvama, poput one u kojoj moli od Boga: „Udijeli mi, molim te, um koji te tra`i, mudrost koja te
nalazi, `ivot koji se tebi svi|a, ustrajnost koja te
pouzdano i{~ekuje i pouzdanje da }u te na kraju
zagrliti.“
(IKA / VHDP)
SVETI TOMA AKVINSKI (III.)
Tomina Teolo{ka suma
Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu 23. lipnja
Draga bra}o i sestre,
htio bih danas, ovim tre}im dijelom, dovr{iti
svoje kateheze o svetom Tomi Akvinskom. I vi{e
od sedam stotina godina od njegove smrti mo`emo
mnogo nau~iti od njega. Podsjetio je na to tako|er
moj prethodnik papa Pavao VI. koji se, u govoru
odr`anom u Fossanovi 14. rujna 1974., prigodom
700. obljetnice smrti svetog Tome, pitao: „Koju nam
pouku mo`e dati u~itelj Toma?“ Njegov je odgovor
glasio ovako: „povjerenje u istinu katoli~ke vjerske
misli, koju je on branio, izlagao, otvoren spoznajnoj
sposobnosti ljudskog uma“ (Insegnamenti di Paolo
VI, XII[1974.], str. 833-834). Istoga dana, u Aquinu, govore}i ponovno o svetom Tomi, rekao je: „Svi
mi koji smo vjerni sinovi Crkve mo`emo i moramo,
bar u odre|enoj mjeri, biti njegovi u~enici“ (Isto,
str. 836).
Stupimo dakle i mi u {kolu svetog Tome i njegova remek-djela, Sume teologije (Summa theologiae).
Ono, premda je ostalo nedovr{eno, ipak je monumentalno djelo: sadr`i 512 pitanja i 2669 ~lanaka.
Rije~ je o zgusnutom razmi{ljanju, u kojem ljudski
um tajnama vjere prilazi jasno i duboko, isprepli}u}i
pitanja i odgovore, u kojima sveti Toma produbljuje
u~enje koje dolazi iz Svetoga pisma i od crkvenih
10
otaca, prije svega svetoga Augustina. U tome
razmi{ljanju, u susretu s pravim pitanjima svoga
vremena, koja su ~esto i na{a pitanja, sveti Toma,
koriste}i tako|er metodu i misao anti~kih filozofâ,
osobito Aristotela, dolazi do jasnih, lucidnih i
odgovaraju}ih formulacija istina vjere, gdje je istina
dar vjere, blista i postaje dostupna za nas, za na{e
razmi{ljanje. Ipak, taj napor ljudskog uma – kao {to
to podsje}a Akvinac samim svojim `ivotom – je
uvijek prosvijetljen molitvom, svjetlom koje dolazi
odozgor. Samo onaj koji `ivi s Bogom i s otajstvima
mo`e tako|er razumjeti {to oni govore.
U Summi teologije, sveti Toma polazi od ~injenice da postoje tri razli~ita na~ina Bo`je bîti i bivstva:
Bog postoji u samom sebi, on je po~etak i svr{etak
svega, zbog ~ega sva stvorenja dolaze i ovise o Njemu; Bog je, nadalje, prisutan po svojoj milosti u
`ivotu i djelovanju vjernika, svetaca; kona~no, Bog
je na posve osobit na~in prisutan u Kristovoj osobi
i u sakramentima, koji proizlaze iz njegova otkupiteljskog djela. Stoga je to monumentalno djelo (usp.
Jean-Pierre Torrell, La „Summa“ di San Tommaso,
Milano 2003., str. 29-75), to istra`ivanje “teolo{kim
pogledom” Bo`je punine (usp. Summa theologiae,
I, pit. 1, ~l. 7), po svojoj strukturi podijeljeno na tri
dijela i predstavlja ga sam doctor communis – sveti
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Toma – ovim rije~ima: „Budu}i da je glavna zada}a
svete nauke priop}iti nam spoznaju o Bogu, i to ne
samo s obzirom na to {to je on u sebi nego tako|er
ukoliko je po~elo i svrha svih stvari, a napose razumskog stvorenja, pristupaju}i izlaganju te nauke prvo
}emo raspravljati o Bogu, drugo o te`nji razumskoga stvorenja prema Bogu i tre}e o Kristu koji je kao
~ovjek put na{ih te`nji prema Bogu“ (Isto, I, pit. 2;
prijevod u: Toma Akvinski, Izabrano djelo, Zagreb,
2005, str. 286). Postoji dakle neki zatvoreni krug:
Bog u njemu samom, koji izlazi iz samoga sebe i
uzima nas za ruku, tako da se s Kristom vra}amo
Bogu, sjedinjeni smo s Bogom i Bog }e biti sve u
svima.
Prvi dio Sume teologije istra`uje dakle o Bogu u
njemu samom, o otajstvu Presvetoga Trojstva i o
Bo`jem stvarala~kom djelovanju. U tome dijelu nalazimo tako|er duboko razmi{ljanje o izvornoj
stvarnosti ~ovjeka kao bi}a kojega je Bog stvorio
svojim rukama, {to je plod njegove ljubavi. S jedne
strane smo stvoreno, ovisno bi}e, ne dolazimo od
samih sebe; no, s druge, imamo pravu autonomiju,
tako da smo ne samo ne{to prividno – kao {to tvrde
neki platonski filozofi – ve} stvarnost koju je Bog
htio kao takvu i s vrijedno{}u u samoj sebi.
U drugom dijelu sveti Toma promatra ~ovjeka,
potaknuta milo{}u, u njegovoj te`nji upoznati i ljubiti Boga kako bi bio sretan na ovoj zemlji i u
vje~nosti. Autor najprije predstavlja teolo{ka
polazi{ta moralnog djelovanja, prou~avaju}i kako
su, u slobodnom ~ovjekovu izboru ~initi dobra djela, uklju~eni razum, volja i strasti, kojima se pridodaje snaga koju daje Bo`ja milost po snazi i darovima Duha Svetoga, kao i pomo} koju pru`a tako|er
moralni zakon. ^ovjek je dakle dinami~no bi}e koje
tra`i samoga sebe, poku{ava postati to {to jest i nastoji, u tome smislu, ~initi djela koja ga izgra|uju,
kojima postaje pravi ~ovjek; a tu ulogu imaju moralni zakon, milost i vlastiti razum, volja i strasti.
Na tome temelju sveti Toma opisuje ~ovjeka koji
`ivi po Duhu i koji, na taj na~in, postaje Bo`ja slika.
Tu se Akvinac zaustavlja na prou~avanju triju teologalnih kreposti – vjere, nade i ljubavi –, nakon ~ega
pristupa dubokom istra`ivanju vi{e od pedeset moralnih kreposti, organiziranih oko ~etiriju kardinalnih kreposti – razboritosti, pravednosti, umjereno-
sti i jakosti. Zavr{ava potom razmi{ljanjem o raznim
pozivima u Crkvi.
U tre}em dijelu Sume, sveti Toma prou~ava otajstvo Krista – puta i istine – po kojem se mo`emo
ponovno pridru`iti Bogu Ocu. U tome dijelu pi{e
stranice o otajstvu Isusova utjelovljenja i muke koje
je gotovo nemogu}e nadma{iti, dodaju}i zatim
opse`no izlaganje o sedam sakramenata, jer u njima
utjelovljena Bo`ja Rije~ {iri blagodati utjelovljenja
radi na{ega spasenja, radi na{eg hoda u vjeri prema
Bogu i vje~nome `ivotu, ostaje na materijalan na~in
gotovo prisutna sa stvorenim stvarnostima, doti~e
nas tako u na{oj dubini.
Govore}i o sakramentima, sveti Toma se na osobit na~in zadr`ava na otajstvu euharistije, prema
kojoj je gajio veoma veliku pobo`nost, tako da je,
prema starim `ivotopiscima, obi~avao oslanjati glavu na svetohrani{te, kao da je `elio ~uti Isusovo
bo`ansko i ljudsko srce kako kuca. U svojem komentaru na Sveto pismo, sveti Toma nam poma`e
shvatiti uzvi{enost sakramenta euharistije, kada pi{e:
„Budu}i da je euharistija sakrament muke na{ega
Gospodina, sadr`i u sebi Isusa Krista koji je trpio
za nas. Zato taj sakrament ima sve one u~inke {to
ih ima muka na{ega Gospodina, jer on nije ni{ta
drugo do utiskivanje Gospodinove muke u nas“ (In
Ioannem, c. 6, lect. 6, br. 963). Shva}amo dobro
za{to su sveti Toma i drugi sveci dok bi slavili misu
lijevali suze iz suosje}anja prema Gospodinu, koji
se prinosi u `rtvi za nas: bile su to suze radosnice i
zahvalnice.
Draga bra}o i sestre, pou~eni primjerom svetaca,
zaljubimo se u taj sakrament! Sudjelujmo sabrano
na misi, kako bismo zadobili duhovna dobra, hranimo se Gospodinovim Tijelom i Krvlju, kako bismo
bili neprestano nahranjeni bo`anskom milo{}u!
Rado i ~esto se zadr`avajmo u prisnom dru`enju s
Presvetim Sakramentom!
Ono {to je sveti Toma znanstvenom strogo{}u
prikazao u svojim najve}im teolo{kim djelima, kao
{to je to upravo Suma teologije (Summa theologiae),
i Suma protiv pogana (Summa contra Gentiles), izlagano je u njegovu propovijedanju, upu}enom studentima i vjernicima. U korizmi 1273. odr`ao je
propovijedi u crkvi San Domenico Maggiore u Napulju. Sadr`aj je tih propovijedi prikupljen i sa~uvan:
11
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
to su sve{~i}i u kojima obja{njava apostolsko vjerovanje, tuma~i molitvu O~ena{a, prikazuje deset zapovijedi i komentira molitvu Zdravo Marijo. Sadr`aj
propovijedi An|eoskog nau~itelja (Doctor Angelicus) odgovara gotovo u potpunosti strukturi Katekizma Katoli~ke Crkve. Naime, u katehezi i u
propovijedi, u dobu nove zauzetosti za evangelizaciju kao {to je ovo na{e, ne bi se smjelo nikada izostaviti ove temeljne sadr`aje: ono {to vjerujemo,
dakle upravo simbol vjere; ono {to molimo, a to su
O~ena{ i Zdravo Marija; te ono {to mi `ivimo kao
{to nas u~i biblijska objava, a to su zakon o ljubavi
prema Bogu i bli`njemu te deset zapovijedi.
Htio bih podastrijeti poneki primjer jednostavnog, bitnog i uvjerljivog sadr`aja u~enja svetog
Tome. U svojoj Knji`ici o apostolskom vjerovanju
on obja{njava vrijednost vjere. Po njoj se, ka`e on,
du{a sjedinjuje s Bogom i ra|a se kao neka klica
vje~noga `ivota; `ivot prima sigurni pravac i mi lako
pobje|ujemo napasti. Onome koji uputi prigovor
da je vjera ludost, jer se vjeruje u ne{to {to ne potpada pod osjetno iskustvo, sveti Toma pru`a vrlo
razlo`an odgovor i podsje}a da je to neosnovana
sumnja, jer je ljudski um ograni~en i ne mo`e poznavati sve. Samo ako bismo mogli potpuno poznavati sve vidljivo i nevidljivo, tada bi bila prava ludost
prihva}ati istine iz ~iste vjere. Uostalom, u stvarima
koje ~ovjek ne mo`e osobno spoznati naprosto je
nemogu}e `ivjeti, primje}uje sveti Toma, bez
pouzdavanja u iskustvo drugih ljudi. Razborito je
dakle vjerovati u Boga koji se objavljuje i
svjedo~anstvu apostolâ: oni su bili malobrojni, jednostavni i siroma{ni, shrvani zbog raspe}a njihova
U~itelja, a ipak mnoge su se mudre, plemenite i bogate osobe u kratko vrijeme obratile slu{aju}i njihovu propovijed. Rije~ je, naime, upravo o, povijesno
gledano, ~udesnoj pojavi, za koju je te{ko dati drugi razuman odgovor od onoga da su se apostoli susreli s Kristom Uskrslim.
Komentiraju}i ~lanak vjerovanja o utjelovljenju
Bo`je Rije~i, sveti Toma iznosi neka promi{ljanja.
Tvrdi tako da kr{}anska vjera, promatraju}i otajstvo
utjelovljenja, biva oja~ana; u ~ovjeku raste pouzdana nada kada razmi{lja o tome da je Bo`ji sin do{ao
me|u nas, kao jedan od nas, da priop}i ljudima Bo`ju
volju; ljubav je o`ivljena, jer ne postoji o~itiji znak
Bo`je ljubavi prema nama od onoga da vidimo kako
je Stvoritelj svemira i sâm postao stvorenje. Na
kraju, promatraju}i otajstvo Bo`jeg utjelovljenja,
osje}amo kako se u nama rasplamsava `elja prispjeti Kristu u slavi. Poslu`iv{i se jednostavnom i
u~inkovitom usporedbom, sveti Toma opa`a: „Ako
bi brat nekoga kralja `ivio daleko, sigurno bi `udio
da mu mo`e biti blizu. Krist je na{ brat: moramo
dakle `eljeti njegovo dru{tvo, postati jedno srce s
njim“ (Opuscoli teologico-spirituali, Rim 1976., str.
64).
Predstavljaju}i molitvu O~ena{, sveti Toma pokazuje kako je ona u sebi savr{ena, budu}i da ima
sve zna~ajke koje dobra molitva mora imati: povjerljivo i spokojno predanje; prikladnost svoga sadr`aja,
jer – primje}uje sveti Toma – „vrlo je te{ko to~no
znati {to je primjereno moliti a {to ne, jer kada je o
`eljama rije~ te{ko nam je napraviti izbor“ (Isto, str.
120); te zatim ispravan poredak molbi, `ara ljubavi
i iskrene poniznosti.
Sveti je Toma, kao i svi sveci, gajio veliku
pobo`nost prema Gospi. Oslovljavao ju je prekrasnim imenom: Triclinium totius Trinitatis, triklinij,
to jest mjesto gdje Trojstvo pronalazi svoj po~inak,
jer, zbog utjelovljenja, ni u jednom drugom stvorenju, kao u Njoj, tri bo`anske osobe ne prebivaju
i ku{aju toliki u`itak i radost `ivjeti kao u njezinoj
du{i punoj milosti. Po njezinu zagovoru mo`emo
posti}i svaku pomo}.
Molitvom, koja se tradicionalno pripisuje svetom
Tomi i koja, u svakom slu~aju, odra`ava sastavne
dijelove njegove duboke marijanske pobo`nosti, i
mi recimo: „Presveta i preblaga Djevice Marijo,
Majko Bo`ja…, povjeravam tvome milosrdnom srcu
sav svoj `ivot… Daj mi, moja premila Gospo, pravu
ljubav, kojom }u ljubiti svim srcem svojim tvoga
presvetog Sina i tebe, nakon njega, vi{e od svega, te
bli`njega u Bogu i zbog Boga.“
(IKA)
12
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
HOMILIJA PAPE BENEDIKTA XVI. KLAUZURNIM
SESTRAMA DOMINIKANKAMA U SAMOSTANU
SV. MARIJE OD KRUNICE U RIMU 24. LIPNJA 2010.
Drage sestre,
Svakoj od vas upu}ujem rije~i Psalma 124 (125)
koji smo upravo molili: „U~ini, Gospode, dobro
dobrima i ~estitima u srcu“ (r. 4). Ponajprije vas s
ovom `eljom pozdravljam: neka dobrota Gospodnja
bude nad vama. Posebno pozdravljam va{u Majku
Prioru i od srca zahvaljujem na ljubaznim rije~ima
koje mi je uputila u ime zajednice. S velikom sam
rado{}u prihvatio poziv da posjetim ovaj samostan
kako bih se mogao zajedno s vama zaustaviti pred
acheropita-slikom Djevice od Svetog Siksta, neko}
za{titnice rimskih samostana „Santa Maria in Tempulo“ i „Svetog Siksta“.
Zajedno smo izmolili Srednji ~as, mali dio Liturgijske molitve koja, kao klauzurnim sestrama,
ozna~uje ritam va{eg dana i ~ini vas tuma~ima CrkveZaru~nice koja se sjedinjuje, na poseban na~in, sa
svojim Gospodinom. Tom koralnom molitvom, koja
svoj vrhunac nalazi u svakodnevnom sudjelovanju
u euharistijskoj `rtvi, va{e je posve}enje Gospodinu
u {utnji i povu~enosti plodno i bogato darovima ne
samo u pogledu puta osobnog posve}enja i
pro~i{}enja, nego i u odnosu na onaj apostolat molitve zagovora koji ~inite za cijelu Crkvu, kako bi se
mogla pojaviti ~ista i sveta pred Gospodinom. Vi,
koji dobro poznajete u~inkovitost molitve, svaki
dan do`ivljavate iskustvo koliko puno milosti
posve}enja ona mo`e zadobiti za Crkvu.
Drage sestre, zajednica koju tvorite mjesto je u
kojem se mo`e prebivati u Gospodinu; ona je za vas
novi Jeruzalem, u koji uzlaze plemena Gospodnja
da hvale ime Gospodnje (usp. Ps 121, 4). Budite
zahvalne bo`anskoj Providnosti na uzvi{enom i bes-
platnom daru mona{kog poziva, na koji vas je Gospodin pozvao bez ikakve va{e zasluge. S Izaijom
mo`ete potvrditi: „Gospodin me je od maj~ina krila u~inio slugom svojim“ (Iz 49, 5). Jo{ prije negoli ste ro|ene, Gospodin je pridr`ao sebi va{e srce
kako bi ga ispunio svojom ljubavlju. Po sakramentu
kr{tenja primile ste bo`ansku milost i, uronjeni u
njegovu smrt i uskrsnu}e, posve}ene ste Isusu, kako
biste isklju~ivo njemu pripadale. Na~in kontemplativnog `ivota, koji ste primile od sv. Dominika u
obliku klauzure, stavlja vas, kao `ive i vitalne udove,
u srce misti~nog tijela Gospodinova, koje je Crkva;
i kao {to srce prenosi krv i dr`i na `ivotu ~itavo
tijelo, tako i va{ `ivot skriven s Kristom, protkan
radom i molitvom, pridonosi odr`avanju Crkve,
sredstvo spasenja za svakoga ~ovjeka kojeg je Gospodin otkupio svojom krvlju.
Tom nepresu{nom izvoru pristupate molitvom,
prikazuju}i pred Svevi{njim duhovne i materijalne
potrebe tolike bra}e u te{ko}ama, `ivot svih koji su
skrenuli s puta i udaljili se od Gospodina. Kako ne
biti ganut su}uti prema onima koji izgleda lutaju bez
cilja? Kako ne po`eljeti da se u njihovu `ivotu dogodi susret s Isusom koji jedino mo`e `ivotu dati
smisao? Sveta `elja da se Kraljevstvo Bo`je nastani
u srcu svakog ~ovjeka poistovje}uje se sa samom
molitvom, kako nau~ava sveti Augustin: „Ipsum
desiderium tuum, oratio tua est; et si continuum
desiderium, continua oratio: Sama tvoja `elja tvoja
je molitva; ako je `elja trajna, stalna, trajna je i molitva“ (usp. Ep. 130, 18-20); stoga, kao vatra koja
gori i ne gasi se, srce ostaje budno, nikada ne prestaje
`eljeti i uvijek uzdi`e Bogu himan hvale.
13
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Bdijte stoga, drage sestre, da u svemu {to ~inite,
pored posebnih trenutaka molitve, va{e srce bude
vo|eno `eljom da ljubi Boga. S Hiponskim biskupom [sv. Augustinom] spoznajte da je Gospodin
stavio svoju ljubav u va{a srca, `elju koja {iri srce,
toliko da mo`e primiti samoga Boga (usp. In Io Ev.,
tr. 40, 20). To je obzor zemaljskog hodo~a{}a! To je
va{ cilj! Zato ste izabrale `ivot u povu~enosti i odricanju od zemaljskih dobara: kako biste `eljele povrh
svega ono neusporedivo dobro, onaj dragocjeni biser koji zaslu`uje odricanje od svakog drugog dobra
kako biste u{li u njegov posjed.
vica rekla svoj „da“. Neka vas ona, koja je u ti{ini
primila Rije~ Bo`ju, vodi u va{em svakodnevnom
djevi~anskom posve}enju kako biste mogle iskusiti
u povu~enosti duboku prisnost koju je ona `ivjela
s Isusom. Zazivaju}i njezin maj~inski zagovor, kao
i zagovor svetog Dominika, svete Katarine Sijenske
i brojnih svetaca i svetica Dominikanskog reda, podjeljujem svima vama poseban apostolski blagoslov,
koji rado pro{irujem na osobe koje se preporu~uju
u va{e molitve.
preveo
Svakoga dana izgovarajte svoj „da“ Bo`jim planovima, s istom ponizno{}u s kojom je Sveta Dje-
brat Anto Gavri}, OP
MAJ^INSKA DUHOVNOST KATARINE SIJENSKE
Papina kateheza na op}oj audijenciji u srijedu 24. studenog 2010.
Draga bra}o i sestre, danas vam `elim govoriti o
`eni koja je imala istaknutu ulogu u povijesti Crkve.
Rije~ je o Katarini Sijenskoj. ^etrnaesto stolje}e u
kojem je `ivjela bilo je doba te{kih previranja u
Crkvi i ~itavom dru{tvu u Italiji kao i Europi. Ipak,
i u trenucima najve}e te{ko}e, Gospodin ne prestaje blagoslivljati svoj narod, daju}i svetice i svece koji
bude umove i srca poti~u}i ih na obra}enje i obnovu.
Katarina je jedna od njih i jo{ i danas nam govori i
poti~e nas hrabro kro~iti prema svetosti da bismo
bili Gospodinovi u~enici na sve potpuniji na~in.
Ro|ena u Sieni 1347. godine u vrlo brojnoj obitelji,
a umrla u rodnome gradu 1380. U dobi od 16 godina, potaknuta vi|enjem svetog Dominika, stupila
je u Tre}i dominikanski red, u `enski ogranak zvan
koludrice. Nastaviv{i `ivjeti u obitelji, potvrdila je
zavjet djevi~anstva koji je dala privatno jo{ kada je
bila mla|a, posvetila se molitvi, pokori, djelima ljubavi, prije svega prema bolesnima.
Kada se ra{irio glas o njezinoj svetosti, zapo~ela
je intenzivno raditi na davanju duhovnih savjeta svi14
ma koji bi joj se obratili za pomo}: plemi}ima i
politi~arima, umjetnicima i obi~nim ljudima,
posve}enim osobama, crkvenim velikodostojnicima,
uklju~uju}i i samog papu Grgura XI. koji je u to
doba boravio u Avignonu i kojeg je Katarina sna`no
i u~inkovito pozvala da se vrati u Rim. Mnogo je
putovala kako bi ubrzala reformu u Crkvi i da bi
potpomogla uspostavu mira me|u dr`avama. Zbog
toga razloga Sluga Bo`ji Ivan Pavao II. proglasio ju
je suza{titnicom Europe: Stari kontinent ne smije
nikada zaboraviti kr{}anske korijene koji su u
ishodi{tu njegova povijesnog puta i mora nastaviti
crpiti iz Evan|elja temeljne vrijednosti koje jam~e
pravdu i sklad.
Katarina je, kao i mnogi drugi sveci, mnogo
pretrpjela. Neki su ~ak govorili da se ne smije imati
povjerenja u nju te ju je ~ak, 1374., {est godina prije smrti, generalni kapitul Dominikanskog reda pozvao u Firenzu gdje je podvrgnuta ispitivanju. Ispitivanje je proveo u~eni i ponizni brat Rajmund iz
Capue, budu}i vrhovni U~itelj Reda. On }e kasnije
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
postati njezin ispovjednik i „duhovni sin“ i napisati
cjeloviti `ivotopis svetice. Progla{ena je svetom
1461.
Katarinin nauk, koja je jedva nau~ila ~itati i koja
je nau~ila pisati tek u odrasloj dobi, sadr`an je u
Dijalogu Bo`anske providnosti odnosno Knjizi
bo`anskog nauka, remek-djelu duhovne literature,
u njezinim Pismima kao i u zbirci Molitava. Njezin
nauk resi takvo bogatstvo da ju je Sluga Bo`ji Pavao
VI. 1970. proglasio crkvenom nau~iteljicom. Taj se
naslov pridodao dvama prethodnima: suza{titnice
grada Rima, prema `elji bla`enog Pija IX., te
za{titnice Italije, prema odluci Sluge Bo`jega Pija
XII.
U vi|enju koje je ostalo neizbrisivo utisnuto u
Katarininom srcu i pameti, Gospa ju je predstavila
Isusu koji joj je darovao jedan sjajni prsten, govore}i
joj: „Ja, tvoj Stvoritelj i Spasitelj, uzimam te za svoju zaru~nicu u vjeri, koju }e{ uvijek ~uvati ~istom
sve dok ne bude{ zajedno sa mnom u nebu slavila
vje~ne zaruke“ (Rajmund iz Capue, S. Caterina da
Siena, Legenda maior, br. 115, Siena, 1998; usp.
@ivot sv. Katarine Sijenske, Split, 1992, str. 97). Taj
je prsten bio vidljiv samo njoj. U tome izvanrednom
doga|aju doku~ujemo `ivotno sredi{te Katarinine
religioznosti i svake autenti~ne duhovnosti: to je
kristocentrizam. Krist je za nju poput zaru~nika, s
kojim je uspostavila odnos prisnosti, zajedni{tva i
vjernosti. On je dobro koje se voli vi{e od svakog
drugog dobra.
To duboko sjedinjenje s Gospodinom prikazano
je u drugom doga|aju iz `ivota te glasovite
misti~arke: zamjeni srdaca. Prema Rajmundu iz Capue, koji prenosi ono {to mu je Katarina povjerila,
Gospodin Isus joj se ukazao dr`e}i u svojim rukama
ljudsko srce koje je blistalo, otvorio njezine grudi,
stavio to srce u njih i rekao: „Predraga k}eri, kao {to
sam neki dan uzeo tvoje srce koje si mi pru`ila, evo
ja ti sada dajem svoje i od sada }e stajati na mjestu
gdje je prije bilo tvoje“ (isto). Katarina je doista `ivjela rije~i svetog Pavla: [email protected], ali ne vi{e ja, nego
`ivi u meni Krist“ (Gal 2, 20).
Poput svetice iz Siene, svaki vjernik osje}a potrebu gajiti u srcu iste one osje}aje koje Krist nosi
u svojem srcu da ljubi Boga i bli`njega poput samoga Krista. A mi svi mo`emo dopustiti da nam Krist
Bazilika sv. Sabine, Rim
preobrazi srce i nau~iti ljubiti poput njega, u prisnom zajedni{tvu s njim ja~anom molitvom, razmatranjem nad Bo`jom rije~ju i sakramentima, prije
svega ~estim i pobo`nim primanjem svete pri~esti.
I Katarina pripada nizu onih euharistijskih svetaca
kojima sam odlu~io zaklju~iti svoju apostolsku pobudnicu Sacramentum caritatis (usp. br. 94). Draga
bra}o i sestre, euharistija je izvanredni dar ljubavi
koji nam Bog uvijek iznova daje da nas njime hrani
na na{em putu vjere, da oja~a na{u nadu, da rasplamsa na{u ljubav, da postanemo sve sli~niji njemu.
Oko te sna`ne i autenti~ne osobe okupila se prava i istinska duhovna obitelj. Rije~ je o osobama koje
je odu{evio duhovni presti` te mlade `ene koja se u
svojem `ivotu vinula do neslu}enih visina i koje su
ponekad bile zadivljene tako|er misti~nim pojavama
kojima su svjedo~ili, kao {to su to bile ~este ekstaze.
Mnogi su se stavili u njezinu slu`bu i prije svega
smatrali povlasticom da im Katarina mo`e biti duhovni vo|a. Zvali su je „mama“, jer su kao duhovna
djeca primala od nje duhovnu hranu.
I danas Crkva prima veliku blagodat od maj~inske
duhovnosti koju vr{e tolike `ene, posve}ene i vjer15
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
nice laikinje, koje hrane u du{i misao za Boga, ja~aju
vjeru ljudi i usmjeravaju kr{}anski `ivot prema sve
ve}im visinama. „Oslovljavam vas i nazivam sinovima“, pi{e Katarina obra}aju}i se jednom od svojih
duhovnih sinova, kartuzijancu Giovanniju Sabatiniju, „Jer vas ja ra|am stalnim molitvama i `eljom pred
Bo`jim lice, kao {to `ena ra|a svoje dijete“ (Pismo,
br. 141). Dominikanskom bratu Bartolomeju de
Dominiciju obi~avala se obra}ati ovim rije~ima:
„Preljubljeni i predragi brate i sine u slatkom Kristu
Isusu“.
Druga crta Katarinine duhovnosti vezana je uz
dar suzâ. One izra`avaju istaknutu i duboku osjetljivost, zbog koje je svetica iz Siene bila uvijek
silno suosje}ajna i nje`na. Brojni su sveci imali dar
suzâ, ~ime su obnavljali osje}aje samoga Isusa, koji
nije zadr`avao i skrivao suze pred grobom prijatelja
Lazara i boli koju su osje}ale Marta i Marija, kao ni
prilikom pohoda Jeruzalemu, posljednjih dana svoga
ovozemaljskog `ivota. Prema Katarini, suze svetaca
se mije{aju s Kristovom krvlju, o kojoj je ona govorila sa silnim ganu}em i vrlo djelotvornim simboli~kim
slikama: „Spominjite se Krista raspetoga, Boga i
~ovjeka (…). Pokajte se poradi Krista raspetoga,
sklonite se u ranama Krista raspetoga, utonite u krv
Krista raspetoga“ (Pismo, br. 16., upu}eno neimenovanom prelatu).
Tu mo`emo shvatiti za{to je Katarina, premda je
bila svjesna ljudskih nedostataka sve}enika, uvijek
gajila veliko po{tivanje prema njima; oni, po sakramentima i Svetom pismu, dijele snagu spasenja Kristove Krvi. Svetica iz Siene uvijek je pozivala svete
16
poslu`itelje, pa i papu, kojeg je nazivala „milim Kristom na zemlji“, da vjerno vr{e svoje zada}e, no{ena
uvijek i jedino svojom dubokom i stalnom ljubavlju
prema Crkvi. Prije nego }e umrijeti rekla je:
„Opra{taju}i se od tijela ja sam, zapravo, utro{ila i
dala svoj `ivot Crkvi i za svetu Crkvu, {to je za mene
jedinstvena milost“ (Rajmund iz Capue, S. Caterina
da Siena, Legenda maior, br. 363).
Od svete Katarine, dakle, mi u~imo najuzvi{enije
znanje: poznavati i ljubiti Isusa Krista i njegovu
Crkvu. U Dijalogu Bo`anske providnosti, ona – {to
je jedinstvena slika – opisuje Krista kao most koji
se pru`a izme|u neba i zemlje. Taj most ~ine tri
stepenice: Isusove noge, bok i usta. Uzdi`u}i se tim
stepenicama, du{a prolazi kroz tri etape od kojih se
sastoji svaki put posve}enja: odvajanje od grijeha,
vr{enje kreposti i ljubavi, te, na kraju, slatko sjedinjenje s Bogom s ljubavlju.
Draga bra}o i sestre, nau~imo od svete Katarine
ljubiti Krista i Crkvu hrabro, sna`no i iskreno. Ponovimo zato sa svetom Katarinom rije~i koje ~itamo
u Dijalogu Bo`anske providnosti, na zavr{etku poglavlja koje govori i Kristu-mostu: „Po milosr|u si
nas oprao u krvi; po milosr|u si htio razgovarati sa
svojim stvorovima. Lud od ljubavi! Nije ti bilo dosta utjeloviti se, nego si jo{ htio umrijeti!... O
milosr|e! Srce mi se gu{i dok mislim na te, jer kamogod okrenem svoju misao, nalazim samo
milosr|e“ (pogl. 30, Split, 1988, str. 84).
(IKA/VHDP)
Od 1. do 21. rujna u Rimu se odr`ala Op}a
skup{tina Reda bra}e propovjednika. Na skup{tini
su sudjelovali provincijali, viceprovincijali, generalni vikari, izabrani delegati provincija i vikarijata iz
cijeloga svijeta, biv{i U~itelji Reda, nekoliko uzvanika iz Dominikanske obitelji i {est ~lanova Generalnog vije}a Reda iz Generalne kurije. Kad se tomu
pridodaju jo{ prevoditelji, tajnici skup{tine i moderatori, dolazi se do broja od 180 sudionika. Iz Hrvatske dominikanske provincije sudjeluju provincijal
Anto Gavri} i delegat izabran za provincijskoj
skup{tini Stipe Juri~, profesor Sv. Pisma na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome u Rimu.
Ova skup{tina Reda trebala se odr`ati u Indiji,
ali Indijska dominikanska provincija zbog nesigurnosti i nasilja u zemlji nije mogla preuzeti organizaciju. Stoga se ova 290. skup{tina Reda odr`ala se u
Salesianumu, velebnom salezijanskom centru u
Rimu. Sudionike skup{tine pozdravio je na po~etku
Vrhovni poglavar salezijanaca.
IZ REDA
IZVJE[]E S 290. OP]E SKUP[TINE REDA
PROPOVJEDNIKA
Nakon pozdravnih govora, proceduralnih to~aka
i glasovanja, U~itelj Reda Carlos Azpiroz Costa
podnio je sa`eto „Izvje{}e o stanju Reda“ (Relatio
de Statu Ordinis; U~itelj je ranije pismeno dostavio
kapitularcima detaljno Izvje{}e na 34 stranice).
Skup{tina se odr`ala u vrijeme dok Red slavi 500.
obljetnicu dolaska dominikanaca u Ameriku (1510.)
i devetogodi{nje priprave za proslavu Jubileja 800.
potvrde Reda propovjednika (papa Honorije III.
bulom „Religiosam Vitam“ od 22.12.1216.). Red je
i danas {kola svetosti, {to potvr|uju i ovogodi{nja
progla{enja bla`enim i svetim iz Dominikanskog
reda.
