Jon Paulien Prva i Druga poslanica Solunjanima Pouke iz Biblije Srpanj, kolovoz i rujan 2012. Zagreb 1 BPouka3.2012 1 Black 22.03.2012, 15:26 Sadræaj 01. Evanelje dolazi u Solun 02. OËuvanje odnosa 03. Solun u Pavlovo vrijeme 04. Radostan i zahvalan (1. Solunjanima 1,1-10) 05. Primjer apostola (1. Solunjanima 2,1-12) 06. Prijatelji zauvijek (1. Solunjanima 2,13—3,13) 07. Æivjeti posveÊeno (1. Solunjanima 4,1-12) 08. Umrli u Kristu (1. Solunjanima 4,13-18) 09. Zavrπni dogaaji (1. Solunjanima 5,1-11) 10. Æivot Crkve (1. Solunjanima 5,12-28) 11. ObeÊanje progonjenima (2. Solunjanima 1,1-12) 12. Antikrist (2. Solunjanima 2,1-12) 13. »uvanje vjernosti u Crkvi (2. Solunjanima 2,13—3,18) 2 BPouka3.2012 2 Black 22.03.2012, 15:26 Kad je Gospodin siπao s Neba Irski pisac Samuel Beckett, dobitnik Nobelove nagrade, napisao je 50-ih godina 20. stoljeÊa dramu pod nazivom U oËekivanju Godota. U njoj opisuje dvojicu nesretnih beskuÊnika koji Ëekaju uz cestu nekog Godota koji je trebao doÊi i spasiti ih od besmislenosti i patetiËne apsurdnosti æivota. “Njegovo ime je Godot?” pita Estragon. “Mislim da je tako”, odgovara Vladimir. I dok se Vladimir i Estragon napajaju dehidriranom nadom da Êe Godot doÊi, mimoilazi ih povorka ljudske patnje gegajuÊi se, hramajuÊi i spotiËuÊi se. DosaujuÊi se, ne toliko patnjama æivota, veÊ njegovom beskorisnoπÊu, oni traæe naËin da Ëine dobro, kao πto je podizanje slijepca koji je posrnuo. “Hajde, idemo na posao!” kaæe Vladimir. “U trenutku Êe sve nestati, a mi Êemo joπ jednom biti sami, usred niπtavila!” No dok Vladimir poOvog Êemo kuπava ustati, on pada i ne uspijeva tromjeseËja iz u svojem naumu. Pavlovih poslanica UnatoË tolikim obeÊanjima da Êe Godot doÊi, æivot im se uËinio Solunjanima dobiti tako jadnim da su se odluËili objeuvid u æivot prve siti. BuduÊi da nisu imali konopa, krπÊanske Crkve — Estragon skida konop koji je dræao jedne urbane crkve njegove hlaËe pa mu one padaju do gleænjeva. TestirajuÊi jaËinu konopa, — i upoznati se s oni povuku; konopac pukne i obojinekim borbama i ca skoro padnu. OdluËuju pronaÊi izazovima s kojima bolji konop kako bi poslije ponovno se suoËavala. pokuπali. “Sutra Êemo se objesiti”, kaæe Vladimir. “Ako ne doe Godot.” “A ako doe?” upita Estragon. “Bit Êemo spaπeni.” Ovaj tajanstveni Godot uopÊe ne dolazi, πto bi znaËilo da nisu spaπeni. Oni, naravno, nisu ni trebali biti spaπeni. Beckettova drama trebala je ukazati na besmislenost i beznae æivota. Kakve li suprotnosti pogledu na æivot koji je prikazan u Bibliji! Konkretno, kakve li suprotnosti stajaliπtu koje je prikazano u pouci ovog tromjeseËja, na temelju dviju poslanica koje je apostol Pavao napisao Solunjanima. 3 BPouka3.2012 3 Black 22.03.2012, 15:26 Poput Beckettova dva lika, i Solunjani se suoËavaju sa stresom, iskrivljenim shvaÊanjima, borbama, pa Ëak i otvorenim progonima. Drugim rijeËima, æivot za njih kao i za sve nas, ima svoje teπke trenutke. Kako bi jednostavno i razumljivo bilo za njih da su bili zahvaÊeni besmislom, nihilizmom i pesimizmom kakav je Beckett izrazio u svojoj drami. Umjesto toga, Solunjani imaju sigurnu nadu, nadu koja se temelji na onome πto je Isus za njih uËinio, nadu koja ukazuje na najveÊe obeÊanje od svih, na Njegov drugi dolazak (koji Beckett takoer izruguje). Iako je Pavao korio Solunjane zbog njihovog ponaπanja kao i zbog teoloπkih pitanja u crkvi (zvuËi vam poznato?), Pavao je uputio njima, a i nama, ohrabrujuÊe i nadahnute rijeËi pune nade. “Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeπite jedan drugoga tim rijeËima!” (1. Solunjanima 4,16-18) Ima li veÊe i slavnije nade? Ovog Êemo tromjeseËja iz Pavlovih poslanica Solunjanima dobiti uvid u æivot prve krπÊanske Crkve — jedne urbane crkve — i upoznati se s nekim borbama i izazovima s kojima se suoËavala ukljuËujuÊi i poteπkoÊe koje su proiziπle iz Ëinjenice da se Krist joπ nije vratio! Zadivljuje takoer πto se tako Ëesto, bez obzira na to koliko se njihove okolnosti razlikuju od naπih, naËelo koje se ogleda u Pavlovim rijeËima koje je uputio Solunjanima bavi problemima i izazovima s kojima se i mi suoËavamo dok Ëekamo — ne nekog tajanstvenog Godota — veÊ Gospodina Isusa Ëija je smrt na kriæu prigodom Njegovog prvog dolaska jamstvo Njegovog povratka u slavi prigodom drugog dolaska. Jon Paulien dekan je Teoloπkog odjela na SveuËiliπtu Loma Linda u SAD-u. 4 BPouka3.2012 4 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 1 30. lipnja—7. srpnja 2012. Evanelje dolazi u Solun “Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka πto ste, primajuÊi rijeË Boæju, to jest naπu propovijed, primili je ne kao rijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË Boæju, koja i oËituje svoju snagu u vama, vjernicima.” (1. Solunjanima 2,13) Biblijski tekstovi: Djela 16,9-40; 17,1-4.12; Jeremija 23,1-6; Izaija 9,1-7; Izaija 53; Rimljanima 1,16. Glavna misao: Naπa sigurnost u Boæja obeÊanja mora se temeljiti na naπem povjerenju u Njegovo Sveto pismo. Mladi propovjednik sjedio je u dvoriπtu s mladom æenom koja je upravo bila krπtena. Na njegovo veliko iznenaenje ona je rekla: “Moram se iznova krstiti.” Kada ju je propovjednik upitao za razlog, ona je odgovorila: “Ima neπto iz moje proπlosti πto nisam rekla propovjedniku koji je sa mnom prouËavao biblijske teme.” Tako je zapoËeo dugi razgovor o oprostu u Kristu koji je ona æudno upijala. Kada se propovjednik na kraju pomolio s njom, iznenada ih je polio veliki pljusak. Sa sjajem u oËima mlada æena je ustvrdila: “Iznova sam krπtena!” Milostivi Bog Ëesto nam pruæa æive dokaze, poput ove neoËekivane kiπe, kako bi uvjerio vjernike da je njihov odnos s Njim u redu. No, naπe povjerenje u Boga bit Êe joπ ËvrπÊe ako je utemeljeno na jasnom nauku Njegove rijeËi. U ovoj pouci vidjet Êemo da je ispunjenje proroËanstva pruæilo Ëvrstu sigurnost mladim vjernicima u Solunu. 5 BPouka3.2012 5 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 1. srpnja PROPOVJEDNICI PLA∆AJU CIJENU ProËitajte Djela 16,9-40. Prema ovom tekstu, zaπto su Filipljani negativno reagirali na Evanelje? Koje vaæno naËelo nalazimo u njihovoj reakciji, zbog Ëega i mi trebamo uvijek biti oprezni? Na koje se druge naËine ovo vaæno naËelo moæe oËitovati Ëak i u æivotu onih koji tvrde da su krπÊani? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Evanelje je Radosna vijest o Boæjem moÊnom djelovanju u Kristu zahvaljujuÊi kojem imamo oprost, prihvaÊanje i preobrazbu. (Rimljanima 1,16.17) Po grijehu je cijeli svijet bio osuen; po Isusovoj smrti i uskrsnuÊu cijelom svijetu pruæena je nova prilika za vjeËni æivot koji je Bog izvorno namijenio cijelom ËovjeËanstvu. Boæje moÊno djelo uËinjeno je za nas dok smo joπ bili greπnici (Rimljanima 5,8). Ovo djelo otkupljenja ostvario je Isus bez ikakvog naπeg udjela i niπta mu ne moæemo dodati — baπ niπta. Ipak, Evanelje moæe zaæivjeti u naπem æivotu tek kada prihvatimo ne samo osudu naπih grijeha, veÊ i Boæji oprost tih grijeha po Isusu. Ako je Evanelje tako radosna i ujedno besplatna vijest, zaπto bi mu se itko odupirao ili borio protiv njega? Odgovor je jednostavan: prihvaÊanje Evanelja poziva nas da odbacimo povjerenje u sebe i u svjetovne stvari poput novca, moÊi i seksualne privlaËnosti. Novac, seks i moÊ pozitivni su kada se pokoravaju Boæjoj volji. Ali kada se ljudi dræe ovih trivijalnih stvari kao zamjene za sigurnost Evanelja, Evanelje i oni koji ga objavljuju postaju prijetnjom. ProËitajte 1. Solunjanima 2,1.2. Pavao i Sila doπli su u Solun napaÊeni, tijela prepunih posjekotina i masnica od teπkog batinanja i zatoËeniπtva u Filipima (Djela 16,22-24). No, znaci Boæje moÊi (Djela 16,26.30.36) ohrabrili su njihova srca. UnatoË svojoj boli, oni su hrabro uπli u sinagogu u Solunu i iznova govorili o Mesiji koji je promijenio njihov æivot i poslao ih da propovijedaju Radosnu vijest u mjestima gdje se joπ nije Ëula. Koje nas stvari ovoga svijeta, ako nismo oprezni, mogu odvuÊi od Gospodina? Zaπto je onda toliko vaæno kriæ i njegovo znaËenje dræati u srediπtu naπih misli, osobito kada se mamac ovoga svijeta Ëini privlaËnijim? 6 BPouka3.2012 6 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 2. srpnja PAVLOVA STRATEGIJA PROPOVIJEDANJA ©to nam Djela 17,1-3 govore o Pavlovoj strategiji propovijedanja u Solunu — mjestu vremenu i naËinu? .................................................................................................................................. Iako je 1. Solunjanima jedna od Pavlovih najranijih poslanica, njegova teoloπka i misionarska strategija bile su vrlo razvijene u vrijeme kad je stigao u Solun. Prvi korak u Pavlovoj misionarskoj strategiji bio je odlazak u mjesnu sinagogu u subotu. Ovo je bio logiËan korak stoga πto je u subotu mogao sresti velik broj Æidova. Meutim, ovdje je bilo na djelu neπto viπe od same misionarske strategije. Pavao je namjeravao odvojiti vrijeme za molitvu i bogosluæje u subotu Ëak i da nije bilo Æidova ili sinagoge u tom mjestu (vidi Djela 16,13). U ono vrijeme nije bilo neuobiËajeno meu Æidovima pozvati posjetitelje sinagoge da govore, osobito ako su æivjeli u Jeruzalemu, poput Pavla i Sile. Zajednica je bila æeljna vijesti o æivotu Æidova u drugim mjestima. Isto tako su ih zanimale neke nove spoznaje koje su posjetitelji moæda otkrili tijekom prouËavanja Pisma. Stoga se Pavlova strategija prirodno uklopila u obiËaje sinagoge. Drugi korak u Pavlovoj strategiji bio je propovijedanje izravno iz njima poznatog Pisma, Staroga zavjeta. On je takoer zapoËeo svoju propovijed temom koja je zanimala Æidove onoga vremena, o Mesiji (na hebrejskom “Krist” je isto πto i na grËkom jeziku “Mesija”; vidi Djela 17,3). CitirajuÊi tekstove iz Staroga zavjeta, Pavao je pokazao kako Êe Mesija najprije morati patiti prije nego πto bude proslavljen, πto je Æidovima bilo poznato. Drugim rijeËima, omiljena, veliËanstvena slika Mesijinog poslanja bila je samo dijelom cjelokupne slike. Kada se Mesija prvi put pojavi, bit Êe sliËniji Sluzi patniku nego kraljevskom osvajaËu. TreÊe, kada je u njihovom umu predoËio svjeæu sliku Mesije, Pavao je nastavio govoriti o Isusu. On je objasnio kako je Isusov æivot bio upravo onakav kako ga je proreklo biblijsko proroËanstvo koje je upravo iznio. Zasigurno im je ispriËao o svojim prijaπnjim sumnjama i protivljenju te posvjedoËio o uvjerljivoj moÊi osobnog susreta s uzviπenim Kristom. Prema izvjeπtaju iz Evanelja po Luki (Luka 24,25-27.44-46), Pavlova strategija propovijedanja u Solunu odvijala se prema istom uzorku koji je Isus primijenio sa svojim uËenicima nakon uskrsnuÊa. Zapazimo kako Pavao nastoji doÊi do ljudi tamo gdje se nalaze, koristeÊi se onim πto im je bilo poznato. Zaπto je ova strategija tako vaæna? Razmislimo o onima do kojih æelimo doprijeti. Kako moæemo krenuti od toËke na kojoj se oni nalaze, a ne mi? 7 BPouka3.2012 7 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 3. srpnja DVA GLEDI©TA O MESIJI Od davnina su Ëitatelji Staroga zavjeta zamjeÊivali razliËite perspektive proroËanstava koja ukazuju na Mesiju. VeÊina Æidova i prvih krπÊana prepoznali su dvije glavne niti u mesijanskim proroËanstvima. S jedne strane postojali su tekstovi koji su ukazivali na Mesiju kao kralja: osvajaËa koji Êe donijeti pravdu narodu i proπiriti izraelsku vlast sve do krajeva zemlje. S druge strane postoje tekstovi koji govore o tome kako Êe Mesija biti sluga patnik, poniæavan i odbaËen. Mnogi su pogrijeπili ne razumjevπi da se ovi tekstovi odnose na istu osobu — na razliËita podruËja njezina djelovanja u razliËitim razdobljima. ProËitajte Jeremija 23,1-6; Izaija 9,1-7; 53,1-6; Zaharija 9,9. Ispiπite karakteristike buduÊeg izbavitelja koje pronalazimo u ovim tekstovima. Koje se “proturjeËne” slike ovdje pojavljuju? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Ovi tekstovi izazivali su nedoumicu kada je rijeË o Mesijinu dolasku. S jedne strane, mesijanski tekstovi o kralju najËeπÊe nisu sagledavali nagovjeπtaje patnje ili poniæenja. S druge strane, tekstovi o Sluzi patniku najËeπÊe opisuju Mesiju koji nema moÊ ni svjetovnu vlast. Jedan od naËina na koji su Æidovi Isusovog vremena rijeπili ovaj problem bio je taj πto su Slugu patnika smatrali simbolom cijelog naroda i njegovih patnji tijekom progonstva i okupacije. Uklanjanjem ovih tekstova iz mesijanske jednadæbe, mnogi su Æidovi oËekivali Mesiju kao kralja ili osvajaËa. Taj Êe ih Kralj, poput Davida, osloboditi od osvajaËa i povratiti Izraelu mjesto meu narodima. Naravno, glavni problem s uklanjanjem tekstova o Sluzi patniku iz ove jednadæbe jest πto su to znaËajni starozavjetni tekstovi koji stapaju Mesijina dva glavna obiljeæja. Oni opisuju istu osobu. Na prvi je pogled manje jasno pojavljuju li se ta obiljeæja istodobno ili jedno nakon drugog. Kao πto je prikazano u Djelima 17,2.3, Pavao je sa Æidovima u Solunu proËitao ove starozavjetne tekstove o Mesiji i zajedniËki istraæio njihovo znaËenje. U davna vremena Æidovi su bili zbunjeni kada je bila rijeË o dolasku Mesije. Danas nailazimo na zbunjenost kada je u pitanju drugi Mesijin dolazak. ©to nam to govori o istinskoj potrebi za potpunim razumijevanjem biblijskih istina? Zaπto laæni nauk moæe biti tako problematiËan? 8 BPouka3.2012 8 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 4. srpnja PATNJA PRIJE SLAVE Isus je, poput Pavla, prouËavao Stari zavjet i zakljuËio kako je “trebalo da to Mesija pretrpi da ue u svoju slavu” (Luka 24,26). Glagol “trebalo” iz Luke 24,26 ima isto znaËenje kao i u Djelima 17,3 gdje Pavao kaæe kako je “trebalo Mesija da trpi”. Za Isusa i Pavla vaænost patnje prije slave bila je zapisana u proroËanstvima davno prije nego πto su se trebala dogoditi. Stoga pitanje glasi na kojoj su starozavjetnoj osnovi oni doπli do takvog zakljuËka. Vjerojatno su primijetili kako je veÊina znaËajnijih osoba u Starome zavjetu proæivljavala razdoblje patnje prije ulaska u razdoblje slave. Josip je proveo gotovo trinaest godina u zatvoru prije nego πto je bio uzdignut na poloæaj upravitelja Egipta. Mojsije je Ëetrdeset godina Ëuvao ovce u pustinji prije nego πto je preuzeo ulogu voe izlaska iz Egipta. David je proveo mnogo godina kao bjegunac, nekoliko godina i u stranim zemljama, prije nego πto je bio uzdignut na kraljevski poloæaj. Daniel je bio ratni zarobljenik te je Ëak bio osuen na smrt prije nego πto je uzdignut na poloæaj premijera Babilona. U izvjeπtajima o ovim starozavjetnim Boæjim slugama nalazimo nagovjeπtaj o Mesiji koji Êe isto tako patiti i biti poniæen prije nego πto bude uzdignut na kraljevsko prijestolje. Zaglavni kamen ovog novozavjetnog uvjerenja nalazimo u najviπe citiranom starozavjetnom tekstu u Novome zavjetu, Izaiji 53. Sluga patnik iz Izaije bio je prezren, odbaËen i Ëovjek boli (Izaija 53,2-4). Poput ærtvenog janjeta, On je bio pogubljen zbog naπih grijeha (Izaija 53,5-7), sukladno Boæjoj volji (Izaija 53,8-10). Zbog “patnja duπe svoje” (Izaija 53,11), On Êe opravdati mnoge i primiti bogatu baπtinu (Izaija 53,12). Za novozavjetne pisce 53. poglavlje Izaije bilo je kljuË za razumijevanje uloge Mesije. Pavao je zasigurno o tome propovijedao u Solunu. Prema Izaiji 53 Mesija se neÊe pojaviti kao kralj ili moÊnik prigodom svojeg prvog dolaska. Mnogi Êe Ga iz Njegovog naroda odbaciti. Ali to Êe odbacivanje biti priprema za proslavljanje Mesije prema æidovskim oËekivanjima. ImajuÊi ovo na umu, Pavao je mogao dokazati kako je Isus kojega je on imao priliku upoznati, Mesija kojeg je Stari zavjet prorekao. ProËitajte Izaiju 53 uz molitvu, shvaÊajuÊi kako je rijeË o patnjama kroz koje je proπao Gospodin, naπ Stvoritelj, da bismo mi mogli imati vjeËni æivot. U svjetlu onoga πto nam govori ova zapanjujuÊa istina o Boæjem karakteru, zaπto Krist treba biti prvi i najveÊi u naπem æivotu? 9 BPouka3.2012 9 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 5. srpnja CRKVA JE RO–ENA Prema Djelima 17,1-4.12, koja vrsta ljudi Ëini jezgru novoosnovane crkve u Solunu? .................................................................................................................................. Dio Pavlove misionarske strategije bio je upuÊen “u prvom redu Æidovu, tako (i) Grku” (Rimljanima 1,16). Tijekom Pavlove sluæbe, Æidovi su redovito iz prve ruke imali prigodu Ëuti i prihvatiti Evanelje. »injenica je da su, prema Bibliji, mnogi Æidovi u Pavlovo vrijeme prihvatili Isusa kao Mesiju. Poslije, kad se Crkva odmetnula i odbacila Zakon, osobito subotu, Æidovima je bilo sve teæe prihvaÊati Isusa kao Mesiju stoga πto se postavljalo pitanje koji Êe Mesija poniπtiti Zakon, osobito subotu? Kao πto tekstovi pokazuju, neki od Æidova u Solunu bili su uvjereni da je Isus Mesija na temelju Pavlovog izlaganja tekstova. Jedan od njih, Aristarh, poslije je bio Pavlov suradnik, pa je Ëak u jednom trenutku dijelio tamnicu s njim (vidi Koloπanima 4,10.11; Djela 20,4). Jedan drugi, imenom Jason, bio je oËito dovoljno imuÊan da u svojoj kuÊi otvori crkvu nakon πto viπe nisu bili dobrodoπli u sinagogi, te je takoer bio jedan od onih koji su sprijeËili Pavlovo uhiÊenje (vidi Djela 17,4-9). “Veliko mnoπtvo Grka — priznavalaca pravoga Boga” (Djela 17,4) najËeπÊe su smatrani poganima koji su zavoljeli judaizam i redovito odlazili u sinagogu, ali se nikada nisu obratili. U Pavlovo vrijeme ovo je bio rasprostranjen fenomen. Ovi pogani postali su za Pavla prirodni most preko kojih je mogao doprijeti do onih pogana koji nisu imali nikakvu spoznaju o judaizmu ili Starome zavjetu. Karakter izvorne crkve u Solunu koja je bila æidovska i razmjerno imuÊna, naglaπen je u Djelima 17 (primjerice 12. redak), u kojem “ugledni” Grci takoer postaju vjernici. Jasno je kako je do trenutka kada je napisana 1. Solunjanima, crkva kojoj je Pavao pisao uvelike bila saËinjena od pogana (1. Solunjanima 1,9) iz radniËkog sloja (1. Solunjanima 4,11). Iz ovih je tekstova vidljiv sveopÊi karakter Evanelja — ono je namijenjeno svim ljudima, slojevima i rasama; bogatome i siromaπnome, Grku i Æidovu, nije bitno — Krist je umro za cijeli svijet. Stoga je i naπa poruka kao adventista sedmoga dana namijenjena cijelome svijetu (Otkrivenje 14,6) — i ne temelji se na etniËkoj pripadnosti, nacionalnosti, pripadnosti kasti ili ekonomskom poloæaju. Vrlo je vaæno da to uvijek imamo na umu. Vrlo je vaæno da ne postanemo uskogrudni, okrenuti prema sebi i viπe zainteresirani za odræavanje onog πto imamo nego za dosezanje onoga πto je izvan naπih granica udobnosti koje smo moæda sebi i nesvjesno postavili. 10 BPouka3.2012 10 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 6. srpnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Od Pavlovog vremena do danas Bog svojim Svetim Duhom poziva Æidove kao i neznaboπce. ‘U Boga nema pristranosti’, izjavio je Pavao. Apostol je sebe smatrao duænikom ‘i Grcima i barbarima’, kao i Æidovima, ali nikad nije izgubio iz vida velike prednosti koje su Æidovi imali ispred drugih, jer ‘njima su povjerena Boæja proroËanstva’. Evanelje je, izjavio je, ‘sila Boæja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Æidovu tako Grku’.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 239) “PropovijedajuÊi Solunjanima, Pavao se pozvao na starozavjetna proroËanstva o Mesiji. … Nadahnutim svjedoËanstvom Mojsija i proroka jasno je dokazao da je Isus iz Nazareta bio Mesija i pokazao da je od Adamova doba Kristov glas govorio preko patrijarhâ i prorokâ.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 139; proËitajte stranice 139—144.) “U zavrπnom navijeπtanju Evanelja, kad se treba izvrπiti posebno djelo za dosad zanemareni sloj ljudi, Bog oËekuje od svojih vjernika da se posebno zainteresiraju za æidovski narod koji Êe naÊi u svim krajevima svijeta. … Kad Krista iz evaneoskog doba vide na stranicama starozavjetnih Pisama, i shvate kako Novi zavjet jasno objaπnjava Stari, probudit Êe se njihove usnule sposobnosti i oni Êe u Kristu prepoznati Spasitelja svijeta. Mnogi Êe vjerom prihvatiti Krista za svojega Otkupitelja.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 239,240) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Pavao se obratio svojim suvremenicima Æidovima tumaËeÊi im mesijanska proroËanstava iz Staroga zavjeta. U kojoj je mjeri takav pristup Æidovima koristan u danaπnje vrijeme, osobito prema posvjetovljenim Æidovima koji moæda Ëak nisu ni upoznati sa starozavjetnim proroËanstvima? Koje joπ pristupe treba uzeti u obzir prema posvjetovljenim Æidovima, kao i za bilo koju skupinu nedostupnih ljudi u danaπnje vrijeme? 2. Kako bi se biblijska proroËanstva mogla joπ uËinkovitije iznijeti da ih vaπi prijatelji i susjedi bolje razumiju? Koje biste pristupe trebali koristiti kod ljudi koji ne vjeruju u autoritet Biblije? Primjerice, na koji naËin Daniel 2 moæe pomoÊi nekome iz sekularne ili nebiblijske sredine da steËe povjerenje u Bibliju kao Boæju rijeË? Saæetak: U prvoj pouci ovog tromjeseËja doπli smo do brojnih vaænih zakljuËaka. Ono πto bi nam trebalo biti vaænije od iËega jest spoznaja o tome od kolike je vaænosti Boæja rijeË za naπ æivot, naπe poslanje i svjedoËenje. Mi trebamo biti utemeljeni na Bibliji i istinama koje ona nauËava ne samo zbog nas samih, veÊ da bismo bili uËinkoviti svjedoci. 11 BPouka3.2012 11 Black 22.03.2012, 15:26 Mali hrabri evanelisti Ime mi je Amir i misionar sam u Demokratskoj Republici Kongo. Bio sam zamoljen da odræim evangelizaciju u jednom selu u Kongu, gdje sam stanovao zajedno s propovjednikom i njegovom obitelji. Svakog dana rano ujutro moj evangelizacijski tim i ja okupili bismo se na molitvu kad smo iπli posjeÊivati ljude i prouËavati Bibliju prije nego πto bi odlazili na rad u polja. Zapazio sam da nam se pridruæio Genick, propovjednikov sin koji je imao dvanaest godina. U trenutku kada smo kretali u posjete, s nama je poπao i Genick. Pretpostavljao sam da se Genick ide igrati sa svojim prijateljima. Dakle, kada mi je Genick rekao kako su on i joπ dvojica njegovih prijatelja dræali biblijske satove nekolicini ljudi — ukljuËujuÊi i profesora — bio sam iznenaen. Pitao sam se je li to istina. Genick me zamolio da idem s njim posjetiti profesorovu obitelj i da odgovorim na neka pitanja koja ih zanimaju. Rado sam se odazvao. Obitelj nas je ljubazno primila i ja sam s velikim zanimanjem promatrao kako ih Genick vodi u joπ jedno prouËavanju Biblije. Citirao je biblijske retke, tumaËeÊi ih kako bi objasnio biblijsku temu. Profesor je hvalio Genicka i njegove prijatelje koji su dolazili u njegovu kuÊu na prouËavanje Biblije svakoga dana. “Sada shvaÊam zaπto AdventistiËka crkva tako brzo raste — to je stoga πto Ëak i djeca imaju hrabrosti poduËavati iz Biblije!” rekao je profesor. Proveli smo nekoliko sati u razgovoru o nekim biblijskim istinama koje su Genick i njegovi prijatelji iznosili obitelji i odgovarali na njihova pitanja. Bio sam zadivljen hrabroπÊu i vjernoπÊu Genicka i njegovih prijatelja. Oni su mi otvorili oËi kada je rijeË o ulozi mladih u misiji Boæje crkve. Dosad je u ovom selu krπteno 36 ljudi. Iako ovaj profesor joπ nije odluËio prihvatiti istinu, obeÊao je nastaviti s prouËavanjem Biblije zajedno sa svojom obitelji. ©to se tiËe Genicka i njegovih prijatelja, siguran sam da Bog ima velike planove za njih. Genick je veÊ imenovan kao voditelj za rad s djecom u svojem okrugu. Vaπi misijski darovi kao i darovi iz cijelog svijeta omoguÊavaju da viπe od 900 meu divizijskih misionara sluæe diljem svijeta. Hvala vam na tome! Amir Gulzar i njegova obitelj pakistanski su misionari koji æive u Demokratskoj Republici Kongo, gdje on predaje poslovne i raËunalne znanosti na AdventistiËkom sveuËiliπtu u gradu Lukanga. 12 BPouka3.2012 12 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 2 7.—14. srpnja 2012. OËuvanje odnosa “Pa tko je naπa nada, naπa radost, naπa kruna kojom Êemo se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa slava i naπa radost.” (1. Solunjanima 2,19.20) Biblijski tekstovi: Djela 17,5-9.10-15.16-34; 1. KorinÊanima 1,18—2,2; 1. Solunjanima 2,17—3,10. Glavna misao: Istinski evangelizam dovodi do odnosa koji moæe izdræati ispit vremena i trajati vjeËno. Pavao je odræao trotjedni evaneoski niz sastanaka u Solunu. Bio je to vrlo uzbudljivi niz koji je potaknuo protivljenje mjesnih vjerskih voa i razbojnika. Naposljetku je gradsko vijeÊe izopÊilo Pavla traæeÊi naËina da sprijeËi njegov povratak. Ova pouka govori o posljedicama Pavlovog pokuπaja da navijeπta Evanelje u Solunu. Nakon takvog iskustva Pavlu bi bilo najlakπe usmjeriti se na protivljenje i druge prepreke na putu. Umjesto toga, Pavlov um bio je prvenstveno usmjeren na odnose koje je razvio s Ëlanovima nove krπÊanske zajednice u Solunu. Pavlovo je srce bilo slomljeno zbog toga πto nije bio u moguÊnosti provesti viπe vremena s vjernicima. Bio je svjestan kako Êe zbog kratkog vremena koje je proveo s njima biti podloæniji obeshrabrenju i negativnim utjecajima. Ne mogavπi osobno biti s njima, nadahnut Svetim Duhom napisao im je poslanice. Ove poslanice poznate su u Novom zavjetu kao Poslanice Solunjanima. 13 BPouka3.2012 13 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 8. srpnja PROTIVLJENJE U SOLUNU ProËitajte Djela 17,5-9. Prema ovom odlomku, koji je bio glavni razlog za protivljenje Pavlovoj poruci? Koje su izjave dali njegovi protivnici i njima zainteresirali gradske vlasti za ovaj sluËaj? Kako su reagirale gradske vlasti? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Kada netko propovijeda novi nauk i oduπevi sluπatelje, voe i uËitelji drugih vjerskih skupina mogu postati ljubomorni. Pozornost koja je nekoÊ bila usmjerena na njih, sada je usmjerena na druge. Kao rezultat toga oni se mogu ponaπati nerazumno u pokuπaju da smanje utjecaj novog uËitelja. Prema rimskom povjesniËaru Svetoniju, neposredno prije dogaaja opisanih u Djelima 17, nastao je sukob izmeu Æidova iz Rima zbog Ëovjeka kojeg Svetonije naziva “Krest” (Chrestus). Ovaj naziv vjerojatno odraæava nerazumijevanje Rimljana æidovskog koncepta Mesije, ili na grËkom “Krista”. Navodno je neËije propovijedanje Evanelja netom podvojilo æidovsku zajednicu u Rimu. Rimskim je duænosnicima rasprava o Mesiji zvuËala poput pripreme za ustoliËenja novog kralja na rimskom prijestolju (vidi Djela 17,7). Vjerojatno je zbog tog razloga car protjerao sve Æidove iz glavnoga grada (Djela 18,2). Neki od ovih prognanika nastanili su se u Solunu ili su bili na proputovanju, donoseÊi u grad vijesti o ovim dogaajima. BuduÊi da je Evanelje naglavce preokrenulo æivot Æidova iz Rima, vjerski voe u Solunu æeljeli su odluËno sprijeËiti da se sliËno ne dogodi kod njih. Solunom je vladalo gradsko vijeÊe sastavljeno od pet ili πest “gradonaËelnika” koji su donosili odluke kao skupina. Ovakav dogovor omoguÊavao im je znatnu neovisnost o Rimu koje se nisu bili skloni odreÊi. Stoga je ponaπanje gradskih duænosnika u ovom sluËaju priliËno dojmljivo s obzirom na okolnosti. SliËnost s nedavnim dogaajima u Rimu mogla je dovesti do teπkih posljedica za nove krπÊane. Umjesto toga, gradski su voe reagirali priliËno susretljivo (usporedi Djela 16,22-24). Pobrinuli su se da Pavao i Sila napuste grad (vidi Djela 17,10). Takoer su uzeli znaËajnu svotu novca od novih krπÊana kao zalog da Pavao viπe neÊe izazivati daljnje nemire. A onda su ih sve pustili. Ljubomora i zavist mogu nas uniπtiti. ©to moæemo nauËiti iz Isusovog æivota i nauka, a moæe nam pomoÊi u postizanju pobjede nad ovim smrtonosnim osjeÊajima? 14 BPouka3.2012 14 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 9. srpnja EPIZODA U BEREJI Progon moæe biti dvosmjerna ulica. »esto je izazvan zlonamjernom klevetom protiv onih koji nisu uËinili niπta loπe. Ali isto tako moæe biti izazvan neprimjerenim ponaπanjem pojedinih vjernika (1. Petrova 3,1316; 4,12-16). Velika je vjerojatnost da protivljenje u Solunu nije bilo potaknuto samo ljubomorom Pavlovih protivnika, veÊ i neprimjerenim ponaπanjem novih vjernika. Dvije poslanice upuÊene Solunjanima otkrivaju Pavlovu veliku zabrinutost zbog neprikladnog ponaπanja nekih u crkvi. Pavao poziva krπÊane u Solunu da æive mirnim æivotom i ispravno se ponaπaju prema svojim susjedima poganima (1. Solunjanima 4,11.12). On opominje buntovne meu njima (1. Solunjanima 5,14). Zapovijeda im da u svojoj zajednici izbjegavaju one koji æive neurednim æivotom (2. Solunjanima 3,6.7). Napominje kako neki Ëlanovi ne æive samo neurednim æivotom i besposliËe, veÊ se bave “ispraznim stvarima” (2. Solunjanima 3,11). Stoga neki od vjernika ne samo da su bili problematiËni za crkvu, veÊ i za πire druπtvo. Progon u Solunu bio je zlonamjeran, no i neki novi krπÊani pokazivali su neprimjereno ponaπanje. Po Ëemu se Pavlovo iskustvo u Bereji razlikovalo od iskustva u Solunu? Vidi Djela 17,10-15. ©to moæemo nauËiti iz te razlike? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Berejci su æeljeli nauËiti viπe o Bogu i bolje razumjeti Bibliju. No dok su s velikom otvorenoπÊu sluπali poruku, oni su istodobno preispitivali sve πto su Ëuli od apostola temeljem onoga πto su osobno istraæili u Starome zavjetu. Neka nam ovo bude primjer. Pozitivno je biti otvoren za nove ideje, ali ih uvijek moramo preispitati na temelju biblijskog nauka. Mnogo toga trebamo nauËiti, a mnogo toga zaboraviti. U isto vrijeme trebamo izbjegavati pogreπke jer Êe nas one odvesti daleko od istine. Iako su se izgrednici iz Soluna uskoro doveli u situaciju Berejaca, tamoπnji Æidovi nisu zatvorili svoj um za novu poruku; mnogi od Æidova “prigrliπe vjeru” (Djela 17,12). Dok je Pavao bio upuÊen u Atenu, Sila i Timotej ostali su u Bereji kako bi hrabrili i snaæili nove vjernike. Navedite neke primjere u kojima je krπÊanska crkva djelovala na pogreπan naËin. Koje pouke moæemo nauËiti iz tih pogreπaka? 15 BPouka3.2012 15 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 10. srpnja U ATENI Prema izvjeπtaju iz Djela 17,14-16, Sila i Timotej boravili su u Bereji dok je Pavao bio odveden u Atenu. Pavao je ostavio upute svojoj pratnji da mu se Sila i Timotej pridruæe u Ateni, no nije zabiljeæeno da se to dogodilo. S druge strane, u 1. Solunjanima 3,1.2 doznajemo da je Pavao poslao Timoteja iz Atene natrag u Solun. Stoga se doima kako mu se bar Timotej pridruæio na kratko vrijeme. ObraÊajuÊi se Æidovima u Djelima 17,2.3, Pavao poËinje s temom Mesije u Starome zavjetu. Kada se obraÊa poganskim filozofima u Ateni (Djela 17,16-34), odakle poËinje? ©to moæemo nauËiti iz ovih razliËitih pristupa? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao ne dolazi u Atenu kako bi otiπao ravno na Areopag (poznat kao Marsovo brdo) i obratio se prisutnim filozofima. On najprije provodi odreeno vrijeme u πetnji gradom i stjecanju vlastitih dojmova. Takoer se upoznaje sa Æidovima u Ateni i nekim Grcima u sinagogi. Osim πto im propovijeda na svoj uobiËajeni naËin (vidi Djela 17,2.3), on uËi o kulturi u tome gradu. Prvi korak svakog misionarskog napora jest sluπati i uËiti o vjeri i svjetonazoru ljudi kojima se obraÊamo. Pavao je takoer posjetio trænicu u Ateni (koja se nalazila u podnoæju Areopaga ili Marsovog brda), raspravljajuÊi sa svakim tko je to æelio. Tako je izazvao znatiæelju epikurejaca i filozofa stoika koji su ga pozvali da im se obrati govorom na tradicionalnom mjestu. ObraÊajuÊi se atenskim intelektualcima, on je svoj govor zapoËeo zapaæanjima o njihovom gradu i religijama. Njegovo teoloπko polaziπte bilo je stvaranje, tema za koju su on i njegovi sluπatelji bili zainteresirani. Za razliku od njegovog pristupa u sinagogi, svoje tvrdnje nije podupirao Pismom, veÊ spisima koji su njegovim sluπateljima bili poznati (Djela 17,27.28 odjekuju citatima grËkih pisaca). No onog trenutka kad je preπao granicu podruËja na kojem su se oni osjeÊali intelektualno sigurno, filozofi su naglo zavrπili raspravu. Meutim, nekoliko je pojedinaca i dalje nastavilo razgovarati s Pavlom te su na kraju postali vjernici. Koliko dobro razumijemo svjetonazore i vjerska uvjerenja ljudi u Ëijoj sredini æivimo? Zaπto je vaæno imati barem neko znanje o tome ako im æelimo svjedoËiti? 