Mostar, XLIV., 3, prosinac 2012. KAZALO PROVINCIJALOVA RIJEČ 3 Iz generalne uprave4 “Solidarni i odgovorni” 4 Pismo Generalnoga ministra ofm u prigodi Božića 2012. godine 7 Pripreme za provincijski kapitul 2013. 10 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE 12 Provincijalov pohod braći u Kustodiji 13 Četvorica bogoslova položila svečane zavjete u Mostaru 13 Treća generacija postulanata u samostanu u Mostaru započela godinu postulature 14 Bogoslov fra Ivan Marić napustio Zajednicu 14 Duhovna obnova u Tomislavgradu 15 Prijem u povodu svetkovine svetog Franje 16 Fra Vjekoslav Milićević na postdiplomskom studiju liturgike 17 Fra Marinko Šakota župni upravitelj u Međugorju 18 Magistrirao fra Ivan Landeka ml. 18 Duhovna obnova na Humcu 18 Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije 2012. 19 Slavlje kapitula na rogožinama na Širokom Brijegu20 Predstavljanje Šematizma 2012. 21 Obljetnice redovništva i svećeništva u 2013. 25 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE 26 Izabrana nova Uprava Hrvatske franjevačke kustodije Sv. Obitelji za sad i Kanadu26 Pastoralni sastanak hrvatskih svećenika i časnih sestara na službi u sad-u i Kanadi 27 NAŠI POKOJNICI 28 IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA 41 Pismo predsjednika vfz-a o svetkovini sv. Franje Asiškoga 41 Obred preminuća sv. Franje Asiškoga u zasebnoj knjizi 41 Sjednica Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara ofm42 Pripreme za svečane zavjete franjevačkih bogoslova Hrvatske i BiH 44 Kontinentalni kongres za formaciju i studije Reda manje braće u Splitu 44 Redovnički dan održan u Jajcu 46 Program proslave 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo 48 Počeci franjevaštva u Hrvata 49 Proslavljena 800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu 49 Održan međuprovincijski susret franjevačkih novaka ofm – BiH, Hr i Slo52 Pjesmom slavimo gospodina – xv. jubilarni Framafest 53 Nacionalni susret Franjevačkog svjetovnog reda BiH 54 Međugorje: Seminar trajne formacije u fsr-u54 Molitveni lanac ljubavi fsr-a i Frame u BiH 55 Fra Jose Carballo novi predsjednik Unije generalnih poglavara 56 “Franjevački izvori” na hrvatskom jeziku 57 Predstavljeni “Franjevački izvori” 58 Iz života crkve u hrvata 60 Otvoren Svjetski međureligijski skup u Sarajevu 60 U duhovnom centru Emaus održan svećenički sastanak za provedbu Godine vjere 61 Predstavljen “Vodič kroz Godinu vjere – obitelj – žarište vjere” 62 U mostarskoj katedrali svečano otvorena Godina vjere 62 Priopćenje s 56. redovnog zasjedanja bk Bosne i Hercegovine 63 O formaciji svećeničkih kandidata 64 Zadarski nadbiskup Želimir Puljić novi je predsjednik hbk65 Imenovan apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori 65 VATIKAN66 Otvorena Godina vjere 66 Završna poruka s Biskupske sinode o novoj evangelizaciji 67 Poruka pape Benedikta xvi. za 99. svjetski dan selilaca i izbjeglica 67 VIJESTI70 RASPORED OSOBLJA U HERCEGOVAČKOJ FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI U PROSINCU 2012. 90 MIR I DOBRO, Mostar, XIV., 3, prosinac 2012., službeno glasilo IZDAJE: Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Franjevačka 1, pp 153, 88 000 Mostar; tel.: (036) 333-525, faks: (036) 333-526 Mreža: www.franjevci.info UREDIO: fra Bože Milić, tajnik; ODGOVARA: fra Ivan Sesar, provincijal; Zaključeno: prosinac 2011. Fotografija na naslovnici: : Jaslice u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Gorancima (Drvene jaslice dio su glavnog oltara s kojeg se u Božićno vrijeme skinu „vrata“ koja ih pokrivaju) Računalni slog: FRAM-ZIRAL; Tisak: Franjevačka tiskara FRAM-ZIRAL, Mostar, 2012. 2 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. PROVINCIJALOVA RIJEČ Draga braćo! D ok pišem ovaj uvodnik za naše Provincijsko glasilo “Mir i dobro” mislim na tajnu koju i ovoga Božića želimo dokučiti. Naša bogočovječnost koja je tako prepoznatljiva u otajstvu Božića je naša tajna od koje po Kristu živimo. Tu tajnu obilježava Božji pohod ali i ljudska gluhoća, tvrdoća i sljepoća. Zato nam je potrebno ovo vrijeme Adventa, vrijeme sabranosti, obraćenja, da ponovo čujemo glas Emanuela. Za vjeru je od presudne važnosti osobni odnos koji se uspostavlja s Isusovom osobom. U Godini vjere pozvani smo s vjerom dokučiti otajstvo Božića u osobnome susretu s Bogom koji je postao Božić i tako nam pokazao da je “S nama Bog”. Bog je s nam uvijek iznova kad dopustimo da u nama zasja njegova nazočnost, kad naše djelovanje postane vidljivi znak sve intimnijeg i sve plodnijeg odnosa; kad mi postanemo “epifania”, objava Boga bližnjemu i svijetu. Bog je s nam uvijek iznova, kada unatoč svih kriza i neizvjesnosti u kojima živimo, uspijevamo u svakom događaju i susretu proročki prepoznati porođajne bolove novog rađanja; kad uspijevamo dohvatiti živu Božju nazočnost tamo gdje drugi vide samo besmislena zbivanja. Od onog trenutka kad je “Riječ tijelom postala i nastanila se među nama” (Iv 1, 14) mi više nismo sami. Bog nije otišao od nas unatoč činjenici da mi često kušamo pobjeći od njega, trčeći za krivim bogovima, na kraju otkrijemo da smo nemirni i robovi samih sebe. Draga braćo, kako bi lijepo bilo slaviti ovaj Božić u Godini vjere i u vrijeme pripreme za naš provincijski kapitul s onom vjerom i osobnim predanjem s kojim je Marija primila i rodila Spasitelja! Ona nas uči kako predati se Bogu, dopustiti da u nama djeluje njegova svemoć u otvorenosti njegovoj Riječi koja nas čini plodnima, te ga tako nanovo možemo rađati onima koji- MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. ma smo poslani. Upravo to je temeljno poslanje našega života. Slaviti Božić ne znači tugovati za prošlošću, nego “Riječ tijelom postalu” učiniti vidljivom i nazočnom među nama. Naš život je poziv na to “rađanje” Boga u nama i drugima. I kako sv. Franjo ističe: “Majke smo njegove kad ga po ljubavi te čistoj i iskrenoj savjesti nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6, 20) i rađamo ga po svetu djelovanju koje mora svijetliti za primjer drugima” (2 PVj 53).) Dakle, za svakoga od nas bio mlad ili star, zdrav ili bolestan, temeljna je zadaća i prvotno poslanje postati jednim od onih što uprisutnjuju Boga u svijetu, u ovom povijesnom trenutku. Draga braćo s tim i takvim uprisutnjenim Bogom započnimo i provincijsku pripremu za naš Kapitul. U franjevačkoj tradiciji kapituli su, osim bratskog druženja i zajedništva, uvijek bili i ostali milosni trenutci, ne samo za sagledavanje trenutnog stanja, nego i prigoda za popravljanje onoga što nije dobro, a k tome i trajna obveza za nove odluke, izazove i pothvate. Stoga, s pravom zakonodavstvo našega Reda naglašava da je “kapitul ustanova od najveće važnosti za usmjeravanje života i poslanja braće u provinciji…” (Generalni statuti, čl. 165). Prema Generalnim konstitucijama zadaća kapitula je: ispitati sadašnje stanje života i djelovanja braće u Provinciji; tražiti i predlagati prikladna sredstva za provincijski porast i popravak; raspravljati o novim pothvatima i poslovima od veće važnosti; zajedničkim dogovorom donositi odluke i vršiti izbore (usp. čl. 215, 1-2) Budući da kapitul uključuje i izbor braće za najodgovornije službe u Provinciji važno je pri tim izborima poštivati svoju savjest, osobnu slobodu i vlastitu odgovornost prema Provinciji. Draga braćo, želim vam sretne i Kristovim mirom ispunjene Božićne blagdane. S vama u mislima i molitvama Vaš Fra Ivan Sesar, provincijal 3 IZ GENERALNE UPRAVE Pismo Generalnoga ministra i Generalnoga definitorija za svetkovinu svetoga Franje “SOLIDARNI I ODGOVORNI” Manja braća u sadašnjoj krizi dotiče tolike obitelji? Kako danas možemo živjeti, na vjeran i znakovit način, naš izbor siromaštva, solidarnost, svjedočenje koje daje dostojanstvo i pruža neku zgodnu mogućnost u ovoj negativnoj situaciji koju nazivamo “krizom”? Patnja tolikih osoba, osobito onih najslabijih, za nas, željne da nastavimo biti fratri – franjevci naroda, izvor je zabrinutosti. Kriza nije samo ekonomsko-financijska Predraga braćo: Gospodin vam dao mir! U prigodi slavlja svetkovine našega svetoga oca Franje, želimo s vama podijeliti nekoliko razmišljanja polazeći od sadašnje gospodarsko-financijske krize. Ova kriza nadilazi granice razvijenih gospodarstava i uklapa se u širu krizu nerazvijenosti koja zanima više od dvije milijarde osoba, prisiljenih da žive u krajnjem siromaštvu. Naša namjera nije baviti se sveukupnom problematikom, koja je veoma složena, nego radije da se uzajamno potičemo na propitivanja, osobno i zajednički: koju odgovornost imamo ili osjećamo u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji? Mi, Manja braća, kako mi živimo situaciju svijeta i osobito opću krizu koja 4 Sadašnja kriza je po mnogim vidicima različita od prijašnjih. Njezin glavni uzrok je povezan sa samim sustavom, s načinom na koji je bio organiziran i na motivacije koje su u njegovim temeljima. Prisustvovali smo, tijekom posljednjih godina, rastućoj prevlasti financija nad stvarnim gospodarstvom, prevlast koja je dotakla također područja politike, čineći je gotovo robom financija. Među učincima krize, osim nejednakosti u dohotcima, dobro je podsjetiti na netransparentnost i na prevrtljivost tržišta, koje izlaze iz prevlasti financija. U njima su povrijeđeni povjerenje i vjerodostojnost, temeljne vrijednosti za njihovo ispravno funkcioniranje i za održivost istih. Uzduž te staze gajila se iluzija uvijek rastućih financijskih zarada, sve do stvaranja jednoga hybrisa povezanog sa “zavodljivošću” da se, napokon, može osloboditi zarada od rada, u rastućoj “rastavi” između financija i realnoga gospodarstva. U preuzetnosti moći koja je obuhvatila financije, prazninu na tržištima stvorenu erozijom povjerenja i transparentnosti, ispunila je pohlepa koja je postala preimućstvo financijskoga kapitalizma. Ekspanzija čistog profiterstva postala je cilj koji je bio zajednički većem broju poduzetničkoga managementa. Samo smanjenje osoblja je, nerijetko, iskorišteno kao poluga za dohodak samih dioničara. Za milijune osoba kriza znači nezaposlenost. Te osobe više nemaju dohodka od rada i sa tjeskobom gledaju također na dokidanje eventualnih socijalnih MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. pomoći, s opasnošću duboke socijalne marginalizacije. Osim toga, rast cijena prehrambenih proizvoda prisilio je mnoge milijune osoba, osobito u najsiromašnijim zemaljama, na neizdrživu situaciju, koja prijeti samom njihovom preživljavanju. Sadašnja kriza – zajedno sa svjetskim siromaštvom, glađu, ratovima i uništavanjem stvorenoga – nadilazi čisto tehničko-konjunkturalnu razinu, jer zahvaća antropološku i etičku dimenziju. U pitanju su koristoljublje, traženje osobne koristi pod svaku cijenu i neobuzdani konzumizam. Te motivacije za djelovanje su oblikovale danas prevladavajuću kulturu i usmjerile su cjelokupni ljudski život prema sebičnim ciljevima, sukladno paradigmi racionalnosti izražene odnosima utemeljenim na načelu izmjene istovrijednih stvari: dati da se dobije. Ipak, kriza nam naširoko svjedoči negativne plodove takvih koristoljubivih izbora, kao što su neučinkovitost tolikih zahvata čisto tehničke naravi, u pokušaju da se izađe iz krize. Razmišljanja polazeći od naše duhovnosti Nadvladavanje krize i mijenjanje našega svijeta zahtijevaju promjenu pravca koji će dati novi smisao našem postojanju i koji će misliti na drugačiji model razvoja. Za to nam naša evanđeoska i franjevačka duhovnost pruža dragocjena svjetla. • Evanđelje je “dobra vijest” za život, stoga “evanđelje ne samo da obznanjuje stvari kojima čovjek obogaćuje svoje znanje već ono i djeluje na čovjeka i mijenja njegov život” (Spe salvi, 2). Vjerovati Evanđelju znači, dakle, pitati se zašto ta kriza, otkriti stavove koji su je izazvali, staviti u pitanje naš način života, obratiti se da budemo “dobra vijest” onome koji trpi. • Središte kršćanskoga života je ljubav. Bog je ljubav. Upravo “velika zapovijed ljubavi prema bližnjemu zahtijeva i potiče svijest da se ima odgovornost za nekoga tko je, kao i ja, stvorenje i dijete Božje: biti braća u ljudskosti i, u mnogo slučajeva, također u vjeri, treba nas dovesti do toga da u drugome vidimo istinski alter ego, ljubljen na beskrajan način od Gospodina. Ako njegujemo takvo gledanje bratstva, solidarnost, pravednost, jednako kao i milosrđe i suosjećanje, prirodno će izvirati iz našega srca” (Benedikt XVI., Messaggio per la Quaresima 2012., n. 1). • Ljubav življena i objavljena po Isusu dovodi nas do toga da dajemo prednost siromasima i patnicima i uključuje traženje pravednosti koja je jedan od znakova Kraljevstva. Za Isusa, poslanog da donese dobru vijest siromasima (usp. Lk 4,18; Mt 11, 5), oni na rubu i isključeni bili su sablazan. Smatra- MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. ti siromaštvo kao sablazan treba nas dovesti da zauzmemo aktivan i javan stav u korist siromašnih zemalja i siromašnih društvenih sektora (usp. GGKK 96 §2). • Sva dobra pripadaju Bogu koji ih daruje za dobro svih. Franjo je uvjeren da su sva dobra, duhovna i materijalna, Božja: ne pripadaju nam. Kako poučava Pismo, podsjećajući često da je “zemlja Božja” (usp. Lev 25,23; Izl 9,29; Ps 24,1), čovjek ne smije ništa smatrati svojim vlasništvom jer svako dobro je Božje (usp, PPr 17,18). Mi smo ih primili kao upravitelji da ih stavimo na raspolaganje svima. Takva Franjina vizija slaže se sa naukom svetih otaca o tome da su sva dobra namijenjena svima, a taj socijalni nauk je ponovno preuzelo pokoncilsko Učiteljstvo Crkve. • Uzvraćanje. Za Franju su uzajamno dijeljenje i solidarnost logična posljedica njegova poimanja vlasništva. Za njega je Bog jedini gospodar svih dobara koje dijeli velikodušno svim osobama (usp. 2Čel 77). Upotrebljavanje stvari je određeno potrebom: stvari su onoga koji ih treba. Za Franju darivanje plašta siromasima nije drugo do vraćanje, shvaćeno kao pravednost: on se osjećao lopovom ako ne bi uzajamno dijelio ono što ima s onim koji je to više trebao (usp. 2Čel 87; 92). Što možemo učiniti? Današnja kriza za nas može biti poziv Duha, “vrijeme milosti” da mijenjamo svoj pogled na svijet i da postanemo solidarniji. Stoga nas kriza ne smije ostaviti ravnodušnima, nego treba u nama, u mjesnim i provincijskim bratstvima izazvati zahtjevnu provjeru našega stila života, našega konkretnoga ostvarivanja življenja sine proprio, ekonomske situacije naših istitucija, naše sposobnosti da dijelimo sa siromasima i s onima na rubu. Polazeći od unutarnjega života naših bratstava, zar sadašnje teško socijalno-gospodarsko stanje ne bi u svakom bratu trebalo probuditi raspoloživost za logiku dara (gratuitas) i za uzajamnost? Kako opravdati osobne račune u bankama ili zadržavanje za sebe dobara (plaća, mirovina, milodari …) koja pripadaju bratstvu i koja bi se trebalo uzajamo dijeliti također s najpotrebnijim siromasima? Jesmo li pošteni s društvom plaćajući poreze? Jesmo li u skladu sa zakonom kad je riječ o našim zaposlenicima? Na razini provincijske ekonomije, vjerujemo da je osnivanje “Zajedničkog fonda”, koga pune sva bratstva u korist potreba bratstava, veoma konkretan oblik solidarnosti među nama, uzajamnosti među bratstvima, i to može također biti izvor dijeljenja sa siromasima. 5 Smatramo da bi sadašnja kriza, koja tolikim obiteljima nalaže ograničenost sredstava i druge obitelji prisiljava da se lišavaju nužnoga, trebala izazvati u braći ozbiljan ispit savjesti zbog previše komotnog stila žviota, preslobodne upotrebe najsofisticiranijih sredstava, zbog navika života koje su očito “svjetovne” i potrošačke (usp. GGKK 67). Kako možemo ulijevati odvažnost i nadu u nove siromahe, ako mi sami ne uspijevamo biti bez tolikih “nepotrebnih potreba”? Oskudica izazvana krizom trebala bi također učiniti da provjerimo upotrebu pokretnih (npr. zgrtanje novca. usp. GGKK 82 §3; i naše povjerenje u Providnost?) i nepokretnih dobara (toliki prazni prostori). Kolike obitelji bez stana, koliki imigranti bez sigurnog boravišta, koliko dobrotvornih udruga bi mogle iskoristiti prostore koje imamo i koji su neiskorišteni? I novac, u koje ga banke više želimo položiti? Danas se čini nužnim prije svega spoznati kako banke koriste naše štednje: za promicanje gospodarskih, socijalnih, kulturalnih projekata koji poštuju ljudska prava i brigu za stvoreno ili pak za djelatnosti protivne našim etičkim načelima? I naše dijeljenje i solidarnost ne trebaju biti samo velikodušni, nego također inteligentni i kreativni. Ako gledamo na svoju povijest, zamijetimo da je Opservancija označila osobito plodno vrijeme jer su franjevci umjeli uskladiti napetost unutarnje obnove s onom društvenom obnovom, dajući život čudesnom iznašašću “Monti di pietá”, prvom obliku mikrokredita za čovječanstvo. U tolikim dijelovima svijeta etičke financije, mikrokrediti, društvene zadruge, pravedna i solidarna trgovina, su oblici inteligentnih solidarnosti koje, ako su podržane, uspijevaju osloboditi od siromaštva tolike osobe, poštujući u njima dostojanstvo. Ne ograničavaju se na jednostavnu dobrotvornost, nego promiču organizatorsku sposobnost pojedinaca koji od toga imaju koristi. Hitno je nastaviti brinuti se za osobnu i zajedničku formaciju braće da bi se u dubinu iščitavale društveno-ekonomske dinamike, osobito u osobama ekonoma i gvardijana. Upravljanje financijskim sredstvima ne može se povjeriti samo zdravoj pameti. To upravljanje čini učinkovito sredstvo za odgovorno građanstvo koje je usmjereno prema zajedničkom dobru i cjelovitom razvoju. U našem pastoralnom radu, u našim crkvenim područjima (župe, škole, skupine, pokreti) trebamo senzibilizirati i odgajati, u našim izborima trebamo davati prednost najslabijima i najpotrebnijima; imati kao zajedničarski ključ rečenicu iz Djela apo- 6 stolskih: “Sve im bijaše zajedničko”; učiniti da u svim našim župama, u svetištima i u samostanima, budu prostori za prihvaćanje, za uljudbu i za susret, i da bude volontarijat za solidarnost sa siromasima. Želimo također nama i vama, braćo, postaviti jedno radikalno pitanje: jesmo li još uvijek kadri sablazniti se zbog tolikih siromaštava i nepravdi koje postoje u svijetu? Ili se sklanjamo iza površne tvrdnje da nas problem veoma nadilazi i, prema tome, ne možemo ništa učiniti? Nije li i to jedan način da “uspavamo” svoju savjest? Ako je more sačinjeno od tolikih malih kapi, također u društveno-ekonomskoj dimenziji naša mala kap može pridonijeti da se oblikuje more solidarnosti i dobrote. Naši izbori na području potrošnje, štednje i dijeljenja su važan doprinos (ili lišavanje) da se izgrađuje solidarno gospodarstvo, u službi osobe i svih osoba. Stoga si trebamo posvijestiti da takvo novo solidarno gospodarstvo neće biti rezultat odluka samo visoke gospodarske politike, nego izvire također iz onoga što mi možemo pružiti svojim načinom života i djelovanja. Ako transparentna i zajedničarska ekonomija hrani bratsko zajedništvo, ekonomija uzajamnoga dijeljenja čini nas uistinu braćom siromašnih i najmanjih. To je zasigurno svjedočenje koje društvu očituje alternativan pravac: slobodan od slijepog individualizma i sebičnog osobnog interesa, i otvoren konkretnoj solidarnosti i pravednosti. Ići u tom smjeru čini nam se najboljim načinom da počastimo našega oca i brata Franju. Rim, 17. rujna 2012., Blagdan Rana svetoga Franje Vaša braća iz Generalnoga definitorija Fr. José Rodríguez Carballo, ofm (Min. Gen.) Fr. Michael Anthony Perry, ofm (Vic. Gen.) Fr. Vincenzo Brocanelli, ofm (Def. Gen.) Fr. Vicente-Emilio Felipe Tapia , ofm (Def. Gen.) Fr. Nestor Inácio Schwerz, ofm (Def. Gen.) Fr. Francis William Walter, ofm (Def. Gen.) Fr. Roger Marchal, ofm (Def. Gen.) Fr. Ernest Karol Siekierka, ofm (Def. Gen.) Fr. Paskalis Bruno Syukur, ofm (Def. Gen.) Fr. Julio César Bunader, ofm (Def. Gen.) Fr. Vincent Mduduzi Zungu, ofm (Def. Gen.) Fr. Aidan McGrath, ofm (Sec. Gen.) MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Pismo Generalnoga ministra OFM u prigodi Božića 2012. godine NOSITELJI DOBRIH VIJESTI Draga braćo i sestre: “Javljam vam Dobru vijest koja će biti od velike radosti za cijeli narod” (usp. Lk 2,10). Riječ, koja je od početka bila kod Oca, koja je bila Bog (usp. Iv 1,1), “u punini vremena” (Gal 4,4) postala je Emanuel, Bog-sa-nama (usp. Mt 1,23). To je Evanđelje Božje “ljudima dobre volje” svih vremena (usp. Lk 2,14). To je Dobra vijest koja je promijenila povijest čovječanstva: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja” (Iz 9,1), i koja mijenja povijest svih onih koji je prihvaćaju (usp. Iv 1,12). Božić je. Došao je čas da svučemo haljinu tugovanja i žalosti (usp. Bar 5,1). “Velika nam djela Gospodin učini: opet smo radosni!” (Ps 126,3). Čovječanstvo je strpljivo iščekivalo dragocjeni plod zemlje (usp. Jak 5,7), napokon se “pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2,11). Božić je! Bog dolazi da ostane s nama: “Radujte se uvijek! Ponavljam: radujte se!” (Fil 4,4). Božić nas podsjeća da nismo sami, da Bog korača s nama na putovima svijeta. Ta prisutnost je razlog velike radosti (usp. Mt 28, 8-9), temelj sigurne nade za one koji prihvaćaju dobru vijest s ispravnom vjerom i koji ju uprisutnjuju u svoj život po savršenoj ljubavi (usp. MRas). Božić nas također podsjeća na potrebu da budemo nositelji Dobre vijesti, blizima i dalekima (usp. Ef 2,17), onima koje osjećamo blizima i onima koje smatramo dalekima. Tko je susreo Krista, ne može se odreći toga da se obrati u navjestitelja Istine, kako je učinila Samarijanka (usp. Iv 4,28-29). Tko je otkrio Krista, kao blago svoga života, ne može ne priopćavati drugima to otkriće, kao žena koja je našla izgubljenu drahmu (usp. Lk 15,8sl.). Kao što pastiri koji su susreli Krista ne mogu činiti drugo nego priopćiti tu dobru radosnu vijest (usp. Lk 2,16ss). I to s radošću – kao pastiri (usp. Lk 2,20), bez stanke – kao učenici iz Emausa (usp. Lk 24,33), odvažno – kao prvi učenici MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. (usp. Dj 5,22sl.), i kreativno – kako su to činili naši veliki misionari kroz 800 godina naše povijesti. Radost koju rađa to otkriće (usp. Mt 13,44), riječ koja gori u srcu zaljubljenika u Gospodina (usp. Lk 24,32), iskustvo onoga koji se osjeća pomilovanim od pogleda ljubavi Gospodinove (usp. Mk 10,21), pokreću noge da se “iziđe” i pođe u susret drugomu, prolazeći kroz sve oblike kulturalnih, društvenih i religioznih prepreka. Misionarski žar je najbolja provjera da se sazna jesmo li doista susreli Krista. “Jao meni ako ne naviještam Evanđelje” “Da Crkva može naviještati Evanđelje, za nju je to zapravo milost i njezino poslanje, njezina najdublja raspoznajna crta” (EN 14). Imajući na umu da ima mnogo krštenih koji su malo evangelizirani, žalosnu stvarnost mnogih kršćana koji su to samo imenom, i da, nakon 2000 godina, postoje mnogi koji ne poznaju Krista, nužno je ponovno bez straha potvrditi hitnost i potrebu nove evangelizacije (usp. VD 96). U ovim vremenima Crkva treba novi misionarski zanos (usp. RMis 30sl.); treba se pustiti da je prožme žar apostolskoga propovijedanja (usp. NMI 40), da vedrom odvažnošću donese Krista onomu tko ga još ne poznaje (missione ad gentes), i da u novim pustinjama svijeta učini razumljivom riječ vjere koja nas je preporodila za život (missione inter gentes). Na početku trećega tisućljeća, Crkva treba obnoviti zanos u prenošenju vjere, u naviještanju i prenošenju Evanđelja, “snage Božje na spasenje svakomu tko vjeruje” (Rim 1,16), i koje se u konačnici poistovjećuje s osobom Isusa Krista (usp. 1 Kor 1,24). Duh nam daje pareziju (odvažnost, slobodu govora) za taj navještaj (usp. Dj 4,13. 20. 29. 31; 5, 29. 40.42). Zbog svega toga, želimo li “sačuvati svježinu, poletnost i snagu za naviještanje Evanđelja” (EN 15), mi, učenici Isusovi osjećamo potrebu obraćenja, da 7 se dopustimo evangelizirati kako bismo mogli evangelizirati, kao što je mnogo puta rečeno u dvorani Sinode, za vrijeme XIII. Skupštine Sinode o novoj evangelizaciji za prenošenje vjere (koja je bila u Vatikanu od 7. do 28. 10. 2012.). Naime, samo tako, živeći na obnovljeni način vlastitu zajedničarsku svijest vjere i ponovno pronalazeći polet za prenošenje vjere, moći ćemo naviještati Dobru vijest u novim kulturalnim situacijama koje su se stvorile u posljednjim desetljećima. Navještaj i svjedočenje idu zajedno. Osim toga, kako je i Sinoda ispovjedila, Bog nije samo odsutan u života društva, nego također i u životu samih crkvenih zajednica; i sekularizam, ravnodušnost i relativizam unišli su u središte života mnogih krštenih, svećenika i posvećenih, tako da takvi stavovi i ponašanja nisu samo izvanjska prijetnja, već svakidašnji konflikt. Stoga je nova evangelizacija prije svega poziv i pitanje koje Crkva postavlja samoj sebi, da u svim krštenicima ojača vjeru u Krista, zalažući se da budu izazovni u ovom novom kulturalnom kontekstu u kojemu je Crkva pozvana živjeti svoju vjeru i prenositi je. Riječ je o tome, dakle, da se nanovo oživi vjera koja je izložena riziku da se ugasi u kontekstima koji priječe njezino osobno ukorijenjenje, njezinu socijalnu prisutnost, jasnoću njezinih sadržaja i njezinih konkretnih plodova, prvo u nama da bismo je poslije oživjeli u drugima. Poziv na evangelizaciju prevodi se u poziv na obraćenje. Pozvani smo evangelizirati, naša je obveza pobijediti strah vjerom, malodušnost nadom, ravnodušnost ljubavlju. Tomu odlučno smjera nova evangelizacija. Ona se treba usmjeriti, na prvom mjestu, prema svim krštenicima, svi je trebaju, također i mi posvećeni, da bismo ponovno otkrili razloge naše vjere i da bismo bili evangelizirani kako bismo mogli evangelizirati. Nova evangelizacija je također upravljena onima koji su napustili svoju vjeru i zbog različitih razloga udaljili se od Crkve. Napokon, nova evangelizacija se usmjerava prema onima koji žele vjerovati i traže puni smisao svoga života. Svi ovi, vjernici, udaljeni, oni koji žele vjerovati, traže osobe koje su u stanju, svjedočenjem života još prije nego li riječju, priopćavati radost susreta s Kristom. Kao što je rečeno na Sinodi, ne postoji muškarac ili žena koji se u svom životu, kao žena Samarijanka, ne bi našli blizu nekog zdenca s praznom posudom, s nadom da će susresti Onoga koji može dati puni smisao postojanju. Kao Isus na zdencu Siharu, osobito mi fratri puka, trebamo osjećati potrebu da sjednemo zajedno s muškarcima i ženama našega vremena da uprisutnimo Gospodina u njihov život, tako da ga mogu susresti, jer je samo on voda koja daje istiniti i vječni život (usp. Iv 4,5-42). 8 “Ljubav nas Kristova obuzima” Naš Red, zajedno s drugim redovima i institutima posvećenoga života, imao je važnu ulogu u prenošenju vjere blizima, po pučkim misijama i redovitoj evangelizaciji, i dalekima, po misijama ad gentes. Prihvaćajući poziv koji nam dolazi od Crkve, polazeći od našega iskustva i s kreativnošću koja nas je uvijek označivala, ne možemo prestati surađivati u zadaći nove evangelizacije. S naše strane to zahtijeva: živjeti radikalno i radosno naš franjevački identitet; živjeti život koji pokazuje apsolutni primat Boga i koji, po bratskom životu u malenosti, izražava humanizirajuću snagu Evanđelja; imati punu raspoloživost da se dostignu zemljopisne, društvene i kulturalne granice evangelizacije i da se, na taj način, smjestimo u nove areopage poslanja (usp. VC 96-99); ostvarivati zalaganje za očuvanje stvorenoga, izgrađivanje mira i promicanje pravde, osobito u obrani prava onih koji trpe zbog situacija isključivanja u našim društvima. Jednom riječju, franjevački život, potpuno evanđeoski, evangeliziran i evangelizatorski, u tijesnoj suradnji sa pastirima i u tijesnoj suradnji s laicima, i vjeran našoj vlastitoj karizmi, pružit će veoma značajan doprinos novoj evangelizaciji. Vjerni pozivu Drugog vatikanskog sabora, želimo sačuvati živom sposobnost da istražujemo znakove vremena i tumačiti ih u svjetlu Evanđelja (usp. GS 4). Kao sljedbenici Siromaška, želimo u svakom trenutku očuvati pogled pun simpatije za naš svijet kojega Bog ljubi (Iv 3,16). Ne može biti mjesta za pesimizam u srcima i u pametima onih koji se osjećaju pozvanima živjeti Evanđelje, slijedeći stope Kristove. U isto vrijeme, želimo živjeti u stalnom evanđeoskom razlučivanju (usp. 1 Sol 5,21) da “razlikujemo ono što dolazi od Duha i ono što mu je protivno” (VC 73). To će nam pomoći da otkrijemo kako, unatoč mnogim teškoćama koje sadašnji trenutak predstavlja u prenošenju vjere zbog dominantnog sekularizma i rastuće ravnodušnosti i relativizma, ovaj povijesni trenutak koji živimo ipak pruža također velike prigode za navještaj Dobre vijesti i nuka nas da, s novim žarom, novim metodama i novim izričajima, odgovorimo izazovu nove evangelizacije. • Novi žar. Novi žar zahtijeva osobno obraćenje, neprestano obnavljati strastvenost za Krista, za istinu i za Evanđelje. Novi žar propitkuje i čini da se pitamo gdje je naše srce, tko nastavlja biti “prva ljubav” u životu svih dana, da li su naši životi ujedinjeni oko Krista ili su razlomljeni i razdijeljeni, da li smo usredotočeni na jedino bitno ili smo rastreseni od tolikih stvari koje, premda i dobre, nisu najvažnije. Novi žar interpelira naš svakidašnji život i stil istoga. Nova evangelizacija se sastoji u MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. tome da nerijetko rastresenom i zbunjenom srcu i umu muškaraca i žena našega vremena, i osobito samima sebi, nanovo predložimo ljepotu i trajnu novost susreta s Kristom. Da bismo očuvali žar ili ga ponovno zapalili, nužno je kontemplirati lice Isusa Krista, unići u misterij njegova postojanja, zadržati uvijek srce okrenuto Gospodinu (usp. NPr 22,19). • Nove metode. To iziskuje pastoralno obraćenje, obnovu metode evangelizacije. Nove metode trebaju se pozabaviti s upotrebom novih sredstava društvenoga priopćivanja, koja su pozvana olakšati prenošenje vjere, osobito svijetu mladih u traženju punog smisla njihova života, mladih koji u svojim srcima nose duboke težnje za autentičnošću, istinom, slobodom, velikodušnošću, ina njih odgovor može biti samo Krist, koji je u stanju zadovoljiti ih. Trebamo pridržati osobitu pozornost svijetu društvenih komunikacija, području na kojemu se isprepliću toliki životi, tolika pitanja i sumnje. Nove metode imaju također zajedničkoga sa sadržajima. S druge strane, danas je u mnogim prigodama nužan prvi navještaj, kerigma. Taj će navještaj u mnogim slučajevima biti od ti prema ti, i trebat će uvijek biti praćen pravim svjedočanstvom kršćanskoga života. • Novi izričaji. To uključuje strukturalno obraćenje. Postoje strukture koje, umjesto da olakšavaju prenošenje vjere, čine ga težim. Tu se, još jednom, nalaže jasnoća i kreativnost. U tom kontekstu nužno je također osloboditi krletku načina govora koji često čini nerazumljivom Dobru vijest koju želimo prenositi. Ako želimo dostići, napose mlade, nužno je unići u kulturu načina govora digitalnog zajedništva, ne zaboravljajući nikada da postoji jedan svima razumljiv govor, i kojega se ne može zamijeniti nijednim drugim, a taj je svjedočenje i svetost. Novi izričaji obvezuju nas također da stvaramo nove zdence, gdje će naši suvremenici moći utažiti svoju žeđ za puninom i gdje, polazeći od iskustva pustinje (Benedikt XVI., za vrijeme svoje homilije u prigodi otvaranja Godine vjere, govorio je o “duhovnom opustošenju”), mogu ponovno otkriti radost vjerovanja. S Crkvom zapažamo potrebu da uočimo i zamislimo nova pomagala i nove riječi te učinimo razumljivim navještaj Dobre vijesti, također i u novim pustinjama svijeta. Molitveno čitanje Riječi pomoći će nam da susretnemo te nove zdence gdje bi se naši suvremenici mogli susresti s Isusom. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. «Povjerovao sam, zato sam govorio» Novu evangelizaciju, upravo stoga što svoje središte ima u Kristu i nije riječ toliko o strategiji, nego da se dadne kvaliteta našemu svjedočenju, treba tijesno povezati sa vjerom. I to ne s nekom apstraktnom vjerom, vjerom pojmova, kako bi rekao kardinal Newman, nego vjerom sačinjenom od iskustva, živom vjerom, slavljenom i ispovijedanom, kako od nas traži papa Benedikt u Porta Fidei; vjera koja kao svoj temelj ima susret s jednim događajem, s jednom osobom, osobom Isusa, koji daje novo obzorje životu i time odlučujući pravac (usp. Deus caritas est 1). Vjera koja bi bila, prije svega, osobno prianjanje uz Krista, povjerenje u njega bez pukotina (usp. HvBo 1sl.). Franjini životopisci definiraju ga kao novog evanđelistu, koga je Bog poslao da probudi srce muškaraca i žena svoga vremena za istinski osjećaj prisutnosti i djelovanja Božjega u njihovim životima. Ono što je učinio Siromašak, bilo je to da je započeo novu evangelizaciju društva i kulture svoga vremena. Njegova novost nije se sastojala toliko u propovijedanju Evanđelja – to su činili također mnogi drugi – već u novoj aktualizaciji Evanđelja, sa strastvenim zalaganjem i kreativnim utjelovljavanjem, a sve je to bilo omogućeno njegovom granitnom vjerom u Onoga koga je ispovijedao kao SVE svoga života (usp. HvBo, 4). Draga braćo i sestre, nakon više od dvadeset stoljeća Crkva nas podsjeća na zapovijed Gospodinovu: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16,15). Nema vremena za gubljenje. Zanos za Krista i suosjećanje s čovječanstvom, a taj zanos treba zapaliti naša srca, ne dopuštaju nam da uljuljkavamo umore. Čas je da krenemo, spremni da nadiđemo svaku vrstu zapreka, dobro opremljeni ispravnom vjerom, sigurnom nadom i savršenom ljubavlju. Božić je! Božić je! Draga braćo i sestre. Nasljedujući primjer pastira, Samarijanke i mnogih drugih, krenimo da izvodimo današnje muškarce i žene iz pustinje, prema zdencima žive vode, prema Kristu koji nam daje život i to život u izobilju. Sretan Božić svima, s nadom da se Krist rodi u našim srcima da bismo ga nosili drugima. Vaš brat, ministar i sluga. Rim, 8. prosinca, svetkovina Bezgrješne, 2012. Fra José Rodríguez Carballo, ofm Generalni ministar, OFM 9 PRIPREME ZA PROVINCIJSKI KAPITUL 2013. Svoj braći u domovini i inozemstvu 1. IZVJEŠTAJI ZA PROVINCIJSKI KAPITUL Za Provincijskom kapitulu koji će se održati od 9. – 13. travnja 2013. godine, dužni su na Provincijalat najkasnije do 11. veljače 2013. poslati trogodišnji izvještaj sljedeće osobe: 1. Gvardijani pojedinih samostana za svoj samostan i samostansko okružje. Prema čl. 76. § 3 Statuta Provincije samostanski poglavari za kapitul trebaju pripraviti izvješće o upravljanju i stanju samostana tijekom protekloga trogodišta, u kojem treba izvijestiti o: kućnim kapitulima, sjednicama diskretorija i kapitulima samostanskoga područja, duhovnim vježbama, mjesečnim duhovnim obnovama, pastoralnom djelovanju i drugim aktivnostima, obdržavanju redovničke stege, ekonomskome stanju i poslovanju, zadovoljenim obvezama slavljenja sv. misa propisanih ovim Statutima ili određenih od definitorija Provincije, te o preuzetim i zadovoljenim sv. misama. Traženo izvješće treba odobriti i supotpisati diskretorij samostan, gdje postoji (usp. GS čl. 255); 2. Voditelji pojedinih odgojno-obrazovnih zavoda (Postulatura u Mostaru, Sjemenište u Visokom – za naše sjemeništarce, Novicijat na Humcu, Klerikat u Zagrebu); 3. Pročelnici pojedinih tajništva i vijeća; 4. Voditelji provincijskih ustanova: • Vicepostulatura postupka mučeništva „fra Leo Petrović i 65 subraće“ • Časopis za duhovnost, znanost i umjetnost „Hercegovina franciscana“ • Udruga „Fra Slavko Barbarić“ • Ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb „Majčino Selo“ • Udruga za pomoć i rehabilitaciju ovisnika „Milosrdni Otac“ • Udruga „Međugorje-Mir Majčino Selo“ • Informativni centar Mir-Međugorje • Duhovno-humanitarna udruga „Kap ljubavi“ • „Fram-Ziral“ • Hrvatski katolički mjesečnik „Naša ognjišta“ • 5. Voditelji služba u okviru Provincije (kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u Americi i Kanadi, ekonom provincije, promicatelj duhovnih zvanja, duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda (FSR-a) i Frame, provincijski knjižničar, provincijski arhivar, provincijski koordinator za braću u Švicarskoj, Izvještaji trebaju biti sažeti i pregledni. Uz originalni izvještaj valja dostaviti i sažetak istoga (najviše dvije stranice), koji će se čitati na Provincijskome kapitulu. 10 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. 2. TAJNIK KAPITULA Na sjednici Uprave provincije održane u Mostaru 11. prosinca 2012. godine, uz odobrenje generalnog vizitatora. imenovan je tajnik kapitula fra Bože Milić, pomoćnici tajnika biti će imenovani na kapitulu. 3. BROJAČI GLASOVA Prema Provincijskim statutima, glasove za provincijalnog ministra i zastupnike na Kapitulu prebrojavaju: fra Rozo Brkić, gen. vizitator i predsjednik kapitula, fra Josip Vlašić, tajnik gen. vizitatora, fra Ivan Dugandžić, najstariji deinitor i fra Damjan Perić, izabran od gen. vizitatora. (Usp. PS čl. 73, §3) 4. KOMISIJA ZA IZMJENU I DOPUNU PROVINCIJSKIH STATUTA Na sjednici Uprave provincije održane u Mostaru 11. prosinca 2012. godine, uz odobrenje generalnog vizitatora, imenovana je Komisija za izmjenu i dopunu Statuta provincije. Za pročelnika komisije izabran je fra Miljenko Šteko, a za članove: fra Dragan Ružić i fra Mate Logara. Komisija treba, čuvši mišljenje braće Provincije, do provincijskoga kapitula napraviti, te kapitulu na odobrenje dostaviti čistu verziju prijedloga izmjena i dopuna Provincijskih statuta, usklađenih s Generalnim Statutima. 5. REVIZORI SPISA Na sjednici Uprave provincije održane u Mostaru 11. prosinca 2012. godine, uz odobrenje generalnog vizitatora, imenovana je Komisija za reviziju svih kapitulskih spisa. Za pročelnika komisije izabran je fra Ivan Dugandžić, a za članove: fra Oton Bilić i fra Bože Milić. Komisija treba pregledati i odobriti sve pristigle spise, prije nego budu uvršteni u radne materijale kapitula. 6. TEME KAPITULA Kako bi sva braća mogla sudjelovati u određivanju tema o kojima će se raspravljati na kapitulu, generalni vizitator će organizirati pokrajinske kapitule ovim redom: • • • • Samostan Mostar - 4. veljače s početkom u 15,30 Samostan Široki Brijeg - 5. veljače s početkom u 9,30 Samostan Tomislavgrad - 6. veljače s početkom u 9,30 Samostan Humac - 8. veljače s početkom u 9,30 Ona braća koja nisu u mogućnosti nazočiti ni na jednom od navedenim mjesta svoja mišljenja i prijedloge za kapitul mogu u pismenom obliku dostaviti na adresu Provincijalata najkasnije do 15. veljače 2013. godine. 7. MOLITVE ZA USPJEH KAPITULA U božićnom broju provincijskog glasila Mir i dobro svaki brat dobit će i Molitve za uspjeh kapitula koje će se od 1. siječnja moliti uz redovite molitve Jutarnje i Večernje. Fra Rozo Brkić, generalni vizitator MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 11 IZ ŽIVOTA PROVINCIJE 12 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. PROVINCIJALOV POHOD BRAĆI U KUSTODIJI Mostar, 3. rujna 2012. (MIRIAM) – Od 4. rujna do 2. listopada t. g. provincijal fra Ivan Sesar će pohoditi našu braću u Kanadi i Americi. Provincijal će obaviti kanonsku vizitaciju braće te će predsjedati kustodijskom kapitulu koji se održava od 24. do 28. rujna 2012. u samostanu sv. Ante u Chicagu Sukladno propisima našega Reda, u svim poslovima u Provinciji zamjenjivat će ga provincijski vikar fra Miljenko Šteko. ČETVORICA BOGOSLOVA POLOŽILA SVEČANE ZAVJETE U MOSTARU Mostar, 16. rujna 2012. (Miriam) – U nedjelju, 16. rujna 2012., na večernjoj svetoj misi u 18 sati, u dupkom ispunjenoj samostanskoj crkvi svv. Petra i Pavla u Mostaru, četvorica naše braće bogoslova, nakon četiri godine privremenih zavjeta, položila su svoje svečane (doživotne) zavjete. To su: fra Hrvoje Miletić, rođen 1975., iz župe Svih Svetih, Sesvete-Zagreb fra Antonio Šakota, rođen 1986., iz župe Krista Kralja, Čitluk fra Dario Galić, rođen 1987., iz župe sv. Stjepana, Čerin fra Goran Azinović, rođen 1988., iz župe sv. Jakova apostola, Međugorje. Prije samog početka misnog slavlja ukratko je najavljen tijek obreda i njihovo značenje. Slijedio je procesijski ulaz s križem, svijećama, kadionicom i evanđelistarom. Misno slavlje predslavio je provincijski vikar fra Miljenko Šteko uz koncelebraciju 28 svećenika. Čitanja su čitali i psalam pjevali sami zavjetovanici. Poslije Evanđelja meštar fra Ljubo Kurtović poimence je prozvao kandidate, a oni su odgovorili: Evo me! Na predvoditeljev upit: „Što tražite od Boga i njegove Svete Crkve?“ – odgovorili su: „Da zavjetujući Pravilo i život u Redu Manje braće možemo slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista sveto djelujući do smrti.“ Uslijedila je fra Miljenkova homilija u kojoj je potaknuo kandidate na potpuno predanje, onako kako je to činio sveti Franjo, ne zadržavajući ništa za sebe, predanje tijela i duše, koje povećava svetost Crkve i sudjeluje u spasenju svijeta. Nakon homilije predvoditelj zavjetovanike pita jesu li spremni Bogu se posvetiti i nastojati oko savršene ljubavi po Pravilu i Konstitucijama. Nakon odgovora uslijedile su Litanije obreda redovničkog zavjetovanja kad su se kandidati prostrli po podu, a svi ostali su klečali. Ova četvorica kandidata u novicijat su ušli 15. srpnja 2007. na Humcu. Prve redovničke zavjete položili su 13. srpnja 2008. na Humcu. Ljetos su obavili jednomjesečnu pripremu za svečane zavjete u Splitu skupa s ostalim kandidatima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 13 Pjevao je bogoslov fra Zvonimir Pavičić. Zatim je uslijedio pojedinačni čin zavjetovanja, blagoslovna molitva i bratsko čestitanje. U euharistijskoj službi zavjetovanici su na oltar donijeli darove. Na kraju misnog slavlja čestitke je uputio mostarski župnik fra Stipe Marković i pozvao obitelji i rodbinu na zakusku u samostanski klaustar. Prije misnog blagoslova čestitao je i fra Miljenko, u svoje osobno, te u ime odsutnog provincijala koji vIzitira braću u Kustodiji, sve je pozvao na molitvu za nova duhovna zvanja, te podsjetio na petu godišnjicu smrti fra Joze Vasilja, tadašnjeg meštra novaka, koji je umro 16. rujna 2007. kao meštar upravo ove četvorice zavjetovanika. Po završetku mise bratsko druženje nastavljeno je u lijepom ambijentu novouređenog klaustra. Na misi je pjevao zbor naših bogoslova, kojim je ovom prigodom ravnao fra Branimir Novokmet, a za orguljama je bio fra Tihomir Bazina. Liturgijskom asistencijom ravnao je fra Vjekoslav Milićević a asistirali su naši bogoslovi i postulanti. TREĆA GENERACIJA POSTULANATA U SAMOSTANU U MOSTARU ZAPOČELA GODINU POSTULATURE Mostar, 18. rujna 2012. (Miriam) – U ponedjeljak, 3. rujna 2012., u našemu samostanu svetih Petra i Pavla u Mostaru započela je godina postulature. Kandidate je dočekao meštar postulanata fra Stanko Mabić, a u samostan su došli u prijepodnevnim satima u pratnji svojih roditelja i članova obitelji. Nakon kratkog upoznavanja i zajedničkog susreta s roditeljima i fratrima iz samostana, pošli su u prostorije Postulature gdje će provesti slijedeću godinu upoznavajući franjevački oblik života. Ovogodišnji postulanti su: Luka Baković (r. 1993.) iz župe sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu Luka Ćorić (r. 1993.) iz župe Uznesenja BDM na Širokom Brijegu Zlatko Ćorić (r. 1990.) iz župe sv. Ivana Evanđelista u Mostaru Renato Galić (r. 1992.) iz župe Uznesenja BDM na Širokom Brijegu Nikola Milićević (r. 1994.) iz župe svv. Petra i Pavla u Mostaru Stipan Šarić (r. 1993.) iz župe sv. Ante Padovanskog u Sutini Lovro Šimić (r. 1993.) iz župe sv. Katarine u Grudama BOGOSLOV FRA IVAN MARIĆ NAPUSTIO ZAJEDNICU Mostar, 19. rujna 2012. (Miriam) – Fra Ivan Marić, bogoslov četvrte godine KBF-a u Zagrebu i kandidat za svečane zavjete odlučio je napustiti našu Zajednicu. Fra Ivan je ljetos u Splitu obavio jednomjesečnu pripremu za svečane zavjete skupa s ostalim kandidatima naše i drugih provincija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ipak, nije odlučio položiti svečane zavjete u našoj Provinciji, nego se odlučio za odlazak i prelazak u Provinciju sv. Jeronima franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu. U dopisu, u kojem obavještava o svom odlasku, fra Ivan je zahvalio na svemu što je Provincija učinila za njega, te je zatražio oprost ako neke stvari nisu bile u redu. Fra Ivanu želimo Božji blagoslov i mir u ustrajnost u budućem redovničkom životu. 14 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. DUHOVNA OBNOVA U TOMISLAVGRADU Mostar, 27. rujna 2012. (Miriam) – U srijedu 26. rujna, nakon ljetne stanke, održana je redovita mjesečna provincijska duhovna obnova u Tomislavgradu. Braća su se okupila oko 10 sati na kavu, zatim je uslijedila molitva Srednjeg časa. Nakon molitve fratre je pozdravio gvardijan far Ante Pranjić, te zaželio dobrodošlicu. Riječi pozdrava uputio je i fra Danko Perutina, pročelnik Vijeća za duhovnost, naglasivši važnost duhovnih obnova, te je pozdravio predvoditelja ove obnove fra Draženka Tomića, gvardijana u zagrebačkoj Dubravi. Fra Draženko je u svom izlaganju govorio na temu Vrednote i život. Najprije je protumačio sam pojam i vrste vrednota, te je naglasio da se o vrednotama piše već od antičke književnosti. Nadalje, neke vrednote u različitim povijesnim razdobljima više dolaze do izražaja, dok se druge gube i nestaju. Naravno, događa se i sukob vrednota u generacijama, mladi i stari nemaju iste ‘ljestvice vrednota’. Predavač je naglasio da današnje vrijeme ima pak svoje vrednote kao što MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. su sloboda, pristup znanju, tolerancija… Po završetku izlaganja razvila se i diskusija. Nakon kratke stanke poslije izlaganja, u 11, 45 započelo je misno slavlje koje je predvodio fra Miljenko Šteko, provincijski vikar, u koncelebraciji s fra Antom, gvardijanom, fra Draženkom, te još tridesetoricom svećenika. Propovijedao je fra Draženko. Govorio je o patnji i vjeri, podnešenju patnje s vjerom i pronalaženju smisla i odgovora na ovo egzistencijalno pitanje. Na kraju misnog slavlja fra Miljenko je zahvalio braći na dolasku, a gvardijan je obavijestio da je završena obnova starog krila duvanjskog samostana i da će uslijediti blagoslov. Odmah nakon mise svi su se uputili u novoobnovljeni dio, te je vikar fra Miljenko blagoslovio prostorije. Obnovljeno je cijelo krilo. U prizemlju su prostorije za sastanke, razgovornice i uredi, a prvi i drugi kat su stambeni, sobe za fratre te dvije sobe prilagođene za bolesnike. Nakon blagoslova braća su razgledala lijepo i kvalitetno obnovljene prostorije samostana, kao i novouređene prostorije Muzeja koji se nalazi u novoj zgradi do samostana. U 13 sati bio je ručak u samostanskoj blagovaonici. Na obnovi je sudjelovalo preko pedeset braće, uključujući postulante i novake. Na misi su pod ravnanjem fra Stanka Mabića, meštra postulanata, pjevali novaci i postulanti. 