U svojem izvje{}u U~itelj se osvrnuo na nekoliko
tema koje mu se ~ine va`nim: smjena generacija,
zajedni~ki `ivot, intelektualni `ivot (zajedni~ka odgovornost jer govorimo u ime zajednice), zvanja
(„Bo`ji su dar“), kvaliteta `ivota redovni~kog `ivota, smisao na{eg poslanja „ad gentes“, uprava (privatizacija na{eg redovni~kog `ivota i poslanja), restrukturiranje Reda, `ivot i rad u Dominikanskoj
obitelji. Nakon U~iteljeva Izvje{}a uslijedio je rad
u jezi~nim skupinama i rasprava o Izvje{}u U~itelja
Reda. Radni dio prvoga dana zavr{io je plenarnim
zasjedanjem na kojem su sve jezi~ne skupine iznijele svoj osvrt na Izvje{}e te postavljali pitanja U~itelju
Reda, a na neka od njih morala je i sama Skup{tina
odgovoriti.
Izbor 87. U~itelja Reda propovjednika
Prema Konstitucijama Reda bra}e propovjednika
izboru U~itelja Reda pristupa se petog dana od otva17
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ranja skup{tine. Dan biranja zapo~eo je u nedjelju
5. rujna 2010. Jutarnjom i euharistijom u ~ast Duha
Svetoga kojom je predsjedao Timothy Radcliffe,
biv{i U~itelj Reda. U svojoj propovijedi je najprije
zahvalio dosada{njem U~itelju Reda Carlosu A.
Azpirozu Costi, iz Argentine, koji je izabran prije
devet godina (Providence, SAD, 2001.). Zatim je
istaknuo va`nost U~itelja Reda jer je on „po~elo
jedinstva Reda“. U~itelj Reda treba biti razborit,
vjeran, pravedan i odva`an, slu`e}i bra}i i Redu, „in
medio Ecclesiae“, propovijedaju}i istinu i nadu.
Nakon ulaska u skup{tinsku dvoranu, prema
obredniku za izbor U~itelja Reda, otpjevana je u
uvodu antifona „Ubi caritas est vera, Deus ibi est“;
zatim je uslijedila slu`ba Rije~i i zaziv Duha Svetoga s himnom „Veni, creator Spiritus“. U dvorani su
samo bra}a kapitularci koji imaju pravo glasa. Uslijedilo je glasovanje i prebrojavanje glasovanja. Vikar
Reda, tj. dotada{nji U~itelj Reda, kao predsjedatelj
skup{tine obznanjuje javno svaku glasovnicu, a
pregledava~i glasovnica provjeravaju i bilje`e. ^eka
se da predsjedatelj obznani rezultate. I tako redom.
Sve se odvija mirno. Za izbor je potrebna apsolutna
ve}ina glasova. Na skup{tini je nazo~no 128 kapitularaca. Izabran je brat Bruno Cadoré, provincijal
Francuske dominikanske provincije! Predsjedatelj
skup{tine mu izjavljuje da je izabran za U~itelja Reda
propovjednika i pita ga prihva}a li tu slu`bu. A kad
18
Brat Stipe Juri~ pri glasovanju
je brat Bruno, vidno ganut, odgovorio da prihva}a,
predsjedatelj mu re~e: „Stoga te progla{avam zakonitim U~iteljem cijeloga Reda propovjednika.“ Od
toga trenutka novoizabrani U~itelj Reda preuzeo je
predsjedanje skup{tinom.
Uslijedila je procesija prema crkvi, uz pjevanje
himna „Te Deum“ i dominikanskih litanija svih svetih. Do{av{i pred oltar, u pratnji provincijala dviju
najstarijih provincija Reda ([panjolske i Toulou{ke
provincije), novoizabrani U~itelj lije`e u prostraciji
pred oltarom i ~eka zavr{etak molitve. Nakon
Evan|elja, U~itelj je pred skup{tinom polo`io ispovijest vjere, dr`e}i ruku polo`enu na Svetom pismu.
Na kraju obreda novoizabrani U~itelj je bratskim
cjelovom pozdravio svakog brata.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Poslije podne bra}a skup{tinari i pozvani gosti
po{li autobusima iz Salesianum, gdje se odvija
skup{tina, u Generalnu kuriju (Santa Sabina). Trebalo je dobrih pola sata vo`nje. Uslijedila je
zajedni~ka fotografija kapitularaca s novim
U~iteljem, razgledavanje samostana i Generalne kurije, sve~ana Ve~ernja u bazilici Sv. Sabine i ve~era u
vrtu Generalne kurije, u radosnom bratskom ozra~ju
kako to bra}a dominikanci rado ~ine.
Kratki `ivotopis novog U~itelja Reda
Bruno Cadoré je ro|en 1954. Na sveu~ili{tu u
Strasbourgu studirao je medicinu, a studij je okrunio
tezom o leukemiji 1979. U Strasbourgu je i upoznao
dominikance te nakon studija stupio u Red propovjednika. Kao lije~nik – a dominikanski student –
boravio je u Haitiju. Za sve}enika je zare|en 1986.,
a 1992. posti`e i doktorat iz moralne teologije. Do
izbora za provincijala Francuske provincije bio je
profesor biomedicinske etike na Katoli~kom
sveu~ili{tu u Lilleu i ravnatelj Centra za medicinsku
etiku Katoli~kog instituta u Lilleu. U tom je razdoblju objavio 40-tak publikacija s podru~ja medicine
i medicinske etike. Godine 2008. predsjednik Republike Francuske imenovao ga je ~lanom Nacionalnog vije}a za AIDS. Bio je i predsjednik europskih dominikanskih provincijala (IEOP).
Po prvi puta Op}a skup{tina u Hrvatskoj
U ~etvrtak predve~er, 16. rujna 2010., na zasjedanju Op}e skup{tine Reda odlu~eno je da se sljede}a
skup{tina Reda odr`i u Hrvatskoj u ljeto 2013. go-
dine. Osim Hrvatske dominikanske provincije, kandidaturu su podnijele jo{ Argentinska provincija,
[panjolska i Provincija sv. Dominika u Italiji,
predla`u}i za odr`avanje sljede}e skup{tine Reda
gradove Buenos Aires, Avilu i Bolognu.
Hrvatska dominikanska provincija je predlo`ila
tri mjesta u kojima bi se mogla odr`ati sljede}a Op}a
skup{tina Reda, na kojoj }e sudjelovati definitori iz
cijeloga svijeta: Dubrovnik, Bol na Bra~u i ^iovo/
Trogir, prikazav{i u svojoj prezentaciji ljepote tih
triju mjesta s naglaskom na dominikansku nazo~nost.
I u prvom krugu Hrvatska je dobila dvije tre}ine
glasova. U roku od godinu dana odlu~it }e se u
kojem }e se od triju navedenih mjesta odr`ati Op}a
skup{tina Reda.
U svakom slu~aju bit }e to povijesni doga|aj: u
800. povijesti i prisutnosti Reda propovjednika prvi
puta }e se Op}a skup{tina Reda propovjednika
odr`ati u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji.
Skup{tinu su posjetili i dominikanski prelati iz
Vatikana: kardinal Georges Cottier OP, tajnik Kongregacije za katoli~ki odgoj nadbiskup Jean-Louis
Bruguès OP, tajnik Kongregacije za bogo{tovlje nad19
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
biskup Joseph Augustine Di Noia OP i teolog Papinskog doma Wojciech Giertych OP.
Skup{tinu su tako|er posjetili isusova~ki general
te tajnik Kongregacije za ustanove posve}enog `ivota. Uprili~en je susret kapitularaca s ~lanovima Dominikanske obitelji.
Zavr{etak rada Op}e skup{tine: 21. rujna
Dan je zapo~eo Jutarnjom i euharistijskim slavljem koje je predslavio U~itelj Reda brat Bruno
Cadoré, u pratnji dvojice svojih pred{asnika, biv{ih
U~itelja Reda, Carlosa Azpiroza Coste i Timothyja
Radcliffea. U propovijedi je govorio o pozivu i propovijedanju kao temeljnoj zna~ajki brata propovjednika.
Propovijedanje je bila glava tema ove skup{tine.
Znak identiteta Reda je propovijedanje radi spasenja
ljudi. Stoga je Op}a skup{tina u Rimu htjela podsjetiti cijelu Dominikansku obitelj, bra}u, sestre i dominikanska lai~ka bratska, na taj znak identiteta dok
se Red pribli`ava godini Jubileja. Propovijedanje je
povezano s dominikanskim `ivotom, ono je na~in
`ivota. Skup{tina isti~e da propovijedanje mora biti
kriterij za dominikanski poziv, na koji se treba stalno pozivati i njemu te`iti u programima po~etne i
permanentne formacije. Studij, kao i drugi elementi dominikanskog `ivota, od samog po~etka Reda
ima specifi~no apostolski zna~aj. Propovijedanje je
cilj dominikanskog studija. „Ku}a studija“ je „ku}a
propovijedanja“. Taj studij ne smije zanemariti ak20
tualna pitanja dana{njeg svijeta. „Suo~en s tom situacijom, Red se nalazi pred izazovom obnoviti
sna`no i s povjerenjem `ar propovijedanja evan|elja
kao poruke nade“, isti~e Skup{tina. Propovijedanje
je vjerno nasljedovanje Isusova primjera i Dominik
je za sebe i za svoju bra}u usvojio evan|eoski na~in
`ivota. Budu}i da je slu`ba propovijedanja specifi~ni
cilj Reda, dominikanskog `ivota i poslanja, toj slu`bi
propovijedanja treba biti usmjerena i uprava,
obna{anje du`nosti i izvr{avanje poslu{nosti. Autoritet u Redu polazi od poslanja. Svjesna va`nosti
toga poslanja Skup{tina isti~e da se svi ljudski i gospodarski resursi trebaju staviti u slu`bu propovijedanja. „Propovijedanje je na{ identitet, na{ razlog
postojanja, na{ poziv.“
U vidu boljeg ostvarenja poslanja propovijedanja
Red je zapo~eo svoju restrukturaciju. Tako se dosta
raspravljalo o entitetima Reda: provincije, vice-provincije, provincijski vikarijati, generalni vikarijati,
regionalni vikarijati. Skup{tina je odlu~ila da se vi{e
ne osnivaju generalni vikarijati, a u procesu restrukturiranja predvi|a kao entitete Reda samo provinciju, vice-provinciju, provincijski vikarijat i ku}u
izvan teritorija provincije. Taj }e postupak zavr{iti
2016. godine. Red je ponosan na 800-ljetnu mudrost: dvije skup{tine trebaju potvrditi te odluke da
bi ih tek tre}a skup{tina mogla kona~no potvrditi i
unijeti u Konstitucije Reda propovjednika. Dakle,
treba pro}i devet godina.
Upravo }e u tom postupku restrukturacije Reda
imati va`nu ulogu i sljede}a Skup{tina Reda koja se
odr`ava u Hrvatskoj, a zavr{it }e na svetkovinu sv.
Dominika 8. kolovoza 2013.
Akti Op}e skup{tine u Rimu spominju i Dominika Bara~a, dubrova~kog dominikanca, kojeg su
partizani strijeljali u Trogiru 17. studenog 1945 (usp.
Akti, Rim 2010, br. 61). Naime, Skup{tina poti~e da
se u svim zajednicama Reda spominjemo dominikanskih mu~enika, bra}e i sestara, iz 20. stolje}a.
Ime Dominika Bara~a spominje se uz Pierrea Claverieja, dominikanskog biskupa koji je ubijen u
Al`iru 1996., i druge dominikanske mu~enike u Salvadoru i Kongu.
U zavr{nom dijelu skup{tinarima su se obratili i
gosti koje je U~itelj Reda pozvao na skup{tinu: dvije
klauzurne sestre (iz Italije i Irske), dvije sestre apo-
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U zavr{nom obra}anju sudionicima Op}e
skup{tine U~itelj Reda brat Bruno Cadoré je istaknuo 4 to~ke s kojima kre}e sa skup{tine: `eli upoznati propovijedanje bra}e, `ivjeti na{u jednodu{nost
kao znak nade ({to se o~itovalo na skup{tini), crpiti na izvoru te jednodu{nosti (tj. u zajedni~kom
`ivotu, molitvenom `ivotu i euharistijskom slavlju)
i raditi sa svom bra}om na restrukturaciji Reda, svjesni velike bratske solidarnosti. Zatra`io je od bra}e
konkretnu pomo} i molitvu.
Na samom kraju U~itelj je potpisao Akte Op}e
skup{tine. A skup{tina je zavr{ila molitvom u crkvi
i pjevanjem „Salve Regina“.
stolskog `ivota (iz Engleske i Kolumbije), jedan brat
suradnik iz Kanade i dvije ~lanice dominikanskog
lai~kog bratstva (jedna profesorica na dominikanskom Sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog u Manili na
Filipinima i jedna iz Ukrajine).
Priredio
brat Anto Gavri}, OP
PRVI INTERVJU NOVOG U^ITELJA REDA
Nakon izbora za U~itelja Reda propovjednika
brat Bruno Cadoré dao je prvi intervju katoli~koj
informativnoj agenciji „H2onews“ u kojem govori
o svojemu dominikanskom pozivu, kao i o vlastitom
vi|enju svoje uloge U~itelja Dominikanskog reda.
Prema dominikanskim Konstitucijama U~itelj je
„po~elo jedinstva Reda”.
Ovaj 56-godi{nji francuski dominikanac, izabran
za poglavara vi{e od 6 tisu}a dominikanaca u svijetu,
govori kako se njegov `ivot kao mladog lije~nika
promijenio onoga dana kad je u{ao u dominikansku
samostansku crkvu.
Zovem se Bruno Cadoré, brat dominikanac sam,
imam 56 godina, u Redu sam ve} 30 godina. Moj put
je put brata dominikanca. Studirao sam teologiju, moralnu teologiju. Do{ao sam na Op}u skup{tinu kao
provincijal Francuske provincije, zajedno s drugom
bra}om koja zastupaju tu Provinciju. Prije negoli sam
postao provincijal u Redu sam bio u~itelj bra}e studenata i prior jednog samostana.
21
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
U Francuskoj sam studirao medicinu. Htio sam
biti dje~ji lije~nik i raditi s djecom. Uglavnom sam
radio na dje~joj hematologiji. To me je zanimalo.
Jednoga dana u{ao sam u jednu samostansku crkvu.
Ne znam za{to, ali tra`io sam gdje se nalazi dominikanski samostan i do{ao sam jednoga dana dok je
zajednica molila. Vidio sam zajednicu bra}e koji su
izgledali vrlo slobodni i vrlo radosni. I ja sam, u tom
trenutku, tra`io ne{to. Budu}i da sam radio s bolesnom djecom, pitao sam se i mislio sam da bi trebao
postojati neki druga~iji pogled na svijet, osim bolesti,
smrti i `ivotnih te{ko}a. U{ao sam u crkvu. I tu sam
dobio dojam da oni tra`e ne{to {to je istinito, {to je
slobodno, {to je radosno. Tako sam, s vremena na
vrijeme, i{ao k bra}i na molitvu. I malo po malo,
stupio sam u Red.
Nakon novicijata provincijal je zatra`io da po|em
na dvije godine `ivjeti s bra}om koja su se nalazila u
Haitiju. To je za mene bio vrlo va`an trenutak. Prije
svega nisam znao {to zna~i zajednica propovjednika i
u Haitiju sam vidio. K tome, taj dio svijeta nisam
uop}e poznavao: ljudi tamo `ive u krajnjoj oskudici i
siroma{tvu. Tada je u Haitiju na vlasti bila diktatura,
vrlo neorganizirana vlast. Tamo sam vidio i upoznao
bra}u koja su `ivjela na velikom podru~ju, bolje re~eno
na selu, u polju, u brdima i po~eli su organizirati rad
svoje `upe u crkvene bazi~ne skupine koje se nazivalo
bratstvima. Tijekom te dvije godine koje sam proveo
`ive}i s ljudima, upoznavaju}i s njima evan|elje,
slu{aju}i njihove propovijedi, vjerujem da sam s njima
nau~io evan|elje. To je za mene bilo presudno, ne{to
{to se nikada ne zaboravlja.
22
Dominikanac je brat propovjednik, ’brat’ koji `ivi
s bra}om, koji `eli `ivjeti s bra}om, jer tu se dijeli
iskustvo Bo`je rije~i i tu postajemo ono {to jesmo, ljudi koji propovijedaju. „koji propovijedaju” nastoje}i
slijediti Isusov primjer, - ako to mogu re}i –, to jest,
idu}i susretati ljude, vole}i ih, slu{aju}i ih, odvajaju}i
vremena za upoznavanje njihova `ivota, njihovih pitanja, `ive}i s njima i tra`e}i s njima istinu Bo`je
rije~i.
Ne znam koja je uloga U~itelja Reda. Otkrivat }u
je. Znam koja je bila uloga U~itelja Reda koje sam
poznavao, ali ne znam dobro kako se to odvija. Imam
dojam da se njegov bitni posao sastoji u upoznavanju
bra}e, nau~iti ih voljeti, cijeniti njihovo propovijedanje, otkrivati ljude s kojima `ive i propovijedaju te
tako otkrivati kako se Bo`ja rije~ objavljuje me|u ljudima kroz propovijedanje, to jest kroz razmjenu rije~i
i dijalog s ljudima.
U~itelj Reda je slu`benik jedinstva me|u svom
bra}om, svim zajednicama, provincijama, u svim kulturama koje su tako razli~ite. S tajnom jedinstva koja
nam je, vjerujem, dana po radosti da smo primatelji
rije~i Bo`ja, radost da volimo ljude kao {to ih je volio
Sin Bo`ji – ako se mo`e re}i –, onako kako ih je Dominik volio; sloboda, sloboda, na}i vremena i s drugima istinski tra`iti put `ivota, smisao `ivota.
www.dominikanci.hr
Izvornik na francuskom:
www.h2onews.org/francais
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BOG @ELI ^OVJEKOVU SRE]U
Bruno Cadoré, U~itelj Reda propovjednika dao je 12. listopada 2010. intervju za novinsku
agenciju Zenit (www.zenit.org).
S kojim se izazovima, po Va{em mi{ljenju, Dominikanski red danas treba suo~avati?
Odgovor je jednostavan, ali va`an: biti doista
propovjednici, bra}a propovjednici. Poznato je da
na{e skup{tine nisu neki veliki sastanci na kojima se
odlu~uju o nu`no novim stvarima, ve} radije trenutci kada si bra}a zajedno posvje{}uju tko su, {to ~ine,
radosti svoga propovijedanja a zatim i pote{ko}e.
Polaze}i od toga poku{avaju aktualizirati {to trebaju
~initi i koje je njihovo poslanje. Tijekom tri tjedna
skup{tine razmi{ljali smo puno o poslanju propovijedanja danas. Kako se danas mo`e ~uti Rije~
Bo`ja, i kako prenijeti {to ve}em broju ljudi da Bog
govori ljudima. Te smo teme dosta obra|ivali.
Postoje va`niji izazovi, ljudske, dru{tvene, kulturne situacije koje su te`e, hitnije, ali svugdje na
zapadu ili na istoku, sjeveru i jugu, glavni je izazov
izgraditi na{e zajednice bra}e kao mjesta radosti,
molitve, prou~avanja Rije~i i prijateljstva sa svijetom,
prijateljstva s ~ovje~anstvom, prijateljstva s ljudima.
Recite nam gdje su najbrojnija zvanja u svijetu?
To se razlikuje od mjesta do mjesta jer `ivot
Crkve nije isti u razli~itim podru~jima svijeta pa tako
ni redovni~ki `ivot. Trenutno ima zemalja s malim
brojem zvanja, poput nekih europskih zemalja. U
drugim zemljama broj zvanja nije prevelik, ali imaju
zvanja redovito. U nekim malim azijskim entitetima
postoji porast zvanja, kao i u nekim zemljama Latinske Amerike. Ono {to je va`no… volim re~enicu
jednog igumana u nekom egipatskom samostanu,
koji na pitanje: „Ima li u va{em samostanu puno
zvanja?“, odgovori: „Ima mjesta za svakoga.“
Crkva pokazuje veliku brigu za novu evangelizaciju. Papa je osnovao Vije}e za promicanje nove evangelizacije. Kako se bra}a dominikanci susre}u s tim
pitanjem?
Na{a zada}a u Crkvi ima potporu Crkve, naklonost cjelokupne Crkve, i to je ta zada}a koja nam je
povjerena. Treba prona}i dobre na~ine, prilago|ene
na~ine da {to ve}i dio ~ovje~anstva ~uje da se Bog
zanima za ljudski rod, da se Bog Isusa Krista zanima
za ~ovje~anstvo i da se polaze}i od tog uvjerenja na
neki na~in promijenio pogled na `ivot, svijet, vrijeme, budu}nost i nadu. Na{e je pitanje, dakle, nastaviti na{e zada}e na razli~itim mjestima i skupinama
koje je Crkva utemeljila, i ne zaboraviti da i drugi
jo{ ~ekaju i `ele ~uti tu rije~ koja im je upravljena.
To nije na{a rije~, to nije rije~ propovjednika. Propovjednici moraju biti pomalo poput Ivana Krstitelja. Oni govore kako bi u{utjeli, kako bi netko
drugi govorio.
Konkretno, {to dominikanac `eli re}i dana{njem
svijetu?
Dominikanac `eli re}i da ga Bog ljubi, da ima u
njega povjerenja, da s njime `eli sklopiti savez. Da
dolazi k njemu. I da je s njim, da on nije neka bezimena snaga, nego netko tko se o~itovao po svome
Sinu Isusu Kristu, o ~ijoj prisutnosti ~itamo u
Evan|elju. Da je to netko, da je to Bog koji `eli
~ovjekovu radost, koji ponajprije `eli da ~ovjek bude
radostan.
Svi su sve}enici pozvani propovijedati. Koja je posebna zna~ajka dominikanskog propovijedanja?
Umjesto da govorim o sve}enicima radije bih
govorio o bra}i jer upravo to ozna~uje da `elimo
23
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
skup{tine. To zna~i da poku{avamo `ivjeti ne samo
ono {to jesmo i omogu}imo sredstva da to i postanemo, nego i strukturirati uvjete toga poslanja, a to
~inimo prema pravilima koji su nam preneseni
tijekom skoro osam stolje}a, prema pravilima da
svaki brat ima rije~, ima na neki na~in pravo glasa.
Na skup{tini nas je bilo 128, a va`no je da je svatko
mogao izre}i svoje mi{ljenje o nekoj temi, da je mogao argumentirati, ~uti mi{ljenje drugih. Zamislite
situaciju u kojoj dolazimo iz svih zemalja, mi{ljenja
su vrlo razli~ita i nisu uvijek suglasna. Smatra se da
jedinstvo ne zna~i imati isto mi{ljenje, nego jedinstvo zna~i po{tivati mi{ljenja svih i isto tako vrednovati glas svakoga. To bi bilo na{e jedinstvo. To su
modaliteti prema kojima organiziramo na{e strukture uprave.
Dominikanci su poznati po svome teolo{kom radu.
Koja su dana{nja o~ekivanja Crkve?
propovijedati polaze}i od na{ega bratskog `ivota i
zbog nade koju to predstavlja za ovaj svijet. Postoji
li onda neka posebnost? Da, zato {to je propovijedanje u Redu na neki na~in ne{to {to je ustanovljeno, osna`eno izborom redovni~kog `ivota i
zajedni~kim `ivotom, molitvenim `ivotom kojim
`elimo `ivjeti. Ono nije bolje od drugih propovijedanja, nego je druga~iji na~in propovijedanja. A taj
druga~iji na~in propovijedanja obuhva}a vi{e od samoga govora.
Recite nam kako je organizirana struktura uprave
Dominikanskog reda?
Doista u na{em Redu postoji tradicija koju ovdje
`ivimo i koju slavimo ~ak ovdje za vrijeme na{e
24
Doista, studij je dio na{ega `ivota. Ka`e se da je
to jedna od zna~ajki opslu`ivanja u na{im Pravilima
koja usmjeravaju na{ `ivot. Studij, u smislu u kojem
volimo i u~imo studirati, nije samo gomilanje spoznaja, nego zato {to se kroz studiranje um postupno
oblikuje onim {to prou~ava. A `elimo prou~avati
Bo`ji dolazak me|u nas, njegovu prisutnost. Na
neki na~in studij je put koji omogu}uje da istodobno cijenimo svoj razum, sposobnosti ljudskoga
razuma, ljudske spoznaje i da ih usa|ujemo u srce.
Dakle, staviti studij u slu`bu zajedni~kog tra`enja
istine. Ne}emo nikada posjedovati istinu. Istina je,
kako ka`e Evan|elje, Isus koji dolazi.
www.dominikanci.hr
IZ PROVINCIJALATA
7. lipnja 2010.: U~itelj Reda brat Carlos A. Costa reasignirao brata Pavla Lasi}a iz Provincije Teutonije u Hrvatsku dominikansku provinciju.
8. lipnja: brat Pavao Lasi} asigniran u samostan
sv. Katarine u Splitu.
2. srpnja: u Zagrebu se sastala komisija za
pripu{tanje kandidata u novicijat i pripustila osam
(8) kandidata u novicijat:
14. srpnja: U~itelj Reda brat Carlos A. Costa
primio ponovno u Red Krunoslava Batini}a. Krunoslav }e vrijeme probacije od {est mjeseci provesti u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
2. kolovoza, na dan kad se u Redu slavi bl. Ivanica, majka sv. Dominika, a u Provinciji se odvija
priprava za blagdan bl. Augustina Ka`oti}a, u samostanskoj kapelici samostana Kraljice sv. Krunice u
Zagrebu, za vrijeme molitve Srednjeg ~asa, Krunoslav Batini} obukao dominikanski habit i pridru`io
se Redu.
3. kolovoza, na blagdan bl. Augustina Ka`oti}a
sisa~ki biskup mons. dr. Vlado Ko{i} zaredio za
|akona brata Matijasa Farka{a u crkvi bl. Augustina
Ka`oti}a u Zagrebu.
6. kolovoza: brat Matijas Farka{ iz samostana bl.
Augustina Ka`oti}a u Zagrebu asigniran u samostan
Sv. Kri`a u Gru`u.
13.-19. kolovoza: brat Sre}ko Koralija, 3 brata
novaka s u~iteljem iz Dubrovnika i 8 kandidata za
novicijat obavili duhovne vje`be u samostanu sestara Slu`avki Malog Isusa u @abljaku kod Livna.
Pridru`ili su im se Krunoslav Batini} i postulant
Ante Kazoti. Duhovne vje`be vodio je brat Ivica
Tomljenovi}, prior samostana bl. Augustina Ka`oti}a
u Zagrebu.
22. kolovoza: u samostanskoj crkvi u Dubrovniku brat Sre}ko Koralija polo`io sve~ane zavjete, a
bra}a Dominik Kristijan Gerbic, Ivan Gavranovi} i
Kre{imir Kapetanovi} polo`ili jednostavne zavjete
na tri godine.
28. kolovoza: u Dubrovniku su obukli habit i
zapo~eli novicijat bra}a Josip Cota, Ivan Dominik
Ili~i}, Marko Pavlinovi}, Domagoj Augustin
Polan{~ak, Ivan Prskalo, Ivan Marija Tomi}, Mirko
Irenej Vlk i Mladen Folnovi} za brata suradnika.
22. rujna: po zavr{etku novicijata bra}a Dominik
Kristijan Gerbic, Ivan Gavranovi} i Kre{imir Kapetanovi} asignirani su u samostan Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
16.-19. studenog: kanonska vizitacija samostana
bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu.
22. studenog: brat Rosario ]orak zavr{io je novicijat u dominikanskom samostanu u Chieriju
(Italija). Glasovala je samostanska skup{tina i samostansko vije}e, a sukladno Konstitucijama, suglasnost za pripu{tanje na jednostavne zavjete dao je
i provincijal Provincije sv. Dominika u Italiji.
25. studenog, Predsjednik HBK mons. dr. Marin
Sraki}, temeljem provincijalova dopisa od 11. studenog, predlo`io pari{kom nadbiskupu Andréu
Vingt-Trois imenovanje brata Tomislava Kraljevi}a
voditeljem Hrvatske katoli~ke misije u Parizu.
30. studenog: u crkvi bl. Augustina Ka`oti}a u
Zagrebu (Pe{~enica) brat Rosario ]orak polo`io
jednostavne zavjete na tri godine kao brat suradnik;
brat Rosario asigniran u samostan bl. Augustina
Ka`oti}a u Zagrebu, a brat Marinko Zadro imenovan
njegovim u~iteljem.
9. prosinca, ustanovljeno Liturgijsko povjerenstvo; predsjednikom povjerenstva imenovan brat
Mihael Mario Tolj, a ~lanovima bra}a Marijan Bi{kup
i Sre}ko Koralija; brat Anto Boba{ potvr|en za
starje{inu samostana sv. Nikole u Kor~uli.
25
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZVJE[]E S PRO[IRENOGA PROVINCIJSKOG
VIJE]A – INTERMEDIJE
Bol: 25.-26. lipnja 2010.
Provincijal je na po~etku pozdravio svu bra}u
vije}nike, priore, starje{ine samostana i ostalu bra}u.
Brat Anto Boba{ se ispri~ao da zbog preuzetih obveza nije u mogu}nosti sudjelovati na sjednicama
pro{irenog vije}a. Provincijal je predlo`io ritam
rada. Nakon njegova izvje{}a, izvje{}a su podnijeli
priori dubrova~kog, splitskog, dvaju zagreba~kih
samostana i vikar Slovenskoga dominikanskog vikarijata.
Nakon toga raspravljalo se o zvanjima jer je o~ito
iz svih izvje{}a priora i provincijalova izvje{}a da je
briga za zvanja i odgoj jedan od prioriteta na{e provincije. Trebala bi postojati ve}a koordinacija izme|u
provincijala i svih samostana u kojima se odvija briga za odgoj i formaciju te ve}a zauzetost Vije}a za
odgoj u pitanju primanja novih kandidata. Treba {to
prije pripremiti Ratio studiorum Particularis i Ratio
formationis particularis.
U prvom dijelu jo{ se razgovaralo o samostanskim arhivima i o Provincijskom arhivu te naredbi
Akata po kojoj svi samostani moraju dostaviti u
Provincijski arhiv dokumentaciju po~ev{i od 1963.
godine.
Zatim je izvje{}e podnio ekonom provincije brat
Kristijan Rai~ te su pro~itana izvje{}a promicatelja
zvanja, u~itelja novaka, u~itelja studenata i Regensa
studija. Provincijal je ukratko predstavio sada{nje
postulante i pripravnike za novicijat.
Nakon toga pro~itana su izvje{}a voditelja Dominikanske naklade Istina, promicatelja sredstava
dru{tvenog priop}avanja, promicatelja lai~kih brat-
26
stava i promicatelja krunice. U raspravi je re~eno da
svi samostani moraju imati lai~ka bratstva u svojim
zajednicama. Treba pripremiti Statut lai~kih bratstava i dovr{iti Molitvenik i tiskati ga u na{oj nakladi.
Brat Ivan Arzen{ek podnio je izvje{}e iz samostana Petrov~e (Slovenija) istaknuo potrebu
poja~avanja samostana u Petrov~u. Provincijal smatra da bi u Slovenskom vikarijatu trebalo i}i prema
spajanju dviju zajednica u jednu, a o tome }e razgovarati s bra}om u Sloveniji na jesen, kada ih planira
pohoditi.
Zatim je organizator duhovnih vje`bi podnio
izvje{}e i promicatelj za {tovanja i kanonizaciju dominikanskih svetaca. Napomenuto je da bi trebalo
uz bl. Augustina i bl. Ozanu otkrivati i drugu bra}u
koja su herojski `ivjela i svjedo~ila evan|elje.
Arhivar provincije brat Marinko pro~itao je svoje
izvje{}e. Provincijski arhiv se`e sve do 1735 godine.
Provincijski du`nosnici trebaju svoje arhive redovito predavati arhivaru provincije.
Na kraju je pro~itano izvje{}e iz samostana sv.
Nikole na Kor~ula; brat Damir [oki} je ukratko
iznio stanje u samostanu u Bolu te je pro~itano pismo brata Marija Marinova iz Staroga Grada. Treba
razmi{ljati o budu}nosti svih na{ih samostana.
Uslijedila je redovita sjednica provincijskog
vije}a.
Zapisni~ar
brat Tomislav Kraljevi}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
X. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Bol, samostan Svete Marije Milosne, subota 26. lipnja 2010.
Nazo~ni: provincijal Anto Gavri}, bra}a Alojz
]ubeli}, Pero ]avar, Nikola Dugand`i}, Tomislav
Kraljevi}, Iko Mateljan, Kristijan Rai~, Slavko
Sli{kovi}, Antastazio Perica Petri} i Jo`e Rupnik.
Izo~an: brat Anto Boba{.
Usvojen je predlo`eni dnevni red i zapisnik s
prethodnoga zasjedanja provincijskog vije}a.
1. Nakon {to je pro~itano izvje{}e sa samostanske skup{tine i samostanskoga vije}a iz Fribourga
([vicarska), brat Sre}ko Koralija, koji se nalazi na
studiju u Fribourgu, pripu{ten je na sve~anu profesiju. Sve~ani zavjeti bit }e 22. kolovoza u samostanu
sv. Dominika u Dubrovniku, pod misom u 9 sati.
2. Glede ponuda za [email protected] ku}u“ u sklopu samostana u Bolu, predlo`eno je da se to pitanje ostavi
otvorenim kako bi se prikupilo jo{ ponuda.
3. Usvojen je prijedlog ekonomskog vije}a glede
svrhe „mirovinskog fonda“.
6. Usvojen je prijedlog promicatelja sredstava
dru{tvenog priop}avanja brata Zvonka D`anki}a da
se naziv njegove slu`be promijeni u „urednik web
stanice“.
7. Usvojen je prijedlog i molba da na{a Provincija
ponovno preuzme Hrvatsku katoli~ku Misiju u Parizu. Provincijal je izlo`io trenutnu slo`enu situaciju
u Pari{koj misiji.
8. Zaklju~eno je da svi samostani ujedna~e proslavu blagdana sv. Dominika, tj. da to bude na sam
blagdan 8. kolovoza.
9. Budu}i da je film o bl. Augustinu Ka`oti}u u
zavr{noj fazi, zaklju~eno je da se napravi ugovor i
podmire financijske obveze prema uredniku toga
projekta.
