II MEĐUNARODNI KONGRES
ISHRANE BUDUĆNOSTI
ZBORNIK RADOVA I SAŽETAKA
RADOVA
TITEL, 2012.
CIP – Каталогизација у публикацији
Библиотека Матице српске, Нови Сад
613.2(082)
Међународни конгрес исхране будућности (2 ; 2012 ; Тител)
Zbornik radova i sažetak radova / II međunarodni kongres ishrane budućnosti, Titel, 31. 8.1. 9. 2012. ; [glavni i odgovorni urednik Boro M. Vujasin]. - Titel : Društvo za populacionu
politiku “Breg” , 2012 (Novi Sad : Mala knjiga). - 278 str. : ilustr. ; 25 cm
Tiraž 2.500. - Bibliografija uz pojedine radove. ISBN 978-86-915909-0-1
А) Исхрана - Зборници
COBISS.SR-ID 273365255
II MEĐUNARODNIKONGRES
ISHRANE BUDUĆNOSTI
“MIJENJAJUĆI SEBE, MIJENJAMO SVIJET”
TITEL, 31.8. – 1.9.2012.
Izdavač:
Društvo Za Populacionu Politiku „Breg” Titel
Glavni i odgovorni urednik:
Boro M. Vujasin, dr. med. spec. II.
Lektor/korektor:
Vesna Cvjetanović, prof. razredne nastave
Prijevod sa srpskog na hrvatski jezik: Josip-Pino Kudić, Labin
Štampa:
Mala Knjiga, Novi Sad
Tiraž: 2500 kom.
Počasni odbor:
Smilja Jerkov, prva predsjednica Društva za populacionu politiku „Breg”Titel
Aleksandar Krstić, prof. dr sci. član Akademije SLD Republike Srbije
Ana Gavrilovi, prof. dr sci. Republika Srbija
Veronika Lomjanski, Diamond Manager „FLPI”, Republika Srbija
Vlado Roksandić, promotor ishrane budućnosti, Republika Srbija
Naučno-stručni odbor:
Jovica Savičić, prof. dr. sci. Republika Srbija,
Boro M. Vujasin, dr. med. spec. II, Republika Srbija, predsjednik
Dragica Draganović, dr. sci. med. Republika Srpska
Branislav Rajić, dr. sci. Republika Srbija
Aleksandar Kunkin, promotor ishrane budućnosti, SR Nemačka
Otogonbayar Ganchimeg, promotor ishrane budućnosti,Republika Mongolija
Senka Žarković, promotorica ishrane budućnosti, Republika Slovenija
Svetlana Pasarić,osnivačica i urednica: alternativa-za-vas.com, Republika Hrvatska
Jelena Vujasin, dr med. akupunkturolog, Republika Srbija
Zinaida Trbić, promotorica ishrane budućnosti, Republika Gruzija
Tino Favaci, promotor ishrane budućnosti, Republika Italija
Branka P. Trbović, mr. sci. Republika Srbija
Jovan Bosnaskovski, prof. dr. sci. B. Republika Makedonija
Njegomir Golubović, promotor ishrane budućnosti, Rebublika Srpska
Milan Babić, promotor ishrane budućnosti, Republika Hrvatska
Mihal Pucovski, promotor ishrane budućnosti, Republika Slovačka
Marija Astrojeva, dr sci. Ruska Federacija
Heidi Stoya Kalinich, promotorica ishrane budućnosti, Kanada
Organizacijski odbor:
Branislav Bogojević Novi Sad, predsjednik, Natalija Cajić Novi Sad ,Alen Kiš Novi Sad, Boni
Milan Beograd, Seka Paunović Zrenjanin, Branka Vujasin Kanada, Nenad Barić Valjevo,
Svetlana Mišić Subotica, Nena T. Favaci Italija i Miladin Kresoja Australija
Tehnički odbor:
Matija Selaković Titel, predsjednik
Bojan Padejski Titel. Jelena Petrov Titel, Gordana Todorović Titel i Vesna Kriščuk Titel
Portparol kongresa:Ivana Vujasin Titel
SADRŽAJ:
Str.
Jovan Savičić, prof. dr. sci, Boro M. Vujasin, spec. med. II.
PREDGOVOR……………………………………………………………………………………………………………………………
Jovan Savičić
NAUČNI ASPEKTI UNAPREĐENJA KVALITETE ŽIVOTNE SREDINE I OČUVANJA ŽIVOTNE
SREDINE U SVIJETLU RAZVOJA SUVREMENIH TEHNOLOGIJA………………………………………
Boro M. Vujasin
TAJNA JE RAZOTKRIVENA …………………………………………………………………………………………..
Branislav Bogojević
ZAŠTO NE JEDEM ŽIVOTINJE?..........................................................................................
Kresoja Miladin
LJUBAV JE SVUD OKO NAS…………………………………………………………………………………………..
Slađan Vujasin
NE MORAMO JESTI ŽIVOTINJE…………………………………………………………………………………….
Mihal Pucovski
VAŽNA JE HRANA………………………………………………………………………………………………………..
Vladislav Savović
SVE JE JEDNO……………………………………………………………………………………………………………..
Steva Plavšić
ZAŠTO SU LJUDI ZABORAVILI LIJEČITI RUKAMA?.............................................................
Marija Astrojeva
ZNAČAJ DUHOVNOG ŽIVOTA U SADAŠNJOSTI…………………………………………………………….
Njegomir Golubović
ZAGAĐUJUĆI POLUTANTI I NJIHOV UTJECAJ NA ZDRAVLJE LJUDI………………………………..
Vera Svirčević
KSENOBIOTSKE MATERIJE – SVUD OKO NAS……………………………………………………………….
Marija Čenejac
KAKO DOŽIVETI STOTU?..................................................................................................
Mirela Petrović
KAKO BITI SRETAN?.........................................................................................................
Živka Zubanov
REŽIM ŽIVOTA I ZDRAVLJA………………………………………………………………………………………….
Branka P. Trbović, Mila Trbović
PRAVILNA PRIPREMA HRANE – ZDRAVSTVENI ASPEKT………………………………………………
Aca Cvetković
IZVOR ŽIVOTA – ROYAL JELLY…………………………………………………………………………………….
Tibor Kovač
FLAŠIRANA VODA ILI VODA IZ SLAVINE ILI…………………………………………………………………..
Julka Rakić
FLUOR I PASTA ZA ZUBE………………………………………………………………………………………………
Boba Vujinović
ALKALIZACIJA LJUDSKOG TIJELA………………………………………………………………………………….
Vesna Cvetanović
ISHRANA DJECE UZRASTA OD TRI DO PET GODINA …………………………………………………….
1
3
12
16
21
27
24
35
39
42
44
47
52
54
59
62
63
71
76
79
85
Zinaida Trbić
KOPRIVA KAO LIJEK……………………………………………………………………………………………………..
Nikola Gorgić
PREHRAMBENA OBAVEZA (GARANCIJA KVALITETE PREHRAMBENIH PROIZVODA)……..
Nada Dević
KOPRIVOM PROTIV MALOKRVNOSTI…………………………………………………………………………..
Jelena Sovilj
TITELSKI BREG – NAŠE BLAGO……………………………………………………………………………………..
Slavomir Kovački (13 godina)
EKOLOGIJA………………………………………………………………………………………………………………….
Elvira Moroanka
ANTIBIOTIK KOJI HRANI………………………………………………………………………………………………
Senka Bogatić
ZDRAVSTVENO UPOZORENJE………………………………………………………………………………………
Vlado Roksandić
TERAPEUTSKO GLADOVANJE (POST)……………………………………………………………………………
Svetlana Prokić, Slobodan Prokić
IZLJEČENJE ULCUS CRURISA NA PRIRODAN NAČIN (PRIKAZ SLUČAJA)…………………………
Grish Gantuya
PONOVNO RAĐANJE…………………………………………………………………………………………………..
Ljubica Davidov
KAKO SAM POBEDILA MULTIPLU SKLEROZU (PRIKAZ SLUČAJA)…………………………………..
Ksenija Krkljuš
MOĆ PRIRODE KOD MIOMA MATERICE (PRIKAZ SLUČAJA)………………………………………….
Vojislav Krivokuća
PLEMENITO SUNCE……………………………………………………………………………………………………..
Nevenka Simić i Nenad Simić
MEDICINSKA ŠETNJA…………………………………………………………………………………………………..
Ljubiša Antić
BRZO HODANJE I ISHRANA BUDUĆNOSTI …………………………………………………………………..
Dražen Simić
ODBOJKA –ČLAN PORODICE SPORTOVA U SLUŽBI ZDRAVLJA (ZDRAVLJE,
HOMEOSTAZA, SPORT, REKREACIJA)…………………………………………………………………………..
Vlado Balog
PRIRODNA ISHRANA ZA SPORTAŠE……………………………………………………………………………..
Milan Babić
TAJNA VJEČNE MLADOSTI…………………………………………………………………………………………..
Nenad Barić
NAJPLEMENITIJI PODVIG…………………………………………………………………………………………….
Nedeljko Milovac
OTROVANE LJUDSKE DUŠE…………………………………………………………………………………………
Sonja Jović
TIJELO NIKAD NE LAŽE…………………………………………………………………………………………………
Branislava Oljača Georgijević
UŽIVAJMO U ŽIVOTU…………………………………………………………………………………………………
Rada Šikman
KAO SEBE SAMOG – VOLI BLIŽNJEG SVOG………………………………………………………………….
67
91
93
98
100
101
106
109
116
118
120
122
124
127
128
132
137
142
146
148
150
153
158
Katarina Alavanja (12 godina)
BORBA ZA OPSTANAK ………………………………………………………………………………………………..
Olivera Vujasin
RADITE ONO ŠTO GOVORITE…………………………………………………………………………………………
Heidi Stoya Kalinich
HUMANI KALGONAT…………………………………………………………………………………………………..
Ljubica Gudovski
RASTAVIĆ I NJEGOVA MOĆ………………………………………………………………………………………..
Josip-Pino Kudić
LEKOVITO BILJE – PREDUVJET ZDRAVOM ŽIVLJENJU BEJTURAN I KANTARION……………
Grozdana Paunović, Vladimir Paunović
DOPUNA ISHRANE U XXI STOLJEĆU…………………………………………………………………………….
Jelena Vujasin
ANTITUMORSKA DJELOVANJA ALOE VERA BARBADENSIS MILLER……………………………..
Ljubica Medić Mijačević, Zdenka Nikolić Dragutinović
ß-GLUKANI U PROMOCIJI ZDRAVLJA…………………………………………………………………………..
Marko Radović
STRES I ŽEN ŠEN………………………………………………………………………………………………………….
Svetlana Pasarić
KAKO IZLJEČITI VISOKI TLAK NA PRIRODAN NAČIN?.......................................................
Branka Vujasin
HRANA – IZVOR ZDRAVLJA ILI BOLESTI……………………………………………………………………….
Mirjana Nedić
ZAŠTITA BILJAKA BEZ KEMIJE……………………………………………………………………………………..
Branislav Rajić
HRANA BUDUĆNOSTI – LYCIJUM BARBARUM……………………………………………………………..
Zdenka Nikolić Dragutinović, Ljubica Medić Mijačević
FUNKCIONALNA ISHRANA U OČUVANJU ZDRAVLJA……………………………………………………
Dragica Draganović
PROBIOTIK U PREVENCIJI KARCINOMA……………………………………………………………………….
Pinter Otto
KAKO USPORITI PROCES STARENJA UZ KVALITETAN ŽIVOT PRIRODNIM PUTEM………..
Ganchimeg Otgonbayar
CIMET KAO LIJEK U MEDICINI……………………………………………………………………………………..
161
163
166
172
175
180
182
185
186
192
195
202
207
214
215
220
230
PREDGOVOR
Poštovani prijatelji,
Sretan sam, što smo se okupili u ovolikom broju i što sam s vama.
Sretan sam što pripadam dijelu čovječanstva, koje živi viziju da „Mijenjajući
sebe-mijenjamo svijet“, svijet u kojem želimo živjeti.
Vjerujem, da dijelimo ista osjećanja, i da i vi, isto osjećate što i ja. Vi ste tvorci
budućnosti, jer uistinu, Vi gradite budućnost.
Vi gradite budućnost za generacije koje će doći nakon nas.
Danas je Čovjek, kao i sav živi svet na planeti Zemlji, životno ugrožen, ali na
žalost, još uvijek nismo svjesni te opasnosti.
Plašim se, da će sutra biti možda kasno!
Zbog bespoštedne i bezgranične trke za profitom i materijalnim vrijednostima,
čovjek je zatrovao sve oko sebe, a sebe doveo na ivicu biološkog postojanja.
Sa stajališta trenutnog stanja, ne izgleda tako. Međutim, ako se analiziraju
zbivanja u prošlosti, kao i sadašnje stanje, lako se da zaključiti, da danas vlada
epidemija neizlječivih bolesti koje nisu postajale prije 100 godina.
To je rezultat drastičnog zagađenja životne okoline, kao i nas samih.
U posljednjih deset godina, sposobnost prirodnog obnavljanja ljudske vrste,
opala je za 50 %, sa tendencijom pogoršanja.
Postoji bojazan, da će nakon 2025. godine, ukoliko ne promijenimo način
življenja, neplodnost biti oko 90%.
Ima pretpostavki, da će 2150. godine, na planeti Zemlji živjeti oko 500.000.000
(pet stotina miliona), a na prostoru Republike Srbije oko 500.000 stanovnika.
Da se ne bi dogodio neželjeno, sad i odmah „Mijenjajući sebe-mijenjamo
svijet”.
Pitanje biološkog opstanka ljudske populacije, nije privilegija bilo kog naučnika,
struke, materijalnog statusa, obrazovanja. već nasušna potreba svakog
pojedinca za svoj život, i život svega živog što će doći nakon nas.
Duboko Vas poštujem, što dajete svoj neprocjenjivi doprinos, za mogućnost
sretnijeg života za svega oko nas i nas.
Vizija ishrane budućnosti, jeste da spriječi smrt naše majke, planete Zemlje,
dovede do njene prirodne detoksikacije i regeneracije.
Samo ISTINA, o neophodnosti vlastite, a samim tim i sveopće promjene načina
života, može biti garant bolje i sretnije budućnosti.
Hvala vam, što živite za generacije koje će doći nakon nas.
Koordinator kongresa
Boro M. Vujasin, spec. med. II.
1
Poštovane kolegice i kolege učesnici II međunarodnog kongresa ishrane
budućnosti, uvaženi gosti, dragi prijatelji, cijenjeni auditorijume.
Velika mi je čast i zadovoljstvo da vas u ime naučno – stručnog odbora ovog
značajnog multidisciplinarnog skupa pozdravim i poželim uspješan rad.
Očekujem da će ovaj kongres biti sadržajan, edukativan i prilika da se
upoznamo sa novim dostignućima iz različitih naučnih i stručnih oblasti koje su,
ili mogu biti, povezane sa ishranom budućnosti i kvalitetom življenja uopće.
Ovo je prilika da naši učesnici prezentiraju rezultate svojih naučnih istraživanja i
stručnih dostignuća, a koji se odnose na bilo koji aspekt zdravijeg načina života,
kako bi isti za što kraće vrijeme bili implementirani u praksu.
Ovaj kongres obilježava nazočnost i učešće u radu brojnih inostranih gostiju,
naših prijatelja iz mnogih krajeva Svijeta i Europe.
Tematika kongresa je značajna, široka, danas veoma aktualna, i sa ogromnim
implikacijama za dalji razvoj društva.
Intencija učesnika (izlagača) je da svojim radovima doprinesu rješavanju
ambicioznog zadatka koji se ogleda u unapređenju kvaliteta života ljudskog
društva: da nam život učine sretnijim i dostojnim čovjeku, kroz
• zdravu hranu i zdravstvenu zaštitu,
• očuvanje životnog prirodnog okruženja,
• ljubav i empatiju prema drugim ljudima,
• mir, spokojstvo i duhovno samopoštovanje.
Za ovaj kongres prijavljen je i prihvaćen 61 rad u kojim se razmatraju pitanja
vezana za unapređenje kvaliteta života suvremenog čovjeka. Sadržajno se u
tezama osvjetljavaju sljedeće dimenzije:
• od tjelesnog do duhovnog,
• od izvora i pripreme do konzumiranja hrane,
• od sreće do dugovječnosti,
• od djeteta do zrelog čovjeka,
• od nagovještaja do upozorenja,
• od sporta do govora ljudskog tijela,
• od kvaliteta života do dugovječnosti,
• od stresova do mirnog i spokojnog života,
• od kvaliteta života do dugovječnosti, itd.
Želim uspješan rad II međunarodnog naučno – stručnog kongresa „ishrane
budućnosti”, i ugodan boravak svim gostima u našem malom gradu.
S poštovanjem,
Predsjednik naučno stručnog odbora
Jovan Savičić, prof. dr. sci
2
Jovan Savičić
prof. dr sci.
Titel, Republika Srbija
NAUČNI ASPEKTI UNAPREĐENJA KVALITETE ŽIVOTNE SREDINE
I OČUVANJA ŽIVOTNE SREDINE U SVJETLU RAZVOJA SUVREMENIH
TEHNOLOGIJA
Rezime: U ovom radu se razmatraju pitanja koja se odnose na kvalitetu života ljudi i njegovo
unapređenje u smislu održivog razvoja. U kontekstu su obuhvaćeni očuvanje životne sredine,
nagli naučno tehnološki razvoj i suvremene brzo razvojne tehnologije, kao i danas
nezaobilazna etička pitanja koja proizlaze iz potrebe za očuvanjem do sada ostvarenih
vrijednosti i kontrolom novih još nedovoljno provjerenih i moćnih tehnologija.
Ključne riječi: Kvaliteta života ljudi, suvremene tehnologije, etička pitanja
Abstract: This paper discusses issues related to quality of life and its improvement in terms
of susta- inable development. The context includes the preservation of the environment,
rapid scientific and technological development and modern technology, and today an
unavoidable ethical issues arising from the need to preserve the value of the successful
control of new and insufficiently proven and powerful technologies.
Keywords: Quality of life of people, modern technology, ethical issues
Uvod
Razumijevanje pojma kvalitete života zahtjeva poznavanje njegove suštine i interakcije sa
društvenim i fizičkim okruženjem. Ranije se ovaj pojam opisivao kroz društveni standard, a
polovinom prošlog stoljeća istraživan je u okviru ekonomskih nauka. Od tada počinje
istraživanje potreba i zadovoljstva čovjeka gdje se u proces uključuje i sociologija. Daljnjim
istraživanjem razlika između objektivne i subjektivne kvalitete života postajala je sve jasnija.
Krajem prošlog stoljeća u skladu sa teorijom o održivom razvoju uvodi se i treća dimenzija
kvalitete života koja uključuje životnu sredinu, tj. prirodno okruženje. Riječ je o značajnoj
komponenti, jer se priroda u prethodna dva stoljeća znatno degradira, resursi iscrpljuju ili su
na granici iscrpljivanja. Međutim, danas se, kao četvrta dimenzija kvalitete života uvodi
nauka i tehnološki razvoj, jer oni veoma snažno utječu na život svakog pojedinca.
Što je kvaliteta i da li pojam kvalitete u vremenu trpi promjene? Kako u formiranju pojma
kvalitete utječe ljudsko znanje i kako ga determinira? Naime, filozofija kvalitete je bila
predmet izučavanja od najranijih razdoblja nastanka ljudske zajednice i ljudske svijesti. Tako
se u dugom razdoblju razvoja ljudske zajednice akumuliralo ogromno znanje iz svih oblasti
bitnih po život i opstanak čovjeka, ali i za neprekidni razvoj civilizacije. Uopće, u skladu sa
razvojem sveukupnog znanja razvijao se i pojam kvalitete i odnos ljudi prema njemu. Ovdje
nije riječ samo o kvaliteti proizvoda/robe, rada, već i o prirodnoj sredini, organizaciji, kvaliteti
odnosa među ljudima, sve do kvalitete življenja i zadovoljstva vlastitim životom. Današnje
shvaćanje pojma kvalitete vodi ka izvrsnosti i njegovom kontinuiranom unapređenju. Novi
model proizvodnje znanja je snažna dinamika promjena i nadogradnje postojećih znanja koju
karakteriziraju multidisciplinarnost, interdisciplinarnost, kao i integracija razvoja različitih
istraživačkih oblasti. U skladu sa tim filozofija kvalitete sve više poprima elemente
inovativnosti, integriranosti i sveobuhvatnosti, a sve to u cilju ostvarenja visoke kvalitete i
zadovoljstva vlastitim životom, osiguranja visoke kvalitete života budućih generacija.
3
Pristupi određenju pojma kvalitete života ranije su se zasnivali na osiguranju, prije svega,
materijalnog bogatstva jedne zajednice, neophodnog za ostvarenje uvjeta za život i uopće
potreba pojedinca koje determiniraju zadovoljstvo vlastitim životom.
Koja je to nova filozofija kvalitete života koja treba integrirati sve ono dobro iz zapadnog
modela i sve ono što je prednost ostalih modela življenja razvijanih kroz dosadašnja
tisućljeća postojanja? S druge strane, kako raspoloživo i buduće naučno saznanje trasira
nove pristupe određenju kvalitete života? Analizom ovih pitanja dolazi se do nove filozofije
kvalitete života i postulata koji postavljaju temelje razvoja cjelokupne ljudske zajednice u
budućnosti i stvaraju osnovu za zadovoljstvo ljudi vlastitim životom.
Ako bi se fokusirali na kvalitetu života pojedinca onda se mora imati u vidu to da je on u
direktnoj vezi sa sistemom vrijednosti zajednice u kojoj živi, porodice, pravnog uređenja
države, kulturne sredine, osobnim karakteristikama osobe i njegove projekcije životnih
vrijednosti, kao i dubine njegovog emotivnog života i spoznaje.
Bez obzira na aspekt tumačenja ovog višedimenzionalnog pojma, naučno – tehnološki
napredak je imao dominirajuću ulogu u razvoju ljudske zajednice i njene kvalitete života.
Tradicionalne nauke (matematika, mehanika, fizika, kemija, medicina, i dr.) dovele su do
naglog tehnološkog i općeg razvoja, višestrukog uvećanja proizvodne moći i eksplozije
stanovništva na planeti, koje danas broji više od šest milijardi ljudi.
Istraživanja, koja se odnose na konture daljeg razvoja civilizacije, ukazuju da će i u
budućnosti nauka i tehnologija biti dimenzije koje dominiraju u određenju kvalitete života,
ne samo svojim neposrednim utjecajem, već i snažnim djelovanjem na ostale dimenzije:
socijalnu (društvo), ekonomsku, kao i dimenziju same životne sredine.
Čovjek je od svog postanka težio da oponaša prirodu i stvori materijalna i duhovna dobra u
cilju poboljšanja kvalitete života i razumijevanja svrhe svog postojanja. Poseban akcent se
stavlja na spoznaju: nauku i usavršavanje ljudske zajednice i pojedinca. Tako je nauka kroz
vjekove doprinosila razvoju civilizacije, uvećavajući njene materijalne i duhovne kapacitete.
Daljnjim naučno – tehnološkim razvitkom današnja civilizacija napravila je prve ozbiljnije
korake osvajanja svemirskog prostora, što će u narednim tisućljećima u potpunosti izmijeniti
današnje shvaćanje civilizacije i njenog razvoja.
Svakako, pored naučnog i tehnološkog razvoja na kvalitetu života pojedinca i zajednice u
cjelini utječu i razvoj društva i društvenih odnosa, koji imaju za cilj osiguranje opstanaka,
sigurnost, pravičnost i neometan razvoj duhovnih i fizičkih sposobnosti svih članova
zajednice. Pri tom treba istaći i ulogu rekreacije, sporta i umjetnosti u kvaliteti života, jer
njihov razvoj višestruko uvećava subjektivno zadovoljstvo i mogućnost iskazivanja i
samodokazivanja vlastitih osobnosti.
Vizije scenarija potencijalne i normativne budućnosti
Razlika između tehnološkog predviđanja i budućeg održivog ispunjenja funkcije odražava
razliku između potencijalnih i normativnih scenarija. U prospektivnom scenariju sadašnji
trendovi i razvoj projektirani su u priču o tome kako budućnost može izgledati i kako bismo
do nje mogli doći. Naravno, može se projektirati širok opseg mogućih budućnosti, zavisno od
toga kako se različiti korisnici razvijaju i nepredviđenih incidenata kao što su nesreće, rat,
iznenadna (neočekivana) otkrića, utjecaj društvenih pokreta, itd.
U viziji scenarija normativne budućnosti (Raskin et all, 2002. Vergragt, 2005) skicirana je
poželjna budućnost za koju oni smatraju da je najmanje moguća, čak i nevjerojatna. Tako je
održiv scenarij budućeg razvoja društva normativni scenarij. Naravno, i normativni i
prospektivni scenarij sadrže priču o tome kojim putem se do nje može doći, a koji po
4
definiciji podrazumijeva duboke promjene procesa i pojedinaca, institucija, društva,
vrijednosti, i vjerojatno kojim tehnološkim unapređenjima.
Biotehnologija, tehnologije zaštite zdravlja i nanotehnologije
Možda se najveći izazovi na tehnološkoj putanji događaju u oblasti biotehnologije. Među
mnogim drugim promjenama bez presedana je genetska modifikacija usjeva koja je
omogućila povećanje prinosa, zaštitu od insekata i štetočina, i njihov rast i razvoj u slanoj
vodi. Na početku smo ogromne putanje koja se odnosi na mogućnosti modifikacije biljaka i
životinja, kao i drugih živih organizama.
Dok neki pisci podržavaju ovakav razvoj u cilju rješavanja problema ishrane sve brojnije
svjetske populacije, drugi (posebno u Europi) pokazuju veliku sumnjičavost na takva
događanja (Кrimsky, 2005). Vrhunac kritike je kontaminacija nekih sjemena, pristup
nemodificiranoj hrani, smanjenje biodiverziteta, a posebno patentiranje živih organizama.
Još veći problem je kontrola velikih multinacionalnih biotehnoloških korporacija, poput
korporacije Monsanto, preko poljoprivrednika i poljoprivrednih poduzeća.
Tehnološka putanja u oblasti razvoja zdravstvene zaštite, također je bila spektakularna. Od
kada je Nikson 1971. proglasio rat protiv raka, SAD su uložile više od 200 tisuća dolara za
osnovna istraživanja koja se odnose na razumijevanje i liječenje raka. Rezultat je bio ogromni
napredak u oblasti molekularne genetike, razvojno ćelijske biologije i imunologije. I ako
univerzalni lijek za neutralizaciju bolesti raka nije pronađen, ostvareni napreci u medicinskoj
biotehnologiji su impresivni. Ipak, kritičari uočavaju da postoji neuravnoteženost između
obećanja modernih tehnologija zdravstvene zaštite i napretka u suzbijanju uobičajenih
bolesti trećeg svijeta, kao što su malarija i tuberkuloza.
Mapiranje ljudskog genoma otvara mogućnost otkrivanja nasljednih bolesti na mnogo
temeljitiji način nego što je to bilo moguće u prošlosti, kao i razvoj lijekova kojim će se
uspješnije djelovati na određene bolesti, pa čak i određene ličnosti. Manipulacija genetskim
ljudskim nasljednim materijalom u budućnosti će biti moguća, u početku će se usmjeravati
na eliminaciju nasljednih bolesti, ali ne dugo posle te faze omogućiti će se unapređenje
ljudskog bića, njegovo oblikovanje na način koji sada ne možemo predvidjeti. U vezi gena,
kloniranje ljudskih ćelija otvara vrata za stvaranje tvornica gdje će se ljudski organi uzimati
od moždano mrtvih organizama i čuvati da bi se zamijenili neispravni organi bez problema
odbacivanja tkiva koje mi sada doživljavamo. Ti događaji će ponovo generirati normativne i
etičke dileme o tome gdje su granice ljudskog miješanja sa prirodom. Oblast koja će posebno
izazivati zabrinutost kod narednih generacija je moguć razvoj biološkog oružja koje se može
mnogo više usmjeriti na specifične ljudske karakteristike.
Kurzweil (2005) razmatra mogućnost ubrizgavanja matičnih ćelija u krvotok kako bi se
pomladili ljudski organi i time dalje produžio životni vijek. Možemo se osvrnuti na budućnost
u kojoj ljudi mogu biti po mjeri iz specifikacija (Ishiguro, 2006), ljudi žive mnogo duže nego
do sada, i druge bolesti mogu biti meta veoma specifičnih lijekova dizajniranih prema
genetici pojedinačnih pacijenata. Za sada takvi događaji mogu biti samo spekulativni. Poput
GMO (genetskog modificiranja organizma) i patentiranja živih materijala su u tijeku.
Nažalost, ovakve debate često se događaju nakon saznanja o realiziranom otkriću i socijalne
posljedice su jasne (poznate Collingridge dileme). U ranoj fazi razvoja tehnologije predvidjeti
njene posljedice je veoma težak zadatak.
Također, brzo razvojne i nove tehnologije su nanotehnologije, u suštini dizajn tehnologije na
molekularnoj razini. Postoje dalekosežne ideje o DNK računarstvu i računarskoj
samomontaži. Glavni pokretači za ovakva kretanja su računarstvo, telekomunikacije,
potrošačka elektronika i vojne aplikacije.
5
Nanotehnologije obećavaju nov oblik razvoja i isporuke lijekova, medicinsku dijagnozu i
tretiranja raka, u kombinaciji sa biotehnologijom počiva na genomici i kombinatornoj kemiji.
U energetskom sektoru, tehnologije osvjetljenja na bazi nanotehnologije mogu smanjiti
potražnju energije za osvjetljenje.
Nanotehnologije mogu doprinijeti razvoju sistema virtualne realnosti; automatizaciji i
robotici, kemijskoj, biološkoj i nuklearnoj detekciji, zrakoplovstvu, prehrambenoj i
građevinskoj industriji. Nanoroboti se mogu uvesti u krvotok i vršiti čišćenje krvnih sudova
od neželjenih supstanci, krvnih zrnaca ili vena.
Kao i kod mnogih drugih novih tehnologija, nanotehnologija može imati široke i prodorne
implikacije, posebno u kombinaciji sa drugim tehnologijama kao što su genetski inženjering i
info - komunikacijske tehnologije (Fleisher et al., 2004; Merkerk et al., 2005; Royal Society,
2004).
Informacijske i komunikacijske tehnologije; umjetna inteligencija
Informacijske i komunikacijske tehnologije će nastaviti sa brzim razvojem. I danas su
ekonomski privilegirani ljudi manje/više svuda, u stalnoj komunikaciji i interakciji sa drugima
putem mobilnog telefona, Interneta, telekonferencija i GPS tehnologije. Internet i njegovi
nasljednici omogućuju još neviđenu razmjenu informacija i znanja širom svijeta. Na mreži se
već okupljaju istomišljenici iz različitih kulturnih i ekonomski razvijenih okruženja. Kompjuteri
su manje/više sveprisutni, izlaze iz prostora kućišta i svog sadašnjeg rasporeda na mreži i
prenose na nove aplikacije kao što su one vezane za ambalažu odjeće i hrane.
U domeni tehnoloških inovacija dalja minijaturizacija memorijskih čipova i mikroprocesora
nastavlja se velikom brzinom (Murov zakon). Implikacije ovih i drugih događanja su veoma
neizvjesne. Kurzweil (2005) špekulira sa mogućnostima humanih mašina singularitet u
narednih 20 – 30 godina, integriranjem ljudi i mašina sa kompjuterskom inteligencijom i
stvaranjem nečega što će nadmašiti ljudsku inteligenciju. Svoje špekulacije Kurzweil zasniva
na vjerovanju da će se brzina kompjuterskog izračunavanja povećavati eksponencijalno. Na
sličan način se povećava i naše razumijevanje o tome kako radi ljudski mozak. On predviđa
mogućnost ugradnje čipova u dijelove ljudskog mozga u cilju poboljšanja njegove
funkcionalnosti. Smatra da ćemo, čak štoviše, biti u stanju povećati biološku inteligenciju sa
ne biološkom i obrnuto. Pretpostavlja i to da ćemo 2030. imati kompjuterske entitete koji će
posjedovati osjećanja i svjesno obavljati poslove.
Kurzweil ilustrira projekciju tehnološkog determinizma i tech-fic pristup razmišljanju.
On čak tvrdi da će se pomoću novih tehnologija glad i siromaštvo moći eliminirati. Općenito,
on tehnologiju vidi kao eksponencijalno evolutivan proces, nastavak evolucije koju kreira
čovječanstvo.
Ove špekulacije (neko to naziva ekstrapolacija) potiču na provokativna pitanja o prirodi
umjetne inteligencije (Artificial Inteligence – AI). Nedavno je u literaturi dokumentirano
obnavljanje interesa za AI. Anderson (2005) citira Thomas Georges „Digital Soul” (2003), u
kome ispituje posljedice od stvaranja inteligentnih mašina van ljudske kontrole. Očigledno je
da on ne postavlja samo pitanja, kao što su „Što znači biti inteligentan?” i „u čemu se
razlikuje inteligencija stroja koji je nastao iz ljudske inteligencije?”, već i ona manje očigledna
kao što su „hoće li biti moralno dozvoliti da za nas rade autonomne, inteligentne strojeve?”
Naravno da se sa AI povezuju i pitanja o inteligenciji čovjeka, njegovom identitetu i svijesti, i
konačno, što je to što nas čini čovjekom. Ako dovoljno dobro shvatimo da ćelije ljudskog
mozga ponavljaju svoje funkcije i kombiniraju sa ćelijama drugih mozgova mi bismo na kraju
mogli biti u stanju ubrzati procese ljudske inteligencije. Ovo su Kurzweilova špekulativna
predviđanja. Ostaju pitanja: Da li će to zaista biti moguće i što bi postigli u koliko to i
6
uradimo? Da li ćemo biti u stanju kontrolirati svoj razvoj i da li je poželjno tako nešto činiti?
Možda će vrijednost takve neograničene inteligencije biti u tome da se ljudsko biće ne
kontrolira?
Međusobne interakcije i mogućnost
Špekulacija o međusobnim interakcijama umjetne inteligencije, info i komunikacijskih
tehnologija, nano i medicinskih tehnologija, bio i energetskih tehnologija, čini se da je
prilično uvjerljiva. Međusobno povezivanja a time i osnaženje ovih tehnologija izgleda
vjerodostojno. Rani primjeri su interfejs informacija i biotehnologija u projektu ljudskog
genoma i mogućnost isporuke ciljanog lijeka putem nanotehnologija. Takvi moćni interfejsi
će vjerojatno dovesti do ubrzanog rasta i razvoja ovih tehnologija. Snage koje upravljaju
tehnologijom također se mogu promijeniti u budućnosti. U prošlosti su pokretačka snaga bile
vojne, prostorne i tehnologije zdravstvene zaštite, sa izdvojenim potrošačkim tržištem. U
budućnosti se mogu kreirati novi putovi pod pritiskom oskudice i visoke cijene energije,
pogoršanja životne sredine, novih prijetnji od terorizma itd. U tom smislu, kombinacije novih
tehnologija mogu imati benigne društvene aplikacije, međutim, one se mogu kombinirati i
tako podrivati održivost, na primjer kroz upotrebu u novoj trci u naoružanju ili za terorizam.
Te neizvjesnosti povezane sa novim kontekstima ukazuju na ponovno podsjećanje na ranije
postavljana pitanja oko prognoze i procjene, donošenja odluka i kontrole novih tehnologija
(MIT, 2006).
Etički aspekti razvoja suvremenih tehnologija
Polovinom 80-ih godina prošlog stoljeća, povodom proslave pedesetogodišnjice TehnionaIzraelskog instituta za tehnologiju, održana je konferencija o ulozi tehnologije u društvu.
Vodeći svjetski filozofi, naučnici i inženjeri iznijeli su referate i reakcije na njih povodom
uspona tehnologije u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Ono što slijedi su izlaganja
inženjera Dejvida Brendona (David Brandon) i Franca Olendorfa (Franz Ollendorff), kao i
filozofa Isaije Berlina (Isaiah Berlin). Na kraju će biti dat opis završne deklaracije koju su
učesnici konferencije usvojili, a koja je usredotočena na pitanja poštovanja ljudskog
dostojanstva pri razvoju i korištenju tehnologije.
Dejvid Dž. Brendon u radu pod naslovom Partnerstvo etike i tehnologije navodi da ne postoji
dihotomija tehnologija/etika, i da će samo nastavak tehnološkog razvoja omogućiti čovjeku
kontrolirati životnu sredinu i izbjeći istrebljenje. Brendon ističe da su etički i tehnološki razvoj
oduvijek išli ruku pod ruku, jer etička pravila imaju smisla samo ukoliko čovjek posjeduje
izvjesnu kontrolu nad životnom sredinom. Kako je kontrola nad životnom sredinom putem
razvoja tehnologije postajala sve sofisticiranija, etički kodeksi postajali su sve razrađeniji. Za
četrdeset tisuća godina uspjeli smo biološke evolucijske mehanizme, putem kojih se
organizmi prilagođavaju sredini, zanemariti tehnološkim mehanizmima, kojima sredinu
prilagođavamo organizmu. Ukoliko namjeravamo nastaviti tehnološki razvoj usprkos
postojećem populacijskom pritisku i ograničenim resursima, onda ne postoji razlog zašto
čovjek i dalje ne bi bio smatran smislom kreacije niti zašto naša djeca ne bi imala bolje živote
od naših. Ali, ukoliko više ne budemo mogli kontrolirati životnu sredinu, onda će se čovjek
morati suoči sa sudbinom ptice dodo ili dinosaurusa – sa evolutivnom smrću, nesposoban
prilagodi se promjenama. Franc Olendorf u naslovu Nauka i savjest navodi da su za etičko
postupanje odgovorni pojedinci i njihova savjest.
On opisuje da smo svi bili aktivni i pasivni svjedoci političkih i socijalnih revolucija globalnih
razmjera sa kojima se čovječanstvo suočilo u dvadesetom stoljeću. Ti povijesni događaji su
toliko čvrsto povezani sa dostignućima moderne nauke i tehnologije da ćemo samo putem
7
razumijevanja ovih nekada razdvojenih područja ljudskog života dostići intelektualno
razumijevanje tendencija inherentnih tehnološkoj eri. Oni čovjeka, nezavisno od profesije,
stavljaju u potpuno novu mentalnu situaciju u kojoj univerzum pred njega stavlja veliki
izazov. Da smo od mladog Alberta Ajnštajna zatražili da pred Gospodom posvjedoči
energetsku formulu E = mc2, vjerojatno bi nam uputio samo blic pogled.
Ali kada smo saznali da je Oto Han šestog travnja pokušao samoubojstvo to nas ni u kojem
smislu ne bi moglo iznenadi. A da smo Ajnštajna ozbiljno priupitali istu tu stvar samo deset
godina kasnije, kada je bio na smrt bolestan, on bi samo tiho skrenuo pogled. Imajući
njegovu sudbinu na umu, moramo se zapitati: koja je moja pozicija, a koja je tvoja, povodom
ključnog pitanja našeg bitka, planiranja i postupanja – da li dati prednost tehnologiji ili
savjesti? Jer za njima idu njihova djela.
Ser Isaija Berlin je u referatu Vrlina i praktičnost upozoravao na štetnost potrage za etičkom
perfekcijom u stvarnom svijetu. Nešto se mora žrtvovati zarad nečeg drugog. On dalje navodi
da nisu sve vrijednosti kompatibilne. Poprilično je jasno da (a ovo je apriorna pozicija) netko
ne može imati sve. Ne možemo uraditi sve, već neke stvari moramo žrtvovati da bismo dobili
neke druge. U Vladaocu je Makijaveli vrlo jasno i ispravno iznio da netko ne može živjeti
životom koji zovemo kršćanskim i istovremeno biti efikasan u javnom životu. On je time želio
kazati da je idealna vrlina inkompatibilna sa efikasnošću u praksi i da stoga u javnom
djelovanju nešto mora biti žrtvovano. S ovom neprijatnom istinom ljudi po pravilu nisu se
spremni suočiti.
Jedini zaključak koji je želio izvući iz ove činjenice jest, da u načelu smatra kako je veoma
poželjno, da oni koji se bave opasnim profesijama, naime medicinom, tehnologijom,
biologijom, fizikom, kemijom i sl., budu svjesni da je vrlo vjerojatno da će njihovi pronalasci i
otkrića donijeti posljedice koje oni sami smatraju štetnim. Ipak, napredak koji se odnosi na
stjecanje i širenje znanja ne može i ne treba biti zaustavljen dok se čovječanstvo moralno ne
pročisti. Dileme koje vode do ekstremne anksioznosti, agonije kroz koju je prošao sam Nobel,
a potom i Openhajmer, Ajnštajn i drugi, nisu slučajne.
O tehnologiji i moralnoj odgovornosti
U ovom naslovu navodi se suština deklaracije usvojene od poznatih svjetskih eksperata
učesnika proslave 50-te obljetnice Tehniona – Izraelskog instituta za tehnologiju, a koja se
odnosi na tehnologiju i moralnu odgovornost. Naime, učesnici proslave u Haifi izrazili su
duboku zabrinutost zbog sve veće prijetnje blagostanju i opstanku ljudske vrste, kakvu
predstavlja bespoštedna upotreba primijenjene nauke i tehnologije. Usvojena deklaracija je
bila upućena svima na koje se odnosi, vladama i drugim političkim agencijama,
administratorima i menadžerima, ekspertima i laicima, nastavnicima i studentima, svima koji
imaju moć da utječu na donošenje odluka ili pravo da u vezi sa njima budu pitani. Deklaraciju
čija je suština poziv na oprez bila je sačinjena od slijedećih deset točaka:
1. Priznajemo da tehnologija ima veliku moć unaprijediti ljudski život. Ipak, nastavak
ubrzanog razvoja i širenja tehnologije ima potencijal bez presedana da donese i zlo, a ne
samo dobro. Posljedice tehnologije danas su toliko razgranate i međusobno povezane, toliko
nepredvidive, duboke i bespovratne, da predstavljaju prijetnju samom opstanku vrste.
2. Iako je postupanje na lokalnoj i državnoj razini urgentno, legitimni posebni interesi ne bi
smjeli nadmašiti opće interese svih ljudskih bića – pravdu, sreću i mir. Odgovorna kontrola
nad tehnologijom pomoću socijalnih sistema i institucija predstavlja urgentni globalni
prioritet, važniji od bilo kojeg konflikta interesa, svih političkih, rasnih razlika ili političke
lojalnosti. Ili će svi uživati plodove tehnologije ili će svi patiti pa možda i nestati – zajedno.
8
3. Primjena tehnologije i tehnoloških inovacija rezultat su ljudskog postupanja. Kao takvi, oni
moraju biti vrednovani u političkom, socijalnom, ekonomskom, ekološkom, a prije svega u
moralnom smislu. Ne postoji moralno „neutralna” tehnologija.
4. Ljudska bića i kao individue i kao pripadnici ili djelatnici u socijalnim institucijama nose
isključivu odgovornost za zlouporabe tehnologije. Pozivanje na navodno nepromjenljive
zakonitosti tehnološke inercije i transformacije predstavlja izbjegavanje moralne i političke
odgovornosti.
5. Ona kreda i moralne filozofije koje nas podučavaju ljudskom dostojanstvu mogu nas,
usprkos međusobnim razlikama, ujediniti u postupcima pomoću kojih bismo se mogli nositi
sa problemima kakve ostvaruju nove tehnologije.
Rad na novim kodeksima koji bi nam kazivali put u vremenima sveobuhvatne tehnologije
predstavlja urgentni zadatak.
6. Sve u vezi sa tehnologijom moralo bi se svoditi na poštivanja osnovnih ljudskih prava i
ljudskog dostojanstva. Ne smijemo se kockati ljudskim opstankom. Ne smijemo degradirati
ljude na stvari kojima upravljaju strojevi: svaka tehnološka inovacija mora biti procijenjena
na osnovu doprinosa kakav pruža razvoju suštinski slobodnih i kreativnih osoba.
7. Razvijene i zemlje u razvoju imaju različite prioritete ali njihovi interesi suštinski
konvergiraju:
• Razvijene zemlje trebaju odbaciti ekspanziju po svaku cijenu i sebično
zadovoljavanje želja koje se neprekidno umnožavaju – da usvoje javne politike
principijelnog uzdržavanja i da bezrezervno pomažu one manje sretne i manje
razvijene.
• Zemlje u razvoju trebaju usvojiti komplementarne, mada modificirane politike
principijelnog uzdržavanja, posebno oko pitanja rasta populacije, i da se odlučno
trude da ne prođu kroz neumjerenosti i ne ponove budalaštine razvijenijih
ekonomija.
• Uklanjanje ljudske bijede, gladi i bolesti, socijalnih nepravdi i postizanja trajnog mira
moraju imati apsolutni prioritet.
8. Ove probleme i njihove implikacije trebaju razmatrati i proučavati sve obrazovne
institucije i svi mediji. Oni zahtijevaju intenzivna, maštovita istraživanja u koja trebaju
uključiti stručnjake iz oblasti društvenih nauka i humanističkih disciplina, prirodnih nauka i
tehnologije. Potrebne su nam discipline – čuvari, koje bi nadgledale i procjenjivale
tehnološke inovacije s posebnim naglaskom na njihove moralne implikacije.
9. Primjena ovdje navedenog zahtijevati će unapređivanje socijalnih institucija putem aktivne
participacije državnika i njihovih eksperata savjetnika, kao i informirani pristanak onih koji su
najneposrednije zahvaćeni – mladih, čiji je ulog u budućnost najveći.
10. Deklaracija poziva na nastavak rada na tri različita, mada povezana, zadatka: razvoj
disciplina čuvara radi nadzora, modifikacije, unapređivanja i obuzdavanja posljedica
tehnologije po ljude (što je poseban zadatak za naučnike i tehnologe od kojih tehnološke
inovacije potiču, mada ne nužno samo njihov); objedinjavanje raznolikih etičkih kodeksa radi
zajedničke akcije; i stvaranje suvremenih obrazovnih i socijalnih institucija.
Ukoliko ne minimiziramo ljudsku iracionalnost i potencijal za zavist i mržnju, nećemo dostići
dovoljnu razinu vjere u sebe i bližnje u nadi da ćemo u budućnosti svi dobiti šansu kako bi
premostili jaz između želja i stvarnosti – šansu da konačno stvarno postanemo ljudi. Nema
plana hitnijeg za dobrobit i opstanak čovječanstva. Gore opisana deklaracija je nazvana
Deklaracija o tehnologiji i moralnoj odgovornosti sa planine Karnel, usvojena je u Jeruzalemu
još 25. decembra 1974. godine.
9
Zaključak
Ovaj rad je započet u znaku opisa kvalitete življenja, ali i opreza kada su u pitanju pojmovi
vrijednosti, tehnološke prognoze i trendovi ekstrapolacije. Istraživanje budućnosti sobom
nosi i veoma veliki rizik i neizvjesnosti. Naime, naučno – tehnološka dostignuća se brzo
događaju, a ljudske institucije za njihovu kontrolu i usmjeravanje praktično su nerazvijene.
Mi smo dobro iskusili neka tehnološka iznenađenja prije nego što smo spoznali kako treba na
njih reagirati. Mada suvremena teorija tehnološku inovaciju opisuje kao visoko socijalno
usađen fenomen, u praksi on je usmjeren na dominantne društvene interese i na to je teško
utjecati preko demokratskih institucija.
Tehnologija nam može pomoći u razvoju i preuzimanju koraka za realizaciju vizije održive
velike tranzicije svijeta, ali samo ako se donesu prave odluke o tehnološkim inovacijama u
ranoj fazi njihovog razvoja.
Umjesto zaključka u kojem bi se trebalo, u kratkim crtama, oslikati gore razmatrani sadržaji,
ovaj prostor iskoristiti ćemo samo u svrhu isticanja nekoliko značajnijih pitanja koja se vrte u
našoj svijesti, a za koja tražimo prave odgovore. Takva pitanja su, na primjer:
• Kako i ko su planeri održivih razvojnih ciljeva društva?
• Koje metode i sredstva se koriste da bi se ti ciljevi ostvarili, tj. kako se do njih
dolazi?
• Dali, u kojoj mjeri i kakve posljedice društvo može imati ukoliko se opredijeli
istraživati na tom putu?
• Kuda nas sve može odvesti naučno tehnološki karavan?
• Gdje su vidikove granice?
Literatura
1. Raskin P.T. Banuri, G. Gallopin, P. Gutman, A. Hammond, R. Kates, and
R. Swart. 2002. Great Transition: The promise and lure of the time
ahead. Boston: Tellus Insti- tute.
2. Vergragt, P.J. 2005, „Back-casting for environmental sustainability: From STD and
SusHouse towards implementation”, in Towards environmental innovation systems.
Heidelberg: Springer. 301-318.
3. Krimsky, S. and P. Shorett (eds.). 2005. Rights and Liberties in the Biotech
Age: Why We Need a Genetic Bill of Rights. Lanham, MD: Rowman and
Littlefield Publishers.
4. Kurzweil, R. 2005. The Singularity is Near: When Humans Transcen
Biology. New York: Viking. See www.kurzweilai.net.
5. Ishiguro, K. 2006. Never let me go. New York:
Knopf.
6. Arnall, A.A. 2003. „Future Technologies, Today’s Choices: Nanotechnology, Artifici- al
Intelligence and Robotics; a Technical, Political and Institutional Map of Emerging
Technologies” A report for Greenpeace Environmental Trust. See http://www. greenpeace.org.uk/MultimediaFiles/Live/FullReport/5886.pdf.
7. Glenn, J.C. 2006. „Nanotechnology: Future Military environmental health considerations” Technological Forecasting and Social Change Volume 73, Issue 2:128-137.
8. ETC (Action Group on Erosion, Technology and
Concentration). 2003.
10
See http://www.etcgroup.org/documents/TheBigDown.pdf.
9. Anderson, M.L. 2005. „Why is AI so scary?” Artificial Intelligence
169:201-208
10. Georges, T.M. 2003. Digital Soul, Intelligent Machines and Human Values. New York:
Westview Press.
11. MIT. 2006. POET project. See
www.poet.mit.edu.
11
Boro M. Vujasin
dr med. spec. II.
Titel, Republika Srbija
TAJNA JE RAZOTKRIVENA
Prijatelji moji!
Od svih informacija sakupljenih tokom godina mog istraživanja, ove su najvažnije. Od vas su
cijelo vrijeme skrivane. Ovo je najveća tajna koja je izašla na vidjelo! Posjedujem stotine
vladinih dokumenata, koji posljednjih osamdeset godina dokazuju trovanje hrane i vode,
kako bi se stanovništvo razbolijevalo i steriliziralo zarad eugenike.
Sve je objašnjeno u knjizi Ekonauka koju je napisao stručnjak iz Bijele kuće John. P. Holdren.
Tu se govori o planetarnoj policijskoj državi, koja će izvršiti sterilizaciju, kao i kombiniranju
vode i hrane zarad sterilizacije ljudi.
Ovo je napisao nekoliko desetljeća prije njegovog odlaska na poziciju u Bijelu kuću u ured za
nauku i tehnologiju. Sada se odjednom materijal iz knjige povlači, a naveliko kroz vijesti širi u
javnosti kao dobra stvar.
Ovdje vidite ono što bi prosječna osoba kupila u trgovini.
Nisu sve namirnice štetne, ali većina sadrži sastojke, umjetne kemikalije koje su dodane, a
jako su otrovne i loše po zdravlje. Oni to znaju sve vrijeme i odobrili su ih za upotrebu.
Počnimo sa aspartamom. Više ne možete otići u prodavaonicu i kupiti žvakaću, a da ne sadrži
aspartam kao dodatak. Godina 70-ih Searle je pokušao dobiti odobrenje, ali bezuspješno.
Bila su potrebna tri pokušaja, jer je u njihovom istraživanju provedenom nad majmunima,
većina test subjekata umrla ili oboljela od raka. Sada imate Mainsteream članke, gdje je
Evropska unija napravila velika istraživanja i dobila rezultate o djeci rođenoj sa premalom
težinom, preranim porođajima i pobačajima, kod onih žena koje su pile pića na bazi
aspartama, kao na primjer Zero-Cole.
Što je aspartam? To je fekalni otpad E-koli bakterije. Oni je genetski modificiraju, nahrane
toksičnim otpadom, onda ona pražnjenjem izbaci aspartam!
Aspartam ima toliko neželjenih efekata, da je neizrecivo – SLAJD.
Sve je unaprijed isplanirano. Uz sve ovo stvara se i zavisnost. Ali idemo dalje i popričajmo o
McDonaldsu i njegovoj piletini (Chicken McNuggets).
Sjećam se da sam prije 10 godina čitao u zdravstvenom informatoru, kako se u njima, kao i u
još mnogo hrane nalazi jedna vrsta plastike slična silikonu (Dimethyl Polysiloxane).
Dodavanje ovog aditiva ilegalno je u svim ostalim zemljama sveta. Tajna je u tome, što je sve
ovo isplanirano.
U slučaju Nurnberg, nacisti su u koncentracijskim logorima u vodu dodavali Natrijum Flourid,
kako bi se zatvorenici načinili pokornijim. Stotine studija pokazalo je ove rezultate, čak i prije
nego je Hitler došao na vlast. Ovo je oblik prisilnog drogiranja.
Kako je javnost bila upoznata sa ovim, priznali su da količina od 1:1000000 natrijeve fluoride,
više nego udvostručuje šanse za rak kostiju kod dječaka i muškaraca.
Odgovor vladinih korporacija je bio, ne samo da se doda u vodu, već i u tisuće drugih
proizvoda poput dječje vode. Počeli su dodavati i količinu od 900:1000000 u jaja u prahu. To
prouzrokuje pad koeficijenta inteligencije, povećava sterilitet, a dodaje se u mnogo
namirnica koje konzumiramo.
12
Pogledajmo genetski modificirane organizme (GMO). Jeste li znali, da se već dugi niz godina
Amerikanci hrane mesom kloniranih goveda, svinja, a sada se to proširuje i na ostale vrste
životinjskog mesa.
Uzmimo lososa. Naučna istraživanja su dokazala da će vrsta GMO lososa dobivena
ukrštanjem lososa i drugih životinja, kada dođe u susret sa prirodnim divljim lososom,
dovesti do izumiranja divljeg lososa u razdoblju od 40 generacija.
I FDA je odobrila i ovo, a dozvoliti će njegovo puštanje u divljinu. To kao prvo nije losos. To je
ukrštena vrsta koju naziva Kamira. To je nekakav miks, kao iz laboratorije Doktora Moreaua,
kao iz noćne more.
Više od 85% kukuruza je GMO koji se konzumira u USA, a ispostavlja se i u Evropi i Kanadi.
GMO kukuruz stvara vlastiti pesticid, pa ga insekti ne jedu. Ako ga insekti ne jedu, jer umiru,
što mislite, što će se dogoditi sa laboratorijskim životinjama i ljudima? Bukvalno, više stotina
studija pokazuju, da ne samo Monsanto, već i druge kompanije proizvode GMO.
Kukuruz, koji je povezan sa otkazivanjem organa test miševa, kao i sa masovnim sterilitetom
istih miševa i zamoraca. Oni su dakle hranjeni, ne samo sa GMO kukuruzom, već i sjemenom
pamuka.
Studije u Indiji, Njemačkoj i USA su pokazale, da kada se sjeme pamuka, posluži kao hrana za
krave, ona tada pobacaju telad, ili su telad zakržljala, ili u mnogim slučajevima umru pri
teljenju.
A što se nalazi u većini procesuirane hrane? Ulje iz GMO sjemena pamuka. Studije također
potvrđuju da GMO usjevi ubijaju pčele i leptire. Ali, ne zaustavljaju se tu. Sada tvrde, da će u
biosferu pustiti komarce otporne na malariju.
Genetski kod planete, blago rečeno, uništava se u najezdi zlih korporacija.
Prije nekoliko godina direktor Monsanta, citiran u Nacionalnoj geografiji, rekao je da je to
njegov program, kako želi da njihovi usjevi i organizmi preuzmu biosferu.
A najveće kompanije koje se bave genetskim inženjeringom, fokus stavljaju na osam glavnih
vrsta usjeva, a sada proširuju na stotine vrsta drugih biljaka mijenjajući genetski kod planete.
Ovo je genetska diktatura, vandalizam.
Zbog toga su Rockefelleri i UN izgradili goleme ograđene plantaže sa naoružanim čuvarima
po cijelom svijetu, a ne samo na Arktiku. Što više, priznali su da to čine u slučaju da nešto
pođe po zlu, da je to vrsta Noine broda.
Sve te lažne službe zaštite okoline, nikada se ne žale zbog ovog, ne pričaju o istinskom
uništavanju okoline.
Oni žele udariti porez na zrak (CO2) koji ljudi dišu, a pomoću kojeg i biljke dišu i vrše
fotosintezu, kako bi zatvorili industrijska društva i njihova postrojenja i tako kontrolirali naše
živote. To je velika tajna! To je program redukcije populacije.
Broj spermatozoida zapadnog čovjeka eksponencijalno opada. Čak je i vlada predvidjela, da
će u narednim generacijama gotovo svi biti sterilni. Ovo je globalistička religija, njihova
filozofija i cilj. Moćnici žele planetu za sebe.
UN je rekao da je njihov plan smanjenje svjetske populacije za 80%.
Čuli ste da je Ted Turner ljude nazvao beskorisnim izjelicama i da bi ih 80% trebalo ubiti.
Čuli ste princa Filipa, koji je rekao da bi se nakon smrti želio vratiti kao virus, koji bi ubio
većinu stanovništva, a Dr Eric Pianka i Peter Singer govore o masovnoj redukciji populacije.
Konstantno se na vijestima govori kako trebamo imati samo jedno dijete, jer sve preko je
loše za okolinu i da smanjenje ljudi znači i smanjenje CO2.
Živimo pod diktaturom naučnika, a USA i Engleska su epicentar svega i šire se na globalnoj
razini. Sjećate se svih tajnih eksperimenata sterilizacije u USA i Evropi.
13
Sjećate se što je činio Hitler. On je naučio od Eugenista i Rockefellera iz USA.
Ovo je kultura smrti nametnuta vama i vašoj porodici. Vi ste također meta, i to planski
ciljana.
Hormon rasta u mlijeku tjera vašu djecu, osmogodišnju djevojčicu u pubertet, umjesto da se
to spontano dogodi u dvanaestoj ili trinaestoj godini.
Silikon u McDonalds piletini, stotine vrsta prerađene hrane u sebi sadrži aspartam,koji je
fekalija, a GMO E-koli bakterije uzročnici su ogromnog broja bolesti. Razmislite, to se stalno
vrti.
Na ABC-ju prije četiri godine, viralni sprej za meso radi sigurnosti? Prskaju živi virus na meso,
da bi navodno poubijali bakterije. Živa vakcina, kojom prskaju većinu mesa koju konzumirate,
postaje još gore opasnije.
Naftni destilati, odnosno toksični otpad, koji nastaje u rafinerijama za preradu nafte, uzimaju
tone i tone otpada, fluor, živa, olovo i posipaju po usjevima kao gnojivo i tako se događa tada
sa paradajzom, kukuruzom, krumpirom, biljke pokupe sve te toksine iz zemlje.
Naučnici su inače upotrebljavali ove biljke za detoksikaciju tla. Biljke usisavaju toksine, a
onda ih vi jedete.
Zato je Washington Post u siječnju 2008. objavio da je trećina popularne hrane i pića
zagađena živom.
Usprkos činjenici da su se Europljani protivili modificiranoj hrani, sada su pretrpani sa njom.
Mnogi ljudi koji rade za ove kompanije, ne znaju što se događa, kao ni ljudi koji prodaju ovu
hranu.
Postotak pojave raka je u abnormalnom porastu, dijabetes, neplodnost. Sve ove bolesti su
povezane sa toksičnim aditivima iz naše hrane i vode.
Intervjuirao sam neurokirurge, neurologe, naučnike. MSG (Natrijum Glutamat) razara mozak,
eksitoksin razara jetru, a prisutan je u desetinama tisuća proizvoda.
Možemo reći Ne. Možemo ustati protiv toga. Ako imate susjeda koji djetetu daje fluoriranu
vodu, molim vas – upozorite ga. Ako jede čips sa MSG aditivom, upozorite ga, ipak ste
odgovorni.
Ako poznajete ljude koji se hrane GMO prerađenom hranom, upozorite ih, i ZA BOGA miloga,
ne hranite svoju djecu s time.
Na kraju, želim reći i par pozitivnih riječi.
Prije otprilike petnaestak godina, niste mogli naći organsku hranu u prodaji, a sada je ima.
Prije par godina, sve mlijeko je sadržavalo hormon rasta, a sada ga ima i bez hormona, jer su
potrošači rekli NE!
Niste mogli naći ni pastu za zube bez natrij florida, a sada je ima. One koje imaju fluorida, na
pozadini pakiranja se istakne „Ako se proguta, javite se odmah doktoru”.
Sada ima pasti bez natrij florida.
Ljudi ne žele biti trovani, žele znati što se događa, tako da i industrija odgovara na njihove
zahtjeve, dajući im barem opciju da znaju, tj da ne budu nasilno drogirani, putem hrane i
vode.
Znate da su cigarete štetne.
Prije dvadeset godina, proizvođači su pred kongresom izjavljivali da se radi o teoriji zavjere, a
onda se ispostavilo da su to znali sve vrijeme.
Dame i gospodo, koliko sam ja upućen kroz istraživanja, većina onog što se dodaje u hranu i
vodu je mnogo gore, čak i od cigareta, iako su one jedan od najvećih ubojica u državi. To je
isplanirano razbolijevanje i ubijanje iz potaje. Želite li se ubiti, vaša je stvar, ali nemojte
nauditi djeci. Nemojte!
14
Molim vas da shvatite, da je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu, upravo vaša
prodavaonica prehrambenih artikala, voda iz vaših slavina, apoteka preko puta.
Ako nisi spreman promijeniti način života, tebi nema pomoći, zato mijenjajući sebe,
mijenjajmo svijet. Hrana neka bude naš lijek, a lijek neka bude naša hrana.
Hipokrat 460-377 p. n. e.
Literatura:
1. http://www.youtube.com/watch?v=Mr-cnckRrBw
2. G. Petrović, B.M. Vujasin, Z. Duper, J. Zolotić, (2011), postupci za zdravo i željeno potomstvo, Simpozijum Zdravstvenih radnika Republike Srbije, Zlatibor 18-22.05.2011,
Savez udruženja zdravstvenih radnika Republike Srbije, Beograd, 133-134.3. http://
www.youtube.com/watch?v=Sk8rGR5BNrM
4. http://www.youtube.com/watch?v=DayWABH0bjs
5. H.J. Roberts, M.D. Aspartame (NutraSweet), Is it Safe? Available from the
Aspartame Consumer Safety Network.
6. Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame – A Diet Delusion,
7. The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer
SafetyNetwork Synopsis.
8. B.M. Vujasin, Z. Duper, J. Zolotič, Lj. Gudovski, (2011), Neplodnost boli, Simpozi- jum
Zdravstvenih radnika Republike Srbije, Zlatibor 18-22.05.2011, Savez udruženja
zdravstvenih radnika Republike Srbije, Beograd, 136-137.
15
Branislav Bogojević
promotor ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija
ZAŠTO NE JEDEM ŽIVOTINJE?
U mom konkretnom slučaju, vegetarijanski način ishrane odnosno, točnije rečeno,
vegetarijanski način življenja uzeo je zamaha, zagospodario mojim životom, prije blizu 25
godina. Točnije sredinom 1988. godine, za mojih fakultetskih dana. U tom razdoblju sam
kako u bližoj okolini, tako i u širem okruženju bio u poziciji klasične crne ovce unutar golemog albino stada! Kao što i sami znate, svijest uopće o zaštiti životinja, ekologiji, zaštiti
životne sredine odnosno, u krajnjem – o uspostavi i očuvanju prirodnog i autentičnog
duševnog zdravlja kod svakoga ponaosob, pa time i društva u cjelini – bila je na izuzetno
niskoj razini. Tako da sam nerijetko, čak i među najbližom rodbinom i prijateljima, u tom
razdoblju bio suočavan sa otvorenim nerazumijevanjem, a zašto ne reći i – manje ili više (ne)
skrivenim podsmjehom. No, tako je valjda u svakom početku: kažu da je i ona žena koja prva
u sezoni lansira neki modni trend – čudna i smiješna!
Sve ono što nije uobičajeno, po mjerilima određenih društvenih normi, to automatski
pretendira da nije ni normalno (u očima većine), a samim tim nailazi na opće
nerazumijevanje. Zbog toga je i svaki takav put po pravilu dug i mukotrpan – ali nikako
uzaludan! Pogotovo ako u sebi nosite čvrsto uvjerenje u njegovu duboku ispravnost. Tada,
korak po korak ali kontinuirano i neumoljivo, i svakim novim trenom smo zapljuskivani tom
vitalnom iscjeljujućom energijom. Promjene, sve više i više se penjemo u toj fantastičnoj
sposobnosti da u velikoj mjeri kvalitetno mijenjamo sebe a time, postepeno i svijet oko nas.
Taj put, moj put, prvobitnog buđenja u svjesnosti o sebi samom, o tom velikom izvanjskom
životu o stvarnosti svijeta koji me okružuje, počeo je kada sam imao nepune četiri godine
(mada, ako mene osobno pitate, prilično sam siguran da je zapravo počeo i mnogo, mnogo
ranije.). No, sam okidač u ovom životu bio je jedan, za mene izuzetno traumatičan, događaj.
Dakle, jednog sumornog jesenjeg jutra, iz sna me je prenuo zastrašujući vrisak. U prvi
moment nikako nisam mogao biti siguran da li sam to samo sanjao ili se zaista čulo od
nekuda paničan vrisak . Duboko u sebi sam počeo osjećati neku neobjašnjivu, narastajuću,
neugodu i tjeskobu, i taman kad sam htio zavapiti za majkom, neka mi dođe u sobu, utješi
me, kad, negdje na kraju dvorišta glasno se prolomi jezivi dječji plač (ili je bar to, tada, tako
izgledalo)! Presjekao sam se, a srce mi se u momentu stisnulo, pritisak poput cigle u
grudima! Znatiželja je ipak bila jača od straha i zebnje pa sam istog trenutka iskočio iz svog
krevetca, onako u pidžami istrčao u dvorište i, prije je majka stigla utješiti me, smiriti stigne,
vrati u kuću, vidjeh stravu u dvorištu; pred mojim očima, moj bliski rođak, i naš prvi susjed,
očev dobar prijatelj, okrvavljenih ruku do lakata, upravo je odrezivao vrat sirotom malom
jaretu, mojoj omiljenoj bijeloj pahuljici! Još se bespomoćno trzalo, ispuštajući i posljednje
kapi krvi, zadnje trzaje i znake života. Tog trena, u sebi duboko užasnut, shvatio sam da u
ovom velikom, nepoznatom, i meni očigledno veoma nerazumljivom svijetu, nešto debelo,
debelo ne štima, u meni kaos, a oni zadovoljno, i sasvim opušteno razgovaraju o nečemu
sasvim sporednom i svakodnevnom – kao da je ovo što su upravo učinili, i čine,
najnormalnija, najprirodnija, moguća stvar na svijetu!?
Nakon toga, život je naravno krenuo dalje svojim tijekom, ali je slika nevinog bijelog jareta
ostala neizbrisivo urezana u mojoj podsvijesti.
16
Kažu ljudi: Jesti se mora, pa hajde vjerujemo im na riječ. Ali, da li baš sve može i treba biti
hrana, točnije ljudska hrana? Iskreno, prilično sam siguran da ne!
U suštini; hranljivu supstancu – odnosno tvari koje smo skloni nazivati hranom – možemo, i
moramo, klasificirati prema stupnju kvalitete vitalne (hranljive, životno održive) energije koju
ona u sebi i sa sobom nosi. S tim u vezi, kvaliteta te njene živototvornosti je, svakako, utoliko
veća i blagotvornija, u koliko je sama supstanca po imanentnim svojstvima bliža izvornoj
sunčevoj energiji, budući sve živo (složit ćete se) na ovoj planeti za svoje postojanje duguje
upravo njoj, odnosno Suncu. Samim tim, idealno bi bilo da se čovjek hrani izravno i
neposredno sunčevom svjetlošću (baš kao što to čine tzv. San-gejziri, i drugi zagovornici
ishrane hranom – svemirskom živototvornom energijom). To bi bilo idealno. Međutim,
budući nemamo tu sposobnost – ili, točnije, budući nam je ona ko zna kada još u dobroj
mjeri zakržljala – prirodom stvari smo upućeni na druge, alternativne, izvore sačinjene od
uglavnom čvrste i konkretne materije. No ti izvori, te supstance, zapravo su u onoj mjeri
kvalitetni (kao hrana) u kojoj su po suptilnosti svoje strukturne energije bliži samoj sunčevoj,
od koje su uostalom i stvoreni, a tako ih treba i promatrati.
Ovo treba shvatiti na slijedeći način: budući da sve živo (a svakako i neživo) na našoj planeti
za svoje postojanje ima za zahvaliti upravo Suncu, samim tim energija prve klase
živototvornosti bila bi oličena u samoj sunčevoj svjetlosti. Uzgred, suvremena nauka je i
sama došla do saznanja da sunčeva svjetlost nije samo kakva puka mrtva energija, neživa
svjetlosna tvar, već da fotoni sunčeve svjetlosti imaju funkciju nosača veoma živih paketa
specifičnih informacionih kodova kao direktnih i jasnih naputaka za normalno funkcioniranje
naše DNK, a također i kao katalizatora točno odgovarajućeg tajminga aktivacije njenih
trenutno uspavanih i zaključanih funkcionalnih sposobnosti.
Dakle, u vezi sa ranije rečenim, energija druge klase je sadržana u kristalima i mineralima (za
koje također upućeni tvrde da su specifična živa bića, fino-vibrirajući entiteti, doduše na
jednom određenom, sebi svojstvenom evolutivnom stupnju). Sljedeće na toj ljestvici su
biljke, kao organizmi evolutivno osposobljeni za izgradnju vlastite tjelesne supstance
upotrebom minerala i uz pomoć izravne sunčeve svjetlosti, tako se može reći da supstanca
koju one sobom manifestiraju predstavlja energiju tzv. treće klase, treće kvalitete, a što,
ipak, predstavlja značajno više razinu kvalitete od onih energija koje su na nižoj ljestvici od
te. Tako, ako pođemo dalje dolazimo do toga kako meso životinja koje se hrane biljkama,
dakle biljoždera, predstavlja energiju tek četvrte kvalitete; dok, konačno, meso onih životinja
koje se hrane drugim životinjama čini energija pete klase i, u suštini, ne služi za ishranu. U
prilog tome ide i činjenica da čak ni životinje koje se hrane drugim životinjama (dakle
mesožderi), osim naravno lešinara i kada su u najvećoj nuždi, gotovo nikada sebi za hranu ne
biraju mesoždere već isključivo biljoždere! To je činjenica. Iako i tu, kao uostalom i u mnogo
čemu drugom, životinja zvana čovjek pravi izuzetak pa se u nekim zemljama svijeta na
meniju mogu naći čak i psi, pacovi i mačke, što, doduše, svakako ne može biti, i nije, odraz
kakvih visokih dometa u razvoju ljudske samosvijesti, kao ni reprezentant općeg i značajnog
civilizacijskog prosperiteta, već upravo naprotiv!
Hraneći se mesom (mesom životinja, biljojeda) mi u sebe implementiramo energiju tek
četvrte – i slovima: ČETVRTE – klase živototvornosti, a to je skoro kao da u rezervoar svog
automobila sipamo prerađeno ulje umjesto benzina ili dizela. Uspoređivanje uopće nije
pretjerano ili predimenzionirano! Tako, uz sve ostale štetne i neprirodne agense koje inače
unosimo kroz hranu, vodu, zrak, preparate farmako-industrije, kemijske industrije, sredstva
moderne kozmetike, i sve ostale sofisticirane proizvode globalnih korporacijskih sistema
17
okrenutih, naravno, ne našem boljitku i kvalitetnijem življenju već prvenstveno uvećanju
vlastitih PROFITA, mi prilažemo i krajnju vlastitu nesvjesnost, i nebrigu, o osobnoj, pa time i
općoj, dobrobiti. A koliko malo je, samo, dobre volje potrebno pa da se sve iz temelja
preokrene.
Uzgred, ovdje uopće nije u pitanju samo činjenica štetnosti ovog načina ishrane po naše
fizičko zdravlje, već je jedna druga stvar čak i mnogo, mnogo značajnija u svemu tome! U
svrhu pojašnjenja ovoga, poslužiti ću se prigodnim i krajnje odgovarajućim citatom iz
Apsolutne Istine:
Hraniti se životinjama je neprirodno prvenstveno zato što nam to drži svijest u konstantnoj
razdvojenosti od spoznaje stanja Istine i Ljubavi, uvjetujući nam, samim tim, i negativnu
karmu. Ishrana mesom pothranjuje naše životinjske nagone, koji, svi do jednog, imaju svoju
osnovu u agresivnosti. Pošto je agresivnost karakteristična isključivo Egu (odnosno onom
našem duboko ukorijenjenom principu sebičnosti i samodovoljnosti), jasno je da tu jeste i
potpora svakom zlu. Nijedna životinja neće dragovoljno doći i mirno stajati dok je mi
usmrćujemo (pa da li bismo mi sami, uopće, drugačije reagirali?); samim tim, trebamo joj
nametnuti SILOM volju i svoju gnusnu namjeru. Na taj način kršimo zakon apsolutne pravde i
vršimo sudbonosni atak, prije svega, na svoju vlastitu dušu.
Sam čin ubojstva je, to sigurno niko normalan ne spori, suštinski neprirodan čin i stravičan
atak na Nevinost, Milosrđe i Ljubav, koji su suština našeg istinskog bića. Tim činom samo
hranimo podmuklo zadovoljstvo životinje koja čuči u nama! Koliko je ta životinja aktivna i
koliko su njene kandže duboko zarivene u meko tkivo naše duše, možemo uvidjeti ako li
samo obratimo pozornost na to sa kakvom profesionalnom bezosjećajnošću, i rutinskom
nevinošću, ljudi obično govore o klanju životinja, nečem kao o najnormalnijoj mogućoj stvari
na ovom svijetu. Naime to, valjda, i jeste normalno, ali samo za srca i umove onih koji nikada
nisu ni spoznali što je to ljubav.
Čak i sama riječ klanje, bez obzira na što se odnosila, vibrira toliko snažnom negativnom
energijom bezdušnosti; što može svatko iole suptilan percipirati. Navikavajući se na sve to,
mi uistinu postajemo specifični monstrumi. Za nauk, treba vidjeti kako samo, rutinski, neki
ljudi kasape, pa čak i na živo deru sirote životinje pripremajući ih za hranu. Danas je moguće
doći do obilja video materijala o tome kako, čak i u okviru društvenog miljea pojedinih
naroda, takva praksa nije neuobičajena, naprotiv, čak je vrlo poželjno masakrirati sirotu
životinju naočigled samog konzumenta, unutar ugodne restoranske atmosfere, jer je to,
dokaz autentičnog duha samog restorana, kao i vrhunski profesionalne usluge uz
maksimalno poštivanje izbirljivosti korisnika.
Što kazati o situaciji kada skladna mala porodica jedne azijske zemlje, koju čine roditelji i
nekoliko njihove maloljetne djece, dolazi u restoran na svečani obiteljski ručak, gdje biraju za
jelo specijalitet kuće: pečenog polu živog šarana?! Kuhar ga sprema tako što živog šarana,
upravo izvađenog iz akvarija i očišćenog od ljuštura (bez da ga ubije i vadi iznutrice) mokrom
krpom pažljivo hvata preko glave, spušta mu tijelo na dvadesetak sekundi u već pripremljenu
duboku posudu sa vrelim uljem, naravno uz koprcanje sirote ribe), a potom obamrlu (ali još
živu!) ribu stavlja na pladanj, zasijeca joj prženi dio tijela i špika s povrćem, uz rižu il neki
drugi prilog iznosi pred oduševljenu porodicu. Oni ga sa vidnim uživanjem čerupaju, a šaran,
za to vrijeme, još uvijek zijeva svojim ustima i gleda otvorenim očima iako one valjda više
ništa ni ne vide (ili se bar iskreno tako nadam!). Za sve vrijeme tog divnog i nezaboravnog
obiteljskog druženja, roditelji i djeca savršeno nevino i bezbrižno ćaskaju, i, zaslađujući se
šaranovim smrtnim trzajima, hropcima, uživaju u toploj porodičnoj atmosferi, punoj ljubavi i
nježnosti! Zaista, da nije istina, zvučalo bi kao scena iz najfantastičnijeg i najmonstruoznijeg
18
filma strave i užasa. Ali, sve se to događa pred TV-kamerama, u sklopu najnormalnije
putopisne reportaže o raznim kulturnim, civilizacijskim, gastronomskim, i drugim običajima
jednog naroda i tekovinama njegovog (suvremenog) društva.
Ne treba ništa više, nego samo pomislimo na što će sve ta djeca biti spremna, kada jednom
odrastu; odnosno da li će u njihovom srcu ostati makar i djelić ikakvog suosjećanja za bilo
koje drugo biće koje pati, osim za samoga, i mizernog-sebe?!
Sigurno je da neće. Jer su im roditelji, iz sve svoje ljubavi i premudrosti, nježnu biljku njihove
duše posjekli i prije nego što je uspela prolistati, a kamoli procvjetati.
Uz sve to, treba imati na umu da onaj ko, tako bezosjećajno (osjećajno to nije ni moguće!),
može ubijati i klati životinje, ima u sebi sasvim dovoljno pritajene agresivnosti i zla da, ako
(odnosno, točnije – kada) mu popuste kočnice i probudi se zvijer, to isto učini i sa samim –
čovjekom!
Zaista, zaista dragi moji: vegetarijanski način ishrane, naša briga i zaštitnička uloga u pogledu
svih drugih oblika života na našoj planeti, briga o cjelokupnoj prirodi i samoj majci Zemlji –
istovremeno i briga o očuvanju harmonične ravnoteže svih njenih eko i biosistema – nije
samo naša obaveza, već upravo osnovni indikator razine naše vlastite samosvijesti, naše
zrelosti da brinemo o sebi samima i da ne bismo u svemu tome opet sebi pridavali previše
nekog posebnog značaja i egoistične važnosti – shvatimo da, baš kao i naš organizam, i sama
priroda ima svoj vlastiti imuni sistem, vlastiti samoregulirajući mehanizam, i da sve što bi
uistinu trebalo činiti u pogledu našeg odnosa prema prirodi i planeti uopće jeste upravo (baš
kao i u onom vicu o Muji i majmunu u svemirskom brodu): ne činiti ništa, odnosno ništa
sebično, kontraproduktivno i suprotno njenim (a time i našim vlastitim) interesima! I, kao što
je i naš vlastiti imuni sistem spreman, i sposoban, ponovno uspostaviti savršenu
funkcionalnu ravnotežu onoga trenutka kada organizam: 1.očistimo od svih nagomilanih
agensa i nečistoća, i 2.obustavimo sve daljnje atake na njega; tako i priroda samu sebe
najbolje revitalizira kada iz nje odstranimo nečistoće i nepodopštine nastale našim
protuprirodnim djelovanjem i ukinemo svoje daljnje atake na nju.
Nikakvi drugi, i daljnji medikamenti, ponajmanje kemijogenog tipa – nisu potrebni (čak
štoviše veoma su štetni) ni nama, ni njoj!
I za kraj, želio bih vam citirati jedan divan aforizam:
Na planeti Zemlji milionima godina bila je savršena ravnoteža i vladao neopisiv sklad. Sve je
funkcioniralo kako se samo poželjeti može: sunce je sjalo, rijeke su tekle svojim tokom,
oblaci su plovili po nebu, drveće je slobodno raslo, cvijeće je cvjetalo, životinje su spontano
živjele svoje živote. i sve je do tada, do jednog trena, bilo apsolutno savršeno; a onda, onda
se pojavio čovjek! Pokažimo, i dokažimo, potpunu i zrelu odgovornost prema svom vlastitom
postojanju, i nikada više ne dozvolimo sebi biti sinonim, misaona paradigma, za štetočinu i
izrabljivača! Budimo zahvalni čuvari, i zaštitnici, ove divne i toliko nam dragocjene
plavozelene kozmičke trunke, jer mi, i naša vlastita pokoljenja, u istinu nemamo alternativu –
nemamo rezervni dom.
Dragi moji suputnici u ovoj neopisivoj, neizrecivo čudesnoj odiseji zvanoj život: puka istina
jeste da je život samo jedan, ali to je samo pola istine (koja sve one nesretne i nesvjesne
duše koje je ne shvaćaju cijelu, neminovno baca u krajnju egzistencijalnu depresiju i očajanje.
Ti upravo i jeste osnovni razlog, i uzrok, za cjelokupnu onu samo uništavajuću jurnjavu pod
geslom: Uzmi, ili bolje rečeno otmi od života sve što možeš, jer samo jednom se živi!). No,
CIJELA istina, ta veličanstvena i nepobitna činjenica, zapravo glasi: Život je jedan, ali
beskonačan!
19
Uistinu, postojanje je beskonačno! I, kada to kažem ne mislim na moje, vaše ili bilo čije
pojedinačno postojanje (mada je i to Cjelinom obuhvaćeno), već na Život, odnosno
Postojanje, kao vječni i sveprisutni, božanstveni kozmički fenomen.
Zato krajnji je, ako ne i kritični, trenutak i pokažimo, dokažimo, potpunu i zrelu odgovornost
prema postojanju, prema svom vlastitom postojanju. Nikada više ne dozvolimo sebi biti
sinonim, misaonom paradigmom, za štetočinu i izrabljivača! Budimo zahvalni čuvari i
zaštitnici ove divne i toliko nam dragocjene plavozelene kozmičke trunke, jer mi i naša
vlastita pokoljenja u istinu nemamo alternativu, nemamo rezervni dom.
Hvala!
20
Kresoja Miladin
promotorica ishrane budućnosti
Kambera, Australija
LJUBAV JE SVUDA OKO NAS
Život nam je dan s ljubavlju. Ljubav je od iskona usađena u nas, i bez nje čovjek, kao i druga
živa bića, ne bi mogao živjeti. Čovjek uvijek treba činiti samo ono što najbolje zna, a sve na
dobrobit pokoljenja koja će doći nakon njega. Njegov život treba biti prožet ljubavlju,
humanošću, odanošću, požrtvovnošću i dobrotom za sve oko sebe i sebe.
Cilj nam je uvidjeti, da li i živa bića u prirodi imaju osobine nježnosti, ljubavi, odanosti,
plemenitosti, požrtvovnosti prema sebi, svojoj vrsti i drugima. Da li čovjek ponešto može
naučiti i od živih bića iz svoga okruženja, jer svi smo mi povezani, svi smo mi jedno,
neraskidivi dio uzajamnog suživota postojanja. Metodološkim istraživanjem stručno naučne
literature, kao i dugogodišnjim promatranjem živih bića iz svoga okruženja, došli smo do
neospornih saznanja.
Rezultati potvrđuju da je svako novorođeno stvorenje slabo i bespomoćno. Ono nije svjesno
opasnosti koje su oko njega. Potrebna mu je zaštita. Njega je potrebna da bi ojačalo i
preživjelo. Ono nema šanse da samo preživi. Njegova majka će ga štititi od opasnosti, hraniti
ga i ako je potrebno, žrtvovati svoj život za njega.
U ovom radu ćemo ispitati čudesnu emociju koju je Bog udahnuo u žive organizme,
majčinsku ljubav i žrtve, koje ovi organizmi podnose za svoje potomstvo i time se suočavaju s
jednim od najvećih čuda stvaranja.
Ptice spadaju u najpožrtvovnije roditelje na svijetu. Ptice roditelji neumorno rade za svoje
novo izležene ptiće. Neke ptičje vrste donose hranu svojim mladima po cio dan. Mladunci
samo otvore kljun i čekaju hranu koju im roditelji donose. Da bi preživjeli, potrebna im je
ljubav i odanost njihovih roditelja. Ptić ostavljen sam sebi, neizbježno ugiba.
Gnjurci su posvećeni svojim mladima. Oni grade gnijezdo na sigurnom mjestu, iza malog
vodopada, daleko od znatiželjnih očiju. Majka i otac neumorno sakupljaju hranu za svoje
ptiće. Donose hranu u gnijezdo svakih 10 minuta. Ta stvorenja su ptice, ne ljudska bića. I od
njih bi se očekivalo kako misle samo na sebe, i vlastite stomake, ali se događa upravo
suprotno. Oni misle samo na svoje mlade, ne na sebe, posvećuju se njima.
Mnoge žive vrste mogu podnijeti još veće žrtve za svoje potomstvo.
Ženka zebre riskira život braneći svoje mladunče. Pri napadu ona se postavlja između svog
mladunčeta i grabežljivca. Mada može trčati mnogo brže od svog mladunčeta, ona se
namjerno kreće sporije od njega. To znači, da ako je grabežljivci dostignu ona gine prije,
braneći mladunče.
Na obali sjeverne Europe, na visokim liticama koje se pružaju duž obale, nalaze se gnijezda
zanimljivih ptica. Kada dođe kolovoz, mladunci rade prve pokušaje za letenje, pokušavajući
stići do mora. To nije lako. More je na oko kilometar od litica, a gnijezdo vrlo visoko. Najzad,
prvi ptić iskače iz gnijezda u zrak. Klizi ka moru u pratnji nekoliko odraslih. Njegov prvi let,
završio se uspješno. Slijede ga ostali ptići. Ovo je vrlo opasan let.
Suštinski je važno da ptići završe svoj let u moru, jer na obali u zasjedi ima lisica. Neki ptići ne
uspijevaju stići do mora u probnim letovima, i prinudno se spuštaju na obalu. Majka ih ne
napušta. Pokušava iz sve snage da natjera ptića koji padne, neka trči ka moru, jer su ga lisice
21
primijetile. Majka stalno gura ptića ka moru. Leprša, lupa krilima, pokušavajući privući
pozornost napadača na sebe. Lisica će stići do ptića svakog trenutka.
Majka tada čini veliki čin samopožrtvovanja kako bi dobila na vremenu za ptića, i spasi ga.
Baca se pred lisice. Odriče se vlastitog života da bi spasila svog ptića. Ptić uspijeva da stigne
do mora, nesvjestan onoga što se događa iza njega, doziva mater.
On nema šanse sam preživjeti u takvim okolnostima bez majčine pomoći. Odrasle ptice
odgovaraju na poziv. Tretiraju ptića kao da je jedan od njihovih.
Postoji samo jedno objašnjenje za tako odano ponašanje jedne životinje, i za njeno
žrtvovanje vlastitog života radi njenog potomstva. Bog ju je stvorio. Bog ju je također
nadahnuo samopožrtvovanjem koje ona pokazuje u zaštiti svojih mladih.
Svi članovi porodice geparda su posvećeni jedno drugom. Majka gepard podnosi ogromne
žrtve sve vrijeme dok brine o mladima. Ona najčešće gladuje, a da bi njih nahranila, i pri tom
najčešće gubi na tjelesnoj težini. Ako treba, ona daje vlastiti život radi svojih mladih. Lav je
velika opasnost za mladunče. Majka geparda baca mu se na put bez imalo oklijevanja i pri
tom riskira vlastiti život, odvlačeći pažnju lava i tako dobiva na vremenu da bi mladi pobjegli.
Da je ova životinja nastala slučajno, kako to tvrde zastupnici teorije evolucije, onda bi se
očekivalo da ona napusti svoje mlade i pobjegne. Nema sumnje da Bog nadahnjuje majku
geparda ovim osobinom za samopožrtvovanje.
Antarktik je najhladnija oblast na svijetu, tamo zima traje 6 mjeseci. Imati potomstvo u tako
teškim uvjetima zahtjeva nezamislive žrtve. Tu žive neki pingvini, kao roditelji su najodaniji
roditelji u životinjskom svijetu. Pingvini u teškim vremenskim uvjetima na dug put, podnose
džinovske hladnoće da bi stigli na mjesto okupljanja, sastanka. Putovanje ponekad traje
tjednima. Tako prevale udaljenosti i preko 100 km do odredišta, pješačenjem ili plivanjem.
Na neki čudesan i nerazjašnjen način, okupljaju se zajedno, a na kraju tog čudesnog
putovanja, toj zajedničkoj točki okupljanja, susretnu se na istom mjestu tisuće i tisuće njih.
Taj sastanak ima vrlo važnu svrhu. To je mjesto na kojem se svi oni sastaju i na kojem će
donijeti na svijet svoje potomke.
Ovo zamorno putovanje je samo početak teškoća i žrtava koje pingvini čine radi svojih
mladih. Prave teškoće počinju kada ženke snesu jaja, jer uskoro počinje zima. Zimske
temperature se spuštaju do – 50 stupnjeva celzija. Vjetrovi koji pušu brzinom i do 100 km na
sat, zameću snijeg i led. Ženke pingvina ostavljaju svoja jaja mužjacima, i vraćaju se u more.
Predani mužjaci preuzimaju zadatak čuvanja jaja. Mužjak pingvina nosi jaja na svojim
stopalima, da bi ga zaštitio od leda. Njegovo debelo perje štiti jaja od hladnoće. Ako jaje
padne na led, odmah će se smrznuti. Zato je mužjak pingvina vrlo pažljiv.
Žrtve koje pingvini podnose, su izvan svake moći ljudskog poimanja. Bez hrane su mjesecima,
do 4 mjeseca. Sve vrijeme su na nogama, ne spuštajući jaje ni na trenutak. Pingvini se zbijaju
kako bi se zaštitili od ledenog vjetra i hladnoće. Tokom sva ta 4 zimska mjeseca, preostaje im
samo strpljenje.
Na kraju tog teškog razdoblja, dolazi proljeće. Jaja su pukla, i mladi pingvini, pilići, otvorili su
oči. Pošto slojevi masti, koji će ih štititi od hladnoće, još nisu formirani, oni su još uvijek na
stopalima svojih očeva. Prva hrana mladuncima stiže iz guše njihovih očeva. Ma da otac
pingvin ništa nije jeo duga 4 mjeseca, on je učinio još jednu dodatnu žrtvu, držao je sve to
vrijeme hranu u svojoj guši, kako bi je njegov mladunac imao kad se izleže. Tad počinju
pristizati majke s mora u kojem su morale prolaziti kroz mnoge teškoće loveći, hraneći svoj
organizam i puneći vlastite guše, zalihu koju nose tek izlegnutoj djeci. Čim ženke stignu,
mužjaci izgladnjeli protekla 4 mjeseca jure u more u lov, a po tom se vraćaju gnijezdu i
22
nastavljaju hraniti mlade zajedno sa ženkama. Ubrzo mladi pingvini narastu, i dostižu uzrast
u kome mogu putovati sa svojim odanim roditeljima.
Pingvin mužjak ne jede ništa 4 mjeseca zbog svojih mladih. Stoji čitavo vrijeme, ne ispuštajući
jaje na zemlju ni za tren. Ovdje vidimo neobično požrtvovanje. To požrtvovanje čine
životinje.
Među ljudskim bićima, nalaze se primjeri sasvim nesavjesnih osoba, koje napuštaju svoju
djecu u teškim vremenima i mnogo djece je prinuđeno živjeti na ulici. Pingvini nikada ne
napuštaju svoje mlade, ni pod najtežim okolnostima.
Ljudi koji podržavaju teoriju evolucije, i odbacuju koncept stvaranja, tvrde da te životinje
gledaju samo vlastite interese.
Takvo gledište nije u stanju objasniti, kako pingvin biva gladan 4 mjeseca i bori se protiv
hladnoće. Ko dakle ta stvorenja nadahnjuje takvom požrtvovnošću?
Požrtvovanje koje životinje svojim primjerom pokazuju za svoje mlade, može se vidjeti od
najhladnijih do najtoplijih područja zemlje. U džunglama Tajlanda, najveći problem s kojim se
susreće mladunče rode je žarka vrućina. Odrasle rode svojim mladima donose vodu u
kljunovima i prosipaju po svojim mladuncima, na kojima se još nije formiralo perje. Taj hladni
tuš pruža malo olakšanje mladima. Mladima je uz hladan tuš, potreban i hlad. Njihovi
roditelji se brinu za hlad šireći krila i iznad njih i štite ih od sunčane vrućine. Rode po svojoj
brizi koju vode o svojim mladima, po svojoj posvećenosti i požrtvovanju spadaju u
najuzornije roditelje na zemlji.
Mnoge vrste pataka nose svoje mlade u svojim krilima. Kada majka izađe na suho tlo, pačići
silaze i hodaju. Majka sređuje gnijezdo tako da je mališanima ugodan smještaj. Istovremeno
mužjaci marljivo skupljaju hranu za svoje potomke vraćajući se u gnijezdo i pažljivo hrani
pačiće. Nakon što se pačići nahrane, ponovno se na najsigurnije i najudobnije mjesto, pod
krila majke.
U rijeci Nil žive krokodili. Krokodili spadaju u najdivlja stvorenja na zemlji, a ženke krokodila
spadaju među najbrižnije majke na svijetu. Ženka krokodila zakopava svoja jaja u pijesak na
obali rijeke. Kad dođe vrijeme za leženje mladih, majke pažljivo uklanjaju pijesak, pazi da ne
oštete jaja. Čim se pijesak ukloni s njih, jaja počinju pucati, pojavljuju se mali krokodili. Tada
se događa vrlo iznenađujuća stvar; majka otvara svoju džinovsku čeljust sa oštrim zubima i
uzima mladunče u usta.
Prvi naučnici koji su to vidjeli, povjerovali su da krokodili jedu svoje mlade. Ali istina je sasvim
drugačija. Najsigurnije mjesto za mladunče na cijeloj obali su usta njene majke. Vrlo pažljivo i
blago, majka uzima u usta mladunčad, jedno po jedno. Novorođene bebe doslovno mole da
uđu u usta svoje majke. Ženka uzima u usta i ne izležena jaja, i steže ih upravo onoliko jako
koliko je potrebno da ljuska pukne. Ti zubi, oštri kao žileti, mogu razderati antilopu ili bivola
na komade.
Pritisak krokodilovih zuba, kada grize svoj plijen vrlo je snažan pa ipak, majka krokodil se
ponaša tako osjećajno i pažljivo, kada uzima svoje mladunče u čeljust, da mu zubi nikada ne
nanesu ni najmanju ozljedu, bol. Kada majka napuni usta svojom djecom, vraća se rijeku,
povlači se na za nju sigurno mjesto, plitku vodu uz obalu, koju je već odabrala. Tu ona
pažljivo otvara usta i trese glavom nježno spušta mladunčad i ne izležena jaja koja nisu pukla
i mladunčad su u plićaku pod burnim nadzorom majke.
Netom kad se približi vrijeme da se mladi izlegu, ovo stvorenje krokodil, tako žestoko i divlje,
pretvara se u majku punu ljubavi i brige o svojoj deci, a poslije izbacivanja iz usta i prvog
susreta s vodom, mladunci su pod majčinom zaštitom.
23
U neposrednoj blizini krokodilskih pješčanih gnijezda, gotovo istovremeno se događa da
pucaju jaja kornjače i male kornjače polako izlaze na površinu. Nemilice gmižu i hitaju, žure
do vode, gmižu. Ta mala stvorenja su potpuno bez odbrane. Da bi preživjeli, moraju što prije
domaći se vode. Na vrlo čudan način, male kornjače, na njihovom putu su džinovski krokodili,
koji ih ne diraju na putu do vode, prolaze pored njih sa svršenom sigurnošću.
Ta misterioznost se ogleda u ponašanju krokodila koji mlado mladunče kornjače, očito se
izgubilo, uzima u svoje ralje i odnosi ju do vode, spuštajući nježno glavu i otvarajući ralje da
mladunče zapliva. Osjećanje ljubavi, kojim je nadahnut ovaj grabežljivac, spašava ne samo
svoje mladunče, već i kornjačino.
Jedan od najljepših primjera veze između majke i djeteta vidi se kod delfina. Primjer u kojem
majka priprema mladunče za sve vrste opasnosti i dok to radi, mora, mada nerado, biti
stroga s njim, u slučajevima kad su ti mališani skloni na razne igrarije pa čak i plovećim
čamcem. Njihovo približavanje oplati broda, čamca tokom plovidbe, a naročito propeleru,
životno je opasno. Pri tim opasnostima, majka budno prati i intervenira, sprječava im
približavanje plovećem stvorenju, čak vlastitim tijelom ih gura zaranjajući u veće dubine. To
ona radi vrlo agresivno i pri tom šalje svojim nosom visokofrekventne zvukove mladuncima,
njima znani jezik u obliku vriske, stresnog ukora mladunčadi, a što ima efekta odvratiti ih od
vragolija, povlače se, smiruju, a majka to sve čini dok istovremeno i fizički nježno se trlja o
mladunče tijelom i perajama kako bi ga odvratila od opasnosti i nastavila plivati s njima što
dalje. Ona sve to čini vrlo suptilno, s ljubavlju, i tako pokazuje svoju ljubav.
Darwinova teorija evolucije sugerira kako se je život na Zemlji pojavio slučajno. Teorija
evolucije također tvrdi postojanost nemilosrdne borbe za opstanak među živim
organizmima. Prema toj teoriji jaki pobjeđuju, a slabi gube i bivaju eliminirani. Charles
Darwin, utemeljitelj te teorije zasnovao je svoju ideju borbe za opstanak na konceptu
prirodne selekcije. Pa ipak je Darwin živio u XIX. stoljeću, čije su šanse za proučavanje bile
krajnje ograničene, a samim time prisutnost velikih zabluda.
Naučna je činjenica da prirodna selekcija uopće nema evolucijsku silu, i da uz to ne postoji
bezobziran rat u prirodi, kako je to Darwin tvrdio. Većinu slabih individua štite one koje su
jače, i različite vrste pomažu jedna drugoj, kao što je činjenica da roditelji štite svoju djecu,
najslabije i najbespomoćnije biće na svijetu, po cijenu svojih života.
Naučna istraživanja u prirodi, još su više osporila evoluciju prirode, koja je već doživjela
kolaps suočena sa modernom naukom.
U jednoj knjizi, pisanoj s ciljem obrane teorije evolucije, profesor Cemal Yildinm, jedan od
najistaknutijih evolucionista, prešutno priznaje, da materinsku ljubav ne može objasni slijepa
slučajnost prirodne selekcije.
Da li je moguće objasniti majčinsku ljubav prema svom djetetu pomoću slijepog mehanizma,
to jest prirodne selekcije, koja nema nikakvu fiziološku komponentu?
Mada nije istinita ni naučna, evolucionisti slijepo brane ideju da se priroda sastoji od bez
obzirne borbe za opstanak, a neki su pokušali primijeniti je i na ljudski život. Takvi ljudi su
lišeni ideja kao što su ljubav, osjećanje, sućut, koje religija nosi sa sobom. Oni tvrde da su
slabi, hendikepirani, bolesni ljudi, osuđeni na eliminaciju prirodnom selekcijom, i da ne maju
pravo na život.
Povijesno, najistaknutiji propagator te ideje bio je Ernst Hoeckel, najvatreniji pobornik
darvinizma u Njemačkoj. U knjizi Čudesa života, Hoekel je predložio uništenje bolesne
novorođenčadi bez oklijevanja. On je želio da svi bolesni i deformirani, koji mogu biti
prepreka takozvanoj evoluciji društva, ne samo djeca, budu eliminirani, tvrdeći da to
zahtijevaju zakoni evolucije. On se žalio, da se tisuće neizlječivih; luđaci, gubavci, ljudi
24
oboljeli od raka i tako dalje, umjetno održavaju u životu u našim modernim društvima, bez i
najmanje koristi za sebe ili zajednicu uopće. On je dalje preporučao osnivanje komisije koja
bi odlučivala o sudbini individua. Poslije donesene odluke, trebalo je dobiti spasenje od zla,
pomoću doze nekog sigurnog i brzog otrova. Te surove ideje Ernesta Hekela, preuzela je
nacistička Njemačka Adolfa Hitlera, i desetine tisuća ljudi ubijeni su na temelju toga jer su
slabi ili hendikepirani, kako predstavljaju prepreku takozvanoj evoluciji njemačke rase.
Danas, neki humani naučnici i stručnjaci žele provoditi genetičke testove na bebama u
utrobama njihovih majki, ubijati one za koje smatraju da su sa manom, ne dopuštajući im
rođenje, pravo na nastavak života .
Oni sebe nazivaju biološki fašisti i svako od njih kaže: Ako mene pitate, ja sam biološki fašista
i bebe koje ispunjavaju takve uvijete u četvrtom mjesecu trudnoće treba eliminirati.
Oni navode prirodu u prilog svojih nehumanih ideja, kao što je ubijanje hendikepiranih beba.
Činjenica je da, kada pogledamo u prirodu i životinjsko ponašanje, uvjeravamo se da u velike
govore neistinu. U prirodi su životinje suosjećajnije i savjesnije od ljudi koji nude takve ideje.
Vreli dan u Keniji. Krdo slonova, krenulo je na jednu od svojih dnevnih potraga za hranom.
Vođa čopora je bremenita ženka. Dan je vreo, a ova ženka se porađa. Ovo ljupko mladunče,
rođeno samo prije nekoliko sati, ni za trenutak se ne odvaja od majke. Ali tu je ozbiljan
problem. Malom slonu je teško ustati, jer ima ozbiljan problem sa teškim nogama.
Zakrivljene mu noge prema unutra, onemogućavajući malom slonu ustati. Istraživači koji
promatraju ovakvu scenu, vjeruju da će mali slon neminovno uginuti.
Slijedećeg dana majka slonica napušta krdo, jer njeno mladunče ima zdravstveni problem, i
ona više ne može voditi krdo. Krdo mora nastaviti put u potrazi za hranom, a malom slonu je
nemoguće da ide u korak sa krdom.
Majka slonica pokušava surlom podići bolesno novorođenče i uspravi ga. Majka slonica bez i
malo sustezanja, ostaje s djetetom
Da bi slon preživio, mora pratiti krdo. Jedan od slonova je pred teškom dilemom. On
preuzima vodstvo i odmiče s krdom, povremeno se okreće. Pri tom se dvoumi, zaustavlja se i
gleda nazad. Majka slonica još uvijek pokušava podići slonića, uspijeva. Iznenada, slon koji se
dvoumio kriči i ide nazad majci slonici s bolesnome sloniću. To je stariji brat bolesnog slonića.
Mada riskira život, više ne napušta majku i bolesnoga brata.
Sutradan, majka i stariji sin su još uvijek uz bolesnika, nisu se od njega odvojili. Mladunče
očito trpi bolove pri svakom učinjenom koraku, ali ga njegovi strpljivi i odani majka i brat ne
napuštaju, a smrt za mladunče i dalje izgleda neizbježna i tako sve do pred kraj trećeg dana u
kojem se događa divno čudo, stopala malog slona, polako postaju elastičnija. Pod majčinim
budnim okom, sam se i uz pomoć majke pokušava, uspravi na noge, neumorno i odlučno, na
kraju uspijeva ustati na trenutak. Upornost se već četvrtog dana očitovala tako da mali slonić
uspijeva s kretanjem, nesigurnim koracima!
Strpljenje, ljubav i odanost majke i brata, dali su mladuncu vrijeme i podršku potrebnu da
preživljavanje
Dok neki evolucionisti smatraju ubijanje hendikepirane bebe evolucijskom obavezom,
životinje u prirodi tretiraju svoje bolesno potomstvo s ljubavlju i samopožrtvovanjem.
Možemo zaključiti da je naučno dokazano, kako se priroda ne sastoji samo od borbi i sukoba,
kako nas neki uvjeravaju. Većina živih organizama ne ponaša se divljački i sebično, naprotiv.
Mnoga bića pokazuju veliku odanost, podnose mnoge velike teškoće da bi podigli svoje
mlade, prihvaćaju sve vrste opasnosti da bi zaštitili svoje mlade, neke čak i po cijenu vlastitog
života.
25
Živi organizmi nisu nastali slučajno. Živa bića su stvorena i nadahnuta sa osjećanjem, ljubavi,
suosjećanjem, samopožrtvovnošću, uzajamne pomoći i dobrote prema sebi i svemu oko
sebe.
U prirodi je sve povezano, čovjek je u njoj samo puka nit. Što god činili prirodi, činimo sebi.
Zato, budimo sretni što postojimo, što smo dio prirode, volimo sebe i nju, a s ljubavlju
i zahvalnošću odnosimo se prema sebi i svemu.
Literatura:
1.http://www.znakoviporedputa.com/index.php/evolucija-ili-stvaranje/209-pozrtvova- nostu-prirodi
2.http://www. svetosavlje.org/biblioteka/vlNikolaj/BesedePodGorom/Nikolaj010206.htm
3. http://najslike.geek.hr/ljubav-je-svuda-oko-nas/
4. http://www.hitovi.ba/id-13870-Meri_Cetinic_Svuda_oko_nas_pjesma.aspx
5. http://www.svest.rs/vest/Ljubav-je-svuda-oko-nas
26
Slađan Vujasin
promotor ishrane budućnosti
Zmajevo, Republika Srbija
NEMORAMO JESTI ŽIVOTINJE
Davno je znana istina, da postajemo i da jesmo ono što unosimo u sebe, to jest da jesmo ono
što jedemo. Ono što unosimo u sebe, stvara, izgrađuje i održava naš organizam zdravim i
funkcionalnim u svakom pogledu.
Čovječji organizam jeste živi organizam, i on je evolutivno i prirodno predodređen da se
izgrađuje od žive (prirodne), a ne mrtve materije. Ukoliko čovjek u sebe unosi živu materiju,
on sebi daje i održava život. Ukoliko u svoj živi organizam unosi mrtvu materiju, on u sebe
unosi životnu suprotnost, to jest smrt.
Sve to potvrđuje i davna tvrdnja i eksperimentalni dokazi Dr. Mečnikova, koji je potvrdio da
je svaka smrt prije 150 godine nasilna smrt, jer je ljudski organizam programiram da živi
preko 200% duže, nego što je danas prosječan ljudski vijek.
Znajući za ovu istinu, danas sve više ljudi shvaća, da smo sami odgovorni za dužinu i kvalitetu
svoga života, te u svijetu počinje osmišljavati i djelovati pokret koji prakticira za svoju ishranu
samo živu gradivnu i energetsku materiju, koja mu pruža prirodno predodređene životne
blagodati.
Metodološka istraživanja naučno stručne literature, potvrđuju da se danas vegetarijanstvo i
vegetanstvo sve više primjenjuje u svakodnevnoj ljudskoj ishrani?
Ja unazad deset godina koristim hranu bez mesa i životinjskih proizvoda, bez životinjske
masti. Opredijelio sam se za prirodnu ishranu, to jest hranu bez termičke i industrijske
obrade (oko 90%) i to je super.
Ljeti se manje znojim, imam manje masnoće na koži lica. Trčim bar dva puta tjedno oko 5
km, i skoro se nikada ne osjećam umornim, a nikada nisam imao bilo koje zdravstvene
probleme.
Neki bi rekli da se meso mora jeti, ali to je apsolutno pogrešno sa stanovišta nauke i
prirodnih potreba ljudskoga bića.
U sistemu robovlasništva, robovlasnici su čovjeka tretirali kao stvar a ne kao osobu pa ga je
svatko mogao ubiti, maltretirati, a da ne bude kažnjen. Pošto smo se tek izvukli iz klasičnog
robovlasništva (ekonomsko postoji i danas), malo je nerealno očekivati od ljudi da gledaju na
životinje kao na osobe, a ne kao na stvari.
Životinje imaju svoju osobnost, a to zna svatko tko ima kućnog ljubimca. Krava u većini
zemalja nije kućni ljubimac pa se na nju drugačije gleda nego na psa, mačku. Ljudi su psa
mnogo bolje upoznali, jer je svaki dan pored njih. Ali činjenica je da sve životinje imaju svoja
osjećanja, karakter, odnosno osobnost.
Pošto je danas čovjek dostigao takvu razinu organizirane zemljoradnje, mislim da je
besmisleno jesti životinje, ubiti nekoga i tko ima osobnost samo da bismo se prehranili.
To je smisleno samo onima koji imaju profit od toga. Ostali su samo uvjereni tijekom
odrastanja u tom društvu mesoždera društvu. Moja porodica intuitivno, meso nije voljela
nikad, čak i kad smo bili mali. Kada su nas ponekad roditelji tjerali jesti meso, mi smo ga
žvakali pa pljuvali, makar dobili i pokoji šamar.
Činjenica je da skoro sve trudnice imaju muku i gađenje pri pomisli na mesnu hranu, a da sve
bebe i mala djeca povraćaju meso dok ih roditelji ne prisile i ne naviknu na njega.
27
Takve reakcije trudnica, beba i male djece uistinu jesu obrambene prirodne, reakcije u cilju
sprečavanja neželjenih materija u njihov organizam.
Radi sveopće planetarne dobrobiti, vrlo je bitno da ljudi porazmisle, da li bi jeli meso da su
odrasli u zajednici gdje niko to ne radi?
Ja vjerujem da ne bi, jer skoro svako dijete začepi uši kad čuje vrisak kod klanja svinje, zeca,
goveda. To nam je po prirodi definitivno tako.
Vrisak znači blizinu smrti, i prirodno je da se djeca naježe kad to čuju. ali eto, danas
hamburgeri stižu do ljudi, a da ljudi ne vide sam čin klanja. Kada bi vidjeli vjerujem da bi se
mnogima zgadilo meso, pogotovo ako bi životinje poznavali kao svog kućnog ljubimca.
Ljudi ne vide higijenske uvjete u klaonicama, a kad bi vidjeli mnogi bi prestali kupovati meso.
Ljudi koji žive u gradovima su udaljeni od životinja i nemaju osjećanja za one životinje koje im
nisu kućni ljubimci. Ljudi koji žive na selu mnogo bolje poznaju životinje, ali im je zarada od
prodaje životinja veća nego od obrade njiva, pa zato ne mogu odustati od toga.
Seljaci vole životinje i poznaju njihovu osobnost, ali nisu u situaciji imati osjećanja za njih jer
je životni standard još takav da bi radili protiv sebe kad bi mislili na dobrobit životinja.
Naučnici otkrivaju: Životinje više liče na nas, nego što smo mislili.
Džeremi Rifkin (Jeremy Rifkin). Ono što ova istraživanja otkrivaju jest to, da mnoga bića koja
žive pored nas puno više nam nalikuju nego što smo i pretpostavljali. Ona osjećaju bol,
patnju i doživljavaju stres, naklonost, tugu, uzbuđenje pa čak i ljubav. Ova otkrića mijenjaju
naš pogled na životinje. Studije provedene na socijalnom ponašanju svinja na Purdue
Univerzitetu, pokazale su da one gaje osjećaj žudnje i da lako padaju u depresiju ukoliko su
izolirane ili ukoliko im se uskrati vrijeme za igranje sa ostalim svinjama.
Manjak mentalnog i fizičkog stimulansa može rezultirati pogoršanjem zdravlja životinja.
Istraživači su bili zapanjeni nedavnim otkrićima (objavljenim u časopisu ‘Science’) u vezi sa
sposobnostima razmišljanja vrana iz Nove Kaledonije.
U kontroliranim eksperimentima, naučnici s Oksfordskog univerziteta su podnijeli izvještaj u
kome se ističe kako dvije ptice, nazvane Beti i Abel, kada im je ponuđen izbor između
upotrebe dva alata, od kojih je jedan bila prava žica, a drugi bila savijana u kuku, da uz
pomoć njih zakače komad mesa iz cijevi. Obje su odabrale savijenu žicu.
Abel, dominantniji mužjak je potom ukrao Betinu kuku ostavljajući je samo sa pravom žicom.
Beti je potom upotrijebila svoja leđa da udarcem zabije pravu žicu i savila je preko leđa da bi
napravila kuku, a njome je zakačila i izvukla hranu iz cijevi. Istraživači su ponavljali
eksperiment i ona je oblikovala kuku od žice devet od deset puta.
Jednako impresivan je Koko, gorila težine 300 funti iz fondacije u Sjevernoj Kaliforniji, koji je
naučen jeziku znakova i koji je savladao više od 1.000 znakova i razumije nekoliko tisuća riječi
engleskog.
Na ljudskim testovima inteligencije, pokazivala je rezultate između 70 i 95.
Pravljenje alata i razvoj sofisticiranih jezičnih sposobnosti su samo dva od mnogih atributa za
koje su nas učili da su posebnost samo naše vrste. Samosvijest je također jedan od njih.
Neki filozofi i naučnici koji se bave proučavanjem ponašanja životinja su dugo isticali da
druge životinje nisu sposobne ostvariti samosvijest jer im nedostaje osjećanje individualizma.
Sudeći po najnovijim istraživanjima, nije tako.
U Nacionalnom zoološkom vrtu u Vašingtonu, orangutani kojima su dana ogledala istražuju
dijelove vlastitih tijela koja drugačije ne bi mogli vidjeti, pokazujući osjećanja sebi.
Orangutan sa imenom Čantek koji živi u zoološkom vrtu u Atlanti je koristio ogledalo da bi
očistio svoje zube i da bi namjestio naočale za sunce.
28
Naučnici su dugo vjerovali da žaljenje za mrtvima predstavlja stvarnu liniju razdvajanja.
Obično se vjeruje da druge životinje nemaju osjećanje vlastite moralnosti i da nisu sposobne
razumjeti koncept vlastite smrti. Nije baš sasvim tako. Životinje, izgleda, osjećaju žalost.
Slonovi će često stajati pored svojih mrtvih rođaka danima, ponekad dodirujući njihova tijela
svojim surlama. Također i papagaj može umrijeti od tuge nakon smrti drugog papagaja koji je
živio s njim.
Znamo da se životinje igraju, posebno kada su mlade. Nedavne studije moždane kemije
štakora pokazuju da, kada se igraju, njihovi mozgovi oslobađaju velike količine dopamina,
neurokemikalije povezane sa zadovoljstvom i uzbuđenjem kod ljudi.
Uočavajući frapantne sličnosti u moždanoj anatomiji i kemiji ljudi i drugih životinja, Stiven M.
Sivaj (Stephen M. Siviy), naučnik koji se bavi proučavanjem ponašanja životinja u Getisburg
koledžu u Pensilvaniji, sve češće postavlja pitanje drugim istraživačima. Ako vjerujete u
evoluciju prirodnim odabirom, kako možete vjerovati da su se osjećaji odjednom pojavili, ni
iz čega, sa ljudskim bićima?
Sve do nedavno, naučnici su zagovarali ideju da se većina stvorenja ponašala isključivo na
osnovu instinkta i da je ono što se dogodilo ustvari, to da su naučila određeno ponašanje
koje je uglavnom genetski, uvjetovana aktivnost.
Sada znamo da guske moraju naučiti svoje guščiće o svojim migracionim rutama. Ustvari,
otkrivamo da je slučaj kako se učenje prenosi od roditelja ka potomku, daleko češći nego da
ga nema i da se većina životinja angažira u svim vrstama naučenog iskustva stečenog kroz
kontinuirano eksperimentiranje.
Pa, što sve ovo nagovještava u vezi s načinom na koji tretiramo stvorenja koja žive oko nas?
Što sa tisućama životinja koje su svakoga dana podvrgnute bolnim laboratorijskim
eksperimentiranjima? Ili milionima domaćih životinja koje su uzgajane u najnehumanijim
uvjetima i koje su osuđene na klanje i ljudsku prehranu? Da li treba obeshrabriti prodaju i
kupovinu bundi? Što je sa lovom na lisice u engleskim selima, borbama sa bikovima u
Španjolskoj? Da li treba držati divlje lavove u zoološkim vrtovima?
Harvard i 25 drugih pravnih fakulteta u SAD su uveli propise o pravima životinja, a podignut
je i rastući broj tužbi za zaštitu prava životinja. Njemačka je nedavno postala prva nacija koja
će garantirati prava životinja Ustavom.
Razvojni put ljudske vrste, u svojoj srži, tiče se proširenja suosjećanja ka širim i obuhvatnijim
dosezima. U početku, suosjećanje se proširilo samo na rođake i pleme. Najzad, proširila se na
ljude sličnih vrijednosti.
U XIX. stoljeću uspostavljena su prva društva ljudi i životinja. Trenutne studije otvaraju novu
fazu, dozvoljavajući nam proširivanje i produbljivanje našeg suosjećanja, a koje će uključiti
širu zajednicu stvorenja s kojima dijelimo Zemlju.
Novih trendova stalno ima – u svemu. Između ostalog, ima ih i u ishrani. Jedan od
najprirodnijih trendova u ishrani jest i prirodna (sirova) hrana.
Ovaj trend je dovoljno popularan, da u Americi danas postoji preko 60 restorana
specijaliziranih za ovakvu vrstu ishrane.
Popularnosti doprinosi i to što su na ishranu prirodnom hranom prešle i neke slavne osobe,
poput manekenke Karol Alt i glumice Demi Mur.
Pobornici ovakvog načina ishrane smatraju da kuhanje ili bilo kakva termička obrada hrane
uništavaju enzime u njoj, da prirodna hrana daje znatno više energije, plus donosi i
smanjenje tjelesne težine. To je hrana i bez šećera, izuzev onog koji hrana sama po sebi
sadrži. Organizam više ne mora trošiti energiju na varenje mrtve hrane, pa može neometano
29
jačati imunitet, jer najkorisniji sastojci iz voća i povrća neće biti uništeni, već će ih organizam
iskoristiti.
Nauka potvrđuje, da kad se čovjek hrani kuhanom hranom, organizam odmah reagira protiv
nje, pa se u tijelu u roku od pola sata u organima za varenje, za 500% poveća broj bijelih
krvnih zrnaca. Ova pojava naziva se digestivna leukocitoza.
Zbog toga se i krv vadi rano ujutro, prije bilo kakvog jela. Ukoliko se konzumira isključivo
sirova hrana, do digestivne leukocitoze ne dolazi.
Ukratko, pobornici ishrane sirovom hranom vjeruju da je čovjek predodređen da konzumira
baš ovakvu hranu, da će nju najlakše variti i od nje biti najzdraviji.
Nije primjereno ljudskoj inteligenciji da čeka da se dogodi katastrofa, kako bi nakon nje
počeo razmišljati o sprječavanju iste. Nažalost, danas je to uobičajeno.
Istovjetan slučaj je bio i sa Dr. Kristinom Nolfi, koja svjedoči:
„Razlog zbog koga sam ja, liječnica, prešla na isključivo sirovu biljnu hranu je činjenica da
sam se razboljela, i to ozbiljno. Dobila sam rak dojke. Ovoj bolesti su, naravno prethodile loša
ishrana i loše navike tokom dvanaest godina medicinske izobrazbe, tokom koje sam
neprestano patila od slabog varenja i katara stomaka, poremećaja koji i dalje predstavljaju
prilično čestu pojavu među bolničkim osobljem. Od tog vremena, u Danskoj se nije odigrala
nikakva promjena bolničke ishrane u ovom važnom domenu. Jednom prilikom sam bila u
smrtnoj opasnosti zbog krvarenja uslijed prskanja čira želuca. Zbog toga sam napustila meso
i ribu, i postala sam vegetarijanka. Kasnije je veliki dio moje ishrane predstavljala sirova
biljna hrana. Na taj način je moje varenje dereguliralo, osjećala sam se bolje, iako ne sasvim
dobro. U zimu 1940. na 1941. godinu, bila sam izuzetno umorna i slaba, ali nisam mogla
utvrditi nijednu određenu bolest. U to vrijeme nisam shvaćala što nije u redu sa mnom, ali
sam tokom proljeća otkrila mali čvor u svojoj desnoj dojki. Otkrila sam rak. Umorna i slaba
kakva sam bila, obratila sam pažnju na to tek pet tjedana kasnije. Otkrila sam da je čvor bio
veličine kokošjeg jajeta. Urastao je u kožu, stvar koju samo rak čini. Kao liječnica, vidjela sam
dovoljno da budem nevoljna podvrgnuti se metodi liječenja raka koja se generalno
primjenjivala. Posavjetovala sam se sa svojim dobrim prijateljem, dr. M. Hajndhidijem
(Hindhede), koji me je odvraćao od probne mikroskopije. To bi otvorilo krvne sudove i rak bi
se raširio, tako da sam odustala od toga. Tada sam osjetila da je sasvim prirodno preći na
stopostotnu ishranu sirovom biljnom hranom.“
Činjenica jeste, da je dr Kristina Nolfi, kada je oboljela od raka, odbila operativni tretman,
nije pristala na kemo i radioterapiju. Opredijelila se na promjenu načina života i prešla je na
prirodnu ishranu.
„To je bila moja najispravnija odluka. Međutim, i dalje sam bila umorna i to se nastavilo prva
dva mjeseca, i tokom tog razdoblja čvor u dojki se nije smanjio, ostao je nepromijenjen. Ali,
onda je došlo do poboljšanja. Čvor se smanjio, moja snaga se vratila, i vidno sam se
oporavljala i osjećala bolje nego u više posljednjih godina. Pošto sam se osjećala dobro na
ovaj način oko godinu dana, eksperimentom sam pokušala (što mi je savjetovao i dr.
Hajndhidi) vratiti se na vegetarijansku ishranu sa pedeset posto sirove biljne hrane. ali moj
rak se ponovo javlja na kuhanoj hrani.
Međutim, nije bilo dobro. U roku od tri do četiri mjeseca počela sam osjećati probadajuću bol
u dojci, u oštećenom dijelu tkiva koje je rak ostavio na mjestu na kojem je prvobitno prionuo
na kožu. Bol se veoma pojačala tokom sljedećih tjedana i shvatila sam da se rak ponovno
počeo razvijati. Ponovno sam se vratila na čistu, sirovu biljnu hranu, što je prouzrokovalo
brzo smanjenje bolova , al i zamor se manje manifestirao.
30
Ali, kao liječnica, shvatila sam da ću morati upotrijebiti iskustvo koje sam dobila kako bih
pomogla drugim bolesnim ljudima. Preuredila sam dom kako bi četiri ili pet pacijenata moglo
navratiti kod mene narednog ljeta. Za ishranu smo odabrali stopostotno sirovu biljnu hranu i
sve je prošlo dobro. Tako malo pacijenata nije bilo dovoljno. Shvatila sam da se ovaj cilj mora
ostvarivati pod sasvim drugačijim i boljim uvjetima ako se treba izvesti bilo kakav dokaz. Na
moju inicijativu se formiralo akcionarsko društvo koje je kupilo posjed – „Humlegarden”. Vrlo
pogodno namjeni i kao takav je ustanovljen je kao sanatorij, u kome sam ja postala
načelnica. Ovdje jedemo samo sirovu biljnu hranu, pacijenti kao i zaposleni, a ustanova sada
broji punih šest godina uspješnog rada.“
Činjenica jeste, da danas u nekim zemljama svijeta postoje bolnice, koje svoje pacijente liječe
samo prirodnim metodama, 100% prirodnom ishranom, uz primjenu 11 zakona zdravlja.
Zašto stopostotna sirova biljna hrana čini tako koristan efekt na civilizirane ljude? Prije
svega, zato što je sirova hrana živa hrana i nudi nam je priroda.
Svi znamo da je život na zemlji u potpunosti zavisan od našeg sunca. Kada ne bi bilo sunca,
Zemlja bi bila bez bilo kakvog života, mračna i ledeno hladna. Otuda sunčeva energija
predstavlja životnu silu!
Međutim, samo je biljka sa svojim široko otvorenim tankim zelenim listovima ta koja može
uhvatiti sunčevu svjetlost i uskladišti je u obliku korenja i krtola, ploda i sjemena. Mi ljudi, a s
nama i životinje, s masivnim tijelima, nismo je u stanju iskorištavati u dovoljnoj mjeri. Zbog
toga i ljudi i životinje koriste biljke kao prijenosnike između sunca i njih samih.
Ishrana svježim sirovim biljkama je ishrana sunčevom svjetlošću!
Prirodna hrana ima najveću hranjivu vrijednost. Svježa, sirova biljna hrana posjeduje najveću
hranjivu vrijednost, i ona se ne može povećati ili poboljšati. Sve drugo, kao što je
zagrijavanje, sušenje, skladištenje, fermentacija ili zaštita, će umanjiti i uništiti njenu
vrijednost.
Kuhano povrće nema nikakav ukus, pa se nešto mora učiniti kako bi ono bilo ukusno. Zbog
toga miješamo puno različitih stvari zajedno, dodajemo sol, šećer, začine i maslac.
Uklanjamo klice i ljusku iz pšenice kako bismo pravili brašno. Glačamo rižu, prerađujemo
šećer, uklanjamo koru, sjemenke i srž jabuka i krušaka, ljuštimo krumpire i stružemo mrkvu.
Pa, kako ćemo biti zdravi?
Mnogi jedu meso, ribu, jaja i sir, koji ih snabdijevaju ogromnim viškom životinjskih
bjelančevina, antibiotika, hormona, emulgatora. Obole od gojaznosti, visokog krvnog tlaka,
impotencije, raka.
Mnogi koriste pića od kave i sjemena kakaa i čaja, koja sadrže stimulirajuće otrove.
Fascinantan je video spot koji poručuje:
“O zašto, o zašto.
Pogledaj svijet, razumijevajmo jedni druge i progledajmo, obasipani blagoslovima,
Odbaci nož i ponašaj se kao da u svim bićima vidiš ono božansko. Yogiji nas uče ahimsi,
Nenasilje da budemo sretni i slobodni, za sva bića ovog svijeta.
Životinje, biljke i čovječanstvo, obilje slatkog voća i vegetacije, darovi naše Majke Zemlje.
Rajski vrt je naš za kultivaciju, naše pravo od rođenja.
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Škampi istražuju u podvodnim špiljama, moćni bizoni tumaraju,
Krave žele voljeti svoju djecu, ptice se gnijezde u drveću,
Ribe klauni dolaze u paru, dupini pričaju kao i ja,
31
Kitovi imaju globalnu komunikaciju, inteligencija je sve što vidim.
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Ne vidiš li nevinost u njihovim očima?)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Jedna ljubav, jedan život, učinimo da planet
preživi)
Na kraju bolnog života bivaju zaklane,
Životinje moraju znati,
Mi smo čuvari ove Zemlje, koju moramo paziti da raste.
Zašto smo zaboravili naše naslijeđe? Zašto je Babilon toliko slijep da vidi?
Mi smo djeca ovog svijeta,
Mi i naše obitelji!
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Majka Zemlja ovdje je da nas opskrbi)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (oni vole život, baš kao i ja i ti.)
Aristotel, Buda i Einstein, Abraham Lincoln, Mahatma Gandi, Rastafarijanci, Džinisti, Hindusi.
Svi kažu. „Vegetarijanstvo je zdravo“,
Ono je rješenje za globalno zatopljenje, blagostanje planete,
Zato mi reci zašto bismo morali jesti životinje? Ne vidim ni jedan razlog!
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Zbog tvoje hrane nitko ne mora umrijeti)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Daj mi samo jedan dobar razlog!)
Živimo li za danas, ali ne i sutra? Trčimo li u tami i žalosti?
Imam rješenje za to.
Umjesto svih ratova i zagađenja
Otvori srce i spusti oklop,
Vidi odgovore na svoja pitanja i možda pronađeš svjetlo koje je u svima nama.
U duhovnom svijetu nema klaonica,
Ovdje ne pričaš, nego pjevaš,
Ne hodaš, nego plešeš,
A drveće ti daje sve što bi ti ikad moglo trebati,
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje,(zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje,(zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto).
Odlučiti se da, da zarad vlastite i sveopće dobrobiti ne moramo jesti životinje.
Krajnji je tren, da se svi, sad i odmah mijenjamo, jer „Mijenjajući sebe-mijenjamo svijet“,
svijet
u kojem želimo živjeti.
Na taj način, činimo sveopću dobrobit, sebi i svemu oko sebe, kao i generacijama koje dolaze
nakon nas.
Ugledajmo se na Aristotela, Budu i Einsteina, Abrahama Lincolna, Mahatma Gandia,
Leonarda Da Vinchia, Hinduse.
Slijedimo njihov put i stvarajmo svijet u kojem želimo živjeti. To je jednostavno – zar ne?
32
Literatura:
1. http://www.stazamanade.com/ebooks/dr_Kristin_Nolfi Lecenje_raka_sirovom_hranom.pdf
2. http://zdravlje.krstarica.com/l/ishrana/sirova-hrana/
3. http://www.blic.rs/forum/index. php?topic=1226.0.
4. http://www.youtube.com/watch?v=npRJUm9DVg0.
5. http://www.inventati.org/anarhizam/slike_magacin/hogar.jpg
6. http://www.ordinacija.hr/zdravi-tanjur/jedi-zdravo/crveno-meso-uzrokuje-rak-jednjaka-i-zeluca/
7. http://www.youtube.com/watch?v=NSYNu1HfD6Q
8. http://www.yu-fitness.com/forum/tradicionalna-medicina/lecenje-raka-sirovom-hranom-dr-kristin-nolfi/
33
Mihal Pucovski
promotor ishrane budućnosti
Bernolakova, Republika Slovačka
VAŽNA JE HRANA
Cilj svakoga živoga bića jest, da tijekom života, u svoje tijelo unosi što prirodniju i kvalitetniju hranu,
kako bi imalo fizičko, psihičko i socijalno blagostanje.
Metodološka istraživanja naučno stručne literature, kao i dugogodišnja praksa iz oblasti zdravog
života, potvrđuju da zanemariv broj ljudi realizira Hipokratovu istinu Hrana neka bude tvoj lijek, a
lijek neka bude tvoja hrana (460-377 p.n.e.).
Rezultati jasno ukazuju i opominju, da su u porastu rak, srčana oboljenja, moždani udari, šećerna
bolest, neplodnost. Jedan od najvećih problema je što ne poštujemo i zagađujemo zemlju, zrak, vodu.
Iz nekog čudnog razloga smo odlučili sve prskati pesticidima, herbicidima, protiv larvi, protiv plijesni,
gljivica. Odlučili smo genetski modificirati stvari o kojima suštinski ne znamo ništa. Sve to unosimo u
sebe putem hrane. Zbog neprirodnog načina proizvodnje, zemljište je ispušteno. Broj hranjivih
materija u biljkama je prepolovljen, u odnosu na prije oko pola stoljeća. Trujemo sami sebe, time što
jedemo nezdravu hranu s manjkom hranjivih materija. Naučnici potvrđuju, da je danas u pitanju
kronična pothranjenost čovjeka sa hranjivim materijama.
Ali ako mislimo otići doktoru i od njega dobiti tabletu za sve, onda smo totalno pogriješili poantu
priče. Preventiva je majka zdravlja, a medicina insistira na što prirodnijoj proizvodnji i upotrebi hrane
za ishranu čovjeka.
Možemo li ispraviti sve greške koje smo do sada napravili? Odgovor je možda ali sigurno ne na način
na koji smo do sada radili. Još prije nove ere, Hipokrat je potvrdio: „Ako nisi spreman promijeniti
način života, tebi nema pomoći.“ Ako želimo znati što nije u redu, pogledajmo na svoj stol. Naš
problem zuri u nas. Radi što boljeg zdravlja, sve više ljudi se okreće mudrim rješenjima, jer ono što je
do sada rađeno ne funkcionira.
Zaključak nameće tvrdnju kako ne postoji magični štapić koji sve rješava, ali postoji promjena stila
života, koji mijenja sve kod ozbiljnih kroničnih bolesti. Jeftino je, jednostavno, sigurno i efikasno. The
Journal of the American Medical Association tvrdi: 97% svih oboljenja se može spriječiti pravilnom
ishranom, dok Journal of Participatory Medicine poručuje: U medicini najveći napredak neće izazvati
razvoj visoke tehnologije, već pojedinci koji čine nešto za svoje zdravlje. Svaka osoba na svijetu, svaka
kultura, svaki jezik, svi, svi na svijetu znaju istinu. Vi ste ono što jedete! Hrana je najvažnija. To je
pitanje izbora. Ne morate biti bolesni.
34
Vladislav Savović
promoter ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija
SVE JE – JEDNO
Nedavno sam na jednoj zanimljivoj, veoma inspirativnoj lokaciji na internetu naišao na
poruku namijenjenu svima nama, tragačima za Istinom (a što svi mi definitivno jesmo, jer u
suprotnom ne bismo ni bili ovdje, zar ne?!); ta poruka je glasila, i glasi: Sve što trebate znati
je pohranjeno duboko u vašoj podsvijesti.
To me je istog trena podsjetilo na onu divnu istočnjačku mudrost koja kaže: Svako učenje
koje dolazi spolja, uzaludno je dok se unutrašnji učitelj ne probudi!
I zaista, svako naučavanje koje dolazi izvana, svaka doktrina koju treba usvojiti, svaka
indoktrinacija, ma s čije god strane dolazila i s kojim god povodom, nije ništa drugo do
postupak svojevrsnog ispiranja mozga, farbanja naše svjesnosti, odnosno nastojanje dresure
naše vlastite svijesti – našeg izvornog, autentičnog bića. Što je najgore u svemu tome, svi mi
tijekom života, što svjesno a što nesvjesno, pristajemo – od malih nogu učeni, i po
automatizmu stvari, biti sudionici, učesnici, odnosno točnije: žrtvena janjad tog globalnog
pokusa. Na taj način (a da toga nismo ni najmanje svjesni) bivamo najstrašnije i najdrastičnije
izmanipulirani, prije svega od strane svoga vlastitog EGA. Tako čitav život provodimo živeći
isključivo svoje vlastite („naučeno“, usvojene) iluzorne „predstave” o životu umjesto sam
Život, samu Stvarnost, samu Istinu – Ono-Što-Jeste. Naša površna životna uvjerenja vječito
pretpostavljamo istinskom znanju a da ogromnosti dimenzija tog tragičnog bivstva u
sveukupnoj zabludi i iluziji, uglavnom nismo ni najmanje svjesni. Dok god se sva naša
spoznaja stvarnosti i istine bazira na uvjerenjima, ili isključivo na uvjerenjima, dakle na vjeri u
nešto (a samim tim i na sumnji, kao njenoj suprotnosti kao drugoj strani tog istog novčića) –
dotle je stvarna spoznaja istine nedostižna utopija. Ovo stoga jer vjera (u nešto) i sumnja (u
nešto), iako mogu biti (kao što često i jesu) prvi i početni koraci na svakom našem putu ka
znanju i istini, oni su zapravo krajnje pogubni po konačni ishod toga puta – ukoliko ih
prihvatimo i uzmemo kao cilj, a ne kao (samo i isključivo!) dragocjeno sredstvo na tom
našem putu ka Istini.
Uistinu, znanje (dakle istinsko) zapravo nikada to i nije, nije znanje, dok god se sami konačno
ne otrgnemo iz okova slijepe vjere i pukih uvjerenja, i dok ne dopustimo da se ono probudi,
procvjeta, i potvrdi unutar nas samih, dakle iskustveno!
S jedne strane; sigurno je da mnoge naše duboko ukorijenjene navike, pa i navike
konzumacije mesa, odnosno ishrane mesom i mesnim prerađevinama, nisu i ne mogu biti
prirodno predodređene, iliti normalne, zato, a pogotovo ne samo zato – što u danim
okolnostima i na trenutnom stupnju evolutivnog razvitka pojedinačne i globalne svijesti
jedna, iako značajna, većina ljudske populacije (još uvijek) preferira takvo shvaćanje života
odnosno takvu vrstu ishrane. Naravno, to nipošto nije niti normalno a niti poželjno, a to iz
širokog spektra nepobitnih razloga (u koje ovdje i sada ipak neću podrobno ulaziti jer bi nam
kratak bio dan, a Bogami i cijela ova noć pred nama). S druge strane; uzalud mi možemo biti
vegetarijanci, zalagati se za ovakve ili onakve nazovi-pozitivne misli, stavove, akcije i
aktivnosti u vezi zaštite životinja, biljaka, okoline, života i planete uopće. Vrlo je bitna
35
istinitost i autentičnost toga, za što se zalažemo, jer nismo prije toga sasvim jasno spoznali i
osvijestili duboko u svome vlastitom biću – ako ta vrlina dolazi tek iz neke naše podsvjesne,
neiživljene potrebe za osobnim isticanjem, samo prezentacijom, samo marketingom, pa čak
i iz želje za kakvim osobnim profitom bilo koje vrste a ne iz našeg dubokog unutarnjeg
osjećaja stvarne obaveze i istinske odgovornosti prema ovom svijetu čiji smo i sami
neraskidivi i neotuđivi dio: iz duboke odgovornosti, dakle, prema sveukupnom Postojanju, i
samim tim, odnosno prije svega, prema samome sebi!
Davno još, neko je rekao: Ko ne voli sebe, ne može voljeti ni drugoga. Ja to nipošto ne bih
negirao, ali bih samo dodao, produbivši ovu istinu jednom većom, a to je da: drugi
jednostavno ne postoji! Drugi su, zapravo, samo savršeno zgodan izgovor za naše virtuozno,
vječito izbjegavanje suočavanja sa samim sobom i totalitetom vlastite odgovornosti za
cjelokupno vlastito postojanje. Svakako, najlakše je sve neugodne posljedice vlastitih neprimjerenih izbora svaliti na neke druge, iliti na sudbinu uopće. Zapitajmo se – da li je to
pravi put, i način, za realizaciju istine, za dublje razumijevanje svijeta, stvarnosti i samoga
SEBE!?
U stvarnosti; mi nipošto nismo otok, u nepreglednom moru drugih otoka (ako pod otokom
podrazumijevamo, po definiciji, zasebne dijelove kopna međusobno razdvojene većom
vodenom površinom), već smo svi mi, zapravo jedno cjelovito postojanje: uistinu
INTEGRALNA, CJELOVITA, JEDINSTVENA KOPNENA MASA, zar ne?! – Voda tu služi samo u
svrhu održavanja svojevrsne iluzije razdvojenosti (pod uvjetom da stvari promatramo plitko,
površinski-dvodimenzionalno i izvana). No, ako zaronimo do dna stvari, do suštine – do istine – nailazimo, i uvijek ćemo naići, na izvorno, integralno, istinsko Jedinstvo! Stoga, sve je
uistinu stvar percepcije, stvar jasnoće i bistrine svjesnosti, a na nama, ljudima, kao svjesnim
bićima, je da realiziramo svjesnost Istine. Ona čini realnost da smo svi mi – uključujući
cjelokupno postojanje, svekoliki Univerzum – krajnje i u potpunosti povezani i sačinjeni od
jedne i iste Suštine, od jedne i iste Tvari. Svi smo skupa, sveukupni, činimo Jedno-Jedinstveno
BIĆE: jedno jedino, jedinstveno, veličanstveno organsko Jedinstvo – jedan organizam!
U tom smislu, svjesno njegovanje vegetarijanskog načina ishrane ne dohvaća se samo i
isključivo tzv. nutritivne dimenzije našega života i postojanja (što neki, nažalost, i tako
poimaju i doživljavaju), već ono uistinu zadire daleko, daleko iza tog nivoa dosežući samu
Suštinu razumijevanja istine sveukupnoga Života. To je bit istinskog razumijevanja,
poštovanja i – ljubavi – prema cjelokupnom Postojanju. Uzgred; budući nam je Netko daleko,
daleko mudriji, inspirativniji, i ljubavlju daleko više akumuliran od moje skromne malenkosti,
još davno, a svakako ne bez jakog razloga, poručio: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!,
mora nam biti jasno da – svijet, i cjelokupno postojanje, postoji prije svega zato da bismo bili
u mogućnosti pružiti, i priuštiti, ljubav samome sebi. (dopustite mi, samo, da na ovom mjestu
pročitam citat iz Apsolutne Istine, 226. str.):
Čitav svijet je samo odraz, i ogledalo, nas samih! Ko ima oči to da vidi i uši to da čuje, taj
spoznaje da sve što upućuje drugima zapravo upućuje – samom sebi! Prema tome: Koga
mrziti!? Koga tlačiti i nad kime se iživljavati!? Komu, uopće uskratiti pomoć i podršku!? Kome
uputiti makar i jednu jedinu lošu riječ ili čak misao!?!
Razmislimo samo, kako sada jasno sja onaj Kristov premudri savjet:
Sve, dakle, što hoćete da čine ljudi vama, činite i vi njima: jer je to Zakon i proroci. (Mat.
7,12)
Zaista, zaista ne postoji drugo ljudsko biće, osim nas samih; kao što i u čitavom Univerzumu,
čudesno i umu nepojmljivo, ne postoji ništa „drugo” osim nas samih i to upravo stoga što
36
sama suština Univerzuma (svega!) jesmo upravo – mi sami. Naša istinska svojta (neki će reći
Sveopća, a neki Bog)! Mnoštvo je samo fantazija (ovog) zabludjelog uma; Vječita Realnost je
jedino – Ja Jesam!
Zbog toga; jedina ljubav jeste u – davanju, i to: što (se) više dajemo, to postajemo zaista
bogatiji! Tako da, dok god smo u ovom stanju takozvane razdvojenosti od Boga, jedina istina o nama i svijetu je slijedeća: Svijet postoji samo zato da bismo mogli pružiti ljubav
samome sebi! – Ili, prevedeno na jezik religije: Svijet postoji samo zato da bismo, darivajući
mu ljubav, zaslužili da Bogu daruje ljubav nama samima!
No, da li čin bezdušne, bezumne agresije prema drugom biću (odnosno, u krajnjem, dakle –
prema sebi samom) jeste čin ljubavi i poštovanja života – svoga života?!
Ser Pol Makartni, bivši legendarni Bitls, je na jednom mjestu rekao: Kad bi klaonice imale
staklene zidove, svi bi postali vegetarijanci.
I, zaista, nepojmljivi je zločin – prije svega prema tom biću, a potom i prema svojoj vlastitoj
svijesti napadati na život drugog svjesnog i osjećajnog bića, i to prije svega samo zato da
bismo pokušali zadovoljiti – ne prazninu svoga želudca, već nepreglednu prazninu svoje
vlastite unutarnje praznine, frustriranosti i neispunjenosti, svoje izvitoperene svijesti! Pa zar
samo zato što (robujući neznanju, naopakoj indoktriniranosti i osobnoj nesvjesnosti)
životinje smatramo nižim, bezvrednijim bićima od sebe samih? Tako rečeno, možemo
uzimati sebi za pravo biti njihovi, ili bilo čiji, bezdušni dželati?! Ishrana mesom, ili
mesožderstvo (a zašto stvari ne nazivati njihovim pravim imenom, ma koliko ono ružno
zvučalo?), što se ljudi tiče, nikako ne može biti nekakva naša sušta potreba, a niti Bogom
dana (kako to mnogi nastoje predstaviti u pokušaju olakšanja vlastite duše, iliti očišćenja
vlastite savjesti), već isključivo jedna, blago rečeno ružna, krajnje štetna i po mnogim
kriterijima. Također je ona pogubna, stečena i usvojena navika, koja nikako ne pristaje
čovjeku kao jednom visoko evoluiranom, duhovnom i ljubljenom biću, a pogotovo ne
civilizaciji koja sebe želi vidjeti i okarakterizirati kao naprednom. Jedna istinski napredna
civilizacija nikada i nipošto ne može i ne smije njegovati principe kanibalizma kao svoje
normalne civilizacijske tekovine, a ishrana životinjskim mesom je upravo to: kanibalizam. Pa,
otvorimo oči i pogledajmo; zar zaista postoji kakvo životinjsko meso, nasuprot nekakvom tzv.
ljudskom mesu?! Sva razlika, odnosno tzv. razlika, jeste isključivo u iluzornoj i iskrivljenoj
percepciji neobjektivnog promatrača, odnosno EGO-ocjenjivača! Istinski, zaista, postoji samo
meso, a to meso, ta beživotna lešina na pladnju (pa ma koliko ukusno spremljena i
dekorativno servirana da zaokupi sva naša osjetila) podjednako je ljudska koliko i životinjska:
istinske razlike jednostavno nema.
Slijepo podržavajući takve nazovi tekovine, iako smo izgradili nebodere, izumili mlazne
avione, stigli čak do Mjeseca (i nazad.), izmislili visoku modu i postulirali svakojake modne
trendove, ponosno se noseći u samozadovoljstvu vlastitih civilizacijskih vrhunaca, mi uistinu
dalje nismo ništa drugo do samo, možda uistinu lijepo obučeni, ušminkani i uglađeni, oni isti
Kanibali sa samog početka naše (evolutivne) priče – i ništa drugo, i ništa više od toga!
Uzgred rečeno, zar nije to naše stalno, uporno i krajnje nezrelo, egoistično isticanje svoje više
ljudske prirode (za razliku od svih drugih, nižih, oblika života na ovoj našoj planeti). Upravo
najveći i najčvršći dokaz, i pokazatelj, onog još uvijek ne prebrođenog, rudimentarnog,
životinjskog u nama samima – u našoj vlastitoj prirodi!? Čak, činjenica je, da same životinje
često isticali mnogo više vrlih ljudskih kvaliteta nego što je to slučaj kod nekih (a neko bi
rekao i mnogih) pripadnika naše dične vrste.
Zar nije naša primarna misija na ovom planetu, kao više vrste kao (samo)svjesnih bića,
upravo služenje svim ostalim, nižim, bićima i oblicima života od nas, ali i planeti uopće!?
37
Služenje, koje je jedini mogući put i način, za poslužiti, i uopće omogućava nam ostvarivanje
najviše moguće istinske koristi i samome sebi (kao pojedincu a i kao vrsti uopće). Upravo to i
takvo djelovanje je optimalni, ali i jedini mogući dokaz višeg evolucijskog stupnja i više
svijesti!? A što mi, kao civilizacija, inače činimo?!
Stoga; bez ljubavi, one sveobuhvatne, nesebične i bezuvjetne, prema svemu postojećem, ali i
osjećanja zahvalnosti, nema ni ljubavi a ni poštovanja prema samome sebi. S tim u vezi, ako
uopće postoji nekakav recept za sreću, za ljubav, samopoštovanje, unutarnju ispunjenost i
življenje u jedinstvu sa svime što postoji i samim Sobom, jedan od naizgled malih, ali zato
neprocjenjivo značajnih i plodonosnih, koraka na tom putu jeste – vegetarijanstvo, odnosno
naša svjesno opredjeljenje toj i takvoj filozofiji življenja.
Zaista, braćo moja i sestre moje u duhu, moja duhovna porodice Svi smo mi jedno: sve je –
jedno! A to jedno jeste suština ovog vječnog i beskonačnog Univerzuma. To Jedno jeste sama
tvar od koje smo sačinjeni mi, od kojeg je sačinjeno sve u i oko nas, i od kojeg je sačinjeno
sve što postoji u svekolikoj Kreaciji. Ta primarna, primordijalna, prvobitna ali savršeno živa,
životvorna i vječito aktualna tvar jeste ono što bi fizičari, terminima svoga jezika, nazvali:
Energija (sa velikim E). No da bi se ovaj pojam, odnosno vrhovno superiorni entitet, bar
donekle dao objasniti našim sumornim umovima i našoj usnuloj svijesti, nužno je razumjeti
slijedeću činjenicu:
Suština svega što postoji jeste Energija, suština Energije jeste Svijest, a suština Svijesti jeste
ljubav – božanska, beskonačna i bezuvjetna ljubav.
Uistinu, sve je sazdano od ljubavi! Meditirajte o tome!
Hvala.
38
Steva Plavšić
promotor ishrane budućnosti
Kovilj, Republika Srbija
ZAŠTO SU LJUDI ZABORAVILI LIJEČITI RUKAMA?
Još davno u prapovijesti, ljudi su posjedovali osobine iscjeljivanja bioenergijom. Držali su
šaku na bolnom mjestu, sa željom da pomognu sebi, i tako ublažavali bol, iscjeljivali rane i
bolesti. Samo, kod prapovijesnih ljudi bolesti su bile veoma rijetke uglavnom virusne
infekcije ili fizičke povrede kao danas kod životinja. Žene su lako rađale prislonjene o neko
drvo ili četveronoške, a kada bi se neko razbolio on je znao uzrok svoje bolesti jer je čovjek
tada kao i životinje živio u skladu sa prirodom.
Od svog nastanka pa do danas čovjek napreduje na svim poljima i taj napredak se zahuktava
sve brže i brže, osim na planu paranormalnog odnosno izvan osjećajnog opažanja gdje
kontinuirano nazaduje, tako da danas tu mogućnost uopće ne posjeduje, osim izuzetno
rijetkih pojedinaca koji su u stanju primiti neku informaciju a da ona nije došla od njihovih
pet fizičkih osjetila.
Čovjek je postepeno, korak po korak gubio kontakt sa prirodom, istim tempom kojim je
osvajao neke mogućnosti, prisvajao ih kao što je vatra, gajenje životinja, zemljoradnja,
pronalazak metala i njihova primjena, izgradnja kuća, pismenost, stvaranje strojeva, početak
korištenja nekih energija. Kada je došlo do pronalaska, odnosno korištenja vatre za grijanje i
zaštitu od životinja, a zatim prvo za pečenje, pa za kuhanje hrane, čovjek je dobio sigurnost
koju do tada nikad nije imao, štititi se od hladnoće i životinja i da može omekšati hranu koju
jede. Svaki od slijedećih koraka u napredovanju značio je odustajanje od jednog dijela veza
sa prirodom, njihovo postupno gašenje, pri čemu čovjek postaje sve sigurniji, sve
samouvjereniji. Kontakt sa prirodom predstavljao je, ustvari potpunu otvorenost duše i
svijesti čovjeka prema duhovnim energijama, čije je djelovanje doživljavao, čijih se
usmjeravanja pridržavao, sve do trenutka dok nije njihovo djelovanje počelo dolaziti u
suprotnost s nekim njegovim osvojenim, stečenim, smišljenim beneficijama. Tada je on
započeo izbjegavati ove upute koja bi dolazila od duhovnih energija, kojih on naravno nije
bio svjestan, ali ih je doživljavao na dosta jasan način.
Dok je čovjek gol i bos tumarao prirodom u potrazi za hranom, dragocjene su mu bile informacije iz viših dimenzija o tome gdje će pronaći hranu, zaklon ili gdje ga neka opasnost
čeka, on nije bio svjestan odakle mu te informacije dolaze, ali ih je razumio i koristio.
Vremenom, zahvaljujući tim uputama čovjek je postajao sve nezavisniji od prirode i sigurniji
u sebe, počeo je sam graditi sebi kuće, praviti odjeću, oružje i oruđe a hranu je sam
proizvodio. Nažalost ljudi su tada, kada se pojavila privatna imovina, počeli pljačkati, otimati,
krasti i varati jedni druge. Kako su im iz viših dimenzija davane informacije što treba činiti a
39
što ne, sve ovo kao nehumano sugerirano im je da ne čine, a naročito ne muče i ne ubijaju
zarobljenike.
Ovo ljudima nije odgovaralo pa su sve više ignorirali naputke koji su do njih stizali a od kojih
su razvojem civilizacije sve manje zavisili, tako da su ih vremenom potpuno ignorirali i postali
neosjetljivi za tako krajnje suptilne informacije koje su primali kroz auru, koje još uvijek i dan
danas stižu do nas ali ih mi ne registriramo osim izuzetno rijetkih pojedinaca.
Prenošenje sive energije dlanovima
Poznato je da svaki čovjek kada ga nešto zaboli; glava, zub, stomak, noga ili bilo što drugo,
odmah stavlja dlan na to mjesto sa željom da ga prođe bol. Ova reakcija je instinktivna,
naime ako čovjeka zabole leđa on ne pomisli staviti ruku na njih već ruka sama kreće bez
pomisli isto kao što se trepne kada nam nešto poleti u lice ili se trgne ruka kada se ubodemo
ili opečemo. Znači svi ljudi drže ruku na bolnom mjestu pa i obje ruke ako ih jače boli, a ako
je bol nesnosan oni pritišću to mjesto. Nitko se ne pita zašto je to tako i dali se nešto postiže
time, međutim vjerujem da bi većina ljudi rekla da im je lakše dok se drže.
Mogućnost da iscjeljuju bioenergijom ljudi imaju još od prapovijesti, samo što je izuzetno
rijetki pojedinci svjesno koriste (nepobitno su je u većoj ili manjoj mjeri svi koristili).
Zračiti dlanovima može svaki čovjek, bez obzira na uzrast, od malog djeteta pa do starca,
ovdje je nevažno obrazovanje, inteligencija, socijalni status kao ni nacionalna, vjerska ili
rasna pripadnost.
Da bi se iscjeljivalo rukama potrebno je staviti dlan, sve jedno lijeve ili desne ruke, na bilo
koji dio tijela sebi ili nekoj drugoj osobi i poželjeti da se bioenergija prenese na tu osobu da bi
je iscijelili. Može se i reći u sebi „želim iscijeliti organ ispod moga dlana’’, ili nešto slično. Iz
dlana će tad krenuti tanki, oku nevidljivi, mlazovi bioenergije koji će ulaziti u tijelo pacijenta.
Čim se skloni ruka ovi mlazovi će stati. Što se ruka duže drži organ će više dobiti potrebne mu
energije, ali ovakva seansa ne treba biti duža od deset do petnaest minuta i ne treba se češće
izvodi od tri puta dnevno.
Znači da bi se liječilo potrebno je samo to poželjeti i staviti ruku, sebi ili nekom drugom, na
neki dio tijela ili iznad nekog organa. Ne mora se čak ni osjetiti neka tegoba do liječenja će
doći pošto ne postoji organ koji je 100% zdrav.
Pri rođenju moć zračenja (genetski potencijal zračenja) je vrlo niska i ukoliko se ne razvija
ona ostaje minimalna kroz cio život. Ako se vježbom dostigne bilo koja razina genetskog
potencijala on ostaje do kraja života nepromijenjen, znači da ne može opasti. Kada se
postigne maksimalan on takav i ostaje do kraja života i bez obzira koliko vježbali on se dalje
neće povećavati. Na primjer, ako uzmemo da je maksimalan potencijal 100 jedinica, a vi
osobno, što upravo čitate ove redove, imate (pretpostavimo) 25 jedinica možete i zračiti
količinu bioenergije samo od 25 jedinica, ali niste zbog toga mnogo hendikepirani, niti je onaj
ko ima manji genetski potencijal od vas, uspoređujući se s onima koji imaju moć zračenja
veću od vaše, recimo 40 ili čak maksimalnih 100 jedinica. Oni će samo za kraće vrijeme zračiti
oboljeli organ do iscjeljenja jer imaju veći protok bioenergije kroz dlanove, dok je bioenergija
uvijek iste kvalitete. Da bi se dostigla maksimalna moć zračenja potrebno je izvesti seansu
zračenja preko 100 puta u trajanju od 10 do 15 minuta, najbolje da se zračenje izvodi triput
dnevno oko tri mjeseca.
Ne treba pogrešno shvatiti da se moć zračenja treba razviti do maksimuma i čekati ta tri
mjeseca uz stalno vježbanje da bi se moglo uspješno liječiti ne, odmah čim se prvi put spusti
ruka na bolno mjesto sa željom da se liječi, uspješno će se i iscjeljivati samo će propratni
doživljaj biti slabiji a rezultat skromniji. S vremenom tijekom svakog sljedećeg zračenja
40
povećavati će se kanalići na dlanovima kroz koje ističe bioenergija što će pojačati i mlazove
bioenergije pa će se doživljaj i efekt povećavati.
Doživljaji prilikom zračenja rukama su slični i kod pacijenta i kod terapeuta, najjači su ako se
dlan drži desetak centimetara od tijela i polako njime kruži iznad bolnog mjesta, obično se
osjeti grijanje, trnci, strujanje i slično, mada je normalno da se i ništa ne osjeti, što zavisi koji
se organ liječi, vrsta i intenzitet bolesti kao i od senzibilnosti terapeuta i pacijenta.
Efekt kod pacijenta je nestanak ili smanjenje bola, poboljšanje bolesti, iscjeljenje organa. Kod
terapeuta je to povećanje moći zračenja ukoliko ona nije na maksimumu. Inače liječenje
rukama je pozitivan i human čin i dovodi do opuštanja i smirenja i terapeuta i pacijenta.
Prenošenje bioenergije rukama na pacijenta predstavlja najstariji, najjednostavniji i najblaži
vid iscjeljenja energijama.
Ne može se svako oboljenje u potpunosti iscijeliti bioenergijom, to zavisi od toga u kolikoj
mjeri je oboljenje nastalo uslijed nedostatka bioenergije u organu i auri pacijenta. Ovakav
način liječenja postiže najbolje rezultate kod lakših oboljenja, koja su inače najčešća, i
donekle, kod srednje teških, a kod teških oboljenja rezultati su veoma skromni.
Iscjeljenje bioenergijom je potpuno prirodno i neškodljivo, terapeut ne troši svoju osobnu
bioenergiju već se kroz njegovu ruku usmjerava ona koja je slobodna iz okolnog prostora.
Za iscjeljivanje rukama uopće nije potrebna velika koncentracija, ali ono neće uspeti ako u
toku seanse terapeut čita, gleda televiziju ili nešto slično, preporučljivo je da žmire i terapeut
i pacijent jer kod isključivanja najvažnijeg ljudskog osjetila (vida) otvara se prazan prostor
koji dopunjuju druga osjetila, pa se mogu jasnije doživjeti propratni efekti i pratiti tijek
seanse, što se registrira osjetilom dodira.
Čakra je riječ iz sanskrita (sveti indijski jezik) i znači točak ili vihor. Čakre su energetska mjesta
na fizičkom tijelu čovjeka, što znači da su oku nevidljiva i prilikom kirurških operacija ne
mogu se pronaći. Ima ih 7 i nalaze se raspoređene duž kičme. Uloga im je da, kroz svoje
kanale, uvlače bioenergiju u auru iz slobodnog prostora, osim sedme čakre koja se nalazi na
tjemenu i ima zadatak da izbacuje višak bioenergije iz aure.
Aura je veoma složena energetska struktura oko tijela čovjeka koja ga drži u životu i nemože se odvojiti od čovjeka sve dok je živ. Znači, ne postoji život bez aure.
Liječiti čakrama može svatko pod uvjetom da je prvo potpuno savladao liječenje rukama.
Znači, razvijena moć zračenja rukama je jedini uvjet potreban da bi se mogle uspješno
aktivirati čakre i usmjeravala bioenergija iz njih u pravcu pacijenta.
Prednosti zračenja čakrama su velike, to je ista energija koja izlazi i na dlanove, samo čakre
imaju daleko veći protok pa je potrebno vrijeme za liječenje vrlo kratko, preciznost je
potpuna, pošto se čakrama zrači precizno samo organ ili oboljeli dio organa, dok se preko
dlana bioenergija rasipa na sve organe koji se nalaze pod dlanom, dok je liječenjem rukom
potreban bliski kontakt sa pacijentom, čakrama se može liječiti na daljinu, učinak je
stopostotan bez obzira na udaljenost, čak se ne mora znati ni gdje se nalazi pacijent. Ja sam
uspješno liječio poznanike u Srbiji dok sam bio u inozemstvu, a da nisam znao ni gdje se oni
tada točno nalaze ni što rade.
Svako tko želi naučiti liječenje čakrama može to besplatno od mene – kontakt telefon
063/78 66 407
41
Marija Astrojeva dr sci.
promotorica ishrane budućnosti
Ruska Federacija
ZNAČAJ DUHOVNOG ŽIVOTA U SADAŠNJOSTI
Biološki život na našoj planeti postoji već više od 3 milijarde godina, a čovječanstvo se
progresivno razvija otprilike 20 miliona godina. Tijekom razdoblja našeg razvoja, o kojem
imamo podatke, zaključujemo da je na Zemlji bilo i nestalo više od 20 velikih civilizacija. Naša
moderna civilizacija pružila je materijalno bogatstvo i tehnološke prednosti većini populacije
naše planete i istovremeno veliku količinu informacija i raznovrsne oblike saznanja. Danas
smo svjedoci plodova takvih prednosti: na globalnoj razini distribuira se hrana neophodna za
preživljavanje ljudi; mogućnosti transporta koji nam omogućavaju da istog dana dospijemo
do najudaljenijih točaka na planeti; komunikacijski sustavi zahvaljujući kojima možemo
trenutno saznati što se događa na drugim kontinentima; dobro organizirani religiozni i
obrazovni programi; univerzalno kontroliranje vladinih administracija, kao i veliki znanstveni i
tehnološki razvoj. Danas, naša mogućnost kolonizirati druge planete više nije samo san. Naša
istraživanja su dospjela svud, bilo da se radi o velikim morskim dubinama, najudaljenijim
točkama u svemiru i najdaljim polarnim predjelima. Naše znanje proteže se od
mikroskopskog svijeta atoma i atomskih čestica do makroskopskog svijeta, svemira. Čini se
da se približavamo ostvarenju zlatnog razdoblja.
Međutim, ako pažljivije pogledamo ono što nas okružuje vidjet ćemo da svuda postoji bolest
umjesto zdravlja, kaos umjesto stabilnosti, rat umjesto mira, siromaštvo umjesto napretka,
nesreća umjesto sreće. Ogroman novac glavnih programa vlada ne troši se na kreativni
razvoj ljudskih mogućnosti, već se rasipa na jednostavne mjere odbrane od raznih negativnih
faktora. Jer ne razmišljam više o nekim trajnim vrijednostima kao što su poezija duhovno
nasljeđe, ne zanima nas 'ko su naši preci, kako su živjeli, po čemu su bili posebni. A vjera je
postala pravo pomodarstvo i Bogu se obraćamo samo kad imamo problema i kada nam
nešto treba. Tehnički progres je očigledan ali istovremeno s velikim otkrićima na polju
medicine i tehnologije zdravlja, vidimo da ima sve više ljudi koji boluju od fizičkih, mentalnih i
duhovnih bolesti. Brojni i ogromni bolnički kompleksi ispunjeni su pacijentima, a ljudi vrlo
često posjećuju apoteke kojih ima na svakom ćošku.
Možda se treba zapitati kako napreduje svijest jednog određenog individuuma i kako to
utječe na fizičko i mentalno zdravlje te osobe.
Dok se u modernom društvu komunikacijski sustavi razvijaju na svjetskoj razini, međusobno
razumijevanje postaje sve teže. Skoro da je sasvim nestalo duhovno nasljeđe koje je gajilo
bogat duh dragocjen za buduće generacije.
Ono što se danas događa je svojevrsno preokretanje smisla hranjivosti duhovnih vrijednosti.
Čovjek u 21. stoljeću nije okrenuo leđa vjeri u Boga, ali je ipak promašio cilj – prestao je da se
napaja autentičnom duhovnošću i svojih predaka a okrenuo se duhovnim plagijatima. Kako
je moguće da je moderni čovjek pored izvora vode žive izabrao duhovnu baru? Najveći dio
modernog društva strahuje. Koju grešku smo napravili u tom procesu formiranja modernog
društva? Suočeni smo sa sljedećim mogućnostima: biološka, fiziološka i duhovna
42
degeneracija čovječanstva koja progresivno može dovesti do nestajanja čovječanstva. Jedna
od ciljeva ovog kongresa je ponovno uspostavljanje naše biološke, fiziološke i duhovne
konstitucije. Razumjeti što je čovjek, što je život, naše porijeklo i našu budućnost, jednom
riječju, razumjeti kozmički poredak. Biološka, fiziološka, duhovna i društvena primjena
kozmičkog poretka koja počinje pravilnom ishranom u skladu s našom okolinom gdje pored
zdravog načina života slobodno možemo govoriti o duhovnoj ekologiji veliki dio kojoj
sastavljaju duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Organski dio srpske posebnosti predstavljaju odnosi s Rusijom. Srbi ne dobivaju u dovoljnoj
mjeri objektivne informacije o životu suvremene Rusije, i sve više ih zamjenjuju stereotipi
rašireni na zapadu. Ali su bez obzira na sve ruska kultura i ruski jezik i dalje izuzetno traženi.
Značaj Rusije za Srbiju i Srbije za Rusiju bio je različitim povijesnim etapama izuzetno visok
sve do 1917. godine. Rusija je u više navrata pod parolom zaštite slavenstva priskakala Srbiji
u pomoć. Srbija je u svojoj zemlji pružila utočište ne jednom valu emigranata iz Rusije, koji su
tradicionalno igrali primjetnu ulogu u kulturnom životu Srbije. Bilo da je riječ o kazalištu,
školstvu, nauci ili vojsci - svugdje je živo sjećanje na bijele emigrante, koji su igrom sudbine,
bili prinuđeni da žive i rade u tuđini.
Dovoljno je sjetiti se, da je upravo u Srbiji našao svoje posljednje pribježište jedan od lidera
bijelog pokreta barun Vrangelj, a u Sremskim Karlovcima blizu Novog sada, stvorena je
1921. godine Ruska Pravoslavna Crkva u inozemstvu.
Što se stvari više mijenjaju, tim više ostaju ono što jesu – glasi drevna mudrost. Danas Rusija i
Srbija imaju dobru mogućnost da dokažu njenu ispravnost. Ma kojim putem razvoj tih država
išao u XX stoljeću, jedno je ostajalo nepromjenjivo – pod vrelim balkanskim suncem i na
snijegom pokrivenim beskrajnim prostorima Rusije, pomno je čuvano sjećanje na zajedničke
povijesne korijene, vojne pobjede postignute u ime zajedničkih ciljeva, zajedničke vjere i
kultura, koje su srodne i bliske po duhu.
I suvremena pokoljenja žitelja Rusije i Srba imaju dužnost, da u suvremenom svijetu, koji se
munjevito mijenja, pomno čuvaju to nasljeđe i umnožavaju ga za buduće naraštaje. Jedino
zajedničkim naporom možemo promijeniti kvalitetu svoje krvi i tjelesnih tečnosti, poboljšati
svaku od milijardi naših tjelesnih ćelija i ćelija mozga, razviti naše fizičko zdravlje, mentalnu
bistrinu i postići duhovno buđenje.
43
Njegomir Golubović
promotor ishrane budućnosti
Bijeljina, Republika Srpska
ZAGAĐUJUĆI POLUTANTI I NJIHOV UTIJECAJ NA ZDRAVLJE LJUDI
Uvod
Nagli porast interesa za zaštitu životne sredine počeo je 70-tih godina dvadesetog stoljeća.
Od 1990. godine ključni problemi u oblasti životne sredine su efekt staklenog vrta i globalno
zagrijavanje, pojave ozonske rupe, kisele kiše, uništavanje tropskih šuma.
Jedan od najznačajnijih problema u pogledu zaštite životne sredine je zagađenje zraka.
Zagađivači koji stvaraju globalno zagrijavanje potiču od mnogih različitih aktivnosti, posebno
od proizvodnje električne energije, industrije, poljoprivrede, krčenja šuma i saobraćaja.
Najčešće zagađujuće materije su CO, SO2, NO2, mikro čestice čađi. Specifične zagađujuće
materije zraka su i olovo, kadmij, mangan, arsen, nikal, krom, cink i drugi teški metali i
organski spojevi koji nastaju kao rezultat različitih aktivnosti.
Plinovi onečišćivači raznose se vjetrom na velika rastojanja od izvora i mogu prouzročiti
ozbiljna oštećenja životne sredine. Zagađenje zraka plinovima koji izazivaju efekt staklenog
vrta (CO2, NOx, CH4) prema naučnim procjenama će prouzročiti do 2030. godine porast
temperature od 1.5 – 4.5 stupnjeva Celzija.
Sistematizacija porIjekla polutanata (tkz.stakleničkih plinova)
Sumporni dioksid; kojeg se u atmosferi nalazi niz različitih oblika sumpora, počevši od
elementarnog preko različitih spojeva: sumpornih oksida (sumpornog dioksid i sumpornog
trioksida), njihovih spojeva sa vodenom parom (sumporne i sumporaste kiseline), kao i soli
ovih kiselina (sulfati i sulfiti) do hidrida sumpora (vodik sulfida). Smatra se da 1/3 ukupnog
sumpora u atmosferi potiče od sagorijevanja fosilnih goriva (uglja i nafte). Velika količina
sumpornih spojeva oslobađa se sagorijevanjem pri proizvodnji energije, topljenjem ruda
metala koje sadrže sumpor, kao i iz industrije celuloze i partija, gdje se oslobađaju velike količine vodik sulfida. Sumporni oksidi, naročito kada se emitiraju u zrak zajedno sa čađi, u
prisutnosti vodene pare dovode do formiranja toksične magle (smoga) koja prouzrokuje
oštećenje plućnog parenhima. Prosječne godišnje koncentracije sumpor dioksida u predjelima koji su daleko od bilo kakvih čovjekovih aktivnosti se kreće ispod 5 μg/m3, a u urbanim
sredinama od 20 – 100 μg/m3. Prema preporuci Ujedinjenih Nacija (UN) i Svjetske
zdravstvene organizacije (SZO), prosječna godišnja koncentracija sumpornog dioksida bi
trebala biti ispod 40 μg/m3.
Nitro dioksid; u atmosferi postoji niz različitih nitro spojeva: nitro oksidi, solnih kiselina koje
sadrže nitro (nitrati i nitriti) i amonijak. Najveća količina nitro oksida nastaje pri radu
elektrana i motornih vozila koje za svoj rad koriste tečno gorivo, pri čemu se stvara visoka
temperatura što izaziva reakciju između kisika i elementarnog nitra iz zraka, a čiji su proizvod
nitro oksidi. Nitro dioksid može se vezati za hemoglobin pri čemu se stvara
oksiazohemoglobin koji onemogućava osnovnu funkciju hemoglobina, prijenos kisika.
Spojevi nitra se danas ubrajaju u grupu vodećih karcinogena pluća, želuca i mokraćnog
44
mjehura. Prosječna godišnja koncentracija nitro dioksida u seoskim sredinama se kreće oko
5 μg/m3, a u gradovima od 20 do 90 μg/m3. Prema preporukama SZO, prosječna godišnja
koncentracija nitro oksida ne bi trebala da prelazi 30 μg/m3.
Čađ; najčešće nastaje sagorijevanjem organskih materija u ložištima iz domaćinstva. Posebno
treba naglasiti sadržaj aromatičnih ugljikovodika u čađi: benzol-piren, benzol-antracen, piren,
flouranten, koji nastaju pri sagorijevanju masne faze fosilnih goriva. Benzol-piren je
kancerogeni spoj. Prosječne godišnje koncentracije čađi se kreću oko 10 μg/m3u seoskim
sredinama i manje zagađenim područjima gradova, do 250μg/m3 i u jako zagađenim
predgrađem.
Prizemni ozon; formira se u nižim slojevima atmosfere u prisutnosti nitro oksida,
ugljikovodika i isparivih organskih spojeva. Povišene koncentracije prizemnog ozona se
najčešće javljaju u gradovima sa velikim intenzitetom saobraćaja. Tijekom posljednjeg
desetljeća koncentracije ozona su aproksimativno povećane za 1-2%, tako da se
koncentracija prizemnog ozona tokom ljetnog razdoblja kreće između 40 i 80 μg/m3.
Očekivani zdravstveni efekti prema podacima SZO pri koncentraciji od: • 200 μg/m3 javlja se
glavobolja, iritacija oka, opadanje plućne funkcije i fizičke kondicije • 250 μg/m3, astmatični
napadaji.
Suspendirane čestice; pored čvrstih čestica, koje se javljaju pri sagorijevanju (čađ), prisutne
su i fine čestice, veoma malih dimenzija i mase, koje se mogu istaložiti putem gravitacije.
Dijametar navedenih čestica varira od 100 μm do 1 μm. Agencija za zaštitu životne sredine
(Environmental Protection Agencu – EPA) definira suspendirane čestice u zavisnosti od
dijametra na sljedeće dvije grupe: ≤10 μm (PM10) i ≤2.5 μm (PM2.5). Utjecaj čestica na
zdravlje ljudi zavisi od veličine same čestice. Dok se vrijeme zadržavanja krupnijih čestica u
atmosferi mjeri danima, fine čestice ostaju u ambijentalnom zraku mnogo duže i budući da
su lake, mogu se prenijeti na značajne udaljenosti. Čestice veće od 10 μm se zadržavaju u
gornjim dišnim kanalima – nosu, grlu i ždrijelu, gdje zbog nadražaja, koji izazivaju, dolazi do
pojačanog lučenja sluzi. Radom vibracijskih dlačica, koje se nalaze na površini treptećeg
epitela bronhija, sekret se zajedno sa česticama potiskuje na gore, da bi se finalno izbacio u
vanjsku sredinu kroz nosni ili usni otvor. Zbog navedenog, čestice krupnijeg dijametra ne
predstavljaju toliko značajnu opasnost po zdravlje, koliko fine čestice. Fine čestice prodiru do
najsitnijih cjevčica dušnika – bronhiola trećeg reda i alveola, gdje se zadržavaju u sluzokoži.
Ukoliko je koncentracija suspendiranih čestica malog dijametra povećana tokom niza godina,
može doći do pojave različitih plućnih bolesti kao što su: silikoza, azbestoza, oblici astme,
bronhitisa i emfizema pluća. Posebno rizičnu grupu predstavljaju radnici izloženi finoj prašini
u rudnicima, kamenolomima, pri proizvodnji stakla i keramike, sagorijevanju iz visokih peći,
cementarama i dr. Najčešći simptomi su veoma otežano disanje uz pojavu sekreta, koga prati
smanjen kapacitet pluća. Liječenje ovih bolesti je složeno i zavisi od stupnja i stadija bolesti,
tako da se mora voditi više računa o preventivi nego o liječenju.
BTX (benzen, toluen i ksileni) se ubrajaju u grupu isparljivih organskih komponenata
VOC (Volatile Organic Compounds). Izvor: emisija iz proizvodnje, distribucije i upotrebe
goriva. Glavni predstavnik ove grupe spojeva je benzen, koji je okarakteriziran kao
genotoksični kancerogen.
45
Zaključak
Aerozagađenje utječe na respiratorni, kardiovaskularni, hematopoerski, imuni, nervni,
skeletni i reproduktivni sistem u zavisnosti od izloženosti zagađenju. Najosjetljivija populacija
su djeca, stare osobe, trudnice i osobe sa kroničnim bolestima.
Zagađenje zraka je glavni uzrok mnogih globalnih ekoloških problema kao što su globalno
otopljavanje i klimatske promjene, oštećenje atmosferskog omotača, kisele kiše. Da bi se
poboljšala kvaliteta zraka potrebna je veća svijest građana, racionalnije korištenje resursa,
poboljšanje kvalitete uređaja u postrojenjima kao i mnogi drugi faktori.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Al Gor; Putevi rešavanja klimatske krize; Beograd 2010.
Bašić Đorđe, Uvod i principi zaštite okruženja; Novi Sad 2007.
Kolomejceva-Jovanović Larisa; Hemija i zaštita životne sredine; Beograd 2010.
Zakon o zaštiti vazduha; član 8
http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0350-7599/2007/0350-75990757495B.pdf
http://www.ekoforum.org/htm/vazduh.htm
46
Vera Svirčević
promotorica ishrane budućnosti
Sremska Kamenica, Republika Srbija
KSENOBIOTIČKE MATERIJE – SVUDA OKO NAS
Cilj rada je da se ljudi upoznaju, nasuprot prirodnim materijama koje izgrađuju čovjekov
organizam i daju mu sve što je potrebno za život i njegovo funkcioniranje. Postoje
ksenobiotičke materije koje čovjek nije unosio u svoje tijelo te ih organizam ne prepoznaje i
ne prihvaća. Ksenobiotičke materije su štetne za čovjeka i dovode do bolesti pa i smrti.
Metodološka istraživanja naučno – stručne literature, nedvojbeno ukazuju na postojanje
ksenobiotičkih materija i njihovom štetnom djelovanju na organizam čovjeka.
Rezultati; Na osnovu istraživanja u ksenobiotičke materije ubrajamo:
Meso
Ljudski organizam nije prilagođen niti po sistemu za preradu /vilica/, niti po sistemu za
varenje /želudac/ konzumiranju mesa te otud nastaje štetnost mesa na ljudski organizam.
Pri ubijanju životinja kod njih se javlja hormon stresa, koji ako se unese u ljudski organizam
izaziva ljudsku agresivnost, strahove i druge psihičke smetnje.
Mrtvo meso je idealna podloga za razvoj mikroorganizama npr. u 1 gr. mesa za hamburger
ima 75.000.000 bakterija, koje kada unesemo u organizam /u sistem organa za varenje gdje
je 38 stupnjeva Celzija, a što je idealna sredina za razvoj štetnih mikroorganizama/ dolazi do
lokalnog i općeg trovanja. Ukoliko se debelo crijevo ne prazni svakodnevno dolazi do
truljenja bjelančevina mesa u crijevima i stvaranja otrovnih plinova. Plin metan je najštetniji
jer razara vitamine B grupe i ostavlja čovjeka bez zaštite od raka, izaziva pospanost,
malaksalost, promjene raspoloženja, agresivnost, kao i ubrzano starenje. Konzumiranjem
mesa sa roštilja čovjek unosi u organizam i kancerogeni benzopiren iz dima.
Visok unos bjelančevina mesa uzrokuje uništavanje bubrega i povećava rizik od stvaranja
kamena u bubregu. Konzumiranje životinjskih proteina u većim količinama dovodi do gubitka
kalcija iz kostiju i uzrokuje osteoporozu.
Tokom tovljenja stočnoj hrani se dodaju hormone, radi bržeg sazrijevanja pa kada djeca
unose takvo meso, njihov organizam brže sazrijeva, što dovodi do preranog puberteta koji
nije praćen psihičkim razvojem. Hormoni koji se koriste za zaustavljanje spolnog nagona
stoke utiču na pojavu ranog steriliteta kod mladih.
Možemo zaključiti da meso gajeno na današnjim suvremenim farmama je biološki bezvrijedno, patološko meso i štetno za ljudski organizam.
Bijelo brašno
Kada se iz zrna brašna izdvoji klica i omotač zrna tj. mekinje koje su prepune vitamina,
minerala, fermenata, antikancerogenih materija, ostaje bijelo brašno koje ometa varenje i
apsorpciju hranljivih materija. Pekarski kvasac koji se dodaje u procesu proizvodnje kruha
dovodi do poremećaja crijevne flore i aktivira rast različitih tumora.
47
Bijeli, rafinirani šećer
Šećer slabi sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju bakterije.
Osam tipova raka je povezano sa upotrebom šećera (rak debelog crijeva, rak rektuma, rak
dojke, rak jajnika, rak materice, rak prostate, rak bubrega, rak nervnog sistema).
Šećer nakon početnog stimulativnog djelovanja izaziva razdražljivost, depresiju i posebnu
iscrpljenost.
Da bi se koristio šećer, tijelo mora pozajmiti minerale iz našeg tijela, što dovodi do starenja
kostiju.
Šećer krade našim ćelijama kisik, krom, cink, kalij, vitamin C i vitamin B kompleksa. Stimulira
proizvodnju inzulina i izaziva dijabetes u kasnijim godinama.
Kuhinjska sol
Sol ima dva elementa natrij i klor /klor je koncentrirani otrov/.
Sol izaziva žeđ, te tkivo otječe, krvni sudovi se začepljuju, sužavaju i izazivaju visok krvni tlak.
Sol dovodi do povećanja tjelesne težine i koža poprima spužvast i bolestan izgled.
Bubrezi izluče 5-7gr. soli, a čovjek unese 15-20 gr. dnevno. Neizlučena sol zajedno sa drugim
kiselim materijama, pod utjecajem hladnoće se kristalizira i taloži u koštano zglobnom
sistemu izazivajući reumatizam i artritis.
Sol je za naše tijelo strana kao i kemijski lijekovi.
Kofein
Kofein je ksenobiotička materija koja se nalazi u kavi, crnom čaju, kakau i sjemenju cole.
Konzumiranjem kofeina javlja se poremećaj u ravnoteži, ubrzan rad srca, nesanica, slabo
pamćenje, zamor, uznemirenost, povećava krvni tlak, sužava koronarne arterije, izaziva
dijabetes, alergije na hranu. Kofein oštećuje kromosome.
Čokolada
Ne treba je konzumirati zbog same kemijske otrovnosti, aditiva koji se dodaju da bi bila
ukusna te zagađivača pri berbi /fragment insekata i životinjski ostaci/.
Teobromin prouzrokuje nelagodnost u stomaku, rumenilo kože uz osjećanje toplote. Tanin u
čokoladi izaziva rak organa za varenje a masnoće u čokoladi grupiraju krvna zrnca te
usporavaju cirkulaciju kapilara u mozgu i smanjuju mentalne sposobnosti. Količina šećera u
čokoladi remeti apsorpciju i korištenje kalija, smanjuje sposobnost bijelih krvnih zrnaca da
uništavaju bakterije.
Crni čaj
Konzumiranje crnog čaja kao i drugih braun napitaka dovodi do kronične dehidracije
(umor i slabost), zatim nedostatak vitamina B1 a tanin ometa i apsorpciju željeza.
Margarin
Američki naučnik Norman 1902. godine dobio je margarin. Točno je da margarin ima
nezasićene masnoće ali gro ovog proizvoda čine loše tzv. trans masnoće. Trans masnoće
smanjuju dobar kolesterol u organizmu, a prekomjerno konzumiranje začepljuje krvne
sudove i uzrokuje srčani udar i izaziva rak. Margarin se nalazi u tortama, kolačima i pecivima.
48
Mlijeko
Mlijeko-industrijski i termički obrađeno je ksenobiotska materija. Kravlje mlijeko sadrži 100%
više kalcija nego ljudsko mlijeko /rogovi, dlake, papci/. Višak kalcija kod čovjeka stvara
kamenčiće u žučnoj kesi, bubrezima a taloži se u zglobovima, kičmi i krvnim sudovima.
Mlijeko je prepuno hormona i antibiotika, herbicida, pesticida.
Masnoće u mlijeku utječu na pojavu raka i bolesti srca.
Emulgatori
Skoro svaka namirnica koju ćemo kupiti u prodavaonici sadrži u sebi umjetne dodatke tzv.
emulgatore. Neki se stavljaju u namirnicu zbog boje, ukusa i umjetne arome. Ne treba
zaboraviti da su emulgatori štetni i opasni po zdravlje. Pri kupovini obavezno obratiti pažnju
na spisak umjetnih dodataka na etiketama.
Neškodljivi emulgatori su: E-100, 101, 101, 103, 104, 105, 111, 121, 130, 132, 140, 151, 152,
160, 161, 162, 170, 174, 175, 180,200, 201, 202, 203, 236, 237.
Sumnjivi emulgatori su: E-125, 141, 150, 153, 171, 172, 173, 240, 241, 477.
Veoma opasni emulgatori su: E-102, 110, 120, 124.
Izuzetno štetni po zdravlje emulgatori: E-220, 221, 232, 224.
Emulgatori koji izazivaju probleme crijevnog trakta: E-338, 339, 340, 341, 450, 461, 463,
465, 466, 407.
E-200 uništava B12 vitamin,
E-320 i 321 povećavaju nivo kolesterola,
E-311 i 312 povećavaju krvni tlak,
E-131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239 su izuzetno kancerogeni.
U Americi se emulgator E-123 smatra otrovnim i zabranjen je kao dodatak namirnicama.
Potrebno je posebno obratiti pažnju na E-110 koji se dodaje gumenim i čokoladnim
bombonima, pudingu sa šlagom.
Pod šiframa E-100- E-199 kriju se umjetne boje.
Pod šiframa E-200-E-299 kriju se konzervansi koji se primjenjuju da bi se produžila trajnost
hrane /margarinu, majonezi, vinu, salati, parizeru i sl./.
Pod šiframa E-300-321 su antioksidanti koji sprečavaju da kiseline prodru u namirnice.
Od šifre E-453 pa nadalje nalaze se učvršćivači /supstance koje se dodaju u puding i
želatinu/.
Šifrom E-620 označena je umjetna aroma.
Aspartam E-951 je genetski stvoren kemijski preparat kao zamjena za šećer koji se dodaje u
hranu i napitke – izaziva glavobolju, umor, vrtoglavicu, gubitak pamćenja, mutan pogled,
osip, bol u zglobovima, grčevi, gubitak sluha, tumor mozga, sklerozu, dijabetes, Parkinsonovu i Alchajmerovu bolest.
Konzervansi
Izazivači zloćudnih tumora: E-105, 121, 131, 142, 210, 240, 447.
Izazivači bolesti jetara i bubrega: E-171, 173, 320, 322.
Izazivači alergije: E-230, 239, 311, 313.
Izazivači oboljenja crijevnog trakta: E-221, 226, 320, 338-341, 405, 407, 461-466.
Alkohol
49
Upotreba alkohola smanjuje imunitet i povećava rizik od zaraznih bolesti kao i rizik nastanka
raka. Alkohol u gastrointestinalnom traktu dovodi do ciroze jetara, alkoholnog hepatitisa,
akutnog i kroničnog pankreatitsa, gastritisa i čira na želudcu.
Alkohol uzrokuje srčane probleme a također dovodi do poremećaja seksualne funkcije.
Alkohol izaziva fetalni alkoholni sindrom i vodeći je uzrok mentalnih retardacija u svijetu.
Ukoliko alkohol stvara zavisnost neophodna je potpuna doživotna apstinencija, jer umjerena
zavisnost pijenja alkohola ne postoji.
Duhan
U dimu duhana identificirano je preko 4000 različitih kemikalija a za 43 je dokazano da
izazivaju rak. Štetni efekti pušenja su: žuti prsti, kosa povremeno sjedi i dolazi do ćelavosti,
loš zadah, kašalj, kratak dah, tjelesni mirisi.
Pušenje ima štetno djelovanje na krvne sudove jer dolazi do ateroskleroze. Krvne pločice
postaju ljepljive pod utjecajem duhanskog dima.
Pušenje podiže nivo fibrinogena koji teži na zgrušavanje krvi. Ugljični monoksid u dimu
oštećuje zidove krvnog suda i povećava srčani rad umanjujući raznošenje kisika.
Pušenje snižava HDL, oksidira kolesterol i ima ključnu ulogu u aterosklerozi. Pušenje
smanjuje pokretnost te ubrzava starenje i pogoršava kvalitetu sna.
Lijekovi
Lijekovima se samo privremeno otklanjaju simptomi bolesti, ako ih duže koristimo zatrovati
će naš organizam i posljedica toga je nastanak novih bolesti.
Samo u SAD zbog neželjenih efekata lijekova dobivenih na recept umire godišnje 106.000
amerikanaca.
Nema lijeka bez neželjenog djelovanja koja se manifestiraju na dva načina.
Nastaju kao direktna posljedica farmakodinamičkih efekata i mehanizma djelovanja lijeka
(gastro iritacija od aspirina). Ove promjene se očekuju kod primjene ovog lijeka i korigiraju se
redukcijom doze pa vrlo rijetko ugrožavaju život.
Drugi način predstavlja reakciju organizma i lijeka. Neželjena djelovanja nastaju samo kod
nekih ljudi a to su alergijske reakcije /kožne promjene, spazam bronhija, anafilaktički šok,
serumska bolest,/
Najviše alergijskih reakcija izazivaju antibiotici /penicillin/.
Toksična djelovanja lijeka javlja se na dva načina. Uslijed predoziranja lijekom i osjetljivošću
pacijenta na lijek, pa je potrebno obustaviti uzimanje tog lijeka.
Neki lijekovi oštećuju ćelije pojedinih organa i dovode do njihove smrti.
Primjeri neželjenog djelovanja pojedinih lijekova
Naučno je dokazano da lijekovi brufen i diklofenak mogu udvostručiti rizik od infarkta i
moždanog udara te krvarenje u digestivnom traktu kao i da umanje djelovanje lijekova za
hipertenziju.
Antibiotici osim što kod nekih ljudi izazivaju alergijske reakcije, kod svih ostalih koji ih
uzimaju ubijaju štetne bakterije ali i one koji proizvode vitamin B koji je zadužen za bolji rad
srca, mišića, kostiju, nervnog sistema. Dovode do oštećenja jetra i bubrega kao i infekcije
gljivicama i sl.
Lijekovi koji snižavaju kolesterol i triglyceride (lipanar) kod nekih ljudi izazivaju glavobolje,
vrtoglavice, mučnine, bolove u mišićima, ćelavost, spolnu slabost i sl.
50
Krvni tlak se liječi ACE inhibitorima, koji vežu cink, što je opasno po rast kose, zarastanje
rana, imunitet i sl.
Zaključak
Od toga kakvu hranu uzimamo zavisi i funkcioniranje našeg organizma, naše duhovno,
mentalno i zdravstveno stanje, naše misli, raspoloženje, osjećanja i ponašanje.
Hrana koja doprinosi našem dobrom raspoloženju i radosti, pozitivnim mislima i životnom
elanu je hrana biljnog porijekla bogata vitaminima i mineralima, integralne žitarice bogate
ugljičnim hidratima, koštunjavo voće i sjemenke a ne ksenobiotičke materije.
Literatura:
1. Vujasin B. „Natura habet sui iura”, Titel, 2011.
2. Nidli, Zakoni zdravlja i izlečenja, Eden Sremska Kamenica, 2006.
3. Pamplona, Uživajte zdrav život, Preporod, Beograd, 2005.
51
Marija Čenejac
promoteorica ishrane budućnosti
Šajkaš, Republika Srbija
KAKO DOŽIVJETI STOTU?
Dr Boro. M. Vujasin je na jednom predavanju u prepunoj sali Domu Sindikata u Beogradu
kazao „Svaka smrt prije 150 godine, jeste nasilna smrt”, što me je jako iznenadilo, ali i
obradovalo. Nakon toga sam počela istraživati literaturu, koja bi to potvrdila ili opovrgla.
Cilj svakoga živog bića jeste, kao i mene, da sav svoj život provede u dobrom zdravlju, u što
dužem i što sretnijem životu.
Dostupna literatura potvrđuje, da ljudi koji su živjeli u harmoniji sa sobom, prirodom i svim
oko sebe, živjeli i po nekoliko stoljeća.
Rezultati pokazuju, da je tada priroda bila lišena bilo kakvog kemijskog zagađenja, da nije
bilo na planeti Zemlji nikakvog otpada, da niko nije znao za napetost, nezadovoljstvo, stres,
samo sreća i zadovoljstvo.
Znajući da sve se vraća, da sve se mijenja i obnavlja u neprekidnom kruženju životne
energije, vjerujem da je istinita tvrdnja dr. Vujasina.
To potvrđuje i sadašnja suvremena povijest, jer i danas u prvoj polovini XXI. stoljeća, u
Indoneziji živi fizički i mentalno vitalna majka koja ima 160 godina, dok je njena kćerka napunila 110 godina života. Živjeti preko 100 godina može svako. Hajdemo.
Tijekom našeg života, naše mišljenje o životu i njegovim vrijednostima se mijenja. Samo u
djetinjstvu smo željeli biti stariji.
U razdoblju ispod 10 godina smo bili fascinirani starijim od sebe, i naše godine smo računali
kao razlomke. Koliko imaš godina? Imam 4 i pol godine. Nikada niste imali 36 i pol godina.
Imate 4 i pol godine, i ulazite u petu. To je formula.
Onda dolaze takozvane tinejdžerske godine. Sad preskačete prvi slijedeći broj. Ponekad dva,
ili tri – žuri vam se. Koliko imaš godina? Uskoro navršavam 16! Možda je stvarno samo 13, ali
za javnost navršavam 16. I onda, najveći dan u vašem životu. Punite 18 godina.
A onda, jednoga dana, već ste prošli 30. Opaaa! Što sad? Nema više šale. Knedla u grlu. Što
se promijenilo? Napunili ste 18, prešli 30, napredujete prema 40. Auu!
Pritisnite kočnicu. i dalje klizite. i prije nego što shvatite o čemu se radi, evo 50. i raspršiše se
snovi. Ali čekajte! Nastavljate prema 60-oj, ili o tome još ne razmišljate!? Još jednom:
Napunili ste 18, prešli 30, idete prema 40, stigli 50, imate 60. Sa tolikom energijom dostižete 70! Nakon toga, ne baratate više godinama, već danima. Doživjeli ste današnji dan,
ponedjeljak, 24. listopad, 2011. Svaki dan je bonus!
Odjednom ste već u 80 i svaki dan je kompletan ciklus. Stigli ste do ručka, prošlo je 4:30.
Vrijeme je za spavanje. U 90-im godinama vraćate se unazad. Imao sam 92 godine. Čudne se
stvari događaju. Ako ste prešli 100, ponovo se vraćate u djetinjstvo. Imam 100 i pol!
Zaključiti možemo da je istina da sve se vraća, jer činjenica je da se nakon prvog vijeka,
52
bar po nekim našim osobinama vraćano u djetinjstvo. Radi toga, svako od nas može
doprinijeti realizaciji svoje životne ideje kako ostati mlad.
1. Odbacite nebitne brojeve. To uključuje godine, težinu, visinu, obim struka, broj obuće,
koliko imate duga, novca.
2. Zadržite samo vedre prijatelje. Mrzovoljni vas vuku na dno.
3. Nastavite s učenjem. Naučite više o kompjuterima, energiji, biljkama, bilo što. Ne
dopustite da vam mozak ne radi, jer to je onda vražji posao, a vrag se zove Alzhaimer.
4. Uživajte u malim stvarima.
5. Smijte se dugo i često. Smijte se dok vam ne nestane daha.
6. Naravno, biće i suza. Izdržite, tugujte i krenite dalje. Jedina osoba, koja je sa Vama cijeli
život ste Vi sami. Uvijek izaberite život!
7. Posvetite se onome što volite: Porodici, kućnim ljubimcima, uspomenama, muzici, cvijeću,
sportu, hobiju. Sve što volite.
8. Brinite o zdravlju. Ako je dobro, sačuvajte ga. Ako je nestabilno, poboljšajte ga. Ako je
nešto ozbiljnije, zatražite pomoć.
9. Izbjegavajte neugodna putovanja. Putujte na mjesta gdje niste bili, ali ne tamo gdje ćete se
osjećati neugodno ili depresivno.
10. Koristite svaku priliku kazati prijateljima da ih volite. Ja vas VOLIM.
Dragi moji prijatelji, zapamtite, da se kvaliteta života ne mjeri brojem udisaja koje činimo da
bi živjeli, nego trenucima od kojih nam je zastao dah.
Vjerujem i znam, da svaka smrt prije 150 godine života, jeste nasilna smrt.
Da li postoji Raj? Da. To je mjesto gdje se ostvaruju tvoji snovi.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
http://zena.blic.rs/tag/655/dugovecnost
http://www.lisa.rs/za-dusu-i-telo/zdravlje/4706-Zlatna-pravila-dugovenost.html
http://www.stetoskop.info/Kako-doziveti-dugovecnost-4680-s1-news.htm
http://www.pogledi.net/2011/01/dr-sladjana-velkov/
http://www.b92.net/zdravlje/bolesti.php?yyyy=2012&mm=01&nav_id=575600
53
Mirela Petrović
dr med.
promotorica ishrane budućnosti
Glogonj, Republika Srbija
KAKO BITI SRETAN?
Sreća je ljudsko prirodno pravo.
Ali kako danas biti sretan, kada nas životne okolnosti udaljuju od naše prirode, od našeg bića
i naših potreba.
Kako biti sretan i postati sretan, danas je naučna disciplina, a prije manje od jednog stoljeća,
sreća je svuda vladala oko nas.
Sedamdesetih godina XX stoljeća pojavilo se nekoliko psiholoških pravaca koji ponovo
naglasak stavljaju na sposobnost čovjeka da živi ispunjen i sretan život, i razvijaju metode
koje pomažu čovjeku da poveća razinu zadovoljstva u životu.
Ti pravci naglašavaju razvoj autentičnosti, spontanosti i intimnosti, i smatraju da svaki čovjek,
koliko god se u nekom trenutku svoga života udaljio od tih ideala, posjeduje sposobnost da
im se ponovo vrati.
Neuro-lingvističko programiranje, poznatije pod skraćenicom NLP, pravac koji su kreirali
psiholog i informatičar dr Richard Bandler i profesor lingvistike dr. John Grinder, proučavao
je načine mišljenja i ponašanje niza uspješnih ljudi, s ciljem da tajnu njihove uspješnosti
prevedu u učenje koje će i ostalim ljudima pomoći maksimalno razviti svoje potencijale.
NLP proučava kako funkcionira naš mozak, i kako to znanje možemo upotrijebiti da
promijenimo nefunkcionalne mehanizme mišljenja i dođemo u kontakt s vlastitim
unutarnjim potencijalima. Svi ti pravci koji su usmjereni na otkrivanje mehanizama sretnog
življenja govore da su neke od karakteristika uspješnih ljudi sa visokom razinom osobnog
zadovoljstva sljedeće:
Fleksibilnost, otvorenost prema promjenama
Vrijeme u kojem živimo od nas neprestano zahtijeva prilagođavanje novom i što više tijekom
života razvijemo sposobnost „plivanja” sa promjenama, to više razvijamo sebe, otkrivamo
sebe na nov način.
Učenje novog, nova iskustva
Želja za učenjem i novim spoznajama urođena je karakteristika čovjeka. Nisu samo djeca ta
koja sa znatiželjom tragaju za novim mogućnostima, u svakom životnom razdoblju nove
spoznaje obogaćuju život, a isto tako održavaju naš mozak fleksibilnim i mladim.
Usklađenosti ličnih vrijednosti i uvjerenja sa životom koji živimo
Ljudi koji s radošću i strašću obavljaju svoj posao i žive svoj život u skladu sa svojim
vrijednostima i uvjerenjima imaju znatno veće osjećaje ispunjenosti i svrhe, koji u veliko
utiču na opće zadovoljstvo u životu.
54
Spremnost na rizik
Zamislite oko sebe dva kruga – jedan koji predstavlja područje vašeg svakodnevnog života
(Zona sigurnosti), a oko njega jedan širi koji predstavlja područje želja o čijem ostvarenju
maštate. Koliko ste spremni povremeno napraviti iskorak iz zone sigurnosti?
Tu koraci nisu toliko sigurni, ali nude šansu za sretna iskustva.
Djelotvorna komunikacija s drugima i samim sobom
Poznavanje i prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo, poznavanje i korištenje svojih
jedinstvenih resursa, i pozitivan stav prihvaćanja drugih, poštujući njihovu jedinstvenost,
neki su od činioca komunikacije koja nadahnjuje i pruža zadovoljstvo.
Granica između tuge i depresije je fluidna i zavisi od promatrača. Treba razlikovati dvije vrste
depresija – psihotične i ne psihotične: Psihotične su uzrokovane nasiljem. Kod njih ima
mnogo ‘hardwaerskog’ utjecaja i one se leče lijekovima.
Za razliku od njih, ne psihotične su često uzrokovane gubitkom koji ne mora nužno biti
stvaran, već se određena životna situacija tako doživljava. Dobra ilustracija za ovu tvrdnju
jeste slučaj jedne od učesnica spomenutih foruma koja kaže da je prvu depresivnu epizodu
imala sa pet godina kada je njena majka otišla na posao i ostavila je kod susjede.
Moderna istraživanja mozga pokazuju da se kod njih javlja sistem panike, karakterističan za
sve sisavce. To su osjećaji straha i tuge izazvani gubitkom. Zato se događa da bebe čimpanze
umiru kad se odvoje od majke i ako su voljene i pažene, psi uginu ukoliko im ode gazda.
Najpoznatiji antidepresiv i najprodavaniji lijek na svijetu, prozak, postao je posljednjih
godina pop-kulturni fenomen. Pojavljuje se u naslovima romana, filmova, muzičkih hitova.
Javnost Velike Britanije suočila se sa zapanjujućim podacima o preko trideset miliona izdanih
recepata za prozak godišnje. Međutim, to ne znači da su Britanci depresivna nacija, već je
problem u dugom čekanju na prijem kod psihijatra ili psihologa. Naime, u britanskim
savjetovalištima i psihoterapeutskim ordinacijama pacijenti na pregled čekaju i po dvije
godine. Zbog toga liječnici opće prakse pribjegavaju lakšem rješenju: propisuju prozak u
gotovo neograničenim količinama.
Prozak (generičko ime fluoksetin hidroklorid) pripada grupi antidepresiva koji selektivno
inhibiraju preuzimanje serotonina u presinaptičke nervne završetke (SSRIs). Koristi se za
liječenje kliničke depresije kod odraslih i djece, opsesivno-kompulzivnog poremećaja,
bulimije, napada panike i težih oblika predmenstrualnog sindroma (PMS). Na tržištu lijekova
nalazi se od 1986. Prva zemlja u kojoj je odobren bila je Belgija, a godinu dana kasnije, 1987,
pojavio se i u Sjedinjenim Američkim Državama, koje se posljednje decenije suočavaju sa
situacijom poput one u Velikoj Britaniji. Danas je, pod različitim komercijalnim nazivima,
prisutan u gotovo svim zemljama svijeta.
Pored toga što je najpoznatiji, prozak je vjerojatno i najkontroverzniji lijek na svijetu. Otkad
se pojavio na tržištu, u stručnoj javnosti ne prestaju debate o tome da li je riječ o
najefikasnijem antidepresivu, običnom placebu ili potencijalno vrlo opasnoj piluli. Pojedina
istraživanja provedena u SAD pokazala su da je upravo „prozak” najveći krivac za porast broja
samoubojstava među tinejdžerima, a nedavno su se pojavile studije koje pokazuju da njegov
utjecaj može biti štetan za trudnice i djecu.
Ima i onih koji u širokoj upotrebi prozaka vide financijski interes farmaceutske industrije i
egzistencijalnu krizu civilizacije. Zagovornici ove teorije uočavaju da je godinu i pol dana
poslije pojave prozaka, američki neoliberalni filozof politike Frensis Fukujama objavio svoj
poznati esej Kraj povijesti, u kom proglašava kraj ideoloških borbi, pobjedu kapitalizma i
trijumf neoliberalne države kao idealnog oblika ljudskog organiziranja. Po Fukujami, svijet je,
55
kada je o sistemu i državi riječ, dostigao – savršenstvo. U tom smislu, svi psihički poremećaji,
bolesti i problemi, mogu biti jedino biokemijskog porijekla, a nikako posljedica loše
stvarnosti. Na toj točki na scenu stupaju farmaceutske kompanije, šaljući istu poruku: da je
sa svijetom sve u redu, ali da sa lučenjem serotonina u mozgu nije. Onda nude lijek
ostvarujući vrtoglavo veliki profit, smatraju zagovornici ove teorije.
U medicinskoj literaturi postoji mnogo podjela depresije. Endogene depresije su biološkog
porijekla, i smatra se da se javljaju kod osoba sa genetskim predispozicijama. Reaktivne
depresije su reakcije na životne probleme i stresne situacije – smrt bliske osobe, razvod,
gubitak posla i traju duže od uobičajenog tugovanja.
Psihotične depresije, za razliku od ne psihotičnih, prate halucinacije, sumanute ideje, osjećaj
krivice, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, teške tjelesne bolesti. Kompliciranije su i
zahtijevaju hitno bolničko liječenje.
Sezonska depresija karakteristična je u jesen ili zimu. Kod nje se javlja usporenost, umor, loše
raspoloženje, pojačan apetit, potreba za slatkišima i za snom. Uspješno se liječi za svega
nekoliko dana fototerapijom, a sama se povlači na proljeće ili u ljeto. Smatra se da važnu
ulogu u nastanku ove depresije ima hormon epifize melatonin, na čiju proizvodnju djeluje
sunce. Zato je sezonska depresija češća kod stanovnika sjevernih dijelova planete.
Većina bolesnika, između 50 i 80 posto njih, tijekom života ima više depresivnih epizoda, a
slijedeća se ponekad javlja već nakon pola godine. Prema nekim tvrdnjama, rizik je veći kod
starijih osoba, kao i kod onih koji unose alkohol i droge.
Simptomi depresije kod djece ne razlikuju se mnogo od onih koji se javljaju kod odraslih.
Međutim, kod djece je mnogo češća tzv. maskirana depresija. Ona se, za razliku od odraslih
koji se ne osjećaju depresivno, ali su povučeni i manje posvećeni aktivnostima u kojima inače
uživaju, kod mladih dr manifestira strahom od škole, razdražljivošću, slabije razvijenim
socijalnim vještinama, bježanjem od kuće.
U Srbiji svako četvrto dijete koje zatraži pomoć psihijatra boluje od depresije i ona se u oko
80 posto slučajeva uspješno liječi, kažu podaci Instituta za mentalno zdravlje. U uzrastu do
12 godina, ova bolest učestalija je kod dječaka, dok se nakon toga situacija mijenja pa su
adolescentice mnogo češći pacijenti Instituta. Klinička depresija koja zahtjeva ozbiljan
tretman prisutna je kod tri do sedam posto mladih, a simptome depresije ima 15 do 20 posto
adolescenata. Četvrtina djece i adolescenata sa kliničkom depresijom – koji imaju negativnu
mentalnu predstavu o vlastitom tijelu, manjak samopoštovanja, anksioznost – prethodno su
bili žrtve zlostavljanja ili zanemarivanja.
Posljednja istraživanja predstavljena na Kongresu dječjih psihijatara, održanom u Firenci,
pokazuju da u svijetu oko 2,5 posto djece do osam godina pati od depresije, podjednako
djevojčice i dječaci. Od 8,2 posto oboljelih adolescenata dvije trećine čine djevojčice.
Depresija se češće javlja u starijoj životnoj dobi i tada je prati veći broj komplikacija. Stariji
tada obično nisu u stanju brinuti se o sebi a njihovi bližnji često ne prepoznaju depresiju kao
uzrok brojnih drugih simptoma na koje se ovi žale: glavobolje, bolovi u zglobovima i
mišićima, poremećaji spavanja, apetita, koncentracije.
Depresija u trudnoći i post porođajna depresija, tijekom trudnoće znatno se rjeđe javljaju
psihijatrijski poremećaji zbog povišenog razine progesterona koji djeluje smirujuće.
Ipak, dvije trećine trudnica je na početku ili na samom kraju trudnoće napeto, razdražljivo i
sklono depresiji, a tokom prva tri mjeseca čak deset posto njih ima sve simptome depresije
(u adolescentnim trudnoćama taj postotak je znatno veći). Rizik je veći kod trudnica koje su
ranije imale depresiju, abortuse, neželjenu trudnoću ili bračne nesuglasice i sukobe.
56
Zanimljivo je da je sa porastom upotrebe kontracepcije i legalizacijom abortusa smanjen
postotak depresije kod trudnica, što se objašnjava manjim brojem neželjenih trudnoća.
Post porođajna depresija, koju karakterizira bezvoljnost, poremećaj sna i apetita, nemir,
zamor, osjećaj krivice i razmišljanje o samoubojstvu, javlja se kod osam do 15 posto majki, a
istraživanja pokazuju da su one češće kod žena sa težim trudnoćama. Također, smatra se da
ukoliko dugo traje, post porođajna depresija može da izazove probleme u intelektualnom i
emotivnom razvoju djeteta.
Depresija kod žena ima specifične simptome: povećanje apetita i tjelesne težine, sklonost
samoubojstvu, odnosno češće manje nasilnim pokušajima samoubojstva. Njihovu depresiju,
koja je najčešće kronična sa dužim epizodama, prate i druge bolesti. Za razliku od njih,
muškarci gube težinu i apetit, agresivni su, skloni alkoholu, narkoticima i „dovršenom”
samoubojstvu nasilnim metodama.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), depresija pogađa oko 121 milion
ljudi u svijetu i jedan je od najčešćih uzročnika onesposobljenosti. Iako su poznate metode
liječenja ove bolesti efikasni kod 60 do 80 posto oboljelih, manje od četvrtine depresivnih
ima pristup adekvatnom vidu terapije (u nekim zemljama samo deset posto).
Zaključiti možemo, da danas svaki drugi čovjek u Republici Srbiji pati od blagih simptoma
depresije, dok je kod 4,4% žena i 2,4% muškaraca je utvrđena kao oboljenje.
Depresija je najčešći uzrok samoubojstava i četvrti po redu potrošač zdravstvenih fondova.
Može varirati od lošeg raspoloženja, utučenosti i bezvoljnosti koju svi ponekad osjećamo, a
da se završi i tragično. Da ne bi bili depresivni, da bi bili sretni isključimo televizor i uključimo
mozak. Vjerujte, djeca su stvarno veliki učitelji dok ih ne pokvarimo.
Na vrhu se može naći samo onaj koji se neprestano dokazuje i usavršava, netko ko ima
dovoljno znanja, snage i volje uvijek biti za korak ispred. Od cilja vodi tisuću putova, do cilja
samo jedan. Tragajte za skladom unutar sebe i tada će sve za čim tragate naći put do vas.
Nemoguće je otkriti nove oceane ako čovjek nije spreman izgubiti kopno iz vida. Vrijeme
obično gubimo na isti način svakog dana. Glup čovjek pamti, pametan zapisuje.
Ciljaj na Mjesec. Čak i ako promašiš biti ćeš među Zvijezdama! Svi smo mi djeca. Jedina
razlika je u našim igračkama. Tko traži naći će. Oni koji se penju stepenicama uspjeha nikad
se ne žale da su ostali bez daha. Sreća idućeg stoljeća gradi se u ovom, a Nebo nikada ne
pomaže ljudima koji neće djelovati.
Ne možemo izabrati koliko ćemo godina živjeti, ali možemo izabrati koliko života će biti u tim
godinama. Nismo savladali planinu, nego sebe. Ili ćemo naći put ili ćemo ga stvoriti. Moj život
je niz uhvaćenih trenutaka.
Čovjek sa snovima ne može biti zaustavljen.
Zanima me budućnost jer ću u njoj provesti ostatak svog života. Samo je jedan djelić svemira
koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami.
Svijet voli pobjednike.
Veliki ljudi sanjaju velike snove, mali ljudi sanjaju male snove. Ako želiš promijeniti sebe,
promijeni veličinu svojih snova.
Vrijeme je za novi početak. odbacimo potištenost, tugu, neraspoloženje, imajmo ideje,
snove, ugasimo televizor, družimo se, ostvarujmo svoje snove... budimo sretni.
Mi to možemo, možemo u koliko želimo, hoćemo...!
Literatura:
1. http://www.youtube.com/watch?v=USRtVBhJlBg
2. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=584968
57
3. http://www.psihologija-blog.com/home/ime-odredjuje-uspeh/
4. http://www.akademijauspeha.org/clanci/Psihologija_srece.pdf
5. http://www.mudre-izreke.com/osrec.htm.
58
Živka Zubanov
dr med. spec.
Beočin, Republika Srbija
REŽIM ŽIVOTA I ZDRAVLJA
Znamo da je zdravlje blagostanje, zadovoljstvo, postojanost ali i prolaznost. Narušeno
zdravstveno stanje je gubitak volje, nade interesa i zato ga treba sačuvati, jer zdrav čovjek je
sposobnost za rad, porodicu, dobrobit čitavog društva, čovječanstva.
O zdravlju i navikama života, prilagođavanju sadašnjem vremenu treba razmišljati u trenutku
samog začetka. Zdravstveni odgoj, prosvjećenost i obrazovanje je nažalost, nerazvijeno te u
ustanovama poput savjetovališta, predškolskih, školskih uzrasta kao i u razdoblju
adolescencije, bi trebalo razvijati zdravstveno obrazovanje.
Rođeno dijete je osoba, budući čovjek ili žena sa svim pravima koja mu pripadaju ali pored
svakodnevne njege i ljubavi roditelja zaslužuje i redovne kontrole u savjetovalištima kao i
mnogobrojne savjete upućene roditeljima. Sve ovo je izvodljivo u gradovima i manjim
mjestima ali nedovoljno u udaljenim mjestima, čak nemoguće. Zdravstvene ustanove kod
nas se bave liječenjem a ne preventivom.
Provesti rad u preventivi je teži put ali i ekonomičniji pa stoga zemlje sa visokim stupnjem
razvoja i standarda daju prednost preventivi. Savjetovanje roditelja je osnova, dojenče je
osoba i zaslužuje, pored osnovnih parametara mjerenja tjelesne težine, dužine, načina
ishrane, svakodnevne higijene, redovan san, imati i tretman osobnosti. Roditelji mu
zabranjuju da plače dajući mu dudu (razvoj zuba, vilice i desni nesvjesno potiskuju, kao i
razvijanje grudnog koša i plućnog parenhima) i mnogi drugi primjeri neznanja sputavaju
mnoge procese prirodom dane.
Svi smo dio prirode ali priroda nije dio nas. Priroda nam se daje a mi ju uništavamo i ne damo
joj ništa. Svako posađeno stablo je rađanje pluća, svaki cvijet je život pčele, žličica meda. a
čovjek opsjednut predmetima je čovjek koji radi na samouništenju. Bori se i brine za auto:
parking, održavanje vozila, registraciju. Mnogo toga, a ne bori se dosta za svoj vlastiti odmor,
rekreaciju, pravda se da je u lošoj materijalnoj mogućnosti. Da ne spominjem utjecaj
kompjutera, interneta, mobilnih telefona i sve većeg broja oboljelih od bolesti kičmenog
stuba, oslabjelog vida, slabokrvnosti, otuđenja čovjeka, gubitak kreativnosti, govora,
socijalizacije.
To ne znači da nam napredak ne treba, to znači da ne dozvolimo robovati predmetima, ini
trebaju nama služiti a ne mi njima, kako? Veliko pitanje jednostavan odgovor.
Vrijeme! Vrijeme treba rasporediti jer je prolazno. Ne možemo ga vratiti ali, možemo druge
naučiti da ga pravilno koriste. Vratimo djeci igru, igru u prirodi, naučimo ih da poštuju biljke,
vole prirodu.
Naizgled težak zadatak ili možda nezainteresiranost. Sredstva javnog medija serviraju crtane
filmove prepune agresivnih radnji, dali smo reagirali? Ili ni to trebao netko drugi uraditi a ne
mi, gdje smo mi? Što mi trebamo uraditi?, da li sve ovo ima utjecaja na zdravlje, agresivnost,
poremećaj ponašanja, izumiranja kulturnih manifestacija, posjeta prijateljima, nemogućnost
stjecanja novih.
Zar to nije zadovoljstvo tj. zdrav odnos prema sebi i drugima?
59
Što mi činimo da bi bilo drugačije? Ništa! Dali smo svoju djecu izveli na pravi put? Dali se
također dijete ima s kime družiti, upoznati prijatelje, steći zdravu porodicu ili je zarobljeno u
zidinama ogromnih stanova, žicama kompjutera ili vi znate za neku drugu istinu?!
Uopće je poznato da četiri elementa čine život: zemlja, zrak, voda i toplota. Svi elementi nam
omogućuju naše postojanje i sve ih je čovjek svojim postojanjem uništavao (zagađenje
životne sredine).
Zemlja – osnovna baza davanja hrane uništena je korištenjem pesticida ima sve manje
magnezija u sebi, a i ostalih elemenata neophodnih za rast biljaka.
Voće i povrće je danas prepuno kemijskih sredstava i vitamini se sve više uzimaju u
sintetičkom obliku. Naravno da je, ekonomski gledano, proces proizvodnje takvih sredstava
opravdan ali pojedinačno gledajući veliko je pitanje koliko čovjek održava svoje zdravstveno
stanje. Uzimanjem (pijenjem čajeva) znanjem kako se pripremaju i takvi koriste i kada
možemo spriječiti mnoge bolesti a nastale bolesti ublažiti.
Uzimanjem tekućine 1.5 – 2 l dnevno čuvamo sistem za izlučivanje (bubrezi, mokraćna
mjehur.), turgor kože, kvalitetu kože, kose, volumen srca, krvni tlak i mnoga druga stanja.
Uzimanje (pijenje) čajeva treba činiti preventivno kao npr. čaj od šipka koji je bogat C
vitaminom. Žalfija spremljena na poseban način štiti žene u periodu menopauze (klimaksa)
kao i soja. Upotrebom ovih biljaka znatno se smanjuju neprijatne faze povlačenja hormona
tj. umanjivanjem njihovih funkcija i ulaskom u postepeni prirodan proces starenja.
O svemu ovome ima podataka u sredstvima javnog informiranja, malo toga se sprovodi i
realizira u svakodnevnom životu.
Nekad se svaka bolest liječila i davanjem vitamina pored ostalih lijekova. Danas se vitamini
kupuju te je upotreba vitamina na niskoj razini. Naime vitamine treba piti kad je zdravstveno
stanje dobro, kada su ćelije očuvane i zdrave u dobrom, (zdravom) stanju.
Nažalost naše navike su da se vitamini uzimaju kada se naruši zdravstveno stanje.
Vitamini, ishrana, zdravlje
Opće je poznato da su vitamini podijeljeni u A, B, C, D i E grupu. Svaki od njih ima važno
mjesto i ulogu u održavanju zdravstvenog stanja. Manjak vitamina ili hipovitaminoze dovode
do niza metaboličkih poremećaja, pada otpornosti i narušavanja zdravstvenog stanja.
Vitamine je potrebno uzimati u izvornom sirovom stanju gdje je u najboljim odnosima sa
mineralima, enzimima i ostalim mikro elementima.
A – vitamin – bitan za održavanje vida koristi se samo u razdoblju dojenja a kasnije na njega
zaboravimo. Ima ga u dovoljnim količinama u mrkvi, bundevi, peršinu, breskvi.
B – vitamin – B1, B2, B5, B6, B7 (nekad ga zovu vitamin H), B11, B12, B15, B17 najosnovniji
vitamini imaju važnu ulogu regeneracije nervnih vlakana. Svakodnevno smo u stresnim
situacijama pa ga je neophodno uzimati redovno. Ima ga u žitu, kukuruzu, mahunarkama,
brokuli, kelju, jagodama, narančama, bananama, zelenom kupusu, riži, hmelju, košticama
breskve.
C – vitamin održava imunitet, štiti i daje elastičnost krvnim sudovima – uslijed njegovog
nedostatka krvni sudovi pucaju, nastaju krvarenja. Sent Đorđi je još 1928 godine izolirao C
vitamin iz paprike a ima ga i u šipku, limunu, kiviju, povrću, crnom ribizu, zelenim orasima,
krumpiru.
D – vitamin – za pravilan rast i razvoj kostiju, u kasnijem razdoblju – menopauzi – nedostatak
ovog vitamina vodi ka razrijeđenoj koštanoj strukturi (osteoporozi). U obliku provitamina D
ima ga u našem organizmu – kosti, jetra, koža i pod utjecajem sunčevih zraka prelazi u
vitamin D.
60
E – vitamin – elastičnost kože. Ovi vitamini se nalaze u prirodi u mnogim biljkama koje su dio
prirode kao i mi, posebno u klicama žitarica, lješnjacima, bademu, kikirikiju, mahunastom
povrću. Uzimanjem, pripremom, svakodnevnom upotrebom čuvamo naše zdravlje.
Postoje i drugi vitamini K, P, T, U- njihova potreba u organizmu je mala ima ih u voću i
povrću. O vitaminima T i U se malo zna.
Očuvati zdravlje je sistem života.
61
Branka P. Trbović, mr. sci.,
Mila Trbović, mr ph.
Beograd, Republika Srbija
PRAVILNA PRIPREMA HRANE – ZDRAVSTVENI ASPEKT
Uvod
Pripremanje hrane predstavlja važan segment ishrane. Kvaliteta pripremljene hrane
(nutritivna i biološko-dijetetska vrijednost hrane, higijenska i zdravstvena ispravnost,
senzorna svojstva) zavisi od primijenjenih postupaka u tehničkoj i termičkoj obradi hrane.
Cilj rada
Zdravstveni značaj pravilne pripreme hrane i izbor uobičajenih postupaka u
pripremi hrane.
Metoda rada
U radu su korištene deskriptivna i eksperimentalna metoda, a tehnike istraživanja: analiza
dokumentacije, kulinarska priprema jela, senzorna kontrola jela.
Sadržaj rada
Priprema hrane obuhvaća tehničku obradu (mehaničku i biokemijsku obradu) i termičku
obradu namirnica.
Pravilnim postupkom mehaničke obrade može se: smanjiti sadržaj kontaminiranosti sredine
sa površine namirnica (pesticida, umjetnih gnojiva, toksičnih metala, radio nukleida); ukloniti
mjesta njihove koncentracije (pesticida); ukloniti vidljivo zagađeno zrno (mikotoksinima);
reduciratiati broj i vrsta mikroorganizama. Mariniranjem mesa (biokemijska obrada u vinu,
aromatičnim začinima, uljima bogatim vitaminom E, surutki, mlijeku) dobiva se lakše
probavljivi i zdravstveno sigurniji obrok (manji je sadržaj kancerogenih i mutagenih HCA, kao
produkata termičke obrade – Smit S. 2012).
Pri termičkoj obradi namirnica (kulinarska priprema hrane i industrijska prerada) događa se
niz promjena u osnovnim i drugim sastojcima namirnica, dolazi do interakcija sastojaka.
Tokom reakcije ne enzimskog tamnjenja naročito su značajne promjene koje se odvijaju na
proteinima i aminokiselinama jer mogu dovesti do smanjenja biološke vrijednosti namirnica
hrane. Prženjem namirnica, zatim klasičnim roštiljanjem odnosno pečenjem na ražnju
nastaju spojevi štetni za zdravlje ljudi (mutagenih i/ili kancerogenih spojeva): u proizvodima
od mesa (Pensadene, i sar., 1974); u ekstraktima izdvojenim iz kondenzata dima sa površine
prženih riba (Japanski istraživači, 1977); u hamburgeru (Commonera, i sar., 1978); u prženoj
slanini (Gough, i sar., 1978), utvrđena je postojanost: mutagena u bezalkoholnim pićima,
voćnim sokovima, viskiju, (Nagao, 1981, Stoltz, 1982); kancerogenih nitrozoamina u
dimljenim proizvodima (koji se prethodno salamure, Fazio Haverly, 1982). Pržena hrana
biljnog i životinjskog porijekla sadrži veće količine policikličkih aromatičnih ugljikovodika,
PCDD/PCDFs (klasično prženje i u MV pećima), naročito ako se ulje koristi više puta (Rosse M.
i sar, 2001). Prženjem namirnica ili pečenjem u mastima povećava se sadržaj trans izomera
masnih kiselina (Wang F. i sar. 2010) koji imaju značajnu ulogu u patogenezi ateroskleroze, a
ukazuje se i na njihova druga štetna djelovanja.
Zaključak:
Sa zdravstvenog aspekta uobičajeni postupci pripreme hrane treba da su: kuhanje u vodi,
kuhanje u pari, parenje, pečenje bez dodavanja masti (u poklopljenom sudu). Neophodna je
energičnija i permanentna edukacija stanovništva u pogledu pravilne pripreme hrane a u
timski rad zdravstvenih radnika treba uključiti praktičare – nutricioniste dijetetičare.
62
Aca Cvetković
dr med. spec.
Pirot, Republika Srbija
IZVOR ŽIVOTA – ROYAL JELLY
U uvodu za sretan život, dobro zdravlje i prave prijatelje, istinska blagodat je dobiti istinsku
informaciju o daru prirode, koji se svakodnevno može koristiti, u svrhu stjecanja, održavanja i
poboljšanja savršenog zdravlja, kao i maksimalne dopune kapaciteta životne energije.
Cilj svakog humanog roditelja, jeste da omogući sebi i svojim najdražim i najranjivijim
članovima porodice, da zbog nepodnošljive zagađenosti životne okoline kemijskim
materijama, svakodnevno odstranjivanje otrove iz organizma, kao i nadopunu životnih
materija, kojih danas nema i u najkvalitetnijoj i najprirodnijoj ishrani.
Metodološkim, višegodišnjim istraživanjem stručno naučne literature, pronađen je dar
prirode koji ispunjava sve elemente za stjecanje dobrog zdravlja, za povećanje i održavanje
optimalnog kapaciteta životne energije.
Rezultati naučnih istraživanja, i preko 5000 godišnjeg iskustva, potvrđuju da matični mliječ
sa pravom nosi naziv Izvor života.
Matična mliječ je gusta neprozirna masa bijele do blijedo žućkaste boje. Ima karakterističnu
aromu i oštar kiselkast okus sa slatkim akcentom. Jedna grupa pčela sakuplja nektar, nosi ga
u košnicu i predaje grupi pčela koje ne lete, starih svega desetak dana. Mlade pčele
njegovateljice ga proizvode kao hranu za larve. One radom svojih žlijezda proizvode matičnu
mliječ, visokokvalitetnu hranu koja se može usporediti sa mlijekom kod sisara. Prva tri dana
sve se larve hrane matičnom mliječi. Poslije toga, na osnovu nama nepoznatih zakona i
izbova, samo jedna larva nastavlja se hraniti ovom supstancom, dok druge prelaze na ishranu
medom, polenom, vodom i manje kvalitetnim vrstama mliječi. Od ovih larvi nastaju pčele
radilice, a ona jedna pretvara se u malo čudo prirode – maticu.
Mlade pčele njegovateljice prave matičnu mliječ, to je sekret iz žlijezda na vrhu njihovih
glava. Od 2-3 dana matična mliječ je jedina hrana koja se daje svim mladim larvama u
procesu njihovog sazrijevanja, dok je za maticu to hrana za čitav život.
Za 3 dana tokom kojih su larve pčela radilica hranjene matičnom mliječi, one dosegnu
maksimalan razvitak; njihova težina se poveća oko 250 puta.
Matica dosegne zrelost 5 dana prije pčela radilica; kada potpuno sazri, njena težina je duplo
veća od težine pčela radilica.
Životni vijek pčele radilice je oko 35-40 dana; dok matica živi 5-6 godina i ekstremno je
plodna. Jednom je oplođena i od tog momenta može snesti čak do 3000 jaja dnevno tokom
ljetne sezone. Ma kako ovo nevjerojatno zvučalo, ona može nositi toliko jaja i do 5 godina.
Svako biće koje ima toliko energije i vitalnosti treba poštivati!
Ova bogata koncentrirana hrana nije korisna samo za pčele. Ona sadrži nevjerojatne količine
proteina, lipida, glucida, vitamina, hormona, enzima, minerala, specijalnih vitalnih faktora
koji se ponašaju kao biokatalizatori u postupku ćelijske regeneracije u ljudskom tijelu.
63
Iako su neki elementi nađeni u matičnoj mliječi u mikrogramskim količinama, oni još uvijek
mogu djelovati do krajnosti sa koenzimima kao katalizatori ili mogu djelovati sinergistički.
Utvrđeno je da je mliječ bogata bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mastima,
aminokiselinama, vitaminima B-1, B-2, B-6, C, E, niacinima, pantotenskom kiselinom,
biotinom, inozitolom i folskom kiselinom.
1 gram matičnog mliječi sadrži slijedeće:
* vitamin B1 (tiamin) – 1.5 do 7.4 mikrograma* vitamin B2 (riboflavin) – 5.3 do 10.0
mikrograma* vitamin B6 (pirodoksin) – 2.2 do 10.2 mikrograma* niacin (nikotinska kiselina)
– 91.0 do 149.0 mikrograma* pantontenska kiselina – 65.0 do 200.0 mikrograma* biotin –
0.9 do 3.7 mikrograma* inozitol – 78.0 do 150.0 mikrograma* folna kiselina – 0.16 do 0.50
mikrograma* vitamin C – u tragovima.
Matična mliječ ima kiselu reakciju, pH 3,5 – 4,5. Ima bakteriozna svojstva, pa u njoj umiru
patogene bakterije.
Primjena mliječi najprije je počela u Francuskoj, a onda se raširila na Belgiju, Njemačku, SSSR
i sve istočne zemlje. Osjetljivost mliječi prema raznim utjecajima zadaje dosta brige oko
čuvanja. Škodi mu toplina, svjetlost, vlaga, zrak i utjecaj kemijskih faktora. Na toplom, mliječ
gubi vlagu, a svjetlost pogoduje redukciju kisika i djeluje kao katalizator kemijski reakcija. Na
vlazi mliječ pljesnivi. Zrak je najštetniji; njegovim utjecajem dolazi do oksidacije i propadanja
vitamina. Mliječ se najsigurnije čuva liofilizacijom. To je postupak kojim se mliječ pri niskoj
temperaturi od -60oC vakuumom oduzme voda i tim se pretvori u prašak. U tom stanju može
se čuvati nekoliko godina. U frižideru na temperaturi od -5o C do -2oC mliječ se čuva 6
mjeseci, dok se na temperaturi od -18oC do -16oC drži godinu dana. Tako je, prvi put poslije
5.000 godina primjene mliječi, dobiven stabilan proizvod u obliku praha koji se može koristiti
i više godina nakon njegovog sakupljanja.
Matična mliječ je preporučena od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), kao vrsta
hrane koja poboljšava psihofizičke mogućnosti čovjekovog organizma. Ruska Akademija
nauka je preko trideset godina ispitivala razne prirodne sastojke, tražeći onu, koja će najbrže
i najjače djelovati na povećanje ovih sposobnosti, da bi istu namijenila roniocima,
kozmonautima, polarnim istraživačima i vrhunskim sportašima. To su grupe ljudi koji se,
trpeći izuzetno psihofizičke napore, troše i ubrzano stare, pod krajnje surovih i teških uvjeta
u kojima žive i rade. Nakon ispitivanja ruski naučnici su zaključili da je matična mliječ
najsavršenija prirodna supstanca, koja u potpunosti ispunjava zahtjeve njihovog istraživanja.
Pošto je nativna matična mliječ (izvađena iz košnice) biološki aktivna samo 48 sati, a nakon
toga njegove najkorisnije sastojke razara vlaga, podvrgli su ga liofilizaciji (kristalizacija i
isparavanje molekula vode na niskim temperaturama u vakuumu). Na taj način su,
oslobodivši ga vode, produžili njegovu potpunu biološku vrijednost.
Snažno bio stimulirajuće djelovanje matične mliječi na rast i razvoj svih živih tkiva i ćelija,
naveo je liječnike iz moskovske bolnice „F. Filatov” pod rukovodstvom dr Z.N. Lebedjeve (II
Medicinski institut) da primjeni matičnu mliječ u slučajevima hipotrofije djece u ranom dobu
(2-7,5 mjeseci). Ova djeca su se razlikovala od djece istog uzrasta malim rastom i težinom,
blijedom kožom, mršavošću, slabim pokretima, lošim snom. Mliječ je davana u obliku
supozitorija, koje su tri puta dnevno stavljane u čmar (po 5 mg). Svi mali pacijenti su ranije
bili bezuspješno liječeni transfuzijama krvi, vitaminima, glukozom i sl. Liječenje mliječju
tijekom 7-10 dana, pokazalo je slijedeće rezultate; pojavu apetita, povećanje težine, brži rast
koštane i mišićne mase, raspoloženost i živahnost djece. Lebedeva je zaključila da je mliječ
snažan biološki stimulator, pokretač razmjene materija i aktivator svih životnih procesa.
64
I liječnici E.M. Fateeva i N.I. Rošalj sa pedijatrijskog instituta, liječili su četrdesetoro djece
istog uzrasta od hipotrofije, sa jasnim znacima kroničnog rastrojstva, zaostalosti u rastu i
psihomotornom razvoju. I u ovom slučaju, prethodna liječenja nisu pokazala rezultate.
Poslije liječenja istovjetnog kao kod Lebedjeve, djeca su počela dobivati 20-30 grama dnevno
u odnosu na 5-7 grama prije primjene mliječi, pojavio im se apetit i aktivnost kretanja.
Ispitivanja su pokazala da je mliječ imala snažno djelovanje na centar za ishranu.
Analogni rezultati su bili postignuti pri katedri pedijatrije Rjazanskog Medicinskog Instituta
„I.P. Pavlov” u liječenju dječjeg infantilizma. O povoljnim rezultatima liječenjem matičnom
mliječi djece od 35 dana do 22 mjeseca starosti, izvijestili su talijanski i francuski liječnici
(Malosi, Grandi, Prosperi, Ragzaini i Kvadri).
Oni su koristili mliječ u raznim oblicima: izmiješanu sa medom, šećernim sirupom, liofiliziran.
Uglavnom su ga plasirali oralno u dozama od 8-100 mg. Dnevno u toku 11 do 60 dana.
Djelovanje je bilo izraženo u povećanju tjelesne težine, broja eritrocita, količine hemoglobina
i normalizaciji sastava bjelančevina u krvi.
Na odjeljenju za kliničku farmakologiju Instituta za farmakologiju i toksikologiju u Sarajevu,
provjeravana su svojstva i efekti preparata od fermentirane peludi (perge) i matične mliječi
kod starijih osoba. Pacijenti (njih 37) su dobili 30-70 mg mliječi dnevno. Prof. dr Irfan Zulič je
utvrdio da se kod svih pacijenata, koji su imali tipične simptome psihofizičke staračke
iscrpljenosti, poboljšalo opće zdravstveno stanje, a posebno stanje nervnog sistema. To je
pripisao vazodilatatornom efektu koji proizvodi mliječ, te dolazi do bolje prokrvljenosti
cerebrovaskularnog sistema, srca i mišića, bržeg uklanjanja otrova i štetnih produkata
metabolizma, a bolje snabdijevanje tkiva svježom krvlju, tj kisikom, ali i bioaktivnim
sastojcima mliječi.
N.I. Šcerbakova sa Rjazanskog medicinskog instituta, primijenila je mliječ u slučajevima
arterioscleroze i psihičkih bolesti: šizofrenije, posljedica letargičnog encefalitisa i involucijske
psihoze. U svim ovim slučajevima mliječ je pokazala terapijski efekt, dok je u slučajevima
depresije pokazivala jasno stimulirajuće djelovanje regulaciju vegetativnog nervnog sistema.
E.B. Nesmejanova, glavna liječnica Navaginske bolnice u Krasnodarskom području, uspješno
je primijenila mliječ kod dvije bolesnice, koje su imale izljev krvi u mozak, paralizu desne
strane, te patile od glavobolja, nesanice i razdražljivosti. Poslije jedne kure liječenja, micanje
glavom i bolovi su iščezli, bolesnice su imale dobar san, mnogo bolje raspoloženje i volju za
životom i radom.
Dr E.A. Lođanski je vršio ispitivanje djelovanja mliječi na velikom grupom bolesnika, koji su
preboljeli moždane traume: 64 bolesnika od arterijske hipertenzije, 183 sa upalnim
procesima na želucu i dvanaestercu. Ispitivanja su trajala tri mjeseca sa terapeutskom dozom
od oko 30 mg mliječa dnevno. Poslije toga su primijećena rapidna poboljšanja aktivnosti
bubrega i jetra, normalizacija razine kolesterola i triglicerida u krvi, arterijskog pritiska i
zarastanja rana na želucu i crijevu.
Dr Lođanski je zaključio da je mliječ izuzetno profilaktično sredstvo za pojavu psihosomatskih
tegoba, skleroze krvnih sudova i pada obrambene funkcije imunološkog i krvnog sistema u
toku procesa starenja, ali i u slučajevima otpornosti na medikamentne terapije.
Na Internoj B klinici u Beogradu ispitivano je djelovanje matične mliječi na 24 pacijenta od
angine pektoris, hipertenzije, post hepatitičnih tegoba, proživljenog infarkta, klimakterijskih
tegoba, astenije i preuranjene starosti. Pacijenti su dobivali dnevno između 30 i 70 mg
mliječi.
Dr. M. Putnik je zaključio kako obilje bio aktivnih sastojaka u mliječi djeluje ionizirajuće na
svaku ćeliju ljudskog organizma, snažno djeluje na metabolizam razmjene materija i
65
regeneriranja tkiva, a djelovanje na sistem krvnih sudova pripisao je holienergičnom faktoru i
rutinu.
S.B. Nemanova sa katedre hospitalne terapije Rjazinskog instituta i A.M. Sevastjanov, glavni
liječnik Raivaletske bolnice u Kareliji, primjenjivali su tablete suhe matične mliječi na
30 pacijenata starosti od 46-64 godine koji su bolovali od stenokardije. Nakon neuspješnog
liječenja istih diuretikom, papaverlinom i dr. doze mliječi su se kretale od 40 do 60 mg po tri
puta dnevno u toku 2 do 4 tjedna. Kod većine bolesnika, došlo je do smanjenja
stendokardičnih napada, a u nekoliko slučajeva oni su se potpuno povukli.
Došlo je do smanjenja nadraženosti, poboljšanja sna, boljeg raspoloženja. Naročito je kod
žena bilo postignuto odlaganje pojave infarkta miokarda. Dr. Sevastjanov je za 18 dana
ovakve terapije potpuno normalizirao krvni pritisak ovih pacijenata.
Talijanski liječnici dr Martineli i dr Karakristi su utvrdili na svojim klinikama da mliječ
povećava oslobađanja glikogena i time povećava razinu metabolizma, a čuveni francuski
liječnik i istraživač mliječi prof. dr Remišoven nakon primjene mliječi intramuskularno
(injekcijama) potvrdio je da se poslije latentnog vremena od 3 do 4 dana bitno uvećava
osnovni metabolizam. I dr Ardri sa klinike u Parizu, potvrdio je iste rezultate i zaključio da se
djelovanje mliječi na organizam čovjeka ogleda u stimulaciji žlijezda sa unutrašnjim
lučenjem.
Ovo djelovanje matične mliječi utvrdio je i dr. Troickij sa Rjazanskog medicinskog instituta.
Rezultati njegovih istraživanja govore da mliječ stimulira lučenje endokrinih žlijezda, kao što
su na primjer Langerhansovi otočiću pankreasu (ona luče inzulin koji regulira razinu šećera u
krvi), štitna žlijezda (luči tiroksin u čijem nedostatku dolazi do gušavosti i mentalne
retardiranosti), paraštitne žlijezde (koje luče parathormon), hipofiza (koja luči veći broj
hormona i djeluje na veliki broj fizioloških funkcija luči: ACTH, LH, MSH, FSH i TH).
Dr. Rudolf Grej šef odjeljenja Opće bolnice u Korneuburgu ispitivao je utjecaj matične mliječi
na višestruke psihičke i somatske popratne pojave dijabetesa. Najzapaženiji rezultati su
postignuti kod dijabetičara koji su imali snažan umor, malaksalost, fizičku i psihičku
iscrpljenost, početak klaudikacijskih tegoba i pojavu tjelesne i duševne napetosti. Kura sa
mliječi je trajala 14 dana, po 40 mg dnevno. Ne samo da su ove tegobe bile ublažene ili
potpuno nestale, već je uočena i veća tolerancija na šećer i oporavak pankreasa. Dr. Grej
ovo tumači prisustvom glutaminske kiseline koja je važna za metabolizam ćelijskog jedra i
oporavak Langerhansovih otočića biostimulatorima iz matične mliječi. Slična ispitivanja
obavljena su na fiziološkom odsjeku Medicinskog fakulteta u Beogradu pod rukovodstvom
dr. Ivana Anđelkovića. Uz redovnu terapiju i primjenu matične mliječi nekoliko pacijenata iz
grupe zavisnih od inzulina, moglo je se skinuti sa inzulina.
Bugarski liječnici E. Georgijeva i V. Vasiljev liječili su 42 bolesnika čira na dvanaestercu i 8
bolesnika od čira na želucu, smjesom mliječi i meda u odnosu 1:100. To im je davano tri puta
dnevno tokom jednog mjeseca (36-45 mg dnevno). Kod 12 pacijenata se potpuno
normalizirala želučana kiselina, kod 8 se smanjila povišena kiselina, a kod 10 pacijenata je
zarasla rana izazvana čirom. Svi bolesnici su dobro podnosili mliječ nije bilo nikakvih
nepoželjnih pratećih reakcija.
Najbolje rezultate sa liječenjem ulkusnih bolesti imao je dr N.P. Jojriš, na Klinici za unutarnje
bolesti u Kijevu. Ove rezultate je postigao i sa običnim medom rastvorenim u toploj vodi, koji
je davao bolesnicima od gastritisa na 90-120 minuta prije jela (tada med sprečava lučenje
želudčanog soka). Bolesnici sa teškim gastritisom i ulkusom su, po savjetu doktora
Jojriša, potpuno zamijenili industrijski beli šećer medom, med kao lijek koristili po 30 g ujutro
i uvečer, 40 g preko dana i matičnu mliječ 30 mg dnevno.
66
Rumunjski naučnik prof. dr Š. Roman, kirurg, koristio je sve pčelinje proizvode (med, mliječ,
polen i propolis) u prije i postoperativnom vremenu kod svojih pacijenata, zamijenivši
parenteralnu primjenu glukoze medom i mliječi. Obratio je pažnju na pojedine bioaktivne
sastojke, poput glicida, koji prolazeći kroz filtar probavnog trakta, odlaze direktno u krvni
sistem, harmoniziraju razmjenu materija i uspostavljaju zalihe glikogena u krvi, zatim na
aminokiseline, mineralne soli i vitamine, od kojih ističe kompleks vitamina B grupe i folacin.
Liječnici I.A. Troickij i I.E. Lupačev sa Rjazanskog medicinskog instituta koristili su liofiliziraa
matična mliječ u liječenju 44 bolesnika od arterioskleroze i stenokardije sa po 15 mg po tri
puta dnevno. Posle 10 dana liječenja kod 41 bolesnika nastupi su bili kraći i slabiji. Od 30
bolesnika, od njih 25 u toku 6-18 mjeseci liječenja mliječju došlo do prekida napada.
Š.A. Lobadin 34-te lenjingradske poliklinike liječio je bolesnicu od hipertenzije sa 60 mg
mliječi dnevno. U periodu od 02.12. do 05.01. krvni pritisak je sa 200/130 pao na 140/70.
Liječnik E.D. Mišćenko promatrao je na klinici Instituta ishrane AMN djelovanje matične
mliječi na razvoj šećerne bolesti i bolesti srčanih krvnih sudova koja je pratilac ove bolesti.
Kod 90% dijabetičara šećer u krvi je pao već posle 3 sata od primjene prvih 20mg mliječi. Ono
što je bilo najvažnije mliječ je kod hipotoničara povisio pritisak od početnih 65-85/40-55 na
stabilnih 125-130/70-75.
M.N. Egorov, V. Vinogradova i L. Braines su nezavisno došli do sličnih rezultata u primjeni
matične mliječi kod bolesnika sa lošom razmjenom materija (artritis, dijabetes, osteoporoza).
Nekrotične promjene na nogama pacijenata koje su išle do amputacije nokata, pokazale su
zacjeljivanje poslije dvadesetodnevne primjene 40mg mliječi dnevno. Pacijenti su imali
poboljšane pokazatelje oscilografije, uvećan broj funkcionalnih kapilara, normaliziran
krvotok, hod od 500-600 metara bez bolova u nogama, povećanu temperaturu kože nogu i
nestanak bljedila, normaliziran san, povećan apetit, smanjenje vegedistonije.
I Njemački liječnik I. Kubine je elektroforeznom aplikacijom matične mliječi liječio atrofične
rane na nogama, zglobove, otekline varikoznih proširenja vena. U toku 2 do 3 tjedna otoci su
bili manji, pojavila su se otočići granulacije, a za vrijeme od jedan i pol / dva mjeseca
kronične rane su potpuno zarasle.
Rumunjski istraživači dr A. Čiplja i dr N. Draguleska i dr Joana Tenase Mogošt sistematski su
primjenjivali pčelinje proizvode u terapiji kroničnih hepatopatija. Matičnu mliječ su davali u
slučajevima kroničnih hepatita i evolutivnih agresivnih hepatita (u smjesi sa medom, u 10
sati). U slučaju ciroze, dodavali su smjesi i polen i pasirali u mlijeku ili čaju. To je dovelo do
povećanja težine oboljelih i do razvoja mišićnih tkiva, a u slučajevima vaskularnodekompenziranih ciroza, liječenje je bilo znatno ubrzano. Vrlo dobri rezultati su dobiveni i u
slučajevima pankreatopatije.
Naučnici su zaključili da je matična mliječ obavezan u ishrani kod svih stanja u kojima dolazi
do iscrpljivanja jetra, jer gotovi enzimi iz mliječi direktno potpomažu detoksikacijsku ulogu
jetra, a biostimulatori stimuliraju rast i razvoj, kao i regeneraciju hepatocita. Ispitivanja u
bolnici Berboks u SAD-u su pokazali da se metabolizam alkohola ubrzava za 40% kada se
mliječ koristi sa njim, ili neposredno poslije, a pretpostavlja se da je slična stopa i u
slučajevima toksikacije hranom, otrovima, konzervansima, nikotinom, drogama, i
radioaktivnim zračenjem.
Čehoslovački liječnik I. Pavlik, uspješno je koristio matičnu mliječ u liječenju bronhijalne
astme, a njihov kolega dr. Mali liječio je s mliječi 74 bolesnika: od bronhijalne astme,
skleroze, zatajenja srca, klimakterijskih tegoba, iscrpljenosti i Parkinsonove bolesti. U lakšim
slučajevima pacijenti su primali 50 mg, a u težim 1000 mg matične mliječi u razdoblju od 20
dana.
67
Na njemačkim, mađarskim i ruskim klinikama, med i mliječ su uspješno korišteni u liječenju
insuficijencije bubrega. 80-120 mg meda, 30-70 mg mliječi u čaju od šipka (15 mg na pola
litre vode). Kada se ovoj kombinaciji doda maslinovo ulje i limunov sok, dolazi do
izbacivanja pijeska i sitnih kamenčića iz bubrega. Bogati sastav meda i mliječi, obilje glukoze i
vitamina, pojačava diurezu i izlučivanje toksina, prirodni antibiotici štite bubrege, mokraćne
kanale i mjehur od infekcija, a primijećeno je da je mokraća svjetlija i slabije koncentrirana,
što je pokazalo da je iskorištenje hranjivih materija maksimalno. Normalna diureza se postiže
već nakon tri (3) doze mliječi od 20 mg, a glukoza regulira i hidrostatski pritisak koji je često
poremećen kod akutnih nefritisa.
Mnogobrojna ispitivanja, studije i dvostruki slijepi eksperimenti, koji su vršeni u Beču,
Ljubljani, Sarajevu i Hamburgu;
Ispitivanja su pokazala da se primjenom matične mliječi (sa ili bez polena) postižu izvanredni
rezultati u liječenju klimakterijskog sindroma, čak kod 90% pacijenata. Najmasovnije
istraživanje provedeno je u Njemačkoj, pod rukovodstvom dr Vernera Šolmona. U ispitivanju
je učestvovalo 260 ginekologa iz Njemačke sa po 5 pacijentica. Terapija je trajala 30 dana i
vođeni su kartoni za 1060 pacijentica. Kod 78,8 posto svih pacijentica došlo je do potpunog
otklanjanja svih klimakterijskih tegoba.
Isto ispitivanje izvršio je prof. dr I. Osmanagić na GAK-u Medicinskog fakulteta u Sarajevu, ali
na uzorku od 40 žena, sa djelomično ili potpuno ugašenim funkcijama gonada. Jednom dijelu
bolesnica bila je izvršena potpuna ili djelomična kastracija. Kod 90% pacijentica, mliječ je
otklonila 90% neuro vegetacijske smetnje i poremećaje centralnog nervnog sistema, koji su
nastali uslijed djelomične ili potpune disfunkcije jajnika, te disbalansa među žlijezdama sa
unutrašnjim lučenjem. Terapija je trajala 60 dana i isključivala medikamente bilo koje vrste.
Dr Osmanagić je ovakav uspeh pripisao biokatalitalizatorima iz mliječi, prvenstveno
aminokiselinama i esencijalnim aminokiselinama, jer ih svih 8 ima u mliječi. Vitamini B
kompleksa, pantotenska kiselina, folacin i tokoferol povećali su prokrvljenost hipofize, a
flavoni i biljni hormoni, fitosteroli slični humanim kortikosteroidima, djelovali su na sistem
simpatikus-parasimpatikus, ublažili deficit estrogestagenih hormona u klimaksu.
I u općoj javnoj bolnici Klosterneubur, u Austriji provjereno je djelovanje mliječi na 38
pacijentica između 47 i 71 godinu, sa dijagnozom klimakterij virile, koje nisu pokazala grublja
organska oboljenja. Rukovoditelj istraživanja, dr F.K. Feliks, utvrdio je snažno djelovanje
mliječi u suzbijanju depresije, poremećaja sna, hipertonije, glavobolje i drugih psihofizičkih
tegoba kod pacijentica. Za kontrolu je služila grupa od 38 žena, koje su dobile anabolne
hormone, i još jedna grupa žena koje su dobivale antidepresive. Kod druge grupe javljala se
atrofija gonada zbog terapije hormonima, a kod treće pojava parkinsonizma. Jedino mliječ
nije imala nikakvih neželjenih pojava, a unaprijedio je psihofizički i psiho emotivni život
pacijentica, koje su prolazile kroz ovaj težak psihički proces hormonskog disbalansa.
Višegodišnjim ispitivanjem na Ginekološkoj klinici u Radiološkom institutu u Sarajevu, Prof.
dr I. Osmanagić je provjeravao blagotvornost utjecaja matične mliječi na bolesnicima
oboljelim od raka, koji su zbog većih doza zračenja pokazivali znake tzv. radijacijskog
sindroma ili rengenske bolesti.
Pošto su ovo bolesnici bili znatno oslabili od liječenja radioaktivnim zračenjem, dobivali su
glukozu, litozin, vitamin C, razne anabolike i esentiale i druga sredstva za jačanje.
Međutim, duža upotreba ovih sredstava izaziva neželjene efekte, pa se pribjeglo matičnoj
mliječi je utjecaj na jačanje oslabljenog organizma već bio višestruko dokazan u svijetu.
Liječenjem je bilo obuhvaćeno oko 200 pacijentica, kojima su bili zračeni zloćudni tumori.
Laboratorijski i radiološki nalazi su točno utvrdili i znake rendgenske bolesti i efekte liječenja
68
uz pomoć mliječi. Već poslije trećeg ili četvrtog uzimanja preparata pacijentice su se osjećale
bolje i psihički i fizički, lakše su se kretale, bolje su spavale i lakše su podnijele ostatak
predviđenog zračenja. Kod 88,8% stanje se osjetno popravilo.
Prof. Osmanagić je zaključio da mliječ snažno utječe na reparaciju organa koji bivaju oštećeni
zračenjem. Zračenje, osim na koštanu srž i spolne žlijezde, snažno utječe na jetra, koja
prerađuje krv i filtrira najveći broj otrova u tijelu. Matična mliječ sa obiljem bioaktivnih
sastojaka, podstiče regeneraciju oštećenih organa, kompenzira manjak bjelančevina i
elektrolita i uspostavlja bioenergetsku ravnotežu organizma, naručenu primijenjenom viška
energije od zračenja.
I citostatici slično zračenju, izazivaju patološke promjene na sluzokožama, krvotvornim i
parenhimatoznim organima. Nastaju tegobe, slične kao kod rendgenske bolesti.
I zračenje i citostatici izuzetno slabe snagu imunog sistema kočenjem proizvodnje antitijela,
pa je ovdje veoma bitno i snažno imunotoničko djelovanje mliječi.
Dr Osmanagić je na osnovu svojih istraživanja, preporučio matičnu mliječ kao prevenciju od
radijacije, ne samo bolesnicima koji se zrače, nego i osobama koje profesionalno dolaze u
kontakt sa većim dozama ionizacijskog zračenja, koje se kumulira u tijelu i permanentno
oštećuje organizam.
U poljoprivredi se koriste 23 takva spoja, u industriji 32, kao dodaci hrani 17, a čak 82 u
medicini. Živi organizmi, ne samo da upijaju radioaktivne zrake iz umjetnih izvora i
atmosfere, već su njima direktno napadnuti i preko ishrane. Naime, oni se talože u životnim
namirnicama, iz kojih dospijevaju u krvotok i deponiraju se u kostima, a iz kostiju neprestano
ozračuju koštanu srž i izazivaju oboljenje ovog krvotvornog organa.
Pošto se organizam spontano trudi uspostaviti svoj energetski i biokemijski balans, mliječ je
pravo sredstvo koje ubrzava uspostavljanje njegove psihosomatske stabilnosti i vitalnosti.
Matičnu mliječ u svom bogatom biokemijskom sastavu sadrži i razne fermente i biljne
hormone, slične steroidnim hormonima, kao i čitav niz aminokiselina, od kojih naročiti
značaj za spermatogenezu imaju arginin, histidin i glicin. Zato on djeluje na somato
psihoendokrini mehanizam, a preko njega i na seksualni potencijal i vitalnost spermatozoida.
Naučnici iz mnogih zemalja, ispitivali su gonadotropno djelovanje matične mliječi. Borher je
mliječi ponovo aktivirao seksualno neaktivne zečeve. Tekavcic je utvrdio povoljan utjecaj
pantotenske kiseline na gonade, a Pelazoli je u sistematskom pregledu terapijskih sredstava
za liječenje muške impotencije preporučivao i matičnu mliječ.
Talijanski naučnici su skrenuli pažnju na mogućnost primjene mliječi kod muške sterilnosti,
na osnovu jedne pojave iz života matice. Za vrijeme svadbenog leta, matica primi oko
milijardu spermatozoida. Oni ostaju vitalni i sposobni za oplodnju jajašaca tokom narednih
pet-šest godina, jer se skladište u posebnom spremištu u organizmu matice u kome ona luči
sekret, koji održava spermatozoide živim i bio aktivnim.
Prof. dr Osmanagić na klinici u Sarajevu, ispitivao je djelovanje matične mliječi na seksualnu i
reproduktivnu sposobnost ljudi, naročito oligopotentnih i impotentnih osoba, sa smanjenjem
ili potpunim odsustvom reproduktivne i kohabitacijske sposobnosti. Ispitivanja su vršena
obostrano otvorenim kliničkim testom, uz kontrolu placebom, a bilo je obuhvaćeno 170
muškaraca različite životne starosti.
Nakon dvomjesečnog ispitivanja kod grupe pacijenata (24) koji su primili po 30 mg dnevno,
nakon rutinskih pregleda sperme, utvrđeno je poboljšanje njene kvantitete i kvalitete. Došlo
je do povećanja broja spermatozoida i pojačanog mortaliteta. Uočeno je povećanje opće i
seksualne kondicije, a želja za samim odnosom i dinamika kohabitacije (seksualni odnosa)
se povećala.
69
Ovi rezultati nagnali su naučnike da udvostruče dozu, tako da se kod grupe od 40 pacijenata
primijetilo opće poboljšanje seksualne kondicije. 60% pacijenata imalo je znake poboljšanja
spermatogeneze, a kod većine pacijenata je bila poboljšana i kvaliteta odnosa zbog
smanjenja erotoreakcionog potencijala.
Dr Osmanagić ističe da je seksualna impotencija muškaraca najčešće posljedica hormonalnih
i psihogenih poremećaja, dakle, i rezultat insuficijencije i gonada s jedne strane, i
neurastenije, psihostenije i psihičkih konflikta sa samim sobom sa druge strane. Česta je
psihička inhibicija: strah, nesigurnost, nedovoljne emocije, zainteresiranost za partnera ili
neke druge psihičke traume. Tu su, zatim i mehanički faktori- infekcije genitalnih organa.
Zbog toga je primjena mliječi opravdana, jer ona djeluje višestruko, na svim ovim nivoima.
Medikamenti često omanu kod smanjene seksualne potencije, zato što se radi o stanju čiji
pravi uzroci ostaju maskirani.
Dr Osmanagić smatra, da je takvim pacijentima prvenstveno neophodno povratiti psihičku
uravnoteženost, narušenu sterilnošću i saznanjem o neuspješnosti prilikom odnosa, jer to
ruši blokadu ostalih potencijala u vrlo kompliciranom i osjetljivom psihoseksualnom procesu
kopulacije i oplođenja. Zato je mliječ supstanca izbora, zajedno sa ostalim pčelinjim
proizvodima i čistim supstancama biljnog porijekla.
Zaključiti se može, da usprkos neprocjenjivoj blagotvornosti matične mliječi nije široko
rasprostranjen u borbi za očuvanje zdravlja. Razloge za to treba tražiti u činjenici da je ima
malo. Za razliku od ostalih pčelinjih proizvoda, proizvodi se samo za dnevne prehrambene
potrebe matice i pčelinjih larvi u prva tri dana života, tako da se njegova količina mjeri
gramima.
Čovjeka posebno fascinira dug životni vijek matice, kao i uloga „Izvora života” u povećanju
životnog vijeka kod insekata, sisavaca, čovjeka za i preko 200%.
Na svjetskom tržištu, danas se mogu nabaviti proizvodi, sa šarolikom količinom i
koncentracijom biološko aktivnih materija matične mliječi, u količini ispod i oko 6 mg u
jednoj mjernoj jedinici. Proizvod sa najvećom količinom i koncentracijom biološko aktivnih
materija matične mliječi je Forever Royal Jelly, gdje u svakoj od 60 lingvaleta ima 250 mg
liofiliziranoge matične mliječi.
Njegov svakodnevni dar čovječjem tijelu je garant dobrog zdravlja i dugovječnosti.
Literatura:
1. Grupa autora (prevod sa bugarskog), Pčelarska enciklopedija, NOLIT, Beograd, 1976,
58.
2. Mr. Pantelija Pantelić, Azbuka pčelarstva, 2001, Beograd
3. Grupa autora, Pčelarstvo, ZNANJE, Zagreb, 1990., 510.
4. Grupa autora, Pčelarstvo, ZNANJE, Zagreb, 1990., str. 521.
5. Popović S., Matični mleč – proizvodnja i čuvanje, Popović, Beograd, 2001, 61.
6. http://www.bastabalkana.com/2010/05/maticni-mlec-i-starenje-antiage-formula/
70
Tibor Kovač
promotor ishrane budućnosti
Namešnadudvar, Republika Mađarska
FLAŠIRANA VODA ILI VODA IZ SLAVINE ILI...
Narodna mudrost kaže: „Ako ne piješ zdravu vodu, ne možeš biti zdrav“, a kineski doktori
kažu „Ako ne piješ zdravu vodu, ne mogu te izliječiti ni od jedne bolesti.“ Znajući narodnu
mudrost i stav medicine, od životne važnosti je imati točna saznanja o tome, koja je voda
najprimjerenija za ljudsku upotrebu.
Cilj mi je dati vam informacije do kojih sam došao, kako bih omogućio i vama i sebi, skupa
steći dobro zdravlje, naše najveće bogatstvo.
Istraživanjem dostupne stručno naučne literature, dobivena su, za naše zdravlje i našu
budućnost, neophodna saznanja.
Rezultati potvrđuju da flaširana voda, danas sve više postaje dio životnog stila. Ipak,
postavlja se pitanje da li je ona zaista zdravija od one iz slavine. Proizvodnja flaširane vode
raste zapanjujućom brzinom.
Bočice vode su dostupne i praktične, a djeluju zdravije od umjetno obojenih gaziranih pića.
Tržište flaširane vode je u posljednjih pet godina poraslo za oko 30 posto svjetskom razini.
Diktiraju ga mladi potrošači koji sve više postaju svjesni pravilne ishrane u očuvanju zdravlja.
Vitamini u vodi, bilje bogato antioksidantima i ostali zdravi dodaci koji se stavljaju u flaširanu
vodu da bi bila privlačnija najčešće su marketinški trik, kojim se služe proizvođači samo da bi
privukli kupce, pokazuje nutricionističko istraživanje Univerziteta u New Yorku. Vitamina ima
vrlo malo da bi oni imali bilo kakvo djelovanje na zdravlje, a ukusi se postižu dodavanjem
zaslađivača i šećera, pa voda tako postaje namirnica koja goji.
Voda neće vratiti energiju nakon treninga.
Sportski nutricionista sa Floride Sintija Sas smatra da, što se tiče pozitivnog utjecaja na
vježbanje i formu organizma, slobodno možete preskočiti flaširanu vodu. „Flaširana voda
vam sigurno neće dati prednost ili veću izdržljivost”, kaže ona.
Stručnjaci ukazuju da postoji još jedan razlog da se pređe sa flaširane vode na onu iz slavine.
Za transport flaširane vode se potroši mnogo goriva.
Službeni podaci govore da voda iz bočica stvara 1,5 miliona tona otpada godišnje, a veliki dio
energije odlazi na proizvodnju i transport.
Stručnjaci kažu da je transport flaširane vode štetan proces, kojim se povećava efekt
stakleničkog vrta.
Flaširana voda iz Francuske, na primjer, putuje više od 8000 kilometara da bi dospjela do
prodavaonice u Čikagu.
Samo Amerikanci su prošle godine popili više od 30 milijardi flaša ove vode. Većina od oko 80
posto završi na deponijima.
Ako bi se poredale jedna do druge, to bi bilo dovoljno nerazgradive plastike da se planeta
okruži više od 150 puta.
Čak 86 posto plastičnih flaša postaje smeće, a za razgradnju plastične flaše potrebno je
između 400 i 1000 godina.
71
Rešenje nije ni spaljivanje PET ambalaže jer se njihovim sagorijevanjem stvara klor u
plinovitom stanju a pepeo sadrži teške metale.
Da li je flaširana voda zagađena? Testovi provedeni na 1.000 flaša vode koje je nabavljene od
103 različita proizvođača flaširane vode, pokazali su da više od 22 posto ispitanih flaša sadrži
kemikalije, bakterije i arsen.
Obična voda koju pijemo iz slavine također nije imuna na probleme kontaminacije, ali
pravilnim filtriranjem ovi problemi mogu biti svedeni na minimum. Iako većina odraslih ljudi
može podnijeti minimalnu izloženost ovim supstancijama, određene osobe kao što su
oboljeli od raka, ljudi koji se oporavljaju od transplantacije organa ili velike operacije, kao i
trudnice i djeca, mnogo teže podnesu postojanost štetnih materija unutar vode.
Neki ljudi se odlučuju flaširati vodu i zato, što voda iz slavine ponekad ima neugodan ukus
klora. Ovaj problem lako možete ukloniti ako vodu ostavite preko noći u frižideru.
Vodu kod nas odobrava Ministarstvo zdravlja. Zato prilikom kupovine vode iz flaše ne morate
strahovati da je štetna ako na deklaraciji piše da je odobrena. Međutim, to i dalje ne znači da
je zdravija od vode iz slavine.
Nagli i ubrzani razvoj nauke, a sa njom i industrije uz malu ekološku svijest čovječanstva u
posljednje vrijeme dovodi do dramatičnih ekoloških problema.
Malo računa se vodi o zagađenju vode, zraka i zemljišta. Upotreba pesticida i herbicida u
poljoprivredi, ispuštanje štetnih plinova u atmosferu i izlijevanje otpadnih voda iz tvornica,
termo i nuklearnih elektrana, raznih postrojenja za preradu nafte i teške i lake industrije
značajno ugrožava prirodnu sredinu.
U proteklih 200 godina voda u rijekama koju su ljudi nepročišćenu koristili i za piće došla je
do te razine da je u mnogim uglavnom većim rijekama ona jako zagađena.
Iz analiza brojnih izvora možemo vidjeti da danas čak ni neki izvori nisu potpuno ispravni u
odnosu na razdoblja prvih analiza.
Problem zagađivanja pitkih voda to jest vode iz slavine muči čitav svijet.
U zapadnoj Evropi taj problem je evidentiran prije više godina a polako počinje zabrinjavati i
nas. Flaširana voda počinje dobivati svoju neophodnost u svakodnevnoj upotrebi.
Flaširana voda se po načinu dobivanja dijeli na:
- prirodnu (izvorsku) i to stonu ili oligomineralnu, mineralnu i pročišćenu.
Flaširana voda se po sastavu ugljičnog dioksida (CO2) dijeli na:
- negaziranu, blago gaziranu i gaziranu.
Naše tijelo čini 50-70% vode? Ona je od vitalnog značaja za naše zdravlje, kao i zrak koji
udišemo. Voda je osnovni rastvarač za sve metaboličke procese, odstranjuje toksine iz našeg
organizma, podmazuje naše zglobove, regulira našu tjelesnu temperaturu i predstavlja
najvitalniji dio ćelija svih živih bića.
Zagađenost pitkih voda odnosno vode iz vodovoda u posljednje vrijeme počinje sve više
dobivati na značaju.
Svjedoci smo raznih problema sa vodom iz vodovoda koja ne zadovoljava potrebnu kvalitetu
kako bakteriološki tako i kemijski.
Iz medija smo mogli čuti i vidjeti razne probleme gradova Srbije koji su usmjereni na kvalitetu
vode iz vodovoda.
Ovo je jedan primjer saopćenja o stanju i ispravnosti snabdjevača vode:
Na području općine Vrbas od vodonosnih slojeva, koji se nalaze na području Vrbasa sa
svojom mogućnošću izdvajaju se dva. Kada je u pitanju snabdijevanje vodom na području
naše općine javljaju se slijedeći problemi:
72
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbasu.
• Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu.
• Nedovoljna količina vode za piće u Savinom Selu i Bačkom Dobrom Polju.
• Gubici u vodovodnoj mreži u cijeloj općini Vrbas.
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbasu.
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbas je problem koji je
identificiran na osnovu toga što se snabdijevanje vodom vrši iz centralnog vodovoda iz plitkih
i dubokih izvora.
Količina vode iz plitkih vodnih kapaciteta se prečišćava na postrojenju za pripremu pitke
vode kapaciteta 50 l/s, a cjelokupna količina vode koju je potrebno tretirati je veća od one
koja se prečišćava. Zbog toga se smatra da je neophodno tretirati cjelokupnu količinu vode
za piće dodatkom još jednog postrojenja za pripremu pitke vode od 80 l/s.
Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu. Nezadovoljavajuća
kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu je problem koji je evidentiran uslijed
nedovoljnog prečišćavanja pitke vode na ovom području i kao posljedica toga se javlja loša
kvaliteta vode, koja se ogleda u izrazitoj zamućenosti vode, prisutnosti pijeska i povećane
koncentracije željeza.
Aktivnosti oko nabavljanja kvalitetne pitke vode, sve je prisutniji iz dana u dan.
Pitka voda postaje i jedno od strateških pitanja većine država, što pokazuje i primjer
Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Informacija od 09.03.2012. – 20:26:33, da su Ujedinjeni Arapski Emirati zabranili izvoz
flaširane vode dovoljno govori.
ABU DABI – Rashid Ahmed bin Fahad, ministar životne sredine i vodoprivrede Ujedinjenih
Arapskih Emirata donio je rješenje o zabrani izvoza flaširane vode, proizvedene iz podzemnih
voda.
Rješenje je doneseno na osnovu preporuke Savjeta za vodoprivredu i „flaširanu vodu”, u cilju
sprečavanja zaštite prirodnih resursa.
Zabrana stupa na snagu za šest mjeseci da bi se proizvođačima flaširane vode omogućila
prilagodba ovoj odluci.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima postoji nekoliko kompanija koje se bave proizvodnjom
flaširane vode. Dvije kompanije flaširaju vodu sa malih planinskih izvora, dok ostale pumpaju
vodu iz dubina sistemom bunara. Stanovnici Ujedinjenih Arapskih Emirata troše najviše vode
u svetu.
U odnosu na svjetski prosjek od 200 litara dnevno po glavi stanovnika, potrošnja u UAE
je 3 puta veća.
U Evropskim zemljama je dnevni prosjek od 300 do 400 litara po glavi stanovnika.
Za razliku od nafte, stanovnici Emirata vodu ne smatraju prirodnim resursom. Voda je za njih
najdragocjeniji nebeski blagoslov.
Domaći ekolozi upozoravaju da su postojeće rezerve dovoljne samo za slijedećih 50 godina,
zato su preporuke o racionalnoj potrošnji svakodnevne.
Međutim, u državi u kojoj živi oko 9 miliona ljudi, (od toga su dvije trećine radnici iz drugih
zemalja na privremenom radu), to je prilično bezuspješno.
Da bi se smanjila potrošnja vode dobivena iz podzemnih izvora, oko 70 posto potrošnje
pokriva se vodom koja se dobiva desalinizacijom, izuzetno skupim procesom koji mogu
priuštiti samo tako bogate zemlje.
73
Primjera radi, UAE dnevno destilacijom proizvedu oko 9 miliona kubnih metara vode što ih
košta 18 miliona dolara.
Poljoprivrednici vodu za navodnjavanje zemljišta kupuju po subvencioniranim cijenama. Ko
zna, možda se u naftom bogatoj zemlji neko dosjeti da je jeftinije uvoziti flaširanu vodu, na
primjer sa Balkana.
Postavlja se i pitanje – Da li je dobro piti flaširanu vodu?
1. Ukus ne određuje čistoća vode, već koncentracija minerala
U studiji objavljenoj 2010-te, u žurnalu „Sensory Studies“, istraživači su tražili od ljudi da
ocjene ukus šest flaširanih mineralnih voda, i šest tipova vode iz slavine. Zaključili su da se
flaširana voda, generalno, nije ništa bolje pokazala od one iz slavine. Razlog: Na ukus utječe
koncentracija minerala, a ne njena čistoća.
Učesnicima ove studije više se sviđala po ukusu voda srednje mineralizacije, opisujući je kao
bez ukusa, ali postoji izuzetno mala razlika oko toga da li je voda flaširana ili je potekla iz
slavine.
Ono što je jasno je da pijući vodu prije obroka i tako popunjavajući stomak možete brže
izgubiti suvišne kilograme. Ustvari, to je često jedna od navika koje imaju vitki ljudi.
2. Nije nužno ispravna
Vršeno je istraživanje u kojem je oprobano 1000 flaša vode, i ustanovljeno je da izvjestan
broj brendova koristi kemijske zagađivače kojih ima postotno iznad razine koja je određena u
zdravstvenoj organizaciji.
Tu su i velika istraživanja koja pokazuju da kada se određene plastične boce zagriju na visokoj
temperaturi, dolazi do oslobađanja kemikalija iz plastike, koje mogu zagaditi vodu.
3. Porijeklo vode nije uvijek kako je predstavljeno na ambalaži
Na bocama su egzotični nazivi i slike na kojim su dočarani vodopadi i planinski potoci.
Zapravo, izvjestan nezanemariv broj flaširanih voda dolazi iz općinskih izvora vode.
4. Plastične boce ugrožavaju našu planetu.
Većina boca u koje se flašira voda napravljeno je od polietilena (PET ambalaža). Postoji dva
problema vezana za PET boce:
Za njihovu proizvodnju koristi se sirova nafta.
Istraživači sa Luisvil univerziteta procjenjuju da se svake godine koristi više miliona barela
nafte za proizvodnju PET boca, što nije ekonomski povoljno.
PET boce se ne recikliraju, kako je propisano, već se bacaju u kante za smeće, postoji veliki
ekološki problem jer velik broj plastičnih boca završi u prirodi, umjesto na reciklaži, i
ugrožava našu životnu sredinu.
Poznato je da PET boci treba 400 do 1000 godina da se raspadne!
Preporučuje se upotreba filtara za vodu koji će vam donijeti uštedu kad je kupovina flaširane
vode u pitanju, a tako i izbjegavate zagađenje životne sredine. Izbjeći ćete i rizik od upotrebe
štetnih kemikalija koje se mogu nalaziti u flaširanim vodama.
U SAD jedna boca flaširane vode košta oko 1,5 dolara.
To je 1900 x više od vode iz vodovoda, ukoliko je dovoljno čista, da bi se mogla piti. To znači
da:
1. Prosječan amerikanac godišnje potroši 400 dolara za flaširanu vodu.
2. Plastična ambalaža, u kojoj se prodaje flaširana voda, u dodiru sa vodom, otrovne
kemikalije kao što je bisphenola (BPA), koje mogu imati kancerogena djelovanja.
3. Životna sredina je višestruko ugrožena, počevši od postupka flaširanja vode, transporta,
pakiranja pa do odlaganja prazne ambalaže.
74
2004. godine, u SAD je prodano 26.000 000 000 litra flaširane vode
26 000 000 000 litara je skoro 28 000 000 000 flaša u jednoj godini samo u SAD. Od toga se
86% završi kao otpad, a 1500 plastičnih boca postane otpad svake sekunde.
26 000 000 000 litara vode, također i znači skoro 3 000 000 000 litara ulja, koje se potroši za
izradu ovih plastičnih boca.
To je količina, koja bi bila dovoljna za 100 000 automobila u toku jedne godine.
26 000 000 000 litara vode, također i podrazumijeva 2 500 000 tona carbon dioxida, koji se
emitira u zrak u toku proizvodnje plastičnih boca, koje su potrebne za flaširanje te vode.
A također i 100 000 000 000 dolara. To je količina novca, koju potrošači svake godine daju za
vodu.
Istraživanja pokazuju, da se tom količinom novca može osigurati da svi na planeti imaju vodu
za piće u vodovodu, kao i higijensku kanalizaciju. Što misliš, možeš li pomoći?
Ako piješ flaširanu vodu trošiš novac. Zagađuje se planeta Zemlja. Zagađuju se podzemni
rezervoari čiste pitke vode.
Da li svoju flašu vode držiš u automobilu? Misliš li da je to praktično?
Da li si znao da temperatura u automobilu izaziva da plastična boca u dodiru sa vodom
ispušta u vodu otrovne kemikalije, za koje se danas zna da su kancerogene.
Pa čak, iako ne držiš bocu s vodom u automobilu, pomisli koliko je bilo situacija, da ona, prije
nego što je stigla do tebe, bude u okruženju čija je temperatura mogla dovesti toksične
materije u nju.
U skladištu flaširana voda bude u okruženju oko 30 stupnjeva Celzija, u kamionima 65, pri
pretovaru iz kamiona u kamion oko 40 stepeni, a pri prijevozu do lokalne prodavaonice 100
stupnjeva, i konačno do tebe.
Zbog svoje sebičnosti, trke za profitom i nebrige za generacije koje će doći nakon njega,
čovjek je ugrozio prirodu, sebe, i danas se nalazi na litici svoga opstanka.
Voda je osnova života i prvi zakon zdravlja. Ima je sve manje i manje. Kako doći do zdrave i
pitke vode?
Danas je bila nestašica vodovodne vode. Došla je nakon 3 sata. Kada sam odvrnula slavinu u
kupatilu, kadu je ispunila mutna (crna) voda, sa puno mulja i neprijatnog mirisa. Imala sam
utisak da se nalazim u zagađenoj baruštini.
Mi tu vodu pijemo, sa tom vodom spremamo hranu.
Na početku novog kršćanskog milenija, u prvim godinama XXI stoljeća, ono što je nekada bilo
nemoguće, postalo je moguće.
Tko je nekada mogao pomisliti, da će mu prirodna, zdrava i pitka voda biti nedostupna.
Morat ću otići kod mog dobrog prijatelja.
On ima uređaj za proizvodnju pitke i zdrave vode.
Literatura:
1. http://www.planetazdravlja.com/4-iznenadujuce-tajne-flasirane-vode/
2. http://rs.seebiz.eu/ujedinjeni-arapski-emirati-zabranili-izvoz-flasirane-vode/ar-28881/
3. Boro Vujasin (2010), ”Zdrava voda – esencija života”, Kongres zdravstvenih radnika
Republike Srbije Zlatibor, Savez Zdravstvenih Radnika Republike Srbije, Beograd
4. http://www.stil-magazin.com/clanak/broj-89-8-septembar-2008/cesmovaca-ili-flasira- navoda
5. http://www.maturskiradovi.net/forum/Thread-ekologija-fla%C5%A1iranih-voda
75
Julka Rakić
promotorica ishrane budućnosti
Šajkaš, Republika Srbija
FLUOR I PASTA ZA ZUBE
Cilj: Upotrebe fluora u stomatologiji jeste zaštita od nastanka zubnog kvara (prevencija
karijesa). Zasniva se na (neosnovanoj) tvrdnji da se fluor u toku mineralizacije ugrađuje u
zubno tkivo čineći kristale otpornim na nepovoljne kemijske reakcije u ustima.
Naučno stručna istraživanja su pokazala i dokazala da zubi danas, propadaju mnogo više
nego ranije što je prilično neobično ako se u vidu ima brdo novih modela mehaničkih,
poluautomatskih, automatskih, električnih, laserskih i drugih četkica. Uzmimo u obzir paste
sa svim mogućim dodacima, žvakaće koje preporučuju zubarska udruženja, konci za čišćenje
zuba pravljeni po skoro svemirskoj tehnologiji. Ulaganja sve veća, kvarova sve više!
Higijena usta i zuba jeste neizostavni dio čovjekove kulture. Paste za zube koje koristimo
pravi su depoi različitih supstanci od kojih neke mogu biti i škodljive. Sadržaj paste često
remeti osnovne patološke uvjete u usnoj šupljini.
Jedna od najopasnijih zamki navodne zaštite zuba jeste dodavanje fluora vodi za piće kao i
njegova upotreba, kao obaveznog sastojka, u pastama za zube. Ovaj recept su izmislili
naučnici koji su radili na izradi prve atomske bombe.
U publikaciji iz 1984. godine „klinička toksikologija komercijalnih proizvoda” navodi se da je,
fluorid kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsena. Koristi se kao pesticid,
kao sastojak otrova za miševe, pacove, žohare, a sastojak anestetika, hipnotika, psihijatrijskih
lijekova, nervnih bojnih otrova.
Natrijev fluorid je, inače, opasni otpadni nusprodukt prerade aluminija, rastopiv u vodi.
Nezavisni naučni dokazi već više od pola stoljeća, potvrđuju da unošenje fluora u količini
većoj od 2mg/l dovodi do patologije ljudskog tijela, koju potencira i njegov kumulativni efekt.
Posljedice toga su mentalni deficit, poremećaj funkcije štitne žlijezde, koagulacije krvi,
metabolizma folne kiseline, vitamina B12, Fe, ugljikohidrata, P, Ca, mongoloidizam, teška
imuna i metabolička oštećenja.
Također izaziva česte bronhitise, bljedilo kože, svilastu i tanku kosu, sklonost razvoju
neurodermatitisa, motorički nemir, lošu koncentraciju i slab uspeh u školi, prerano ispadanje
zuba, kao i povišenu incidencu multipleskleroze i raka svih oblika.
Fluoridi skraćuju životni vijek, izazivaju rak i razne mentalne poremećaje, ubrzavaju
osteoporozu, povećavaju broj prijeloma kuka kod starijih osoba i čine ljudsku populaciju
pokornom i poslušnom.
Fluor je danas proglašen za MOGUĆU kancerogenu materiju!
Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom, dovoljan je da usmrti dijete.
28.06.1974. trogodišnji Vilijem Kenerli iz Njujorka umro je samo 3 sata pošto je imao tretman
fluorom na četkici za zube, prilikom svog prvog i posljednjeg odlaska zubaru! Vilijem nije
znao da nije trebalo progutati fluor i to je platio životom.
1991. regionalni toksikološki centar prijavio je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije 16mg/ kg
fluorida. Samo 2 g fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna pasta (200g)
sa fluorom sadrži 200 mg fluorida!
76
Zbog svoje nesigurnosti i nedjelotvornosti, fluor u bilo kom obliku nikada nije dobio dozvolu
Uprave za hranu i lijekove SAD (FDA), što je inače od 1938. godine zakonska obaveza! (kao ni
Nacionalnog instituta za stomatološkog istraživanja, niti Američke akademije za dječju
stomatologiju). Službena klasifikacija koju FDA ima za fluor jeste neodobreni novi lijek!?
Tako, ako vas dijete pita što je to fluor iz zubne paste, možete slobodno odgovoriti: „To je
samo jedan otrovni nusproizvod u proizvodnji aluminija; jedan od glavnih sastojaka ispirača,
pesticida, insekticida, mišomora, anestetika, antidepresiva, nervnog plina, atomske bombe.
Dakle, draga djeco, slobodno fluoridom možete prati zubiće, sisati ga u tabletici i piti u
vodici. Nema veze što je toksičan. Tako se to radi na zapadu, zašto ne bi i kod nas!?
Nema veze što i do 80% mladih u SAD danas ima fluorozu (bjeličaste točke na zubima), što
izaziva i teška oštećenja kostiju i CNS-a, što utječe na smanjeni IQ kod djece (u Kini).
Moramo naučno i veoma ozbiljno ispitati neobičnu tvrdnju da se toksična materija dodaje u
nešto što svi koriste svakodnevno! Moramo biti sigurni da je to za sve ne samo povoljno, već
i sigurno. Sebi dugujemo nešto više nego da postanemo poslušne lutke proizvođača
industrijskog otpada.
Fluor se prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi zbog svog utjecaja na kemijske
procese u mozgu. Odnosno, njegovog štetnog djelovanja na epifizu kod koje uzrokuje
kalcifikaciju. Epifiza omogućava potencijalnu vezu čovjeka sa duhovnim aspektom svega što
jeste, tj. višim naravima postojanja. Bez nje, on može vidjeti samo materijalne aspekte kako
samog sebe, tako i svega ostalog, pa se u skladu sa tim i ponaša.
Tako je fluor jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo!
U svakom slučaju, fluor nema nikakve veze sa zdravljem zuba, zato dobro razmislite prije
nego što kupite zubnu pastu za Vas i Vašu porodicu!
Jedna od najboljih pasta koje možete naći na tržištu je Forever Bright Toothgel. Kombinacija
stabiliziranog Aloe Vera gela i pčelinjeg propolisa umiruje desni i sluzokožu i istovremeno
efikasno čisti, osvježava dah i daje bjelinu zubima bez agensa za izbjeljivanje.
U broju za svibanj-lipanj, 2009. Interne kliničke publikacije o općoj stomatologiji, u izdanju
Akademije opće stomatologije (Čikago, SAD) navodi se da gel namijenjen njezi zuba na bazi
aloe vere čisti zube i umiruje upale desni a jednako je efikasan i kao zubna pasta u borbi
protiv karijesa!
Aloja gel koristi se u iste svrhe kao i zubna pasta za uklanjanje patogene oralne mikro florebakterija uzročnika bolesti, iz usne šupljine.
Svojstvo aloje da uspješno obavlja ovu funkciju bio je predmet stručne rasprave. Ipak, studija
koja je uspoređivala stupanj efikasnosti AV gela u borbi protiv bakterija, u usporedbi sa dvije
zubne paste popularne na tržištu, otkrila je da je aloja gel bio jednako efikasan, ako ne i
efikasniji od komercijalnih zubnih pasti u kontroli prisutnosti mikroorganizama uzročnika
karijesa.
Sok aloe sadrži antrakinone, kemijska spojeve koji se koriste u liječenju i terapiji bola zbog
svojih protiv upalnih svojstava. AV gel je za zube blaži i ne sadrži abrazivne materije koje se
obično nalaze u komercijalnim zubnim pastama, te predstavljaju sjajnu alternativu za ljude
sa veoma osjetljivim zubima i desnima.
Koautor studije, Dr. Dilip Džordž, predlaže potrošačima da potraže informacije od neprofitnih
organizacija kao što je Međunarodni naučni savjet za proučavanje aloe, da bi utvrdili da je
proizvod potvrđen od strane veća pečatom kvaliteta!
Ako je vaš izbor Forever Bright Toothgel, čestitam na izboru!
Literatura:
77
1. Todor Jovanović, Mila Jovanović, Dejan Jovanović, (2001), „Fluor”, Beograd
2. “Dental tribune” Serbia&Montenegro Edition- decembar, 2009.
3. J. Zolotić, B.M. Vujasin, (2010), „Uticaj Fluora na zdravlje”, Kongres Zdravstvenih Radnika
Republike Srbije Sa Međunarodnim Učešćem, Zlatibor, 23-28.10.2010, Gra- fos, Beograd,
197.
4. Istina o fluoru: Kako je otrov postao koristan za zube?
78
Boba Vujinović
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija
ALKALIZACIJA LJUDSKOG TIJELA
Većina osoba nikad nije čula za acido-baznu ravnotežu, ali nutricionisti smatraju da je ta
ravnoteža važna za optimalno zdravlje i prevenciju raznih bolesti.
Koncept nebalansiranog unosa kiselih i alkalnih namirnica u prehrani po prvi puta se
pojavljuje 1933. godine kada William Howard, inače tadašnji liječnik u New Yorku, objavljuje
knjigu New Health Era koja izaziva veliku pažnju jer on tada tvrdi da su sve bolesti
uzrokovane autointoksikacijom i to samo zbog nakupljanja kiselosti u tijelu. Svjedoci smo da
je i danas njegov koncept ishrane koji preferira unos alkalnih namirnica i dalje popularan a i
poznat kao koncept pravilnog kombiniranja hrane nazvan Hay diet. Onima kojima nije poznat
naziv ovoga prehrambenoga programa, ukratko to je kada u prehrani nikada ne kombinirate
unos zajedno ugljikohidrata i proteina, na primjer jedete ribu i povrće ali ne ribu i rižu ili pak
krumpir.
Do izvrsnog zdravlja pomoću odgovarajuće kiselo – bazne ravnoteže.
Važna je činjenica da se sve bolesti razvijaju kao posljedica jednog jedinog uzroka – prevelike
količine otpadnih kiselina koje nastaju u tkivima. Kako ćete saznati da li je vaš organizam
zakiseljen. Moguće je izmjeriti alkalnost ili kiselost tjelesnih tekućina (krv, mokraća,
pljuvačka), ali ne i stanje u tjelesnim tkivima (koži, organima, mišićima i venama.). Naš
organizam funkcionira tako da otpadne kiseline koje ne može da izluči ponovo upija iz
debelog crijeva odakle ih posredstvom jetra šalje nazad u krvotok i odlaže u tkivima. A
upravo te, u tkivima odložene otpadne kiseline određuju hoće li naš organizam biti zdrav ili
bolestan. Kada unesemo kiselu namirnicu odnosno nakon što takvu namirnicu probavimo
ona ce ostaviti kiseli ostatak u tijelu te ako naša prehrana preferira prevelik unos kisele hrane
dolazi do prevelikog nakupljanja ovih kiselih ostataka što uzrokuje stanje prekiselosti tijela
poznato pod nazivom acidoza. Acidoza dugoročno usporava efikasan rad našega tijela
uzrokujući manjak energije, lošiji zdravstveni profil i probleme sa prekomjernom težinom.
Ono što je jako važno a to je gubitak esencijalnih minerala poput kalcija, magnezija, kalija i to
zato što otpuštanjem baš ovih minerala tijelo pokušava neutralizirati višak kiselosti
odnosno da uspostavi zdravi pH balans koji iznosi oko 7. Naši važni unutarnji organi poput
bubrega, pluća i adrenalnih žlijezda igraju važnu ulogu u održavanju zdrave razine pH tijela te
stoga važno da bi i oni zdravo funkcionirali da preferiramo unos alkalne hrane (hrana koja
sadrži ione kalcija, magnezija, natrija, kalija, željeza i mangana). Unoseći alkalne namirnice mi
pak oslobađamo tijelo da se ‘nosi’ sa kiselim ostacima te umjesto da troši energiju u
eliminaciji viška kiselih ostataka omogućavamo mu da balansira našu tjelesnu težinu i da nas
čini zdravijim i energičnijim što duže.
Sva unesena hrana i svi doživljaji (fizički, emotivni ili duševni) koji utiču na događanja u tijelu,
odražavaju se na alkalnost, odnosno kiselost urina. Neki ce pak zagovarati unos 20% acidne
te 80% alkalne hrane, dok drugi smatraju da bi unos trebao biti 25% acidne, 75% alkalne
hrane.
79
Preferirati unos alkalne hrane ne znači odmah da moramo prehranu prilagoditi principima
kombiniranja namirnica nego pak da možemo istovremeno unositi i proteine i ugljikohidrate
kao i dobre masti. Unos ovih triju vrsta hrane samo dokazuje da je naše tijelo i dizajnirano da
ih simultano može probaviti i to zahvaljujući bas pankreasu koji i izlučuje tri različite vrste
probavnih enzima istovremeno.
Kiseli okus namirnice ne znači da ona ima kiseli PH (poput limuna npr.), kako možemo znati i
odrediti je li neka namirnica lužnata ili kisela. Kako stručnjaci određuju tu vrijednost?
Probavlja se skoro sve što pojedemo pa se u ostacima hrane nakon probave mogu izmjeriti
pH vrijednosti i tako odrediti kemijsku reakciju hrane koju smo pojeli, da li je bila kisela ili
alkalna. Kao što sam spomenula naša su tijela po prirodi alkalna i tijelu ne godi previše kisele
hrane. Nakon što smo neku vrstu hrane pojeli i nakon što ju je tijelo probavilo mjerimo pH
tijela. Ph je kratica za ‘potential of hydrogen’ sto ce indicirati kiselost ili alkalnost određene
namirnice i to na ljestvici od 0 do 14. kada je pH 7 to znači da nije niti acidno niti kiselo odnosno da je vrijednost neutralna. Upravo sva hrana koja ima pH vrijednost ispod 7 je kisela
dok ona iznad 7 je alkalna. Mnogi stručnjaci smatraju da za normalno funkcioniranje ljudskog
tijela pH mokraće i pljuvačke treba da bude 6,4. Otpadne kiseline napadaju zglobove
(artritis), mišiće (mišićna fibroza), unutrašnje organe i žlijezde i razvijaju se brojne bolesti.
Čini se da je presudno važno da informacije o pH vrijednosti svima budu dostupne i da bi sve
namirnice koje se prodaju trebalo imati pH indeks ispisan na etiketi sa sadržajem.
Poznavanje pH indeksa različitih namirnica može nam pomoći da uravnotežimo planove
drevnih obroka. Znači, što niža pH vrijednost to je i hrana kiselija. Kao što smo i spomenuli
limun kao i mnoge vrste voća i povrća prije nego smo ga pojeli bile su kisele ali nakon
probave u tijelu njihova pH vrijednost poraste i to zahvaljujući kaliju kojim su bogati a koji je
visoko alkalan. Nasuprot većina mesa i mliječnih proizvoda će prije nego uđu u tijelu biti
alkalni ali nakon probave njihova pH vrijednost opada i to zahvaljujući njihovoj visokoj
proteinskoj vrijednosti, a protein umanjuje vrijednost pH odnosno njihove aminokiseline od
kojih su napravljene. Kalcij poboljšava alkalnost te stoga neki mliječni proizvodu će imati
veću a neki manju kiselost nakon probave upravo zahvaljujući koliko kalcija sadrže. S druge
strane će mjerenja pH tijela i to ponajprije urina, upotrebljavajući pH test stripove, kod
osoba na visoko proteinskoj dijeti pokazivati alkalne vrijednosti i to samo zbog toga što će
tijelo otpuštati kalcij da višak proteina neutralizira ali ce ovo čitanje pak biti lažno. Ono sto je
u istinu od vitalnog značaja za nasu alkalnost tijela, odnosno izbalansiran pH je dovoljan unos
vode. Zapamtite da je unos vode isto tako važan kao i unos hrane. Naše tijelo čini 70% vode a
krv je 94% voda što je dovoljan pokazatelj koliko je važan unos vode. Pijte kvalitetnu čistu
vodu a izbjegavajte unos aromatiziranih voda koje mogu sadržavati umjetna sladila koja ne
samo da će pogoršati zdravi pH tijela već su dokazano kancerogena.
U simptome prekomjernog aciditeta mogu se ubrojiti: niska razina energije, kronični umor,
prekomjerno stvaranje sluzi, učestale prehlade i infekcije, nervoza, iritabilnost, krhki nokti,
suha kosa i koža, stvaranje cisti, glavobolje, bolni zglobovi i artritis, neuritis, mišićni bolovi i
grčevi, gastritis.
Velike bazne zalihe zapravo su bogatstvo našeg tijela. Iz biokemijskog aspekta, bazne zalihe
djeluju kao sistem za amortizaciju, koji održava odgovarajuću kiselo-baznu ravnotežu u krvi.
Svaka promjena kiselo-bazne ravnoteže dovodi do nastanka procesa koji izazivaju bolest. Da
bismo očuvali svoje zalihe baznih spojeva moramo uvažavati pravilo 75:25, treba da
unesemo 75 posto namirnica koje stvaraju alkalnost i 25 posto onih koje stvaraju kiselost.
80
Folna kiselina odlično stvara alkalnost.
Folna kiselina je jedina kiselina koju naše tijelo samo proizvodi, sve ostale su sporedni
proizvod metabolizma i moramo ih što prije izlučiti. Folna kiselina (HCl) igra važne uloge u
našem tijelu. U želucu razgrađuje hranu koja bi inače ostala nepotpuno svarena smjesa
različitih otpadnih kiselina; oksalne, mliječne, mokraćne, karbonske kao i žučne kiseline. Zato
nedostatak folne kiseline može prouzrokovati nastanak brojnih oboljenja. HCl nas štiti time
što održava pravu kiselo-baznu ravnotežu. Kada obavi svoj zadatak u procesu varenja postaje
bazna. Folna kiselina je prva obrambena linija uništavajućim mikroorganizmima koje u tijelo
unosimo hranom.
Ljestvica za reguliranje alkalnosti, odnosno kiselosti organizma.
Na kraju svakog dana trebalo bi da nam je organizam bazan, a ne kiseo. Zato je veoma važno
da znamo da li je naše ponašanje bazno (zdravo) ili kiselo (nezdravo).
Mnogi se danas bave prehranom bez obzira na to koliko su educirani ili nisu, jer nekako
nutricija, kao dio medicinske znanosti je interesantna za mnoge da njome eksperimentiraju,
daju savjete, prave redukcijske programe pa tako nude i svoje tabele alkalne odnosno kisele
hrane. Ljudi danas moraju znati kome vjerovati a i čije proizvode kupovati.
Kako kaže dr Lejla Kažinić u svojoj iz knjizi o ženi Prehrana 21. stoljeća za žene, navodeći
krilaticu sa poznatog Rockefeller Medical Institute – ‘Ako današnji liječnici sutra ne postanu
nutricionisti, današnji će nutricionisti sutra postati liječnici’.
Svakako da svi trebamo raznoliko jesti i to svakodnevno da bismo imali balansiran
vitaminsko-mineralni status i da bismo minimizirali unos raznih pripravaka. Svjesni u kakvom
vremenu živimo, puni stresa važno je znati da je vitamine najbolje uzeti ujutro jer nam
osiguravaju vitalnost a minerale pred večer jer osiguravaju smirenost.
Nemoguće je zadržati povoljnu, alkalnu pH vrijednost bez konzumiranja većih količina
tamnozelenog lisnatog povrća. Zato, pošto možemo da biramo u kojem ćemo obliku
konzumirati zeleno povrće, zeleni kašasti sok je najbolja opcija jer je to potpuna, svježa
hrana.
Danas generalno, prehrana u zapadnim razvijenim zemljama pa i kod nas je kisela, odnosno
preferira unos namirnica koja u tijelu stvaraju kiselost. Ako pitate koje bi bile 5 top najgorih
namirnica koja stvaraju kiselost u tijelu onda su to zasigurno rafinirani proizvodi poput brze
junk hrane i rafinirane žitarice prebogate šećerom, prevelik unos kofeina, alkohola, umjetna
sladila koja se dodaju danas raznim napicima i hrani samo da bi kupca natjerali da ih kupe jer
kao ne sadrže šećer i na kraju neizbježno pušenje koje stvara kiselost tijela. O njima svima
često čitamo i čujemo i zaslužuju naziv top super antinutrienti.
Hrana s kojom valja biti oprezan:
– Kiselu reakciju u tijelu najčešće izazivaju bjelančevine, i to ponajviše one životinjskog
porijekla, te se smatra da za svakih suvišnih 10 g bjelančevina koje unesemo izgubimo 100
mg kalcija uriniranjem. Stoga ne pretjerujte s unosom bjelančevina.
– Gazirana pića jer su izrazito bogata fosforom, mineralom koji izaziva gubitak kalcija kada se
uzima u većim količinama.
– Ne više od tri kave na dan jer kava izaziva kiselost u tijelu pa čak neke statistike govore da
bi često pijenje kave, više od tri na dan, moglo povećati pojavu osteoporoze čak 82 posto.
– Rafinirane namirnice kao što su bijeli kruh, kolači i lisnata tijesta izazivaju kiselost.
– Oprez i s tamnim čajevima.
– Smanjite na minimum unos masne hrane.
81
Postoje li znanstvena istraživanja koja su pratila ispitanike na. tzv. alkalnoj
dijeti i ako da, što su utvrdila?
Nažalost danas nema mnogo istraživanja koja su ekskluzivno rađena samo na alkalnim
namirnicama ali istraživanja rađena o prehrani kod osteoporoze zasigurno potvrđuju kako
preferiranje unosa alkalne hrane nad unosom kisele hrane čuva kosti a i pomaže kada je
dijagnosticirana osteoporoza. Namirnice koji imaju antikancerogeno djelovanje te koja
pomažu kada je karcinom dijagnosticiran poput đumbira, blitve, heljde, bobičastog voća su
alkalne namirnice.
Karakteristike alkalne dijete
Slijedeća lista pokazuje namirnice svrstane od alkalnih prema kiselima.
Alkalna hrana – 75% hrane u prehrani.
Povrće: morske alge, leća, luk, koraba, gomoljike, češnjak, endivija, lišće gorušice, đumbir,
brokula, krumpir, paprika, gljive, karfiol, patlidžan, bundeva, blitva, kelj pupčar, vlasac,
korijander, bamija, salata.
Voće: limun, nektarina, pomikaki, malina, lubenica, mandarina, grejpfrut, dinja, maslina
(crna sušena), mango, kruška, avokado, ananas, jabuka, kupina, trešnja, breskva, papaja,
naranča, marelica, banana, borovnica, ribiz, suho grožđe, grožđe, jagoda.
Koštunjavo voće, sjemenke i ulja: sjeme bundeve, mak, kesten, ulje noćurka, sezam, badem,
izdanci, ulje avokada, laneno ulje, kokosovo ulje, maslinovo ulje, druge sjemenke
Žitarice: zob, amarant, quinoa, proso.
Začini i ostalo: soda bikarbona, morska sol, mineralna voda, umeboši šljive, cimet, melasa,
sojin umak, zeleni čaj, rižin sirup, jabučno ocat, čaj od đumbira, ocat od umeboši šljive.
Mliječni proizvodi: vrhnje svježe od sirovog mlijeka, kozje mlijeko i jogurt
Kisela hrana – 25% hrane u prehrani.
Mliječni proizvodi: topljeni sir, sladoled, sojino mlijeko, kravlje mlijeko, tvrdi sirevi.
Meso: sve meso, uključujući goveđe, peradarsko meso, divljač, jaja, ribe i rakove, školjkaše,
glavonošce, kao i iznutrice i mesne prerađevine. Nijedna vrsta mesa ne stvara alkalnost već
uvijek kiselost.
Žitarice: sve žitarice i prerađevine uključujući kruh, žitarice za doručak, tjesteninu i rižu.
Izbjegavati rafinirane žitarice i njihove prerađevine.
Leguminoze: sve leguminoze uključujući i proizvode (tofu).
Koštunjavo voće i sjemenke: sve koštunjavo voće (lješnjak, orah, brazilski orah, pistacija,
pekan orah, bademovo ulje, sezamovo ulje, ulje šafrana, suncokretovo ulje, pinija, kanola
(ulje)
Voće: voće koje sadrži benzojevu kiselinu i oksalnu kiselinu – šljiva, brusnica, rabarbara,višnja
Sjemenke
Sjemenke su lako svarljive bjelančevinaste namirnice. Većina klijalog sjemena ima vrijednost
6,0. Neisklijalo sjeme (s izuzetkom sezama) stvara kiselost.
Začini i ostalo: džem, žele, kvasac, čokolada, šećer, kakao, ocat dobiven iz bijelog vina, kava,
saharin, vanilija, crni čaj, alkohol, balzamični ocat, kari, med.
Izbjegavati čokoladno mlijeko, gazirana pića, vino i alkoholna pića.
82
Kako unositi više alkalnih namirnica?
• Konzumirati mnogo voća i povrća
• Piti vodu sa sveže iscijeđenim limunom
• Pokušati konzumirati jednu šalicu alkalnog povrća dnevno, kao što je lisnati kelj, lišće
slačice ili brokule
• U zamjenu za pšenicu koristiti proso ili quinou
• Koristiti ribu i janjeće meso umjesto govedine
• Koristiti maslinovo ulje umjesto drugih biljnih ulja
• Koristiti miso juhu
Sami kod kuće možete napraviti jednostavan test kako biste utvrdili da li je pH vrijednost
vašeg organizma uravnotežena.
Prilikom određivanja stanja organizma testiraju se urin i slina.
Optimalan jutarnji PH faktor za urin i slinu iznosi 7,0. Sve ispod toga se smatra kiselošću
organizma.
Ukoliko je urinarni pH faktor ispod 6,4 tada tijelo ne može asimilirati vitamine, minerale i
ostale hranljive materije. Koristeći pH papiriće, provjerite pH Vaše mokraće i sline.
Ukoliko se pH vrijednost mokraće ujutro kreće u rasponu od 6,0-6,5, a uvečer od 6,5-7,0 vaše
tijelo funkcionira unutar zdrave razine.
Ukoliko se pH Vaše sline tokom čitavog dana zadržava u vrijednostima između 6,5-7,5 vaše
tijelo također funkcionira unutar zdrave razine.
Najbolje vrijeme za testiranje pH vrijednosti je sat prije i dva sata poslije obroka, dva puta
tjedno.
pH urina pokazuje koliko dobro Vaš organizam asimilira minerale, posebno kalcij, magnezij,
kalij i natrij (oni su kiselinski puferi jer ih tijelo koristi u kontroli razine kiseline).
pH sline pokazatelj je aktivnosti probavnih enzima, pogotovo aktivnosti jetra i želuca.
Voće
Kuhanje, zamrzavanje ili konzerviranje šećerom i kemikalijama znatno smanjuju bazne
karakteristike voća. To važi za marmeladu, džemove, sušeno voće i ostale prerađevine od
voća. To se odnosi i na povrće.
Žitarice koje stvaraju kiselost (uglavnom im je pH ispod 3,0 poslije klijanja mijenjaju se u
namirnice koje stvaraju alkalnost (vrijednost 4,5)
Mahunarke
Suha zrna mahunarki koja stvaraju kiselost poslije klijanja se mijenjaju u namirnicu koja
stvara alkalnost (vrijednost 5,0)
Sa stanovišta zdrave ishrane važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane. U
takvoj hrani su prisutni enzimi koju omogućuju da je dobro svarimo (biokatalizatori)
Opće preporuke
• Jedite samo onda kada ste gladni i pridržavajte se osnovnog načela po kojem se ne
smijemo najesti toliko da budemo siti. Naviknite se da ustanete od stola pomalo gladni.
• Pripremajte jednostavne obroke-dovoljne su tri i ili četiri vrste namirnica
• Ne koristite teške biljne masti
• Hrana koju konzumirate neka bude na sobnoj temperaturi
• Sočnu hranu pojedite prije suhe.
• Ljeti konzumirajte više sirove hrane
• Izbjegavajte prerađenu hranu i zaslađivače (bijeli kruh, bijelu rižu, bijeli šećer itd.)
• Hranu dobro sažvačite. U pljuvački je prisutan enzim ptijalin koji stvara baznu sredinu.
• Pijte dovoljno tekućine.
83
Klorofil jača krv i veoma povećava alkalnost organizma. Je li istina da hrana, kad je kuhamo,
postaje kiselija, u odnosnu na sirovu?
Koncept ishrane po principu jedenja sirove hrane ili raw food diet ističe da kuhanje čini
hranu kiselijom te da je bolje jesti sirovu hranu koja će poboljšati alkalnost tijela odnosno
alkalna sirova hrana je ključ zdravlja. Istina da način pripreme utječe na njenu kiselost ili
alkalnost, raw food prehrana ima prednosti i to zato sto povećava unos biljnih vlakana, unosi
se mnogo manje soli, povećava unos alkalnog kalija sto je preventivno za nastajanje
karcinoma i krvožilnih bolesti ali s druge strane nije praktična, restriktivna je te može izazvati
nutricijske nedostatke te jesti po ovome principu u istinu zahtijeva veliku informiranost. Tako
pak sirovo jedenje voća i povrća je nešto teze probavljivo negoli lagano kuhano povrće i voće
sto će biti važno kod pacijenata sa smetnjama probavnog sustava.
Kada vas uhvate slatka iskušenja i kada ne im se ne možete oduprijeti a da udovoljite svojoj
želji, pojedite hranu, slijedeće obroke uzmite hranu kojom ćete povećati alkalnost u tijelu
(npr. uzmite grejp, kivi, dinju, mango, mandarinu).
Literatura:
1. Dr Teodor Barudi: Alkalizujte se ili umrite
2. Remer T, Manz F (1995): Potential renal acid load of foods and its influence on urine pH. J Am
Diet Assoc. 95:791-797
3. Robert Young: The pH Miracle (pH čudo)
4. Viktorija Butenko: Zeleno za zdravlje
5. Dr Lejla Kažinić: Prehrana
84
Vesna Cvetanović
promototorica ishrane budućnosti
Zadar, Republika Hrvatska
ISHRANA DJECE UZRASTA OD TRI DO PET GODINA
Među najvažnijim stvarima koje dijete uči prvenstveno od roditelja su navike vezane za
ishranu. Te stečene navike imaju tokom cijelog života pozitivne ili negativne posljedice na
život jedinke.
Odgovarajuća ishrana je prevencija za vrlo česte probleme kao što su: gojaznost, bolesti srca,
slaba kvaliteta kostiju.
Ukoliko se dijete od malena pravilno hrani, kasnije tokom života imati će kvalitetno zdravlje
zahvaljujući upravo tim ustaljenim navikama kada je hrana u pitanju.
Djeca prate odrasle u većini stvari, samim tim, ono što roditelji serviraju na trpezu, djeca će
prihvatiti kao model jer smatraju da roditelji to rade ispravno i da upravo tako treba.
Ponekad dijete pri povratku iz vrtića kući odbija jesti hranu spremljenu kod kuće, jer također
u vrtiću uči što treba jesti. Nikada ne treba dijete forsirati tako što ćemo mu ukazivati da
mora jesti to što smo spremili, već to treba uraditi polako i smireno.
Ukoliko ukućani uživaju u jelu i dijete će to naučiti. Vrlo je važno da porodica ima zajedničke
obroke, međutim ukoliko je dijete umorno i ima slabiji apetit onda je bolje da se nahrani
posebno, možda malo ranije nego što će jesti ostali ukućani, kako ne bi osjećalo pritisak.
Djeca isto tako kao odrasli imaju različite ukuse, neku hranu jedu, a neku ne. Nikako se ne
smije dijete prisiljavati jesti novu hranu koju nikad prije toga nije jelo, dakle, samo postupno
uvoditi novine na trpezu.
Djecu nikada ne treba kontrolirati putem jela u smislu da ukoliko ne pojede obrok dobit će
kaznu ili obrnuto, nagradu ako pojede. Na taj način djeca mogu vrlo brzo naučiti manipulirati
s roditeljima.
Djeca jednostavno nekad nemaju apetit. Stanje nije alarmantno ukoliko odbija jesti par sati.
Ako nastavi i drugog dana odbijati hranu treba se obratiti liječniku.
Vrlo brzo u uzrastu od tri godine vaš mališan nauči kontrolirati svoju motoriku i može
samostalno jesti, i u ovom vremenu može se apsolutno preći na čvrstu hranu. Najbolje je da
ima par obroka dnevno, dakle, češći, a manje obilni obroci.
Njima se sviđa lijepo ukrašena hrana, više vole sirovu i blago kuhanu hranu nego prženu,
koju svakako treba izbjegavati.
Raznovrsna hrana.
Djetetu treba ponuditi raznovrsnu ishranu iz svih grupa namirnica:
• kruh, žitarice, riću, tjesteninu
• povrće
• voće
• mlijeko, jogurt, sir
• meso, ribu, jaja, mahunarke.
Proteini su potrebni za rast. Potrebe za proteinima se uglavnom mogu zadovoljiti iz
namirnica kao što su mlijeko, meso, riba, jaja, sir.
Kalcij je potreban za formiranje kostiju i zuba. Najviše ga ima u mlijeku i mliječnim
proizvodima, a manje u lisnatom povrću.
85
Željezo je važan mineral koga ima u mesu, ribi, jajima, tamnom lisnatom povrću i
obogaćenim žitaricama. Nedostatak željeza je problem jednog broja mlađe predškolske
djece.
Slabo napredovanje, smanjen apetit, slabost i slaba koncentracija mogu biti znak deficita
željeza. Poslužite hranu bogatu željezom kao i onu bogatu vitaminom C, koji povećava
stvaranje željeza. Citrusno voće i tamno zeleno i žuto povrće su dobar izvor vitamina C i A.
Voda je potrebna za regulaciju funkcija dječjeg organizma. Postotno, dječji organizam sadrži
znatno više vode od odraslih i može brže dehidrirati, pa djecu treba nuditi vodom nekoliko
puta dnevno.
Masti su neophodni nutrijenti u dječjoj ishrani. One osiguravaju dodatne kalorije i potrebne
nutrijente za rast i aktivnost. Njihov udio ne smije prelaziti 30% dnevnih količina.
Dijete od tri godine može jasno definirati što voli a što ne voli, može biti vrlo zahtjevno.
Treba izbjegavati slatkiše, dajući ih u što manjim količinama, jer prouzrokuju lošu kvalitetu
zuba i smanjuju apetit za drugu, kvalitetniju hranu.
U ovom uzrastu djece može im se ponuditi mlijeko sa 2 posto mliječne masnoće ili potpuno
obrano.
Međuobroci su obavezni a najbolje u obliku nekog voća. Navike koje treba izbjegavati jesu:
gusti sokovi, slatkiši, čips, smoki...
Roditelji prvenstveno ne trebaju biti strogi kada su u pitanju formiranje nutritivnih navika
kod djece. Također moraju biti strpljivi, jer npr. dijete od četiri godine voli za vrijeme obroka
pričati pa malo sporije jede. Nikada ne insistirati da se sve pojede, jer se na taj način može
stvoriti odbojnost prema određenoj hrani.
Savjeti
Djetetu ponudite raznovrsnu hranu (obilje žitarica, voća i povrća). Odaberite ishranu sa
manje slatkiša i soli.
Servirajte namirnice bogate vitaminom C sa onima koje su bogate željezom.
Servirajte sveže voće kao desert.
Uravnotežite hranu koju dijete jede sa njegovom fizičkom aktivnošću.
Ishrana bi morala osigurati dovoljno željeza i kalcija za potrebe organizma u razvoju.
Uključite dijete u spremanje hrane.
Kombinirajte hranu različite boje i strukture, to će povećati njegov interes. Tolerirajte dječje
manire za stolom.
Pokažite svoje dobre manire, dijete će učiti od vas.
Prilagodite ambijent obroku: odaberite odgovarajuću stolicu, pribor za jelo. Provedite rutinu
pranja ruku prije i posle obroka. Ne očekujte da će dijete sjediti tokom čitavog obroka. Ono
može ustati od stola ako je završilo.
Servirajte obrok dosljedno. Planirajte obrok prije nego što dijete postane suviše gladno,
umorno ili iritirano. Ne galamite ako obrok ostane netaknut.
Ako jede dosta svježeg voća, povrća i žitarica, djetetu ovog uzrasta neće biti potrebni
dodatni vitamini. Vitamini koji potiču iz hrane najlakši su za korištenje i u najboljim su
kombinacijama.
Literatura:
1. Predlog jelovnika Prim. dr Jasminka Komnenović, pedijatar-nutricionista
2. www.bebac.com
3. Slobodna enciklopedija
86
Zinaida Trbić
promototorica ishrane budućnosti
Tbilisi, Republika Gruzija
KOPRIVA KAO LIJEK
Zemlja je prelijepa i veličanstvena.
Ovu ljepotu dozvolite unutar sebe i pustite je da pulsira unutar vašeg vlastitog bića. Kad
dozvolite toj ljepoti da uđe u vas, ona će vas duboko potresti i vi ćete kao vrsta početi drugim
očima gledat sve i svih oko sebe.
Probudite u sebi odgovornost prvo počevši od sebe, o svojim najbližima, a kasnije i svim
ljudima u okruženju i šire. Što sve može jedan čovjek učiniti nismo ni svjesni. A što je
najvažnije, mi mislimo da sami griješimo, nismo sami ima nas puno čija svijest odavno radi u
smjeru razmišljanja o zdravom načinu života i taj način razmišljanja u okruženju svaki dan
skuplja sve više novih ljude, njih sve više misle kao i mi. A mi KAŽEMO hoćemo, želimo
zdravo živjeti, želimo disati čist zrak punim plućima, jedino zdravo živjeti. Imamo veliku
odgovornost prema našim potomcima.
Kako proširiti svoje znanje i iskustvo svojih roditelja, aktivirajmo u sebi naslijeđe koje su nam
roditelji ostavili, vratimo se majci prirodi, njenim ljepotama, iskoristimo sve što nam ona
nudi. Možda smo zaboravili bogatstva od onog što su nas naše drage mame i bake naučile,
aktivirajmo svoja razmišljanja iz mladosti, to bogatstvo našeg naslijeđa, te savjete, prisjetimo
se.
Treba izaći u prirodu i iskoristiti sve što već odavno postoji u prirodi, prisjetiti se sveg što
smo možda i ZABORAVILI, nikada nije kasno. Danas bih htjela da sve nas malo podsjetim o
biljkama koja su svuda oko nas, a trebale bi biti naši prijatelji u svakoj porodici, naša
svakodnevnica.
Kopriva (lat. Urtica dioica) ljekovita je biljka koja poboljšava rad probavnog sistema. Sadrži
kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. U koprivi se nalaze i flavonoidi
koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima puno željeza, koristi se protiv
opadanja kose i pozitivno jača krv.
Od koprive se često priprema čaj i sok te se koristi često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i
antikemoragik. Bez obzira na ljekovite osobine, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad
mogu nastupiti problemi sa probavnim sistemom i crvenilo kože.
Osim što štiti ljude od bolesti, kopriva može koristiti za suzbijanje lisnih ušiju i nametnika na
biljkama (voću, povrću, grožđu, cvijeću) prskanjem njenom otopinom. Kopriva se često
koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u proizvodnji sira yarga, te
začinjene varijante gauda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u
sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.
Najdjelotvorniji je – sok koprive. U novije vrijeme drži se da je najdjelotvornije uzimanje
koprive tako da se istisne njen svježi sok. Sok koprive treba uzimati neposredno nakon
cijeđenja, kako ne bi peckao kod varenja. Po želji, može se razrijediti s malo vode kako bi bio
ukusniji. Sveži sok koprive trebao bi biti (prema Ebba Waerlandu) djelotvorno preventivno
sredstvo, odnosno lijek protiv oštećenja radioaktivnim zagađenjem zraka, što uzrokuje
povećanje leukocita u krvi. Ekstrakt koprive može sniziti razinu šećera u krvi.
87
Čaj ili salata od koprive. Ako se kopriva pije kao čaj, priprema onda se ona samo obari. Za
pripremu čaja uzimaju se dvije čajne žlice sitno izrezanog suhog lista koprive za dva decilitra
uzavrele vode, a piju se 2-3 šalice dnevno, nezaslađene ili s medom. U proljeće se priređuje
salata od koprive – tako da se samo lagano popari. Uvarak sitno izrezanog korijena koprive,
pomiješan s kvalitetnim nerazrijeđenim vinskim octom, služi kao sredstvo za porast kose,
protiv prijevremenog ispadanja kose i protiv stvaranja peruti.
Čaj od koprive uziman dnevno (2-3 šalice) – kao višetjedna kura, primjenjuje se – u pučkoj
medicini – protiv bolesti jetara, žuči i slezene, kod umora slezene, protiv prekomjerne sluzi u
želucu i organima za disanje, kod grčeva u želucu, čireva na crijevima i želucu, probavnih
smetnji, bolesti pluća i plućne tuberkuloze. Kod plućnih bolesti preporučuje se čaju dodati
obilno meda.
Kopriva pospješuje stolicu pa dovodi do pražnjenja stvrdnutih materija, pobuđuje izmjenu
materija, otklanja bljedilo i slabokrvnost i, konačno, jača otpornost (imunitet) kod sklonosti
bolestima, bilo da se radi o naginjanju prehladama ili reumatskim oboljenjima i gihtu.
Kod dijetalnih terapija i šećerne bolesti preporučuje se da se pije uvarak od koprive. Uzme
se 25 dekagrama svježeg lista koprive, prelije litrom vode i kuha 15 minuta. Zatim se
procijedi i pije 5 puta dnevno (između jela). Za pročišćavanje krvi i kože uzme se 30 grama
izdanaka proljetne koprive i kuha u litri vode dok se ne skuha na jednu trećinu tečnosti. Piju
se 2 do 3 šalice dnevno. Prije kuhanja, koprivu valja očistiti od sjemenki jer one imaju
purgativno djelovanje. Pazite da ne prekoračite navedenu dozu jer,uzimana u velikim
količinama, kopriva može prouzrokovati zadržavanje mokraće.
Sok od koprive. U sokovniku ili u stroju za meso iscijedite sok iz svježe koprive. Dnevno
uzimanje 3 do 4 žlice toga soka (pomiješanog s medom) liječi slabokrvnost, žuticu, izbacuje
pijesak iz mokraćnog mjehura i pomaže kod vodene bolesti.
Protiv peruti. Uzmite 12 dekagrama svježih listova koprive i stavite ih u 115 mililitara čistog
alkohola neka odstoji (15 dana) na suncu ili toplom mjestu. Pomiješajte 4 jušne žlice
pripremljenog losiona s 3 decilitra vode i trljajte njime 3 puta nedjeljno. Osim oslobađanja od
peruti, taj pripravak ublažuje i ispadanje kose.
Kopriva ima dosta veliki koren a stabljika raste u visinu i do metar i po. Listovi su joj u obliku
srca, na vrhovima zašiljeni a na obodima nazubljeni. Prekriveni su kukicama na vrhovima.
Kada se dodirne, žari, jer izlijeva agresivne sokove na kožu. Vjeruje se da ovakvo žarenje
koprivom liječi reumatizam. Koristi se u ljekovite svrhe i kao industrijska biljka.
Kopriva raste kao korov, biljka na zapuštenim mjestima, neobrađenim oranicama, pored
putova, u grabama i slično. Sigurno da ne postoji osoba na našim prostorima, koja nikada
nije vidjela koprivu.
Drugi nazivi za ovu ljekovitu biljku su još je i kopriva obična, pasja kupina, pitoma kopriva,
velika kopriva, žara.
Kopriva se najčešće upotrebljava kao lijek za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma,
groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkuloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova,
kamena u bubregu, za zarastanje rana, protiv zračenja, malokrvnosti, čira na želucu,
nesanice, nervoze. Izuzetno je bogata korisnim sastojcima: bjelančevinama, ugljičnim
hidratima, mastima, kalcijijem, fosforom, željezom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom,
pantotenskom kiselinom i dr. Čaj od koprive odlično je prirodno sredstvo za iskašljavanje,
pročišćava jetra, želudac i crijeva, a ujedno je koristan lijek protiv anemije, groznice, žutice,
malarije. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama liječi čir na želucu i dvanaestercu,
pročišćava krv, olakšava varenje, umanjuje uznemirenost i nesanicu. Isto tako, kopriva je
88
dobar prirodni lijek protiv vodene bolesti, gihta, jetra, bubrega, prostate i nesvjestice. Ipak u
našem narodu se najčešće koristi za liječenje malokrvnosti.
Čaj od koprive protiv malaksalosti se priprema na sljedeći način: u 2 dl ključale vode potopiti jednu malu žlicu lista koprive, ostaviti da odstoji 5 minuta. Procijediti i piti u gutljajima
tokom cijelog dana na sljedeći način: prvi dan 1 šalicu čaja, drugi dan 2, treći dan 3 šalicei
tako sedam dana. Nakon toga svakoga dana piti po jednu šalicu čaja manje nego prethodnog
dana. Postupak ponoviti i nakon tih mjesec dana napraviti pauzu od dva tjedna nakon čega
se može ponovo piti po istom rasporedu. Ukoliko je malaksalost nestala može se nastaviti sa
po jednom šalicu dnevno, narednih mjesec dana.
Ljekoviti sastojci: Kopriva (list, stablo i koren) sadrži sljedeće hranljive i ljekovite sastojke
(vitamine, minerale.): vitamin B2, vitamin B5, vitamin K, vitamin C, željezo, kalcij,
karotenoide, (provitamin A), kvercetin, magnezij, mravlju kiselinu, silicijsku kiselinu, fosfor,
histamin.
Kopriva stimulira rad organa za varenje, smanjuje bolove u želucu, stimulira sekreciju
želudačnih žlijezda, stimulira rad jetra i pankreasa. Dobar je diuretik pa se koristi za
pročišćavanje krvi i pojačavanje izlučivanja tečnosti iz organizma, ali i za mnoge druge bolesti
i tegobe: akne, alergije, anemija, artritis, bolesti žuči, bolesti jetra, giht, glavobolje, gljivice,
gljivične vaginalne infekcije, ekcemi, zamor, katar želuca, krvarenja iz nosa, lišajevi, migrene,
oboljenja dišnih organa, oboljenja koštano-mišićnog sustava, oboljenje slezene, pijesak u
bubregu i mjehuru, plućna oboljenja, polenska groznica, problemi sa bubrezima, proljev,
protiv opadanja kose i peruti, regulacija razine šećera u krvi, reumatizam, smanjenje
kolesterola u krvi, smanjuje sklonost ka krvarenju, ublažava preobilna menstrualna
krvarenja, uvećanje prostate, upala mokraćnih putova, usporava procese ateroskleroze,
herpes, čir na dvanaestercu, čir na želucu, hemoroide.
Koristi se za rehabilitaciju, jačanje imuniteta, vraćanje snage i energije, regulira razinu
slobodnih androgena (muških spolnih hormona) i ubrzava metabolizam.
Koristi se sok, čaj, ili se cijela biljka koristi za spravljanje juhe. Listovi koprive dodaju se u
pecivo (pita ili proja, kao špinat ili drugo zeleno povrće.). Koristi se za spravljanje šampona i
kupki kod bolesti kose i kože.
List koprive zaustavlja krvarenje, a pokazuje farmakološka svojstva: analgetsko,
antibakterijsko, antivirusno, protuupalno, lokalno anestetsko i diuretičko djelovanje.
Djeci mlađoj od dvije godine ne preporučuje se upotreba čaja od koprive.
Danas su, zbog nemara čovjeka prema svemu oko sebe, biološki svi ugroženi. Ugrožene vrste
su biljne i životinjske vrste u opasnosti od izumiranja svih jedinki te vrste. Preko 34 tisuće
vrsta i 5 200 životinjskih vrsta širom svijeta su pred izumiranjem, a mnoge tisuće njih izumre
prije nego što budu uvrštene u spisak ugroženih. Glavni razlozi izumiranja i ugroženosti vrsta
su: Uništavanje staništa, komercijalna eksploatacija (sakupljanje bilja, lov, trgovina
životinjama), šteta izazvana unošenjem stranih, neautohtonih vrsta, zagađenje.
Vidite, nije ništa novo, ali korisno prisjetiti sebe, dati istu informaciju svojim znancima, učiniti
sebe zdravim pomoći makar svojim članovima porodice da, živjeti zdravo, jesti i razmišljati
zdravo.
Znate li koliko nas ukupno zdravih ima? Jako malo. Toliko malo, da ne možemo ni zamisliti.
Što ljepše od saznanja da svako od nas može spasiti makar jednog čovjeka od bolesti pa
znate li koliko možemo na razini grada, a na nivo države, a NA NIVO NAŠE PLANETE.
89
Nećemo lako predati našu Zemlju svima ko prodaje otrovnu hranu, truje vašu dušu, truje
vodu, truje svojim marketingom i reklamom naše mozgove: Dok nas postoji, a postojimo i oni
smo što dižu glas, protiv svih njih, devastatora prirode protivnika sveg onog što je uvjet naših
bića, nas kao duhovnih faktora, našeg ega, naše planeta ZEMLJA za opstanak, mi smo tu, mi
kojima je sveta zadaća razuvjeriti te devastatora Božjeg djela, pronaći načina i sredstva kako
razuvjeriti njih, da se okane ćorava posla, i kumovanja s pohotom čije je đavolje djelo i
pružimo ruku pomirenja, znak zajedništva i poštovanja, čovjeka prema čovjeku Bogu za
ljubav.
90
Nikola Gorgić
promotOr ishrane budućnosti
Valjevo, Republika Srbija
PREHRAMBENA OBAVEZA
(GARANCIJA KVALITETE PREHRAMBENIH PROIZVODA)
Ispravnost, sigurnost i kvaliteta hrane, neophodni su činioci za zdravlje ljudi u svakoj zemlji.
Proizvodnja poljoprivredno – prehrambenih proizvoda u funkciji ishrane stanovništva od
uvijek su bile predmet proučavanja i istraživanja. Hrana ima utjecaja na zdravlje ljudi,
biološku reprodukciju, psiho – fizičku sposobnost, odnosno na održavanje života u cjelini.
U ovo naše složeno i puno rizika doba, kada su sve izraženiji problemi proizvodnje i prometa
hrane i pića, kada su se pojavila virusna i mnoga druga teška oboljenja, koja je dijelom
prouzročio i ljudski faktor, nastala je prehrambena obaveza – garancija kvalitete proizvoda i
usluga. Projekt je osmislio bračni par Gordić iz Valjeva, a kao inovacija u poljoprivrednoj
proizvodnji, prehrambenoj tehnologiji, ugostiteljstvu i turizmu realizira se u suradnji sa
Poljoprivrednim fakultetom iz Novog Sada. Projekt na jedan originalan i potpuno inovativan
način stavlja pitanje etike i morala u vezi sa ispravnošću hrane i pića u prvi plan, jer čovjek je
taj koji donosi najviše iznenađenja i od njega zavisi da li će do potrošača doći zdravstveno
siguran – ispravan proizvod.
Prehrambena obaveza predstavlja inovaciju u poljoprivrednoj proizvodnji, prehrambenoj
tehnologiji i turizmu, jer po prvi put svi oni koji svoje profesionalne aktivnosti ostvaruju u
nekoj od karika dugog i složenog lanca ishrane, pored zakonskih propisa koji reguliraju ovu
oblast, moralno se obavezuju polaganjem obaveze, da ono što oni ne bi jeli i pili, neće dati ni
drugom čovjeku. Obavezuju, zaklinju se javno, što verificiraju svojim potpisom u knjizi
protokola i dobivaju bedž sa znakom PO (garancije kvalitete) proizvoda i usluga, dok se
certifikat prehrambene obaveze izlaže na vidno mjesto dostupno oku potrošača i radnika.
Prehrambena obaveza je garancija kvalitete, koja moralno obavezuje, ali istovremeno i uliva povjerenje potrošaču u ispravnost sirovina, namirnica, hrane i pića, jer iste konzumiraju i
svojim potpisom verificiraju oni koji ih proizvode, distribuiraju i kontroliraju.
Cilj prehrambene obveze, je „probuditi” svijest i savjest svih učesnika u procesu proizvodnje,
prometa i kontrole hrane i pića, da shvate koliku odgovornost imaju pred svojim potrošačima
i koliko važnim, a istovremeno plemenitim i privilegiranim poslom se bave – poslom koji
ljudima osiguravaju hranu, jedan od tri života.
Značaj PO je i u tome što se veliki broj proizvoda na tržištu prodaje bez deklaracija
(restoranima, pekarama, mesnicama, slastičarnicama) gdje je garant za zdravstvenu
ispravnost samo čovjek koji ih proizvodi, sprema i distribuira. Postojanje PO posebno je
značajno u turističkoj ponudi ruralnog turizma Srbije, jer ulijeva povjerenje gostu preko
znaka PO, koji je prepoznatljiv a iza njega stoji tradicionalni ugled domaćina, davatelja usluga
koji je i jedini garant za ispravnost hrane koju u svom domaćinstvu nudi. Na zdravlje ljudi
utječe genetički modificirana hrana, nekontrolirana upotreba hormona, aditiva, pesticida,
herbicida kao i nepoštivanje agrotehničkih, zootehničkih i zoohigijenskih mjera, kao i
karence.
91
Učešće ljudskog faktora u ispravnosti sirovina namirnica, hrane i pića (prema statističkim
zavodima za javno zdravlje) je od 25-30%. Međutim iznose da zdravstvena ispravnost
proizvoda 100% zavisi od čovjeka, jer nema tih službi (zdravstvenih, inspekcijskih ili bilo kojih
drugih) koje bi mogle neprekidno nadzirati i kontrolirati put hrane od njive do trpeze i od
staje do trpeze. Zato smatraju da je PO kao garancija kvaliteta proizvoda i usluga nešto
neophodno i humano.