16 BPouka3.2012 16 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 11. srpnja DOLAZAK U KORINT Tekst u Djelima 18,1-18 spominje dva velika dogaaja iz svjetske povijesti. Prvi je protjerivanje Æidova iz Rima tijekom vladavine Klaudija (Djela 18,2). Nebiblijski izvori smjeπtaju ovaj dogaaj u 49. godinu naπe ere. Drugi veliki dogaaj povezan je s prokonzulom Galionom (Djela 18,12). Kako su prokonzuli u Korintu bili postavljani na jednogodiπnji mandat, Djela i drugi izvori smjeπtaju Galionov mandat u 50./51. godinu. KritiËki nastrojeni znanstvenici Ëesto sumnjaju u povijesnu toËnost Djela apostolskih, no ima puno uzgrednih nagovjeπtaja poput ovih, koji potvruju njezinu povijesnu vjerodostojnost. Zasigurno je Timotej putovao iz Soluna u Bereju s Pavlom i Silom (Djela 17,10,14.15) nakon πto su ih protjerali iz Soluna. Potom se nakratko pridruæio Pavlu u Ateni odakle je bio poslan u Solun (1. Solunjanima 3,1.2). Tamo se udruæio sa Silom (Djela 18,5) i nastavio s putovanjem kako bi se sreo s Pavlom u Korintu. Prva poslanica Solunjanima zasigurno je bila napisana u Korintu nedugo nakon Timotejevog dolaska. Pavao je znao πto misle ljudi u Ahaji u kojoj je Korint bio smjeπten (1. Solunjanima 1,7.8), te u 1. Solunjanima odgovara na informacije koje mu je donio Timotej (1. Solunjanima 3,5.6). ProËitajte 1. KorinÊanima 1,18—2,2. Koja je Pavlova glavna tema u ovom odlomku? ©to iz ovih redaka moæemo nauËiti o Pavlovoj misionarskoj strategiji u Ateni i Korintu? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao vjerojatno nije bio zadovoljan ishodom svojeg susreta s filozofima u Ateni jer je u Korintu odluËio poduzeti izravniji pristup grËkom umu. Pritom on ne odbacuje metodu “prilaæenja ljudima tamo gdje jesu” jer promiËe takav pristup u istoj poslanici (1. KorinÊanima 9,19-23). U Ateni i Korintu pokazao je da proces prilaæenja ljudima tamo gdje jesu nije egzaktna znanost; takav pristup zahtijeva neprekidno uËenje i prilagodbu. Pavao nije imao isti pristup u svakome gradu. Bio je vrlo osjetljiv na kulturu i okolnosti. Ponovno proËitajte odsjek za danas. Kako je poruka za ondaπnje vrijeme primjenjiva i za nas danas kada se “mudrost” ovoga svijeta tako Ëesto sukobljava s “ludoπÊu” kriæa? 17 BPouka3.2012 17 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 12. srpnja PAVAO OTKRIVA ©TO MU JE U SRCU ProËitajte 1. Solunjanima 2,17—3,10. ©to nam ovaj odlomak govori o Pavlovoj emocionalnoj privræenosti i odnosu prema tim vjernicima? ©to iz njega moæemo nauËiti o tome kako bismo se trebali odnositi prema onima kojima propovijedamo? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Dubina Pavlove misli i naËin suprotstavljanja (vidi primjerice GalaÊanima 1,6.7; 3,1-4; 4,9-11) ponekad odaju dojam da je bezosjeÊajan i da odbacuje moguÊnost uspostavljanja osobnih odnosa. No ovaj divan uvod u 1. Solunjanima pokazuje suprotno. On je bio evanelist koji je u svojem poslanju intenzivno stvarao odnose; primarni naglasak bio mu je zadobivanje uËenika (Matej 28,19.20). U gore navedenom tekstu Pavao otkriva svoje unutarnje osjeÊaje. Nedostaju mu vjernici iz Soluna za kojima “vruÊe Ëezne”. Kada Isus doe, Pavao Mu namjerava predstaviti vjernike iz Soluna kao trofeje svoje sluæbe. Pavao se ne zadovoljava samo spasenjem na svrπetku vremena; on æeli dokaz da je njegov æivot izvrπio trajne promjene na druge za Boæje kraljevstvo. Kada Pavao viπe nije mogao “izdræati” vruÊu Ëeænju za Solunjanima, poslao je zajedniËkog prijatelja da sazna kako su. Bojao se da bi ih Sotona nekako mogao odvuÊi od njihovih izvornih uvjerenja. Stoga mu je bila velika utjeha kad ga je Timotej izvijestio da Ëvrsto stoje u vjeri. U 1. Solunjanima 3,6 nailazimo na zanimljiv nagovjeπtaj dubljeg znaËenja. Pavao se raduje Timotejevom izvjeπtaju da ga imaju u dobrom sjeÊanju i da ga æele vidjeti koliko i on njih. Pavlov odlazak iz Soluna bio je iznenadan, i Ëini se kako nije bio siguran πto o njemu misle u njegovoj odsutnosti. Vjernost Solunjana mnogo je znaËila Pavlu. Pavlov osjeÊaj osobne vrijednosti vjerojatno je do odreene razine bio povezan s uspjeπnoπÊu njegove misije. I on je, na kraju krajeva, bio samo Ëovjek. Timotejev izvjeπtaj izaziva u Pavlovim molitvama upuÊenima Bogu intenzivan osjeÊaj radosti. No njegova trenutaËna radost ne moæe uπutkati njegovu vruÊu Ëeænju da ih vidi licem u lice i dovrπi pouËavanje o krπÊanskom hodu. Meutim, u nemoguÊnosti da osobno bude s njima, Pavao im najprije πalje Timoteja kao izaslanika, a onda i Poslanicu Solunjanima. Te poslanice dio su Novoga zavjeta. 18 BPouka3.2012 18 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 13. srpnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Ako se ponizimo pred Bogom i budemo ljubazni, uljudni, milosrdni i suosjeÊajni (kurziv dodan), na stotine Êe se obraÊati i priÊi istini gdje je sada samo jedan. No iako tvrdimo da smo se obratili, mi nosimo u sebi svoje ‘ja’ koje smatramo odviπe dragocjenim da bismo ga se odrekli. Naπa je prednost da taj teret odloæimo pred Kristove noge i po karakteru postanemo sliËni Kristu. Spasitelj Ëeka da to uËinimo.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 9. str. 189,190) “Krist je tijekom svoje sluæbe stalno predoËavao uËenicima Ëinjenicu da u radu za oslobaanje svijeta od robovanja grijehu moraju biti jedno s Njim. … Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao ih je za individualni rad, koji se trebao πiriti kako se njihov broj bude poveÊavao, da bi u konaËnici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 21) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Porazgovarajte o svojim odgovorima na posljednje pitanje u odsjeku od ponedjeljka. Na koji naËin moæemo izbjeÊi iste pogreπke? »inimo li ih i sada u nekim sluËajevima? 2. U SvjedoËanstvima za crkvu, sv. 9. str. 189 (vidi gore navedeni citat), Ellen G. White vidi vlastito “ja” kao prepreku snaænijem dosezanju i obraÊanju izgubljenih. Na koji se naËin naπe “ja” oËituje u naπem æivotu? Kako moæemo umrijeti sebi? Koji je jedini pravi naËin da to postignemo? 3. Srediπnja zadaÊa velikog poslanja (Matej 28,19.20) jest “uËiniti uËenicima”. Iznesite svoje osobno iskustvo kao uËenik ili iskustvo zadobivanja uËenika. U kojoj je mjeri uËeniπtvo zastupljeno u vaπoj crkvi? Kako moæe postati joπ zastupljenije? 4. Kako nekome moæemo objasniti “ludost” kriæa? Zaπto je Pavao rabio tu terminologiju? Kako razumijevanje stvarnosti moæe biti ograniËeno kad najvaæniju istinu mnogi smatraju “ludoπÊu”? Saæetak: U samo tri tjedna Pavao je postao duboko povezan s novim vjernicima u Solunu. BuduÊi da se nije mogao ponovno vratiti k njima, poslao je Timoteja. Pod utjecajem Svetoga Duha on je u dvije poslanice koje im je napisao, utkao svoje srce. Nakana evangeliziranja ne smije biti samo prihvaÊanje krπÊanskog vjerovanja. Cjelokupni æivot — tjelesni, umni i osjeÊajni — ukljuËen je u krπÊansku vjeru. 19 BPouka3.2012 19 Black 22.03.2012, 15:26 Svjetionik na otoku Laura i Paulo æive na otoku Madeiri u Sredozemnom moru. Paulo je nekada bio adventist, ali je prestao odlaziti u crkvu prije nego πto se oæenio. No Ëesto je Ëitao knjigu Djela apostolska koju je veoma cijenio. Jednoga dana posjetio ih je adventistiËki propovjednik. Lauri i Paulu bilo je vrlo drago pa ih je propovjednik nastavio posjeÊivati svakog tjedna iako su ceste bile opasne i u blizini nije bilo drugih adventista. Obitelj je poËela dolaziti u jedinu crkvu na otoku. Putovali su Ëetiri sata autobusom, Ëesto kasneÊi. Ostajali su i na poslijepodnevnom bogosluæju i vraÊali se kuÊi kasno u noÊ. Devet mjeseci poslije bili su krπteni. U njezinome mjestu nisu svi bili sretni πto je Laura napustila svoju crkvu i postala adventisticom. Ponekad, kad bi se taj braËni par vraÊao iz crkve, naπao bi razbijene prozore na kuÊi. Neki su mjeπtani prestali poslovno suraivati s Paulom koji je bio krojaË. Kada mu je posao opao, Paulo je iznaπao naËine kako bi zaradio neπto novca za uzdræavanje svoje obitelji. Obitelj si nije mogla priuπtiti plaÊanje autobusa do crkve svaki tjedan, stoga su u crkvu odlazili jedanput mjeseËno. Onih subota kada su ostajali kod kuÊe, pjevali su pjesme i Ëitali subotnjoπkolske pouke svojoj djeci. Pozvali su prijatelje da im se pridruæe, no nitko nije bio zainteresiran. Djeca ovog braËnog para suoËila su se s mnoπtvom predrasuda u πkoli zbog toga πto su odbila jesti neËistu hranu kao i zbog svetkovanja subote. No ona su ostala vjerna. Njihov sin Fernando govorio je o svojoj vjeri djevojci koja mu se sviala i ona je postala adventistica. Njezin otac otjerao ju je iz kuÊe i odbio je doÊi na njezino vjenËanje; sedam godina nije s njom razgovarao. No ona ga je posjetila kada je obolio pa su se naposljetku pomirili. Sada njezin otac misli da je Fernando najbolji zet na svijetu. Danas kada su ceste na otoku Madeiri obnovljene, skupina adventista iz crkve u glavnom gradu vozi se u Ponto Muniz kako bi zajedno s Laurom i Paulom proslavljala Boga. UnatoË njihovim stalnim pozivima susjedima da im se pridruæe, oni su i dalje jedini adventisti u gradu. “Nastavit Êemo govoriti o svojoj vjeri svakome tko æeli sluπati”, kaæe Laura. “Mi pozivamo svoje prijatelje da nam se pridruæe na bogosluæju. Jednostavno æelimo ukloniti predrasude i pozvati ljude da upoznaju Isusa.” Naπi misijski darovi podupiru pripremu materijala za osamljene vjernike kako bi mogli svoju vjeru objavljivati drugima. Hvala vam za darove. Laura i Paulo Corriera sa svojom obitelji govore o svojoj vjeri u Porto Munizu na otoku Madeiri. 20 BPouka3.2012 20 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 3 14.—21. srpnja 2012. Solun u Pavlovo vrijeme “Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba svima, da ih pridobijem πto viπe.” (1. KorinÊanima 9,19) Biblijski tekstovi: Ivan 11,48-50; 1. Ivanova 2,15-17; 1. KorinÊanima 9,19-27; Ivan 3,3-8; 1. KorinÊanima 16,19. Glavna misao: Kratko istraæivanje starodrevnog Soluna pokazuje da je Pavlov pristup graanima bio jedinstven i osobito vjeπt. Glavno obiljeæje ove pouke bit Êe saæetak onoga πto nam povijest, knjiæevnost i arheologija govore o Solunu. Ovaj materijal bitan je iz dva razloga. Prvo, trebao bi nam pomoÊi da razumijemo kako su Pavla razumjeli tadaπnji sluπatelji i Ëitatelji. Na taj Êe nam naËin biti jasnije znaËenje onoga πto je napisao kao i utjecaj njegovih rijeËi na tadaπnju crkvu i druπtvo. ©to viπe saznajemo o naËinu razmiπljanja i vjerovanju Solunjana, bolje Êemo razumjeti protiv Ëega je Pavao govorio. U cilju promicanja Evanelja, Pavao je trebao ispraviti pogreπne ideje. Stoga, iako ova pouka nije izravno usmjerena na Bibliju, ona nas priprema za prouËavanje 1. i 2. Solunjanima u preostalim poukama ovog tromjeseËja. 21 BPouka3.2012 21 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 15. srpnja DOLAZAK RIMLJANA U SOLUN ProËitajte Ivan 11,48-50. Na koji su naËin politiËke i vjerske odluke glede Isusove sluæbe bile pod utjecajem dolaska Rimljana u prvom stoljeÊu u Palestinu i Jeruzalem? Razmislite logiËki o onome πto je ovdje zapisano. Na koje zastraπujuÊe naËine to ima smisla? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U kontekstu graanskog rata izmeu grËkih gradova-dræava, Solunjani su negdje oko 168. godine prije Krista pozvali Rimljane da preuzmu njihov grad i zaπtite ih od mjesnog neprijatelja. Rimljani su nagradili Solunjane za lojalnost “pravoj strani” tijekom graanskog rata dopustivπi gradu samoupravu. Tako je Solun postao slobodan grad unutar Carstva, πto je znaËilo da ima velik utjecaj na unutarnje poslove i vlastitu buduÊnost. Posljedica je bila da su bogatije i moÊnije klase u gradu mogle æivjeti kao i prije. Dakle, u Pavlovo vrijeme Solunjani su bili na strani Rima i cara. No za obiËan puk æivot nije ni izbliza bio tako lagodan, osobito za radniËki sloj. Rimska vladavina u Solunu imala je tri negativne strane. Prvo, dolazak Rimljana donio je ekonomsku neravnoteæu. UobiËajena træiπta poremetio je rat i promjena vlasti na mjesnoj i regionalnoj razini. Ovi poremeÊaji jaËe su pogodili siromaπne slojeve od imuÊnijih. S vremenom je ovaj poremeÊaj postao manje znaËajan. Drugo, iako je Solun u velikoj mjeri zadræao samoupravu, joπ uvijek je postojao odreeni osjeÊaj politiËke nemoÊi. Neki od mjesnih voa bili su zamijenjeni strancima Ëija je lojalnost bila viπe usmjerena prema Rimu nego Solunu. Bez obzira na dobrohotnost, strana okupacija nije bila dugo omiljena. TreÊe, okupaciju je pratila neizbjeæna kolonijalna eksploatacija. Rimljani su zahtijevali odreeni porez od izvoza. Trebalo je izdvojiti odreeni postotak od uroda, minerala i ostalih mjesnih proizvoda i slati ga u Rim kako bi se podmirile πire potrebe Carstva. Stoga, unatoË neπto boljoj situaciji u Solunu od primjerice Jeruzalema, rimska vladavina i okupacija neizbjeæno su izazvale znaËajne napetosti u mjesnim zajednicama. U Solunu se taj pritisak najteæe odrazio na siromaπne i radniËki sloj. Kako su desetljeÊa prolazila, Solunjani su bili sve nezadovoljniji, ËeznuÊi za promjenom. Kako trenutaËna politiËka situacija u vaπoj zajednici utjeËe na rad crkve? ©to moæe uËiniti vaπa crkva kako bi poboljπala svoje mjesto i poloæaj u druπtvenoj zajednici? 22 BPouka3.2012 22 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 16. srpnja POGANSKI ODGOVOR RIMU Poganska reakcija na nemoÊ koju su osjeÊali mnogi Solunjani bila je duhovni pokret koji znanstvenici nazivaju Cabirusovim kultom. Kult je utemeljen na Ëovjeku imenom Cabirus koji se zalagao za obespravljene i kojeg su naposljetku ubila njegova dva brata. Sahranjen je uz kraljevske poËasti, a kult ga je poËeo smatrati herojem muËenikom. Niæi slojevi vjerovali su da je Cabirus za æivota posjedovao nadnaravne moÊi. Oni su takoer vjerovali da se Cabirus povremeno vraÊa u æivot kako bi pomogao pojedincima, te da Êe se vratiti kako bi donio pravdu niæem sloju i povratio gradu neovisnost i veliËinu koju je imao u proπlosti. Ovaj kult pruæio je potlaËenima nadu koja vrlo podsjeÊa na biblijsku nadu. Stvari postaju joπ zanimljivije kada otkrijemo kako je oboæavanje Cabirusa ukljuËivalo krvne ærtve koje su obiljeæavale njegovo muËeniπtvo. PrisjeÊajuÊi se Pavla, Solunjani govore o “zajedniπtvu s krvlju Kristovom”. Time su dobivali otpust od krivnje; klasne razlike takoer su bile ukinute. U Cabirusovom kultu jednako se postupalo prema svim druπtvenim klasama. Postojala je i dublja dimenzija svega toga. Kada je u vrijeme Augusta uspostavljen kult cara, Rimljani su proglasili kako je Cabirus veÊ doπao u osobi Cezara. Drugim rijeËima, ova okupatorska vlast prisvojila je nadu potlaËenih. Rezultat je bio da duhovni æivot Soluna viπe nije pruæao olakπanje radniËkom sloju. ObiËan narod ostao je bez religije koja bi mu pruæala nadu. Postojanje kulta cara takoer je znaËilo kako Êe svatko tko doe u grad i bude nalikovao na stvarnog Cabirusa biti neposredna opasnost za vlasti. Reakcija Rima na Cabirusov kult ostavila je duhovnu prazninu u srcima ljudi — prazninu koju je moglo ispuniti samo Evanelje. Krist je bio pravo ispunjenje nada i snova koje su Solunjani oËekivali od Cabirusa. Evanelje je pruæilo unutarnji mir u sadaπnjosti i potpuni preokret aktualne gospodarske i politiËke realnosti o drugom Kristovom dolasku. ProËitajte 1. Ivanova 2,15-17 (vidi takoer Propovjednik 2,111). Koje se presudne istine ovdje nalaze? Kako ste doæivjeli stvarnost ovih rijeËi s obzirom na Ëinjenicu da su stvari ovoga svijeta u konaËnici prolazne i ne mogu nas ispuniti? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. 23 BPouka3.2012 23 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 17. srpnja EVAN–ELJE KAO SREDSTVO ZBLIÆAVANJA S obzirom na ono πto smo juËer nauËili, nije nam teπko uvidjeti zaπto su mnogi neæidovi pozitivno reagirali kada je Evanelje doπlo u Solun. Bez obzira na to je li Pavao bio svjestan Cabirusova kulta prije dolaska u grad, njegov mesijanski pristup u sinagogi odgovarao je jedinstvenoj duhovnoj Ëeænji mjesnih pogana. Kada je Evanelje doπlo u Solun, radniËki sloj je bio spreman za njegovo prihvaÊanje i odazvalo mu se mnogo ljudi. Oni su isto tako bili spremni na drugaËije tumaËenje Evanelja. Cabirusov kult zadræao je u ljudima duh pobune protiv autoriteta koji je mogao biti izvorom neurednog æivljenja o kojem Pavao govori u obje poslanice koje im je uputio (vidi 1. Solunjanima 4,11.12; 5,14; 2. Solunjanima 3,6.7.11). ProËitajte 1. KorinÊanima 9,19-27. Koju temeljnu misionarsku strategiju Pavao izlaæe u ovom odlomku? Koja opasnost vreba u ovoj metodi? Kako dva naËela iz ovog odlomka mogu uspostaviti ravnoteæu? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Evanelje ima najveÊi uËinak kada utjeËe na potrebe, nade i snove sluπatelja. No iako Sveti Duh gradi mostove za primanje Evanelja, Njegovo je djelovanje najËeπÊe rezultat posluπnosti i æarkih molitava onih koji svjedoËe. Iskustvo nas takoer uËi kako su ljudi najviπe otvoreni prema adventistiËkoj poruci u vrijeme promjena. U te promjene spadaju gospodarska previranja, politiËki sukobi, rat, vjenËanje, rastava, selidba, zdravstveni problemi i smrt. Solunjani su doæivjeli promjene i previranja, a to je pomoglo da se Evanelje ukorijeni. No ljudi koji se krπtavaju u vrijeme previranja mogu biti nestalni, barem u poËetku. VeÊina otpadne u prvih nekoliko mjeseci nakon obraÊenja. Poslanice Solunjanima svjedoËe o znatnoj nestabilnosti u crkvi u mjesecima nakon Pavlovog prvog posjeta. Kako moæemo pomoÊi vjernicima koji se joπ uvijek prilagoavaju novom æivotu u Kristu? Potraæite novog vjernika ili mlau osobu. Kako ovoj osobi moæete pomoÊi da postane utemeljena i Ëvrsta u Gospodinu? ZaËudit Êete se koliko Êe ova sluæba osnaæiti i vas osobno. 24 BPouka3.2012 24 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 18. srpnja PAVAO “ULI»NI PROPOVJEDNIK” U prvom stoljeÊu u grËko-rimskom svijetu pojavili su se brojni popularni filozofi koji su na javnim okupljaliπtima vrπili utjecaj na pojedince i skupine — nalik onome πto uliËni propovjednici Ëine u danaπnje vrijeme. Ovi su filozofi vjerovali kako ljudi imaju unutarnji kapacitet za promjenu vlastitog æivota. Filozofi su putem javnih govora i privatnih razgovora nastojali potaknuti promjene kod svojih uËenika. Kod svojih su sluπatelja nastojali izazvati sumnju u vezi s njihovim trenutaËnim naËinom razmiπljanja i praksom. Na taj bi naËin sluπatelji postali otvoreni za nove ideje i promjene. Krajnji cilj bio je poveÊanje samopouzdanja i moralnog napretka. Bilo je za oËekivati da ovi popularni filozofi najprije ostvare moralnu slobodu vlastitog unutarnjeg æivota æele li javno govoriti. “LijeËniËe, izlijeËi samog sebe”, bila je poznata izreka u starom svijetu. Ovi su filozofi takoer znali da trebaju mijenjati poruku kako bi privukli razliËite umove i zbog vaænosti zadræavanja vjerodostojnosti uËitelja i sadræaja koji je pouËavan. Stoga postoje brojne paralele izmeu ovih popularnih uËitelja i Pavlovog naËina rada, koji je takoer mnogo putovao i djelovao na javnim mjestima (Djela 17,17; 19,9.10). Ipak, postoje dvije znaËajne razlike izmeu Pavlovog pristupa i pristupa ovih popularnih filozofa. Prvo, Pavao nije samo djelovao na javnim mjestima, veÊ je takoer nastojao izgraditi trajnu zajednicu. Ovo zahtijeva odreenu odvojenost od “svijeta”, ukljuËujuÊi stvaranje emocionalnih veza i duboke predanosti skupini. Drugo, Pavao je pouËavao da obraÊenje nije unutarnja odluka, izazvana mudrim govorom; umjesto toga, to je nadnaravno Boæje djelo koje dolazi izvana (vidi GalaÊanima 4,19; Ivan 3,3-8; Filipljanima 1,6). Pavlovo nauËavanje bilo je viπe od filozofije; to je bila objava istine i otkrivenje snaænog Boæjeg djelovanja u spaπavanju ËovjeËanstva. Tamna strana ovih popularnih filozofa bila je πto su iznaπli jednostavan naËin za preæivljavanje. Mnogi od njih bili su obiËni trgovci. Neki su seksualno iskoriπtavali svoje sluπatelje. Iako je meu njima bilo iskrenih uËitelja, na putujuÊe govornike u starom se svijetu gledalo s podsmijehom. Pavao je nastojao izbjeÊi takvu sliku o sebi opÊenito odbijajuÊi financijsku potporu svojih sluπatelja pa je teπko radio svojim rukama kako bi se uzdræavao. Ovo je, zajedno s njegovim patnjama, bio pravi pokazatelj da on doista vjeruje u ono πto propovijeda i da to ne Ëini iz osobne koristi. Pavlov je æivot na mnogo naËina bio najsilnija propovijed koju je mogao propovijedati. 25 BPouka3.2012 25 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 19. srpnja KU∆NE CRKVE ProËitajte Rimljanima 16,5; 1. KorinÊanima 16,19; Koloπanima 4,15; Filemonu 1.2. ©to je zajedniËko ovim tekstovima? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U rimskom svijetu postojale su dvije glavne vrste mjesta za stanovanje. Jedno je bilo domus, velika obiteljska kuÊa, s dvoriπtem u sredini, πto je bilo tipiËno za imuÊne. Takva kuÊa mogla je primiti trideset do sto ljudi na sastanku. Drugi tip mjesta za stanovanje bio je insula, s trgovinama i radionicama okrenutim prema ulici u prizemlju, a na katovima su bili stanovi. To je bila osnovna urbana gradnja tipiËna za radniËki sloj. Jedan od ovakvih stanova ili radnih mjesta mogao je udomiti samo manje crkve. U domusu i mnogim insulama stanovale su πire obitelji — ukljuËujuÊi dvije ili tri generacije, zaposlenike u obiteljskim poslovima, posjetitelje pa Ëak i robove. Ako bi bilo moguÊe obratiti glavu obitelji, to bi imalo veliki utjecaj na sve ostale koji su tu æivjeli. Idealno mjesto za urbanu kuÊnu crkvu bilo je u blizini gradskog srediπta. Trgovine i radionice povezane s kuÊom bile su mjesto susreta s obrtnicima, trgovcima, kupcima i radnicima koji su traæili posao. To je bilo okruæenje u kojem je mogao biti obavljen velik dio Pavlovog misionarskog rada. U nekim dijelovima svijeta ljudi i danas odræavaju bogosluæja u kuÊnim crkvama, Ëesto zbog toga πto im je to jedina moguÊnost. U nekim sluËajevima kuÊna crkva je jedini izbor zbog politiËkih prilika. ProËitajte Djela 18,1-3. Kako nam ovi redci pomaæu da bolje razumijemo naËin na koji je Pavao radio? .................................................................................................................................. Kao rimski graanin, a u jednom trenutku i pripadnik æidovske elite, Pavao je zasigurno pripadao viπoj klasi. U tom sluËaju rad rukama bio je za njega ærtva; meutim, zahvaljujuÊi takvome radu, on se poistovjetio s radniËkim slojem i na taj naËin dopro do tih ljudi (vidi 1. KorinÊanima 9,19-23). U kolikoj se mjeri vaπa mjesna crkva uklopila u sredinu u kojoj æivite? Jeste li dio te sredine u smislu da ste ukljuËeni u mjesna zbivanja, ili je vaπa crkva zatvorena kao utvrda u kojoj ste se toliko izolirali od opasnosti ovoga svijeta da na njega uopÊe ne vrπite nikakav utjecaj? 26 BPouka3.2012 26 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 20. srpnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Providnost je upravljala pokretima naroda i plimom ljudskih pobuda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak Izbavitelja. … U to vrijeme neznaboæaËki sustavi gube svoju moÊ nad narodom. Ljudi su bili umorni od vanjskog sjaja i mitova. »eznuli su za vjerom koja bi mogla ispuniti njihovo biÊe.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 19) “Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predviali pojavu boæanskog UËitelja. Ovi su ljudi traæili istinu i oni su dobili Duh nadahnuÊa. Jedan za drugim, kao zvijezde na tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proroËke rijeËi rasplamsale su nadu u srcima tisuÊa u neznaboæaËkom svijetu.” (Isto) “Kada je prvi put bio u Korintu, Pavao se naπao meu ljudima koji su sumnjali u pobude svakog stranca. Grci koji su æivjeli na priobalju bili su sposobni trgovci. Tako dugo su uvjeæbavali dovitljivost u trgovaËkim poslovima da su poËeli smatrati kako je trgovina poboænost i kako novac treba zaraivati na svaki naËin, poπteno ili nepoπteno. Pavao je bio upoznat s njihovim karakteristikama i neÊe im dati nikakvog povoda kako bi rekli da i on propovijeda Evanelje samo da bi se obogatio. … On je nastojao otkloniti svaku moguÊnost pogreπnog tumaËenja kako poruka Evanelja ne bi izgubila svoju silu.” (Ellen G. White, Gospel Workers, str, 234,235) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. ©to je po vaπem miπljenju Ellen G. White htjela reÊi (u gore navedenom tekstu) kad je napisala kako je “Duh nadahnuÊa” bio dodijeljen uËiteljima poganima? U kojoj mjeri Bog djeluje u umu ljudi izvan krπÊanskog konteksta? Moæe li se spasiti osoba koja nikada nije Ëula za Isusa? Ako je to moguÊe, temeljem Ëega? 2. U kojem bi kontekstu privatna kuÊa ili stan bili djelotvorno mjesto za crkvu u danaπnjem svijetu? Jesu li sadaπnji crkveni objekti uvijek najbolje mjesto za crkvu? Zaπto? 3. Kako vaπa crkva moæe poboljπati svoj pristup u mjesnoj zajednici? Zaπto uvijek moramo imati na umu da ono πto je djelotvorno u jednom podruËju moæda neÊe biti djelotvorno u drugom? Saæetak: Biblijski prikazi Pavlove misionarske djelatnosti smjeπteni su u kontekst starog Rima. I dok uviamo Pavlovo hrvanje sa svakidaπnjim problemima, moæemo nauËiti kako danas bolje primijeniti naËela i pouke koje nam je Bog dao u Pismu. U Prvoj i Drugoj poslanici Solunjanima Pavao vodi drevnog urbanog krπÊanina kroz izazovna vremena. 27 BPouka3.2012 27 Black 22.03.2012, 15:26 Etienneina druga prilika Etienne se preselila u Port-au-Prince na Haitiju nakon πto je poplava uniπtila selo u kojem je æivjela njezina obitelj. Imala je osamnaest godina i nije imala niπta osim nade u bolji æivot. Upoznala je adventistiËku obitelj kod koje je æivjela. Etienne nije bila adventistica i nije æeljela iÊi u crkvu svojih domaÊina, ali je ipak odlazila bojeÊi se da Êe je otjerati. VeÊina adventistiËkih crkava na Haitiju evangelizacije odræava u sijeËnju. Etienneini domaÊini pozvali su je na evangelizacijska predavanja u svojoj crkvi. Etienne je pristala doÊi kako bi udovoljila svojim domaÊinima, ali je obraÊala vrlo malo pozornosti na govornika. Onda se 12. sijeËnja 2010. tlo silovito zatreslo. Etienne je izletjela iz kuÊe trenutak prije nego πto se uruπila. U nevjerici je promatrala ruπevine oko sebe. Opet je postala beskuÊnica. Tada je shvatila da ju je Bog joπ jednom spasio. “Boæe,” molila se, “vrijeme je da Ti predam svoj æivot.” Etienne je saznala da je adventistiËka crkva Morija ostala netaknuta pa se uputila onamo. Vjernici su je toplo doËekali i pokazali joj mjesto gdje vani moæe spavati s ostalima koji su postali beskuÊnici poput nje. Nije imala πator ni krevet pa je spljoπtila kartonsku kutiju kako bi naËinila leæaj za spavanje. Netko joj je ponudio malo riæe i povrÊa, no Etienne je odmahnula glavom. Nije imala novca da bi to platila. “Ne moraπ platiti”, rekla joj je æena. “Uzmi i jedi.” Etienne je zahvalno uzela tanjur, zapanjena πto joj netko besplatno nudi hranu. IduÊeg dana netko je objavio kako Êe se te veËeri odræati evaneoska predavanja. Etienne se iznenadila kada je vidjela da je to ona ista æena koja je propovijedala u crkvi njezine udomiteljske obitelji. “Bila sam svjesna kako mi Bog daje drugu priliku da prihvatim Njegovu ljubav i spasenje u svojem æivotu”, izjavila je Etienne. “I tako sam te veËeri predala svoj æivot Bogu.” Etienne je prisustvovala krπteniËkom razredu svakog poslijepodneva, prihvaÊajuÊi istine koje je tamo uËila. Krπtena je nekoliko tjedana poslije. “Æivot je teæak”, kaæe ona tiho. “Ne znam πto mi buduÊnost donosi, ali znam da Êe se Bog pobrinuti za mene. VeÊ mi je to dokazao.” Haiti ima viπe od 350 tisuÊa adventistiËkih vjernika. Naπi misijski darovi kao i nedavni dar trinaeste subote pomaæu odanim vjernicima u objavljivanju Evanelja nade meu 9,7 milijuna HaiÊana. Etienne ima 22 godine i æivi u πatoru u Port-auPrinceu na Haitiju. 28 BPouka3.2012 28 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 4 21.—28. srpnja 2012. Radostan i zahvalan (1. Solunjanima 1,1-10) “Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas se sjeÊamo u svojim molitvama. Bez prestanka se sjeÊamo pred Bogom, naπim Ocem, vaπe djelotvorne vjere, poærtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina naπega Isusa Krista.” (1. Solunjanima 1,2.3) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 1,1-10; 1. KorinÊanima 13; 1. Timoteju 1,15; GalaÊanima 5,19-23; Daniel 12,2. Glavna misao: Pavao ima mnogo dobroga za reÊi Solunjanima, barem kada im poËinje pisati svoju Prvu poslanicu. Ono za πto ih pohvaljuje vrijedno je i naπe pozornosti. Pavao zapoËinje Prvu poslanicu Solunjanima naglaπavanjem molitve, istiËuÊi koliko se moli za njih, πto otkriva duboku ljubav i brigu koju osjeÊa prema toj crkvi. Pavao se potom raduje πto su Solunjani, u cjelini, ostali vjerni. UnatoË mnogim izazovima s kojima su se suoËavali, njihov naËin æivota ponudio je obilje dokaza o sili Svetoga Duha koja mijenja æivot. Pavao zakljuËuje prvo poglavlje primjeÊujuÊi kako je otvorenost Solunjana prema Pavlu i njegovom nauku dovela Solunjane do toga da postanu pravi “adventisti”. Oni su bili vjernici koji su svakodnevno æivjeli u iπËekivanju dana kada Êe Isus doÊi s Neba kako bi ih izbavio od “srdæbe koja Êe doÊi”. U ovoj Êemo pouci pobliæe vidjeti kako su se novi obraÊenici nosili s izazovima koji su se pojavili nakon primanja Evanelja. 29 BPouka3.2012 29 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 22. srpnja MOLITVA ZAHVALNOSTI (1. Solunjanima 1,1-3) U uvodnim rijeËima 1. Solunjanima imamo uvid u Pavlovu nesebiËnost. Iako je posve jasno da je on autor ove poslanice (1. Solunjanima 2,18; 3,5; 5,27), on odaje priznanje svojim suradnicima Sili i Timoteju. ProËitajte 1. Solunjanima 1,1-3. Za πto zahvaljuju Pavao, Sila i Timotej? ©to to za njih znaËi u praktiËnom smislu, odnosno kako se to oËituje u njihovom svakidaπnjem æivotu? Primjerice, kako je “djelotvorna vjera” izraæena u naπem naËinu æivljenja? .................................................................................................................................. PoËetak ove poslanice tipiËan je za grËki naËin pisanja pisama, ali sa zanimljivim obratom. TipiËnom grËkom pozdravu “milost”, Pavao dodaje poznati æidovski pozdrav “mir” (πalom na hebrejskom). “Milost” i “mir” prigodno opisuju sræ iskustva s Isusom. Tko je bio Silvan? Ovo ime odraæava latinsku istoznaËnicu aramejskog imena “Sila”. Æidovi koji su æivjeli izvan Palestine najËeπÊe su uz svoja æidovska imena dodavali grËka ili latinska (tako je Savao postao Pavao). Sila je bio krπÊanin iz Jeruzalema poput Marka, i bio je jedan od prvih Pavlovih suputnika. ImajuÊi pouzdane crkvene voe iz Jeruzalema na svojim misionarskim putovanjima, Pavao je davao sve od sebe da bi odræao jedinstvo crkve. Koja je skupina rijeËi iz 1. Solunjanima 1,1-3 postala poznata zbog naËina na koji se upotrebljava u 1. KorinÊanima 13? Koja se rijeË meu njima posebno naglaπava u 1. KorinÊanima i zaπto? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U svojim molitvama Pavao se usredotoËuje na realnost, a ne na lakoumnu duhovnost. Vjera zahtijeva ozbiljan rad. Prava ljubav iziskuje mnogo truda, a nada zahtijeva mnogo strpljenja. U ovim rijeËima naglasak se stavlja na djelovanje, a ne na apstraktne ideje. Redoslijed vjere, ljubavi i nade mijenja se u Novom zavjetu, no najvaæniji je pojam uvijek naveden posljednji u nizu (vidi 1. KorinÊanima 13,13). Redoslijed u treÊem retku prema Pavlovom shvaÊanju naglaπava vaænost dogaaja posljednjih dana u obje poslanice Solunjanima. Pavao je takoer zahvalan Bogu zbog naËina na koji su Solunjani prihvatili Evanelje. On se nada kako Êe njihov pozitivan emocionalni odgovor na pohvalu koju im upuÊuje, djelovati da spremnije prihvate njegovu zabrinutost koju Êe im uskoro izraziti. 