10. Sljede}a sjednica provincijskog vije}a bit }e
1. listopada, u samostanu sv. Nikole na Kor~uli.
4. Usvojena je molba Krunoslava Batini}a za ponovni povratak u Red.
5. Prihva}en je prijedlog da se zapo~nu pregovori s biskupom Hvarske biskupije glede na{eg samostana u Starom Gradu.
Zapisni~ar
brat Tomislav Kraljevi}, OP
27
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
XI. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Samostan sv. Nikole, Kor~ula 1. listopada 2010.
Uz provincijala, nazo~na su bila bra}a Nikola
Dugand`i}, Pero ]avar, Iko Mateljan, Anto Boba{,
Kristijan Rai~, Alojz ]ubeli} i Tomislav Kraljevi}.
Izo~ni: bra}a Jo`e Rupnik, Anastazio Petri} i
Slavko Sli{kovi}.
1. Nakon usvajanja dnevnog reda, pro~itan je i
usvojen zapisnik s 10. provincijskog vije}a odr`anog
u Bolu.
2. Provincijal je izvijestio bra}u vije}nike o realizaciji odluka s prethodnog vije}a: a) u Dubrovniku
je proslavljena sve~ana profesija brata Sre}ka Koralije i jednostavna profesija trojice bra}e novaka; b)
sklopljen je ugovor i podmirene obveze prema realizatorima filma o bl. Augustinu Ka`oti}u – autor
je gosp. Edo Gali} (film se mo`e naru~iti u provincijalatu); U~itelj Reda je pripustio u Red Krunoslava Batini}a i odredio probaciju od 6 mjeseci prije
polaganja jednostavnih zavjeta; vrijeme probacije
provest }e u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.
3. Prihva}eno je ekonomsko izvje{}e za 2009.
godinu {to ga je podnio brat Kristijan Rai~, ekonom
provincije. Usvojen je prijedlog da se glede rje{avanja
pitanja „Bijele ku}e“ u Bolu i prostora ispod Sebastijana u Dubrova~kom samostanu nastoji do}i do
nagodbe s Vladom RH. Ekonom je izvijestio i o
stanju prostora u Masarykovoj ulici u Zagrebu. U
travnju 2011. isti~e ugovor s Gradom Samoborom
glede iznajmljivanja ku}e u Samoboru te stoga treba
tra`iti novo rje{enje za tu ku}u. Konzervatorski
odjel iz Splita priprema elaborat glede obnove samostana i crkve na ^iovu. Taj }e se elaborat ponuditi Splitskoj nadbiskupiji. Tako|er je i hotel „Sv.
28
Kri`“ s ^iova zainteresiran za iznajmljivanje samostana na ^iovu.
4. Provincijal je izvijestio o radu Op}e skup{tine
u Rimu. Glavna tema skup{tine bila je propovijedanje. Nekoliko odluka se ti~u i nas:
a) U vidu boljeg ostvarenja poslanja propovijedanja Red je zapo~eo restrukturaciju. Skup{tina je
odlu~ila da se vi{e ne osnivaju generalni vikarijati, a
u procesu restrukturiranja predvi|a kao entitete
Reda samo provinciju, vice-provinciju, provincijski
vikarijat i ku}u izvan teritorija provincije. Za provincijski vikarijat potrebno je imati 15 bra}e s pravom glasa i jedan formalni samostan (KKN 384, 1,
novi tekst). Taj }e postupak zavr{iti 2016. godine.
b) U KKN 3272, 2 dokinut je dodatak, unesen
na skup{tini u Caleruegi, da se glede predlaganja
novoga `upnika saslu{a skup{tina zajednice kojoj je
`upa povjerena. Vra}en je stari tekst, tj. o tome raspravlja samo provincijsko vije}e.
c) Stalnoj komisiji za promicanje studija u Redu
nare|eno je revidiranje Op}eg plana studija (Ratio
studiorum generalis).
d) Za Op}u skup{tinu prire|eno je novo izdanje
Knjige konstitucija i naredbi. Temeljem promjena na
samoj skup{tini bit }e uskoro objavljeno elektroni~ko
izdanje na web stranicama Reda.
5. Provincijal je govorio o odr`avanju Op}e
skup{tine Reda 2013. godine u Hrvatskoj. Provincijal smatra da ne}e biti ve}ih te{ko}a glede
odr`avanja i organizacije Op}e skup{tine. Predlo`ena
su tri mjesta za odr`avanje: Dubrovnik, Bol, i ^iovoTrogir, a o tome }e se raspravljati na sljede}em provincijskom vije}u.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
6. Vije}e je jednoglasno prihvatilo molbu samostana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu za financijsku
pomo} u obnovi samostana.
7. Pro~itano je pismo starje{ine bolskog samostana, brata Damira [oki}a, o idejnim projektima za
obnovu bolskog samostana. Uz pismo je predo~en
i elaborat idejnog rje{enja u pet dijelova. Bra}a
vije}nici prihvatila su jednoglasno idejno rje{enje
obnove bolskog samostana, kako ga je u svome dopisu zatra`io starje{ina samostana. U samoj realizaciji samostan treba sura|ivati s Provincijskim ekonomskim vije}em.
8. Raspravljalo se o budu}nosti na{e ku}e i
sveti{ta u Petrov~u jer Celjska biskupija razmi{lja o
preuzimanju `upne crkve i sveti{ta. Ve} je na Intermediji re~eno kako bi bilo najbolje da se bra}a u
Sloveniji spoje u jednu ku}u, i to u Petrov~u. To je
i stav vije}a, a o tome }e provincijal uskoro razgovarati s bra}om u Sloveniji. Treba provjeriti je li ku}a
u Petrov~u u vlasni{tvu Provincije.
9. Do sljede}e provincijske skup{tine samostan
u Starom Gradu oslobo|en je svih davanja prema
Provinciji (godi{nji doprinos, binacije, doprinosi u
fondove). Za izvanredne potrebe treba uputiti molbu na provincijalat.
10. Provincijsko vije}e, odr`ano u Bolu 26. lipnja,
prihvatilo je ponudu da Provincija preuzme vo|enje
Hrvatske katoli~ke misije u Parizu. Stvari su u postupku. Provincijal je istaknuo sporu reakciju hrvatskih biskupa, kao i ravnatelja za hrvatsku inozemnu pastvu.
11. Razgovaralo se o mogu}im novim `upnicima
na na{im `upama u Splitu i Zagrebu.
12. Vije}e je odredilo da regens studija, brat
Alojz, u suradnji s Komisijom za intelektualni `ivot
i Centrom za studij izvidi mogu}nost osnivanja Instituta sv. Tome Akvinskog te pripremi odgovor za
sljede}e zasjedanje provincijskog vije}a.
je ve} ranije prihvatilo prijedlog da brat Frano Prcela preuzme vo|enje i organiziranje Me|unarodnog
studijskog tjedna i delegiralo brata Alojza da o tome
s bratom Franom razgovara u vidu priprema za 2012.
godinu. O~ekuje se odgovor za sljede}e vije}e.
b) Provincijal je najavio da bi brat Rosario ]orak,
koji se nalazi u novicijatu u Chieriju, (Torino) trebao
polo`iti jednostavne zavjete u prosincu ove godine;
c) Najavljen je i Me|unarodni simpozij o bl. Augustinu Ka`oti}u, koji }e se odr`ati u listopadu
2011. godine u Zagrebu u organizaciji Teolo{kog
fakulteta Sveu~ili{ta u Fribourgu, Katoli~kog bogoslovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu i Hrvatske
dominikanske provincije.
d) Brat Pavao Lasi}, po povratku u Provinciju
nakon 40-godi{njeg misionarskog rada u Boliviji,
dobiva od Njema~ke provincije Teutonija mirovinu
u iznosu tisu}u eura. Mirovina ide splitskom samostanu, u koji je brat Pavao asigniran.
e) Op}a skup{tina Reda naredila je da svaka provincija mora {to prije izraditi politiku glede seksualnih zloporaba i dostaviti Generalnoj kuriji Reda.
Brat Tomislav je zadu`en da, u skladu s postoje}im
smjernicama, pripremi odgovaraju}i dokument.
d) Ministarstvo kulture RH dalo je za obnovu
krova na samostanskoj crkvi u Trogiru jo{ dodatnih
200.000,00 kuna (ranije je ve} dalo isti iznos). Radovi su u pripremi. Ministarstvo kulture je tako|er
dalo 100.000,00 kuna i za radove na samostanu sv.
Kri`a na ^iovu.
Sljede}e zasjedanje provincijskog vije}a odr`at
}e se u ~etvrtak 9. prosinca 2010., u samostanu
Kraljice sv. Krunice
13. Razno:
a) Regens studija brat Alojz prikazao je odr`ani
Me|unarodni studijski tjedan u Dubrovniku. Vije}e
Zapisni~ar
brat Tomislav Kraljevi}, OP
29
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
XII. ZASJEDANJE PROVINCIJSKOG VIJE]A
Samostan Kraljice sv. Krunice, Zagreb 9. prosinca 2010.
Uz provincijala, nazo~na su bila bra}a Nikola
Dugand`i}, Jo`e Rupnik, Pero ]avar, Iko Mateljan,
Anto Boba{, Slavko Sli{kovi}, Kristijan Rai~, Alojz
]ubeli} i Tomislav Kraljevi}. Ispri~an: brat Anastazio Petri}.
@alcu te obavijesti celjskog biskupa o na{oj odluci.
Stoga se i imenovanje starje{ina u Petrov~u i @alcu
odga|a do zavr{etka vizitacije. Za starje{inu samostana sv. Nikole u Kor~uli potvr|en je brat Anto
Boba{.
1. Nakon usvajanja dnevnog reda, usvojen je i
zapisnik s XI. zasjedanja u Kor~uli.
5. Sukladno zahtjevu Op}e skup{tine Reda (Rim
2010, br. 75) vije}e je osnovalo Liturgijsko povjerenstvo. Predsjednik povjerenstva je brat Mario
Mihael Tolj, a ~lanovi brat Marijan Bi{kup i brat
Sre}ko Koralija. Zada}a je povjerenstva prijevod
tipskih izdanja liturgijskih knjiga Vlastitih slavlja
Reda propovjednika (Proprium Ordinis Praedicatorum). Prijevodi se {alju na odobrenje u Generalnu
kuriju (usp. Rim 2010, br. 75).
2. Provincijal je izvijestio bra}u o realizaciji
odluka s prethodnog vije}a.
3. Ekonom provincije brat Kristijan Rai~ izvijestio je o radu ekonomske komisije na{e provincije,
koja se ove godine sastala po peti puta. Ekonomska
komisija razmatrala je obnovu samostana Kraljice
sv. Krunice, obnovu samostana sv. Marije Milosne
u Bolu, modalitete povrata „Bijele ku}e“ u Bolu te
o pravednosti i solidarnosti glede novca koji se, posredstvom HBK, dobiva iz dr`avnog prora~una
imaju}i u vidu aktualnu gospodarsku krizu. Vije}e
je podr`alo idejno rje{enje obnove samostana Kraljice sv. Krunice te predla`e da se {to prije ide u realizaciju obnove krova na bolskom samostanu i @utoj
ku}i. Glede projekta obnove bolskog samostana
prihva}ena je sugestija ekonomskog vije}a o preinakama na projektu. Vije}e je odlu~ilo da, ukoliko
samostan u Bolu vi{e ne bude spreman primati ljeti
goste u @utoj ku}i, Provincija preuzme taj posao za
sezonu 2011.
4. Slijedom razgovora s bra}om u @alcu i Petrov~u
te celjskim biskupom mons. dr. Stanislavom
Lipov{ekom provincijal predla`e, prema prijedlogu
Intermedije, da se bra}a u Sloveniji spoje u ku}u u
Petrov~u. Zaklju~eno je da 6. i 7. sije~nja provincijal
obavi kanonsku vizitaciju u ku}ama u Petrov~u i
30
6. Podneseno je financijsko izvje{}e Dominikanske naklade Istina. U posljednje dvije godine tiskano je sedam knjiga, a poslovanje je pozitivno.
Vije}nici su pozvali svu bra}u u Provinciji da se
uklju~e u {irenje na{ih izdanja.
7. Obavijesti: a) Provincija preuzima vodstvo
Hrvatske katoli~ke misije u Parizu na 1. korizmenu
nedjelju (13. 3. 2011.), a za voditelja je predlo`en
brat Tomislav Kraljevi} {to je potvrdio i predsjednik
HBK; b) brat Rosario ]orak polo`io je zavjete, asigniran je u samostan bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu, a njegov je u~itelj brat Marinko Zadro; c)
planira se |akonsko re|enje brata Sre}ka Koralije;
d) brat Marko Bijeli} nastavio je zapo~eti magisterij
u Bilbau ([panjolska) – o~ekuje se zavr{etak do ljeta 2011.; e) uskoro zapo~inju radovi na samostanu
u ^iovu te obnova krova u trogirskom samostanu
u skladu s dozna~enim sredstvima Ministarstva kulture za za{titu i obnovu spomenika kulture.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
8. Razno: a) provincijal je obavijestio bra}u o
novom dopisu iz Zagreba~ke nadbiskupije glede
sklapanja konvencija za `upe povjerene redovni~kim
zajednicama; b) prihva}en je projekt „Hrvatski dominikanci skladatelji“ mo. Josipa degl’ Ivellio, knjiga i zbirka skladbi osmorice dominikanaca predvi|a
se za dvije godine; c) Provincijal je podsjetio da se
za vrijeme sre|ivanja samostanskih arhiva ne smije
objavljivati arhivska gra|a; d) nastojat }e se rije{iti
te{ko}e glede objavljivanja Kataloga s izlo`be o dominikancima.
Sljede}e zasjedanje provincijskog vije}a bit }e 3.
o`ujka 2011. u samostanu bl. Augustina Ka`oti}a u
Zagrebu.
brat Tomislav Kraljevi}, OP
zapisni~ar
PREDSTAVLJANJE SAMOSTANA NA WEB STRANICI
PROVINCIJE
Priorima samostana i starje{inama ku}a,
U svojstvu urednika na{ih web stranica, obra}am
vam se s molbom za pomo} pri oblikovanju web
stranice svakoga pojedinog samostana i ku}e. Kako
bih {to lak{e to mogao u~initi, potrebna mi je va{a
konkretna pomo}. Dakle, svaki samostan ili ku}a
trebao bi na}i jednog brata koji bi napisao osnovne
podatke o samostanu, a koji bi sadr`avali slijede}e:
kratki povijesni prikaz samostana, dana{nji intelektualni i pastoralni sadr`aj zajednice ({to zajednica
radi), ako postoji muzej, napisati osnovne podatke
o kulturnom blagu muzeja, nekoliko novih fotografija o samostanu – ku}i i muzeju; ako se samostan
bavi turizmom, potrebno je napisati kakav je oblik
turizma, vrijeme sezone i sli~no. Tako|er bi bilo
potrebno napisati to~an broj telefona i faksa
slu`benog predstavnika zajednice kao i njegov mail,
kojim se redovito slu`i. I na kraju, bilo bi lijepo kad
bi svaka zajednica napisala redoviti raspored misa
(radnim danom i nedjeljom), i termine za ispovijed.
U nadi da }e te mi pomo}i, a s ciljem na{e zajedni~ke prepoznatljivosti i potrebne virtualne prisutnosti, srda~no vas pozdravljam.
brat Zvonko D`anki}, OP
web urednik
31
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROVINCIJALOVA KRONIKA
U zimskom semestru ove akademske godine
2010./11. na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove
Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu provincijal
predaje kolegije iz anti~ke filozofije: Uvod u Aristotelovu Metafiziku i Nikomahovu Etiku.
2010.
29. svibnja, Zagreb, Kraljica sv. Krunice, propovijedao u sklopu trodnevlja za sv. Dominika.
31. 5.-5. lipnja: hodo~a{}e na grob bl. Augustina
Ka`oti}a u Luceru, susret s biskupom Lucere (vidi
sliku dolje).
6. lipnja, pohod bra}i u Sloveniji (Petrov~e i
@alec); u Petrov~ama dominikanska nogometna
ekipa odigrala utakmicu sa slovenskim sve}enicima.
13. lipnja, Lonjica (Brckovljani), propovijedao za
svetkovinu Srca Isusova.
14.-15. lipnja: Split-Trogir-^iovo, razgovor o
samostanu na ^iovu s gen. vikarom Splitske nadbiskupije, voditeljem Caritasa i konzervatorima;
posjet bratu Veselku u Trogiru.
15-16. lipnja, samostan u Bolu.
17.-28. lipnja, samostan u Bolu: susret sa zajednicom; nedjelja, 20. 6. propovijedao; duhovne vje`be,
intermedija.
28. lipnja, razgovor s konzervatorima u Splitu o
projektu obnove samostana i muzeja u Bolu.
3. srpnja, Zagreb: biskupsko re|enje mons. Mije
Gorskog.
6.-7. srpnja, samostan u Splitu.
7.-8. srpnja, samostan u Bolu.
9. srpnja, Zadar: razgovor sa zadarskim nadbiskupom mons. @elimirom Pulji}em i isusova~kim
provincijalom o. Ivanom Koprekom o Hrvatskoj
katoli~koj misiji u Parizu.
9.-20. srpnja, samostan u Bolu: odmor, propovijedao u nedjelju 11. i 18. srpnja, i na Gospu Karmelsku 16. 7.; 13.-14. 7. iz Bola pohodio brata Maria
Marinova u samostanu u Starom Gradu na Hvaru
(zajedno s bra}om Perom ]avarom i Stipom
Juri~em); 16. 7., u pratnji samostanskog starje{ine
brata Damira [oki}a, u samostanu u Bolu razgovarao
s na~elnikom op}ine Bol gosp. Tihomirom
32
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Marinkovi}em i njegovim suradnicima o „Bijeloj
ku}i“ u Bolu i o obnovi samostana; 17. 7. u samostanu u Bolu, u pratnji samostanskog starje{ine,
razgovarali s pro~elnikom Konzervatorskog odjela
u Splitu dr. Radoslavom Bu`an~i}em i konzervatoricom Vanjom Kova~i} o projektima obnove samostana i muzeja u Bolu.
24.-26. srpnja, samostan u Trogiru; nedjelja 25.
7., ujutro propovijedao u samostanskoj crkvi, a
nave~er u `upi sv. Jakova (Trogir-^iovo); susret sa
`upnikom katedralne `upe don Pavom Piplicom i
dr. sc. Radoslavom Bu`an~i}em o zavr{etku obnove
ni{e i slike na rodnoj ku}i bl. Augustina Ka`oti}a.
3. kolovoza, bl. Augustin Ka`oti}: ZagrebPe{~enica, |akonsko re|enje brata Matijasa Farka{a,
euharistiju predslavio sisa~ki biskup mons. dr. Vlado Ko{i}.
6.-13. kolovoza, propovijedao duhovne vje`be
sestrama Slu`avkama Malog Isusa Sarajevske Provincije u Gromiljaku (Kiseljak, BiH); u nedjelju 8.
kolovoza, na sv. Dominika, predslavio euharistiju i
propovijedao o sv. Dominiku u `upnoj crkvi; 12. i
13. 8., u sklopu trodnevnice za Veliku Gospu, propovijedao i na mjesnom groblju (vidi sliku dolje).
13.-14. kolovoza, Klop~e (Zenica).
15. kolovoza, Velika Gospa, propovijedao u
`upnoj crkvi u Brckovljanima (Dugo Selo).
20.-23. kolovoza, samostan u Dubrovniku; nedjelja 22. 8., predslavio euharistiju, propovijedao i
primio jednostavne i sve~ane zavjete 4 bra}e.
23. kolovoza, Zagreb, kod otaca isusovaca, razgovor o HKM Pariz, susretu su nazo~ili: zadarski
nadbiskup mons. @elimir Pulji}, ravnatelj Hrvatske
inozemne pastve don Ante Kutle{a, isusova~ki provincijal o. Ivan Koprek, voditelj HKM Pariz o. Mato
Antunovi} SJ; popodne bio na sprovodu isusovca
o. Vladimira Vla{i}a, dugogodi{njeg ravnatelja Nadbiskupske klasi~ne gimnazije u Zagrebu ([alata).
26.-30. kolovoza, samostan u Dubrovniku: subota 28. 8., predslavio euharistiju i propovijedao na
slavlju obla~enja osmorice na{ih novaka; nedjelja 29.
8. propovijedao na ve~ernjoj misi u `upi sv. Kri`a u
Gru`u i susreo se sa zajednicom.
31. 8.-21. rujna, Rim (Salesianum), sudjelovao na
Op}oj izbornoj skup{tini na{ega Reda, zajedno s
definitorom na{e Provincije bratom Stipom Juri~em;
5. 9. izabran novi U~itelj Reda; u nedjelju 19. rujna,
33
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
putovima pu~koga misionara“ (predstavlja~ brat
Alojz ]ubeli}, zagreba~ki prior); 1. 10. zasjedanje
provincijskog vije}a; 2. 10. predslavio euharistiju i
propovijedao na proslavi Svetih an|ela ~uvara u kapelici sestara dominikanki; nedjelja 3. 10., Gospa od
Ru`arija, predslavio euharistiju i propovijedao u samostanskoj crkvi.
3.-6. listopada, samostan u Dubrovniku: na blagdan sv. Franje, 4. 10., predslavio euharistiju i propovijedao u franjeva~koj crkvi u Dubrovniku; 5.-6. 10.
novicijatska {kola; pohod bra}i u Gru`u.
J. L. Bruguès, OP, tajnik Kongregacije
za katoli~ki odgoj
propovijedao na euharistiji koju je predslavio vikar
Francuske provincije.
22. rujna, Zagreb-Kolonija, susret sa samostanskim priorom, u~iteljem bra}e studenata i samostanskom zajednicom u vidu prijama studenata i
bra}e po zavr{etku novicijata.
23.-25. rujna, Split, kao organizator sudjelovao
na Redovni~kom tjednu koji se odr`avao u dominikanskom samostanu u Splitu (vidi sliku dolje).
8.-10. rujna, Chieri (Torino), pohod samostanu
i novicijatu u kojem se nalazi na{ subrat Rosario
]orak.
18. listopada, prijepodne: susret s dekanom KBFa u Zagrebu prof. dr. Josipom Osli}em; popodne:
zajedno s provincijskim ekonomom, razgovarali s
odvjetnikom u svezi povrata „Bijele ku}e“ u Bolu.
24. listopada, nedjelja, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, slavio misu i propovijedao; nave~er, dvorana
Augustina Ka`oti}a: koncert Ide Gamulin prigodom
proslave 25. obljetnice umjetni~kog rada.
26.-27. listopada, Zagreb (karmeli}ani, Remete),
Plenarna skup{tine Konferencije i Unije vi{ih
redovni~kih poglavara i poglavarica.
27.-28. listopada, Slovenija: sa sociusom bratom
Tomislavom Kraljevi}em pohodio bra}u u Sloveniji
(Petrov~e i @alec); susret s celjskim biskupom mons.
dr. Stanislavom Lipov{ekom u @alcu i u Celju (vidi
sliku dolje).
26. rujna, Lug-Brankovi}i, predslavio i propovijedao na nedjeljnoj euharistiji u `upi sv. Ivana Krstitelja; popodne dominikanska nogometna ekipa
odigrala utakmicu sa sve}enicima @epa~kog dekanata prigodom otvaranja {portske dvorane u `upi.
29.-30. rujna, samostan u Splitu, XXVI. Redovni~ki tjedan.
30. 9.- 3. listopada, samostan u Kor~uli: 30.9.
prigodom proslave 85. ro|endana brata Drage
Kolimbatovi}a predstavljena njegova knjiga „Na
34
30. listopada, Osijek – `upa sv. Josipa Radnika,
predslavio euharistiju i propovijedao na misi
vjen~anja (sudjelovao i brat Alojz ]ubeli}).
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
31. listopada, nedjelja, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, slavio misu i propovijedao.
1. studenoga, Svi Sveti, Zagreb: Kraljica sv. Krunice, slavio misu i propovijedao.
3. studenoga, Apostolska nuncijatura, razgovor
s nuncijem nadbiskupom Mariom Robertom Cassarijem o pote{ko}ama s povratom otete imovine,
posebice „Bijele ku}e“ u Bolu na Bra~u (vidi sliku
dolje).
pratnji njegova tajnika, i razgovarali o dominikanskoj nazo~nosti u njegovoj biskupiji; razgledali samostan Kraljice svete Krunice i bl. Augustina
Ka`oti}a gdje smo ostali na ru~ku; u samostanu na
Pe{~enici predsjedao sjednicom Povjerenstva za
evangelizaciju i Povjerenstva za trajnu formaciju
redovnica.
16.-19. studenoga, kanonska vizitacija samostana
bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu (Pe{~enica); 22.
9. pohodio brata Vjekoslava Lasi}a, ~lana toga samostana, koji se, nakon operacije kralje`nice, nalazi u Vara`dinskim Toplicama.
19. studenoga, Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u
Zagrebu, nazo~io promociji na{ega brata novaka
Domagoja Augustina Polan{~aka (diplomirani filozof i knji`evnog komparatist). Na promociji su
nazo~ili i dvojica na{ih bogoslova, Krunoslav i Dominik Kristijan.
5. studenoga, nazo~io na proslavi Dana Fakulteta na Filozofskom Fakultetu Dru`be Isusove u Zagrebu.
6. studenoga, Rugvica (Zagreb), sudjelovao na
donatorskoj ve~eri za izgradnju Gospina sveti{ta na
Kond`ilu (Tesli}, BiH).
7. studenoga, nedjelja, Karmel Brezovica, predslavio euharistiju i propovijedao.
9. studenoga, \akovo, nazo~io proslavi Dana
KBF u \akovu – tom prigodom uru~ena je diploma
o zavr{enom teolo{kom studiju na{em novaku bratu Mirku Vlku. Zatim posjetio Mirkovu obitelj.
10. studenoga, Zagreb, razgovor s novim voditeljem ravnatelj Hrvatske inozemne pastve fra Josipom Bebi}em OFM o preuzimanju HKM Pariz.
16. studenoga, Zagreb, u provincijalatu primio
celjskog biskupa mons. dr. Stanislava Lipov{eka, u
26.-29. studenoga, pohod bra}i i sestrama u
Hrvatskoj katoli~koj misiji Hamburg prigodom
proslave prve obljetnice otkako je HKM Hamburg
slu`beno stavljena pod za{titu bl. Augustina
Ka`oti}a. Trodnevlje (25.-27. 11.) propovijedao brat
Drago Kolimbatovi} iz samostana sv. Nikole na
Kor~uli.
30. studenog 2010., u crkvi bl. Augustina Ka`oti}a
u Zagrebu (Pe{~enica) predslavio euharistiju, propovijedao i primio jednostavne brata Rosarija ]oraka.
8. prosinca, zajedno sa bratom Slavkom Sli{kovi}em, susret sa zagreba~kim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozani}em: postupak kanonizacije
bl. Augustina Ka`oti}a, organizacija me|unarodnog
simpozija o Augustinu Ka`oti}u (14.-16. 10. 2011.)
i status studentskog kapelana u Znanstvenou~ili{nom kampusu Borongaj; nave~er predslavio
euharistiju i propovijedao kod bra}e franjevaca u
Dubravi (Zagreb) za svetkovinu Bezgre{nog Za~e}a
BDM.
35
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
^ETVORICA BRA]E [email protected] ZAVJETE U DUBROVNIKU
U samostanskoj crkvi sv. Dominika u Dubrovniku, u nedjelju 22. kolovoza, tijekom mise u 9 sati,
sve~ane (do`ivotne) zavjete u Redu propovjednika
polo`io je brat Sre}ko Koralija (Virovitica), a jednostavne zavjete (na tri godine) polo`ila su bra}a: Dominik Kristijan Gerbic (Zenica), Kre{imir Kapetanovi} (Bugojno) i Ivan Gavranovi} (Pag/Bugojno).
Sve~anu euharistiju je predvodio brat Anto Gavri}, provincijal Hrvatske dominikanske provincije,
uz koncelebraciju bra}e dominikanaca. Kako bi slavlje bilo {to sve~aniji pobrinuo se brat Mihael Mario
Tolj OP, `upnik `upe Sv. Kri`a u Gru`u.
Na euharistijskom slavlju i zavjetima nazo~ili su
roditelji, bra}a, sestre i brojna rodbina te prijatelji
zavjetovanika. Poslije sve~ane euharistije uslijedilo
je dru`enje i sve~ani ru~ak u dominikanskom samostanu. Dominik Kristijan Gerbic, Kre{imir Kapetanovi} i Ivan Gavranovi} odlaze na studij u Zagreb,
a brat Sre}ko Koralija vra}a se na nastavak studija u
Fribourg ([vicarska).
Iz Studentata
Plavetnilo Jadranskog mora, povijesne zidine
grada Dubrovnika, mentalitet „gosparskog“ `ivota,
mno{tvo kultura donesenih s turistima koji posje}uju
Dubrovnik i jo{ mnogo toga za sobom su ostavila
trojica, sada ve} studenata i mladih dominikanaca,
bra}a Dominik Kristijan Gerbic, Ivan Gavranovi} i
Kre{imir Kapetanovi}. Misija „Novicijat“ je uspje{no
obavljena, a pred njima je mno{tvo novih izazova i
misija, onih ve}ih i manjih {to ih nosi „bijeli Zagreb
grad“.
36
Me|u prvima koji je mladim nadama dominikanskog Reda u Hrvatskoj za`elio dobrodo{licu u novu
sredinu bio je brat Krunoslav Batini}, student pete
godine Katoli~kog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Srda~an do~ek i radost zbog dolaska pomlatka
nisu skrivala ni bra}a i sestre koji borave u samostanu Kraljice svete Krunice. Ipak, najvi{e zanimanja
za „do{ljake“ pokazao je njihov u~itelj brat Hrvoje
Lasi} koji je po dolasku u Zagreb sazvao sastanak.
Prvim obra}anjem studentskoj zajednici, veoma je
jasno iskazao {to o~ekuje od svojih studenata: „red,
rad i (samo)disciplina“. Podijelio je du`nosti studentima. Tako je brat Dominik Kristijan postao
glavnim urednikom glasila mladih hrvatskih dominikanaca Izazov istine, brat Krunoslav je imenovan
dekanom, brat Ivan knji`ni~arom studentske
knji`nice i brat Kre{imir kroni~arem i gostoprimcem.
Vrijedi napomenuti kako je brat Dominik Kristijan upisao ~etvrtu godinu, a brat Ivan prvu godinu na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu, dok je
brat Kre{imir studij zapo~eo na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove gdje je, unato~ tome {to je
jedini dominikanac na isusova~kom fakultetu, postao predstavnikom svoje godine.
Za svakog mladog ~ovjeka, a posebno dominikanca, karakteristi~an je entuzijazam, radost
`ivljenja, spremnost na nove pothvate, odva`nost u
hodu kroz nepregledna prostranstva `ivotne zbilje,
nepostojanje nepremostivih prepreka, ... takav je bio
sveti otac Dominik, a sve se to o~ekuje i od njegovih
sinova, posebno studenata. Tradicija Dominikanskog reda obvezuje ih na neprestanu privr`enost
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
studiju. I upravo je na studij stavljen naglasak. Naravno, studenti }e dati sve od sebe da opravdaju
povjerenje mnogih nara{taja koji su ih svojom
u~eno{}u obvezali. No, studij je uvijek pro`et molitvom koja je sastavni dio redovni~kog `ivota. Stoga, studenti znaju da se „teologija u~i na koljenima“
te da u~e}i mole i mole}i u~e.
Na novu sredinu jo{ se privikavaju. Nekima nedostaje more, nekima malo vi{e sunca, nekima spo-
koj rodnog zavi~aja. Svjesni su da su tek prolaznici
na zemlji i da je njihov dom ondje gdje je potreba
za spasenjem du{â. Zato spremno kro~e stazama
`ivota, „idu tamo kamo ih Bog {alje, nesigurni u
same sebe, ali sigurni u Njega!“ (H. Lacordaire,
OP).
brat Kre{imir Kapetanovi}, OP
37
IZ NOVICIJATA
U subotu, 28. kolovoza, u Dubrovniku na blagdan
svetog Augustina biskupa, ~ije je pravilo usvojio Red
propovjednika, osmorica kandidata, Mirko (Irenej)
Vlk (Slavonski Brod), Mladen Folnovi} (Gare{nica),
Ivan (Marija) Tomi} (Bosanska Gradi{ka/Nova
Gradi{ka), Marko Pavlinovi} (Makarska), Ivan (Dominik) Ili~i} (Vinkovci), Domagoj (Augustin)
Polan{~ak (Sisak), Josip Cota (Ivani} Grad) i Ivan
Prskalo (Uskoplje), dotada{nji postulanati Hrvatske
dominikanske provincije, stupili su u dominikanski
Red ~inom obla~enja bijelog habita i crnog pla{ta,
zapo~inju}i tako godinu novicijata.
Obred obla~enja i svetu Misu, uz koncelebraciju
bra}e iz Provincije, predvodio je brat Anto Gavri},
provincijal Hrvatske dominikanske provincije.
Obred je zapo~eo provincijalovim pitanjem kandidatima: „[to tra`ite?“ na {to su kandidati odgo-
38
vorili: „Milosr|e Bo`je i va{e!“ Nakon homilije,
kandidati su obe}ali `ivjeti evan|eoskim `ivotom
opslu`uju}i pravila samostanskog `ivota po uzoru
svetog Oca Dominika.
Dav{i obe}anje, svaki od kandidata je primio iz
provincijalovih ruku dominikanski habit, u koji su
ih obukla starija bra}a, a potom su pristupila svakome od novo obu~ene bra}e i izmijenila s njima cjelov
mira {to je znak primanja u Red. Nakon ~ina
obla~enja, provincijal je pro~itao izjavu novacima
kojom im se odre|uje godina ku{nje u dubrova~kom
samostanu pod vodstvom brata Ive Plenkovi}a,
u~itelja novaka.
Misi su nazo~ili roditelji, bra}a i sestre te prijatelji
novaka, koji su se pridru`ili mladim redovnicima za
bratskim stolom u samostanskoj blagovaonici.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Brat Josip Cota
Ro|en sam 25. rujna 1991. godine u Zagrebu. Moji roditelji su
bosanski Hrvati, a u Hrvatsku su se doselili nedugo prije po~etka
Domovinskog rata. Djetinjstvo sam proveo u Ivani} Gradu. Tu
sam kr{ten, primio sakrament prve svete pri~esti i krizmao se.
Krstio me `upnik, vl~. Josip ]ori}, koji i danas djeluje kao `upnik
`upe Sv. Petra apostola. Uvijek me u svemu podr`avao i pratio me
svakom vrstom pomo}i, pri ~emu mi je najva`nije bilo pristupanje
u sjemeni{te, a nakon toga i u Red propovjednika. Nakon osnovne {kole upisao sam Nadbiskupsku klasi~nu gimnaziju u Zagrebu,
kao laik. U sjemeni{te sam stupio u tre}em razredu, tako da sam
sjemeni{tarac bio dvije godine. Uvijek sam imao odli~ne ocjene. U 4. razredu dospio sam do dr`avnog
natjecanja u poznavanju gr~kog i latinskog jezika, pri ~emu sam osvojio 1. mjesto iz gr~kog i 2. iz latinskog.
Od drugih zanimanja najvi{e volim nogomet i pjevanje. U ljeto 2010. upisao sam Katoli~ki bogoslovni
fakultet u Zagrebu.
Brat Mladen Folnovi}
Ro|en sam 11. kolovoza 1980. godine u Bjelovaru, od oca
Damira i majke Branke, ro|. [ebeti}. Imam starijeg brata Tomicu. Sakrament kr{tenja primio sam u `upi De`anovac, a prvu
pri~est i krizmu u svojoj `upi Pohoda Bla`ene Djevice Marije u
Gare{nici. Osnovnu {kolu zavr{io sam u Gare{nici, a
srednjo{kolsko obrazovanje stekao sam u Daruvaru i to zvanje
konobara. Imam vi{egodi{nje radno iskustvo u podru~ju ugostiteljstva. Kasnije sam se dalje {kolovao i postigao diplomu
komercijaliste. Samouki sam orgulja{ i ljubitelj sakralne glazbe.
Od 1996. do 2003. godine svirao sam u `upi kao zamjenik, a od
2003. do 2010. godine kao `upni orgulja{.
Brat Ivan Dominik Ili~i}
Ro|en sam u Slavonskome Brodu 24. travnja 1985. godine, od
oca Dragana i majke @eljke, ro|. Ivezi}. Djetinjstvo sam proveo u
Vinkovcima i @upanji. U Vinkovcima, u crkvi Svetog Euzebija i
Polijona, kr{ten sam i primio prvu pri~est te krizmu. Po zavr{etku
osnovne {kole poha|ao sam op}u gimnaziju „Matija Antun Reljkovi}“ u Vinkovcima, a maturu sam polo`io s odli~nim uspjehom.
Nakon srednje {kole upisujem studij farmacije na Farmaceutskobiokemijskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao sam u travnju 2010.
godine i stekao zvanje „magistar farmacije“. Za vrijeme studija sudjelovao sam u zajednici „Molitva i rije~“, ~iji je utemeljitelj prof.
dr. Tomislav Ivan~i}, zatim u planinarskim kri`nim putovima udruge Ekosspiritus te organizaciji hodo~a{}a
za mlade u Me|ugorje. Odmah nakon zavr{enog fakulteta zapo~eo sam s postulaturom u Dominikanskom
samostanu u Splitu.
39
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Brat Marko Pavlinovi}
Ro|en sam u Makarskoj 2. srpnja 1988. godine, od oca Ton}ija i
majke Edite. Imam sestru Anu Mariju i brata Daria koji je dominikanski sjemeni{tarac u Splitu. Dolazim iz `upe Svetog Marka u
Makarskoj. Kr{ten sam u crkvi Gospe od An|ela u Imotskom, prvu
pri~est sam primio u konkatedrali Svetog Petra u Splitu, a u istome
gradu, u crkvi Gospe od Poji{ana, primio sam sakrament krizme.
Osnovnu {kolu i srednju trgova~ku {kolu zavr{io sam u Splitu, smjer
„komercijalist“. U ljeto 2010. upisao sam Katoli~ki bogoslovni fakultet u Zagrebu. U~im strane jezike, a rekreativno se bavim nogometom
i ko{arkom.
Brat Domagoj Augustin Polan{~ak
Ro|en sam 27. kolovoza 1981. godine u Sisku, od oca Zvonka i
majke Marije, ro|. Petranovi}. Imam brata Lea. Dolazim iz `upe
Uzvi{enja Svetog Kri`a u Sisku, gdje sam primio prvu pri~est i krizmu, a kr{ten sam u `upi Svete Marije, tako|er u Sisku. Osnovnu
{kolu i op}u gimnaziju zavr{io sam u rodnome gradu. Tijekom osnovne {kole osvojio sam prvo mjesto na `upanijskom natjecanju iz
zemljopisa. Nakon zavr{etka srednje {kole upisao sam Filozofski
fakultet u Zagrebu, smjer filozofija i komparativna knji`evnost.
Diplomirao sam u travnju 2010. godine s odli~nim prosjekom ocjena. Volim `ivotinje, prirodu i vo`nju biciklom, a slobodno vrijeme
uglavnom posve}ujem prou~avanju i slu{anju klasi~ne glazbe, najvi{e
opere, te jazza.
Brat Ivan Prskalo
Ro|en sam 4. o`ujka 1992. godine u Livnu (BiH), od oca Stipana
i majke Lucije. Imam dva brata, Vlatka i Marinka, te dvije sestre,
Slavicu i Marijanu. Dolazim iz `upe Uznesenja Bla`ene Djevice Marije u Uskoplju gdje sam kr{ten, primio prvu pri~est i krizmu. Osnovnu {kolu zavr{io sam u Uskoplju, a klasi~nu gimnaziju „Don Frane
Buli}“ u Splitu, gdje sam kao kandidat Reda propovjednika bio u
nadbiskupijskom sjemeni{tu. U ljeto 2010. godine upisao sam
Katoli~ki bogoslovni fakultet u Zagrebu.
40
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Brat Ivan Marija Tomi}
Ro|en sam 24. listopada 1984. godine u Bosanskoj Gradi{ki, od
oca Luke i majke Marine, ro|. Ki~i}. Imam brata Emanuela koji je
student ~etvrte godine FER-a u Zagrebu. Stupanjem u Red, na vlastitu molbu, dobio sam redovni~ko ime Marija i to iz zahvalnosti
prema Nebeskoj Majci, ujedno se tako stavljaju}i pod Njezinu za{titu.
Kr{ten sam i prvu svetu pri~est primio u `upi Uznesenja Bla`ene
Djevice Marije u Dolini, kod Bosanske Gradi{ke. Godine 1993. obitelj mi je zbog rata izbjegla u Hrvatsku. Osnovnu {kolu zavr{io sam
u Cerniku kod Nove Gradi{ke, a Op}u gimnaziju 2004. godine u
Novoj Gradi{ki. Svetu potvrdu primio sam u `upi Svetih Petra i
Pavla u Cerniku. Od 2006. godine s obitelji trajno `ivim u mjestu
Gornji Bogi}evci kod Nove Gradi{ke. Pripadam `upi Duha Svetoga u Gornjim Bogi}evcima. Poslije zavr{ene
srednje {kole upisao sam studij prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji sada zavr{avam. Posljednje
dvije godine bio sam aktivan u karizmatskoj molitvenoj zajednici mladih „Bo`ja pobjeda“, u crkvi Svete
Mati Slobode na Jarunu, u Zagrebu, a ~iji je duhovnik studentski kapelan don Damir Stoji}. Slobodno
vrijeme provodim pi{u}i pjesme i meditacije.
Brat Mirko Irenej Vlk
Ro|en sam 4. listopada 1985. godine u Slavonskome Brodu. Djetinjstvo sam proveo u Oriovcu, `upa Sv. Emerika, dvadesetak kilometara od Slavonskoga Broda. U Oriovcu sam zavr{io osnovnu {kolu
„Dr. Stjepan Ilija{evi}“, a u Slavonskome Brodu klasi~nu gimnaziju
s pravom javnosti „Fra Marijan Lanosovi}“. Tijekom srednjo{kolskog
obrazovanja, kao izvannastavnim aktivnostima, bavio sam se glumom
u {kolskoj dramskoj skupini, uglavnom klasi~ne tragedije i neka
moderna tragikomedija te novinarstvom pri {kolskom ~asopisu
„Anabasis“. Nakon srednje {kole upisao sam Katoli~ki bogoslovni
fakultet u \akovu kao bogoslov Po`e{ke biskupije, dok sam posljednju godinu studija zavr{io kao student laik. Diplomirao sam 16.
velja~e 2010. godine s diplomskim radom na temu „Enciklika Spe
salvi pape Benedikta XVI. i teologija nade Jürgena Moltmanna“. Na drugoj godini studija dobio sam Rektorovu nagradu Sveu~ili{ta J. J. Strossmayera za seminarski rad „Pavao i suradnici“. Nevezano za studij
bavio sam se slikanjem i crtanjem, te povremeno pisanjem, uglavnom poezije. Po zavr{etku studija radio
sam godinu dana kao vjerou~itelj u O[ „Vladimir Nazor“ u Ad`amovcima, i u pripadaju}e ~etiri podru~ne
{kole na tome podru~ju te u Elektrotehni~koj i Ekonomskoj {koli u Novoj Gradi{ci. Sada sam pak novak
Hrvatske dominikanske provincije.
41
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ SJEMENI[TA I POSTULATURE
Novi polet, novi po~etak – donijeti svima – to nam je zada}a – ^initi novost!
Evo, ~inim ne{to novo; ve} nastaje.
Zar ne opa`ate?
Da, put }u napraviti u pustinji, a staze u pusto{i.
(Iz 43, 18-19)
SVUDA OKO NAS Bog ~ini novost, svaki dan,
svakoga trenutka. Svima nam je nadohvat i svakome
je od nas ponu|ena. Onaj tko je prihvati zapo~inje
`ivjeti njezinu RADOST.
Kad je Isus pozvao prve u~enike, pokrenuo ih je
upravo novo{}u koju je sa sobom donio, rado{}u
koja je bila druga~ija, ne~im za {to se jo{ nikad do
tada nije ~ulo. On je u to vrijeme, kada se pojavio
na obalama Galileje, jednostavno u svemu bio neodoljiv, jedinstven, ali on je to i danas na ovim na{im
obalama. Njegov poziv i danas dopire do srca, i danas tiho, ali sigurno i sna`no, Gospodin zove: „Do|i,
slijedi me!“
Osim njih u pripremi je ni{ta manji broj onih koji
su u postulaturi ili pripremi za postulaturu, ali da ne
cjepkamo ono {to tra`i cjelovitost, o njima }emo
~uti u drugom broju „Vjesnika“, kada svi pro|u potrebni razgovor s provincijalom.
Evo sve ~inim novo! – Rije~ Gospodnja odjekuje
po obzorjima, u na{oj blizini, u nama samima – Zar
ne opa`ate?
brat Petar Gali}, OP,
u~itelj sjemeni{taraca
i postulanata
Oni koji su ~uli, ve} su me|u nama, a krasi ih
`elja i zanos jer su htjeli ~uti novost i `ele tu novost
~initi. Rije~ je o mladi}ima koji nisu okrenuli le|a i
oti{li `alosni, nego su radije izabrali radost najboljega dijela koji im se ne}e oduzeti.
Ima tu imena koja nam je drago ~uti pa nam je
drago da o njima i drugi ~uju i za njih mole. Ne bez
ponosa i ne bez vizionarske nade koja gleda u vrijeme koje je pred nama, ovdje su da budu sol zemlje
i svjetlo svijeta, a na nama je da ih za to pripremimo
i da im budemo rado i radosno blizu u svemu.
Gospodin nas je u na{im sjemeni{tarcima i ove
godine iznenadio svojom ma{tovito{}u i svojom
raznoliko{}u. Rije~ je o sedam sjemeni{taraca, sedam vrijednih, iskrenih i plemenitih mladi}a, od
kojih su trojica maturanti: Lovre Kr`elj ([olta),
Marko Dokoza (Zadar), Anto Gavranovi} (ZadarBugojno); dvojica su tre}a{i: Dario Pavlinovi} (SplitMakarska) i Mihovil @uljevi} Mikas (Srijane); te
dvojica druga{i: Ivan Zrno (Glamo~) i Matej Bilki}
(Zagreb).
42
U na{em samostanu Sv. Petra Mu~enika u Starom
Gradu na Hvaru odr`ana je trodnevna duhovna obnova za sjemeni{tarce Hrvatske dominikanske provincije i Hrvatske provincije franjevaca tre}oredaca
glagolja{a, od petka 5. studenoga popodne do nedjelje 7. studenoga, vodio je fra Miroslav Bustruc,
OFM. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je {est dominikanskih sjemeni{taraca, s u~iteljem fr. Petrom
i osam sjemeni{taraca tre}oredaca s njihovim odgojiteljem fra Zvonimirom Brusa~em.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
IZ POSTULATURE
Ante Kazoti
Ro|en sam 18. listopada 1980. godine u Splitu,
od oca pokojnog Augustina i majke Ru`ice, ro|.
Perkovi}. Imam sestru Katarinu, udana Milati}. Do-
lazim iz `upe Uznesenja Bla`ene Djevice Marije na
Nebo u Ka{tel Luk{i}u, gdje sam kr{ten i primio
prvu pri~est te krizmu. Osnovnu {kolu zavr{io sam
u Ka{tel Luk{i}u, a srednju ugostiteljsku – smjer
kuhar – u Trogiru. Trenuta~no se {kolujem u
Turisti~koj i ugostiteljskoj {koli u Dubrovniku,
smjer hotelijerski komercijalist. U rodnome mjestu
bio sam ~lan kri`arskog dru{tva „Ostrog“, voditelj
ministrantskih susreta, ~lan `upnog zbora „Sveta
Cecilija“, vi{egodi{nji sakristan u `upnoj crkvi te
glavar bratov{tine „Gospa Lurdska“ s Dra~ina.
Tako|er sam pjevao u klapama „Tragos“, mlada klapa „Ka{tela“ i „Mastrinka“. Bio sam voditelj mladih
u Dru{tvu za za{titu kulturne i prirodne ba{tine
grada Ka{tela „Bija~i“, predsjednik mlade`i gradskog
HSLS-a, a dugo godina sudjelovao sam u organizaciji „Kulturnog ka{telanskog ljeta“.
Radijska emisija
U sklopu priprave za dominikanski Jubilej 800. obljetnice potvrde Reda propovjednika iz etera Radio Marije svakog ~etvrtog utorka u mjesecu u terminu od 10.30
- 11.30 sati, mo`ete ~uti emisiju „Dominik - propovjednik milosti“, koju vodi i
ure|uje gospo|ica Ana Buljat, katehistica i tajnica provincijala.
Navodimo neke od tema emisija u 2010.:
Proslava blagdana Sv. Dominika (8. kolovoz i 24. svibanj) – svibanj
Glasnici nade – lipanj
Bratov{tine sv. Krunice – rujan
Dominikanci-propovjednici istine – listopad
Fr. Dominik Bara~, OP – `rtva „Istina i pravde“ – studeni
43
IZ @IVOTA BRA]E
I ZAJEDNICE
Godina
2011.
20. 01. Nikola Mio~ (70.)
07. 03. Stipe Juri~ (60.)
Obljetnica ro|enja
11. 03. Viktor Arh (70.)
13. 04. Karlo Posavec (70.)
20. 05. Eugen Bi`aca (90.)
08. 06. Vinko [esni} (75.)
Samostan u Splitu
P~elinjak i mravinjak
@ivot {to plamenom `ivota sijeva
pazar pun ljudi {to se ne prodaju
povijest {to se u jedru dana{njicu slijeva
Crkva, gdje plima i oseka svrate
ljudi {to tra`e i nalaze ljude
rije~ nade {to te prate
blago svjetlo o~i slijepca bude
Ruka koja nalazi te brate i sestro
nove pjesme re~ene i otpjevane
pod va{im krovom pe}ine i gnijezda
s va{im se Bogom svladavaju brane
Diethard Zils, OP, iz zbirke pjesama
“Hodo~asnik rije~i”, 1994.
44
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
HODO^A[]E NA GROB BL. AUGUSTINU [email protected]]U
U LUCERU
Tko je taj ~ovjek koji je morao napustiti svoju
voljenu domovinu i uto~i{te prona}i u tu|ini? Tko
je taj dominikanac i biskup koji je sa~uvao ~isto}u
nauka Crkve i za nju vjerno i odva`no svjedo~io i
~ije plodove evan|eoskog rada jo{ i danas sabiremo?
Tko je taj bla`enik koji u nebu, pred licem Gospodnjim zagovara narod u kojem katoli~ka vjera di{e
ve} trinaest stolje}a? To je Augustin Ka`oti}, prvi
hrvatski bla`enik, dominikanac, biskup zagreba~ki,
a kasnije lu~erski.
Dovoljni su tî razlozi kako bi se netko odlu~io
krenuti stopama bl. Augustina. To je i ponukalo do-
minikance sa zagreba~ke Pe{~enice (`upa koja nosi
naslov upravo po ovom hrvatskom bla`eniku), da
od 31. svibnja do 5. lipnja organiziraju hodo~a{}e u
grad na jugu Italije, kojeg je najsjajniji ures grob
Trogiranina, bl. Augustina Ka`oti}a – u grad Luceru. Hodo~a{}e je vodio o. Tomislav Kraljevi}, `upnik
`upe bl. Augustina Ka`oti}a. Njima se pridru`ilo i
nekoliko `upljana iz `upe Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, nekoliko dominikanaca (Mato Bo{njak, Gabrijel Posavec, Anto Gavri}) i trojica dominikanskih
novaka iz Dubrovnika (Dominik Gerbic, Kre{imir
Kapetanovi} i Ivan Gavranovi}).
45
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Put autobusom do Lucere ~etrdeset je
hodo~asnika vodio preko Rima. Posjet Bazilici svetog Petra, u`ivanje u prekrasnom pogledu s kupole
istoimene bazilike, tiha molitva na grobovima apostolskih prvaka i Sluge Bo`jeg Ivana Pavla II., spokojni hod kroz tajanstvenost katakombi svetog
Kalista, divljenje veli~anstvenosti i dostojanstvu bazilike svetog Pavla izvan zidina, osje}aj doma u dominikanskoj crkvi Santa Maria sopra Minerva (u
kojoj se nalazi i nekoliko umjetnina s likom na{ega
Bla`enika), sudjelovanje na op}oj audijenciji na Trgu
sv. Petra na kojoj je Papa govorio o sv. Tomi Akvinskom, ~iji je nauk na{ Bla`enik dobro poznavao i
njih se nadahnjivao – sve to bija{e veoma lijepa priprava za posjet bla`enom Augustinu Ka`oti}u!
Nakon dva dana proboravljena u Rimu, s molitvom i pjesmom na usnama i u srcu, hodo~asnici su
se uputili u grad Luceru, kamo su stigli u suton dana
3. lipnja. Njihov dom naredna dva dana bila je ku}a
koja nosi naziv Oasi Betania. Ujutro, 4. lipnja,
hodo~asnici su se uputili u lu~ersku katedralu gdje
se nalaze zemni ostaci bl. Augustina. Nakon kratke
povijesti katedrale, koju im je ispri~ao katedralni
rektor, izmolili su i posljednji dan devetnice u ~ast
bl. Augustina Ka`oti}a pred njegovim grobom. Pred
sami po~etak euharistijskog slavlja, hodo~asnike je
posjetio lu~erski biskup mons. dr. Domenico Cornacchia koji je tom prilikom izrazio radost zbog
dolaska hrvatskih {tovatelja bl. Augustina. Udijelio
im je svoj pastirski blagoslov te ih pozvao u svoju
pala~u nakon mise.
Misu, na bla`enikovom grobu, predvodio je o.
Anto Gavri}, provincijal Hrvatske dominikanske
provincije, uz koncelebraciju o. Mate Bo{njaka i o.
Tomislava Kraljevi}a. Po zavr{etku svetog misnog
slavlja, hodo~asnici su izmolili molitvu Bla`eniku u
~ast. Odazvali su se pozivu biskupa Domenica te ga
posjetili u njegovoj pala~i. Srda~no ih je do~ekao i
46
jo{ jednom iskazao radost zbog dolaska hodo~asnika
iz Hrvatske. Izrazio je nadu da }e bl. Augustin uskoro biti uzdignut na ~ast sveca. Nadodao je kako
biskupija Lucera radi na studiji kojom se nastoji pokazati, uzimaju}i u obzir o`iljak na bla`enikovoj
lubanji koji je posljedica koji mu je zadao jedan krivovjerac, kao dokaz njegova mu~eni{tva, {to bi
svakako ubrzalo postupak kanonizacije. Naposljetku
je darovao hodo~asnicima najnoviju knjigu o
bla`enom Augustinu Ka`oti}u na talijanskom jeziku, naslova (Massimiliano Monaco, Agostino da
Trau. Un domenicano vescovo di Lucera). Lucerska
biskupija priprema prijevod te knjige na hrvatski.
Biskupija tako|er priprema latinsko izdanje `ivotopisa o bl. Augustinu Ka`oti}u iz 16. st., na temelju
neobjavljenog kodeksa koji se ~uva u lu~erskoj
knji`nici.
Vrijedno je spomenuti da je na grob bl. Augustinu hodo~astio i jedan od potomaka obitelji Ka`oti},
postulant Hrvatske dominikanske provincije Ante
Ka`oti}. Posjet dominikanskoj crkvi, nakon odlaska
iz biskupove pala~e, ozna~io je rastanak s Lucerom,
biskupom Augustinom i njegovim sada{njim nasljednikom.
Povratak u Zagreb vodio je preko gradi}a San
Giovanni Rotondo, gdje su hodo~asnici posjetili
sveti{te padre Pia te preko grada Bologne gdje se
nalazi grob svetog Dominika, utemeljitelj Reda propovjednika. Na grobu sv. Dominika slavljena je misa
prije samog povratka u Zagreb. Bija{e to jedno pomalo iscrpljuju}e hodo~a{}e koje je u sebi skrivalo
duhovnu hranu i ba{tinu bla`enog Augustina
Ka`oti}a, a koju su hodo~asnici otkrili te sa sobom
u svoje domove ponijeli uz tihu molitvu: „Bla`eni
Augustine, za{titni~e Trogira, diko Zagreba i hrvatskog naroda, tebi se pouzdano utje~emo!“
brat Ivan Gavranovi}, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
FR. DIETHARD ZILS PROSLAVIO 75. RO\ENDAN
Uvijek nasmijana lica, komunikativan, pristupa~an
i otvoren – to su epiteti Dietharda Zilsa, njema~kog
dominikanca, koji je ovih dana proslavio 75.
ro|endan u Mainzu. Tijekom `ivota posebno se vezao uz Hrvatsku i BiH.
„Jedan od mojih najljep{ih i najmilijih gradova
- to je Slavonski Brod. Slavonija, to je moj svijet, ja
volim i Dalmaciju i otoke, ali u biti sam sin ravnice.
Ja sam iz sjeverne Njema~ke i Slavonija to je kao i
kod nas. To je moj `ivot“, uvijek nasmijani i veseo
isti~e Diethard Zils. Ro|en u Bottropu 1935. godine, kraj rata do`ivio je na istoku Njema~ke kod rodbine i ve} s deset godina poku{avao je prevoditi kada
su na podru~je isto~ne Njema~ke do{li ruski vojnici. Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zavolio je i prije
nego {to je posjetio te krajeve, a za ta podru~ja posebno ga ve`u dvije stvari.
je putovao tramvajem
od Düsseldorfa do
Dortmunda, {to je
prili~na dionica od
svojih 70-80 kilometara. Postojala je linija
koju je pater Diethard
posebno cijenio i ~esto
koristio, a za nas mlade posebno je bilo dojmljivo,
kako je skladao nove pjesme i odmah u tramvaju
po~eo pjevati. Ponekad je to bilo vrlo glasno i mi
smo se gotovo sramili, ali pater Diethard je pjevao
iz svega glasa, pa ~ak i ako je pjesma imala osam
strofa“, rekao je Stefan Vesper, dodaju}i kako je u
tom vremenu krajem {ezdesetih i tijekom sedamdesetih godine shvatio da Crkvu ~ine prije svega laici.
I sam pater Diethard ne propu{ta priliku naglasiti
da je i on sam najprije laik, a tek onda dominikanac.
Gostoprimstvo i jezik
„Najprije je bio jezik, a potom gostoprimstvo.
Jezik sam nau~io u Njema~koj, a gostoprimstvo sam
do`ivio kasnije u Hrvatskoj“. Pateru Diethardu se
znalo dogoditi da mu u Hrvatskoj doma}i ka`u kako
dobro govori njema~ki, polaze}i od toga da je Hrvat,
a ne stranac. Uvijek otvoren za novo, Diethard je s
mladim Nijemcima iz svoje `upe, posebice ministrantima, putovao vrlo rado u Hrvatsku i BiH.
Stefan Vesper, tada vjerni sljedbenik iz redova
njema~ke katoli~ke mlade`i koja se okupljala oko
patera Dietharda, a danas glavni tajnik Sredi{njeg
vije}a katolika u Njema~koj, prisje}a se popularne
aktivnosti ovog neobi~nog dominikanca: „Vrlo rado
Upoznavanje drugih jezika i kulture, obi~aja i
ljudi
„U mladosti sam bio s Diethardom Zilsom ~esto
u tada{njoj Jugoslaviji, naj~e{}e u Hrvatskoj, ali i u
Bosni i Hercegovini te Srbiji. Tada sam se nau~io
kretati u toj zemlji, ne kao turist ve} kao osoba koja
je integrirana u to dru{tvo, kao osoba koja je upoznala gostoljubivost i ljude, trgove gradova i ulice,
posebice one u koje su rijetko zalazili turisti. I zbog
toga sam se zaljubio u tu zemlju“, naglasio je Micheal Vesper suosniva~ njema~kih zelenih i biv{i
potpredsjednik vlade Sjeverne Rajne Vestfalije. On
47
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
je danas ~elnik njema~kog sportskog saveza i olimpijskog odbora.
Michael Vesper
„[ezdesetih godina nije bilo uobi~ajeno putovati tako daleko, naj~e{}e se putovalo unutar Njema~ke
ili mo`da u Nizozemsku. Ova putovanja u Hrvatsku
i BiH otvorila su mi o~i i u~inile me otvorenim za
druge narode, kulture, obi~aje i jezike. Posebice, sve
ono {to sam upoznao u dominikanskim samostanima u Hrvatskoj je za mene je bilo izvanredno. Posebice za mene, koji pripadam njema~koj generaciji
koja je odrasla neposredno nakon Drugog svjetskog
rata. Zbog toga je vrijeme koje sam proveo u dru{tvu
s paterom Diethardom ostalo u posebnom sje}anju“,
dodao je Michael Vesper.
Od Zagreba do Dubrovnika preko Bosne i
Hercegovine
Jedne zgode prisje}a se Klaus Bornewasser, a ona
se`e iz 1966. godine. Pater Diethard je boravio s
ministrantima u dominikanskom samostanu u Zagrebu. Smje{taj je bio vrlo skroman, a bio je to tek
po~etak ljetnih praznika, pa su na po~etku i ministranti bili pomalo razo~arani. Ali od trenutka kada
su krenuli na ru~ak u `upni ured, pale su sve barijere i razo~aranja. „U `upnom uredu, koji je imao
nevjerojatan {arm, popra}en ljudskom veli~inom,
koju smo uvijek iznova prepoznavali u Hrvatskoj,
proveli smo divno razdoblje u Zagrebu, Slavonskome Brodu, Dubrovniku i Bolu na Bra~u. Osim toga,
bili smo ~esto u Bosni i Hercegovini, jednako kao i
u Srbiji“, pripovijeda Klaus Bornewasser.
Mlade privu}i crkvi - to je oduvijek bila ambicija
Dietharda Zilsa
Otvorenost posebna osobina Dietharda Zilsa
Frano Prcela, hrvatski dominikanac i biv{i provincijal hrvatske dominikanske provincije o pateru
Diethardu je izdvojio jednu posebnu osobinu: „Ono
~emu se divim i {to poku{avam barem djelomi~no
preuzeti je njegova otvorenost. Otvorenost ne samo
prema drugome, ve} i otvorenost s drugim. Kada s
drugima razgovara nikada to ne ~ini s figom u d`epu.
Kada s drugima razgovara, on ne dolazi s nekakvim
ideolo{kim ili drugim receptima. To je uistinu veliko
48
bogatstvo, jer
zbog svoje otvorenosti, on se ne
samo otvorio
dru gima, nego
su se i drugi
otvorili njemu.
Pater Diethard
je mogao biti na
Brat Frano Prcela s Diethardom
„ti“ s horizontiZilsom
ma drugih zemalja, ljudi, jezika i kultura. Diethard je mijenjao
samoga sebe u~e}i hrvatski, litavski, poljski, a time
je mijenjao i druge oko sebe. Mislim da je to gotovo
neka vrsta recepta, kako se i svijet mijenja“, rekao
je o pateru Diethardu otac Frano Prcela.
Nakon ovako ispunjenog `ivota u nekoliko zemalja i kultura te nakon rada posebice s mladima,
upitali smo patera Dietharda, koja je njegova poruka
mladima danas: „Ja sam mladim Hrvatima u
Njema~koj rekao: ja sam na{ao hrvatski jezik tu u
Njema~koj i nadam se da vi, kao Hrvati, ne}ete ovdje
izgubiti va{, hrvatski jezik.“
Alen Legovi}
Preuzeto s www.dw-world.de,
15. listopada 2010.
Hrvatska 1990
Lak{e se di{e
kad listono{a vjetar
opet smije raznositi
dugo zabranjivana pisma
Lak{e se di{e
kad dugo skrivane barjake
smije{ opet ponuditi
gusaru vjetru
Lak{e se di{e
kad nesta{ni vjetar
opet smije navije{tati
davno umukle himne
Zbirka pjesama “Hodo~asnik rije~i”, 1994.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SLAVLJE BL. AUGUSTINA [email protected]]A I \AKONSKO
RE\ENJE BRATA MATIJASA FARKA[A
U crkvi bl. Augustina Ka`oti}a u Zagrebu, u utorak 3. kolovoza, sve~ano je proslavljen blagdan bl.
Augustina Ka`oti}a, dominikanca i zagreba~kog
biskupa. U toj je prigodi za |akona zare|en brat
Matijas Farka{.
Misno slavlje predvodio je sisa~ki biskup mons.
Vlado Ko{i}, a u koncelebraciji su bili provincijal
Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavri}
i nekoliko bra}e dominikanaca koji djeluju u Zagrebu, kao i pojedini sve}enici iz Resni~kog dekanata i
Zagreba.
Na po~etku mise rije~ dobrodo{lice biskupu,
vjernicima, a osobito rodbini i prijateljima re|enika
uputio je brat Tomislav Kraljevi} OP, `upnik. Nakon
{to je Miljenko Bo{njak, trajni |akon predstavio
kandidata, biskup Ko{i} odr`ao je prigodnu homiliju, koju donosimo u cijelosti.
***
Po{tovani i dragi re|eni~e za |akona fr. Matijase,
dragi roditelji re|enika, rodbino i prijatelji,
mnogopo{tovani Provincijale i bra}o dominikanci,
draga bra}o i sestre!
Danas u ovoj crkvi slavimo dva slavlja: jedno je
slavlje za{titnika ove crkve i `upe, bl. Augustina
Ka`oti}a, zagreba~kog biskupa iz 14. stolje}a, a drugo je slavlje |akonskog re|enja. Ova dva slavlja,
me|utim, imaju zajedni~kih to~aka te se me|usobno
nadopunjuju.
Biskup Augustin Ka`oti} bio je teolog i pastir,
za{titnik siromaha i ~ovjek molitve, jednom rije~ju:
svet. Mogli bismo re}i da je upravo on dobar uzor
svakom sve}eni~kom zvanju, a |akonat je prvi stupanj sve}eni~kog reda. Sama rije~ „|akon“ zna~i
„sluga, slu`itelj, odnosno: poslu`itelj“. I biskup
Ka`oti} bio je sluga, znao je da je kao nasljedovatelj
Krista Gospodina postavljen „ne da bude su`en,
nego da slu`i“. I slu`io je, kako ve} rekosmo, sirotinji, slu`io je svojem narodu, neumorno mu dijele}i
Rije~ Bo`ju i brinu}i se za njegovo duhovno i tjelesno zdravlje. Poznata je njegova Katedralna {kola
koju je osnovao. U njoj su studirali ne samo mladi}i
koji su bili pripravnici za sve}enike, nego i pripravnici za druga civilna zvanja. A za siroma{nije je imao
druk~ije zahtjeve, negoli za imu}nije, osloba|aju}i
ih djelomi~no ili potpuno {kolarine. Promicao je
znanost i osobito teologiju, ali je bio i – kako to
danas volimo re}i: socijalno osjetljiv. \akon je
tako|er postavljen da se brine za siroma{ne i potrebne, on je „sluga Caritasa, odnosno ljubavi“. Njegov je zadatak da poslu`uje, i to kako materijalna
dobra, tako i duhovna.
Dragi re|eni~e! I ti }e{ uskoro biti primljen u red
slu`itelja, ili bolje: poslu`itelja Bo`je Rije~i. Imat
}e{ zada}u propovijedati, ali znaj da je na{ govor
49
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
uvijek manjkav ako ga ne slijedi i ne pretje~e `ivot.
A `ivot koji je Bogu posve}en i koji iz Bo`je ljubavi ljubavlju prihva}a ljude, najve}a je propovijed. To
ne zanemari nikada! Va{ je otac Dominik osnovao
Red propovjednika. Ali je znao da je najva`nija molitva. Stoga je provodio mnogo vremena u razgovoru s Gospodinom. Bez njega na{a je rije~ prazna i
odzvanja {uplje. Bla`eni Augustin bio je upravo
takav pastir, propovjednik Bo`je blizine, a osobito
stoga {to je njegove rije~i slijedio njegov red za dobro ~ovjeka, za dobro naroda.
Kad razmatramo Rije~ Bo`ju koju smo upravo
~uli, tada i u njoj nalazimo poruku koju je s jedne
strane u svom `ivotu ostvario bl. Augustin, a s druge strane to je poruka i za nas, osobito za na{ega
re|enika danas.