15 PRIJEM U POVODU SVETKOVINE SVETOG FRANJE Mostar, 4. listopada 2012. (Miriam) – Danas je u mostarskom samostanu svv. Petra u Pavla u 14 sati upriličen prijem kod provincijala fra Ivana Sesara u povodu svetkovine svetog Franje. U samostanskom klaustru bilo je nazočno oko dvije stotine i pedeset uzvanika iz vjerskog, kulturnog, gospodarskog i političkog života. Na početku je uzvanike pozdravio mostarski gvardijan fra Iko Skoko. Zatim se nazočnima obratio provincijal, naglasivši da je poruka sv. Franje i danas, nakon osam stoljeća, aktualna, ne samo za njegove sljedbenike, nas franjevce i franjevke, nego za sve ljude dobre volje. „Franjina poruka čovjeku današnjice posebice se očituje u velikim temama našeg vremena, kao što su traženje pravednog mira, prihvaćanje dijaloga među svim ljudima, briga za socijalno ugrožene, zaštita okoliša... On, doista, svima nama može biti primjer, neovisno kojoj vjeroispovijesti, staležu ili političkom opredjeljenju pripadali.“ Današnju svetkovinu provincijalu i svim fratrima, čestitao je u ime Ordinarijata don Željko 16 Majić. U ime pravoslavne zajednice čestitke i pozdrave uputio je Danilo Pavlović, iguman u manastiru u Žitomisliću. U ime islamske zajednice čestitao je glavni mostarski imam Salem ef. Dedović. Ovaj događaj svojim je pjevanjem uveličala ženska klapa „Smilje“ iz Čitluka, pod vodstvom s. Slavice Kožul. Nakon čestitki i dobrodošlice uzvanici su se zadržali u razgovoru i zakuski u lijepom ambijentu klaustra. Inače u mostarskom samostanu za svetkovinu svetog Franje pripremalo se devetnicom s tematskim propovijedima o Opomenama svetog Franje. Crkva je svih večeriju bila ispunjena vjernicima. Na uočnicu, kad je obred preminuća svetog Franje – Transitus – bila je okupljena cijela franjevačka obitelj, fratri, časne sestre, trećari i framaši. Nakon svete mise svi vjernici bili su pozvani na domjenak i bratsko druženje u klaustar. Danas su slavljene mise u 7, 11, te svečana sv. misa u 18 sati. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Pozdravni govor provincijala fra Ivana Sesara na svečanom primanju povodom svetkovine sv. Franje Asiškoga Poštovani dame i gospodo, dragi gosti! Osobita mi je čast i zadovoljstvo da Vas uime Hercegovačke franjevačke provincije i svoje osobno ime, mogu pozdraviti upravo danas kada mi franjevci slavimo dragu nam svetkovinu našega utemeljitelja Sv. Franje Asiškoga. Iako je prošlo više od 8 stoljeća života i djelovanja Sv. Franje, njegova poruka i danas je aktualna, ne samo za njegove sljedbenike, nas franjevce i franjevke, nego za sve ljude dobre volje. Franjina poruka čovjeku današnjice posebice se očituje u velikim temama našeg vremena, kao što su traženje pravednog mira, prihvaćanje dijaloga među svim ljudima, briga za socijalno ugrožene, zaštita okoliša... On, doista, svima nama može biti primjer, neovisno kojoj vjeroispovijesti, staležu ili političkom opredjeljenju pripadali. Sveti Franjo je imao jedinstven odnos prema svakom čovjeku i svemu stvorenom. Franjino viđenje čovjeka duboko je ukorijenjeno u biblijskoj tradiciji, jer Bog je stvorio čovjeka kao socijalno biće, konstanto upućeno jedno prema drugom. Svaki čovjek, bez obzira na rasu, boju kože, nacionalnu ili vjersku pripadnost, stvoren je na sliku Božju, zato zavrjeđuje poštovanje i vrednovanje. Moderna ideja o ljudskim pravima logična je i jednostavna posljedica ovakvog biblijskog i franjevačkog viđenja čovjeka. Jedna od glavnih značajki Franjina života je da je čovjek mira i dijaloga. Svojim svetačkim načinom života nam je potvrdio da se vjernost svom vjerskom ili političkom uvjerenju ne izražava nasiljem i netolerancijom, već iskrenim dijalogom koji uključuje poštovanje i prihvaćanje drugoga u različitosti. Pitanje dijaloga s drugim ljudima nije stvar mode niti političke korektnosti, nego pitanje autentičnosti duhovnog života. Jedna od potvrda autentičnosti duhovnog života je i sposobnost priznanja i vrednovanja kulture drugoga i drugačijega. Duhovan čovjek, neovisno koje nacionalnosti ili vjeroispovijesti bio zna da ako se zatvori samo u svoju kulturu i apsolutizira je prestaje sva istinska komunikacija s drugim ljudima. I zato će poznati filozof, mistik i pobornik mira Martin Buber (1878-1965), reći da: Autentični dijalog postoji samo onda kada svaki od partnera u dijalogu stvarno misli na drugoga ili druge, na njihov način postojanja, vjerovanja i življenja vjere, s namjerom da uspostavi između njih istinsko razumijevanje. Svjestan činjenice da živimo na prostorima narušenih međuljudski odnosa na svim razinama, međusobnog nepovjerenja i želje za dominacijom, gdje se svako pa i najmanje otvaranje jednih prema drugima tumači kao izdaja vlastitog identiteta, smatram svojom kršćanskom i franjevačkom dužnosti s ovog mjesta uputiti, svima odgovornima u društvu, snažan i gorljiv poziv na iskren i odgovoran dijalog, koji će svim stanovnicima ove zemlje zagarantirati život dostojan čovjeka i dati svakome ono što mu pripada. Pozdravljajući najiskrenije sve vas ovdje nazočne, među kojima predstavnike pravoslavne crkve, predstavnike islamske zajednice te predstavnike drugih religija, svakom od vas ovdje nazočnih izričem srdačnu dobrodošlicu u ovaj naš franjevački samostan riječima sv. Franje Asiškog: MIR VAM I SVAKO DOBRO. FRA VJEKOSLAV MILIĆEVIĆ NA POSTDIPLOMSKOM STUDIJU LITURGIKE Mostar, 15. listopada 2012. (Miriam) – Fra Vjekoslav Milićević je odlukom Uprave provincije otišao u Rim na postdiplomski studij liturgike. Studirati će na Papinskom liturgijskom institutu pri Papinskom učilištu sv. Anselma u Rimu. Stanovati će u Međunarodnom franjevačkom bratstvu (Fraternita francescana internazionale) “Fra Gabrielle M. Allegra OFM”, na adresi Via Merulana 124B, 00185 Roma, Italia. Fra Vjekoslavu želimo Božji blagoslov i uspješan studij. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 17 FRA MARINKO ŠAKOTA ŽUPNI UPRAVITELJ U MEĐUGORJU Nakon smrti aktualnoga župnika fra Petra Vlašića, župom Međugorje će upravljati fra Marinko Šakota, dosadašnji župni vikar u župi Međugorje. Tako je, na prijedlog o. Provincijala, u svome dekretu potvrdio mjesni biskup, mons. Ratko Perić. MAGISTRIRAO FRA IVAN LANDEKA ML. Rim, 14. studenoga 2012. (fra V. Milićević) – U utorak, 13. studenoga 2012. na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu fra Ivan Landeka ml. Obranio je svoju magistarsku tezu i time stekao zvanje magistra teologije sa specijalizacijom iz područja duhovnosti. Fra Ivan je u svom radu koji nosi naslov LA FORMAZIONE NELLE COSTITUZIONI DEI FRATI MINORI PRIMA E DOPO IL CONCILIO VATICANO II. ANALISI E CONFRONTO TRA I TESTI DELLE COSTITUZIONI DEL 1953 E DEL 2010 napravio usporednu analizu tekstova posljednjih pred-koncilskih i aktualnih Konstitucija Reda s posebnim osvrtom na formativni dio. Fra Ivan ove akademske godine na istom učilištu pohađa i master za formaciju. Fra Ivanu čestitamo i želimo Božji blagoslov u daljnjem životu i studiju. DUHOVNA OBNOVA NA HUMCU Mostar, 24. listopada 2012. (Miriam) - U samostanu svetog Ante na Humcu danas je održana redovita mjesečna duhovna obnova za cijelu Provinciju. Predvoditelj je bio fra Mate Dragićević, župnik u Gradnićima. Nakon molitve Srednjeg časa u 10 sati, fra Mate je imao izlaganje na temu „U Godini vjere“. U vremenu od 45 minuta predvoditelj je najprije ukratko iznio što bi to bila Godina vjere, i zašto je proglašena. Rekao je da kriza vjere ne 18 pogađa samo vjernike laike, nego također i redovnike i svećenike i to je jedan od glavnih razloga napuštanja svećeničke službe. Naglasak u svom izlaganju stavio je na to što nam je činiti u ovoj Godini da se dogodi konkretan i kvalitativan pomak i da u kronikama ne ostane zapisana još jedna Godina… koja nije donijela plodove radi kojih je ustanovljena. Nakon zanimljivog i poticajnog predavanja uslijedila je i kratka diskusija i razmjena mišljenja. Nakon predavanja bila je stanka od 30 minuta i prigoda za svetu ispovijed. U 11 i 30 slavljena je sveta Misa koju je predvodio fra Ivan Sesar, provincijal u koncelebraciji s fra Velimirom Mandićem, humačkim gvardijanom, predvoditeljem obnove i još 35 svećenika. Propovijedao je fra Mate ističući posebno važnost euharistije u životu redovnika i svećenika u kojoj na oltar Bogu ne prinosima samo darove kruha i vina nego je potrebno prinijeti same sebe i cijeli svoj život. Na kraju misnog slavlja fratrima se obratio i provincijal te potaknuo na veću zauzetost jednih za druge i za zajednicu, te posebno pozvao na molitvu za bolesnu braću i sve koji proživljavaju osobne teške trenutke i krize. Potom je gvardijan sve pozvao na zajednički objed u samostansko blagovalište. Na svetoj Misi pjevali su i novaci i postulanti pod ravnanjem fra Stanka Mabića, meštra postulanata. Sveukupno je na obnovi sudjelovalo preko 60 braće. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. ŠEMATIZAM HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE 2012. Iscrpan pregled prošlosti i sadašnjosti. Posljednji Šematizam izdan je 1977. godine Mostar, 25. studenoga 2012. (Miriam) - Odavno se osjećala potreba za novim šematizmom provincije hercegovačkih franjevaca, jer je posljednji tiskan prije punih 35 godina (1977.); u prijašnja vremena gledalo se da šematizmi izlaze redovito svakih 10 godina. Dosada je objavljeno 9 šematizama franjevačke kustodije ili provincije u Hercegovini, prvi davne 1853., posljednji 1977. godine. Najnoviji šematizam (iz 2012.) svojim izgledom i formatom doduše više sliči enciklopediji negoli klasičnom šematizmu (koji bi, prema samome značenju riječi, trebao biti kratki pregled života jedne zajednice, primjerice franjevačke provincije), ali je po svome sadržaju uistinu šematizam: pregled života i rada članova zajednice hercegovačkih franjevaca, kako u prošlosti, tako u sadašnjosti – samo ovaj put veoma iscrpan pregled, k tome obogaćen nekim poglavljima koja su u prijašnjim šematizmima redovito ili ispuštana ili tek uzgred spomenuta. Budući da je tehnologija uređivanja knjiga i tiska u odnosu na prijašnje šematizme napredovala do neslućenih visina, ovaj je šematizam obogaćen stotinama fotografija u boji, ali i onima crno-bijelim iz starijih razdoblja, tako da će šematizam biti ne samo lako čitljiv nego i rado gledljiv. Šematizam je podijeljen na deset poglavlja: I. Opća povijest Hercegovačke franjevačke provincije (str. 38-19); II. Samostani i samostanska područja (str. 84-39); III. Pastoralna djelatnost u Hercegovini (str. 278-85), t.j. župe kojima upravljaju franjevci; IV. Djelatnost izvan Provincije (str. 358-279), a obrađuje djelovanje hercegovačkih franjevaca u Hrvatskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, Albaniji, Americi i Kanadi te u Kongu u Africi; V. Odgojne ustanove hercegovačkih franjevaca (str. 378-359): gimnazija, novicijat i bogoslovija; VI. Nabožna društva (str. -379 394), prije svega Franjevački svjetovni red, a potom i neka druga društva; VII. Kultura i znanost (str. 420-395): provincijski arhiv i knjižnica, franjevačke tiskare i nakladništvo: knjige i časopisi u domovini i inozemstvu; VIII. Karitativna i prosvjetna djelatnost (str. 438-421), kako u prošlosti, tako u sadašnjosti; IX. Martirologij (Stradanja hercegovačkih franjevaca u Drugome svjetskom ratu i poraću) (str. 454-439); X. Popisi, statistike i tabele (str. 480-455). Na kraju MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. su stavljena detaljna kazala mjesta (str. 490-481) i osoba (507-492) te sadržaj (str. 520-509). Važno je naglasiti da je iza svakoga poglavlja ili dijela knjige donesen popis literature o određenoj temi, tako da oni koji eventualno žele dobiti opširnije podatke, mogu saznati gdje ih mogu pronaći. Tekstove je u najvećoj mjeri napisao dr. fra Robert Jolić, a pomagali su mu za neka poglavlja i dr. Pavao Knezović, fra Ante Marić, dr. fra Draženko Tomić i fra Bože Milić. Najnoviji šematizam je svjedočanstvo jednog vremena, ali ujedno i iscrpan i kvalitetan pregled svega onoga što su hercegovački franjevci kroz povijest učinili za svoj narod, kako u domovini tako u svijetu, ne samo na području vjere, duhovnosti i pastorala, nego i kulture, znanosti, dobrotvorne i prosvjetne djelatnosti i ne samo za svoj hrvatski narod, nego i za brojne druge narode u svijetu. Priredio: Robert Jolić. Nakladnik: Hercegovačka franjevačka provincija. Format: 24 x 28 cm. Tvrdi uvez; 520 stranica. Mostar, 2012. 19 SLAVLJE KAPITULA NA ROGOŽINAMA NA ŠIROKOM BRIJEGU Mostar, 30. studenoga 2012. (Miriam) – Kapitul na rogožinama, dan okupljanja cjelokupnog provincijskog bratstva slavi se u našoj Provinciji tradicionalno 29. studenoga i to na Širokom Brijegu. Papa Honorije III. 29. studenog 1223. bulom potvrđuje Pravilo Reda manje braće, stoga ovaj datum. A Široki Brijeg je mjesto početaka kao i mjesto mučeničke prošlosti naše Provincije, simbol hercegovačkih fratara, stoga je Kapitul na rogožinama redovito na Brijegu. Službeni program je započeo u 10 sati u samostanskoj dvorani pozdravom gvardijana fra Sretana Ćurčića i molitvom Srednjeg časa. Bilo je nazočno 90 braće. Potom je riječ preuzeo fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira iz Splita, koji je, u povodu Godine vjere, održao predavanje na temu Suvremena pitanja vjere u Bartimejevu susretu s Isusom. Kroz prizmu Godine vjere i potrebe nove evangelizacije, predavač je govorio o iščekivanju Boga, od slijepca Bartimeja iz Evanđelja, preko Descartesa i novojekog shvaćanja, suprotstavivši na kraju Becketovog Godota i Iščekivanje Boga Simone Weil. Nakon fra Mijinog predavanja uslijedilo je predstavljanje Šematizma Hercegovačke franjevačke provincije 2012. Prije nekoliko dana iz tiska je izišao Šematizam provincije, nakon 35 godina odnosno nakon 1977. godine. Predstavljači ovog desetog po redu Šematizma bili su fra Ivan Sesar provincijal i fra Robert Jolić, priređivač i predsjednik Uredničkog vijeća novog Šematizma. Provincijal je zahvalio Bogu na ovom djelu koje prikazuje život provincije u svim segmentima i jasno 20 ocrtava trenutno stanje života i rada, kao i nedavnu prošlost, a u bitnim odrednicama i onu malo stariju. Zahvalio je i svima koji su uložili truda da ovo kapitalno djelo ugleda svjetlo dana, a posebno fra Robertu Joliću, koji je odradio najveći dio posla u organizacijskom i autorskom smislu. Fra Robert je iznio tijek nastanka Šematizma kroz sve faze te rekao nekoliko riječi o svakom o deset poglavlja. Novost je ovog prikaza poglavlje o Martirologiju, Odgojnim ustanovama, Nabožnim društvima… Nakon predstavljanja Šematizma uslijedila je kratka stanka za okrjepu i prigoda za svetu ispovijed. U 12 sati slavljena je sveta Misa koju je predvodio fra Rozo Brkić, generalni pohoditelj u suslavlju s fra Ivanom, provincijalom, fra Sretanom, gvardijanom i još 66 suslavitelja. U propovijedi je fra Rozo izrazio radost zajedništva u slavlju Kapitula. Spomenuo je da je Široki Brijeg mjesto sjećanja, memorije Božjih djela u povijesti ove časne Provincije. Valja se sjećati Božjih zahvata i u teška i u dobra vremena i dozivati u pamet da je Bog bio s nama. Memorija kao Božji dar i biblijski pojam traži od nas pamćenje Božjih zahvata, ali ona uključuje i čišćenje i praštanje kao preduvjet za nadilaženje sukoba i nesporazuma i doživljavanje i djelovanje u sada i danas. Misno slavlje uveličali su pjevanjem novaci i postulanti pod ravnanjem fra Stanka Mabića, meštra postulanata. Slavlje Kapitula koji je protekao u lijepom ozračju završilo je zajedničkim ručkom u samostanskoj blagovaonici. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Predstavljanje Šematizma 2012. Govor fra Ivana Sesara, provincijala Draga braćo, srdačno vas sve pozdravljam u ovoj prigodi povodom izlaska iz tiska novog, desetog po redu Šematizam naše Provincije. Posebni pozdrav uz iskrenu dobrodošlicu upućujem našem generalnom vizitatoru fra Rozi Brkiću i našem današnjem predavaču fra Miji Džolanu. Danas zajedno sa svima vama želim podijeliti radost što nakon 35 godina imamo novi provincijski šematizam. Izdavanjem ovoga Šematizma željeli smo nastaviti dobru tradiciju prikaza života Zajednice. Ovaj Šematizam, koliko je god u stilu već tiskanih, donosi i neke značajne i zanimljive novosti. Po prvi se put u jednom šematizmu pojavljuje poglavlje o martirologiju naše zajednice. Uzme li se u obzir sve ono što su fratri za vjeru i Krista trpjeli na ovim prostorima čini se opravdanim. A, sama činjenica, da su mnogi dali živote za vjeru i Crkvu neobaviještenog zbunjuje da se i prije nije pojavio. Uzme li se u obzir da je Zajednica od izdanja zadnjeg Šematizma 1977. osnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika koje je preraslo u Vicepostulaturu “Fra Leo Petrović i 65 subraće” poglavlje martirologija ovoga Šematizma govori o stalnoj brizi Zajednice za njene na pravdi Boga ubijene i progonjene članove. Ovaj je Šematizam po svome obimu i sadržaju veći je i puno teži od svih dosadašnjih. Kroz više poglavlja poglavljima želio je obuhvatiti i opisati cjelokupni život zajednice Hercegovačkih franjevaca. Autori su nastojali ujednačiti pristup i svakom se od segmenata života Zajednice dostojno posvetiti. Suvišno je napominjati da je svaki ljudski čin podložan pogreškama i nesavršenostima, pa tako i ovaj. Ono što je bila nakana naše Provincijske uprave te autora i cijele Zajednice je želja da usprkos svim MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. poteškoćama na koje se u ovom vremenskom razdoblju našla naša Provincija bude na čestit i istinit način zabilježeno u ovom Šematizmu. Zahvalni smo dragom Bogu koji ravna tijekom ljudskog življenja i života naše Zajednice da smo načinili ovaj Šematizam i da ga Zajednica i svekolika javnost, kako crkvena, tako i ona uljudbena, ima u svojim rukama. On je zasigurno vrijedan spomen svega onoga što se od 1977. godine dogodilo u Provinciji Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini. Dok predstavljamo ovaj Šematizam Provincije i predajemo ga javnosti, želim zahvaliti svima onima koji su zaslužni za njegov nastanak. Na prvom mjestu zahvaljujem Bogu što je ovo djelo ugledao svjetlo dana. Od srca, u svoje osobno ime i u ime cijele Zajednice zahvaljujem svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovoga djela, na prvom mjestu dr. fra Robertu Joliću, koji je podnio glavni teret u realizaciji ovog projekta. Zahvaljujem doista svim autorima koji su se uistinu potrudili da bismo u ruke dobili ovaj Šematizam, kako najbolje svjedočanstvo o slavnoj, ali mučeničkoj prošlosti, kao i sadašnjosti Hercegovačke franjevačke provincije. Ovaj Šematizam doživljavamo kao svojevrsni dar svoj braći franjevcima, mjesnoj Crkvi, ali i cjelokupnoj vjerničkoj i znanstvenoj javnosti za 160. Obljetnicu kustodije i 120 obljetnicu provincije hercegovačkih franjevaca. I na koncu, zahvaljujem našim današnjim domaćinima samostanskom bratstvu ovdje na Širokom Brijegu na ćelu s gvardijanom fra Sretanom Ćurčićem. Hvala svima vama braćo koji ste došli na ovaj Provincijski kapitul na Rogožinama. Mir i dobro. 21 Govor fra Roberta Jolića, priređivača i predsjednika Uredničkog vijeća novog Šematizma. Ovih dana ugledao je svjetlo dana novi Šematizam Provincije, punih 35 godina nakon što je tiskan posljednji, iz 1977. godine. Inače su u starijim razdobljima šematizmi redovito izlazili svakih 10 godina; ovo razdoblje od punih 35 godina bez šematizma bilo je bez sumnje uvjetovano najviše „hercegovačkim slučajem“ – o čemu, vjerujem, ne treba trošiti previše riječi. Najprije bih želio pojasniti što je to šematizam, lat. schematismus. Bratoljub Klaić u svome velikom Rječniku stranih riječi (Zagreb, 1981., str. 1219) piše da shematizirati znači „razmatrati nešto u općim, osnovnim crtama, prikazivati nešto u pojednostavljenom obliku“. I uistinu, svi dosadašnji šematizmi su bili veoma kratki, bili su pojednostavljeni prikazi povijesti i sadašnjosti provincije (do 1892. kustodije) hercegovačkih franjevaca. Navodim kao primjer da je Šematizam iz 1889. imao samo 51 stranicu i to veoma malog formata (19 x 11 cm), s prilično velikim fontom slova. Gledajući na svih 9 dosadašnjih šematizama provincije (i dva hercegovačkih biskupija, koje su također izradili fratri, krajem 19. stoljeća) teško bismo ovaj novi šematizam mogli nazvati tim imenom: on ima čak 520 stranica, formata 24 x 28 cm, s malim fontom slova. Prije bi mu pristajao naslov enciklopedije nego šematizma: ime šematizam nije dobio dakle po veličini, nego po sadržaju jer – kao i svi dosadašnji šematizmi – on obrađuje prošlost i sadašnjost naše redovničke zajednice. Vidjet ćemo da i u sadržajnom pogledu ima mnogo novosti, ali u načelu ima istu tematiku i brojne sličnosti s bivšim šematizmima. Ne želeći ovdje govoriti o kvaliteti novoga Šematizma (jer bi to bilo neukusno, budući da sam u najvećoj mjeri upravo ja njegov autor), želim reći najprije nešto o tome kako je Šematizam uopće nastao, od početne inicijative do konačnog ostvarenja, koji je njegov sadržaj i koje su novosti u odnosu na prijašnje šematizme. Ideja o novome šematizmu postoji već dugi niz godina jer smo jednostavno trajno bili svjesni činjenice da postoji jedna praznina o životu zajednice u posljednjih 35 godina. Ipak konkretni poticaj, točnije nalog za izradu novoga šematizma izdan je 22. svibnja 2009., kada me je provincijal fra Ivan Sesar imenovao voditeljem projekta. Stvari su išle dosta sporo: tek u listopadu 2010. imenovano je i čitavo Uredničko vijeće, a 20-ak dana kasnije isto je Vijeće odobrilo nacrt novoga šematizma koji sam predložio. Eto otada je prošlo dvije godine dok šematizam 22 nije konačno tiskan. Vijeće je na sjednici 9. studenog 2011. odobrilo sve tekstove i konačni izgled šematizma, a isto je potvrdila i uprava Provincije krajem veljače ove godine. Nakon toga je išla lektura, prijelom, pa korektura – i eto 20. studenog 2012. Šematizam je konačno tiskan. Želim naglasiti da su svi članovi Uredničkog vijeća u dva navrata prije tiskanja dobili na uvid sve tekstove: najprije nakon što su tekstovi bili gotovi, dakle još u rukopisu, tijekom 2011. Isto tako svaki je gvardijan i župnik u istoj fazi dobio tekst koji se tiče njegova samostana ili župe. Imali su nekoliko mjeseci da dostave primjedbe. Sve njihove primjedbe, ukoliko je ikako bilo moguće, su usvojene i unesene u konačni tekst. Nakon toga, nakon prijelom, opet su svi gore navedeni dobili na uvid konačnu knjigu, dakle u onome obliku u kojem je konačno i tiskana. Neki su u toj fazi tražili neke opširnije intervencije, iako to više nije moguće kada je prijelom gotov: točnije samo jedan brat, ali smo i njegove primjedbe u toj fazi također usvojili, koliko je bilo moguće (dakle, u skraćenom obliku). Zašto sve ovo govorim? Zato što sada, kada je sve gotovo, ako slučajno nađete koju netočnost u šematizmu (a nadam se da će ih biti veoma malo, dapače da ih neće biti) nemojte okrivljivati mene (ili samo mene) jer je osim mene još deset članova Vijeća trajno imalo uvid u sve tekstove, a za svoje župe i samostane i župnici i gvardijani. K tome molim sve vas da mi, sada kada je sve završeno, ukoliko imate bilo kakvu primjedbu, dopunu ili ispravku, svoje mišljenje dostavite u pisanom obliku, kako bi se to moglo ispraviti ili dopuniti u eventualnom novom šematizmu, ili pak u obliku errata corrige objaviti u prikladnom obliku, na primjer u provincijskom glasilu Mir i dobro. Sada nekoliko riječi o sadržaju. Moja ideja je bila – a to su bez zadrške prihvatili i svi članovi Uredničkog vijeća – da se pokaže sve bogatstvo i šarolikost djelatnosti hercegovačkih franjevaca u prošlosti i sadašnjosti. Zašto je ovo važno naglastiti? Zato što su svi dosadašnji šematizmi gotovo isključivi naglasak stavljali na pastoralnu djelatnost, dok se sve drugo spominjalo samo uzgred, u jednoj ili dvije rečenice, ili se uopće nije niti spominjalo. Istina jest da je pastoral i bio i ostao najvažnija djelatnost naše zajednice, ali nipošto ne i jedina. Ako imamo na umu da, primjerice, fra Didak Buntić ili fra Dominik Mandić nikada nisu bili pastoralni djelatnici, onda izgleda i promašeno i neprimjereno zaobilaziti njihovu pro- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. svjetnu, karitativnu ili znanstvenu djelatnost po kojoj su daleko nadmašili granice naše provincije obrađujući isključivo pastoral, gdje za njih nema mjesta. Vjerujem da će i sami raspored deset poglavlja, koliko ih ima novi Šematizam, odlično posvjedočiti na koji smo način željeli izraziti sve bogatstvo i raznovrsnost djelatnosti naših fratara u prošlosti i sadašnjosti. Prvo poglavlje je opća povijest naše zajednice, koja je do 1844. živjela u zajednici s provincijom Bosnom Srebrenom, a otada samostalnim životom. Obrađeno je i sadašnje stanje Provincije, a osobita je novost popis svih uprava provincije hercegovčakih franjevaca, s godinom izbora novoga starješinstva, kao i svim članova uprave. Navodi se i je li uprava izabrana od braće ili imenovana od vrhovne uprave Reda. Možemo slobodno reći da je povijest uprava u dobroj mjeri i povijest same zajednice, što će se lako iščitati iz navedenoga pregleda. Drugo poglavlje: „Samostani i samostanska područja“. Riječ je o pet samostana u Provinciji, s podatcima o njihovu nastanku, izgradnji, obnovama, ali i s popisom gvardijana, kao i braće koja su boravila u samostanima, bilo da su bila uposlena u pastoralu, bilo u drugim djelatnostima, ili de familia. I to od početka postojanja pojedinog samostana do danas. Ti su popisi potpuna novost u odnosu na sve prethodne šematizme, uostalom kao i popisi duhovnih pomoćnika kasnije prilikom obrade pojedinih župa. Uz samostane je navedeno stanje arhiva, knjižnica, kao i kulturna i druga djelatnost u prošlosti i sadašnjosti. Navedeno je i koje župe pripadaju kojem samostanskom području. Najviše stranica zauzima III. poglavlje koje obrađuje franjevačke župe u Hercegovini. Župe su (kao i samostani) navedeni abecednim redom, a uza svaku je obrađen njezin nastanak, izgradnja potrebnih zgrada, važne obnove, kao i današnje stanje objekata. Doneseni su i demografski podatci od sredine 18. st. do danas. Korigirana su i umnogome dopunjena imena župnika u odnosi na Šematizam iz 1977., a imena duhovnih pmoćnika su potpuna novost. Popisi pastoralnog osoblja izrađeni su na temelju tabula provincije od 1844. do danas, kao i sačuvanih matičnih knjiga pojedinih župa, osobito onih najstarijih, za neke župe od sredine 18. st. U uvodnom dijelu poglavlja donesen je sumarni prikaz nastanka župa na području Hercegovine i njihovo stanje u tursko doba. Slijedi IV. poglavlje o djelatnosti braće u svijetu: u Hrvatskoj, zapadnoj Europi (uključujući i privremeni boravak u Albaniji), u Americi i Kanadi te konačno u misijama u Kongu u Africi. Obrađena je i povijest i sadašnjost naše kustodije u Americi i Kanadi te donesen – opet prvi put uopće – popis svih uprava komisarijata / kustodije od njezina MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. nastanka 1926. do danas. Ukratko su obrađene i one rezidencije i župe koje su u međuvremenu zatvorene ili napuštene. Peto poglavlje je potpuna novost, a riječ je o odgojnim ustanovama hercegovačkih franjevaca. To nije bilo odveć teško obraditi jer je upravo u posljednjih nekoliko godina odrađen pionirski posao i objavljenje vrijedne monografije o tri odgojne ustanove: novicijatu (R. Jolić), širokobriješkoj gimnaziji (A. Marić) i mostarskoj bogosloviji (P. Knezović). U Šematizmu su doneseni skraćeni podatci o svim tim ustanovama te dodani oni vezani za život sjemeništaraca, novaka i bogoslova nakon 1945., dakle nakon što su uništene dvije obrazovne ustanove: gimnazija i bogoslovija. Prvi put se u jednom šematizmu obrađuju i nabožna društva koja su osnovali i vodili ili još uvijek vode hercegovački franjevci, pri čemu je najviše prostora dobio Franjevački svjetovni red (nekoć pod imenom Treći red sv. Franje) te u novije vrijeme pomlađeni Treći red pod imenom Franjevačka mladež ili Frama. Obrađena su i brojna druga društva, uglavnom iz prošlosti, ali samo ona duhovnoga karaktera, jer su postojala i brojna druga koja su osnovali i vodili franjevci, a nisu bila nabožnoga karaktera (primjerice, Sadioci duhana koje je vodio fra Dominik Mandić). To je VI. poglavlje. U VII. poglavlju, do kojega mi je posebno stalo, pod naslovom „Kultura i znanost“ obrađene su brojne ustanove koje su se bavile ili bave kulturnom ili znanstvenom djelatnošću. Najprije se govori o provincijskom arhivu i knjižnici u Mostaru, potom o trima tiskarama: onoj u Mostaru osnovanoj 1872/73. godine, koja je bila prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini, potom o onoj u Chicagu koja je započela s radom 1947. te o najnovijoj FRAM-ZIRAL-ovoj koja još uvijek djeluje u Mostaru. Potom je detaljno obrađeno nakladništvo, počevši od novina koje je u Mostaru 1883. počeo izdavati fra Franjo Milićević (Hercegovački bosiljak) do današnjih novina, časopisa ili kalendara koje franjevci izdaju ili su izdavali bilo u Domovini bilo u inozemstvu. Obrađeni su također i nakladnički nizovi, od kojih posebno izdvajam predratna Savremena pitanja i aktualni niz Recipe. Obrađen je i Radio Mir Međugorje, nakladnička djelatnost u Međugorju, kao i ona u Americi i Švicarskoj. U VIII. poglavlju rjieč je o karitativnoj i prosvjetnoj djelatnosti, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Fascinantno je da su upravo franjevci, čim je malo „omekšalo“ pod turskim jarmom, u Hercegovini prvi otvorili škole za djecu svojih župljana i vodili ih sve dok ih kasnije nisu preuzele austrougarske vlasti. Također se nikada ne smije zaboraviti da su upravo franjevci bili najveći pomagači, a nekada doslovce 23 i spasitelji svoga naroda u teška, nerijetko i gladna vremena. Dovoljno je prisjetiti se samo nezaboravnoga fra Didaka Buntića i spašavanja hercegovčake izgladnjele djece 1917. godine. Obrađene su i aktualne međugorske humanitarne udruge, kao i druge koje vode franjevci (Kap ljubavi, Marija vrata nebeska), franjevačke škole koje sam netom spomenuo, kao i tečajevi opismenjavanja fra Didaka Buntića u vrijeme Prvoga svjetskog rata, Hrvatsko glazbenopjevačko društvo „Hrvoje“ u Mostaru, kao i HKD „Napredak“ koje su također osnovali naši franjevci. Deveto poglavlje je također novost, a riječ je o martirologiju, točnije o našoj braći koja su pobijena od mrzitelja vjere u Drugom svjetskom ratu i poraću. O njima, Bogu hvala, sada ima dosta literature, štoviše objavljenih knjiga, pa nije bilo odveć teško prirediti navedeno poglavlje. Oko toga se umješno potrudio fra Ante Marić. Navedeni su podatci i o suđenjima i zlostavljanjima, kao i zatvorskim godinama koje su naši fratri proveli u komunističkim kazamatima od 1945. do 1986., kada je posljednji izišao iz zatvora. Konačno u X. poglavlju su doneseni statistički podatci: najprije popis živih članova Provincije, abecednim redom (stanje 15. ožujka ove godine), kada je bilom 215 svečanozavjetovane braće, slijedi popis po godinama rođenja (još uvijek je nastariji fra Častimir Majić, koji uskoro ulazi u 100. godinu života) te popis pripravnika: bogoslova, novaka, postulanata i sjemeništaraca. Slijedi nekrologij od posljednjeg šematizma, dakle od 1977. do danas: preminulo je 111 braće, a ako im dodamo još trojicu koji su preminuli nakon zaključenja šematizma, onda 114. Za svakoga su doneseni osnovni podatci. I to bi bilo to! Na kraju slijede opširna kazala mjesta i imena te sadržaj. Želio bih navesti i još jednu novost, a to je popis literature na kraju svakoga poglavlja ili dijela teksta. Taj popis literature je svojevrsna zamjena za fusnote koje prate znanstvene radove. Kako šematizmu nisu primjerene fusnote, zamjenjuje ih popis literature. Tako, ako bilo tko u budućnosti bude želio opširnije obraditi bilo koji samostan, župu, tiskaru ili novine, moći će pronaći popis literature za svako od tih područja, što će mu umnogome olakšati rad. Ovo se osobito odnosi na eventualne izrade monografija pojedinih župa – ali sama literatura za takve pothvate nipošto nije dovoljna. Nužno je pronaći i do kraja iscrpiti arhivsku građu, a literatura, to jest ono što je već objavljeno, može biti samo pomoćno gradivo. Želim također naglasiti kako smo se maksimalno potrudili da bismo šematizam i tehnički što bolje 24 oblikovali i uredili. Tako su donesene brojne fotografije, ali ne samo aktualno stanje, nego i one iz davne ili nešto bliskije prošlosti, i to kako ljudi tako zgrada, objekata. Potrudili smo načiniti i nekoliko karata, što povijesnih što suvremenih našem vremenu. Uvjeren sam da ćete se složiti kako su i prijelom i tisak urađeni savršeno, a moram reći da smo se oko toga i veoma trudili. U tehničkom smislu civilizacija je u odnosu na šematizam iz 1977. napredovala nekoliko svjetlosnih godina, a u odnosu na one još starije šematizme nekoliko milijuna svjetlosnih godina, pa nam je želja bila da se to i vidi u vanjskom izgledu novoga šematizma. Htio bih na kraju zahvaliti suradnicima, ponajprije onima koji su mi pomogli u pisanju tekstova, a to su dr. Pavao Knezović, fra Ante Marić, dr. fra Draženko Tomić i fra Bože Milić. Da odmah spomenem, dr. Knezović je u uvodnom predpoglavlju obradio i sve dosadašnje šematizme, njih 11, te rekao ono što je bilo potrebno o njihovoj koncepciji, sadržaju i tehničkom uređenju. Bit će ih zanimljivo usporediti s ovim koji danas predstavljamo. Zahvaljujem i lektoru mr. fra Frani Musiću, fra Daliboru Milasu na pomoći u izradi kazala, Marijani Pekas na izradi prijeloma i svima koji su snimili i dostavili fotografije koje sam od njih tražio. Dakako, i svim članovima Uredničkog vijeća i pogotovo svima vama koji ste dostavili tražene podatke te pažljivo pregledali tekstove dok su još bili u izradi i upozorili na eventualne pogreške. Osobitu zahvalnost dugujem fra Anti Tomasu, arhivaru Provincije, koji je marno provjeravao stotine podataka, a najviše vezano za popise župnika i duhovnih pomoćnika u svim župama i samostanima, te izabrao i dostavio sve fotografije iz starijih razdoblja. Zahvala ide dakako i upravi Provincije i osobito o. provincijalu koji je od samoga početka zagrijano pratio proces izrade novoga Šematizma, pa i pomagao u neizvjesnim i kritičnim situacijama I za sami kraj: rekoh na početku da šematizam koji danas predstavljamo nema formu šematizma, nego radije enciklopedije. Želja mi je bila bogatstvom teksta, fotografije, i osobito sadržajem pokazati koliko su se naša braća u prošlosti, ali i u sadašnjosti, trudila i trude na raznim područjima djelovanja, kako u Hercegovini, tako u svijetu, i koliko je njihov doprinos teško shvatljiv, a ponekad i nepoznat i nama samima. Ipak, ako još ikada budem radio šematizam, onda obećajem da će on biti pravi šematizam, maloga formata, s ne više od stotinjak stranica. A u njemu ćemo za one koji žele dobiti opširniju informaciju za bilo koje područje djelovanja naše braće dati uputu da otvore ovaj Šematizam iz 2012. godine! MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. OBLJETNICE REDOVNIŠTVA I SVEĆENIŠTVA U 2013. REDOVNIŠTVO 25 Fra Valentin Vukoja - 15. srpnja 1988. na Humcu REDOVNIŠTVO 50 Fra Stanko Banožić - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Mladen Herceg - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Dane Karačić - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Zdenko Karačić - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Milan Lončar - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Vlado Lončar - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Karlo Lovrić - 14. srpnja 1963. na Humcu Fra Alojzije Topić - 14. srpnja 1963. na Humcu REDOVNIŠTVO 60 Fra Žarko Ilić - 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci Fra Kornelije Kordić - 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci Fra Petar Krasić 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci Fra Viktor Nuić - 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci Fra Jozo Pejić - 14. srpnja 1953. u Kraljevoj Sutjesci SVEĆENIŠTVO 25 Fra Ferdo Boban - 29. lipnja 1988. u Mostaru, podijelio Pavao Žanić, biskup Fra Veselko Kvesić - 29. lipnja 1988. u Mostaru, podijelio Pavao Žanić, biskup SVEĆENIŠTVO 50 Fra Jozo Pejić 28. srpnja 1963. u Mostaru, podijelio Petar dr. Čule, biskup MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 25 IZ ŽIVOTA KUSTODIJE IZABRANA NOVA UPRAVA HRVATSKE FRANJEVAČKE KUSTODIJE SV. OBITELJI ZA SAD I KANADU Chicago, 26. rujna 2012. (fra I. Majstorović) - Na redovitom kapitulu Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u Americi i Kanadi koji se održava od 24. do 27. rujna, pod predsjedanjem provincijala dr. fra Ivana Sesara izabrana je nova Uprava Kustodije: za kustosa je izabran fra Jozo 26 Grbeš, a za vijećnike Kustodije: fra Jozo Grubišić, fra Marko Puljić, fra Ljubo Lebo i fra Ivica Majstorović. Uz izbor nove Uprave, Kapitul je raspravljao o aktivnostima Kustodije kao i donošenju novih planova za budućnost. Hrvatska franjevačka kustodija Svete obitelji u Americi i Kanadi, danas ovi- sna o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji BDM, osnovana je 1926. godine, a njeni članovi pastoralno djeluju na području Amerike i Kanade te se brinu za Hrvate na ovim prostorima. Sjedište Kustodije je u samostanu Sv. Ante u Chicagu. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. PASTORALNI SASTANAK HRVATSKIH SVEĆENIKA I ČASNIH SESTARA NA SLUŽBI U SAD-U I KANADI Susret je pružio priliku sudionicima duhovno se obnoviti kroz zajedničku molitvu, pokorničko bogoslužje i Svetu misu Montreal, 11. listopad 2012. - Od 08. do 11. listopada u Montrealu je održan redoviti godišnji pastoralni sastanak hrvatskih svećenika i časnih sestara na službi u hrvatskim župama SAD-a i Kanade. Domaćin sastanka bio je fra Jozo Grubišić, upravitelj hrvatske katoličke misije Sv. Nikole Tavelića u Montrealu. Na sastanku je sudjelovalo 28 svećenika i časnih sestara, zajedno s ravnateljem za inozemnu pastvu fra Josipom Bebićem iz Zagreba, te delegatima msgr. Ivanom Vukšić za Kanadu i don dr. Matom Bižaca za SAD. Ovogodišnji predavač msgr. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski, s pravnog je stajališta obradio ženidbenu problematiku i odabrana pitanja pastoralne prakse s kojima se susreću svećenici u svome radu. Predavanja su bila precizna i sadržajna, zadirala su u temeljne probleme pastoralne prakse i potakla mnoga pitanja prisutnih sudionika, što je razvilo plodnu diskusiju svih prisutnih nakon svakog predavanja. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Ravnatelj inozemne pastve, fra Josip Bebić, u svom je izlaganju iznio problematiku pastoralnih djelatnika hrvatskih župa i misija diljem svijeta, s osobitim naglaskom na Sjevernoameričko područje. Da inozemnu pastvu doista nosi u srcu i svojim mislima, pokazao je svima svojom nadahnutom propovijeđu i darovima koje nam je podijelio. Zapaženo izlaganje bilo je fra Tomislava Peka, koji je glavni koordinator susreta hrvatske mladeži SAD-a i Kanade pod imenom Mladi Fest 2013., koji će se održati od 7. do 9. lipnja 2013 na Norvalu. Pripremljeni materijali već su poslani župnim uredima kako bi se na razini župa što bolje pripremili za taj susret mladih. Susret je pružio priliku sudionicima duhovno se obnoviti kroz zajedničku molitvu, pokorničko bogoslužje i Svetu misu, ali jednako tako pomogao je u međusobnom upoznavanju kroz razgovor, kao i u opuštenim trenucima razgledavanja grada i prekrasnog Svetišta Sv. Josipa na brdu iznad Montreala. (kta/i.v.) TAVELIĆEVO U MONTREALU Montreal, (IKA) - Hrvatska kato- lička misija u Montrealu u posebnom ozračju proslavila je svog zaštitnika sv. Nikolu Tavelića 18. studenoga 2012. godine. Četiri dana duhovnu obnovu misije imao je mons. Ivan Vukšić iz Oakvillea, delegat za Hrvate u Kanadi. Zajedno s voditeljem misije obišao je nekoliko teških bolesnika i uputio riječi utjehe. U četvrtak 15. studenog slavila se misa za pravednu presudu hrvatskim generalima, a u petak, nakon oslobađajuće presude, slavljena je misa zahvalnica. Nakon mise bio je blagoslov s presvetim i meditacija. U subotu 17. studenog slavljena je misa za učenike hrvatskih škola, a sudjelovali i njihovi roditelji , učiteljice i vjeroučiteljice. U prigodnoj propovijedi don Ivan je posebno pozvao roditelje da svojim primjerom budu svjedoci vjere svojoj djeci. Na večernjoj misi govorio je o ubojstvu jezikom, odnosno o klevetanju i ogovaranju. Na sam blagdan svečana misa započela je procesijom u kojoj su bili i učenici hrvatske škole “Kraljica Mira” te članovi folklorne grupe “Kardinal Stepinac” u narodnim nošnjama, ministranti i svećenici. Sve nazočne pozdravio je voditelj misije fra Jozo Grubišić, a posebno mons. Vukšića te hrvatskog veleposlanika Veselka Grubišića koji je sa suprugom iz Ottawe došao na proslavu. U propovijedi se mons. Vukušić osvrnuo na mučeničku povijest hrvatskoga naroda, te vjernost Kristu, Crkvi i Petrovu nasljedniku. Također je iskazao i radost zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima kojom je dano puno dostojanstvo domovinskome ratu. Misno slavlje završeno je hrvatskom himnom, a sve nazočne je pozdravio i veleposlanik Grubišić. 27 NAŠI POKOJNICI FRA DOBROSLAV BEGIĆ Mostar, 24. rujna 2012. (Miriam) – Jutros je u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, opremljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo fra Dobroslav (Ivan) Begić, u 85. godini života, 67. godini redovništva i 62. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika i provincijskog definitora. Fra Dobroslav je boravio na Posušju od rujna 1995. do ožujka 2012., kad je premješten u samostan na Humac kao rekonvalescent od moždanog udara. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo danas u kripti posuške crkve od 12 do 19 sati. Sprovodni obredi započet će sutra, u utorak 25. rujna, u 16 sati svetom misom zadušnicom na groblju Martića križ gdje će fra Dobroslav biti pokopan u fratarsku grobnicu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! SPROVOD FRA DOBROSLAVA BEGIĆA Mostar, 24. rujna 2012. (Miriam) – U utorak, 25. rujna 2012. godine na groblju Martića križ u Posušju u Franjevačku grobnicu pokopan je fra Dobroslav (Ivan) Begić, rođen 1928. Fra Dobroslav je preminuo u 85. godini života, 67. godini redovništva i 62. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika i prov, definitora. Bio je i drugi meštar novaka. Fra Dobroslav je posljednjih pola godine svog života bolovao od posljedica moždanog udara, a preminuo je u SK bolnici Mostar, u ponedjeljak 24. rujna, opremljen svetim sakramentima umirućih. Sprovodna misa započela je u 16 sati. Misno slavlje predvodio je biskup Ratko Perić u koncelebraciji s prov. vikarom fra Miljenkom Štekom, ž. vikarom u Posušju fra Mario Knezovićem te još 65 svećenika. Prije početka misnog slavlja pročitan je Dobroslavov životopis. Na početku mise nekoliko riječi o fra Dobroslavovu životu i dugogodišnjem djelovanju kao fratra i svećenika u našoj biskupiji izrekao je biskup Ratko. Izrazio je sućut cijeloj Provinciji, svim župama u kojima je fra Dobroslav djelovao, bio obljubljen i poštovan, kao i naravno cijeloj obitelji, starijem bratu i dvjema sestrama te široj rodbini. Homiliju je imao vikar fra Miljenko. Govoreći o evanđeoskim riječima Isusova poziva apostolima da budu ribari ljudi, rekao je da je fra Dobroslav uistinu bio pravi ribar u evanđeoskom smislu i da je to ostao do samoga kraja života. Do kraja je pastoralno dje- 28 lovao te je do prošle godine bio i duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda u Posušju. Na kraju misnog slavlja od fra Dobroslava se oprostio fra Ivan Landeka st., župnik u Posuškom Gradcu, rodnoj fra Dobroslavovoj župi. Fra Ivan i fra Dobroslav zajedno su živjeli četiri godine u Međugorju. Fra Ivan je istaknuo fra Dobroslavovu životnost, zainteresiranost za sve što se oko njega događa, pozitivnu zainteresiranost i znatiželju za ljude i događaje. Želio je biti i i bio je dionik svih poslova, nastojanja i zajedničkih bratskih pothvata. U ime fra Dobroslavove obitelji i rodbine nazočnima se obratila Josipa Jukić zahvalivši mu za sve što je učinio za obitelj, svojom nazočnošću na krštenjima, vjenčanjima, sprovodima, svojom prisutnošću, ljudskošću i uvijek prisutnim smiješkom. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. U ime fratara iz Posušja gdje je fra Dobroslav proveo 17 godina, može se reći posljednjih 17 godina svog života, od 1995.