početak ozbiljnog rada na stvaranju demokratske političke

Impressum
Centar za politološka istraživanja
Gupčeva 14a
10 090 Zagreb
Hrvatska
Tel./faks.: +385 (1) 38 63 113
URL: www.cpi.hr
E-mail: [email protected]
Urednik
Višeslav Raos
Autor
Berto Šalaj
Likovna urednica
Erna Matanović
Grafička priprema
Višeslav Raos
Think tank - nova društvena i poslovna usluga
Centar za politološka istraživanja, kao jedina specijalizirana privatna znanstvena, analitička i izdavačka institucija za
područje društvenih i humanističkih znanosti u Hrvatskoj, prateći društvene, ekonomske i političke prilike u Hrvatskoj,
Europi i svijetu prepoznaje potrebu za dodatnim angažmanom u javnosti. Iz toga razloga, uz svoje dosadašnje djelatnosti,
pripremamo se postati i hrvatski think tank, odnosno promišljajuća skupina stručnjaka koji pružaju društvene i poslovne
usluge specijalizirane analitike aktualnih političkih i društvenih problema, kao što su promjena Ustava RH, pregovori
s EU, angažman Hrvatske kao članice NATO-a, globalna gospodarska kriza, reforma javne uprave, manjinska i ljudska
prava, pravda i pomirenje u regiji i slično.
CPI će na na svojem Portalu jednom mjesečno, počevši od 15. veljače 2010., objavljivati kraće osvrte i analize aktualnih zbivanja. U sljedećem koraku nudimo izradu policy analiza i strategija skrojenih po željama zainteresiranih pojedinaca,
državnih institucija, kao i domaćih i stranih ulagača, managera i poslovnih planera i stratega. Kraći, mjesečni sadržaj
think tank djelatnosti bit će slobodno dostupan za čitanje i preuzimanje, dok duže, detaljnije i individualizirane analize i dokumenti predstavljaju ekskluzivni sadržaj čiji opseg i novčana protuvrijednost se dogovaraju sa zainteresiranim
klijentom.
Think tank CPI-ja u prvoj liniji se sastoji od znanstvenog i analitičkog tima CPI-ja. Međutim, nadovezujući se
na pozitivno prijašnje iskustvo, CPI će u svoju think tank djelatnost uključiti i članove Foruma CPI-ja koji žele doprinijeti ovoj društvenoj i poslovnoj aktivnosti. Forum CPI-ja globalna je znanstvena mreža koja se sastoji od preko
100 hrvatskih, europskih i izvaneuropskih znanstvenika i istraživača različitih specijalnosti i usmjerenja. Stručna kompetentnost, multidisciplinarni karakter, međunarodna razgranatost te djelovanje sukladno trendovima informacijskog,
umreženog društva, jamstvo su kvalitete i perspektivnosti ovog projekta.
Centar za politološka istraživanja d.o.o.
Gupčeva 14a, 10090 Zagreb
Tel: + 385 1 3863 113
Faks: + 385 1 3863 113
E-mail: [email protected]
centar za politološka istraživanja
the political science research centre
www.cpi.hr
CPI mjesečno izvješće: studeni 2012.
Ove školske godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uvelo je dva nova međupredmetna
obrazovna programa - zdravstveni odgoj te građanski odgoj i obrazovanje. Dok je zdravstveni odgoj
izazvao niz javnih polemika i svjetonazorskih sukoba, uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja ostalo je u sjeni. Stoga u ovomjesečnom izvješću donosimo analizu početka provođenja građanskog odgoja
i obrazovanja u svjetlu razvoja demokracije u Hrvatskoj.
Eksperimentalna provedba građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatskim školama:
početak ozbiljnog rada na stvaranju demokratske političke kulture ili smokvin list
ministarstva?