Proroku Ezekijelu Bog govori: „Sine ~ovje~ji,
postavljam te za ~uvara doma Izraelova.“ To je slika
pastira i proroka koji se brine za Bo`ji narod. Krist
je ustanovio novi Bo`ji narod, Crkvu te su ~uvari
Crkve danas upravo slu`benici, nositelji sve}eni~kog
reda: |akoni, prezbiteri i biskupi. Posebno ovo
~itanje isti~e da je zada}a pastira i proroka prenositi Bo`ju rije~ ljudima: opominjati bezbo`nike, opominjati pravednike, da ne grije{e. Ovo nije laka
zada}a, ovo je doista delikatna i te{ka zada}a, osobito danas, kada je zavladao op}i individualizam te
svatko misli da se nikoga ne ti~e kako on `ivi, {to
on misli, govori i radi. Pa ipak, Bo`ji poslanici du`ni
su ljudima govoriti i rije~i koje ljudi ne `ele ~uti. Za
to se tra`i hrabrost, koja ~esto zahtijeva i spremnost
na osporavanje, progon i trpljenje. Znamo kako je
prorok Jeremija bio progonjen, a i svi su pravi proroci - zajedno s Isusom Kristom, pa sve do na{ih
dana - biti osporavani i trpjeli.
I bla`eni Augustin bio je progonjen. On se nije
bojao suprotstaviti ni kralju Robertu Karlu An`uvincu,
premda ga je zbog toga ovaj prognao. Augustin se
nije vi{e smio vratiti u Hrvatsku, pa ga je papa Ivan
XXII. iz Avignona poslao za biskupa u Luceru, u
Italiji. I tamo je trpio od Saracena, a neki misle da je
bio i ubijen, budu}i da je na lubanji njegova skeleta
u Luceri jo{ i danas vidljiv trag udarca. U svakom
slu~aju, Bo`ji ljudi se ~esto ne uklapaju u okvire koje
ima ovaj svijet i zbog toga ih svijet progoni.
Dragi brate Matijase, nadam se da si Ti spreman
na borbu za Isusovo ime i da se ne boji{ trpljenja
50
radi imena njegova. Danas je Crkva ponovno progonjena, druk~ije, sofisticiranije nego prije, ali to
trpljenje sinove Crkve jednako boli. Ali ne boj se,
Krist je s Tobom.
Sv. Pavao ka`e da mu je du`nost navje{}ivati
Evan|elje. Doista, to je zahtjev samoga Krista koji
je zapovjedio svojim u~enicima: „Idite po svem
svijetu i navje{}ujte Evan|elje svakom stvorenju.“
Ta slu`ba koja nam je povjerena izvr{ava se bez `elje
za pla}om, besplatno. Naime, vrijedan je radnik
svoje pla}e, ali nije pla}a cilj radi kojega se treba
`rtvovati, nego Evan|elje zbog kojega smo „slobodni od sviju, svima postali sluge“.
I bla`eni Augustin bio je propovjednik Bo`je
Rije~i, dapa~e i pisac teolo{kih rasprava. ^inio je to
iz `elje da prosvijetli one koji su bili nepou~ni u
vjeri, s obzirom na odnos prema materijalnim dobrima i s obzirom na praznovjerje. On se borio protiv neprosvije}enosti. Tako je i nama danas primjer
da nam se valja potruditi sve ljude pou~iti jer mnogi ne prihva}aju vjeru samo zato {to ne poznaju
njezin sadr`aj, ili ga poznaju krivo. A najbolja spoznaja o vjeri je ljubav prema Isusu Kristu. To je
najizvrsnije znanje – Krist Gospodin, kojemu sve
treba podrediti.
Evan|elje govori o lijepoj slici – Krist je dobri
pastir koji `ivot svoj pola`e za svoje ovce. On se ne
pona{a kao najamnik kojemu nije do ovaca, to kad
vuk do|e, bje`i i ostavlja ovce na milost i nemilost
zvijeri. Ne, on se `rtvuje za njih. Slika je to odgovornog vo|e koji voli svoj narod i koji ga nikada ne
ostavlja, osobito zna s njim biti kad je te{ko. Takav
je bio i bl. Augustin. Njemu je bila nametnuta odsutnost, daljina i izgon od svojega naroda, ali on je
bio ~ovjek vjere i provodio je puno vremena u molitvi `ele}i svojemu narodu, za koji se toliko zalagao
kao zagreba~ki biskup, samo dobro. Dok je bio u
Domovini, obilazio je svoju biskupiju, pou~avao,
pobrinuo se za tzv. zagreba~ki obred, za ustanovu
katedralne {kole, borio se da iskreno i hrabro vodi
svoj narod putem vjere u Isusa Krista. Ali i kad je
bio nasilno udaljen, a to je do`ivio upravo zbog borbe za taj narod, nije ga ostavio u svom srcu. Trpio
je od politi~ara, sli~no kao {to je i drugi bla`eni pastir Zagreba~ke crkve trpio od politike – bl. Alojzije
Stepinac. I dok je ovaj bio progonjen od bezbo`ne
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
vlasti, Augustina je progonio kralj katolik. To nam
samo poru~uje kako Crkva nikada ne smije biti
previ{e povezana s vla{}u jer, bila ova bezbo`na ili
tobo`e katoli~ka, svaka ju `eli iskoristiti za svoje
interese. Upravo je ta neovisnost o politi~koj vlasti
dala snagu, kako Augustinu, tako i Alojziju da hrabro kritiziraju tu vlast, zala`u}i se za svoj narod.
I mi smo danas pozvani biti blizu na{em hrvatskom narodu. I to je zada}a pastira, Kristovih poslanika. I Tvoja }e to biti, dragi Matijase, od danas,
od Tvog |akonskoga re|enja. Ne boj se nikakve
zemaljske sile, mi smo du`ni govoriti istinu, jer tko
}e jo{ ovom narodu biti za{tita ako i mi umuknemo?
Kako lijepo re~e papa Benedikt XVI., narod od nas
sve}enika ne tra`i ni{ta drugo, nego da mu poka`emo
put do Boga „Bog je jedino bogatstvo koje ljudi `ele
prona}i u sve}eniku“. Njega i njegovo Kraljevstvo
propovijedaj, kao njegov prijatelj `ivi i svim ljudima
budi dobar pastir koji se ne boji `rtvovati za svoj
narod. Da bi to mogao, voli ljude, zavoli svoj narod,
svoju Crkvu, svoju `upu, one koje Ti Bog po{alje
na Tvoj `ivotni put.
Neka Te ja~a upravo primjer dana{njeg bla`enika,
dominikanca i biskupa zagreba~kog, Augustina
Ka`oti}a koji se nije umorio kao pastir braniti svoje
stado, koji se izlo`io i trpio zbog njega, ali i do`ivio
krunu pobjedni~ku, koju na kraju daje sam Gospodin. Dao ju i Tebi, dragi brate, na kraju Tvog `ivotnog i sve}eni~kog slu`enja jednom u vje~nosti.
Amen.
mons. dr. Vlado Ko{i},
biskup sisa~ki
U TROGIRU SVE^ANO PROSLAVLJENA SVETKOVINA
BL. AUGUSTINA [email protected]]A
Svetkovina bl. Augustina Ka`oti}a sve~ano je proslavljena u dominikanskom samostanu nacionalnog
sveti{ta prvog hrvatskog bla`enika u Trogiru. Euharistijsko slavlje u utorak, 3. kolovoza, predslavio je
gospi}ko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogovi} u
suslavlju s priorom trogirskoga dominikanskog samostana fr. Veseljkom Begi}em, dekanom trogirskog
dekanata don Pavlom Piplicom i desetak sve}enika.
Na po~etku slavlja blagoslovljena je slika s likom bl.
Augustina, rad nepoznatog autora iz 18. st., nedavno
restaurirana u Splitu i izlo`ena u samostanskoj crkvi
sv. Dominika. Tako|er je blagoslovljena upravo restaurirana slika iz ni{e na ku}i koja se, prema tradiciji,
smatra rodnom ku}om bl. Augustina Ka`oti}a. Vjernici i {tovatelji bl. Augustina Ka`oti}a pripremili su
se za njegov spomendan trodnevljem koje je predvodio i propovijedao dr. Josip Deli}, umirovljeni profesor kanonskoga prava Katoli~kog bogoslovnog
fakulteta u Splitu, a molitvom krunice i procesijom
klaustrom dominikanskog samostana s mo}ima
bla`enika u{li su u euharistijsko slavlje.
O zagreba~kom i lucerskom biskupu, rodom iz
Trogira, dobrom pastiru koji se istaknuo svojim svetim `ivotom i hrvatskim rodoljubljem, predvoditelj
misnog slavlja mons. Bogovi} je kazao: Jedan od
di~nih u~enika sv. Dominika je Trogiranin, dominikanac i biskup, Augustin Ka`oti}. Iz svakog retka
njegova `ivotopisa vidi se da je bio pravi pastir svoga naroda. On je doista svetac Bo`ji, iako je slu`beno
bla`en. Augustin je nosio kri` cijelog svog naroda,
umro na glasu svetosti, stoga treba biti ideal svakom
vjerniku. Molimo se i danas, {to `eli Hrvatska dominikanska provincija i cijeli hrvatski narod, da bl.
Augustin bude okrunjen sveta~kom krunom. Bl.
Augustin je po~etkom XIV. stolje}a imao onu ulogu
koju je sredinom XX. stolje}a imao Alojzije Stepinac. Oni su bili pastiri u `i`i doga|aja, a takvih nam
je pastira uvijek potrebno. Augustin je Stepinac XIV.
stolje}a i Stepinac je Augustin XX. stolje}a. Zar nam
i danas nije potrebno jo{ Augustina koji }e biti vjerni svojim kr{}anskim i nacionalnim korijenima?
Danas, kada se sve `eli dignuti na povr{inu kao da
51
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
korijena nema{, jer te tad lako iskorijeniti. Stoga
molimo za jo{ takvih pastira i da Augustinova pastirska slu`ba zasvijetli na na{im meridijanima i paralelama - poru~io je mons. Bogovi} i ukazao na
potrebu osnutka instituta koji bi na na{e bla`enike
i svece o`ivljavao uspomene.
Nakon euharistijskog slavlja blagoslovljena slika
je postavljena u ni{i ku}e na ulazu u grad, gdje se i
nalazila do restaurije u Splitu. A i ni{a je obnovljena
prigodom ove proslave zauzimanjem katedralnog
`upnika i dekana trogirskog dekanata don Pavla Piplice te Konzervatorskog odjela iz Trogira i Splita.
Slavlju u nacionalnom sveti{tu bl. Augustina kao
i svake godine nazo~ili su potomci plemi}ke obitelji
Ka`oti}. Predstavnik potomaka obitelji Ka`oti} mladi gospodin Ante Kazoti, postulant Hrvatske domi-
52
nikanske provincije, slikovito je kazao da spomendan
svoga bla`enog pretka do`ivljava gotovo kao Bo`i},
kada se obitelj okupi i dru`i. – „Malo je danas obitelji
u Hrvata koje se mogu podi~iti da su u krvnomu
srodstvu s na{im bla`enicima ili svecima. Bez obzira
na promjenu prezimena uslijed povijesnih okolnosti
mi znamo tko smo i {to smo. Potomaka obitelji
Ka`oti} nema ba{ puno, danas jedna obitelj `ivi u
Karlovcu, druga u Ka{tel Luk{i}u i tri u Trogiru. U
tijeku je postupak za progla{enje na{eg pretka bl.
Augustina Ka`oti}a svetim pa se Zagreba~ka nadbiskupija, Lucerska biskupija i Hrvatska dominikanska provincija nadaju da }e na{ Augustin kao svetac
biti dan na ~a{}enje cijelomu svijetu.“
Josipa Zeko,
Trogir
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KONZERVACIJA I RESTAURACIJA SLIKE [email protected]
AUGUSTIN [email protected]] IZ CRKVE DOMINIKANSKOG
SAMOSTANA U TROGIRU
Lana Kekez (dipl. konzervator-restaurator)
Mentori: Jurica Matijevi}, doc., Larisa Aranza,
doc., mr. sc. Zoraida Demori Stani~i}, vi{i predava~
Sa`etak
U listopadu 2009. godine Lana Kekez uspje{no
je obranila diplomski rad na temu konzervacije i
restauracije uljene slike na platnu Bla`eni Augustin
Ka`oti} s pripadaju}im ukrasnim okvirom (dimenzije slike s ukrasnim okvirom: 103 x 81,5 cm / v x
{; dimenzije bez ukrasnog okvira: 89 x 68 cm / v x
{). Slika je rad nepoznatog majstora. Uz jo{ jednu
sliku istog autora, Sveti Ivan Trogirski, ~uva se u
dominikanskoj crkvi u Trogiru. Bez dvojbe, dvije
slike ~ine par. Prema stilskim karakteristikama mo`e
ih se smjestiti u 18. stolje}e.
Uz dokumentaciju zate~enog stanja i izvedenog
zahvata, ovaj diplomski rad uklju~ivao je ikonografsku te povijesno-umjetni~ku valorizaciju slike,
uz osvrt na Ka`oti}ev `ivot i djelovanje. Pored toga,
istra`ene su i detaljno opisane tradicionalne metode
podstavljanja slika pastom. U konzervatorsko-restauratorskom zahvatu uklonjena su izobli~enja
tekstilnog nositelja, nastala kao posljedica nestru~nog
podstavljanja slike u ranijoj restauraciji. Lice slike
je o~i{}eno, sanirana su strukturna o{te}enja platna
te je izvedeno podstavljanje firentinskom pastom.
Rekonstruirana je preparacija unutar o{te}enja i
izveden retu{. Na kraju, slika je lakirana. Drvo ukrasnog okvira bilo je jako izjedeno crvoto~inom pa mu
je trebalo vratiti ~vrsto}u i stabilnost. Temeljito je
Augustin Ka`oti}
Biskup
neko}
za danas
voljen od siromaha
nije sklopio savez s velikima
prinu|en i}i putem tu|ine
okru`en mirom
tko }e mu posuditi glas
evo ~ovjeka
fr. Diethard Zils, OP
u~vr{}eno i kitirano. Povr{inska ne~isto}a je uklonjena, razdvojeni dijelovi zalijepljeni, nadomje{tena je
preparacija unutar o{te}enja, a sva o{te}enja su
retu{irana.
Izvor:
www.e-insitu.com/hr/praksa/praksa/konzervacija-i-restauracija-slike-blazeni-augustin-kazotic-izcrkve-dominikanskog-samostana-u-trogiru.html
53
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
BRAT PAVAO LASI] O SVOJEMU 40-GODI[NJEM
MISIONARSKOM RADU U BOLIVIJI
Ivo Andri} u svome romanu @e| ka`e: „Neki
monah u Istambulu htio ku}i i htio umrijeti u domovini: ka`e da ga smrt i zemlja zovu.“ Smrt najmanje, a zemlja pomalo, a naro~ito `ivot je mene
zvao. Isus je rekao ja sam `ivot, a ne smrt. Isus je
moj Rt dobre nade. Ja sam do{ao nastaviti `ivjeti.
Kad je Wels, engleski pisac, navr{io 70 godina,
engleski pisci priredili su sve~anost njemu u ~ast,
izgovorio je govor koji je jedan me|u najljep{ima
koji su se izrekli o starosti. „Gospodo, ne mogu sada
a da se ne sjetim upozorenja koje je svake no}i, kada
sam bio mali, govorila moja dadilja: ’Gospodin~i}u
Henri, vrijeme je da ide{ spavati.’ Ja sam se odupirao,
ali sam shva}ao odmah da me san svladava{e i krevet
je bio jedino {to sam `elio. Sada, gospodo, mislim
de se doga|a isto. @ivot, koji je ozbiljna dadilja, ali
koji nam `eli dobro, govori mi potihim glasom:
’Vrijeme je da legne{’. Gospodin~i} Henri ve} je
stariji gospodin, i vrlo va`no, kako vidite, opire se
malo, ali shva}a da je ~as odmora stigao. Dosta je
slu{ati srce da se zna kako je u pozadini ovaj odmor,
kojemu ~ovjek te`i kada napuni 70 godina.“ Welsu
neka u moje ime odgovori Tin: „Te{ko je biti star, a
biti mlad.“
Za{to ja pi{em ovo izvje{}e o svom `ivotu? Prvo,
jer mi je rekao o. Provincijal. Rilke je rekao ako
mo`e{ `ivjeti a da ne pi{e{, nemoj pisati. Ja bih mogao i 1000 godina. A da mi je rekao: ako mo`e{
`ivjeti a da ne propovijeda{, nemoj propovijedati, ja
bih mu rekao: Ne! Kad ne bi bilo ljudi, ja bih propovijedao pticama, kao sv. Franjo. Vesna Parun ka`e:
„Poziv za pisanjem, ne zna{ mu ni izvora ni uvira
– ja~i je gdjekad i od poziva za samoodr`anjem. Vesna moja, nisam ti ga ja tu. Nazor ka`e: „Krv da moja
54
je sok {to te~e i po drugim `ilama.“ A Tin nadodaje:
„Ne gordi se, tvoje misli nisu samo tvoje! One u
drugima `ive.“ Provincijal za`eli, prijatelji moji koji
u meni `ive `ele – zato pi{em.
[to sam radio? ^ak sam i kupus sadio. Jedna
seljanka od 88 godina re~e mom ne}aku: „On njih
u~i i krumpire sadit’.“ Od krumpira do `ivota
vje~noga, ja sam ih u~io.
Kad smo Karlo ]avar i ja kupili kartu u Limi za
La Paz, za jedan vlaki} koji se probijao visovima
preko 5000 metara kroz Ande, prevarili su nas duplo
za cijenu. Karta je ko{tala 13 dolara, a nama su naplatili 26. To slu~ajno doznasmo u vlaki}u od jedne
stare Njemice iz Kölna, koja je s nama putovala u
brodu iz Antwepena. Prvi korak u Latinskoj Americi – la`. Indijanci su imali u svom zakonu: Ne la`i,
ne ukradi, ne ubij! Svakog ponedjeljka prije nastave
to se ponavlja |acima. Ja rekoh jednom direktoru
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
da je to poni`enje, a ne pohvala. Da Indijanci nisu
bili takovi, ne bi im se to zabranjivalo. On u{uti.
Do{li smo u La Paz. 3000 metara visine, a boljela nas
je glava. Jedan Indijan~i} za mnom hoda i govori:
„Gringo, daj mi pesos, Gringo daj mi pesos.“ Ja sam
ga odbijao jer nisam imao pesos, a on opet: „Gringo
daj mi pesos.“ Sutradan smo po{li u Ko~abambu.
Tamo nas je ~ekao jedan Nijemac, dominikanac.
godina biskup iz Santa Cruza nakon 400 godina
sazvao je sinodu. Tu je sve isplanirano. Kao Titin
petogodi{nji plan. Ili {to U~itelj Eckhart ka`e da
du{a ispunja tijelo tako da ni vr{ak igle nema u njemu gdje ona nije. I u najudaljenijim selima vr{io se
taj plan. Na sastancima misionara koji su dolazili na
praznike u Hrvatsku nisam imao {to pri~ati, jer smo
mi bili savr{eniji nego vi ovdje u Hrvatskoj.
Na putu je pukla guma na autobusu i, dok su je
popravljali, ka`em Karlu: „Ne boli me vi{e glava“,
jer smo ve} bili na ni`oj visini, a on re~e: „Ni mene.“
Iz Ko~abambe smo po{li u na{u misiju. Negdje na
putu stade Nijemac, da jedemo. Gdje smo jeli, to je
bilo ne{to ve}e od na{ih krmetnjaka. Pojeli smo
juhu, i Karlo i ja ka`emo da je dosta, a Nijemac
nadoda: „Da, juha je bila gusta, dosta nam je.“ Do{li
smo u Komarapu. Tu mi imamo crkvu i ~asne dominikanke iz Njema~ke imaju klasi~ni samostan i
bolnicu. Kad vidjeh sestre, odmah o`ivih. Onda u
Samaipatu. Na putu uz uzbrdicu d`ip stade. Nijemac
je ne{to ~eprkao oko njega i d`ip po|e. Ja u sebi
rekoh: eto treba{ ~ak i to znati. Do{li u Samaipatu,
i dvije ~asne-Rabasko reko{e: „Izgleda pitomi ljudi.“
Poslije 10 godina ja doznah {to ti ga to zna~i.
Kad sam sada do{ao u Hrvatsku, Hrvoje je bio
sa mnom u sobi. Ode Hrvoje, a ja po~eh moliti krunicu. Izi|e mi na {panjolski. [to }e ti to vi{e? Moli
na hrvatskom. Kladit }u se! Jednom na {panjolskom,
jednom na hrvatskom, i to zbog sv. Dominika, matere mu, sv. Ivana od Kri`a i sv. Terezije Avilske. I
tako ~inim. U Santa Cruzu, u crkvi gdje sam bio,
ima jedanaest svetaca. ^etiri Gospe i sedam drugih.
Jo{ uvijek u Splitu svaki dan molim im se za sve
ljude koji su dolazili k njima, dok sam ja tamo bio,
i kad slavim misu kod rije~i „Sjeti se svoje Crkve
{irom svijeta“ mislim na njih. Isto kad sam bio tamo,
mislio sam na vas ovdje. Sanjao sam jedno jutro da
izlazim na oltar u Santa Cruzu i slu{am pjesmu: „O
tesoro, mi tesoro“ – O blago, moje blago. Vidio sam
zborovo|u gdje organizira kor i reko{e mi da neki
politi~ar na ulazu u crkvu pravi propagandu. Probudih se s pjesmom „O blago, moje blago.“
Jedan je na{ stari Nijemac rekao jednom starom
franjevcu Austrijancu da nam dolaze dvojica iz Hercegovine. Franjevac mu re~e: „Kako ste to primili?“
Kada sam ja bio student dolazili su isto iz Hercegovine, i svi su na vrhu robe u koferu imali no`. I u
ime toga primili nas samo na pet godina. Mislili su:
ako su opasni nakon pet godina, nek’ idu ku}i.
Na{a je misija duga 300 km. To su sela smje{tena
oko glavnog puta iz Santa Cruza u Ko~abambu. Prvih godina gotovo svi smo `ivjeli razdvojeno. Uz
sve}eni~ki rad uvozili smo struju, vodu, pravili putove, {kole, crkve, zdravstvene postaje. Poslije 20
U biltenu na{ih ~asnih sestara na Kor~uli ka`u
da je do{ao Pavo, a samo ne znamo je li rekao zbogom ili dovi|enja. Ni to ni to! Do{ao sam kao tat,
jer nisam mogao re}i ljudima ni zbogom ni dovi|enja.
[to }e poslije biti, mo`da znaju ~asne iz Kor~ule.
„Srce mi smiri, Bo`e, da se veseliti mogu sre}i svih
stvorenja, a posebno onih {to u srcu se nastani{e
mojem“ (Ivo Stipi~i}).
brat Pavao Lasi}, OP,
Split, rujan 2010.
55
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PROSLAVA BLAGDANA SVETOG DOMINIKA
U @UPI SV. DOMINIKA U KONJ[^INI
Blagdan svetog oca Dominika sve~ano je proslavljen u `upi sv. Dominika u Konj{~ini. Na poziv mjesnog `upnika vl~. Bla`a Bartola drugu godinu za
redom sve~ano liturgijsko slavlje predvodila su bra}a
dominikanci. Ove godine to su bila bra}a Kristijan
Rai~, |akon Matijas Farka{, |akon i bogoslov Krunoslav Batini}.
Pristigav{i oko 10 sati u Konj{~inu do~ekao nas
je vl~. Bla` na vratima `upne ku}e sa {irokim osmijehom na licu. Za`eljev{i nam srda~nu dobrodo{licu,
primio nas je u svoju ku}u te svojim gostima gotovo na biblijski na~in iskazao po~ast. S obzirom na
to da smo bili prvi gosti u radosnom dru`enju,
do~ekivali smo i ostale sve}enike, ve}inom iz Zlatarsko- bele~kog dekanata, koji su do{li podijeliti
radost proslave za{titnika `upe.
Sve~ano misno slavlje zapo~elo je u 11 sati
sve~anom procesijom. Fr. Kristijan je predvodio
misno slavlje uz koncelebraciju dekana Mirka Borjana, `upnika vl~. Bla`a Bartola, desetak sve}enika
Zlatarsko-bele~kog dekanata te uz asistenciju fr.
Matijasa i fr. Krunoslava. Na po~etku svete mise
`upnik je izrekao pozdravnu rije~ bra}i dominikancima, bra}i sve}enicima, hodo~asnicima, svojim
`upljanima i predstavnicima op}inskih vlasti koji su
nazo~ili svetoj misi jer je taj dan ujedno i Dan op}ine
Konj{~ina te zamolio fr. Kristijana da zapo~ne liturgijsko slavlje koje je svojom pjesmom popratio nedavno osnovani `upni zbor.
U svojoj propovijedi fr. Matijas je rekao kako je,
na`alost, sveti Dominik „nepoznati i skriveni svetac“ jer je jako malo poznat izvan Dominikanske
obitelji, odnosno {irem vjerni~kom puku. Tome je
56
dosta pridonio i sam sveti Dominik koji je jo{ za
`ivota htio biti „samo“ jedan od svoje bra}e, ne
`ele}i se ni po ~emu isticati osim po dosljednom i
uzornom `ivljenju svoga redovni~kog i sve}eni~kog
zvanja. Skromnost, jednostavnost, siroma{tvo i
uspje{no opho|enje s ljudima bile su neke od njegovih vrlina koje su posebno dolazile do izra`aja.
Volio je brata ~ovjeka. Suosje}ao je sa svakim
~ovjekom i sav se davao za spasenje du{a, ali i za
dobro ~ovjekova ovozemaljskog `ivota. U svemu
{to je ~inio i govorio bio je uzor, ne samo svojoj
bra}i nego svakom ~ovjeku koji je imao tu radost
biti u njegovoj blizini. Na kraju propovijedi brat
Matijas je pozvao sve nazo~ne da rado mole zagovor
svetoga Dominika.
Nakon {to smo okupljeni oko euharistijskoga
stola proslavili blagdan svetog oca Dominika, bratsku radost podijelili smo okupljeni i oko blagdanskoga stola uz razgovor i pjesmu.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Oko 15 sati uputili smo se natrag u svoje samostane pretresaju}i putem sve ono {to se posljednjih
sati doga|alo u `upi svetoga Dominika. Izme|u
ostalog, nastala je „velika raspra“ o fr. Matijasovoj
prvoj propovijedi koja je, kako re~e jedan mla|i
sve}enik, trajala to~no 15 i pol minuta. Bogu na slavu – ljudima na spasenje!
brat Matijas Farka{, OP
„SVETI DOMINIK I POSLANJE PROPOVIJEDANJA“
XIII. STUDIJSKI TJEDAN U DUBROVNIKU
Od 5. do 12. rujna u Dubrovniku odr`an je XIII.
Studijski tjedan za ~lanove Dominikanske obitelji u
formaciji. Sudjelovalo je tridesetak bra}e redovnika
iz Hrvatske, Njema~ke, Engleske, Irske, Slova~ke,
[panjolske i Latvije. Slu`beni jezici tjedna bili su
njema~ki, engleski i hrvatski, dok su liturgija i ~asoslov bili na latinskom. U sredi{tu susreta bila su
predavanja na temu „Sveti Dominik i poslanje propovijedanja“. Predavanja, radne skupine i rasprave
odr`avali su se u „Me|unarodnom sredi{tu hrvatskih sveu~ili{ta“. Bra}a su tako|er svakodnevno
sudjelovala u euharistijskom slavlju u crkvi Svetog
Dominika, a objedi i dio smje{taja bili su u Dominikanskom samostanu.
svijetu potrebitih i siroma{nih. Hrabro se suprotstavio reakcionarnim snagama zastupaju}i na~elo „o
onome {to se ti~u sviju, svi moraju i odlu~ivati“ te
nagla{avaju}i da se samo radom ~asno dolazi do materijalnih dobara i osnovnih sredstava za `ivot. Sv.
Dominik postaje za{titnik siroma{nih te odlu~uje
ispuniti svoje poslanje propovijedanjem i djelima
ljubavi, zbog ~ega je bio pravi u~enik Isusa Krista i
prvih apostola koji su za ovoga mu`a vjere ostali
istinski uzor. On je u „svoj punini ostvario ideal
apostolske slu`be“, kako je istaknuo papa Grgur IX.
prilikom Dominikove kanonizacije, prvim kanonskim postupkom progla{enja svetim u povijesti
Rimokatoli~ke crkve.
U tematskom dijelu Studijskog tjedna glavnu
rije~ imali su predava~i fr. Richard J. Ounsworth,
~lan Engleske dominikanske provincije i profesor
Svetoga pisma na sveu~ili{tu Oxford, fr. Thomas
Eggensperger, ~lan Njema~ke provincije i djelatnik
Instituta M.-Dominique Chenu u Berlinu te fr. Joe
(Joseph) Kavanagh, profesor kanonskog prava koji
dolazi iz Irske provincije.
Fr. Richard J. Ounsworth napravio je uvod u
osnovnu temu Studijskog tjedna. U predavanju „Misija rije~i: proro~ki poziv propovjednika“ razmotrio
je posebnu ulogu dominikanskog redovnika.
Pozivaju}i se na Stari zavjet, a uvijek s obzirom na
smisao dominikanskog poslanja, fr. Richard je iznio
stajali{te da proroci i institucionalno sve}enstvo nisu
predstavljali dvije nu`no suprotstavljene strane.
Tako proroci nisu bezuvjetno zamjerali sve}enstvu
obredno slavljenje Boga, ve} licemjernost istoga
budu}i da me|u narodom nije bilo ljubavi, pravde i
mira. Za dominikance i njihov proro~ki poziv to
zna~i da u stalnom pripadni{tvu Crkvi, kao sakramentu Kraljevstva Bo`jeg, imaju du`nost da opravdanim isticanjem njezinih pogre{aka i nedostataka
ujedno pozivaju na vjerodostojnije `ivljenje Kristo-
Tjedan je otvorio fr. Alojz ]ubeli}, regens studija
Hrvatske dominikanske provincije, razmatranjem
pod naslovom „A kako propovijedati bez poslanja“.
Istaknuto je Dominikovo nasljedovanje evan|eoskih
ideala zajedni{tva i ljubavi koji su utemeljitelju Reda
propovjednika bili cilj u obnovi kr{}anskog dru{tva.
Blago{}u, suosje}anjem, plemenito{}u i razumijevanjem sv. Dominik je uvidio smisao poslanja u
57
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
vog evan|elja. Drugi vid proro~kog poziva odnosi
se na navije{tanje Kraljevstva Bo`jeg koje je izvor
nade i ohrabrenja. U nesretnom svijetu prorok spasonosno zaziva Gospodina da bi objavio ono {to
ima do}i. Naime, proro~ka objava temelji se na tzv.
apokalipti~nim vizijama koje ~esto govore o
budu}nosti. Tako je fr. Richard zaklju~io predavanje
sljede}im rije~ima: „Moglo bi se re}i da je proro~ko
poslanje uistinu ’proricanje’ budu}nosti, na jedan
vrlo radikalan na~in. Biti prorok zna~i svjedo~iti
nebesku budu}nost koja je pripremljena za svijet.
Za nas dominikance, imati udjela u poslanju
proro~anske rije~i svakako zna~i otvoreno govoriti
o Bo`joj volji, suprotstavljati se nepravdi, dizati glas
za siroma{ne i potla~ene. Ali isto tako zna~i `ivjeti,
kao pojedinci, a posebno kao ~lanovi propovjedni~kih
i liturgijskih zajednica, na na~in svjedo~enja Kraljevstva nebeskog koje je Bog pripravio za ~ovje~anstvo
i kozmos.“
Thomas Eggensperger odr`ao je predavanje pod
naslovom „Bartolomé de Las Casas – Propovjednik
tolerancije“. Rije~ je o {panjolskom dominikancu i
58
biskupu iz XVI. stolje}a koji se borio za prava
ju`noameri~kih uro|enika. U {panjolskim kolonijama dominikanci su se hrabro suprotstavljali veleposjednicima zbog njihove okrutnosti prema
uro|enicima. Premda je de Las Casas bio upoznat s
djelovanjem dominikanaca, glavni poticaj njegovoj
borbi za uro|eni~ka prava do{ao je iz starozavjetne
Knjige Sirahove. Tamo je pro~itao da „ubija bli`njega
tko mu otima hranu i prolijeva krv, tko radniku
uskra}uje pla}u“. Nakon toga de Las Casas je imao
u vidu jedan osnovni cilj: o~uvanje ljudskog dostojanstva ju`noameri~kih uro|enika. Godine 1537.,
kada je de Las Casas ve} bio pristupio Redu propovjednika, papa Pavao III. objavljuje bulu „Sublimis
Deus“. U njoj Papa zauzima stajali{te da su indijanci ljudi, a to zna~i razumom obdarena bi}a koja su
tako sposobna i spremna prihvatiti kr{}ansku vjeru.
Papinski dokument upu}ivao je na nu`nost da se
starosjediocima ne smije oduzeti sloboda niti se
prema njima smije odnositi kao prema robovima. U
svojoj najdubljoj teolo{koj studiji o misionarenju,
„De unico vocationis modo omnium gentium ad
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
veram religionem“, de Las Casas zastupa mi{ljenje
koje je u potpunosti sukladno papinom. Vo|en u
evangelizaciji na~elom da se ~ovjeku prava vjera
mo`e pribli`iti samo razumskim uvjeravanjem te
blagim privla~enjem i opominjanjem volje, de Las
Casas je slijedio tada neobi~no i za mnoge neprihvatljivo shva}anje naravi uro|enika, prema kojima
je uvijek pokazivao veliko po{tovanje.
Tre}i dan Studijskog tjedna fr. Thomas se pozvao
na neke zaklju~ke Op}e skup{tine Reda iz Avile
1986. godine. U predavanju „Pet granica – ponovno
istra`ivanje teorije poslanja“ cilj je bio utvrditi
zna~enje ovih granica u sada{njem kontekstu i prema tome vidjeti {to je dominikancima danas ~initi.