30 BPouka3.2012 30 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 23. srpnja BOG VAS JE IZABRAO ProËitajte 1. Slunjanima 1,4. Koje je znaËenje izjave da nas je Bog izabrao? ZnaËi li to da mi nismo imali izbora? S druge strane, znaËi li to da onaj koga Bog nije izabrao ne moæe biti spaπen unatoË njegovoj æelji? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U 4. retku Pavao nastavlja istu proπirenu reËenicu koju je zapoËeo u 2. retku rijeËima “uvijek zahvaljujemo”. Jedan od razloga πto Pavao zahvaljuje Bogu jest taj πto zna da je Bog “izabrao” Solunjane. Neki krπÊani ovu misao o “izabranima” shvaÊaju prekruto. Oni æele razdvojiti pojam vjernika od naËina æivljenja ili ponaπanja. Oni nauËavaju da naπe spasenje ovisi o Boæjem izboru, a ne naπem. Takav nauk moæe takoer dovesti do zakljuËka da je Boæja milost namijenjena samo nekolicini, te da jednom spaπena osoba ne moæe biti izgubljena. Kako nam sljedeÊi redci mogu pomoÊi da shvatimo da je spasenje naπ vlastiti izbor? Joπua 24,15; 1. Timoteju 2,4; Otkrivenje 3,20. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Vjerovati nije moguÊe bez Boæje sile koja privlaËi. Ipak, Bog dopuπta ljudskim biÊima da sama donose odluke kada je On u pitanju i ono πto je uËinio za nas. A On nas je “izabrao” u Kristu. Svi smo mi “izabrani” za spasenje. To πto neki neÊe biti spaπeni — ili ne æele biti — odraæava njihov izbor, a ne Boæji. Boæji je izbor da cijelo ËovjeËanstvo bude spaπeno. Kao πto Pavao kaæe u 1. Timoteju 2,4, Bog æeli “da se svi ljudi spase i dou do potpune spoznaje istine”. Razmislimo πto znaËi spoznaja da nas je Bog “izabrao” i æeli da primimo spasenje, te kako je gubitak spasenja odstupanje od Boæjeg plana za sve nas. Koje ohrabrenje moæemo izvuÊi iz ove prekrasne istine? 31 BPouka3.2012 31 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 24. srpnja SIGRNOST U KRISTU ProËitajte 1. Solunjanima 1,5. Kako moæemo biti sigurni da smo ispravni pred Bogom? Koja su tri dokaza iz æivota Solunjana ukazala Pavlu da su ispravni pred Bogom? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Peti redak poËinje rijeËju “jer” (DK) ili “buduÊi”. U ovom retku Pavao iznosi pojedinosti svojeg uvjerenja da su Solunjani “izabrani” od Boga (1. Solunjanima 1,4). On takoer iznosi daljnje razloge zaπto su njegove molitve toliko ispunjene zahvalnoπÊu (1. Solunjanima 1,2). Pavao se raduje æivotu Solunjana po kojem se vidi da su prihvatili Boga i da Bog odobrava njihov izbor. Pavao se na poËetku ovog retka raduje vidljivom, vanjskom znaku predanosti Solunjana Gospodinu. Njihovo prihvaÊanje Evanelja nije bilo samo razumsko. Njihov svakidaπnji æivot bio je izloæen Boæjoj prisutnosti i moÊi. U svakidaπnjem æivotu crkve dogaale su se stvari koje su se mogle objasniti samo kao boæanska intervencija. Molitve su bile usliπavane i æivoti mijenjani. Stvarnost njihove vjere oËitovala se u njihovim djelima. Kako moæemo znati je li Sveti Duh prisutan i stvaran u naπem æivotu i u mjesnoj crkvi? Vidi GalaÊanima 5,19-23; 1. KorinÊanima 12,1-11. .................................................................................................................................. “Plod” Svetoga Duha snaæni je dokaz da Bog aktivno djeluje. Ljubav, radost i mir mogu biti glumljeni ili laæni odreeno vrijeme, ali svakidaπnji odnosi unutar crkve Ëine da se pravi vjernici na kraju odvoje od laænih. Kada je prisutan Sveti Duh, ono πto se greπnim ljudskim biÊima ne Ëini prirodnim, postaje prirodno. KrπÊani Ëine djela milosti i dobrote kojih se prije ne bi sjetili. Pavao je vidio brojne dokaze o promjeni æivota Solunjana pod nadnaravnim utjecajem Svetoga Duha. Za Pavla je konaËni dokaz da je Bog izabrao Solunjane bio njihovo duboko uvjerenje i unutarnja sigurnost da je Evanelje istinito i Bog stvaran u njihovom æivotu. Iako takvo uvjerenje nije uvijek ispravno, Ëvrsta sigurnost da smo ispravni pred Bogom najËeπÊe prati pravo Evanelje. Koliko smo mi sigurni u svoje spasenje? Na Ëemu se ta sigurnost treba temeljiti? 32 BPouka3.2012 32 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 25. srpnja »INITI ©TO BI PAVAO »INIO ProËitajte 1. Solunjanima 1,6.7. Koju poruku Pavao ovdje upuÊuje? Kako je trebamo razumjeti u svjetlu Ëinjenice da je Krist naπ najbolji primjer? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Iako u veÊini prijevoda to nije istaknuto, Pavao u 6. retku nastavlja istu reËenicu koju je zapoËeo u 2. retku te je razvija sve do 10. retka. Glavna tema ovih dugih reËenica jest Pavlov popis razloga za zahvalnost koju iznosi u svojim molitvama. U 6. i 7. retku dodane su joπ dvije stavke ovom popisu zahvala temeljene na rijeËi “buduÊi” na poËetku 5. retka. Pavao zahvaljuje (2. redak) jer (5. redak — DK) su Solunjani nasljedovatelji njega i njegovih suradnika i na taj su naËin postali uzor drugima (redci 6.7). »esto upozoravamo druge kako je opasno oponaπati bilo koga osim Krista. To je istina, jer Êe nas Ëak i najbolji u odreenom trenutku razoËarati. Ali mi u svakidaπnjoj stvarnosti trebamo uzore. Ljudi trebaju jedni druge zbog smjernica, savjeta i pomoÊi u rjeπavanju specifiËnih situacija, pa Ëak i u teπkim trenucima. Tko nije iskusio blagoslov dobrog savjeta i dobrog primjera? Takoer, svialo se to nama ili ne, kada postanemo voe u crkvi, ljudi Êe nas poËeti oponaπati. Od kolikog li je znaËenja, dakle, da krπÊani “veterani” æive onako kako propovijedaju i primjenjuju ono πto govore. Istodobno, Pavao je ovdje postavio nekoliko Ëuvara. Prije svega, oponaπanje (6. redak) slijedi nakon primanja (5. redak). Prvenstvena namjera Poslanice Solunjanima bila je primanje Boæje rijeËi i njezina primjena u æivotu vjernika preko Svetoga Duha. U Boæju rijeË se uvijek moæemo pouzdati. Drugo, Pavao ih upuÊuje na Gospodina kao na prvi i najvaæniji uzor (6. redak). Ono πto je Isus Ëinio i πto Êe uËiniti pouzdaniji je primjer od onog πto Êe Pavao ikada uËiniti. Uostalom, Pavao nije imao nikakvih iluzija o sebi ili o svojem karakteru (1. Timoteju 1,15). Nakon πto je to rekao, Pavao pohvaljuje njihovu æelju da ga oponaπaju kao voljenog uËitelja i mentora te da i sami postanu vrijedni oponaπanja. U ovom konkretnom sluËaju oponaπana je bila radost zbog patnje. Patnja nas moæe uËiniti ogorËenima ili boljim osobama. U kontekstu Evanelja i sile Svetoga Duha, Solunjani su otkrili nadnaravnu radost u patnji, poput Pavla i Sile prije njih (Djela 16,22-25). Kakav smo mi uzor u naπoj crkvi? ©to je u naπem æivotu vrijedno oponaπanja, a πto nije? 33 BPouka3.2012 33 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 26. srpnja DALJNJI DOKAZ VJERE ProËitajte 1. Solunjanima 1,8-10. Na koji naËin ovaj odlomak nudi dodatni dokaz vjere Solunjana? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao nastavlja reËenicu koju je zapoËeo u 2. retku objaπnjavajuÊi kako zna da su Solunjani postali uzor ili primjer drugim vjernicima u Makedoniji (gdje se Solun nalazio) i Ahaji (gdje se nalazio Korint). Oni su u prvom redu bili primjer evangelizacijskog napora i uspjeha. Od njih je “odjeknula” Boæja rijeË u obje ove pokrajine i izvan njih. Pavao ih takoer smatra uzorima u vjeri zbog njihove otvorenosti prema njemu i Evanelju. Oni su bili spremni da ih se pouËava. Isto tako, bili su voljni uËiniti korjenite promjene u svojem æivotu, poput odbacivanja idola i drugih popularnih oblika oboæavanja. Komunikacija se u starorimskom svijetu odvijala razmjerno brzo zahvaljujuÊi dobro izgraenim cestama i pokretljivosti. Stoga tvrdnja da je njihova vjera bila poznata “svagdje” moæe znaËiti kako su ljudi u gradovima poput Rima i Antiohije veÊ govorili o njoj Pavlu. Takoer je Ëinjenica da ljudi æele ispuniti oËekivanja drugih. Pohvala ukljuËuje oËekivanje. HvaleÊi njihovu vjeru na tako neodoljiv naËin, Pavao ih je ohrabrivao da joπ viπe rastu u toj vjeri. »ini se kako je u njihovom obraÊenju bilo neËega jedinstvenog. Kao poganski idolopoklonici, morali su prevladati dvije glavne prepreke. Prva je bila ta “luda vijest” o nekom Ëovjeku koji je bio mrtav i ponovno se vratio u æivot. Potom je tu i Ëinjenica da je to bila æidovska luda vijest. Mnogi pogani vjerojatno su se smijali kada su Ëuli ovu krπÊansku vijest. Solunjani to nisu uËinili. Umjesto toga, oni su u potpunosti promijenili svoj æivot u svjetlu Evanelja. “Vjernici u Solunu bili su pravi misionari. Srce im je gorjelo revnoπÊu za njihovog Spasitelja koji ih je izbavio od ‘srdæbe koja Êe doÊi’. ZahvaljujuÊi Kristovoj milosti, u njihovom je æivotu doπlo do Ëudesne preobrazbe i Gospodnja rijeË, kad su je oni govorili, bila je popraÊena silom. Tako prikazanim istinama zadobivali su srca i dodavali duπe broju vjernika.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 161) ProËitajte ponovno 1. Solunjanima 1,10. O Ëemu ovdje Pavao govori? ©to je “srdæba koja Êe doÊi”? U kakvoj je vezi Isusovo uskrsnuÊe s onim πto Pavao ovdje æeli naglasiti? Zaπto je ovo obeÊanje tako presudno za sve ono πto vjerujemo? Vidi 1. KorinÊanima 15,12-17; Ivan 11,24.25; Daniel 12,2. 34 BPouka3.2012 34 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 27. srpnja ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Dolazak Sile i Timoteja iz Makedonije u Korint, dok je tamo boravio Pavao, jako je obradovao apostola. Donijeli su mu ‘dobre vijesti’ o ‘vjeri i ljubavi’ onih koji su prihvatili istinu za vrijeme prvog posjeta vjesnika Evanelja Solunu. Pavao je iskreno suosjeÊao s ovim vjernicima koji su, unatoË kuπnjama i teπkoÊama, ostali vjerni Bogu. Æelio ih je osobno posjetiti, ali kako to u tom trenutku nije bilo moguÊe, uputio im je pismo. U pismu solunskoj crkvi apostol izraæava zahvalnost Bogu za dobru vijest da napreduje u vjeri. … ‘Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas se sjeÊamo u svojim molitvama. Bez prestanka se sjeÊamo pred Bogom, naπim Ocem, vaπe djelotvorne vjere, poærtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina naπega Isusa Krista.’ Mnogi od vjernika u Solunu obratili su se ‘od idola k Bogu, da trajno sluæ(it)e æivomu i pravomu Bogu’. … Apostol je izjavio da su u svojoj odluËnosti da slijede Gospodina ‘postali uzor svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji’.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 160) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Pozabavite se pitanjem uloge nekih drugih uzora, osim Isusa. Koje su njihove prednosti i nedostaci? 2. Pavao u velikom dijelu ove poslanice zahvaljuje Bogu za Solunjane. Kakvu ulogu treba imati zahvaljivanje u naπem iskustvu proslavljanja, osobnog i zajedniËkog? 3. Ako vaπi bliænji tragaju za dokazom vjere vaπe crkve, πto pronalaze? Kako bi situacija mogla ili trebala biti drugaËija? 4. Zaπto nam je priznanje okoline toliko bitno? Istodobno, zaπto moramo biti oprezni dok ga iskazujemo? 5. Prisjetimo se ponovno vaænosti nauka o drugom Kristovom dolasku za naπu vjeru. Zaπto moæemo imati povjerenje u neπto tako radikalno, toliko razliËito od onoga πto se ikad prije dogodilo? Saæetak: Pavao je s radoπÊu iskazivao zahvalnost Bogu za obilje dokaza u prilog svojem radu u æivotu solunskih vjernika. Iznijevπi im sadræaj svojih molitava, Pavao se nadao kako Êe ih potaknuti da nastave rasti u vjeri i naporima u dosezanju bliænjih. 35 BPouka3.2012 35 Black 22.03.2012, 15:26 Ruke koje govore ©estero djece iz adventistiËke crkve u Jacksonvilleu na Floridi æeljelo je svjedoËiti o svojoj vjeri. Njihova ih je crkva poslala na program poduke za djecu pod nazivom “Idi i lovi” gdje su nauËili nekoliko zanimljivih naËina kako ljudima govoriti o Isusu. NauËila su propovijedati, voditi pjevanje i koristiti se lutkama. Vratili su se kuÊi uzbueni zbog onog πto su nauËili. “Dakle,” upitao ih je njihov propovjednik s osmijehom na licu, “na koji Êete naËin drugima govoriti o Isusu?” Djeca su voljela raditi s lutkama, prikazivati ih kao da razgovaraju, sluπaju i Ëude se. Na kraju poduke svako je dijete dobilo vlastitu lutku. “Æelimo upotrijebiti lutke dok govorimo o Bogu”, odgovorilo je jedno dijete. Djeca piπu vlastite scenarije i izrauju kostime i rekvizite uz pomoÊ svojih roditelja. “Jedan od naπih igrokaza govori o dva djeËaka koja su se potukla”, kaæe Tenver, jedan od djeËaka koji radi s lutkama. “Prijatelji ovih lutaka zaustavljaju tuËnjavu i govore o tome kako je mir jedan od plodova Duha.” Takoer radimo igrokaze o biblijskim liËnostima”, kaæe Isabel, jedna od Ëlanica ove skupine. “Jedan od naπih igrokaza govori o deset gubavaca koje je Isus izlijeËio.” Potrebno je puno prakse kako biste nauËili uskladiti pokrete lutaka s rijeËima da sve izgleda stvarno. No ova djeca starosne dobi izmeu 10 i 12 godina, spremna su naporno raditi kako bi drugi mogli saznati za Boæju ljubav i Njegov plan za njihov æivot. Lakπe je govoriti drugima o Isusu kada su s vama vaπi prijatelji”, kaæe Tenver. “Isprva sam bio pomalo prestraπen jer nikada prije nisam Ëinio neπto takvo. Sada kad vidim osmijeh na licima ljudi nakon πto zavrπimo program, znam da je bilo vrijedno truda.” Govoriti o Isusu ljudima vaæan je dio svjedoËenja ovog tima. “Nedavno smo sa svojim lutkama sudjelovali u programu za tinejdæere koji su napustili πkolu i upali u nevolje”, dodaje Abigail. Prikazali smo im nekoliko igrokaza i molili se da ih to potakne da se vrate natrag na pravi put.” Djeca koja djeluju u ovoj sluæbi svjedoËenja s lutkama, prvo su nauËila razgovarati rukama da bi mogla postati Boæji uËenici. Ona pomaæu drugim djeËacima i djevojËicama da shvate kako Isus æeli postati njihov najbolji Prijatelj zauvijek. Djeca koja djeluju u sluæbi svjedoËenja s lutkama pohaaju adventistiËku crkvu South Point u Jacksonvilleu na Floridi. 36 BPouka3.2012 36 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 5 28. srpnja—4. kolovoza 2012. Primjer apostola (1. Solunjanima 2,1-12) “VeÊ baπ kako nas je Bog smatrao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo, ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, veÊ Bogu, ‘koji prosuuje’ naπa ‘srca’.” (1. Solunjanima 2,4) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 2,1-12; Djela 16; Ponovljeni zakon 10,16; Psalam 51,3-12; 2. KorinÊanima 8,1-5; Luka 11,1113. Glavna misao: OtkrivajuÊi πto bi trebao biti pravi motiv propovijedanja, Pavao nam pomaæe da preispitamo svoje srce i æivot u svjetlu Evanelja. Ovotjednu pouku obiljeæava velika izmjena argumenata u 1. Solunjanima. Pavao je najprije usmjeren na crkvu (1. Solunjanima 1,2-10), a potom na uËenike i njihovo iskustvo u Solunu (2,1-12). U prethodnom poglavlju Pavao zahvaljuje Bogu πto su vjernici u Solunu svojim æivotom oponaπali njega i zauzvrat postali uzor vjernosti. Sada u 1. Solunjanima 2,1-12 Pavao joπ dublje zalazi u naËin æivota koji omoguÊuje uËenicima da budu uzor. Iako postoje brojne motivacije za uËenje, propovijedanje i sluæbu, Pavao najviπe istiËe onu najvaæniju: da propovijedanje treba biti ugodno Bogu. Pavla je manje brinuo brojËani rast crkve, a viπe rast u Boæjoj milosti i pravim duhovnim naËelima. I u ovoj pouci imat Êemo uvid u Pavlov unutarnji æivot. Pavao otkriva svoju duπu na naËin koji nas potiËe da uskladimo vlastite duhovne nade, snove i motivaciju kako bismo ugodili Bogu te vrπili pravi utjecaj na druge. 37 BPouka3.2012 37 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 29. srpnja HRABROST U PATNJI ProËitajte 1. Solunjanima 1,1.2 u svjetlu Djela 16. Koju poveznicu Pavao povlaËi izmeu svojeg prijaπnjeg propovijedanja u Filipima i propovijedanja u Solunu? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Prva Solunjanima 2,1 nadovezuje se na temu iz prvog poglavlja. Iskaz “vi sami znate” iz ovog retka podsjeÊa na 1. Solunjanima 1,5. A Pavlovo spominjanje “dolaska” ili kako su se “usudili” doÊi u crkvu, podsjeÊa na 1. Solunjanima 1,9. Pavao, dakle, nastavlja teme koje je zapoËeo u poËetnom poglavlju poslanice. Na kraju prethodnog poglavlja zanimalo ga je πto “svi” znaju o Solunjanima. U ovom poglavlju on raspravlja o tome πto Ëitatelji znaju o apostolima i njihovoj vjeri. Pavao se prisjeÊa kako su se prema njemu i Sili sramno ponijeli u Filipima zbog propovijedanja Evanelja. Zbog takvog odnosa prema njima svaki korak bio im je bolan podsjetnik na dugom putu od Filipe do Soluna. Nema sumnje da su vanjski znaci njihove patnje bili vidljivi Ëak i prigodom dolaska u Solun. U tom trenutku apostolima bi bilo lakπe opravdati manje izravan pristup propovijedanja Evanelja u novome gradu. Uostalom, tko bi ih za to mogao kriviti s obzirom na ono kroz πto su upravo proπli? No, Solunjani su pokazali æelju i otvorenost za primanje istine. Razum im je govorio: “Nemojte nikada viπe propovijedati Evanelje.” Ali usred njihove boli i patnje, Bog je hrabrio Pavla i Silu: Budite odvaæni. Budite jaki. I tako su se oni “usudili” (1. Solunjanima 2,2) unatoË vjerojatnosti da Êe iznova doÊi do progona. Izmeu njihovog ljudskog stanja (i svih slabosti koje uz to dolaze), i Boæjeg osnaæivanja postojao je snaæan, vidljiv kontrast. Naposljetku je Gospodin iskoristio vanjske okolnosti na svoju slavu. Vidljive rane propovjednika omoguÊile su dvojaki dokaz Solunjanima. Prvo, osobno su bili uvjereni u Evanelje koje su propovijedali. Oni to nisu Ëinili iz osobne koristi (vidi 1. Solunjanima 2,3-6). Drugo, sluπateljima je bilo jasno da je Bog na moÊan naËin prisutan s Pavlom i Silom. Evanelje koje su oni propovijedali nije bilo samo intelektualne naravi; ono je bilo popraÊeno æivom Gospodnjom prisutnoπÊu, πto je vidljivo iz æivota apostola (vidi 13. redak). ©to bismo istaknuli kao dokaz da je Bog promijenio naπ æivot? Na koji je naËin taj dokaz vidljiv drugima? 38 BPouka3.2012 38 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 30. srpnja KARAKTER APOSTOLA ProËitajte 1. Solunjanima 2,3. Koju kljuËnu Ëinjenicu Pavao ovdje istiËe o motivima? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U stara vremena nadaleko su bila poznata tri naËina uvjeravanja ljudi da promijene svoje ideje ili navike. Ljudi procjenjuju snagu dokaza na temelju karaktera govornika (na grËkom: etos), kvalitete ili logike samog argumenta (logos) i utjecaja koji govornik vrπi na emocije ili osobni interes sluπatelja (patos). U 1. Solunjanima 2,3-6, Pavao se usredotoËuje na karakter apostola kao kljuËni element u propovijedanju koji je doveo do radikalnih promjena u Solunu. U ovim redcima Pavao istiËe kontrast izmeu sebe i popularnih filozofa Ëije je propovijedanje Ëesto motivirala osobna dobit (vidi pouku 3). Pavao u 3. retku upotrebljava tri rijeËi kako bi opisao krivu motivaciju za propovijedanje ili sluæbu. Prva rijeË je “zabluda”, intelektualna pogreπka. Propovjednik moæe biti ushiÊen idejom koja je u biti pogreπna. On moæe biti potpuno iskren, no zavaran. Moæe smatrati da Ëini dobro drugima i istodobno biti motiviran pogreπnim idejama. Druga rijeË je “neËistoÊa”. Ljude Ëesto privlaËe pojedinci naπiroko poznati po svojoj karizmi u nastupu i idejama. Neke od tih javnih osoba mogu biti motivirane prilikama za seks koje nosi slava ili popularnost. TreÊa rijeË najbolje je prevedena kao “prijevara”. U tom sluËaju govornik je svjestan kako je ono πto iznosi pogreπno, no svjesno pokuπava dovesti u zabludu svoje sluπatelje radi osobne dobiti. Pavao i Sila nisu bili motivirani nijednim od gore navedenih razloga. Da je tomu bilo tako, iskustvo u Filipima vjerojatno bi ih natjeralo da prestanu propovijedati. Odvaænost koju su pokazali u Solunu bila je moguÊa samo zahvaljujuÊi Boæjoj sili koja je djelovala preko njih. Evanelje je u Solunu imalo silu (vidi 1. Solunjanima 1,5) dijelom zahvaljujuÊi karakteru apostola koji se ogledao u njihovom ponaπanju. LogiËki argumenti i emotivni pozivi nisu bili dostatni. Njihov karakter bio je u skladu s onim πto su propovijedali. Takva autentiËnost ima veliku moÊ u danaπnjem svijetu, baπ kao πto je imala i u stara vremena. Razmislimo o vlastitim motivima u svemu πto Ëinimo. Koliko su oni iskreni, Ëisti od prijevare i neËistoÊe? Ako naπi motivi nisu onakvi kakvi bi trebali biti, kako ih moæemo poboljπati? Vidi takoer Ponovljeni zakon 10,16; Filipljanima 4,13; Psalam 51,3-12. 39 BPouka3.2012 39 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 31. srpnja UGA–ANJE BOGU ProËitajte 1. Solunjanima 2,4-6. Opiπite suprotnost izmeu Pavlove motivacije za sluæbu i svjetovnih alternativa koje on spominje. Zaπto nije uvijek jednostavno uvidjeti ove suprotnosti, odnosno kako moæemo biti zavarani ËistoÊom vlastitih motiva? Zaπto je tome tako lako podlegnuti? .................................................................................................................................. RijeË prevedena kao “dostojni” (1. Solunjanima 2,4) odraæava ideju provjere ili ispitivanja. Apostoli su dopustili Bogu da ispita vjerodostojnost njihovog æivota i namjera. Svrha te provjere bila je da Evanelje koje su objavljivali ne bude iskrivljeno razlikom izmeu onoga πto su propovijedali i naËina na koji su æivjeli. Popularni filozofi onoga vremena pisali su o vaænosti samoispitivanja. Æelimo li promijeniti svijet, trebamo neprestano preispitivati svoje motive i namjere, tvrdili su oni. Pavao odlazi korak dalje. Uz samoispitivanje on dodaje i ispitivanje od strane Boga. Bog je potvrdio da je ono πto je Pavao propovijedao sukladno njegovom unutarnjem æivotu. U krajnjem smislu Bog je jedini kojemu vrijedi udovoljiti. Ljudskim biÊima potreban je osjeÊaj vrijednosti da bi mogla funkcionirati. U potrazi za ovim osjeÊajem, Ëesto zgrÊemo materijalne vrijednosti, teæimo za postignuÊima ili pozitivnim miπljenjem koje drugi izraæavaju o nama. No svi ovi izvori vlastite vrijednosti krhki su i privremeni. Istinsku i dugotrajnu vlastitu vrijednost moæemo pronaÊi jedino zahvaljujuÊi Evanelju. Kada u potpunosti prihvatimo da je Krist umro za nas, dobivamo osjeÊaj vrijednosti koji niπta na ovome svijetu ne moæe uzdrmati. ©to 1. Solunjanima 2,5.6 dodaje trima motivacijama navedenima u 3. retku? .................................................................................................................................. Pojam laskanja otvara temu ugaanja ljudima, πto je loπ temelj za navijeπtanje Evanelja. Pavla ne pokreÊe ono πto drugi ljudi misle o njemu. On takoer navodi joπ jednu svjetovnu motivaciju za sluæbu: novac. Oni ljudi koji osjeÊaju blagoslov zbog neËije sluæbe, Ëesto se osjeÊaju potaknutima da daruju novac za tu sluæbu. Ovo moæe biti kuπnja za Boæje radnike da izgube usredotoËenost na jedinu motivaciju koja je bitna, ugaanje Bogu. ©to je u naπem æivotu ugodno Bogu, i zaπto? ©to Mu nije ugodno i koji je razlog tomu? 40 BPouka3.2012 40 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 1. kolovoza VELIKA BRIÆNOST U 1. Solunjanima 2,4, Pavlova osnovna motivacija za sluæbu jest ugoditi Bogu. Koju dodatnu motivaciju Pavao spominje u redcima koji slijede? Vidi 1. Solunjanima 2,6-8. .................................................................................................................................. U danaπnjem svijetu novac, seks i moÊ Ëesto se smatraju osnovnim motivacijama ljudskog ponaπanja, barem kod onih koji su obuzeti vlastitim probicima. U 1. Solunjanima 2,3-6 Pavao upotrebljava nekoliko razliËitih rijeËi kako bi istaknuo sliËne motivacije u odnosu na svoju sluæbu. Pohlepa, nemoralnost, prijevara i laskanje nemaju mjesta u krπÊanskom æivotu i sluæbi. Apostole je prvenstveno pokretala æelja da ugode Bogu u svemu πto su Ëinili. U 6. retku Pavao zamjeÊuje kako su apostoli mogli “biti na teret” Solunjanima. Kao apostoli i uËitelji mogli su zahtijevati priznavanje svojeg poloæaja. Mogli su zahtijevati novËanu potporu kao i da se prema njima odnose s posebnom ËaπÊu. No Pavao je u Solunu odbio sve ono πto je moglo ugroziti njegove motive ili postati kamen spoticanja za nove obraÊenike. Iako je Pavlova prvenstvena motivacija bila ugoditi Bogu, on u 7. i 8. retku izraæava dodatnu motivaciju — brigu za Solunjane. U 8. retku upotrijebljene su rijeËi pune emocionalne topline. Propovijedanje Evanelja za Pavla je bilo mnogo viπe od duænosti; on je unosio cijelo srce, pa Ëak i cijelog sebe. Kako su crkve u Makedoniji, meu kojima i crkva u Solunu, reagirale na briænost apostola? Vidi 2. KorinÊanima 8,1-5. ©to nas to uËi o vaænosti karaktera u æivotu onih koji svjedoËe drugima? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U odsjeku od ponedjeljka spomenuli smo tri drevna naËina uvjeravanja: karakter govornika (etos), logiku argumenta (logos) i poziv koji cilja na emocije ili interes sluπatelja (patos). U redcima 4-6 Pavao naglaπava karakter apostola kao razlog πto su bili prihvaÊeni. U redcima 7.8 vidljiv je patos, emotivna spona koja je nastala izmeu apostola i Solunjana. Evanelje je najmoÊnije kada dodirne srce. Prisjetimo se karaktera osobe koja je na nas pozitivno utjecala u duhovnom smislu. ©to je na njoj bilo toliko osobito πto nas je pokrenulo? Kako moæemo nauËiti oponaπati te znaËajke? 41 BPouka3.2012 41 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 2. kolovoza NE BITI NA TERET (1. Solunjanima 2,9-12) Dok je Pavao boravio u Solunu, Ëime se joπ bavio osim propovijedanjem Evanelja i zaπto? Vidi 1. Solunjanima 2,9.10. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Bilo bi pretjerano doslovce shvatiti Pavlovu izjavu da je radio “noÊ i dan”. Meutim, rijeË je o tome da grËki jezik izraæava kvalitetu ideje, a ne stvarno provedeno vremensko razdoblje. Drugim rijeËima, Pavao æeli reÊi da je radio i viπe nego πto mu je bila duænost kako im ne bi bio na teret; on nije æelio da iπta bude prepreka njegovom svjedoËenju. Osim toga, pazio je da ne povrijedi ni Boga ni ljude (vidi 1. Solunjanima 2,10; Luka 2,52). Pavao i apostoli nastojali su se vladati “besprijekorno” da bi Evanelje bilo u srediπtu pozornosti. Koju je usporedbu Pavao upotrijebio u 1. Solunjanima 2,11.12 da bi opisao svoje ponaπanje prema Solunjanima? Vidi takoer Luka 11,11-13. »emu nas ta usporedba uËi? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Dobar otac postavlja granice, potiËe i pokazuje ljubav. On prilagoava svoj odgoj i disciplinu jedinstvenosti karaktera i emocionalnom stanju svakog djeteta. Ovisno o djetetu i situaciji, otac moæe uputiti poticaj, strogu lekciju ili odrediti disciplinsku mjeru. U Pavlovom misionarskom pristupu postoji odreena napetost. S jedne strane, on je uvijek nastojao prilagoditi svoj pristup jedinstvenosti karaktera i stanju ljudi; s druge strane, teæio je za tim da vanjπtina i nutrina budu iste. Kako je netko mogao biti autentiËan, a ipak “svima njima postati sve”? Odgovor je ljubav koju je Pavao imao prema svojim obraÊenicima. UËinio je sve kako bi im bio uzor autentiËnosti; ipak, shvatio je kako su postojale stvari s kojima se joπ nisu bili spremni suoËiti (vidi takoer Ivan 16,12). Stoga je radio svojim rukama i nastojao izbjeÊi nepotrebne prepreke na njihovom putu prihvaÊanja Evanelja. To je zasigurno snaæna lekcija samopoærtvovnosti. 42 BPouka3.2012 42 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 3. kolovoza ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Bez obzira na to koliko visoko bilo znanje, onaj Ëije srce nije ispunjeno ljubavlju za Boga i bliænje, nije pravi Kristov uËenik. … On moæe pokazati veliku dareæljivost; ali kad bi, iz neke druge pobude osim iskrene ljubavi, razdao sav imetak da nahrani gladne, ovim Ëinom ne bi stekao Boæju naklonost.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 199,200) “Dok je obraÊenicima pozorno izlagao jasan nauk Svetoga pisma o prikladnosti pruæanja potpore Boæjem djelu … Ëesto je za vrijeme svoje sluæbe u velikim srediπtima civilizacije radio svojim rukama za vlastito uzdræavanje. … Prvi put Ëitamo da je Pavao u Solunu propovijedao RijeË i svojim rukama zaraivao za æivotne potrebe (1. Solunjanima 2,6.9; 2. Solunjanima 3,8.9). … Ali Pavao nije smatrao ovako provedeno vrijeme izgubljenim. … Onima koji su radili s njim davao je pouke duhovne naravi, a u isto vrijeme pruæao im je primjer marljivosti i savjesnosti. Bio je okretan, vjeπt radnik, predan u poslu, gorljiv u duhu i sluæio je Gospodinu (vidi Rimljanima 12,11).” (Ellen G. White, Gospel Workers, str. 234—236) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Prisjetite se razdoblja patnji kroz koje ste proπli (tjelesne, duhovne, emocionalne ili sve zajedno). U praktiËnom smislu, kako netko pronalazi radost ili hrabrost usred takve patnje? Zaπto je lakπe govoriti o toj radosti i hrabrosti nego uËiniti? 2. Prisjetite se osobe Ëiji æivot ne odraæava tvrdnju da je krπÊanin. Kako takva osoba utjeËe na vaπ hod s Gospodinom? 3. Koje se zamke kriju u emocionalnoj bliskosti s ljudima kojima propovijedate Evanelje? Kako postaviti odgovarajuÊe granice u odnosima koji se razvijaju kada blisko suraujemo s ljudima? Saæetak: U tekstu koji smo prouËavali Pavao je otvorio svoje srce kako bi otkrio najiskrenije motive svoje sluæbe. Krajnji je motiv ugoditi Bogu, bez obzira na to hoÊemo li ugoditi onima kojima sluæimo. Motiviranost novcem, seksualnoπÊu i moÊi nema mjesta u srcu koje je odluËilo ugoditi Bogu. IduÊi najvaæniji motiv za sluæbu jest iskrena ljubav prema izgubljenima. Oba navedena motiva jasno su izraæena u 1. Solunjanima 2,1-12. 43 BPouka3.2012 43 Black 22.03.2012, 15:26 Izgubljeni djeËak Du i Zho pioniri su Globalne misije koji osnivaju crkvu u jednom gradu u Kini. Oni prodaju proizvode od vrata do vrata kako bi upoznali nove ljude i stekli prijatelje za Krista. Usmjerili su se na pomaganje ljudima s posebnim potrebama poput bolesnih, starijih i potrebitih. Oni zatim svoje nove prijatelje upoznaju sa Spasiteljem. VeÊina stanovnika oboæava idole, tako da Du i Zho posjeÊuju i hramove da bi upoznali nove ljude. Oni tragaju za usamljenim nesretnim ljudima i nude im svoje suosjeÊanje i prijateljstvo. Ako æele, mole se za njihove potrebe. Na taj su naËin stekli mnoge prijatelje s kojima razgovaraju o Boæjoj ljubavi, dajuÊi im literaturu koja Êe ih pobliæe upoznati s Bogom. Jednog dana dok su Du i Zho iπli ulicom, ugledali su tinejdæera koji je izgledao zapuπteno, izgubljeno i uznemireno; zaustavili su se kako bi razgovarali s njim. Uskoro su shvatili da djeËak ima mentalnih problema pa nije mogao reÊi gdje æivi. Bilo je zimsko doba i straπno hladno i Ëinilo se da su djeËakove ruke pune ozeblina. Du i Zho pozvali su ovog tinejdæera u svoj dom. Okupali su ga, dali mu Ëistu odjeÊu i nahranili jednostavnim toplim obrokom. Ponovno su ga upitali gdje æivi. No ovaj djeËak im nije znao odgovoriti. Du i Zho brinuli su se za djeËaka u svojem domu istodobno se obrativπi policiji i mjesnoj televizijskoj postaji za pomoÊ u traganju za njegovom obitelji. Dva tjedna poslije iz policije su ih nazvali s vijeπÊu da su pronaπli djeËakovu obitelj nekih 320 kilometara od mjesta gdje su ga Du i Zho pronaπli. Ovaj braËni par odveo je djeËaka roditeljima koji su bili sretni πto se njihov izgubljeni sin vratio kuÊi. Kada su shvatili da su Du i Zho krπÊani, pozvali su ih da ostanu s njima i nauËe ih o Bogu. Du je uspostavio kontakt s mjesnim starjeπinom u obliænjoj crkvi zamolivπi ga da posjeti ovu obitelj. Du i Zho vratili su se kuÊi kako bi nastavili svoju sluæbu. Nekoliko mjeseci poslije saznali su da je obitelj izgubljenog djeËaka prihvatila Krista kao svojega Gospodina i pridruæila se AdventistiËkoj crkvi. Naπi misijski darovi podupiru rad Globalne misije diljem svijeta. Du i Zho zajedno s drugih 60 vjernika laika u Kini pomaæu jednom propovjedniku koji ima 46 crkava s 4 tisuÊe vjernika. 44 BPouka3.2012 44 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 6 4.