R
epublika Hrvatska jedna je od rijetkih europskih država u kojoj građanski odgoj i obrazovanje (GOO)
- shvaćen kao segment obrazovnog sustava koji mladima treba omogućiti stjecanje znanja, sposobnosti
i stavova potrebnih za aktivno i odgovorno vršenje uloge građanina - nije na sustavan način institucionaliziran i implementiran u osnovnim i srednjim školama (Šalaj, 2002, 2005). Takva situacija posebice čudi ako
se osvrnemo na recentnu političku povijest naše zemlje. Hrvatska je početkom 1990-ih prihvatila demokraciju kao načelo organizacije svoga političkog sustava, no politička realnost nam je ubrzo pokazala kako formalno prihvaćanje i uvođenje demokratskih instituta i institucija nije dovoljno da bi demokracija zaživjela u
praksi, nego je nužno i postojanje demokratske političke kulture koja može podržavati demokratski sustav.
Opomena je to koju nam iznose poznati američki politolozi Almond i Verba u svojoj knjizi Civilna kultura:
„Državnici koji pokušavaju stvoriti političku demokraciju vrlo često se usredotočuju na stvaranja formalnoga skupa institucija vlasti i na pisanje ustava. No razvoj stabilne i djelotvorne demokratske vlasti ne ovisi
o ustroju vlasti i politike: on ovisi o orijentaciji ljudi prema političkom procesu – o političkoj kulturi. Ako
politička kultura ne može podržati demokratski sistem, mršave su šanse za uspjeh toga sustava“ (2000: 365).
Politološka istraživanja sugeriraju nam da se takva demokratska politička kultura najčešće razvija kao rezultat dugotrajnoga postupnog političkog razvoja koji teče relativno neometan značajnim političkim krizama
i nasiljem. Međutim, nove demokracije, suočene s potrebnom ubrzanog razvoja demokratske političke kulture, prisiljene su tražiti sredstva koja im mogu poslužiti kao zamjena za vrijeme. Značajan broj europskih
država upravo u GOO vidi sredstvo poticanja razvoja demokratske političke kulture. Takva fokusiranost na
GOO ojačana je rezultatima istraživanja koja su u posljednjih dvadesetak godina provedena u demokratskim državama u različitim dijelovima svijeta. Ti rezultati sugeriraju kako GOO može predstavljati učinkovito
sredstvo razvoja demokratske političke kulture učenika. Zajedničko je obilježje tih rezultata da učenici koji
pohađaju eksplicitne programe školskoga GOO iskazuju više razine političkog znanja i političkog interesa
te veću spremnost na političko sudjelovanje od učenika koji nemaju GOO kao sastavni dio svojih školskih
programa.1
1 Rezultati tih istraživanja detaljno su opisani u: Šalaj, 2002. i 2005.
4
centar za politološka istraživanja
the political science research centre
www.cpi.hr
CPI mjesečno izvješće: studeni 2012.
Uzimajući u obzir sve navedeno, odluku o eksperimentalnoj provedbi GOO u hrvatskim školama u
školskim godinama 2012./2013. i 2013./2014. svakako treba pozdraviti.2 Odluku je Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i sporta (MZOS) donijelo u kolovozu ove godine, a eksperimentalna provedba temelji se na
Kurikulumu građanskog odgoja i obrazovanja kojeg su MZOS i Agencija za odgoj i obrazovanje usvojili
također u kolovozu ove godine. Kurikulum je rezultat višegodišnjeg rada stručne skupine u kojoj su, uz predstavnike MZOS-a i Agencije za odgoj i obrazovanje, sudjelovali stručnjaci, osnovnoškolski i srednjoškolski
nastavnici iz područja obrazovanja za demokratsko građanstvo i ljudska prava, predstavnici nevladinih organizacija te, tijekom javne rasprave, zainteresirana znanstvena i stručna javnost. U sadržajnom smislu kurikulum obuhvaća tri funkcionalne i šest strukturnih dimenzija. Funkcionalne dimenzije odnose se na znanje i
razumijevanje, vještine i sposobnosti te vrijednosti i stavove koje, objedinjene, čine građansku kompetenciju
potrebnu za aktivno i odgovorno sudjelovanje u životu zajednice. Strukturne dimenzije su: ljudsko-pravna,
politička, društvena, kulturološka, gospodarska i ekološka. U smislu modela, to jest načina provođenja, kurikulum predviđa da se u prvih šest razreda osnovne škole GOO provodi kao međupredmetno obrazovno
načelo, dok se u sedmom i osmom razredu uz međupredmetni model spominje i mogućnost izvođenja
izbornog predmeta. Možda i najvažniji dio kurikuluma predstavlja odredba o provođenju GOO u prvim i
drugim razredima svih srednjih škola u obliku novoga, obveznoga predmeta. Za treće i četvrte razrede srednjih škola predviđeno je provođenje GOO u obliku različitih istraživačkih projekata. Detaljna analiza kurikuluma pretpostavlja puno više prostora, pa ovdje navodim vrlo općenitu ocjenu, utemeljenu na usporedbi
usvojenog kurikuluma sa stanjem GOO u drugim europskim državama (EURYDICE, 2005). Hrvatski kurikulum u velikoj je mjeri sličan kurikulumima drugih europskih država po pitanju funkcionalnih dimenzija
i modela provođenja. Glavna razlika vidljiva je u segmentu strukturnih dimenzija, pa tako u većini drugih
europskih država GOO primarno obuhvaća političku i ljudsko-pravnu dimenziju, dok se druge dimenzije,
koje su prisutne u hrvatskom kurikulumu, obrađuju kroz neke druge predmete. Drugim riječima, čini se da
je hrvatski kurikulum GOO preširoko zahvatio sadržaje koje bi trebao obuhvaćati, što bi moglo predstavljati problem u daljnjim fazama provedbe. Osim toga, prilično je nejasno što se točno podrazumijeva pod
provođenjem GOO kroz istraživačke projekte učenika, a što je predviđeno za treće i četvrte razrede srednjih
škola.
Bez obzira na navedene nedostatke nesporno je da odluka o eksperimentalnom provođenju GOO predstavlja razvoj u pozitivnom smjeru te je svatko zainteresiran za kreiranje demokratske političke kulture u
Hrvatskoj dočekuje s odobravanjem. Međutim, to ne znači da prema aktualnom stanju u vezi GOO ne treba
biti kritičan. Nekoliko je elemenata koje je potrebno istaknuti prilikom rasprava o statusu GOO u hrvatskim
školama. Prvo, iako je ministar Jovanović istupajući u medijima u više prilika isticao kako je uvođenje zdravstvenog i građanskog odgoja u škole veliki uspjeh nove, koalicijske vlade predvođene Socijaldemokratskom partijom, potrebno je, radi korektnosti, istaknuti kako, bar što se GOO tiče, taj proces započeo već za mandata
prethodne vlade. Naime, izrada kurikuluma započela je i praktički dovršena u doba vlade koju je predvodio HDZ, a sam proces operativno je vodio bivši potpredsjednik vlade Slobodan Uzelac. Promjena vlasti
nije u bitnome utjecala na sadržaj kurikuluma koji je, nakon javne rasprave, doživio tek manje promjene.
2 Pitanje o razlozima dosadašnjeg zanemarivanja GOO u Hrvatskoj nadilazi okvire ovoga rada, pa se ovdje mogu tek
naznačiti mogući odgovori. Dosadašanje zanemarivanje GOO može se promatrati kao svjesna i promišljena odluka
političke klase koja odražava postojanje vizije društva u kojoj se sudjelovanje građana u političkom životu ne smatra
važnim, pa stoga niti priprema građana za to sudjelovanje nije potrebna. Tome treba dodati da na uvođenje GOO u škole
sa strahom i nelagodom gledaju određene interesne grupe, jer smatraju da bi osnaživanjem GOO bile ugrožene njihove
privilegirane pozicije unutar školskog sustava.
5
centar za politološka istraživanja
the political science research centre
www.cpi.hr
CPI mjesečno izvješće: studeni 2012.
Drugo, vrlo je upitno bi li se MZOS odlučio na eksperimentalnu provedbu GOO već od ove školske godine da nije bilo snažnog poticaja i pomoći od strane grupe nevladinih organizacija predvođenih Mrežom
mladih Hrvatske. Te organizacije provode IPA projekt „Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama“,
sufinanciran od strane Europske unije, i one su zapravo pravi nositelj eksperimentalne provedbe GOO.
Ministarstvo je dalo punu deklarativnu potporu provođenju tog projekta, no dalje od toga nije napravilo
gotovo ništa. To nas dovodi do trećeg, zasigurno i najvažnijeg elementa u raspravi o budućem statusu GOO
u hrvatskim školama. Provedena javna rasprava o kurikulumu GOO, ali i ukupno djelovanje MZOS-a na
tom području, daju zaključiti kako još uvijek nije donesena jasna i nedvosmislena odluka o uvođenju GOO
u hrvatske škole. Eksperimentalno provođenje nikako ne bi smjelo značiti odgađanje takve odluke, nego
samo pomoć u pripremi da proces implementacije, jednom kada započne u svim hrvatskim školama, bude
što kvalitetniji. Izostanak bilo kakvog djelovanja ministarstva u čitavom nizu segmenata koji su ključni za
buduće uspješno sustavno uvođenje obveznog GOO – primjerice, osposobljavanje i usavršavanje nastavnih
kadrova, priprema i izrada priručnika za nastavnike i udžbenika za učenike, osmišljavanje didaktičkometodičkog aspekta izvođenja nastave itd. – sugerira kako će eksperimentalna provedba MZOS-u poslužiti
kao svojevrsni smokvin list koji prikriva njihovu neodlučnost i nedostatak političke hrabrosti po pitanju
uvođenja GOO u hrvatske škole. Sustavno i kvalitetno provođenje građanskog odgoja i obrazovanja nužan
je, iako naravno ne i dovoljan, uvjet poticanja razvoja demokratske političke kulture, te je stoga potrebno što
prije doći do situacije u kojoj će se kurikulum izvoditi u svim hrvatskim školama, a ne samo u šest osnovnih
i šest srednjih kao što je trenutno slučaj. Primjeri Engleske i Španjolske u kojima je građansko obrazovanje u
škole uvedeno nakon duge političke borbe pokazuju nam kako su prijedlozi o uvođenju građanskog odgoja
i obrazovanja, ma kako kvalitetni bili kurikulumi na kojima se temelje, osuđeni na neuspjeh ako ne postoji
snažna politička volja, to jest odlučnost političke klase, da ih prihvate i implementiraju. Takva volja trenutno
ne postoji u Hrvatskoj.
Zaključno, u budućim raspravama u Hrvatskoj potrebno je imati na umu kako ne mogu postojati
kurikulumi građanskog odgoja i obrazovanja koji bi bili vrijednosno neutralni. Nije moguće stvoriti ideal
aktivnog građanstva, a da u njemu ne bude izražena vizija društvu za koju oni koji stvaraju program vjeruju
da je najbolja i da u njoj ljudi mogu najbolje prosperirati. Liberalno-demokratska društva, ako žele opstati,
moraju putem svoga obrazovnog sustava promovirati vrijednosti kao što su kritičko razmišljanje, tolerancija, privrženost demokratskim načelima itd. To nisu neutralne vrijednosti, nego vrijednosti koje su sastavni
dio demokratske političke kulture, nužne za opstanak i kvalitetno funkcioniranje demokratskih političkih
sustava.
doc. dr. sc. Berto Šalaj
Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
6
centar za politološka istraživanja
the political science research centre
www.cpi.hr
CPI mjesečno izvješće: studeni 2012.
Literatura
Agencija za odgoj i obrazovanje (2012): Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja, Zagreb: Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta
Almond, Gabriel A. i Verba, Sydney (2000) [1963]: Civilna kultura, Zagreb: Politička kultura
EURYDICE – The Education Information Network in Europe (2005): Citizenship Education at School
in Europe, Luxembourg
Šalaj, Berto (2005): Političko obrazovanje u školama: nepotrebna politizacija obrazovanja ili važan uvjet
demokracije? Slučaj Engleske, Politička misao, (42) 2: 77-100
Šalaj, Berto (2002): Modeli političkoga obrazovanja u školskim sustavima europskih država, Politička
misao, (39) 3: 127-145
7
centar za politološka istraživanja
the political science research centre
www.cpi.hr