Skup{tina iz Avile upotrijebila je izraz ’granica’ bez
njegova pobli`eg razmatranja. Predava~ je rekao da
’granica’ naj~e{}e ima negativne konotacije budu}i
da ozna~ava kraj i isklju~ivanje. Suvremena strujanja
kre}u se prema nadila`enju granica, a ne njihovom
odr`avanju, pri ~emu se kao primjer mo`e istaknuti Europska unija, u kojoj se zbog ukidanja carinskih
granica vi{e ne treba pla}ati ovu vrstu poreza. Premda
se tu nadila`enje granice do`ivljava kao uspjeh, valja
re}i da je ono u povijesti ~esto predstavljalo opasnost pa je tako dovoljno spomenuti se brojnih
osvaja~kih pohoda. Dakle, jasno je da te`nja za
nadila`enjem granica ima svijetlu i tamnu stranu.
Ova posljednja javlja se ako ne postoji odgovornost
koja treba slijediti slobodu nadila`enja. Dominikanci tako|er trebaju biti svjesni odgovornosti svoga
poslanja s obzirom na zna~enje granica danas i izazove koje postavljaju.
Prva granica, izme|u `ivota i smrti, kao izazov
postavlja mir i pravednost. U sredi{tu dana{njeg
zanimanja nije vi{e sukob Isto~nog i Zapadnog bloka, ve} problem o~uvanja prirode i odr`ivoga razvoja.
Druga granica, izme|u ljudskog i neljudskog, tra`i
rje{enja za probleme marginaliziranih skupina, a to
zna~i prije svega siroma{nih. U vidu granice
kr{}anskog iskustva dominikanci se trebaju ispravno postaviti prema drugim religijama i to posebno
prema islamu koji danas u Europi nije samo sugovornik u teolo{kom dijalogu, ve} se zbog sna`nog
demografskog porasta muslimanskog stanovni{tva
sve vi{e pokazuje kao bitan dru{tveni ~imbenik. Zatim je bilo rije~i o granici religioznog iskustva, pri
~emu se javlja izazov svjetovnih ideologija. Problem
na{eg vremena jest u ravnodu{nosti tih ideologija
prema kr{}anstvu. Sociolo{ka istra`ivanja govore da
u Europi nema zna~ajnog porasta broja vjernika, ali
niti borbenog stava prema kr{}anstvu, premda se
mo`da ~ini druga~ije. Tako izazov zapravo nije u
ateizmu ili antiklerikalizmu, nego u agnosticizmu
koji smatra da je mogu}e zadovoljno `ivjeti u vlastitoj nevjeri. Prema tome, dominikanci se danas
trebaju prvenstveno nositi s ravnodu{nim protivnikom koji se dr`i kao da kr{}anstvo ne postoji.
Posljednja granica, granica Crkve, tra`i suo~avanje
s izazovom nekatoli~kih konfesija i sekti, pri ~emu
u `ari{tu dominikanskog poslanja treba biti ekumenski dijalog s pravoslavljem.
U svome drugom predavanju, „Misija Rije~i Tijelom postale: Kristolo{ki poziv propovjednika“, fr.
59
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Richard J. Ounsworth govorio je o proro~kom poslanju dominikanaca na na~in sudjelovanja u Kristovom utjelovljenju Rije~i. Isus je propovijedao o
Kraljevstvu nebeskom koje ulazi u ljudsku povijest
te je tvrdio da njegovo poslanje navije{ta ispunjenje
obe}anja koje je Bog dao izraelskom narodu. Kao
priprema za kona~no ostvarenje Kraljevstva nebeskog postavlja se nu`nost obra}enja srca i novog
na~ina mi{ljenja. Ne tra`i se samo drugo poimanje
Boga nego i drugi na~in `ivota. Isus je utjelovio spomenute promjene i tako je okupio zajednicu koja je
imala u~initi Kraljevstvo nebesko prisutnim na zemlji. Sin Bo`ji postao je srce nove zajednice koja je
nadrasla strukture i podjele staroga svijeta te nije
bila utemeljena na rasi, statusu ili bogatstvu, ve}
ljubavi i nadi. Od dominikanaca se tra`i da nasljeduju Kristov na~in mi{ljenja i djelovanja da bi mogli
stvarati nove zajednice i sudjelovati u nebeskoj
budu}nosti koja je ve} zapo~ela. Postav{i slika ili
utjelovljenje, Rije~i dominikanac oblikuje svijet propovijedanjem i djelima da bi ~ovjek ovdje do`ivio
ra|anje Kraljevstva Bo`jeg.
Posljednja dva predavanja Studijskog tjedna
odr`ao je fr. Joe (Joseph) Kavanagh. U prvome je
poku{ao sagledati sv. Dominika iz dana{nje perspektive, a zatim dana{nje propovijedanje iz perspektive
sv. Dominika. Govorio je o Dominiku kao ~ovjeku
koji tjera na propitivanje, ru{i na{a uvjerenja o postojanu lakih rje{enja te otvara put pro~i{}enju i
produbljenju vjere. S obzirom na drugu perspektivu,
istaknuta je razli~itost na{eg svijeta od Dominikova,
ali potreba za propovijedanjem nije manja. Dominikanci se danas trebaju suo~iti s globalnim pluralizmom koji zahtijeva sposobnost slu{anja drugih
da bismo tako|er otkrili sebe i prona{li polazi{te za
zajedni~ku nadu i djelovanje. Drugi izazov je sablazan suvremene Crkve, a rije~ je o zlostavljanju djece koje su po~inili neki sve}enici i zata{kavanju toga
zlostavljanja od strane odgovornih u Crkvi. O tome
brat Joe ka`e: „Trebamo se suo~iti s ovom krizom,
razgovarati o njoj, moliti. Trebamo slu{ati druge,
osobito `rtve i ponizno u~iti iz njihovih iskustava i
njihovih razmi{ljanja. Sve ovo moramo u~initi kao
{to je i Dominik to ~inio, iz ljubavi prema Crkvi i
prema tolikima koji pate. Najva`nije u svemu ovome
jest da ne smijemo ne u~initi ni{ta.“ Imaju}i u vidu
istaknute izazove, fr. Joe je zaklju~io predavanje
60
mi{lju da je pravo propovijedanje uronjeno u nadu
i milost. S obzirom na dana{nje stanje u Crkvi i svijetu, nada i milost dragocjeni su izvor snage za nove
korake. Nada u bolju budu}nost jedini je oslonac u
nesigurnim vremenima, a njezino utemeljenje nalazi se u milostivom Bogu koji govori: ’Ja }u biti
tamo’.
Zatim je fr. Joe na poseban na~in govorio o nadi
budu}i da je opisan rad Dominikanskog instituta za
laike u Irskoj koji je osnovan 2000. godine. Potreba
za institutom bila je opravdana zbog ~injenice da
ljudi u seoskim i manjim gradskim sredinama nisu
bili dobro upoznati s kr{}anskim u~enjem. Tako se
javila ideja o tzv. ’u~enju na daljinu’. Naime, zbog
velike udaljenosti spomenutih sredina od obrazovnih centara i njihove slabije prometne povezanosti,
omogu}eno je stru~no stjecanje znanja posredstvom
interneta, uz povremene neposredne sastanke u
sredi{tima diljem zemlje. Kroz zahtjevan petogodi{nji
studij do sada je pro{lo oko tisu}u polaznika koji se
tako na sustavan na~in obrazuju u teologiji te stje~u
vrijedna i korisna znanja.
Tako je zavr{io glavni dio programa ovogodi{njeg
Studijskog tjedna. Budu}i redovnici i nasljedovatelji
sv. Dominika, zahvaljuju}i iskustvu i spoznajama
starije bra}e, ali i vlastitom sudjelovanju, uvidjeli su
veli~inu i odgovornost dominikanskog poslanja u
svijetu brojnih izazova. S njima se treba nositi u
duhu Kristovog evan|elja koje je osnovni poticaj i
pokazatelj propovjedni~kom djelovanju.
brat Domagoj Augustin Polan{~ak, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ZA[TO MOLIMO „TEBE BOGA HVALIMO“?
^esto molimo automatski, optere}eni raznim
„moranjima“ koje nam sam poziv name}e. Takav
na~in ~esto gu{i kreativnost pronalaska smisla u
ponavljaju}im radnjama koje se s vremenom ispiru
i postaju samo jedna od kolote~nih to~aka `ivota.
U tzv. stapanju molitve i studija u dominikanskom
na~inu `ivljenja, trebali bismo uvijek iznova ’raskopavati’ pozadinski smisao raznih radnji s obzirom
na aktualnost. Himan Tebe Boga hvalimo predstavlja
vrhunac izra`aja vjere, kako svakog kr{}anina, tako
i nas redovnika.
Kad slavimo Boga svjesni smo cijele povijesti
Spasenja. To je uostalom i razlog hvale. U ovom
kratkom tekstu poku{at }u predstaviti samu strukturu himna nakon koje na svakome od nas ostaje da
uvijek iznova prona|e novi razlog njegova nedjeljnog recitiranja/pjevanja.
Te Deum laudamus je himan koji se ~esto pripisuje ili svetom Ambroziju ili pak svetom Augustinu.
Sastoji se od 29 redaka koje ugrubo mo`emo podijeliti na 4 dijela; ka`em ugrubo zato {to postoje i
druge podjele, no ova je naj~e{}a. Tako|er treba
spomenuti i podjelu na 3 dijela po shemi: anakleza,
anamneza, epikleza. Ovdje }emo se zadr`ati na podjeli na 4 dijela. Na prvi pogled molitelj-kriti~ar re}i
}e da himan nije ni{ta drugo nego kompozicija citata iz knjige Psalama. To je naime donekle to~no,
ali se ne treba na tome zaustaviti.
Prvih 10 redaka izra`ava slavu Bogu i njegovoj
Crkvi:1
1
Donosim latinski tekst; smatram nepotrebnim donositi i hrvatski prijevod budu}i da ga svatko ima u svome ~asoslovu.
Podjela redaka je ista.
Te Deum laudamus * te Dominum confitemur.
Te aeternum patrem * omnis terra veneratur.
Tibi omnes angeli, * tibi caeli et universae
potestates:
tibi cherubim et seraphim, * incessabili voce
proclamant:
“Sanctus, Sanctus, Sanctus * Dominus
Deus Sabaoth.
Pleni sunt caeli et terra * maiestatis gloriae tuae.”
Te gloriosus * Apostolorum chorus, te prophetarum *
laudabilis numerus, te martyrum candidatus *
laudat exercitus. Te per orbem terrarum *
sancta confitetur Ecclesia
11-13 slave Trojstvo:
Patrem * immensae maiestatis;
venerandum tuum verum * et unicum Filium;
Sanctum quoque * Paraclitum Spiritum.
14-19 govore o Kristu i njegovom otkupiteljskom
djelu:
Tu rex gloriae, * Christe.
Tu Patris * sempiternus es Filius.
Tu, ad liberandum suscepturus hominem, * non
horruisti Virginis uterum.
Tu, devicto mortis aculeo, * aperuisti credentibus
regna caelorum.
Tu ad dexteram Dei sedes, * in gloria Patris.
Iudex crederis * esse venturus.
20-29 sadr`avaju molitvu svakog stvora:
Te ergo quaesumus, tuis famulis subveni,
*quos pretioso sanguine redemisti.
Aeterna fac cum sanctis tuis * in gloria numerari.
Salvum fac populum tuum, Domine, *
et benedic hereditati tuae.
61
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Et rege eos, * et extolle illos usque in aeternum.
Per singulos dies * benedicimus te;
et laudamus nomen tuum in saeculum, *
et in saeculum saeculi.
Dignare, Domine, die isto * sine peccato nos
custodire.
Miserere nostri, Domine, * miserere nostri.
Fiat misericordia tua, Domine, super nos, * qu
madmodum speravimus in te.
In te, Domine, speravi: * non confundar in aeternum.
Budu}i da rije~ molitva u hrvatskom izra`ava
nekakvo potra`ivanje, ovdje bih radije upotrijebio
rije~i meditiranje, ’mrmljanje’ Bo`jeg zakona2,
dozvoljavanje da nas Bog preobra`ava i iznova stva2
ra. Ovdje dakle slavimo Boga zajedno sa cijelom
Crkvom, svim an|elima i stvorovima i pjevamo mu
’Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog Sabaot’. Himan na
neki na~in ima ’kru`nu’ strukturu. Najprije slavimo
Boga stvoritelja i postajemo svjesni ’ovisnosti’ o
Njemu, zatim slavimo Trojstvo i Kristovo otkupiteljsko djelo. Na kraju sam ~ovjek osje}a potrebu
obratiti se svome Stvoritelju.
Himan izra`ava ~ovjekov dijalog s Bogom.
^ovjek Ga hvali, ’prepoznaje’ njegovu ljubav te ga
u isto vrijeme potra`uje. Svjesni toga, i u najte`im
trenucima imamo dobar razlog da kroz ovaj himan
postanemo svjesni vlastite stvorenosti i pripadnosti
Njemu.
brat Sre}ko Koralija, OP
Usp. Ps 1.
HIMAN SV. EFREMA O RO\ENJU ISUSOVOM*
Gospodine, ovaj dan obradova{e,
Kraljeve, sve}enike i proroke,
Njihove rije~i se danas ispuni{e,
I posta{e stvarnost.
Slava Tebi, Sine Stvoritelja na{ega!
Danas Djevica
Emanuela u Betlehemu rodi;
Rije~ proroka Izaije
Danas se ispuni.
No} je ovo pomirenja,
Neka nestane svaka tama i nemir,
U ovoj no}i koja sve pomiruje
Neka ne bude nesloge i sva|e.
Danas nam se dijete rodilo,
Ime mu je ’divni’,
* Ovo je samo jedan u nizu Efremovih himana u ~ast ro|enju
Isusovom. Ovdje donosim prijevod samo nekih dijelova
budu}i da se himan sastoji od 99 strofa; budu}i da je poeziju
te{ko prevoditi, ovdje sam poku{ao prepjevati sirski original.
62
Uistinu, Bog nam se kao dojen~e
Divno objavi.
Danas se za nas,
Bogat u~ini siroma{nim,
Neka i bogata{
Pusti siromaha za svoj stol.
Danas se na{im molitvama
Vrata nebeska otvori{e,
Otvorimo i mi svoja vrata
Onima koji tra`e milosr|e.
Danas se bo`anstveno
U ljudsko pro`ima,
Da bi stvor primio
Pe~at bo`anstva.
Sveti Efrem (306.-373.) jedan je od najve}ih teologa-pjesnika sirske patrologije.
Njegov pjesni~ki genij obilje`io je kr{}ansku literaturu himnima o vjeri, protiv hereza, o Kristu,
Utjelovljenju, Otkupljenju te mnogim drugim temama; posebno je poznat kao doctor marianus
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
budu}i da je Djevici posvetio mnoge pjesme. Osim
himana, pisao je mnoge biblijske komentare od kojih
su neki izgubljeni u originalu, ali su nam sa~uvani u
armenskom prijevodu. Efremov stil transformira i
poziva ~itatelja na intimniji susret s Kristom. Himan
(sirski madra{a) kod Efrema ima didakti~ki karakter
te poneki usklik koji pjesmi daje ritam (u gornjem
himnu to je usklik: Slava Tebi, Sine Stvoritelja
na{ega). Razmi{ljajmo zajedno s Efremom o Utjelovljenju i neka svaki stvor primi pe~at bo`anstva.
brat Sre}ko Koralija, OP
UMJETNI^KI GOVOR IZ SVETE TI[INE O. MARKA BOBA[A
U ~etvrtak, 11. studenoga 2010., u likovnoj galeriji „Vinko Draganja OP“ dominikanskog samostana u Splitu otvorena je izlo`ba „Umjetni~ki govor
iz svete ti{ine“ dominikanca Marka Boba{a, priora
dominikanskoga samostana u Dubrovniku.
O umjetni~kim eksponatima govorili su o. Ivan
Iko Mateljan, akademski slikar Josip Botteri Dini i
autor koji se predstavio s dvadesetak drvenih reljefa, slika te instalacija koje govore o gorljivoj vjeri i
zagledanosti u lik Krista, Bla`ene Djevice Marije te
likove svetaca.
Reljefi (ikone u drvetu) izra|eni su posebnom
tehnikom – dubokog i plitkog reljefa koji se dobiva
rezanjem i lijepljenjem izrezbarenih komadi}a drva.
Fr. Marko Bobaš o.p.
Krist, Bl. Djevica Marija, Sv. Dominik, Obra}enje
sv. Pavla, Sv. Franjo, Bl. Ozana Kotorska i Sv. Cecilija
te portreti, samo su neke od tema koje su u vi{e navrata inspirirale kreativni svijet oca Marka u dugom
stvarala~kom zanosu i trudu koji je sino} predstavljen
u Splitu. Svaka skulptura, crte`, slika, ili pak instalacija sa sino}nje izlo`be, ima svoju pri~u koja je nastala kao plod autorove duhovne avanture.
Dominikanski samostan, Hrvojeva 2, Split
Četvrtak, 11. 11. 2010. u 19 sati
Otvaraju}i izlo`bu, akademski slikar Josip Botteri Dini kazao je kako reljefi, slike, crte`i i instalacije
o. Boba{a pozivaju na promi{ljanje o davnom vremenu crkvenog jedinstva, o povijesnim razlikama u
stilskom likovnom izrazu u crkvenoj umjetnosti,
kao i o mogu}oj sintezi predromani~ke i suvremene
likovne umjetnosti nadahnute Svetim pismom.
U umjetni~kom opusu o. Boba{a, osje}a se blagi
utjecaj Picassa koji je likovnim izrazom, likovnim
jezikom, osvojenom slobodom likovnog izra`aja
kao ukupnim do`ivljajem stvarnosti ljudske povijes-
Galerija VINKO DRAGANJA OP
Izložbu će otvoriti Josip Botteri Dini
i fr Ivan Iko Mateljan OP
u zabavnom dijelu nastupit će
“Glasnici nade”
Radujemo se Vašem dolasku!
Oci Dominikanci
ti, posebno XX. stolje}a, utjecao i jo{ danas utje~e
na umjetnike poslije njega, kazao je Botteri.
Zatim je istaknuo kako je Picasso za njega samo
jedan od likovnih suglasja na putu k vlastitom likovnom govoru, dodav{i kako je Marko Boba{ na{ao u
svojem likovnom djelu jezik koji ga ~ini posebnim
u svijetu likovne suvremene sakralne umjetnosti i
kojim, tako|er u svojem redovni~kom dominikanskom poslanju, navije{ta Radosnu vijest.
U zabavnom djelu programa nastupili su Glasnici nade.
I. Lueti}/dominikanci.hr
63
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Glas Koncila, br. 46, 14. 11. 2010, str. 32.
64
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KNJIGE, STUDIJE, ^LANCI, PREDAVANJA, PROPOVIJEDI, NASTUPI NA
RADIJU I TELEVIZIJI
Po~ev{i od pro{loga broja }emo ponovno donosimo: 1) objavljene knjige, studije i ~lanke bra}e; 2)
odr`ana predavanja (izvan redovitih predavanja na
fakultetu za bra}u koja predaju na fakultetima); sudjelovanje na predstavljanju knjiga; prilozi u radijskim emisijama; 3) odr`ane duhovne vje`be,
duhovne obnove, trodnevlja; 4) propovijedanje
izvan na{ih zajednica i `upa.
I to je znak na{e prisutnosti, pokazatelj na{e prepoznatljivosti, a korisno je i za na{e me|usobno
upoznavanje s onim {to bra}a rade.
Pozivam svu bra}u da {alju svoje priloge i prijedloge za Vjesnik Provincije.
brat Anto Gavri} OP
provincijal
Mato Bo{njak (Zagreb, Pe{~enica)
- u kolovozu zamjenjivao Peru Juri~a u Klop~u
(Zenica);
- 25.-31. 8. vodio duhovne vje`be sestrama dominikankama u Zagrebu;
- 22.-25. 11. dr`ao predavanja novacima u Dubrovniku.
Jozo ^irko (Split)
10. studenog: sudjelovao u religijskoj emisiji
„Rije~ i `ivot“ na HTV 1: „Vjerom protiv depresije“.
Alojz ]ubeli} (Zagreb)
5.-6. studenog: vodio duhovnu obnovu studentima laicima Katoli~koga bogoslovnog Fakulteta u
\akovu.
Zvonko D`anki} (Zagreb, Kolonija)
- u rujnu zamjenjivao Maria Marinova u samostanu u Starom Gradu.
Matijas Farka{ (Gru`)
- od rujna po~eo predavati vjeronauk u {koli u
Gru`u (Dubrovnik).
Petar Gali} (Split)
- u kolovozu zamjenjivao Anastazija Petri}a u
Hrvatskoj katoli~koj misiji Hannover.
Drago Kolimbatovi} (Kor~ula)
23.- 26. rujna, propovijedao trodnevlje i na sam
blagdan sv. Kuzme i Damjana, `upa Poljica (otok
Krk).
25.-28. studenog: predvodio trodnevlje u Hrvatskoj katoli~koj misiji Hamburg
Stjepan Krasi} (Dubrovnik)
Intervju: „Hrvatski jezik normiran je u 17.
stolje}u” (razgovarao Andrija Tunji}), Vijenac, Matica hrvatska, Zagreb, broj 433, 7. listopada 2010.
14. studenog, u Papinskom hrvatskom zavodu
sv. Jeronima u Rimu, predstavljena knjiga „Po~elo
je u Rimu. Katoli~ka obnova i normiranje hrvatskog
jezika u XVII. stolje}u”.
Hrvoje Lasi}
Filozofski fakultet Dru`be Isusove u Zagrebu
26. studenog, na simpoziju Hrvatskog filozofskog dru{tva u Zagrebu („Pitanje u suvremenoj filozofiji o istini i znanosti“), odr`ao predavanje „Filozofsko-teolo{ki aspekti poimanja istine“.
65
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Ljudevit Josip Je|ud (samostan Kraljice sv. Krunice, Zagreb)
16. 8., na „Rokovo“, u 9 sati, u crkvi sv. Roka u
Dra{kovcu (Me|imurju), predvodio misu za bolesnike i propovijedao. Nave~er predvodio misu i
propovijedao u svojem rodnom mjestu ^ehovec;
mjesna crkva je posve}ena sv. Roku.
28. 8., nalaze}i se na godi{njem odmoru u Bolu
na Bra~u, predvodio nedjeljno misno slavlje i propovijedao. U koncelebraciji je bio nadbiskup, primas
^e{ke, mons. Dominik Duka, dominikanac, i njegov
tajnik fr. Bernardo Spa~ek OP, koji su bili na odmoru u bolskom samostanu.
nom pojmu „Crkva“. Ciklus „Crkva i na{a crkvenost“ nastavlja na Radio Mariji 30. dana u mjesecu
u 9 sati.
7. 11. u crkvi svoga kr{tenja, u Sv. Jurju u Trnju
(Me|imurje), predslavio nedjeljnu misu i propovijedao.
Slavko Sli{kovi} (Zagreb)
profesor na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu
Sveu~ili{ta u Zagrebu
20. 7., na blagdan sv. Ilije proroka, predslavio
euharistiju i propovijedao u `upi sv. Ilije proroka u
Kiseljaku (BiH).
5. 9., nedjelja, Bol, predvodio koncelebriranu
misu u samostanskoj crkvi i propovijedao.
28. 10., u Ludbregu, na simpoziju o 600. obljetnici {tovanja Krvi Kristove u Ludbregu, odr`ao predavanje „Povijesni kontekst ludbre{kog ~uda“
11. 9. Predvode}i hodo~asnike pje{ake (27) iz
`upe Kraljice sv. Krunice u Zagrebu na 279. zavjetnom hodo~a{}u u Mariju Bistricu, u `upnoj crkvi u
Sesvetama, slavio misu i propovijedao okupljenim
hodo~asnicima pje{acima – bilo je oko 130 osoba.
29. 10., u Tolisi, na znanstvenom skupu „Fra Martin Nedi} – `ivot i djelo (1810.-1895.)“, odr`ao predavanje „Odnosi fra Martina Nedi}a i biskupa Josipa Jurja Strossmayera“
27. – 30. 9., u `upi sv. Jeronima u Zagrebu propovijedao trodnevlje kao pripravu na godi{nju
svetkovinu naslovnika `upe.
28. 9. Pratio hodo~asnike (38 osoba) iz stara~kog
Doma Pe{~enica na hodo~a{}u u Mariju Bistricu. U
Sveti{tu predvodio misu i propovijedao, a popodne
s hodo~asnima obavio pobo`nost Kri`noga puta po
Kalvariji.
29. 9. primio zamolbu Glasa Koncila da se tre}i
put otisne (uz mjesec listopad) njegova knjiga „Gospina Krunica – Razmatranja“. Dao dopu{tenje.
30. 9. u `upi sv. Jeronima u Zagrebu, na godi{nju
svetkovinu titulara `upe, slavio misu u 9 sati i propovijedao.
7. 10. na svetkovinu Kraljice sv. Krunice, vodio
emisiju na Radio Mariji od 10.30 do 11.20 sati. Govorio o Bl. D. Mariji Bogorodici u otajstvu Crkve
uz preporuku dominikanskih bratov{tina Vje~nog
Ru`arija i @ive Krunice.
18. 10. u `upnoj crkvi sv. Jakoba u Prelogu slavio
jutarnju pjevanu Misu na blagdan Sv. Luke,
evan|elista, uz prigodnu homiliju.
30. 10. imao u 9 sati emisiju na Radio Mariji u
ciklusu „Crkva i na{a crkvenost“. Govorio o temelj66
3. 12., u Sisku, na simpoziju o Sisa~koj biskupiji
„Antiquam fidem“, odr`ao predavanje „Redovni{tvo
na podru~ju Sisa~ke biskupije“
Franjo [anjek (Zagreb)
Predavanja:
22. o`ujka, Osijek, na Evangeli~kom fakultetu
Sveu~ili{ta u Osijeku „Govori biskupa Josipa Jurja
Strossmayera na Prvom vatikanskom saboru“.
20. travnja, Zagreb, na skupu posve}enom hrvatskoj arhivistici (u organizaciji Hrvatskog dr`avnog
arhiva) odr`ao predavanje o povijesti crkvene arhivistike s posebnim osvrtom na hrvatske crkvene
arhivistike.
21. svibnja, Pariz, na me|unarodnom znanstvenom skupu u organizaciji Napoleonovog instituta
odr`ao predavanje pod naslovom „Le maréchal Marmont, les Français et l’intégration des territoires
croates“ (Mar{al Marmont, Francuzi i integracija
hrvatskih prostora).
19. studenoga, Rijeka, na znanstvenom skupu
Marko Antun de Dominis - uz 450. obljetnicu
ro|enja intervenirao tekstom „Markantun de Dominis i Inkvizicija“.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
3. prosinca, Sisak, na skupu uz obljetnicu obnovljene Sisa~ke biskupije odr`ao predavanje „Rani
srednji vijek i Sisa~ka biskupija“.
Tekstovi:
„Prinos Crkve u izgradnji moderne Hrvatske u
XIX. stolje}u“, u Hrvatska i Europa, sv. 4. „Moderna hrvatska kultura: Od preporoda do moderne, str.
195-198. Na kraju istoga sveska objavljen je i
„Kronolo{ki pregled“ zbivanja u Hrvatskoj i u svijetu, str. 845-855.
„Katarska inicijacija i pristup Crkvi bosanskohumskih krstjana“, u Spomenica akademika Marka
[unji}a (1927-1998), izd. Filozofski fakultet
Sveu~ili{ta u Sarajevu, Sarajevo 2010., str. 69-82.
„Stjepan Toma{, bosanski kralj (1443.-1461.), i
krstjani Crkve bosanske“, Zbornik radova
me|unarodnog znanstvenog skupa @ep~e 1458.2008., [email protected]~e 2010., str. 33-44
„Branko Fu~i} – po~asni doktor Katoli~kog bogoslovnog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu (1983.1985.“, u „Az gri{ni diak Branko pridivkom Fu~i}“,
Radovi me|unarodnog skupa o `ivotu i djelu akademika Branka Fu~i}a (1920.-1999.), MalinskaRijeka-Zagreb 2010.
Uredni~ki rad:
Uredio dvojezi~ni (hrvatski i francuski) zbornik
me|unarodnog znanstvenog skupa u Zagrebu i Zadru (1.-3. listopada 2009.) pod naslovom „Hrvati i
Ilirske pokrajine, 1809.-1813. / Les Croates et les
Provinces illyriennes, 1809-1813“, Zagreb 2010., 743
str.
MAGISTERIJ O [email protected]]U
Na Fakultetu politi~kih znanosti u Zagrebu 5. listopada 2010.
Goran Sunajko obranio magistarski rad „Pojam politi~ke teologije
i ideja slavenskog jedinstva: studija o Jurju Kri`ani}u“.
(Glas Koncila, br. 42, 17. 10. 2010, str. 20)
67
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PREDSTAVLJENA KNJIGA DRAGE KOLIMBATOVI]A
U crkvi sv. Nikole u Kor~uli (30. rujna) i u samostanu Kraljice sv. Krunice u Zagrebu (23. studenoga) predstavljena je autobiografska knjiga brata
Drage Kolimbatovi}a „Na putovima pu~koga misionara“. O knjizi su govorili brat Alojz ]ubeli},
profesor na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu
Sveu~ili{ta u Zagrebu i prior samostana Kraljice sv.
Krunice u Zagrebu te autor knjige. Prenosimo u
cijelosti govor brata Alojza ]ubeli}a:
***
Dragi uzvanici i prijatelji fr. Drage Kolimbatovi}a,
draga bra}o i sestre u Isusu Kristu! Odmah }u na
po~etku ovoga predstavljanja biti potpuno iskren.
Ni u snu nisam mogao predvidjeti mogu}nost da
budem jedan od predstavlja~a nove knjige brata Drage Kolimbatovi}a „Na putovima pu~koga misionara“.
O~ito je da `ivot predstavlja uvijek nove izazove
i spektakle koje nismo kadri prepoznati takvima a
niti posvema razumjeti. Koliko god to mo`da izlizano zvu~i, pripala mi je izuzetna ~ast, da poku{am
ne{to re}i o ovoj novoj knjizi. Zapravo, ne bih
previ{e govorio o sadr`aju knjige „Na putovima
pu~koga misionara“ koliko o nekim svojim
razmi{ljanjima na koja me je potakla ova knjiga, a
koja su nekako vi{e vezana uz autora redaka ove
knjige.
Ve} dugo se nekako osje}am oslobo|en od tereta previ{e moralisti~ki obojene terminologije bilo
teorijski bilo prakti~ki, no, krenuo bih od jednog
osje}aja koji me pratio kroz cijelo ovo vrijeme
pripremaju}i se za ve~era{nje predstavljanje, a to je
osje}aj zavisti.
68
Zavidjeti se dakako mo`e na razne na~ine. Obi~no
se pritom misli da nekome zavidimo zato {to je bolji,
ljep{i, bogatiji, ~asniji, ugledniji, pismeniji, inteligentniji, sretniji ili u svakom slu~aju druk~iji od nas.
Zavist u tom strogom smislu rije~i zna~i da drugome ili oduzimamo ono {to mu je svojstveno ili mu
pridajemo one kvalitete koje nama realno ili nestvarno nedostaju. Svatko }e se slo`iti da zavist nije dobra zato {to se izjedamo, zato {to je destruktivna i
uglavnom se ljutimo bez razloga, jer nam se ~ini da
netko u`iva u svom statusu i da se tako dobro osje}a
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
u svojoj ko`i, a eto, ja, ostajem na cjedilu. No, meni
nije prvotno na umu to da ne mogu i da konkretno
nikada ne}u biti kao brat Drago Kolimbatovi}, negoli radije, ne{to drugo.
Ono na ~emu mu prvotno zavidim jest njegova
pokretnost, odu{evljenje od prvoga dana da je postao i ostao redovnik dominikanac. Tko god je susreo brata Dragu Kolimbatovi}a to }e otprve primijetiti. Ono na {to on „puca“ jest upravo taj `ar,
ta mobilnost, spremnost i raspolo`ivost da se giblje,
da se usavr{uje, da djeluje namjesto da biva pasivan.
On je od prvog do posljednjeg retka ove knjige svjestan da je ve}e savr{enstvo biti djelatan od toga da
se bude posve neu~inkovit. Nije tu rije~ o nekom
moralnom usavr{avanju koliko o tome da `ivot kao
takav jest najve}a mogu}a vrjednota.
Brat Drago Kolimbatovi} je sama aktivnost,
`ivot, pokretnost i kao takav bi, da se jo{ jednom
rodi, bio vrlo zanimljiv onim dominikancima koji
danas zagovaraju upravo potrebu mobilnosti i
nadila`enja djelovanja u lokalnim, provincijskim ili
pak nacionalnim okvirima. Neka se brat Drago ne
ljuti na usporedbi, sli~i mi na psa koji simbolizira
dominikance, a koji u svojoj ustima prenosi i pronosi Radosnu vijest onamo gdje se na|e. Sve to je
vidljivo od prvoga do posljednjega retka ove knjige,
ali i u svakom susretu s bratom Dragom.
Druga stvar na kojoj zavidim bratu Dragi jest to
nagomilano iskustvo `ivljenja od gotovo ~itavog
stolje}a. Nije da zavidim nekome tko ima sto ili
dvjesto godina, nego zavidim na tom odu{evljenju
koje ne prestaje sa svije{}u da si zapravo na koncu
puta, a da te opet ne{to ne tjera da u~ini{ jo{ ne{to
dobro i lijepo bratu ~ovjeku. Zavidim mu {to mo`e
bez ikakvih problema re}i rije~i svetoga Pavla: „Dobar sam boj bio, trku dovr{io, vjeru sa~uvao i pripravljen mi je vijenac slave“.
Tre}a stvar na kojoj mu zavidim je usko i
nerazdru`ivo povezana s tim `ivotnim i redovni~kim
iskustvom. Ova knjiga govori o brojnim susretima
koje je brat Drago u svom `ivotu imao. Ti susreti su
brata Dragu istodobno mijenjali, ali i ~inili sve
odlu~nijim i dosljednijim u svom poslanju. Svako
poglavlje knjige „Na putovima pu~koga misionara“
svjedo~i o jednom novom susretu, o novom isje~ku
iz bogatstva ljudske zbilje. Brat Drago se u susretu
s ljudima trudi nekako i}i povrh onoga {to se vidi i
o~ituje fizi~kim o~ima, on ku{a i}i ponad pojavnosti
i vrednovati misterij svakoga ~ovjeka u onome {to
je najva`nije i najbli`e svakome od onih na koje je
na svom misionarskom putu nai{ao.