—11. kolovoza 2012. Prijatelji zauvijek (1. Solunjanima 2,13—3,13) “Da tako utvrdi vaπa besprijekorna srca u svetosti pred Bogom, naπim Ocem, o dolasku naπega Gospodina Isusa Krista sa svim svojim svetima!” (1. Solunjanima 3,13) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 2,13—3,13; Rimljanima 9,1-5; 11,1-12.24-32; Matej 24,9-22; 10,42. Glavna misao: Pavao nastavlja s pohvalom Solunjana za sve dobro koje vidi u njima kako bi ih ohrabrio usred progona s kojima se suoËavaju. Dok Ëitamo ove odlomke, moæemo primijetiti da Solunjani nisu za Pavla samo vjernici crkve; oni su njegovi prijatelji. Postoji duboka, emocionalna veza izmeu Pavla i ovih ljudi, i Pavao je naglaπava jer nastoji jaËati u njihovoj svijesti ljubav koju ima prema njima. Njegove iskrene rijeËi pomoÊi Êe im da se pripreme za kritike koje Êe uskoro uslijediti. Pavao poËinje i zavrπava ovaj dio teksta molitvom. U odreenom smislu cijeli odlomak je napisan s molitvom na umu. Nit vodilja ove usredotoËenosti na molitvu Pavlova je æelja da Solunjani budu “besprijekorni i sveti” (1. Solunjanima 3,13; vidi takoer 1. Solunjanima 2,19.20) prigodom drugog Kristovog dolaska. Pavlovo prijateljstvo s njima dublje je od ovozemaljskog prijateljstva; ono nadilazi granice vremena i povijesti ovdje na Zemlji. Pavao se raduje πto Êe provoditi vjeËnost s vjernicima iz Soluna. Ova æelja je dijelom razlog njegove neprekidne brige za njihova uvjerenja i ponaπanje u cijeloj poslanici. Pavao voli ove ljude i æeli da budu spremni za Kristov povratak. 45 BPouka3.2012 45 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 5. kolovoza PRIMJER JUDEJACA Gledano povrπno, 1. Solunjanima 2,13-16 doima se poput digresije s prethodnim temama o ugaanju Bogu i brige za nove vjernike (1. Solunjanima 2,1-12). Ali 13. redak nastavlja o tome kako su Solunjani reagirali na apostole i Evanelje koje su oni donijeli u Solun. S 14. retkom Pavao se vraÊa na temu oponaπanja. Progon u Solunu prizvao je u sjeÊanje raniji progon krπÊana u Judeji. Neki Æidovi progonili su æidovske krπÊane u Judeji, dok su pogani i njihovi susjedi neæidovi zajedniËki uvelike progonili u Solunu krπÊane iz poganstva. Ovdje Pavao pokazuje kako je progonstvo krπÊana povezano s neËim mnogo veÊim. Oni koji slijede Krista, suoËit Êe se s protivljenjem, pa Ëak i progonstvom. ProËitajte 1. Solunjanima 2,14-16. Koju poruku ovi tekstovi imaju za nas danas? »emu nas ne uËe? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao ovdje otkriva svoje osjeÊaje o odreenoj skupini Æidova koji su uporno slijedili njegov evaneoski put iz mjesta u mjesto, sijuÊi neslogu i protivljenje prema apostolima. Odlomci u Bibliji kao πto je ovaj (vidi takoer Matej 23,29-38) bili su uvelike izvrtani i krivo tumaËeni kako bi se “opravdao” progon æidovskog naroda. No takva vrsta sveopÊe primjene ovdje prelazi granice Pavlovih namjera. Pavao govori izriËito o judejskim vlastima (ova rijeË prevedena kao “Æidovi” u 1. Solunjanima 2,14 moæe takoer biti prevedena kao “Judejci“) koje su suraivale s Rimljanima u Isusovom raspeÊu i koje su si stavile u zadatak onemoguÊavanje propovijedanja Evanelja gdje god i kad god im se za to pruæila prilika. Pavlove su rijeËi odjek onoga πto je Isus rekao o onima koji su Ga pokuπavali ubiti (Matej 23,29-36). Moramo imati na umu da je i Pavao bio Æidov. On nije æelio oklevetati cijelu klasu ljudi. Isus je bio Æidov. Prvi uËenici su bili Æidovi. Jezgru prve Crkve Ëinili su Æidovi. ©to se Pavla tiËe, svaki je Æidov kojeg je sreo, poput Sile, Barnabe i Timoteja, bio potencijalni prijatelj za vjeËnost (vidi Rimljanima 9,1-5; 11,1-12.24-32). Svaka osoba na Zemlji duπa je “za koju je Krist umro” (Rimljanima 14,15; 1. KorinÊanima 8,11). Njegovanje predrasuda o cijelim klasama ljudi nije prikladno meu onima koji æive u podnoæju kriæa. Lako je uprijeti prstom u crkvu zbog naËina na koji se odnosila prema cijelim klasama ljudi. ©to je s nama? U kolikoj mjeri njegujemo etniËke predrasude? 46 BPouka3.2012 46 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 6. kolovoza PAVLOVA NADA I RADOST U ovih Ëetrnaest redaka koji zapoËinju od 1. Solunjanima 2,17 do 3,10 Pavao u kronoloπkom slijedu objaπnjava zbog Ëega je odvojen od vjernika u Solunu. Kroz ovaj odlomak proteæe se tema prijateljstva. Ovi Solunjani nisu samo Pavlovi vjernici; oni su njegovi istinski prijatelji. Cijeli odlomak odiπe dubokim emocijama. Pavao æeli da svi njegovi kasniji savjeti i kritike upuÊeni ovoj crkvi (1. Solunjanima 4 i 5) budu proËitani u svjetlu njegove ljubavi i brige za njih. Zbog te ljubavi on je dobio pravo da im bude savjetnik. Ponueni savjeti najbolje su prihvaÊeni kada se temelje na ljubavi. ProËitajte 1. Solunjanima 2,17-20. O Ëemu Pavao ovdje govori, a vaæno je i za nas danas? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Glavni glagol u sedamnaestom retku najËeπÊe prevoen kao “biti odijeljen” ili “osirotjeti” (DK), ukorijenjen je u pojmu gubitka roditelja. Kada je Pavao bio iznenada prisiljen napustiti Solun, on je tako duboko osjeÊao gubitak ovog zajedniπtva kao da su mu upravo umrli roditelji. On ih tako æarko æeli posjetiti jer mu vrlo nedostaju. Oni su odsutni tijelom, ali ne i u njegovom srcu. Za tu odgodu on okrivljuje Sotonu Ëime njegove rijeËi, poput brojnih drugih tekstova u Bibliji, prikazuju stvarnost velike borbe. Pavlova Ëeænja za solunskim vjernicima utemeljena je na zajedniπtvu koje je mnogo dublje od uobiËajenog; ona je usmjerena na posljednje vrijeme. Pavao se raduje πto Êe se njima “ponositi” pred Isusom kada doe po drugi put. Oni su potvrda njegove sluæbe za Krista, njegova eshatoloπka radost i ponos. Pavao æeli da na kraju postoji dokaz kako je njegov æivot utjecao na æivote drugih. Ovaj nam odlomak ukazuje na potrebu da odredimo svoje prioritete. Naπe je postojanje ovdje na Zemlji poput “dima” (Jakov 4,14), ali dima s vjeËnim posljedicama. Srediπte Pavlovog zanimanja, Pavlov prioritet jest ono πto je vjeËno, πto ima trajnu vrijednost i vaænost. Jer ako dublje promislimo o sudbini ovoga svijeta, πto je joπ uistinu vaæno osim spasenja izgubljenih? Kako sve πto Ëinimo u ovom æivotu, na ovaj ili onaj naËin utjeËe na spasenje izgubljenih? Koliko god je lijepo o ovom idealu razgovarati, kako mi æivimo u skladu s tim ciljem? 47 BPouka3.2012 47 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 7. kolovoza TIMOTEJEV ZAMJENSKI POSJET ProËitajte 1. Solunjanima 3,1-5 i Matej 24,9-22. U koji veÊi kontekst Pavao smjeπta patnje Solunjana i sebe? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao je bio tako æalostan zbog svoje razdvojenosti od Solunjana da se odluËio odreÊi Timotejevog druπtva u Ateni kako bi iz prve ruke saznao vijesti o njima. Njegova intenzivna Ëeænja za njima navela ga je da radije ostane bez Timoteja nego da nema nikakve vijesti o njima. BuduÊi da je Timotej zamjenjivao Pavla u sluæbi, Pavao Ëini najbolje moguÊe kako bi uËvrstio Timotejev autoritet pred crkvom. Timotej je Pavlov “brat”, “sluga Boæji” (©ariÊ) i “suradnik u Radosnoj vijesti”. Neki grËki rukopisi idu tako daleko da Timoteja nazivaju “suradnikom Boæjim”. Ovo je izuzetno velika pohvala. Pavao je svjestan da Êe misija biti teπka i Ëini sve πto moæe kako bi Timotej bio prihvaÊen kao da je doπao on osobno. U 3. i 4. retku moæemo zamisliti πto bi Pavao rekao Solunjanima da ih je imao moguÊnost posjetiti. Posebno birane rijeËi za opis njihove patnje tipiËan je zavrπetak odlomka, poput onog u Mateju 24,9-22. Patnja ne bi smjela biti iznenaenje. Svi smo na to upozoreni. KrπÊanska patnja podsjeÊa na posljednje dogaaje tijekom kojih Êe se svi istinski Kristovi sljedbenici suoËiti s progonima (vidi Otkrivenje 13,14-17). Kada patnja doe, trebamo je doæivjeti kao ispunjenje proroπtva i ohrabrenje, a ne kao obeshrabrenje. Cilj proroËanstva nije zadovoljiti naπu znatiæelju o buduÊnosti, veÊ pruæiti Ëvrstu sigurnost usred izazova s kojima se svakodnevno suoËavamo. U petom retku Pavao otkriva dodatni motiv za slanje Timoteja. On se boji da su teπkoÊe koje su Solunjani doæivjeli rezultirale gubitkom vjere. Zabrinut je da je njegova misija u Solunu moæda bila uzaludna ili bez rezultata. ©to moæemo Ëiniti iz dana u dan kako bismo se duhovno pripremili za neizbjeæne kuπnje koje nam donosi æivot? 48 BPouka3.2012 48 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 8. kolovoza REZULTAT TIMOTEJEVA POSJETA ProËitajte 1. Solunjanima 3,6-10. Timotej je bio poslan da ohrabri Solunjane. Koji su dijelovi Timotejevog izvjeπtaja Pavlu donijeli radost i ohrabrenje? ©to je Timotej vidio kod Solunjana πto je Pavao smatrao tako dobrim? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Izraz “ali upravo sada” vrlo je nedvosmislen. Pavao nije odugovlaËio s odgovorom Solunjanima. Onog trenutka kada je dobio vijesti od Timoteja, poËeo je pisati Prvu poslanicu Solunjanima. ©to saznajemo o Pavlovom molitvenom æivotu iz 1. Solunjanima 3,9.10? ©to iz toga moæemo primijeniti u svojem æivotu? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Izostavljanje rijeËi poput “uvijek” i “neprestano” (vidi 1. Solunjanima 1,2) nagovjeπÊuju neπto novo u Pavlovoj radosti i zahvalnosti koju je uvijek osjeÊao kada se molio za Solunjane. Radost i zahvaljivanje u 1. Solunjanima 3,9.10 neposredna je reakcija na Timotejevu vijest. ©to je nedostajalo njihovoj vjeri (1. Solunjanima 3,10)? Ovaj tekst o tome ne govori. Meutim, kao πto moæemo vidjeti poslije, Pavlova zabrinutost za njihovu vjeru bila je viπe praktiËne nego teoloπke naravi. Poglavlja 4 i 5 ukazuju da oni trebaju uskladiti praksu s vjerovanjem. Iako su imali ljubav i vjeru i “Ëvrsto stajali u Gospodinu”, poslije u poslanici postaje oËito kako joπ uvijek imaju mjesta za rast. Zaπto je molitva toliko vaæna u naπem osobnom hodu s Gospodinom? Koliko vremena provodimo u molitvi? ©to nam naπ odgovor govori o tome koliko je smatramo vaænom? Kako moæemo ojaËati svoj molitveni æivot? 49 BPouka3.2012 49 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 9. kolovoza PAVLOVE PONOVLJENE MOLITVE Drugi Isusov dolazak snaæan je poticaj duhovnome rastu. Svako zlostavljanje ili tlaËenje pojavit Êe se na sudu. Svako djelo ljubavi i ljubaznosti bit Êe prepoznato i nagraeno (vidi, primjerice, Matej 10,42). To znaËi da je svako djelo u naπem æivotu, koliko god bilo malo, u konaËnici znaËajno. No za Pavla je jednako vaæno, kao πto je naglaπeno u ovotjednoj pouci, da Êe drugi Kristov dolazak biti slavno ujedinjenje obitelji i prijatelja, Ëije Êe zajedniπtvo trajati vjeËno zahvaljujuÊi onome πto je Isus uËinio. KrπÊansko zajedniπtvo nema rok trajanja. Ono je predvieno da traje zauvijek. ProËitajte 1. Solunjanima 3,11-13. ©to joπ Pavao ukljuËuje u svoje molitve za Solunjane nakon dolaska Timoteja? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. 1. Solunjanima 3,11-13 zvuËi gotovo poput blagoslova na kraju bogosluæja. Naravno, Pavao se priæeljkuje vratiti u Solun i ispraviti nedostatke u vjeri crkve (1. Solunjanima 3,10). No ako se i nije u moguÊnosti vratiti, moæe moliti Boga da potakne rast Solunjana u ljubavi, ne samo jednih prema drugima, veÊ i prema svim susjedima i bliænjima. Ova ljubav bit Êe vaæan dio njihovog karaktera kada se Isus ponovno vrati. Pomalo je zagonetan Pavlov komentar u retku 13 gdje piπe da Êe Isus doÊi “sa svim svojim svetima”. RijeË “sveti” ili “posveÊeni” najËeπÊe se primjenjuje za osobe u Novome zavjetu. S druge strane, tekstovi o drugom dolasku najËeπÊe opisuju Isusa u pratnji anela, a ne ljudskih biÊa (Matej 24,30.31; Marko 8,38; 13,27). Tko su onda “sveti” u ovome retku? Rjeπenje ovog problema leæi u Ëinjenici da je Pavao u 13. retku usvojio naËin izraæavanja iz Zaharije 14,5 i primijenio ga na drugi Isusov dolazak. Izraz “svi sveti” (©ariÊ) u Starome zavjetu najËeπÊe podrazumijeva anele (vidi takoer Ponovljeni zakon 33,2 i Daniel 7,10). Novi zavjet, s druge strane, daje rijeËi “sveti” novo znaËenje: to su ljudska biÊa Ëija pravednost dolazi od Isusa. U 1. Solunjanima 3,13 Pavao se vraÊa na starozavjetnu definiciju prema kojoj su “sveti” aneoska biÊa koja stoje u Boæjoj prisutnosti. Oni Êe kao takvi pratiti BogoËovjeka Isusa prigodom Njegovog povratka na Zemlju. 50 BPouka3.2012 50 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 10. kolovoza ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Dolazak Sile i Timoteja iz Makedonije u Korint, dok je tamo boravio Pavao, jako je obradovao apostola. Donijeli su mu ‘dobre vijesti’ o ‘vjeri i ljubavi’ onih koji su prihvatili istinu za vrijeme prvog posjeta vjesnika Evanelja Solunu. Pavao je iskreno suosjeÊao s ovim vjernicima koji su, unatoË kuπnjama i teπkoÊama, ostali vjerni Bogu.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 160) “Istinska, nebeska ljubav nije ni sebiËna ni promjenjiva. Ona ne zavisi od ljudske hvale. Srce onoga koji prima Boæju milost prepuno je ljubavi prema Bogu i prema onima za koje je Krist umro. Njegovo sebiËno ‘ja’ ne bori se da bude priznato. On ne voli druge zato πto oni vole njega ili zato πto mu ugaaju, zato πto cijene njegove zasluge, veÊ zato πto su Kristovo otkupljeno vlasniπtvo. Ukoliko drugi njegove pobude, rijeËi ili postupke pogreπno shvate ili protumaËe, on se ne vrijea, veÊ nastavlja iÊi istim uravnoteæenim putem u æivotu. On je ljubazan i promiπljen, skroman u gledanju na sebe, uvijek pun povjerenja u Boæju milost i ljubav.” (Ellen G. White, Isusov usporedbe, str. 61) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. U knjizi Isusove usporedbe, te na mnogim drugim mjestima, Ellen G. White upotrebljava reËenicu “oni za koje je Krist umro”. Koliko bismo πiroko trebali primijeniti ovu izjavu? Odnosi li se ona na svako ljudsko biÊe na Zemlji ili samo na Kristove sljedbenike? Ako je Krist uistinu umro za sve, zaπto onda nisu svi spaπeni? 2. Od kolike je vaænosti prethodni odnos s vjernikom kojemu æelimo dati savjet ili kritiku? ©to o tome moæemo nauËiti iz Pavlovog primjera u ovotjednoj pouci? ©to nam iz ovoga moæe biti od koristi u sluæbi bliænjima? 3. Pavlova ljubav i briga za vjernike u Solunu sasvim je oËita. Ta ljubav odsjajuje ljubav koju je Isus pokazao kada je bio u tijelu na Zemlji. Ljubav je snaæan Ëimbenik u omekπavanju srca i otvaranju ljudi za Boæju milost. Kako moæemo joπ viπe voljeti svoje bliænje? Kako moæemo bolje pokazivati tu ljubav? Saæetak: U 1. Solunjanima 2,13—3,13 Pavao opisuje dogaaje i osjeÊaje u razdoblju kada je bio prisiljen napustiti Solun pa sve do trenutka kada Timotej stiæe u Korint s vijestima o Solunjanima. Srediπnji naglasak poglavlja jest Pavlova snaæna povezanost s vjernicima iz Soluna. 51 BPouka3.2012 51 Black 22.03.2012, 15:26 Pronalaæenje puta do kuÊe (1. dio) Veruscina braÊa postala su adventisti i Ëesto su joj govorila o svojoj novoj vjeri. Verusca je znala kako je ono πto joj braÊa govore istina, ali nije æeljela pripadati crkvi koja nije dopuπtala ples, alkohol i druge stvari u kojima je uæivala. Ali njezina su braÊa bila uporna i nastavila joj govoriti o svojoj vjeri. Marques, jedan od prijatelja njezine braÊe, Ëesto je posjeÊivao njihov dom. I on joj je govorio o Bogu pozivajuÊi je da zajedno s njim prouËava Bibliju. Verusca nije bila zainteresirana za prouËavanje Biblije, no Marques ju je uporno pozivao. Naposljetku je pristala. Primijetila je da Marques sa æarom govori o Bogu. Verusca je otkrila da uæiva sluπati o Bogu. Nakon nekoliko mjeseci zajedniËkog prouËavanja, Marques je pozvao Veruscu da s njime poe na evangelizacijska predavanja. Verusca je odbila. Marques ju je uporno pozivao, a ona je odbijala. No napokon je odluËila otiÊi. Verusca je prisustvovala na nekoliko evangelizacijskih sastanaka, ali se odupirala pozivima da svoj æivot preda Bogu. A onda je shvatila da ne moæe pobjeÊi od Boga. Sjetila se koliko je njezina majka bila ljutita kad su njezina braÊa postala adventisti. ©to Êe se dogoditi kada majka sazna da i ona razmiπlja o tome da postane adventistica? Rano u subotnje jutro Verusca se probudila i obukla nadajuÊi se kako Êe se uspjeti izvuÊi iz kuÊe prije nego πto je majka zamijeti i poËne postavljati pitanja. No majka ju je zamijetila. “Kamo ideπ?” upitala ju je. “U crkvu”, odgovorila je Verusca ne æeleÊi lagati. “U koju crkvu?” upitala je njezina majka. “U AdventistiËku crkvu”, odgovorila je Verusca. “Odeπ li tamo, nemoj se viπe vraÊati!” odvratila je ljutito njezina majka. Veruscina hrabrost je splasnula, promijenila je odjeÊu, sjela je ispred kuÊe i poËela plakati. Jedan brat ju je vidio kako plaËe i tiho rekao: “Mama te ne moæe spasiti; samo Bog moæe.” Potom je otiπao. U Veruscinom umu vodila se borba. Prisjetila se biblijskih redaka koje joj je Marques Ëitao o napuπtanju obitelji da bismo slijedili Boga. RijeËi njezinog brata: “Samo te Bog moæe spasiti”, proπle su joj kroz um. Verusca je otrËala u svoju sobu i odjenula se za crkvu. Dok je izlazila iz kuÊe, majka joj je rekla: “Uzmi svoje stvari i viπe se ne vraÊaj.” ©to uËiniti, pitala se Verusca. Nije imala novca ni mjesto kamo bi otiπla u sluËaju da je se majka odrekne. Njezin otac nije bio zainteresiran za religiju i uopÊe mu nije bilo bitno πto je uËinila. (Slijedi nastavak.) Verusca de Paiva æivi u Lubongou u Angoli. 52 BPouka3.2012 52 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 7 11.—18. kolovoza 2012. Æivjeti posveÊeno (1. Solunjanima 4,1-12) “Bog nas, uistinu, nije pozvao k neËistoÊi, nego k posveÊenju.” (1. Solunjanima 4,7) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 4,1-12; Matej 25,34-46; Postanak 39,9; Ivan 13,34.35. Glavna misao: Iako je ljudska seksualnost dar od Boga, ona poput svih ostalih darova moæe biti zlorabljena. PoËetna tri poglavlja Poslanice Solunjanima prvenstveno su usmjerena na proπlost. Meutim, u 4. i 5. poglavlju Pavao se okreÊe buduÊnosti. Bilo je odreenih nedostataka u vjeri solunskih vjernika (1. Solunjanima 3,10) i on im æeli pomoÊi da ih rijeπe. Iako je poslanica tome trebala pridonijeti, mnogo se viπe moglo uËiniti jedino da se Pavao sa Solunjanima ponovno sretne. U 1. Solunjanima 4,1 Pavao nastavlja izgraivati prijateljstvo potvreno u prva tri poglavlja, kako bi Solunjanima ponudio praktiËne savjete za svakidaπnji æivot. Glavna je tema (ali ne i jedina) u redcima od ovog tjedna seksualni prijestup. Iako ne znamo toËno πto ga je potaknulo da uputi opomene, Pavao vrlo jasno govori o potrebi izbjegavanja spolnog nemorala. On se ovdje koristi vrlo snaænim rijeËima kad kaæe kako oni koji odbacuju njegove upute ne odbacuju njega, veÊ Gospodina. Mi trebamo biti svjesni patnje koju je prouzroËio seksualni prijestup u æivotima mnogih da bismo shvatili zaπto Gospodin preko Pavla upotrebljava tako snaæne rijeËi o ovoj temi. 53 BPouka3.2012 53 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 12. kolovoza “SVE VI©E NAPREDUJTE” (1. Solunjanima 4,1.2) ProËitajte 1. Solunjanima 3,11-13; 4,1-18. Na koji se naËin sadræaj 4. poglavlja moæe proπiriti na razliËite dijelove molitve iz 1. Solunjanima 3,11-13? Kakva veza postoji izmeu Pavlove molitve i nadahnutih rijeËi koje je uputio Solunjanima? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavlova molitva u 1. Solunjanima 3,11-13 sadræi brojne kljuËne rijeËi koje nagovjeπÊuju sadræaj iz 1. Solunjanima 4,1-18. Molitva govori o “obilovanju” u “posveÊenosti” i meusobnoj “ljubavi” u svjetlu drugog Isusovog dolaska. Sve ove teme ukazuju na odreene odlomke u 4. poglavlju. U tekstu za danas (1. Solunjanima 4,1.2) Pavao preuzima znaËenje izraza “obilovati” iz 1. Solunjanima 3,12, iako je ova povezanost prikrivena u veÊini suvremenih prijevoda. Suvremeni prijevodi, unatoË pohvalnoj namjeri da ondaπnji jezik uËine razumljivijim, nehotice prikrivaju povezanost koja je tako oËita u izvorniku. U KaradæiÊevu je prijevodu paralela izmeu 1. Solunjanima 3,12 i 1. Solunjanima 4,1 jasna; Pavao poziva Solunjane u oba retka “da bivaju sve izobilniji” u ljubavi jedni prema drugima i prema svim ljudima. Dok je bio s njima, Pavao je otpoËeo djelo izgradnje njihovog krπÊanskog æivota, no sada je zadivljen djelovanjem Svetoga Duha koji je popunio praznine u njihovom vjerovanju (1. Solunjanima 3,10) i pojasnio njihovo razumijevanje. Rezultat je da napreduju “sve viπe” u onome πto su veÊ pokuπavali — æivjeti æivotom dostojnim njihovog zvanja. Pavao zapoËinje 4. poglavlje rijeËju “nadalje”. U 4. i 5. poglavlju on se nadograuje na prethodno poglavlje pri Ëemu mu je prijateljstvo sa Solunjanima osnova za praktiËne savjete koje Êe im uputiti. Oni su dobro poËeli. Pavao od njih traæi da nastave rasti u istini koju su nauËili od njega. U ovom odlomku (1. Solunjanima 4,1.15) osobito je znaËajno πto se dvaput spominje Isus. To upuÊuje da je Pavao prenosio Isusov nauk Njegovim rijeËima (koji je poslije zabiljeæen u Ëetiri evanelja). Pavao je uputio viπe nego samo dobar savjet. Sam Isus je zapovjedio takav naËin ponaπanja koji je Pavao ohrabrivao. Kao Kristov sluga, on je objavljivao istinu koju je nauËio od Krista. ProËitajte iznova 1. Solunjanima 4,1. ©to znaËi æivjeti æivotom kojim Êemo “ugoditi Bogu”? Je li Stvoritelju svemira uistinu stalo kako se mi ponaπamo? Kako ono πto Ëinimo moæe biti “ugodno Bogu”? ©to nam kaæe naπ odgovor? 54 BPouka3.2012 54 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 13. kolovoza BOÆJA VOLJA: SVETOST Prva poslanica Solunjanima 4,3-8 Ëini misaonu cjelinu. Boæja je volja za svakog solunskog vjernika “svetost” ili “posveÊenje” (1. Solunjanima 4,3.4.7). Ono πto Pavao ovdje misli pod svetoπÊu objaπnjeno je u sljedeÊim dvjema reËenicama. Od svakog se vjernika oËekuje da “izbjegava bludnost” i “ima kontrolu nad svojim tijelom” (1. Solunjanima 4,3.4). Pavao zakljuËuje ovo razmiπljanje trima motivima za posveÊeno æivljenje (1. Solunjanima 4,6-8): (1) Bog je osvetnik kad je rijeË o ovim pitanjima, (2) On nas je pozvao na svetost i (3) On nam daje Svetoga Duha da nam pomogne. U prouËavanju za danas i u iduÊa dva dana, detaljnije Êemo se pozabaviti ovim odlomkom. ProËitajte 1. Solunjanima 4,3.7. Na koji su naËin povezana ova dva retka? Koja je njihova osnovna poruka i na koji je naËin bitna i za nas danas? .................................................................................................................................. TreÊi redak nadovezuje se na prvi u kojem je Pavao podsjetio Solunjane kako da “hode” — “æive” u mnogim prijevodima; u hebrejskom taj pojam opisuje svakidaπnje moralno i etiËko ponaπanje. U 3. retku on upotrebljava joπ jedan hebrejski pojam za opisivanje duhovnog æivota i rasta, “svetost” ili “posveÊenje”. TipiËna definicija svetosti jest “odvojen za svetu uporabu”. Ali Pavao ovom pojmu u svojoj poslanici daje odreenije znaËenje. Svetost je stanje u kojem Êe Solunjani biti kada Isus ponovno doe (1. Solunjanima 3,13). No u 4. poglavlju Pavao odabire pristup koji naglaπava proces, a ne rezultat. To je imenica koja podrazumijeva djelovanje: “posveÊivanje”, a ne “posveÊenje”. Boæja je volja da sudjelujemo u ovom procesu (1. Solunjanima 4,3). Jasno je kako Pavao ne prihvaÊa Evanelje bez Zakona. Postoje pravila ponaπanja za one koji su u Kristu. Nasuprot “svetosti” stoji “neËistoÊa”, kako piπe u 7. retku. Pavao to najprije objaπnjava u 3. retku: “da izbjegavate bludnost” (1. Solunjanima 4,3). U grËkome jeziku izraz “bludnost”, porneia, u danaπnje bi vrijeme obuhvaÊala sve od pornografije do prostitucije i bilo kakve seksualne aktivnosti izvan braka. I dok je spasenje dar Boæje milosti po vjeri, krπÊanin bi u svojem æivotu trebao rasti, neprekidno teæiti k savrπenstvu koje nam je obeÊano u Kristu. Dar seksualnosti snaæan je dokaz Boæje ljubavi prema nama. Ipak, ovaj dar mnogi toliko zloupotrebljavaju da je postao prokletstvo, uzrok velike patnje i tuge. Koje odluke moæemo donijeti koje Êe nas zaπtititi od πtete koju sa sobom nosi zloupotreba ovog dara? 55 BPouka3.2012 55 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 14. kolovoza NE “POPUT POGANA” ProËitajte 1. Solunjanima 4,4.5. Koju poruku nalazimo u ovim redcima? ©to oni poruËuju svakome od nas osobno? .................................................................................................................................. Iako su u vrijeme apostola Pavla moralni filozofi osuivali mnoge oblike spolne neumjerenosti, kao πto smo prouËavali u treÊoj pouci, pogansko druπtvo u cjelini nije imalo gotovo nikakvih seksualnih ograniËenja. SudeÊi prema poznatom poganskom govorniku Ciceronu, “ako postoji netko tko misli da mladima treba zabraniti ljubavne izlete, Ëak i s prostitutkama, on je izrazito oπtar … i njegovo se stajaliπte protivi ne samo obiËajima ovog vremena, veÊ i obiËajima i naËinu æivota naπih predaka. Kada ovo nije bila uobiËajena praksa? Kada je to bilo pogreπno? Kada je bilo zabranjeno?” (Abraham Malherbe, The Letters to the Thessalonians, The Anchor Bible, sv. 32B, New York: Doubleday, 2000., str. 235,236.) U danaπnjem svijetu mnogi smatraju neprimjerenim bilo kakva seksualna ograniËenja. Oni misle kako su odlomci poput 1. Solunjanima 4,4.5 bili umjesni u nekom drugom vremenu i na nekom drugom mjestu. No stari svijet nije imao viπe seksualnih ograniËenja nego πto ih imamo mi u danaπnje vrijeme. Pavlova poruka nije bila bolje prihvaÊena u ondaπnjem druπtvu nego danas. Pavlovo rjeπenje problema seksualne neumjerenosti jest da svaki Ëovjek treba “dræati svoj sud” (1. Solunjanima 4,4 — DK). RijeË prevedena kao “dræati” u grËkom jeziku najËeπÊe znaËi “steÊi”. ZnaËenje pojma “steÊi svoj sud” pomalo je nejasno. Ako pod rijeËju “sud” Pavao misli na “æenu” (bio je to uobiËajeni drevni izraz za æenu; vidi 1. Petrova 3,7), on kaæe da bi svaki Ëovjek trebao teæiti Ëasnome braku i izbjegavati slobodu u pitanjima spolnog morala. Meutim, veÊina suvremenih prijevoda pod rijeËju “sud” podrazumijeva muπkarËevo tijelo. U tom sluËaju izraz “dræati svoj sud” trebalo bi tumaËiti kao “imati vlast nad svojim tijelom”. U svakom sluËaju Pavao moralu jasno suprotstavlja moralnu popustljivost svojeg vremena. KrπÊani se ne smiju ponaπati poput “pogana”. Ono πto je uobiËajeno za πiru zajednicu, ne bi trebalo biti i za nas. Seksualnost je sveta, izdvojena za brak izmeu muπkarca i æene. Kao πto Pavao istiËe u 1. Solunjanima 4,6, seksualnost nikada ne moæe biti uzgredna stvar. Kada si udovoljavamo izvan normi koje je Bog postavio, to neizbjeæno vodi u propast. Tko u vlastitom æivotu ili u æivotu drugih ljudi nije primijetio kako ovaj dar moæe biti razoran kada ga zlorabimo? 56 BPouka3.2012 56 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 15. kolovoza PREMA BOÆJEM PLANU ProËitajte 1. Solunjanima 4,6-8. ©to Pavao ovdje govori o bludu? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. »ovjek koji je bio spolno aktivan izvan braka rekao je jednom propovjedniku: “Kao mladiÊ nauËio sam gledati na spolnost i ljubav kao na istu stvar. Meutim, kada sam se oæenio, otkrio sam da predbraËni spolni odnosi uniπtavaju ne samo naπe tijelo (dobio sam spolnu bolest), veÊ i um. Iako smo sada krπÊani, moja supruga i ja moramo se nositi s mentalnim i emocionalnim navikama koje sam iz proπlosti donio u brak.” Biblijska ograniËenja ne postoje zato πto nas Bog æeli sprijeËiti u uæivanju. Umjesto toga, ograniËenja nas πtite od tjelesne i emocionalne πtete koja nastaje kao posljedica bluda. Mi se spolno obuzdavamo jer æelimo vrπiti pozitivan utjecaj na æivot drugih. Krist je umro za svaku duπu; nikoga se na smije spolno iskoriπtavati ni na koji naËin. Tko tako Ëini, ne grijeπi samo protiv te osobe, veÊ i protiv samog Boga (vidi Postanak 39,9). Spolnost nije samo naËin na koji pokazujemo svoj odnos prema drugima, veÊ i odnos prema Kristu u osobi drugih (vidi takoer Matej 25,34-46). U konaËnici, seks se temelji na naπem odnosu s Bogom. Pogani koji nisu poznavali Boga æivjeli su æivotom strastvene poæude (1. Solunjanima 4,5). Neznanje o Bogu rezultira nemoralnim ponaπanjem. Oni koji preziru biblijski nauk o ovoj temi ne odbacuju samo taj nauk, veÊ takoer odbacuju Boæji poziv, pa Ëak i samog Boga (1. Solunjanima 4,8). S druge strane, kada slijedimo Boæji naum, seksualnost postaje lijepa ilustracija poærtvovne ljubavi koju je Bog pokazao prema nama u Kristu (vidi takoer Ivan 13,34.35). To je Boæji dar koji, ako ga uæivamo sukladno Boæjoj volji, moæe snaæno otkriti vrstu ljubavi koju Bog ima prema ËovjeËanstvu, kao i vrstu bliskosti koju æeli ostvariti sa svojim narodom. U 1. Solunjanima 4,7 pozvani smo da æivimo “posveÊenim æivotom”. Kako razumijemo te rijeËi? Je li rijeË o neËemu drugom osim seksualnom ponaπanju? Ako jest, πto je joπ u pitanju? 57 BPouka3.2012 57 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 16. kolovoza GLEDAJ SVOJA POSLA ProËitajte 1. Solunjanima 4,9-12; 3,11-13. Koja glediπta iz prethodnog odlomka Pavao potvruje u danaπnjem tekstu? .................................................................................................................................. Grci imaju viπe rijeËi za “ljubav”, od kojih dvije nalazimo u Novome zavjetu. Eros (ne nalazimo ju u Novome zavjetu) grËka je rijeË od koje potjeËe rijeË erotika. Ona se odnosi na spolnu stranu ljubavi. Agape je rijeË koja se najËeπÊe upotrebljava u Novome zavjetu i odnosi se na poærtvovnu ljubav. »esto se koristi pri opisivanju Kristove ljubavi prema nama koja je oËitovana na kriæu. Joπ jedna grËka rijeË za ljubav, philos, istaknuta je u danaπnjem odlomku. Pavao podsjeÊa Solunjane na ono πto im je veÊ poznato o “bratskoj ljubavi”. Prema grËkoj rijeËi koja znaËi “bratska ljubav” grad Filadelfija dobio je ime. U poganskom svijetu filadelfias oznaËava ljubav prema onima koji su u krvnom srodstvu. No crkva je proπirila ovo znaËenje na ljubav prema braÊi i sestrama u vjeri, krπÊanskoj obitelji koju smo odabrali. Bog nas uËi ovakvoj vrsti obiteljske ljubavi i ona je Ëudo Boæje ljubavi kada god se dogodi. ProËitajte 1. Solunjanima 4,11.12. Vlastitim rijeËima opiπite Pavlov savjet upuÊen Solunjanima u vezi s poslovanjem i zapoπljavanjem kao graana. .................................................................................................................................. »ini se kako je crkva u Solunu imala brojne lijene i destruktivne pojedince. Oduπevljenost drugim Isusovim dolaskom moæda je navela neke vjernike da napuste svoje poslove i postanu ovisni o svojim susjedima mnogoboπcima. Biti spreman i u svakome trenutku svjedoËiti ne znaËi biti destruktivan, pretjerano radoznao ili lijen na poslu ili u druπtvu u kojem æivimo. Moæda Êe neki koji promatraju izvana najviπe saznati o crkvi iz ponaπanja u svakidaπnjem æivotu onih koji sebe nazivaju krπÊanima. Pavao je rjeπenje za problem Solunjana vidio u tome da ih ohrabri da budu ambiciozni (“nastoje”) ne zbog moÊi ili utjecaja, i da æive “u miru” (4,11), πto znaËi da gledaju svoja posla i rade svojim rukama. U starome svijetu manualni rad bio je primarni naËin odræanja. U danaπnjem svijetu Pavao bi vjerojatno rekao: “Privreujte za sebe i svoju obitelj i uπtedite malo kako biste pomogli onima u potrebi.” Kako moæemo primijeniti Pavlove rijeËi iz ovih redaka u svojem æivotu u neposrednom kontekstu? 58 BPouka3.2012 58 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 17. kolovoza ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Ljubav je Ëisto i sveto naËelo; meutim, pohotna strast ne prihvaÊa ograde i ne æeli diktat ili vlast razuma. Ona je slijepa za posljedice i ne æeli zakljuËivati od uzroka k posljedici.” (Ellen G. White, Um, karakter i osobnost, str. 207) “(Ljubav) je Ëista i sveta. No æudnja tjelesnog srca je neπto sasvim drugo. Dok Êe Ëista ljubav Boga ukljuËiti u sve svoje planove i biti u savrπenom skladu s Boæjim Duhom, æudnja je tvrdoglava, nagla, nerazumna, prkosi svakom obuzdavanju i Ëini predmet svojeg izbora idolom. Boæja Êe milost biti oËitovana u cjelokupnom ponaπanju onoga tko posjeduje istinsku ljubav.” (Ellen G. White, The Adventist Review and Sabbath Herald, 25. rujna 1888.) “Oni koji ne æele upasti u Sotonine zamke moraju Ëuvati pristupe duπi; moraju izbjegavati Ëitanje, gledanje i sluπanje onoga πto navodi na neËiste misli. Ne smiju dopustiti da se um nasumce bavi svakim predmetom koji mu moæe nametnuti neprijatelj duπa. Srce treba vjerno Ëuvati jer Êe u protivnom zlo izvana probuditi zlo unutra i duπa Êe lutati u mraku.