-2012., kad je zbog medicinske njege morao biti premješten na Humac, nazočnima se obratio fra Mario Knezović istaknuvši fra Dobroslavov mladenački duh, njegovu marljivost, spremnost i u svojim poznim godinama pomoći u svim pastoralnim djelatnostima u župi, u službovanju u župnom uredu, u ispovijedanju, ponekad i satima dugom, u susretu s mladima, radu s trećarima. Nakon što je otac Biskup podijelio misni blagoslov, fra Miljenko je predvodio sprovodni obred, izmolio molitve za pokojne te su četvorica fratara ponijela lijes do Franjevačke grobnice u koju je spušten uz pjesmu Kraljice neba, raduje se. Na sprovodu je nazočilo veliko mnoštvo vjernika iz Posušja, Drinovaca, Gorice, Sovića, Mostara, (djelovao je još u Konjicu, Slanom, Međugorju) veliki broj fratara, svećenika, novaci, veliki broj časnih sestara. Na misnom slavlju pjevao je župni zbor pod ravnanjem s. Marine Ivanković. Govor o. Biskupa Biskup je u početku misnoga slavlja izrazio sućut Provinciji, Pokojnikovu bratu, sestrama i rodbini te vjernicima u svim župama u kojima je fra Dobroslav djelovao. I nastavio ovim riječima: Dragi fra Dobroslave ! Ti si jučer ujutro pozvan na put bez povratka. Ti si prije 66 godina, na Petrovo 1946. obukao franjevački habit, i to Ti je bio i ostao Tvoj redovnički identitet s kojim si osvanuo pred Bogom. Potpasao si se evanđeljem mira (Ef 6,15), koje si kao svećenik propovijedao 62 godine po Konjicu, Mostaru, Drinovcima, Međugorju i Posušju. A posljednjih 6 mjeseci, shrvan bolešću, čekao si na Humcu dan svoga odlaska (2 Tim 4,6) u mirnu luku vječnosti. Skinuo si štit vjere u kojoj si gledao kao kroza zrcalo, u zagonetki (1 Kor 13,12), jer Ti vjera više nije potrebna, a uzeo kacigu spasenja i dobrih djela koja si nizao kroz svojih 80 i više godina, te stao sa svojom istinom i pravednošću licem u licem pred vječnoga Suca, milosrdnoga Boga Oca. Izišao si iz ovoga svijeta nepravde privatne i javne, neistine osobne i kolektivne, prijezira i mržnje unutarnje i vanjske, svijeta u kojem se bezakonje ozakonjuje a grijehu se priređuju neviđene ovacije i medijski trijumfi. Ti si prešao u prostore božanskoga bogatstva koje ljudsko oko nije vidjelo i ljudsko srce nije osjetilo (1 Kor 2,9), blaga koje je Gospodin pripremio onima koji ga se boje i koji njegovim hode stazama. Sve neprolazne vrijednosti koje si skupljao i spremao u blagajne vječne, gdje nema opasnosti ni od kradljivaca ni od moljaca (Lk 12,33), jučer su Te dočekale. Mi se uzdamo u Boga i vjerujemo da si se po Božjem milosrđu, po svome kajanju i po svojim dobrim djelima domogao one slave prema kojoj su sve patnje MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. po ovoj našoj Hercegovini veliko ništa (Rim 8,18), puka praznina i prolazna kiša i vjetrina. Ti si sada ondje gdje više nema ni suze ni jauka (Otk 21,4), ni umora ni sna, gdje prestaje bol, a vjekuje Bog. Brzo si stupio na sudište Božje da čuješ Božju presudu. Ne čeka se pred Bogom kao pred ljudskim sudovima gdje se treba braniti od kleveta ili gdje se niječu očigledne istine. Na Božjem sudu svatko vidi sebe u punini svojih misli i želja, riječi i djela. I tu čovjek odmah prizna što je i kakav je. Nema svađe, odgode, uvjetne ili nepravedne presude. Samo je taj sud posve pravedan i posve milosrdan. Mi ovom sv. Misom molimo Boga da Ti, fra Dobroslave, bude milosrdan i milostiv, da Ti uzme za pokoru sve ono što si na ovoj zemlji strpljivo podnosio, patio i trpljenja svoja Bogu prikazivao, a dobra djela u Gospodinu učinjena svijetlila Ti po milosti Božjoj svu vječnost. 29 Homilija fra Miljenka Šteke, provincijskog vikara Preuzvišeni oče biskupe, braćo u svećeništvu i redovništvu, časne sestre, obitelji i rodbino pokojnog fra Dobroslava, braćo i sestre! Svako umiranje kao da nam učini vidljivijom onu tajanstvenu nit između života i smrti što nezaustavljivo prolazi našim životnim obzorjem, i polako, ali sigurno zahvaća naše obitelji, naše zajednice i svakome se od nas neumoljivo približava. Poslanica Hebrejima kaže da je Isus pretrpio smrt da “bude svakome na korist” (Heb 2,9). Upravo je ta nemjerljiva korisnost podarila novi smisao i preoblikovala naša umiranja učinivši ih, u Kristu, zbiljskim “prelaskom s ovoga svijeta Ocu” (Iv 13,1)! Otada, tko ide Njegovim, Kristovim putem, oslobođen je straha od smrti – kako to zorno pokazuje sveti Franjo u Pjesmi stvorova, otkrivajući u smrti lice “sestre”, zbog koje se može i slaviti Gospodina: “Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri našoj tjelesnoj smrti”. Prava smrt, koje se valja plašiti, smrt je duše, koju Franjo po pouci iz Otkrivenja, naziva 30 “drugom smrti” (usp. Otk 20,1415; 21,8), onom u grijehu. “Oče! Hoću da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu…” (Iv 17,24). Ove riječi Kristove velikosvećeničke molitve iz Evanđelja objavljuju nam Učiteljevu želju i volju da njegovi učenici budu s Njim, u vremenu i vječnosti. Naš fra Dobroslav je jučer ujutro, kad je završavala nedjelja a započinjao ponedjeljak, sklopio svoje oči i tako se sa „sestricom smrti“ otrgnuo od naših svagdana, kao da je želio ostati u nedjelji, danu Gospodnjemu, s kojim je u svećeničkom životu na poseban način srastao. Ta nedjeljna, ta Vazmena dinamika, koja je od fra Dobroslavova života načinila primjeren odgovor na Gospodinov poziv, i nije se mogla do kraja iskazati bez dioništva na muci i smrti božanskoga Učitelja i Otkupitelja. Kako je u zadnje vrijeme bio, korak po korak, lišavan ljudskih snaga i sposobnosti, na kraju, iza još jednoga moždanog udara, kao da je sve prepustilo mjesto konačnoj žrtvi, potpu- nom darivanju sebe sama, ono što su mu redovnički zavjeti nosili u svome idealu, a što je počeo učiti još kao đak i svjedok ubojstva subraće na Širokome Brijegu… Poći za Isusom, u potpunome predanju… Iz brojnih sastavnica prepoznatljivosti fra Dobroslavova života, izranja jedna koja ga, po mom sudu, osobito približava slici učenika Isusova. Isusovi učenici „bili su naime ribari. Isus im reče: Dođite, slijedite me, učinit ću vas ribarima ljudi“ (Mk 1,16-17). Od zvanja do poziva postoji prelazak, novost, ali i nastavak, kontinuitet. Prelazak: budući da „sve ostavljaju i slijede ga“, u protivnome nema nasljedovanja. Ali tu je i nastavak, kontinuitet: ribar ljudi ima predznanje o svome pozivu. Potrebna mu je mreža i čamac, poznavanje povoljna i nepovoljna vremena, vjetra i zatišja, kao i ponašanja u olujnim vremenima. Učenicima nakon križa i uskrsnuća naređuje da se vrate u svakodnevicu Galileje, da bi Ga ondje vidjeli, a znamo da se učenici s Isusom ponovno susreću pri doslovnom ribarenju. Ali i sam Isus, kad je dodirnuo grede križa, ponovno susreće materijal svoga ljudskog stolarskog poziva. (Hans Urs von Balthasar) Sve ovo spominjem kako bih oživio slike koje sam i sam gledao, živeći kratko s fra Dobroslavom. Sve ono što je ponio iz svoga Graca, utkao je u svoje franjevačko i svećeničko zvanje. Nema alatke kojom nije znao rukovati i što je ona bila jednostavnija, bivala je učinkovitija, u podnožju ili na krovu crkve – svejedno. I upravo smo od njega mogli naučiti da mnogo toga u svakidašnjemu ponašanju, počevši od najjednostvanijih po- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. slova, može biti sasvim blizu onomu što Krist zahtijeva – ako se uključi ljubav. A Fra Dobroslav je ljubio svoje zvanje i Crkvu, Ekklesiu – i onu duhovnu i onu tvarnu. Hvala ti, dragi fra Dobroslave, na tvom jednostavnom i radosnom življenju poziva! Hvala ti na svemu što si darovao našoj Provinciji i mjesnoj Crkvi! Iskrena kršćanska sućut obitelji Begić i svima vama koji ste s fra Dobroslavom bili rodbinski i prijateljski povezani. Hvala vama draga braćo ovdje u Posušju i na Humcu, što ste u vremenu njegove bolesti i nemoći bili uz njega i nastojali mu olakšati patnju. I dok za njegovu dušu prinosimo otkupiteljsku žrtvu, zahvali- mo Gospodinu što je našem narodu, Franjevačkome redu, ovoj Provinciji i Crkvi darovao ovog vjernog slugu. A ovaj sprovod dodatno svjedoči o poštovanju i ljubavi koje je fra Dobroslav ostavio gdje god je živio i službovao - u vašim dušama i srcima, dragi vjernici. Pokoj vječni, daruj mu Gospodine! Govor fra Ivana Landeke st., župnika fra Dobroslavove rodne župe Cijenjena rodbino, sestre i braćo, dragi fra Dobroslavovi župljani od Konjica do Posušja! Jučer se ugasila jedna veza između nas i fra Dobroslava. Bili smo se navikli na tu vezu: da ga čujemo i vidimo, da on nas čuje i vidi, da s njim razgovaramo, da mu pružimo ruku i on nama, da ga upitamo kako on i da on nas upita kako smo? Ta veza je nestala te smo upućeni na drugu vezu koja nas s njim veže – vezu uskrsne vjere i novog života u Kristu. Na tu novu vezu ćemo se morati navikavati. Ona nije opipljiva kao ona stara. No, ona nije manje stvarna. Rani kršćani su smrt nazvali „exit“, izlaz u drugo, u novo. Danas se ni vi ni ja ne želimo samo oprostiti od fra Dobroslava. Bilo bi to premalo i površno. Okupljeni smo kazati da je fra Dobroslav imao pravo u onomu što je bio, što je radio i kako je živio. To je kršćanski način kršćanskog doživljavanja života i umiranja. Fra Dobroslav je započeo svoj franjevački i svećenički hod u jednom bremenitom vremenu: prekinuto školovanje na Širokom Brijegu, poratna Hercegovina puna rana, mnoštvo nestalih i poginulih, oskudica, neizvjesnost, Crkva zbijena uza zid. Nije se dao obeshrabriti već je prionuo svim snagama poslu i zadaćama. I takav je ostao kad se oporavila Crkva i ljudi pod ovim podnebljem. I do konca života je tako živio. I kad je obolio borio se za život, ne toliko da sam živi, nego da nešto „privridi“., kako bi on to rekao. Znao se prokrasti u crkvu, sakristiju, ispovjedaonicu. Nije mogao gledati da drugi rade a on ne radi. Bio je ozbiljan, odgovoran i pobožan. A bio je i šaljiv i zanimljiv i ugodan u društvu. On je ozbiljne i manje ozbiljne stvari doživljavao i tumačio bez napetosti. Njegove zgode se pripovijedaju i pamte. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Fra Dobroslav je bio radoznao i to u najboljem smislu. Nisu ga zanimale sitne, površne priče, nego ljudi i novo. Bio je radoznao da bi se mogao radovati s ljudima i njihovim uspjesima, usponima ili da bi mogao suosjećati s njima kad ne ide sve svojim putem. Uživao je, guštao u tome da ljude može pozdraviti, susresti i podijeliti s njima koju riječ i osjećaj. U župama i mjestima gdje je živio i radio ostavljao je dušu. I kad bi došao u drugo mjesto duša mu je bila puna. Kao da mu se duša punila i obnavljala takvim pristupom ljudima i poslu. Gdje je god došao bio je ubrzo kod svoje kuće, doma. I nikad nije zaboravio da je s Graca. Sve ga je zanimalo o ljudima, događajima, gradnji u rodnoj župi. Bio je privržen svojoj rodbini i svojoj župi i sa svim je žarom pomagao ispovijedati, slaviti misu, kad je god zatrebalo. Dragi fra Dobroslave, Hvala ti, i spominjat ćemo te se kod oltara i u molitvi, kako se i pristoji vjernicima kršćanima! Fra Dobroslav je rođen na Posuškom Gracu 3. siječnja 1928. Godine od oca Leona i majke Ive r. Leko. Krsno ime bilo mu je Ivan. Kršten je odmah drugi dan nakon rođenja. Pučku školu išao je na Gracu i na Širokome Brijegu. Srednju školu pohađao je na Širokome Brijegu, Visokom i Sarajevu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu. Franjevački habit je obukao 1946. u Kraljevoj Sutjesci gdje je bio i u Novicijatu. Svoje svečane zavjete položio je pred tadašnjim provincijskim delegatom fra Rufinom Šilićem 1951. Iste godine, 1951., primio je svete redove subđakonata, đakonata i svećeništva. Svoju dijamantnu misu proslavio je u Posušju 2011. 31 Obnašao je različite odgovorne službe u Hercegovačkoj Franjevačkoj provinciji i mjesnoj Crkvi. Bio je duhovni pomoćnik u Konjicu od 1953. do 1956. Nakon toga je bio župnik u Konjicu od 1956. do 1958. Službu samostanskoga vikara u Slanome i upravitelja župe Majkovi vršio je od 1958. do 1959. Bio je vice-magistar (odgojitelj) fratarskih kandidata i novaka od 1959. do 1964. u Slanome i Humcu. Službu župnika obnaša u Mostaru od 1964. do 1974. Nakon toga je do 1980. bio župnik u Gorici. Župničku službu u Drinovcima vrši od 1980. do 1991. Duhovni pomoćnik bio je u Međugorju od 1991. do 1995. Službu definitora Hercegovačke franjevačke provincije vršio je od 1988. do 1994. U Posušje za župnoga vikara dolazi 1995. Gdje je djelovao sve do početka ove 2012. Godine. Zadnjih šest mjeseci svoga zemaljskoga života boravio je na rehabilitaciji u Franjevačkome samostanu na Humcu. Uz marljivi pastoralni rad na svim župama djelovanja ostao je upamćen kao neumorni radnik, graditelj i fratar koji je služio Bogu, Crkvi i narodu kojem je poslan. Govor fra Marija Knezovića, ž. vikara u Posušju (kratki životopis fra Dobroslava Begića) Smrću fra Dobroslava Begića naša franjevačka zajednica u Posušju i Hercegovini izgubila je fratra koji je zračio vedrinom, nosio nadu, pružao utjehu svojim karakterističnim stiskom ruke i blagim pogledom. U ime nas posuških fratara, časnih sestara, vjernoga puka i odsutnoga župnika fra Milana Lončara, želim reći nekoliko rečenica, bolje reći tvrdnji koje ovaj trenutak zahtjeva. Živjeti u fra Dobroslavovoj blizini bila je počast, ali i izazov. On je širio onaj pozitivni Božji nemir. On je bio ikona – simbol fratra kakvoga pamte naši stari i kakav kruži u pričama. Svojom jednostavnošću u ophođenju, te toplinom srca koje se raduje svakome čovjeku, oplemenjivala je našu župni zajednicu. Fra Dobroslav nikada nije bio kočničar. Uvijek se radovao novim poduhvatima. Nije postavljao bezbrojna pitanja, koja se nekada znaju prepoznati kod starijih naraštaja, nego je uvijek pitao što on može učiniti da nešto uspije. Uvijek je gledao naprijed. On je bio fratar, dopustite da to izreknem u ovoj formi: „Fratar opće prakse“! Njemu ništa nije bilo strano od oltara do stolarskih i majstorskih poslova. Ako mu u rukama nije bila krunica ili časoslov – molitvenik on bi nosio kliješta ili čekić kako bi nešto popravio. To je uvijek radio predano i ne nametljivo. Uz to znalo ga se zateći kako se priprema za liturgiju svirajući orgulje ili klavir. Drugima je i stvarno i simbolično nosio pjesmu. U svojim poodmaklim godinama, tome su svjedoci ovdje prisutni fratri, on je i dalje slovio kao kapelan i držalo ga se sastavnim dijelom pastorala unatoč tome što su mnogi njegovih godina uživali 32 zasluženu mirovinu. Fra Dobroslav je žurio u ispovjedaonicu. Znao bi u njoj božićnih i korizmenih dana biti i desetak sati. Rado je odlazio na ispomoć u Međugorje i tako je druge poticao da čine isto. Bio je čovjek mlada duha. Mladi su se žurili biti u njegovoj blizini. On se znao, povremeno doslovno ušuljati u prostorije Frame ili ministranata i tu bi kao sudionik dijelio s njima svoje trenutke. Još prošle godine priredio nam je iznenađenje. Naime, polazili smo s četiri autobusa na Mladifest s mladima. Fra Dobroslav je ušao u jedan autobus od traga i tek sam u Međugorju zamijetio da je s nama. Pitao sam ga zašto mi nije rekao da će ići? On je odgovorio u svome poniznome i šaljimo stilu: „Što ti imam govoriti čitano je da mladi idu na Mladifest“. Njegov osmjeh uvijek ne neizostavno nosio komunikacijske pobjede kao što je bilo u ovoj i sličnim prigodama. Njegova angažiranost oko Trećega Franjevačkoga reda – Trećara ostavila je lijep plod u našoj župi. Trećari su bila njegova staračka radost i ljubav! Puno bi se još moglo reći o njegovom radu i doprinosu. No, odlaskom fra Dobroslava ne smijemo biti u stavu sabiranja njegovih djela niti u ozračju komemoriranja i žalovanja. Naše je Bogu prepustiti sve, a nama živjeti nadu u vječnost. Ipak, ovaj pokop je poticaj nama fratrima da učimo od naših otaca i da dostojno i dolično nosimo svoj habit. Fra Dobroslave, učitelju naš hvala ti za svaki trenutak koji si nam darovao! I ono što su jučer po Mostaru pričali da je umro njihov „Dobrica“ istina je! Pokoj vječni daruj mu Gospodine! MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 24. Septembris 2012. in Mostar, in nosocomio publico (SKB Mostar), pie in Domino obiit R. P. DOBROSLAV (IVAN) BEGIĆ de Posuški Gradac, ex-cappellanus, ex-parochus, ex-definitor, anno vitae 85, religionis 67 et sacerdotii 62. Sepultus est in coemeterio Martića križ in Posušje. FRA ZORAN OSTOJIĆ Mostar, 17. listopada 2012. (Miriam) - U srijedu, 17. listopada 2012., u Međugorju je, okrijepljen svetim sakramentima, blago u Gospodinu preminuo njegov sluga i naš brat fra ZORAN OSTOJIĆ, župni vikar i župnik, u 99. godini života, 80. godini redovništva i 73. godini svećeništva. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo u župnoj crkvi sv. Jakova apostola u Međugorju u četvrtak 18. listopada u 13 sati. Sprovodni obredi započet će sv. Misom zadušnicom istoga dana u 15 sati. Pokop će biti na groblju Kovačica u Međugorju. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! SPROVOD FRA ZORANA OSTOJIĆA Mostar, 19. listopada 2012. (Miriam) – Fra Zoran (Marko) Ostojić pokopan je u četvrtak, 18. listopada 2012. u Međugorju na Groblju Kovačica u fratarsku grobnicu. Fra Zoran je umro u jutarnjim satima u srijedu 17. listopada u Međugorju, gdje je i proveo posljednjih 22 godine života, kad se nakon razdoblja od 1950. do 1990., koje je proveo u Hrvatskoj franjevačkoj kustodiji Svete Obitelji, vratio u Domovinu i svoju rodnu župu. Umro je u 99. godini života, 80. godini redovništva i 73. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika i kustodijskog ekonoma. Bio je urednik Hrvatskog katoličkog glasnika i urednik Franjevačkih izdanja u samostanu sv. Ante u Chicagu. Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u župnoj crkvi sv. Jakova apostola u Međugorju. U 15 sati slavljena je sv. Misa zadušnica koju je predvodio fra Ivan Sesar, provincijal, u koncelebraciji s 55 svećenika. Provincijal je u homiliji zahvalio Bogu na dugom fra Zoranovom životu, koji je proveo u redu, radu i molitvi. Istaknuo je da je fra Zoran i nakon 90. godine života, dok je god mogao, svakodnevno ispovijedao te redovito dežurao u župnom uredu. Kad više nije mogao pastoralno djelovati, njegova je svakodnevnica bila molitva krunice, praćenje liturgijskog programa u župnoj crkvi preko valo- MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. va radija Mir Međugorje i čitanje katoličkog tiska. Na kraju misnog slavlja o pokojniku je, kroz njegov životopis, govorio fra Miljenko Šteko. U ime Kustodije od pokojnika se oprostio fra Josip Nenad Galić, gvardijan u samostanu sv. Ante u Chicagu, zahvalivši fra Zoranu za dugogodišnje služenje Hrvatima u Americi, te Providnosti što mu je udijelila da se živ vrati u rodni kraj tu proživi još 22 godine i bude pokopan u svom Međugorju. Nakon misnog blagoslova, izmoljene su molitve nad lijesom, te se procesija, uz molitvu krunice, iz crkve uputila ka groblju. Križ i cvijeće nosili su novaci, a lijes svećenici. Nakon blagoslova groba, lijes je uz zvuke Kraljice neba, koju je predvodio međugorski župni zbor, spušten u grob. 33 Homilija provincijala fra Ivana Sesara Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana rodbino, braćo i sestre! Danas smo ovdje kako bismo ispratili na vječni počinak našega pok. fra Zorana. Došli smo oprostiti se od njega, najstarijeg u ovoj Provinciji. Došli smo mu reći doviđenja ondje gdje s oka svake suze nestaje, gdje boli više nema, ni jauka, ni tuge kao što veli Knjiga Otkrivenja. Došli smo reći jedno veliko hvala za ovaj, ljudski računajući, dugi plodonosni svećenički i redovnički život. Slaveći sveta misna otajstva molimo za njegovu dušu i iskažimo zahvalnost Bogu za sve ono što nam je darovao po njegovu životu. Molimo i za sve nas ovdje okupljene. Neka nam i ovo euharistijsko slavlje osnaži vjeru i učvrsti kršćansku nadu u vječni život, u ponovni susret u Nebu sa našim pokojnima. Pokajmo se za svoje propuste, za svaki grijeh, oprostimo jedni drugima i molimo od Gospodina oproštenje… Draga braćo u svećeništvu i redovništvu, draga rodbino i prijatelji + fra Zorana! Dok zemne ostatke dragog nam pokojnika ispraćamo na posljednji počinak, u izvješću iz Ivanova evanđelja čuli smo jedan dio Isusove molitve upućene Ocu nebeskom neposredno prije nego je pošao u smrt: Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom (Iv 17, 24). Iz spomenutih riječi razvidno je da je Isusova posljednja i najveća želja da oni koje mu je dao Otac budu gdje je On, tj. da budu s njim. Isus je došao na ovaj svijet da se nitko ne izgu- 34 bi, nego da spasi one koje mu je Otac dao i da ih uskrisi u posljednji dan. Mi se danas upravo s tom nadom u uskrsnuće, što nam ga je zajamčio uskrsli Krist, opraštamo od našega + fra Zorana, čovjeka koji je svojim ovozemnim životom presvodio jedno cijelo stoljeće. Prije dva mjeseca unišao je u 99. godinu života. Bio je do zadnjega dana vitalan, pokretan. Liječnici se nisu oko njega namučili niti je on ikomu bio na teret. Do zadnjega dana je slavio svetu Misu, molio redovito svoj časoslov, pratio dnevni tisak, čitao sav crkveni tisak, redovito pratio radio postaju MIR-Međugorje, aktivno sudjelovao, sumolio krunicu, pratio svetu Misu na radiju. Jednom riječju, živio je krajnje discipliniran život, i tu bismo mogli tražiti razloge za njegov dugi život. Unatoč njegovoj životnoj dobi nitko od nas nije očekivao da će rastanak s njim doći ovako iznenadno. Njegova smrt nas je zateka, ali ono što je puno važnije a to je da ona nije zatekla fra Zorana nespremna. Možemo s pravom reći da joj je on išao ususret otvorenih očiju, gotovo bez straha. Uvijek spreman na šalu, šalio se i na račun vlastite smrti. Odmah po povratku iz Amerike, gdje je više od četrdeset godina služio kao franjevac u Kustodiji Svete obitelji tražio je od tadašnjeg župnika da uredi fratarsku grobnicu na Kovačici govoreći da je tamo njegov dom. A znao je više puta ponoviti: Kad umrem, molim vas, iz crkve prijekim putem (dok još nije bilo uređene popločane staze) odnesite me u groblje kako biste se što manje mučili oko mene. Takav je bio do posljednjega dana i daha. Uvečer se jednostavno iz svoga uobičajenoga naslonjača iz kojega je pratio dnevne vijesti na televiziji premjestio u krevet, okrenuo na stranu i tako mirno usnuo, a da nikoga nije uznemirivao niti ikome smetao. Živeći tiho i nenametljivo svakodnevno je išao u susret novomu životu, uvježbavajući se za susret s Gospodinom. Bio je uvijek spreman. Našega je fra Pašku zadužio da ga svako jutro pohodi, da vidi je li živ, da ga svaku večer isprati na počinak, u MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. krevet. Redovito se kod njega ispovijedao, redovito primao sveto pomazanje. Zato je i dobio kao nagradu tako blagu, tihu smrt, tihi prijelaz u Očevu kuću. Gospodinu je vjerno služio kao svećenik, sedamdeset i tri pune godine. Međugorje mu je bilo na srcu, a on je fratrima s kojim je živio i svojoj rodbini bio u srcu. Njegova rodbina skoro svakodnevno je mu dolazili u posjet. Došao je služiti u Međugorje prije pune dvadeset i jedne godine, uoči rata. Dokle god je mogao, propovijedao je, ispovijedao, bio dežurni u uredu, želeći na taj način dati svoj osobni doprinos u širenju istine o Međugorju. Resila ga je savršena točnost. Svaku je propovijed neizostavno stavljao na papir. A isto tako se znao njegov točni hod u ispovjedaonicu, a pogotovo dežurni satovi u uredu. Bio je čovjek vjere i molitve, reda i rada. Bio je nesebičan u darivanju, sve što je imao razdavao bi potrebitima i sirotinji. Za sebe ništa nije zadržavao. Jednom riječju imao je i stekao istinsku mudrost života, kroz svoj dugi životni vijek. Iako psalmist veli da čovjeka ne pamti više ni mjesto njegovo. Siguran sam sa će fra Zoran ostati u dugom sjećanju svih fratara koji su ga bolje poznavali kao i svojih Ostojića i Zovka te svoje rodbine. Ostat će u njihovu sjećanju, ali je značajnije da postoji Jedan koji sve zna, Gospodin, koji ga je upisao u svoju knjigu života. Vjerujemo da je ta knjiga prepuna njegovih dobrih djela. Gospodin je taj koji sve zna, koji pamti sve, koji ne zaboravlja, čije pamćenje ne slabi, čije je sjećanje božansko, vječno. Njegova je pam- ćenje vječno i koga se On sjeća, taj ne prolazi, on je u vječnome spomenu kod Gospodina. Istina je to starozavjetnih molitelja, pogotovo pak onih koji su u Kristu usnuli. U svome bogoslužju redovito molimo i vjerujemo da su pravednici u vječnome spomenu, da im se spomen nikada ne briše iz sjećanja Božjega. Braćo i sestre, što nam preostaje u ovome trenutku? Moliti da nas Gospodin ispuni radošću silnom, da se u njemu radujemo, da u njemu kliče duša naša, da nas nauči dane naše brojiti, da steknemo mudro srce, moliti da nas Krist Gospodin već ovdje, a pogotovo našeg dragoga pokojnika, fra Zorana, koji je Gospodinu ako svećenik i redovnik vjerno i odano služio, u vječnosti zaodjene haljinom spasenja, da ga zaogrne plaštem pravednosti, te mu podari vječni mir. Amen. Govor fra Miljenka Šteke, provincijskog vikara (fra Zoranov kratki životopis) Ovdje su, u ovoj međugorskoj župi, živjeli pokojni supružnici Ivan i Vida r. Pavlović, a u njihovu braku upaljena je i fra Zoranova životna svjetiljka davne 1914., na 23. kolovoza, i to imenom Marko. Ovdje je mali Marko primio svoje prve sakramente. I ovdje je 1927. završio Pučku školu. Milost zvanja ovdje ga je – kao siroče bez oca - odvojila za redovnika i svećenika i odvela najprije u gimnaziju na Širokomu Brijegu - do 1936., potom u Mostar, na Bogoslovlje do 1939. U Franjevački red stupio je novicijatom na Humcu godine 1933., a Svečane zavjete polaže 4. srpnja 1937. u Mostaru. U tom istom gradu zaređen je i za svećenika 4. lipnja 1939. po rukama biskupa fra Alojzija Mišića. Iste godine odlazi u Rim, te na Franjevačkom sveučilištu Antonianum najprije stječe licencijat iz crkvenoga prava a onda doktorat iz teologije. Potom je 1949. godine na rimskome državnom sveučilištu Sapientia doktorirao iz klasične književnosti - odsjek za latinski i grčki jezik. Iz Rima, u prosincu 1950., odlazi u Ameriku. Bio je kapelan i župnik na nekoliko tamošnjih hrvatskih župa, osobito dugo u Sharonu u Pennsylvaniji (14 god.). Bio je urednik Franjevačkih izdanja u Chicagu, a uređivao je i tjednik Danica i mjesečnik Hrvatski katolički glasnik. Obnašao je i službu upravitelja Franjevačke rezidencije u Beaver Fallsu, te ekonoma Kustodije u Chicagu. U ljeto 1990. vratio se u Domovinu te od tada djeluje ovdje u svome rodnom Međugorju, najprije aktivno kao ispovjednik, a kad su snage onemoćale, u ovoj poodmakloj dobi, živeći milost bratskoga zajedništva u krajoliku svojih početaka, do noći između utorka i srijede, kad je u 99. godini života, 80. godini redovništva i 73. godini svećeništva, svoju dušu predao Bogu milosrdnomu. Pokoj vječni, daruj mu Gospodine! MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 35 Govor fra Josipa Nenada Galića, gvardijana u samostanu sv. Ante u Chicagu U ime Hercegovacke Franjevacke Kustodije Svete Obitelji za Ameriku i Kanadu, samostana Sv. Ante u Chicagu i moje: Duboka sucut braci fratrima u Provinciji, rodbini, Marinku i Dani i svim prijateljima fra Zorana. Fra Zoran je cetrdeset godina radio u nasoj zajednici pastoralno u St. Louisu, Juznom Chicagu, Ambridgeu i Sharonu, gdje je sagradio skolu! Vise godina brinuo se za nasa izdanja i suradivao u njima.Vratio se u njegovo Medjugorje 1990. Vise puta bio je moj gost u Detroitu za vrijeme zime do uvodenja grijanja u Medugorju, a za Blagovijest se vracao u Medjugorje. Bio je fratar, svecenik, uvijek marljiv, duhovan i duhovit . Spasu dusa sve je bilo podlozeno. Dragi fra Zorane, Hvala od svega srca za dogogodisnje sluzenje Hrvatima i drugima u Americi i u tvomu Medugorju. Hvala za sve!Neka te Gospodin nagradi za sve vjecnim zivotom i mirom Pocivao u miru. NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 17. Octobris 2012. in Međugorje, pie in Domino obiit R. P. ZORAN (MARKO) OSTOJIĆ de Međugorje, ex-cappellanus, ex-parochus, anno vitae 99, religionis 80 et sacerdotii 73. Sepultus est in coemeterio Kovačica in Međugorje. FRA PETAR VLAŠIĆ, MEĐUGORSKI ŽUPNIK Mostar, 8. studenoga 2012. (Miriam) – Rano jutros u Međugorju je, okrijepljen svetim sakramentima, nakon teške bolesti, preminuo fra Petar Vlašić, aktualni međugorski župnik. Fra Petar je preminuo u 75. godini života, 51. godini redovništva i 47. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika, gvardijana i definitora. U Međugorju je boravio od 1999. godine, a službu župnika obavljao je od kolovoza 2007. do svoje smrti. Pokojnikovo tijelo bit će izloženo sutra, u petak 9. studenoga, u župnoj crkvi sv. Jakova apostola od 13 sati. Sprovodni obredi započet će sv. Misom zadušnicom istoga dana u župnoj crkvi u 15.00 sati. Pokop će biti na groblju Kovačica gdje će fra Petar biti pokopan u fratarsku grobnicu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Fra Petar je bio kapelan na Humcu od 1967. do 1969., župnik u Rasnu od 1969. do 1977., župnik u Kongori od 1977. do 1983., definitor provincije od 1981. do 1988., Kapelan u Posušju od 1983. do 1985., župnik u Ljutom Docu od 1985. do 1988., gvardijan i župnik u Mostaru 1988., župnik na Širokom Brijegu od 1988. do 1991., župnik u Blagaju od 1991. do 1999., de familia u Mostaru 1999. župni vikar u Međugorju od 2007-.1999. župnik u Međugorju od 25. kolovoza 2007. do svoje smrti. 36 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. SPROVOD FRA PETRA VLAŠIĆA Mostar, 8. studenoga 2012. (Miriam) – Danas je u Međugorju u fratarsku grobnicu na groblju Kovačica, koje se nalazi u neposrednoj blizini međugorske crkve sv. Jakova apostola starijeg, pokopan međugorski župnik fra Petar Vlašić. Fra Petar je umro jučer ujutro, opremljen svetim sakramentima, u 75. godini života, 51. godini redovništva i 47. godini svećeništva. Obnašao je službe župnog vikara, župnika, gvardijana i definitora. U Međugorju je boravio od 1999. godine, a službu župnika obavljao je od kolovoza 2007. do svoje smrti. Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u župnoj crkvi danas od 13 sati, a sprovodni obredi započeli su sv. Misom zadušnicom u 15 sati. Bilo je nazočno mnoštvo svijeta, a vjernici iz Gorice i Sovića, te iz Kongore, došli su organizirano. Misno slavlje predvodio je mons. Ratko Perić, biskup, u koncelebraciji s fra Ivanom Sesarom, provincijalom, fra Rozom Brkićem, gen. definitorom naše provincije, fra Marinkom Šakotom, župnim upraviteljem, te s još oko 180 svećenika. U uvodu je biskup rekao da zadušnicom molimo za dušu pokojnika, a sprovodom činimo dužni ispraćaj tijela pokojnika i vraćamo ga zemlji odakle je uzeto. Izrazio je sućut cijeloj Provinciji, zatim međugorskoj, te rodnoj župi sv. Stjepana, Gorica-Sovići, te bližoj i daljoj obitelji i rodbini. Zahvalio je fra Petru na 47 godina svećeničkog služenja i rada u ovoj Biskupiji i to na deset župa. Fra Petar je umro u 75. godini, kad svećenici i biskupi idu u mirovinu, on je u toj godini otišao u Božju mirovinu i mir, zaključio je biskup. Homiliju je izrekao provincijal. Između ostalog, rekao je: „Na našega fra Petra dadu se doslovce primijeniti riječi starozavjetnoga pjesnika: Gospodine, ne oholi se, ne gordi se moje srce niti se moje oči uznose. Ne žudim za stvarima velikim, niti za čudima što me nadvisuju. Ne, ja sam se smirio i upokojio svoju dušu. Kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša moja počiva u Gospodinu (Ps 131). Gajeći silnu ljubav prema svojoj Provinciji, svom zvanju, a napose prema Crkvi, za susret s Gospodinom fra Petar se pripremao cijeloga svoga ovozemaljskog života hraneći se svakodnevno onom hranom koju je Isus obećao za život vječni govoreći nam tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54). MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Iz fra Petrova krhkog tijela zračila je istinska pobožnost i franjevačka jednostavnost. Gdje je god djelovao, ostavljao je svijetao trag, što svjedoči i činjenica da ga se vjernici na župama na kojima je djelovao uvijek rado i sa zahvalnošću sjećaju… Hvala ti za tvojih 47 godina svećeništva u ovoj zemlji Hercegovoj, za služenje Bogu i narodu, Gospi i tolikim hodočasnicima koji su dolazili, koji su te voljeli i rado susretali.“ Na kraju misnog slavlja od fra Petra se oprostio fra Marinko Šakota, iznijevši njegov životopis i zahvalivši mu na bratskom životu i primjeru strpljivosti u bolesti. Također je zahvalio svima koji su fra Petru pomagali u najtežim trenucima, bolničkom osoblju u Čitluku i Mostaru, te posebno Berislavu Kozini. U ime rodne župe, od pokojnika se oprostio fra Željko Grubišić, župnik u Gorici-Sovićima. Naglasio je da je fra Petar rado dolazio u svoju župu i bio prepoznatljiv po svom smijehu i srdačnom ophođenju sa župljanima. U ime fra Petrovih kolega skupu se obratio fra Marinko Leko, župnik u Rakitnu. Fra Marinko se prisjetio zajedničkih trenutaka i početaka, zahvalio Kolegi na ljudskosti, prijateljstvu i jakom svjedočanstvu svećeničkog i fratarskog života koje je fra Petar živio na svoj jednostavan ali dojmljiv i izvoran način. Nakon što je biskup podijelio misni blagoslov, provincijal je izrekao posljednje preporuke za pokojnika i blagoslovio lijes. Novaci su ponijeli križ, sliku i cvijeće, međugorski svećenici lijes, te se procesija, od mnoštva svijeta, časnih sestara, te fratara i svećenika, moleći slavna otajstva krunice, uputila ka Kovačici. Procesija se protezala od crkve do groblja i tako spojila mjesto molitve i rada s posljednjim počivalištem na zemlji. Nakon blagoslova groba, lijes je uz zvuke Kraljice neba, koju je predvodio međugorski župni zbor, spušten u franjevačku grobnicu. 37 Homilija provincijala fra Ivana Sesara Preuzvišeni oče Biskupe, braćo franjevci i svećenici, časne sestre, drago rodbino i prijatelji našeg fra Petra, braćo i sestre u vjeri! Naša se životna svijeća gasi onog trenutka kada Gospodin odluči. Tako se nakon teške i iscrpljujuće bolesti i fra Petrov ovozemni život, kao dogorjela svijeća, u ranim jutarnjim satima jučer ugasila. Stojeći u ovom trenutku uz njegove zemne ostatke s vjerom i zahvalnošću ga ispraćamo na vječni počinak tamo gdje s oka svaka suza nestaje, svaka bol, svaka tuga, svako sumnjičenje i osuđivanje, tamo gdje je Isus naša jedina Istina (usp. Otk 21, 4). Potresno je stajati pokraj posmrtnih ostataka jednog čovjeka, doslovce primijeniti riječi starozavjetnoga pjesnika: Gospodine, ne oholi se, ne gordi se moje srce niti se moje oči uznose. Ne žudim za stvarima velikim, niti za čudima što me nadvisuju. Ne, ja sam se smirio i upokojio svoju dušu. Kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša moja počiva u Gospodinu (Ps 131). Gajeći silnu ljubav prema svojoj Provinciji, svom zvanju, a napose prema Crkvi, za susret s Gospodinom fra Petar se pripremao cijeloga svoga ovozemaljskog života hraneći se svakodnevno onom hranom koju je Isus obećao za život vječni govoreći nam tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54). jer svojim ljudskim razumom nismo u mogućnosti shvatiti što je život a još manje što je smrt. Zar je to malo mrtvog tijela ono što od nas ostaje nakon smrti? U Isusovom križu zapaljeno je svjetlo u mraku naših umiranja. Sin Božji na sebe je preuzeo našu smrt, u nju unio svoju ljubav kojom ju je pobijedio i u toj nadi mi se opraštamo od ovoga pokojnika. Na našega fra Petra dadu se Iz fra Petrova krhkog tijela zračila je istinska pobožnost i franjevačka jednostavnost. Gdje je god djelovao, ostavljao je svijetao trag, što svjedoči i činjenica da ga se vjernici na župama na kojima je djelovao uvijek rado i sa zahvalnošću sjećaju. I kad je već mislio da je vrijeme za umirovljenje negdje u samostanu, nakon više od trideset godina župnikovanja po mnogim 38 krajevima Hercegovine, poslan je u Međugorje da bude na usluzi braći i vjernicima. Na pragu njegove sedamdesete godine kad je najmanje očekivao i želio, na izričito traženje njegovih pretpostavljenih, u duhu svog redovničkog zavjeta poslušnosti, prihvatio je odgovornu, tešku i složenu župničku službu u ovoj svjetski poznatoj župi. I tu je unatoč sve češćim pobolijevanjima dao sve od sebe, krajnje savjesno ophodeći se s duhovnim i materijalnim dobrima. Ustajao je među prvima, znao bi otići svako jutro na mjesto gdje se pale svijeće, tu bi zapalio svijeću za žive i pokojne, pomolio se ondje pred Raspetim i onda započinjao dan molitvom Božanskog časoslova, svetom Misom, molitvom. Uvijek je ostavljao dojam ozbiljnog, savjesnog svećenika i redovnika zadovoljnog i radosnog u svom zvanju, svjesnog suodgovornosti za sadašnjost i budućnost svoje redovničke zajednice i Kristove Crkve. Zračio je dobrotom, srdačnošću, jednostavnošću i ljudskom toplinom. Iako je zadnje vrijeme bio pritisnut teškom bolešću sve je podnosio krajnje strpljivo, mučenički, predan u Gospodinovu volju i ruke. Dragi naš fra Petre! Pamtit ćete tvoja Provincija, ali i drugi, kao fratra iz naroda i za narod, za ovaj puk. Bio si jednostavan, otvoren, ali do kraja principijelan, nepopustljiv kad je u pitanju više dobro, Božje djelo u svijetu. Hvala ti za tvojih 47 godina svećeništva u ovoj zemlji Hercegovoj, za služenje Bogu i narodu, Gospi i tolikim hodočasnicima koji su dolazili, koji su te voljeli i rado susretali. Imao si riječi i ljubavi za čovje- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. ka, imao si srca za čovjeka u potrebi. Kod tebe nije znala ljevica što daje desnica (usp. Mt 6, 3) bio si otvorena srca i šake, nikad stisnute ruke. Naučio si više oskudijevati nego obilovati, upravo kao što veli Pavao, na sve si bio naviknuo (usp. Fil 4, 12). I na studen duvanjsku, zime, led i snijeg, i na vrućine hercegovačke, i na neprijateljske granate zadnjeg rata, ali si imao vrhovno pravilo: Bog i čovjek, Bog za čovjeka i čovjek za Boga. I neka Bog po Isusu bude tvoja nebeska plaća, a Marija - kojoj si ovdje u Međugorju u zadnjoj postaji svoga svećeničkog služenja odan bio - neka te dovede svom Sinu kao svoga miloga sina. Zajedno s vama, i mnogim ovdje nazočnim koji su poznavali dragog našeg fra Petra, zahvaljujem milosrdnom Ocu, Gospodaru života i smrti, u čijim se rukama nalazi život svakog od nas, što nam je kao suputnika u hodočasničkoj povorci spašenika, zaslugom Kristove smrti i uskrsnuća, podario i ovog svog vjernog slugu, vjernog u radosti, u radu, u vjeri i nadi, u ljubav i u patnji. Zahvaljujem Ti dragi fra Petre za prijateljstvo i suradnju za vrijeme trogodišnjeg našeg zajedničkog života i djelovanja ovdje u Međugorju. Zahvaljujem Ti za ljubav prema Provinciji i ovoj našoj mjesnoj Crkvi koju si toliko puta posvjedočio. Neka Ti Nebeski Otac u ovoj Godini vjere po tvojoj vjeri i nesebičnom zalaganju za čovjeka u potrebi otvori vrata raja i podari Ti vječni mir. Amen. Govor fra Marinka Šakote, župnog upravitelja u župi sv. Jakova Apostola st. u Međugorju (fra Petrov kratki životopis) Fra Petar Vlašić rođen je 19. srpnja 1938. u Sovićima, župa Gorica-Sovići od roditelja Križana Vlašića i Ruže r. Benović. Kršten je 29. srpnja 1938. u Gorici krsnim imenom Petar. Pučku školu pohađao je u Sovićima a srednju od 1958. do 1960. u Sinju, te od 1960. do 1962. u Zagrebu. Filozofiju i teologiju studirao je od 1961. do 1962. u Ljubljani i od 1963. do 1967. u Sarajevu. Fra Petar je bio redovnik51. godinu Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1962. na Humcu. Vječne zavjete položio je 15. srpnja 1966. na Humcu. Obnašao je neke redovničke službe: bio je definitor Provincije od 1981. do 1988. i kratko vrijeme, 1988., gvardijan u Mostaru. Za đakona je zaređen 2. listopada 1966. u Sarajevu, a za svećenika također u Sarajevu 11. listopada iste godine. U 47 godina svećeništva fra Petar je obnašao sljedeće službe: Bio je duh. pomoćnik na Humcu od 1967. do 1969.; župnik u Rasnu od 1969. do 1977.; župnik u Kongori MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. od 1977. do 1983. duh. pomoćnik u Posušju od 1983. do 1985.; župnik u Ljutom Docu od 1985. do 29. 1988.; gvardijan i župnik u Mostaru od 29. ožujka 1988. do rujna 1988.; župnik na Širokom Brijegu od 1988. do 1991.; župnik u Blagaju od 1991. do 1999. duh. pomoćnik u Međugorju od 1999. do 2007. (posebno se skrbio za filijalu u Šurmancima), te župnik u Međugorju od 25. kolovoza 2007. do smrti. Osim uobičajenih svećeničkih dužnosti fra Petar je bio i graditelj crkvenih zdanja: Sagradio je župnu kuću u Rasnu i područnu crkvu na Dužicama; preuredio je župnu crkvu u Kongori; sagradio je područnu crkvu u Šurmancima. Osim tih i drugih djela fra Petar je svojom osobnošću gradio ono što je najvažnije: dobre međuljudske odnose. Njegova vedra narav, oko koje je umjelo prepoznati u svakome dobrotu, dobra 39 i pomirljiva riječ stvarali su lijepo ozračje za život. Imao je otvoreno srce prema potrebnima, siromašnima. Isticao se neisticanjem, jednostavnošću. Tešku bolest podnosio je hrabro i strpljivo. U ime naše zajednice zahvaljujemo Gospodinu na daru dobrog brata, svećenika, čovjeka - fra Petra Vlašića. Zahvaljujemo se nekim osobama koje su se brinule za fra Petra za vrijeme njegove duge i teške bolesti: dr. Tomiću i medicinskon osoblju bolnice u Mostaru, dr. Vlahi, s. VinkiVučić te našem Berislavu Kozini. Hvala svima koji su na bilo koji način pomagali u fra Petrovoj bolesti. Svoju sućut uputili su: fra Štefan Kožuh, generalni vikar kapucina iz Rima, prijatelji iz Beuren-a iz Njemačke, Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba, fra Mate i fra Ivan Čilić iz Augsburga... Organizirano su došli na pokop: župljani iz župa Kongora i Gorica-Sovići... Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Počivao u miru Božjem! NEKA SE UNESE U NEKROLOGIJE Die 8. Novembris 2012. in Međugorje, pie in Domino obiit R. P. PETAR VLAŠIĆ de Sovići, ex-cappellanus, ex-definitor, ex-guardianus, parochus actualis in Međugorje, anno vitae 75, religionis 51 et sacerdotii 47. Sepultus est in coemeterio Kovačica in Međugorje. Počivali u miru Božjem CVITAN JUKIĆ, OTAC POKOJNOG FRA MARKA JUKIĆA Mostar, 7. listopada 2012. (Miriam) – Danas je u Posušju u 82. godini života, preminuo Cvitan Jukić, otac našega fratra pokojnog fra Marka Jukića. Pokop je bio u nedjelju 7. listopada u 16 sati na groblju Martića Križ u Posušju! Sprovodne obrede i svetu misu predvodio je fra Ivan Sesar, provincijal. Počivao u miru Božjem! ANTE BARIŠIĆ, OTAC FRA JURE BARIŠIĆA Mostar, 2. studenoga 2012. (Miriam) – U Četvrtak, 1. studenoga, na svetkovinu Svih Svetih, u Šujici je umro Ante Barišić (1935.), otac fra Jure Barišića, bogoslova prve godine KBF-a U Zagrebu. Sprovod je bio u subotu, 3. studenoga na Kolakovom groblju u Šujici. Svetu misu i sprovodne obrede predvodio je šujički župnik fra Šimun Romić. Počivao u miru Božjem! 40 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. IZ FRANJEVAČKOG I REDOVNIČKOG SVIJETA PISMO PREDSJEDNIKA VFZ-A O SVETKOVINI SV. FRANJE ASIŠKOGA Draga braćo i sestre! U prigodi slavlja svetkovine našega sv. oca Franje želim vam mir i dobro od Gospodina. Najbolji način proslave ove svetkovine u našim zajednicama i u našim osobnim životima je vjerno oživljavanje bogate baštine što nam ju je ostavio, a koja se može najjednostavnije izreći: slušati i prihvatiti u nama Isusovo evanđelje živeći ga vjerodostojno. Franjo Asiški veliki je učitelj naše vjere i naše hvale. Zagledan u Isusa Krista on je susreo lik Boga - Ljubavi, postao njegovim pjevačem, poput istinskog, “Božjeg trubadura”. U svjetlu evanđeoskih Blaženstava razumije se krotkost kojom je znao živjeti svoje odnose s drugima, predstavljajući se svima u poniznosti i postajući svjedokom i djelatnikom mira. Franjina poruka i danas je aktualna radi snage njegova življenja po evanđelju, njegova odabira siromaštva i traženja Krista u licima siromašnih. Njegova vjernost Kristu objašnjava njegovo življenje. Upravo zbog toga on je i nama tako aktualan, posebice u velikim temama našega vremena, kao što su traženje mira, zaštita okoliša i prihvaćanje dijaloga među svim ljudima. Sveti Franjo nas uči da se vjernost Kristu raspetom i uskrslom ogleda u iskrenom poštivanju i prihvaćanju drugoga u različitosti. Ne može postojati evanđeosko a samim tim ni franjevačko življenje bez mogućnosti prihvaćanja dijaloga te poštivanja dostojanstva svakog čovjeka po primjeru sv. Franje koji je slijedio stope Krista - naš Put, Istinu i Život. Franjevačka obitelj obilježava Jubilarnu godinu - 800. obljetnicu dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo. Kako nam je već poznato središnje slavlje ove velike obljetnice bit će u subotu, 6. listopada 2012. u Splitu. S osobitom radošću priopćavam da je također u organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini iz tiska izišlo kapitalno djelo “Franjevački izvori”. Valja reći kako ovo djelo pruža zbiljsku mogućnost cjelovitijeg zahvaćanja u izvorište svega onoga što danas prepoznajemo pod franjevačkom karizmom. Naraštaji franjevaca i franjevki, zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva, sanjali su i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke, na hrvatskom jeziku, donosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa sv. Franjom iz Asiza. Predraga braćo i sestre, radujući se susretu na središnjoj proslavi 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo upućujem svima vama čestitku o svetkovini našega sv. oca Franje i pozivam da se u molitvama sjetimo jedni drugih. Gospodin neka vas čuva i blagoslovi. Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude i mir vam podari. Fra Ivan Sesar, predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica OBRED PREMINUĆA SV. FRANJE ASIŠKOGA U ZASEBNOJ KNJIZI Zagreb, (IKA) - Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca izdala je novu knjižicu s tekstovima za Obred preminuća sv. Franje Asiškoga. Ova je pobožnost osobito raširena među brojnim franjevcima svih triju redova, koji se na uočnicu blagdana sv. Franje, u večernjim satima 3. listopada, skupa s brojnim vjernicima okupljaju u crkvi s upaljenim svijećama sjećajući se preminuća Serafskoga oca. Obred je sastavljen od čitanja izvještaja o preminuću sv. Franje iz životopisa što ga je napisao sv. Bonaventura, evanđeoskog odlomka (Iv 13, 1-17) o pripravi i blagovanju Pashe te izvještaj brata Ilije o smrti sv. oca Franje. U obredu se izmjenjuju još i prikladne pjesme i molitve. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 41 SJEDNICA JUŽNOSLAVENSKE KONFERENCIJE PROVINCIJALNIH MINISTARA OFM Split, Trstenik, 05. listopada 2012. U franjevačkom samostanu klerikata „Fra Ante Antić“ u Splitu, Trstenik, bila je 05. listopada 2012. godine sjednica JKPMOFM. Na sjednici su sudjelovali svi članovi, s tim da je fra Staneta Zorea, koji je u bratskom pohodu braći u Australiji i SAD, zamijenio fra Marijan Čuden, provincijski vikar Provincije sv. Križa u Sloveniji. Poslije kratke molitve, fra Lovro Gavran, dopredsjednik, pozdravio je svu braću, osobito novoizabrane provincijalne ministre fra Andriju Bilokapića, iz Provincije sv. Jeronima u Zadru, i fra Joška Kodžomana, iz Provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu. Njima je poželio blagoslovljen rad služenja braći u vlastitim provincijama i braći na razini Konferencije i Reda. Donosimo najvažnije točke i zaključke sjkednice Konferencije. 1. Europska OFM konferencija animatora za PMOS 2013. god. Fra Mijo Džolan, animator PMOS-a za našu Konferenciju, izvijestio je o pripravi za Europskom OFM konferencu animatora PMOS-a, kojoj će naša Konferencija biti domaćinom u u rujnu 2013. godine. On je pripravio pismeni predložak i podijelio ga svim članovima Konferencije. Postavio je dva pitanja: što sa Statutom čiji je nacrt on donio, i koji datum Konferencija predlaže za održavanje Europske konferencije. Nacrt je predložen iz Ureda PMOS pri Generalnoj kuriji. On ga je preveo, ali prilaže i engleski original. U razgovoru je rečeno da taj nacrt može biti dobra podloga za naš statut, ali ga treba prilagoditi. Neka to fra Mijo, zajedno sa provincijskim animatorima za PMOS učini i onda neka taj dorađeni prijedlog predlože Konferenciji na odobrenje. Kad je riječ o Europskoj konferenciji OFM animatora za PMOS, provincijalni ministri se slažu da to bude u Hotelu Medena u Trogiru, a datum održavanja za njih – jer računa se da će na tome sudjelovati i svi provincijalni ministri – zgodniji je onaj od 12. 05. – 19. 05. 2013. Zamolio je provincijalne ministre da potaknu i motiviraju svoje provincijske animatore PMOS-a da 42 sudjeluju na tome, a bilo bi dobro da i svi provincijalni ministri sudjeluju. 2. Izbor predsjednika JKPMOFM. Budući da je dosadašnjem predsjedniku, fra Željku Toliću, istekao mandat službe provincijalnoga ministra, trebalo je izabrati novoga predsjednika. U tajnom glasovanju, fra Ivan Sesar, provincijalni ministar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina, izabran za predsjednika JKPMOF na mandat od tri godine. Braća su mu čestitala i zahvalila što je prihvatio tu dužnost, a on je odmah preuzeo vođenje sjednice. Najprije je zahvalio braći na povjerenju, a osobito fra Lovri Gavranu koji je u posljednje vrijeme vodio našu Konferenciju. Kratko je podsjetio braću da i mi sami rad i odgovornost, kao i svoje odluke u Konferenciji trebamo uzeti još ozbiljnije i odgovornije, jer uloga konferencija postaje sve značajnija i veća, jer one trebaju povezivati i poticati franjevački život i poslanje na svojim područjima, ali isto tako povezivati provincije pojedine konferencije sa cijelim Redom. 3. Raspodjela zaduženja unutar JKPMOFM. S prestankom mandata fra Jozi Sopti i fra Željku Toliću, i s izborom novih provincijalnih ministara fra Andrije Bilokapića i fra Joška Kodžomana, treba ponovno raspodijeliti zaduženja unutar Konferencije. Do sada je fra Jozo Sopta bio zadužen za formaciju i studije i to treba sada netko drugi preuzeti. Fra Lovro Gavran je zadužen za misije i evangelizaciju i fra Željko Železnjak za pastoral zvanja. Pokrenulo se ponovno pitanje odgovornosti JKPMOFM za OFS i Framu, jer čini se da se ne smijemo držati po strani. Nakon razgovora o tome odlučeno je da jedan provincijalni ministar bude zadužen za to područje, barem što se tiče naših asistenata OFS i Frame. Kako se u Redu sve više pažnje posvećuju PMOS-u, odlučeno je da i za to područje bude zadužen jedan provincijalni ministar iz naše Konferencije. Nakon razgovora dogovoreno je: Za formaciju i studije zadužen je fra Joško Kodžoman, za OFS i Framu fra Andrija Bilokapić, za PMOS fra Stane Zore. Fra MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Lovri Gavranu još uvijek traje mandat povjerenika za misije i evangelizaciju, a fra Željku Železnjaku za pastoral zvanja. Svi oni, zajedno sa svojim suradnicima iz svih naših provicnija trebaju napraviti pravilnike rada kako bi olakšali funkcioniranje tih radnih tijela Konferencije. To bi trebalo učiniti do kraja ove godine kako bi na sjednici JKPMOFM, koja je predviđena za kraj siječnja 2013. godine, provincijalni ministri mogli potvrditi predložene pravilnike. 4. Proslava 800. obljetnice dolaska sv. Franje u Hrvatsku Kratko se je osvrnulo na tijek proslave. Sva događanja su se svela na dvije završne manifestacije: Međunarodni znanstveni skup o dolasku sv. Franje u Hrvatsku (Split – Zadar, 1. – 2. listopada 2012.), i završno liturgijsko slavlje u Splitu, 06. listopada 2012. Fra Ivan Sesar, kao predsjednik VFZ-a, kratko je izvijestio o samoj pripravi, a fra Joško i fra Andrija o tijeku simpozija u Splitu i Zadru. 5. Odlučeno je da se susret svih provincijskih definitorija iz naše Konferencije organizira ove godine. Bit će to u Međugorju, 18. – 20. 02. 2013. Tema treba biti vrlo životna i praktična i povezana s franjevačkim načinom upravljanja provincijskoga bratstva. Organizacija se povjerava fra Jošku i Međuprovincijskom tajništvu za FS. Oni trebaju što prije napraviti program i točan dnevni red susreta koji počinje s ručkom 18. 02. i završava s ručkom 20. 02. 2013. Fra Ivan Sesar će se pobrinuti za smještaj u Međugorju. Treba dobro i na vrijeme organizirati i na vrijeme poslati program na sve provincijalate. 6. Susret Generalnoga ministra s braćom u privremenim zavjetima i njihovim odgojiteljima iz provincija naše Konferencije bit će u Taboru – Samobor, 01. i 02. ožujka 2013. godine. Generalni ministar želi da središnja tema bude „Franjevačka formacija u svjetlu izazova našega vremena“, a bit će i podtema (život iz vjere, molitveno čitanje riječi, vjernost i ustrajnost u pozivu, opasnost duha svijeta, međuprovincijalnost... i što dođe kao prijedlog od magistara ili provicnijalnih ministra...), kao i rad u skupinama. On smatra da bi bilo dobro pzvati i fra Vidala Rodrigueza, gen. tajnika FS koji bi imao kratko izlaganje o važnosti studija u našoj formaciji. 7. Ponuda za međuprovincijske duhovne vježbe Taj prijedlog je donesen na susretu svih provincijskih definitorija naših provincija u Međugorju u studenom 2011. godine. Budući da to još uvijek traje, nije se moglo analizirati rezultate te ponude, ali MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. je ipak odlučeno da se i ove godine objave ponude o međuprovincijskim duhovnim vježbama, da se to može na vrijeme objaviti u provincijskim glasilima. Fra Marijan Čuden je obavijestio da oni nude priliku za duhovne vježbe na Svetoj Gori, 18. – 23. 08. 2013. 8. Susret sa Sjevernoslavenskom konferencijom provincijalnih ministara. – Fra Lovro je razgovarao s njihovim predsjednikom fra Rufinom i složili su se da to bude od 22. – 25. 09. 2013. Nakon razgovora odlučeno je da to bude u Rami (franjevački samostan Šćit), s tim da se računa i s pohodom Međugorju i Hercegovini. Detalji organizacije i programa još će se dogovoriti. 9. Fra Andrija Bilokapić, provincijalni ministar Provincije sv. Jeronima (Zadar), je izvijestio braću da su on i Provincijski vikar bili pozvani u Rim na razgovor sa Generalnim ministrom o situaciji i budućnosti njihove Provincije. Ministar im je rekao, a on to prenosi braći provincijalnim ministrima naše Konferencije, da svaka od naših provincija, do kraja listopada, predloži jednoga svoga brata koji će biti kandidat za delegata Generalnoga ministra. Mi predlažemo, a oni će između predloženih kandidata izabrati jednoga koji će se trebati ozbiljno pozabaviti situacijom Zadarske provincije. Nakon razgovora o tome rečeno je da to nije tako lako riješiti u kratkom vremenu, pogotovo što nisu dali opis posla delegata. Odlučeno je da fra Andrija pismeno sve to dostavi svakom provincijalnom ministru, kako bi oni, u dogovoru sa svojim definitorijima, mogli predložiti prikladnog brata iz svoje provincije. 10. Bilo je govora i o Plenarnom vijeću Reda, koje će se održati u Poljskoj, od 17. do 30. studenog 2013. Još nisu došli službeni pozivi i program, ali poznato je da će to biti veoma važan susret za koji će se trebati dobro pripraviti. Na njemu će se odlučivati o broju i rasporedu generalnih definitora i mnoge druge važne stvari. Kad dobijemo detaljnije informacije iz Rima, onda će se sve zo trebati dobro pripraviti. Dogovoreno je da će sljedeće sjednica JKPMOFM biti u Zagrebu, na Kaptolu, 28. – 29. 01. 2013. Kad se sazna točan datum susreta novih provincijalnih ministara u Rimu, koji je obično u drugoj polovici siječnja, onda će se točno odrediti datum. Na kraju je fra Ivan Sesar, novoizaberani predsjednik, zahvalio svoj braći na sudjelovanju, te fra Jošku Kodžomanu što nas je ugostio u svom samostanu. Fra Nikola Vukoja, tajnik JKPMOFM 43 PRIPREME ZA SVEČANE ZAVJETE FRANJEVAČKIH BOGOSLOVA HRVATSKE I BIH Ove godine organizator i domaćin priprema bila je Provincija Presvetoga Otkupitelja iz Splita Split, 27. kolovoz 2012. - Ovogodišnji kandidati za polaganje svečanih zavjeta u svim franjevačkim provincijama na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine prošli su zajedničke pripreme u trajanju od mjesec dana. Pripreme su održane od 31. srpnja do 25. kolovoza na različitim lokacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Praksa održavanja zajedničkih priprema svih kandidata s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine postoji već duže vremena s tim da se domaćin svake godine mijenja. Ove godine organizator i domaćin priprema bila je Provincija Presvetoga Otkupitelja iz Splita. Ovogodišnje pripreme okupile su sedamnaestoricu mladića koji će ove jeseni položiti svečane zavjete, svaki u svojoj Provinciji i Redu. Najviše kandidata za svečane zavjete imala je Hercegovačka provincija: fra Dario Galić, fra Antonio Šakota, fra Goran Azinović, fra Ivan Marić i fra Hrvoje Miletić. Zagrebačka provincija svetoga Ćirila i Metoda imala je četvoricu kandidata: fra Danijel Patafta, fra Zdravko Čukelj, fra Marko Živković i fra Davor Filko, zatim je slijedila Bosanska Provincija s trojicom kandidata: fra Ivan Pilić, fra Davor Petrović i fra Mario Katušić; Trećoredci su imali dvojicu kandidata: fra Hrvoje Perković i fra Marin Matančić; Splitska, Zadarska i Provincija svetoga Jeronima franjevaca konventualaca imale su po jednog kandidata: fra Kristijan Šilić, fra Bojan Rizvan i fra Vladimir Vidović. Pripreme su bile podijeljene u tri veća tematska ciklusa. Prvi dio priprema kandidati su proveli u Asizu i okolici s ciljem obilaska izvornih franjevačkih mjesta i upoznavanja bogate zajedničke baštine. Drugi ciklus priprema održan je u Splitu u samostanu fra Ante Antića u sklopu kojega se nalazi klerikat Provincije Presvetog Otkupitelja. U ovome dijelu priprema, kandidati su imali dnevno po jedno predavanje različite tematike, s naglaskom na franjevačku karizmu i duhovnost. Posebno su bili obrađivani zavjeti poslušno- sti, siromaštva i čistoće. Tijekom boravka u Splitu, kandidati su hodočastili na otok Visovac i u Sinj za Veliku Gospu. Posljednji tjedan priprema, ili treći tematski ciklus, bio je rezerviran za duhovne vježbe koje su se održale u karmelićanskom samostanu sv. Ilije u mjestu Zidine na Buškom jezeru u Bosni i Hercegovini. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. (kta/v.v.) KONTINENTALNI KONGRES ZA FORMACIJU I STUDIJE REDA MANJE BRAĆE U SPLITU Split, (IKA) - U Splitu je 17. rujna počeo s radom Kontinentalni kongres za formaciju i studije Reda manje braće na kojem sudjeluju franjevci iz Sjevernoslavenske i Južnoslavenske konferencije. Na kongres je došlo četrdesetak sudionika iz Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine, Rusije, Kazahstana, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koje je na početku pozdravio domaći pro- 44 vincijalni ministar fra Joško Kodžoman, a potom i fra Lovro Gavran kao potpredsjednik Južnoslavenske konferencije te fra Rufin Maryjka kao predsjednik Sjevernoslavenske konferencije. Pročitana je i poruka koju je skupu uputio Generalni ministar fra Jose R. Carballo, koji se osvrnuo na nekoliko tema važnih za odgoj u slavenskim provincijama Franjevačkoga reda. Tako je potcrtao važnost potpune primjene Ratio for- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. mationis franciscanae, kao temeljnog dokumenta franjevačkog odgoja, potom potrebu neprestane trajne formacije kao prirodnog čimbenika franjevačkog života i potrebu inkulturacije koja je tipičan oblik naše evanđeoske prisutnosti među ljudima. Usto, generalni ministar potaknuo je na suradnju među provincijama na području odgoja, na veću otvorenost evangelizaciji i osobito misijama te na za bratski život u kojem će biti ostvareni povlašteni prostori duhovnoga života. Uvodno izlaganje održao je fra Vidal Rodriguez Lopez, generalni tajnik za formaciju i studije Reda manje braće, a u njemu je istaknuo koji su glavni izazovi u prihvaćanju i pratnji duhovnih zvanja u Franjevačkom redu. U poslijedpodnevnom dijelu prvoga dana rada Kongresa međuprovincijski tajnici za formaciju i studije dviju konferencija fra Darko Tepert i fra Witosław Sztyk, analizirali su rezultate upitanika koje su u svakoj franjevačkoj provinciji ispunjavali pojedini odgojitelji. Uslijedila je plodna rasprava. Drugi dan rada Kontinentalnog kongresa za formaciju i studije reda manje braće Split, (IKA) - Drugoga dana rada Kontinentalnog kongresa kojem sudjeluju franjevački odgojitelji iz zemalja srednje i istočne Europe, uvodno izlaganje održao je 18. rujna fra Domagoj Runje, tajnik za formaciju i studije Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu. Tema njegova izlaganja bila je “Franjevački odgoj za evanđeoske savjete”. Fra Domagoj je kao posebnost franjevačkoga odgoja za evanđeoske zavjete izdvojio uvjerenje da se sva tri zavjeta ostvaruju kroz život u malenosti te da su franjevci u življenju svojih zavjeta “prosjaci smisla”, kako je to definirao generalni ministar u pismu iz 2008. godine. To znači da redovnički život predstavlja posebnost u životu današnjega svijeta, ali ostaje otvoren svijetu te svijet u njega može ući kao u grad, kaou Nebeski Jeruzalem, i u njemu tražiti smisao. Taj grad ima dvanaest temelja koji predstavljaju dvanaestoricu apostola koji su sve ostavili. Konačno, grad je u isto vrijeme i zaručnica i žena, te se u njemu događa i ono već i ono još ne. Redovništvo je slika nebeskog grada po svojoj neostvarenosti, a opet smjerajući prema ostvarenju. Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a onda i vrlo plodan rad u tri jezične skupine. U poslijepodnevnom dijelu rada Kongresa raspravljeni su rezultati rada po skupinama. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Treći dan rada Kontinentalnog kongresa za formaciju i studije reda manje braće Split, (IKA) - U subotu 22. rujna u franjevačkom samostanu na Trsteniku u Splitu zaključen je radni dio Kontinentalnog kongresa za formaciju i studije Reda manje braće, na kojem su sudjelovali franjevački odgojitelji iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine, Rusije i Kazahstana. Sudionici Kongresa osvrnuli su se na prethodnih pet dana i načinili sintezu svoga rada s obzirom na stanje odgoja u sjevernim i južnim slavenskim provincijama franjevačkog reda, a onda i s obzirom na tri glavne teme kojima su se bavili: franjevački odgoj za evanđeoske savjete, franjevački odgoj za sakramentalni život te franjevački odgoj za ministerijalno svećeništvo. Na temelju prihvaćene sinteze izradili su i svoje prijedloge u vezi s tim temama te ih uputili na Međunarodni kongres za formaciju i studije Reda manje braće, koji će biti održan u rujnu 2013. godine u Asizu. Braća su ocijenila rad Kongresa vrlo pozitivnim, a na kraju je takvu ocjenu dao i generalni tajnik za formaciju i studije fra Vidal Rodriguez Lopez, koji je predvodio i slavlje završne mise u nedjelju. U homiliji je istaknuo: “Ako smo uvjereni da smo pozvani, moći ćemo ponuditi franjevački poziv i imat ćemo hrabrosti pratiti pozvane. Ako smo ‘putnici i pridošlice’, na evanđeoskom ćemo putu moći izgraditi bratstva koja će slaviti Boga i njegovu ljubav. Ako smo spašeni, moći ćemo navijestiti evanđelje svakom stvorenju postajući tako ‘nositelji dara evanđelja’, ne kao teškog tereta, nego kao dragocjenog bisera koji daje smisao životu svakog muškarca i svake žene.” 45 REDOVNIČKI DAN ODRŽAN U JAJCU U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH (KVRPP BiH) održan je u subotu, 22. rujna u franjevačkom samostanu sv. Luke i župi Uznesenja BDM u Jajcu 15. Redovnički dan na temu “Vjera u životu redovnika”. Na skupu je sudjelovalo 250 redovnika i redovnica. Program je započeo u 9.30 sati uvodnom molitvom. Pozdravljajući okupljene, predsjednica KVRPP BiH mr. s. Ivanka Mihaljević, ŠSF otvorila je 15. Redovnički dan. Na početku skupa prigodnu riječ uputio je zamjenik provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marijan Karaula i gvardijan franjevačkog samostana u Jajcu fra Zoran Mandić. Prvo predavanje pod naslovom “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68) održao je dr. fra Marinko Pejić, član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. U svom predavanju istaknuo je: “Istraživanja su pokazala da zajednice koje imaju jasnije izraženu svoju religioznu, navjestiteljsku orijentaciju doživljavaju se vjerodostojnijim i stabilnijim od onih koje su usmjerene više k socijalnom angažmanu, ili u njima prevladavaju aktivnosti koje nisu prepoznatljivo religiozne naravi.(...) Razlog našega postojanja kao redovnika je življenje, naviještanje i svjedočenja vrijednosti Evanđelja. (....) Često smo poistovjetili rad na promicanju ljudskog dostojanstva i socijalne pravde sa propovijedanjem evanđelja. Te dvije stvari se naravno ne mogu ni rastaviti, jer svako autentično naviještanje evanđelja nužno prati i promocija ljudskog dostojanstva. Spada naravno na našu karizmu rad sa 46 siromašnima i obespravljenima. Međutim ponegdje se dogodilo da je taj socijalni aspekt prevagnuo”. Predavač je dalje rekao da su “I u našim krajevima nerijetko različite vrste angažmana zasjenile našu prvotno duhovnu orijentaciju. Često se događa da smo na ovim prostorima prepoznatljivi po političkom ili kulturnom angažmanu, više nego duhovnom. Trebaju li ljudi u nama tražiti političke i nacionalne predstavnike ili ljude koji imaju i mogu posredovati iskustvo Boga? Ukoliko mi ne budemo dovoljno cijenili vrijednosti redovničkog života i apostolata, bez potrebe dodavanja nekih “interesantnijih” aktivnosti našem životu, kako možemo očekivati da ljudi našega vremena prepoznaju u nama autentično redovničko iskustvo!? U svom predavanju predavač je dalje istaknuo sljedeće “Redovnički život je jedan put kršćanskog života, ali sigurno obilježen radikalnim življenjem evanđelja”. (...) Institucije čiji članovi ne dijele određena vjerovanja, prakse i običaje te zajednice, postaju nestabilne zajednice i to izravno utječe i na rast zajednice. Ukoliko se redovnički život jasno ne razlikuje od drugih oblika života u Crkvi čemu njegovo postojanje. U posljednjem djelu svoga predavanja o redovničkom životu i apostolatu dr. Pejić je rekao “Ne postoji neki specifično redovnički „apostolat“, što znači da se redovnik i redovnica mogu baviti različitim vrstama apostolata ili službi u Crkvi i društvu, ali se ne poistovjećuju ni s jednim od njih. Redovnički život se ne može podvesti pod kategorije funkcionalnosti, nego pod kategorije egzistencijalnosti. Kršćanski poziv na svetost i radikalno nasljedovanje Krista isti su za sve kršćane bez razlike. Redovnički život kao takav, time što je na poseban način znak Kraljevstva, već je po sebi apostolat. On nije nužno bolji ili sigurniji poziv od drugih kršćanskih poziva. Redovnički život samo bolje ističe neke aspekte nasljedovanja Krista od drugih. On je jednako potreban, za život i poslanje Crkve, kao i laički ili klerički stalež. Redovništvo je na svoj način izraz bogatstva kršćanskog života, i Božje mudrosti, koja svakome određuje svoje mjesto.” zaključio je dr. Pejić. Nakon prvog predavanja uslijedila je rasprava koju je vodio moderator Redovničkog dana fra Mario Knezović, OFM. Misno slavlje predvodio je pomoćni banjolučki biskup Marko Semren. Nakon objeda sudionici su razgledavali kulturno-povijesne znamenitosti grada Jajca kao toranj sv. Luke, crkvu sv. Marije, u kojoj je 1461. godine okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, katakombe – podzemnu crkvu istesanu iz žive kamene stijene, slapove i vodopad rijeke Plive koja se ulijeva u rijeku Vrbas. U poslijepodnevnom dijelu rada, u 16 sati predavanje pod naslovom “Slušanje riječi i vjera” održao je dr. fra Ivan Ivanda, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. U svom predavanju dr. Ivanda ističe “Činjenica je da sve manje slušamo i da sve manje dobro slušamo. Činjenica je da u naše tvrde ljudske uši sve teže prodire ne samo ljudska, nego i Božja riječ. Činjenica je nad kojom se valja zamisliti: često razgovaramo tako da i ne slušamo sugovornika, baveći se unaprijed smišljanjem replike ili polemike, kako bismo pobijedili u raspravi ili nametnuli svoje mišljenje. (...) Koliko bismo naš crkveni MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. ili redovnički život učinili ljepšim, bogatijim i plodnijim kada bismo više pozornosti posvećivali uzajamnu slušanju, a manje nastojanju da budemo u pravu i da riječima nadglasamo i zaglušimo slušanje. Odnosno, još važnije i zapravo bitno pitanje: koliko bismo svoju riječ oplemenili i uljepšali kada bismo znali čuti Božju riječ. Kada bi iz dubine našega bića odjekivala ne praznina i banalnost ljudske riječi, nego punina, snaga i ljepota Božje riječi.“ U nastavku predavač je istaknuo „Danas se govori o potrebi „pastorala slušanja“. Moderni čovjek je nemiran i rastrgan, u stalnoj grozničavoj trci. Kreće se u bučnome svijetu u kojemu je sve teže naći smiren kutak, prostor tišine i sabranosti. Istinsko slušanje jako pomaže. Ono već po sebi liječi. Biti-saslušan ima terapeutski učinak. Teško je steći i zadržati slušatelja. On mora osjetiti titraj božanskoga u našoj riječi, miris svetoga i transcendentnoga. Previše smo zabavljeni institucionalnim, vanjskim, organizacijskim. „Tehnika“ nam je važnija nego čovjek. Zaokupljeni smo sobom i svojim ambicijama, zaboravljajući da nam je poslanje duhovne naravi. Činiti ono što je Isus činio. On je itekako znao slušati, jer je navikao slušati Oca nebeskoga. Imao je uho i srce za ljude, za njihove teške živote. Nekada su samostani bili mjesta kamo su ljudi dolazili po duhovnu pomoć. Dr. Ivanda naglašava kako redovnici moraju ponovno otkriti dimenziju slušanja, šutnje, kontemplacije. „Tu ćemo dobiti upute što i kako činiti. Bog hoće govoriti nama da bismo mi mogli dobro govoriti drugima. Bog hoće da mi osluhnemo njegovu riječ, da bismo mogli imati sluha za čovjekovu riječ. Nećemo umjeti slušati jedni druge dok ne naučimo slušati Boga. Treba izići iz sebe, iz svoga uskog individualnog, privatnog kruga, jer Isusovo MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. uho danas je naše uho. Isus sluša današnjeg čovjeka našim uhom i govori mu našim jezikom. Nismo ni svjesni koliko je to važno. Dr. Ivanda je dalje rekao „Bogu je bitan pojedinac, konkretan čovjek. Ne masa. Mi se često obraćamo masi, važna nam je masovnost, a u susretu s čovjekom pojedincem zakažemo. Raspoloživost za slušanje se otvara tek kada čovjek zadobije poniznost. Kad siđe sa svoga pijedestala. Postoji i slušanje s pola uha, sa sviješću da već znamo ono što nam drugi ima reći. To je nestrpljivo, nepozorno slušanje koje omalovažava brata i takav čovjek samo čeka da konačno sam dođe do riječi i tako se riješi drugoga. Istinski sluša samo onaj tko ljubi. Ljubav je preduvjet i temelj slušanja. Ljubav otvara uho za ljubljenoga, za njegovu riječ, za njegovu volju, želju, zapovijed. Na posljednjoj večeri Isus podsjeća svoje učenike, koje naziva prijateljima, da im je priopćio sve što je „čuo od Oca“ (Iv 15,25). Slušanje je prisutno u Trojstvu, ono što nam Isus govori jest ono što je rezultat njegova slušanja Oca. Najprije je slušanje, a onda govor. Osluškivanje Oca, pa objava Oca. Bez dobrog slušanja nema ni dobrog govora. Slušamo izvanjski, površno, ali riječ treba slušati i iznutra. Riječ koja je jednom dodirnula naš život odjekuje trajno s uvijek novim pozivima i oslovljavanjima, ona zahtijeva uvijek novo slušanje i osluškivanje. U svojoj završnoj riječi dr. Ivanda je istaknuo „Bog hoće da ga pustimo u svoj život, da izreknemo želju da ostane u našemu životu. Riječ traži odluku. Kada mi odbijemo slušati i čuti Boga, on s nama ne može ništa započeti. On je nemoćan. On može djelovati u nama, može nešto učiniti s našim životom samo ako mu mi dopustimo da nam govori, i ako smo spremni dati odgovor kojeg je Marija dala: „Neka mi bude po riječi tvojoj“. Sv. Luka nam donosi u svom evanđelju Isusovu opomenu: „Pazite kako slušate!“ (Lk 8,18). Stav kojim se prima riječ je odlučujući da bi riječ donijela plodove i na koncu spasenje. Treba riječ vršiti, pretočiti u život. Božja riječ je zrcalo za nas. Zrcalo ne laska, nego nam pokazuje istinu. Ako se ogledamo u njemu, vidimo kakvi smo.“ zaključio je dr. Ivanda. Nakon rasprave uslijedila je molitva Večernje koju su animirali novaci Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene na čelu sa odgojiteljem fra Markom Ešegovićem te zatvaranje Redovničkog dana. 47 PROGRAM PROSLAVE 800. OBLJETNICE DOLASKA SV. FRANJE NA HRVATSKO TLO Franjevci i franjevke Hrvatske i Bosne i Hercegovine obilježavaju 800. obljetnicu dolaska svetog Franje Asiškoga na hrvatsko tlo. Središnje misno slavlje bit će 6. listopada 2012. u 11 sati na Sustipanu u Splitu. Program 1. Znanstveni dio: Simpozij o franjevaštvu na našim prostorima (1. i 2. listopada 2012. u Splitu i Zadru) 2. Kulturni dio: a) Koncert Hrvatsko-talijanskog društva (crkva sv. Frane u Splitu, 10. lipnja 2012.) b) Scenski prikaz dolaska svetoga Frane na hrvatsko tlo (Nadbiskupsko sjemenište u Splitu, 23. rujna 2012. u 20.00) c) Umjetnici o svetome Frani (klerikat fra Ante Antić, 26.09. 2012.u 19.00) 3. Katehetsko-pastoralni dio: a) Katehetske večeri (9) i razmišljanja o Franji i franjevačkoj karizmi danas (sve župe povjerene franjevcima i svi franjevački samostani): 24. rujna – 02. listopada 2012. b) Obred preminuća svetoga Franje (u svim franjevačkim crkvama zajedno s vjernicima): 03. listopada 2012. godine. 4. Molitveno-liturgijski dio: a) bdijenje u crkvi sv. Frane na Obali u Splitu (od 24.00 - 6.00 sati, 06. listopada 2012.). Cijelu noć bit će izloženo Presveto i uz njega će do jutarnjih sati bdijeti jedna redovnička franjevačka obitelj s područja grada Splita, b) prigodne molitve (od 6.00-10.00 sati). Animaciju preuzima FRAMA i FSR c) blagoslov s Presvetim na kraju bdijenja i molitve, d) procesija (od samostana svetoga Frane na Obali preko Zapadne Obale do Sustipana), e) sveta Misa u 11.00 sati na Sustipanu (Split) 5. Zajedničarsko-rekreativni dio: a) Nogometni turnir na terenima HNK Split (10. rujna 2012. s početkom u 15.00 sati. Sudjeluju Hrvatska nogometna reprezentacija katoličkih svećenika, Predstavnic Hrvata iz Bosne i Hercegovine , Reprezentacija liječnika Hrvatske i Reprezentacija liječnika iz Bosne i Hercegovine). b) (06. listopada 2012. u 13.00 sati): nastup i koncert FRAMA i drugih glazbenih skupina mladih fra Žarko Relota, predsjednik organizacijskog odbora fra Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a 48 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. POČECI FRANJEVAŠTVA U HRVATA Split, (IKA) – U prigodi obilježavanja 800. obljetnice dolaska sv. Franje Asiškoga na hrvatsko tlo Vijeće franjevačkih zajednica (VFZ) Hrvatske i Bosne i Hercegovine organizira 1. i 2. listopada u Splitu i Zadru, međunarodni znanstveni simpozij na temu “Počeci franjevaštva u Hrvata”. Prvi dan međunarodnoga simpozija, u ponedjeljak 1. listopada, upriličen je u franjevačkom samostanu Sv. Frane na Obali u Splitu. Riječi pozdrava u ime organizatora VFZ-a Hrvatske i BiH uputio je fra Josip Sopta, (OFM), predsjednik organizacijskog odbora, u kojem su još kao članovi fra Ljudevit Maračić, OFMconv, i fra Gabrijel Jurišić, OFM. Izrazio je veliku radost da svi zajedno mogu učiti o počecima franjevaštva u kojem su sadržane velike vrijednosti. Pozdravio je predstavnike civilnih i crkvenih vlasti među kojima su bili splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, u ime grada Splita Maja Munivrana, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić, predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica dr. o. Vinko Mamić te generalni vikar Vojnog ordinarijata dr. o. Jakov Mamić. Pozdravio je i provincijale i provincijalke, članove FRAMA-e i OFS-a, redovnice, bogoslove te predavače. Fra Ljudevit Maračić, kao domaćin i provincijski ministar uputio je, također, riječi pozdrava i zahvale. U pozdravnim riječima izrazio je zahvalnost da se ovaj simpozij održava “pod ovim starim krovom” i da cijela franjevačka obitelj iz Hr- vatske i Bosne i Hercegovine zajedno obilježava 800. obljetnicu dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo. Pozdravio je i tri provincijala koji su tom prigodom došli iz Ancone (Italija) te je otvorio međunarodni simpozij. Riječi pozdrava još su uputili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, provincijal trećoredaca fra Iko Paponja, provincijalka Školskih sestara s. Leonka Bošnjak, mons. Ćubelić i župan Sanader. Nakon pozdravnih riječi uslijedila su predavanja: don Slavko Kovačić govorio je o temi “Crkvene prilike u XIII. st. u Hrvatskom priobalju”. Anđelko Mijatović izlagao je o političkim i gospodarskim prilikama u našim krajevima u XIII. st. Fra Željko Tolić (OFM) govorio je o temi “Geografsko širenja Reda u našim krajevima”, a fra Nikola Roščić (OFMkonv.) o temi “Splitsko-trogirska tradicija o boravku sv. Franje”. Naslov predavanja Josipa Faričića bio je “Pomorska putovanja Jadranom u XIII. st.”. Angelo Paleri (OFMkonv.) govorio je na temu “Lokalne tradicije u Markama o putovanjima sv. Franje”, a Milan Ivanišević “Desa Lučić i prvi franjevci u Trogiru”. S. Kata Karadža prikazala je prve klarise u našim krajevima, a fra Petar Runje (TOR) prve trećoredce kod nas. Slavko Slišković (OP) govorio je o franjevcima i dominikancima u našim stranama, a fra Anđelko Badurina (TOR) izlagao je o temi “Sv. Franjo na najstarijim likovnim prikazima kod nas”. PROSLAVLJENA 800. OBLJETNICA DOLASKA FRANJE ASIŠKOGA NA HRVATSKU OBALU Svečanom procesijom i Misnim slavljem na splitskom Sustipanu završen višednevni program proslave Split, 6. listopad 2012. - “Zajedno danas pozdravljamo tebe, oče Franjo, na obali tvoga dolaska u zemlju Hrvata. Zahvalni smo Bogu i tebi na 800 godina prisutnosti tvoje karizme u našoj Crkvi i narodu. Hvala ti, brate, za braću i sestre koji su nam kroz ovih osam stoljeća naviještali i svjedočili Radosnu vijest Krista raspeta i uskrsloga”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći u subotu 6. listopada Misno slavlje na splitskom Sustipanu, nekadašnjem starom gradskom groblju. Svečanost obilježavanja 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu odvijala se pod geslom “Gospodin mi dade vjerovati”, a središnja proslava MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. započela je procesijom (koja je karakteristična za Dalmaciju) ispred crkve Sv. Frane na Obali preko Zapadne Obale do Sustipana, a u kojoj su sudjelovali biskupi: šibenski Ante Ivas, dubrovački Mate Uzinić i vojni ordinarij u BiH mons. dr. Tomo Vukšić, potom provincijali i provincijalke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice, članovi Trećega reda i FRAMA-e. Nazočili su i brojni predstavnici županijske i gradske vlasti, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, splitska dogradonačelnica Anđelka Visković i predsjednica Gradskog vijeća Nevenka Bečić, predstavnici društvenih i kulturnih ustanova te više 49 tisuća vjernika, hodočasnika iz republika Hrvatske i BiH. Svima njima riječi dobrodošlice uputio je mr. fra Žarko Relota, župnik župe sv. Stjepana pod Borovima (kojoj pripada Sustipan) i predsjednik Organizacijskog odbora proslave, koju organizira Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH. Zahvalio je nazočnima i svima koji su sudjelovali u obilježavanju proslave te velike obljetnice s karakterističnim Franjinim “Hvaljen budi Gospodine moj” iz “Pjesme stvorova”. Pozdravima se pridružio i nadbiskup Barišić, uputivši poseban pozdrav onima koji su bili spriječeni doći te Misno slavlje prate u izravnom prijenosu HTV-a, onima koji se nose s velikim životnim problemima, bolestima, osamljenostima, poniženjima, siromaštvom i patnjom. “Sv. Franjo bi vas danas poput onog gubavca sve najradije zagrlio i poljubio. Svima Franjin pozdrav: Pax et bonum! Mir i dobro!” Proslava je to 800. obljetnice kako su nepovoljni vjetrovi svratili lađu na kojoj je Franjo iz Asiza kao hodočasnik putovao u Svetu zemlju te je u oluji našao luku spasa na obali hrvatskoga kopna. Dogodilo se to godine 1212., a gdje je vjetar oštećenu lađu prisilio da potraži luku spasa, ostaje otvoreno pitanje. I splitsko-trogirska varijanta ima svoje ozbiljne povijesne argumente. “U svakom slučaju, Hrvatska je druga duhovna domovina sv. Franje jer su prvi samostani franjevačke karizme izvan Italije, još za Franjina života, nikli na hrvatskoj obali. Snažno sjeme Franjine karizme našlo je plodno tlo posvuda u zemlji Hrvata i razvilo se u veliko i krošnjato stablo”, kazao je nadbiskup, sjetivši se brojnih franjevaca koji su u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu i život darovali te su uzdignuti i na čast oltara (sv. Nikola Tavelić, sv. Leopold Bogdan Mandić i dr.). “Franjini duhovni sinovi i kćeri učili su nas čitati i pisati, moliti i raditi, slaviti Boga i poštovati bližnjega svoga. Stoljećima u najtežim danima bili su uza svoj narod, vidali njegove rane i hrabrili ga u kršćanskoj vjeri i nadi. U ovoj nadi sačuvali smo svoju kulturu, kršćansku svijest i nacionalni identitet. Hvala ti, brate Franjo, i za svu tvoju malu braću i sestre koji danas 50 žive i svjedoče među nama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Radosnu vijest života nadahnuti svjetlom tvoje karizme”, kazao je nadbiskup Barišić. Franjo iz Asiza ostavio je duboki, jasni trag u povijesti Crkve i svijeta. Često je nadahnuće režiserima, glazbenicima, umjetnicima, piscima, mirotvorcima, humanistima, ekolozima i prijateljima životinja. Iz životopisa njegova suvremenika Tome Čelanskog doznajemo da je Franjo provodio život dokazivanja, raskoši, karijere, prestiža, moći, vlasti, ugleda. Ali, snažno iskustvo pred križem i Isusovim likom na križu koji mu reče: “Franjo, obnovi moju Crkvu, kako vidiš, urušava se”, Franju je potaknulo na obraćenje. “Franjo nošen božanskom ljubavlju grli čak i gubavca, postaje mali brat svim ljudima. Postaje živa slika Isusa Krista. Živeći radikalno evanđeoske savjete postao je neumorni trubadur Božje ljubavi, vjerni navjestitelj Božjeg mira i pomirenja. Iz novosti i radosti života rodila se i pjesma ‘Bože moj, dopusti mi, mira Tvog da budem glas’”, istaknuo je splitski metropolit. Franjo je poznat po poniznosti i skromnosti te je u tom surječju nadbiskup staknuo da nas poniznost a ne oholost, skromnost a ne umišljenost, vode do istine Božje objave. “Ponizni i maleni brat Franjo učio je i rastao u školi betlehemskih jaslica čiju je božićnu toplinu uveo u naše domove i u našu kulturnu tradiciju, a ljubav i stvarnost križa Kristova približio našem svakodnevlju. Bio je učenik i nasljedovatelj Onoga koji je postao naš ‘mali brat’, koji je prihvatio nas i našu stvarnost. Stoga će Franjo slaviti ne samo Stvoritelja svega stvorenoga već i sve stvoreno”, kazao je mons. Barišić, dodavši da je Franjo prihvaćao svakoga čovjeka kao svoga brata i sestru. Za razliku od mnogih koji se danas pozivanju na Franju i vrjednote zajedništva ljudskog roda, mir među ljudima, uvažavanje drugoga i ravnopravnost spolova, očuvanje i zaštitu stvorenoga, još uvijek stvarnost i činjenice govore suprotno: “Čovjek se olako svodi na broj, stroj, potrošača, sredstvo, konkurenta, protivnika, neprijatelja. Čini se da je lakše biti brat-sestra zvijezdama, cvijeću, pticama, svim vrstama životinja, a teško je biti bližnji bratu čovjeku, naročito malom i ugroženom”, ustvrdio je dodavši da ako Franju ne prihvatimo cjelovito, onda je to “degradirani, prilagođeni, sekularizirani Franjo.” Nadbiskup je kritizirao današnji mentalitet samodostatnosti, konzumizma i hedonizma u kojemu je Franjin govor o evanđeoskoj poslušnosti, siromaštvu, djevičanstvu, postao tvrd govor. Tomu pridonose svi oni u Crkvi koji žive logiku svijeta istaknuvši: “Franjo je htio ne Crkvu privilegija, već slobodnu od navezanosti, oslonjenu na Krista, poniznoga i siromašnoga, raspetoga i uskrsloga. Crkvu koja služi svima, a najbliža ugroženima, slabima, malenima, siro- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. mašnima. Krist je vrata i put Crkve. Krist koji je bio na strani malenih, štoviše i sam se s njima poistovjetio: ‘Što učiniste jednome od ove najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25,40).” Franjo je snagu i sigurnost nalazio u poniznosti i skrivenosti euharistije, žrtve koja sakramentalno na oltaru svakodnevno uprisutnjuje i povezuje Kristovo rođenje u jaslicama i križ sebedarne ljubavi. “Danas Franjo poručuje svima nama i svojima: Krist je izvor, vrata vjere i put života. Samo s Njime i po Njemu se događa obnova Crkve i mogućnost nove evangelizacije.” Nadbiskup Barišić uputio je molitvu sv. Franji da ohrabri sve one na putu Kristova poziva i poslanja, prije svega sve one koji su prihvatili evanđeoske savjete radikalne vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima, osobito onima na rubu društvu. “Dobro došao na našu obalu života. Podrži nas usprkos protivnim vjetrovima na uzburkanom moru hrvatskoga tla u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Daj da i pored sestrice smrti, tog neizbježnog protivnog vjetra života, mognemo stići u nebesku luku uskrsne obale Velikoga kralja”, zaključio je nadbiskup svoju homiliju. Na kraju euharistijskoga slavlja, koje je uveličao zbor sastavljen od pjevača zborova župa Splitskomakarske nadbiskupije koje su povjerene franjevcima, prigodnu riječ uputio je predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH fra Ivan Sesar. Podsjetivši na višestoljetnu franjevačku baštinu naglasio je da je Franjo osim Italije samo pohodio dvije zemlje: Svetu zemlju i Hrvatsku. Nakon Mise uslijedio je prigodni glazbeni program u kojemu su sudjelovali glazbeni sastavi mladih, a za sve sudionike slavlja pripremljeno je osvježenje uz sok i kolače. Time je završen višednevni program proslave te velike i važne obljetnice, koja se sastojala od sportskoga, kulturnog, znanstvenog i pastoralno-liturgijskoga dijela. Program središnje proslave započeo je u ponoć, s petka na subotu, bdjenjem u crkvi Sv. Frane na Obali u Splitu, koje je trajalo do 6 sati ujutro. Cijelu noć bio je izložen Presveti Oltarski Sakrament i uz njega je do jutarnjih sati bdjela jedna redovnička franjevačka obitelj s područja grada Splita. Od 6 do 10 sati animaciju molitve preuzela je FRAMA i FSR, a završilo je blagoslovom s Presvetim na splitskoj Rivi. Sa svim tim i uz brojne jedrilice na obali koje sudjeluju u 81. “Mrdujskoj regati”, iz Splita je poslana lijepa razglednica. (kta/ika) Zahvala fra Ivana Sesara, predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine na euharistijskom slavlju u Splitu Osobita mi je čast i zadovoljstvo u ime Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pozdraviti sve vas ovdje nazočne upravo danas kada obilježavamo značaju 800. obljetnicu dolaska Sv. Franje na hrvatsku obalu te početak franjevačke prisutnosti u našem hrvatskom narodu. Providnost je Božja htjela da sv. Franjo pohodi samo dvije zemlje izvan Italije, a te dvije zemlje su Hrvatska i Sveta zemlja. Hrvatska je time, na neki način, posvećena od samoga asiškoga Sveca da bude zemlja franjevačkog apostolata. Stoga nije slučajno da su ovi naši prostori prožeti franjevačkim duhom te da se duhovnost sv. Franje iz Asiza nastavlja i nakon osam stoljeća po njegovim sljedbenicima do dana današnjega. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Mnogo je toga Franjo Asiški pokrenuo u kršćanstvu i našoj kulturi. Franjo i franjevaštvo pokrenuli su ili nadahnuli mnoge stvari u književnosti i umjetnost, u dijalogu među religijama i svjetonazorima; te u brizi za pravedni mir , dobro svakog čovjeka i očuvanje svega stvorenog. Svjesni naše višestoljetne bogate franjevačke baštine koja u svom krilu čuva brojna duhovna i kulturna ostvarenja mnogih franjevačkih naraštaja mi, današnji franjevci i franjevke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovi, želimo u prigodi obilježavanja ove obljetnice zahvaliti Svevišnjem, Svemoćnom, Dobrom Bogu za milost početaka i života franjevačke obitelji na ovim prostorima. Radujem se sa svima što se danas ova višestoljet- 51 na ljepota franjevačkog duha, kroz radost susreta i zajedničkog hoda, očituje u ovom zajedništvu sa cijelom Crkvom. Zahvaljujem ovdje nazočnim preuzvišenim ocima biskupima, napose predslavitelju ovoga misnog slavlja, mons. dr. Marinu Barišiću, nadbiskupu splitsko-makarske nadbiskupije, mons. dr. Tomi Vukšiću, vojnom ordinarju i delegatu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Zahvaljujem svakoj franjevačkoj zajednici na čelu s njihovim poglavarima i poglavaricama koji su utkali značajan i neizbrisiv dio u život franjevačke obitelji na ovom tlu. U prigodi ovoga slavlja posebnu zahvalnost izričemo organizatorima programa proslave ove 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo među kojima ističem fra Žarka Relotu predsjednika organizacijskog odbora i fra Josipa Soptu kao i njihovim suradnicima. Zagovorom Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice franjevačkog reda, želimo obnoviti svoju vjernost franjevačkoj karizmi te i nadalje novim poletom nastojmo ostvarivati velike životne ideale svoga kršćanskog i franjevačkog poziva. Sve nas neka prati MIR I DOBRO! ODRŽAN MEĐUPROVINCIJSKI SUSRET FRANJEVAČKIH NOVAKA OFM – BIH, HR I SLO Split, 15. listopada 2012. (franjevci-split.hr) - Već dugi niz godina Južnoslavenska konferencija (BiH, HR, SLO) održava susrete novaka u različitim provincijama. Ove godine susret je održan od 11. do 14. listopada 2012. u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, točnije u Franjevačkom bogoslovnom klerikatu Sluge Božjega o. Ante Antića u Splitu, a organizator susreta bio je novicijat na Visovcu. Prvi dan: četvrtak, 11. listopada. 2012. Međuprovincijski susret franjevačkih novaka OFM započeo je 11. listopada 2012. u 16.30 sati, a predstavljanje novicijata započelo je u 17.30. nakon predstavljanja novicijata, u 19.oo sati uslijedilo je klanjanje pred Presvetim, koje je predvodio fra Stipe Nimac, a tijekom kojeg su bili, s početkom u 19.30 sati, izmoljeni liturgijski časovi Službe čitanja i Večernje molitve. Potom je u 20.oo sati uslijedila večera, nakon koje su novaci, skupa s bogoslovima, odigrali malonogometni turnir. Drugi dan: petak, 12. listopada. 2012. Drugi dan započeo je u 6.30 sati liturgijskim časovima Službe čitanja i Jutarnje molitve koje su predvodili novaci s Visovca. Nakon doručka, u 8.30 sati 52 uputili smo se autobusom u Imotski. Po dolasku u Imotski, oko 11.00 sati, uputili smo se u razgledavanje imotskih znamenitosti: preko najstarije imotske crkve, tvrđave, Modrog i Crvenog jezera do župne crkve i samostanskog muzeja – koje nam je pokazao bivši magistar postulanata, a sadašnji gvardijan i župnik imotskog samostana fra Kristijan Stipanović. Potom je uslijedio ručak u 12.30 sati, nakon kojeg smo se uputili u Sinj. Na putu za Sinj izmolili smo krunicu koju su predvodili novaci s Trsata. Po dolasku u Sinj, oko 16.00 sati, razgledali smo sinjski samostan, župnu crkvu Gospe Sinjske i samostanski muzej, koje nam je pobliže povijesno opisao fra Gabrijel Jurišić, bivši profesor na Franjevačkoj gimaziji te sadašnji urednik zbornika Kačić. U 18.00 sati proslavili smo sv. Misu koju je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman uz koncelebraciju osmorice svećenika, u sklopu koje je izmoljen liturgijski čas Večernje molitve. Nakon mise uslijedila je večera u 19.00 sati, nakon koje smo se uputili natrag u Split na Trstenik. Treći dan: subota, 13. listopada. 2012. Treći dan započeo je u 6.30 sati kada smo izmolili liturgijske časove Službe čitanja i Jutarnje molitve koje su predvodili novaci iz Livna. Nakon doručka, uputili smo se u 8.00 sati na Visovac, gdje nam je, po našem dolasku, domeštar novaka i samostanski vikar fra Stojan Damjanović, pokazao i pobliže objasnio visovačke znamenitosti. Otišli smo nakratko na Skradinski buk, a po povratku smo, nakon molitve Srednjeg časa, imali ručak, poslije kojeg smo se uputili u Šibenik. Po dolasku u Šibenik, razgledali smo crkvu sv. Nikole Tavelića, šibensku katedralu te muzej. Zatim smo se uputili na Šubićevac gdje smo imali misu u 19.00 sati koju je predvodio gvardijan MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. i župnik fra Božo Morić uz koncelebraciju šestorice svećenika Nakon mise uputili smo se na objed u župnu kuću, poslije kojeg smo se vratili natrag u Split na trstenik. Četvrti dan: nedjelja, 14. listopada 2012. Četvrti dan započeo je u 7.30 sati kada smo izmolili liturgijski čas Jutarnje molitve. Sv. misa je bila u 9.30 sati, a predvodio ju je prof. fra Marijan Vugdelija, koji je u propovijedi istaknuo da ne preziremo vremenita dobra, nego da ih prihvatimo na način da nas ne zarobljavaju, tj. da se ne pretvore u božanstva/ kumire. U 12.00 sati izmoljen je Srednji čas nakon kojeg je slijedio ručak. Nakon ručka službeno je bio završen susret franjevačkih novaka OFM, a gvardijan samostana nam je uputio riječi zahvale i ohrabrenja da ustrajemo na našem franjevačkom putu. PJESMOM SLAVIMO GOSPODINA – XV. JUBILARNI FRAMAFEST U nedjelju, 20. listopada u Sarajevu se na Framafestu okupilo preko tisuću framaša iz cijele BiH i Hrvatske Sarajevo, 22. listopad 2012. - U nedjelju, 20. listopada u Sarajevu se na Framafestu okupilo se preko tisuću framaša iz cijele BiH i Hrvatske. Cjelodnevni susret počeo je u 12 sati sv. Misom u samostanskoj crkvi sv. Ante na Bistriku, gdje je framaše pozdravio domaćin fra Ivan Šarčević, a sv. Misu predvodio je fra Joso Oršolić, uz koncelebraciju preko 20 svećenika, duhovnih asistenata Frame. Festivalski dio počeo je u 16 sati u Bosanskom kulturnom centru, a otvoren je glazbeno – scenskim nastupom skupine framaša iz Livna pod ravnanjem gosp. Dinke Periše, nekadašnjeg nacionalnog predsjednika Frame, koji je već dugi niz godina uključen u organizaciju Framafesta. Na početku se svima obratila i Josipa Vukoja, sadašnja nacionalna predsjednica Frame BiH, a XV. jubilarni Framafest službeno otvorenim je proglasio fra Joso Oršolić. Glazbeni talenti koje framaši imaju, a dodatno ih razvijaju kroz glazbene sekcije u svojim Framama, pokazali su se kroz dvadeset i dva nastupa. Nastupile su Frame Brajkovići, Brestovsko, Busovača, Čitluk, Dolac, Fojnica, Guča Gora, Humac, Jajce, Kiseljak, Kočerin, Nova Bila, Osova, Podmilačje, Posuški Gradac, Rama – Šćit, Rijeka, Rumboci, Sarajevo, Široki Brijeg, Tomislavgrad i Vitez. Strpljivo i uz posebnu pažnju nastupe su pratili članovi žirija: fra Joso Oršolić, ravnatelj HKO Kruh Sv. Ante; fra Stanko Mabić, mr. crkvene glazbe; MelisaZerdo, profesorica glazbe; Sanja Tavić, profesorica violine i Nataša Mandić, profesorica Hrvatskog jezika i književnosti. U revijalnom dijelu programa, dok je stručni žiri odlučivao o pobjednicima, nastupili su sjemeništarci iz Visokog okupljeni u bendu Gloria, te bend Novo nebo iz Zenice. Prema predloženom Pravilniku o Framafestu, dodijeljene su tri nagrade: ukupni po- MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. bjednik, najbolji tekst i najbolja koreografija. Najprije su svi sudionici – izvođači dobili zahvalnice i statue, a potom su proglašeni pobjednici: Nagrada za najbolji tekst pripala je Frami Posuški Gradac i pjesmi S Tobom Kriste zauvijek ostajem, najboljomkoreografijom proglašena je ona Frame Rama – Šćit za pjesmu Pokrenimo naša srca, a ukupni pobjednik XV. jubilarnog Framafesta je pjesma Ti si moj smisao Frame Jajce. Nositelj ovog glazbenog festivala je Nacionalno bratstvo Frame BiH, dok je ovogodišnji organizator i domaćin bilo Područno bratstvo Frame Bosne Srebrene, na čelu s fra Danijelom Rajićem, područnim duhovnim asistentom i Majom Santai, područnom predsjednicom. Sljedeći, XVI. Framafest, održat će se u Mostaru a domaćin će biti Hercegovačko područno bratstvo Frame. Prije petnaest godina, 21. studenog 1998. godine, na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, održan je prvi festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži – Framafest. Inicijator ovog festivala bio je fra Joso Oršolić, tadašnji duhovni asistent Frame, danas ravnatelj HKO Kruh Sv. Ante. (kta/i.v.) 53 NACIONALNI SUSRET FRANJEVAČKOG SVJETOVNOG REDA BIH Misno slavlje predslavio je fra Nikica Vujica u koncelebraciji dvadesetak svećenika Kraljeva Sutjeska, 30. listopad 2012. - U Kraljevoj Sutjesci, na dan spomena na posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosača Kotromanić, 28. listopada održan je još jedan nacionalni susret članova Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) Bosne i Hercegovine. Na susretu je sudjelovalo oko tisuću članova OFS-a iz cijele BiH, predvođeni svojim duhovnim asistentima. Susret je počeo u 10 sati, u crkvi sv. Ivana Krstitelja, a na početku je sve nazočne pozdravio fra Danijel Rajić, nacionalni duhovni asistent OFS-a BiH, te riječ dao sestri Nives Kanevčev, nacionalnoj ministri. Sestra Nives je održala predavanje o zajedničkom radu OFS-a i Franjevačke mladeži. Istaknula je kako je mnogo susreta svake godine na kojima zajedno sudjeluju članovi OFS-a i Frame, koji ih zbližavaju i omogućuju zajedništvo i povezanost u duhu Pravila i Generalnih konstitucija Trećeg reda, čiji je Frama nedjeljivi dio. Potom je Ivana Vidović, framašica koja je početkom godine stupila i u Treći red iznijela kratko svjedočanstvo o svom pozivu. Ivana je naglasila kako je snažan znak povezanosti tzv. dvostruka pripadnost, odnosno činjenica da framaši do svoje tridesete godine mogu biti članovi i Frame i zavjetovani svjetovnjaci, te izrazila nadu da će to ohrabriti i potaknuti mlade da naprave korak naprijed i pristupe Trećem redu. Prije same sv. Mise, framaši iz Kraljeve Sutjeske izveli su prigodan recital o kraljici Katarini. Sveto misno slavlje predslavio je fra Nikica Vujica, gvardijan fojničkog samostana i duhovni asistent OFS-a u Fojnici, u koncelebraciji dvadesetak svećenika. Na početku je riječi pozdrava uputio fra Zoran Jaković, gvardijan samostana u Kraljevoj Sutjesci. Fra Nikica se u nadahnutoj propovijedi najprije osvrnuo na riječi Evanđelja, te napomenuo kako se Isusa treba slijediti radikalno. Rijetki se odvaže na radikalnost jer su svjesni da živjeti po Evanđelju znači odreći se udobnosti i lagodnosti života: „Braćo i sestre, radikalno je slijedio Isusa Krista i sv. Franjo, pa je tako preobrazio cijeli svijet. I evo rezultata njegova obraćanja Bogu, samo jednoga čovjeka – ovolika franjevačka obitelj sabrana ovdje. I mi ovdje u Bosni i Hercegovini, zaista možemo svjedočenjem Radosne vijesti, kako je to činio i sv. Franjo, naše društvo preoblikovati na bolje.“ – poručio je fra Nikica. Na kraju Svete mise, riječi zahvalnosti i radosti zbog zajedništva uputio je i fra Danijel Rajić. Iako je dan bio hladan a kiša neprestano padala, to nije spriječilo okupljene da i nakon Mise nastave druženje, uz 13. tradicionalnu smotru folklora. Riječi sv. Franje: Neka cijeli svijet bude vaš samostan bile su geslo ovog Susreta. Vjerujemo da će svjetovnjaci ohrabreni riječima propovjednika nastaviti u svojim sredinama širiti Radosnu vijest, te tako činiti živima ove Franjine riječi. (kta/i.v.) MEĐUGORJE: SEMINAR TRAJNE FORMACIJE U FSR-U Međugorje, 4. studenoga 2012. (svjetovni-franjevci.info) - Četrdesetak članova Franjevačkoga svjetovnog reda iz BiH sudjelovalo je na seminaru trajne formacije u OFS-u održanom od 2. do 4. studenog 2012. u kući molitve Domus pacis u Međugorju. Seminar pod nazivom „Suukopani i suuskrsli s Kristom“ organiziralo je Herce- 54 govačko područno bratstvo, a voditelj seminara bio je Benedetto Lino, član Predsjedništva Međunarodnog vijeća OFS-a. U večernjim satima prvoga dana seminara, nakon molitve i večere, okupili smo se u kapelici gdje su nas uvodnim riječima pozdravili: nacionalna ministra OFS-a BiH Nives Kanevčev, ministra Hercegovačkog po- dručnog bratstva Marija Brekalo, nacionalni duhovni asistent fra Danijel Rajić, te duhovni asistent Hercegovačkog područnog bratstva fra Josip Vlašić. Potom nam se ukratko predstavio i uvodnim razmišljanjem obratio naš brat Benedetto Lino iz Italije. Drugi dan seminara bio je većim dijelom posvećen Benedetto- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. vim predavanjima. U prijepodnevnim satima, nakon Jutarnje molitve iz Časoslova, Benedetto nam je u svome predavanju govorio o identitetu svjetovnih franjevaca, o našoj karizmi i misiji, te o zavjetima u Franjevačkome svjetovnom redu. Najprije nas je pobliže upoznao s povijesnim okolnostima u kojima je živio i djelovao sv. Franjo kako bismo bolje shvatili kakva je bila njegova uloga u Crkvi i što je bilo revolucionarno u njegovom djelovanju. Sv. Franjo je pokrenuo apostolski oblik života i njegovim djelovanjem Crkva je obogaćena trima franjevačkim redovima, a on je samo želio obratiti sebe. U nastavku je Benedetto govorio o zavjetima svjetovnog franjevca obrazlažući pojedine dijelove obrasca zavjetovanja, a to je bio istinski poticaj na razmišljanje o ljepoti, dubini i širini franjevačkoga poziva. Podsjetio nas je i na važnost proučavanja Pravila i Generalnih konstitucija OFS-a u procesu oblikovanja identiteta svjetovnog franjevca. U popodnevnim satima imali smo priliku slušati Benedettovo predavanje o kršćanskoj i franjevačkoj formaciji. Istaknuo je da je središte formacije susret sa živom osobom Isusa Krista, čiji način življenja trebamo preuzeti. Nismo pozvani slijediti sv. Franju, nego slijediti Krista poput sv. Franje. Kroz doista bogatu Benedettovu pouku o formaciji postalo je jasno da formacija u Franjevačkome svjetovnom redu nije puko prenošenje informacija, već prenošenje iskustva života, vjere i ljepote našega poziva. Sudionici seminara su sudjelovali u večernjem euharistijskom slavlju u crkvi sv. Jakova u Međugorju, a potom svoje zajedništvo nastavili u Kući mira (Domus pacis) gdje smo igrajući kviz znanja, uz smijeh i pozitivni natjecateljski duh, provjerili svoje poznavanje života Crkve i sv. Franje. Posljednji dan seminara, nedjelju, započeli smo Jutarnjom moli- tvom iz Časoslova, a zatim smo se podijeljeni u skupine osvrnuli na predavanja brata Benedetta, međusobno dijelili svoja zapažanja, razgovarali o stanju u svojim mjesnim bratstvima, te nastojali osmisliti konkretne ideje koje bismo mogli provesti u našim bratstvima. Benedetto se posebno osvrnuo na izlaganje svake pojedine skupine i pomogao nam svojim bratskim savjetima i odgovorima na pitanja koja su mu bila upućena. Po završetku radnog dijela seminara okupili smo se u kapelici na euharistijskom slavlju koje je predvodio fra Danijel uz fra Josipovu koncelebraciju. Fra Danijel nas je u svojoj homiliji uputio u srž kršćanskog i franjevačkog života: obraćenje, jednostavnost, žrtva, zajedništvo, te ljubav povrh svega. Napomenuo je da nismo do kraja ni svjesni koje smo sve milosti od Boga primili tijekom ovog seminara i doista je tako. No, nismo mogli ne osjetiti zahvalnost za dar bratskoga zajedništva i za dolazak našega brata Benedetta, koji nas je darovao svojim bogatim znanjem i iskustvom, te vedrinom i bratskom ljubavlju. Preostaje nam za kraj nada da one još nevidljive milosti koje smo primili neće ostati skrivene, nego da će u pravo vrijeme procvjetati i donijeti plodove u našim srcima i našim bratstvima. MOLITVENI LANAC LJUBAVI FSR-A I FRAME U BIH Na sjednicama Nacionalnog vijeća OFS-a i Frame BiH održanim u mjesecu studenom 2012. godine između ostalog je zaključeno da se na nacionalnoj razini za OFS i Framu BiH tijekom crkvene godine za svako posebno liturgijsko vrijeme izaberu određene molitvene nakane za koje bi se zajednički MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. molilo. Bliži nam se nova liturgijska godina koja će početi na prvu nedjelju došašća 2. 12. 2012. godine kada ćemo i započeti s molitvama. Molitvena akcija je organizirana pod naslovom: „MOLITVENI LANAC LJUBAVI“. Drugi franjevački red, sestre klarise iz Brestovskog, su podržale ovu akciju i 55 stoga smo svi u duhu molitve kao jedna obitelj. Svako bratstvo na te nakane može po volji prikazati različite molitve: časoslov, krunicu, klanjanje, pobožnost puta križa, osobne molitve i slično. Mogu se organizirati i različite inicijative: slušanje i razmatranje Božje riječi, tribine, post i dobra djela kršćanske ljubavi. I jedna Zdravo Marija izmoljena srcem je vrijedna i Gospodin će dati svoj blagoslov. Kroz narednu liturgijsku godinu predlažemo sljedeće molitvene nakane: U adventu ili došašću koje je crkveno vrijeme priprave za rođenje Isusovo i proslavu radosnog obiteljskog blagdana Božića predlažemo molitvu za duhovnu obnovu obitelji u našoj domovini BiH. Papa Benedikt XVI. je na 50. obljetnicu početka II. vatikanskog koncila, 11. listopada 2012. proglasio Godinu vjere i Nove evangelizacije. Korizma je dio liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. To vrijeme ćemo prikazati upravo za: dar vjere i Nove evangelizacije. Svibanjsku pobožnost ćemo prikazati na nakanu za nova duhovna zvanja. Molimo da Gospodin obnovi svoju Crkvu novim zvanjima i pozove mlada srca koja će se odazvati da po primjeru sv. Franje i sv. Klare slijede Isusa Krista, i budu radosni navjestitelji Evanđelja. Devetnicu sv. Franji kao pripravu za njegov blagdan 4. listopada prikazali bi uvijek za duhovnu obnovu Reda manje braće, sestara klarisa, Frame i OFS-a. Sveti Franjo je uzeo kao nebe- sku pokroviteljicu i zaštitnicu Reda Blaženu Djevicu Mariju koju je sam svim srcem štovao i neizmjerno ljubio. Marijin mjesec listopad i molitvu svete krunice bi stoga posebno prikazali na nakanu za sve nerođene. Neka molitva OFSa i Frame bude za kulturu života nasuprot kulture smrti koja je sve prisutnija u zapadnim razvijenim zemljama. Uz godinu vjere i nove evangelizacije svim mjesnim bratstvima obilje Božjeg blagoslova i mira žele: Josipa Vukoja, nacionalna predsjednica Frame Nives Kanevčev nacionalna ministra OFS-a Fra Josip Vlašić, nacionalni duhovni asistent Frame Fra Danijel Rajić, nacionalni duh. asistent OFS-a FRA JOSE CARBALLO NOVI PREDSJEDNIK UNIJE GENERALNIH POGLAVARA 80. Generalna skupština Unije generalnih poglavara Rim, 29. studeni 2012.- Na 80. Generalnoj skupštini Unije generalnih poglavara (USG) za predsjednika je izabran Generalni ministar Franjevačkog reda fra José Rodríguez Carballo. Fra José je rođen 11. kolovoza 1953., u Ourenseu (Galicia - Španjolska). Po prvi put je izabran za Generalnog ministra Manje braće 2003. godine, a ponovno izabran na istu službu 2009. U Uniji generalnih poglavara bio je član Izvršnog vijeća zadnjih šest godina, član Savjeta Unije također šest godina, te predsjednik Teološke komisije Unije zadnje tri godine. Kroz ovih šest godina u sklopu Unije bio je i koordinator Prosjačkih redova u Rimu. Na istoj izbornoj skupštini izabran je i dopredsjednik Unije otac Nicolas Adolfo, Generalni poglavar Družbe Isusove. (kta/fia) 56 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. “FRANJEVAČKI IZVORI” NA HRVATSKOM JEZIKU U izdanju Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine iz tiska su izišli „Franjevački izvori“. Ovo je za franjevačku obitelj hrvatskog govornog područja veliki događaj, jer se po prvi put u jednom djelu tiskaju svi važniji franjevački spisi. Kako se vidi iz sadržaja tekstovi Franjevačkih izvora podijeljeni su na tri odsjeka. Prvi odsjek je tematski posvećen sv. Franji Asiškom i sadrži četiri cjeline: Spise sv. Franje (I. dio), njegove Životopise (II. dio), Svjedočanstva (III. dio) i Papinske dokumente o sv. Franji (IV. dio). Drugi odsjek je o sv. Klari Asiškoj i donosi tri cjeline: Spise sv. Klare (V. dio), njezine Životopise (VI. dio) i Dokumente o sv. Klari (VII. dio). Treći odsjek odnosi se na Treći red sv. Franje te donosi najvažnije normativne tekstove Franjevačkog svjetovnog reda (VIII. dio i Dodatak 1), kao i Trećeg samostanskog reda sv. Franje (Dodatak 2). Na preko dvije tisuće stranica Franjevački izvori donose, osim samih Spisa sv. Franje Asiškoga, njegovih životopisa, svjedočanstava i papinskih dokumenata, i ono što se odnosi na sv. Klaru Asišku, na Braću i Sestre od pokore te na Treći samostanski red sv. Franje. Godinama se na ovim izvorima započinjalo, uvijek djelomično prevodilo, skupljalo prevedeno i, napokon, nakon osam stoljeća ove karizme, sve je ugledalo svjetlo dana. Kao uporište razdiobe poslužio je predložak talijanskoga izdanja Fonti francescane iz 2004. godine. Skupljeni prvi put u jednome svesku na hrvatskome jeziku, ovi dokumenti predstavljaju nepresušno vrelo za proučavanje i dublje otkrivanje franjevačke duhovnosti i karizme. Valja reći kako ovo djelo pruža zbiljsku mogućnost cjelovitijeg zahvaćanja u izvorište svega MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. onoga što danas prepoznajemo pod franjevačkom karizmom. Svaka od cjelina donosi različite impresivne slike povijesnoga trenutka milosti. Isto tako svaka od cjelina nosi sa sobom i povijest ispitivanja autentičnosti brojnih znanstvenika i analitičara koji su proučavali svaku rečenicu i izraz, stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih kodeksa rasutih diljem svijeta. Po svojoj važnosti Franjevački izvori svojevrsna su franjevačka biblija. Ovo su temeljni dokumenti osmostoljetne franjevačke tradicije. Oni i danas nadahnjuju ne samo redovničko i svjetovno krilo franjevačke obitelji nego i kršćane i nekršćane jednako, kao i pripadnike drugih religija. Tekstovi ovog izdanja potječu iz prvih stotinu i pedeset godina franjevačke tradicije i oni su presudni za razumijevanje ne samo Franje i Klare nego i cijeloga franjevačkog pokreta koji je s njima izrastao. Upoznati i prihvatiti Franju i Klaru kako bismo se nadahnuli njihovim primjerima i sami ostvarili evanđeoske vednote u svom životu jest osnovni cilj ovog projekta. (kvrppbih) 57 PREDSTAVLJENI “FRANJEVAČKI IZVORI” Djelo “Franjevački izvori” izašlo je u izdanju Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine U četvrtak, 29. studenog u dvorani Sv. Franje na Kovačićima u Sarajevu predstavljeno je kapitalno djelo “Franjevački izvori” čiji je izdavač Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predstavljanju su nazočili mnogi franjevci i franjevke te studenti i studentice Franjevačke teologije na čelu sa provincijalom Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom, predsjednikom VFZ-a i provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra Ivanom Sesarom te provincijskom predstojnicom Školskih sestara franjevki Bosanko-hrvatske provincije s. Ivankom Mihaljević. Sudjelovali su i mnogi članovi Franjevačkog svjetovnog reda kao i franjevačka mladež. Osim članova franjevačke obitelji nazočni su bili i predstavnici crkvenih vlasti, drugih redovničkih zajednica te predstavnici drugih vjeroispovijesti. Na početku ovoga prvog predstavljanja javnosti Franjevačkih izvora sve nazočne je pozdravio provincijal fra Lovro. Uslijedio je pozdrav fra Ivana Sesara, predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica. U pozdravnim riječima istaknuto je da su naraštaji franjevaca i franjevki, zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva, dugo sanjali i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke, na hrvatskome jeziku, 58 prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa Sv. Franjom iz Asiza. Franjevačke izvore predstavili su članovi franjevačke obitelji. Na temu Značenje i važnost Franjevačkih izvora govorili su dr. fra Marinko Pejić, član franjevačke Provincije Sv. Križa Bosne Srebrene i mr. s. Kata Karadža, članica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Povijesni presjek Franjevačke obitelji predstavila je gospođica Ivana Vidović, članica Franjevačkog svjetovnog reda. Glavni urednik Franjevačkih izvora mr. fra Pero Vrebac, član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene izložio je dinamiku rada na Franjevačkim izvorima na hrvatskom jeziku. Glavni urednik je istaknuo posebnost našega hrvatskog izdanja te naglasio kompletnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri Reda franjevačke obitelji a koji predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog krila franjevačke obitelji. Digitalno izdanje Franjevačkih izvora u obliku internetske stranice, koja je izrađena HTML tehnologijom, također je posebnost Franjevačkih izvora na hrvatskom jeziku, naglasio je fra Pero. Franjinu Pjesmu brata Sunca interpretirao je gosp. Miodrag Miki Trifunov. U glazbenom dijelu programa nastupili su Zbor bogoslova Fra Nenad Dujić i VIS Jukić. Moderator večeri bio je fra Marijan Karaula. (kta/fia) MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Govor fra Ivana Sesara, predsjednika VFZ-a na predstavljanju Uvažene dame i gospodo, sestre i braćo, dragi prijatelji franjevaštva i franjevačke baštine! U svojstvu predsjednika Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izdavača Franjevačkih izvora, srdačno vas sve pozdravljam na ovom skupu povodom izlaska iz tiska i prvog predstavljanja javnosti našega dugo očekivanog djela “Franjevački izvori”. Večeras zajedno sa svima vama želim podijeliti radost što je trudom mnogih marljivih ruku i mnogih bistrih umova svjetlo dana ugledao ovo kapitalno djelo. Naraštaji franjevaca i franjevki, zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva, dugo su sanjali i željeli ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke, na hrvatskome jeziku, prenosi osnovne potke, misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa Sv. Franjom iz Asiza. Rad je na ovom djelu trajaodesetljećima, da ne kažem stoljećima, i plod je mnogih vrijednih i tihi pregaoca, u prvom redu onih osoba koje su proučavale, cijenile i vrednovale povijest franjevaštva u Hrvata. Godinama se na ovim Izvorima započinjalo, uvijek djelomično prevodilo, sakupljalo prevedeno i, konačno, nakon osam stoljeća ove karizme, sve je ugledalo svjetlo dana, služeći se, kao uporištem razdiobe, predloškom talijanskoga izdanja Fonti francescane iz 2004. godine. Djelo “Franjevački izvori” na hrvatskom jeziku završeno je o 800. obljetnici dolaska Sv. Franje na naše tlo. Mislim da mnogi dijelimo isto mišljenje, boljeg sjećanja na tako veličanstven jubilej svojoj franjevačkoj obitelji na ovim prostorima kao i svim ljubiteljima Franje i franjevaštava nismo mogli podariti. Valja reći kako ovo djelo pruža zbiljsku mogućnost cjelovitijeg zahvaćanja u izvorište svega onoga što danas prepoznajemo pod Franjevačkom karizmom. Svaka od cjelina donosi različite impresivne slike povijesnoga trenutka milosti. Isto tako, svaka od cjelina nosi sa sobom i povijest ispitivanja autentičnosti brojnih znanstvenika i analitičara koji su proučavali svaku rečenicu i izraz, stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabilješku brojnih knjižničnih kodeksa rasutih diljem svijeta. Franjevaštvo u hrvatskome narodu ima svoju povijest i tradiciju, svoje korijene i uzore, te svoje zapise. Vjerujemo da će ovo djelo, i u praktičnom smislu, biti izazov i poticaj novom stvaralaštvu svima onima koji se zanimaju za Sv. Franju i franjevaštvo. Sve ono što je vrijedno, za pojedinca ili širu zajednicu, sa sobom nosi naboj odgovornosti, naboj prenošenja drugima i očuvanja vjerodostojnosti svih tragova za sutrašnjicu pokoljenja. Pisane riječi svakog izvorišta nose, zapravo, višestrukost odgovornosti, jer su u isto vrijeme riječi povijesnoga identiteta svih kasnijih stvaralaštva te izvorišne matrice. Dok predstavljamo “Franjevačke izvore” i predajemo ih javnosti, želim zahvaliti svima onima koji su zaslužni za njegov nastanak. Na prvom mjestu zahvaljujem Bogu što je naš narod, da tako kažem, nerazdruživo spojio s franjevaštvom i što mu je tijekom osam stoljeća podario bogatu franjevačku baštinu kakva se rijetko može naći u drugih naroda. Ta nas baština obvezuje. U ime Vijeća franjevačkih zajednica iskreno zahvaljujem glavnom uredniku Franjevačkih izvora fra Peri Vrepcu te tehničkom uredniku fra Marijanu Karauli. Hvala svim članovima uredničkog vijeća fra Rozi Brkiću, fra Zvonimiru Brusaču, Antici Nadi Čepulić, s. Tarziciji Čičmak, fra Marijanu Karauli, fra Mirku Kemivešu, fra Augustinu Kordiću, s. Ivanki Mihaljević, fra Marinku Pejiću i fra Miljenku Šteki. Iskreno treba zahvaliti prevoditeljima i prevoditeljicama te stručnim suradnicima, posebno našim lektorima dr. fra Ivanu Dugandžiću, dr. Anti Šoljiću i dr. Ivi Pranjkoviću. Svi su oni dali svoj doprinos kako bi ovo slojevito djelo priredili po stručnim i metodološkim standardima te ujednačili nazivlje i bilješke na hrvatskom jeziku. Priređivanje i tiskanje zahtijeva dakako i materijalne troškove. Hvala Vladi Republike Hrvatske koja je osigurala glavninu sredstva za ovaj veliki projekt. I na koncu, zahvaljujem Franjevačkoj Provinciji Sv. Križa Bosni Srebrenoj na čelu sa provincijalom fra Lovrom Gavranom. Na poseban način hvala braći i sestrama koji su svojom zauzetošću sudjelovali u ovom našem prvom predstavljanju Franjevačkih izvora kao i cjelokupnoj organizaciji ove večeri. Hvala. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 59 IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA OTVOREN SVJETSKI MEĐURELIGIJSKI SKUP U SARAJEVU Sarajevo, (IKA) – Svjetski međureligijski susret za mir pod nazivom “Naša je budućnost živjeti zajedno. Religije i kulture u dijalogu” svečano je otvoren u dvorani Skenderija u Sarajevu u nedjelju 9. rujna. Svečanosti su nazočili visoki predstavnici Bosne i Hercegovine, više predsjednika država i vlada, članovi međunarodnih organizacija, predstavnici velikih svjetskih religija, te mnogobrojni građani Sarajeva. Susret organizira Zajednica sv. Egidija iz Rima zajedno s Vrhbosanskom nadbiskupijom, Islamskom zajednicom u BiH, Srpskom pravoslavnom Crkvom i Židovskom zajednicom u BiH. Na početku svečanosti okupljenima se obratio predsjednik Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović podsjetivši da je ove godine obilježena 20 godišnjica početka opsade Sarajeva. Iznimno mi zadovoljstvo što ćemo u sljedećim danima upravo iz ovoga grada poslati snažne poruke o mogućnosti zajedničkog života ljudi različitih religija i kultura. Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Irinej je podsjetio kako mir nije samo stanje bez rata, to je punina života pod Božjim blagoslovom, ukupnost božanskih darova i dobara, spasenje i blaženstvo. Zahvaljujem Bogu mira i ljubavi i radujem se da mogu pozdrav mira i misao o miru u njegovom najdubljem značenju podijeliti sa svim ljudima vjere, državnicima, djelatnicima kulture, uglednicima i javnim osobama, prijateljima i ljudima dobre volje, rekao je patrijarh. Poglavar Islamske zajednice u BiH muftija Mustafa Cerić zahvalio je Zajednici sv. Egidija što je odabrala Sarajevo za mjesto susreta. Jedanaest tisuća građana Sarajeva različitih vjera i nacionalnosti, od kojih su tisuću bila djeca, ubijeni su kao rezultat četiri godine opsade i granatiranja. Ove nevine žrtve zaslužuju naše poštovanje, a njihova rodbina našu sućut. No, više od toga, oni zaslužuju našu iskrenu 60 predanost istini, pravdi, miru i pomirenju kao i našu iskrenu prisegu Bogu i čovjeku da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se tako nešto nikada više ne ponovi. Duh Asiza, kojega Zajednica Sveti Egidije njeguje već 25 godina i kojega je papa Benedikt XVI. reafirmirao više puta, neka poleti iz Sarajeva kao želja, čestitka, mira za cijeli svijet. Ako svi zajedno otkrijemo načela koja ćemo svi poštivati i ugraditi u život svagdašnjice, onda svi postajemo graditelji mira i nade za sutrašnjicu. To želim na ovom skupu da dođe do izražaja. To molim na ovom skupu kako bi svaki pojedini i svi zajedno bili graditelji pravednog i stabilnog mira za svakog čovjeka I za sve narode, rekao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u pozdravu. Svijet se nalazi na raskrižju putova. Jedan put vodi u zajedničku propast, jer smo svi mi na jednom čamcu, i oni koji buše rupe na tom čamcu, moraju biti svjesni da možemo samo svi zajedno potonuti, te da nitko nema posebnu šansu spasiti se, istaknuo je predsjednik Židovske zajednice BiH Jakob Fici pozivajući na snošljivost i suživot. U svome govoru predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović je istaknuo: „U našoj različitosti jedno je isto – svi smo samo obični ljudi, željni mira, sigurnosti i blagostanja. Grad Sarajevo i zemlja domaćin, Bosna i Hercegovina, najbolji su primjer te potrebe za mirom i međusobnim poštovanjem.” Predsjednik Republike Crne Gore Filip Vujanović osvrćući se na događanja u Sarajevu, Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama, istaknuo je da mir i suradnja nisu postignuti jednom i zauvijek, oni se moraju stalno promicati i poticati. To je razlog zašto su godišnji susreti u organizaciji Zajednice Egidija od velike vrijednosti. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. U DUHOVNOM CENTRU EMAUS ODRŽAN SVEĆENIČKI SASTANAK ZA PROVEDBU GODINE VJERE Bijelo Polje kod Mostara, 11. listopad 2012. - Na poziv biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog mons. dr. Ratka Perića, dopisom od 20. rujna ove godine, odazvalo se 10. listopada preko 80 svećenika na radni sastanak s obzirom na što uspješniju provedbu Godine vjere. Sastanak se održao u Duhovnom centru Emaus u Bijelom Polju kod Mostara. Najprije je voditelj programa, don Nikola Menalo, sudski vikar i župnik na Buni, izmolio posvetnu molitvu na početku Godine vjere. Pozvao je biskupa Perića koji je zadužio don Željka Majića, vicerektora Papinskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu, koji se ovih dana vraća u Mostar, da koncipira Godinu vjere u Crkvi u Hercegovini. Na kraju je predviđena rasprava s pitanjima i prijedlozima. Nakon pozdravnih riječi biskup Perić je naglasio da je Papina nakana da se vjeri ne posveti samo jedan blagdan, nego cijela godina. „Ne godina kao i druge godine u kojima vjerujemo, nego da porastemo u vjeri da nam Bog umnoži vjeru, vjeru u opstojnost i providnost Božju, i vjeru u Boga nagraditelja dobrih djela i kaznitelja zlih čina. Bitno je uočiti depositum fidei ili blagajnu vjere, gdje se skupio sav spasonosni sadržaj iz Objave po Svetom Pismu i Predaji, a sve se pretočilo u suvremeni jezik i izvor Dokumenta Drugoga vatikanskoga koncila, koji je otvoren prije 50 godina, i Katekizma Katoličke Crkve, koji je publiciran prije 20 godina. Te actus fidei ili čin vjere koji očitujemo u svome svakodnevnom životu, osobito u kušnjama, u napastima, pred dilemama i raskrižjima birajući uvijek Božji put vjere i zapovijedi ljubavi“, kazao je biskup Perić ističući da se ovaj Polog pretvara u Čin svjesno i slobodno u konkretnoj molitvi, postu, katehezi, pjesmi, karitasu, pastoralu… „Glavni i gotovo jedini prigovor Isusov učenicima jest njihova nevjera, malovjernost, malodušnost, pred poteškoćama života. A Gospodin nikada nije propustio priliku da pohvali one koji imaju povjerenja u Isusa, bio to poganski rimski satnik koji je tražio pomoć za svoga slugu, ili ona Sirofeničanka koja je iskala zdravlje za svoju bolesnu kćer. Isus im je obojema uslišio molbe i povrh toga pohvalio njihovu vjere kakve nije bilo ni u cijelom Izraelu“, riječi MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. su biskupa Perića koji je potom naglasio da se Novom Zavjetu vjera, u svojim izvedenicama, spominje na 380 mjesta, a ljubav 180 puta, po čemu se, kako je kazao, vidi važnost i nezaobilazivost vjere za naše spasenje. Istakavši da slično i koncilski dokumenti u 16 svojih konstitucija, dekreta i deklaracija upotrebljavaju pojam vjere preko 300 puta, posvjestio je da je Godina vjere u prvom redu namijenjena svećenicima, a onda i svim vjernicima. „Ako mi budemo zaneseni darom i žarom vjere, znat ćemo to prenijeti na svoje vjernike. Očitujmo onu crkvenu „desetinu“ u ovoj Godini vjere više nego inače. Desetinu - ne novčanu, nego duhovnu. „Svaki bi svećenik u ovoj Godini trebao pridonijeti svoju ‘crkvenu desetinu’. Dakle, da 10% više čita i širi koncilske dokumente i Veliki katekizam; da 10% bolje propovijeda i katehizira; da 10% više zalazi u kršćanske domove da upozna probleme i angažira sebe i vjerničku zajednicu da se nađe rješenje i pomoć. Ako je star i bolestan, neka 10% više moli! Ako je mlad i zdrav, neka 10% strože posti. I tako dalje. - Svaki bi vjernik u ovoj Godini trebao pridonijeti svoju crkvenu desetinu: Da 10% više moli u obitelji, zajednički i s vjerom; da 10% više prakticira sakramentalni život; da 10% manje gleda beskorisne stvari na televiziji, a radi nešto vjerski korisno; da 10% više misli i brine se za potrebe drugih, u selu i župi; da 10% više čita i širi kršćansku literaturu, osobito koncilsku i katekizamsku“, zaključio je biskup Perić. Don Željko je rekao da je u središte slavlja Godine vjere u Crkvi u Hercegovini postavljena Obitelj kao žarište vjere, što je ujedno i naslov Vodiča kroz Godinu vjere. Kazao je da je vidljivi znak tome i svijeća, simbol svjetla, koja će biti uručena predstavnicima župa na otvaranju Godine vjere u mostarskoj katedrali u subotu, 13. listopada 2012. u 18 sati. Detaljno je predstavio i Vodič kroz Godinu vjere, koji – uz Kalendar susreta i slavlja u našim biskupijama (str. 7-11) i uvodni dio: Pismo pape Benedikta XVI.: Porta fidei - Vrata vjere (str. 13-22) i Okružnicu biskupa Ratka (str. 23-26): Godina rasta u vjeri te sadrži pet dijelova: (kta/kium) 61 PREDSTAVLJEN VODIČ KROZ GODINU VJERE – OBITELJ – ŽARIŠTE VJERE U srijedu, 10. listopada, u kući susreta Emaus u Potocima kod Mostara predstavljena je 127. knjiga Crkve na kamenu pod naslovom: Obitelj – žarište vjere, Vodič kroz Godinu vjere. Na sastanku za provedbu Godine vjere u Bijelom Polju, gdje se okupilo osamdesetak svećenika s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljom trebinjsko-mrkanskim mons. dr. Ratkom Perićem na čelu, Vodič je predstavio don Željko Majić, vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, kojemu je biskup Perić povjerio pripremu ovoga projekta. Govoreći o tom doista zajedničkom pothvatu, don Željko je rekao da je u središte slavlja Godine vjere u Crkvi u Hercegovini postavljena Obitelj kao žarište vjere, - tako je i naslov Vodiča kroz Godinu vjere. Vidljivi je znak svijeća, simbol svjetla, koja će biti uručena predstavnicima župa na otvaranju Godine vjere u mostarskoj katedrali u subotu, 13. listopada 2012. u 18 sati. Na početku Vodiča nalazi se: Kalendar su- kve, jednako biskupijskih i redovničko-franjevačkih; Drugi dio: prilozi za katehezu s djecom i mladima; Treći dio: Kateheze i susreti mladih; Četvrti dio: Karitativna djelatnost, na župnoj i biskupijskoj razini. Peti dio: Prilog o svjedocima vjere. sreta i slavlja u Godini vjere u Mostarko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji (str. 7-11); Pismo Pape Benedikta XVI.: Porta fidei – Vrata vjere (str. 13-22); Okružnica biskupa Ratka Perića: Godina rasta u vjeri (str. 23-26), te Uvod: Obitelj – žarište vjere. Potom, u pet zasebnih cjelina Vodič donosi: Prvi dio: Misli za razmišljanje i molitve vjernih za svaku nedjelju i svetkovinu. U ovom dijelu sudjelovalo je 25 svećenika mjesne Cr- Prireditelj je zahvalio svim suradnicima kojih je popis imena donesen na kraju Vodiča (str. 214-215). Vodič je skupno svećeničko djelo, istinski vidljivi znak zajedništva Crkve u Hercegovini kao i želje za produbljivanjem vjere. To je ujedno i praktično pomagalo svećenicima i njihovim suradnicima za animaciju pastorala u Godini vjere, a može poslužiti i ostalim vjernicima koji žele duhovno rasti i dublje proživljavati vjeru pretačući je iz trajnoga pologa u konkretne čine. Vodič se može naručiti na Biskupskom ordinarijatu u Mostaru kao i u uredu Crkve na kamenu. (kta/kium) U MOSTARSKOJ KATEDRALI SVEČANO OTVORENA GODINA VJERE Koncelebrirano Misno slavlje predslavio je biskup Ratko Perić Mostar, 14. listopad 2012. - U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve koncelebriranom svetom Misom, koju je u subotu 13. listopada predslavio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić, svečano je otvorena Godina vjere u hercegovačkim biskupijama. U koncelebraciji su sudjelovala sva desetorica dekana s područja biskupija: fra Gabrijel Mioč iz Duvanjskoga dekanata, fra Marinko Leko iz Posuškoga, 62 fra Branimir Musa iz Grudskoga, fra Stipe Biško iz Širokobriješkoga, don Ivo Šutalo iz Ljubuškoga, fra Mate Dragićević iz Broćanskoga, don Luka Pavlović iz Mostarskoga, don Ivan Kordić iz Čapljnskoga, don Rajko Marković iz Stolačkoga i don Ante Luburić iz Trebinjskoga dekanata te nekoliko mostarskih svećenika. Među brojnim vjernicima posebno su pozdravljeni vjernički predstavnici hercegovačkih župa, pojedini članovi obitelji. Godina vjere u Mo- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. starsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji posvećena je obnovi katoličkih obitelji u vjeri. Obitelj je, naime, “Crkva u malome”. Ona je prva čuvarica i prenositeljica vjere. Stoga i moto Godine vjere: Obitelj – žarište vjere. Vidljivi znak Godine vjere jest svijeća, simbol ljubavi koja izgara i naznaka vječne svjetlosti. Obitelji - predstavnici župa - primile su Svijeću vjere koju je na kraju biskup Perić blagoslovio te izmolio Posvetnu molitvu na početku Godine vjere. S upaljenim svijećama i molitvom u srcu i usnama obitelji su ponijele svijeće u svoje župne crkve, gdje će se s njihova plamena upaliti i sve obiteljske svijeće. Nakana je i molitva ove mjesne Crkve da se svjetlo svijeće vjere održava kroz cijelu Godinu vjere. I da ne bude samo u katedralama i župnim crkvama, nego osvijetli svaki katolički dom – obitelj. Želja je i poziv da se oko Svijeće vjere okupljaju obitelji te u svjetlu svijeće ponovno otkrivaju ljepotu i snagu obiteljske molitve i uzajamne ljubavi. Isus nas poučava: „Tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se“ (Mt 7,8). U propovijedi biskup Perić je, podsjetivši na želju Crkve izrečenu u misli, pozivu i pismu pape Benedikta XVI., Porta fidei – Vrata vjere, uprisutnio i dva velika događaja u novijoj povijesti Crkve, koji su označili i početak Godine vjere: 50. obljetnicu početka Drugoga vatikanskog koncila te 20. obljetnicu od objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve. Na ovim crkvenim dokumentima i poticajima, koji svoje sadržaje imaju u Svetom Pismu, Predaji Crkve i živom Crkvenom učiteljstvu - Pologu vjere, ali i na našoj otvorenosti poticajima Duha Svetoga, tre- ba počivati i sav naš rad i zauzetost kako u Godini vjere tako i u sveživotnom vjerničkom hodu. Nemali broj pojedinaca i obitelji i društva danas žive u veliku proturječju s Evanđeljem. U nepoštovanju Božjih zapovijedi događaju se razna zla koja razaraju obitelji, a onda i društvo u cjelini. Neobdržavanje zapovijedi dovodi do neposluha roditeljima, do brakolomstva supružnika, do ubojstva, abortusa, nevjernosti u braku, krađa i prijevara, nesposobnosti ispravna odgoja djece i mladih. Stoga i poziv roditeljima da bdiju nad vlastitom vjerom i vjerom svoje djece. I nadasve da žive i rade s molitvom u srcu i na usnama, pojedinačno i zajedno. Neka ne prođe ni jedan dan a da se obitelji ne utječu nebeskom Ocu moleći Očenaš i druge obiteljske molitve, naglasio je biskup Perić. Jer Godina je vjere milosno vrijeme umnažanja vjere, utvrđivanja nade i usavršavanja ljubavi tih zaloga blagoslovljene sadašnjosti i sretne budućnosti. Svečanost otvaranja Godine vjere svojim je pjevanjem popratio mješoviti katedralni zbor Marija pod ravnanjem don Nike Luburića, a svoj doprinos dali su i mladi katedralne župe kao i ministranti pod vodstvom župnoga vikara don Mile Vidića. Nakon svete Mise biskup Perić se na Ordinarijatu susreo s Dekanima te razgovarao o kalendaru Godine vjere i načinu njegove provedbe. Koliko svećenici budu zauzeti, toliko će i vjernici moći i znati odgovoriti. Zajedništvo svećenstva hercegovačkih biskupija u pripremi - izradbi Vodiča, kao i u slavlja otvaranja Godine vjere pobuđuje nadu u uspješan i blagoslovljen hod u vjernosti Bogu i obiteljskim vrijednostima kroz ovu Godinu vjere. (missio.ba/kium) PRIOPĆENJE S 56. REDOVNOG ZASJEDANJA BK BOSNE I HERCEGOVINE Sarajevo, 7. studeni 2012. - Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održali su od 5. do 7. studenog 2012. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu svoje 56. redovno zasjedanje pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice, predsjednika BK BiH, a sudjelovali su svi članovi Biskupske konferencije BiH. Biskupi su primili na znanje da ne mogu doći delegati triju pozvanih Biskupskih konferencija zbog istovremenog zasjedanja odnosno zbog nacionalnog zahvalnog hodočašća u Rim. Osvrćući se na prošlo zasjedanje, biskupi su konstatirali da su sve preuzete obveze izvršene. Također su razmotrili sve pristigle dopise i odredili svoje delegate i termine za predstojeće susrete tijekom na- MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. redne godine. Biskupi su saslušali izvješće biskupa Komarice s plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) održanog u St. Gallenu (Švicarska) od 27. do 30. rujna 2012. tijekom kojeg se raspravljalo o aktualnim izazovima za Crkvu i o njezinom poslanju na europskom kontinentu. Zahvalni su da je tijekom zasjedanja dana mogućnost i za predstavljanje situacije Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini kao i za iskazanu potporu da i katolici sa svima drugima jednako uživaju sva ljudska prava i slobode u ovoj zemlji. Biskupi su saslušali izvješće biskupa Semrena koji je bio njihov delegat na XIII. redovitoj Biskupskoj sinodi o novoj evangelizaciji i prenošenju vjere održa- 63 noj od 7. do 28. listopada 2012. u Vatikanu. Saslušali su i osvrt kardinala Puljića kojeg je papa Benedikt XVI. imenovao sinodalnim ocem. Tijekom Sinode je, između ostalog, naglašeno da se Kristovo evanđelje ne nameće nego nudi kao poruka mira, ljepote, istine i nade, ali i istaknuta vjerska sloboda kao temeljno ljudsko pravo koje obuhvaća slobodu savjesti. Biskupi potiču sve vjernike, a osobito sve svećenike, redovnike i redovnice, da prouče sinodalnu Poruku narodu Božjem u kojoj je naglašena žurna potreba u svim regijama svijeta „voditi muškarce i žene našeg vremena Isusu“. Pomno razmotrivši „Notu s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere“, koju je izdala Kongregacija za nauk vjere 6. siječnja 2012., biskupi su razmišljali o načinima njezina provođenja na razini Biskupske konferencije, pojedinih biskupija te župa i zajednica. Osim raznih pastoralnih akcija u skladu s Godinom vjere, nastojat će poticati akademski svijet i svijet kulture da prepozna ovu Godinu vjere kao novu prigodu za kreativni dijalog između vjere i razuma putem simpozija, skupova i studijskih dana. Razmišljajući o Godini vjere u društvenom kontekstu u Bosni i Hercegovini, biskupi su naglasili da nema ozdravljenja bosansko-hercegovačkog društva bez ozdravljenja čovjeka u čemu i svi članovi Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini trebaju vidjeti izazov za svoje poslanje utemeljeno na čvrstoj vjeri da Bog vodi povijest svakog čovjeka i cijelog čovje- čanstva. Pozivaju sve katolike u Bosni i Hercegovini da vole svoj dom, zavičaj i svoju domovinu. A vjeru svojih predaka, tako čvrsto ukorijenjenu kroz stoljeća, još dublje upoznaju, još više zavole i prihvate je u osobnom životu otvarajući se drugima i drugačijima u zajedničkoj izgradnji cijele društvene zajednice. Svjesni brojnih poteškoća i neriješenog stanja na raznim razinama društva, potiču članove svojih biskupijskih zajednica da se, produbljujući i osnažujući življenu vjeru, ne boje izazova te da se, javnim svjedočenjem vlastite vjere, još odlučnije uključuju u sve sfere ovog društva i istinski budu „sol zemlje i svjetlo svijeta“ u ovom vremenu i na ovim prostorima. Biskupi su osnovali Stalno vijeće Biskupske konferencije BiH koje će djelovati u skladu sa Statutom BK BiH. Biskupe je tijekom zasjedanja pohodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran koji je svakom članu BK BiH darovao vrijednu knjigu pod naslovom „Franjevački izvori“ u izdanju Vijeća Franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Biskupi su odobrili formular „Obiteljski list“ te dali smjernice za njegovu izradu i tiskanje. Biskupi su slavili Svete mise: 4. studenog na Dan zahvalnosti u katedrali Srca Isusova, 5. studenog u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda za pokojnog svećenika Miju Josipovića te 6. studenog u kapeli Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. O FORMACIJI SVEĆENIČKIH KANDIDATA Novi dokument Hrvatske biskupske konferencije: “Formacija svećeničkih kandidata. Načela i smjernice (Ratio fundamentalis nationalis Croatiae)“ Zagreb, (IKA) - U nakladi Glasa Koncila objavljen je novi dokument Hrvatske biskupske konferencije – “Formacija svećeničkih kandidata. Načela i smjernice (Ratio fundamentalis nationalis Croatiae)”. Dokument je nastao poticajom Drugoga vatikanskog koncila, koji nalaže da biskupske konferencije sastave uredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi te ih s vremena na vrijeme, uz odobrenje Svete Stolice, preispitaju i prilagode posebnim okolnostima mjesta i vremena da bi svećenički odgoj i izobrazba uvijek bili u skladu s pastoralnim potrebama kraja u kojima će obavljati službu. Novoobjavljeni dokument, prošireno i za današnje prilike prilagođeno izdanje dokumenta “Odgoj i obrazovanje svećeničkih kandidata “ iz 1986. godine, nastoji uzeti u obzir i pitanja koja postavljaju 64 mladi i promjene koje su se zbile na kulturnom i crkvenom području, zatim vrednovati iskustvo što su ga stekli odgajatelji i okoristiti se brojnim intervencijama učiteljstva. Načela i smjernice o formaciji svećeničkih kandidata podijeljene su u sedam poglavlja: “Svećenička zvanja u Hrvatskoj”, “Identitet svećenika”, “Pastoral zvanja”, “Zajednica maloga sjemeništa”, “Zajednica bogoslovnoga sjemeništa”, “Trajna formacija svećenika” te “Ratio studiorum”, koji sadržava materijale i određuje broj sati za svaku materiju obvezatnu za sva sjemeništa u Hrvatskoj. Dokument je namijenjen prije svega onima kojima su biskupi povjerili neposrednu formaciju budućih svećenika, tj. sjemenišnim odgajateljima i profesorima, ali i dječacima i mladićima koje Gospo- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. din poziva, a koji iz bilo kojih razloga još nisu stekli dovoljno jasnoće i snage slijediti poziv, kao i onima koji su se već odazvali i pripravljaju se u malim ili bogoslovnim sjemeništima kao i svim crkvenim zajednicama i pojedincima. Uz novi dokument HBK-a priložena je i apostolska postsinodska pobudnica “Dat ću vam pastire” (“Pastores dabo vobis”) sluge Božjeg pape Ivana Pavla II., koja predstavlja čvrstu doktrinarnu i pastoralnu orijentaciju za život u sjemeništu na početku trećeg tisućljeća. ZADARSKI NADBISKUP ŽELIMIR PULJIĆ NOVI JE PREDSJEDNIK HBK Za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije izabran je danas, 14. studenoga, na 45. redovitom plenarnom zasjedanju HBK Zagreb, 14. studeni 2012. - Zadarski nadbiskup Želimir Puljić izabran je danas, 14. studenoga 2012., na 45. redovitom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije za predsjednika HBK, priopćio je Tiskovni ured HBK. Nadbiskup Puljić rođen je 7. ožujka 1947. u mjestu Kamena pokraj Mostara, župa Blagaj. Završio je Dijecezansku gimnaziju u Dubrovniku, a studij teologije pohađao je u Splitu i Rimu. U Rimu je postigao diplomu licencijata iz pastoralne teologije i doktorat iz psihologije. Za svećenika Mostarske biskupije zaređen je 24. ožujka 1974. u Rimu. Po završetku studija vršio je razne službe u Bogosloviji u Sarajevu: od 1978. do 1980. bio je prefekt; od 1980. do 1985. prefekt studija; od 1985. do 1988. rektor. Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrovačkim biskupom 7. prosinca 1989. godine. Za biskupa je zaređen u Dubrovniku 14. siječnja 1990. kada je i preuzeo službu. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 15. ožujka 2010. zadarskim nadbiskupom. U službu je uveden u zadarskoj prvostolnici 24. travnja 2010. godine. (kta/ika) IMENOVAN APOSTOLSKI NUNCIJ U BOSNI I HERCEGOVINI I CRNOJ GORI Vatikan, 17. studeni 2012.- Papa Benedikt XVI. imenovao je novog apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. To je nadbiskup Luigi Pezzuto (Luiđi Pecuto), dosadašnji apostolski nuncij u Republici Salvadoru, a imenovanje je objavljeno 17. studenog 2012.. Nadbiskup Luigi Pezzuto rođen je 30. travnja 1946. u mjestu Squinzano (Skvincano) na jugoistoku Italije. Za svećenika nadbiskupije Lecce (Leće) zaređen je 25. rujna 1971. Diplomirao je teologiju, a u diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 1. travnja 1978. te bio na službi u Papinskim predstavništvima u: Gani, Paragvaju, Novoj Gvineji, Brazilu, Senegalu, Ruandi i Portugalu. Otpravnikom poslova a.i. u Apostolskoj nuncijaturi u Republici Kongu i Republici Gabonu imenovan je 18. listopada 1995. Apostolskim nuncijem u Republici Kongu i Republici Gabonu imenovan je 7. prosinca 1996. Dana 22. svibnja 1999. imenovan je apostolskim nuncijem u Ujedinjenoj Republici Tanzaniji. Apostolskim nuncijem u Republici Salvadoru i Belizeu imenovan je 2. travnja 2005. Poznaje francuski, španjolski, portugalski i engleski jezik. (kta) MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 65 VATIKAN OTVORENA GODINA VJERE Papa je na kraju svečane Mise, poput Pavla VI, predao poruku predstavnicima različitih skupina u društvu Vatikan, (IKA) - Godina vjere, koju je papa Benedikt XVI. točno na pedesetu obljetnicu početka Drugog vatikanskog sabora, svečano otvorio u nazočnosti 260 sinodskih otaca, predstavnika svih biskupskih konferencija i redovničkih zajednica, carigradskog patrijarha Bartolomeja I., primasa anglikanske Crkve Rowana Williamsa i patrijarha većine katoličkih istočnih Crkvi, nije neki jednostavan događaj njegova pontifikata. To je u nekom smislu središte i poruka njegove osmogodišnje papinske službe. Već je 2009. godine uputio biskupima pismo o ukidanju ekskomunikacije četvorice biskupa koje je zaredio šizmatički biskup Lefebvre, u kojem iznosi kako je vjera ugrožena u mnogim krajevima te bi se mogla ugasiti. Problem je u ovom trenutku naše povijesti da je Bog nestao s ljudskog obzorja. To su oštre riječi, kojima je Papa opisao dramatično vjersko stanje u svijetu, koji se više zanima za skandale u Vatikanu i za crkvenu hijerarhiju, nego li za naviještanje Evanđelje, jer ono nije iluzija, već istina na kojoj je pametno i razborito graditi vlastiti život. Ako Crkva predlaže novu Godinu vjere i novu evangelizaciju, to nije da bi odala priznanje nekoj 66 obljetnici, već zbog toga, jer je to potrebno, čak i više nego li prije 50 godina, pojasnio je Sveti Otac u propovijedi i primijetio kako se tijekom proteklih desetljeća „duhovna pustinja” proširila. Polazeći upravo od tog pustinjskog iskustva, možemo – prema njegovim riječima – ponovno otkriti radost vjerovanja, njegovu životnu važnost za čovjeka. Papa ističe kako u suvremenom svijetu ima bezbrojnih otvorenih i prikritih znakova o žeđi za Bogom, kao posljednjim smislom života. U toj pustinji potrebni su ljudi vjere, koji će svojim životom pokazati put prema obećanoj Zemlji i tako održati živu nadu. Sveta je godina – prema riječima pape Ratzingera – hodočašće po pustinjama suvremenog svijeta tijekom kojega treba sa sobom ponijeti samo ono najbitnije, a to je, kao što potvrđuju saborski dokumenti i Katekizam Katoličke Crkve, “Evanđelje i vjera Crkve”. Primijetio je kako su se i za vrijeme koncila vodile žive rasprave, u kojima je i on sudjelovao, kako bi ponovno zablistala istina i ljepota vjere, a da ju se pritom ne žrtvuje pred potrebama sadašnjosti niti veže na prošlost. Stoga treba uvijek iznova vratiti se koncilskim dokumentima kako bi se pronašlo istinski duh nove evangelizacije. Ti dokumenti sprečavaju – prema uvjerenju teologa Ratzingera - čežnje za ekstremnim anakronističkim nostalgijama i neopreznim trkama naprijed te omogućavaju prihvaćanje novine kontinuiteta. Koncil nije izmislio ništa nova na području vjere, niti je htio zamijeniti staro s novim. Koncil je nastojao oživjeti vjeru kako bi postala živa vjera u svijetu koji se mijenja. Koncilski su oci nastojali – prema Papinim riječima – prikazati vjeru djelotvorno. Ako su se s povjerenjem otvorili dijalogu s modernim svijetom, učinili su to, jer su bili sigurni u svoju vjeru, rekao je Papa. Papa Benedikt je, poput Pavla VI. na kraju Koncila, tijekom današnjeg euharistijskog slavlja predao poruku vladarima, znanstvenicima, umjetnicima, ženama, radnicima, iseljenicima, siromašnima i obiteljima kojima je u prometnim nesrećama stradala rodbina. Poruke su predane najrazličitijim ljudima, pa čak i onima koji žive daleko od Crkve. To su „Benediktove snage”, koje bi se trebale suočiti sa sekulariziranim duhom današnjeg vremena i omogućiti da kršćani postanu ponovno većina u Europi i u svijetu ili kako stoji u Evanđelju: kvasac, svjetlo i sol svijeta. Među sudionicima misnoga slavlja bilo je i 16 biskupa koji su osobno sudjelovali na Drugome vatikanskom koncilu, a koristio se isti stalak za čitanje, kao i Biblija kojom se služilo prije 50 godina na Koncilu. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. ZAVRŠNA PORUKA S BISKUPSKE SINODE O NOVOJ EVANGELIZACIJI Sinodski se oci posebno osvrću na sekularizaciju, ali i na političku i državnu hegemoniju te traže da Crkva osmisli svoju nazočnost u društvu Vatikan, 26. listopad 2012. - Pred izazovima sekularizacije u Crkvi nema prostora pesimizmu. U pogledu na suvremeni svijet moraju prevladati stavovi odvažne smirenosti, ističu biskupi u završnoj poruci Božjem puku s Biskupske sinode o novoj evangelizaciji koja se bliži svom kraju. Ne smijemo skrivati problem, koje ti izazovi postavljaju. Svijet što ga je Bog stvorio je ranjen zlom, ali ipak Bog voli taj svijet. Sinodski se oci posebno osvrću na sekularizaciju, ali i na političku i državnu hegemoniju te traže da Crkva osmisli svoju nazočnost u društvu. I u najoštrijim oblicima ateizma i agnosticizma osjeća se, premda na kontradiktorne načine, ne toliko prazninu koliko nostalgiju i očekivanje prikladnog odgovora. Za ponovno oživljavanje vjeru u sekulariziranom svijetu Crkva ne mora iznaći nikakve nove strategije kao da bi evanđelje trebalo postaviti na tržište religija. Treba pronaći – prema mišljenju sinodskih otaca – načine kako približiti Isusa suvremenom čovjeku. U dokumentu se govori i o politici, koja bi se morala zauzimati nesebično i transparentno za zajedničko dobro, poštivajući posvema dostojanstvo ljudske osobe od začeća do njezine prirodne smrti kao i za obitelj utemeljenu na ženidbi između muškarca i žene. Trebali bi više voditi računa o odgojnoj slobodi o promicanju vjerske slobode kao i o otklanjanju uzroka nepravdi, neravnopravnosti, diskriminacije, rasizma, nasilja, gladi i ratova. Od kršćana, koji djeluju u političkim sredinama sinodski oci traže jasno i otvoreno svjedočanstvo Božje zapovijedi ljubavi prema bližnjemu. (kta/ika) PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA 99. SVJETSKI DAN SELILACA I IZBJEGLICA „Migracije: hodočašća vjere i nade“ Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes podsjetio je da “Crkva… putuje zajedno s čitavim čovječanstvom” (br. 40), zbog čega “radost i nada, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskog a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu” (br. 1). Odjek tih riječi susrećemo u učenju sluge Božjega Pavla VI., koji je Crkvu nazvao “iskusnom u čovjekoljublju” (Enc. Populorum progressio, 13), kao i blaženog Ivana Pavla II., koji je rekao kako je osoba “prvi put što ga Crkva mora prijeći vršeći svoje poslanje…, put što ga je zacrtao sam Krist” (Enc. Centesimus annus, 53). Tragom svojih prethodnika, u svojoj enciklici Ljubav u istini (Caritas in veritate) nastojao sam pojasniti da “je cijela Crkva, u cjelokupnom svome postojanju i djelovanju – to jest kad naviješta, slavi i vrši djela ljubavi, založena oko promicanja cjelovitog ljudskog razvoja” (br. 11). Imao sam pritom pred očima također milijune muškaraca i žena koji su iz raznih razlo- MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. ga doživjeli iskustvo migracije. Selilaštvo je “pojava koja ostavlja snažan dojam zbog broja osoba koje su u nju uključene, zbog društvenih, ekonomskih, političkih, kulturalnih i religijskih problema koje izaziva, kao i zbog dramatičnih izazova koje postavlja pred narode i međunarodnu zajednicu” (isto, 62), jer “svaki selilac je ljudska osoba koja kao takva posjeduje neotuđiva temeljna prava, koja u svim situacijama svi moraju poštovati” (isto). Zbog toga sam odlučio Svjetski dan selilaca i izbjeglica za 2013. godinu – godinu u kojoj se slavi 50. obljetnica otvorenja Drugoga vatikanskog koncila i 60. obljetnica proglašenja apostolske konstitucije Exsul familia i u kojoj čitava Crkva slavi Godinu vjere, prihvaćajući s oduševljenjem izazov nove evangelizacije – posvetiti temi “Migracije – hodočašće vjere i nade”. Doista, vjera i nada su neraskidivo povezani u srcu mnogih selilaca, koji svim srcem žude za boljim životom i nerijetko pokušavaju ostaviti iza sebe “očaj” 67 jedne bezizgledne budućnosti. Istodobno, mnogi su od njih krenuli na to putovanje vođeni dubokom vjerom da Bog ne napušta svoja stvorenja i ta utjeha čini rane iskorjenjivanja i odvajanja podnošljivijima i čak im ulijeva nadu da će se jednoga dana vratiti u svoju domovinu. Vjera i nada, dakle, su nešto što selioci nose sa sobom, svjesni da se s njima “možemo lakše nositi sa sadašnjošću: sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put” (Enc. Spe salvi, 1). Na velikom polju migracija Crkva svoju majčinsku brigu pokazuje na raznorazne načine. S jedne strane ona svjedoči o velikom siromaštvu i patnji, koji nerijetko dovode do ljudskih drama i tragedija. Na tome se području provode konkretni programi usmjereni rješavanju brojnih hitnih potreba, čemu se velikodušno posvećuju pojedinci i skupine, volonterske udruge i pokreti, župna i dijecezanska tijela u suradnji sa svim ljudima dobre volje. S druge strane, međutim, Crkva ne propušta istaknuti pozitivne aspekte, mogućnosti i resurse koje pružaju migracije. U tome se smislu pokreću programi i osnivaju prihvatni centri koji potpomažu ili prate cjelovito uključivanje selilaca, tražitelja azila i izbjeglica u novu društveno-kulturnu sredinu, ne zanemarujući vjersku dimenziju, koja je od temeljne važnosti za život svake osobe. Upravo je toj dimenziji Crkva, na temelju samog poslanja koje joj je povjerio Krist, pozvana posvetiti posebnu pažnju i brigu: to je njezina najvažnija i najspecifičnija zadaća. Prema vjernicima kršćanima iz raznih dijelova svijeta ta pozornost prema vjerskoj dimenziji uključuje također ekumenski dijalog i brigu za nove zajednice, dok se prema vjernicima katolicima izražava, među ostalim, u osnivanju novih pastoralnih struktura i valorizaciji raznih obreda, kako bi se poticalo njihovo puno sudjelovanje u životu mjesne crkvene zajednice. Promicanje osobe ide ukorak s duhovnim zajedništvom, koje otvara putove “autentičnom i obnovljenom obraćenju Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta “ (Apost. pismo Porta fidei, 6). Crkva uvijek pruža dragocjen dar kada ljude vodi susretu s Kristom koji otvara vrata jednoj postojanoj i pouzdanoj nadi. Što se tiče selilaca i izbjeglica, Crkva i razne stvarnosti koje iz nje crpe nadahnuće za svoj rad, trebaju izbjegavati pružati samo karitativnu pomoć, već su pozvane promicati također istinsku integraciju u društvo gdje su svi članovi aktivni i odgovorni za dobrobit drugoga, velikodušno pružaju svoj kreativni doprinos, uživaju puna građanska prava i s pravom dijele ista prava i dužnosti. Selioci nose sa sobom osjećaje povjerenja i nade koji nadahnjuju 68 i podupiru njihovo traženje boljih životnih mogućnosti. Ipak, oni ne traže samo poboljšavanje svoga ekonomskog, društvenog i političkog položaja. Istina je da iskustvo selilaštva često započinje strahom, napose kada su selioci zbog progona i nasilja prisiljeni na bijeg, i traumom zbog napuštanja članova svojih obitelji i dobara koja su im u određenoj mjeri jamčila preživljavanje. No, to trpljenje, golemi gubici i ponekad osjećaj izgubljenosti pred nesigurnom budućnošću, ne uništavaju san da će s nadom i hrabrošću ponovno moći izgraditi život u stranoj zemlji. Selioci u sebi gaje nadu da će naići na prihvaćanje, solidarnost i pomoć, da će susresti osobe koje će pokazati razumijevanje i suosjećanje za nevolju i tragediju koja je snašla druge i prepoznati vrijednosti i resurse koje oni mogu pružiti te biti kadre postupati humano i dijeliti svoja materijalna dobra s onima koji su u potrebi i nevolji. Potrebno je, naime, ponovno potvrditi da je “univerzalna solidarnost za nas ne samo činjenica i dobrobit nego i dužnost” (Enc. Caritas in veritate, 43). Selioci i izbjeglice osim teškoća mogu iskusiti također nove i gostoljubive odnose koji im omogućuju da obogate zemlje odredišta svojim stručnim sposobnostima i vještinama, svojom društveno-kulturnom baštinom i često također svojim svjedočanstvom vjere, koji mogu donijeti novu snagu i udahnuti novi život zajednicama drevne kršćanske tradicije, potaknuti druge na susret s Kristom i upoznavanje Crkve. Sigurno da svaka država ima pravo regulirati migracijske valove i provoditi politike uvjetovane općim zahtjevima zajedničkog dobra, ali uvijek uz poštovanje dostojanstva svake osobe. Pravo osobe na emigriranje – kao što se podsjeća u koncilskoj konstituciji Gaudium et spes, br. 65 – ubraja se među temeljna ljudska prava, dopuštajući svakom pojedincu da se nastani tamo gdje vjeruje da će najbolje ostvariti svoje sposobnosti, težnje i planove. U sadašnjem društveno-političkom kontekstu, međutim, prije no pravo na seljenje potrebno je afirmirati pravo osoba da se ne sele, to jest da im se omogući da ostanu u svojoj domovini; kao što je rekao blaženi Ivan Pavao II.: “osnovno ljudsko pravo je živjeti u svojoj zemlji. Međutim, to pravo postaje djelotvorno samo ako se konstantno drži pod kontrolom faktore koji tjeraju na migraciju” (Govor na IV. svjetskom kongresu o migracijama, 1998.). Danas, naime, vidimo kako su mnoge migracije posljedica ekonomske nestabilnosti, pomanjkanja osnovnih dobara, prirodnih katastrofa, ratova i društvenih nereda. Namjesto putovanja ispunjenog pouzdanjem, vjerom i nadom, seljenje tada postaje mukotrpni put koji se poduzima zbog čistog preživljavanja, gdje su muškarci i žene više žrtve nego osobe koje aktivno i MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. odgovorno donose odluku o seljenju. Tako, dok ima selilaca koji postižu zadovoljavajući društveni status i žive dostojanstveno zahvaljujući pravilnoj integriranosti u novu sredinu, mnogo je onih koji su marginalizirani i, katkad, izrabljivani i lišeni temeljnih ljudskih prava ili su se odali oblicima ponašanja koja su štetna za društvo u kojem žive. Proces integracije obuhvaća prava i dužnosti, pozornost i brigu za dostojanstven život selilaca, ali također pozornost selilaca prema vrijednostima koje pruža društvo u koje se uključuju. U vezi s tim ne smijemo zaboraviti pitanje neregularne (nezakonite) migracije. Rješavanju toga gorućeg problema treba što hitnije pristupiti, osobito kada se zna da obuhvaća trgovinu i izrabljivanje osoba, napose žena i djece. Te zločine treba odlučno osuditi i kazniti, dok bi se uređenom migracijskom politikom, koja se ne svodi na potpuno zatvaranje granica, pooštravanje kazni protiv neregularnih (nezakonitih) migranata i usvajanje mjera koje bi morale obeshrabriti nove ulaske, moglo bar umanjiti za mnoge selioce opasnost da postanu žrtve tih oblika trgovine ljudima. Prijeko su potrebne sustavne i multilateralne intervencije za razvoj zemalja podrijetla, djelotvorne protumjere usmjerene suzbijanju trgovine ljudima, sveobuhvatni programi regulacije legalnih ulazaka u zemlju i veća spremnost promatrati pojedinačne slučajeve koji više zahtijevaju humanitarnu zaštitu nego politički azil. Osim donošenja odgovarajućih zakona, nužan je strpljivi i stalni rad na oblikovanju mentaliteta i savjesti. U svemu tome važno je jačati i razvijati razumijevanje i suradnju između crkvenih i ostalih institucija koje su u MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. službi cjelovitog razvoja osobe. U kršćanskom shvaćanju, društveni i humanitarni rad crpi snagu iz vjernosti evanđelju, sa sviješću da “tko god slijedi Krista, savršenoga čovjeka, i sam postaje više čovjekom” (Gaudium et spes, 41). Draga braćo i sestre selioci, neka vam ovaj Svjetski dan pomogne obnoviti pouzdanje i nadu u Gospodina koji je uvijek uz vas! Iskoristite svaku priliku da ga susretnete i prepoznate njegovo lice u dobrim djelima koja vam se čine na vašem selilačkom putu. Radujte se jer vam je Gospodin blizu i, zajedno s njime, moći ćete svladati prepreke i teškoće, obogaćeni iskustvom otvorenosti i prihvaćanja koje vam mnogi pružaju. Naime, “život je poput nekog putovanja često mračnim i uzburkanim morem povijesti, putovanja na kojem otkrivamo zvijezde koja nam pokazuju put kojim nam valja ići. Prave zvijezde u našem životu su osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetla nade. Sigurno da je Isus Krist Svjetlo, sunce koje je granulo nad svim tminama povijesti. Ali, da bismo došli do Njega trebamo također neka nama bliža svjetla, a to su osobe koje zrače svjetlom koje crpe iz Njegova svjetla i predstavljaju nam tako putokaz na našem putovanju” (Enc. Spe salvi, 49). Povjeravam svakog od vas Blaženoj Djevici Mariji, znaku sigurne nade i utjehe, “zvijezdi vodilji”, koja nam je svojom majčinskom prisutnošću bliska u svakom trenutku života, i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 12. listopada 2012. Papa Benedikt XVI. 69 MIR I DOBRO III. 2012. Mostar, kolovoz 2012. – prosinac 2012. (izbor) ZNANSTVENI SIMPOZIJ O FRA NIKOLI ŠIMOVIĆU U PRIGODI 100. OBLJETNICE NJEGOVE SMRTI (1912.-2012.) Fra Nikola Šimović – poglavar i graditelj Čitluk, 13. rujna 2012. (fra R. Jolić) - U srijedu, 12. rujna 2012., u Studencima je održan znanstveni simpozij o fra Nikoli Šimoviću, jednome od najpoznatijih hercegovačkih franjevaca u povijesti te zajednice, a u prigodi 100. obljetnice njegove smrti: preminuo je 10. rujna 1912. Zašto upravo u Studencima? Fra Nikola je rođen u Zvirovićima, selu koje je tada pripadalo prostranoj župi Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima, kasnije novoosnovanoj župi Gabeli (od 1854.), a otkako je osnovana župa Studenci (1908.) pa do danas župi Studencima. Susretljivost i organizacijska spremnost i sposobnost studenačkog župnika don Ive Šutala nije ostavljala nikakvo rezervno mjesto održavanja simpozija: to je mogla biti samo župna dvorana i crkva u Studencima. Pripremne radnje Poticaj za obilježevanje 100. obljetnice smrti ovog velikana došla je od njegove obitelji, točnije od don Branka Šimovića, koji djeluje u Hrvatskoj katoličkoj župi Ennepetel-Lüdenscheid u Njemačkoj, i njegove bratične Marije Šimović. Prvi sastanak Organizacijskog odbora održan je u župnom stanu u Studencima 19. srpnja 2011. te su već tada dogovorene temeljne odrednice proslave. Odbor čine: dr. fra Robert Jolić, don Branko Šimović, don Ivo Šutalo, Marija Šimović i prof. Marin Kapular. Kasnije su se sastali još nekoliko puta. Sve što je vezano za održavanje simpozija i objavljivanja monografije o fra Nikoli preuzeo je na sebe fra Robert, dok je župnik Ivo preuzeo na sebe vanjske pripreme kako bi dan sjećanja na fra Nikolu prošao što ljepše i dostojanstvenije. Don Branko se zauzeo za organizaciju obnove fra Nikoline rodne kuće i postavljanje spomen-ploče na njoj – ali ti će radovi potrajati još prilično dugo. Organizatori simpozija su Hercegovačka franjevačka provincija, koja, s drugim svojim ustanovama, snosi i troškove održavanja simpozija i objavljivanja monografije o fra Nikoli, te Župni ured Studenci, čiji se župnik pobrinuo za tehničke pojedinosti te za bogati domjenak na kraju simpozija. 70 Vijesti Teme simpozija Opći je dojam svih sudionika da je čitavi dan posvećen fra Nikoli izvanredno uspio i da je sve bilo isplanirano do najsitnijeg detalja. Uslijedili su najprije pozdravi: prvi je svima dobrodošlicu izrekao župnik don Ivo, a potom su govorili mons. Srećko Majić, generalni vikar, u ime Mostarsko-duvanjske biskupije, i dr. fra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije, te na koncu glavni organizator dr. fra Robert Jolić. O fra Nikoli i njegovu vremenu potom su govorili: Dr. sc. don Ivica Puljić: Društveno-političke i crkveno-političke okolnosti djelovanja fra Nikole Šimovića te njegova uloga u Hercegovačkom ustanku 1875. i okupaciji BiH 1878. godine (zbog bolesti dr. Puljić nije mogao biti nazočan, pa je sažetak njegova rada pročitao župnik don Ivo); Dr. sc. fra Robert Jolić: Opširni fra Nikolin životopis; Dr. sc. mons. Tomo Vukšić: Upravne službe fra Nikoline s osobitim naglaskom na njegovu službu generalnog vikara biskupije; Fra Žarko Ilić: Izgradnja humačkog samostana; Dr. sc. fra Andrija Nikić: Izgradnja mostarskog samostana; Dr. sc. fra Robert Jolić: Izgradnja prve župne crkve u Međugorju; Dr. sc. Pavao Knezović & Jelena Ostojić: Fra Nikolina djela na latinskom Dr. sc. Iva Beljan: Fra Nikolina djela na hrvatskom jeziku; Marin Kapular, prof.: Rodoslovlje plemena Šimovića; Don Branko Šimović i Marija Šimović: Usmena predaja o fra Nikoli Šimoviću. Program je umješno vodila Ivana Barišić, a u glazbenom dijelu nastupili su domaći crkveni pjevači: Ženska pjevačka skupina „Izvor“ i VIS „Plamen ljubavi“. Većina je predstavljača već i prije simpozija dostavila svoje konačne radove, a i preostali su obećali to učiniti u najskorije vrijeme. To daje nadu da će monografija o fra Nikoli biti objavljena i predstavljena javnosti u što skorije vrijeme, a najkasnije do Božića ove godine. Sastojat će se od radova sa znanstvenog simpozija, fra Nikolinih tekstova na hrvatskom i na latinskom jeziku (njegov Šematizam iz 1889. već je preveden na hrvatski) te fotografija o fra Nikoli i njegovim djelima, osobito onim građevnim (samostani na Humcu i u Mostaru, crkva sv. Ante na Humcu i stara župna crkva u Međugorju). Sveta misa i predstavljanje poštanske markice Po svršetku simpozija slavljena je sveta misa koju je predvodio mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH. Govorio je o iznadpro- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. sječnosti pojedinaca i prosječnosti ili ispodprosječnosti većine drugih; žalosno da je u našem narodu brojni iz zavisti koče one iznadprosječne. Fra Nikolu je naveo kao uzor sposobnoga radnika, čija zasluga nije posjedovanje brojnih i vrsnih talenata – to je dar Božji, nego ustrajnost i neprekidni rad na dobro Crkve, franjevačkog reda i katoličkoga puka u rodnoj mu Hercegovini. Osobito je radostan trenutak bilo javno predstavljanje poštanske markice s likom fra Nikole Šimovića, a u pozadini je njegovo najveće građevno djelo: mostarski samostan, u kojem je ujedno 1895. otvorena i prva visokoškolska ustanova u povijesti Hercegovine: franjevačka bogoslovija. Markicu je izdala Hrvatska pošta Mostar, čijoj upravi treba odati veliku zahvalnost što je prepoznala veličinu fra Nikolinu i željela je ovjekovječiti i jednim trajnim znakom kakav je poštanska markica, koja će o fra Nikoli na svoj način progovoriti diljem čitavoga svijeta. Konačno je uslijedio domjenak u organizaciji župnika don Ive i njegovih suradnika: bilo je svega, sve je bilo izvrsno spremljeno, i svega je bilo u izobilju. Neki bi rekli: „Konac djelo krasi!“ odlikovanja. Bio je profesor i upravitelj Franjevačke bogoslovije u Mostaru (1899.-1910.) te plodan pisac. Dugo godina surađivao je u Kršćanskoj obitelji. Preminuo je u Mostaru 10. rujna 1912. u 74. god. života i 57. god. redovništva od polukapi. Pokopan je na groblju Šoinovac. PRIGODNA POŠTANSKA MARKA U POVODU 100. OBLJETNICE SMRTI FRA NIKOLE ŠIMOVIĆA Tko je bio fra Nikola Šimović? Brojni su me pitali, osobito nakon što su na simpoziju saznali brojne podatke koji govore o njegovoj izvanrednoj pojavi, pa kako je moguće da se o fra Nikoli tako malo zna među našim narodom, pa čak i među onima koji vole povijest? Kako je moguće da se i među samim franjevcima i općenito crkvenim ljudima tako malo zna o kustodu i prvom provincijalu hercegovačkih franjevaca, o generalnu vikaru biskupije, graditelju gore spomenutih objekata, koji je položio ispit za lektora (profesora) filozofije s 22, a teologije s 23 godine života, koji je bio prefekt sjemeništaraca, a kasnije profesor i rektor franjevačke bogoslovije u Mostaru? Teško je odgovoriti na to pitanje, ali je više nego čudno i odgovornima ne služi na čast da je fra Nikola sto godina nakon svoje smrti pao u gotovo posvemašnji zaborav. Ovdje donosim njegov kratki životopis, a više, neusporedivo više, bit će objavljeno u monografiji koja će biti u skoro vrijeme objavljena u nakladničkom nizu RECIPE Franjevačke knjižnice u Mostaru. Fra Nikola se rodio 25. travnja 1839. Temeljnu naobrazbu stekao je u širokobriješkom samostanu. U franjevački red stupio je na Širokom Brijegu 15. ožujka 1855., a za svećenika je zaređen 3. studenog 1860. Bogoslovni studij završio je u Perugi, Italija. Još prije svećeničkog ređenja položio je u Rimu stroge ispite iz filozofije i postavljen je za profesora u Bologni. Tu je ostao četiri godine (1861.-1865.), dok se nije razbolio i morao vratiti u Hercegovinu. Nakon povratka iz Italije bio je tajnik biskupa Kraljevića u Mostaru (1866.-1868.). Potom je osam godina župnik na Humcu (1868.-1876.), gdje je sagradio samostan i sjemenište te crkvu sv. Ante. Istodobno je vijećnik Kustodije (1868.-1871.). Bio je punih 13 godina župnik u Mostaru (1876.-1889.) te 13 godina generalni vikar biskupa Buconjića (1880.-1893.). God. 1889. izabran je za (posljednjeg) kustoda Hercegovačke franjevačke kustodije, a 1892. postao je prvim provincijalom iste zajednice, koja je te godine bila uzdignuta na čast provincije. Od. 1889. do 1895. vodi izgradnju mostarskog samostana. Potom je župnik u Međugorju (1895.-1899.), gdje gradi župnu crkvu. Od 1899. do 1912. je prvi konzistorijalac biskupa Buconjića, a 1900./01. kustod Provincije. Bio je iznimno cijenjen i među muslimanima i pravoslavcima. Dočekao je generala Jovanovića 1878. kad su austrougarske trupe ušle u Hercegovinu. Dobio je nekoliko visokih državnih (carskih) MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. (Mostar, 10. 9. 2012.) Hrvatska pošta Mostar izdala je prigodnu poštansku marku (arak 8 maraka + 1 vinjeta), žig i omotnicu prvoga dana “100. obljetnica smrti fra Nikole Šimovića”. Autor likovnog rješenja marke nominalne vrijednosti 1,00 KM je Marin Musa, tiskana je u tiskari Zrinski u Čakovcu i u poštanskom prometu koristi se od 10. rujna 2012. Fra Nikola Šimović, krsnim imenom Marko, rodio se 25. travnja 1839. u Zvirovićima (ondašnjoj župi Gradnići, a danas Studenci).Umire u Mostaru 10. rujna 1912. godine u 74. godini života i 57. godini redovništva. Ukopan je u groblju Šoinovac u Mostaru. U Sjemenište na Širokom Brijegu dolazi 1853. godine, 1855. oblačenjem stupa u Novicijat koji završi 1856. i položi svečane zavjete. Odlazi u Perugju gdje otpoče studij filozofije, a studij teologije nastavlja u Citta di Castelo. Doktorsku tezu iz teologije piše 1860. i posvećuje je preuzvišenom gospodinu fra Rafi Barišiću. Za svećenika je zaređen 3. 11. 1860. u Perugji i ostaje profesorom na teologiji do 1865. godine. Zbog bolesti vraća se u Domovinu na Široki Brijeg 1865. i bi imenovan biskupovim tajnikom. Nakon toga imenovan je graditeljem crkve i samostana na Humcu 1867., a već sljedeće godine izabran je za definitora i župnika. Nakon što je završio gradnju samostana na Humcu župnik je u Mostaru od 1876. – 1889., a u isto je vrijeme generalni vikar biskupa Buconjića. Braća ga 1889. izabiru za posljednjeg Kustoda Hercegovačke franjevačke kustodije koja je 1892. uzdignuta na čast Provincije i on postaje prvim njezinim provincijalom. Od godine 1889. pa sve do otvaranja graditeljem je samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru. Nakon toga je župnik u Međugorju od 1895. do 1899. gdje je sagradio župnu crkvu. Do 1912. generalni je vikar biskupije, a od 1901. zamjenik provincijala. Iznimno je raznovrstan i bogat njegov životni opus. On je pisac, profesor, graditelj i dugogodišnji suradnik Kršćanske obitelji. Dobitnik je nekoliko državnih odlikovanja. Također je i upravitelj Franjevačke bogoslovije u Mostaru. (fra Ante Marić) 71 BADIJA 2012. Koncem rujna prošle (2011.) godine nastavljeni su radovi na franjevačkom samostanu na Badiji. Iako je pred samostanom još uvijek velika dizalica, radovi se obavljaju uglavnom unutra. U studenom i prosincu to su bili radovi rušenja i arheološka iskopavanja unutar samoga objekta. U siječnju 2012. započeli su betonski radovi - izlivene su betonske deke i nosivi zidovi. Betonske deke se naslanjaju na stare ojačane drvene grede koje će u najstarijem dijelu samostana ostati vidljive. Početkom lipnja započeli su instalaterski radovi. Ovih dana postavljeni su i novi prozori koji daju zgradi sasvim novi izgled. Vodoinstalateri i električari su provukli cijevi, odnosno kablove, a zidari konačno „uokviruju“ ogromnu prazninu zgrade u dvokrevetne sobe. Svaka soba će imati svoje kupatilo, biti će klimatizirana i na svaki način odgovarati današnjim standardima života. Nazire se i izgled samostanskog „klauzurnog“ prostora za koji je napravljeno novo stubište. U prizemlju će biti velika kuhinja, blagovaonica, dvije dvorane, recepcija… Svi radovi teku pod budnim okom nadzornih inženjera ali i Konzervatorskog zavoda iz Dubrovnika. Posebno prate radove na najstarijem dijelu samostana koji se naslanja na jedan od najljepših klaustara na Jadranu. Uz radove na zgradi samostana paralelno su izvođeni radovi na uređenju okoliša i restorana na plaži. Završena je šetnica oko cijeloga otoka duga 4 km i postavljeno 40 novih stupova javne rasvjete. Nove instalacije vode i struje su dovedene do restorana koji je prije sezone temeljito obnovljen. Poboljšani uvjeti rada i kvaliteta hrane i usluge učinili su da se u srpnju i kolovozu u restoranu tražilo mjesto više. I ove godine PERDUN (Porcijunkulski oprost!) je dostojanstveno proslavljen. Već u 16 sati bila je nekolicina vjernika na obali. Molili su krunicu i pjevali. U 17 sati stigli su vjernici s Korčule sa svojim župnikom noseći zavjetnu sliku Gospe Milosrdne. Stizali su na brodicama i vjernici iz ostalih mjesta. U procesiji, muškarci Korčulani u nošnjama, nosili su zavjetnu Gospinu sliku prema crkvi. Stavili su je na svečano ukrašen oltar s lijeve strane ulaza u crkvu. Fra Jozo Zovko je nadahnutom riječi pripremio put za svetu ispovijed. Prisutni svećenici su ispovijedali. Nakon svete ispovijedi fra Jozo je predvodio misno slavlje uz asistenciju šest svećenika. Fra Jozo se u propovjedi prisjetio vremena nakon II. svjetskog rata koje je donijelo i oduzimanje Badije Uredbom o hitnom oduzimanju Badije datiranom 15. studenog 1949. fra Lav Krivić, tadašnji gvardijan samostana, je odvažno odbio potpisati pripremljene dokumente i prihvatiti bagatelnu procjenu vrijednosti Badije i ponuđeni novac. Tim činom fra Lav je ostavio pravnu mogućnost povrata Badije franjevcima nakon 55 godina. Na koncu propovjedi fra Jozo je rekao: „Hercegovačka franjevačka provincija je preuzela ovaj duhovni šator i ne želimo ga učiniti ni turističkim ni nekakvim zabavnim centrom. Ona je ispunjena duhom molitve i svetosti. Njezina prošlost obvezuje da nastavimo ovdje živjeti i čuvati to svjetlo franjevačke duhovnosti. Glas mučenika fra Bernardina Sokola i junaka fra Lava Krivića i svih franjevaca i njihovih đaka koji su ovdje živjeli, danas nas zovu da ovaj dragulj koji smo naslijedili ne bacimo pred svinje, 72 kao što reče Isus, već očistimo od svake prašine koja je pala po licu Badije i njezine Majke i nastavimo čuvati povjereno nam blago.“ Na ovogodišnjoj proslavi Porcijunkule iz Hercegovine, osim fra Joze i fra Karla, bio je nazočan jedino fra Ante Medić, koji je snimao i fotografirao. Nije bilo onih standardnih fratara iz Hercegovačke provincije: o. provincijala, te fra Mladena Hercega, fra Slavka Solde s novacima, nije bilo tajnika provincije… Hvala Bogu, bile su nazočne sestre dominikanke i animirale pjevanje u misnom slavlju koje je ove godine okupilo na Badiji preko 700 hodočasnika. Nadamo se, da bi Badija već iduće godine početkom srpnja ili kolovoza mogla biti na usluzi ne samo na Porcijunkulu nego i u drugo vrijeme, tijekom godine, u vidu seminara/duhovnih vježba. (fra K. Lovrić) NUNCIJ D’ERRICO POSJETIO FRANJEVCE U ZAGREBAČKOJ DUBRAVI Nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Alessandro D’Errico, posjetio je u četvrtak 20. rujna samostan i crkvu Hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi. Nuncija su dočekali i pozdravili gvardijan samostana fra Draženko Tomić i vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko. Nuncij D’Errico razgledao je najprije crkvu Bezgrešnoga začeća BDM, te samostan, koji je ujedno i odgojna kuća provincije. Nakon bratskoga druženja s franjevcima, nuncij je izrazio radost zbog ovoga susreta jer on u određenoj mjeri nosi i poveznicu s prijašnjom službom apostolskoga nuncija u BiH, gdje je i sjedište ove franjevačke zajednice. Nuncij D’Errico s osobitim je zadovoljstvom slušao o odgojnoj suradnji dvije franjevačke provincije - bogoslovi, studenti teologije iz Franjevačke provincije svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri već godinama borave u ovome samostanu i sve dijele u zajedništvu s bogoslovima Hercegovačke franjevačke provincije. Nuncij je zahvalio franjevcima na svemu dobrome što čine za vjernike ovoga grada te za brojne zavičajne zajednice, osobito one iz BiH, koje u ovoj crkvi i samostanu nalaze svoj drugi dom. Uz riječi poticaja i ohrabrenja, nuncij je izrazio nadu da će za vrijeme njegove apostolske službe biti još ovakvih radosnih i bratskih susreta. »SUSRETI POD HRASTOM« Ovogodišnji susreti posvećeni književnom djelu fra Miljenka Stojića Čerin, 20. rujna 2012. (Marin Jurković / hrsvijet.net) – Dvorana katehetskog centra u župi sv. Stjepana na Čerinu bila je pretijesna da primi sve one koji su u srijedu navečer, 19. rujna, željeli nazočiti književnoj manifestaciji »Susreti pod hrastom« koja je ove godine posvećena pisanoj riječi hercegovačkog franjevca i književnika fra Miljenka Stojića. Na samom početku ovogodišnjih Susreta nazočnima se obratio čerinski župnik fra Dario Dodig. Govoreći o pjesnicima koji su djelovali ili rođeni na Čerinu – fra Umbertu Lončaru, fra Stanku Vasilju, fra Ratimiru Kordiću i Božidaru Kaćunku, Dodig je posebno istakao dva imena – fra Janka Bubala, jednog od naj- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. zločinima počinjenim iz mržnje prema vjeri, što je temeljni preduvjet da bi netko od pobijenih hercegovačkih franjevaca u dogledno vrijeme bio proglašen blaženikom«, kazao je Zlopaša. Fra Janko Bubalo kao uzor i poticaj snažnijih hrvatskih književnika druge polovice 20. stoljeća, i fra Miljenka Stojića. Biranim riječima o Stojićevom književnom djelu govorili su i ostali predstavljači, ističući kako su hrvatski narod i vjera u Boga dva temeljna načela na kojima počiva ukupna Stojićeva pisana riječ. Dr. Šimun Musa je tako nazočnima prezentirao stručnu elaboraciju ukupnog Stojićevog pjesničkog književnog opusa, dok su Zdravko Kordić, Marina Kljajo Radić i Krešimir Šego govorili o ostalim pojedinim segmentima njegovog iznimno širokog književnog opusa, uključujući religijsku i pisanu riječ za najmanje uzraste. Kroničar i kritik društvenih gibanja Ovom prigodom bilo je riječi i o Stojićevoj novoj knjizi. Riječ je o knjizi »Halo, ovdje Herceg Bosna«, koja je u biti zbir Stojićevih kolumni objavljenih na portalu hrsvijet. net, o kojoj je govorio Ivan Zlopaša, član Uredničkog vijeća ovog portala i urednik knjige. »Kolumne Miljenka Stojića, objavljene na portalu hrsvijet.net, svojevrstan su ljetopis jednoga vremena. Sugerirajući kroz sam naslov područje temeljnog zanimanja autor ne staje na tome, nego se bavi raščlambom unutarnjih i vanjskih silnica koje ugrožavaju samu bit, ali i fizički opstanak središta oko koga se njegove misli vrte«, kazao je Zlopaša. Naglašavajući, pak, posebnosti Stojićevih (p)ogleda Zlopaša je istakao sljedeće. »Ne robujući klišejima i međama nametnutim raznim otomansko-venecijansko-austrijskim mirovnim ugovorima, kao niti odlukama AVNOJ-a i Daytona, autor nam pokušava pojasniti većinu procesa kojima smo izloženi. Pri tome, njegov stil nije analitički hladan, niti je novinarski opor. Unoseći u svaku iznesenu misao određenu dozu svog nemalog pjesničkog dara, autor nas navodi na čitanje između redova, kako vlastitih misli, tako i procesa kojima nas određena središta moći svakodnevno izlažu…«, zaključio je Zlopaša. Tijekom svog izlaganja osvrnuo se i na Stojićev istraživački rad, odnosno njegovo djelovanje kao vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. »Prikupljajući dokaze o brutalnim zločinima Titove KPJ i njezinih oružanih formacija kakve su partizanske postrojbe OZN-a i KNOJ, fra Miljenko zapravo prikuplja dokaze o MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Na samom kraju nazočnima se obratio i fra Miljenko Stojić ističući kako je upravo fra Janko Bubalo na njega imao presudan utjecaj. »Stvaralaštvo fra Janka Bubala bilo mi je snažan poticaj u pokušaju književnog rada. Čitao sam ga kao srednjoškolac, uređivao srednjoškolske novine i sanjao da jednoga dana i ja izdam svoju prvu knjigu pjesama«, kazao je fra Miljenko Stojić. Zahvaljujući organizatorima, gostima, predstavljačima i predstavnicima medija, fra Miljenko se osvrnuo i na temeljne razloge svoga pisanja. »Na ovim našim prostorima obitava hrvatski čovjek, govori svoj hrvatski jezik i stvara svoju hrvatsku povijest. To nije prijetnja drugome, nego kamenčić za mozaik zajedničkoga življenja. Ovakve i slične misli ugrađivao sam i ugrađujem u svoje pisanje. Mislim da ne griješim i želio bih da svi zajedno doprinesemo da živimo u miru znajući tko smo«, zaključio je Stojić. U »Susretima pod hrastom« sudjelovali su i učenici Glazbene osnovne škole »Brotnjo«, a odabrane Stojićeve pjesme čitala je Tina Laco, koja je i vodila program. Među nazočnima je bio i veći broj uzvanika iz javnog života kao što su: zamjenik predsjednika HDZ-a BiH Nikola Lovrinović, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, općinski načelnik Čitluka Ivo Jerkić te predsjednik Općinskog vijeća Marin Radišić. Prije književne večeri održana je i suslavljena sv. misa koju je predvodio fra Dario Dodig, župnik župe Sv. Stjepana na Čerinu s desetak nazočnih svećenika. Organizatori ove književne večeri su Župa sv. Stjepana na Čerinu, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne i Matica Hrvatska Čitluk, a medijski pokrovitelji su portali hrsvijet.net, miljenko. info te Radiopostaja »Mir« Međugorje. Slijedeće godine na Čerinu će se održati tematska večer posvećena pisanoj riječi fra Janka Bubala, u čiju su čast »Susreti pod hrastom« i utemeljeni, a izravni povod će biti stota obljetnica njegova rođenja. OBILJEŽENA 30. OBLJETNICA MISIJE LAUSANNE-WALLIS Lausanne, 24. 9. 2012. - Hrvatska katolička misija Lausanne–Wallis u Švicarskoj obilježila je 30. obljetnicu postojanja u Savignyu u subotu, 22. rujna i u Glisu u nedjelju, 23. rujna. Svete mise na oba mjesta predvodio je prvi misionar misije fra Karlo Lovrić. U svojim homilijama je govorio o patnji pravednika, te o Isusovoj logici služenja. 73 U ime Hercegovačke franjevačke provincije i provincijala fra Ivana Sesara čestitke je izrekao član Uprava provincije fra Iko Skoko. Zahvalio je u ime Provincije svim misionarima koji su dolazili na ovo područje pastorizirati naše vjernike i prije nego što je misija službeno osnovana, te svim misionarima koji su djelovali kroz trideset godina. Sadašnji voditelj misije fra Vlado Ereš zahvalio je svim misionarima koji su vodili misiju od osnutka: fra Karlu Lovriću, fra Ivanu Bebeku, fra Ivanu Matijaševiću i fra Gojku Zovki. Za pjevanje na misama pobrinili su Robert Vrgoč, Stipo Rebić, Dario Ničić i Mira Okić. Mladi su čitali na misama tako lijepo da ih je fra Karlo pohvalio zbog lijepog razgovijetnog čitanja na materinskom jeziku. U zabavnom programu sudjelovala su mnoga djeca i mladi, te posebno dva misijska kulturno-umjetnička društva „Živa grana“ i „Naši i vaše“. Fra Vlado je zahvalio brojnim suradnicima bez koji bi teško bilo kvalitetno raditi u misiji koja se proteže 400 km. Misija se pripremila za 30. obljetnicu šestodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio fra Iko Skoko, mostarski gvardijan. Tema duhovne obnove bila je „Čovjek – slika i hram Božji“, a program se sastojao od moljenja krunice, ispovijedi, predavanja, svete mise i klanjanja Presvetom. U MOSTARU PREDSTAVLJENA HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI (HAZU) U Napretkovom konviktu u Mostaru svečano je predstavljena Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU). Prije početka svečanosti predstavljanja blagoslovljena je ploča s nazivom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na samom ulazu u Napretkov konvikt. Ploču je blagoslovio fra Iko Skoko definitor Hercegovačke franjevačke provincije. Predsjednik HAZU sa sjedištem u Mostaru prof. dr. sc. fra Andrija Nikić je u uvodnom izlaganju istaknuo značenje osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti kao osnovu da Hrvati Bošnjacima i Srbima i ostalima mogu predstaviti znanstvenike i umjetnike hrvatske nacionalnosti kao dar, ali i kao bogatstvo. “Jedna od zadaća naše Akademije je učiniti da hrvatska povijest pristupi sama sebi i stvori za svoj narod točnu sliku prošlosti kao čvrst temelj budućnosti”, rekao je prof. dr. sc. fra Andrija Nikić. Predsjednik Skupštine HAZU sa sjedištem u 74 Mostaru prof. dr. sc. Milenko Brkić upoznao je nazočne s idejom, kao i radnjama koje su prethodile osnivanju HAZU i samoj registraciji HAZU kod nadležnog ministarstva. Nazočnima se obratio i Dragan Hazler predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) sa sjedištem u Baselu koji je čestitajući predsjedniku HAZU prof. dr. sc. fra Andriji Nikiću na ovom velikom danu za hrvatski narod u cjelini rekao: “HAZU u Mostaru će mostom svih suradničkih komunikacija na polju znanosti i umjetnosti svih struka spajati ljude u Domovini Hrvata s ljudima u rasijanosti cijeloga svijeta, odnosno s Hrvatima u dijaspori. “ Na samom kraju svečanosti predstavljanja HAZU sa sjedištem u Mostaru predsjednik prof. dr. sc. fra Andrija Nikić dodijelio je Povelje i Zahvalnice svima koji su na bilo koji način pomogli da Hrvati u BiH nakon nekoliko pokušaja u posljednjih 15-ak godina dobiju svoju Akademiju znanosti i umjetnosti. Svečanost predstavljanja HAZU sa sjedištem u Mostaru svojim nastupom upotpunila je klapa “Trebižet”. ZNANSTVENI SKUP ‘FRA LUCIJAN KORDIĆ’ ODRŽAN U NEUMU Čitluk, 1. listopada 2012. (brotnjo.info) - U organizaciji Neretvanske riznice umjetnine i inih vrijednosti, Hrvatske kulturne zaklade, Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja BDM, Društva hrvatskih književnika, Nacionalne i Sveučilišna knjižnice, Matice hrvatske Čitluk i Hrvatskog slova, u četvrtak, petak i subotu, 27., 28. i 29. rujna, u Neumu, Metkoviću, Pločama, Opuzenu i Čitluku održavao se osmi po redu Neretvanski književni, znanstveni i kulturni susreti pod nazivom „Fra Lucijan Kordić – hrvatski književnik, franjevac, svećenik, emigrant“. Susret je počeo u četvrtak, 27. rujna u OŠ „Kardinal Alojzije Stepinac“ u Neumu te istog dana nastavljen u Metkoviću gdje će se u prostorijama tamošnje Gimnazije održana predavanja i predstavljen Zbornik „Dr. fra Stanko Petrov, hrvatski franjevac, jezikoslovac, književnik“. Susret je nastavljen petak u prigodnim predavanjima u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića u Pločama, posjetom Arheološkom muzeju Narona u Vidu i Izložbenom dvor Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti u Opuzenu te stručnim predavanjima u Gradskoj knjižnici u Opuzenu. Osmi susret koji je ove godine posvećenim fra Lucijana Kordića nastavljen je danas Čitluku, odakle su se svi sudionici uputili u Grljeviće, rodno mjesto fra Lucijana Kordića, gdje su se pred njegovom rodnom kućom dirljivim riječima i čitanjem poezije prisjetili tog poznatog književnika i hercegovačkog franjevca. Po povratku iz Grljevića, brojni sudionici Susreta u čitlučkom Hotelu Brotnjo nazočili su stručnim predavanjima o životu i književnom i duhovnom djelovanju fra Lucijana Kordića, koja su održali : književnik pokretač i glavni organizator Neretvanskih susreta Stjepan Šešelj, prof Andrija Stojić, dr. sc. Domagoj Vidović, dr. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. 9. DIDAKOVI DANI OD 4.-7. LISTOPADA 2012. U GRADNIĆIMA sc. fra Šimun Šito Ćorić, fra Ante Marić, Marina Kljajo-Radić, prof. dr. Antun Lučić, književnik Krešimir Šego, fra Vendelin Karačić i dr. Obraćajući se nazočnima, književnik Stjerpan Šešelj, idejni pokretač i glavni organizator Neretvanskih susreta, uz ostalo je kazao: - Najvažnije je da nastavljamo ove Neretvanske i kulturne susrete jer oni ponovno apostrofiraju neke ljude koji su značajni baš za ovo područje – područje Neretve, koje zahvaća prostore od Pelješca do Konjica, od Ravnoga do Gruda. Započeli smo s fra Andrijiom Kačićem Miošićem, pa don Mihovilom Pavlinovićem, fra Lukom Vladimirovićem, Ivom Medićem, Stojanom Vučičevićem, Nikolom Prconićem, fra Stankom Petrovom i evo s fra Lucijanom kordićem . To su svi ljudi iz Neretve, ali i sjedne i druge strane hrvatske granice – rekao je Stjepan Šešelj. O zadnjim danima života fra Lucijana Kordića nadahnuto je govorio fra Vendelin Karačić: - Fra Lucijan je doista bio poseban, priseban, uvijek zadovoljan i čovjek koga sve to progonstvo, sve te godine, nisu nimalo rasčovječile. Uspio je sačuvati svoj ljudski i kršćanski integritet. Imao sam dojam kao da taj čovjek već uživa stanje raja, i to ne samo zbog onih vanjskih okolnosti u kojima se našao, nego jednako tako rajskom njegovu stanju doprinosila je njegova nutrina, uvijek ljudska, uvijek pjesnička, uvijek otvorena za okoliš, za ljude. Bio je izvrstan sugovornik i čovjek širokog srca i interesa. Čovjek kojem vrijeme nije nikada uzalud promicalo – rekao je fra Vendelin Karačić. Inače, na trodnevnim susretima posvećenim fra Lucijan u Kordiću aktivno su sudjelovali i: fra Ivan Bebek, dr. sc. Boris Domagoj Biletić, prof. dr. sc. Ivan J. Bošković, prof. dr. sc. Vinko Grubišić, Slavko Harni, akademik Dubravko Jelčić, Mate Kovačević, Ljubo Krmek, prof. dr. sc. Vladimir Lončarević, dr. sc. Željka Lončarević, dr. sc. Nedjeljko Mihanović, prof dr. sc. Šimun Musa, dr. sc. fra Andrija Nikić, fra Bazilije Pandžić, prof. dr. sc. Vlado Pandžić, prof. Mile Pandžić, Pero Pavlović, mr. sc. Božidar Petrač, fra Ivan Sesar, Đuro Vidmarović i drugi. Njihovi referati, predavanja i ostala događanja kroz protekla tri dana bit će objavljena u Zborniku „Fra Lucijan Kordić – hrvatski književnik, franjevac, svećenik, emigrant“. Treba reći da su svojim nastupom u glazbenom dijelu programa današnji kulturni događaj u Čitluku uveličati Ženska klapa Smilje i učenici Osnovne glazbene škole Brotnjo. Osmi Neretvanski susreti posvećeni fra Lucijanu Kordiću završen je danas poslijepodne posjetom svih sudionika glasovitim Podrumima Andrija na Paoči. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Čitluk, 4. listopda 2012. (brotnjo.info) - U prostorijama Župnog ureda Gradnići održan je sastanak povodom 9. kulturne manifestacije ‘Didakovi dani’ koji se ove godine održavaju od 4.-7. listopada. Na sastanku su uz župnika fra Matu Dragićevića nazočili načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić, predsjednik OV Čitluk Marin Radišić, nekoliko vijećnika OV Čitluk i članovi Organizacijskog odbora manifestacije. Čast da otvori manifestaciju pripast će gosp. Milanu Bandiću, gradonačelniku grada Zagreba. Generalni pokrovitelj manifestacije već osmu godinu za redom je načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić. Dana 4. listopada, ispred brončanog spomenika fra Didaku Buntiću kod župne crkve sv. Blaža u Gradnićima, na svečan je način otvorena tradicionalna, osma po redu, duhovno-kulturna i znanstvena manifestacija Didakovi dani, koja je u cijelosti posvećena životu, liku i djelu velikog hercegovačkog franjevca, Brotnjaka fra Didaka Buntića, rođenog 1871. u obližnjoj Paoči. Stoga i ovogodišnji Didakovi dani protječu u znaku obilježavanja 140 godina od smrti velikog fra Didaka Buntića - neustrašivog borca za pravdu i prava hrvatskoga naroda, poznatog po spašavanju brojne siromašne hercegovačke djece od gladi i sigurne smrti. Uz nekoliko stotina župljana i ostalih Brotnjaka, svečanom otvaranju 8. Didakovih dana nazočili su i brojni predstavnici crkvenog, političkog, kulturnog, gospodarskog i javnog života čitlučke i susjednih općina, HNŽ i Republike Hrvatske. Nakon što je na početku svečanosti klapa Međugorje intonirana Lijepu našu, prigodnim riječima nazočnima se obratio gradnićki župnik fra Mate Dragićević. Pozdravljajući poimence oca provincijala i sve ostalim nazočne „štovatelje i prijatelje fra Didaka Buntića, duhovnog, kulturnog, prosvjetiteljskog, rodoljubnog i karitativnog velikana naše Hercegovine“ i zahvaljujući se svima koji pridonose i razvijanju te kulturne manifestacije, gradnićki župnik fra Mate je, uz ostalo, kazao : Ovi naši „Dani fra Didaka Buntića“ sa svojim manifestacijama, nadahnuti na fra Didakovu primjeru i životu, jesu glasno i vidljivo svjedočenje: čovjek je vrednota, bez njega sâm ne mogu biti čovjek. Sve stvoreno je vrednota, bez njega ne mogu živjeti. Bog je najveća vrednota, bez njega ne mogu opstati. Rijetkost je da je jedan veliki lik našega roda iz naše prošlosti tako temeljito osvijetljen i unesen u našu sadašnjost sa svim onim dobrim što nas u našem vremenu može oplemeniti kao što je fra Didak Buntić... Potom je o fra Didaku nadahnuto govorio fra Marinko Šakota bivši gradnićki župnik i utemeljitelj i glavni organizator Didakovih dana, koji istaknuo da fra Didakov lik i djelo možemo i moramo trajno čuvati te na kraju citirao riječi fra Rufina Šilića izrečene o fra Didaku „Kad ga već proučavamo, nađimo i tajnu njegovih uspjeha. Prihvatimo njegov put i učinimo ga svojim“. Dva su razloga zbog kojih se večeras istinski radujemo. Jedan je da se preko ovih Dana fra Didaka Buntića želi oteti 75 zaboravu ovo što se zaboraviti ne smije, da se želi oteti zaboravu veličina i lik ovog velikog fratra, velikog čovjeka ove dične Hercegovine. Upravo zahvaljujući organizatorima ovih Didakovih dana, svake se godine osvješćuju njegov lik i djelo. A to bi bilo premalo ako bismo ga se samo sjećali po onome što je on nekada učinio. Fra Didak Buntić je veliki izazov, braćo i sestre, svakome od nas. Nakon provincijala biranim riječima o fra Didaku je govorio i čitlučki načelnik Ivo Jerkić, a potom je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić svečano otvorio 8. Didakove dane. 6. listopada 2012. (subota) 16 h - Okrugli stol - O glazbenim školama u BiH (Župni ured Gradnići) 18 h- Koncert odabranih i HKUD-a ‘Didak’ (Župna crkva u Gradnićima) 7. listopada 2012. (nedjelja) 18 h - Svečana koncelebrirana sv. Misa Predslavi dr. fra Miljenko Šteko, Pjevaju klape (Župna crkva u Gradnićima) - Večer klapske pjesme (Župna dvorana) Nastupaju: Trebižat, Izvor, Narenta, Međugorje 19 h - Koncert odabranih (Sarajevo, Koncertna dvorana SMŠ, Stadlerova 1) NOVE KNJIGE FRA FRANJE MABIĆA Mostar, 30. listopada 2012. (Miriam) – DVIJE DRAGICE PAVKOVIĆ – Okrutno mučeništvo u kasnu jesen 1947. u Izbičnu. Drugo dopunjeno izdanje Tko su bile dvije Dragice? PROGRAM: 4. listopada 2012. (četvrtak) 12 h - Gradnići - Početak rada akademskih slikara i kipara skupine ‹Didak’ 17 h - Paoča - Polaganje vijenaca kod fra Didakova spomenika 19 h - Majčino selo - Koncert glazbene škole Pavla Markovca, HKUD-a ‘Didak’ i solista iz Čitluka i Žepča 5. listopada 2012. (petak) 18 h - Gradnići - Otvaranje 9. Didakovih dana *Manifestaciju otvara gosp. Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik - Predavanje prof. dr. Zdravka Tomca: Hrvati u BiH će opstati usprkos svemu - Koncert sakralne glazbe Komornog sastava I. benda Vojnog orkestra OS BiH i grupe ‘Exultet’ 76 Dvije Dragice iz Izbična, sela u Brdima iznad Širokog Brijega, dvije mlade žene koje su brutalno bile mučene po partizanskim isljednicima dvije godine po okončanju Drugog svjetskog rata, te na kraju ubijene i bačene u škripine, a sada, 65 godina nakon smrti, dobivaju veličanstven spomenik upravo na mjestu gdje su bile ubijene., Onda ponižavane kao narodni neprijatelji, sada čašćene kao mučenice i svetice. Po okončanju Drugog svjetskog rata… hrvatski vojnici koji se nisu htjeli predati ili su kasnije uspjeli pobjeći iz kolona smrti, skrivali su se po planinama i zabitnim predjelima svjesni da će njihova predaja značiti vjerojatno smrt ili teške muke…Njima su pomagali jataci, i sami u neprestanom strahu da će biti otkriveni te i sami mučeni ili pobijeni.Skupine „škripara“ skrivale su se i u planinskim područjima oko Izbična i imale svoje pomagače. Udbaši su bili na tragu. Tako su uhitili i Dragicu Pavković, ženu Milinu i Dragicu Pavković, kći Ilijinu, jednu prisiljavajući da izda muža, drugu brata. A njih su uhitili nakon što ih je izdala njihova prijateljica, a nedavna „obraćenica“ i suradnica udbaša. Djevojku Dragicu, kći Ilijinu, odvode na Sve svete 1947. u Cerov dolac u Jurilja i počinju sustavno mučiti da izda one koji se skrivaju. Mučenje je trajalo 40 dana i bilo je užasno, potpuno neljudsko. Svjedoci kažu da su je svih tih zimskih prohladnih dana po noći skidali golu i po nekoliko puta polijevali vodom pa se voda na njoj mrzla, ili bi je stavljali golu u korito za napajanje stoke, pa bi se voda zamrzla, a onda bi otkidali led s njezina tijela i trgali kožu i meso. Neprestano su tražili da oda gdje se skrivaju škripari. Ona unatoč najtežim mukama ipak sebi nije dopustila da bude izdajica. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Druga Dragica, žena Milina (kojega su partizani već ubili a ona to nije ni znala), uhićena je na isti dan 1947. Mučili su je u župnoj kući koju su bili pretvorili u improvizirani zatvor (svećenici su već ranije bili pobijeni i nitko od njih nije bio u župnoj kući). Nakon 40-dnevnog mučenja bila je neprepoznatljiva: prije je imala lijepe i zdrave zube, a na dan smrti nije imala nijednog zuba u glavi. Konačno su obje ubijene 12. prosinca 1947. u škripini blizu župe kuće, te pokopane – ili bi se prije moglo reći zavaljene – na istom mjestu. (str.100) Nakladnici knjige su Matica Hrvatska Čitluk, Suton d.o.o. Široki Brijeg i Župa sv. Josipa Radnika u Izbičnu. Knjiga je tiskana u tiskari Suton d.o.o. Široki Brijeg. Ima 121 stranicu. Autor fotografija je Franjo Mabić. PRIPOVIJETKE I DOGAĐAJI „Ova knjiga je skup članaka, pripovijetki, priča i događaja koji su se stvarno zbili pojedinim osobama ili su stvarni događaji u vremenu u kojem su nastali u zadnjih tridesetak godina. Tu su zacijelo mnogi ozbiljni i poučni primjeri iz radosnih trenutaka, tužnih, pretužnih, ozbiljnih, ali uvijek zbiljnih i vezanih za istinitu osobu ili događaj… Šest mjesta, šest brda, šest povijesti, šest ponosa, šest tolikih drugih značenja, dok se iza svakog ovog imena u kočerinskom, čerinskom, posuškom, šujičkom, mostarskom i izbičkom okružju sam ja sa svim stvarnostima i, nažalost, neljepotama, što su me pratile… Podno svakog toga ponosnog i važnog brda ili planine, proveo sam do sada kojih dvadeset i osam godina plus djetinjstvo. Toliko me lijepih uspomena, ali i cjelokupnoga života veže uz ta brda i mjesta koja mi i danas govore i, hvala Bogu, imaju što reći i od svoje povijesti i lijepih događaja, za budućnost ispričati…“ (iz Uvoda) U knjizi je sveukupno 121 priča. Nakladnici knjige su Matica Hrvatska Čitluk, Suton d.o.o. Široki Brijeg i Župa sv. Josipa Radnika u Izbičnu. Knjiga je tiskana u tiskari Suton d.o.o. Široki Brijeg. Ima 291 stranicu. TJESTENINE I RIŽOTI „Okolnosti su me naučile i još više prisilile da budem gostoljubiv po načinu sv. franje i fratarskoj tradiciji, Upravo je mali fratar laik, franjevac sveti Paškal (Pasquale) Baylon (1540-1592.) zaštitnik kuhara i slastičara jer je bio gostoljubiv čitava svog života i rado dočekivao i usluživao onim što je malo skromno imao,, svoju subraću i siromahe. Tu ostajem duboko zahvalan roditeljima, profesorima, odgojiteljima, ali i onima MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. kojima sam počeo kuhati više i češće, kao što su vojnici, župljani u posjetu praznoj župi, ministranti i novinari, ali najviše pokojnom subratu, rođaku, prijatelju i uredniku dviju ovakvih, prvih knjiga, kao i piscu prvoga uvoda, fra Marku Jukiću… Kuhao sam i spravljao sve i sja, od najjednostavnijih juha, čorba, gulaša, do brudeta, riječnih i morskih, hobotnica, , škampa, školjki, pa nezaboravnih rižota tolikih vrsta, a na prvom mjestu je, svakako, talijanska tjestenina i umaci svih vrsta. Sada je naglasak na tjesteninama i rižotima, te njihovim umacima…“ (iz Uvoda) Nakladnici knjige su Matica Hrvatska Čitluk, Suton d.o.o. Široki Brijeg i Župa sv. Josipa Radnika u Izbičnu. Knjiga je tiskana u tiskari Suton d.o.o. Široki Brijeg. Ima 285 stranica. Autor fotografija je Franjo Mabić. Dizajn, prijelom i pripremu uradio je Stipe Novokmet. DODJELA MEĐUNARODNE TURISTIČKE NAGRADE „POVELJA F.E.S.T. 2012“. Mostar, 14. listopada 2012. (Miriam) - Vijeće INTERSTAS -a (Međunarodna smotra turizma, filma, krajobraza) i F.E.S.T.-a (Europska federacija turističkih novinara sa sjedištem u Rimu, Italija) nagradili su poveljom Međunarodne turističke nagrade „POVELJA F.E.S.T. 2012.“ fra Antu Marića „za izuzetan doprinos zaštiti kulturno - povijesne baštine, time i doprinos razvoju suvremenog turizma“. Povelju su fra Anti uručili Vojko Pleština glavni direktor Manifestacije, predsjednik Fest - Europa Antonio Conte i gradonačelnik grada Solina Blaženko Boban 12. listopada 2012. u hotelu President u Solinu. 4. SIMPOZIJ STOPAMA POBIJENIH Široki Brijeg, 15. listopada 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Jučer, u nedjelju, 14. listopada, na Širokom Brijegu, u organizaciji vicepostulature »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, održan je »4. simpozij Stopama pobijenih«. Program je započeo sv. misom koju je predslavio fra Dario Dodig, župnik iz Čerina, u suslavlju s vicepostulaturom fra Miljenkom Stojićem, širokobriješkim gvardijanom fra Sretanom Ćurči- 77 ćem i bosanskim franjevcem fra Marijanom Karaulom. Fra Dario je u propovijedi, govoreći o ulomku iz Markova evanđelja, naglasio kako su pobijeni hercegovački franjevci »sve ostavili i pošli za Isusom«, te podsjetio na četvoricu fratara iz župe Čerin koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu (fra Dobroslav Šimović, fra Rafo Prusina, fra Paško Martinac, fra Bono Andačić). Znanstveni dio simpozija vodila je novinarka Radiopostaje »Mir« Međugorje Ana-Marija Prskalo. Uživo ga je prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. Prvo predavanje imao je prof. dr. sc. Miroslav Akmadža, ugledni povjesničar rođen u Ljubuškom, danas zaposlen na Hrvatskom institutu za povijest. Kao vanjski suradnik predaje i na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Uža mu je struka izučavanje problematike crkveno-državnih odnosa u vrijeme komunističke vladavine, o čemu je napisao 9 knjiga i preko 40 znanstvenih radova. Prof. Akmadža je govoreći o primjeni komunističkog represivnog sustava prema Katoličkoj Crkvu u BiH, te o današnjem stanju istaknuo: »Komunisti su imali svoga boga, a on se zvao Josip Broz Tito. Teško ćete uvjerenog komunistu uvjeriti da Tito nije bio sveti čovjek. Možemo mi otvoriti na stotine grobnica, i Jazovki i Macelja, i Hudih jama, oni će i dalje govoriti da to nije napravio njihov Tito. Oni kažu da je on bio dobar i ta vjera je vrlo čvrsta. Traje i danas i njezine posljedice trajat će još dugo. Što je komunizam htio ubijajući svećenike, zatvarajući Stepinca? Htio je ostaviti stado bez pastira vjerujući da će se stado razbježati kad pastiri budu ubijeni. Nije bilo tako. Mnogi su pastiri stradali, ali stado nikad nije bilo jače i jedinstvenije kao u to vrijeme. UDBA se borila protiv svakog crkvenog djelovanja, protiv vjeronauka, vjerskih škola, odgoja svećenika, vjerskog tiska; oduzimajući crkvenu imovinu smatrala je da Katolička Crkva temelji 78 svoju snagu na tvarnom bogatstvu. Crkva je nastala na mučeništvu i što je mučeništvo u tom vremenu bilo veće, Crkva je bila jača. Po izlasku iz tamnice blaženi kardinal Alojzije Stepinac je rekao: “Bit će borbe, ponajprije za mladež.” I upravo na polju odgoja vodila se najžešća bitka između komunista i Crkve. No, bez obzira na sve poduzete mjere, komunistički režim nije uspio smanjiti priliv mladeži u vjerske škole, niti smanjiti broj novoškolovanih svećenika i časnih sestara. Naprotiv, pored svih mjera koje je poduzeo komunistički režim broj polaznika vjerskih škola bio je iz godine u godinu sve veći.« Govoreći o raznim metodama kojima su komunisti ucjenjivali narod, prof. Akmadža je spomenuo kako su komunisti uvečer molili Anđeo Gospodnji, a po danu govorili da Boga nema te na noćnom ormariću držali zajedno Sveto Pismo i Komunistički manifest. Drugi, glumeći »vjernike« po danu su bili u crkvi, a kasnije su odlazili u UDBU izdavati svoje susjede. Uvijek se kalkuliralo između Crkve i Partije. Kada je došla 1990., svi smo za svoje susjede komuniste znali govoriti da su dobri ljudi, da su radili za narod i da su oni Partiju rušili iznutra. I tako su oni ostali na vlasti. Isti su »rušili vlast iznutra« i pri svakoj novoj promjeni vlasti i to im postade posao. Još uvijek se kalkulira između kršćanske savjesti i odanosti političkoj stranci. Kako to da već 12 godina hrvatski građani, koji su 80% i više vjernici, za predsjednika biraju osobu koja nije vjernik? Damir Borovčak, dipl. ing., glasnogovornik je i član Udruge Macelj 1945., hrvatski publicist, djelatni domoljub, politički analitičar, organizator, putopisac, publicist i povijesni istraživač, voditelj je i urednik emisije Vjera u sjeni politike na Radio Mariji. Objavio je osam knjiga. G. Borovčak je svoje izlaganje naslovio: Dijagonala zločina: Široki Brijeg – Macelj, te je između ostaloga kazao: »Od svibnja do jeseni 1945. hrvatski je narod prolazio najteže muke. Hrvati su tada pretrpjeli genocid svetopisamskih razmjera. S narodom je stradalo i katoličko svećenstvo. Na Maclju su neumoljivi dokazi. Ekshumirane lubanje, njih 1.163 s rupom na zatiljku ili razbijenog zatiljka, dokaz su teških partizanskih zlodjela. Oni koji brane Tita često su tvrdili: Tito nije znao za zločine. Je li J. B. Tito znao za zločine u svibnju i lipnju 1945.? Evo utvrđenih činjenica: Kretanje maršala Jugoslavenske armije J. B. Tita, u svibnju i lipnju 1945. i boravak na području Slovenije i sjeverne Hrvatske na mjestima masovnih likvidacija hrvatskih zarobljenika (Varaždin, Zagreb, Krapina, Barbarin rov, Trbovlje, Celje, Tezno – Maribor, Bjelovar) zabilježio je ondašnji Vjesnik. Govori tog vremena neupitno ukazuju na zločine po maršalovom planu: • Nadnevka 20. svibnja Tito je boravio u Varaždinu i rekao: “Jugoslavenske armije koje su u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom. U novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati će samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame.” • Nadnevka 28., 29. i 30. svibnja Tito je boravio u Ljubljani i okolici te u svom govoru rekao: “Likvidirali smo 200 tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.” Bleiburg je započeo partizanskim “oslobođenjem” Dubrovnika. Osvajanjem Širokog Brijega 7. veljače 1945. nastavljaju se masovna partizanska krvava zlodjela, ubojstvom i paljenjem mrtvih tijela hercegovačkih franjevaca. No, manje je poznato da su MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. trojica hercegovačkih fratara (fra Metod Puljić, župnik, r. 1912., fra Darinko Mikulić, mladomisnik, r. 1919. i fra Julijan Petrović, bogoslov, r. 1923.) završila svoj život na krajnjem sjeveru Hrvatske: ubijeni su u Maclju, u Hrvatskom Zagorju na granici sa Slovenijom. Za otkrivanje zločina u Maclju bitni su jedna žrtva i jedan partizan. Fran Živičnjak uspio je preživjeti vrijeme komunističke represije te je ostavio svjedočanstvo u knjizi »U vječni spomen«, u kojoj na više mjesta spominje ubojicu svećenika – komandanta vojne OZN-e u Krapini, partizanskog poručnika Stjepana Hršaka, koji i danas nesmetano živi u vili na Tuškancu. Točna mjesta stradavanja u lipnju 1945. pokazao je bivši partizanski stražar Mladen Šafranko. Prva sv. misa na mjestu Lepa Bukva u Macelju za sve žrtve u toj Gori zločina održana je 9. lipnja 1991., a predvodio ju je pokojni kardinal Franjo Kuharić. Zbog sramotne društvene nebrige, ostatci 1.163 maceljskih žrtava 12 su godina poslije iskapanja 1992. – 2004. ležali u vrećama za smeće na tavanu patologije Medicinskog fakulteta. Pokop je 22. listopada 2005. predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i pokojni biskup varaždinski mons. Marko Culej. Hrvatski mediji su taj najveći hrvatski zajednički pokop posve omalovažili. Udarna medijska vijest tog dana bila su dva krepana labuda u Baranji i lažna panika o epidemiji ptičje gripe od koje u Hrvatskoj nitko nije umro. U Maclju je 3. lipnja 2007. svečano blagoslovljena novoizgrađena crkva Muke Isusove, spomen-zdanje svim mučenicima. To je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje stradalnici s Križnih puteva imaju najdostojanstveniji spomenik – crkvu izgrađenu i posvećenu u spomen mučenicima križnih puteva. Maceljsko stratište otkriveno je prije pune 22 godine, a o komunističkim zločinima u Macelju do sada nije progovorio ni jedan predsjednik Hrvatskog sabora, ni jedan predsjednik Vlade RH, ni jedan Predsjednik RH. Ignoriranje komunističkih zločina u 22 godine slobodne i demokratske hrvatske države, od vodstva hrvatskih vlasti u svim mandatima, nevjerojatna je društvena i ćudoredno zastrašujuća činjenica!« Nikola Koncul, dopredsjednik Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Neum, predstavio je rad neumskog povjerenstva te kratko progovorio o prošlogodišnjem radu do sada ustrojenih povjerenstava u BiH: Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Busovača i Čitluk. »Na području općine Neum ukupno je registrirano 190 pojedinačnih i 66 zajedničkih grobnica. Preostalo je još desetak grobova uglavnom na teže pristupačnom terenu. U travnju 2011. ekshumirali smo iz dvije grobnice posmrtne ostatke 8 osoba. Širokobriješko povjerenstvo, u suradnji s Vicepostulaturom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« ukupno je iz jednog pojedinačnog i 6 masovnih grobnica ekshumiralo posmrtne ostatke 42 osobe među kojima su ustaše, domobrani, njemački vojnici i dvojica partizana. Obred pokopa 42 ekshumirane žrtve održan je 29. srpnja 2012., punih 77 godina od njihova ubojstva. Ljubuško povjerenstvo je u dosadašnjem radu iz tri masovne grobnice ukupno ekshumiralo 59 posmrtnih ostataka, a pretpostavlja se da se među njima nalaze posmrtni ostatci 2 ili 3 franjevca. Zemni ostatci svih ekshumiranih otpremljeni su u limenim sanducima na medicinski fakultet u Mostaru na stručnu obradu, tj. DNK analizu. I ostala povjerenstva Posušje, Busovača i Čitluk pripremaju se i rade na prikupljanju i dokumentiranju podataka o grobištima, MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. kako bi otpočeli svoja prva iskapanja. Od neprocjenjive i nesagledive važnosti je činjenica da i druge naše općine uvide važnost i potrebu osnutka POUG-a i pridruže nam se u radu«, zaključio je Koncul. Cjelokupna predavanja sa simpozija moguće je pronaći na portalu pobijeni.info u poglavlju Događanja. SEMINAR O OVISNOSTI O IGRAMA NA SREĆU Stručnjaci različitih disciplina iz Hrvatske, BiH i Velike Britanije, tri dana su razmjenjivali najnovije znanstvene spoznaje i iskustva Međugorje, 23. listopad 2012. - Seminar “Ovisnost o igrama na sreću: Između bolesti i osobne – društvene odgovornosti” održan je od 12. do 14. listopada u Majčinu selu u Međugorju u organizaciji Franjevačkog instituta za kulturu mira. Seminar je ponudio multidisciplinarne filozofsko-teološke, psihološke, psihijatrijske, pedagoške, društvene, pravne i ekonomske uvide kao i korisna praktična iskustva i svjedočanstva o uspješnoj obiteljskoj terapiji i rehabilitaciji ovisnika. Stručnjaci spomenutih disciplina iz Hrvatske, Bosne Hercegovine i Velike Britanije, tri dana su razmjenjivali najnovije znanstvene spoznaje i iskustva te došli do slijedećih preporuka za javnost: Suvremeno liberalno tržište usmjereno isključivo na profit ne prepoznaje ljude kao aktere i cilj svih društveno-ekonomskih poduhvata, a mentalno zdravlje pojedinca kao glavni resurs uspješnih zajednica. Ovaj deficit brige za osobu stvara okvir u kojem igra pervertira od društvenog događaja u patološku ovisnost i kompulzivno ponašanje. Statistike potvrđuju zabrinjavajuće povećanje broja patoloških ovisnika o raznim oblicima igara na sreću. S ovom ovisnošću je potvrđena uzročno-posljedična veza psihosocijalne i kognitivne patologije: vladavina nametnutih potrošačkih, umjesto vitalnih ciljeva, osobna patnja, rasulo obitelji, kidanje društvenih veza, ekonomki krah, mitovi o kocki... Patološko kockanje u uskoj je vezi s općom društvenom patologijom. Zato uspješno liječenje i rehabilitacija patoloških ovisnika o kocki pretpostavlja rad na ozdravljenju obitelji i društva. Na seminaru je potvrđen napredak metoda prevencije i dekonstrukcije mitova o kocki, njenoj navodnoj ekonomskoj koristi za društvo te svijest o potrebi rada s adolescentima sa sve nižom dobnom granicom. Hrvatska i Bosna i Hercegovina zemlje su niskog socijalnog povjerenja. Rješenje tog i mnogih drugih problema u društvu teško se može zamisliti bez izgradnje kulture povjerenja i solidarnosti. Upravo se na tom planu mnogo očekuje od obrazovnog sustava, udruga civilnog društva te Crkve, vjerskih zajednica i medija. 79 Državne vlasti u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pišu zakone koji se ne provode. Da bi zakon bio dobar, mora biti provediv. Pitamo se koje su to snage koje onemogućuju da se kockarnice izmjeste na propisanu udaljenost od osnovnih i srednjih škola i da maloljetnici uistinu nemaju pristup u njih. Liberalizacija zakona o igrama na sreću uz agresivnu medijski propagandu te iskrivljenu sliku o dugoročnoj dobiti otežavaju rad na rehabilitaciji ovisnika, a rad na prevenciji čine uzaludnim naporom. Svi smo pozvani da se s ovim rastućim problemom suočimo: znanstveno utemeljeno, društveno angažirano i duhovno zdravo, budući da u konačnici uspiju oni ovisnici doći do slobode koji umjesto kocke unesu u život neku istinsku vrijednost, pronađu cilj i otkriju pravac. Franjevački institut će publikacijama, seminarima i putem medija širiti spoznaje seminara kako bi ovisnici imali nadu i upoznali načine ozdravljenja, a adolescenti stekli prava znanja o kocki i mudrost da nikada ne upadnu u ovaj problem. (kta/ika) UGLEDNI KATOLIČKI PISAC MICHAEL O`BRIEN POSJETIO UREDNIŠTVO „NAŠIH OGNJIŠTA“ Tomislavgrad, 20. listopad 2012. - U sklopu Dana ugledne Hrvatske kulturne zajednice Troplet iz Mostara gost u više gradova u BiH i Hrvatskoj bio je jedan od najčitanijih kršćanskih pisaca današnjice Kanađanin Michael O`Brien. Sve je započelo 15. listopada u Mostaru predstavljanjem knjige „Otok svijeta“ koja govori o Hrvatima, a na kojoj je predstavljač bio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić. „Nisam nikad ništa slično čitao na putanji Rajska polja – Mostar – Sarajevo – Split – Goli Otok – Venecija – Rim – New York – Zagreb – Split niti ikada doživio da jedan stranac ovako književno voli hrvatski narod“ rekao je biskup Perić. Nakon Mostara O`Brien je posjetio Metković i Posušje te kao istinski svjedok vjere u svojim govorima na osobit je način prisutne pozvao na budnost vjere, ali i budnost kako bi prepoznavali znakove vremena. Mladima je poručio kako buka svijeta zaglušuje i da moraju naći načina kako to zaobići. Kao otac šestero djece svjedočio je o važnosti zdrave i kršćanske obitelji za osobnu i društvenu stabilnost. O`Brien je 19. kolovoza posjetio i uredništvo Naših ognjišta i upoznao se s ljepotama duvanjskoga samotna i crkve. Zadržao se u razgovoru s ravnateljem fra Gabrijelom Miočem koji je s Duvnjakom Matom Krajinom, O`Brienovim prijateljem uvelike doprinio nastanku romana „Otok svijeta“ koji je privukao pažnju šire javnosti, a inspiriran istinitim događajem o Duvnjaku iz Roška Polja upriličenom u glavnom liku romana Josipu Lasti, koji je pobjegao s Golog otoka preplivavši ga. Zahvalivši se na gostoprimstvu autor je s podijelio svoje iskustvo i doživljaj prilikom nastanka samog romana. Prošao je sva mjesta koja se spominju u knjizi i iz prve ruke upoznao ove krajeve. Zatim je O`Brien nastavio put Žepča i Sarajeva gdje je također održao predavanja i predstavio svoje knjige. Osim spomenute knjiga Otok svijeta koja je prevedena na sedam jezika iz O´Brienova pera je poteklo još desetak knjiga kršćanske tematike., javlja tajnica uredništva Naših ognjišta Marija Majić, a prenosi portal samostan-tomislavgrad.info. (kta/f.p.) 80 MISA ZA HERCEGOVAČKE STUDENTE I PRIJATELJE U ZAGREBAČKOJ DUBRAVI Tradicionalnom misom za hercegovačke studente i prijatelje Zavičajni klub hercegovačkih studenata obilježio je početak još jedne akademske godine. Svečanom euharistijskom slavlju u Crkvi Bezgrešnog Začeća BDM u Dubravi u nedjelju, 21. listopada prisustvovalo je nekoliko stotina ljudi. Obraćajući se hercegovačkim studentima na privremenom boravku u Zagrebu, predvoditelj mise fra Jozo Zovko u propovijedi je potaknuo sve da se zapitaju što su to sa sobom donijeli u veliki grad. Ispričao je priču o mladim hrvatskim rudarima koji su otišli u Ameriku u potrazi za boljim životom, obećavajući da će se vratiti u svoj zavičaj, a obično to nisu činili jer ih je novac pokvario. Međugorski župnik u vrijeme Gospinih ukazanja 1981. povukao je paralelu i sa Zagrebom, istaknuvši kako današnja mladež sve više zatomljava vjeru u svakodnevnom životu. “Idem u Zagreb pa ću se vratiti kući... U vrlo malo slučajeva je tako. Idem u Zagreb, ali s čim? Što bi djed rekao: Sine, gdje ti je krunica? Sine, što si uradio od nedjelje? Unuče drago, gdje si stavio Dan gospodnji?”, rekao je fra Jozo upozorivši studente kako nas noćni život, ples, igra i zabava nerijetko udaljuje od molitve, a vlast je obezvrijedila nedjelju u njenom kršćanskom smislu. “Braćo i sestre, veliki grad je i velika zamka, velika obmana i veliko gubilište. Koliko je mladih ljudi došlo s ambicijom, a zapeo je davno negdje na putu? Gdje bi tebe djed uputio, da li u takav lokal ili ovdje u crkvu? Ovdje smo mi, naši fratri. Ovdje je naša međugorska Gospa, tamo je naš Sveti Ante. Ovdje vas čekaju vaši sveci i fratri jer ste vi naši i mi nismo došli tek tako”, dodao je pozvavši sve da svjedoče svoju vjeru molitvom i slavljenjem nedjelje u crkvi. Nakon mise održan je svečani domjenak na kojem je nastupila folklorna sekcija ZKHS-a s hercegovačkom izvedbom linđe. Pozdravni govor uputio je fra Draženko Tomić blagoslovivši hranu i piće, a prisutnima se potom obratio prof.dr.sc. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče, uglednik koji korijene vuče iz Posušja. “Raditi, raditi i samo raditi. Učiti, učiti i opet učiti. Ništa nam ne pada s neba kao mana. Istina, Bog nam pomaže, Bog je tu da nas ohrabri, ali – ako mi nećemo učiti – onda neće ni Bog tu sudjelovati. Ne dozvolite da vaši doma možda i zaplaču jer niste obavili ono po što ste došli u Zagreb”, rekao je Jukić studentima istaknuvši kako ničega u njegovu životu ne bi bilo bez Božje pomoći. Program koji je vodila Iva Jukić završio je predsjednik kluba Mate Kovač kratkim obraćanjem. “Drago mi je što vas vidim u ovolikom broju i što taj broj ne pada, unatoč nekim drugim pokazateljima koji govore da nas je tu na neki način sve manje”, rekao se Kovač zahvalivši se sponzorima, među kojima su najveći franjevci u samostanu u Dubravi. Pozvao je sve brucoše i druge studente da se priključe radu kluba jer će im to pomoći u poslovnom i svakom drugom planu. Fotogaleriju s mise i domjenka pogledajte na našoj službenoj stranici na Facebooku, a u nastavku možete poslušati cijelu misnu propovijed fra Joze Zovke i pogledati nastup naše folklorne sekcije. (zkhs MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. BLAGOSLOV GROBNICE NA RIČINI Posušje, 25. listopada 2012. (fra M. Lončar) - Na svetkovinu Svih Svetih, u 15,00 sati, na groblju Ričina u posuškoj župi bit će blagoslovljena novosagrađena grobnica za trojicu fratara koji su nakon dugih stoljeća, ove godine na 25. svibnja, u jednomu grobu pronađeni. Prvi je fra Mato Bogdanović, rođen 1742. g. u Kreševu, a umro je 9. svibnja 1771. g. u Posušju kao posuški kapelan u 29. god. života. Drugi je fra Anto Vrcić, rođen oko 1736. g. u selu Ljetoviku, s desne strane rijeke Lepenice, danas u župi Banbrdo. U dva navrata bio je župnik u Posušju (1783.-1784. i 1787.-1792.). Preminuo je kao aktualni župnik 23. kolovoza 1792. g. u 56. g. života. A treći je fra Marko Škorić Tvrtković, rođen u Kreševu 16. studenoga 1793. g. Preminuo je kao aktualni posuški kapelan 20. travnja 1835. g. u 42. god. života. Posuški fratri u dogovoru s Upravom naše Provincije odlučili su da posmrtni ostatci ovih naših fratara ostanu na groblju Ričina i da im se uredi primjerena grobnica. Grobnica je u međuvremenu, barem kamenarski dio, uređena. Kako je župa Posušje u to vrijeme bila pastoralno posluživana iz samostana Kreševo, a bili smo i u sastavu s Franjevačkom provincijom Svetoga Križa, Bosnom Srebrenom, dogovoreno je da za tu zgodu grobnicu blagoslovi i moli odriješenje za sve ukopane na groblju Ričina aktualni provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran uz asistenciju kreševskoga gvardijana fra Mije Raiča, dok će Misno slavlje predvoditi naš provincijal fra Ivana Sesar. Bez obzira na sve obveze koje imamo na Sve Svete očekujemo da će na ovo misno slavlje doći mnogi fratri i svećenici iz obadvije provincije, kako bismo našoj preminuloj braći nakon 241 godinu (tada je, naime, pokopan fra Mato Bogdanović) odali dužno poštovanje i pomolili se za one koji su se za nas svaki dan molili, kako stoji na nadgrobnome spomeniku. Svi koji mogu i žele suslaviti na Misi, neka ponesu albu i štolu. Kako je groblje Ričina jako veliko, ima oko 520 ukopnika, očekujemo i veliko mnoštvo svijeta. DOKUMENTARNI FILM O RADU VICEPOSTULATURE I POVJERENSTVA Široki Brijeg, 30. listopada 2012. (Gojko Jelić / Vicepostulatura) – Vratiti dostojanstvo žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća bio je prvi cilj osnivanja Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg. Ovih dana završen je dokumentarni film koji govori o radu ovog Povjerenstva, kao i o Vicepostulaturi postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« koja je idejni začetnik ovakvih povjerenstava po našim općinama. Film je to i o dijelu naše prošlosti o kojoj se nije smjelo pola stoljeća govoriti. Tek jedan brecaj zvona, s početka dokumentarnog filma o radu Povjerenstva, kazuje da ni zvona s ranjenih širokobrijeških zvonika nisu zvonila u veljači 1945. Titovi zločinci pobili su sve fratre MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. na Širokom Brijegu, a vjernicima zabranili svaki pristup crkvi, samostanu i mjestu zločina kod skloništa. Na svakom mjestu gdje su ostavljali svoj krvavi potpis sijali su strah, a svaka riječ o njihovim zločinima bila je kažnjavana. I tako na oko 150 otkrivenih grobišta na području Širokog Brijega. A koliko ih ima nepoznatih! U filmu govore svjedoci komunističkih ubojstava, sudionici Križnog puta, stručnjaci za sudsku medicinu, patologiju i arheologiju, te ljudi koji su se iz ljubavi prema istini i poštovanju prema žrtvama uključili u rad ovog Povjerenstva. Odličnom kombinacijom arhivskih fotografija i igranih scena u crno-bijeloj tehnici autori su uspjeli približiti stradanje hercegovačkih franjevaca i hrvatskog puka. Nižu se potresne scene iskapanja, molitve nad njihovim iskopanim kostima, izjave rodbine pobijenih. Ali poslije svega ostaje ljubav prema žrtvama i oprost prema zločincima. Bog je onaj koji sudi, a puk ovoga kraja među prvima je pokazao poštovanje prema svim žrtvama dostojanstvenim pokopom 29. srpnja ove godine i sv. misom za sve žrtve Drugog svjetskog rata, bez obzira kojoj su vojsci pripadali. Dokumentarac su posebno obogatile igrane scene koje dočaravaju križeve koje je prošao ovaj narod. Žene su čekale svoje sinove i muževe, čekale glas i tražili grobove da imaju gdje upaliti svijeću i pomoliti se za pokoj njihovih duša. Autor scenarija je Velimir Mabić, snimatelji su Marko Mandić, Tomislav Bubalo i Antonio Ćorić, a montažu potpisuju Marko Mandić i Jasminka Ljubić. U igranim scenama glumi Ana-Marija Prskalo. Kao producenti filma potpisani su Pero Kožul i fra Miljenko Stojić, a StudioM je uradio filmske usluge u ovom projektu. Film Kosti smiraj traže vrijedi pogledati i barem na taj način odati svoje poštovanje prema svim žrtvama. DOBAR BRAT PROTIVNI VJETAR – SVETI FRANJO ASIŠKI U HRVATSKOJ U povodu 800. obljetnice dolaska sv. Franje u hrvatske krajeve, fra Ante Marić je napisao kratku pripovijest Mostar, 30. listopada 2012. (Miriam) – „Hrvatska je prva zemlja na koju je sv. Franjo Asiški (1182. – 1226.) stupio izvan svoje rodne Umbrije. Zahvaljujući tom događaju koji se zbio 1212. godine, franjevci Hrvatske i Bosne i Hercegovine ove godine slave jedinstven jubilej – osamsto godina od boravka sv. Franje Asiškog u našim krajevima. Da se to uistinu i dogodilo potvrđuje njegov prvi životopis koji je 1226. napisao fra Toma Čelanski. Evo opisa tog događaja“: 20. poglavlje (Toma Čelanski, Životopis i čudesa sv. franje Asiškog) O želji da podnese mučeništvo i kako je najprije pošao u Španjolsku a zatim u Siriju; kako je Bog po njemu, umnoženjem hrane, iz pogibelji izbavio mornare 81 ‘Plamteći božanskom ljubavlju blaženi je otac Franjo uvijek nastojao postati još većim. Velikodušna je srca išao putem Božjih zapovijedi želeći dostići najviši vrhunac savršenstva. U šestoj godini svog obraćenja, plamteći silnom željom za mučeništvom, htio je otploviti u Siriju da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima propovijeda kršćansku vjeru i pokoru. Da bi otplovio onamo, ukrcao se na neki brod. Ali duvali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nađe na obali Slavonije“ Kad je vidio da mu se tolika želja izjalovila, zamoli nakon kraćeg zadržavanja neke mornare, koji su putovali u Ankonu, da ga sa sobom povezu, jer je one godine još jedva koja lađa mogla otploviti prema Siriji.’ Nakladnici ove knjige, koja je izišla u Zagrebu u Biblioteci „Brat Franjo“ Za malene 2, su Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda i Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM. Ilustracije su nacrtali s. Gabrijela Bagarić i Toni Kozarić. Lektorica je Zdenka Leženić. Knjiga ima 67 stranica i tiskana je u GraficI Markulin iz Lukaveca. PODJELA LEKTORATA I AKOLITATA U SAMOSTANU U DUBRAVI Zagreb, 20. listopada 2012. (fra3.net) - U subotu 20. listopada u našoj samostanskoj kapelici nakon redovite mjesečne duhovne obnove podijeljene su službe lektorata i akolitata. U ime provincijala ove je službe podijelio naš magistar fra Ljubo Kurtović. Lektorat je služba čitača u liturgijskim slavljima. Čitač (lektor) ima zadaću prenijeti Riječ Božju slušateljima. Svojom službom druge uvodi i čini ih sudionicima u posadašnjenju događaja spasenja kako bi se on u njima plodno ostvarivao. On nosi odgovornost koja zahtijeva ne samo svijest crkvenosti službe već i doličnu pripravu za službu čitanja. Obred se sastoji od simbolične geste predaje Svetog pisma gdje podjelitelj izgovara riječi: „Primi knjigu Svetoga pisma i vjerno predaj Riječ Božju da bude što jača u ljudskim srcima.“ Primatelj službe potvrđuje te riječi izgovarajući svoj „Amen“. U službu lektorata uvedeni su: fra Jure Barišić, fra Ante Jelavić, fra Robert Kavelj, fra Jozo Hrkać, fra Robert Pejičić, fra Vinko Šarac i fra Ivan Batinić. Službu akolitata podjeljuje biskup ili – u redovničkoj zajednici – viši poglavar. Obred se sastoji od pružanja plitice s kruhom ili kaleža s vinom. Podjelitelj izgovara riječi: „Primi posudicu s kruhom (ili: s vinom) za slavljenje euharistije. Budi takav da možeš dostojno služiti stolu Gospodnjem i stolu Crkve.“ Izgovarajući „Amen“ primatelj ove službe postaje sposoban za izvanredno služenje svete pričesti. U službu akolitata primljeni su: fra Dragan Bolčić, fra Zvonimir Pavičić, fra Tome Cvitanović i fra Željko Pendić. Važno je znati da se ove službe mogu podijeliti i laicima te nisu pridržane samo kandidatima za prezbiterat. 82 PROSLAVA 40. OBLJETNICE HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE U ST. GALLENU Svečanu Misu predslavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić St. Gallen, 13. studeni 2012. - Hrvatski vjernici u St. Gallenu u Švicarskoj, proslavili su u nedjelju 11. studenoga 40. obljetnicu Hrvatske katoličke misije. U prigodi te obljetnice pohodio ih je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i predslavio svečano Misno slavlje u Marijinoj Bazilici u Neudorfu, u St. Gallenu. Na svečanosti i u koncelebraciji bio je i izaslanik biskupa St. Gallena Markusa Büchela generalni vikar mons. Josef Rosenast, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Sesar, provincijski delegat i voditelj HKM Zürich fra Ivan Prusina, koji su na početku Misnoga slavlja zajedno s voditeljem HKM St. Gallen fra Mićom Pinjuhom, svim vjernicima uputili čestitke na spomenutoj obljetnici. U koncelebraciji je bilo još desetak franjevaca koji djeluju u raznim hrvatskim katoličkim misijama diljem svijeta, a koji su za ovu prigodu došli u St. Gallen. Voditelj HKM St. Gallen fra Mićo Pinjuh na početku Misnoga slavlja izrazio je radost i zadovoljstvo što zajednica na ovako svečan način zahvaljuje Bogu na 40 godina zajedništva vjernosti Bogu i slavljenja svetih sakramenata na hrvatskome jeziku. Posebnu je radost izrazio što se zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić odazvao pozivu i počastio hrvatsku zajednicu svojim pohodom, prisjetivši se istodobno i kardinalovih pohoda toj zajednici prigodom slavlja 25. i 30. obljetnice. Tumačeći Božju Riječ navještenu 32. nedjelje kroz godinu, kardinal Bozanić rekao je kako nam čitanja usmjeruju pogled na dvije udovice i na Isusa Krista koji nam svojim gestama ili riječima govore o onome što je bitno pred Bogom i za čovjeka. Udovica iz Staroga zavjeta u susretu s prorokom Ilijom nalazi se pred izazovom hoće li od malo brašna i vode najprije pripremiti jelo za Iliju pa zatim za sebe i svoga sina ili će se usmjeriti samo na sebe s opravdanjem da ionako ima malo. Ta udovica „svjedoči nam darivanje za drugoga i bilo joj je blagoslovljeno”, rekao je kardinal. Isus pak u Novom zavjetu pohvaljuje udovicu koja je u hramu u riznicu ubacila dva novčića, tj. sve što je imala. „Učinila je to iz ljubavi. Isus naglašava zapravo koja je mjera kojim Bog mjeri čin vjere i ljubavi. Mi gledamo ono što je izvanjsko, a Bog gleda ono što izlazi iz srca”, rekao je kardinal. MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Potaknut Božjom Riječju koja nas usmjerava na ono što je važno u životu, kardinal je u svojoj homiliji stavio poseban naglasak na važnost obitelji, na Godinu vjere i na novu evangelizaciju. O tome nam papa Benedikt XVI. također govori s velikom ljubavlju i brigom za svakog čovjeka. Može se dogoditi da brinemo o svojoj obitelji, da pazimo da ne nedostaje ništa našoj djeci.„U brizi za time može se ostati daleko od svoje djece jer se brine za ono što je doista važno, ono što je izvanjsko, a možda izostaju blizina i ono što je najvažnije”, rekao je kardinal, dodavši kako je upravo „Isus sebe prinio za nas, on je bio potpuno za drugoga do mjere da je dao svoj život i to je stil života na koji smo pozvani kao vjernici”. Spomenuvši se 40. obljetnice HKM u St. Gallenu, kardinal je istaknuo euharistiju kao onu koja je okupljala četrdeset godina hrvatske vjernike. „Došao sam iz Zagreba, iz grada svih Hrvata, iz grada našega blaženoga Alojzija Stepinca, da zahvalim zajedno s vama Bogu za vaš jubilej. Zahvaljujemo Bogu za sve one koji su djelovali u ovoj zajednici”, rekao je kardinal te pozvao vjernike na ponovno osobno preispitivanje o tome „što vjera znači za mene i što vjera znači za nas”. Na to nas poziva i papa Benedikt XVI, da životom potvrđujemo ono što ustima ispovijedamo. Papa nas sasvim konkretno poziva da bolje upoznamo sadržaje vjere i da tu vjeru svjesnije živimo. Govoreći o novoj evangelizaciji kardinal je pozvao vjernike da prodube svoju vjeru, da je žive te da drugima obrazlažu nadu koju žive iz vjere. Nova evangelizacija nije važna samo za biskupe, svećenike i crkvene službenike, štoviše, istaknuo je kardinal, prvi su evangelizatori upravo roditelji: „Roditelji su prvi prenositelji vjere. U obiteljima se vjera prenosi, u obiteljima se vjera uči, u obiteljima se vjera živi. Prenošenje vjere tiče se svih nas. Svi smo pozvani uvoditi druge u život vjere, a roditelji su posebno pozvani dati djeci iskustvo obiteljskog molitvenog zajedništva”, rekao je kardinal naglasivši važnost obitelji i obiteljskog odgoja. Pastoralna skrb hrvatskih vjernika u Švicarskoj započela je početkom polovice dvadesetog stoljeća. Hrvatska katolička misija osnovana je 1972. godine a prvim voditeljem misije imenovan je fra Karlo Lovrić. HKM St. Gallen u sadašnjim teritorijalnim granicama broji oko 5.000 vjernika, a sadašnji voditelj misije je fra Mićo Pinjuh. (kta/ika) ZAVRŠENO KANONSKO OBLIKOVANJE BRATSTVA FSR-A U GORICI Mostar, 14. studenoga 2012. (svjetovni-franjevci.info) - U nedjelju, 11. studenoga 2012., proslavljen je obred zavjetovanja u MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. bratstvu Franjevačkog svjetovnog reda u župi Gorica. Kandidate je za ovaj čin kroz godinu dana pripremala Mila Čuljak, područna voditeljica formacije, koja je u ime područnog vijeća jednom mjesečno imala susrete s kandidatima, koji su u početnu formaciju (novicijat) primljeni u studenom prošle godine. Skupinu je kroz to vrijeme brižno i s puno ljubavi pratio fra Željko Grubišić, gorički župnik. Svečano svetu misu u prigodi zavjetovanja predvodio je fra Josip Vlašić, područni duhovni asistent, uz koncelebraciju župnika fra Željka. Obredom zavjeta je predsjedala Marija Brekalo, područna ministra, a obredima su svjedočili, kako to Obrednik FSR-a traži, dva već zavjetovana člana: Mila Čuljak i Nives Tomas, učiteljica formacije u mjesnom bratstvu Drinovci. Župna crkva je bila posve ispunjena vjernicima koji su s velikim zanimanjem pratili obrede. Misno slavlje je pjevanjem pratio župni zbor. Osim župljana, u slavlju su sudjelovali i članovi FSR-a iz Drinovaca. U utorak, 13. studenog 2012., slavljen je izborni kapitul ovog novog/starog bratstva. Naime, u posljednjim desetljećima prestali su susreti članova Trećeg reda u ovoj župi. Još je živo 10-ak starijih članova. Ovim izborima bratstvo ponovno ima svoj kanonski oblik. U službu bratstva izabrani su: Milena Bošnjak – ministra, Anela Martić – doministra, Jelena Bušić – tajnica, Ljubica Pejić – rizničarka, te Anđela Vlašić – učiteljica formacije. Izborima su predsjedali Marija Brekalo i fra Josip Vlašić. GODIŠNJA DUHOVNA OBNOVA ZA BRAĆU U ŠVICARSKOJ Zürich, 13. studenoga (fra I. Prusina) - U prostorijama HKM Zürich održana je duhovna obnova za sve fratre na službi u Švicarskoj u utorak, 13. studenoga 2012. godine. Odazvala su se sva braća osim fra Šimuna Š. Ćorića koji nije mogao nazočiti, a pridružio nam se i fra Veselko Kvesić iz Kanade. Predvoditelj je bio fra Mirko Bobaš, bosanski franjevac na službi u Kufsteinu (A). Fra Mirko je imao izlaganje na temu: „Tvoja vjera jest tvoj odnos s Bogom“ a podnaslov: „Tvoje svećeničko poslanje ozakonjeno je Isusovim riječima: ‘Vi ste svjetlo svijeta’“ (Mt 5,14). Svoje izlaganje započeo je razmišljanjem o Godini vjere. Papa Benedikt XVI. je svojim apostolskim pismom ‘Porta fidei’ – Vrata vjere započeo i proglasio ovu Godinu vjere 2012-2013. Naglasio je kako smo u vremenu nove evangelizacije pozvani promicati pedagogiju čežnje, koja je otvorena otkupljenju. Vjerovati Bogu je obraćenje, obnova, promjena koja zahvaća u dubinama, u vertikalama i horizontalama naš život: čuvstva i srce, um, volju i tjelesnost, naše emocije i naše bratstvo. Posebno je istakao važnost nove evangelizacije koja traži nove metode i naša pastoralno-katehetska nastojanja, u kojima se prepoznaje naš novi zanos, radost redovničkog i svećeničkog života te svjedočanstvo kršćanske odgovornosti i optimizma. Pozvani smo, korak po korak, „diktaturu relativizma“ odmijeniti sviješću da je čovjek sposoban za istinu, onu Istinu koju je svjedočio i ozakonio Isus Krist. 83 Nakon predavanja uslijedila je kratka diskusija u kojoj se iskristaliziralo kako nema nekih konkretnih uputa kako ovu Godinu vjere djelotvorno živjeti, nego je opet sve nekako na nivou teorije, te je na pojedincima tražiti što i kako činiti. Uslijedila je kratka stanka a u 12.00 sati slavljena je sveta Misa koju je predvodio fra Ivan Sesar, provincijal u koncelebraciji s fra Ivanom Prusinom, provincijskim izaslanikom za Švicarsku, predvoditeljem obnove i ostalom subraćom (15). Propovijedao je fra Mirko naglašavajući kako smo pozvani na obraćenje, oblikovanje novog čovjeka. A nakon zajedničkog objeda u Misiji ostali smo u ugodnom druženju s Provincijalom. Prenio nam je najnovija događanja iz Provincije a onda smo prodiskutirali aktualnosti važne za nas u Švicarskoj. Nakon ugodnoga dana i druženja braća su se uputila na svoja odredišta pokušati odjelotvoriti nešto od doživljenoga i preporučenoga. PROSLAVA STOTE OBLJETNICE CRKVE SV. KATE U LJUBUŠKOM Ove godine za svetkovinu sv. Kate slavi se sto godina postojanja crkve posvećene svetoj Kati u Ljubuškom. Prije pada Hercegovine pod Turke u Ljubuškom su postojali samostan i crkva sv. Kate. Samostan je, prema najstarijem spomenu, izgrađen 1435. Turci su ga srušili 1563. godine. Nakon oslobođenja od Turaka, iz poštovanja prema ranokršćanskoj mučenici, a prije svega zbog potrebe vjernika samoga grada i okolnih sela, razmišljalo se o gradnji nove crkve svete Kate. Katolički vjernici koji su radili u državnim službama u Ljubuškom odlučili su 25. ožujka 1888. godine „da se na zidinama stare crkve sv. Kate podigne nova crkva“. Iz nepoznatih razloga gradnja crkve započela je 1906. godine. Zbog nedostatka materijalnih sredstava gradnja crkve slabo je napredovala. Uz brojne probleme koje su imali graditelji, crkva je pokrivena 1912. godine. Onda je uslijedio dug zastoj. Gradnja je završena tek 1928. godine i od tada se u njoj slave svete mise nedjeljom i blagdanima. Zvonik crkve dovršen je 1940. godine. Nakon Drugog svjetskog rata komunističke su vlasti crkvu svete Kate pretvorile u trgovačko skladište. Tek je 1963. godine vraćena fratrima koji su je obnovili i opskrbili nužnim namještajem. Godine 1983. promijenjen je dotrajali krov, pokrivena je bakrom te je obnovljena cijela vanjština. Drveni kor srušen je 1984. godine i podignut veći, betonski. Pod u crkvi popločan je bračkim kamenom, nabavljene su klupe, ugrađeno ozvučenje i postavljene nove postaje križnog puta, a preuređen je i oltarski dio. Oltar je okrenut prema puku, a svetohranište je postavljeno na desnoj strani iza oltara. U isto vrijeme nabavljene su orgulje stare preko 140 godina, vjerojatno najstarije u Hercegovini. Tijekom Domovinskog rata krov na crkvi bio je djelomično oštećen, a popravljen je 1995. i 2002. godine. Za proslavu stote obljetnice izabran je odbor čiji je zadatak osmisliti građevinski i duhovni program obnove. Od građevinskih poslova dovršena je drenaža oko cijele crkve, istaknut je i uređen 84 kameni dio temelja, obojena je crkva iznutra, a uređuje se pročelje crkve i fasada. Ako vrijeme dopusti, veći dio započetih poslova biti će završen do svete Kate. (Humac.ba) Večernji molitveni program Devetnice: 17,30 sati: krunica, prigoda za svetu ispovijed 18,00 sati: molitva pred kipom i euharistijsko slavlje 19,00 sati: prigodni program 1. DAN, 16. studenog - petak Tema: Sveto krštenje Euharistijsko slavlje predvodi: fra Dalibor Milas,župni vikar u Mostaru Devetnicu predmoli: fra Branimir Novokmet Pjeva: Dječji zbor „Radost“ iz Ljubuškog Izložba dokumenata i slika iz prošlosti crkve sv. Kate 2. DAN, 17. studenog – subota Tema: Sveta krizma Euharistijsko slavlje predvodi: fra Ivan Boras, humački župnik Devetnicu predmoli: fra Ivan Boras Pjeva: Frama Nastup glazbene sekcije Frame 3. DAN, 18. studenog – nedjelja Tema: Sveta euharistija Euharistijsko slavlje predvodi: fra Dario Dodig, župnik u Čerinu Devetnicu predmoli: fra Tihomir Bazina Pjeva: Veliki župni zbor svetog Ante s Humca Mimohod s upaljenim svijećama i zajednička molitva za žrtve Domovinskog rata i svih proteklih ratova na Trgu domovinske zahvalnosti 4. DAN, 19. studenog – ponedjeljak Tema: Sveta ispovijed Euharistijsko slavlje predvodi: fra Drago Vujević, župni vikar na Humcu Pjeva: Dječji zbor „Radost“ iz Ljubuškog Prigodno predavanje: Spasimo Obitelji Svoje (Ivica Ursić) 5. DAN, 20. studenog – utorak Tema: Sveto bolesničko pomazanje Euharistijsko slavlje predvodi: fra Mladen Herceg, duhovnik časnih sestara u Miletini Devetnicu predmoli: fra Branimir Novokmet Pjeva: Zbor Krš i Drača iz Mostara Klapa Krš i Drača iz Mostara MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. 6. DAN, 21. studenog – srijeda Tema: Sveti red Euharistijsko slavlje predvodi: fra Goran Ćorluka, župni vikar u Posušju Devetnicu predmoli: fra Tihomir Bazina Pjeva: Dječji zbor „Ljiljani sv. Ante“ Humac Predavanje: Prošlost svete Kate u Ljubuškom 7. DAN, 22. studenog – četvrtak Tema: Sveta ženidba Euharistijsko slavlje predvodi: fra Velimir Mandić, gvardijan na Humcu Devetnicu predmoli: fra Velimir Mandić Pjeva: Frama Glazbena škola: Večer klasične glazbe 8. DAN, 23. studenog – petak Tema: Izbor duhovnog zvanja Euharistijsko slavlje predvodi: fra Draženko Tomić, gvardijan u Zagrebu Devetnicu predmoli: fra Slavko Soldo Pjevaju: Novaci i postulati hercegovačke franjevačke provincije Svjedočenje novaka i postulanata Hercegovačke franjevačke provincije 9. DAN, 24. studenog – subota UOČNICA SVETOJ KATI Recital prigodom stogodišnjice crkve (fra Ante Marić) Euharistijsko slavlje predvodi: fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih franjevaca Devetnicu predmoli: fra Velimir Mandić Pjeva: Zbor sv. Kate SVETA KATA 25. studenog – nedjelja 10,30 molitveni mimohod s kipom sv. Kate kroz grad Svečana sveta misa u 11 sati Euharistijsko slavlje predvodi: mons. Ratko Perić, biskup Pjeva: Zbor sv. Kate PROSLAVLJENA NEBESKA ZAŠTITINICA I 100. OBLJETNICA CRKVE U LJUBUŠKOM Ljubuški, 26. studenoga 2012. (humac.ba) – Jučer, u nedjelju 25. studenoga, u Ljubuškom mnoštvo vjernika humačke župe i drugih štovatelja proslavilo blagdan blagdan svoje zaštitnice sv. Katarine Aleksandrijske, koju vjernički puk kratko i odmila zove sv. Kata. Svačno misno slavlje predvodio je mostarsko-duvanjski biskup dr. Ratko Perić uz koncelebraciju župnika fra Ivana Borasa i humačkog gvardijana fra Velimira Mandića. Ova svečana sveta misa bila je vrhunac proslave stote obljetnice crkve sv. Kate u Ljubuškom za koju su se ljubuški vjernici pripremali devetnicom - duhovnom pripravom i zanimljivim kulturnim programom. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. U 10:30 svečana procesija s kipom sv. Kate i brojnim vjernicima prošla je ljubuškim ulicama. Biskup je na početku zahvalio Bogu na lijepom danu i prisjetio se stare izreke u našim krajevima “sv. Kata snijeg na vrata”. Kako se u crkvenom kalendaru danas slavi i nedjelja Krista Kralja u svojoj propovijedi je posebno govorio o Kristu i Božjem sudu, povezavši i oslobađajuću presudu hrvatskim generalima. Katarina je živjela prije više od 1700 godina, a prema predaji nije se željela udati za rimskog časnika, koji ju je zbog neuzvraćene ljubavi osudio na smrt. Biskup Perić posebno je pozvao mladiće i djevojke da po Katarinom primjeru žive čistoću prije braka i a nakon braka vjernost do groba. Svima koji su pomogli da ova svečanost protekne u najboljem redu na kraju mise zahvalio je gvardijan fra Velimir. HUMANITARNA UDRUGA „FRA MLADEN HRKAĆ“ Mostar, 20. studenoga 2012. - Humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ osnovana je 16. lipnja 2012. godine u Zagrebu kao dobrovoljna, humanitarna, nevladina i neprofitna organizacija, sa ciljem pružanja informacijske, financijske i logističke pomoći osobama sa zdravstvenim poteškoćama koje žive izvan Hrvatske, a dolaze na liječenje u Zagreb, kao i njihovim obiteljima. Obzirom na doprinos i djelovanje pokojnog fra Mladena Hrkaća, kako u samostanu u zagrebačkoj Dubravi tako i u Širokom Brijegu, kao i njegovo nesebično dugogodišnje pomaganje bližnjima, osnivači su smatrali da naziv u potpunosti odražava svrhu i postojanje ove Udruge. U četveročlanom Predsjedništvu Udruge je i član naše Provincije fra Ljubo Kurtović. U tročlanom Nadzornom odboru Udruge je i član naše provincije fra Draženko Tomić, gvardijan u Dubravi. Članovi Predsjedništva Udruge Ivan Soldo, predsjednik Fra Ljubo Kurtović, prvi dopredsjednik 85 Nives Skoko, drugi dopredsjednik Ana Kvesić, tajnik Anton Marušić, rizničar Nadzorni odbor Udruge Fra Draženko Tomić - Gvardijan Franjevačkog samostana Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi po funkciji Dr. Zdenko Kraljević - Predsjednik Zavičajne zajednice Široki Brijeg po funkciji Zlatan Jelić – predstavnik osnivača Udruge i predsjednik NO Prepoznavanje potreba osoba sa zdravstvenim poteškoćama i njihovih obitelji, poboljšanje kvalitete skrbi te pružanje adekvatne pomoći njima i njihovim obiteljima glavni su ciljevi djelovanja Udruge. Svi smo mi nerijetko bili svjedoci kako oboljele osobe i obitelji iz različitih razloga, u većini slučajeva zbog slabog financijskog statusa, nisu u mogućnosti organizirati nastavak liječenja izvan matične domovine, što nikako ne bi smjela biti prepreka jer u pitanju je ljudski život. Postoje i obitelji kojima financijska situacija ne predstavlja problem, ali im je potrebna pomoć oko organizacije putovanja, smještaja, administracije ili pak samo razgovor s osobama i obiteljima koje su se nalazile u sličnim situacijama. U ovakvim životnim situacijama često puno više znači topla ljudska riječ ili posjet osobe koja je prebrodila sličnu situaciju. Humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ osnovana je s ciljem podmirivanja osnovnih životnih potreba osoba sa zdravstvenim poteškoćama i njihovih obitelji te pomoći u poboljšanju i unaprjeđenju kvalitete života u smislu zdravlja, smještaja, stanovanja, prehrane, uvjeta školovanja tijekom njihovog boravka u Zagrebu. Udruga će svojim djelovanjem nastojati pružiti svu potrebnu pomoć oboljelim osobama i njihovim obiteljima kako bi se izbjegle sve materijalne i psihičke poteškoće tijekom liječenja, s ciljem unaprjeđivanja kvalitete njihovih života. Djelatnost Humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“ je: • pomoć pri smještanju i organizaciji boravka članova obitelji pacijenta koji dolaze u Zagreb na liječenje; • pomoć u njihovu financiranju prilikom boravka u Zagrebu; • pomoć pri rješavanju administrativne i ostale papirologije; • pomoć obiteljima u sufinanciranju prijevoza bolesnika, a samim time i rješavanje troškova plaćanja cestarine i goriva; • obilazak i skrb o pacijentima bez obitelji koji su na liječenju; • organizacija prijevoza tijela u slučaju smrti, te rješavanje potrebne dokumentacije u slučaju navedenoga; • pružanje pomoći pacijentima i njihovim obiteljima u samom procesu rehabilitacije i kontrolnih pregleda kod liječnika; • organiziranje donatorskih i humanitarnih večera, sportskih, kulturnih događaja i projekata u svrhu prikupljanja prihoda koji bi bili namijenjeni isključivo za aktivnosti Udruge; • informiranje javnosti o radu Udruge; • razvijanje programa međunarodne suradnje te uključivanje u rad srodnih organizacija; • izdavanje knjiga, publikacija i časopisa; • jačanje suradnje sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj i izvan nje. 86 POSTULANTI I NOVACI U LJUBUŠKOM SVJEDOČILI O DUHOVNOM ZVANJU Humac, 24. studenoga 2012. (fra A. Musa) - Vjernici župe Humac, zajedno sa svojim fratrima, ove godine slave 100 godišnjicu izgradnje crkve sv. Kate u Ljubuškom. Naime, pred kraj 19. stoljeća humački fratri odlučili su u gradu podići crkvu i sasvim logično se nametnulo da to bude crkva upravo sv. Kate, u uspomenu na drevni samostan sv. Kate koji je u Ljubuškom postojao do Turaka. Oni su ga, osvojivši Hercegovinu, srušili, kao i one u Mostaru i Konjicu. Gvardijan fra Velimir i župnik fra Ivan, sa ostalom braćom, ovu veliku obljetnicu željeli su dostojno obilježiti. Tako su odlučili spremati se za sv. Katu devetnicom. Svake večeri u 17.30 počinje krunica, zatim devetnica, misa, a iza mise prigodni program. Kroz propovijedi obrađene su teme svetih sakramenata i tema duhovnog zvanja. Svete mise u devetnici predvodili su fratri, sinovi ove župe. U petak, 23. studenog 2012., svetu misu predvodio je dr. fra Draženko Tomić, gvardijan samostana hercegovačkih fratara u zagrebačkoj Dubravi, a tema je bila Izbor duhovnog zvanja. Pod svetom misom pjevali su postulanti i novaci Hercegovačke franjevačke provincije, predvođeni meštrom postulanata i profesorom glazbe fra Stankom Mabićem. U propovijedi, fra Draženko je istaknuo važnost svećenika za Crkvu kao zajednicu, ali i za svakoga pojedinoga člana Božje Obitelji. Pozvao je na molitvu za duhovna zvanja, naglasivši nevjerojatnu ulogu koju su upravo Božji službenici uradili u očuvanju vjerskog, nacionalnog, kulturnog, jezičnog i svakog drugog identiteta našeg naroda. Devetnicu je predmolio meštar novaka fra Slavko Soldo. Na koncu svete mise okupljenoj vjerničkoj zajednici u crkvi sv. Kate obratili su se franjevački postulanti i novaci, riječima i pjesmom. Promicatelj duhovnih zvanja Provincije hercegovačkih franjevaca fra Josip Vlašić, najavio je svjedočenje mladih kandidata o njihovu životu i odabiru životnoga poziva u svećeništvu i redovništvu. Po dvojica iz svake odgojne ustanove imali su priliku kazati par riječi puku koji ih je oduševljeno slušao. Nakon uvodne pjesme Krist na žalu, Lovro Šimić predstavio je odgojnu ustanovu Postulatura, a o svome dolasku u samostan posvjedočio je Zlatko Ćorić. Novicijat je predstavio fra Nikola Jurišić, dok je fra Jozo Mandić ispričao svoju životnu priču o tome kako se odlučio postati fratar. Već je spomenuto da je puk ova svjedočanstva oduševlje- MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. no slušao, a pljesak koji se nekoliko puta razlamao crkvom najbolji je dokaz za to. Dok su mladići govorili kako ih je Gospodin uhvatio u svoju mrežu, poneki vjernici čak su i suzu pustili. Nadamo se i vjerujemo da će ono što smo posijali u crkvi svete Kate uroditi plodom duhovnoga zvanja. Primjer je ovo i drugim župama i samostanima kada je u pitanju promocija duhovnih zvanja. Na koncu, ne preostaje nam nego zahvaliti Gospodinu na onima koje je pozvao u svoju žetvu te pozvati vjernike na iskrenu molitvu za duhovna zvanja u našoj mjesnoj Crkvi, Crkvi u našem narodu i općoj Crkvi. 15 GODINA RADIOPOSTAJE “MIR” MEĐUGORJE Međugorje 26. studenoga 2012. (medjugorje.hr) - U nedjelju 25. studenoga obilježena je 15. obljetnica djelovanja Radiopostaje Mir Međugorje. Tom prigodom je slavljena zahvalna večernja sveta Misa u crkvi sv. Jakova u Međugorju, koju je predvodio fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Propovijedao je fra Miljenko Šteko, ravnatelj. Susret s djelatnicima, prijateljima, predstavnicima medija s kojima se surađuje, te brojnim podupirateljima nastavljen je u prostorijama Radija. Čitavi taj dan protekao je u slavljeničkom raspoloženju, a svojom pjesmom radiopostaju su darovali glazbenici Alen Nižetić i Ivan Mikulić. Radiopostaja Mir Međugorje emitira program 24 sata te pokriva gotovo cijelu BiH, veliki dio Republike Hrvatske, a srednjim valom, satelitima i internetom svih 5 kontinenata. Od samoga početka programsko usmjerenje ravnalo se po načelu »istinska ljudskost, zdrava religioznost«. „NE BOJ SE!“ - KNJIGA FRA IKE SKOKE Mostar, 27. studenoga 2012. (Miriam) U povodu Godine vjere objavljena je knjiga fra Ike Skoke: Ne boj se! Knjiga je izišla u nakladi Informativnog centra Mir Međugorje, jer sadrži četrdeset fra Ikinih kolumni koje su objavljenu u Glasniku mira od 2006.-2009. U Predgovoru autor naglašava zašto ova knjiga: „Često čujemo u propovijedima kako svećenici kažu: „Izraz ne boj se pojavljuje se Bibliji 365 puta.“ To možemo uzeti točnim kad se misli na različite varijante, kao što su izrazi „ne boj se“, „ne bojte se“ „nemajte straha“ „ne plašite se“. Izraz ‘ne boj se’ nalazi se 64 puta, a „ne bojte se“ 61 put u Bibliji. Biblija jest knjiga u kojoj Bog neprestano hrabri i potiče čovjeka na život, na sazrijevanje, obraćenje, na dobro… Želio bih da i mi svi u ovom našem vremenu čujemo Božju riječ ‘Ne boj se’, kako bismo je i mogli češće uputiti jedni drugima!“ Recenzenti knjige su prof. dr. fra Mile Babić i fra Slaven Mijatović. Između ostalog, fra Mile je napisao: „O tome dubinskom strahu i o oslobođenju od njega govori knjiga fra Ike Skoke. On MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. pokazuje da cijela Biblija – Stari i Novi zavjet – svjedoči kako je pun život moguće postići oslobođenjem od straha, u vjeri kao povjerenju u stvarnost kao takvu (što uključuje povjerenje u sva Božja stvorenja) i u Stvoritelja stvarnosti“. Fra Slaven je istaknuo: „Razmišljati o strahu i o junacima Biblije koji su kao ljudi duboko osjećali strah, ali su kao ljudi dali svoje povjerenje u božansko proviđenje, vjerujem, osnovni je motiv koji je vodio fra Iku da napiše ovu zbirku.“ Lekturu potpisuje prof. dr. Mirna Brkić, a korekturu fra Stipe Marković. Naslovnicu je uradio prof. Stjepan Skoko, ak. kipar. Knjigu je pripremio za tisak prof. Jozo Kraljević, a otiskana je u franjevačkoj tiskari FRAM ZIRAL u Mostaru. U DOMUS PACIS ODRŽAN SEMINAR ZA MINISTRANTE 5. prosinca 2012. (Miriam) - U kući susreta Domus pacis u Međugorju je bilo vrlo živo u razdoblju od 30. studenog do 2. prosinca. Za taj su se vikend, naime, okupila četrdesetorica ministranata s franjevačkih župa iz raznih dijelova Hercegovine na godišnji seminar za ministrante. Ove godine seminar je predvodio fra Željko Barbarić, župni vikar u Tomislavgradu. Okupljanje je bilo u petak, a seminar je završio u nedjelju s ručkom. Na ovom seminaru bilo je riječi o duhovnom pozivu u Svetom pismu. Na osobama poput svetog Ilije, Zakeja, svetog Petra i mnogih drugih smo proučavali na koje to sve načine Bog zove ljude i kako ih traži. Ministranti su također imali priliku čuti svjedočanstva od svećenika i postulanata o njihovim vlastitim iskustvima Božjeg poziva. Na ovom seminaru su također bila trojica postulanata koji su bili na raspolaganju i voditelju i ministrantima. Prije nedjeljnog ručka slavili smo svetu misu u kapelici. Toj misi je prethodila i priprema te živi razgovor o nedjelji, posebnom danu u tjednu, danu Gospodnjem. Misu je slavio te propovijedao fra Željko. Sudionici ovogodišnjeg seminara za ministrante su bili iz župa: Čitluk, Čerin, Široki Brijeg, Posušje, Kongora, Seonica, Tomislavgrad, Mostar, Drinovci, Humac, Međugorje, Gorica i Bukovica. OKRUGLI STOL O ŽIVOTU I DJELU FRA MARTINA MIKULIĆA U PRIGODI 100.OBLJETNICE NJEGOVE SMRTI U župnoj dvorani u Ružićima, u petak, 30. studenoga s početkom u 17 sati održan je Okrugli stol. Zbor Frame Ružići kojeg vodi Stipe Iličić otpjevao je 3 prigodne pjesme. 87 Na samom početku Okruglog stola voditeljica programa, profesorica Lucija Mikulić, pozvala je domaćina fra Ivana Marića kako bi pozdravio nazočne. Župnik je kazao kako je počašćen što može biti domaćin ovako značajnog skupa i svima je poželio dobrodošlicu. Dr. sc. fra Ivan Sesar, provincijal. Trebao je biti prvi predavač, no zbog obaveza nije nazočio te je na ovaj Okrugli stol uputio pismo koje je pročitala voditeljica. U pismu provincijal naglašava kako ovim događajem nanovo otkrivamo sve bogatstvo književnog rada fra Martina Mikulića. Prvo predavanje imala jprof. dr. sc. Marinka Šimić iz Zagreba. Govorila je o jeziku Martina Mikulića, s posebnim osvrtom na utjecaj stranih jezika na njegov književni rad. Predavanje je bilo stručno i zanimljivo. Dr. sc. Milka Tica nadahnuto i emotivno, kako to ona zna, svoje predavanje naslovila je: Pučka baština u djelima fra Martina Mikulića. Upravo je zadivljujuće koliko su i danas životna književna djela ovoga franjevca, koliko se može realno zamisliti život onoga vremena u kojem je živio i stvarao fra Martin. Fra Ante Marić, književnik i knjižničar Hercegovačke franjevačke provincije bio je slijedeći predavač. U svom zanimljivom i stručnom predavanju govorio je o tiskanim knjigama fra Martina Mikulića koje se nalaze u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru. Predavanja prof. dr. sc. fra Andrije Dubravi posebno svečano je proslavljena na večernjoj misi koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski u koncelebraciji s desetak svećenika među kojima i provincijalom Hrvatske franjevačke provincije fra Željkom Železnjakom. Pozdravljajući biskupa i vjernike, okupljene u znatno manjem broju zbog velikog snijega i nevremena, gvardijan fra Draženko Tomić u kratkim je crtama predstavio zajednicu i zahvalio biskupu na dolasku u tu Marijinu crkvu. Trodnevnu pripravu za blagdan Bezgrešne predvodio je fra Jozo Zovko, a pjevanje je animirao mješoviti crkveni zbor pod ravnanjem fra Zvonimira Pavičića. Aktivistice franjevačkog svjetovnog reda su za sve vjernike pripremile kolače i druge slastice. „STOPE MIRA“ FRA MILJENKA MIĆE STOJIĆA U SPLITU Nikića: Podaci o krštenima ružićke župe za fra Martinova župnikovanja i prof. dr. sc. Pave Knezovića Mikulićev Šematizam za 1882. godinu kazivao je mr. sc. Mario Bušić u nešto kraćem obliku, jer ova dvojica znanstvenika nisu bili u mogućnosti doći na ovaj Okrugli stol ali su priložili svoje radove. Kao glavni zaključak svih predavanja nameće se potreba ponovnog izdanja svih djela ovoga našeg velikog književnika i franjevca, rođenog Ružićanina. Radovi s Okruglog stola bit će objavljeni kao separat u Godišnjaku OMH Grude Susreti 7, za 2013. godinu. Na kraju ovog vrijednog kulturnog događaja sve je pozdravio i zahvalio u ime organizatora mr. sc. Mario Bušić, predsjednik Matice hrvatske - Ogranak Grude. (Mario Bušić) SVETKOVINA BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA U ZAGREBAČKOJ DUBRAVI Zagreb, (IKA) - Svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u istoimenoj crkvi hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj 88 Split, 14. prosinca 2012. (Željko Primorac / hrsvijet.net) – Splitsko slušateljstvo imalo je priliku sinoć, 13. prosinca, slušati o književnom, novinarskom i javnom radu fra Miljenka Stojića. U dvorani Nadbiskupskog sjemeništa, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, upoznali su se s njegovim 25-godišnjim svećeničkim djelom, djelom franjevca i čovjeka kroz čiji se rad zrcale brojni problemi s kojima se susreću Hrvati u Bosni i Hercegovini, ali i problemi s kojima se Hrvati u državi Hrvatskoj tek trebaju susresti. Program je vodila Danira Matijaca, a fra Miljenkove pjesme čitala Branka Mlinar. Na tribini je o bogatom književnom radu fra Miljenka Stojića govorio književnik Krešimir Šego. U svom književnom opusu fra MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. Miljenko kroz priče malih, običnih ljudi oslikava položaj Hrvata u BiH nakon Drugog svjetskog rata, te slikajući ljudske sudbine zatvara krug stradanja, patnje i progona na Domovinskom ratu i turobnoj današnjici hrvatskog naroda u BiH. Stojić, kao franjevac koji živi s narodom i uz narod u dobru i zlu, nikada ne prepričava velike i epohalne povijesne događaje. Predmet njegova zanimanja sudbine su običnih ljudi koje, jasnije od bilo koje analize velikih društvenih kretanja, ocrtavaju sudbine jednog naroda. Upravo je život među ljudima potaknuo fra Miljenka da se, po želji svoje franjevačke provincije, prihvati ustrojavanja rada Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, koja je na sebe preuzela zadatak istražiti sudbine pobijenih hercegovačkih franjevaca, ali i tisuća civila i vojnika nakon Drugog svjetskog rata. O radu fra Miljenka Stojića u Vicepostulaturi govorio je mladi splitski doktorand Tomislav Đonlić. Fra Miljenko je u BiH probio led te je prvi javno i konkretno počeo istraživati stravične zločine represivnog aparata komunističke Jugoslavije iz vremena i nakon Drugog svjetskog rata. Njegov rad doveo je do otkrivanja i otvaranja brojnih masovnih grobnica čiji nalazi bacaju potpuno novo svjetlo na godinama nametanu povijest Drugog svjetskog rata i poraća. Fra Miljenkov pionirski rad na ovom polju prepoznala je i Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij pa ga je pozvala da svojim iskustvom pomogne u ovom tijelu za istraživanje zločina iz Drugog svjetskog rata u državi Hrvatskoj i BiH. Kako je istraživanje komunističkih zločina iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća u RH i BiH još uvijek tabu tema, mediji nisu blagonaklono gledali na otkrivanje mračne i krvave povijesti Jugoslavije. Fra Miljenko je to vrlo brzo uočio te je odlučio uložiti sve napore kako bi glas istine stigao do naroda. Stoga ne žali ogroman trud u pokretanju Radiopostaje »Mir« Međugorje, internetskog portala Stopama pobijenih, a godinama je djelatan i kao vrstan kolumnist i komentator na portalu HRsvijet te na raznim drugim područjima. O fra Miljenkovu novinarskom radu govorio je član uredničkog vijeća portala HRsvijet Ivan Zlopaša. Najveći problem medijske scene u Hrvatskoj je, prema Zlopaši, činjenica što su mediji u vlasništvu inozemnih i domaćih središta moći čiji su interesi dijametralno suprotni interesima hrvatskog naroda. Osim nekoliko tiskanih i internetskih izdanja, nacionalno novinarstvo snažno je potisnuto pred masovnim medijima središta moći. Upravo u fra Miljenkovoj nepokolebljivoj borbi za istinitim informiranjem naroda, ogleda se vrijednost njegova novinskog rada. Moglo bi se kazati kako fra Miljenko pred nasljednike KPJ u Hrvatskoj postavlja jedan sasvim logičan zahtjev: Ako Hrvatska, kako vi tvrdite, vuče državnost iz odredaba AVNOJ-a, onda nemojte insistirati na pravnom sankcioniranju zločina tek od 1991. Državnost, kako vi kažete, ima i zakonsku obvezu ne dopustiti amnestiju za zločine od 1945. do 1991. Tek tada možemo govoriti o pravnoj državi. U ovoj prigodi Zlopaša je predstavio i fra Miljenkovu knjigu »Halo, ovdje Herceg Bosna«. Knjiga je to kolumni objavljenih na portalu HRsvijet. U svom završnom obraćanju splitskom slušateljstvu, urednik lista i internet portala Stopama pobijenih fra Miljenko Stojić pozvao je Splićane da slijede stope mira i ljubavi, ali da pritom ne zaborave obvezu prenošenja i promicanja istine, jer je ona osnovni preduvjet mira i pomirenja. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. OTVORENA KNJIŽNICA „FRA ANDRIJA NIKIĆ“ U MOSTARU Mostar, 30. studenoga 2012. (bljesak.info). - Prilikom otvaranja nove knjižnice, Hrvatsko kulturno društvo Napredak i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti iz Mostara, upriličili su večeras prigodnu svečanost u Napretkovom domu u Mostaru. Riječ je o knjižnici s preko 50 000 naslova koja se nalazi u Napretkovom domu u Mostaru, a koji su donacijom Zlate Banović iz Kanade uredno složene u moderne police. Knjižnica je odlukom Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti iz Mostara dobila naziv po fra Andriji Nikiću. U programu otvorenja sudjelovali su fra Andrija Nikić, prof. Milenko Brkić i prof. Mira Pehar. U glazbenom dijelu nastupila je klapa Pašika iz Omiša, a program je vodila glumica Tina Laco. ‘’Knjige govore duhu, prijatelji srcu, nebo duši, a sve ostalo ušima. Tako uz čovjeka ne postoji ništa ljepše od knjige. Neka ove knjige budu spomenici u dušama čitatelja,’’ rekao je prilikom otvorena fra Andrija Nikić. 89 RASPORED OSOBLJA U HERCEGOVAČKOJ FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI U PROSINCU 2012. MOSTAR: Samostan i župa Sv. Petra i Pavla Fra Žarko Ilić, urednik Kršnog zavičaja Fra Augustin Barać, ž. vikar Fra Ferdo Majić Fra Alojzije Topić, brat Provincijal: Fra Ivan Sesar Fra Vladimir Kozina Ekonom Provincije: Fra Zdenko Karačić Fra Andrija Nikić Tajnik Provincije: Fra Bože Milić, ž. vikar Fra Ljubo Vlašić, ž. vikar Fra Vlado Lončar Gvardijan: Fra Iko Skoko, prov. def., ž. vikar Samostanski vikar: Fra Stipe Marković, žu- Fra Jure Brkić, ž. vikar pnik Fra Vlado Buntić Samostanski ekonom: Fra Ivan Ševo, ž. vikar, Fra Milan Jukić, brat rav. Fram-Zirala Fra Tomislav Sablje, ž. vikar Fra Mijo Križanac, brat Fra Branimir Novokmet, ž. vikar Fra Ante Marić, ž. vikar, prov. knjiž., upr. kap. Po- Fra Damjan Perić, brat lja Fra Tihomir Bazina, ž. vikar Fra Ante Tomas, prov. arhivar Fra Stanko Mabić, odgoj. postulanata, ž. vikar Fra Josip Vlašić, duh. as. FSR-a i Frame, ž. vikar TOMISLAVGRAD Fra Stipan Klarić, ž. vikar Samostan Sv. Ćirila i Metoda i župa Sv. Mihovila Fra Dalibor Milas, ž. vikar Arkanđela HUMAC Samostan i župa Sv. Ante Gvardijan: Fra Velimir Mandić, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Ivan Boras, župnik Samostanski ekonom: Fra Drago Vujević, pom. odg. novaka , ž. vikar Fra Slavko Soldo, odgojitelj novaka, ž. vikar Fra Vinko Dragićević, ž. vikar Fra Hadrijan Sivrić, ž. vikar Fra Radoslav Dragićević, ž. vikar 90 Gvardijan: Fra Ante Pranjić, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Gabrijel Mioč, župnik Samostanski ekonom: Fra Velimir Bagavac, ž. vikar Fra Oton Bilić, ž. vikar Fra Ante Ivanković st., ž. vikar Fra Klement Galić Fra Jozo Jolić Fra Radomir Krišto, brat Fra Mate Tadić, ž. vikar Fra Josip Mioč, ž. vikar Fra Željko Barbarić, ž. vikar MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. ŠIROKI BRIJEG Samostan i župa Uznesenja BDM Gvardijan: Fra Sretan Ćurčić, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Stipe Biško, župnik Samostanski ekonom: Fra Ante Penava Fra Jozo Pejić Fra Tihomir Kutle Fra Berislav Kutle Fra Vitomir Musa Fra Dane Karačić Fra Serafin Hrkać, ž. vikar Fra Vendelin Karačić Fra Drago Čolak Fra Miljenko Stojić, vicepostulator, ž. vikar Fra Tomislav Jelić, ž. vikar Fra Tomislav Puljić, ž. vikar Fra Nikola Rosančić, ž. vikar Fra Vine Ledušić, ž. vikar KONJIC Samostan i župa Sv. Ivana Krstitelja Samostanski ekonom: Fra Ljubo Kurtović, odg. bog., isp., prop. Fra Bazilije Pandžić, isp., prop. Fra Viktor Nuić, isp., prop. Fra Zoran Senjak, bol. dušbr., isp., prop. Fra Jozo Zovko, isp., prop. Fra Stojan Zrno, misionar, rekonvalescent Fra Ivica Zovko, đakon, kateheta Fra Ante Bekavac, isp., prop., student Fra Frano Musić, kap. Pol. akad., isp., prop., student BADIJA Samostan Uznesenja BDM (vidi Međugorje, fra Karlo Lovrić) ŽUPE BUKOVICA (Sv. Franjo Asiški) Fra Mladen Rozić, župnik Fra Petar Ljubičić, ž. vikar Gvardijan: Fra Anthony Burnside, ž. vikar Samostanski vikar: Fra Petar Drmić, župnik SLANO Samostan Sv. Jeronima i župa Sv. Vlahe Gvardijan: Fra Ljudevit Lasta, župnik Samostanski vikar: Fra Luka Zorić, župnik Fra Dinko Maslać, ž. vikar ZAGREB Samostan Bezgrješnog Začeća BDM Gvardijan: Fra Draženko Tomić, isp. prop. Samostanski vikar: Fra Mirko Bagarić, pom. odg. bog., isp., prop. MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. ČERIN (Sv. Stjepan) Fra Dario Dodig, žup. upr. Fra Ivan Ivanda, ž. vikar Fra Ignacije Alerić, ž. vikar ČITLUK (Krist Kralj) Fra Miro Šego, prov. def., župnik Fra Kornelije Kordić Fra Ivan Dugandžić, prov. def., ž. vikar Fra Robert Jolić, ž. vikar 91 DRINOVCI (Sv. Mihovil Arkanđeo) Fra Marko Jurič, žup. upr. Fra Mate Logara, ž. vikar GORANCI (Uznesenje BDM) Fra Ferdo Boban, župnik GORICA (Sv. Stjepan) Fra Željko Grubišić, župnik Fra Nikola Spužević, ž. vikar GRADNIĆI (Sv. Blaž) Fra Mate Dragićević, župnik IZBIČNO (Sv. Josip radnik) Fra Franjo Mabić, župnik KLOBUK (Sv. Marko evanđelist) Fra Stipan Šarić, župnik LJUTI DOLAC (Sv. Ana) Fra Robert Kiš, župnik MEĐUGORJE (Sv. Jakov apostol) Fra Marinko Šakota, župnik Fra Zoran Ostojić, ž. vikar Fra Ante Perković, ž. vikar Fra Viktor Kosir, ž. vikar Fra Karlo Lovrić, ž. vikar, zadužen za sam. Badiju Fra Tomislav Pervan, ž. vikar Fra Svetozar Kraljević, ž. vikar Fra Josip Marija Katalinić, brat Fra Miljenko Šteko, prov. vik., ž. vikar Fra Danko Perutina, prov. def., ž. vikar Fra Slaven Brekalo, ž. vikar MEĐUGORJE (Samostan časnih sestara) Fra Mladen Herceg, duhovnik, isp., prop. POLJA – MASNA LUKA (kapelanija) (Sv. Ilija prorok) Fra Petar Krasić, vod. kuće molitve Fra Vinko Mikulić KOČERIN (Sv. Petar i Pavao) Fra Mladen Vukšić, župnik Fra Ljubo Čutura, ž. vikar POSUŠJE (Bezgrješno Začeće BDM) Fra Milan Lončar, župnik Fra Ante Leko, ž. vikar Fra Marko Dragićević, ž. vikar Fra Mario Knezović, ž. vikar Fra Goran Ćorluka, ž. vikar KONGORA (Presveto Srce Isusovo) Fra Stjepan Martinović, župnik POSUŠKI GRADAC (Sv. Franjo Asiški) Fra Ivan Landeka st., župnik 92 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. RAKITNO (Sv. Ivan Nepomuk) Fra Marinko Leko, župnik RASNO (Sv. Franjo Asiški) Fra Ante Kurtović, župnik ROŠKO POLJE (Sv. Ivan Krstitelj) Fra Jozo Radoš-Đoka, župnik RUŽIĆI (Sv. Ivan Krstitelj) Fra Ivan Marić st., žup. upr. SEONICA (Uznesenje BDM) Fra Vinko Kurevija, župnik ŠUICA (Sv. Ante Padovanski) Fra Šimun Romić, župnik Fra Alojzije Bošnjak, ž. vikar TIHALJINA (Bezgrješno Začeće BDM) Fra Branimir Musa, župnik VITINA (Sv. Paškal) Fra Mladen Sesar, župnik Fra Dragan Ružić, ž. vikar SARAJEVO (Franjevački samostan Bistrik) Fra Miljenko Mika Stojić, rav. Caritasa BK BiH HRVATSKA Fra Slavko Antunović, župnik Sv. Ana, Plaški; Sv. Ivan Nepomuk, Saborsko Saborčanska 2, 47304 PLAŠKI Fra Slaven Mijatović, župnik Sv. Ivan Krstitelj, Tounj; Sv. Mihovil Arkanđeo, Tržić Kamenica 69 Tounj, 47264 TOUNJ AUSTRIJA Fra Šimun Oreč, župnik Fra Dominik Ramljak, ž. vikar Hauptplatz 1, 8130 FROHNLEITEN Fra Franjo Vidović Tanzenberg 1, 9063 Maria Saal ITALIJA VELJACI (Sv. Ilija prorok) Fra Vlatko Soldo, župnik Fra Ivan Kvesić, ž. vikar Fra Ivan Matijašević, ž. vikar MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. Fra Ivan Landeka, ml., student Fra Vjekoslav Milićević, student Collegio internationale „Antonianum”, Via Merulana 124 b, 00185 ROMA 93 NJEMAČKA HKM AUGSBURG Fra Ivan Čilić, voditelj misije Alte Gasse 15-A, 86152 AUGSBURG HKM NEU-ULM Fra Ivan Leutar, voditelj misije Alte Landstr., 89278 NERSINGEN HKM SINGEN-VILLINGEN Fra Dinko Grbavac, voditelj misije Rielasingerstr. 41, 78224 SINGEN Fra Mate Čilić, župnik Inningerstr. 29, 86179 AUGSBURG BLANKENAU Fra Ljubo Lebo st., upr. kuće i župnik Fra Stipe Pervan, župnik Fra Robert Crnogorac, župnik Propsteiplatz 7, 36154 HOSENFELD ŠVICARSKA HKM AARGAU Fra Ilija Šaravanja, voditelj misije Laurenzenvorstadt 71, 5000 AARAU HKM BASEL Fra Petar Topić, voditelj misije Kleinriehenstr. 53, 4058 BASEL HKM BERN Fra Gojko Zovko, voditelj misije Quartiergasse 12, 3013 BERN HKM FRAUENFELD Fra Branko Radoš, voditelj misije Klösterliweg 7, 8500 FRAUENFELD 94 HKM GRAUBÜNDEN Fra Ante Medić, voditelj misije Gartenweg 15, 7203 TRIMMIS GR HKM LAUSANNE - WALLIS Fra Vladimir Ereš, voditelj misije Rue de la Borde 25, 1018 LAUSANNE HKM LUZERN Fra Stanko Banožić, voditelj misije Matthofring 2/4, 6005 LUZERN HKM SOLOTHURN Fra Šimun Ćorić, voditelj misije Unterer Winkel 7, 4500 SOLOTHURN HKM ST. GALLEN Fra Mijo Pinjuh, prov. def., voditelj misije Paradiesstr. 38, 9000 ST. GALLEN HKM TICINO Fra Valentin Vukoja, voditelj misije Al Mai 18, 6528 CAMORINO HKM ZUG Fra Rade Vukšić, voditelj misije Mühlegasse 35 b, 6340 BAAR ZG HKM ZÜRICH Fra Ivan Prusina, voditelj misije Fra Stjepan Neimarević, misionar Fra Niko Leutar, misionar Schlossgasse 32, 8036 ZÜRICH Fra Ivan Bebek, ž. vikar Dorfstr. 201, 4714 AEDERMANNSDORF Fra Ljubo Leko, župnik Kreuzbühlstr. 9, 8754 NETSTAL GL MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. KONGO Fra Ante Kutleša, misionar Fra Filip Sučić, misionar Fra Pero Čuić, misionar KAMINA/Catanga c/o Procure don Bosco Wespelaarsebaan 250 3190 Boortmeerbeek Belgique KUSTODIJA Hrvatska franjevačka kustodija Sv. Obitelji 4848 South Ellis Avenue CHICAGO (IL) 60615 tel.: (773) 536-05-52 faks: (773) 536-20-94 [email protected] UPRAVA (Nova uprava, Chicago 24.9.2012) fra Jozo Grbeš, kustos fra Jozo Grubišić, savjetnik fra Marko Puljić, tajnik i savjetnik fra Ljubo Branimir Lebo, savjetnik fra Ivica Majstorović, rizničar i savjetnik SAD Pozivni telefonski broj 001 ne uključujući gradski predbroj 0 I. CHICAGO SAMOSTAN SV. ANTE 4848 South Ellis Avenue Chicago (IL) 60615 tel.: (773) 373-34-63; faks: (773) 268-77-44 MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. fra Jozo Grbeš, kustos i gvardijan fra Josip Nenad Galić, samostanski vikar fra Ljubo Krasić, voditelj Hrv. etn. instituta fra Zvonimir Kutleša fra Častimir Majić fra Filip Pavić ŽUPE 1. CHICAGO Mission of Bl. A. Stepinac 6346 N. Ridge Avenue Chicago, IL 60660 tel.: (773)-262-05-35 faks: (773) 262-46-03 fra Pavo Maslać, župnik 2. CHICAGO Župa sv. Jeronima 2823 S. Princeton Ave. Chicago, IL 60616 tel.: (312) 842-18-71 faks: (312) 842-64-27 www.stjeromecroatian.org fra Ivica Majstorović, žup., sav. i tajnik kust. fra Stipe Renić, ž.vikar 3. CHICAGO Župa Presv. Srca Isusova 2864 East 96th Street Chicago, IL 60617 tel.: (773) 768-14-23 faks: (773) 768-37-50 [email protected] fra Stephen Bedeniković, župnik 95 4. MILWAUKEE Župa Presv. Srca Isusova 917 North 49th Street Milwaukee, WI 53208 tel.: (414) 774-94-18 faks: (414) 774-74-06 [email protected] fra Ivan Strmečki, župnik 5. NEW YORK Župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela 502 West 41st Street New York, NY 10036 tel.: (212) 563-33-95 faks: (212) 868-12-03 [email protected]; www.crkvanyc.org fra Nikola Pašalić, župnik fra Dražan Boras, ž. vikar 6. ST. LOUIS Župa sv. Josipa 2112 S. 12th Street St. Louis, MO 63104 tel./faks: (314) 771-09-58 [email protected] fra Stjepan Pandžić, župnik 7. Beaufort Župa sv. Petra 70 Ladys Island Dr. Beaufort, SC 29907 fra Robert Galinac, voj. kapelan 8. WEST ALLIS Župa sv. Augustina 6762 West Rogers St. West Allis, WI 53219 tel.: (414) 541-52-07 faks: (414) 541-02-73 fra Lawrence Frankovich, župnik 96 KANADA Pozivni telefonski broj 001 ne uključujući gradski predbroj 0 ŽUPE 1. KITCHENER Župa sv. Obitelji 180 Schweitzer Street Kitchener, Ontario, N2K-2R5 tel.: (519) 743-71-21 faks: (519) 743-29-64 fra Miro Grubišić, župnik 2. LONDON Župa sv. Leopolda Mandića 2889 Westminster Dr. London, Ontario, N6N 1L7 tel.: (519) 681-84-72 faks: (519) 681-21-20 fra Jozo Čuić, župnik 3. MONTREAL Župa sv. Nikole Tavelića 4990 Place de la Savane Montreal, Quebec, H4P-1Z6 tel.: (514) 739-74-97 faks: (514) 737-68-03 fra Jozo Grubišić, župnik 4. NORVAL Hrvatsko franjevačko središte »Kraljica mira« 9118 Winston Churchill Blvd. Norval, Ontario, L0P -1K0 tel.: (905) 456-32-03 faks: (905) 450-8771 [email protected] fra Marko Puljić, župnik fra Ilija Puljić, ž. vikar fra Tomislav Pek, ž. vikar MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012. 5. SAULT STE MARIE Župa Majke Božje zaštitnice putnika 466 Second Line East Sault Ste Marie, Ontario P6B-4K 1 tel.: (705) 253-81-91 faks: (705) 253-88-04 fra Veselko Kvesić, župnik BOGOSLOVIJA Avenija Gojka Šuška 2 10 040 Zagreb-Dubrava tel./faks: +387-1-29-11-931 [email protected] www.fra3.net 6. WINDSOR Župa sv. Franje Asiškog 1701 Turner Road Windsor, Ontario, N8V-3J9 tel.: (519) 252-68-71 faks: (519) 252-69-42 www.stfranciscroatian.com fra Ljubo Branimir Lebo, ml., žup., sav. kust. Pomoćni meštar bogoslova fra Mirko Bagarić Meštar bogoslova fra Ljubo Kurtović Akademska godina 2012./2013. I. godina fra Jure Barišić fra Ante Jelavić fra Robert Kavelj fra Jozo Hrkać fra Robert Pejičić fra Vinko Šarac II. godina fra Dragan Bolčić fra Zvonimir Pavičić III. godina fra Augustin Čordaš fra Alen Pajić fra Ivan Penavić fra Tomislav Smoljan IV. godina fra Marin Karačić fra Perica Ostojić (Frascati-Rim) V. godina fra Goran Azinović fra Dario Galić fra Hrvoje Miletić fra Antonio Šakota (Jeruzalem) MIR I DOBRO, XLIV., XLIII., 3, prosinac 2012. 2011. 97 Ovogodišnji đakoni (ređeni 26.12.2012.) fra Josip Serđo Ćavar fra Stanko Ćosić fra Mario Ostojić NOVICIJAT Trg sv. Ante 1 88 320 Ljubuški-Humac tel./faks: (039) 832-583 [email protected] Meštar novaka fra Slavko Soldo Pomoćni meštar novaka fra Drago Vujević Novaci 2012./2013. fra Hrvoje Ćurčić fra Emanuel Letica fra Jozo Mandić fra Antonio Musa fra Nikola Jurišić POSTULATURA Franjevačka 1 88000 MOSTAR [email protected] Voditelj postulanata fra Stanko Mabić Postulanti 2011./2012. Luka Baković Luka Ćorić Zlatko Ćorić Renato Galić Nikola Miličević Stipe Šarić Lovro Šimić SJEMENIŠTE Zadužen za sjemeništarce: fra Stanko Mabić FRANJEVAČKA KLASIČNA GIMNAZIJA Kadije Uvejsa 4 71 300 VISOKO tel.: (032) 738-715 faks: (032) 735-826 www.fraklas-gimnazija.edu.ba Školska godina 2012./2013. I. razred Ivan Crnogorac (Posušje) Domagoj Jerlagić (Tomislavgrad) Robert Radić (Drinovci) II. razred Josip Duvnjak (Šujica) Ivan Hrkać (Široki Brijeg) III. razred Tomislav Crnogorac (Posušje) Andrija Majić (Drinovci) IV. razred Milan Galić (Posušje) Stipe Rotim (Čitluk) UPRAVA PROVINCIJE Izabrana (definitori) 20.4.2010. u Mostaru Provincijal: Fra Ivan Sesar Vikar Provincije: Fra Miljenko Šteko Definitori: Fra Ivan Dugandžić Fra Mijo Mićo Pinjuh Fra Iko Skoko Fra Miro Šego Fra Danko Perutina Tajnik Provincije: Fra Bože Milić 98 MIR I DOBRO, XLIV., 3, prosinac 2012.
© Copyright 2024 Paperzz