Posljednja stvar o kojoj, umjesto zaklju~ka, `elim
ne{to re}i jest zahvala autoru na ovoj knjizi koju
do`ivljavam kao neku vrstu njegove duhovne oporuke i svjedo~anstva `ivljenja u odre|enom vremenu sa svim zgodama i nezgodama, usponima i padovima, radostima i `alostima. Radujem se posebno
{to ve} vidim neke nove nara{taje mladih dominikanaca, ali i svjetovnjaka koji }e dolaziti u kontakt s
nama, koji }e, vjerojatno, sa zaprepa{tenjem i
ushitom ~itati i uputiti se na hodo~a{}enje zajedno
s na{im pu~kim misionarom. Ta pustolovina ne
mo`e i ne}e nikoga ostaviti ravnodu{nim a slu`it }e
kao izvrstan primjer vjernog slu`enja evan|elju neovisno o te`ini i nevoljama koje `ivot donosi u
odre|enom vremenu i prostoru.
brat Alojz ]ubeli}, OP
69
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ZLOPORABA KRUNICE
^etvrtak je, prije blagdana Velike Gospe, koji ove
godine pada na nedjelju. U crkvi, prije svete mise u
19 sati, ve} podu`i red za ispovijed. Pri kraju dugog
ispovijedanja u{ao je u ispovjedaonicu jedan mladi}.
Nakon ispovijedi pitao me imam li vremena za jedno pitanje koje ne spada na ispovijed. Naravno da
mu to nisam odbio. Mladi} mi je postavio pitanje:
„[to se sve mo`e stavljati na krunicu?“ Rekao sam
mu: „Pa mo`e ne{to {to poti~e na molitvu,
pobo`nost.“ „Mo`e li se staviti, na primjer, amblem
neke civilne ustanove?“, pita on.
„Ne vjerujem da bi to nekoga poticalo na
pobo`nost“, odgovaram mu. „Imate li neki konkretni problem?“, pitam ga ja. „Pa evo, danas sam nai{ao
u jednu katoli~ku prodavaonicu gdje se prodaju religiozne stvari. Me|u ostalima i krunice. Primijetio
sam da se na jednoj krunici nalazi amblem jednoga
nogometnog kluba. Je li to primjereno za krunicu?“
Rekao sam mu: „Ne vidim kako bi to moglo nekoga poticati na duhovnost. Zato smatram da je to, u
najmanju ruku, neprimjereno.“ Tako|er sam mu
rekao: „Te{ko mi je povjerovati da se takvo ne{to u
katoli~kim ustanovama prodaje. Mo`ete li mi re}i
gdje ste to vidjeli pa }u ja po}i provjeriti?“ Dao mi
je ime i adresu te knji`are. A onda je dao i svoj komentar: „Smatram da je to vrlo neprimjereno za
krunicu.“ Obe}ao sam mu da }u stvar ispitati. ^im
sam zavr{io ispovijedanje, uputio sam se do te
knji`are. Dolazim do jednog izlo`benog prozora,
ali takve krunice ne nalazim. Bilo je izlo`eno nekoliko manjih krunica, ali sve su bile u skladu sa stoljetnom tradicijom. Odlazim do drugog izlo`benog
prozora i tu nailazim na ono o ~emu mi je onaj mladi} pri~ao. U centru izloga nalazi se nekoliko am70
blema jednoga nogometnog kluba. U samome centru izloga, lijepo slo`ena krunica s privjeskom na
kojem se nalazi kri`, a tamo gdje bi se trebao nalaziti Gospin lik stavljen je amblem doti~noga nogometnoga kluba tako da taj amblem stoji u centru
krunice. Njemu je pripojena krunica i kri`. Mladi}
je, dakle, bio u pravu. Odmah sam odlu~io sutradan
provjeriti prodaju li tu istu krunicu i druge katoli~ke
knji`are.
Nai{ao sam na ponudu mnogo krunica, ali na
takvu jednu nisam. Pitao sam prodava~icu prodaju
li oni krunice s amblemom nekoga nogometnog
kluba. Ona mi se nasmijala i rekla: „Takvim se stvarima mi ne bavimo, u ovu knji`aru dolaze samo
stvari koje poti~u na pobo`nost. Ne znam kako bi
amblem bilo kojega sportskoga kluba na krunici
poticao nekoga na pobo`nost.“ Zahvalio sam
gospo|i i uputio se do druge katoli~ke knji`are. Pitam prodava~a prodaju li krunice. „Naravno“, odgovara on. „Imate li krunicu s amblemom nekoga
nogometnog tima?“, pitam ga. On se najprije nasmijao pa mi re~e: „^uo sam da ih negdje prodaju,
ali mi takve krunice ne prodajemo.“ Zahvalio sam
~ovjeku i uputio se do tre}e katoli~ke knji`are. Znao
sam da tamo krunice prodaju „na kile“. U to sam se
uvjerio kad sam u{ao u knji`aru, ali naravno ne da
ih prodaju „na kile“, nego imaju veliki izbor. Tra`io
sam krunicu s amblemom bilo kojega nogometnog
kluba. Nisam je na{ao. Pomislio sam da se, mo`da,
radi o nekoj skupoj krunici pa je dr`e, mo`da, pod
klju~em. Pitao sam prodava~icu prodaju li oni krunice s amblemom nogometnog kluba. Gospo|a me
je ~udno pogledala, htjela je ne{to re}i, ali je onda
odgovorila: „Ne, ne prodajemo mi takve krunice“.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
A onda je postavila pitanje i meni i sebi: „Nije li to
zlouporaba krunice?“ Odgovorio sam joj: „Ne
znam, gospo|o, ali mi je drago da je nisam na{ao
kod vas.“
Na povratku u samostan ponovno sam pro{ao
ispred izloga u kojem se nalazi doti~na krunica. Pogledao sam jo{ jedanput da budem uvjeren da sam
ispravno vidio ono {to sam ve} vidio i da se uvjerim
da je bilo istinito ono {to je uznemirilo onoga
mladi}a. Vratio sam se u svoju sobu s ne ba{ ugodnim osje}ajima. Svoje razmi{ljanje na ovu temu
zadr`ao sam za sebe. Osje}ao sam bojazan da bi se
moja reakcija mogla krivo shvatiti. No, to me ipak
nije sprije~ilo, dapa~e potaklo, da sam sa sobom
razmi{ljam o toj temi. Krunica je vi{estoljetna molitva svih katolika. Ona je na poseban na~in tradicionalna molitva Dominikanskog reda jer je u njemu
i oblikovana. Molitva je to koja nas poti~e i poziva
na razmi{ljanje o temeljnim otajstvima na{e vjere.
Upravo zbog toga na njoj se nalaze likovi onih osoba koje su sebe ugradili u te temelje: Isus Krist i
njegova majka Marija. Oni su jedini simboli koji
trebaju biti na svakoj krunici. To je i razumljivo jer
krunica je knjiga njihova `ivota. A tu knjigu treba
prihvatiti svaki kr{}anin i po toj knjizi `ivjeti svoj
`ivot. Umetanje bilo kakvih drugih simbola na krunicu, posebno onih tipi~no zemaljskih i ljudskih,
oduzima molitveni karakter krunice i pretvara je u
sredstvo postizanja zemaljskih ciljeva koji nas, ~esto,
razdvajaju umjesto da nas povezuju, pa je to u kontradikciji molitve.
Autoru nedoli~ne krunice nije bio cilj njezin molitveni smisao. Njemu je bio glavni cilj reklamirati
svoju inovaciju i na njoj zaraditi. Mislim da je
proma{io i svoj cilj jer u Hrvatskoj, da ne govorim
o ~itavom svijetu, ima oko osamdeset posto katolika, a ne vjerujem da ima i pribli`no toliko simpatizera bilo kojega nogometnog kluba. A poznato je
da se simpatizeri jednoga kluba rijetko kite simbolima nekog drugog kluba. Dakle, autoru doti~ne
krunice biznis je ve} unaprijed krahirao, a ostavio je
o sebi negativnu sliku jednoga vjernika katolika, koji
eto ne vidi razliku izme|u ~isto zemaljskih i onih
duhovnih simbola. No, u tu istu pogre{ku ne bi
smjeli upasti oni koji su odgovorni za ono {to se
nudi u katoli~kim ustanovama. Te ustanove bi morale imati odgovorne i kvalificirane osobe koje znaju
prosuditi {to je u skladu s katoli~kom tradicijom i
naukom, a {to nije. Mo`da je autor doti~ne krunice
poku{ao servirati katolicima koji mole krunicu, da
umjesto radosnih, slavnih i `alosnih otajstava
katoli~ke vjere, ponudi razmi{ljanja o radosnim,
slavnim i `alosnim doga|ajima iz `ivota doti~nog
kluba. Mo`e se samo zamisliti kakva bi to bila religiozna razmi{ljanja dozivaju}i u pamet sve one mile
i nemile doga|aje na sportskim terenima.
Od kuge, gladi, rata i vjerskog neukusa – oslobodi nas, Gospodine!
brat Nikola Dugand`i}, OP
71
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NADBISKUP DOMINIQUE MAMBERTI, TAJNIK SVETE
STOLICE ZA ODNOSE S [email protected], POSJETIO DUBROVA^KE DOMINIKANCE
U subotu, 23. listopada, nadbiskup Dominique
Mamberti, tajnik Svete Stolice za odnose s dr`avama
posjetio je Dominikanski samostan u Dubrovniku.
Njemu su se pridru`ili mons. Mario Roberto Cassari, papinski nuncij u RH, mons. dr. @elimir Pulji},
zadarski nadbiskup i apostolski upravitelj Dubrova~ke biskupije, don Petar Pali}, ravnatelj Ureda
dubrova~ke biskupije, don Bernard Ple{e, ravnatelj
Klasi~ne biskupijske gimnazije u Dubrovniku te
predstavnici Ministarstva vanjskih poslova RH i
predstavnici grada Dubrovnika.
Do~ekali su ih i dobrodo{licu im izrazili samostanska bra}a i novaci. S povije{}u samostana i njegovim znamenitostima goste je upoznao o. Stjepan
Krasi}. U crkvi sv. Dominika mons. Pulji} predvodio
je zajedni~ku molitvu, a zatim se pjevala pjesma
„Kraljice svete krunice“.
72
U svome obra}anju tajnik Mamberti se osvrnuo
na istaknutu tradiciju Reda propovjednika, a posebno na stalno i plodno promi{ljanje odnosa vjere i
razuma. Suvremenu va`nost ovoga odnosa isti~e
papa Benedikt XVI. i to na tragu Ivana Pavla II. i
njegove enciklike „Fides et ratio“.
Uva`eni gost se tako|er obratio novacima kojima je poru~io da s pouzdanjem u Boga ustraju u
svome pozivu koji danas nailazi na brojne izazove i
isku{enja, istaknuv{i da je u svjetlu apostolskog djelovanja i spasenja du{a ohrabruju}e vidjeti ovako
veliki broj mladih ljudi koji su odlu~ili na poseban
na~in slijediti Isusa Krista.
Na kraju kratkog susreta tajnik Svete Stolice za
odnose s dr`avama je podijelio nazo~nima blagoslov
te se zajedno s drugim gostima oprostio sa svojim
doma}inima.
www.dominikanci.hr
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
KAMEN U SAMOSTANU I CRKVI
BL. AUGUSTINA [email protected]]A
Iza `eljezne gradili{ne, u plavo obojene, ograde
s natpisom T-Tehnika, vidjela se siva betonska masa.
Uronjena u okru`enju realsocijalisti~kih zgrada sedamdesetih, na ~ijim se balkonima {arenilo rublje,
stvarala je tih dana razli~ite asocijacije gra|anima
Zagreba. Gradili{ni natpis, ispred kojeg sam stajao,
kazivao je: Crkva i samostan bla`enog Augustina
Ka`oti}a; Investitor – Hrvatski Dominikanci; Arhitekt – dr. Boris Maga{. Trogiranin, profesor, biskup
u izgnanstvu i prvi hrvatski bla`enik, Augustin
Ka`oti}; Dominikanci – Red propovjednika i
svjetlono{e katoli~anstva diljem svijeta; Akademik
prof. dr Boris Maga{ i kompjutorska slika budu}eg
objekta.
U jedno sam bio siguran: na kri`anju Ivani}gradske
i Vukovarske gradi se moderna crkva za nadolaze}e
tisu}lje}e, u ~ijoj sam gradnji `elio sudjelovati.
Krovi{te pokriveno titanom, zidovi crkve i samostana presvu~eni metalom i kamenom, otvori u
obojenom staklu, bila je asocijacija koja je u meni
stvorila slika s gradili{nog natpisa.
Dvadesetogodi{nje radno iskustvo u gradnji kamenom razli~itih objekata na Zapadu, hrabrilo me
da se predstavim pater Marinku Zadri, voditelju gradnje u ime investitora. U Kontakovoj ulici br. 1,
mirno me slu{ao pater Marinko, a ja glagoljiv kakav
jesam „pra{io“ sam o sebi i objektima u ~ijoj gradnji
sam sudjelovao. Na kraju razgovora govorio sam o
titanu kao pokrovnom elementu.
Pater Marinko Zadro, dominikanski provincijal
tijekom 16 godina (biran 4 puta) u olovnim
komunisti~kim vremenima, kao i te{kim poslijeratnim godinama izgradnje u suverenoj Hrvatskoj,
slu{ao me pozorno. Ogromno iskustvo u ophodnji
s ljudima te pridavanje odgovaraju}e te`ine svakoj
izgovorenoj rije~i, razborit i tih i u mu~nim situacijama. Za{to titan na krovu? Titan je lagan vrlo `ilav
metal. Kako se radi o skupom metalu, razvila se tehnologija izvla~enja u vrlo tanke limove do 0, 3 mm
koja savitljivo{}u limova omogu}ava prekrivanje
zakrivljenih povr{ina. Preklapanjem pojedinih plo~a
omogu}ava se elegantan, bez{avan, prijelaz iz jedne
plo{ne zakrivljenosti u drugu, pri ~emu su izbjegnu73
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
te reske izme|u pojedinih plo~a. Svjetlost koja pada
na titansku povr{inu isti reflektira s razli~itih dubina, {to se u o~ima promatra~a pojavljuje kao igra
svjetla razli~itih boja. Gornja povr{ina metala
elektri~ki je nabijena {to spre~ava talo`enje
mikro~estica prljav{tine iz zraka. Poznavao sam tvrtku Lumel iz Karlstadta BRD, koja je vode}a u
krovopokriva~kim radovima metalom u Europi, te
predlo`io kao mogu}eg izvo|a~a istih, kao i Nipon
Stil proizvo|a~e titanskih limova iz Tokia (Japan)
sa sjedi{tem u Düsseldorfu, koji su doputovali u
Hrvatsku kako bi se osobno predstavili pateru Zadri.
Od tada sam ~esto bio u kontaktu s paterom
Zadrom, kao i sa tvrtkom Lumel kojoj sam stalno
bio na raspolaganju do izrade valjane ponude za titanski krov crkve. Ponuda nije prihva}ena.
Krovopokriva~ke radove, kao i izgradnju tornja
crkve preuzela je Zagreb-Monta`a. Prihva}ena je
keramika kao pokriva~ki element, a forma krova
pojednostavljena.
74
U kasnijim razgovorima, pater Marinko mi je
rekao da je razlog neprihva}anja titanske varijante
bila nedore~enost izvedbene dokumentacije krovi{ta
te se bojao sukoba na relaciji arhitekt-izvo|a~.
Po~etkom novog stolje}a, za vrijeme jednog
ru~ka u samostanu u Kontakovoj, pater Marinko me
bra}i dominikancima predstavio kao izvo|a~a kamenih radova na samostanu u Ivani}gradskoj. Ponosno sam u`ivao u tom trenutku, ali istovremeno
bio svjestan veli~ine preuzete obveze.
Kamenopolaga~ke radove zapo~eli smo u suterenskom samostanskom dijelu, interijernim kamenom Bianco Perlino, talijanskog podrijetla iz okolice Verone, kamenim plo~ama 55x55x2cm, rezanim
al’ Contro, {to povr{ini plo~a daje karakteristi~nu
nepravilnu teksturu. Bianco Perlino je karbonatna
metamorfna stijena, snje`nobijele boje, otporna na
habanje. Ista stijena polo`ena je na pod kapelice
unutar samostana.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Stubi{ta su oblo`ena plo~ama debljine 3 cm, a
rubovi obra|eni lijepim, „mezzotoro“ zaobljenjima.
Sve su povr{ine dilatirane Schlütter dilatacionim
{inama ili silikonskom masom (pod-cokul).
Slijedili su kamenopolaga~ki radovi ispred
vjeronau~nih dvorana kamenom Kresano i Iragna iz
{vicarskih Alpa (pokrajina Ticino). Isti kamen
polo`en je i u atriju ispred vjeronau~nih dvorana.
Fasadni kamen samostanskog dijela, ugodnih crvenkasto-zelenih boja dobavljen je iz Brazila te posebnim sidrima pri~vr{}en na zidove samostana.
Pod vi{enamjenske velike dvorane oblo`en je
svijetlim granitnim kamenom iz Kine. Kameni radovi na samostanu i crkvi tekli su lagano, ali kontinuirano.
„Crkvi se ne `uri“, rekao bi pater Zadro, kada
bih ja htio po`uriti pojedine pozicije. Od po~etka
kamenopolaga~kih radova 7. travnja 2003. do 21.
prosinca 2009. godine po razli~itim pozicijama na
crkvi i samostanu polo`eno je pribli`no 4700 m2
kamenih plo~a.
Prostor ispred crkve pretvoren je u prekrasan trg
kojeg krase 25 m visok zvonik te jedinstven vodoskok napravljen od masivnog granita i stakla.
U kolovozu 2005. bio sam u Iranu (Perziji),
nekada{njoj kolijevci katoli~anstva, gdje sam odabrao kamen za oblogu zidova crkve. Travertinske
plo~e velikih dimenzija, snje`nobijele boje, sidrima
su pri~vr{}ene na zidove, te tako ~ine ventiliranu
oblogu, ispod koje je postavljena kamena vuna, koja
~ini termi~ku izolaciju crkve.
Poseban osvrt zaslu`uje pod i prezbiterij crkve.
Pod amfiteatarskog tipa (koso pada od ulaznih
vrata prema oltaru) oblo`en je velikim plo~ama kamena Fior Pesco di Carrico debljine 3cm, talijanskog
je podrijetla. Kamen je metamorfnog podrijetla,
ugodnih boja, koje se kao slikane prelijevaju jedna
u drugu, te tako podu daju poseban {arm.
Prezbiterij crkve oblo`en je Afion mramornim
plo~ama velikih dimenzija, podrijetlom iz Namibije.
Boja plo~a je u bijelu nijansirana, {to kamenu daje
posebnu dubinu. Cijeli pod, kao i prezbiterij, dilatirane su Schlütter dilatacionim {inama i mesing
{inama.
[est godina radova na crkvi za mene je bio poseban do`ivljaj. S Bo`jom pomo}u i marljivo{}u gra-
ditelja, siva betonska masa pretvorena je u najmoderniji sakralni objekt u Hrvatskoj. Osnovana je
nova `upa, a vo|enje povjereno `upniku pateru Tomislavu Kraljevi}u.
Stanovao sam u novoizgra|enom samostanu,
objedovao, molio Boga ujutro i ~esto poslijepodne,
bio na nedjeljnim misama, sudjelovao na proslavama
Dominikanskog reda, upoznao skoro svu bra}u dominikance iz samostana Dubrovnika, Splita, Bra~a,
Kor~ule, Rijeke te drugih dr`ava, Slovenije, Bosne
i Hercegovine, Njema~ke, Austrije, [vicarske, koji
su u razli~itim prigodama posje}ivali novosagra|eni
samostan.
Po prvi puta u `ivotu ozbiljno sam ~itao sakralnu
literaturu, upoznao demokratski ustroj Dominikanskog reda, s bra}om dominikancima diskutirao o
temama kao {to su sloboda, demokracija, pravo i
pravednost, grijeh, itd. Razli~itost karaktera i temperamenta, u ponekad burnim raspravama, nalikovala je sva|ama, Te „sva|e“ na mene su ostavile poseban dojam jer su bile plodonosne i imale vjeru u
Boga kao trajnu konstantu. Grade}i crkvu gradio
sam i Crkvu u sebi.
Ivan Lasi}
75
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
PRENOSIMO IZ DRUGIH MEDIJA
RAZGOVOR S ANTOM BOBA[EM – SVE]ENIKOM
ROCKEROM
blog.vecernji.hr
Snaga za `ivot
Pi{e: Dra`en Bu{i}
25. listopada 2010.
Razgovor s dominikancem Antom Boba{em,
pjeva~em kr{}anske rock grupe Glasnici nade.
- Za po~etak, kako bi glasio kr{}ansko-rockerski pozdrav, pa da s tim zapo~nemo ovaj glazbenokr{}anski razgovor?
Kr{}anski pozdrav je jedan: „Hvaljen Isus i Marija!“ Ja naj~e{}e koristim ono ve} standardno: „God
bless!“, jer Bo`ji blagoslov daleko nadilazi i
zamjenjuje sve one `elje i `eljice koje mi ljudi jedni
drugima izri~emo. Blagoslov Bo`ji je zapravo ono
jedno i jedino {to ~ovjek treba. A ako bismo `eljeli
ubaciti i ne{to rockerskoga u taj pozdrav, onda bi
bilo najbolje izre}i to naslovom jedne pjesme Kissa „God Gave Rock ’n’ Roll to You“. Istu pjesmu su
izvrsno obradili i kr{}anski rockeri iz dva benda:
Petra i Bride. Mo`da je malo preduga~ko, ali mislim
da bi to mogao biti kr{}ansko-rockerski pozdrav
koji bi se mogao koristiti.
- Glasnici nade su kr{}anski rock band. Neki }e
re}i da je to proturje~no, kr{}anstvo i rock…
Ne samo neki, ima ih vi{e. Ali, moj brat Jadranko
i ja - mi ne prestajemo ‘rokati za Gospodina’ evo
ve} 20-tu godinu. Naravno, nikome nemamo pravo
a niti `elimo zabraniti bilo kakvo govorenje. Samo,
`alosno je to {to se takve rije~i ~uju iz usta osoba
76
koje se busaju u prsa svojom pravovjerno{}u i misle
da jedino oni `ele dobro kr{}anstvu i Crkvi. Zapravo su slijepi kod zdravih o~iju. Godine ’98. ili ’99. s
jedinim od takvih likova sam vodio ’otvoreni rat’;
prepucavali smo se najprije pisanom rije~ju a onda
smo se licem u lice na{li na HKR-u. ^ovjek je ve}
tada polu-prijete}im tonom govorio, kako }e on
stati na kraj ovakvom na~inu pona{anja „nepismenih
glazbenika koji su u~ili svirati ~uvaju}i krave“,
dakako aludiraju}i na mene, tj. na Glasnike nade. Za
njega a i za neke njemu sli~ne, bili smo ~ak i ’sotonisti’, koji su se tko zna kako uvukli u okrilje Crkve.
Na svoje sam ga u{i ~uo kako govori o nekim glazbenicima koje on okuplja, a koji }e u idu}ih 10-15
godina definitivno zabraniti i ’protjerati’ iz Crkve
svaku vrst rocka i svega {to miri{e na to.
- No, to se nije dogodilo…
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Ok, 15 godina od tada jo{ nije pro{lo, ali jest 12.
Mo`da se uistinu ne{to veliko sprema {to }e i Glasnike nade zaustaviti u njihovom radu. Me|utim,
koliko vidim, stvari se odvijaju u potpuno druk~ijem
pravcu, ~ak bih rekao za Glasnike nade jako povoljnom. Naime, i u samoj Crkvi, posebno u pastoralu
mladih sve ~e{}e se doga|aju okupljanja/susreti,
seminari na temu: Crkva i rock glazba. Dakle, potvrda svega onoga o ~emu sam ja pri~ao jo{ prije 20
godina. Ovakav moj stav ne zna~i da sam mi{ljenja,
da Crkva treba uskakati na svaki vlak koji juri i
prilago|avati se svemu i svakome! Ne, to nikako.
Ali, jednu ovakvu kulturu kakva je rock’n’roll, a koji
je za{ao duboko u sve pore dru{tva i postao sastavni dio `ivota tolikih generacija, za{to jednu takvu
kulturu ne iskoristiti u svrhu navije{tanja Isusove
Radosne vijesti?
- Slu{ao sam vas prvi puta na Uskrs festu 2000.
godine. Ve} nakon prvih nekoliko rifova bilo mi
je jasno da se radi o ne~emu potpuno druga~ijem
te ve~eri. Na kraju festivala sam supruzi rekao da
mi je `ao {to to nije bio va{ samostalan koncert,
~ak mi se ~inilo da bi mogli i pobijediti. I pobijedili ste, samo, za vrijeme progla{enja pobjednika
ti si ve} bio daleko. Nisi `elio ostati do kraja
ili…
Ta je pri~a ispri~ana do u detalje na na{em dvd-u,
koji ide uz novi cd „Dominik o.k.“. Ne bih rekao da
nismo `eljeli ostati do kraja, nego jednostavno
pou~eni dotada{njim prili~no lo{im iskustvima prema takvoj vrsti glazbe kakvu smo mi kao Glasnici
nade svirali, znali smo da nemamo vi{e {to tra`iti,
ni ~ekati. Nama je bilo va`no nastupiti, da se ~uje
na jednom takvom skupu kakav je Uskrs fest da ima
i onih koji druga~ije razmi{ljaju, koji `ele biti vatra
i ako treba i izgorjet }e za Isusa. Dakle, nikakvo
omalova`avanje organizatora nam nije bio cilj, nego
jednostavno nismo pravilno osjetili trenutak. Ali u
toj 2000.-oj, i u tom trenutku u Crkvi se na glazbenom planu ne{to mijenjalo.Vjerujem da su i Glasnici nade utjecali na tu promjenu, i da su bili dio nje.
- Je li taj nastup bio neka vrsta prekretnice za
tebe i band? Naime, do tada si vi{e bio prisutan u
medijima, od Metalmanije do svih mogu}ih novina, nakon toga rje|e. Slu~ajno ili namjerno?
Dvije su stvari koje ovdje treba spomenuti: kao
prvo, osje}ao sam zasi}enost medijima u kojima nas
je bilo posvuda; samo nas jo{ nije bilo u TV Dnevniku. Sve vi{e sam po~eo osje}ati da medije ne zanimaju na{e pjesme, nego moj dominikanski habit.
Dakle, senzacija - sve}enik koji pra{i rock. Meni je
to bilo neiskreno, jer jo{ je puno sve}enika koji sviraju gitaru, koji pi{u pjesme, {to je jako lijepo i
pohvalno jer im to mo`e biti itekako od koristi u
njihovom pastoralnom radu. Ja sam samo `elio da
se ~uje za kr{}anski rock…
- Ali poziva je bilo…
Pozivi za nastupe u medijima i dalje su slijedili,
no ja sam ih odbijao jedan za drugim. Jednostavno
me vi{e nisu interesirali. Dopu{tao sam samo dvojici novinara da pi{u ne{to o meni i o Glasnicima. Tako
se glas o nama po~eo pomalo gubiti, {to ne zna~i da
smo ijednog trenutka prestali s radom. Ne! Glasnici su i dalje svojim ve} uhodanim ritmom pisali nove
pjesme, izbacivali nove albume, nastupali… A kao
drugo, u to vrijeme, godine 2000.-te dogodio se i
moj premje{taj iz Zagreba u Hamburg gdje sam kroz
idu}e tri godine nastavio djelovati kao dominikanac/sve}enik u Hrvatskoj katoli~koj misiji.
- Imate fanove koji `eljno o~ekuju `ive svirke
u mnogim mjestima. Kako stojite s time?
To~no je da imamo fanove, ~ak iz Kanade i Australije nam sti`u pozivi i narud`be cd-a. Ali, vremena su te{ka i za one najve}e. U svijetu se doga|a
da mnogi na{i uzori – veliki rock bandovi nastupaju
jedino na rock festivalima. O nekim vlastitim turnejama nema ni govora. U Hrvatskoj je situacija jo{
te`a. Pogledajte samo, tko danas svira! A pokrenuti ma{ineriju kakva se zapravo tra`i za jednu uspje{nu
makar i kra}u turneju, takvo {to si Glasnici u ovom
trenutku ne mogu priu{titi. I dalje smo zadovoljni
kad mo`emo pred na{im fanovima nastupiti u
unplugged verziji, susresti se s njima, pozdraviti ih,
blagosloviti ih. To je maksimum koji trenutno
mo`emo dati.
- Dominikanci, tvoja redovni~ka zajednica daju
ti bezrezervnu podr{ku za ovo {to radi{ kroz glazbu na postoje}oj razini. Jesi li kada razmi{ljao da
Glasnici nade bude tvoja „jedina ljubav“, tj. band
koji godi{nje odradi npr. stotinjak koncerata, naravno ne u crkvama, ve} u zadimljenim klubovi77
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
ma, gdje mo`e{ susresti izgubljenu ovcu ili vi{e
njih? To bi bila prilika za osobno svjedo~enje… I
kako bi na to gledali tvoji poglavari?
Mnoge moje misli u neprospavanim no}ima i{le
su upravo u ovome pravcu: posvetiti se potpuno
rock glazbi, svirati u zadimljenim klubovima, susretati one koji na Crkvu gledaju s prijezirom, pred
takvima svjedo~iti ljubav i snagu Boga koji je i svoga Sina predao za na{e spasenje. Me|utim, ~ovjek
ne mo`e protiv sebe. Koliko god volim rock glazbu,
jo{ vi{e volim svoj sve}eni~ki poziv, u {to je uklju~en
moj pastoralni rad i slavlje svete mise. Hrvatska dominikanska provincija nije toliko brojna a pastoralne potrebe su itekako velike. To~no je da sam veliku
podr{ku za ovakav rad imao od po~etka u svojoj
subra}i dominikancima, ali ba{ zbog toga nisam ih
mogao okrenuti le|a. Osje}ao sam da moram pomo}i
koliko vi{e mogu. A ovo {to ~inim s „Glasnicima
nade“, to je ono dodatno, ono {to me usre}uje do
kraja.
- Da se vratim na izgubljenu ovcu. Pisao si predgovor za hrvatsko izdanje knjige Rock sve}enik,
Davida Piercea. U me|uvremenu je David bio
~etiri puta u Hrvatskoj i moram re}i da moje duboko divljenje Bo`jem djelu u `ivotu ovog ~ovjeka
ne jenjava. Kako ti gleda{ na njegovo radikalno
predanje i slu`bu za one koji ne poznaju Isusa?
Na`alost, nijednom se nisam susreo s Davidom.
Sve {to znam o tom ~ovjeku jest ono {to sam pro~itao
na stranicama knjige. Ve} iz napisanoga sam shvatio
da ta osoba zaslu`uje moje duboko po{tovanje. Za
ono {to David ~ini, treba imati itekako veliku snagu
i pouzdanje koje on crpi od Gospodina. Ne znam,
kolika je moja vjera, ali osje}am da ja nemam tu snagu. David je na tom polju oti{ao puno dalje od mene
i zbog toga po{tujem njegovo predanje i slu`bu koju
on ~ini za one koji ne poznaju Isusa. Dok sam ~itao
neke od njegovih do`ivljaja koje je imao nastupaju}i
na koncertima odmah nakon sotonisti~kih grupa,
je`io sam se. Osje}ao sam da ja to ne bih mogao ni
u snu. I po tome mi je David uzor i veli~ina i zaslu`uje
moj duboki naklon. Isusu neka je slava {to u svojim
redovima ima i jednoga takvoga kakav je David Pierce.
- Tvoja knjiga Rock-glazba i sotonizam spada
u red HIT izdanja. [to zna{ o ~itateljima? Radi li
78
se isklju~ivo o vjernicima ili su za njom posezali i
nevjernici?
Koliko je meni poznato, knjiga je do`ivjela ~etiri izdanja. Zamolio sam izdava~a Teoviziju, da ne
tiskaju vi{e jer neke su stvari ve} zastarjele i treba ih
aktualizirati, odnosno cijelu knjigu treba pro{iriti i
dopuniti s novim materijalima. Na glazbenom planu
stvari se mijenjaju iz mjeseca u mjesec, a od 1. izdanja
moje knjige pro{lo je ve} punih 12 godina. ^itatelji
dolaze iz raznih dru{tvenih slojeva. Nalazio sam je
na internetu u prodaji ~ak i u Srbiji i Crnoj Gori.
No, vrijeme je za jedno pro{ireno izdanje, koje polako pripremam s najnovijim istra`ivanjima, gdje }e
biti doneseno mnogo dokumentiranih stvari, posebno kad je rije~ o ubojstvima/samoubojstvima i
paljenju crkava, a sve to dakako ima veze s rock
glazbom, odnosno sa sotonizmom koji je itekako
u~vrstio svoju poziciju u ne~emu {to je meni tako
lijepo i sveto, a zove se rock glazba.
- Ugodno sam iznena|en filmom Glasnici
nade. Odli~no napravljeno!
I ja sam ugodno iznena|en. Zapravo je sve to
plod entuzijazma i djelo je mladog autora Matije
Pavli}a. Spomenuli smo mnoge nastupe u medijima.
Sve sam te nastupe snimao, prikupljao ih i slagao u
svoju arhivu. Svaki nastup Glasnika nade snimao
sam na medij koji mi je tada bio dostupan – prvenstveno su to VHS video kazete. S Matijom i njegovom obitelji se dru`im ve} dugi niz godina i nisam
ni znao da se on svojim dotada{njim hobijem po~eo
baviti malo ozbiljnije. Pogledao sam neke spotove
koje je radio i nisam mogao vjerovati da je to njegovih ruku djelo. Svidio mi se njegov stil i odmah je
uslijedila ponuda: napraviti jedan dokumentarac o
Glasnicima nade.
- Ali ti si u po~etku bio pomalo sumnji~av?
