župni župa i samostan Presvetoga Trojstva, Karlovac list godinaV, broj 24 - ožujak 2013. ŽUPNI LIST župe i samostana Presvetoga Trojstva Godina Broj Ožujak Cijena V 24 2013. 3 kn Izdavač: Župa Presvetoga Trojstva, 47 000 Trga bana Josipa Jelačića 7 Broj računa: 240000-1101424067 Tel: 047/615 950 Internet stranica: http.//www.franjevci-karlovac.hr E-mail: [email protected] Suradnici: Albina Petrak, Stipe Granić, Anamarija Vukošić Vesna Beg, Dubravka Beljan, Nevenka Magličić, Goranka Kušećek, Željko Šalković, Ante Slavić Zvonimir Gerber Glavni i odgovorni urednik: p. Franjo Tomašević Fotografije: Zvonimir Gerber (naslovnica, Corpus iz samostanske riznice, Okrugli stol, Križni put po gradu, portret Juraja Dobrile, pisanice), fra Josip Župan Naslovnica: Detalj Isusova groba. Franjevački samostan Karlovac. Grafički urednik: fra Josip Župan Tisak: Tiskara “JUSTAMENT”, Karlovac Sadržaj Juraj Dobrila..............................4 Domovinsko srce......................6 Vukovaru..................................8 Ponovno s Isusom u gradu......10 14. Križni put kroz Kozjaču...12 Uskrs..................................13 Riječ o pisanicama................15 HKDMST...........................16 Cvijetnica u domu sv. Antuna.16 Iz života OFS-a....................17 Izložba cvijeća i pisanica......18 Kada i gdje otpočinje kraljevstvo Božje? „Jer, kažem vam, neću više piti od roda trsova dok Božje ne dođe“. Vjerujem da ste na Cvjetnicu u tišini svoga doma ponovo čitali i promišljali Muku po Luki u 22. poglavlju i da vas je snažno zahvatila, napose misao izrečena u rečenici: „Jer, kažem vam, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe“. Moram vam priznati da je i mene ova rečenica snažno zahvatila. I možda je nikada tako životno nisam doživio kao ove Cvjetnice. Govorimo i vjerujemo da postoji „kraljevstvo Božje“. No, kada i gdje je otpočelo za nas - „kraljevstvo Božje“? „Kraljevstvo Božje“ je otpočelo na zemlji, a produžuje se u vječnost. Zato je misno slavlje predokus Neba, vječnosti. Budući da je nakon muke, smrti i uskrsnuća došlo „kraljevstvo Božje“. Krist sada nastavlja biti i piti s nama. Nama razumljivo rečeno: Isus je otpočeo „biti i piti s nama“ kada su učenici počeli služiti sv. misu. Učenici (svećenici) su dobili moć od Krista uprisutniti ga zajednici i dati ga za hranu. Svaki puta u misi čujemo poziv: „uzmite“ i „jedite“. Doći na tu gozbu (sv. misu) poziv je od Isusa. Tebe Isus zove na nedjeljni susret da ti se dade za hranu, a to znači da živiš sada i vječno. kraljevstvo Svećenik je samo produženi glas ili ruka Isusova za taj poziv. Dolaziti i sudjelovati na misnim događanjima poslušnost je Bogu Ocu, jer Božja je zapovijed – „Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“; ni Boga Isusa, jer on poziva preko svećenika: uzmite i jedite. Kad bi ovo današnji vjernik shvatio i prihvatio – da je kraljevstvo Božje otpočelo na zemlji, a produžuje se u vječnost i da je sv. misa ozračje neba - gotovo da to mjesto – crkvu – ne bi napuštao. I sada kako slaviti Uskrs, bez Uskrslog?! Volim ponavljati u ispovijedi: Kako bi tebi bilo da prevališ veliki dio puta da bi došao prijatelju čestitati rođendan – pun stol jela i pića – njega nema! Bi li rekao da je to uredu? I svaki je dobro zaključio: Da ne bi bilo u redu. A, tako mnogi nazovi kršćani slave velike blagdane – Božić i Uskrs – bez Isusa! Pun stol jela i pića, ali Isusa nigdje. Neki bar dođu na misu taj dan, a neki ni to. Isus je obećao i rekao: „I evo, Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20). Nije li to potvrda istine, koja se na poseban način očituje u sv. misi – da je On s nama?! S tim mislima želim da provedete Uskrs u radosti i veselju i da vas ova istina „kraljevstva Božjega“ zahvati i nosi u vječnost! p. Franjo Tomašević Sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam braća franjevci: p. Bogdan, p. Tomo, p. Franjo, p. Matija, fra Josip i časne sestre franjevke: s. Tomislava, s.Ana i s. Marija. Župni list ožujak 2013. O vogodišnje Josipovo bilo je posebno kako na planu opće Crkve tako i u našem karlovačkom dekanatu. Baš na svetkovinu sv. Josipa odabrao je naš novi Papa Franjo kao dan preuzimanja službe nakon što su ga kardinali u srijedu 13. ožujka izabrali za vrhovnog poglavara Katoličke Crkve. I kod naših franjevaca bilo je svečano toga dana. Nakon što smo u Nacionalnom svetištu na Dubovcu proslavili sv. Josipa zaštitnika naše Domovine i grada u blagovaonici franjevačkog samostana otvorena je u 14 sati izložba o biskupu Jurju Dobrili a u povodu 200. obljetnice njegova rođenja. Dio svoga života mladi Dobrila proveo je u Karlovcu školujući se u karlovačkoj gimnaziji boraveći pod krovom franjevačkog samostana. O tome je prvi govorio gvardijan p. Franjo Tomašević pozdravljajući sve nazočne: ponajprije goste iz Istre i predavače, predstavnike županijskih i gradskih vlasti, predstavnike medija kojima je zahvalio jednako kao i Karlovačkom vokalnom oktetu s voditeljem. U uvodu je istaknuo kako si želimo približiti lik biskupa Dobrile te nastavio: „Zahvaljujući dobroti prof. Antonia Bosia dobio sam slijedeće podatke kako su se u karlovačkoj gimnaziji u drugoj polovici 19. stoljeća školovali mladići koji su odigrali presudnu ulogu u buđenju i formiranju hrvatske nacionalne svijesti. Te godine kada je Gaj napustio Karlovac u gimnazijskim su se klupama našli Juraj Dobrila i Mijo Krešić koji je u svojoj ‘Autobiografiji’ napisao kako su njihova imena još i danas u zvoniku sv. Trojce zapisana“. Valja napomenuti kako je g.Vlado Bogović nakon ovoga odista pronašao njihova imena zapisana u zvoniku. P. Franjo je nastavio svoje izlaganje: „Taj Hrvat, Župni list ožujak 2013. “U karlovačkoj gimnaziji u drugoj polovici 19. stoljeća školovali su se mladići koji su odigrali presudnu ulogu u buđenju i formiranju hrvatske nacionalne svijesti.” Istranin rođen u Velom Ježenju kraj Pazina 1812. godine posvetio je cijeli svoj život buđenju nacionalne svijesti u Istri u kojoj je narodni preporod nezamisliv bez njegova djelovanja, a karlovčani mogu biti ponosni što su temelji toga postavljeni u njihovoj gimnaziji. U tom vremenu gimnaziju smo vodili mi franjevci. Davala je solidno obrazovanje djeci imućnijih karlovčana, ali i mnogim učenicima iz cijele Habsburške Monarhije“. O „ Prisutnosti biskupa Dobrile u Karlovačkoj gimnaziji“ govorio školovanja, zauzetog rada i djelovanja do smrti. U taj rani poslijepodnevni sat uz brojne posjetitelje i predstavnike javnog života bili su nazočni mons. Ferdinand Vražić, predsjednik Županijske skupštine g. Josip Zaborski, dogradonačelnica gđa. Marina Kolaković, g. Damir Jelić koji je i otvorio izložbu uz nekoliko prigodnih riječi. Kako bi sve ovo našlo mjesta u srcima nazočnih pobrinuli su se članovi Karlovačkog vokalnog okteta, izvedene su tri skladbe uz stručno vodstvo g. Ratka Pogačića. Program je vodila gđa. Dubravka Beljan. Dubravka Beljan je njezin sadašnji ravnatelj g. Damir Mandić. Ispred Državnog arhiva u Karlovcu o važnosti izložbe „Biskup Juraj Dobrila u Karlovcu“ progovorio je prof. Antonio Bosio koji je na početku izlaganja pozdravio nazočne i u ime gđe Davorke Janković Škrtić koja nije mogla nazočiti otvorenju izložbe. Prigodne riječi pozdrava također je izrekla gđa. Biserka Budičin ispred Državnog arhiva u Pazinu. O samoj izložbi govorio je autor prof. Markus Leideck jednako kao i o značenju biskupa Dobrile za povijest. Prof. Leideck posebno se osvrnuo baš na vrijeme koje je biskup proveo na školovanju u Karlovcu. Sam postav izložbe sastoji se od samostojećih panoa od kojih svaki manje, ili više njih, obuhvaća jedan dio biskupova života: od rođenja, preko Župni list ožujak 2013. DOMOVINSKO SRCE U četvrtak 21. ožujka u 19 sati u Dvorani sv. Josipa na Dubovcu uz Nacionalno svetište sv. Josipa, održan je okrugli stol na temu: Vrijednosti i vrednovanje braniteljskih žrtava u Domovinskom ratu. Brojni slušatelji do posljednjeg su mjesta ispunili dvoranu, a posebno raduje nazočnost mladih ljudi. Bili su tu i brojni branitelji, predstavnici različitih udruga te mnogi koji su jednostavno htjeli čuti istinu. Na početku uvodne pozdrave uputili su dekan karlovačkog dekanata vlč. Norbert Koprivec, prof. Damir Jelić, gradonačelnik i dipl. inž. Ivan Vučić, župan. Razmatranje na temu Korizma u Godini vjere održao je p. Franjo Tomašević, gvardijan i župnik župe Presvetog Trojstva. Glazbeni uvod pripremili su svojom pjesmom članovi Karlovačkog vokalnog okteta. Riječ Božja s razlogom je uzeta iz Knjige Postanka i Evanđelja po Luki zato „ što nam dolaze Župni list ožujak 2013. neki štulhoferi da nam tumače čovjeka i njegov razvoj i njegove potrebe. Nije problem što on, i njemu slični tako misle, problem je što nam se to nameće. Što povezuje Boga i čovjeka? Vjera! Ali sv. Jakov će reći da je vjera bez djela mrtva (usp. Jak 2, 17). Naša vjera se veže molitvom. Težimo vjeri! Papa u miru, Benedikt XVI. u dokumentu Porta fidei naglašava postojanu težnju vjeri kako je to apostol Pavao tražio od Timoteja (usp. 2 Tim 2, 22). Doživimo taj poziv upućen svima kako nam vjera ne bi smalaksala. Vjera obvezuje svakoga od nas da postane živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijet. Svijetu treba „uvjerljivo svjedočenje“ onih koji su Kristovi vjernici. Treba istraživanje i produbljivanje vjere. To je potrebno živjeti. Čovjek je neponovljivi original. To nam govori Riječ Božja“. Neke su od misli p. Franje Tomaševića iz službe Riječi koja je prethodila samom okruglom stolu. Na temu Vrijednost braniteljske žrtve u Domovinskom ratu i poraću održana su tri predavanja: Uloga žrtve ljudskoga života i uloga žrtve obitelji: Gđa Zlatka Vela; Uloga žrtve branitelja - general Marko Lukić i brigadir Josip Tomačić; Uloga žrtve građana i kako su to gledali ljudi u inozemstvu - mr.sci. Zvonimir Gerber dipl. inž. Na temu Vrednovanje žrtve u zajednici održana su četiri predavanja: Haški sud i aparat EU - admiral Davor Domazet Lošo; Državne i lokalne vlasti - dr. Nedjeljko Strikić, ravnatelj karlovačke bolnice; Institucije Crkve - p.Vlado Musatač, župnik u Đurmancu; Hrvatska se branila oružjem i perom - dr. sci. Zdravko Tomac. Zavšno predavanje održao je mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup i crkveni povjesničar na temu Hrvatski čovjek i vjernik u vihoru ratova s posebnim osvrtom na mnoge nevine ubijene, likvidirane nakon Drugog svjetskog rata. Sva su predavanja bila popraćena pljeskom i odobravanjem osobito izlaganje admirala Domazeta i dr. Tomca. Cjelokupnu snimka Okruglog stola načinile su kamere TV4R. “Susret s prahom temeljno je susret sa životom. Tako korizmeni pepeo ne upućuje na grob, već kolijevku i novo rođenje za nebo.” mons. Ivan Šaško Znakovito je da je Okrugli stol održan nakon svetkovine sv. Josipa u jeku uskrsnih ispovijedi i sve to treba uzeti u duboko promišljanje. I kako reče p. Franjo na početku: „Usuđujem se reći i naša znanja o vjeri i vjerskim istinama su kratkoga daha. Svakako da se jako vidi i kroz medije da dovoljno ne poznajemo ni svoju ni tuđu povijest, tako ni crkvenu. Potrebne su temeljite preobrazbe, saznavanja i pročišćavanje. Zato su nam potrebni ovakvi okrugli stolovi, ne stol nego ljudi oko stola“. Dubravka Beljan Župni list ožujak 2013. VUKOVARU s ljubavlju i poštovanjem D ok ponovo želimo živo proživljavati muku, a zatim Uskrsnuće Gospodinovo. Na pamet mi pada Vukovar i sjetih se da sam negdje na papir pohranila svoje dojmove i doživljaje s prošlogodišnjeg putovanja u Vukovar. Vukovar simbol stradanja, ali i otpora, konačne pobjede i ponovnog tamnog oblaka koji se nadvija nad Grad i ljude. Zato želim oživjeti i sjećanja na Vukovar sa željom da ga Gospodin blagoslovi i Grad i ljude u njemu. U zoru 17. studenoga 2012. krenusmo put Vukovara da zaštitnicu Franjevačkog svjetovnog reda, sv. Elizabetu koju slavimo 17. studenog ove godine, proslavimo hodočašćem u Vukovar. Sjećanje je to na sve poginule branitelje i civile kao i izraz poštovanja prema Gradu i svim preživjelima koji svi zajedno imaju velike zasluge u obrani naše domovine Hrvatske. Nakon blagoslova kojeg nam je udijelio p. Franjo Tomašević, gvardijan samostana i crkve Presvetoga Trojstva u Karlovcu i ujedno duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda,krenuli smo put Vukovara kao „zajednica i obitelj“. Prve sate puta posvetili smo molitvi Franjevačke krunice i marijanskim pjesmama moleći nebesku Majku za zagovor i zaštitu na putu. Stigavši u suncem okupan Vukovar okupili smo se na sv. misi u kapelici sv. Roka iz 1740. godine podig Župni list ožujak 2013. nutoj u znak zahvale Bogu nakon pošasti kuge i tim krajevima,a pripadala je obitelji Eltz. Misno slavlje odvijalo se u ozračju blagdana sv. Elizabete i tom prilikom je p. Franjo istaknuo njenu brigu za bolesne i siromašne u kojima je častila Boga. Nadahnuće za život i rad nalazila je sv. Elizabeta u sv. Franji a oboje trebaju biti i nama primjer i nadahnuće. Odmah kraj kapelice je i dvorac Eltz, jedan od najreprezentativnijih baroknih objekata u RH čija je gradnja započela 1849. godine. Pripadao je obitelji Eltz koja je u ono vrijeme kao vlasnik dvorca i zemljišnih posjeda imala veliku ulogu u gospodarskom razvoju Vukovara. Oni su naime bili i dobročinitelji stanovnicima Vukovara sve do odlaska iz grada 1945. godine ali i kasnije naročito u vrijeme i nakon domovinskog rata. Dvorac se ponovno uređuje kao Muzej ali i za ostale potrebe grada i posjetitelja Vukovara. Sa svim detaljima upoznala nas je kustosica dvorca Mirela Hutinec r. Dalić. Uputivši se iz prostora dvorca do obale Dunava zastali smo i pomolili se ispred velikog bijelog križa koji je simbol obrane grada ali i vjere u pravednost i Krista. I dok Dunav u svoj svojoj veličini tiho oplakuje obale grada poznavajući sve njegove tajne i brige, Vukovar stoji ponosno na branku svoje Domovine. Posjet Bolnici koja nije kao takva bila pošteđena ratnih razaranja kroz sliku i film iz tih vremena, pokazao je koliko je volje, ljubavi i truda zdravstvenih djelatnika i ostalog osoblja uloženo u brigu za život čovjeka bez obzira na pripadnost vjeri ili naciji.Ustrajali su sve do pada grada kada su zajedno sa ranjenicima neki od njih odvedeni na Ovčaru. U gradu se nalazi i Franjevački samostan sv. Filipa i Jakova iz 1723. godine sve do ratnih dana bio je rasadište vjere, obrazovanja i kulture. Franjevci uvijek bili uza svoj narod i pružali i humanitarnu pomoć kada je to bilo moguće, ali padom grada morali su iz njega prisilno otići dok su samostan i crkva bili sustavno razarani od samih početaka agresije na Grad. P.Gordan Propadalo gvardijan samostana s kojim se uvijek rado susrećemo progovorio nam je o tim teškim vremenima kao i razlozima takvog ponašanja prema nevinim ljudima. Oni koji nevini trpe s vjerom imaju Boga uz sebe, on trpi zajedno s njima.To potvrđuje i raspelo na kome je Isus bez ruke i noge u crkvi sv Filipa Jakova.Vukovar je pobjednik jer je žrtva, a žrtve nikada nisu uzaludne. U tim razmišljanjima krenuli smo na memorijalno groblje pomoliti se i zapaliti svijeću svima zaslužnim za obranu grada i Domovine. Nastavili smo put Ovčare i Spomen doma na Ovčari. Ova dva mjesta usko su povezana najstrašnijim događajima protiv slobode čovjeka, a to je nasilno odvođenje mučenje i bez osude uzimanje života ubijanjem u mrkloj noći da se prikrije zlodjelo. Koliko zla u čovjeku,ranjena je tada vukovarska Golubica simbol mira i boravka Hrvata na ovim područjima. Ali kako stihovi kažu: „Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće Vukovar“. Golubica je ozdravila i vinula se u nebo noseći grančicu mira i govoreći cijelome svijetu što se dogodilo na Ovčari i Vukovaru. Iako njihova imena odlaze u mračni ponor, na kraj puta svijetli svijeća kao svjetlo uskrsnuća da bi na kraju zasjali kao sjajne zvijezde na nebu, jer ostaju vječni kao zemlja koja ih pokriva. Grad Vukovar ostao je u srcima njegovih stanovnika skriven: „Da ga krvnik ne nađe“ kako je napisao Siniša Glavašević, sve do povratka u oslobođeni grad. Na kraju hodočašća čekao nas je posjet Gospi Ilačkoj - srijemskom Lurdu u Ilači, ondje je Gospa 1865. godine otvorila izvor koji do danas nije presušio. Ilača također nije bila pošteđena ratnih stradanja ali ondje gdje je Gospa odlučila ostati nema mjesta mržnji,tako da je danas mjesto duhovne okrijepe brojnim hodočasnicima među kojima smo bili i mi te radosno zapjevali: „ Gospo naša Iločka moli se za nas“! Na kraju želim zahvaliti, u ime članova našeg Franjevačkog svjetovnog Reda, našem p. Franji Tomaševiću na poticanju kao i svim ljudima dobre volje koji su sa nama podijelili radost zajedništva na ovome hodočašću. Bili smo dio velikog hrvatskog srca koje se ovih dana oblikovalo u VUKOVARU i koje treba u molitvama i našim srcima ondje i ostati! Puni dojmova i zahvalni g. Spudiću na sigurnoj vožnji vratili smo se u naš grad KARLOVAC! Neka dragi Bog čuva našu domovinu Hrvatsku, a majka Marija neka kao odvjetnica stoji na braniku naš svete vjere! U ime naše zajednice FSR-a želimo svima sretan i blagoslovljen Uskrs! Mir i Dobro! Albina Petrak Župni list ožujak 2013. s ISUSOM Ponovno O beskrajnoj ljubavi govori nam naš Spasitelj govoreći kako piše Ivan: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Razmatrati te riječi i pokušati proniknuti u njih i nije tako teško ako na sve gledamo očima onih koji primaju tu beskrajnu ljubav. Proniknuti u žrtvu koja se podnosi, e to je već nešto što drugo. Davno prije podnesene žrtve, pripremaju nas proroci pišući: „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53, 3-5). Teško ćemo naći riječi koje će nam bolje dočarati veličinu dobročinstva kojim nas obdari naš Spasitelj svojom smrću na križu. I dok mi lutamo bespućima ovog lažljivog svijeta, zastanimo bar malo vremena, svrnimo pogled, kako to kaže Knjiga Tužaljki: „ Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen“ (Tuž 1, 12). Zastanimo bar na tren, ta 10 Župni list ožujak 2013. bol, za nas je podnesena. Noseći u sebi bar djelić skrušenosti i molbe da nam Svevišnji podari bar mrvu ljubavi da možemo suosjećati sa Spasiteljem našim u njegovim patnjama za nas podnesenim, i ove godine krenuli smo na „gluhu“ nedjelju istim stazama kao i prethodne tri. U petnaest sati skrušeno se pomolivši za zahvalu što možemo svojom malom žrtvom biti u mislima s Isusom na njegovu putu za naše spasenje, pratili smo križ koji ponese naš dekan vlč. Norbert u pratnji p. Franje, fra Josipa s ministrantima i puka pred kojim su išla djeca noseći postaje. Od postaje do postaje izmjenjivali su se križonoše noseći križ. Za križem su išla i djeca i mladi i stari i zdravi i bolesni. Prizori su se ponavljali baš kao i dosadašnjih godina. Tek su lica bila malo tužnija. Je li to zbog većeg suosjećanja s Spasiteljem u njegovoj patnji ili zbog sve većeg trpljenja i poteškoća u svakodnevnom životu, teško je procijeniti. Pred temeljima crkve sv. Josipa i pred zgradom poglavarstva ove je godine na svoja ramena preuzeo križ naš gradonačelnik. Ponosno i ponizno ponio je križ kroz centar grada. Nadajmo se da je i on bio u molitvama onih koji su koračali za križem, da bi se riješili proble- U GRADU mi našeg grada i naše domovine potrebne su nam svakodnevne molitve. Naši su dani puni trpljenja, poteškoća, strahova, tolikih iskušenja, nedoumica da bez prave spoznaje Kristova križa teško se možemo nositi sa svime što nosi ovaj svijet. Tek nasljedovanje Krista Raspetoga i shvaćanje njegove žrtve dovest će nas do prihvaćanja života koji nije samo patnja, jer kako kaže papa Franjo: „Kršćanin ne smije nikad biti tužan“. Stvarno je tako jer njegove nas rane iscijeliše (Iz 53, 5b). Kao da su toga svjesni samo oni najmanji, jer su s veseljem nosili oslikane postaje i lampione. Njihova čistoća i iskrenost srca činila je našu povorku nemjerljivo bogatijom. Molili smo se, zahvaljivali i pjevali od postaje do postaje prisjećajući se ljudske naivnosti, zloće, oholosti, zablude i čega sve ne. Žalili smo za nestalim građevinama, žalili za stradalim ljudima, žalili nad progoniteljima i progonjenima, molili za jedne i druge. Molili i za sve nas, a i za sve one koji nisu s nama. Hodali ponizno i ponosno, ponizno u suosjećanju s Kristom, ponosno jer smo se osjećali pozvani u navješćivanju Krista raspetoga u Božjoj moći i Božjoj mudrosti. Hodajući za križem kroz naš grad i zastajući na postajama teško se ote- ti dojmu da se baš tu ne odvija kako kaže jedan crkveni učitelj: „uzvišeni prizor iz Božanske drame Križnoga puta“. Tu se odvija ono neshvatljivo zbivanje, ljubav pobjeđuje mržnju. Ljubav koja je izvirala iz pogleda onih koji su hodali za križem za sve one koji nisu bili uz nas, za one koji su šetali, sjedili ili se sklanjali pred povorkom ponosa i poniznosti, ljubav za cijeli grad. Dolaskom u „majku svih crkava Karlovca“, završili smo ovu prekrasnu pobožnost koju kršćani štuju kroz stoljeća. Ovo milosno vrijeme korizme, koje čovjeka može povratiti u život s Bogom više no bilo koje drugo u godini, baš zato što se kroz razmatranje najvećeg dobročinstva podnesenog za čovjeka, približimo Bogu ne tražeći već zahvaljujući. Noseći zahvalnost i suosjećanje u srcu naši pjevači su cijelim putem i ove godine pjevali korizmene napjeve. Sve je završilo sveto misom na kojoj smo mogli zahvaliti Bogu što nam je dao snage i mogućnosti za ovu malu žrtvu suosjećanja s Njegovom patnjom. I naravno umjesto oglasa vidimo se dogodine na petu korizmenu nedjelju u 15 sati u crkvi Presvetog Trojstva. Stipe Granić Župni list ožujak 2013. 11 14. Križni put kroz Kozjaču U subotu 2. ožujka, 2013. godine u 10 sati ispred crkve Sv. Franje Ksaverskog na Švarči započeo je 14. po redu Križni put kroz Kozjaču pod geslom „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista (Gal 6, 14)“. Križni put za mlade i sve vjernike grada Karlovca i okolice, i ove godine organizirao je Karlovački dekanat. Okupljene vjernike i planinare pozdravio je mons. Ferdinand Vražić, a uvodnu molitvu u pobožnost Križnog puta izrekao je dekan preč. Norbert Ivan Koprivec. Križni put se odvijao planinarskom stazom kroz šumu Kozjaču, u kojoj je za vrijeme 2. svjetskog rata ubijeno nekoliko tisuća domobrana, logoraša i civila od strane tadašnjeg komunističkog režima. Noseći drveni križ, kod svake postaje posebno se molilo za domovinu, obitelj, žrtve rata, a na sedmoj postaji članovi Karlovačkog počasnog voda ZNG91 zajedno sa vjernicima, odali su počast svim žrtvama i zapalili svijeću. Uz hod, molitvu, pjesmu, druženje i pokoji kolač, pobožnost Križnog puta završila je molit12 Župni list ožujak 2013. vom kod križa u Nacionalnom svetištu Sv. Josipa na Dubovcu i euharistijskim slavljem u 15,30 sati kojeg je predvodio dekan preč. Koprivec uz ostale svećenike Karlovačkog dekanata. U svojoj propovjedi, dekan Koprivec dotaknuo se Lukina evanđelja o Izgubljenom i nađenom sinu, te je istaknuo kako milosrđe i pravda ne može jedno bez drugoga:“Isus u ovoj prispodobi ističe kako je milosrđe sastavni dio pravde, jednako kao što je pravda potrebna milosrđa, jedno ne ide bez drugoga.“Također je napomenuo kako je sakrament ispovijedi važan za nas katolike, važno se je dobro ispovijediti i ostati u Očevoj blizini, te kako nas Bog nikada ne ostavlja, nego nas uvijek poziva k sebi. Sv. misa završila je molitvom za budućeg papu. Nakon sv. mise, druženje je nastavljeno zajedništvom okupljenih uz kolače i sok. Anamarija Vukošić Uskrs K mirisna sjećanja djetinjstva ada bi upitali djecu što im prvo dođe na um kada čuju riječ Uskrs odgovorit će vam “zeko“, “jaje. Zato ću i ja danas krenuti od zeke i jaja. U pretkršćansko vrijeme narod je živio gledajući i prateći promjene u prirodi. Tako je došlo do povezivanja zeke i jaja. Zeko simbolizira plodnost jer poznato je kako se zečevi najbrže razmnožavaju. A jaja, ona nose u sebi život i simbol su sreće. Tako su momci svojim izabranicama poklanjali najljepše obojana i ispisana jaja da im donesu više sreće i odbiju svako zlo od njih. Momci iz bogatih kuća „oblačili“ su jaja u zlato, a siromašniji su ih bojali lukom ili koprivom te ukrašavali pčelinjim voskom. Tako jaje simbolizira početak novog života, novu nadu,novu sreću. Vratit ću se u doba kršćanstva u svoje djetinjstvo i u vrijeme Uskrsa. Prva sjećanja nisu fizička već osjećajna. Sjećam se mirisa i bake. Cijeli taj uskrsni tjedan je bio veliko iščekivanje. Grančice koje su se nosile na blagoslov nisu bile maslinove. Tražile su se grančice drenka jer je savitljiv i lijepo se dao splesti. Starijima je drenak značio dobro zdravlje , a nama djeci drenova grančica je ostavljala neugodne tragove tog „dobrog zdravlja“ i dječje hiperaktivnosti. Drenova šiba jako peče kad baka udari njome po nogama. Nekada je drenova grančica bila oblik psihološkog odgoja. Bilo je dovoljno da je u kući i mir je vladao. Drenak se znao ispreplesti s lijeskom koja je u kuću donosila napredak. Blagoslovljena kitica od drenka i lijeske unosila je zdravlje i napredak u pravom smislu te riječi i ušla u tradiciju . Danas mi je jasno zašto smo je lako zamijenili s maslinom. S njom nemamo u ovim krajevima iskustva kod „psihološkog odgoja djece“. Cijeli taj tjedan za nas djecu bio je i znakovit i zbog pripreme jela koja smo mogli gledati, ali ne dirati. Mirise smo upijali iz dana u dan, a mama je uvijek stručno sakrivala sve što je pripremala za Uskrs. Petak je najduže trajao. Sve miriši po kolačima, a baka donese grah, krumpir na salatu i srdelice. Župni list ožujak 2013. 13 Tako smo i mi djeca imali svoju muku. Zato je Uskrs za mene pun mirisa. Baka bi se ranom zorom ustala i odnijela košaricu sa jelom na blagoslov. To iščekivanje njenog povratka, taj njen svečan i ponosan hod kod dolaska iz crkve, ti mirisi, taj okus blagoslovljene hrane, taj osjećaj sreće i strah da ni jedna mrvica ne padne na pod. Sve se moralo pojesti. Nije te hrane bilo puno, ali danas mogu shvatiti značenje kako je Isus nahranio tisuće ljudi sa nekoliko kruhova i par ribica. Jedno blagoslovljeno jaje tada, više je vrijedilo nego danas najveća gozba. Osim hrane baka je donosila i neki mir, toplinu zajedništva, molitve i blagoslova. Tada sam sve to upijala , mirisala, a danas znam, baka je donosila Isusa, uskrsnuće,novi život, novu nadu, mir. Nikada ne znate što će vam se urezati u pamćenje i kako ćete nekoga pamtiti. Odrastamo, plovimo kroz život nemirnim vodama a onda svakog Uskrsa nekako zastanemo i kao da s Isusom ponovo uskrsnemo, probudimo se, pomirišimo Ga, uzmemo snagu od Njega i krenemo dalje. Evo tako je moja baka meni mirisom usadila osjećaj ljubavi za Isusa. U mojoj priči nema zeke, ali Uskrs uvijek doživljavam kao dijete s posebnom nježnošću prema Isusu. Za kraj moram dodati nešto što me se posebno dojmilo ovih dana. Našem novom papi Franji iznimno je draga knjigu «Babetina gozba». Preporučam vam da je pročitate i razumjet ćete o čemu sam vam danas pisala, i shvatit ćete kako nam je Bog poslao velikog čovjeka. Nevenka Magličić 14 Župni list ožujak 2013. “ A Isus je govorio: Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” Lk 23, 34 “Isus ne briše sjećanje, on ne uspostavlja zaborav, ne negira žrtvu i njezinu istinu i pravdu, nego kroz paradoksalno, ali ne proturječno, opraštanje poziva na obraćenje k onom Bogu koji pamti i oprašta, kojemu nezaborav nije zlopamćenje za osvetu, koji se ne osvećuje nego ljubi. On ispričava ne znanje i nevjeru u ljubav, opraštanjem želi spasiti one koji su Boga izjednačili sa svojim znanjem, svojim nasiljem i ubijanjem čovjeka.” fra Ivan Šarčević Riječ o D anas u vrijeme kad je svijet jedno veliko selo mnogo toga nam je dostupno. Nema više velikih tajni, naravno mislim na svakodnevna događanja. Tajne kao i do sada ostaju neotkrivene, makar postoje i oni koji za sve imaju „znanstveno“ pokriće ne shvaćajući da nam „nikada neće biti sve otkriveno“, pa stoga mnoge stvari ne treba ni pokušavati objasniti. Danas ćemo lako saznati kakvi su običaji recimo u Njemačkoj, Australiji ili bilo gdje na svijetu. Čini mi se da je puno teže saznati kakvi su običaji u našem narodu. Lako ćemo prihvaćati ono što nam plasiraju kao zanimljivo, pa makar to nema nikakve veze s našim korijenima. Sjetimo se samo isprazne „noći vještica“, koju pokušavaju proširiti i u pore našeg društva. Običaji su nešto što se ponavlja i ima svoj smisao, makar im je svrha katkad upitna. Kad spomenemo običaje vezane uz Uskrs promislimo najčešće na pisanice. Pisati je riječ indoeuropskog korijena, pis- znači slikati, pa su pisanice oslikana jaja. Tradicija oslikavanja jaja postoji diljem svijeta, a u našim krajevima je ukorijenjena u tradiciju. Jaje kao simbol života prisutno je u raznim kulturama prije kršćanstva. Sv. Augustin u 5. stoljeću spominjat će jaje i izlazak pileta, kao simbol novog životan i Isusova uskrsnuća i izlaska iz groba. Običaji koji su bili u tradiciji poganskih naroda, često su postajali i sastavni dio kršćanske tradicije. Jedan od razloga je i to što se kroz uklapanje običaja u kršćanske, kršćanstvo moglo lakše približiti poganima. Često je sama simbolika običaja mogla više pomoći no bilo kakva uvjeravanja. I danas ima onih kojima mnogi običaji smetaju, odbacujući ih jer su izvorno poganski. Isključivost je dobra dok zastupamo Božje zapovjedi, simbolika je često sposob- pisanicama nost mudrih. Sjetimo se samo da je Isus govorio u prispodobama. Oslikavanje pisanica u Hrvatskoj različito je od kraja do kraja, no znamo li što predstavlja koja boja u svojoj simbolici. Crvena je simbol Kristove muke, ali i radosti života i ljubavi, bijela je simbol čistoće, svjetlosti, rođenja, žuta je simbol mladosti, ali i nagrade i priznanja. Plava simbolizira istinu, vjernost i dobro zdravlje, zelena označava plodnost i bogatstvo, te je simbol pobjede života nad smrću, nade i blagostanja. Ljubičasta simbolizira vjeru, strpljivost i post, narančasta simbolizira izdržljivost, snagu i ambicioznost. Četiri i više boja na pisanici simbolizira obiteljsku sreću, mir i ljubav. Zanimljivi su poneki simboli, tako za trokut možemo reći da simbolizira presveto Trojstvo, točke predstavljaju suze Blažene Djevice Marije i zvijezde, krug oko jajeta predstavlja vječnost. Cvijeće simbolizira ljepotu, mudrost i blagostanje. Voće simbolizira prijateljstvo i odanu ljubav Božju. Zanimljivo je da i pravoslavni i katolički vjernici nose košare pune pisanica na blagoslov, a pravoslavna tradicija priča kako je Marija Magdalena nosila kuhana jaja na Isusov grob, da ih podjeli s drugim ženama, te da su jaja poprimila crvenu boju kad je srela Isusa. U Hebreja su kuhana jaja, uz leću, hrana koju jedu ožalošćeni. Velika tradicija pisanica rezultirala je da od 2008. godine pisanice imaju status nematerijalnog dobra, a veselje onih najmanjih oko pisanica, kao da pomalo gubi bitku pred „novim običajima“. Sa sjetom se prisjećam odlazaka do susjeda i prijatelja koji su nam darivali jaja, koja smo bojali, s kojima smo se „valjali“, tucali i činili uskršnje vrijeme radosnim. Stipe Granić Župni list ožujak 2013. 15 Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara Cvjetnica u domu za stare i nemoćne sv. Antun Karlovački ogranak Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), imalo je svoj sastanak u franjevačkom samostanu 20.ožujka. 2013. godine. Na sastanku je bilo prisutno 10-ak medicinskih sestara i duhovnik ogranka Karlovac p. Franjo Tomašević. Tom prigodom nacionalni duhovnik društva vlč. Krunoslav Pačalat održao je i predavanje na neiscrpnu temu „Tko je čovjek i koji je njegov smisao na zemlji?“ Želja medicinskih sestara u Karlovcu bila je da se društvo ponovno aktivira, što je i učinjeno u rujnu prošle godine, a za što je svakako zaslužan p. Franjo Tomašević koji je prihvatio dužnost duhovnika ogranka, kao i vlč. Krunoslav Pačalat koji djeluje u „Iz usta djece hvalu si sebi pripravio“ (Mt 21, 16) Ovim riječima Krist Gospodin odgovorio je glavarima svećeničkim i farizejima koji su prigovarali na povike djece: Hosana sinu Davidovu! za njegova svečana ulasaka u Jeruzalem. Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem slavimo nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom. Svečanosti euharistijskog slavlja u domu za stare i nemoćne sv. Antun u predvečerje Cvjetnice pridonijeli su članovi malog zbora, mali čitači i ministranti. Sudjelujući u čitanju Muke Gospodnje i dajući pjesmom hvalu župi bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici i nesebično Gospodinu, dijelili su maslinove grančice sudionradi za dobrobit Društva. icima slavlja. Spretne i vrijedne ruke majki i teta Trenutno je u izradi i novi statut Društva pa nas je maslinove grančice uresile su papirnatim cvjetovitom prigodom posjetila i nedavno izabrana pred- ma i malim prigodnim čestitkama za predstojeću sjednica Društva Tina Jelić-Balta iz Bjelovara. svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjeg. Euharistijsko HKDMST ima svoj sastanak svakog prvog četvrtka slavlje predslavio je naš p. Tomo, pjevanje je predu mjesecu u prostorijama franjevačkog samostana. vodila voditeljica malog zbora s. Ana. Slavlje se nasZadaća društva je unošenje vrjednota kršćanskog tavilo u druženju uz kekse i sok koje su pripremili svjetonazora u sva područja djelovanja, kako za- domaćini. fra Josip Župan laganjem u struci tako i osobnim svjedočenjem, promicanjem ćudoredne i strukovne izobrazbe članova prema zahtjevima suvremenosti i nauku katoličke crkve. Društvo djeluje po načelima glavnih katoličkih i kršćanskih istina vjere i morala, a okuplja medicinske sestre i tehničare, kao i druge djelatnike u zdravstvu. Goranka Kušećek 16 Župni list ožujak 2013. Iz života OFS-a ... Trajni zavjeti u našem bratstvu U našem mjesnom bratstvu trajne zavjete dali su Ankica Šalković i Marijan Milošić, velik je to događaj za naše bratstvo. Molitvom ih podržimo u njihovom nastojanju da žive evanđelje kako je živio naš otac Franjo. Izlet u Novigrad na Dobri Na sam blagdan svetih Arkanđela 29.09.12. pripremili smo za članove FSR-a ali i ostale izlet u prirodi, u Novigradu na Dobri. To je ujedno bila i naša skupština. Najprije smo stali kod starog grada, pogled na dolinu Dobre, zatim u crkvu gdje je bila sv. Misa i klanjanje. Potom razgovor u grupama ( malo o zavjetu poslušnosti,budući da je to i blagdan poslušnog arkanđela Mihaela). Za zakusku smo dogovorili pomfritt i hrenovke, sokove, kolače, grickalice donijeli smo sami, a naši vrijedni domaćini nisu nam ostali dužni dali su i oni od svojega. Hvala im na tome. I. kapitul OFS-a 16. ožujka 2013 Na Kapitulu je bilo pristuno ukupno oko 60 ministara i zastupnika iz 24 mjesna bratstva i 10-ak mjesnih duhovnih asistenata. Misno slavlje je predvodio član Konferencije područnih duhovnih asistenata fra Augustin Kordić OFMConv. Ispred mjesnog bratstva „Presveto Trojstvo“ nazočni su bili duhovni asistent p. Franjo, G. Trbuščić i Ž. Šalković. Veliko iskustvo bilo je polučeno iz radionice u kojoj smo analizirali kako komunicirati u zajednici i pomoći da se svi osjećaju kao braća i sestre u bratstvu. Zavjeti u Vojniću Veselimo se novom bratstvu u osnivanju u Vojniću. Svečano i veselo je bilo na zavjetima koji su održani 17. veljače 2013 u Vojniću, gdje je 9 novih članova dalo svoje zavjete. pripremio: Željko Šalković Župni list ožujak 2013. 17 Ponovo radost u Izlozima IZLOŽBA CVIJEĆA I PISANICA U skrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista, blagdan pobijede nad smrću, dobra nad zlom, svjetla nad tminom. Uskrsnuće Gospodinovo zaslužuje posebnu pažnju i pripreme. Uz Uskrs vezani su i mnogi običaji. Jedan od njih je i izrada pisanica. Još od davnih vremena pisanice su simbol novog života i Kristovog uskrsnuća. Raznim bojama i tehnikama mogu se ukrasiti na bezbroj načina, a svaki autor u oslikavanje i ukrašavanje unosi dio svoje osobnosti. Od 24.03.2013. u našem Gradu, točnije u izlozima postavljene su brojne pisanice i cvijeće. Tako možete prošetati ulicama Radićeve i Tomislavove i vidjeti u izlozima originalno izrađene pisanice. Maštoviti radovi u raznim bojama i tehnikama i tako doprinijeli i stvorili su poseban blagdanski ugođaj u našem Gradu. U Vrbanićevom perivoju, po prvi put za Uskrs moći ćemo prošetati pokraj velike pisanice napravljene od cvijeća, koju su s ljubavlju, maštovitošću i radosno uradili djelatnici Zelenila. Jedna izreka kaže: „Slika govori tisuću riječi“. Dođite, pogledajte, uživajte… i dopustite da i vas zahvati val sreće i radosti, ali i poticaj da ubuduće i ti nešto doprineseš ljepoti Grada i blagdanskom ugođaju. Radost Uskrsa sa svima na ovaj način željeli su podijeliti sudionici ove izložbe: vrtići, škole, domovi, udruge, obrti, trgovine, poduzeća, vjeroučenici, pojedinci, franjevački samostan. Vesna Beg 18 Župni list ožujak 2013. Izložbeni prostori i autori pisanica Mercury d.o.o. - (Vjeronaučna grupa iz Župe Gospe Snježne Dubovac, Dnevni boravak za starije osobe, Slunj, Katić Neda, Lidija Maček - Stanić) Trgovačko ugostiteljska škola - (Centar za rehabilitaciju djece Ozalj, Trgovačko-ug. škola, Dječji vrtić Karlovac, Udruga Rajska ptica) Frizerski salon Gerber - (Keramika Nova) Trgovina Mura - ( Udruga Sveta Veronika) Knjižara Narodne novine - (OŠ Dragojla Jarnjević) Radićeva 11 - (Dječji zbor „Zvjezdice“, Dom za odgoj djece i mladeži Klc, Mara Šibenik, Vesna Beg, Petra Beljan) Milašinović Ana - ( Zlata Marušić, Jasenka Cetinjanin-Baričević, Marina Padežanin, Klara Mikšić, Ivana Stanković, Marijan Listar, Marijana Grdić, Zdenka Bosiljevac, Ankica Šojat.) Vrbanićev Perivoj - pisanica od cvijeća (Zelenilo d.o.o.) Sretan i blagoslovljen Uskrs !
© Copyright 2024 Paperzz
