K A R A V A J Glasilo Župe Svetog Duha Tisno Godište VIII - Godina 2012. - Broj 1 (17) Uskrs 2012. KRALJICE NEBA Kraljice neba, raduj se, Kraljice neba, raduj se! Aleluja, aleluja, aleluja, aleluja. Jer kog si dostojna bila nosit, jer kog si dostojna bila nosit. Aleluja... Uskrsnu kako je rekao, uskrsnu kako je rekao. Aleluja... Moli, moli Boga za nas, moli, moli Boga za nas. Aleluja... SRETAN USKRS Štovani župljani župe Svetog Duha Tisno! U ruke Vam stiže novi broj župnog lista Karavaj za Uskrs. Prije Uskrsa, u korizmi, Crkva nas je pozvala da se osvrnemo na sebe, svoja djela ili nedjela, svoje propuste i uspjehe, na sebe u odnosu prema Bogu, prema bližnjima i samom sebi. Potrebno je pogledati kakav sam ja bio, a ne drugi. Koliko sam u ovom društvu, svojoj sredini doprinosio u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom ili sam možda pomogao urušavanju svoje sredine uglavnom zbog vlastite pohlepe, zbog sebičnosti. Društvo činimo ti i ja, svaki pojedinac sa svojim djelovanjem. Često čujemo da je u biti kriza morala, vrednota, duhovnosti, vjere. Možda će se netko u svojim nevoljama pitati: je li me i Bog zaboravio? Sigurno NIJE, ali je pitanje jesmo li mi Njega!? Upravo to smo trebali kroz korizmu kod sebe provjeriti i popraviti, jer uvijek se može bolje kako bih na taj način doprinio izgradnji čovječnijeg svijeta. Upravo s tom molitvom i željom da mi NJEGA NE ZABORAVIMO, da se od njegovih pravila, zapovijedi ljubavi ne udaljavamo, već NJEMU ugađamo kako bismo na ovoj zemlji dobili stostruko i u nebu život vječni! SRETAN USKRS! Don Lazar Čibarić, župnik 1 BISKUPOVA USKRSNA ČESTITKA. Draga braćo i sestre u Uskrslom Gospodinu. Vjerujemo da je Uskrs veličanstveni Događaj koga je Bog izveo u Isusu Kristu, Sinu svojemu, našem Gospodinu i Učitelju, koji je „radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom“. Vjerujemo Pismima da se Uskrs dogodio u Jeruzalemu, nakon zemaljskog života kojim je Isus „prošao svijetom čineći dobro“. Vjerujemo da se uskrsni događaj dogodio nakon Isusove smrti na križu. Da se dogodio u grobu u koji je bio pokopan, na koji je bio navaljen veliki grobni kamen koji je bio zapečaćen carskim pečatom, a nad njim je stražu čuvala četa rimskih vojnika, najmoćnije „globalne“ sile svijeta. Vjerujemo da je Uskrs događaj nad svim događajima ljudske povijesti, kojim je Isus, Božjom odlukom i snagom, pobijedio smrt i „stvorio“ novi život za novoga čovjeka i novo čovječanstvo. Da je uskrsnim događajem započela nova povijest, novi svjetski poredak: „Kraljevstvo je Božje među vama!“ „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja, gdje je, smrti, žalac tvoj? U Kristu nadmoćno pobjeđujemo!“ Vjerujemo da uskrsni događaj, kako onoga jutra, tako i danas, ne prestaje zbunjivati i uzbuđivati ljude i svijet: I učenike i protivnike, vlasti, suce i sile, mudrace i farizeje, vjernike i nevjernike (ateiste i agnostike). Jedni su prestrašeni i zbunjeni, ali naziru i nadaju se uskrsnoj novosti: „Uskrsnu kako je rekao!“ Drugi su prestrašeni i zbunjeni pred tom novošću. Plaćaju novcem i podmićuju vojnike i stražu i pokreću svu moguću propagandu da sve to s Isusom proglasi iluzijom i prevarom. I da za sve to optuže apostole i vjernike. Vjerujemo da je Isusu bilo stalo potvrditi Istinu uskrsnog događaja. Zato se pokazao Mariji nad praznim grobom. I Tomi je 2 pokazao svoje ruke, noge i srce probodeno, i pozvao ga da „ne bude nevjeran, nego vjeran“. Učinio je da ga razočarani prepoznaju u „lomljenju kruha“ u Emausu. Htio je da povjeruju da će On po uskrsnom događaju biti sa svojima u njegovoj Crkvi i sa svim ljudima „u sve dane do svršetka svijeta“. Ohrabrio ih je da se ne boje nikoga, da ustraju. „Tko ustraje do konca, spasite će se!“ Vjerujemo da je Uskrsli poslao, i da danas šalje, svoje učenike da „idu po svem svijetu, da propovijedaju Evanđelje Uskrsnuća. Vjerujemo da smo i mi po svetom krštenju postali dionici tog uskrsnog događaja. Da smo pozvani živjeti uskrsnu novost „života u izobilju“, u zajednici svoje Crkve, u svojim obiteljima i narodu. Vjerujemo da s Kristom uskrslim možemo graditi bolji i sretan svijet. Ne na iluzijama i prevarama, koje silom kapitala i oružja žele uspostaviti svjetski poredak za interese „velike i moćne manjine“ koja gospodari nad većinom malih, koji im u pokornosti i poniženju služe. Nego, na novoj zapovijedi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Sretan vam Uskrs, dragi vjernici naše šibenske Crkve-biskupije, sestre i braćo u Uskrslom Pobjedniku Kristu Isusu. Čestitam vam jer vjerujete, jer se ne bojite, jer se ne date zastrašiti ni obeshrabriti. Čestitam Vam jer se ničim ne date potplatiti, pokolebati ni zavesti. Jer ne želite biti izdajice, ni lažni svjedoci, ni nepravedni suci… Jer ne želite prezreti Kristovu Istinu, Put i Život… Jer ne želite zanijekati ni razapinjati svoga Boga i Učitelja, ni probadati kopljem njegovo srce, ni srce njegove i naše majke Gospe Marije. Čestitam vam jer vjerujete da u njegovom srcu ima mjesta za sve ljude i sve narode. Čestitam vam Uskrs jer se svim zlim silama i, rastućoj propagandi nasuprot, oko Isusa živoga u njegovoj Crkvi okupljate. Čestitam vam jer vjerujem da se sa Uskrslim Gospodinom trudite opraštati i ljubiti. Čestitam vam jer, unatoč svim ljudskim slabostima, snagom njegova Duha, ustrajete na čvrstim temeljima Božje Riječi i nepromjenjivim naravnim Božjim 3 zakonima, graditi bolji svijet, u zajedništvu, solidarnosti i nesebičnoj suradnji sa svim ljudima dobre volje. U vjeri u Uskrsloga, od srca vam želim i kličem: Sretan vam Uskrs, aleluja! Vaš brat u Uskrslom Isusu, biskup + Ante PIVAČI Završetkom Božićnih blagdana, rekli bismo, pomalo završava i jedna naporna godina za pučke pivače naše župe. Preko Božićnih blagdana nema proba, ali zbog gustoće blagdana češće sudjelujemo na sv. misama. Zaslužili smo tako i jednu opuštajuću večer uz ponešto zalogajiti i popiti koju čašu prikladnog pića po osobnoj želji. I ove godine okupili smo se u Banovim dvorima čiji je vlasnik ujedno i član Župnog vijeća (crkovinar). I pri ovakvim zgodama teško je sve okupiti pa ih je nekoliko falilo zbog osobnih obaveza, a u zadnju godinu dana, točnije u listopadu, umro je i dr. Marko Stegić – aktivni član zbora i prije njegova nastanka. Gledajući godinu unatrag, zaključili bismo da je to još jedna u nizu godina napredovanja. Većina redovito sudjeluje na sv. misama i svojim pjevanjem slavi Boga. Ne zaboravimo ono pravilo: „ Tko pjeva, dvostruko moli!“ Posebnost ove godine bilo je sudjelovanje u proslavi 200. godišnjice Općine Tisno. U sklopu toga imao je naš zbor nastup ispred crkve Sv. Roka, zajedno s Komornim orkestrom iz Zagreba kome se priključilo i nekoliko članova naše glazbe „Hartić“. Još jedan nastup bio je na Rudini, u sklopu glavne proslave, s drugim izvođačima. F.P. SKUPŠTINA BRATOVŠTINE GOSPE OD KARAVAJA 4 Zbog lošeg vremena ove godine nismo mogli održati redovnu godišnju skupštinu kako je dogovoreno i najavljeno 11. veljače na blagdan Gospe Lurdske, već smo to učinili na 1. korizmenu nedjelju, 26. veljače, nakon pobožnosti „Put križa“. Nakon uvodne pjesme ili, bolje reći, zaziva Gospi kako su to činili i generacije prije nas: „Kraljice i odvjetnice naša moli za nas“, započeli smo radni dio, ponajprije osvrtom predsjednika na proteklo razdoblje. Pozitivno je što nas ima sve više na sv. misi uoči blagdana Gospe Karavaja, a negativno je što ima članova koji su to samo na papiru, nema ih u crkvi, ni na Uskrs, ni na Božić, a kamoli nedjeljama. Nisu vjernici samo time što su zapisani kao članovi bratovštine. Prisutnima je predsjednik još jednom naglasio važnost zajedničkog klanjanja na Cvjetnicu te veće sudjelovanje, posebno mlađih članova, u organizaciji samog blagdana Gospe Karavaja. Pri tom se nije zaboravilo napomenuti i pohvaliti sve one koji su do sada bili posebno aktivni. Planovi bratovštine, po napomeni samog predsjednika, što je do sada bilo pomalo zaboravljeno, su ostaviti većeg materijalnog, vidljivog traga u samom svetištu. Prošle godine smo od članarine kupili jedan oltarnik i nekoliko komada rupčića misnog ruha koje svećenik upotrebljava na oltaru. Za ovu godinu kupili bismo, što su svi prisutni i odobrili, jednu novu misnicu koju bismo posebno dali napraviti kod časnih sestara u Splitu, a na sebi bi imala motive i sliku Gospe iz našeg svetišta. Po izvješću blagajnika mogli bismo samostalno podnijeti teret tog projekta. Na samom kraju pristupilo se primanju nova četiri člana. Nakon svega, kad zbrojimo umrle, dvoje članova je odstupilo od članstva, uz četiri primljena nova, broj članova je 144. 5 Svima onima koji su slabo aktivni, odnosno nema ih na sv. misi i sakramentima, opomena da se obrate i postanu aktivni, aktivni da postanu aktivniji, a svi oni koji imaju želju pristupiti, neka se jave do sljedećeg blagdana Gospe Lurdske 11. veljače 2013. godine. F.P. DON ANTE 25. travnja navršava se 7 godina od smrti don Ante Marinova koji je veći dio svog svećeničkog života proveo u Šibeniku, a posljednjih 18 godina u Tisnomu. Nakon završenog bogoslovnog studija u Đakovu dolazi u Šibenik gdje prvih 10 godina vrši vjeroučiteljsku službu za sve uzraste, a koja se tada održavala u Novoj crkvi u Šibeniku. Koliko je bio predan toj službi, vidi se i po tome što se do zadnjih godina u detalje sjećao mnogih dogodovština, i lijepih i onih manje lijepih. Po njegovu kazivanju, najljepši su mu trenutci bili u rano jutro svakog prvog petka u mjesecu kad je masa mladića i djevojaka dolazila na sv. ispovijed i ranojutarnje mise prije škole. Sredinom šezdesetih biskup Arnerić osniva novu župu Baldekin koju predaje don Anti. Često mi je pričao o tim prvim godinama kad je pripremao gradnju pastoralnog centra Presvetog srca Isusova, te kroz koje je sve poteškoće prolazio tražeći razne dozvole. 6 Bilo je to vrijeme možda najteže u odnosu vlasti spram Katoličke crkve. Po svemu što sam slušao, bila bi to dosta debela knjiga kad bi se sve moglo staviti na papir. Pomalo narušena zdravlja, krajem osamdesetih dolazi u Tisno. Tu ne miruje već ponovo, uza svu pastoralnu službu, planira razne aktivnosti. Obnavlja Karavaj i sve više razmišlja o postajama Križnog puta koje i uspijeva sagraditi 1995. godine. Nakon toga pristupa gradnji crkve Srca Isusova u Tišnjanskoj Dubravi, koja je blagoslovljena 23. prosinca 1997. godine. Zadnji pothvat mu je preuređenje župske kuće. Uza sve ovo ukratko nabrojeno, nikad nije propustio ni jedan sat vjeronauka. To mu je uvijek bila prva briga. U samoj župi uvijek je nastojao da sve bude u skladu, ali i da sami vjernici pridonose u rastu župe. Oduševljen je bio našom pučkom tradicijom i liturgijskim pjevanjem kojega je u mislima vodilo u rodni Primošten. Proslavivši svoj zlatni svećenički jubilej 2004., snage su mu počele popuštati, ali je do polovice ožujka 2005. godine zdušno vršio svećeničku službu. Umire u Šibenskoj bolnici, a sprovodne obrede 27. travnja predvodi šibenski biskup mons. Ante Ivas, okružen velikim brojem svećenika Šibenske biskupije. Na kraju sprovodnih obreda mnogi su se od njega oprostili prigodnim slovom u znak zahvalnosti za mnogo truda i dobrote u svećeničkom radu. Veliko mnoštvo vjernika, koje je ispunilo crkvu i prostor oko nje, ispraća njegove zemne ostatke u svećeničku grobnicu u Tisnomu, po njegovoj osobnoj želji . Mnogi koji su ga poznavali ne propuštaju zgodu kad prolaze kroz Tisno posjetiti njegovo posljednje počivalište. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! OBIČAJI UZ VELIKI TJEDAN 7 Slavlje Vazmenog otajstva započinje proslavom Cvjetnice ili, kako je nekad bilo, 2. nedjelje muke. Po starom obredu ili crkvenom običaju 1. nedjelja muke bila je gluha nedjelja, tj. 15 dana pred Uskrs, kad su se pokrivali oltari i slike svetaca ili su se sklanjali kipovi po crkvama. U to vrijeme crkva je uranjala u razmišljanje o muci Isusovoj i ništa nas nije trebalo od toga odvraćati. U to vrijeme nije se molilo pred slikom ni kipom nijednog sveca već smo svi trebali biti uronjeni u razmišljanje o Muci Kristovoj koju je podnio za naše spasenje. Početkom 20. stoljeća, ili možda i prije, razvile su se različite pučke pobožnosti, posebno pobožnost 40. satnog klanjanja. Jedan sat za svaki dan koliko je Isus boravio u pustinji., koliko, uostalom, traje i vrijeme Korizme (Četrdesetnica). Negdje se to klanjanje obavlja u tjednu između Gluhe nedjelje i Cvjetnice, a negdje (kao i kod nas) od Cvjetnice do Velikog Četvrtka. To bi bila bliža duhovna priprava za uskrsnu Sv. ispovijed i što svečaniju proslavu najvećeg kršćanskog blagdana. U subotu pred Cvjetnicu iz polja bi se donijela najljepša grana masline, ili više njih, koja se na Cvjetnicu ujutro kitila svježim cvijećem, obično vijolicom koja je cvjetala u to vrijeme, a i ljubičicom ili križavom ako je Uskrs bio kasnije. Prije su se nosile u crkvu velike grane te se od njih nisu ljudi ni vidjeli, a ne kao danas, male grančice. Svećenik i pivači znali su imati posebno spletene grane maslina za taj dan. Nakon blagoslova u crkvi bila je procesija oko nje, a onda Sv. misa na kojoj se pjevala muka. Nakon sv.mise bilo je izlaganje (kao i danas) Presvetog oltarskog Sakramenta na klanjanje. Nekoć su članovi bratovštine strogo pazili da ne izostanu sa svoje ure jer bi dobili ukor uprave bratovštine. Danas to nije više tako strogo pa mnogi članovi bratovštine zaborave svoju dužnost. 8 Navečer bi se svi okupljali na završetku klanjanja pjevajući Povečerje, slušajući propovijed drugog svećenika te otpjevali pokorničke pjesme kako to još i danas radimo. Nakon završetka klanjanja u srijedu ujutro u crkvi bi se napravio „Božji grob“ te se uvečer pjeva „Baraban“, a psalam od jutrenja Velikog Četvrtka. Misa Velikog Četvrtka bila je ujutro, a uvečer na Veliki Četvrtak pjevala se jutrenja Velikog Petka. Na Veliki Petak ujutro je bila Procesija kroz mjesto bez svećenika, a pjeva se putem Gospin plač. Cijeli dan na Veliki Petak dolazilo se u crkvu moliti pred Božjim grobom te obavljati pobožnost Križnog puta pa bi se, po starom običaju, sa sobom donijelo ulje za kandelu. Ni danas ne bi te običaje trebalo zaboravljati. Po staroj tradiciji crkva danas skuplja nešto što je bitno kroz cijelu godinu : Vječno svjetlo koje nas podsjeća da je u oltaru živi Isus prisutan u prilici sv. hostije. Novčane priloge obično taj dan crkva skuplja za održavanje sv. mjesta u Jeruzalemu. Vrhunac proslave Velikog Petka je svečana procesija kroz mjesto u noćnim satima, koja bi trebala biti odraz naše vjere u Krista, rođena od Djevice, na križu raspeta, pokopana i treći dan slavno uskrsnulog. Na Veliku Subotu prije se održavao post od Velikog Petka do proslave Uskrsa, koji je obično bio do 10 sati ujutro, a nakon koncila sve se obavlja u večernjim satima. Za blagoslov ognja prije je skoro svaka kuća nosila komad suka za upaliti vatru koja se nakon završetka obreda nosila doma na kamin. Jelo se blagoslivljalo redovito na Uskrs nakon male mise, a dio od blagoslovljene hrane uvijek se ostavljao za župnika i zvonare. Od Velikog Četvrtka do proslave Uskrsa nisu nikad zvonila zvona, već se kroz selo išlo sa čičargama pozivati na službu Božju. Od starine, koliko pamte najstariji, običaj je i čuvanja Božjeg groba, ali kroz cijeli dan Velikog Petka. Prije se strogo vodilo računa o postu na Veliki Petak, ali i o tome da se do proslave Uskrsa nije 9 obrađivala zemlja te se Uskrs slavio u crkvi, a po ulicama se pivalo tek nakon večernje na Uskrs!! F.P. KRONIKA ŽUPE TISNO 22. veljače 2012. – na Pepelnicu započeli smo korizmu obredom pepeljanja i riječima: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah i povratiti.“ Ili. „Obrati se i vjeruj Evanđelju.“ 19. ožujka 2012. – proslavili sv. Josipa. Bile su dvije svete mise, ujutro u 9 sati i navečer u 18. 25. ožujka 2012. – svetkovinu Blagovijest proslavili smo u ponedjeljak 26.3.2012. Budući da je bila korizmena nedjelja, blagdan se prebacuje na sljedeći dan. 25. veljače 2012. - na godišnjicu smrti (zarobljavanja) stradalog branitelja Jakova Crvelina bili smo u Dragišiću, kod kapelice se pomolili, a kratki govor održao je Marin Frkić, predsjednik veterana Domovinskog rata. Zatim je u župnoj crkvi bila sveta misa koju je predvodio don Tuna Jozić, u koncelebraciji sa župnikom don Lazarom. Neki su svakako trebali biti službeno. 19. ožujka 2012 – svećenici dijecezanci čestitati ocu biskupu godišnjicu ređenja. 23. ožujka 2012. – poslane maslinove grane župi Sv. Alojzije u Čaglin. Prilog ide za misije. 30. ožujka 2012. – u Šibeniku, u Fibas u, donacijom župljana kupili smo novi tepih - stazu za župnu crkvu. Hvala im! RASPORED SLUŽBE BOŽJE ZA VELIKI TJEDAN 2012. NEDJELJA CVJETNICA DUBRAVA - 900 10 10:30 1200 sati BLAGOSLOV MASLINOVIH GRANČICA ISPRED CRKVE SVETOGA ROKA I PROCESIJA PREMA CRKVI SVETA MISA I PJEVANJE MUKE IZLAGANJE PRESVETOG I POČETAK 40SATNOG KLANJANJA Raspored klanjanja 13-14 Presv. Sakramenta 17-18 svetog Martina 14-15 Gospe od Ruzarija 18-19 Gospa od Karmela 15-16 sv. Ante 19-20 Zajedničko povečerje16-17 Gospe od Karavaja propovijed DOĐITE, POKLONIMO SE! 00 19 sati PJEVANJE POVEČERJA I PROPOVIJED VELIKI PONEDJELJAK: 1700 sati USKRSNA SVETA ISPOVIJED PONEDJELJAK I UTORAK 700 sati 1900 sati SVETA MISA I IZLAGANJE PRESVETOG POVEČERJE I ZAVRŠETAK DNEVNOG KLANJANJA SRIJEDA 7 sati SVETA MISA I IZLAGANJE PRESVETOG 00 19 sati ZAKLJUČAK 40-SATNOG KLANJANJA VELIKI ČETVRTAK 30 9: U KATEDRALI MISA POSVETE ULJA 00 20 sati MISA VEČERE GOSPODNJE GOSPIN PLAČ I DIO 00 11 VELIKI PETAK 2000 sati BOGOSLUŽJE VELIKOG PETKA –PROCESIJA - GOSPIN PLAČ II DIO VELIKA SUBOTA 2000sati- USKRSNO BDIJENJE- BLAGOSLOV JELA USKRS SVETE MISE U 900 I 1100. SATI BLAGOSLOV JELA USKRNI PONEDJELJAK – Svete Mise: DUBRAVA Posjetite nas na web adresi. www.zupatisno.hbk.hr Izdaje Župa Svetog Duha – Tisno, Rudina dr. Franje Tuđmana 2, 22240 Tisno Tel: 022/439-328 12 900 i 1100 1800
© Copyright 2024 Paperzz