Kad sam mu dao sve one materijale koje sam
imao, rekao sam mu: ’Matija, znam da bi mi se svatko drugi samo nasmijao i odmahnuo rukom…
’Ajde, ti od ovoga ne{to u~ini.’ Nekoliko mjeseci je
trajalo dok je Matija pregledao sve materijale a onda
mi je ispri~ao koncepciju, kako bi on to dalje uradio.
Pro{log ljeta do{ao je na Kor~ulu s obi~nom video
kamerom, postavio je u mojoj sobi ispred radnog
stola i rekao mi: „Pri~aj o Glasnicima, a ja }u ti re}i
kad bude dosta!“ Pri~ao sam dva sata, tri sata, ne
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
sje}am se vi{e koliko je bilo kad je Matija rekao:
„Dosta!“ – i ugasio je kameru… Sve ostalo se vidi
na dvd-u koji dolazi upakiran zajedno s na{im novim
cd-om „Dominik o.k.“ koji je izi{ao ove godine 8.
kolovoza, na blagdan sv. Dominika, utemeljitelja
Reda propovjednika.
Svima smo zahvalni do neba. Dakako, najvi{e
smo zahvalni na{em mentoru i u~itelju, Isusu Kristu,
Kralju vje~nog Kraljevstva.
Ponosni smo na na{ novi uradak u svakom pogledu.
Pripremamo nekoliko promocija toga na{eg novog uratka. Prva je bila na blagdan sv. Dominika (8.
kolovoza) u dominikanskom samostanu u Kor~uli,
kada se cd/dvd pojavio na tr`i{tu. Sljede}a je u subotu 30. listopada u Zagrebu, u dominikanskom
samostanu Bl. Augustina Ka`oti}a (Ivani}gradska
71) u 21 h, a nakon toga u Vara`dinu, u nedjelju 31.
listopada, u 18 h u crkvi sv. Nikole. U pripremi su
jo{ promocije u Splitu i u Hamburgu.
- Audio materijal sniman je na Kor~uli, u Zagrebu, u Vara`dinu, a miksan je u Münchenu. Uz Glasnike nade (p. Antu i Jadranka) na audio materijalu
radili su jo{: Zlatan ]ehi} ]eha, Mario Zidar, Robert
Jur~ec i Samir [estan.
- Dvd materijal, na kojem se nalazi dokumentarni film u trajanju od 25 minuta, zatim 4 aktualna
spota s pjesmama s novog cd-a i 2 bonus spota s
pjesmama s na{ih ranijih albuma; sav materijal na
dvd-u djelo je ruku Matije Pavli}a.
- Sve grafike i crte`e za omot izradio je, kao i do
sada, na{ brat p. Marko, koji se ina~e bavi
umjetno{}u.
- Pripremu za omot albuma, koji je poseban i
jedinstven, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu
radio je bra~ni par Gacki}: Samir i Dragana, koji `ive
u Australiji.
- Prebacivanje audio pjesama u notni zapis radio
je Ivan Jak{ekovi} ml. i Martina Lazar, a u radu oko
izrade pjesmarice i otiska novog omota najvi{e je
zaslu`an g. Antonio Legac.
- „Dominikanska naklada Istina“ izdava~ je i 6.
po redu cd/dvd-a Glasnika nade, kao i svih
dosada{njih.
- Band Glasnici nade ovih dana obilje`ava 20
godina postojanja. Imate novi cd/dvd. [to jo{ pripremate?
Jedina `elja nam je da nam svakom na{om napisanom pjesmom i svakom izgovorenom rije~i bli`e
bude Kraljevstvo Bo`je, koje je Isus zapo~eo ovdje
me|u nama i koje je jo{ kao zrno maleno, ali }e
izrasti veliko, ve}e od svih strahova i nasrtaja.
Ovo nije nikakva oklada, ovo je vjera o kojoj
Glasnici nade pri~aju u svojim pjesmama i koju
poku{avaju `ivjeti u svome `ivotu.
God Gave Rock ’n’ Roll to You!
Hvaljen Isus i Marija.
- Ante, `ivio ti nama i rokao za Gospodina jo{
mnogo ljeta!
http://blog.vecernji.hr/drazen-busic/2010/10/25/
razgovor-s-antom-bobasem-svecenikom-rockerom/
79
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
SPLIT
OD „LOVRINCA“ DO „SUSTJEPANA“ I NATRAG
Bezbroj sam puta propje{a~io, uzdu` i poprijeko,
splitskim grobljem „Lovrinac“ i zaustavljao se ispred
grobnice bra}e dominikanaca, da se za njih pomolim
i da, onima koje sam poznavao, ka`em da ih zaboravio nisam. Iako sam sklon sporom pam}enju i
brzom zaboravljanju, usu|ujem se kazati da nijednog preminulog brata, ukopanog u splitsku grobnicu, za vrijeme mog vi{egodi{njeg boravka u Splitu,
zaboravio nisam. Groblja su mjesta posebnog
sje}anja, razmi{ljanja, molitve... Svaki put kada izlazim iz bilo kojeg groblja }utim se bogatijim,
na~itanijim i plemenitijim. Sklon sam promatranju
nadgrobnih spomenika i kri`eva, pogotovu ~itanju
epitafa.
Posje}uju}i grobnicu bra}e, s kojima sam `ivio
svoju sudbinu, redovito im se zahvaljujem za svaku
dobru rije~ koja je potekla iz njihovih usta i doprla
do moga srca. U ovom im se kontekstu zahvaljujem
tako|er za sve {to u~ini{e na ~ast Bogu, redu i hrvatskom narodu, uklju~uju}i, dakako, i gradnju na{e
grobnice na „Lovrincu“. Dugi sam se niz godina
divio jednostavnosti na{e grobnice. Prekrivena je s
prekrasnom nadgrobnom plo~om, s dominikanskim
obilje`jima i jednostavnim natpisom: DOMINIKANCI. Na grobnicu je postavljena pomi~na
kamena vaza u koju je ugraviran i kri`i}. Sve je, dakle, napravljeno u duhu na{e dominikanske jednostavnosti.
No, promatraju}i grobnice drugih redovni~kih
zajednica, pogotovo one novijeg datuma, po~eh se
pomalo stidjeti na{e dominikanske jednostavnosti.
Danas sam uvjeren da bi dominikanci od nje odstupili, da su u vrijeme izradbe grobnice imali novaca
za njeno ukra{avanje, odnosno da bi u nju ugradili
sve {to jednom takvom zdanju pripada.
80
Kao prior samostana vi{e puta upitah, i sebe i
ljude oko sebe, kako ispraviti „grje{ku“ svoje bra}e,
koja preseli{e s ovoga svijeta. Kada osjetih da je dospjelo vrijeme za njenu realizaciju, u mjesecu lipnju
teku}e godine, na samostanskoj skup{tini, predlo`ih
bra}i da krenemo, ne samo u idejnu, nego i u tvarnu
rekonstrukciju grobnice. Prijedlog je jednoglasno
prihva}en. Slo`ismo se tako|er da rekonstrukcija
bude jednostavna; da bismo trebali posao povjeriti
stru~njacima, koji }e izraditi dvije nadgrobne kamene plo~e, na kojima }e biti ugravirana imena bra}e,
~iji posmrtni ostaci ve} po~ivaju u grobnici, ali i da
na plo~ama ostane prostora za upisivanje imena
bra}e, koji strpljivo ~ekaju useljenje u novo
po~ivali{te; da bi trebalo dati napraviti i kameni kri`
koji }e biti ugra|en u dvije kamene plo~e. Taj je kri`
znak na{eg kr{tenja, po kojem bivamo ukopani u
smrt Kristovu.
Budu}i da se za vrijeme gradnje na{eg samostana,
upoznasmo s brojnim kamenjarima, kiparima, klesarima i umjetnicima, s lako}om smo prona{li potencijalne i stvarne „izvo|a~e radova“. Nakon nekoliko razgovora s potencijalnim izvo|a~ima, rekonstrukciju smo povjerili Anti Bogdanovi}u, vlasniku
poduze}a „Forma-Omi{“, ~ija se firma ve} du`i niz
godina bavi izradom i nadgrobnih spomenika.
Nakon par razgovora i dogovora, izvo|a~ ~vrsto
obe}ava da }e sve biti izvedeno kvalitetno i na vrijeme. Za vrijeme mog praznikovanja u Bolu, par puta
sam ga nazvao, da ga potaknem da se dr`i obe}anja,
da po`uri... No, ubrzo se uvjerih da ga nije trebalo
po`urivati. Rekonstrukcija grobnice i „dogradnja“
bi zavr{ena prije isteka mojih ljetnih praznika, u
Bolu. Vrativ{i se s praznika, nazvao sam „izvo|a~a“
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
radova da mi ka`e kada }e to biti postavljeno. I iznenadih se kada re~e: „Sve je ve} postavljeno“. Ne
preostade mi ni{ta drugo doli da nagovorim trojicu
bra}e da po|u sa mnom na „Lovrinac“, da vidimo,
da se uvjerimo, da podijelimo svoje dojmove... I sva
~etvorica bijasmo odu{evljena rekonstruiranom
grobnicom.
Meni je zaista pao kamen sa srca, vidjev{i na jednoj kamenoj plo~i, sva imena poznate mi i nepoznate bra}e. Ovih je drugih puno vi{e. Danas sam
zahvalan Bogu {to su njihova imena otrgnuta zaboravu. Svi imamo pravo na svoje ime, na svoju iznimnost i neponovljivost, kako za vrijeme svog kratkog i mu~nog `ivota, tako i poslije njega. Poznato
je da u Bibliji ime ozna~uje bit, zna~aj i zna~enje
svake pojedine osobe. Dok biti bez svog imena,
zna~i biti bezvrijedan i potpuno izba~en iz povijesti.
U sprovodnom obredniku ~itamo da je Bog na{a
imena urezao u dlan svoje ruke. Isus ne dopu{ta
svojim u~enicima da se hvale i da se raduju svojim
pastoralnim uspjesima, uklju~uju}i i egzorcizme,
nego im izrijekom govori: „Radujte se radije {to su
imena va{a zapisana na nebesima“!
Sigurno se mnogi od vas pitaju: Tko su ta na{a
nepoznata bra}a i odakle do|o{e? Odakle im posmrtni ostaci zaluta{e u na{u grobnicu, koja je
sagra|ena tek 1958. godine. Prvi koji je u nju ukopan
jest o. An|elko Rabadan, godine Gospodnje 1968.
Posmrtni ostaci bra}e, ~ija su imena upisana prije
njegovog, preba~eni su na „Lovrinac“ iz na{e stare
grobnice na „Sustjepanu“. Za{to su preba~eni? Kome
je palo na pamet micati njihove kosti iz stare grobnice i prebacivati ih u neku novu? Usu|ujem se ka-
zati da stari Spli}ani nisu mogli prona}i ljep{u lokaciju za groblje od prona|ene i odre|ene na „Sustjepanu“, kraj crkve sv. Stjepana, prvog mu~enika Gospoda Boga. Tra`e}i precizan odgovor na to pitanje,
morao sam oti}i kod bra}e franjevaca - konventualaca, u samostan sv. Franje, na obali, da mi poka`u
kroniku iz onih davnih dana, da saznam {to se to
dogodilo u Splitu davne 1959. godine i za{to su posmrtni ostaci svih pokopanih kraj crkve sv. Stjepana
do`ivjeli sudbinu mu~enika. O tom se stravi~nom i
gnusnom ~inu i danas puno govori po Splitu.
U Kronici bra}e franjevaca-konventualaca pi{e
da je „od osnutka groblja 1826. pa do Drugog
svjetskog rata tamo ukopano vi{e od 50000
Spli}ana...“, da su sramotnu politi~ku odluku o
premje{tanju i razaranju groblja, godine Gospodnje
1959., poduprli Stjepan Gunja~a i Kruno Prijatelj,
kao i bra}a Jerko i Tomislav Marasovi}...“ Potonja
su dvojica izradili i prijedlog novog Sustjepana bez
groblja. Taj su plan podr`ali i vode}i splitski urbanisti - Stanko Dvornik, Milorad Dru`ei} i Budimir
Pervan. U Kronici nadalje pi{e da neki akademici ne
do|o{e na sastanak, da ne bi morali sudjelovati u
odluci. To su Milan Prelog, Andro Mohorovi~i} i
Cvito Fiskovi} (onda{nji direktor konzervatorskog
zavoda). Druga~ijeg su mi{ljenja bili: Vladimir Rismondo, Ksenija Cicarelli te Du{ko Ke~kemet, koji
se jedini o{tro protivio uni{tenju sustjepanskog groblja. Ali, odluka je donesena ve}inom glasova, pi{e
u Kronici. U zaklju~ku te sramotne odluke pi{e da
se Sustjepan valja pretvoriti u park, u kojem bi
nagla{enu ulogu trebali imati arheolo{ki nalazi. Spo81
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
minje se da }e se tu sagraditi i Muzej hrvatskih
arheolo{kih spomenika. Nagla{eno je tako|er i da
se, prilikom razaranja groblja, sa~uvaju nadgrobni
spomenici, ~iji su autori priznati kipari, poput Ivana
Rendi}a, Tome Rosandi}a i Ivana Me{trovi}a. Vrijeme je pokazalo da je ta izjava dana, da se smiri oporbena strana. Zanimljivo je da ni konzervatori, kojima na ~elu bija{e Cvito Fiskovi}, ni s ~im nisu
poku{ali spasiti od uni{tenja vrijedna djela splitskih
kipara, klesara i umjetnika. O~evidac tog jezivog
prizora Du{ko Ke~kemet doslovno izjavljuje:
„Skulpture su obarane konopcima, a nadzemni dijelovi ru{eni dinamitom“. To pi{e u Kronici. Jedino je
Du{ko Ke~kemet uspio natrpati, par nadgrobnih
spomenika i prebaciti ih u Muzej arheolo{kih starina i Muzej grada Splita.
U Kronici tako|er pi{e da su kona~nu politi~ku
odluku o razaranju groblja donijeli Komitet i Op}ina,
uz napomenu da je tada gradona~elnik Splita bio
Rade Dumani}.
82
^itaju}i Kroniku o sudbini biv{eg splitskog groblja, koje bija{e smje{teno na zapadnom dijelu grada, u podno`ju ju`ne strane brda Marjan, pro`ima
me tiha jeza. Ja zaista ne znam {to je motiviralo
onda{nju „narodnu vlast“ da izvr{i jedan od
najstra{niji kulturocida u najljep{em dijelu grada
Splita, na poluoto~i}u Sustjepan i na groblju zvanom
Sustjepan i kraj crkve mladog |akona i prvog
mu~enika Stjepana. To ne znam. I ne `elim da znam.
I bolje da ne znam.
Ali, meni je iznimno drago {to na{a bra}a vjerovahu u potencijalni komunisti~ki kulturocid nad
grobljem i pokojnicima i {to na vrijeme sagradi{e
grobnicu (1958.), prebaciv{i u nju mrtve kosti svoje
preminule bra}e. Ponosan sam tako|er {to se na{a
dominikanska zajednica, godine Gospodnje 2010.,
jednoglasno odlu~ila rekonstruirati grobnicu i {to
na{a odluka postade posta djelo.
brat Luka Prcela, OP
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
DANI HRVATSKE KATOLI^KE MISIJE HAMBURG BLAGOSLOV SLIKE I BARJAKA S LIKOM BL. AUGUSTINA [email protected]]A
Povodom proslave prve obljetnice progla{enja
bla`enoga Augustina Ka`oti}a za{titnikom Hrvatske katoli~ke misije u Hamburgu odr`ani su od 25.
do 28. studenoga Dani misije. HKM u Hamburgu
proslavila je pro{le godine 40 godina pastoralnoga
djelovanja na podru~ju sjeverne Njema~ke i tada je
stavljena pod za{titu prvog bla`enika Crkve u Hrvata. Glavno slavlje na Dan Misije 28. studenog,
kojemu je prisustvovalo preko {est stotina Hrvata
katolika, uprili~eno je u katedrali sv. Marije. Sve~ano
euharistijsko slavlje predvodio je hambur{ki pomo}ni
biskup mons. dr. Hans-Jochen Jaschke u zajedni{tvu
s provincijalom Hrvatske dominikanske provincije
o. Antom Gavri}em, poznatim pu~kim misionarom
o. Dragom Kolimbatovi}em, `upnikom o. Mirkom
Jagnji}em i kapelanom Markom Bijeli}em.
Tijekom sve~anoga euharistijskog slavlja
hambur{ki pomo}ni biskup blagoslovio je sliku bl.
83
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Augustina Ka`oti}a, rad akademskoga slikara Vladimira Megli}a iz Zagreba, i barjak s likom bla`enika
za{titnika HKM. Biskup se u svome obra}anju vjernicima osvrnuo na simboliku slike i pri tome istaknuo da nas slika i zastava trebaju podsjetiti na to da
pred sobom imamo velike uzore. Tako|er je govorio
o ulozi hrvatske zajednice u Hamburgu.
Poznati pu~ki misionar o. Drago Kolimbatovi}
u propovijedi dao je iscrpan prikaz `ivota i rada bl.
Augustina Ka`oti}a. „Ono {to su bili bl. Alojzije
Stepinac, zagreba~ki nadbiskup i kardinal te kardinal
Franjo Kuhari} za na{e vrijeme to je bio bl. Augustin
Ka`oti} za ono vrijeme“, kazao je o. Kolimbatovi}
govore}i o hrvatskim velikanima. U homiliji je istaknuo i zna~enje adventa i kr{}anskih vrijednosti.
Pri kraju sve~anoga misnoga slavlja Miljenko
Ru`i} uru~io je u ime HKM Hamburg biskupu Jaschkeu prigodan poklon, manju sliku s likom bl.
84
Augustina Ka`oti}a, a `upnik o. Mirko Jagnji}
zahvalio se svima koji su prisustvovali slavlju kao i
crkvenom zboru Ave Maria pod vodstvom s. Jasne
Mati}, koji je uveli~ao proslavu, te @upnom pastoralnom vije}u HKM, organizatorima proslave.
Sredi{njoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna obnova (trodnevlje). Svete mise u crkvi sv. Olafa predvodili su i propovijedali provincijal Hrvatske
dominikanske provincije o. Anto Gavri} i pu~ki misionar o. Drago Kolimbatovi}. U sklopu Dana misije
predstavljene su i knjiga o. Drage Kolimbatovi}a
„Na putovima pu~koga misionara“ u nakladi Dominikanske naklade Istina te knjiga „[to mo`e maj~ina
ljubav“, koju je u istoimenoj nakladi priredio o. Kolimbatovi}.
Tamara Hrvat Jasi},
Hamburg
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
POLAGANJE ZAVJETA U ZAGREBU
U utorak, 30. studenoga u `upi bl. Augustina
Ka`oti}a na zagreba~koj Pe{~enici, brat Rosario Marija ]orak, nakon zavr{enog novicijata u samostanu
u Chieriju (Italija), polo`io je prve redovni~ke zavjete na tri godine. Euharistiju je predslavio provincijal Anto Gavri} uz koncelebraciju ve}eg broja
bra}e iz dva zagreba~ka samostana. Na zavjetovanju
je bio u~itelj novaka iz Chierija brat Antonio Visentin. Slavlju se pridru`ilo i nekoliko sestara domi-
nikanki iz zagreba~kog samostana bla`ene Ozane
Kotorske.
Brat Rosario je odlu~io slijediti karizmu sv. Dominika kao brat suradnik, a asigniran je u bl. Augustina Ka`oti}a te mu je za u~itelja, za vrijeme formacije, odre|en brat Marinko Zadro. Za svog je
za{titnika izabrao svetog Martina de Porresa, sveca
koji je bio brat suradnik.
85
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
VIJESTI U SLICI
Proslava blagdana
bl. Augustina Ka`oti}a i
blagoslov slike u Kor~uli
U dominikanskoj crkvi sv.
Nikole u Kor~uli, 3. kolovoza,
sve~ano je proslavljen blagdan
bl. Augustina Ka`oti}a. Na
kraju misnoga slavlja, blagoslovljena je i nova slika bl. Augustina, koju je izradio poljski
slikar Boguslaw Lorek.
Do`ivotni zavjeti sestara dominikanki
Dvije sestre dominikanke Mirjam Peri~i} i
Sara Tkal~ec, u nedjelju, 19. rujna 2010. u crkvi
Krista Kralja u Zagrebu, polo`ile su do`ivotne
zavjete. Misno slavlje, tijekom kojega su sestre
polo`ile do`ivotne zavjete u ruke ^asne majke
s. Dolores Mati}, predvodio je zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}.
Nogometna utakmica prigodom dana
[email protected] Petrov~e“
Prigodom dana `upe Petrov~e u Sloveniji,
koju vode bra}a dominikanci, nogometna
mom~ad sastavljena od dominikanaca iz Zagreba i ~lanova dominikanske obitelji, u nedjelju, 6.
lipnja 2010. pohodila je Petrov~e i odigrala prijateljsku utakmicu s reprezentacijom slovenskih
sve}enika.
86
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Supruge veleposlanika u dominikanskom
samostanu
Desetog srpnja dominikanski samostan u Dubrovniku posjetile su supruge akreditiranih veleposlanika u Hrvatskoj, iz pojedinih zemalja Europske unije, koji aktivno sudjeluju na Croatia
summitu u Dubrovniku.
Uz stru~no vodstvo prof. Stjepana Krasi}a, vrsnog poznavatelja dominikanske kulturne ba{tine,
cijenjene dame su imale prigodu upoznati se s
povije{}u dominikanaca u Dubrovniku.
Pra{ki nadbiskup u bolskom
samostanu
Nadbiskup Praga, mons. Dominik
Duka OP, proveo je svoj godi{nji odmor
u dominikanskom samostanu Sv. Marije
Milosne u Bolu na Bra~u.
U pratnji nadbiskupa bila su njegova
subra}a iz ^e{ke dominikanske provincije
sv. Vladislava, Jordan Vinklarek i Bernard
[pa~ek.
Duhovne vje`be u Bolu na otoku
Bra~u
U Bolu na otoku Bra~u, bra}a dominikanci iz Hrvatske, Slovenije i
nekolicina dijecezanskih sve}enika iz
spomenutih zemalja u bolskom samostanu sudjelovali su na duhovnim
vje`bama koje je vodio fra Robert
Peri{i}, ~lan franjeva~ke provincije sv.
]irila i Metoda.
87
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Kardinal Sodano posjetio
sestre dominikanke u
Kor~uli
U godini 105. obljetnice
Kongregacije sestara dominikanki, 4. listopada, samostansku zajednicu sv. An|ela ^uvara u Kor~uli, posjetio je kardinal Angelo Sodano, dekan
kardinalskog zbora u Vatikanu
i dr`avni tajnik Svete Stolice za
pontifikata Ivana Pavla II.
Vrli nogometa{i
U nedjelju, 26. rujna, deset mladih dominikanaca iz Zagreba posjetilo je `upu Sv. Ivana Krstitelja u
Brankovi}ima, pokraj @ep~a. Povod
posjetu bilo je otvaranje tamo{nje
{portske dvorane. Nakon euharistijskog slavlja, dominikanska ekipa
odigrala je prijateljsku utakmicu sa
sve}enicima @epa~kog dekanata.
Redovni~ki tjedan u Splitu
U organizaciji Hrvatske unije vi{ih
redovni~kih poglavarica (HUVRP) i Hrvatske
konferencije vi{ih redovni~kih poglavara
(HKVRP), 24. i 25. rujna, u Splitu, u Dominikanskom samostanu, odr`an je II. krug
XXVI. redovni~kog tjedna koji je zapo~eo u
Zagrebu. Sredi{nju temu, „Duhovna kretanja
u Crkvi danas i posve}eni `ivot“, na poseban
na~in izlo`ili su predava~i isusovac p. Mijo
Niki}, fra Ante Vu~kovi} OFM, karmeli}anin
o. Jakov Mami} i s. Nela Veronika Ga{par, ~lanica K}eri Bo`je ljubavi.
88
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
Otvorenje knji`are
„Augustin Ka`oti}“
u Zagrebu
U nedjelju 21. studenog
2010. otvorena je knji`ara
„Augustin Ka`oti}“ u samostanu bl. Augustina
Ka`oti}a u Zagrebu (Pe{~enica). Tom je prigodom
predstavljena knjiga Drage
Kolimbatovi}a „Na putovima pu~koga misionara“.
Zapo~ela obnova u Trogiru
Obnovljena terasa u samostanu u
Trogiru, a uskoro i krov na samostanskoj
crkvi.
Obnovljena grobnica na Mirogoju
U listopadu obnovljena
dominikanska grobnica na
Mirogoju u Zagrebu.
89
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
NOVA IZDANJA
Fr. Janko @agar, OP ro|en je 23.9.1921. u Prezidu (Gorski Kotar). Osnovnu {kolu poha|ao je u
Prezidu, 1928-1933., a klasi~nu gimnaziju u Bolu i
Dubrovniku od 1934.-1942. 4.8.1941. stupio je u
dominikanski red, a 18.7.1948. je zare|en za
sve}enika. Bogoslovske studije poha|ao je na Dominikanskoj bogosloviji u Dubrovniku (1942-1946);
u Olomoucu (tada{nja ^ehoslova~ka, 1947.-1948.)
te na Dominican House of Studies (Oxford 1948.1950.). Specijalizirao je moralnu i socijalnu filozofiju
(filozofija, politika, ekonomija) na Sveu~ili{tu u
Oxfordu 1950.-1953. Doktorat je postigao na
Sveu~ili{tu u Parizu (Sorbonne), 1954- 1958.
Poslije pet godina u Engleskoj (1948.-54.) i sedam godina u Francuskoj (1954.-61.), seli se u Ameriku na poziv Kalifornijske dominikanske provincije
i po~inje raditi kao profesor na tamo{njoj bogosloviji u Oaklandu.
Akademska priprema s dvaju svjetski poznatih
sveu~ili{ta, Oxforda i Pariza, omogu}ila mu je neposrednu integraciju u novu sredinu, ali ga je i izolirala od u`eg i neposrednog djelovanja me|u Hrvatima. Za svog boravka u Europi, osobito pedesetih godina u Francuskoj, sura|ivao je u Londonskoj
„Novoj Hrvatskoj“, „Hrvatskoj Reviji“ i „Osobi i
duh“. Iako nije slu`beno bio u pastorizaciji Hrvata,
ipak je sura|ivao prema potrebama i u Europi i u
Americi, osobito propovijedanjem u specijalnim
prilikama i potrebama.
Me|utim, `ivot i rad o. @agara brzo je i potpuno
integriran u `ivot i rad kalifornijskih dominikanaca.
Tri godine nakon svog dolaska izabran je za priora
St. Albert’s Collega (originalno ime {kole). Vatikanski Koncil i geografski polo`aj bogoslovije u blizini
kalifornijskog Sveu~ili{ta i desetak, uglavnom protestantskih sjemeni{ta, otvorili su nove mogu}nosti
akademske i ekumenske suradnje. Godine 1966. St.
Albert’s College uspostavlja prve izravne veze s
ostalim sjemeni{tima koja su se razvila u akademsku
90
suradnju poznatom kao „Graduate Theological
Union“ (GTU). Nakon svr{etka priorata, o. @agar
izabran je najprije vice-rektorom, a onda rektorom
bogoslovije koja je promijenila ime u „Dominican
School of Philosophy and Theology“ u GTU.
Kroz ~itavo ovo vrijeme o. @agar je ostao vjeran
svojem akademskom radu kao redoviti profesor
moralke i socijalne moralke. Kao takav gostovao je
na drugim kolegijima i {kolama. Istovremeno je publicirao ~lanke o moralnim i socijalnim pitanjima u
~asopisima: „Thomist“, „Angelicum“, „Season“
(tromjese~nik kojeg je sam bio pokrenuo), a 1984.
University Press of America publicirala mu je knjigu „Acting on Principles - A thomisitc perspectieve
in making moral decision“. 1973. odlikovan je papinskom medaljom „Benemerenti“ i 1992. postaje
profesor emeritus filozofije i teologije svoje {kole.
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
STJEPAN KRASI]
Redovito predaje na Me|unarodnom Sveu~ili{tu
Dubrovnik / Dubrovnik International University i
predaje na{im novacima.
Knjige:
1. Samostan Sv. Dominika u Dubrovniku. Povijesnoumjetni~ki prikaz, Zagreb, 2010. / El convento de
Santo Domingo de Dubrovnik. Perspectiva histórico-artística, Zagreb, 2010.
2. Zdravstvena kultura i nekada{nja ljekarna dominikanskog samostana u Dubrovniku, Dubrovnik,
Matica hrvatska, 2010.
3. Po~elo je u Rimu. Katoli~ka obnova i normiranje
hrvatskoga jezika u XVII. stolje}u, Dubrovnik,
Matica hrvatska, 2009.
Ova knjiga, koja donosi ~itav niz novih podataka
koji iz temelja mijenjaju dosada{nja znanja i saznanja
o povijesti hrvatskog jezika i do preporodne
knji`evnosti, pobudila je veliku pozornost hrvatske
kulturne javnosti. Predstavljena je u vi{e gradova i
mjesta, a ve} je dogovoreno nekoliko predstavljanja
tijekom sljede}e godine u drugim sredi{tima. Za nju
su i mediji dru{tvenog priop}avanja (TV, radio, novine) pokazali izuzetno veliko zanimanje, napravljeni su op{irniji prikazi, u~injeni podu`i intervjui i sl.,
a autoru je sredi{njica Matice hrvatska dala vrijednu
nagradu „Ivan Kukuljevi} Sakcinski“. Statistike radi
to izgleda ovako:
Predstavljanja:
Zadar, Sveu~ili{te: 15. 12. 2009;
Zagreb, Nacionalna i Sveu~ili{na knji`nica, 17.
12. 2009.
Dubrovnik, Sv. Klara, 28. 01. 2010.
^itluk, Matica hrvatska, 18. 04. 2010.
Stolac, Matica hrvatska, 14. srpnja 2010.
Split, Pala~a Milesi, „Knjiga Mediterana“: 2. listopada 2010.
Rim, Papinski Hrvatski Zavod Sv. Jeronima: 14.
studenoga 2010.
Radio:
- Hrvatski radio, 3. Program, 28. 12. 2009: polusatni intervju (10,30 – 11.00) dan urednici kulturne rubrike gosp. Neveni Dujmovi}; 28. lipnja 2010. intervju je ponovno emitiran na istom
radiju.
91
VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE
- Radio Dubrovnik, 29. 1. 2010: polusatni razgovor s autorom knjige; 24. 02. 2010: polusatni
intervju s urednikom Borisom Njavrom o autorovom `ivotu i radu u povodu izlaska iz tiska
knjige „Po~elo je u Rimu“; dana 3.12.2010. prenesena je tiskovna konferencija za radio i TV
Dubrovnik o putu u Rim i tamo{njem predstavljanju knjige u Papinskom Hrvatskom zavodu
Sv. Jeronima 14. 11. 2010.
Televizija:
- HTV1: 28. prosinca 2009. u emisiji „Trenutak
spoznaje“ koju vodi gosp. Marija Vukovi}
Siri{~evi}, emitiran je 10 minutni razgovor s
autorom.
- HTV1: 29. lipnja 2010. U 23,00 na HRV1 u
rubrici „Kultura“ emitiran je op{irniji intervju
s autorom knjige u povodu dodjele nagrade
„Ivan Kukuljevi} Sakcinski“
- Televizija Dubrovnik: 2. srpnja 2010. U 18,00
prenijela je op{irniji intervju s dobitnikom iste
nagrade.
Osvrti i prikazi u glasilima:
Dnevni list, Mostar, 20. 4, 2010, str. 48-49;
Dubrova~ki vjesnik, 16. 1. 2010, str. 48; 29. 1. 2010;
15, 05. 2009, str. 52-53; 27. 11. 2010, str. 52; 30. 01.
2010, str. 56-57; Glas koncila, br. 2, 10. 1. 2010, str.
28; br. 6, 7. 2, 2010, str. 34; br. 9, 28. 2. 2010, str.
8-9; br. 43, 24. 10. 2010, str. 31; br. 48, 28. 11. 2010,
str. 15; Hrvatski list , 2.12. 2010, str. 40-43; Jutarnji
list, 19. 11. 2010, str. 46; Katoli~ki tjednik, Sarajevo,
5. 8, 2010; Novi list, Rijeka, 29. 12. 2009; Ve~ernji
list (izdanje za BiH), 20. 4. 2010, str. 36; 30. 4. 2010,
str. 36; 25. 5, 2010, str. 33; 10. 7, 2010, str. 42; Vijenac, knji`evni list za umjetnost, kulturu i znanost
Matice hrvatske, br. 433, 7. listopada 2010, str. 3-5;
Vjesnik, Zagreb, 30.6. 2010.
Elektroni~ki portali:
Hrvatska Akademija znanosti i umjetnosti u Diaspori, Basel, 1.12. 2010; Brotnjo info, 19. 4. 201;
HINA, 30. 6. 2010; Matica hrvatska Stolac, 15. 7.
2010; Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Italiji
Rim, 15. 11. 2010; MOart Forum Croaticum, 26.
11. 2010.
Nagrade:
24. svibnja 2010.: nagrada za `ivotno djelo
Op}ine ^itluk.
29. lipnja 2010. Zagreb, nagrada sredi{njice Matice hrvatske „Ivan Kukuljevi} Sakcinski“ „za
najbolje djelo {to ga je objavio ogranak Matice hrvatske u 2008. i 2009“.
DODATAK
JO[ JEDNO VRIJEDNO PRIZNANJE DOMINIKANCU
STJEPANU KRASI]U
Dana 29. lipnja sredi{njica Matice hrvatske u Zagrebu dodijelila je o. Stjepanu Krasi}u, piscu knjige
„Po~elo je u Rimu. Katoli~ka obnova i normiranje
hrvatskog jezika u XVII. stolje}u“, nagradu „Ivan
Kukuljevi} Sakcinski“ za – kako stoji u sve~anoj
povelji – „najbolje djelo {to ga objavi ogranak Matice hrvatske u 2008. i 2009“. O vrijednom priznanju
dr. Krasi}u izvijestila je Hrvatska televizija u
92
sredi{njem Dnevniku, a u emisiji „Kultura“ prenijela op{irniji intervju s autorom knjige. Tako|er i drugi mediji u Hrvatskoj, izvijestili su o vrijednoj nagradi dr. sc. Stjepanu Krasi}u.
www.dominikanci.hr
2. srpnja 2010.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
5
File Size
2 496 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content