Kao tvorci ideje garancije kvalitete prehrambenih proizvoda i ugostiteljsko-turističkih usluga
u suštini želimo apelirati na čast, moral, poštenje, znanje i stručnost kod proizvođača,
davatelja usluga i svih onih koji na bilo koji način kontroliraju ispravnost namirnica hrane i
pića, jer nemoguće je obaviti pregled svih namirnica koje se nalaze na tržištu (u obimu i
količini) bez obzira koliko je sofisticirana metodologija pregleda. Sve ovo ukazuje da se ne
možemo oslanjati samo na propise, kazne, analitiku, visoko-stručna ispitivanja i istraživanja i
da nas jedino promjene ponašanja u ovoj oblasti mogu osposobiti osiguranju zdravlja kako
vlastitog tako i budućih generacija.
92
Nada Dević
promotorica ishrane budućnosti
Zrenjanin, Republika Srbija
KOPRIVOM PROTIV MALOKRVNOSTI
Malokrvnost, to jest anemija, predstavlja bolest krvi, i može biti veoma ozbiljno stanje koje
ponekad značajno utječe na vaš život.
Krv se sastoji od 3 tipa ćelija (crvenih krvnih zrnaca – eritrocita, bijelih krvnih zrnaca
leukocita i krvnih pločica – trombocita) koje cirkuliraju našim krvotokom.
Eritrociti sadrže crveni i željezom bogati protein – hemoglobin (Hb), koji prenosi kisik iz pluća
do svih mišića, organa i ćelija našeg organizma.
Normalan život i funkcioniranje je nemoguće bez kisika.
Anemija je stanje nedostatka crvenih krvnih zrnaca. U tom slučaju, mali broj eritrocita sadrži
manje hemoglobina, zbog čega je dostava kisika organima i ćelijama smanjena. Na taj način
kada ste anemični osjećate mentalnu i fizičku slabost.
Mogući uzroci anemije su: gubitak krvi – brojna oboljenja (bubrega, zglobova, krvnih
organa.), neželjena djelovanja lijekova, neadekvatna ishrana i nedostaci vitamina i željeza.
Simptomi anemije se ponekad teško otkrivaju jer su rani simptomi veoma blagi. Zbog toga se
lako zamjenjuje tegobama koje se viđaju u drugim bolestima ili nakon korištenja nekih
lijekova.
Anemija vam može smanjiti životnu energiju do te mjere da vam otežava obavljanje
najosnovnijih kućnih aktivnosti. Ona pogoršava tegobe koje stvaraju i druge bolesti ukoliko
se međusobno udruži pa pospanost, slabost, malaksalost i drugi simptomi postaju veoma izraženi. Simptomi anemije su slijedeći: Umor – pospanost, slabost – brzo zamaranje,
vrtoglavica i nesigurnost, bljedilo kože i sluznice usana, desni, konjunktivitis noktiju i dlanova,
ubrzan srčani rad – tahikardija, osjećaj hladnoće naročito ekstremiteta – ruku i nogu, tuga i
depresija, smanjenje seksualnih funkcija, poremećaji sna i smanjenje apetita.
Ukoliko se ne liječi na vrijeme, anemija ili malokrvnost, može imati ozbiljne posljedice po
zdravlje.
Počinje postepeno, a prvi simptomi najčešće se očituju tek kada se rezerve željeza potpuno
potroše.
Tada su bljedilo, slabost, nesvjestica, nepravilan rad srca, brzo umaranje, gubitak apetita,
glavobolje i krvarenja iz nosa i desni nezaobilazan pratilac ove bolesti.
Za liječenje malokrvnosti, kao pomoćno ljekovito sredstvo preporučuju se i efikasni narodni
lijekovi iz prirode koji se pripremaju od različitog ljekovitog bilja.
Ono što je ovim preparatima zajedničko je to, da je neophodno uzimati ih prije jela, a mogu
se zaslađivati jedino medom, najbolje šumskim. Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju, da
je kopriva (Urtica dioica) jedan od najboljih lijekova za malokrvnost.
Naša narodna medicina za liječenje malokrvnosti preporučuje više vrsta ljekovitog bilja i
šumskih plodova. Poželjno je, ako se nađemo u takvoj prilici, jesti svježe plodove šumske
kupine, maline, borovnice, ribiz. Na žalost, veoma rijetko se nađemo u takvoj prilici.
93
Od drugih biljaka, upotrebljavaju se pupoljci i plod divlje ruže, petrovac, lincura, trava iva,
korijen iđirota, sladić, plod oskoruše, stolisnik i niz drugih biljaka koje se, u ovom ili onom
omjeru miješaju sa ključnom biljkom, od koje počinju i sa kojom se završavaju svi recepti za
liječenje anemije – sa njenom veličanstvom koprivom.
Prednosti koprive nad svim ostalim biljkama višestrane su i očigledne. Praktično nema
čovjeka koji ne bi mogao pouzdano prepoznati ovu biljku među drugim biljkama, ako ni zbog
čega drugog, onda zbog karakterističnog žarenja na dodir.
Kod osjetljivih osoba, ovo žarenje može biti veoma bolno, pa i da izazove neželjene alergijske
reakcije. Pri branju, te osobe morale bi se zaštititi odgovarajućim rukavicama.
Svi sastojci, koji izazivaju žarenje, pri termičkoj obradi razlažu se već na 70 celzijevih
stupnjeva.
Kopriva sadrži toliko korisnih sastojaka za poboljšanje krvne slike, da dodavanje drugih
biljaka uistinu nije potrebno. Od svih biljaka na planeti, kopriva sadrži najviše željeza.
Isto tako, važna je činjenica da kopriva pomaže ne samo u otklanjanju malokrvnosti, već je
veoma korisna i za ublažavanje i liječenje mnogih drugih oboljenja: šećerne bolesti, pijeska u
bubrezima i mjehuru, proljeva, edema, reumatskih oboljenja, suženja krvnih žila, ekcema,
glavobolje, oboljenja jetra, žuči, slezene, želudačnih grčeva i čireva.
Kako je koristiti? Treba brati vrhove biljke, listove mladih stabljika (ne viših od pedlja) i
odmah ih pripremati ili staviti na sušenje. Sušiti ih treba u sjenci, na što jačem propuhu i uz
često prevrtanje.
Listovi su dobro osušeni ako su sačuvali svježu i zdravu, prirodnu zelenu boju, a mrve se kad
ih protrljamo prstima. Za duže čuvanje, valja ih zapakovati i dobro sabiti u dvoslojne papirne
vrećice.
Sirove listiće možemo koristiti odmah, za pripremu napitka ili veoma zdrave hrane. Kopriva
je bolja od sveg zeljastog povrća, i svakako je treba upotrebljavati umjesto njega.
Može se, i poželjno je, davati je i veoma maloj djeci, koja su tek počela da uzimaju čvrstu
hranu.
U zavisnosti od ličnih kulinarskih sklonosti i gurmanskih afiniteta, koprivu možete pripremati
i upotrebljavati kako god hoćete, a da budete sigurni da niste pogriješili. Juhe, savijače,
omlete, pire.
Podijeljena su mišljenja da li čaj od koprive treba samo popariti ili bi trebalo prokuhati ga.
Prije pripreme, lišće obavezno treba isitniti, a litru čaja spremiti sa najmanje 50 grama
osušenog lista. Piti tijekom dana, umjesto vode. Napitak nipošto ne šećeriti. Ako nekome
smeta okus i miris koprive, može u ohlađen čaj, dodati malo limunovog soka.
Ma koliko da je moćna, njeno veličanstvo kopriva nije svemoćna. Zato bih svim anemičnim
osobama preporučio svakodnevne šetnje, ako nigdje drugdje, onda barem po gradskim
parkovima. Naravno da su poželjni što češći odlasci u prirodu. Ne treba se junačiti i osvajati
stjenovite planinske vrhove, ali šetnja šumom ili livadom po bregovitim predjelima svakako
će pomoći njenom veličanstvu koprivi vam ona pomogne.
Kopriva ukusom podsjeća na špinat, ali sadrži pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C,
a zavidan sadržaj klorofila pomaže obnavljanju ćelija i utiče na duže zadržavanje kisika u
mozgu.
Urtica dionica je lijek za čišćenje krvi i protiv malokrvnosti, lijek protiv opadanja kose, za
reumatizam i oboljenje zglobova, groznicu, čir na želucu, nesanicu, nervozu i mnogo drugih
bolesti.
94
U narodu je poznata i kao žariga, a žari i pecka oslobođenim sokovima koji izazivaju prolazne
plikove. Rasprostranjena je i raste na zapuštenim mjestima, pored taraba, putova i vrlo je
važno znati kako se sakuplja.
Naime, u proljeće se skupljaju lišće i vrhovi, od proljeća do jeseni korenje, a kompletna biljka
toijekom cijele godine. Jedino se sjeme sakuplja isključivo u kolovozu. Ovo je važno znati
zbog spravljanja lijekova.
Kopriva se zbog vitaminske i prehrambene vrijednosti smatra izuzetno zdravom i korisnom.
Sadrži mnogo bjelančevina, ugljičnih hidrata, masti, a od minerala kalcij, fosfor, željezo,
magnezij, vitamine C, A, B2, B5, K, karotin, pantonensku kiselinu, lecitin, tanin i bogatiji je
izvor vitamina C i A od većine kultiviranih biljaka.
Na žalost, iako je pravi mali polivitaminski rezervoar, na našoj trpezi nije dovoljno
zastupljena, a trebalo bi, jer kopriva je savršena za pročišćavanje krvi, sprječavanje upala i
podsticanje izbacivanja štetnih materija iz organizma.
Zbog zavidnog sadržaja klorofila pomaže obnavljanju oštećenih ćelija i utječe na duže
zadržavanje kisika u mozgu.
U proljeće predstavlja odlično povrće. Mladi listovi koprive ukusom podsjećaju na špinat, ali
u odnosu na njega sadrže pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C.
Sjeme ima aromu koštunjavog voća i ona postaje intenzivnija kada se sjemenke isprže.
Cvjetovi su, također za jelo i veoma su aromatični. Listove koprive najbolje je i spremati kao
špinat, a sušeni listovi koriste se kao začin ili za pripremu čaja.
Vlakna koja žare uništavaju se barenjem. Ako se prije pripremanja jela ubrani vršci preliju
vrelom vodom, također će postati potpuno bezopasni i za ruke i za želudac.
Zbog izuzetne kvalitete, bečki liječnik Bankhofer preporučuje juhu od koprive, pire od
koprive, zelenu tjesteninu i čaj od koprive.
Listovi, prema njegovim riječima, mogu se sa drugim biljkama mogu dodaju u juhu ili u
salatu, ali prethodno treba ih se preliti vrelom vodom. Mogu se spremiti i kao listovi špinata.
Tako spremljeni odlični su za oboljele sa kamencem u bubrezima.
Pasta verde-zeleni rezanci
Za pastu verde listove treba dobro oprati, sitno isjeckati, jedan put kratko prokuhati, i
mikserom pomiješati u kašu sačinjenu od maslinovog ulja i češnjaka. Sve to preliti preko
skuhanih rezanaca.
Čaj od koprive
Čaj od koprive se sprema tako što se puna jušna žlica, dobro oprane i sitno isjeckane koprive
prelije ključanom vodom, i ostavi da odstoji minutu do minute i pol. Pije se mlak u malim
gutljajima.
Profesor Bankhofer tvrdi, da će se za samo nekoliko dana, svatko tko pije ovaj čaj osjećati
bolje i snažnije, jer veoma prija žuči, bubrezima i jetrima.
Čaj se priprema od cijele biljke. U dvije litra vode sipaju se tri jušne žlice usitnjene koprive i
to treba odstajati od 10 do 12 sati. Poslije toga smjesa se, poklopljena, kuha pola sata. Kada
se ohladi procijedi se i pije, tri puta dnevno prije jela po jedna šalicu. Ovaj lijek odvaja sluz iz
pluća, čisti crijeva, jetra i želudac.
95
Juha od koprive
Sastojci za juhu: Pola kilograma mlade koprive, po dvije žlice ulja i zobenih pahuljica, žlica
brašna, jedan decilitar kiselog vrhnja ili mlijeka, režanj češnjaka, sol, biber, žlica sjeckanog
peršina.
Priprema juhe: Koprivu oprati, ubaciti u lonac vode koja vri i skuhati. Zatim ocjediti i nasjeći
kao špinat. Napraviti laganu zapršku od ulja, brašna i češnjaka, dodati isječenu koprivu, malo
sve propirjati, doliti najprije hladnu, a potom toplu vodu.
Ostaviti kuhati izvjesno vrijeme, a potom dodati zobene pahuljice. Promiješati, pustiti da
provri i skloniti sa vatre. Po želji posoliti i dodati papar, a onda dodati kiselo vrhnje ili doliti
mlijeko.
Tako spremljena juha treba odstajati desetak minuta. Prije posluživanja posuti sjeckanim
peršinom.
Čaj umjesto vode
Šaku mladih ili pola šake suhi lisnih pupoljaka koprive litra vode. Na tihoj vatri koprivu 15
minuta kuhajte u vodi, sklonite s vatre i poklopite. Procijeđen i ohlađen čaj pijte mjesec dana
umjesto vode.
Naučna istraživanja pokazala su da je kopriva djelotvorna i kod proljetnih alergija. Ali, prije
nego što počnu da koriste sirup, ekstrakt ili čaj, osobe sa alergijskim problemima treba savjet
liječnika ili homeopatu. Zbog velike količine kalija djeluje diuretski, pa se koristi kod liječenja
upala mokraćnih putova i sprečavanja nastanka kamena u bubregu. Željezo u čaju od koprive
doprinosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca, što organizmu olakšava opskrbu kisikom i štiti ga
od anemije. Kao čistač krvi, koristan je za uklanjanje akni i bubuljica. Preporučuje se i kod
infekcija u ustima, akni ili upala desni. Pospješuje i obnovu ćelija, pa se preporuča kod
istrošene hrskavice.
Iva za tri dana:
- 25 g trave ive
- 25 g lista koprive
Mješavinu prelijte sa pola litra hladne vode i poklopite. Sutradan ujutro prokuhajte dva
minuta i, kada se ohladi, procijedite i pijte po čašu tri puta dnevno prije jela.
NAPOMENA: Čaj pijte tri dana, pa napravite jednodnevnu pauzu.
Trava Iva
U nekim krajevima (Teucrium montanum) je najupotrebljavanija biljka u čiju ljekovitost vlada
neograničeno povjerenje. Ima vrlo gorak, opor i aromatičan ukus, jer obiluje gorkim
materijama, taninima i eteričnim uljima. Oporavlja i jača organizam, ublažava malokrvnost,
pospješuje rad želuca i pojačava lučenje žuči, a često se koristi i za liječenje organa za varenje
i disanje.
Šipak
Obiluje vitaminima C, P i K kao i provitaminom A. Sadrži flavonide, tanine, pektin, limunsku i
jabučnu kiselinu, invertne šećere, saharozu i malo eteričnog ulja. Čaj čisti krv, otklanja
anemiju i malaksalost, bljedilo kože i druge tegobe uzrokovane nedostatkom vitamina C.
Blagotvorno djeluje na organe za varenje i na izlučivanje mokraće, bez ikakvih nadražaja
bubrega. Preporučuje se za sprečavanje nastanka kamena u bubrezima i mokraćnim
kanalima, a koristi se i u slučaju upale bubrega i mokraćnog mjehura.
96
Maslačak
Bogat je mineralima, vitaminima B, C, D i K, flavonoidima i karotinoidima. Od aktivnih
ljekovitih supstanci sadrži i gorke materije, kalij, smole, eterična ulja, inzulin i željezo.
Cijenjen je u liječenju anemije, djeluje protiv hemoroida i probavnih problema. Osim što
pojačava lučenje žuči, maslačak je dobar diuretik, pospješuje rad bubrega, čisti krv, olakšava
tegobe izazvane gihtom, reumatizmom i ekcemima, a čaj od maslačka pročišćava organizam.
Cimet
Zbog sadržaja tiamina ovaj začin stimulira probavu, pospješuje perlistatiku crijeva, djeluje
protiv stvaranja plinova, smanjuje grčeve i nadutost, a potpomaže i održavanje razine dobrog
kolesterola u krvi. Osim toga dobar je „izvor” prehrambenih vlakana i kalcija, a sadrži i dosta
željeza pa se često dodaje preparatima i čajevima protiv malokrvnosti.
Sirup sa cimetom
- 4 žlice mljevenog indijskog cimeta
- 8 žlica meda
- 8 šalica soka od šipka
Soku dodajte cimet i med i miješajte dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Uzimajte dvije
žličice sirupa dnevno rastvorenog u pola šalice vode.
Od maslačka prije jela
- 10 g korena maslačka
- 10 g cvjeta gloga
- 10 g drenjina
Mješavinu prelijte sa pola litre hladne vode, poklopite i ostavite preko noći. Rastvor,
sutradan, kuhajte tri minute na tihoj vatri, poklopite i pričekajte da se ohladi. Potom čaj
procijedite i pijte po čašu tri puta dnevno prije jela.
Davno je znano da liječnik liječi, a priroda izlječuje, što potvrđuje latinska poslovica „medicus
curat, natura sanat“. Radi toga treba iskoristiti svekolike blagodati koprive, a jedna od njih je
i izlječenje svih simptoma malokrvnosti.
Mijenjajući sebe, mijenjajmo svijet, stopimo se s prirodom, jer mi to u stvari i jesmo.
Literatura:
1. http://www.b92.net/zdravlje/alternativna_medicina.php?
yyyy=2012&mm=04&nav_id=605170
2. http://www.b92.net/zdravlje/alternativna_medicina.php?
yyyy=2012&mm=03&nav_id=595154
3. http://www.alternativa-za-vas.com/index. php/clanak/article/
besplatna-ljekovita-hra- na-u-dvoristu/
97
Jelena Sovilj
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija
TITELSKI BRIJEG – NAŠE BLAGO
Žudeći za odmorom i relaksacijom, udahnuti svježi zrak, u stanju smo prevaliti stotine i
stotine, pa čak i tisuće kilometara od mjesta gdje živimo. Svakodnevni brz tempo života,
donosi i veliki stres organizmu, i čovjeku je potreban odmor, kako za tijelo, tako i za dušu.
U općini Titel postoji jedan jedinstveni, prirodni objekt. To je naš Titelski brijeg, koji je svega
par stotina metara nadomak naših kuća, a prođu godine, da ga neki ljudi uopće i ne posjete.
Zašto je Titelski brijeg toliko jedinstven i bitan? Titelski brijeg je ove godine, 30.05. proglašen
kao Specijalni rezervat prirode, a to je zaštićeno područje od izuzetnog značaja, i kategorija.
Nalazi se u općini Titel i obuhvaća dijelove katastarskih općina Titel, Mošorin, Vilovo i Lok.
Ukupna površina rezervata je 496 ha.
Na području SRP Titelski brijeg utvrđeni su režimi trostruke zaštite, gdje se neposredno
primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita prirode, i one se neposredno odnose na
očuvanje pokretnih zaštićenih prirodnih dokumenata i zaštitu i očuvanje divljih vrsta,
uključujući kontrolu i suzbijanje invazivnih vrsta.
Jedna izrazito zanimljiva stepa. U posljednjih 600 000 godina ledenog doba odvijali su se
procesi u oblasti nanosa lesa na ušću Tise u Dunav i stvorili jedan od najistaknutijih i
najdetaljnijih paleoklimatskih i paleoekoloških arhiva tog vremena na evropskom kopnu.
Pored lesa (žuta zemlja), koji je izrazito zanimljiv za proučavanje mnogim pedolozima, zbog
izrazito istaknutih vertikalnih lesnih profila, Titelski brijeg je veoma značajan i po svojim
prirodnim i kulturnim vrijednostima.
Kada šećemo Titelskim brijegom, ako dobro promotrimo, možemo vidjeti raznolike oblike,
koji su nastali kako se godinama taložio les. Neke od njih su lesne piramide, surduci, lesni
odsjeci, serpentine. Ono što je veoma interesantno su lesne lutke, koje su nastale
kalcifikacijom lesa, i veoma su interesantnog i lijepog izgleda.
Titelski brijeg je vrlo bogat i biljnim i životinjskim svijetom. Biljne zajednice su vrlo značajne
za zaštitu kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, među kojima se ističe
vegetacija stepe na lesu, panonske termofilne šume medunca i ruja i kserofilno grmlje.
Pobrojano je preko 630 tisuća taksona, od kojih je 19 strogo zaštićeno na nacionalnoj osnovi
(na Crvenoj listi flore Srbije), a najznačajnije vrste predstavljaju babaluška, patuljasta
perunika, gorocvijet, valdštajnov luk, tamnoljubičasti luk, prutasti osak, dok je Titelski brijeg
posljednje zabilježeno stanište iščezle vrste lanolista (Alyssum linifolium). Titelski brijeg je
uvršten na spisak međunarodno značajnih područja biljaka IPA (Important plant areas),
Valdštajnov luk (Allium rotundum subsp. waldsteinii), Babaluška (Sternbergia colchiciflor),
Niska perunika (Iris pumila (f. lutea), Gorocvat (Adonis vernalis).
U flori Titelskog brijega također, prisutne su i dvije vrste rijetkih orhideja, kao i preko 40
vrsta ljekovitih biljaka (stolisnik, menta, šipak, vranilovka-origano.)
98
Što se tiče životinjskog svijeta, i tu je Titelski brijeg veoma značajan i raznolik. Ima oko 25
vrsta rijetkih i ugroženih insekata, zatim 10 vrsta vodozemaca, od kojih su 6 strogo zaštićene
(crvenotrbi mukač, obična krastača, zelena krastača, gatalinka, obična češnjarka i žaba
travmjača). Gatalinka (Hyla arborea), Mala zelena žaba (Rana lessonae)
Od gmizavaca, prisutno je 7 vrsta od kojih su 4 strogo zaštićene vrste (barska kornjača,
eskulapov smuk, bjelouška, ribarica). Bjelouška (Natrix natrix), Barska kornjača (Emys orbicularis) i Smuk ili eskulapova zmija (Elaphe longissima).
Titelski brijeg je veoma bitan dom mnogim pticama, a također i kao privremeno stajalište za
odmor i hranu. Brijeg je uvršten u listu područja od nacionalnog značaja za faunu ptica u
Srbiji, a također i u IBA područja (Important Bird Areas). Oko 140 vrsta ptica, od kojih su
preko 70 vrsta gnjezdarice, a 115 vrsta su strogo zaštićene. Neke od njih su: pčelarica,
bregunica, golub dupljaš, obična bijelka, vetruška, pupavac, stepski sokol, stepska trepteljka,
obična travarka, crnoglava travarka, poljska ševa, mali svračak. Pčelarica (Merops apiaster),
Lasta bregunica (Riparia riparia).
Što se tiče faune sisara, ima 33 vrste, od kojih su 9 vrsta strogo zaštićene (vodena rovčica,
tekunica, patuljasti miš, puh lješnikar, hermelin, stepski tvor, vidra, divlja mačka).
Tekunica je svakako jedna od najinteresantnijih vrsta, jer je specifična za stepske predjele, a
kod nas se najčešće nalazi na padinama Titelskog brijega i na pašnjacima između Loka i
Vilova. Strogo je zaštićena vrsta i nalazi se na preliminarnoj listi vrsta kičmenjaka za Crvenu
knjigu Srbije. Na našoj teritoriji, možemo s vremena na vrijeme vidjeti pogažene tekunice,
upravo iz razloga jer se na njihovoj putanji, između Titelskog brijega i pašnjaka nalazi
regionalni put Titel – Novi Sad. To je, za sada, nerješiv problem ali možda se u budućnosti
naprave koridori koji će omogućiti ovim majušnim životinjama siguran prelaze putaTekunica (Spermophilus citellus).
Velika biljna i životinjska raznolikost je upravo i dovela Titelski brijeg do statusa Specijalnog
rezervata prirode. Kao skrbnike nad ovim rezervatom, Ministarstvo zaštite životne sredine,
rudarstva i prostornog planiranja, na prijedlog lokalne samouprave Općine Titel osnovalo je
JP Titelski brijeg iz Titela. Velika je obaveza sačuvati ovakvo bogatstvo, kada ljudi još uvijek
nisu savladali osnove kulture.
Titelski brijeg su proučavali mnogi naučnici i došli do svih ovih podataka, kojima mi sada
raspolažemo. Primjer, na Titelskom brijegu postoji izuzetan broj arheoloških nalazišta, i
podataka o mnogim narodima, koji su živjeli tu ili samo prošli ovuda. Prvi podaci o
arheološkim nalazištima datiraju još od prije 300 godina. Prije godinu dana također su
pronađene arheološki vrijedne stvari i tek bi trebalo sve istražiti podrobno. Na Titelskom
brijegu je postojala tvrđava, koja je služila kako bi se šajkaši (vojnici) obranili od napada
Turaka. Vjerojatno negdje u dubinama brijega postoji bar dio nekadašnje tvrđave.
Također, vezano za Titel i Titelski brijeg je i priča da je negdje u koritu rijeke Tise grob
čuvenog Hunskog vođe Atile, koga su još zvali Bič Božji. Mnogi su tragali za grobom, jer se
smatra da je Atila sahranjen sa svim svojim blagom, ali ono još nije pronađeno.
Zaista je Titelski brijeg naše blago. Toliko vrijednosti na jednom mjestu. To moramo sačuvati
za buduće generacije! To nam je moralna obaveza!
Izađite, prošećite, udahnite svjež zrak, živite sa prirodom, opustite se, uživajte. Tada svaki
stres nestaje, zaboravljamo na sve ružne stvari, i sve postaje kao san.
Literatura:
1.Studija zaštite: Specijalni rezervat prirode „Titelski breg“, predlog za stavljanje pod zaštitu
kao zaštićeno područje i kategorije, 2011. god.
99
Slavomir Kovački (13 godina)
promotor Ishrane Budućnosti
Kula, Republika Srbija
EKOLOGIJA
Na satovima biologije često govorimo o očuvanju prirode pa smo i osnovali ekološku sekciju.
Ne treba sjeći šume ni drveće. Zašto? Zato što biljke nama daju kisik koji mi udišemo, jer bez
zraka ne možemo živjeti. Nije samo zrak neophodan za život tu su još voda, hrana... Mi kad
izdišemo, izbacujemo ugljični dioksid koji udišu biljke.
Ja sam se prijavio da budem član ekološke sekcije da bih naučio više o svojoj planeti i
očuvanju prirode koja nas okružuje.
Sa ekološkom sekcijom smo otišli na igralište koje se zove Geder. Tamo smo čistili platoe
igrališta koji su bili puni prljavštine, raznih boca, mulja. Uzeli smo grablje, sagnuli se i izvlačili
otpad i boce. Kada smo izvukli stvari koje su bile bačene, pa se razina vode koji se nalazio u
njemu spustila se i vode više nije bilo, sve smo očistili..
U Kuli se nalazi Veliki Bački kanal koji teče pored male šumice. Često se na kanalu mogu
vidjeti brodovi koji ga čiste. Izvlače onečišćenja koja se u njemu nalazi. Mi smo čistili šumicu
kod kanala. Kada smo ušli u šumicu nastavnica nam je podijelila rukavice za čišćenje. Uzeli
smo velike crne vreće u koje smo stavljali sitne grančice kako bi očistili putić kojim se ljudi
šeću.
S metlama smo pomeli lišće koje se nalazilo po malom puteljku. U toj šumici se nalazi drveće
poput breze i tužne vrbe. Čistili smo i Begejac koji je bio pun prljavštine i mulja, voda u njemu
je bila jako mutna. Kada smo ga očistili i izvukli sve smeće, koje se u njemu nalazilo, voda je
bila bistrija i čistija. Sav taj otpad; granje, travu, prljavštinu i smeće koji su bili pobacani oko
Begejca potrpali smo u velike crne vreće.
Ekologija je, znači, nauka o našoj kući – Planeti, na kojoj svi živimo. Odnosno ekologija
izučava odnose živih bića i sredine u kojoj žive, kao i međusobne odnose živih bića.
Ekološka svijest i savjest
Ekološka svijest i savjest se baš kao i svaka svijest nalazi uvijek uz tebe i neprekidno te pita da
li je tvoj postupak dobar. Kada pružiš ruku da otkineš granu, pa se trgneš, kad kreneš da
prodrmaš mlado tek zasađeno stablo pa se predomisliš, kada pomisliš da frndekneš vreću sa
smećem kroz prozor, pa se postidiš – znači da sve vrijeme nad tvojim postupcima bdi tvoja
ekološki kulturna savjest i opominje te da sve to ne treba da radiš, da si ti ekološki misleća
mlada osoba.
Moramo sačuvati svoju okolinu, moramo razvijati ekološku svijest, moramo prirodi vratiti
njeno, da bi smo i mi mogli živjeti i da je očuvamo za naša pokoljenja.
100
Elvira Moroanka
dr med. spec.
Vršac, Republika Srbija
ANTIBIOTIK KOJI HRANI
Danas, na početku XXI stoljeća, kada je zbog pretjerane upotrebe sintetičkih antibiotika,
većina mikroorganizama stekla otpornost na njih, neophodno je naći mudra rješenja za
suzbijanje infekcije koje priroda nudi.
Cilj svakog zdravstvenog radnika i suradnika jeste Primum non nocere, to jest Prvenstveno
ne naškoditi na putu stjecanja, održavanja i poboljšanja zdravlja.
Uvidom u stručno naučnu literaturu, vidljivo je da umjetni antibiotici imaju neželjene efekte,
sa njihovim akutnim ili odloženim manifestiranjem, dok darovi prirode nemaju neželjene
učinke.
Rezultati potvrđuju da u prirodi postoji mnoštvo proizvoda sa antibiotskim djelovanjem, te
da propolis predstavlja proizvod i savršenstvo koje hrani i liječi ljudsko tijelo.
Propolis (pčelinje ljepilo) je zajedničko ime za smjesu smolastih supstanci koje pčela skuplja
sa cvjetova različitih biljaka. To je smolasta materija dobivena djelovanjem sekcijskih žlijezda
bogatih fermentima. Ona je specifičnog izgleda, jedinstvenog gorkastog ukusa,
karakterističnog i aromatičnog mirisa.
Intenzivnim proučavanjem utvrđeno je da je to prirodni baktericid, anestetik, antioksidant,
antiseptik, antibiotik, da djeluje protiv većine virusa uključujući i virus gripa. Odličan u borbi
protiv gljivica i parazita.
Pčele sakupljaju biljni materijal za proizvodnju propolisa kada se pojavi oštećenje (pukotina,
otvor) na košnici, ali i pojava uljeza podupire ih na proizvodnju propolisa.
Ostaci nepoželjnih gostiju u košnici (insekti, puževi, žabe) nalaženi su obloženi propolisom i
izolirani, a njihovo tkivo koje nije istrulilo poduprli su naučnike da se zainteresiraju za njegov
sastav. Tako je utvrđeno da je propolis smolasta materija koju pčele sakupljaju iz biljnog
materijala i posebnim načinom prerade stvaraju supstancu karakterističnog izgleda, boje i
mirisa.
Sastav i boja propolisa zavise od biljnih vrsta sa kojih pčele prikupljaju materijal i od
godišnjeg doba. Sastavljen je od 50% smole, 30% voska, 10% eteričnih ulja, 5% cvjetnog
praha i 5% drugih sastojaka. Flavonoidi u najvećoj mjeri utječu na djelovanje propolisa.
Laboratorijskim ispitivanjima je dokazano antiinflamatorno (protuupalno), antimikrobno,
antivirusno, imunostimulativno djelovanje.
Sama riječ propolis dolazi od grčke riječi: pro (prije) i polis (grad) i to ime je vjerojatno došlo
zbog toga što pčele koriste ovu smolu da suze ulaz u košnice.
Do skora se propolis u košnici uzimao kao smetnja jer se, kada je topao, jako lijepi za prste a
kada je hladan puca kod otvaranja košnice i vađenja okvira. Hladan propolis se može
mljevenjem pretvoriti u prah. Propolis – pčelinja smola je simbol snage i oštrine.
Propolis je jedan od onih mudrih lijekova prirode koji ubija sve što je smetnja zdravom
organizmu. Istovremeno čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo. Čisti propolis sam je po sebi već
balzam: to je smola sa različitim eteričnim uljima i drugim biološki aktivnim komponentama.
Ukus mu je trpak i oštar, peče na jeziku, a miris karakterističan, varira od vrste do vrste, ali
uvijek je prijatan.
101
Kod nas se propolis može dobiti kao smola, ali i kao već pripremljen rastvor, najčešće.
Postoje tablete propolisa za sisanje, kao i propolisne masti za vanjsku upotrebu.
Od svih pčelinjih eliksira, propolis je najizdržljiviji i najstabilniji.
Biološka svojstva propolisa su raznovrsna. Nauka je potvrdila da propolis ubija
mikroorganizme, viruse, gljivice, smanjujući njihovu životnu sposobnost.
Djeluje lokalno anestetički, zaustavlja svrab i djeluje umirujuće; dovoljno je namazati grudi
prije spavanja propolisom pa će se umiriti kašalj i osigurati dubok san.
Propolisne masti su odlične za rane koje teško zarastaju, kao i za mnoga kožna oboljenja:
opadanje kose u vidu pečata, upalu kože nastalu vanjskim nadražajem, za gljivična oboljenja
kože i vlasišta, piodermiju, ekcem, seboreju, gljivična oboljenja kože i noktiju. Propolis ima
svojstvo da koči nenormalno razmnožavanje ćelija (citostatičko djelovanje) i liječi
dobroćudne tumore. Poznata su regenerativna, epitelizirajuća i dermatoplastička svojstva
ovog balzama.
On brzo obnavlja ozlijeđena tkiva i ubrzava njihovo zarastanje. Njegovo djelovanje protiv
mikroba, krvarenje, opekotine i protuupalno, izuzetno je efikasno kod svih vrsta rana, čireva,
opekotina i dr.
Zapaženo je djelovanje propolisa kao sredstva za pojačavanje znojenja i diurezu. U nauci je
poznata i kao antioksidant i antitoksično sredstvo.
U slučaju teških dijareja, gdje su mnogi drugi lijekovi zakazali, propolis se pojavljuje kao
moćno i vrlo efikasno sredstvo, koje nema negativnih popratnih efekata.
Kao vrhunski aktivni biostimulator, propolis doprinosi poboljšanju općeg stanja organizma,
povećanju tjelesne težine i normalizaciji metabolizma i imuniteta.
Interesantno je ukazati na to da su Stradivarij i mnogi drugi talijanski majstori za izradu
violina iz Kremone koristili propolis kao glavni sastojak svojih lakova.
Propolis se u SSSR-u i drugim evropskim zemljama upotrebljava u veterinarskoj i humanoj
medicini za spravljanje raznih masti i melema za rane, posjekotine, čireve i druga kožna
oboljenja.
Propolis se koristi i za liječenje ušnih oboljenja, desni i raznih oboljenja usta.
Propolis služi pčelama već tisućama godina kao dezinfekcijska materija, jer njime poliraju
saće i oblažu zidove košnice.
Za čovjekov organizam je koristan zbog toga što djeluje kao antibiotik na bakterije naročito
za liječenje opekotina, posjekotina i raznih rana na koži, pomaže i kod zubobolje, upale
desni, neprijatnog zadaha, hemoroida, upale mokraćnih kanala, svraba, gastritisa.
Isparavanjem propolisa, u pčelinjoj zajednici stvaraju se nepovoljni uvjeti za razvoj bakterija i
gljivica koje mogu ugroziti zdravlje zajednice. Od jedne pčelinje zajednice na godinu se skupi
između 150 i 400 grama propolisa.
Naziv propolis potječe od grčke riječi pro – prije ili ispred i polis – grad, zbog upotrebe
propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Propolis se kao naziv upotrebljava u
gotovo svim dijelovima svijeta.
Povijesni zapisi pokazuju da je propolis bio važan i cijenjen proizvod u medicini Egipćana,
Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i drugih starih naroda. U zapisima XII stoljeća, opisano je
liječenje usne šupljine i ždrijela, kao i karijesa ljekovitim propolisom.
Porjeklo materija u propolisu potiču iz tri izvora – biljnih izlučevina, sekretornih supstanci
pčelinjeg metabolizma i materije dodanih u vrijeme njegove dorade.
102
Kemijski sastav propolisa još nije u potpunosti razjašnjen. U jednoj analizi propolisa u
Engleskoj samo je u jednom primjerku otkriveno 150 sastojaka (Greenaway, 1990.), ali ubrzo
ih je izolirao 180. Sastav propolisa zavisi od vrsta biljaka u staništu pčela.
Propolis se razlikuje po boji, mirisu i vjerojatno po ljekovitim osobinama, zavisno od sastava i
godišnjeg doba.
Poznato je da propolis sadrži razne smole i smolama slične materije, balzame i eterična ulja,
vosak, polen, flavonoide, mineralne materije te takozvane biljne hormone.
U biljnom su svijetu flavonoidi inače široko rasprostranjeni, a uloga im je zaštita biljaka od
patogena iz okoline. U propolisu su zastupljeni brojni flavonoidi: galangin, kvercetin, krizin,
kempferol, apigenin, pinocembrin, pinobaksin.
Na temperaturi između 25 i 45°C propolis je mekan, podatan za oblikovanje i ljepljiv. Na
temperaturi nižoj od 15°C postaje krut i lomljiv, a na onoj iznad 45°C gumasto ljepljiv. U
tekuće stanje najčešće prelazi na temperaturi između 60 i 70°C. Za neke uzorke točka
topljivosti je i iznad 100°C.
Propolis je ljekovit proizvod pčela medarica i djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, pa se
smatra lijekom XXI stoljeća.
Zbog svoga sastava propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Posebnost propolisa je
da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana
sintetskih antibiotika.
Kao snažan antioksidant efikasno djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju
uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti, poput ateroskleroze, katarakte, starenja,
Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Propolis se upotrebljava u stomatologiji kao sredstvo u liječenju paradentoze i za jačanje
zubnog mesa. Preventivno djeluje kod upale grla, a izuzetno dobre rezultate postiže u
liječenju infekcija, opekotina, otvorenih rana i čireva organa za varenje.
Novija istraživanja sve više potvrđuju da jača imunološki sustav te ima neposredni
antikancerogeni učinak. Stoga ga mnogi stručnjaci smatraju zlatnim proizvodom košnice i
lijekom XXI stoljeća.
Istraživanja naučnika su dokazala utjecaj pčelinjih proizvoda na tumore.
Zbog specifičnog sastojka flavonoida, kojeg najviše ima u propolisu i polenu i medu, u
kombinaciji s ostalim terapijskim lijekovima postiže se uspjeh u prevenciji i liječenju tumora.
Pčelinji proizvodi pospješuju djelovanje drugih lijekova, poput citostatika, u liječenju tumora.
S druge strane, znatno smanjuju neželjene efekte lijekova ili zračenja na zdrave ćelije jer
omogućuju njihovo zadržavanje isključivo u tumorskoj ćeliji.
Propolis ima direktan učinak na prevenciju i liječenje tumora, jer sadrži desetak flavonoida,
koji stimulacijom imunološkog sistema i uklanjanjem slobodnih radikala (odgovornih za
starenje, za nastanak tumora ili nekih drugih bolesti) i izazivanjem programirane smrti
tumorskih ćelija, direktno utječe na tumore.
Propolis se zbog svojih osobina upotrebljava u apiterapiji, to jest liječenju ljudi i životinja. U
medicini se propolis primjenjuje kod stanja anemije, respiratornih problema, njege usne
šupljine, u dermatologiji (regeneracija kože, čirevi, ekcemi, povrede, rane), kod povećanja
imuniteta organizma, infekcija želudačno crijevnog sustava, zaštite jetra, i kao pomoć pri
mnogim drugim problemima.
Veliku primjenu propolis ima u kozmetici jer utječe na brzu regeneraciju tkiva i ima
antibakterijsko i antigljivično djelovanje.
Vodeni ekstrakt propolisa se priprema tako, što se sirov propolis pretvori u fini prah dubokim
zamrzavanjem i mljevenjem. Jedna čajna žlica tog praha se uvečer pomiješa sa 250 ml čiste
103
vode. Slijedećeg jutra, pacijent može popiti tekućinu (u malim gutljajima) a propolis proguta
prije doručka ako je potrebno.
Sirov propolis: (3-5 grama dnevno, između obroka) prije gutanja, pacijent treba sisati i
žvakati propolis najmanje 15-30 minuta.
Tinktura se primjenjuje davanjem 20-90 kapi dnevno, zavisno od stanja pacijenta, između
obroka, sa pola žlice meda, mlake vode ili čaja.
Ekstrakt propolisa sa maslacem; Dobro izmiješati u odnosu 1:8 propolis praha i maslac (u
vidu želea). Zagrijati smjesu na slaboj vatri (plamen svece i slično) ili u vodenoj kupki, dok se
smjesa veoma dobro ne homogenizira, ohladi i onda staviti u frižider, uzimati 2-6 žličica
dnevno, prema stanju pacijenta, između obroka.
Za bolove u želucu preporučuju se 20 kapi 30% alkoholnog rastvora propolisa, a ako su bolovi
česti uzimati 30 kapi svježeg mlijeka ili vode, 3 puta dnevno prije jela u toku dvadeset dana.
Problemi sa žuljevima se rješavaju pomoću propolis masti, tako što se žulj namaže debelim
slojem masti i fiksira flasterom.
Krvarenja od ozljeda i posjekotina zaustavljaju se brzo pomoću vate umočene u propolis
kapi.
Gljivična oboljenja kože se svakog dana namažu po nekoliko puta sa propolis mast ili propolis
kapima.
Opekotine se odlično liječe stavljanjem gaze prethodno umočene u propolis mast. Psorijaza
se liječi propolisom. Uzimati tri puta dnevno po 15 kapi propolisa a u isto vrijeme mazati.
Hemoroide otklanja propolisova mast u kombinaciji sa propolis kapima.
Nakapati 10 kapi u posudu s čajem od kamilice ili majčine dušice, pokriti glavu ručnikom i
inhalirati se više puta dnevno po pet minuta.
Spolja se mažu akne ili kožni čirevi, promjene kod neurodermitisa i psorijaze s ekstraktom
propolisa.
Upaljenu sluzokožu usne šupljine, koja se inače dugo liječi, tretira se tinkturom propolisa –
namazati upaljeno zubno meso i ogoljeli korijen zuba tri puta dnevno, a prije toga dobro
oprati zube četkicom.
Kod seboreje pomaže 30 % propolis mast. Jedini nedostatak ovog djelotvornog načina je što
je kosa nakon tretmana masna, pa kosa djeluje neestetski.
Međutim, lako se ispere nekim od šampona za masnu kosu.
Dobro je umjesto masti koristiti Forever Aloae Propolis kremu ili tinkturu, i to samo na
oboljelim mjestima. Najčešće su to rubovi kose, ponekad i obrve.
Kod alopecije areate koristi se propolis kao manji dio cjelokupnog sistema liječenja, kao 30 %
rastvor. Tinktura se razrjeđuje mlakom vodom u omjeru 1:5. Na taj se način dobije rastvor za
masažu i ispiranje kose. Ujedno pospješuje zarašćivanje rana i rast kose.
Pri upotrebi Forever Aloae Propolis, vrši se njeno direktno nanošenje na oboljelo mjesto. U
borbi sa streptokoknima, stafilokoknima i salmonelama ima antimikrobne osobine.
Pobjeđuje i gljivice te viruse herpesa i gripe.
Primjenjuje se kao dezinficijens usne šupljine i grla, kod paradentoze, prehlada i infekcija
probavnog i mokraćnog sustava.
Zaključuje se da, terapija medom i pčelinjim proizvodima, to jest propolisom, matičnom
mliječi, polenom, naziva se apiterapija.
Propolis je prirodni proizvod koji se tradicionalno koristi preko 2000 godina. Proizvode ga
pčele, njime oblažu tavanicu košnice i na taj način je dezinficiraju.
Propolis se koristi kod: prehlada i gripa, kod bakterijskih infekcija gornjih dišnih putova, kod
sinusitisa, pojačane sekrecije sluzokože nosa, kao imunostimulator, kod neugodnog zadaha iz
104
usta, upalnih procesa grla i usne šupljine, afti, kod herpesa, rana, ekcema, posjekotina,
opekotina, kod paradentoze, paradentopatije, gastritisa, kolitisa, kod pojačanog vaginalnog
sekreta.
Propolis se primjenjuje i u preventivi kod upalnih procesa uha, grla, nosa, usne duplje,
gornjih dišnih putova, za podizanje opće otpornosti organizma.
Propolis se može koristiti kao prva linija odbrane kod infekcija.
Uzroci prehlada i gripa nisu bakterije, nego virusi, pa je u tom slučaju bolje koristiti propolis,
jer on ima antivirusno djelovanje. Pošto se često miješaju virusne i bakterijske infekcije, a
antibiotici nepotrebno koriste i kod virusnih infekcija (antibiotici ne djeluju na viruse),
najbolje bi bilo prvo se odlučiti za upotrebu propolisa, jer on ima šire djelovanje.
Propolis ističe antibakterijsko djelovanje (sprečava razvoj i širenje bakterija Streptococus,
Bacilus, Salmonella), antivirusno djelovanje (učinak protiv herpes virusa tip 1), antigljivično
djelovanje (na Candidu albicans, C. tropicalis, C. krusi, C. guillermondi), antiseptično
djelovanje, lokalno anestetičko i antioksidacijsko djelovanje.
Zbog obilja biološko aktivnih materija, koje su neophodne svakoji ćeliji ljudskoga tijela, sa
zahvalnošću propolisu možemo reći da je propolis „Antibiotik koji hrani” i liječi ljudsko tijelo.
Forever Bee Propolis je do sada najveća koncentracija propolisa, koja se može naći na
svjetskoj ponudi, jer se u pakovanju od 60 tableta u svakoj tableti nalazi 500 mg pustinjskog
propolisa. Forever Bee Propolis u sebi sadrži 22 aminokiseline, flavonoide, kalkone,
dihidrokalkone, katehine, vitamine B1, B2, B6, C, E, nikotinske kiseline, enzime, boje, kalij,
natrij, magnezij, aluminij, fosfor, silicij, vanadij, kobalt, sumpor, cink.
Istina je da Medicus curat, natura sanat, to jest da liječnik liječi a priroda (propolis) izlječuje.
Literatura:
1Hoheisel O. The effects of Herstat (3% propolis ointment ACF) application in cold sores: a
double-blind placebo-controlled clinical trial. Journal of Clinical Research
2001;4:65-75.
2. Jensen CD, Andersen KE. Allergic contact dermatitis from cera alba (purified propo- lis) in
a lip balm and candy. Contact Dermatitis 2006;55:312-3.
3. Li YJ, Lin JL, Yang CW, Yu CC. Acute renal failure induced by a Brazilian variety of propolis.
Am J Kidney Dis 2005;46: e125-9.
4. Gregory SR, Piccolo N, Piccolo MT, et al. Comparision of propolis skin cream to sil- ver
sulfadiazine: a naturopathic alternative to antibiotics in treatment of minor burns. J
Altern Complement Med 2002;8: 77-83.
5. Anon. Bee Propolis. MotherNature. com 1999.
6. http://www.mothernature.com/library/books/natmed/bee_propolis.asp
105
Senka Bogatić
promotorica ishrane budućnosti
Ljubljana, Republika Slovenija
ZDRAVSTVENO UPOZORENJE
Kada sam bila mala, nisam vodila brigu o svome zdravlju. Tu su bili moji mama i tata. Kada
sam postala dJevojka, već sam počela razmišljati, da trebam biti što zdravija, radi moje bebe.
Sada, kada sam odrasla, počinjem bivati svJesna odakle sve vreba opasnost po mene i moju
porodicu.
Cilj, koji sam zadala sebi, jeste da istražujem, da saznajem i širim informacije, štO sve može
ugroziti moje zdravlje, a da toga do sada nisam bila svjesna. Cilj mi je da to saopćim u
usmenom obliku, pismeno, na nekom kongresu gdje bih imala pristup.
Istražujući stručnu literaturu, listajući po knjigama, časopisima, tragajući po internetu, došla
sam do nevjerojatnih saznanja.
Rezultati mojih istraživanja pokazuju koliko neznanje može niti opasno. Shvatila sam da je
informacija moć i bogatstvo.
Rezultati mojih saznanja govore da moramo biti oprezni sa proizvodima, koji se nalaze na
policama supermarketa.
Rezultati govore koliko nam može naškoditi i običan C vitamin, ukoliko dođe u dodir sa
nekim vještačkim kemikalijama.
Svako ko uzima vitamin C (a većina bi ljudi trebala) trebao bi izbjegavati slijedeća meka
pića: Sunkist, Fanta, Diet Coke, Sprite i Pepsi MaX.
Ova pića sadrže natrijev benzoat, 211 na naljepnici, a kemijska reakcija između vitamina C i
natrijeva benzoata stvara benzin koji je vrlo karcinogena kemikalija.
Benzin može ozbiljno oštetiti DNA u mitohondrijima sve do točke kada ju u potpunosti
onesposobljava, zajedno ju izbacujući.
Mitohondrije konzumiraju kisik kako bi vam dali energiju, i ako ih oštetite, dolazi do
ozbiljnih nepravilnosti u radu stanica koje su često fatalne. Široki raspon bolesti je vezan uz
oštećenje DNA, uključujući Parkinsonovu bolest i popriličan broj neurodegenerativnih
bolesti.
Ovo sledi priču o Mentosima i dijetalnoj Coca-Coli.
Nemojte miješati niti ovo dvoje jer oni uzrokuju kemijsku reakciju (eksploziju) u stomaku. To
se ne odnosi samo na Mentose, nego na sve mint proizvode: Mint Life Savers, Tic
Tac’s, Cool Mint’s, itd.
Ovdje nije krivac mentol, nego aspartam u dijetalnim pićima, 951 na naljepnici. Također
izbjegavajte 950, acesultam F (ista stvar).
Trovanje aspartamom je znanstveno povezano s 92 simptoma bolesti. Hoćete li i dalje piti
vaša dijetalna pića?
Većina je evropskih zemalja zabranila uvoz i korištenje aspartama u svojim zemljama uključujući sve proizvode od saharina, na primjer Equal, Nutra-Sweet, Spoonful i sva dijetalna pića, uključujući 6000 artikala potrošačke robe i pića koji se prodaju na policama supermark
106
Ova zabrana utječe na korištenje ovog proizvoda u bilo kojem potrošačkom proizvodu, a
njena povreda donosi kazne koje iznose od 9000 € do 90 000 €.
Meksiko također razmatra zabranu svih 6000 proizvoda od aspartama na svojim policama
supermarketa.
U Meksiku je aspartam poznat kao Rumsfeldova bolest, prema imenu George Bushovog
prijatelja Donalda Rumsfelda.
Monsanto posjeduje tvornicu Nutra-Sweet i Searle, a postavio je Rumsfelda kao svojeg
glavnog direktora kako bi on mogao koristiti svoju snagu u Parlamentu kako bi ovaj smrtonosni otrov prošao FDA i potaknuo njihovu prodaju proizvoda od aspartama.
Izbjegavajte sve zubne paste proizvedene u Kini, osobito Colgate jer sadrži etilen glikol. To je
protuzamrzavajuće sredstvo, vrlo toksično, pa čak i fatalno – uništava bubrege, jetra, pluća,
krvne stanice, srce i nervni sustav.
Takođe se nalazi u nekim vodicama za ispiranje usta, šminki, losionima nakon brijanja,
dječjem puderu i maramicama, šamponima i dezodoransima.
Izbjegavajte Smarties – oni sadrže gotovo sve otrovne boje koje se nalaze na tržištu. Najgore su 102 i 104, a najgore od svih su 110 (karcinogena), 124 (nepoželjna), 128 (izniman
oprez). 129,131 i 133 su također karcinogene.
Povrh svega, Smarties čak nisu napravljeni od čokolade. Niti su Tim Tam. Sintetička čokolada nema nikakvu hranjivu vrijednost.
Čitajte naljepnice na hrani. Jednoga bi dana to moglo spasiti vaš život. Poznato je da jedna
kompanija može proizvoditi tri kategorije jednog istog proizvoda.
Prvu kategoriju za domaće tržište, drugu za izvoz u druge razvijene zemlje i treće za izvoz u
zemlje u razvoju.
Ovoj trećoj kategoriji pripada oko 80% proizvoda za ishranu, cigareta, napitaka i oko
70% robe široke potrošnje tekstilne industrije i industrije koze i obuće.
Kada su u pitanju medikamenti (lijekovi) koje izvoze Sjeverna Amerika i zemlje zapadne
Europe u zemlje istočne Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike, taj postotak je 90%.
Nedavno je u časopisu Vils-Nuvel iz Francuske i nekim engleskim listovima uz suglasnost
komisije OUN za hranu i kontrolu životnih namirnica objelodanjeno da neke zapadne firme
proširuju proizvodnju i izvoz kancerogenih proizvoda u neelitne zemlje.
Proizvodnja takvih proizvoda se ubrzanim tempom razvija u poduzećima tih firmi na
Bahamima, Cipru, Filipinima, Malti, Portoriku, Senegalu, Maroku, Australiji, ali i u Holandiji,
Njemačkoj, Šicarskoj, Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Tako su, na primjer, Coca Cola i margarini proizvedeni u Holandiji i Njemačkoj, a distribuirani u zemljama u razvoju konzervirani emulgatorom koji izaziva rak, a označeni su na
pakovanju simbolom E330.
Ti proizvodi su inače zabranjeni za distribuciju i prodaju u zemljama članicama Organizacije
za ekonomsku suradnju i razvoj.
Najvažnije je to da treba izbjegavati proizvode na kojima je utisnuto slovo E iza koga slijede
neke od navedenih cifara.
Spisak oznaka materija (emulgatora) opasnih po zdravlje
E102- opasan
E173 – sumnjiv
E103 – zabranjen
E180 – sumnjiv
E104 – sumnjiv
E210 – izazivač raka
E105 – zabranjen
E211 – izazivač raka
E110 – opasan
E212 – izazivač raka
E251 – poremećaj tlaka
E311 – izaziva osip
E312 – izaziva osip
E320 – kolesterol
E321 – kolesterol
107
E213 – izazivač raka
E111 – zabranjen
E322 – poremećaj želuca
E215 – izazivač raka
E120 – opasan
E330 – izazivač raka
E216 – izazivač raka
E121 – zabranjen
E338 – poremećaj želuca
E122 – sumnjiv
E217 – izazivač raka
E339 – poremećaj želuca
E123 – veoma opasan
E221 – poremećaj crijeva E340 – poremećaj želuca
E222 – poremećaj crijeva E341 – poremećaj želuca
E124 – opasan
E223 – poremećaj crijeva
E125 – zabranjen
E40 – poremećaj crijeva
E224 – poremećaj crijeva E450 – poremećaj želuca
E126 – zabranjen
E226 – poremećaj crijeva E461 – poremećaj želuca
E127 – opasan
E230 – štetan za kožu
E130 – zabranjen
E462 – poremećaj želuca
E231 – štetan za kožu
E131 – izazivač raka
E463 – poremećaj želuca
E232 – štetan za kožu
E141 – sumnjiv
E465 – poremećaj želuca
E241 – sumnjiv
E142 – izazivač raka
E466 – poremećaj želuca
E250 – poremećaj tlaka
E171 – sumnjiv
ISTRAŽI SAM I DODAJ OSTALE EMULGATORE
Zaključiti mogu, da od sada pa nadalje moram više saznavati, gdje se sve kriju neprijatelji
moga zdravlja, kao i neprijatelji moje djece i prijatelja.
Istinita i pravovaljana informacija je moć. Povećalo (Lupa) je sada moj prijatelj. Kada
kupujem bilo koji proizvod, pomoću nje čitam sastav, jer je napisano sitnim slovima.
Istražujem svaku stavku.
A, da li je to dovoljno?
Literatura:
1. http://matrixworld-hr.com/2012/04/09/zdravstveno-upozorenje-otrovi-na-policamasu- permarketa/
2. http://www.nutricia.rs/novosti/emulgatori.html
3. http://koznazna.com/forum/korisni-saveti-koji-pomazu/stetni-emulgatori/
4. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%95%D0%BC%D1%83%D0%BB%D0%B3%D0%B0%D
1%82%D0%BE%D1%80
5. http://serbianforum.org/zdravlje/31348-emulgatori-opasni-po-zdravlje.html
108
Vlado Roksandić
promotor ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija
TERAPEUTSKO GLADOVANJE (POST)
Svjedoci smo očaja mnogobrojnih pacijenata, koji svakodnevno traže spasonosno rješenje za
ozdravljenje.
Medicina je nemoćna u mnogim situacijama. Pacijente to deprimira i najčešće gube
posljednju nadu. Poneki od njih pokušaju poduzeti nešto od alternativnog načina
ozdravljenja. Najčešće se to dogodi kad je bolest uznapredovala i kad su šanse smanjene na
minimum, ali pored toga ne treba gubiti nadu. Šanse postoje sve dok čovjek ima snage za
radikalne promjene načina života. Ne postoji spasonosni lijek ili metoda iscjeljenja koja će
riješiti problem odmah. Za sve je potrebno vrijeme. Postoji put koji mora naći svako za sebe.
Rešenja ima. Sva je moć u nama. Tako treba praviti plan za promjenu načina života. Čovjek se
mora mijenjati iz temelja. Treba zaboraviti i odbaciti sve ono što je do bolesti dovelo i to
zauvijek. Odbaciti stare navike u svim elementima. Usvojiti novi način razmišljanja,
vjerovanja, ljubavi, ishrane i sve prihvatiti sa zadovoljstvom. Ako za sve ovo ima snage
oporavak je izvjestan.
Krenimo redom. Bolesno tijelo vapi za vodom, treba je unositi dovoljno. Vodite računa o
tehnici disanja. Vjerujte. Hranite se zdravom prirodnom hranom. Popravljajte sebe, volite
ljude. Šećite u okviru mogućnosti. Izlažite se suncu. Odbacite kemiju.
Ljudski organizam je savršen. Sam može se iscijeli ali treba našu pomoć. Pomognimo mu,
pustimo ga da predahne, neka sam bira prioritete kad će i što učiniti. Ljudsko tijelo je od
dugogodišnjeg načina života, ishrane, zatrovano, puno je nataloženih neprobavljivih
proizvoda ishrane. Njemu treba veliko pospremanje. Treba ga očistiti. Kako ćemo to izvesti?
Potrebno je primijeniti plansko gladovanje (post). Glad se prikazuje kao veliki čovjekov
neprijatelj koji u danoj situaciji može postati najveći prijatelj i iscjelitelj. Ove dvije krajnosti se
uspoređuju sa nožem razbojnika sa nožem kirurga (ne znam dali je dobra usporedba).
Sa sigurnošću možemo tvrditi da je post operacija bez skalpela. Gladovanje je ozbiljna
metoda iscjeljenja, duži post je potrebno vršiti pod stručnim nadzorom. To nije metoda
usmjerena na rješavanje određenog, konkretnog problema, to je metoda popravke čitavog
organizma, gdje naša volja ne može uticati na prioritete.
O životu na postu padaju mnoge službene medicinske teorije o dužini života bez vode i
hrane.
Praksa pokazuje da čovjek može biti na postu od jednog dana, više tjedana a i mjeseci pri
čemu ne ugrožava funkcioniranje vitalnih organa: mozga, nervnog sistema, srca, krvotoka, a
pruža dovoljno ili više snage nego kod redovne ishrane. Eventualno, blago oštećena mišićna
tkiva i manje značajni organi koji ne utječu na vitalne funkcije se brzo regeneriraju, otprilike
koliko je trajalo gladovanje.
Dužinom posta osjećaj gladi se ne povećava, već se nakon četvrtog, petog kriznog dana
smanjuje. Postom se organizam čisti od metaboličke šljake koja je nastala kao rezultat
neispravne ishrane i načina života, upotrebom lijekova, primjenom kemijskih preparata.
109
Proces čišćenja provoditi uz svakodnevna klistiranja 1-2 puta pomoću irigatora, koristeći
mlaku vodu uz dodatak limuna. Mogu se koristiti i drugi purgativi kao glauberova sol (40g soli
na 0.8l tople vode) ili ricinusovo ulje, zatim kamilica, crna kava a osobno bi preporučio
klistiranje vlastitim urinom.
Početak gladovanja se može manifestirati u obliku slabosti, vrtoglavice, muke, povraćanja,
nesanice, bola u predjelu grudnog koša kao posljedica nadiranja šljake a ne kao sam
nedostatak hrane. Komplikacije se mogu javiti i pri izlasku iz posta kao što su bolovi u
stomaku, grčevi proljevi zbog ne pridržavanja načina postepenosti povratka na prethodnu
ishranu. Navedeno ukazuje da ulazak i izlazak iz posta moraju biti uz manje uzimanje brže
svarljive hrane, poželjno voćnih sokova, gdje ukupna dužina ulaska i izlaska vremenski
odgovara najmanje dužini posta ili malo duže, zavisno o načinu ishrane prije posta.
Za vrijeme posta organizam ne treba fizički preopteretiti ali je rekreativno izlaganje fizičkim
naporima poželjno i efikasno. Za vrijeme dužeg posta poželjno je masirati tijelo, posebno
vlastitim urinom, još bolje prokuhanim na ¼ količine, dok je kod „suhog” posta vrlo efikasno
koristiti kupke. Povremenom primjenom gladovanja tijelo se iscjeljuje, podmlađuje što se
manifestira gubitkom kilograma, poboljšanjem izgleda kože i svijetlošću očiju, općom
vitalnošću a dugoročno gledano dobrim zdravljem i dugovječnošću.
Postoje razne vrste posta. Gladovanje radi nedostatka hrane – brodolomi, suše, poplave, radi
duhovnog iscjeljenja i savršenstva, izlječenja i vitalnosti, sezonskog posta.
Da je moguće određeno vrijeme živjeti bez hrane, pa i vode svjedoče primjeri iz prirode. Do
toga dovode određeni razlozi kao:
Stanje anabioze karakteristično je za bakterije iz sernena biljaka, za insekte, vodozemce i
glodavce u kome odsustvuju svi vidljivi znaci života. Naučnici su uočili da je za anabiozu
karakteristično jako hlađenje i/ili dehidracija organizma. Unutar ćelijska voda pri hlađenju
pretvara se u staklastu amorfnu (bezobličnu) masu, koja ne uništava protoplazmu ćelija, kao
kristali leda. Poslije otapanja u takvim ćelijama potpuno se obnavljaju životni procesi.
Privremeno odricanje od uzimanja hrane: To je način prilagođavanja životinja na nepovoljne
vanjske faktore okruženja sredine i može biti: prinudno i dobrovoljno.
Prinudno: Ovaj način odricanja od uzimanja hrane može se dogoditi u dva slučaja. U prvom,
životinja ne dobiva dovoljno potrebne hrane jer je ima vrlo malo. To postepeno slabi
(iscrpljuje) organizam, slabi imunitet itd. U drugom slučaju životinja u toku nekoliko dana ne
može pronaći hranu, jer je nema. Zato se snalazi bez hrane. Na primjer, vukovi i drugi
mesožderi (grabljivice) za vrijeme lova mogu po nekoliko dana biti bez hrane. Sličan režim
ishrane za njih je uobičajen i lako ga podnose. Osim toga, uočeno je da se životni vijek vuka
koji se redovno hrani skraćuje za trećinu.
Dobrovoljno: Bez obzira na to veliki broj životinja „dobrovoljno” se odriče uzimanja hrane
zbog prirode vlastitog života. Na primjer, kada je malo hrane u prirodi one uopće ne jedu.
Tako se ponašaju losovi krajem zime. Briga za potomstvo kod nekih životinja javlja se za
vrijeme odricanja od uzimanja hrane. Nešto slično se događa kod kraljevskih pingvina, kada
leže i othranjuju mlade. Kada ženka kraljevskog pingvina položi jaje ona odlazi u more da se
hrani, a mužjak ostaje u gnijezdu. Tokom četiri mjeseca mužjak ništa ne jede. Ptice gube do
40% vlastite težine, jako mršave, perje im postaje prljavo, gubi sjaj i svilenkast izgled. U to
vrijeme vraćaju se ženke, a mužjaci žure u more da se nahrane. Pored toga, krajem
studenoga odrasle ptice se linjaju. Linjanje traje 20 dana. Za to vrijeme pingvini gladuju.
U dobrovoljno odricanje od uzimanja hrane mogu se svrstati i slučajevi kada životinje boluju.
Teško oboljela životinja obično se uzdržava od uzimanja hrane sve dok ne ozdravi.
110
Jedan ili drugi način privremenog suzdržavanja od hrane u velikoj mjeri izražen je kod
životinja koje se hrane mlijekom. Ipak, kada se životinja potpuno odriče hrane i nalazi se u
budnom stanju, u njenom organizmu nastaje posebno prestrojavanje koje omogućava
kvalitetan unutarnji režim ishrane. Unutarnja ishrana podupire obnavljanje imunog i
genetičkog aparata. Po pravilu, životinje u tom razdoblju boluju. U vezi s tim može se
naglasiti: ako hoćemo da nam imunitet i opstanak u životu budu na visokoj razini, trebamo se
uzdržavati od hrane u nepovoljnom godišnjem dobu (za vrijeme bolesti).
Sit i bezbrižan (bez stresova) život čini svaki organizam slabim i neotpornim. To je jedan od
velikih zakona prirode čije zanemarivanje čini bolesnim bogate i site narode.
Sezonski san
Za vrijeme sezonskog sna donekle se smanjuje temperatura tijela, frekvencija disanja i opća
razina procesa razmjene. Pri promjeni situacije ili uznemiravanju san se lako prekida i
životinja postaje aktivna. Takav san imaju medvjedi, rakuni i jazavci. Grizli dok zimi spava pri
temperaturi zraka od minus 8 °C, na površini kože ima temperatura 4°C, u debelom crijevu
22°C, u usnoj duplji 25°C (naspram 35°C u doba budnosti). Frekvencija disanja smanjuje se od
2 do 3 u minutu (naspram 8 – 14 za vrijeme budnosti).
Sezonski zimski san
Ovo stanje karakterizira se gubitkom sposobnosti za termoregulaciju, naglim smanjenjem
broja dišnih pokreta (frekvencije disanja) i kontrakcija srčanog mišića, kao i opadanjem opće
razine razmjene materija. Na primjer, kod tekunice frekvencija disanja je 100 – 360 u
budnom stanju, a za vrijeme zimskog sna smanjuje se na 1 – 15, broj srčanih otkucaja od 100
do 350, u budnom stanju smanjuje se na 5 – 9 otkucaja za vrijeme zimskog sna, temperatura
tijela smanjuje se sa 35 – 39°C, u budnom stanju na 1 – 13°C za vrijeme zimskog sna.
Za vrijeme zimskog sna ne dolazi do potpunog prekida razmjene materija. Životinje
preživljavaju na račun rashodovanja energijskih rezervi organizma u to vrijeme organizam
životinja ima povećanu otpornost prema raznim nepovoljnim faktorima.
Na primjer, bez narušavanja zdravlja eksperimentalne životinje podnosile su povećane doze
otrova, radioaktivnog zračenja i nisu obolijevale od vještačkog inficiranja mikrobima i
virusima.
Suho gladovanje može biti dvojako – potpuno i djelomično. Uglavnom se primjenjuje
samostalno. Potpuno i djelomično suho gladovanje razlikuje se od klasičnog gladovanja po
drugom pravilu – vodenim režimom. Ovaj režim je ovdje potpuno isključen. Izostavljanje
tekućine pomaže brže razlaganje masti. Samo trpljenje žeđi doprinosi bržem oslobađanju
organizma od patologije izvanjskih manifestacija. Mnogo brže se čupa „korijenje” bolesti i
postiže duhovni napredak. Efikasnije je od drugih načina posta ali se primjenjuje kraće i uz
kontrolu stručnih organa.
Urinsko gladovanje uglavnom se primjenjuje samostalno. Preporučuje se da se pije sav
izlučeni urin u toku dana. Vodu piti po potrebi, ali u tolikoj količini da urin ne bude previše
koncentriran.
Post je primjenjivan od postanka svijeta (neke vrste), smatra se najstarijom terapeutskom
metodom liječenja. Isus Krist je preporučivao ljudima gladovanje radi čišćenja svijesti i
izlječenja tijela.
Hipokrat je pisao: Ako tijelo nije očišćeno, što ga više hraniš više mu štete nanosiš.
Drevni mudraci su predlagali da se protiv zračenja koja dolaze iz Svemira bori gladovanjem
što će ojačati ljudske manifestacije.
111
O djelotvornosti i primjeni posta su govorili Galen, Paracelzus. Postoje dokazi da su ga
upražnjavali Platon i Sokrat (gladovali su po 10 dana), poznati ljudi iz novije povijesti,
suvremenici u cilju poboljšanja mentalnog i fizičkog zdravlja.
Leonardo da Vinči je rekao: Treba shvatiti što je čovjek, što je život, što je zdravlje, kako ih
ravnoteža i usuglašavanje stihija održava, a njihov međusobni razdor razara i uništava.
Perzijanci su se, prema Herodotu, zadovoljavali jednim obrokom dnevno, što i danas čine
neki divlji narodi. Sokrat je nazivao varvarima ljude koji su jeli više od dva puta dnevno.
U novije vrijeme mnogi su autori pisali o dobrobiti posta. Na Istoku i Zapadu naučnici su se
bavili postom i širili istinu o njegovoj učinkovitosti i iskustvima. Postoje razne metode, kad je
u pitanju dužina posta, početak i završetak posta, kao samo trajanje. Jedni preporučuju post
na vodi, drugi primjenu određenih sokova ili čajeva i sokova. Svi su u pravu jer svaki od
načina daje dobre rezultate u praksi. Dužina posta ovisi o mnogo faktora kao što su, razlog
posta, zdravstveno stanje, dob, način ishrane. Od ovih faktora ovisi i ulazak i izlazak iz posta.
Dr Paavo O. Airola preporučuje gladovanje uz sokove, upoznaje nas da kod gladovanja dužeg
od 3 dana organizam sagorijeva vlastita tkiva, gdje prioritetno nestaju bolesne ćelije,
izrasline, tumori. Arnold Ehret bi rekao da se izbacuje sluz i gnoj kojima je zbog pogrešne
ishrane organizam napunjen od mladosti. Post je fiziološki odmor tijela koji popravlja sve
vitalne funkcije izgradnjom novih zdravih ćelija a istovremeno vrši iscjeljenje i pomlađivanje.
O tim rezultatima Arnold Ehret kaže, iznoseći svoja iskustva „Htio bi vidjeti čovjeka koji je sa
31 godinu bio jednom nogom u grobu, a 8 godina kasnije je mogao trčati 2 sata i 15 minuta i
propješačiti 56 sati”. Također navodi „ Nitko mi ne bi vjerovao da je moguće živjeti bez hrane
126 dana u vremenskom razdoblju od 14 mjeseci, od toga 49 dana odjednom”. Ja sam to
učinio i svejedno malo njih razumije tu istinu”.
Dalje navodi kako je jedan od njegovih prvih isposnika, relativno zdrav vegetarijanac 24 dana
posta propješačio 60 km u planinama. Iz iskustva savjetuje da se početak posta, započne te
prvo s metodom zaboravite na doručak, tada jedno vrijeme primjenjujete jednodnevni post,
onda postepeno preći na 3,4, peterodnevni ili duži post. Između posta jesti hranu bez sluzi.
Nakon posta hrana treba imati laksativni učinak, a ne hranjivu vrijednost kao što misle
mnogi. Po A. Ehretu za profilaktičko liječenje (da se tijelo pročisti, regenerira i pomladi)
gladovanje od 7 do 10 dana je dovoljno. Slično A. Ehretu Genadij Petrovič Malohov je
gladovao 27 dana a tvrdi da sit i bezbrižan (bez stresova) život čini svaki organizam slabim i
neotpornim.
Pitagora je za poboljšanje umnih sposobnosti, prije polaganja ispita na Aleksandrijskom
univerzitetu, gladovao 40 dana. Kasnije je od svojih učenika zahtijevao da određeno vrijeme
gladuju. Zahvaljujući tako surovom izboru kod njega su učili samo strpljivi i uporni učenici,
sposobni shvatiti zakone prirode, apstraktne matematičke formule i slično.
Aleksej Suvorin, ruski emigrant u ex Jugoslaviji je, kad se našao u zatvoru postio i tako
utjecao na šefa zatvora, čuvare i zatvorenike da probaju isto i osjete dobrobiti posta. Po
izlasku iz zatvora počeo je u veliko raditi na liječenju gladovanjem. Vodio je prepisku sa
velikim brojem čitatelja, koji su se samostalno liječili gladovanjem od najraznovrsnijih
oboljenja. Od desetine tisuća ljudi, koji su gladovali prema njegovim uputama (veći dio preko
prepiske), među kojima je bilo i teško oboljelih, umrla su samo četvorica.
Čovjek koji je naslijedio Suvorinova učenja, Eduard Đui napisao je knjigu o gladovanju u čijem
predgovoru kaže: ”Ova knjiga je povijest onoga što se odigravalo u duši jednog liječnika za
vrijeme njegovog profesionalnog rada. Počevši svoju praksu u neznanju, obavijenom maglom
medicinskog uvjerenja, došao sam do čvrstog uvjerenja da samo priroda (pomoću
gladovanja) može liječiti bolesti. Gladovanje prikazano u ovoj knjizi po mnogim svojim
112
odrednicama je revolucionarno. Ono je u veliko ispitano u praksi i njegova ljekovita
vrijednost je nesporna. Svaki redak ove knjige napisan je tvrdnjom da lijekovi podrivaju
zdravlje a uobičajena ishrana bolesnika u naše vrijeme ne opravdava sebe”.
Liječnik Tajner (1880. godine) nazivao je gladovanje eliksirom mladosti jer je u 52 godini u
bezizlaznoj situaciji primijenio 40-to dnevni post a poslije toga živio još 31 godinu.
Doktor Adolf Majer je 1901. godine napisao knjigu Liječenje gladovanjem – čudotvorno
liječenje. On opisuje korisno djelovanje gladovanja na ljudski organizam s pozicija fiziologije
tog vremena. Navodi da za vrijeme gladovanja ljudski organizam počinje jesti neprobavljene
ostatke hrane i patološki nepromijenjeno tkivo, koji su se zadržali u organizmu, dok neki s
pravom hrabrije idu dalje i tvrda da se to odnosi i na najteža oboljenja i tumore.
Herbert Šelton – autor najpopularnijih knjiga o liječenju ljudi (Sistem higijene, u 7 tomova,
Gladovanje može spasiti vaš život, čovječji život, njegova filozofija i zakoni i mnoge druge)
počeo je gledati u ljeto 1920. godine. Za to vrijeme skoro 45 godina – on je tisućama puta
gladovao u trajanju od nekoliko dana do devedeset dana kako radi smanjivanja težine, tako i
radi obnove narušenog zdravlja. Knjige Seltona smatraju se klasikom prirodnog liječenja. U
daljem izlaganju često ćemo se pozivati na njegove radove
Ruski liječnici dali su veliki doprinos razvoju nauke o gladovanju.
Iz radova čuvenih ruskih fiziologa i biokemičara (V.V. Pašutina, M.N. Saternikova, J.M.
Geftera) poznato je da za vrijeme prinudnog dužeg gladovanja organizam životinja i čovjeka
umire, često prije nego se potpuno iscrpi, kao rezultat „blokade” (samotrovanja proizvodima
raspada). Kada se u procesu ljekovitog gladovanja ti proizvodi raspada izbacuju iz organizma
posredstvom čitavog niza terapija (pročišćavajući klistiri, kupke, masaža, povećana ventilacija
pluća, šetnje). Kada se pri gladovanju uzima urin, koji povećava oksidacijska svojstva u
organizmu i aktivira autolizu, proces otklanjanja infekcije je mnogo bolji.
Čovjekov organizam, koji redovno gladuje, lako se prilagođava naglim promjenama
temperature i dostaje otporan na hladnoću. Pol Breg piše o svom iskustvu. „Zahvaljujući
redovnom gladovanju i pravilnoj ishrani moj organizam se lako prilagođava na veliku
hladnoću. Po Rudolfu Brojsu čovjek nosi liječnika u sebi, treba mu samo pomoći u radu. Ako
tijelo nije očišćeno, onda HRANA HRANI BOLEST” Dalje savjetuje da pušači, oboljeli od raka,
koji se ne odreknu pušenja zauvijek, uzalud će primjenjivati njegovu potpunu terapiju kojom,
posteći 42 dana, uz primjenu soka od cikle, mrkve, celera, rotkve i krumpira i primjenu
prikladnih čajeva za čišćenje može riješiti najtvrdokornije maligne bolesti, ukazuje na
desetine tisuća izliječenih. Ukazuje da za vrijeme posta treba izbaciti lijekove, osim za
dijabetes.
Gladovanjem na sokovima se ubrza eliminacija mokraćne kiseline i drugih anorganskih
kiselina te se izgubi pola kg dnevno, u 14dana – 7kg.
Jedan od vrsta posta treba započeti po dnevnom planu i to:
• klizma odmah ujutro,
• trljanje tijela četkom od biljnih vlakna prije tuširanja i prije spavanja, trlja se kružno dok se
koža ne zažari počevši od tabana, stopala, noge, ruke, ramena, leđa, abdomen, prsa, vrat
zatim se tuširati i obrisati mokrim ručnikom,
• popiti šalicu toplog biljnog čaja od nane (za živce, gasove, probavu), kamilice ili šipka (grlo,
katar, san),
• kasnije čaša istisnutog voća, razrijeđenog jednakom količinom vode,
• šetnja,
• oko 13 h – čaša soka od povrća il šalica juhe od povrća,
• odmaranje u krevetu,
113
• 16 h– šalica biljnog čaja,
• šetnja, terapeutska kupka, vježbanje i sl.,
• 19 h – čaša soka od voća, ili povrća ili juha. Sveukupno oko 5 čaša sokova, juha i čajeva u
toku dana.
Možete piti vodu kad ste žedni (nije preporučljiva destilirana voda jer nije živa voda). Za
vrijeme posta djelotvorna je masaža i samo masaža. Preporučuje se ujutro i uvečer u
trajanju od 30 minuta masirati krvne sudove, zatim naizmjenično različite dijelove gornjih i
donjih udova, naizmjenično masirati koljena i rame, butinu i podlakticu, a zatim stomak
kružnim pokretima. Grudni koš treba da vam masira maser ili neko od ukućana prisutnih kod
pacijenta. Otpozadi između lopatica i niže u trajanju od 10 do 15 minuta, treba obavljati
masažu pritiskujući dlanovima ili palčevima grudni koš. Za bolje efekte masiranja preporuča
se ukuhani urin.
Oni koji, za razliku od posta samo na vodi, gladuju na sokovima od voća i povrća, primjenjuju
klizmu i fizički su aktivni za vrijeme posta i u manjem su riziku a o djelotvornosti takvog posta
mišljenja su podijeljena.
Preporučuje se početak posta kada je pun mjesec.
Izlazak iz gladovanja otpočeti voćnim sokom. Prijelaz na normalnu hranu je postupan.
1. dan – jabuka ujutro, mala činija salate od sirovog povrća za ručak, sokovi i juha kroz dan
uobičajeno
2. dan – suhe šljive namočene smokve s vodom za doručak, salata za ručak, juha od povrća
bez soli za večeru. 2 jabuke između obroka. sokovi i juha po običaju
3. dan – sirovi orasi za doručak, veća salata, i veća večera
Za svako duže gladovanje od 10 dana, razdoblje prekida se treba povećati za 1 dan svaka 4
dana gladovanja.
Sokovi su najčešće od jabuka, naranči, grejpa, ananasa, krušaka, mrkve, celera, kupusa, cikle i
klorofila.
Ovisno o problemima koristiti sokove i to za:
• želučane poremećaje – mrkvu, paradajz, celer,
• jetra – grožđe, mrkva, repa, maslačak, rotkva, kruška,
• visoki tlak – citrusi, ribiz, grožđe, mrkvu, špinat, peršin,
• niski tlak – ananas, celer, rotkva,
• bubrege, prostatu – hren (malo), breza, potočarka uz sok od mrkve i celera, limunov sok
(otapa kamence mokraćne kiseline u mokraćnom mjehuru), bundevin sok,
• kožu – crni ribiz, grožđe, mrkvu, repa, špinat, krastavac (također i kao maska na licu),
• nervni sustav – mrkva, naranča, celer, jabuka,
• gušavost (povećanje štitaste žlijezde zbog nedostatka joda) – mrkva, peršin, špinat, celer,
juha sa dodatkom algi,
• astmu – limun, svatovac, hren, češnjak,
• crijeva – jesti prethodno namočene lanene sjemenke bez žvakanja ali sa slinom,
• dijabetes – peršin, češnjak, citrusi, kapulu i krastavac (koji inače sadrži hormon potreban
stanicama pankreasa za stvaranje inzulina), čaj od mahune (smatra se kao prirodni
preparat za inzulin, jedna šalica od kože graha jednaka je najmanje 1 jedinici inzulina.
Preporuka je 1 šalicu ujutro, 1 u podne i 1 navečer (dr. Waerland). Ovaj post se ne
preporučuje ljudima s jačom tuberkulozom, kancerogenim oboljenjima, uznapredovanim
dijabetesom i krajnjom mršavošću (ne smije se postiti više od 3 dana odjednom).
Preporuča se prestati uzimati lijekove za to vrijeme (osim kod lijekova koji se dugo uzimaju) a
vitamine i suplemente samo koristiti kod normalnog uzimanja hrane.
114
Po mnogim autorima i osobnom iskustvu sklon sam postu na vodi za koji je potrebno izvršiti
pripreme u vidu sirove ishrane prije i poslije posta kao stalnog opredjeljenja, gdje se svi
neželjeni efekti manifestiraju blago a djelotvornost je mnogo bolja i brže se dolazi do željenih
rezultata. Ovakav post do 3 dana čisti organizam, pomaže mu da se odmori, preko toga duži
post počinje blago iscjeljuje organizma, dok se post preko 7 dana smatra operacijom bez
skalpela. Osobno sam postio mnogo trodnevnih, petodnevnih postova a jednom godišnje
sam postio 7, 10 i 12 dana. U toku pisanja ovog rada postim 6-ti dan i nastavljam dalje,
zaustavit ću se na granici zadovoljstva, što iskreno još ne očekujem. Uživam u djelotvornosti
posta uz svakodnevno gledanje u sunce. Iskreno ih preporučujem.
U toku posta mogu se javiti manifestacije koje mogu biti bolne kao posljedica početka
čišćenja a ne kao problem nedostatka hrane. Taj period treba izdržati jer poslije njega dolazi
do relaksacije, jačanja svih funkcija. Post treba povremeno ponavljati a dužinu prilagođavati
potrebama, vodeći računa o svim aktivnostima vezanim uz post i poželjnu kontrolu
stručnjaka.
Zaključak:
Ovaj rad daje osnovna načela o postu, povijesti i vrsti gladovanja, dobrobitima, iskustvima a
samo dijelom o striktnom načinu primjene. Područje posta je toliko široko i teško je sve
smjestiti u jedan seminarski rad. Različiti razlozi posta uvjetuju različitu vrstu načina
gladovanja i dužinu primjene što ukazuje na slijedeće da za svaki slučaj treba tražiti posebno
rešenje. O postu postoji mnogo literature iz svih podneblja i razdoblja, raznih autora a kod
svih je suština ista, djelotvornost je imperativ.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
Genadij Petrovič Malohov, Gladovanje
Paavo O. Airola, Gladovanje uz sokove
Arnold Ehret, Postom do zdravlja
Herbert Selton, Gladovanje može spasiti vaš život
Rudolf Brojs, Rak leukemija
115
Svetlana Prokić, Slobodan Prokić
dr med. spec. Smederevo,
promotri ishrane budućnosti,
Republika Srbija
IZLIJEČENJE ULCUS CRURISA
NA PRIRODAN NAČIN (PRIKAZ SLUČAJA)
Ulcus venosum – venski ulkus je promjena na koži koja se javlja zbog nepravilnog
funkcioniranja zalistaka u venama, najčešće na nogama u predjelu potkoljenica (Ulcus cruris
venosum).
Točna etiologija venskog čira nije određena ali se smatra da nastaje kao posljedica oštećenja
venskih zalistaka, koji ne rade pravilno i uvjetuju porast tlaka u krvnim sudovima. Za
normalno funkcioniranje cirkulacije potrebna je razlika tlaka između arterija i vena kako bi
srce moglo da pumpa krv kroz arterije prema periferiji. Kada se poremeti tlak krvi u venama,
značajno veći tlak u venama u odnosu na arterije, dovodi do izlijevanja i nakupljanja tečnosti
u tkivima zbog njegovog istiskivanja iz cirkulacije.
Faktori rizika za nastanak venskih čireva su: varikoziteti; tromboza dubokih vena; gojaznost;
smanjena fizička aktivnost; mirovanje nakon kirurških intervencija; tromboza nakon porođaja
ili infarkta srca; profesije za stalno sjedenje ili stajanje; mehaničke povrede; prelomi; edemi;
dugotrajna sistemska kortikosteroidna terapija.
Prvi znaci formiranja venskog čira su: male otvorene ranice koje nastaju spontano ili nakon
povrede kože potkoljenica (najčešće na njenoj donjoj trećini) koje nikako ne zarastaju;
promjene boje kože potkoljenica sa pojavom tamne pigmentacije; vezivno tkivo postaje sve
tvrđe; noge su zadebljale – otečene.
Ulcus venosum (venski ulkus-čir) nije smrtonosna rana ali jako remeti normalan život čovjeka
zbog ograničene pokretljivosti i radne sposobnosti.
Postoje različiti vidovi liječenja. U klasičnoj medicini se primjenjuje konzervativno liječenje,
hiperbarična terapija i kirurško liječenje.
Kod konzervativnog liječenja primjenjuje se kompresijska terapija (kompresijski zavoj,
medicinske čarape sa graduiranim pritiskom).
Lokalna terapija obuhvaća (pranje vodom i sapunom, primjena kupki na bazi hipermangana,
čišćenje rane, stavljane obloga od NaCl).
Primjena hiperbarične komore podrazumijeva primjenu hiperbarične oksigeno terapije.
Kirurško liječenje obuhvaća primjenu slijedećih metoda: kiruršku obradu nekrotičnih tkiva;
rekonstrukciju krvnih sudova, u težim slučajevima kada nema uspjeha nakon primijenjene
konzervativne terapije; transplantaciju kože.
Veoma često osobe sa venskim ulkusom prođu kroz sve prethodno navedene načine
liječenja, dođu do djelomičnog poboljšanja pa se ponovo javi recidiv. Nekada i pored
primjene svih navedenih metoda liječenja rana na koži ili venski čir je stalni pratitelj
bolesnika.
Ovakva situacija se javila u slučaju jedne gospođe R.Đ. rođene 1934. godine i venski ulkus
ima od 1959. god. Na lijevoj potkoljenici je imala ranu u predjelu unutrašnjeg i vanjskog
116
gležnja a na desnoj u predjelu vanjskog gležnja. Ulkusi su bili duboki naročito u predjelu
unutrašnjeg gležnja lijeve potkoljenice, tetiva je bila gola i dubina rane do kosti. Godinama je
liječena na kirurškom odjeljenju i kirurškoj ambulanti. Više puta je bakteriološkim putem
utvrđena prisutnost različite bakterijske flore među kojima i najteže kao što su:
pseudomonas aeruginosa, staphyloccocus i druge. Primjenjivani su antibiotici prema
antibiogramu.
Najčešće se javljala rezistencija na antibiotike te je terapija bila dugotrajna i bezuspješna. U
dogovoru sa spomenutom gospođom odlučili smo primijeniti prirodan način liječenja sa
proizvodima iz FLP-a. Rana je tretirana frstom i zelenom kremom nekoliko puta tjedno uz
prethodnu kiruršku obradu rane. Nakon dva tjedna previjanja frstom i zelenom kremom
bakterije su sanirane. Nalaz je postao negativan. Daljim tretiranjem istim preparatima došlo
je do zarastanja rane iz dubine ka površini i koncentrično sa periferije ka centru (došlo je do
epitelizacije). Za šest mjeseci došlo je do potpunog zarastanja više decenijskih rana.
Ovakvim tretiranjem je podvrgnuto desetak osoba sa sličnim problemima i kod svih je došlo
do iscjeljenja. Ni kod jednog slučaja nije bilo alergijskih manifestacija niti bilo kojih drugih
neželjenih djelovanja na preparate FLP-a. Inače, preparati FLP-a nikada ne izazivaju alergije
niti bilo koje neželjeno djelovanje. Preventivno korištenje ovih preparata je blagodat za
zdravlje svakog čovjeka. Kod ljudi koji su skloni oboljenjima krvnih sudova preventiva može
biti ključna za njihov život. Postoji čitava paleta proizvoda u FLP-u koja bi mogla spriječiti
prethodno navedena stanja. Možemo izdvojiti arktik, ginko +, lepnjak sa majčinom dušicom,
argi +, kardio helt i naravno aloja gel. Kombiniranjem ovih proizvoda krvni sudovi postaju
čisti, elastični, srce zdravije i uopće zdrav kardiovaskularni sistem.
Iz svega prethodno navedenog možemo zaključiti da svaki čovjek ukoliko koristi prirodne
dodatke u ishrani (posebno se misli na proizvode FLP-a) vrši prevenciju da ne dođe do
bolesti, a ukoliko se bolest pojavila sa našim prirodnim proizvodima mnogo brže i efikasnije
će doći do izlječenja.
Literatura:
1. Bukurov i saradnici-hirurgija
2. Hirurgija: Savremena dijagnostika i lečenje-J. Englebert Dunphy, Lawrence W. Way
117
Grish Gantuya
promotor ishrane budućnosti
Ulaanbaatar, Mongolija
PONOVNO RAĐANJE
Cilj svakoga čovjeka je koristeći se mudrim rješenjima, kako bi poboljšao, stekao i sačuvao
svoje zdravlje. Ukoliko se čovjek razboli, važno je da uz postojeći klasičan način liječenja,
primjeni i one metode, koje daju rezultate, iako još nisu službeno potvrđene, već je stvar
osobnog izbora.
Metodološkim istraživanjem naučno stručne literature, o realiziranoj odluci promjene načina
života, kao i osobnih saznanja, došli smo do ohrabrujućih rezultata.
Rezultati naših istraživanja govore o potrebi promjene načina života, jer dosadašnji način
života je i doveo do nastanka bolesti i životnog nezadovoljstva.
Postoje mnogobrojni primjeri iz literature, kao i na osnovu dosadašnjeg osobnog životnog
iskustva, da su se na tisuće ljudi izliječili i od najtežih, naizgled neizlječivih bolesti,
promjenom vlastitog načina života.
Često čovjek biva suočen sa sudbonosnom odlukom: promijeniti se i živjeti, ili ne mijenjati
se i umrijeti.
Primjer orla može biti primjer za svakoga od nas. Orao među pticama, ima najduži životni
vijek. Može živjeti čak 70 godina. Da bi doživio tu dob, mora donijeti tešku odluku. Kad navrši
40-u, njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov
dug i oštar kljun postaje savijen, a njegova stara krila zbog zbijenih pera zapinju za grudi, što
mu onemogućava let. Tada orlu preostaju samo dvije opcije – umrijeti ili proći kroz bolan
proces promjena koji traje 150 dana. On tada odlazi na vrh stjenovite planine, gdje udara
kljunom o kamen dok kljun ne otpadne. Kada kljun otpadne, i kada ponovo izraste, novim
kljunom iskljuca svoje stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao iskljuca svoja otežala
stara pera. Kada izrastu nova pera, nakon 5 mjeseci orao polijeće u let ponovnog rađanja i
živi još 30 godina.
Tako je i moj prijatelj, imajući dvije opcije, umrijeti ili promijeniti svoj način života, izabrao
Nov Život. Nakon ustanovljene dijagnoze zloćudnog tumora, odlučio je promijeniti svoj način
života. Prionuo je na čitanje mudrih knjiga i naučne literature. Stupio je u kontakt sa ljudima
koji su drugačije živjeli i koji nikada nisu bili bolesni. Iznenadio se, kada je saznao da mnogi u
životu nisu popili ni jedan jedini lijek, iako su živjeli u urbanim sredinama i imali stresna
zanimanja. Riješio je da u svoje tijelo ne unosi ništa što ne postoji u prirodi. Za njega više
sintetika ne postoji. Tako će eliminirati otrovne materije, koje su i uzrokovale bolest. Počeo
je svakodnevno piti dovoljne količine najzdravije tekućine, koju je sebi mogao nabaviti.
Svakodnevno je jeo hranu najprirodniju hranu, do koje je mogao doći, bez termičke i
industrijske obrade. Svakodnevno je bio umjereno fizički aktivan. Vjerovao je da je na
pravom putu. Opraštao je onima koji ga nisu razumjeli i koji su ga usmjeravali na drugi put.
Nije se ni na koga ljutio. Bio je zahvalan samom sebi, što je odabrao novi put. Vjerovao je, da
je njegova bolest bila posljedica lošeg načina života. Čvrsto je vjerovao u dobro. Vjerovao je u
moć prirode i Božju milost. Išao je redovno na posao. Nije imao ni jedan jedini dan bolovanja.
Redovne liječničke kontrole su potvrdile sve bolje i bolje zdravstveno stanje. Nakon godinu
118
dana, njegova bolest je postala prošlost. On je već odavno zdrav. Sada ga cijene, poštuju i od
njega uče.
Zaključuje se da, da često moramo započeti proces promjena i promijeniti se, kako bi
preživjeli i živjeli.
Trebamo se riješiti negativnih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti.
Jedino oslobođeni od bremena prošlosti možemo iskoristiti vrijeme sadašnjosti i živjeti u
budućnosti.
Da se moj prijatelj nije promijenio, ko zna. On je donio mudru odluku. Donesite je i vi sa
zadovoljstvom i ljubavlju prema dobrome.
Neka bolest nikada ne bude razlog da se mijenjamo.
Mijenjajmo se na bolje. Ako može orao. Ako može moj prijatelj. Ako mogu desetine tisuća
neznanih i znanih, možemo i ti i ja. Možemo, ako hoćemo.
Sve ostalo su izgovori.
Literatura:
1. http://www.kalesija.com/ponovno-radanje-prica-jednog-orla/
2. http://forum.krstarica.com/showthread.php/201208-Ponovno-Radjanje-Reinkarnacija
3. http://www.danas.rs/danasrs/kultura/kraj_covecanstva_ili_njegovo_ponovno_radjanje.11.html?news_id=236203
4. http://www.sunnyray.org/Inspirativan-video-klip2.htm
5. http://www.karike.com/blog/138625/prica-o-orlu
6. http://www.pouke.org/news.php?do=view&id=7219&cid=0
7. http://www.diskusije.net/knjizevnost/poucne-price-14450/
119
Ljubica Davidov
promotorica ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija
KAKO SAM POBIJEDILA MULTIPLU SKLEROZU
(PRIKAZ SLUČAJA)
Multipla skleroza (MS), (lat. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest,
koja prvenstveno „napada” bijelu masu centralnog nervnog sistema.
Multipla skleroza zahvaća aksone, koji predstavljaju dugačke produžetke nervne ćelije, na kojima
pojedini dijelovi milenijskog omotača reagiraju upalno i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra
upalnom, demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznatih uzroka.
Kad je određeni dio nervnog omotača zapaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz nervne ćelije je
poremećeno, usporeno ili isprekidano, zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem,
greškama ili ih uopće nema (izostaju).
Bolest je vrlo promjenljivog toka, manifestira se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju
je česta pogoršanja različitog stupnja, koji se često smjenjuju.
Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja, od blage ukočenosti i otežanog
hodanja, do potpune oduzetosti, sljepila, itd.
U svijetu od multiple skleroze boluje oko milion ljudi i to uglavnom u razvijenim zemljama svijeta.
Bolest je nešto češća kod žena nego kod muškaraca (3:2), a po svojoj frekvenciji, kroničnosti i
tendenciji javljanja kod mlađe populacije MS je jedan od vodećih uzroka invaliditeta.
Početkom mjeseca veljače 1998 godine, saznala sam za svoju dijagnozu Sclerosis Multiplex.
Ono što sam u tom momentu shvatila, bilo je da lijek ne postoji, i da je bolest neizlječiva. Doživjela
sam emotivni šok. Počela sam da tonem. A onda se upalila jedna sijalica, i ja sam donijela odluku. Ne
predajem se! Ali, odakle početi?
Upalila se i druga sijalica. Krećem od aloje.
Prvi put u životu sam se srela sa tom čudotvornom biljkom 1976 godine. Tada je moja svekrva
oboljela od karcinoma dojke. Terapije za karcinom tada nije bilo. Pronašla je negdje aloju i počela piti.
Iskreno, bila sam uvjerena da će se od toga otrovati. Međutim, dogodilo se čudo. Moja svekrva je
ostala živa, i što je najvažnije zdrava.
Jednom prilikom sam svratila u Institut za topolarstvo, gdje je radila moja sestra. Ona me je uvela u
jednu prostoriju, pokazala mi kako aloja izgleda. Iz tog mnoštva zasađenih aloja, ugledala sam čovjeka
koji ih je gajio. Bio je to doktor nauka šumarstva. On je mnogo znao o toj biljci, i bio je raspoložen da
svoje znanje prenese meni.
Sljedeći moj susret sa alojom bio je 1988 godine, kad je moje malo kumče od 6 godina oboljela od
karcinoma bubrega sa metastazama na plućima i jetrima. Prognoza liječnika u Novom Sadu,
Beogradu, Ljubljani, Italiji i Holandiji, bila je da nema pomoći.
Onda je sa svih strana svijeta počela pristizati aloja.
Djevojčica je 3 (tri) godine pila aloju. Prvo su nestale metastaze, a tek onda je bubreg odstranjen.
Danas živi u Americi, u Čikagu, živa i zdrava.
O toj biljci sam zaista mnogo saznala. Shvatila sam da sadrži sve ono, što je mom mozgu i mojim
ćelijama potrebno da se pravilno nahrane i oporave.
Onda je nastao problem. Gdje ju pronaći? Posrećilo mi se da sam je krajem veljače 1988 godine našla,
i to u Novom Sadu. Već sam se osjećala kao pobjednik. Pila sam pola litre dnevno. Bilo je raznih faza.
120
Teško mi je bilo shvatiti kako nema čarobnog štapića. Bilo je potrebno vrijeme. Tijekom mjeseca
lipnja sam osjetila da mogu pokretati desnu nogu. Mojoj sreći nije bilo kraja. Nazvala sam moju
prijateljicu Veroniku, saopćila joj što se događa i tek tada prihvatila njen savjet, da uzmem i druge
proizvode iz Forever Living Products-a i do kraja lipnja sam hodala.
Nikada više, do današnjeg dana nisam prestala uzimati neke proizvode iz ovog programa.
Nikada više nisam imala nekih kriza ove bolesti.
Funkcioniram u skladu s godinama. Vozim auto, radim sve po kući, njegujem nepokretnog muža i
polupokretnu majku. Tu su i moja dva, za sada neoženjena sina, koji cio dan rade.
Pretpostavljam da vas interesira, što sam to ja pila i što pijem.
Ono što redovno uzimam i što ću uzimati do kraja života je matična mliječ. Sve ostalo uzimam bar
jedan put godišnje. U to sve spada: Forever Licijum Plus, Artic Sea, Cardio, polen, Foreven Ginko plus,
ginko, B12 plus, A beta Car-e, i naravno aloju povremeno. Matičnu mliječ svaki dan, a kad sam jako
umorna i 3-4 tablete dnevno. Ovi proizvodi su izuzetno moćni, i daju rezultat upravo onakav, kakav
sam očekivala. Vjerovala sam i vjerujem u njih.
Mnogim ljudima sam pomogla. Svima kažem da su potrebni određeni uvjeti da ozdravite. Prvi uvjet je
veoma jaka želja da ozdravite, vjera u odabrane proizvode koje ćete piti i da agresivno idete na
bolest, ukoliko je i ona agresivna.
Tijelo će vam biti uvijek zahvalno i život će vam biti mnogo ljepši.
Ja osobno, od srca preporučujem zdravim ljudima, da uzimanjem ovih proizvoda sačuvaju zdravlje.
Preporučujem ih i vama. Budite zdravi i veseli.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
http://www.stetoskop.info/Multipla-skleroza-618-s2-sickness.htm
Вера Даскаловска, Мултипла склероза, Скопје, 2000.
http://sr.wikipedia.org/sr/Multipla_skleroza
Tešija Kuna A. (2004). Ed.: E. Topić, D. Primorac, S. Janković. Medicinsko biokemij- ska
dijagnostika u kliničkoj praksi: Autoimunosne bolesti. Zagreb: Medicinska Nakla- da, 288-303.
5. http://www.doktorbubalo.com/medicinski_clanci/multipla_skleroza.html
121
Ksenija Krkljuš
promotorica ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija
MOĆ PRIRODE KOD MIOMA MATERNICE
(PRIKAZ SLUČAJA)
Davno je znana istina da Medicus curat, natura sanat, to jest da liječnik liječi a priroda
izlječuje. Danas u vrijeme suvremenog i užurbanog načina življenja, mnogi zaboravljaju moć
blagodati i prirode. Kada se dogodi bolest, onda prirodi hrle u susret, ali nekada može biti
kasno.
Tako se dogodilo i meni, kada mi je utvrđen miom na maternici. Cilj svakoga od nas je da
svakodnevno radi na preventivi, kako ga ne bi zatekao bilo koji zdravstveni problem.
Istražujući stručno naučnu literaturu, možemo se uvjeriti da se danas miomi na maternici
sve češće javljaju, te da je u klasičnoj medicini operacija najčešći zahvat. Moj slučaj potvrđuje
da se povratkom prirodi može izbjeći operativni zahvat i ukloniti bolest.
Fibromiomi maternice su čvrsti tumori glatke muskulature i vezivnih vlakana maternice. To
su najčešći tumori ženskih spolnih organa. Predstavljaju 95% svih benignih tumora
maternice. Miomi materice se obično otkrivaju kod žena u doba spolne zrelosti, između 35te i 55-te godine života. Kada se jave, oni obično rastu i napreduju. Miomi rijetko nastaju
pojedinačno, a daleko češće su istovremeno dva ili više.
Najveći broj mioma materice u početku svog razvoja protječe bez ikakvih simptoma.
Simptomi se obično javljaju tek kad miom dostigne izvjesnu veličinu i vrši pritisak na
susjedne organe, u prvom redu, na mokraćni mjehur, uretru i rektum. To su najprije osjećaj
punoće u donjem dijelu trbuha, učestalo mokrenje, tegobe pri mokrenju, opstipacija, bol u
križima. Česti simptomi mioma materice su i neuredna, aciklična krvavljenja, sekundarna
anemija, sterilitet, spontani pobačaji.
U klasičnoj (ortodoksnoj) medicini, bolesnice sa miomima na materici se liječe tek kada se
ustanovi da miomi izazivaju izvjesne tegobe kod njih. Ukoliko miomi ne izazivaju simptome,
bolesnice treba redovno povremeno pregledavati i kontrolirati ponašanje mioma. Sve dok
miomi miruju ne poduzima se nikakvo liječenje, a u svakom drugom slučaju, liječenje mioma
maternice je operativno. Kod mladih žena nastoji se da se operativnim putem odstrane samo
miomi, a kada to nije moguće, ili kod starijih žena gdje to nije potrebno, jer ne žele ili ne
mogu više rađati, vrši se histerektomija, to jest uklanjanje maternice u cijelosti.
Ja se zovem Ksenija Krkljuš. Rođena sam 1953. godine. 1980. godine, tj u 27-oj godini života,
prvi put mi se pojavila ranica na grliću maternice. Liječena sam u Domu Zdravlja u Novom
Sadu. Primjenjivali su mi tuširanje, spaljivanje ranice i propisivali vaginalete.
Godine 1990., to jest nakon 10 godina, dijagnosticiran mi je i uklonjen polip sa grlića
materice. Godine 1991. u listopadu mi je dijagnosticiran miom na zadnjem zidu materice.
Dobila sam hormonalnu terapiju koja mi nije odgovarala. Godine 1995. u listopadu mi je
dijagnosticiran i drugi miom i to na bočnom lijevom zidu materice.
Godine 1997. u mjesecu listopadu je utvrđeno da je miom iz 1991. godine malo porastao
(sada dimenzija 33x31mm), a onaj iz 1995. godine udvostručio (sada dimenzija 33x31mm).
122
Osim praćenja mioma za 6 mjeseci, klasična medicina mi nije ponudila druga rješenja, osim
operacijskog zahvata u slučaju da dođe do komplikacija. Godine 1997.,mjeseca studenog,
odlučila sam da pored čajeva koje sam do tada pila, počnem piti i Aloae Vera Gel iz
kompanije Forever Living Products.
Ispila sam 3 litre i otišla na kontrolu 16.1.1998. godine. Tom prilikom je ustanovljeno da stari
miom od 1991 godine više ne raste (37x31mm), a da se miom iz 1995 godine smanjio
(24x26mm).
Hrabro sam povećala količinu Aloae Vera Gela, i 40 dana tamponirala genitalne organe sa
alojom koju sam i pila. Godine 1998 godine, točnije 02.06., posle 17 godina bolovanja, ja sam
zahvaljujući Bogu i Aloji ozdravila. Toga datuma miom mi je bio 18x20mm, a ginekolog je
rekao da sada miom nema nikakvog značaja po moje zdravlje.
Godine 2004.,26. 11. na specijalističkom ginekološkom i ultrazvučnom pregledu u Domu
Zdravlja Zmaj Ognjena Vuka, nalaz na materici i jajnicima je uredan.
Znajući i osjećajući značaj vlastitog zdravlja i spokojstva, kao zdrava, nastavila sam i dalje piti
aloju. Aloja mi izuzetno prija. Pijem je i dan danas, a piću je za uvijek.
Svjesna sam nezdravog okruženja u kojem živimo i u kojem nam se djeca rađaju. S ponosom
uvijek govorim, da su svi moji unučići došli na svijet zahvaljujući tome što su im mame prije
trudnoće, za vrijeme trudnoće i tokom dojenja pile aloju.
Njih četvoro, danas mi svojim smijehom i grajom uljepšavaju život. Proizvodi Forever Living
Produkts-a, koje oni uzimaju uz zdravu ishranu, lijepo se odražava na njihov psihofizički
razvoj i rast.
S ljubavlju i poštovanjem, vjerujem da će ovo moje iskustvo pomoći i drugima, ne samo da
ozdrave, nego i da ostanu zdravi i da budu još zdraviji.
Volimo i njegujmo svoje zdravlje, jer zdravlje je najveće bogatstvo na svijetu.
Literatura:
1. http://www.astrodule.com/bolesti/miom/miom.htm
2. Specijalistički nalaz Dom Zdravlja Novi sad, 1997g. Spec, nalaz ginekološko-akušer- ske
ordinacije GEA, Novi Sad od 16.01.1998.
3. Specijalistički nalaz GA ordinacije „Dr Veber” Novi Sad od 02.06.1999.
4. Specijalistički nalaz GA ordinacije „Dr Veber” Novi Sad od 18.01.2004.
5. Specijalistički nalaz Dom Zdravlja Novi Sad, Zmaj Ognjena Vuka” 26. XI. 2004.
6. Sandor Milesz (2008), Čisto i jednostavno, o lekovitom bilju, mineralima, vitamini- ma,
Demax Muvek Ktf, Budapest.
123
Vojislav Krivokuća
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija
PLEMENITO SUNCE
Još kao djeci, u nižim razredima osnovne škole, uliju nam u glavu poznatu frazu da je Sunce
izvor života i na tome se stvar završava. Ne pridajemo mu stvarnu važnost koju ono ima u
našem životu. Stari narodi su ga smatrali božanstvom i siguran sam da su time bili bliži istini
nego mi danas.
Naime, u vrijeme dokolice, lutajući po internetu, naišao sam na zanimljive priče o solarnoj
jogi. Da budem iskren, kao i većina ljudi, prvo sam to samo preletio očima i podsmjehnuo se
ideji, ali me je nešto intrigiralo te sam se nekoliko puta vraćao na tekst i rekao sebi da ću iz
radoznalosti probati Sunce kao univerzalan lijek za fizičko i duhovno tijelo.
Glavna inspiracija za sve ovo bio mi je indijski promotor solarne joge Hira Rata Manek.
U prijevodu solarna joga predstavlja svakodnevno gledanje direktno u Sunce u sigurno doba
kada su UV zračenja ispod 2, tj. sat vremena prije izlaska ili sat vremena prije zalaska. Počinje
se od 10 sekundi neprekidnog gledanja u Sunce i svaki slijedeći dan to vrijeme se povećava
za 10 sekundi. Krajnji cilj je 45 minuta neprekidnog gledanja u Sunce, što se postiže za 270
dana. U vremenu kada je Sunce zaklonjeno oblacima, taj dan se preskače i ne broji. Poslije
završenog ciklusa gledanja u Sunce, čovjek postaje „solarni čip” sa mogućnošću da upije
solarnu energiju kojom hrani svoj organizam.
Prije 245 dana otpočeo sam da se bavim solarnom jogom i moj dan je počinjao upravo u
vrijeme izlaska Sunca. Navijao sam sat, trčao na mjesto odakle sam mogao promatrati
izlazeću zvijezdu i avantura je počela. Po mogućnosti uvijek se u Sunce gleda u isto vrijeme i
sa istoga mjesta. