close

Enter

Log in using OpenID

- Franjevci

embedDownload
župni
župa i samostan
Presvetoga Trojstva, Karlovac
list
godinaV, broj
24 - ožujak 2013.
ŽUPNI
LIST
župe i samostana Presvetoga Trojstva
Godina
Broj
Ožujak
Cijena
V
24
2013.
3 kn
Izdavač:
Župa Presvetoga Trojstva, 47 000
Trga bana Josipa Jelačića 7
Broj računa:
240000-1101424067
Tel: 047/615 950
Internet stranica:
http.//www.franjevci-karlovac.hr
E-mail: [email protected]
Suradnici:
Albina Petrak, Stipe Granić, Anamarija Vukošić
Vesna Beg, Dubravka Beljan, Nevenka Magličić,
Goranka Kušećek, Željko Šalković, Ante Slavić
Zvonimir Gerber
Glavni i odgovorni urednik:
p. Franjo Tomašević
Fotografije:
Zvonimir Gerber (naslovnica, Corpus iz samostanske riznice, Okrugli stol, Križni put po gradu,
portret Juraja Dobrile, pisanice), fra Josip Župan
Naslovnica:
Detalj Isusova groba. Franjevački samostan
Karlovac.
Grafički urednik:
fra Josip Župan
Tisak:
Tiskara “JUSTAMENT”, Karlovac
Sadržaj
Juraj Dobrila..............................4
Domovinsko srce......................6
Vukovaru..................................8
Ponovno s Isusom u gradu......10
14. Križni put kroz Kozjaču...12
Uskrs..................................13
Riječ o pisanicama................15
HKDMST...........................16
Cvijetnica u domu sv. Antuna.16
Iz života OFS-a....................17
Izložba cvijeća i pisanica......18
Kada i gdje otpočinje kraljevstvo Božje?
„Jer,
kažem vam, neću više piti od roda trsova dok
Božje ne dođe“.
Vjerujem da ste na Cvjetnicu u tišini svoga
doma ponovo čitali i promišljali Muku po Luki u
22. poglavlju i da vas je snažno zahvatila, napose
misao izrečena u rečenici: „Jer, kažem vam, neću
više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne
dođe“.
Moram vam priznati da je i mene ova
rečenica snažno zahvatila. I možda je nikada tako
životno nisam doživio kao ove Cvjetnice. Govorimo i vjerujemo da postoji „kraljevstvo Božje“.
No, kada i gdje je otpočelo za nas - „kraljevstvo
Božje“? „Kraljevstvo Božje“ je otpočelo na zemlji,
a produžuje se u vječnost. Zato je misno slavlje predokus Neba, vječnosti. Budući da je nakon muke,
smrti i uskrsnuća došlo „kraljevstvo Božje“. Krist
sada nastavlja biti i piti s nama.
Nama razumljivo rečeno: Isus je otpočeo
„biti i piti s nama“ kada su učenici počeli služiti
sv. misu. Učenici (svećenici) su dobili moć od Krista uprisutniti ga zajednici i dati ga za hranu. Svaki
puta u misi čujemo poziv: „uzmite“ i „jedite“.
Doći na tu gozbu (sv. misu) poziv je od
Isusa. Tebe Isus zove na nedjeljni susret da ti se
dade za hranu, a to znači da živiš sada i vječno.
kraljevstvo
Svećenik je samo produženi glas ili ruka Isusova za taj poziv. Dolaziti i sudjelovati na misnim
događanjima poslušnost je Bogu Ocu, jer Božja je
zapovijed – „Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“; ni Boga Isusa, jer on poziva preko svećenika:
uzmite i jedite.
Kad bi ovo današnji vjernik shvatio i prihvatio – da je kraljevstvo Božje otpočelo na zemlji, a
produžuje se u vječnost i da je sv. misa ozračje neba
- gotovo da to mjesto – crkvu – ne bi napuštao.
I sada kako slaviti Uskrs, bez Uskrslog?!
Volim ponavljati u ispovijedi: Kako bi tebi bilo da
prevališ veliki dio puta da bi došao prijatelju čestitati
rođendan – pun stol jela i pića – njega nema! Bi
li rekao da je to uredu? I svaki je dobro zaključio:
Da ne bi bilo u redu. A, tako mnogi nazovi kršćani
slave velike blagdane – Božić i Uskrs – bez Isusa!
Pun stol jela i pića, ali Isusa nigdje. Neki bar dođu
na misu taj dan, a neki ni to.
Isus je obećao i rekao: „I evo, Ja sam s
vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20).
Nije li to potvrda istine, koja se na poseban način
očituje u sv. misi – da je On s nama?!
S tim mislima želim da provedete Uskrs
u radosti i veselju i da vas ova istina „kraljevstva
Božjega“ zahvati i nosi u vječnost!
p. Franjo Tomašević
Sretan i blagoslovljen Uskrs
žele vam braća franjevci: p. Bogdan, p. Tomo, p. Franjo, p. Matija,
fra Josip i
časne sestre franjevke: s. Tomislava, s.Ana i s. Marija.
Župni list ožujak 2013.
O
vogodišnje Josipovo bilo je posebno
kako na planu opće Crkve tako i u našem
karlovačkom dekanatu. Baš na svetkovinu sv. Josipa odabrao je naš novi Papa Franjo kao
dan preuzimanja službe nakon što su ga kardinali
u srijedu 13. ožujka izabrali za vrhovnog poglavara Katoličke Crkve. I kod naših franjevaca bilo je
svečano toga dana. Nakon što smo u Nacionalnom
svetištu na Dubovcu proslavili sv. Josipa zaštitnika
naše Domovine i grada u blagovaonici franjevačkog
samostana otvorena je u 14 sati izložba o biskupu
Jurju Dobrili a u povodu 200. obljetnice njegova
rođenja. Dio svoga života mladi Dobrila proveo
je u Karlovcu školujući se u karlovačkoj gimnaziji boraveći pod krovom franjevačkog samostana. O tome je prvi govorio gvardijan p. Franjo
Tomašević pozdravljajući sve nazočne: ponajprije
goste iz Istre i predavače, predstavnike županijskih
i gradskih vlasti, predstavnike medija kojima je
zahvalio jednako kao i Karlovačkom vokalnom
oktetu s voditeljem. U uvodu je istaknuo kako si
želimo približiti lik biskupa Dobrile te nastavio:
„Zahvaljujući dobroti prof. Antonia Bosia dobio
sam slijedeće podatke kako su se u karlovačkoj
gimnaziji u drugoj polovici 19. stoljeća školovali
mladići koji su odigrali presudnu ulogu u buđenju i
formiranju hrvatske nacionalne svijesti. Te godine
kada je Gaj napustio Karlovac u gimnazijskim su se
klupama našli Juraj Dobrila i Mijo Krešić koji je u
svojoj ‘Autobiografiji’ napisao kako su njihova imena još i danas u zvoniku sv. Trojce zapisana“. Valja
napomenuti kako je g.Vlado Bogović nakon ovoga
odista pronašao njihova imena zapisana u zvoniku.
P. Franjo je nastavio svoje izlaganje: „Taj Hrvat,
Župni list ožujak 2013.
“U karlovačkoj gimnaziji u drugoj
polovici 19. stoljeća školovali su
se mladići koji su odigrali presudnu ulogu u buđenju i formiranju
hrvatske nacionalne svijesti.”
Istranin rođen u Velom Ježenju kraj Pazina 1812.
godine posvetio je cijeli svoj život buđenju nacionalne svijesti u Istri u kojoj je narodni preporod nezamisliv bez njegova djelovanja, a karlovčani mogu
biti ponosni što su temelji toga postavljeni u njihovoj gimnaziji. U tom vremenu gimnaziju smo
vodili mi franjevci. Davala je solidno obrazovanje
djeci imućnijih karlovčana, ali i mnogim učenicima
iz cijele Habsburške Monarhije“. O „ Prisutnosti
biskupa Dobrile u Karlovačkoj gimnaziji“ govorio
školovanja, zauzetog rada i djelovanja do smrti.
U taj rani poslijepodnevni sat uz brojne posjetitelje i predstavnike javnog života bili su nazočni
mons. Ferdinand Vražić, predsjednik Županijske
skupštine g. Josip Zaborski, dogradonačelnica gđa.
Marina Kolaković, g. Damir Jelić koji je i otvorio
izložbu uz nekoliko prigodnih riječi. Kako bi sve
ovo našlo mjesta u srcima nazočnih pobrinuli su se
članovi Karlovačkog vokalnog okteta, izvedene su
tri skladbe uz stručno vodstvo g. Ratka Pogačića.
Program je vodila gđa. Dubravka Beljan.
Dubravka Beljan
je njezin sadašnji ravnatelj g. Damir Mandić. Ispred
Državnog arhiva u Karlovcu o važnosti izložbe
„Biskup Juraj Dobrila u Karlovcu“ progovorio je
prof. Antonio Bosio koji je na početku izlaganja
pozdravio nazočne i u ime gđe Davorke Janković
Škrtić koja nije mogla nazočiti otvorenju izložbe.
Prigodne riječi pozdrava također je izrekla gđa.
Biserka Budičin ispred Državnog arhiva u Pazinu.
O samoj izložbi govorio je autor prof. Markus
Leideck jednako kao i o značenju biskupa Dobrile za
povijest. Prof. Leideck posebno se osvrnuo baš na
vrijeme koje je biskup proveo na školovanju u Karlovcu. Sam postav izložbe sastoji se od samostojećih
panoa od kojih svaki manje, ili više njih, obuhvaća
jedan dio biskupova života: od rođenja, preko
Župni list ožujak 2013.
DOMOVINSKO SRCE
U
četvrtak 21. ožujka u 19 sati u Dvorani sv.
Josipa na Dubovcu uz Nacionalno svetište
sv. Josipa, održan je okrugli stol na temu:
Vrijednosti i vrednovanje braniteljskih žrtava u
Domovinskom ratu.
Brojni slušatelji do posljednjeg su mjesta ispunili
dvoranu, a posebno raduje nazočnost mladih ljudi.
Bili su tu i brojni branitelji, predstavnici različitih
udruga te mnogi koji su jednostavno htjeli čuti
istinu.
Na početku uvodne pozdrave uputili su dekan
karlovačkog dekanata vlč. Norbert Koprivec, prof.
Damir Jelić, gradonačelnik i dipl. inž. Ivan Vučić,
župan.
Razmatranje na temu Korizma u Godini vjere
održao je p. Franjo Tomašević, gvardijan i župnik
župe Presvetog Trojstva. Glazbeni uvod pripremili
su svojom pjesmom članovi Karlovačkog vokalnog
okteta. Riječ Božja s razlogom je uzeta iz Knjige
Postanka i Evanđelja po Luki zato „ što nam dolaze
Župni list ožujak 2013.
neki štulhoferi da nam tumače čovjeka i njegov razvoj i njegove potrebe. Nije problem što on, i njemu
slični tako misle, problem je što nam se to nameće.
Što povezuje Boga i čovjeka? Vjera! Ali sv. Jakov
će reći da je vjera bez djela mrtva (usp. Jak 2, 17).
Naša vjera se veže molitvom. Težimo vjeri! Papa
u miru, Benedikt XVI. u dokumentu Porta fidei
naglašava postojanu težnju vjeri kako je to apostol Pavao tražio od Timoteja (usp. 2 Tim 2, 22).
Doživimo taj poziv upućen svima kako nam vjera
ne bi smalaksala. Vjera obvezuje svakoga od nas
da postane živi znak prisutnosti Uskrsloga u svijet.
Svijetu treba „uvjerljivo svjedočenje“ onih koji su
Kristovi vjernici. Treba istraživanje i produbljivanje
vjere. To je potrebno živjeti. Čovjek je neponovljivi
original. To nam govori Riječ Božja“. Neke su od
misli p. Franje Tomaševića iz službe Riječi koja je
prethodila samom okruglom stolu.
Na temu Vrijednost braniteljske žrtve u Domovinskom
ratu i poraću održana su tri predavanja: Uloga žrtve
ljudskoga života i uloga žrtve obitelji: Gđa Zlatka Vela;
Uloga žrtve branitelja - general Marko Lukić i brigadir Josip Tomačić; Uloga žrtve građana i kako su to
gledali ljudi u inozemstvu - mr.sci. Zvonimir Gerber
dipl. inž.
Na temu Vrednovanje žrtve u zajednici održana
su četiri predavanja: Haški sud i aparat EU - admiral
Davor Domazet Lošo; Državne i lokalne vlasti - dr.
Nedjeljko Strikić, ravnatelj karlovačke bolnice; Institucije Crkve - p.Vlado Musatač, župnik u Đurmancu;
Hrvatska se branila oružjem i perom - dr. sci. Zdravko
Tomac.
Zavšno predavanje održao je mons.
Mile Bogović, gospićko-senjski biskup i crkveni
povjesničar na temu Hrvatski čovjek i vjernik u vihoru ratova s posebnim osvrtom na mnoge nevine
ubijene, likvidirane nakon Drugog svjetskog rata.
Sva su predavanja bila popraćena pljeskom i odobravanjem osobito izlaganje admirala Domazeta
i dr. Tomca. Cjelokupnu snimka Okruglog stola
načinile su kamere TV4R.
“Susret s prahom temeljno je susret
sa životom. Tako korizmeni pepeo ne
upućuje na grob, već kolijevku i novo
rođenje za nebo.”
mons. Ivan Šaško
Znakovito je da je Okrugli stol održan nakon svetkovine sv. Josipa u jeku uskrsnih ispovijedi
i sve to treba uzeti u duboko promišljanje. I kako
reče p. Franjo na početku: „Usuđujem se reći i naša
znanja o vjeri i vjerskim istinama su kratkoga daha.
Svakako da se jako vidi i kroz medije da dovoljno
ne poznajemo ni svoju ni tuđu povijest, tako ni
crkvenu. Potrebne su temeljite preobrazbe, saznavanja i pročišćavanje. Zato su nam potrebni ovakvi
okrugli stolovi, ne stol nego ljudi oko stola“.
Dubravka Beljan
Župni list ožujak 2013.
VUKOVARU
s ljubavlju i poštovanjem
D
ok ponovo želimo živo proživljavati
muku, a zatim Uskrsnuće Gospodinovo.
Na pamet mi pada Vukovar i sjetih se
da sam negdje na papir pohranila svoje dojmove i
doživljaje s prošlogodišnjeg putovanja u Vukovar.
Vukovar simbol stradanja, ali i otpora, konačne
pobjede i ponovnog
tamnog oblaka koji
se nadvija nad Grad
i ljude. Zato želim
oživjeti i sjećanja na
Vukovar sa željom da
ga Gospodin blagoslovi i Grad i ljude u
njemu.
U zoru 17.
studenoga
2012.
krenusmo put Vukovara da zaštitnicu
Franjevačkog svjetovnog reda, sv. Elizabetu koju slavimo
17. studenog ove godine, proslavimo hodočašćem u Vukovar. Sjećanje
je to na sve poginule branitelje i civile kao i izraz
poštovanja prema Gradu i svim preživjelima koji svi
zajedno imaju velike zasluge u obrani naše domovine
Hrvatske. Nakon blagoslova kojeg nam je udijelio
p. Franjo Tomašević, gvardijan samostana i crkve
Presvetoga Trojstva u Karlovcu i ujedno duhovni
asistent Franjevačkog svjetovnog reda,krenuli smo
put Vukovara kao „zajednica i obitelj“. Prve sate
puta posvetili smo molitvi Franjevačke krunice i
marijanskim pjesmama moleći nebesku Majku za
zagovor i zaštitu na putu.
Stigavši u suncem okupan Vukovar okupili smo se
na sv. misi u kapelici sv. Roka iz 1740. godine podig
Župni list ožujak 2013.
nutoj u znak zahvale Bogu nakon pošasti kuge i tim
krajevima,a pripadala je obitelji Eltz. Misno slavlje
odvijalo se u ozračju blagdana sv. Elizabete i tom
prilikom je p. Franjo istaknuo njenu brigu za bolesne i siromašne u kojima je častila Boga. Nadahnuće
za život i rad nalazila je sv. Elizabeta u sv. Franji a
oboje trebaju biti
i nama primjer i
nadahnuće.
Odmah kraj kapelice je i dvorac
Eltz, jedan od
najreprezentativnijih baroknih objekata u RH čija
je gradnja započela
1849. godine. Pripadao je obitelji
Eltz koja je u
ono vrijeme kao
vlasnik dvorca i
zemljišnih posjeda
imala veliku ulogu
u gospodarskom razvoju Vukovara. Oni su naime
bili i dobročinitelji stanovnicima Vukovara sve do
odlaska iz grada 1945. godine ali i kasnije naročito
u vrijeme i nakon domovinskog rata. Dvorac se
ponovno uređuje kao Muzej ali i za ostale potrebe
grada i posjetitelja Vukovara. Sa svim detaljima upoznala nas je kustosica dvorca Mirela Hutinec r.
Dalić.
Uputivši se iz prostora dvorca do obale Dunava zastali smo i pomolili se ispred velikog bijelog križa
koji je simbol obrane grada ali i vjere u pravednost
i Krista. I dok Dunav u svoj svojoj veličini tiho
oplakuje obale grada poznavajući sve njegove tajne
i brige, Vukovar stoji ponosno na branku svoje
Domovine.
Posjet Bolnici koja nije kao takva bila pošteđena
ratnih razaranja kroz sliku i film iz tih vremena,
pokazao je koliko je volje, ljubavi i truda zdravstvenih djelatnika i ostalog osoblja uloženo u brigu za
život čovjeka bez obzira na pripadnost vjeri ili naciji.Ustrajali su sve do pada grada kada su zajedno sa
ranjenicima neki od njih odvedeni na Ovčaru.
U gradu se nalazi i Franjevački samostan sv. Filipa
i Jakova iz 1723. godine sve do ratnih dana bio je
rasadište vjere, obrazovanja i kulture. Franjevci uvijek bili uza svoj narod i pružali i humanitarnu pomoć
kada je to bilo moguće, ali padom grada morali su
iz njega prisilno otići dok su samostan i crkva bili
sustavno razarani od samih početaka agresije na
Grad. P.Gordan Propadalo gvardijan samostana s
kojim se uvijek rado susrećemo progovorio nam
je o tim teškim vremenima kao i razlozima takvog
ponašanja prema nevinim ljudima. Oni koji nevini
trpe s vjerom imaju Boga uz sebe, on trpi zajedno
s njima.To potvrđuje i raspelo na kome je Isus bez
ruke i noge u crkvi sv Filipa Jakova.Vukovar je pobjednik jer je žrtva, a žrtve nikada nisu uzaludne.
U tim razmišljanjima krenuli smo na memorijalno
groblje pomoliti se i zapaliti svijeću svima zaslužnim
za obranu grada i Domovine.
Nastavili smo put Ovčare i Spomen doma
na Ovčari. Ova dva mjesta usko su povezana
najstrašnijim događajima protiv slobode čovjeka, a
to je nasilno odvođenje mučenje i bez osude uzimanje života ubijanjem u mrkloj noći da se prikrije
zlodjelo. Koliko zla u čovjeku,ranjena je tada vukovarska Golubica simbol mira i boravka Hrvata na
ovim područjima. Ali kako stihovi kažu: „Iz krvi i
bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće
Vukovar“. Golubica je ozdravila i vinula se u nebo
noseći grančicu mira i govoreći cijelome svijetu što
se dogodilo na Ovčari i Vukovaru.
Iako njihova imena odlaze u mračni ponor, na kraj
puta svijetli svijeća kao svjetlo uskrsnuća da bi na
kraju zasjali kao sjajne zvijezde na nebu, jer ostaju
vječni kao zemlja koja ih pokriva.
Grad Vukovar ostao je u srcima njegovih stanovnika skriven: „Da ga krvnik ne nađe“ kako je napisao
Siniša Glavašević, sve do povratka u oslobođeni
grad.
Na kraju hodočašća čekao nas je posjet Gospi Ilačkoj
- srijemskom Lurdu u Ilači, ondje je Gospa 1865.
godine otvorila izvor koji do danas nije presušio.
Ilača također nije bila pošteđena ratnih stradanja
ali ondje gdje je Gospa odlučila ostati nema mjesta
mržnji,tako da je danas mjesto duhovne okrijepe
brojnim hodočasnicima među kojima smo bili i mi
te radosno zapjevali: „ Gospo naša Iločka moli se
za nas“!
Na kraju želim zahvaliti, u ime članova našeg
Franjevačkog svjetovnog Reda, našem p. Franji
Tomaševiću na poticanju kao i svim ljudima dobre
volje koji su sa nama podijelili radost zajedništva na
ovome hodočašću. Bili smo dio velikog hrvatskog
srca koje se ovih dana oblikovalo u VUKOVARU i
koje treba u molitvama i našim srcima ondje i ostati!
Puni dojmova i zahvalni g. Spudiću na sigurnoj
vožnji vratili smo se u naš grad KARLOVAC!
Neka dragi Bog čuva našu domovinu Hrvatsku, a
majka Marija neka kao odvjetnica stoji na braniku
naš svete vjere!
U ime naše zajednice FSR-a želimo svima sretan i
blagoslovljen Uskrs!
Mir i Dobro!
Albina Petrak
Župni list ožujak 2013.
s ISUSOM
Ponovno
O
beskrajnoj ljubavi govori nam naš Spasitelj govoreći kako piše Ivan: „Veće
ljubavi nitko nema od ove: da tko život
svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13).
Razmatrati te riječi i pokušati proniknuti u njih
i nije tako teško ako na sve gledamo očima onih
koji primaju tu beskrajnu ljubav. Proniknuti u žrtvu
koja se podnosi, e to je već nešto što drugo. Davno prije podnesene žrtve, pripremaju nas proroci
pišući: „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek
boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga
Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade
kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“
(Iz 53, 3-5). Teško ćemo naći riječi koje će nam
bolje dočarati veličinu dobročinstva kojim nas obdari naš Spasitelj svojom smrću na križu. I dok mi
lutamo bespućima ovog lažljivog svijeta, zastanimo
bar malo vremena, svrnimo pogled, kako to kaže
Knjiga Tužaljki: „ Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam
ja pogođen“ (Tuž 1, 12). Zastanimo bar na tren, ta
10
Župni list ožujak 2013.
bol, za nas je podnesena.
Noseći u sebi bar djelić skrušenosti i molbe da
nam Svevišnji podari bar mrvu ljubavi da možemo
suosjećati sa Spasiteljem našim u njegovim patnjama za nas podnesenim, i ove godine krenuli smo na
„gluhu“ nedjelju istim stazama kao i prethodne tri.
U petnaest sati skrušeno se pomolivši za zahvalu
što možemo svojom malom žrtvom biti u mislima
s Isusom na njegovu putu za naše spasenje, pratili
smo križ koji ponese naš dekan vlč. Norbert u pratnji p. Franje, fra Josipa s ministrantima i puka pred
kojim su išla djeca noseći postaje. Od postaje do
postaje izmjenjivali su se križonoše noseći križ. Za
križem su išla i djeca i mladi i stari i zdravi i bolesni.
Prizori su se ponavljali baš kao i dosadašnjih godina. Tek su lica bila malo tužnija. Je li to zbog većeg
suosjećanja s Spasiteljem u njegovoj patnji ili zbog
sve većeg trpljenja i poteškoća u svakodnevnom
životu, teško je procijeniti. Pred temeljima crkve sv.
Josipa i pred zgradom poglavarstva ove je godine
na svoja ramena preuzeo križ naš gradonačelnik.
Ponosno i ponizno ponio je križ kroz centar grada. Nadajmo se da je i on bio u molitvama onih
koji su koračali za križem, da bi se riješili proble-
U GRADU
mi našeg grada i naše domovine potrebne su nam
svakodnevne molitve. Naši su dani puni trpljenja,
poteškoća, strahova, tolikih iskušenja, nedoumica da bez prave spoznaje Kristova križa teško se
možemo nositi sa svime što nosi ovaj svijet. Tek
nasljedovanje Krista Raspetoga i shvaćanje njegove
žrtve dovest će nas do prihvaćanja života koji nije
samo patnja, jer kako kaže papa Franjo: „Kršćanin
ne smije nikad biti tužan“. Stvarno je tako jer
njegove nas rane iscijeliše (Iz 53, 5b). Kao da su
toga svjesni samo oni najmanji, jer su s veseljem
nosili oslikane postaje i lampione. Njihova čistoća
i iskrenost srca činila je našu povorku nemjerljivo
bogatijom. Molili smo se, zahvaljivali i pjevali od
postaje do postaje prisjećajući se ljudske naivnosti,
zloće, oholosti, zablude i čega sve ne. Žalili smo za
nestalim građevinama, žalili za stradalim ljudima,
žalili nad progoniteljima i progonjenima, molili za
jedne i druge. Molili i za sve nas, a i za sve one
koji nisu s nama. Hodali ponizno i ponosno, ponizno u suosjećanju s Kristom, ponosno jer smo se
osjećali pozvani u navješćivanju Krista raspetoga u
Božjoj moći i Božjoj mudrosti. Hodajući za križem
kroz naš grad i zastajući na postajama teško se ote-
ti dojmu da se baš tu ne odvija kako kaže jedan
crkveni učitelj: „uzvišeni prizor iz Božanske drame
Križnoga puta“. Tu se odvija ono neshvatljivo
zbivanje, ljubav pobjeđuje mržnju. Ljubav koja je
izvirala iz pogleda onih koji su hodali za križem za
sve one koji nisu bili uz nas, za one koji su šetali,
sjedili ili se sklanjali pred povorkom ponosa i poniznosti, ljubav za cijeli grad.
Dolaskom u „majku svih crkava Karlovca“, završili
smo ovu prekrasnu pobožnost koju kršćani štuju
kroz stoljeća. Ovo milosno vrijeme korizme, koje
čovjeka može povratiti u život s Bogom više no bilo
koje drugo u godini, baš zato što se kroz razmatranje najvećeg dobročinstva podnesenog za čovjeka,
približimo Bogu ne tražeći već zahvaljujući. Noseći
zahvalnost i suosjećanje u srcu naši pjevači su cijelim putem i ove godine pjevali korizmene napjeve.
Sve je završilo sveto misom na kojoj smo mogli zahvaliti Bogu što nam je dao snage i mogućnosti za
ovu malu žrtvu suosjećanja s Njegovom patnjom.
I naravno umjesto oglasa vidimo se dogodine na
petu korizmenu nedjelju u 15 sati u crkvi Presvetog
Trojstva.
Stipe Granić
Župni list ožujak 2013.
11
14. Križni put kroz Kozjaču
U
subotu 2. ožujka, 2013. godine u 10 sati
ispred crkve Sv. Franje Ksaverskog na
Švarči započeo je 14. po redu Križni put
kroz Kozjaču pod geslom „A ja, Bože sačuvaj da
bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega
Isusa Krista (Gal 6, 14)“. Križni put za mlade i sve
vjernike grada Karlovca i okolice, i ove godine organizirao je Karlovački dekanat.
Okupljene vjernike i planinare pozdravio
je mons. Ferdinand Vražić, a uvodnu molitvu u
pobožnost Križnog puta izrekao je dekan preč.
Norbert Ivan Koprivec.
Križni put se odvijao planinarskom stazom kroz
šumu Kozjaču, u kojoj je za vrijeme 2. svjetskog
rata ubijeno nekoliko tisuća domobrana, logoraša i
civila od strane tadašnjeg komunističkog režima.
Noseći drveni križ, kod svake postaje posebno se
molilo za domovinu, obitelj, žrtve rata, a na sedmoj
postaji članovi Karlovačkog počasnog voda ZNG91 zajedno sa vjernicima, odali su počast svim
žrtvama i zapalili svijeću.
Uz hod, molitvu, pjesmu, druženje i pokoji
kolač, pobožnost Križnog puta završila je molit12
Župni list ožujak 2013.
vom kod križa u Nacionalnom svetištu Sv. Josipa
na Dubovcu i euharistijskim slavljem u 15,30 sati
kojeg je predvodio dekan preč. Koprivec uz ostale
svećenike Karlovačkog dekanata.
U svojoj propovjedi, dekan Koprivec dotaknuo se Lukina evanđelja o Izgubljenom i nađenom
sinu, te je istaknuo kako milosrđe i pravda ne može
jedno bez drugoga:“Isus u ovoj prispodobi ističe
kako je milosrđe sastavni dio pravde, jednako kao
što je pravda potrebna milosrđa, jedno ne ide bez
drugoga.“Također je napomenuo kako je sakrament ispovijedi važan za nas katolike, važno se je
dobro ispovijediti i ostati u Očevoj blizini, te kako
nas Bog nikada ne ostavlja, nego nas uvijek poziva
k sebi. Sv. misa završila je molitvom za budućeg
papu.
Nakon sv. mise, druženje je nastavljeno zajedništvom
okupljenih uz kolače i sok.
Anamarija Vukošić
Uskrs
K
mirisna sjećanja djetinjstva
ada bi upitali djecu što im prvo dođe na
um kada čuju riječ Uskrs odgovorit će
vam “zeko“, “jaje. Zato ću i ja danas
krenuti od zeke i jaja. U pretkršćansko vrijeme
narod je živio gledajući i prateći promjene u prirodi. Tako je došlo do povezivanja zeke i jaja. Zeko
simbolizira plodnost jer poznato je kako se zečevi
najbrže razmnožavaju. A jaja, ona nose u sebi život
i simbol su sreće.
Tako su momci svojim izabranicama poklanjali
najljepše obojana i ispisana jaja da im donesu više
sreće i odbiju svako zlo od njih. Momci iz bogatih
kuća „oblačili“ su jaja u zlato, a siromašniji su ih bojali lukom ili koprivom te ukrašavali pčelinjim voskom. Tako jaje simbolizira početak novog života,
novu nadu,novu sreću.
Vratit ću se u doba kršćanstva u svoje djetinjstvo
i u vrijeme Uskrsa. Prva sjećanja nisu fizička već
osjećajna. Sjećam se mirisa i bake. Cijeli taj uskrsni
tjedan je bio veliko iščekivanje. Grančice koje su
se nosile na blagoslov nisu bile maslinove. Tražile
su se grančice drenka jer je savitljiv i lijepo se dao
splesti. Starijima je drenak značio dobro zdravlje
, a nama djeci drenova grančica je ostavljala neugodne tragove tog „dobrog zdravlja“ i dječje hiperaktivnosti. Drenova šiba jako peče kad baka udari
njome po nogama. Nekada je drenova grančica bila
oblik psihološkog odgoja. Bilo je dovoljno da je u
kući i mir je vladao.
Drenak se znao ispreplesti s lijeskom koja je u
kuću donosila napredak. Blagoslovljena kitica od
drenka i lijeske unosila je zdravlje i napredak u pravom smislu te riječi i ušla u tradiciju . Danas mi
je jasno zašto smo je lako zamijenili s maslinom.
S njom nemamo u ovim krajevima iskustva kod
„psihološkog odgoja djece“. Cijeli taj tjedan za nas
djecu bio je i znakovit i zbog pripreme jela koja
smo mogli gledati, ali ne dirati. Mirise smo upijali iz
dana u dan, a mama je uvijek stručno sakrivala sve
što je pripremala za Uskrs.
Petak je najduže trajao. Sve miriši po kolačima,
a baka donese grah, krumpir na salatu i srdelice.
Župni list ožujak 2013.
13
Tako smo i mi djeca imali svoju muku. Zato je
Uskrs za mene pun mirisa. Baka bi se ranom zorom ustala i odnijela košaricu sa jelom na blagoslov.
To iščekivanje njenog povratka, taj njen svečan i
ponosan hod kod dolaska iz crkve, ti mirisi, taj
okus blagoslovljene hrane, taj osjećaj sreće i strah
da ni jedna mrvica ne padne na pod. Sve se moralo
pojesti.
Nije te hrane bilo puno, ali danas mogu shvatiti
značenje kako je Isus nahranio tisuće ljudi sa nekoliko kruhova i par ribica. Jedno blagoslovljeno jaje
tada, više je vrijedilo nego danas najveća gozba.
Osim hrane baka je donosila i neki mir, toplinu
zajedništva, molitve i blagoslova. Tada sam sve to
upijala , mirisala, a danas znam, baka je donosila
Isusa, uskrsnuće,novi život, novu nadu, mir.
Nikada ne znate što će vam se urezati u pamćenje
i kako ćete nekoga pamtiti. Odrastamo, plovimo kroz život nemirnim vodama a onda svakog
Uskrsa nekako zastanemo i kao da s Isusom ponovo uskrsnemo, probudimo se, pomirišimo Ga,
uzmemo snagu od Njega i krenemo dalje. Evo tako
je moja baka meni mirisom usadila osjećaj ljubavi
za Isusa.
U mojoj priči nema zeke, ali Uskrs uvijek
doživljavam kao dijete s posebnom nježnošću prema Isusu. Za kraj moram dodati nešto što me se
posebno dojmilo ovih dana. Našem novom papi
Franji iznimno je draga knjigu «Babetina gozba».
Preporučam vam da je pročitate i razumjet ćete o
čemu sam vam danas pisala, i shvatit ćete kako nam
je Bog poslao velikog čovjeka.
Nevenka Magličić
14
Župni list ožujak 2013.
“ A Isus je govorio: Oče, oprosti
im, ne znaju što čine!”
Lk 23, 34
“Isus ne briše sjećanje, on ne
uspostavlja zaborav, ne negira žrtvu i
njezinu istinu i pravdu, nego kroz paradoksalno, ali ne proturječno, opraštanje
poziva na obraćenje k onom Bogu koji
pamti i oprašta, kojemu nezaborav
nije zlopamćenje za osvetu, koji se ne
osvećuje nego ljubi. On ispričava ne
znanje i nevjeru u ljubav, opraštanjem
želi spasiti one koji su Boga izjednačili
sa svojim znanjem, svojim nasiljem i
ubijanjem čovjeka.”
fra Ivan Šarčević
Riječ o
D
anas u vrijeme kad je svijet jedno veliko
selo mnogo toga nam je dostupno. Nema
više velikih tajni, naravno mislim na svakodnevna događanja. Tajne kao i do sada ostaju
neotkrivene, makar postoje i oni koji za sve imaju
„znanstveno“ pokriće ne shvaćajući da nam „nikada neće biti sve otkriveno“, pa stoga mnoge stvari
ne treba ni pokušavati objasniti.
Danas ćemo lako saznati kakvi su običaji recimo u
Njemačkoj, Australiji ili bilo gdje na svijetu. Čini mi
se da je puno teže saznati kakvi su običaji u našem
narodu. Lako ćemo prihvaćati ono što nam plasiraju kao zanimljivo, pa makar to nema nikakve
veze s našim korijenima. Sjetimo se samo isprazne
„noći vještica“, koju pokušavaju proširiti i u pore
našeg društva. Običaji su nešto što se ponavlja i
ima svoj smisao, makar im je svrha katkad upitna.
Kad spomenemo običaje vezane uz Uskrs promislimo najčešće na pisanice.
Pisati je riječ indoeuropskog korijena, pis- znači
slikati, pa su pisanice oslikana jaja.
Tradicija oslikavanja jaja postoji diljem svijeta, a
u našim krajevima je ukorijenjena u tradiciju. Jaje
kao simbol života prisutno je u raznim kulturama
prije kršćanstva. Sv. Augustin u 5. stoljeću spominjat će jaje i izlazak pileta, kao simbol novog životan
i Isusova uskrsnuća i izlaska iz groba. Običaji
koji su bili u tradiciji poganskih naroda, često su
postajali i sastavni dio kršćanske tradicije. Jedan
od razloga je i to što se kroz uklapanje običaja u
kršćanske, kršćanstvo moglo lakše približiti poganima. Često je sama simbolika običaja mogla više
pomoći no bilo kakva uvjeravanja. I danas ima onih
kojima mnogi običaji smetaju, odbacujući ih jer su
izvorno poganski. Isključivost je dobra dok zastupamo Božje zapovjedi, simbolika je često sposob-
pisanicama
nost mudrih. Sjetimo se samo da je Isus govorio u
prispodobama.
Oslikavanje pisanica u Hrvatskoj različito je od
kraja do kraja, no znamo li što predstavlja koja boja
u svojoj simbolici.
Crvena je simbol Kristove muke, ali i radosti života
i ljubavi, bijela je simbol čistoće, svjetlosti, rođenja,
žuta je simbol mladosti, ali i nagrade i priznanja.
Plava simbolizira istinu, vjernost i dobro zdravlje,
zelena označava plodnost i bogatstvo, te je simbol pobjede života nad smrću, nade i blagostanja.
Ljubičasta simbolizira vjeru, strpljivost i post,
narančasta simbolizira izdržljivost, snagu i ambicioznost. Četiri i više boja na pisanici simbolizira
obiteljsku sreću, mir i ljubav.
Zanimljivi su poneki simboli, tako za trokut možemo
reći da simbolizira presveto Trojstvo, točke predstavljaju suze Blažene Djevice Marije i zvijezde,
krug oko jajeta predstavlja vječnost. Cvijeće simbolizira ljepotu, mudrost i blagostanje. Voće simbolizira prijateljstvo i odanu ljubav Božju.
Zanimljivo je da i pravoslavni i katolički vjernici
nose košare pune pisanica na blagoslov, a pravoslavna tradicija priča kako je Marija Magdalena
nosila kuhana jaja na Isusov grob, da ih podjeli
s drugim ženama, te da su jaja poprimila crvenu
boju kad je srela Isusa. U Hebreja su kuhana jaja,
uz leću, hrana koju jedu ožalošćeni.
Velika tradicija pisanica rezultirala je da od 2008.
godine pisanice imaju status nematerijalnog dobra,
a veselje onih najmanjih oko pisanica, kao da pomalo gubi bitku pred „novim običajima“. Sa sjetom
se prisjećam odlazaka do susjeda i prijatelja koji su
nam darivali jaja, koja smo bojali, s kojima smo se
„valjali“, tucali i činili uskršnje vrijeme radosnim.
Stipe Granić
Župni list ožujak 2013.
15
Hrvatsko katoličko društvo
medicinskih sestara i tehničara
Cvjetnica u domu za stare
i nemoćne sv. Antun
Karlovački ogranak Hrvatskog katoličkog
društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), imalo je svoj sastanak u franjevačkom samostanu 20.ožujka. 2013. godine. Na sastanku je
bilo prisutno 10-ak medicinskih sestara i duhovnik
ogranka Karlovac p. Franjo Tomašević. Tom prigodom nacionalni duhovnik društva vlč. Krunoslav
Pačalat održao je i predavanje na neiscrpnu temu
„Tko je čovjek i koji je njegov smisao na zemlji?“
Želja medicinskih sestara u Karlovcu bila je da se
društvo ponovno aktivira, što je i učinjeno u rujnu
prošle godine, a za što je svakako zaslužan p. Franjo Tomašević koji je prihvatio dužnost duhovnika
ogranka, kao i vlč. Krunoslav Pačalat koji djeluje u „Iz usta djece hvalu si sebi pripravio“ (Mt 21, 16)
Ovim riječima Krist Gospodin odgovorio je glavarima svećeničkim i farizejima koji su prigovarali
na povike djece: Hosana sinu Davidovu! za njegova
svečana ulasaka u Jeruzalem. Spomen na Gospodinov mesijanski ulazak u Jeruzalem slavimo nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom. Svečanosti
euharistijskog slavlja u domu za stare i nemoćne sv.
Antun u predvečerje Cvjetnice pridonijeli su članovi
malog zbora, mali čitači i ministranti. Sudjelujući u
čitanju Muke Gospodnje i dajući pjesmom hvalu
župi bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici i nesebično Gospodinu, dijelili su maslinove grančice sudionradi za dobrobit Društva.
icima slavlja. Spretne i vrijedne ruke majki i teta
Trenutno je u izradi i novi statut Društva pa nas je maslinove grančice uresile su papirnatim cvjetovitom prigodom posjetila i nedavno izabrana pred- ma i malim prigodnim čestitkama za predstojeću
sjednica Društva Tina Jelić-Balta iz Bjelovara.
svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjeg. Euharistijsko
HKDMST ima svoj sastanak svakog prvog četvrtka slavlje predslavio je naš p. Tomo, pjevanje je predu mjesecu u prostorijama franjevačkog samostana. vodila voditeljica malog zbora s. Ana. Slavlje se nasZadaća društva je unošenje vrjednota kršćanskog tavilo u druženju uz kekse i sok koje su pripremili
svjetonazora u sva područja djelovanja, kako za- domaćini.
fra Josip Župan
laganjem u struci tako i osobnim svjedočenjem,
promicanjem ćudoredne i strukovne izobrazbe
članova prema zahtjevima suvremenosti i nauku katoličke crkve. Društvo djeluje po načelima
glavnih katoličkih i kršćanskih istina vjere i morala,
a okuplja medicinske sestre i tehničare, kao i druge
djelatnike u zdravstvu.
Goranka Kušećek
16
Župni list ožujak 2013.
Iz života OFS-a ...
Trajni zavjeti u našem bratstvu
U našem mjesnom bratstvu trajne zavjete
dali su Ankica Šalković i Marijan Milošić, velik je to
događaj za naše bratstvo. Molitvom ih podržimo u
njihovom nastojanju da žive evanđelje kako je živio
naš otac Franjo.
Izlet u Novigrad na Dobri
Na sam blagdan svetih Arkanđela 29.09.12.
pripremili smo za članove FSR-a ali i ostale izlet u
prirodi, u Novigradu na Dobri. To je ujedno bila i
naša skupština. Najprije smo stali kod starog grada,
pogled na dolinu Dobre, zatim u crkvu gdje je bila
sv. Misa i klanjanje. Potom razgovor u grupama (
malo o zavjetu poslušnosti,budući da je to i blagdan
poslušnog arkanđela Mihaela). Za zakusku smo dogovorili pomfritt i hrenovke, sokove, kolače, grickalice donijeli smo sami, a naši vrijedni domaćini nisu
nam ostali dužni dali su i oni od svojega. Hvala im
na tome.
I. kapitul OFS-a 16. ožujka 2013
Na Kapitulu je bilo pristuno ukupno oko
60 ministara i zastupnika iz 24 mjesna bratstva i
10-ak mjesnih duhovnih asistenata.
Misno slavlje je predvodio član Konferencije
područnih duhovnih asistenata fra Augustin Kordić
OFMConv.
Ispred mjesnog bratstva „Presveto Trojstvo“
nazočni su bili duhovni asistent p. Franjo, G.
Trbuščić i Ž. Šalković.
Veliko iskustvo bilo je polučeno iz radionice u kojoj smo analizirali kako komunicirati u zajednici i
pomoći da se svi osjećaju kao braća i sestre u bratstvu.
Zavjeti u Vojniću
Veselimo se novom bratstvu u osnivanju
u Vojniću. Svečano i veselo je bilo na zavjetima
koji su održani 17. veljače 2013 u Vojniću, gdje je
9 novih članova dalo svoje zavjete.
pripremio: Željko Šalković
Župni list ožujak 2013.
17
Ponovo radost u Izlozima
IZLOŽBA CVIJEĆA I PISANICA
U
skrs je najveći blagdan kršćanstva, to je
dan uskrsnuća Isusa Krista, blagdan pobijede nad smrću, dobra nad zlom, svjetla
nad tminom.
Uskrsnuće Gospodinovo zaslužuje posebnu pažnju
i pripreme.
Uz Uskrs vezani su i mnogi običaji. Jedan od njih je
i izrada pisanica. Još od davnih vremena pisanice su
simbol novog života i Kristovog uskrsnuća. Raznim
bojama i tehnikama mogu se ukrasiti na bezbroj
načina, a svaki autor u oslikavanje i ukrašavanje
unosi dio svoje osobnosti.
Od 24.03.2013. u našem Gradu, točnije u izlozima postavljene su brojne pisanice i cvijeće. Tako
možete prošetati ulicama Radićeve i Tomislavove
i vidjeti u izlozima originalno izrađene pisanice.
Maštoviti radovi u raznim bojama i tehnikama
i tako doprinijeli i stvorili su poseban blagdanski
ugođaj u našem Gradu.
U Vrbanićevom perivoju, po prvi put za Uskrs
moći ćemo prošetati pokraj velike pisanice napravljene od cvijeća, koju su s ljubavlju, maštovitošću i
radosno uradili djelatnici Zelenila.
Jedna izreka kaže: „Slika govori tisuću riječi“.
Dođite, pogledajte, uživajte… i dopustite da i vas
zahvati val sreće i radosti, ali i poticaj da ubuduće
i ti nešto doprineseš ljepoti Grada i blagdanskom
ugođaju.
Radost Uskrsa sa svima na ovaj način željeli su podijeliti sudionici ove izložbe: vrtići, škole, domovi,
udruge, obrti, trgovine, poduzeća, vjeroučenici,
pojedinci, franjevački samostan.
Vesna Beg
18
Župni list ožujak 2013.
Izložbeni prostori i autori pisanica
Mercury d.o.o. - (Vjeronaučna grupa iz Župe
Gospe Snježne Dubovac, Dnevni boravak za starije osobe, Slunj, Katić Neda, Lidija Maček - Stanić)
Trgovačko ugostiteljska škola - (Centar za rehabilitaciju djece Ozalj, Trgovačko-ug. škola,
Dječji vrtić Karlovac, Udruga Rajska ptica)
Frizerski salon Gerber - (Keramika Nova)
Trgovina Mura - ( Udruga Sveta Veronika)
Knjižara Narodne novine - (OŠ Dragojla
Jarnjević)
Radićeva 11 - (Dječji zbor „Zvjezdice“, Dom za
odgoj djece i mladeži Klc, Mara Šibenik, Vesna
Beg, Petra Beljan)
Milašinović Ana - ( Zlata Marušić, Jasenka Cetinjanin-Baričević, Marina Padežanin, Klara Mikšić,
Ivana Stanković, Marijan Listar, Marijana Grdić,
Zdenka Bosiljevac, Ankica Šojat.)
Vrbanićev Perivoj - pisanica od cvijeća (Zelenilo
d.o.o.)
Sretan i blagoslovljen
Uskrs !
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
11
File Size
4 343 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content