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 326,327) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. U knjizi Djela apostolska (vidi gore) Ellen G. White govori da se “moraju Ëuvati pristupi duπi”. Na koje praktiËne naËine vjernici to mogu Ëiniti? Koje posljedice ovo naËelo moæe imati na naπ odabir zabave i obrazovanja? 2. U 1. Solunjanima Pavao Ëesto upotrebljava izraz “sve viπe” kako bi opisao napredak u karakteru i krπÊanskom ponaπanju. ©to crkva moæe uËiniti kako bi potaknula ovaj napredak? 3. Ako mlaa osoba od vas zatraæi najmanje dva praktiËna razloga zaπto treba “Ëekati do braka” u vezi sa spolnim odnosima, πto biste joj odgovorili i zaπto? Saæetak: U prvih dvanaest redaka 4. poglavlja Pavao se bavi nekim teπkim problemima koje moæemo naÊi u veÊini crkava, osobito urbanih. Spolnost je vrlo osobna stvar; ipak, za crkvu postoji obilje opasnosti ako se ne suoËi sa spolnim nemoralom (bludom). Jednako je tako vaæno da crkvu prepozna svijet u svojem susjedstvu i na radnom mjestu. Pavlove smjernice u vezi s ovim pitanjima jednako su vaæne u danaπnje vrijeme kao πto su bile i u njegovo. 59 BPouka3.2012 59 Black 22.03.2012, 15:26 Pronalaæenje puta do kuÊe (2. dio) “Uzmi svoje stvari i viπe se ne vraÊaj”, rekla je majka Verusci kada je otvorila vrata kuÊe. Verusca je zastala i tiho rekla: “Pokupit Êu svoje stvari pri povratku iz crkve.” Poæurila je prema crkvi plaËuÊi. Kada je Verusca uπla u crkvu, jedna je vjernica iznosila iskustvo o djevojci koja se morala suoËiti s kuπnjama nalik na Veruscine. Suze su tekle niz Veruscine obraze dok je sluπala kako je Bog pronaπao sigurno utoËiπte za djevojku koja se usudila slijediti Isusa. Nakon bogosluæja Verusca je stala pokraj zida pitajuÊi se πto da Ëini. Marques joj je pristupio i vidio njezine suze. IspriËala mu je πto joj je majka rekla i on joj je ponudio gostoljubivost svojega doma. No Verusca je odbila. Nije poznavala Marquesovu obitelj. Otiπli su pjeπice u grad, pronaπli slobodnu klupu i sjeli. Marques se pomolio za nju i onda joj je proËitao nekoliko obeÊanja iz svoje Biblije. Vrijeme je odmicalo, i kad se poËeo bliæiti zalazak sunca, Marques je rekao kako se mora vratiti u crkvu na veËernje bogosluæje. Verusca je sama otiπla kuÊi. Kad je stigla, majka nije bila kod kuÊe, no na stolu je pronaπla poruku. DrπÊuÊi ju je proËitala. “Molim te, nemoj otiÊi. Voli te mama.” Verusca se nasmijeπila i poæurila prema crkvi. Bog je za nju pronaπao rjeπenje! No vraÊajuÊi se kuÊi nakon πto je pao mrak, joπ jednom ju je obuzeo strah. Pomolila se za mir i uπla u kuÊu. Majka ju je doËekala s izrazom olakπanja. Verusca je shvatila da se njezina obitelj brinula za nju. Tog tjedna nitko viπe nije spominjao religiju, no Verusca je znala kako njezina majka nije sretna zbog puta koji je odabrala. S vremenom se njezina majka pomirila i Verusca je nastavila odlaziti u crkvu. A onda je jednog subotnjeg jutra majka rekla Verusci: “Poæuri ili Êeπ zakasniti u subotnju πkolu.” Verusca se nasmijeπila; njezina majka se viπe nije protivila njezinoj odluci da postane adventistica. Verusca govori majci o svojoj vjeri baπ kao πto su njezina braÊa govorila njoj. Primijetila je da njezina majka sluπa neke adventistiËke emisije na radiju, i moli se da Boæje rijeËi dotaknu njezino srce i pronau plodno tlo kako bi prerasle u vjeru. Ona se moli i za svojeg oca da i on pronae vjeru u Boga. U Angoli ima viπe od 350 tisuÊa adventistiËkih vjernika. Naπi misijski darovi pomaæu objavljivanju Evanelja milijunima stanovnika Angole koji joπ nisu Ëuli za adventnu vijest. Verusca de Paiva svjedoËi o svojoj vjeri u mjestu Lubongo u Angoli. 60 BPouka3.2012 60 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 8 18.—25. kolovoza 2012. Umrli u Kristu (1. Solunjanima 4,13-18) “Jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 4,13-18; Djela 17,3; 1. KorinÊanima 15,20-23.51-58; Ivan 5,28.29; Otkrivenje 20,4-6. Glavna misao: Pavao govori Solunjanima (i nama) o silnoj nadi u buduÊnosti, obeÊanju o drugom Kristovom dolasku. U redcima koje prouËavamo ovog tjedna (1. Solunjanima 4,13-18) Pavao reagira na teoloπko nerazumijevanje meu Solunjanima. Iako nam nije posve jasno πto nisu razumjeli, neki vjernici su bili vrlo zabrinuti u vezi sa sudbinom vjernika koji su umrli prije Isusovog povratka. »ini se kako je rijeË bila o razlici izmeu onih koji su umrli prije dolaska i onih koji Êe tada biti æivi. Ovaj tjedan istraæit Êemo situaciju koja je navela Pavla da napiπe tekst u 1. Solunjanima 4,13-18. U ovom odlomku Pavao ne samo πto ispravlja nesporazume iz 1. stoljeÊa, veÊ postavlja Ëvrsto tlo na kojem mogu stajati krπÊani 21. stoljeÊa. “Niπta ne Ëini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.” (Amos 3,7) Preko proroËke sluæbe apostola Pavla Gospodin nam je otkrio predivne istine o naravi Njegovog drugog dolaska. Dok prouËavamo ove retke, molimo se i razmiπljajmo o ovoj predivnoj nadi koju oni sadræe. 61 BPouka3.2012 61 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 19. kolovoza SITUACIJA U SOLUNU ProËitajte 1. Solunjanima 4,13-18. Ispiπite rijeËi iz ovog odlomka koje ukazuju na pogreπna vjerovanja u solunskoj crkvi koja su donijela nepotrebnu bol onima koji su ih se dræali. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Meu Æidovima u Pavlovo vrijeme prevladavali su razliËiti pogledi o svrπetku vremena. Jedno od tih glediπta u nekom se obliku uvuklo u solunsku crkvu. Iako nismo posve sigurni πto je to bilo, izgleda da je bila rijeË o miπljenju kako Êe unatoË tome πto Êe svi Boæji vjerni imati udjela u “u svijetu koji Êe doÊi”, na Nebo biti uzneseni samo oni koji budu æivi na kraju. Oni koji umru prije svrπetka vremena, bit Êe uskriπeni i ostat Êe na Zemlji. U takvom sustavu vjerovanja bio bi ozbiljni nedostatak umrijeti prije svrπetka vremena. No to bi takoer znaËilo razdvajanje onih koji su uzeti na Nebo od onih koji su ostali na Zemlji. Ako bi Solunjani kojima je Pavao pisao æivjeli do svrπetka vremena, oni bi bili uzneseni prigodom drugoga Isusovog dolaska, ali bi morali napustiti svoje umrle voljene na Zemlji (vidi 1. Solunjanima 4,13.14). Stoga ne iznenauje πto Pavao zapoËinje 1. Solunjanima 4,13-18 komentarom o neznanju crkve, a ne rijeËima “i sami dobro znate” koje upotrebljava na drugim mjestima (1. Solunjanima 5,2; vidi takoer 4,2). Bilo je vaænih stvari koje crkva nije znala, kao i stvari u vezi s proroËanstvima o drugom Isusovom dolasku koje su morali prestati vjerovati. Dok razmiπljamo o proroËanstvima, moramo se sjetiti kako nam nije dano da zadovoljimo svoju znatiæelju o redoslijedu i detaljima zbivanja na svrπetku vremena. ProroËanstva imaju etiËku i moralnu svrhu. Bog ih je dao da bi nam pokazao kako trebamo æivjeti. Ona nam daju poticaj i svrhu, osobito usred patnje i gubitka. Pravilno shvaÊena, biblijska proroËanstva imaju silu koja mijenja æivot. Drugim rijeËima, iako je vaæno vjerovati poput adventista (dakle u biblijska proroËanstva), joπ je vaænije æivjeti poput adventista. ©to znaËi “æivjeti poput adventista”? Porazgovarajte o vaπem odgovoru u subotnjoπkolskom razredu. 62 BPouka3.2012 62 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 20. kolovoza BEZNADNA ÆALOST Prema 1. Solunjanima 4,13, zbog kojeg je razloga Pavao napisao retke 13-18? Zaπto su i danas ovi redci toliko bitni za nas? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Zaπto su solunski vjernici tugovali kao da nemaju nadu? Glavni razlog je vjerojatno bila kratkoÊa vremena koje je Pavao proveo s njima. Znamo da je Pavao govorio o Isusovoj smrti i uskrsnuÊu (Djela 17,3). Postoji takoer dokaz da je govorio o zavrπnim dogaajima, iako su njegove upute bile pogreπno shvaÊene. Moæda nije imao dovoljno vremena razjasniti pitanja vezana uz uskrsnuÊe vjernika. IduÊi razlog bio je pogansko podrijetlo veÊine vjernika kojima Pavao piπe (1. Solunjanima 1,9). Iako je misterij religija onog vremena nudio sliku zagrobnog æivota, veÊina pogana nije imala nadu u æivot nakon smrti. Primjer koji to potvruje nalazimo u pismu iz 2. stoljeÊa: “Irene, Taonofrise i Filone, budite utjeπeni. Jako mi je æao i plaËem zbog onoga koji je otiπao kao πto sam plakala za Didimasom. Sve u svemu uËinih sve πto sam mogla, kao i svi moji, Epafrodit, Termution, Filion, Apolon i Plantas. Ali protiv takvih stvari ne moæemo niπta uËiniti. Stoga tjeπite jedan drugoga. Ostajte mi dobro.” (Adolf Deissmann, Light From the Ancient East, New York: George H. Doran Company, 1927., str. 176) IroniËno je kako ovo pismo majci koja je izgubila svojeg sina zavrπava istim rijeËima kao i 1. Solunjanima 4,18 iako imaju posve drugaËiji obrat. Tjeπite jedan drugoga iako nema nade? Tako ona govori. Kakve li suprotnosti onome πto Pavao poruËuje Solunjanima! Pavlova misao u ovom odlomku izraæena je kontrastnim izrazima na poËetku i na kraju. Pavao piπe Solunjanima da ne tuguju poput ljudi koji nemaju nadu (1. Solunjanima 4,13). On æeli da im istina o naravi drugoga Kristovog dolaska pruæi veliËanstvene razloge da tjeπe jedan drugoga u vrijeme gubitka (1. Solunjanima 4,18). Netko je jednom rekao: “Na kraju Êemo ipak svi umrijeti.” Ljudski gledano, ovo je toËno. Iz biblijske perspektive, meutim, ovakvo je glediπte vrlo kratkoroËno. Kakvu divnu nadu imamo u Isusu na svojem æivotnom putu, i kako u njoj veÊ sada moæemo pronaÊi utjehu? 63 BPouka3.2012 63 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 21. kolovoza SMRT I USKRSNU∆E ProËitajte 1. Solunjanima 4,14. Kakvu nadu Pavao nudi kad su u pitanju umrli? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U 14. retku Pavao nudi rjeπenje problema beznadne tuge. On na izvornom jeziku za vjernike koji su umrli kaæe da su “zaspali u Isusu”. Iako je u novozavjetno vrijeme rijeË “zaspati” bila Ëesta metafora za smrt, uobiËajen izraz za vjernikovu smrt jest “zaspao u Isusu” ili “u Kristu”. Dobar primjer je izraz “umrli u Kristu” u 16. retku. Iz ovog teksta joπ iπËitavamo misao da Êe Bog “s njim dovesti” one koji su zaspali. Neki ovaj izraz tumaËe da Êe se oni koji su umrli u Kristu (i prema njihovoj pretpostavci otiπli na Nebo) vratiti s Isusom kada On ponovno doe. No ovo se tumaËenje protivi Pavlovom nauËavanju u 16. retku da Êe vjernici koji su umrli uskrsnuti prigodom drugoga Kristovog dolaska, a ne prije. Kako nam 1. KorinÊanima 15,20-23.51-58 moæe pomoÊi da razumijemo smisao u 1. Solunjanima 4,14? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Da bismo saznali πto Pavao æeli reÊi, trebamo obratiti pozornost na Pavlovu glavnu misao. On povlaËi paralelu izmeu Isusove smrti i uskrsnuÊa i smrti i uskrsnuÊa vjernika. Za Pavla je Isusovo uskrsnuÊe iz smrti bilo jamstvo da Êe svi vjerni takoer uskrsnuti o drugom Isusovom dolasku (vidi takoer 1. KorinÊanima 15,20-23). Pavlova teologija je dosljedna. “Jer, ako vjerujemo” (1. Solunjanima 4,14) u Isusovu smrt i uskrsnuÊe, takoer bismo trebali vjerovati u uskrsnuÊe onih koji su umrli kao pravi Isusovi sljedbenici. Stoga se Pavao koristi izrazom “zaspali u Isusu” na isti naËin kao i “mrtvi u Kristu” u 16. retku. Ono πto je on æelio naglasiti Solunjanima jest da njihova mrtva braÊa i sestre neÊe ostati na Zemlji kada æivi vjernici budu uzneseni na Nebo. Svi zajedno bit Êe uzneseni na Nebo (vidi takoer Ivan 14,1-3). Bog ne “dovodi” uskrsle krπÊane na Zemlju kada Isus ponovno doe; umjesto toga (kao πto je uËinio s Isusom), On ih “dovodi” iz groba, a potom ih zajedno sa æivima vodi na Nebo. Kao πto je Isusovo uskrsnuÊe prethodilo Njegovu uznesenju, tako Êe biti i s Njegovim vjernim sljedbenicima. 64 BPouka3.2012 64 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 22. kolovoza USKRSNU∆E U KRISTU Retke u 1. Solunjanima 4,13-5,11 Pavao temelji na Isusovom ovozemaljskom nauku. Postoji na desetke paralela izmeu ovih odlomaka o svrπetku vremena i Isusovih izreka zapisanih u Mateju, Marku i Luki. Ali kad Pavao govori o “rijeËi Gospodnjoj” (1. Solunjanima 4,15 — ©ariÊ), misli na Isusovu izjavu koja nije uπla u Ëetiri evanelja, veÊ ju je on zabiljeæio (istu situaciju nalazimo u Djelima 20,35). ProËitajte 1. Solunjanima 4,15.16. Prema Pavlu, πto se dogaa nakon Kristovog povratka? Vidi takoer Otkrivenje 1,7; Matej 24,31; Ivan 5,28.29; Djela 1,9-11. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Drugi Isusov dolazak glasan je dogaaj. PraÊen je zapovjedniËkim povikom arkanela i zvukom Boæje trube. Svatko Êe ga Ëuti i vidjeti (vidi Otkrivenje 1,7; Matej 24,31; Ivan 5,28.29; Djela 1,9-11). Meutim, za Pavla je ovdje kljuËan redoslijed dogaaja kada Isus doe. Solunjani su vjerovali da smrt prije Isusovog povratka znaËi odreeni nedostatak u vjeËnosti, vjerojatno vjeËno fiziËko odvajanje od onih koji Êe æivi doËekati Isusov povratak. U ovome tekstu Pavao uvjerava Solunjane kako æivi vjerni neÊe “preteÊi”, ili imati bilo kakvu prednost nad mrtvima. Umrli u Kristu uskrsnut Êe najprije (vidi Otkrivenje 20,4-6). To se dogaa prije susreta æivih s Isusom na oblacima (1. Solunjanima 4,17). Pravedni mrtvi su uskrsnuli te im je dana besmrtnost zajedno s onima koji Êe æivi doËekati Njegov povratak. Ovaj odlomak ne nauËava da vjerni idu u raj nakon smrti. Da je Pavao pouËio vjernike u Solunu da su njihovi voljeni mrtvi veÊ na Nebu, zaπto bi oni onda tugovali i zaπto im to nije rekao? Umjesto toga, Pavao ih ovdje tjeπi spoznajom da Êe ih uskrsnuÊe ujediniti s onima koje su voljeli. Razmiπljajmo o svemu πto Êe se dogoditi prigodom drugoga Kristovog dolaska: Krist dolazi na oblacima, svi Ga vide, mrtvi su podignuti u æivot, æivi su dobili besmrtnost i svi zajedno su uzeti na Nebo. Jednom rijeËju, to je toliko nezamislivo, toliko protiv zdravog razuma, iskustva, pa Ëak i protiv onoga πto nas znanost uËi. Ipak u to trebamo vjerovati; u protivnom nemamo nadu. Ako moæemo vjerovati Gospodinu kad je neπto ovakvo u pitanju, kako onda nemamo povjerenja u Njega kad su u pitanju “manji” problemi s kojima se borimo? 65 BPouka3.2012 65 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 23. kolovoza TJE©ITE JEDAN DRUGOGA ProËitajte 1. Solunjanima 4,13.17.18. ©to je krajnji cilj ovog odlomka kada je u pitanju drugi Kristov dolazak? .................................................................................................................................. Cilj proroËanstva nije zadovoljavanje naπe znatiæelje u vezi s buduÊnoπÊu, veÊ da nas pouËi kako trebamo danas æivjeti. Za Pavla redoslijed posljednjih dogaaja ima praktiËni utjecaj na svakidaπnji krπÊanski naËin æivota. ProroËanstvo je vrijedno do one mjere do koje utjeËe na naπ odnos prema Bogu i prema drugima. U ovom sluËaju, Pavao je dogaaje posljednjih dana æelio upotrijebiti da bi donio utjehu onima koji su izgubili svoje voljene. ProËitajte 1. Solunjanima 4,16.17. Koji vaæni aspekti biblijskog nauka o drugom Isusovom dolasku nisu obuhvaÊeni ovim redcima? Vidi Ivan 14,1-3; Matej 24,31; Djela 1,9-11. .................................................................................................................................. Ovi redci govore da Êe se vjerni pridruæiti Isusu na oblacima i s Njim biti zauvijek. Bit svega jest Ëin meusobnog ujedinjenja i zajedniπtva s Isusom. U ovim redcima ne piπe kamo oni odlaze nakon susreta na oblacima o Isusovom drugom dolasku; iako to Pavao izriËito ne kaæe, Isus i vjerni spustit Êe se s Neba na Zemlju i tu vladati. Zapravo, u ovom odlomku govori se o kretanju svetih jedino prema gore. Mrtvi vjerni prvi uskrπavaju iz svojih grobova. Potom se zajedno sa æivim vjernima uzdiæu kako bi se sreli sa svojim Gospodinom na oblacima. Pavao daje dodatne informacije u 1. KorinÊanima 15,23.24. On povlaËi snaænu paralelu izmeu Isusovog iskustva i iskustva onih koji su “u Kristu”. Isus je ustao i uznio se na Nebo kao “prvenac”, πto podrazumijeva da Êe oni koji su u Njemu doæivjeti sliËno iskustvo. Neposredno odrediπte svetih jasno je navedeno u Ivanu 14,1-3. Kada Isus doe, uzet Êe sa sobom svoje uËenike da budu tamo gdje je i On (Nebo). On ne dolazi kako bi im se pridruæio tamo gdje oni prebivaju (na Zemlji). To je razlog πto adventisti vjeruju da Êe tijekom tisuÊu godina nakon Isusovog povratka (Otkrivenje 20,4-6), pravednici biti s Njim na Nebu, zli Êe biti mrtvi, a Sotona Êe biti zatvoren na Zemlji bez ikoga koga bi mogao kuπati. Tek nakon svih dogaaja vezanih uz tisuÊu godina, vjerni se vraÊaju na Zemlju kako bi na njoj prebivali (2. Petrova 3,13; Otkrivenje 3,12). Pogledajmo koliko je “nadzemaljska” naπa konaËna nada. Kakvu nam nadu moæe ponuditi ovaj svijet? Zaπto bismo se onda uplitali u neπto πto nam ne pruæa nikakvu nadu? 66 BPouka3.2012 66 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 24. kolovoza ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Mnogi na osnovi ovog teksta (1. Solunjanima 4,14) tumaËe kako Êe oni koji spavaju biti s Kristom dovedeni s Neba; ali Pavao je æelio reÊi da Êe Bog, kao πto je Krist ustao od mrtvih, pozvati svete koji spavaju iz njihovih grobova i povesti ih sa sobom na Nebo.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 162,163) “Solunjani su radosno prihvatili misao da Êe Krist doÊi preobraziti æive vjerne i povesti ih k sebi. Oni su briæljivo Ëuvali æivote svojih prijatelja kako ne bi umrli i izgubili blagoslov koji su oËekivali kada doe njihov Gospodin. Ali jedan za drugim njihovi su im dragi bili oduzeti i Solunjani su s tjeskobom po posljednji put gledali u lice svojih umrlih ne usuujuÊi se nadati da Êe ih sresti u buduÊem æivotu. Kad su otvorili i proËitali Pavlovu poslanicu, rijeËi koje su otkrile pravo stanje mrtvih donijele su veliku radost i utjehu crkvi. Pavao im je objasnio da oni koji budu æivjeli kad Krist doe neÊe sresti svoga Gospodina prije onih koji su zaspali u Isusu.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 162) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Porazgovarajte u razredu o znaËenju izraza “æivjeti kao adventist”. Koja bi se naπa karakteristiËna vjerovanja trebala odraziti i na osobit naËin æivota? 2. Razmiπljajte o padu ËovjeËanstva u grijeh, o planu spasenja i obeÊanju vjeËnog æivota. ©to je Isus uËinio a daje nam nadu i obeÊanje da smrti nikad viπe neÊe biti? Koje razloge imamo vjerovati u ono πto je uËinio za nas? Kako nam Isusovo uskrsnuÊe nudi veliku nadu da Êemo i sami uskrsnuti ako umremo prije Njegovog povratka? Kako moæemo pronaÊi utjehu u planu spasenja, posebice kada se smrt Ëini tako konaËnom, tako potpunom i neumoljivom? 3. ProËitajte naglas odlomak za ovaj tjedan u razredu i onda porazgovarajte o njegovom znaËenju, te o tome kako se osjeÊate i kakvu nadu i obeÊanje nalazite u njemu. Saæetak: U odlomku za ovaj tjedan Pavao ispravlja brojna pogreπna uvjerenja o stanju mrtvih i dogaajima koji obavijaju drugi Isusov dolazak. Prigodom Isusovog povratka, najprije Êe ustati (uskrsnuti) mrtvi u Kristu, a potom Êe æivi vjerni biti preobraæeni i zajedno Êe s uskrslima biti uzneseni kako bi se susreli s Isusom na oblacima. Vjerni mogu pronaÊi veliku utjehu u spoznaji da je odvojenost od voljene osobe samo privremena. 67 BPouka3.2012 67 Black 22.03.2012, 15:26 Vjera i svinje “©to Êeπ uËiniti?” zahtijevao je odgovor Mitalynin suprug. “Postat Êu adventistica”, odluËno je odgovorila. Mitalyn je bila sigurna da Êe njezin suprug, susjedi i gotovo svi koje je poznavala prigovarati njezinoj odluci, ali ona viπe nije mogla Ëekati. Mitalyn je odrasla vjerujuÊi da su adventisti loπi ljudi koji imaju pogreπna uvjerenja. A onda se njezina sestra udala za adventista. Mitalyn se pitala tko su zapravo adventisti. Stoga je, kada ju je sestra pozvala na evangelizacijske sastanke, pristala doÊi. Prisustvovala je samo posljednjoj temi iz niza sastanaka, no bila je uvjerena da je vijest koju je Ëula istinita. Pokuπavala je zaboraviti tu vijest, ali nije mogla prestati razmiπljati o njoj. Mitalyn nije znala Ëitati, stoga nije mogla dokazati ni pobiti ono πto je propovjednik rekao. No osjetila je kako joj se obraÊa Sveti Duh. OsvjedoËenje je bilo tako snaæno da se konaËno prestala odupirati. Kada je suprugu priopÊila svoju odluku da postane adventistica, pobjesnio je. On je uzgajao svinje, a Mitalyn ih je morala hraniti. Nije joj dopustio da ide u crkvu subotom pa se ona iskradala na molitvene sastanke usred tjedna. Dok su ona i njezin suprug jednog dana razgovarali o njezinoj æelji da svetkuje subotu, Mitalyn je vidjela jarku svjetlost i rijeËi: “Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.” Iako nikad nije nauËila Ëitati, znala je znaËenje tih rijeËi. “Dosta je”, rekla je. “Postat Êu adventistica.” Mitalyn se suoËila s protivljenjem svoje obitelji i prijatelja. »esto se molila: “Pokaæi mi put.” A onda su jednog dana psi ubili nekoliko svinja koje su pobjegle iz svinjca. Svinje koje su ostale, poËele su ugibati. “Boæe,” molila se, “ako Ti stojiπ iza ovoga, spasi jednu svinju da ne ugine.” Samo je jedna svinja preæivjela. Kada je njezin suprug saznao πto se dogodilo s njegovim svinjama, ne samo πto je pristao da Mitalyn ide subotom u crkvu, veÊ je poËeo iÊi s njom. Mitalyn i osmero od njezine desetero djece postali su adventisti. Njezin suprug i dalje dolazi u crkvu s njima. Mitalyn je o svojoj vjeri svjedoËila u rodnome selu te se nekoliko ljudi, ukljuËujuÊi i protestantskog pastora, obratilo i postali su adventisti. Naπi misijski darovi pomaæu da vijeπÊu o Kristu koji spaπava dopremo do ljudi u svakom kutku Zemlje. Hvala vam πto dajete svoje darove kako bi tu vijest i drugi mogli Ëuti. Mitalyn Chura svjedoËi o svojoj vjeri na otoku Guadalcanalu, koji pripada Solomunskom otoËju u Juænom Pacifiku. 68 BPouka3.2012 68 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 9 25. kolovoza—1. rujna 2012. Zavrπni dogaaji (1. Solunjanima 5,1-11) “Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; ‘obucimo se u oklop’, to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao ‘u kacigu’.” (1. Solunjanima 5,8) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 5,1-11; Postanak 3,15-24; Izaija 13,6-9; Luka 21,34-36; Rimljanima 1,18. Glavna misao: Stvarnost Kristovog povratka poziva nas na stalnu spremnost. U odlomku za ovaj tjedan drugi Kristov dolazak joπ uvijek je primarna tema, ali s promijenjenim æariπtem. Ovdje Pavao toliko ne pojaπnjava pojedinosti o Isusovom povratku, veÊ objavljuje potrebu za stalnom spremnoπÊu u svjetlu toga povratka (i suda koji donosi sa sobom). Prethodni odlomak bio je ohrabrujuÊi; kada doe kraj, ishod Êe biti puno pozitivniji nego πto su Solunjani oËekivali. Sada kada bolje razumiju narav Njegovog povratka, pitanje je kako se za njega pripremiti. »ini se kako je predmet rasprave u crkvi bio kombinirani nauk o “miru i sigurnosti” jer su neki vjernici pokuπavali izraËunati vrijeme drugoga Kristovog dolaska. Solunjani su se nadali da Êe iz proroËanstava moÊi predvidjeti vrijeme zavrπnih dogaaja i time znati kada trebaju biti spremni. Rezultat je bio da su neki æivjeli bez ikakvog osjeÊaja æurnosti. Tko se meu nama danas ne moæe s tim poistovjetiti? ©to smo dulje na Zemlji, lakπe je izgubiti taj osjeÊaj æurnosti. Otuda naπa potreba da posluπamo Pavlove rijeËi. 69 BPouka3.2012 69 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 26. kolovoza DVIJE STRANE SUDA ProËitajte Postanak/1, Mojsijeva 3,15-24. Navedite iz ovog odlomka pozitivne i negativne naËine na koje je Bog sudio Adamu i Evi. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Iako se rijeË “sud” ne javlja u 1. Solunjanima 5,1-11, ovaj se odlomak bavi posebno njime. Pavao æeli da vjernici u Solunu budu svjesni kako Boæji sud nije ograniËen na Nebo, pri svrπetku vremena, veÊ da ima stvarne posljedice na njihov svakidaπnji æivot. Mnogi se ljudi i danas osjeÊaju neugodno kada se povede razgovor o sudu. Oni ne vole negativne posljedice i prijetnju. No biblijski pojam suda mnogo je viπe nego samo prijetnja, osuda i izvrπenje. Postoji i pozitivna strana suda. Jednostavna svakidaπnja djela milosra i ljubaznosti ne ostaju nezapaæena ili nepriznata (vidi na primjer Matej 10,42). Bog vidi sve πto Ëinimo, bilo pozitivno ili negativno, i sve se to uzima u obzir u konaËnici. Dvostrana narav suda oËituje se i u najranijim biblijskim dogaajima. U Edenskom vrtu Bog je osudio grijeh Adama i Eve. Oni osjeÊaju posljedice grijeha vezano uz poroaj, obraivanje zemlje i mjesto gdje im je bilo dopuπteno æivjeti. Istodobno, Bog im sudi pozitivno. On stvara neprijateljstvo izmeu njih i Sotone i milostivo ih odijeva u odjeÊu od koæe kako ne bi prekomjerno patili zbog promjene okruæenja. Joπ je vaænije naglasiti kako je ta odjeÊa od koæe simbolizirala Kristovu pravednost koja Êe prekriti njihov grijeh. U Postanku 4 Bog osuuje Kajina πaljuÊi ga u izgnanstvo. No Kajin dobiva i pozitivnu presudu. Bog na njega stavlja znak kako ga nitko ne bi ubio. U vrijeme potopa Bog negativno sudi ljudskome rodu razmjerima uniπtenja koje je poplava izazvala, ali i pozitivno, dajuÊi im korablju kao naËin izbavljenja (Postanak 6,9-17). U Postanku 11 Bog mijeπa jezike i rasprπuje ljudski rod diljem Zemlje (negativno). Gdje je pozitivno u tome? Pozitivno nalazimo u pozivu upuÊenom Abrahamu da bude blagoslov za “sva plemena na zemlji” (Postanak 12,3), onim istim ljudima koji su bili rasprπeni godinama prije kod babilonske kule (Postanak 11,9). Kako Krist kao naπa zamjena moæe uËiniti za nas sud pozitivnim? Zaπto uvijek moramo imati tu vaænu istinu na umu kada razmiπljamo o sudu? 70 BPouka3.2012 70 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 27. kolovoza IZNENADA I NEO»EKIVANO ProËitajte 1. Solunjanima 5,1-3 i Djela 1,6.7. Koje je znaËenje izraza “vremena i Ëasa” u ovim redcima? .................................................................................................................................. Na izraz “dan Gospodnji” Ëesto nailazimo u starozavjetnim tekstovima kada je rijeË o sudu. On opisuje odluËnu Boæju zavrπnu intervenciju na “svrπetku vremena” sa snaænim naglaskom na negativne posljedice neposluha (Izaija 13,6-9; Jeremija 46,10; Ezekiel 30,2-12). U odlomku za danaπnje prouËavanje Pavao povezuje ovaj pojam s dolaskom lopova o kojem je govorio Isus (Matej 24,43; Luka 12,39). Trostruki opis dana Gospodnjeg, lopova u noÊi i trudova prije poroaja ilustriraju isto: da Êe drugi Isusov dolazak biti iznenadan, neoËekivan i neizbjeæan za zle. Svrπetak vremena nije vrijeme pripreme za kraj. Vrijeme pripreme je sada. Redak 4 pojaπnjava da Pavao ne ukorava Solunjane. Oni veÊ znaju da Êe dan Gospodnji doÊi poput lopova u noÊi. Oni drugi, koji uzvikuju “mir i sigurnost”, bit Êe iznenaeni nadolazeÊim uniπtenjem. U Djelima 1,6.7 Isusovi uËenici traæe da im On kaæe kada Êe se zbiti zavrπni dogaaji u povijesti Zemlje. No Isus ne zadovoljava njihovu znatiæelju. Vrijeme svrπetka oni ne mogu znati. Moæemo primijetiti kako se izraz “vremena i Ëasa” odnosi na pokuπaje izraËuna svrπetka vremena. Takvi pokuπaji privlaËe pozornost, ali su duhovno kontraproduktivni. Oni izazivaju razoËaranje nakon isteka proraËunatog vremena ili kaπnjenje s pripremom ako je predvieno vrijeme joπ daleko. Koja je paralela izmeu Luke 21,34-36 i 1. Solunjanima 5,1-11? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Prema retku iz Luke 21,34 mnogi ljudi uz pomoÊ alkohola i zabave pokuπavaju pobjeÊi od duhovne odgovornosti. Drugi su moæda zaokupljeni duhovnim pripremama za svrπetak, ali i optereÊeni brigama i æivotnim strahovima. Meutim, iznenadnost kraja znaËi da dolazi vrijeme kada viπe neÊe biti moguÊnosti bijega za one koji su optereÊeni ili zadovoljni. U redcima koji biljeæe Kristove rijeËi u Luki 21,34-36, nalazi se izlaz za bijeg onih koji Ëekaju — budnost. Kako æivjeti s osjeÊajem æurnosti uz svijest o blizini Kristovog dolaska, a ipak ne upasti u fanatizam i ekstremizam? Kako odræati ravnoteæu? Iznesite svoje odgovore u razredu. 71 BPouka3.2012 71 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 28. kolovoza PREDNOSTI VJERNIKA (1. Solunjanima 5,4.5) U poËetnim redcima 5. poglavlja Pavao govori o stanju onih koji iz nekih razloga nisu spremni. Solunjani veÊ znaju da Êe se drugi Kristov dolazak zbiti, samo je vrijeme Njegovog dolaska nepoznato. Iznenaenje Êe imati tragiËne razmjere za one koji nisu spremni. Neki neÊe biti spremni zato πto ne vjeruju u drugi Kristov dolazak; drugi pak neÊe biti spremni zato πto misle da mogu odgoditi svoju pripremu do samog kraja. Dogodilo se to krajem pedesetih godina 20. stoljeÊa. MladiÊ je Ëuo propovjednika koji je rekao da Isus dolazi 1964. te da bi za crkvu bilo dobro da se poËne pripremati. MladiÊ je odluËio da se, buduÊi da je do tog datuma bilo joπ mnogo godina, neÊe zamarati pripremom do, recimo, negdje 1962. Drugim rijeËima, propovjednikova namjera da potakne svijest o æurnosti imala je posve suprotan uËinak na ovog mladiÊa. Naravno, takvo je odgaanje riziËno jer nikada ne moæete znati hoÊete li preæivjeti Ëak i danaπnji dan. Dobro je πto ne znamo vrijeme Isusovog drugog dolaska kako bismo bili spremni veÊ danas. ProËitajte 1. Solunjanima 5,4.5. Koje je duhovno znaËenje usporedbi poput noÊi i dana, tame i svjetla? Koji se aspekt naπeg æivota moæe opisati kao svjetlo, a koji kao tama? Razmislimo o posljedicama svojeg odgovora. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U ovim redcima Pavao zapoËinje niz kontrasta poput dan/noÊ i tama/svjetlo (kontrast propast/izbavljenje nagovjeπÊuje se u 3. retku). Nevjernici Êe biti iznenaeni dogaajima na svrπetku vremena, no vjernici neÊe biti iznenaeni. Zaπto? Zato πto æive u svjetlu. Biblija je “svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Psalam 119,105). Proroπtvo nam je dano kako bismo imali dovoljno informacija radi duhovne pripreme za ono πto nas oËekuje. Priprema za drugi Kristov dolazak ukljuËuje ozbiljno odvajanje vremena za Boæju rijeË. Priprema je djelo sabiranja blaga na Nebu. Pripremu Ëini svakidaπnja predaja Gospodinu. U danaπnjem svijetu ometaju nas mnoge stvari, od posla, elektroniËke poπte pa sve do zabave i brojnih stimulativnih sredstava za podizanje raspoloæenja. Pavlov poziv moguÊe je Ëuti i danas. Stoga odbacimo sve ono πto nas ometa. Stavimo Boæju rijeË na prvo mjesto u svojem æivotu kako nas ne bi iznenadili dogaaji posljednjeg vremena, bez obzira na to koliko bili nenadani. 72 BPouka3.2012 72 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 29. kolovoza NEPREKIDNA BUDNOST ProËitajte 1. Solunjanima 5,6-8. Kako nam usporedba o pijanim i trijeznim ljudima moæe pomoÊi da se bolje pripremimo za drugi Kristov dolazak? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao zapoËinje 6. redak rijeËima “prema tome” ili “tako dakle”, ovisno o prijevodu. On je ustvrdio kako su pravi Isusovi sljedbenici djeca svjetla i dana. U danaπnjem odlomku nastavlja s usporedbom kako bi ih potaknuo na joπ veÊu pripremu za Isusov povratak. Dok se 7. retku pojavljuje mala digresija, 6. i 8. redak potiËu Solunjane da budu budni, trijezni i pripravni za svaki izazov. Pavao zapoËinje kontrastom pospan/budan. BuduÊi da vjernici “pripadaju danu”, ne bi smjeli zaspati jer je noÊ za spavanje. Naravno, Pavao se izraæava metaforiËki. San je ovdje metafora za duhovnu lijenost ili nedostatak zanimanja (u 10. retku on je metafora za smrt). Izraz “ne spavajmo” ukljuËuje poziv da “ni ne poËnemo” spavati. Pavao pretpostavlja kako su Solunjani veÊ budni, ali ih ohrabruje da joπ viπe ustraju u toj budnosti. Pavao ih zatim potiËe da budu trijezni, a ne pijani. U starom svijetu trijeznost je bila simbol filozofskog naËina razmiπljanja. Pavao æeli da Solunjani budu promiπljeni i oprezni u svojem razumijevanju Pisma. Neki se koriste Biblijom za postavljanje datuma i nagaanja. Umjesto toga, Pavao æeli da vjernici na osnovi Pisma budu usmjereni na svoju duhovnu pripremu. Metafora trijezan/pijan takoer moæe ukazivati na vrstu etiËkih ograniËenja koja je poticao u 1. Solunjanima 4,1-12. Dan je povezan s budnoπÊu i trijeznoπÊu. NoÊ je vrijeme kada ljudi spavaju i kada se, najËeπÊe, napiju. Ali u 8. retku Pavao se okreÊe slici vojne straæe. Straæar treba biti budan i trijezan u svakome trenutku, danju i noÊu. Dakle, vojnici trebaju biti prijeko oprezni kad je u pitanju budnost. Jednako tako Pavao oËekuje od krπÊana da budu prijeko oprezni kad je u pitanju priprema za drugi Kristov dolazak. Kao i vojnici, krπÊani bi trebali na se staviti svu opremu prije nego πto preuzmu straæu. Zamislimo da je Pavao ove rijeËi napisao posebno za nas. Kako bismo proveli te rijeËi u djelo, odnosno πto u svojem æivotu trebamo promijeniti kako bismo Ëinili ono πto on kaæe? 73 BPouka3.2012 73 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 30. kolovoza TJE©ITE JEDNI DRUGE Kao πto smo vidjeli, Pavao je u 1. Solunjanima 5,1-11 naslikao niz kontrasta kako bi prikazao dvije strane suda prigodom Isusovog povratka. U odlomku za danaπnje prouËavanje (1. Solunjanima 5,9-11) Pavao usporeuje srdæbu i spasenje. Vjernici mogu imati povjerenje u posljednjim danima stoga πto u Kristu imaju sigurnost da su djeca svjetla. ProËitajte 1. Solunjanima 5,8-11. Koju bitnu poruku nalazimo u ovim redcima? O kakvoj nadi ovdje Pavao govori i zaπto je moæemo imati? Kako se Evanelje otkriva u ovim redcima? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Mnogi danas smatraju kako pojam Boæje srdæbe odraæava viπe kulturu iz biblijskih vremena nego istinu o Bogu. Ovo je, dakako, zabluda. Istina je da je Bog u Bibliji prilagodio svoju istinu ograniËenjima ljudskog jezika. Ali pojam Boæje srdæbe nije samo ograniËen na dijelove Biblije koji su pisani u stara vremena; on se pojavljuje i u Novome zavjetu, ukljuËujuÊi rijeËi koje je izgovorio Isus (Luka 21,23; vidi takoer Ivan 3,36), koje su potekle iz pera apostola Pavla (Rimljanima 1,18; 1. Solunjanima 1,10) i vienja u Otkrivenju (Otkrivenje 6,16.17; 15,1). Stoga ne moæemo zanemariti ovaj pojam jer on zasigurno izraæava neπto vrlo vaæno o Bogu i planu spasenja. Iako ovdje ne moæemo ulaziti duboko u problematiku, mora nam biti posve jasno kako Boæja srdæba nije nerazuman, nagao gnjev. Boæji putovi nisu naπi putovi (Izaija 55,8.9). Biblijski pojam Boæje srdæbe oznaËava viπe potrebu naroda za pravdom u odnosu na prekrπitelje Zakona koji zlostavljaju i tlaËe druge. Oni koji ustraju u zloÊi, bit Êe kaænjeni i uniπteni. BuduÊi da smo svi prekrπitelji Boæjeg zakona, na nama bi bila izvrπena pravedna osuda da nije bilo æivota, smrti i uskrsnuÊa Isusa Krista. To je radosna vijest o Boæjoj srdæbi koja svijetli u 1. Solunjanima 5,8-11. Boæji cilj nije “srdæba” ili pravedna kazna, veÊ milost i spasenje. U Kristu nam je osigurao zaπtitu koja nam je potrebna da ne bismo bili uniπteni na sudu. Zato Pavao misli da je Boæja srdæba, ako se ispravno razumije, razlog za ohrabrenje, a ne strah (1. Solunjanima 5,11). U Kristu se nikada ne moramo suoËiti s Boæjom srdæbom jer se Isus suoËio s njom na kriæu. Kakve li radosne vijesti! 74 BPouka3.2012 74 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 31. kolovoza ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Budno bdjenje je doista potrebno. Naπa srca su varljiva; mi smo podloæni nesigurnosti i ljudskim slabostima i Sotona jedva Ëeka da nas uniπti. U svojoj budnosti Ëesto i popustimo, ali naπ neprijatelj nikada nije besposlen. Svjesni njegove neumorne budnosti, ‘ne spavajmo kao ostali veÊ bdijmo i budimo trijezni’ (1. Solunjanima 5,6).” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 5, str. 409) “Neki osjeÊaju kako moraju biti na kuπnji i dokazati Gospodinu da su promijenjeni da bi mogli zatraæiti Njegov blagoslov. … No Isus æeli da doemo k Njemu onakvi kakvi jesmo — greπni, bespomoÊni, ovisni. Mi trebamo teæiti da budemo djeca svjetla, a ne noÊi niti tame; odakle nam pravo da budemo nevjerni?” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 3, str. 150) “Mnogi takozvani krπÊani … æive za ovaj svijet. Njihova vjera ima malo utjecaja na njihove uæitke. Iako tvrde da su djeca svjetla, oni hode u mraku i djeca su noÊi i tame.” (Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 1, str. 404) “Svijet koji se ponaπa kao da nema Boga; utonuo u sebiËne teænje, uskoro Êe doæivjeti iznenadno uniπtenje i neÊe ga izbjeÊi. … PleπuÊi, kockajuÊi se, pijuÊi, puπeÊi i udovoljavajuÊi svojim æivotinjskim strastima, oni odlaze kao vol na klanje.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 26) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Postavite u razredu pitanje o tome biste li bili spremni kad bi Krist doπao sutra? Porazgovarajte o odgovorima i razlozima svojih odgovora. 2. Proite kroz vaπe odgovore na posljednje pitanje od ponedjeljka. Kako zadræati osjeÊaj æurnosti i u isto vrijeme “normalno” funkcionirati u druπtvu? 3. U kojoj je mjeri adventistiËko usmjerenje na svrπetak vremena izvrπilo pozitivan ili negativan utjecaj u vaπem æivotu? Kako su se vaπi pogledi na svrπetak vremena mijenjali tijekom godina? Zaπto je razumijevanje plana spasenja i opravdanja iskljuËivo vjerom toliko presudno za jasno razumijevanje dogaaja posljednjih dana? Saæetak: U 1. Solunjanima 5,1-11 Pavao poziva na ozbiljnu pripremu za drugi Isusov dolazak. Kada prihvatimo Evanelje, postajemo djeca svjetla. Dok æivimo u skladu s Evaneljem u vjeri, nadi i ljubavi, sve viπe i viπe rastemo i postajemo sliËniji Isusu. Ako smo spremni umrijeti s Kristom danas, bit Êemo spremni i ako doe danas. 75 BPouka3.2012 75 Black 22.03.2012, 15:26 Od zatvorenika do propovjednika Bio sam uhiÊen i osuen za ubojstvo koje nisam poËinio. Prije svojeg utamniËenja bio sam propovjednik laik u jednoj maloj crkvi i bio sam ljut zbog ove nepravde. A onda je skupina adventista posjetila zatvor i ja sam Ëuo njihovu poruku nade. Meutim, bilo mi je teπko prihvatiti subotu. U istome zatvoru nalazio se jedan adventist koji je takoer bio nepravedno optuæen za zloËin. On me je ohrabrio da slijedim Boæje zapovijedi. Zatraæio sam da mi pokaæu drugi prijevod Biblije iz kojeg bi bilo jasno da je subota sedmi dan. Samo bih tada povjerovao. Donijeli su mi katoliËku Bibliju koja subotu imenuje sedmim danom. Dugo sam razmiπljao o Zakonu i Zapovijedima. Ako je istina da je Zakon prestao vrijediti, zaπto se nalazim u zatvoru zbog zloËina koji nisam poËinio? Ako je Zakon prestao vrijediti, ne bi li onda svi zakoni trebali prestati vrijediti? OsjeÊao sam se kao pogoen munjom! Zakon nije prestao vrijediti, stoga nas zapovijed o suboti joπ uvijek obvezuje. Uvjeren u ovu istinu, govorio sam o njoj drugim zatvorenicima i poËeo prouËavati Bibliju s onima koji su æeljeli saznati viπe. Neki od tih zatvorenika zatraæili su da budu krπteni prije mene. A ja sam oklijevao. Æelio sam priËekati s krπtenjem do svojeg osloboenja kako bih mogao ispovijedati svoju vjeru kao slobodan Ëovjek. Dok sam Ëekao na svoje osloboenje, muËila me zabrinjavajuÊa misao: ©to Êe se dogoditi sa mnom ako prestanem slijediti Boga i u meuvremenu umrem? OdluËio sam slijediti Boæji poziv i krstiti se dok sam joπ u zatvoru. Ostao sam u zatvoru joπ dugo nakon πto sam trebao biti osloboen. Ali Bog me je upotrijebio u zatvoru da druge dovedem Kristu. Naposljetku sam bio osloboen. Radio sam kao laik pod mentorstvom jednog adventistiËkog pastora. Davao sam biblijske satove i u razdoblju od pet godina doveo Kristu viπe od 150 ljudi. Jedna zajednica od 30 vjernika odræava bogosluæja ispod stabla manga jer nemaju drugog mjesta gdje bi se sastajali. Ne mrzim one koji su me nepravedno optuæili za ubojstvo, jer da nisam otiπao u zatvor, moæda ne bih upoznao ovu divnu adventnu vijest. Vaπi misijski darovi podupiru propovjednike s punim radnim vremenom kao i laike koji rade u sluæbi objavljivanja Boæje ljubavi diljem svijeta. Hvala vam. Conrado Andoy ima 65 godina i svjedoËi o svojoj vjeri u srediπnjim Filipinima. 76 BPouka3.2012 76 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 10 1.—8. rujna 2012. Æivot crkve (1. Solunjanima 5,12-28) “ProroËke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, πto je dobro, zadræavajte.” (1. Solunjanima 5,20.21) Biblijski tekstovi: 1. Solunjanima 5,12-18; Matej 5,43-48; GalaÊanima 5,22; Filipljanima 4,4; Ivan 15,4-6. Glavna misao: Pavao upuÊuje Solunjanima, i Ëelnicima i laicima, vrlo praktiËne duhovne savjete o tome kako se trebaju meusobno odnositi. Pavao zakljuËuje svoju Prvu poslanicu Solunjanima sa sedamnaest opomena (1. Solunjanima 5,12-22) nakon kojih dolazi zavrπna molitva (1. Solunjanima 5,23-27). Ovotjedna pouka zapoËinje trima opomenama u vezi s ponaπanjem vjernika mjesne crkve prema voama. Nakon ove tri opomene slijedi πest zapovijedi o tome kako se voe mjesne crkve trebaju odnositi prema svojim vjernicima. U iduÊih sedam redaka nalazimo osam kratkih opomena (1. Solunjanima 5,16-22). Moæemo ih podijeliti u dvije skupine: tri savjeta o pozitivnom krπÊanskom stavu (1. Solunjanima 5,16-18) i pet o tome kako se odnositi prema novom svjetlu koje dolazi u obliku proroËanstava (1. Solunjanima 5,19-22). U zavrπnoj molitvi Pavao saæima glavnu temu ove poslanice: vjernici iz Soluna i πire trebaju rasti u svetosti sve do drugog Kristovog dolaska. Drugim rijeËima, oni se trebaju svaki dan pripremati za Gospodnji povratak. U odreenom smislu, ima li vijesti koja sadræi viπe “sadaπnje istine” od ove? 77 BPouka3.2012 77 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 2. rujna ODNOS PREMA SLUÆBI (1. Solunjanima 5,12.13) Ova dva retka u srcu danaπnjeg odsjeka prate zavrπnu opomenu pouke od proπlog tjedna: “Zato se tjeπite meusobno i izgraujte jedan drugoga.” (1. Solunjanima 5,11) Ovakav uzajamni odnos odvija se u mjesnim crkvama tijekom pouËavanja i uËeniπtva. Danaπnja pouka govori o tome kako bi uËenici trebali odgovoriti na napore svojih voa i uËitelja. ProËitajte 1. Solunjanima 5,12.13. Koji je glavni smisao ovih Pavlovih redaka i kako ih trebamo primijeniti na sebe? Kako moæete bolje suraivati, podupirati i voljeti one “koji upravljaju vama u Gospodinu”? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Struktura dvanaestog retka na grËkom jeziku pokazuje da se tri izraza u drugom dijelu retka odnose na istu skupinu, mjesne voe solunske crkve. Pavao poziva vjernike da “priznaju” (©ariÊ) ove voe, da ih zapaze, poπtuju i prepoznaju. Iz ovoga se moæe zakljuËiti kako neki vjernici u crkvi nisu poπtovali autoritet voa. RijeË “opominjati” ima znaËenje upute, upozorenja ili Ëak “dovesti k pameti”. Pavao ovdje priznaje kako Êe crkveni voe morati Ëesto primijeniti Ëvrstinu, ali s ljubavlju. Ovakav oblik vodstva nije uvijek dobrodoπao; pa ipak Pavao i u 13. retku nastavlja pozivati vjernike da iskazuju veliko poπtovanje svojim voama zbog teπkih situacija koje su morali rjeπavati. Pavao æeli da svi vjernici u crkvi imaju mir jedan s drugim. Jezik kojim su pisani ovi redci odraæava drevnu strategiju bavljenja ljudima. Voe u Pavlovo vrijeme znali su da je rad s ljudima vrlo osjetljiv posao. Pavao potiËe voe da pozorno ocijene stanje svojih vjernika jesu li otvoreni za ispravljanje ili nisu, da odaberu pravi trenutak i primijene pravi lijek. Prije svega, od voa se oËekivalo da preispitaju sebe prije nego πto Êe pokuπati ispraviti druge. Pavao je ovome dodao joπ elemenata. Za krπÊane je Bog model vodstva, a cilj crkvenog vodstva jesu vjernici koji æive æivotom dostojnim Boga. U nekim kulturama postoji sklonost k nepovjerenju i protivljenju vodstvu, a u drugima k slijepom pokoravanju. Kako vaπ kulturoloπki stav prema autoritetu utjeËe na crkvu u vaπem podruËju? 78 BPouka3.2012 78 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 3. rujna SLUÆENJE (1. Solunjanima 5,14.15) U 12. i 13. retku Pavao govori o naËelima prema kojima se vjernici trebaju odnositi prema svojim voama. U danaπnjem odlomku (1. Solunjanima 5,14.15) Pavao govori o tome kako crkveni voe trebaju postupati prema onima koji su pod njihovom skrbi. ProËitajte 1. Solunjanima 5,14.15. Na koji se naËin crkveni voe trebaju odnositi prema vjernicima? Razmotrimo ovdje navedena naËela. Kako ih moæemo primijeniti na sebe bez obzira na ulogu koju imamo u crkvi? Kako bismo u meuvremenu trebali primijeniti ta naËela na poslu, kod kuÊe, u igri i gdje god se nalazili? Vidi takoer Matej 5,43-48. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao potiËe voe u Solunu da “pouËavaju neuredne” (1. Solunjanima 5,14 — ©ariÊ). “Neuredni” su bili oni vjernici koji su odbijali sami sebe uzdræavati, namjerno izazivajuÊi teπkoÊe s kojima se trebalo otvoreno suoËiti. Nasuprot tomu, Pavao upuÊuje voe da “sokole maloduπne”, “zauzimaju se za slabe” (©ariÊ) i “budu strpljivi sa svima” (1. Solunjanima 5,14). “Maloduπni” su oni ljudi koji imaju slabo samopoπtovanje ili osjeÊaj manje vrijednosti. Oni su tjeskobni i brinu se o mnogim stvarima. Takvi su ljudi isto bitni Bogu, stoga bi ih voe trebali hrabriti. “Slabi” su oni koji imaju moralna i duhovna ograniËenja. Oni su lakovjerni, teπkoÊe ih lako obeshrabre kao i strah od nepoznatog. Njihovo je srce moæda na pravom mjestu, ali im nedostaje spoznaja i optereÊeni su proπloπÊu. Potrebna im je pomoÊ kako bi se odræali. Pavao upuÊuje crkvene voe da sa svima budu strpljivi. Iako su prva tri savjeta u 14. retku lijepo sroËena kako bi bila pogodna u razliËitim situacijama, strpljenje je uvijek prikladno u pastoralnoj sluæbi. Pavao u 15. retku vjerojatno i dalje ima na umu voe. Kada god su oni koji se skrbe izloæeni napadu onih koji ne cijene njihove opomene, mogu se naÊi u kuπnji da se osvete. No ako se voe osveÊuju, to je pokazatelj da njihov rad nije nadahnut Kristovim duhom. Za crkveno je vodstvo od presudne vaænosti dobrobit drugih. Redci 12-15 pretpostavljaju da Êe u crkvi biti uËitelja i uËenika pa je vrlo vaæno da u tim odnosima bude puno poπtovanja i strpljenja. No trebali bismo uvijek imati na umu 1. Solunjanima 5,11 (“zato se tjeπite meusobno i izgraujte jedan drugoga”). Pastoralna skrb Ëesto Êe biti dvosmjerna. DoÊi Êe vrijeme kada Êe uËiteljima biti potrebni uËitelji. 79 BPouka3.2012 79 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 4. rujna POZITIVNI KR©∆ANSKI STAVOVI (1. Solunjanima 5,16-18) Prema 1. Solunjanima 5,12-15 krπÊani trebaju nauËiti prihvatiti i uputiti konstruktivnu kritiku. To se zbiva samo u kontekstu odnosa. Vaæno je da svaki krπÊanin bude odgovoran prema drugome i da od drugih traæi odgovornost. Crkva koja se moli, rast Êe u opominjanju i ohrabrivanju. ProËitajte 1. Solunjanima 5,16-18. Koje tri stvari Pavao uzima u obzir kao Boæju volju za svakog vjernika? Zaπto je svaka od njih toliko bitna? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Omiljeni adventistiËki propovjednik Glenn Conn volio je reÊi kako u Bibliji postoji mnogo viπe zapovijedi o radovanju nego o svetkovanju subote. Meutim, mi rijetko pridajemo radosti ono mjesto koje zasluæuje. Æivot ispunjen radoπÊu dio je ploda Duha (GalaÊanima 5,22; vidi takoer, Filipljanima 4,4). Duh ispunjen radoπÊu moguÊ je i u velikoj nevolji (1. Solunjanima 1,6). Pavao je zasigurno bio uzor u moljenju bez prestanka. Kao πto vidimo, 1. Solunjanima proæeta je molitvom. U njoj Pavao poziva Ëitatelje svoje poslanice da slijede njegov primjer. Pavao je istaknuo zahvalnost kao joπ jedan pozitivan krπÊanski stav (1. Solunjanima 1,2; 2. Solunjanima 1,3). U korijenu poganske izopaËenosti leæi nedostatak zahvalnosti Bogu (Rimljanima 1,21). Prema Thomasu Erskineu “religija je milost, a etika je zahvalnost” (Citirano u F. F. Bruce, Paul: Apostle of the Heart Set Free, UK: The Paternoster Press, 1977., str. 19). Zanimljivo je primijetiti kako rijeËi “radovati se” i “zahvaljivati” imaju isti korijen. KljuË poboæne radosti jest neprestani duh zahvalnosti Bogu. Pogledajmo oko sebe. Boæji darovi su svuda oko nas; problem je u tome πto Mu zaboravljamo zahvaliti za njih, Ëesto stoga πto smo previπe usmjereni na kuπnje i borbe æivota. Kad bismo viπe njegovali stav zahvalnosti prema Bogu, naπ hod s Njim bio bi prisniji a naπ æivot ispunjeniji radoπÊu. NaËinite popis od deset stvari za koje ste zahvalni Bogu. Budite vrlo odreeni. Potom Mu se za svaku stavku kratko pomolite. Zapazite promjene koje Êe nastati u vaπem cjelokupnom stavu i pogledu na svijet. Ovakva praksa moæe pokazati koliko je zahvalnost presudna u naπem iskustvu s Bogom. 80 BPouka3.2012 80 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 5. rujna O “NOVOM SVJETLU” (1. Solunjanima 5,19-22) “Duha ne gasite! ProroËanstva ne prezirite! A sve kuπajte; πto je dobro zadræite! Uklanjajte se od svake vrste zla!” (1. Solunjanima 5,19-22 — ©ariÊ) ©to nam Pavao ovdje govori? Kako ove rijeËi moæemo primijeniti u osobnom iskustvu? Koju “vrste zla” moramo dodatno izbjegavati? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U 1. Solunjanima 5,12-15 Pavao opominje crkvu. U redcima 19-22 upozorava na odnos prema daru proroπtva na drugaËiji naËin. Oba upozorenja poËinju negacijom: “Duha ne gasite!” i: “ProroËke govore ne prezirite!” (1. Solunjanima 5,19.20) On zapravo kaæe Solunjanima da prestanu Ëiniti ono πto su dosad neprekidno Ëinili. Iako ne moæemo sa sigurnoπÊu znati o Ëemu Pavao ovdje govori, izgleda da im govori da budu viπe otvoreni svjetlu, dok im istodobno savjetuje da ga provjere kako bi se uistinu uvjerili da je rijeË o pravom svjetlu (2. KorinÊanima 11,14). Razni su naËini potkopavanja dara proroπtva. Jedan od njih je “gaπenje Duha”. Ovo Ëinimo kada zanemarujemo ili se odupiremo djelovanju pravog proroka. Zamijetimo kako se Ëak i u naπim vlastitim redovima pojavljuje protivljenje proroËkom daru koji se oËitovao u æivotu i sluæbi Ellen G. White. Dar proroπtva moæe se potkopavati i tako da ga prihvaÊamo, ali na naËin da ga pogreπno tumaËimo ili zloupotrebljavamo. Mi moæemo pristupiti proroËkoj poruci otvorenog uma, ali je na neprikladan naËin primijeniti u neposrednoj situaciji. U tome mi kao adventisti moramo biti vrlo oprezni. Darovan nam je prekrasan dar i ne smijemo ga obezvrijediti pogreπnim tumaËenjem. TreÊi naËin potkopavanja dara proroπtva jest pripisivanje proroËkog autoriteta osobama koje nisu primile dar od Boga. Crkva mora biti stalno budna provjeravajuÊi sve kako bi se uvjerila da proroËka poruka potiËe rast crkve. Kakav je utjecaj proroËka sluæba Ellen G. White izvrπila u naπem æivotu? Porazgovarajte o svojem odgovoru u subotnjoπkolskom razredu. 81 BPouka3.2012 81 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 6. rujna SVETOST U POSLJEDNJE VRIJEME (1. Solunjanima 5,23-28) ProËitajte 1. Solunjanima 5,23.24. ©to znaËi biti “potpuno posveÊen” i “saËuvan besprijekorno” za Gospodnji dolazak? Zar ne bismo veÊ sada trebali biti takvi? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U danaπnjem odlomku Pavao se vraÊa na jezik molitve. Njegov stil nalikuje na onaj u 1. Solunjanima 3,11-13. I tema mu je sliËna: biti bez mane u svetosti prigodom Kristovog drugog dolaska. Pavao ovdje prelazi s onoga πto bi Solunjani trebali Ëiniti (1. Solunjanima 5,12-22) na ono πto Bog Ëini u nama (svetost) i za nas (Kristov drugi dolazak). Vjernici se Ëesto ne slaæu oko toËne poruke ovih redaka o naravi ljudskih biÊa i vrsti karaktera koji budu trebali imati kada Isus doe. U naπem kratkom susretu s ovim odlomkom usredotoËit Êemo se na ono πto se moæe jasno izreÊi temeljem ovog teksta. Pavao kaæe da ono πto Bog Ëini za vjernika obuhvaÊa cijelu osobu. ©to je Kristov dolazak bliæi, svaki segment vjernikova æivota treba biti pod utjecajem posveÊenja. GovoreÊi o “duhu, duπi i tijelu”, Pavao nije pokuπavao znanstveno i detaljno opisivati razliËite slojeve ljudskog biÊa (u biblijskom smislu um i tijelo jedinstvena su cjelina, a ne odvojeni dijelovi). Umjesto toga, on je rekao kako se svaki dio naπeg uma i tijela trebaju pokoriti Bogu. Bog treba imati punu kontrolu nad naπim mislima, osjeÊajima i djelovanju. Pavlova molitva obuhvaÊa danaπnje vrijeme pa sve do drugog Kristovog dolaska. Vjernici trebaju biti saËuvani, odnosno ostati besprijekorni do Gospodnjeg dolaska. Pavao se moli da ostanu tako predani Bogu do samog kraja. SudeÊi prema ovoj poslanici, Solunjani su bili daleko od savrπenosti, ali ono πto su uËinili bilo je vrijedno oËuvati do Isusovog dolaska. Pavao se kao nikada dotad molio da nastave rasti u milosti u svojem odnosu s Isusom (vidi takoer Ivan 15,4-6). Na koji se naËin trebamo svakodnevno pripremati za Gospodnji povratak? 82 BPouka3.2012 82 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 7. rujna ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Isus je [kao dijete] u svoj rad unosio radost i takt. Potrebno je veliko strpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u æivot doma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnih poslova, a oko usmjerilo na Boæju slavu. U ovome je Krist naπ pomoÊnik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom brigom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmiπljanje o njima. Radost svog srca Ëesto je izraæavao pjevanjem psalama i nebeskih pjesama. Stanovnici Nazareta Ëesto su sluπali Njegov glas kako se uzdiæe u hvali i zahvaljivanju Bogu. On je pjesmom odræavao zajednicu s Nebom i kad su se Njegovi drugovi æalili na umor od rada, bili su obradovani ugodnom melodijom s Njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da je razgonio zle anele i tamjan ispunjavao prostor mirisom. Misli Njegovih sluπatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemaljskog izgnanstva na nebeski dom.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 46,47) “Niπta viπe ne vodi k poboljπanju zdravlja tijela i duπe kao duh zahvalnosti i proslavljanja. Veoma je jasna duænost da se valja oprijeti potiπtenosti, mislima i osjeÊajima koji donose nezadovoljstvo — kao πto je jasna duænost da se molimo.” (Ellen G. White, Put u bolji æivot, str. 156) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Porazgovarajte o svojim odgovorima na posljednje pitanje od srijede. Razmotrite ga na dva naËina: kakav je utjecaj Ellen G. White izvrπila na naπu crkvu u cjelini, te kako je njezina sluæba utjecala na æivot svakog od nas kao pojedinca? 2. Porazgovarajte o tome kako naπ kulturoloπki stav prema autoritetu utjeËe na naπ stav prema autoritetu u crkvi. PotiËe li nas naπa kultura na nepoπtivanje autoriteta ili na slijepu posluπnost? Kako moæemo pronaÊi ravnoteæu? 3. Kako vaπa mjesna crkva moæe unaprijediti pouËavanje novih vjernika u razvijanju karaktera? Kakva je vrsta duhovne poduke potrebna? Saæetak: U ovotjednom odlomku (1. Solunjanima 5,12-27) Pavao postavlja razna pitanja, ali je osobito usmjeren na duhovnu kvalitetu mjesnog crkvenog æivota. Vjernici mjesne crkve trebaju pouËavati jedni druge radosti i zahvalnosti. Oni takoer trebaju biti otvoreni za nove istine, posebice proroËke, a ipak oprezni i promiπljeni u razmatranju novih ideja. Pavao iznad svega poziva na potpunu predaju Bogu u svakome podruËju osobnog æivota s jednim okom na Isusovom povratku. 83 BPouka3.2012 83 Black 22.03.2012, 15:26 Svjetlo u tami (1. dio) Butan je mala planinska zemlja koja se prostire na juænim obroncima Himalaje i na sjeveroistoku graniËi s Indijom. Naraπtajima je ova zemlja bila odsjeËena od vanjskog svijeta. Gotovo svi stanovnici su budisti i hinduisti. U zemlji ima tek nekolicina priznatih krπÊana. No Bog ima naËina da otvori srca i vodi one koji tragaju za Isusom. Tepa je bio redovnik u Butanu, ali je osjeÊao prazninu. Jednoga dana sreo je braËni par koji ga je potajno upoznao s Isusom. Kada je Tepina obitelj saznala da je postao krπÊanin, odrekli su ga se i izopÊili iz sela. Emigrirao je u Nepal i postao jedan od prvih adventista iz Butana u svijetu. Tepin sin Praveen dijelio je oËevu viziju o pridobivanju Butanaca za Krista. Postao je uËitelj u internatskoj πkoli blizu granice Butana s Indijom gdje su mnogi Butanci studirali. Praveen se sprijateljio s njima i potajno ih pouËavao iz Biblije na naËin koji su mogli razumjeti. Neki od njih æeljno su prihvatili Isusa kao Spasitelja. Praveen je tijekom πkolskih praznika posjetio obitelji svojih uËenika u Butanu. S nekima od ovih obitelji blisko se sprijateljio. Jednog je dana Praveen zurio u Himalaju pitajuÊi se na koji bi naËin mogao svjedoËiti o Isusu Butancima. Upravo u tom trenutku priπao mu je neki muπkarac i predstavio se kao adventist. Njih su dvojica dugo razgovarala o Bibliji, o spisateljici Ellen G. White i o njezinoj knjizi Velika borba. Praveen je osjetio potrebu da umnoæi knjigu Velika borba i kopije podijeli Butancima koji su æivjeli na granici Indije i Butana. Pronaπli su sponzore koji su financirali projekt. Ova knjiga izazvala je veliku pomutnju. Neki redovnici, pa Ëak i neki krπÊani pobunili su se i zatraæili zabranu πirenja te knjige. KrπÊani drugih vjerskih zajednica osudili su ovu knjigu i pozvali svoje vjernike da je spale. No bilo je onih koje je zaintrigirala knjiga koja je prouzroËila toliku pomutnju. Sami su traæili kopije i poËeli je Ëitati. Knjiga je bila iznova tiskana. Praveen se sprijateljio s dvojicom redovnika. Nakon nekoliko mjeseci upoznao ih je s Isusom i dao im kopije knjige Velika borba i Novi zavjet. Redovnici su potajice Ëitali ove knjige i traæili da se joπ kopija prenese preko butanske granice. Praveenovi studenti iz Butana sa sobom nose kopije knjige Velika borba kada se vraÊaju kuÊi. Oni posuuju knjige svojoj obitelji i prijateljima i na taj naËin Boæja istina ulazi u Butan. (Slijedi nastavak.) Autor Ëlanka, Ëije ime nije navedeno zbog sigurnosnih razloga, radi kao evanelist s Butancima na granici s Indijom. 84 BPouka3.2012 84 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 11 8.—15. rujna 2012. ObeÊanje progonjenima (2. Solunjanima 1,1-12) “Zato se uvijek i molimo za vas da vas Bog naπ uËini dostojnima poziva i da snaæno dovede do savrπenstva svako nastojanje oko dobrote i svaku vjersku djelatnost.” (2. Solunjanima 1,11) Biblijski tekstovi: 2. Solunjanima 1,1-12; Ivan 1,18; Rimljanima 2,5; 12,19; Otkrivenje 16,4-6; 20,1-6; Ivan 14,1-3. Glavna misao: Drugi Isusov dolazak vrhunac je krπÊanske nade. BuduÊi da su pisane komunikacije bile spore, crkva koja je æeljela stupiti u kontakt s Pavlom trebala ga je najprije pronaÊi i poslati mu poruku, πto zasigurno nije uvijek bilo jednostavno. Kad je kontakt bio konaËno uspostavljen, apostol je diktirao svoj odgovor koji je onda glasnik dostavio u crkvu. Taj proces je mogao potrajati mjesecima. U meuvremenu su se mogla razviti i proπiriti laæna vjerovanja. »ini se da se upravo ovo dogodilo u Solunu kada su u crkvi nastali novi problemi. Ovi su se problemi Ëak mogli pogorπati zbog pogreπnog pristupa o kojem je Pavao pisao u svojoj prvoj poslanici. Druga poslanica Solunjanima bila je Pavlov pokuπaj da ispravi ovu situaciju. Pavlova poruka u ovotjednoj pouci svodi se na sljedeÊe: prigodom drugoga Kristovog dolaska vjerni Êe biti spaπeni Boæjim veliËanstvenim posredovanjem u Kristu. Ovaj odlomak pruæa nam dodatni uvid u narav Njegovog povratka. 85 BPouka3.2012 85 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 9. rujna POZDRAVI (2. Solunjanima 1,1.2) “Pavao, Silvan i Timotej solunskoj crkvi, koja je u Bogu, naπemu Ocu, i Gospodinu Isusu Kristu.” (2. Solunjanima 1,1.2) Koja se nada i obeÊanje nalazi u ovom jednostavnom pozdravu? Koliko u njemu ima teologije, nade i obeÊanja? Kako ovu nadu i obeÊanje moæemo prihvatiti? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Kao πto Ëesto Ëini, Pavao i ovdje govori o milosti i miru. Nisu li ti pojmovi povezani u odreenom smislu? Zar ne bi ostvarenje Boæje milosti, obeÊanje oprosta u Isusu, trebalo unijeti mir u naπ æivot? Od kolike je onda vaænosti da, bez obzira na naπu situaciju, pronaemo vremena za razmiπljanje o divnoj prednosti spasenja, kao i o ponuenoj milosti bez obzira na vlastitu nedostojnost. Ima li boljeg naËina da iskusimo mir koji nam je obeÊan? Mi trebamo usmjeriti pozornost na Isusa i ono πto nam je dano u Njemu. Usporedite 1. Solunjanima 1,1 i 2. Solunjanima 1,1.2. Postoji mala razlika u naËinu izraæavanja. Koje znaËenje moæemo pronaÊi u toj razlici? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Postoji razlika u pozdravu u 1. i 2. Solunjanima. Pavao mijenja izraz “u Bogu Ocu” (1. Solunjanima 1,1) u “Bogu, naπemu Ocu” (2. Solunjanima 1,1). U ovom se izrazu nasluÊuje rodbinski odnos. Ima ljudi koji osjeÊaju Isusovu bliskost, ali se boje Boga Oca. Pavao uvjerava Solunjane da mogu imati potpuno povjerenje u svoj odnos s Ocem kao πto imaju s Isusom. Isus je doπao na Zemlju da bi nam pokazao kakav je Otac. ProËitajte Ivan 1,18; 14,7-11. Kakvu sigurnost i nadu crpimo iz ovih redaka, posebice u svjetlu 2. Solunjanima 1,1.2? 86 BPouka3.2012 86 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 10. rujna PAVLOVA ZAHVALNOST (2. Solunjanima 1,3.4) Pavao je bio sklon pisanju vrlo dugih reËenica. Drugu poslanicu Solunjanima 1,3-10 Ëini jedna reËenica koja prvenstveno opisuje dogaaje vezane uz drugi Isusov dolazak. Meutim, jezgra reËenice nije usmjerena na drugi Isusov dolazak (2. Solunjanima 1-3): “Moramo, braÊo, uvijek zahvaljivati Bogu za vas.” Pavlovi komentari vezani uz Isusov povratak (2. Solunjanima 1,6-10) dio su razloga njegovog zahvaljivanja Bogu za Solunjane. ProËitajte 2. Solunjanima 1,3.4. Koje vaæno duhovno naËelo moæemo pronaÊi u ovim redcima kad je u pitanju vjera? ©to se dogaa s vjerom ako ne raste? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. “Duæni smo” ili “trebamo” zahvaljivati Bogu glavni je glagol u 2. Solunjanima 1,3-10. Pavao se osjeÊa duænim zahvaliti Bogu πto vjera Solunjana postaje sve jaËom. U meuvremenu se produbljuje i njihova meusobna ljubav, i oba su glagola u izvorniku u sadaπnjem vremenu. To znaËi da je njihov rast u vjeri i ljubavi bio dosljedan i neprekidan. Ovakav je rast temelj svake zdrave crkve. Poput biljke, crkva Êe umrijeti ne bude li duhovno rasla. Pavao nastavlja kritizirati crkvu u drugom i treÊem poglavlju ove poslanice. No svjestan je da je potrebna i pohvala kako bi se netko mogao nositi s konstruktivnom kritikom. Stoga on u 1. poglavlju iznosi takvu pohvalu. Jedan od razloga Pavlove pohvale jest πto crkva u Solunu i dalje trpi progone. On osobito pohvaljuje njihovo “trpljenje” u nevoljama. Umjesto o vjeri, nadi i ljubavi, Pavao govori o njihovoj vjeri, ljubavi i trpljenju. Kako je “trpljenje” u ovom sluËaju zamjena za “nadu”, Pavao poslije govori o drugom Kristovom dolasku. Rezultat njihovog jaËanja u vjeri i ljubavi bio je da su ih apostoli hvalili u svim crkvama koje su posjeÊivali. Solunjani su postali primjer krπÊanske predanosti u nevolji. Na koji naËin kuπnje i patnje mogu ojaËati naπu vjeru? »ija vjera nije bila na ispitu upravo u kuπnji? 87 BPouka3.2012 87 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 11. rujna PATNJE KAO ZNAK KRAJA (2. Solunjanima 1,5.6) Na grËkom jeziku 2. Solunjanima 1,5-10 ima starozavjetni prizvuk (Biblija novozavjetnih krπÊana bila je Septuaginta, pretkrπÊanski grËki prijevod Staroga zavjeta). U 2. Solunjanima postoji mnogo viπe starozavjetnih nagovjeπtaja nego u 1. Solunjanima. ProËitajte 2. Solunjanima 1,5.6. ©to ovdje Pavao govori? Koja obeÊanja nalazimo? .................................................................................................................................. RijeË “predznak” ili “znak” znaËi “dokaz” ili “jasan pokazatelj” neËega. ©to su progoni krπÊana (redak 4.) dokazivali? To zasigurno nije bio dokaz Boæjeg suda protiv Njegovog naroda. Upravo suprotno, to je ukazivalo na buduÊu presudu u kojoj Êe Boæji narod biti opravdan, a oni koji su ga progonili iskusit Êe isto ono πto su nanijeli drugima. U ovome se nalazi pouka. Nasilje raa nasiljem i oni koji pribjegavaju nasilju nad drugima, imaju razloga za strah u buduÊnosti. Boæji sud postavlja stvari ispravno. Oni koji progone Boæji narod, jednog Êe se dana suoËiti s Boæjom pravdom. No oni koji danas podnose nepravdu zbog svoje vjere, mogu s povjerenjem oËekivati Boæji sud koji dolazi. Toga Êe dana svima postati oËito da su bili predmet Boæje naklonosti. Novi zavjet potiËe vjernike da iskazuju milost, milosre i oprost prema svojim bliænjima. No kada se takvo ponaπanje odbacuje i uzvraÊa psovkama, udarcima i oduzimanjem slobode, ohrabruje spoznaja kako nepravda neÊe trajati vjeËno. Stoga su sveti Boæji pozvani da izgrade postojanost (vidi takoer Otkrivenje 14,12). U 2. Solunjanima 1,5.6 Pavao podsjeÊa progonjene Solunjane kako Êe “pravednost suda Boæjeg” u buduÊnosti pokazati da su bili ugodni Bogu u sadaπnjosti. I viπe od toga, njihovo trpljenje i vjera u kuπnjama potvruju da ih je Bog izabrao. Na ovaj naËin krπÊanska patnja moæe biti osnova za radost (1. Solunjanima 1,6.7). Ovo je stvarni dokaz na Ëijoj Êemo strani biti kada Isus doe. Redak 5 ukazuje na pravedni Boæji sud i Njegovo odobravanje vjere Solunjana. Redak 6 ukazuje na osudu i uniπtenje njihovih progonitelja. U oba sluËaja sud je krajnji ishod sadaπnjeg ponaπanja. Jeste li kada bili ærtvom nepravde a da oni koji su vas zlostavljali za to nisu primili nikakvu kaznu? Ako jeste, kakvu utjehu moæete pronaÊi u obeÊanju o Boæjem sudu? To moæemo sagledati i na ovaj naËin: jeste li vi kada prema nekome postupili loπe, nepravedno i uspjeli se izvuÊi nekaænjeno (barem dosad)? Ako jeste, na koji naËin gledate na Boæja obeÊanja o konaËnom sudu? 88 BPouka3.2012 88 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 12. rujna VATRA I UNI©TENJE ProËitajte 2. Solunjanima 1,7-9. Koji je glavni razlog za uniπtenje zlih u vrijeme drugoga Isusovog dolaska? Kako trebamo razumjeti ove retke ako znamo da je Bog pun ljubavi, milosti i oprosta? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Mnogi osjeÊaju nelagodu kad Ëitaju ove retke. Oni smatraju da osveta, kazna i nanoπenje patnje ne priliËe Bogu koji je pun ljubavi, milosti i milosra. Ali upravo su kazna i odmazda Ëesta tema u Pavlovim spisima (Rimljanima 2,5; 12,19). Pavao je nedvosmislen: Boæja pravda jednog Êe se dana snaæno oËitovati. A zaπto i ne bi? Svaka dobra vlast u danaπnjem svijetu u nekim se situacijama mora koristiti silom radi obuzdavanja zla. Iako upotreba sile ne mora uvijek biti nasilna (kad vas zaustave zbog prometnog prekrπaja), ali kada kriminalci pribjegavaju nasilju, oni trebaju biti kaænjeni zbog nasilja. Dobra vlast postavlja potrebna ograniËenja kako bismo svi zajedno æivjeli u miru. Mnogo puta zlo neÊe dobrovoljno ustuknuti. ©to je zlo veÊe i okrutnije, potrebna je veÊa sila da se uniπti. Slike iz ovog odlomka nisu lijepe, no one nas uvjeravaju kako Êe Bog uËiniti sve πto bude potrebno da uËini kraj zlu i tlaËenju. ProËitajte Otkrivenje 16,4-7; Daniel 7,21.22. U Ëemu su ovi redci sliËni onome πto je Pavao napisao u 2. Solunjanima? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Preko svojeg vlastitog iskustva Isus je razumio cijenu patnje. U Njega moæemo imati povjerenje da Êe primijeniti boæansku pravdu, ali bez pretjerivanja. Boæanska pravda imat Êe svoj ishod u patnji, ali ne viπe nego πto je potrebno. Ako u iËemu moæemo vjerovati Bogu, onda moæemo vjerovati da Êe Njegova pravda otkriti mudrost i pravednost koju sada ne moæemo shvatiti. Cilj ovog odlomka nije radost zbog osvete, veÊ hrabrenje zlostavljanih i potlaËenih. Dolazi dan pravde. Ne trebamo pravdu uzimati u svoje ruke. 89 BPouka3.2012 89 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 13. rujna SLAVLJENJE KRISTA ProËitajte 2. Solunjanima 1,10-12. (©ariÊ) ©to znaËi da Êe Isus Krist biti “slavljen u svojim svetima”? .................................................................................................................................. Puna reËenica iz ovotjednog teksta (2. Solunjanima 1,3-10) daje nam niz vaænih pojedinosti o drugom Isusovom dolasku. Kad se Isus vrati, On Êe dati muËiteljima ono πto su zasluæili i mir onima koji su bili muËeni (vidi 2. Solunjanima 1,6.7). On Êe doÊi s ognjem i izvrπiti pravdu nad onima koji su odbacili Boga i Evanelje Isusa Krista (2. Solunjanima 1,8). Zli Êe biti uniπteni (2. Solunjanima 1,8.9), dok Êe pravednici donijeti slavu Kristu (2. Solunjanima 1,10 — ©ariÊ). Dogaaji koji prethode drugom Kristovom dolasku postavljaju pozornicu za razdoblje od tisuÊu godina tijekom kojeg Êe Zemlja biti pusta (Otkrivenje 20,1-6). Iako nam ovotjedni odlomak ne govori πto Êe se dogoditi s pravednima, 1. Solunjanima 4,16.17 kaæe nam da Êe se spaπeni pridruæiti Isusu na oblacima pri Njegovu povratku. U Ivanu 14,1-3 zabiljeæeno je da Êe pravednici biti s Isusom na Nebu. Kako Pavao upuÊuje vjernike da se pripreme za drugi Isusov dolazak? 2. Solunjanima 1,11. .................................................................................................................................. S 10. retkom Pavao zavrπava temu o zlima te ponovno govori o sudbini pravednih prigodom drugog Isusovog dolaska. U redcima 10-12 Isusova slava oËituje se u karakteru onih koji vjeruju u Njega. Pavao se raduje πto Êe njegova molitva i trud za Solunjane biti opravdani prigodom Isusovog povratka (usporedi 1. Solunjanima 2,19.20). U ovom dijelu Pavao postavlja pozornicu za drugo poglavlje u kojemu on tvrdi kako dan Gospodnji joπ nije doπao. Da je doπao, bio bi tu goruÊi oganj i uniπtenje zlih, a Krist bi bio slavljen u oËima sviju. U danaπnjem odlomku Pavao lako prelazi s Boga na Isusa koristeÊi se naizmjence dvama imenima. Prema nadahnuÊu, Isus je Bog. Ovaj je nauk za nas vrlo bitan. ©to je Isus slavniji, silnije je Njegovo spasenje i jasnija slika o Bogu koju stjeËemo dok razmiπljamo o Njegovom æivotu, smrti, uskrsnuÊu i povratku. Ako je Isus doista Bog, onda je Otac baπ poput Njega. Kako moæemo æivjeti svakidaπnjim æivotom istodobno oËekujuÊi drugi Kristov dolazak? Zaπto je usred æivotnog ritma tako lako zaboraviti na Njegov dolazak? Dok se bavimo svojim svakidaπnjim duænostima, kako moæemo uvijek imati na umu ovo Ëudesno obeÊanje pridajuÊi mu vrijeme, pozornost i ozbiljnost koju zasluæuje? 90 BPouka3.2012 90 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 14. rujna ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Bibliju su napisali nadahnuti ljudi, no to nije Boæji naËin miπljenja i izraæavanja. To je ljudski naËin. Bog nije ovdje predstavljen kao pisac. Ljudi Êe Ëesto reÊi da takav naËin izraæavanja ne priliËi Bogu. Meutim, Bog u Bibliji nije samoga sebe stavio na prosudbu u rijeËi, logici i retorici. Pisci Biblije bili su Boæji pisci, a ne Njegovo pero. Nadahnuti su bili ljudi koji su pisali Bibliju, a ne same rijeËi. NadahnuÊe ne djeluje na ljudske rijeËi ili njihovo izraæavanje, veÊ na samog Ëovjeka Ëije su misli proæete utjecajem Svetoga Duha. No rijeËi su odraz misli svakog pojedinog uma. Boæanski um je nepojmljiv. Boæanski um i volja udruæeni su s ljudskim umom i voljom, te je stoga ljudsko izraæavanje Boæja rijeË.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1. str. 21) “Upute koje je Pavao napisao Solunjanima u svojoj Prvoj poslanici u vezi s Kristovim drugim dolaskom bile su u savrπenom skladu s njegovim prijaπnjim naukom. Ali neka su braÊa u Solunu pogreπno shvatila njegove rijeËi. … U svojem drugom pismu Pavao je nastojao ispraviti ovo pogreπno razumijevanje njegovog nauka iznoseÊi im svoje pravo stajaliπte.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 165) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Otkriva li se istina Svetoga pisma viπe u intenzivnom prouËavanju rijeË po rijeË ili sveobuhvatnijim temama o kojima razmiπljamo u organiziranom svakidaπnjem Ëitanju? Ili za oboje postoji vrijeme i mjesto? Porazgovarajte o odgovoru u svojem razredu. 2. ProËitajte gore navedeni citat Ellen G. White o tome kako nastaje nadahnuÊe. Kako nam to moæe pomoÊi da shvatimo “ljudski Ëimbenik” koji se s vremena na vrijeme pojavljuje u Bibliji? 3. Plaπi li vas pomisao na drugi Kristov dolazak, ili vam donosi nadu? ©to vaπ odgovor govori o vaπem odnosu s Bogom, odnosno o vaπem razumijevanju Evanelja? 4. Koliko god istine bilo u misli da kuπnje mogu ojaËati naπu vjeru i karakter, πto reÊi ljudima kojima njihove nevolje ne samo πto izazivaju ogorËenost i ljutnju (drugim rijeËima ne izgrauju karakter), veÊ i gubitak vjere? Saæetak: U uvodnom poglavlju 2. Solunjanima Pavao se raduje πto solunski vjernici ostaju vjerni unatoË mnogim nevoljama. On ih hrabri ukazujuÊi im na veliki preokret prigodom drugoga Isusovog dolaska. ©to god se sada dogodilo, imamo obeÊanje da Êe Bog izvrπiti boæansku pravdu. 91 BPouka3.2012 91 Black 22.03.2012, 15:26 Svjetlo u tami (2. dio) Nima je bio jedan od mnogih Butanaca koji je primio kopiju knjige Velika borba. ProËitao je knjigu nekoliko puta i svoja otkriÊa o Bogu prenosi svojoj obitelji i prijateljima u malenom selu u Butanu. Sastaje se na bogosluæju s malom skupinom od petnaestak ljudi u spavaÊoj sobi obiteljske kuÊe. Nekoliko njih priprema se za krπtenje. Njihov je broj u porastu jer Nima nastavlja svjedoËiti o svojoj vjeri i dijeliti adventistiËke knjige i ostalu literaturu koju krijumËari preko granice u svoju domovinu. KrπÊanima u Butanu i dalje je teπko ispovijedati svoju vjeru. Deseci vjernika zatvoreni su zbog svjedoËenja o svojoj vjeri. U ovom trenutku veÊina volontera evanelista sastaje se sa zainteresiranim Butancima koji æive uz granicu s Indijom. Ovi volonteri prouËavaju s njima Bibliju i uËe ih jednostavnim oblicima medicinske pomoÊi u radu s ljudima. Dosad je barem 25 stanovnika Butana prihvatilo Isusa kao osobnog Spasitelja i postalo adventistima sedmoga dana. Pri povratku kuÊi oni nose Biblije i adventistiËke knjige. Iz Butana neprekidno stiæu izvjeπtaji o ljudima koji æele upoznati Isusa. Jedan upravitelj hotela dobio je nekoliko kopija knjige Velika borba koje je dao vozaËima da ih podijele svojim putnicima na ekskurzijama. Nedavno su neki vjernici iz Butana posjetili nekoliko malih sela gdje su se molili za bolesne i tjeπili one koji tuguju i koji su slomljena srca. Nekoliko tih ljudi æeljelo je viπe saznati o Bogu pa su ih vjernici s puno opreza upoznavali s Isusom. Sveti Duh radi u srcima ovih ljudi koji su toliko æeljni upoznati Isusa. Naæalost, veÊina od 700 tisuÊa Butanaca joπ uvijek sluæi duhovima ili bogovima izraenim od drveta i kamena. Oni æive i umiru bez sigurnosti u spasenje jer nikada nisu Ëuli poruku o Boæjoj ljubavi ili Isusovoj ærtvi za njih. Oni su duhovno gladni i æude za istinom na kojoj bi mogli izgraivati svoj æivot. Polako Boæja istina otvara vrata srca ovih ljudi. Mi moæemo pomoÊi narodu Butana da upozna Isusa. Naπi misijski darovi pomaæu biblijskim radnicima i osiguravaju literaturu i Biblije kako bi ovaj narod mogao upoznati Isusa, Kralja nad kraljevima koji ih toliko voli da je umro za njih. Moramo im to reÊi kako bi i oni bili spremni za susret s Isusom kada ponovno doe. Autor Ëlanka, Ëije ime nije navedeno zbog sigurnosnih razloga, radi kao evanelist s Butancima na granici s Indijom. 92 BPouka3.2012 92 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 12 15.—22. rujna 2012. Antikrist (2. Solunjanima 2,1-12) “Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne doe onaj otpad i ne pojavi se »ovjek grijeha — Sin propasti...” (2. Solunjanima 2,3.4) Biblijski tekstovi: 2. Solunjanima 2,1-12; Matej 24,1-14; Zaharija 3,1; Daniel 8,8-11; Djela 2,22. Glavna misao: U ispravljanju laæne teologije Solunjana o dogaajima posljednjeg vremena, Pavao otkriva istinu o prijevari posljednjeg vremena. Usred rijeËi ohrabrenja i poticaja Pavao piπe o dogaajima posljednjeg vremena, ukljuËujuÊi i najveÊi dogaaj, drugi Isusov dolazak. U odlomku za ovaj tjedan Pavao govori o kraju iako mu je naglasak malo drugaËiji nego prije. Razlog tomu jest πto je veÊ rekao Solunjanima pojedinosti dok je bio s njima. Drugi je razlog πto mu je cilj teksta bio pastoralni, htio ih je umiriti i uvjeriti da budu strpljivi kada su u pitanju dogaaji posljednjeg vremena i upozoriti ih na laæna uËenja koja su se pojavila. Na samom poËetku odlomak za ovaj tjedan (2. Solunjanima 2,1.2) sadræi nekoliko grËkih rijeËi koje ukazuju na 1. Solunjanima 4,13-5,11, kao πto su drugi Gospodnji dolazak (1. Solunjanima 4,15), okupljanje (1. Solunjanima 4,17) i dan Gospodnji (1. Solunjanima 5,2). U odreenoj mjeri, odlomak za ovaj tjedan objaπnjava ono πto je Pavao rekao prije. U njemu on otkriva istinu koju i mi danas trebamo shvatiti. 93 BPouka3.2012 93 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 16. rujna PROBLEM (2. Solunjanima 2,1-3) Kojom se temom bavi apostol Pavao u 2. Solunjanima 2? Odnosi li se ona i na nas danas? Na koji se naËin i mi suoËavamo s istim izazovima u naπoj crkvi u vezi s dogaajima posljednjeg vremena (odreivanja datuma, teorije zavjere i sl.), premda je naπ kontekst razliËit? S kojim Êemo se naËelom, koje nalazimo u ovim redcima, stalno suoËavati? 2. Solunjanima 2,1-3. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U ovom odlomku ne postoji jasan dokaz da je crkva postavljala pitanje o drugom Isusovom dolasku. Pavao sam uoËava problem i o njemu govori. Izraz “skupljanje oko njega” podsjeÊa na ono πto je Pavao pisao u prethodnoj poslanici (1. Solunjanima 4,15-17). U ovom odlomku Pavao podsjeÊa na upozorenje koje je dao sam Isus (Matej 24,1-13). Solunjani su bili “vrlo brzo” zbunjeni opreËnim informacijama koje su dobili u kratkom vremenu nakon πto im je Pavao napisao svoju Prvu poslanicu. On ne otkriva izvor njihove zbunjenosti. Moæda to ni njemu nije bilo poznato. Upotrijebivπi rijeË “duh” (2. Solunjanima 2,2 — ©ariÊ), on se vjerojatno poziva na nauk proroka ili laænih proroka ili nerazumijevanje njegove prve poslanice. Drugi moguÊi izvor jest izgovorena rijeË, nauk koji se meu vjernicima usmeno prenosio. Kada spominje pismo “toboæe od nas poslano” (©ariÊ), Pavao se osvrÊe na pismo koje je bilo krivotvoreno u njegovo ime ili o zloupotrebi neke njegove poslanice. S koliko se god briænosti propovjednik skrbio za svoju crkvu, laæne ideje mogu se ukorijeniti na viπe naËina. Ponekad Êe vjernici lakπe prihvatiti izvjeπtaje ili glasine nego da sami pozorno istraæuju Sveto pismo. Ponekad Ëak i nove ideje mogu biti biblijske do odreene toËke, ali se promiËu na takav naËin da naruπavaju ravnoteæu cjelokupnog biblijskog nauka. »ini se kako su takav problem imali i Solunjani. Oni su znali mnogo toga u vezi s drugim Isusovim dolaskom i o zbivanjima prije njega. Ali su bez uravnoteæenog stajaliπta isticali samo jednu ili drugu stranu toga nauka. Nisu posluπali Isusovo upozorenje da paze na znakove Njegovog povratka (Matej 24,4-8). Rezultat je bio da su u 1. Solunjanima æalili zbog Isusovog odgaanja povratka (1. Solunjanima 4,13-15). Prema ovom poglavlju Ëini se kako su doπli do zakljuËka da se veÊ nalaze usred zavrπnih dogaaja. 94 BPouka3.2012 94 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 17. rujna PAVLOV KRATKI ODGOVOR (2. Solunjanima 2,3.4) U kratkom vremenskom razdoblju izmeu 1. i 2. Solunjanima, vjernike solunske crkve zbunjivalo je ono πto je Pavao napisao u svojoj prvoj poslanici. ZakljuËili su da je drugi Isusov dolazak pred vratima ili da je Isus veÊ doπao na neki tajanstven naËin (2. Solunjanima 2,2). Pavao je kratko odgovorio u vezi s ovim problemom. “To ne moæe biti. Postoji joπ mnogo toga πto se nije dogodilo.” Zbunjenost u Solunu navela je Pavla da napiπe najopseæniji pregled zavrπnih dogaaja. Da nije tako uËinio, ne bi bili saËuvani za nas. ProËitajte 2. Solunjanima 2,3.4. ©to nam Pavao u ovim redcima govori o “»ovjeku grijeha”? Koja nam naËela pomaæu da razumijemo ono o Ëemu Pavao raspravlja? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Redci 3. i 4. u izvorniku su nepotpune reËenice. “Taj dan neÊe doÊi” nedostaje u grËkom, a nalazi se u veÊini prijevoda. Pavao nabraja πto Êe se dogoditi prije nego πto Isus doe. Pojavit Êe se “otpad” (grËki apostasia), a zatim Êe se oËitovati “»ovjek grijeha”. To otkriÊe opisano je u 2. Solunjanima 2,8-10 kao djelo Sotone neposredno uoËi Isusovog dolaska (o Ëemu Êemo viπe govoriti u odsjeku od srijede). No prije te objave zla bit Êe razdoblje “tajne” i ograniËenja (2. Solunjanima 2,6.7). Redak 4 opisuje »ovjeka grijeha (ili “bezakonja“), koji neko vrijeme djeluje skriveno i na kraju se otkriva. On se protivi Bogu, uzvisuje se iznad Boga, sjedi u hramu i proglaπava sebe bogom. Ovaj redak je prepun aluzija na starozavjetne i novozavjetne tekstove. “Protivnik” se odnosi na Sotonu iz Zaharije 3,1. Uzvisivanje iznad Boga i svojatanje Boæjeg mjesta u nebeskom hramu odnosi se na mali rog iz Daniela 8. Prikazivanje samoga sebe Bogom podsjeÊa na Sotonu iz Izaije 14 i Ezekiela 28; takoer ukazuje na straπno huljenje iz Daniela 11,36-39. Dakle, opis »ovjeka grijeha sadræi oba elementa koji ukazuju na samog Sotonu i zla sotonska orua tijekom krπÊanske povijesti. Na koje lukave naËine svatko od nas moæe podleÊi istom stavu koji nam je otkriven u “»ovjeku grijeha”? 95 BPouka3.2012 95 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 18. rujna ONAJ KOJI ZADRÆAVA (2. Solunjanima 2,5-7) Prema apostolu Pavlu, koje su dvije znaËajke obiljeæavale stanje u svijetu u vrijeme kada je on pisao ovu poslanicu? ZamjeÊujemo li veliku borbu koju otkrivaju ovi redci? 2. Solunjanima 2,6.7. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. UsporeujuÊi ove retke s prijaπnjima, uvidjet Êemo kako Pavao skicira tri razdoblja od njegovog vremena pa sve do kraja. S drugim Kristovim dolaskom zapoËinje drugo razdoblje. Prije ovog razdoblja otkriva se “»ovjek grijeha” (2. Solunjanima 2,3), takoer poznat kao “Bezboænik” (2. Solunjanima 2,8). Ovome prethodi vrijeme tajanstvenosti i zadræavanja (2. Solunjanima 2,6.7). Iako bismo æeljeli u potpunosti razumjeti πto je Pavao ovdje æelio reÊi, ovi redci sadræe brojne nepoznanice. Sila koja zadræava neodreenog je roda (stvar) u 6. retku i muπkog roda (osoba) u 7. retku. Bezakonik (muπkog roda u 8. retku) je neodreen u 7. retku (“tajna bezakonja”), a nije u potpunosti jasno (redak 7) je li ta sila koja zadræava uklonjena ili ima vlast samu sebe ukloniti (“samo treba da se ukloni” — ©ariÊ). ©to moæemo zakljuËiti iz ovih redaka — tko je onaj koji zadræava, odnosno sila koja zadræava? Prisutna je u Pavlovo vrijeme; ona poπtuje zakon (sila koja zadræava bezakonika, redak 7); u boæanskoj je sluæbi i dovoljno je moÊna da zadræi djelovanje Sotone (redak 9). Prema drugim novozavjetnim tekstovima, πto zadræava drugi Kristov dolazak? Matej 24,14; Marko 13,10; Otkrivenje 14,6.7. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U veÊem dijelu Novoga zavjeta dogaaji koji prethode drugom Kristovom dolasku proizlaze iz konaËne objave Evanelja (Matej 24,14; Marko 13,10; Otkrivenje 14,6.7). MoguÊe je da u ovom sluËaju sam Bog zadræava dogaaje, o Ëemu govori Pavao; on zadræava zavrπne dogaaje dok svatko ne dobije priliku Ëuti Evanelje. Treba li i nas netko zadræavati u naπem æivotu? Odnosno, kada smo u kuπnji, kako nas Boæja sila moæe zadræati da ne Ëinimo ono πto znamo da je pogreπno? 96 BPouka3.2012 96 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 19. rujna ANTIKRIST OTKRIVEN ProËitajte 2. Solunjanima 2,8-10. Kako razumijemo ove dogaaje? ©to je osobito znaËajno u reËenici “πto nisu prihvatili ljubav prema istini”? .................................................................................................................................. U 2. Solunjanima 2,3.4 prikazan je “»ovjek grijeha”. Tijekom veÊeg dijela krπÊanske povijesti on je potkopavao Boæji zakon (osobito subotu) i uzurpirao vlast koja je pripadala jedino Kristu. U tekstu iz Daniela 7,20-25 (mali rog) i Otkrivenju 13,1-7 (Zvijer iz mora) ova ista sila djeluje nakon pada poganskog Rimskog Carstva, udruæujuÊi vjersku i svjetovnu vlast kako bi progonila Boæje svete. Jedina sila u povijesti koja odgovara svim navedenim znaËajkama proroËanstava jest papinstvo. Mnogi tumaËi od srednjeg vijeka pa sve do naπih dana imenovali su ovu ustanovu antikristom. (Samo u posljednjih par stoljeÊa velik dio krπÊana ograuje se od ovakvog tumaËenja, πto je sam po sebi zanimljiv potez u svjetlu naπeg razumijevanja dogaaja posljednjeg vremena.) Ovakvo prepoznavanje papinstva odgovara znaËajkama iz 2. Solunjanima 2 gdje piπe kako Êe “»ovjek grijeha” biti muπkog (osoba) i neodreenog (svjetska sila ili institucija) roda. U 7. retku “tajna bezakonja” oznaËava njegovo djelovanje. No pri samom kraju povijesti, neposredno prije drugoga Kristovog dolaska, pojavit Êe se joπ otvorenije, po cijelome svijetu, otvoreni prkos Bogu i Njegovim zakonima. Neprekinuto djelovanje sila u ovom odlomku i drugdje (Daniel 7 i Otkrivenje 13) ukazuje na to da Êe papinstvo igrati vaænu ulogu pri svrπetku vremena. Koje Êe Boæje djelo iz ljudske povijesti konaËna Sotonina obmana pokuπati krivotvoriti? Usporedite 2. Solunjanima 2,9 i Djela 2,22. .................................................................................................................................. Danaπnji odlomak podiæe zavjesu i otkriva joπ veÊeg antikrista od onoga koji je djelovao meu narodima tijekom povijesti. Sam Sotona je autor prijevara pri kraju vremena. Kako se Isusov povratak bliæi, dogaaji Êe ga natjerati na zavrπni oËajniËki Ëin. Odbacit Êe oprez i osobno se pojaviti kako bi oponaπao Isusovu zemaljsku sluæbu (vidi odsjek od petka). Laænim Ëudima pokuπat Êe skrenuti pozornost ljudi s Evanelja (Isusovog æivota, smrti i uskrsnuÊa), pa Ëak i drugog Isusovog dolaska. Razmislite o izrazu “prihvatiti ljubav prema istini”. Kako je moæemo “prihvatiti”? Zaπto je prihvaÊanje ove ljubavi tako znaËajno za onoga tko ne æeli biti uhvaÊen u bilo koju duhovnu prijevaru, osobito u posljednje dane? Kako veÊ danas moæemo “prihvatiti ljubav prema istini”? 97 BPouka3.2012 97 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 20. rujna ISTINA I LAÆ ProËitajte 2. Solunjanima 2,10-12. Zaπto Bog dopuπta da toliko ljudi bude prevareno? Prema ovome tekstu, πto zli nisu prihvatili? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Redak 11 mnogi ljudi smatraju vrlo izazovnim. Pavao je vrlo izravan: “Zato im Bog πalje djelotvornu zabludu da vjeruju laæi.” (2. Solunjanima 2,11) Refleksni odgovor na ovakve rijeËi mogao bi glasiti: “Kako Bog istine moæe poslati zabludu? Kako On moæe djelovati poput Sotone?” (Usporedite 2. Solunjanima 2,11 i 2. Solunjanima 2,9.) U danaπnjem odlomku Pavao povlaËi zastor i daje nam uvid u veliku borbu izmeu Krista i Sotone, koja obuhvaÊa mnogo viπe od samog problema povijesti planeta Zemlje. Sotona je optuæio Boga da je nerazuman, nasilnik i varalica. U zavrπnoj krizi povijesti Zemlje, Bog “πalje” zablude zlima ne zato πto laæe, veÊ zato πto im dopuπta da odaberu laæ umjesto istine i na taj naËin pokaæu djelovanje odluke koju su veÊ donijeli (2. Solunjanima 2,12). On im jednostavno dopuπta da beru plodove svojeg pogreπnog odabira. Dogaaji posljednjeg vremena svima jasno pokazuju kakav je um i karakter Sotone i njegovih sljedbenika. Proces obmane zapoËinje kad ljudi odbace Evanelje Isusa Krista. U 10. retku zli odbacuju ljubav istine. Spasenje nudi zavodniËka apokaliptiËka sila u 2. Solunjanima 2. Svojim naukom i djelovanjem papinstvo potkopava Evanelje. Takvo se djelovanje nastavlja sve dok u zavrπnim dogaajima opisanima u 2. Solunjanima 2,8-12 ne bude razotkrivena. Dakle, zavrπno objavljivanje Evanelja (Matej 24,14; Otkrivenje 14,6.7) postavlja pozornicu za konaËni sud i zablude na svrπetku vremena. I na kraju, bez obzira na vanjska politiËka i vjerska oËitovanja u velikoj borbi ovdje na Zemlji, Evanelje Isusa Krista, a ne politiËki dogaaji, uvijek je kroz krπÊansku povijest bilo presudni jaz izmeu dobra i zla. Antikrist otkriva svoj pravi karakter uzurpirajuÊi æivot, smrt i nebesku vladavinu Isusa. Svi ostali glumci u drami igraju podreenu ulogu. ProËitajte pozorno 2. Solunjanima 2,12. Koji je kljuËni razlog πto ljudi ne prihvaÊaju istinu? Jeste li ovo i sami iskusili? Je li to stoga πto su nepravedna “zadovoljstva” veoma lukavo spreËavala naπ um da bude otvoren za istinu? 98 BPouka3.2012 98 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 21. rujna ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Apostol Pavao je upozorio Crkvu da u ono vrijeme ne oËekuje Kristov dolazak. Dan Gospodnji neÊe doÊi dok ‘prije ne doe onaj otpad i ne pojavi se »ovjek grijeha — sin propasti’ (2. Solunjanima 2,3.4) Tek nakon velikog otpada i duge vladavine ‘»ovjeka grijeha’ moæemo oËekivati dolazak naπega Gospodina. ‘»ovjek grijeha’, koji je nazvan i ‘tajnom bezakonja’, ‘sin propasti’ i ‘Bezboænik’, predoËuje papinstvo koje Êe, kako je proreËeno, zadræati prevlast 1260 godina.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 282) “Kao zavrπni Ëin velike obmanjujuÊe drame, sâm Êe Sotona glumiti Krista. … Blagim, suosjeÊajnim tonom iznosi neke od onih prekrasnih nebeskih istina πto ih je Spasitelj izgovorio; lijeËi bolesti ljudi i tada, glumeÊi Krista, tvrdi da je subotu promijenio u nedjelju, i svima zapovijeda da svetkuju dan koji je on blagoslovio. … Samo Êe oni koji su marljivo prouËavali Sveto pismo i prihvatili ljubav prema istini biti zaπtiÊeni od moÊne prijevare koja Êe osvojiti svijet.” (Ellen G. White, Velika borba, str. 491,492) “U propovijedanju vijesti ne napadajte druge crkve, pa ni RimokatoliËku. U raznim vjerskim zajednicama Boæji aneli vide mnoge do kojih se moæe doprijeti samo izuzetno promiπljenim pristupom. Stoga pazimo na svoje rijeËi. … Kada o tome govorimo, πutnja je najrjeËitija. Mnogi su obmanuti. Iznosite istinu melodijom i rijeËima ljubavi.” (Ellen G. White, Evangelism, str. 576) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Danas mnogi vjeruju da se papinstvo promijenilo, i na neki naËin jest. Ipak, πto se tiËe osnovne istine o spasenju, joπ uvijek nastoji prisvojiti sve ono πto je Krist uËinio i Ëini za nas. To je joπ uvijek sila koja je opisana u proroËanstvu. Kako moæemo ostati Ëvrsti u naπem biblijskom stavu prema Rimu, a u isto vrijeme to Ëiniti s ljubavlju, strpljivoπÊu i taktom? 2. Kao Crkva stalno se suoËavamo s ljudima koji postavljaju nove datume zavrπnih dogaaja, crtaju nove grafikone, otkrivaju nove teorije zavjere ove ili one skupine. Premda moramo ostati otvoreni za nove spoznaje, kako se trebamo nositi s ovim izazovima? Saæetak: IspravljajuÊi neka kriva miπljenja Solunjana o dogaajima posljednjeg vremena, Pavao nam daje dragocjene istine o ovoj temi. Meutim, uvijek moramo imati na umu da kljuËno pitanje posljednjih dana nije odreivanje vremena pa Ëak ni detalja dogaaja, veÊ na kojoj smo strani u ovoj velikoj borbi. 99 BPouka3.2012 99 Black 22.03.2012, 15:26 Æar za svjedoËenjem Ime mi je Christian i æivim u Danskoj. Moja obitelj nema pravi odnos s Kristom; ali dok sam bio dijete, baka me je uËila moliti i imati povjerenje u Boga. Moja vjera u Boga nije bila popularna meu mojim πkolskim vrπnjacima pa su me Ëesto zadirkivali i zlostavljali. Stoga, kada sam trebao krenuti u srednju πkolu, nisam æelio pohaati dræavnu πkolu. Roditelji su mi pronaπli krπÊansku πkolu. Bio sam oduπevljen kada sam posjetio adventistiËku internatsku πkolu u zapadnoj Danskoj. Nisam znao niπta o adventistima, ali sam znao da sam na pravom mjestu. Volio sam bogosluæja, pjevanje i prouËavanje Biblije. KonaËno sam pronaπao svoje mjesto. Tijekom molitvenog tjedna odazvao sam se Boæjem pozivu da u potpunosti predam svoj æivot Njemu te zatraæio dopuπtenje od svoje majke da se krstim. Ali ona se s tim nije sloæila. Iskreno sam se molio u vezi sa svojom odlukom, i majka je s vremenom dala svoje dopuπtenje. Nakon zavrπetka srednje πkole, pridruæio sam se programu pod nazivom “Jedna godina za Gospodina” i djelovao u caffe-crkvi u gradu. Tamo sam osnovao klub za tinejdæere gdje su mogli jesti, razgovarati i sluπati glazbu ili samo pisati domaÊu zadaÊu. Doπao je jedan od mojih prijatelja kojeg sam pozvao da ponovno doe u subotu poslijepodne. On je doπao i poËeo postavljati pitanja o Bogu. Bio sam oduπevljen kada su ljudi koji su dolazili u caffe-crkvu poËeli koristiti sobu za molitvu koju sam uredio. OsjeÊao sam radost sluæenja Bogu. U srednjoj πkoli radio sam s djeËjim klubom i æelio sam pokrenuti neπto sliËno tijekom studija. Neki su mi se moji prijatelji pridruæili pa smo pripremili program i oglasili ga po cijelome gradu. U prosjeku imamo 35 djece. S njima radimo zanimljive aktivnosti i razgovaramo o ozbiljnim temama koje su im bitne, poput bulinga (kad djeca zlostavljaju drugu djecu u πkoli). Roditelji nam Ëesto govore kako je ovaj klub upravo ono πto je potrebno njihovoj djeci. Podupiru nas i gradske vlasti i upuÊuju obitelji na naπ klub u kojem pouËavamo o poπtovanju. Takoer radim u svojem gradu na osnivanju mjesnih crkava s crkvenim timom. Imamo i nekoliko posebnih oblika misijskog djelovanja, ukljuËujuÊi i krπÊanski motociklistiËki klub. Joπ uvijek studiram i istodobno radim u vrtiÊu kao odgajatelj. Æarko æelim svjedoËiti o Boæjoj ljubavi svoj djeci. Æelim biti na raspolaganju djeci dok donose vaæne æivotne odluke i dati im do znanja da je Isus odgovor na pitanja u njihovom æivotu. Bog mi je pokazao da me æeli upotrijebiti — kao i svakog krπÊanina — za objavljivanje ove ljubavi drugima. Christian Gjesthede svjedoËi o Boæjoj ljubavi u Jutlandu u Danskoj. 100 BPouka3.2012 100 Black 22.03.2012, 15:26 POUKA 13 22.—29. rujna 2012. OËuvati vjernost Crkve (2. Solunjanima 2,1—3,18) “Prema tome, braÊo, budite postojani i dræite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno!” (2. Solunjanima 2,15) Biblijski tekstovi: 2. Solunjanima 2,13—3,18; Djela 17,11; Luka 10,25-28; Matej 7,24-27; 18,15-17. Glavna misao: »ak i pokraj velikih i slavnih obeÊanja za buduÊnost, moramo se nositi sa svakidaπnjim izazovima i borbama u crkvi. Solunska crkva nije bila izuzetak. Crkva je poput biljke. Ako biljka ne raste, ona Êe uginuti. Drugim rijeËima, u rast biljke Bog je utkao promjene. SliËno tome, crkva koja se ne mijenja i ne raste, takoer Êe umrijeti. Ali nisu sve promjene dobre. Promjene nas mogu odvesti daleko od onoga πto jesmo. One nas mogu udaljiti od cilja koji Bog ima za nas. Crkva adventista sedmoga dana mora biti osobito na oprezu jer sadaπnju istinu ne objavljuje nitko drugi osim nas! To je velika odgovornost koju svi, bilo laici, bilo propovjednici, nikada ne smijemo zaboraviti. Putem objave i pod vodstvom Svetoga Duha Bog je vodio crkvu u primanju joπ viπe svjetla. Otkriveno svjetlo pomaæe crkvi da pronae put kroz podmukle vode promjena. Pavlove posljednje rijeËi Solunjanima daju nam nadahnute smjernice u ovom kljuËnom podruËju. 101 BPouka3.2012 101 Black 22.03.2012, 15:26 NEDJELJA 23. rujna VJERNI PO BOÆJEM IZBORU (2. Solunjanima 2,13-17) Jezik ovog odlomka podsjeÊa na molitvu na poËetku 1. Solunjanima. »ini se kao da se Pavao vraÊa na mjesto gdje je poËeo, stvarajuÊi tako prirodni zakljuËak obiju poslanica. Pavao ovdje izraæava svoju zabrinutost da vjernici u Solunu ne odstupe s puta na koji ih je uputio. ProËitajte 2. Solunjanima 2,13-17. Zaπto Pavao zahvaljuje Bogu za Solunjane? ©to ih moli da Ëine u ovom odlomku? U kojem su smislu ove rijeËi tako vaæne i za nas, koji smo tako blizu kraja? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Æivot Solunjana pruæao je dokaz Pavlu da su oni bili “od poËetka izabrani za spasenje”. Neki prijevodi kaæu “prvenci za spasenje” (©ariÊ). Iako je spasenje dar, vjernik ga ostvaruje posveÊenjem Svetim Duhom i vjerom u istinu. Æivot vjernika nije samo subjektivno iskustvo; on je Ëvrsto utemeljen na istini. To je razlog zaπto se Pavao toliko brinuo da Solunjani ostanu u nauku kojem su bili pouËeni putem poslanica i govorenom rijeËju. Kako vrijeme prolazi, ljudsko razumijevanje istine Ëesto blijedi i stoga se moramo uvijek iznova utvrivati propovijedanjem i pouËavanjem. U prvim danima Crkve usmena je predaja prevladavala nad pisanom. Usmena je predaja manje podloæna nenamjernom izvrtanju. Boja glasa i geste pri komuniciranju znaËe viπe od rijeËi ispisanih na stranici. To je razlog zaπto propovijedanje kao naËin komunikacije nikad ne zastarijeva. No pisana tradicija kao πto su Pavlove poslanice, manje su podloæne namjernom iskrivljavanju od strane onih koji bi promijenili Evanelje prema vlastitim potrebama. Pisana rijeË nudi sigurno i nepromjenjivo pravilo prema kojemu se moæe provjeravati usmena poruka koja dolazi propovijedanjem. U Djelima, Berejci su bili pohvaljeni jer su usmene poruke pomno usporeivali s Pismom (Djela 17,11). ProËitajte ponovno tekst za danas. Brojne su sile uvijek na djelu i vrebaju kako bi nas odvele daleko od istine. Preispitajte se u kolikoj ste se mjeri promijenili tijekom vremena. Otkrivaju li te promjene lagano, sigurno ukorjenjivanje u istini ili lagano, sigurno udaljavanje od nje? Drugim rijeËima, u kojem se smjeru kreÊe vaπ æivot? 102 BPouka3.2012 102 Black 22.03.2012, 15:26 PONEDJELJAK 24. rujna UVJERENOST U POSTOJANJE ZLA (2. Solunjanima 3,1-5) U danaπnjem svijetu mnogi ljudi se smiju ideji o postojanju Sotone. U njihovom umu on je mit, produæetak praznovjerne i predznanstvene ere. Oni smatraju da su dobro i zlo sluËajni poredak uzroka i posljedica, a neki ljudi misle kako je dobro i loπe samo kulturoloπki izmiπljen pojam u odnosu na odreeno vrijeme i mjesto, i niπta viπe od toga. Ali Biblija jasno tvrdi da je Sotona stvaran. »esto je njegova prednost πto se u nekim dijelovima svijeta nijeËe ili ga ismijavaju kao crvenog avla s rogovima. Karikatura Ëini da ljudi misle kako on nije stvaran, a on upravo to æeli. („Sotona me nagnao da to uËinim!” rekao je jedan po izrugivanju poznati komiËar.) ProËitajte 2. Solunjanima 3,1-5. Iako u ovim redcima postoji mnogo izazova za naπu vjeru, Pavao izraæava i nadu. Na Ëemu se temelji ta nada i koji je uvjet na koji se sa sigurnoπÊu moæemo osloniti? Vidi takoer Luka 10,25-28; Ponovljeni zakon/5. Mojsijeva 8,1. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. Pavao zapoËinje ovaj odlomak zahtjevom za molitvu (kao u 1. Solunjanima 5,25) da se Evanelje brzo proπiri i bude proslavljeno preko njegovog rada. Pavao takoer od Solunjana traæi da se mole za njegovo izbavljenje od zlih ljudi (2. Solunjanima 3,2). Ovakav naËin izraæavanja podrazumijeva kako on na umu ima odreene osobe koje primatelji poslanice moæda Ëak i poznaju. Pavao se pritom koristi igrom rijeËi (2. Solunjanima 3,2.3). Nemaju svi ljudi “vjere” (povjerenja ili predanosti u Boga), ali Gospodin je “vjeran” (pouzdan — onaj koji nadahnjuje vjeru i predanost). Ovaj vjerni Gospodin je pouzdan i saËuvat Êe ih od zloga ili Sotone. Iako je Sotona moÊniji od nas, radosna je vijest da je Gospodin moÊniji od Sotone i mi imamo sigurnost i silu u Gospodinu. Pavao na kraju ovog odlomka (2. Solunjanima 3,4.5) joπ jednom pohvaljuje Solunjane i kaæe im da Êe se moliti za njih. On je uvjeren da oni Ëine ono πto je od njih traæio te da Êe to nastaviti Ëiniti unatoË protivljenju Sotone i njegovih sljedbenika. On se moli (2. Solunjanima 3,5) da Gospodin usmjeri njihovu pozornost “prema Boæjoj ljubavi” i “prema Kristovoj postojanosti”. »ak i usred kuπnji i patnji, Pavlove poslanice uvijek odiπu vjerom, nadom i sigurnoπÊu. Kako moæemo imati istu takvu vjeru, nadu i sigurnost bez obzira na teπke situacije u kojima se nalazimo? 103 BPouka3.2012 103 Black 22.03.2012, 15:26 UTORAK 25. rujna SVETO PISMO I PREDAJA (2. Solunjanima 3,6-8) Kada je Isus hodao Zemljom, Novi zavjet joπ nije bio napisan. Isusova Biblija bila je Stari zavjet. No posluπnost Isusovoj izgovorenoj rijeËi, od samog je poËetka bila mudar potez Njegovih sljedbenika (Matej 7,24-27). Isusove rijeËi i djela i dalje su bili mjerodavni za Crkvu u godinama koje su slijedile (1. Solunjanima 4,15; Djela 20,35; 1. KorinÊanima 11,23-26). Nadahnuti Svetim Duhom, apostoli su bili ispravno usmjereni u tumaËenju Isusovih rijeËi i djela (Ivan 15,26.27; 16,13-15). I prije nego πto je prva generacija krπÊana siπla s pozornice, apostolski spisi bili su smatrani posve ravnopravnima spisima starozavjetnih proroka i moglo ih se svrstati u Sveto pismo (2. Petrova 3,2.16). ProËitajte 2. Solunjanima 3,6-8.14. Prema ovim redcima, πto Pavao ukljuËuje u svoj koncept istine? .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U vrijeme kad je Pavao stigao u Solun, prva Crkva je smatrala vjerodostojnim Isusov i apostolski nauk. “Predaja” u novozavjetna vremena nije nuæno bila ruæna rijeË; mogla je ukazivati na ono πto je Isus izrekao i uËinio kao i ukljuËivati usmeno pouËavanje i spise apostola. Predaja je za njih bila ono πto je Sveto pismo za nas. Ona je bila mjerilo i trebalo ju je sluπati. Predaja za Solunjane nisu bile samo Pavlove poslanice. Ona je obuhvaÊala sve ono πto im je Pavao rekao tijekom svojeg boravka u Solunu, ukljuËujuÊi i njegova djela koja su trebali oponaπati. »injenica da je Pavao u Solunu naporno radio kako bi se uzdræavao nije bila pokazatelj da mu je stalo do njih (1. Solunjanima 2,9); bila je to “predaja” za koju je oËekivao da je primijene u svojem æivotu. Pavao nije ljenËario dok je boravio meu njima; on nije jeo hranu drugih ljudi a da nije platio. Radio je “noÊ i dan” kako nikome ne bi bio na teret. Svatko tko je u Solunu æivio drugaËije, s njim neπto nije bilo u redu. Prema tome, Pavlova definicija za “besposliËenje” nije bila ograniËena samo na one koji su razorno djelovali u crkvi ili zajednici, veÊ je proπiruje na svakoga tko nije slijedio nauk i primjer apostola. Ovi redci otkrivaju od kolikog je znaËenja bilo Pavlovo djelovanje za Solunjane. Iako je istinu primio od samoga Gospodina (GalaÊanima 1,1), on je svjedoËio svojim æivotom i djelima kao i rijeËima. U kojoj mjeri naπ æivot odraæava istine koje su nam dane? 104 BPouka3.2012 104 Black 22.03.2012, 15:26 SRIJEDA 26. rujna RAD I JELO S kojim se jedinstvenim problemom Pavao suoËio u solunskoj crkvi? 2. Solunjanima 3,9-12. .................................................................................................................................. .................................................................................................................................. U ovim redcima Pavao primjenjuje predaju, ono πto je uËinio i rekao, na specifiËnu situaciju. ZnaËajan broj vjernika je besposliËio i bavio se “ispraznim stvarima” (2. Solunjanima 3,6.11). Pavao je ovaj problem spomenuo u prethodnoj poslanici njeæno im se obraÊajuÊi (1. Solunjanima 4,11.12; 5,14). Ali ovdje upotrebljava mnogo snaænije rijeËi. Pavao je kao apostol mogao zatraæiti od crkve da mu osigura prihod, stanovanje i hranu. No u 1. Solunjanima je postavio primjer “radeÊi noÊ i dan” kako im ne bi bio na teret (1. Solunjanima 2,9). Ovo je bio primjer ljubavi. Ali prema 2. Solunjanima 3,8 on je takoer radio “noÊ i dan” dajuÊi primjer kako se svatko treba brinuti za svoje vlastite potrebe koliko najviπe moæe. Da je Pavao samo postavio primjer, neki bi mogli prigovoriti da predaja nije bila jasna. Ali Pavao im je uz primjer uputio i rijeËi. Tijekom kratkog boravka meu njima, Ëesto je naglaπavao (kako to podrazumijeva nesvrπeno vrijeme u grËkom jeziku) popularnu izreku kao zapovijed: “Ako tko neÊe da radi, neka i ne jede!” (2. Solunjanima 3,10) U ovom odlomku Pavao ne kritizira uloæene napore za potrebite, one koji se ne mogu sami brinuti za sebe. Napokon, i sam Isus je dao snaæan primjer suosjeÊanja prema onima koji su se zbog æivotnih okolnosti naπli u bespomoÊnosti i bijedi. Umjesto toga cilj Pavlovog obraÊanja bio je skupina ljudi u crkvi koji su namjerno ljenËarili. Oni su bili nametljivi, brinuli su se za poslove svih drugih osim za svoj (2. Solunjanima 3,11). Poput nekih popularnih filozofa u starome svijetu, ovi su vjernici viπe voljeli lagodan æivot nego rad. Moæda su svoje vrijeme provodili u raspravama o teologiji ili kritiziranju ponaπanja drugih umjesto da zarauju za æivot. Pavao im nareuje u “Gospodinu Isusu Kristu” da slijede njegov primjer i zasluæe pravo da govore podmirujuÊi najprije vlastite potrebe (3,12). Nevjerojatno je πto se Pavao tako rano u povijesti Crkve morao nositi s brojnim problemima meu vjernicima. Kako bi nas to trebalo zaπtititi (osobito nove vjernike) od razoËaranja ako naπe crkve nisu ispunjene svecima? Kako moæemo biti pozitivna snaga u naπoj mjesnoj crkvi unatoË vlastitim pogreπkama i slabostima? 105 BPouka3.2012 105 Black 22.03.2012, 15:26 »ETVRTAK 27. rujna POSTOJANA LJUBAV (2. Solunjanima 3,13-15) Prema Mateju 18,15-17, kako se crkva treba odnositi prema osobi koja je iskljuËena iz njezinih redova? .................................................................................................................................. Pitanje crkvene discipline jedno je od najteæih pitanja s kojima se mjesna crkva suoËava. Osoba koja je pogrijeπila najËeπÊe je brat, majka, sin, roak ili najbolji prijatelj nekog vjernika. Neki vjernici opÊenito nisu skloni kaænjavanju; drugi vole oπtre disciplinske mjere. Na koji naËin crkva moæe razluËiti Boæju volju usred suprotstavljenih interesa? Matej 18 iznosi jasan i jednostavan postupak. Prvo, potreban je razgovor u Ëetiri oka izmeu poËinitelja i povrijeenoga. Kontekst nagovjeπtava da oprost treba biti cilj ovakvog razgovora kad god je moguÊe (Matej 18,21-35). Drugo, povrijeeni vjernik treba sa sobom povesti jednog ili dvojicu svjedoka da bi izbjegao zbrku o tome πto je reËeno s jedne ili s druge strane. Tek nakon πto primijenimo ova prva dva koraka, cjelokupni proces treba biti iznesen na crkvenoj skupπtini. Ako poËinitelj ne posluπa ni crkvenu skupπtinu, prema njemu se treba odnositi kao prema “poganinu ili cariniku” (Matej 18,17). Ovdje leæi problem. ©to znaËi odnositi se prema nekome kao prema poganinu ili cariniku? Postoje najmanje dvije razliËite moguÊnosti. S jedne strane, Isus je mogao pozvati crkvu da izbjegava poËinitelja na naËin na koji su pogani i carinici bili izbjegavani u druπtvu u kojem je On odrastao. S druge pak strane, to je mogao biti poziv da se prema izopÊenima odnose na naËin kako se Isus odnosio prema poganima i carinicima (sa suosjeÊanjem i praπtanjem). ©to Pavao kaæe o crkvenoj disciplini? 2. Solunjanima 3,13-15. .................................................................................................................................. Ispravna primjena Mateja 18 i 2. Solunjanima 3 u suvremenom æivotu pravi je izazov. Ne postoje dvije jednake osobe. U nekim sluËajevima oprost omekπava srce poËinitelja i rezultira pomirenjem s crkvom. U drugim sluËajevima okorjeli poËinitelji mogu reagirati jedino na ljubav koja je dovoljno Ëvrsta da se suoËi s posljedicama. Ovo je razlog zaπto Generalna konferencija ne iskljuËuje nikoga. Takav osjetljiv proces najbolje se rjeπava u mjesnoj crkvi gdje svi poznaju poËinitelja. Ljubav ne daje dopuπtenje za zlostavljanje. Prema 15. retku, osobu nad kojom se provodi disciplinski postupak joπ uvijek treba smatrati dijelom obitelji. Crkva mora biti svjesna da je i poËinitelj brat “za koga je Krist umro” Kakvo je vaπe iskustvo s crkvenom disciplinom? Kako crkva moæe odræavati ravnoteæu izmeu sukoba i prihvaÊanja? 106 BPouka3.2012 106 Black 22.03.2012, 15:26 PETAK 28. rujna ZA DALJNJE PROU»AVANJE “Vjernicima u Solunu posebno su dosaivali ljudi koji su donosili fanatiËne ideje i nauËavanja. Neki od njih æivjeli su ‘neuredno: niπta ne rade, nego dangube’ (DF). Crkva je bila ustrojena tako da su bili postavljeni sluæbenici koji Êe sluæiti kao propovjednici i akoni. Ali bilo je nekih vjernika, samovoljnih i neobuzdanih, koji se nisu htjeli pokoravati onima koji su u crkvi imali vodeÊe duænosti.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 164) “Dok je bio u Solunu, Pavao nije bio potpuno ovisan o radu svojim rukama (Filipljanima 4,16). … Bez obzira na Ëinjenicu da je primio ovu pomoÊ, Pavao je gledao da Solunjanima pokaæe primjer marljivosti kako ga nitko ne bi mogao optuæiti za pohlepu, a i da onima koji su imali fanatiËne poglede o radu rukama moæe uputiti praktiËan prijekor.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 219) “ObiËaj da se nemarni muπkarci i æene potpomaæu u lijenosti, bilo vlastitim novcem ili novcem zajednice, ohrabruje ih u toj greπnoj navici, i to treba odluËno izbjegavati. Svaki muπkarac, æena i dijete treba se praktiËno privikavati na neki koristan rad. Svatko treba izuËiti neki zanat. To moæe biti tekstilna ili bilo koja druga grana proizvodne djelatnosti (Pavao je bio proizvoaË πatora); ali se svi trebaju poduËiti u nekoj struci korisnog rada, a Bog Êe rado uveÊati prilagodljivost svakog pojedinca koji je dobrim odgojem stekao radne navike.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 912) PITANJA ZA RAZGOVOR 1. Kako naπa crkva odræava ravnoteæu potvrenih istina i prihvaÊanja novoga svjetla od Boga? Kako moæemo sa sigurnoπÊu znati da je “svjetlo” uistinu svjetlo, a ne prijevara? 2. Kako se odnosimo prema neposluπnim i problematiËnim vjernicima u crkvi koji uvijek neπto prigovaraju? Istodobno, πto je s onima koji izraæavaju zabrinutost zbog stvarnih problema? 3. Razmislite o biti poruke koju je Pavao u svoje dvije poslanice uputio Solunjanima i na koji se naËin ona moæe primijeniti u naπoj crkvi danas. Saæetak: Ove dvije Pavlove poslanice upuÊene Solunjanima puno su nas pouËile kako opstati kao crkva u teπkom okruæenju. Koliko se god njegov neposredni kontekst kojim se bavio razlikuje od naπeg, naËela koja je izloæio nepromjenjiva su i vjeËna jer ih je nadahnuo sam Gospodin. 107 BPouka3.2012 107 Black 22.03.2012, 15:26 Novi Gospodar Stanovnici male zapadnoafriËke dræave Gvineje Bisao, æive u nesigurnosti i strahu. TrenutaËni politiËki nemiri raaju strah za buduÊnost. No joπ veÊi strah dolazi od duhova za koje vjeruju da upravljaju njihovim æivotima. Diljem cijele dræave stoje “avolja stabla” kao podsjetnici da avao i njegovi duhovi nisu daleko. Neki ljudi tvrde da su Ëuli glasove duhova kako dolaze iz ovih stabala. Ovi glasovi Ëesto zvuËe poput ljudi iz obliænjeg sela koji su umrli. SveÊenici ovih duhova prinose ærtve duhovima koji æive u avoljim stablima, a roditelji mogu posvetiti svoju djecu tim istim duhovima u nadi kako Êe biti zaπtiÊena od zla. Tat je mladiÊ kojeg je baka posvetila avlu kada je bio djeËak. Oko vrata je u svako doba nosio amulet, mali kozji rog kako bi se zaπtitio od zlih duhova. Njegova ga je baka Ëesto upozoravala kako Êe bolest ili smrt zasigurno doÊi ako ikad prekine savez koji je ona u njegovo ime sklopila s avlom. Tat je veÊ bio mladiÊ kada je saznao da se evangelizacijski sastanci odræavaju u njegovom susjedstvu. OdluËio je prisustvovati. Dok je sluπao Boæju poruku ljubavi, njegovo srce je bilo ganuto. Kada je mladi govornik pozvao prisutne da predaju svoje srce Bogu, Tat se osjetio pozvanim da odgovori na poziv. Meu prstima je vrtio mali kozji rog koji je visio oko njegovog vrata dok se u sebi borio s istinama koje je sluπao. Æelio je slijediti Krista, ali je iz prve ruke vidio πto Sotona moæe uËiniti onima koji se pokuπaju otrgnuti od duhova. Samo nekoliko dana ranije jedan je prijatelj, koji je takoer kao dijete bio posveÊen avlu, umro tajnovitom smrÊu. Koliko je Tatu bilo poznato, njegov se prijatelj nije pokuπao udaljiti od duhova. Duhovi ga na kraju nisu zaπtitili, razmiπljao je. Tat je nastavio odlaziti na predavanja. Govornik je objasnio da je avolja vladavina vladavina straha, dok je Boæja vladavina vladavina ljubavi. I tako je Boæja savrπena ljubav izgnala strah. Tat je odbacio svoj amulet i odluËio slijediti Krista. Deseci stanovnika Gvineje Bisao koji su nekoÊ bili robovi Sotone, objavili su svoju slobodu u Kristu tijekom ovih predavanja. Naπi misijski darovi svakog dana pomaæu razbijanju okova straha i ropstva. Oni pomaæu u njegovanju i poduËavanju novih vjernika diljem svijeta kako bi mogli svjedoËiti o Boæjoj ljubavi drugima. Antonio Carlos de Sousa Medeiro diplomirao je na brazilskom AdventistiËkom sveuËiliπtu u Sao Paulu i sada vodi jedanaest crkava u sjevernom Brazilu. 108 BPouka3.2012 108 Black 22.03.2012, 15:26 36. (dæepno) izdanje! Pogodnosti kupnje velikog broja primjeraka: 50 kom = 250 kn 100 kom = 400 kn Raspitajte se kod povjerenika za literaturu u svojoj mjesnoj crkvi ili izravno kod nakladnika www.znaci-vremena.com Tel. 01 3740-530 109 BPouka3.2012 109 Black 22.03.2012, 15:26 JUTARNJI STIHOVI — SRPANJ 2012. “PopravljaËi pukotina” 01 02 03 04 05 06 07 N P U S » P S Izaija 45,22 Postanak 4,3-5 Postanak 4,6.7 Hebrejima 11,6 1. KorinÊanima 15,22 Postanak 5,22 Juda 14 ObeÊano spasenje Kajin i Abel Kajinov gnjev Savrπenija ærtva Prvo evaneosko obeÊanje Henok Henok i Duh proroπtva 08 09 10 11 12 13 14 N P U S » P S Postanak 5,24 Izaija 45,25 Postanak 22,2 Postanak 22,8 Postanak 28,17 Postanak 28,16 Postanak 50,21 Boæji narod kao Henok ObeÊanje Izraelu Abrahamova vjera (1) Abrahamova vjera (2) Nebeske ljestve “Jahve se nalazi na ovome mjestu” Primjer opraπtanja 15 16 17 18 19 20 21 N P U S » P S Postanak 50,20 Postanak 2,23 Izlazak 2,21 Izlazak 3,10 Izlazak 5,5 Postanak 50,24 Izlazak 7,2 Josip — simbol Isusa Krista »etrdeset godina uËenja Iskustvo oduËavanja Pozivanje Mojsija Dvostruko robovanje Bog Êe vas se sigurno sjetiti Boæja nadmoÊna sila 22 23 24 25 26 27 28 N P U S » P S Izlazak Izlazak Izlazak Izlazak Izlazak Izlazak Izlazak Neka poËnu zla Komarci i obadi Pomor, Ëirevi i tuËa Laæno priznanje i obeÊanje Skakavci Tama nad zemljom Smrt prvoroenaca 7,15 8,12 9,3 9,27 10,12 10,21 11,5 29 N Izlazak 12,7 30 P Izlazak 12,24 31 U Izaija 58,12 Blagovanje Pashe Krist — pashalno Janjee “Zvat Êe te popravljaËem pukotina” 110 BPouka3.2012 110 Black 22.03.2012, 15:26 JUTARNJI STIHOVI — KOLOVOZ 2012. Krist je put u pobjedu 01 02 03 04 S » P S GalaÊanima 4,4 Filipljanima 2,6 Matej 1,21 Luka 2,8-10 Bog je ispunio svoja obeÊanja Onaj koji je jednak Bogu Spasitelj je doπao Radosna vijest 05 06 07 08 09 10 11 N P U S » P S Izaija 42,2.3 Ivan 1,10 Luka 2,49 Luka 8,21 Luka 2,52 Luka 2,40 Luka 2,40 Tamo gdje se Ëuo Njegov glas Krist kao dijete OËev posao Primjer ljubavi Isus u mladosti Uzor mladima Isus je æivio po Istini 12 13 14 15 16 17 18 N P U S » P S Luka 2,47 Ivan 1,46 Marko 12,37 Hebrejima 4,15 Matej 4,10 Ivan 1,11 Ivan 14,9 Pismo je bilo Isusov vodiË Isus je bio iz Nazareta RijeËima i primjerom Pobijediti kao πto je Krist pobijedio Krist je put u pobjedu OdbaËen Doπao je objaviti Oca 19 20 21 22 23 24 25 N P U S » P S Ivan 5,38 Ivan 5,6 Ivan 5,15 Ivan 9,3 Ivan 4,7 Ivan 4,15 Matej 14,16 Zaslijepljeni predrasudama Djeluj kada se pruæi prilika Obilje Ëvrstih dokaza Slijepi Ëovjek izlijeËen Voda æivota Ugasiti æe duπe Nahranjeno pet tisuÊa ljudi 26 27 28 29 30 31 N P U S » P 1. KorinÊanima 3,6.7 2. Timoteju 4,8 Ivan 14,12 Marko 14,32 Matej 26,60.61 Ivan 17,4 Primili da bismo dali Radost druæenja s Kristom na Nebu Kristovi suradnici Getsemani Golgota Dobro obavljen posao 111 BPouka3.2012 111 Black 22.03.2012, 15:26 JUTARNJI STIHOVI — RUJAN 2012. Gospodin Êe se pobrinuti 01 S Rimljanima 6,4 Predstavnici ljudi 02 03 04 05 06 07 08 N P U S » P S Matej 2,1.2 Ivan 3,3 Ivan 3,7 1. o kraljevima 19,19 1. o kraljevima 19,21 Filipljanima 3,14 1. Timoteju 4,12 Mudraci Nikodem Potpuna predaja Pozivanje Elizeja Odgovor na boæanski poziv Nikada se ne osvrÊi Timotej 09 10 11 12 13 14 15 N P U S » P S Postanak 39,2 Postanak 39,9 Postanak 41,15 Suci 6,6 Suci 6,17 Suci 6,25 Suci 6,40 Josip, Boæji nepokolebljivi svjedok Pobjednik nad kuπnjama TumaËenje snova Pozivanje Gideona JaËanje povjerenja Pravda pobjeuje Potreba za veÊim povjerenjem 16 17 18 19 20 21 22 N P U S » P S Suci 7,2 Suci 7,10.11 Suci 7,18 Suci 7,7 Luka 5,5 1. Samuelova 17,10 1. Samuelova 17,45 Spremnost izabranih Osluπkivanje Boæja sveobuhvatna ljubav Gospodnja pobjeda Gospodin Êe se pobrinuti Jednostavna vjera Djelovati po vjeri 23 24 25 26 27 28 29 N P U S » P S 1. Samuelova 17,47 Daniel 6,5 Daniel 6,16 Luka 9,56 Ivan 13,21 Marko 14,6.7 Marko 14,31 Jednostavna vjera nagraena Danielovo posveÊenje Bogu Primjer povjerenja i molitve Preobraæaj Razlika izmeu Jude i Ivana Marijina ærtva UËiti iz Petrovog iskustva 30 N Ivan 21,15 Petrov povratak 112 BPouka3.2012 112 Black 22.03.2012, 15:26 NaruËite preko povjerenika za literaturu u svojoj mjesnoj crkvi ili izravno kod nakladnika www.znaci-vremena.com Tel. 01 3740-530 113 BPouka3.2012 113 Black 22.03.2012, 15:26 VE»ERNJE BOGOSLUÆJE U OBITELJI SRPANJ RUJAN KOLOVOZ 01. 02. 03. 04. 05. 06. 07. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 3. 4. 5. 6. 7. 7. 9. 08. 09. 10. 11. 12. 13. 14. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 17. 18,1-25. 18,26-50. 19. 20. 21. 22,1-16. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 22,17-31. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Psalam 29. 30. Psalam 30. 31. Psalam 31. 01. 02. 03. 04. Psalam Psalam Psalam Psalam 32. 33. 34. 35,1-12. 05. 06. 07. 08. 09. 10. 11. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 35,13-28. 36. 37,1-19. 37,20-40. 38. 39. 40. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 41. 42. 43. 44,1-12. 44,13-27. 45. 46. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 26. 27. 28. 29. 30. 31. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 54. 55. 56. 57. 58. 59. 01. Psalam 60. 02. 03. 04. 05. 06. 07. 08. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 09. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 68,1-19. 68,20-36. 69,1-13. 69,14-37. 70. 71,1-13. 71,14-24. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 72. 73,1-17. 73,18-28. 74. 75. 76. 77. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 78,1-20. 78,21-55. 78,56-72. 79. 80. 81. 82. 30. Psalam 83. 114 BPouka3.2012 114 Black 22.03.2012, 15:26 »ITANJE BIBLIJE REDOM SRPANJ 01. 02. 03. 04. 05. 06. 07. Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam Psalam 08. 09. 10. 11. 12. 13. 14. Psalam 124-126 Psalam 127-133 Psalam 134-137 Psalam 138-141 Psalam 142-146 Psalam 147-150 Izreke 1-3 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. Izreke Izreke Izreke Izreke Izreke Izreke Izreke 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. Izreke 28-31 Propovjednik 1-5 Propovjednik 6-9 Propovjednik 10-12 Pjesma 1-4 Pjesma 5-8 Izaija 1-4 RUJAN KOLOVOZ 102-104 105-107 108-111 112-114 115-118 119-120 121-123 4-6 7-10 11-13 14-16 17-20 21-24 25-27 29. Izaija 5-7 30. Izaija 8-10 31. Izaija 11-13 01. 02. 03. 04. Izaija Izaija Izaija Izaija 14-16 17-21 22-25 26-28 05. 06. 07. 08. 09. 10. 11. Izaija Izaija Izaija Izaija Izaija Izaija Izaija 29-31 32-34 35-37 38-40 41-44 45-47 48-50 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. Izaija 51-54 Izaija 55-57 Izaija 58-60 Izaija 61-63 Izaija 64-66 Jeremija 1-4 Jeremija 5-7 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija 8-10 11-14 15-17 18-20 21-24 25-27 28-30 26. 27. 28. 29. 30. 31. Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija Jeremija 31-33 34-37 38-40 41-43 44-46 47-49 01. Jeremija 50-52 02. 03. 04. 05. 06. 07. 08. Tuæaljke 1-3 Tuæaljke 4-5 Ezekiel 1-3 Ezekiel 4-6 Ezekiel 7-10 Ezekiel 11-13 Ezekiel 14-16 09. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Ezekiel Ezekiel Ezekiel Ezekiel Ezekiel Ezekiel Ezekiel 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Ezekiel 39-42 Ezekiel 43-45 Ezekiel 46-48 Daniel 1-4 Daniel 5-9 Daniel 10-12 Hoπea 1-3 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Hoπea 4-6 Hoπea 7-11 Hoπea 12-14 Joel 1-3 Amos 1-3 Amos 4-6 Amos 7-9 17-19 20-22 23-25 26-28 29-32 33-35 36-38 30. Obadija i Jona 115 BPouka3.2012 115 Black 22.03.2012, 15:26 PO»ECI SUBOTA U SRPNJU, KOLOVOZU I RUJNU 2012. MJESTO Beli Manastir Biograd Bjelovar Borovo BraË Cres Crikvenica »akovec Dalj Daruvar Delnice Dubrovnik Dugi Otok Djakovo Gareπnica GospiÊ Hvar Ilok Karlovac Knin Koprivnica KorËula Kornat Krapina Kriæevci Krk Kutina Lastovo Lipik Loπinj Makarska Maruπevec MetkoviÊ Mljet SRPANJ 6.7. 13.7. 20.7. 27.7. 20.38 20.43 20.46 20.36 20.37 20.50 20.52 20.49 20.36 20.42 20.52 20.28 20.46 20.37 20.44 20.46 20.37 20.33 20.49 20.41 20.47 20.32 20.43 20.52 20.48 20.52 20.44 20.34 20.42 20.50 20.35 20.49 20.32 20.31 20.34 20.40 20.42 20.32 20.34 20.47 20.49 20.45 20.32 20.38 20.49 20.25 20.42 20.34 20.41 20.43 20.34 20.29 20.46 20.38 20.44 20.29 20.40 20.47 20.44 20.49 20.41 20.31 20.38 20.46 20.31 20.46 20.29 20.28 20.29 20.35 20.36 20.27 20.29 20.42 20.43 20.40 20.27 20.33 20.43 20.20 20.37 20.28 20.35 20.37 20.29 20.24 20.40 20.32 20.38 20.24 20.35 20.42 20.38 20.43 20.35 20.26 20.33 20.41 20.26 20.40 20.25 20.23 20.22 20.28 20.29 20.20 20.23 20.35 20.36 20.32 20.20 20.26 20.36 20.14 20.31 20.21 20.28 20.31 20.23 20.17 20.33 20.26 20.31 20.18 20.28 20.35 20.31 20.36 20.28 20.20 20.26 20.34 20.20 20.32 20.18 20.17 KOLOVOZ 3.8. 10.8. 17.8. 24.8. 31.8. 20.14 20.20 20.21 20.12 20.15 20.28 20.28 20.24 20.12 20.18 20.28 20.07 20.23 20.13 20.20 20.23 20.16 20.09 20.25 20.18 20.23 20.11 20.21 20.26 20.23 20.28 20.20 20.13 20.18 20.26 20.13 20.25 20.11 20.10 20.04 20.11 20.11 20.02 20.06 20.18 20.19 20.14 20.02 20.08 20.19 19.58 20.14 20.04 20.11 20.13 20.07 19.59 20.16 20.09 20.13 20.02 20.11 20.17 20.13 20.19 20.11 20.04 20.08 20.17 20.04 20.14 20.02 20.01 19.53 20.01 20.01 19.52 19.56 20.07 20.08 20.03 19.52 19.58 20.08 19.48 20.03 19.53 19.59 20.03 19.56 19.49 20.04 19.58 20.01 19.52 20.01 20.05 20.02 20.08 20.00 19.54 19.58 20.07 19.53 20.03 19.52 19.51 19.41 19.50 19.49 19.40 19.45 19.56 19.56 19.50 19.40 19.46 19.56 19.37 19.52 19.41 19.48 19.52 19.45 19.37 19.53 19.47 19.49 19.41 19.50 19.53 19.50 19.56 19.48 19.43 19.46 19.55 19.43 19.51 19.41 19.40 19.28 19.38 19.36 19.27 19.33 19.44 19.44 19.38 19.27 19.33 19.44 19.26 19.40 19.28 19.35 19.40 19.34 19.25 19.40 19.35 19.37 19.30 19.38 19.41 19.37 19.44 19.35 19.32 19.33 19.43 19.31 19.38 19.29 19.29 RUJAN 7.9. 14.9. 21.9. 28.9. 19.16 19.27 19.24 19.16 19.22 19.32 19.32 19.26 19.16 19.21 19.32 19.14 19.28 19.17 19.23 19.28 19.22 19.13 19.28 19.23 19.25 19.19 19.27 19.28 19.25 19.32 19.24 19.21 19.21 19.32 19.20 19.26 19.18 19.17 19.03 19.14 19.10 19.02 19.10 19.19 19.19 19.12 19.02 19.08 19.19 19.02 19.16 19.04 19.10 19.15 19.10 18.59 19.15 19.11 19.11 19.07 19.14 19.15 19.11 19.19 19.10 19.08 19.08 19.19 19.07 19.13 19.05 19.05 18.49 19.01 18.57 18.49 18.57 19.06 19.05 18.58 18.49 18.55 19.05 18.50 19.02 18.50 18.56 19.02 18.58 18.46 19.02 18.58 18.57 18.54 19.02 19.01 18.58 19.05 18.57 18.56 18.55 19.05 18.55 18.59 18.53 18.53 116 BPouka3.2012 116 Black 22.03.2012, 15:26 18.36 18.49 18.43 18.35 18.44 18.53 18.52 18.44 18.35 18.41 18.52 18.38 18.50 18.37 18.43 18.49 18.44 18.32 18.48 18.45 18.43 18.41 18.49 18.47 18.44 18.52 18.44 18.44 18.41 18.52 18.41 18.45 18.40 18.41 PO»ECI SUBOTA U SRPNJU, KOLOVOZU I RUJNU 2012. MJESTO SRPANJ 6.7. 13.7. 20.7. 27.7. Naπice 20.38 Nova Gradiπka 20.41 Novska 20.44 Opatija 20.53 Osijek 20.37 OtoËac 20.47 Pag 20.46 Pakrac 20.42 Peljeπac 20.31 Petrinja 20.46 PloËe 20.33 PoreË 20.56 Poæega 20.40 Pula 20.53 Rab 20.50 Rijeka 20.53 Rovinj 20.56 Sinj 20.38 Sisak 20.46 Slatina 20.41 Slavonski Brod 20.38 Slunj 20.48 Split 20.38 ©ibenik 20.42 Varaædin 20.49 Vinkovci 20.36 Virovitica 20.42 Vis 20.38 Vukovar 20.35 Zadar 20.45 Zagreb 20.49 Æupanja 20.36 20.35 20.37 20.40 20.50 20.34 20.43 20.43 20.38 20.28 20.42 20.30 20.53 20.37 20.50 20.46 20.49 20.52 20.35 20.42 20.38 20.34 20.44 20.35 20.39 20.46 20.32 20.38 20.35 20.32 20.42 20.45 20.32 20.29 20.32 20.35 20.44 20.28 20.38 20.38 20.33 20.23 20.37 20.25 20.47 20.31 20.45 20.41 20.44 20.47 20.29 20.37 20.32 20.29 20.39 20.30 20.34 20.40 20.27 20.33 20.30 20.27 20.37 20.40 20.27 20.22 20.25 20.28 20.37 20.21 20.31 20.31 20.26 20.17 20.29 20.19 20.40 20.25 20.38 20.34 20.37 20.40 20.23 20.29 20.25 20.22 20.32 20.23 20.28 20.32 20.20 20.26 20.23 20.20 20.30 20.32 20.20 KOLOVOZ 3.8. 10.8. 17.8. 24.8. 31.8. 20.14 20.17 20.20 20.29 20.13 20.24 20.23 20.18 20.10 20.22 20.11 20.32 20.17 20.30 20.26 20.29 20.32 20.16 20.22 20.17 20.14 20.25 20.16 20.20 20.24 20.12 20.18 20.16 20.12 20.22 20.25 20.12 20.04 20.07 20.10 20.20 20.03 20.14 20.14 20.08 20.01 20.12 20.02 20.23 20.07 20.21 20.17 20.19 20.23 20.07 20.12 20.07 20.04 20.15 20.07 20.11 20.14 20.02 20.08 20.07 20.02 20.13 20.15 20.02 19.53 19.56 19.59 20.09 19.52 20.04 20.04 19.57 19.51 20.01 19.52 20.12 19.56 20.10 20.07 20.08 20.12 19.56 20.01 19.56 19.53 20.04 19.56 20.01 20.03 19.52 19.58 19.57 19.51 20.02 20.04 19.52 19.42 19.45 19.47 19.57 19.40 19.52 19.52 19.46 19.40 19.49 19.41 20.00 19.44 19.59 19.55 19.57 20.00 19.46 19.49 19.44 19.41 19.52 19.46 19.50 19.51 19.40 19.46 19.46 19.40 19.52 19.52 19.40 19.29 19.32 19.35 19.44 19.28 19.40 19.40 19.33 19.29 19.37 19.29 19.48 19.32 19.46 19.43 19.44 19.47 19.34 19.37 19.32 19.29 19.40 19.34 19.38 19.38 19.28 19.33 19.34 19.27 19.40 19.40 19.28 RUJAN 7.9. 14.9. 21.9. 28.9. 19.17 19.20 19.23 19.33 19.16 19.28 19.28 19.21 19.18 19.25 19.19 19.36 19.20 19.35 19.31 19.32 19.36 19.22 19.25 19.20 19.17 19.28 19.23 19.26 19.26 19.16 19.21 19.23 19.15 19.28 19.28 19.16 19.04 19.07 19.10 19.20 19.03 19.16 19.16 19.08 19.06 19.11 19.06 19.23 19.07 19.22 19.18 19.19 19.23 19.10 19.11 19.07 19.04 19.15 19.10 19.14 19.12 19.02 19.08 19.11 19.02 19.15 19.14 19.02 18.50 18.54 18.56 19.06 18.49 19.02 19.02 18.55 18.53 18.58 18.53 19.10 18.53 19.08 19.05 19.06 19.09 18.57 18.58 18.53 18.51 19.01 18.58 19.01 18.58 18.49 18.54 18.58 18.49 19.02 19.01 18.49 18.37 18.41 18.43 18.53 18.36 18.49 18.49 18.41 18.41 18.45 18.41 18.56 18.40 18.56 18.52 18.52 18.56 18.44 18.44 18.40 18.37 18.48 18.44 18.49 18.44 18.35 18.40 18.46 18.35 18.49 18.47 18.36 (Vremena u ovoj tablici navedena su po ljetnom raËunanju.) 117 BPouka3.2012 117 Black 22.03.2012, 15:26 UPOZNAJTE SE S BIBLIJOM! Dopisnim putem upoznajte njezine junake, proroke, pisce, pjesnike... Dopisni biblijski teËaj BIBLIJA GOVORI 26 lekcija biblijskoga gradiva iz kojih Êete na brz i jednostavan naËin steÊi najosnovnija znanja iz Biblije ili Svetog pisma — najstarije, najviπe Ëitane i najviπe izdavane knjige. ProuËavajte ovu jedinstvenu i svetu Knjigu Boæje objave — dopisnim putem, besplatno i bez obveze, u vrijeme koje Vam odgovara te naËinom i brzinom koju sami odredite. NaruËite joπ danas na naslov: ZNACI VREMENA, DOPISNA BIBLIJSKA ©KOLA Prilaz Gjure DeæeliÊa 75 (p.p. 925), 10001 ZAGREB Dopisna biblijska πkola online: http:// biblija-govori.hr/otkrijmo/ 118 BPouka3.2012 118 Black 22.03.2012, 15:26 Rasprodaja zaliha! Potraæite razliËite naslove knjiga (po 2 kune do isteka zaliha) na www.znaci-vremena.com • tel. 01 3740-530 ili kod povjerenika za literaturu u svojoj mjesnoj crkvi 119 BPouka3.2012 119 Black 22.03.2012, 15:26 POUKE IZ BIBLIJE — izdanje za odrasle — 3/2012. Pouke iz Biblije — izdanje za odrasle priprema Odjel za crkvene sluæbe Generalne konferencije adventista sedmog dana. Pouke se pripremaju pod nadzorom proπirenog odbora za subotnjoπkolske pouke, Ëiji su Ëlanovi konzultativni urednici. Tiskana biblijska pouka pridonos je odbora. Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10 000 Zagreb, Hrvatska • Odgovorni urednik: SreÊko KuburiÊ • Urednik: Mario ©ijan • Prijevod: Lidija –idara • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Ljiljana –idara • Prijelom: Brankica VukmaniÊ • Tisak: Tiskara Velika Gorica znaci-vremena.com adventisti.hr CROATIAN ADULT SSQ — 3/2012 • Printed in Croatia 120 BPouka3.2012 120 Black 22.03.2012, 15:26
© Copyright 2024 Paperzz
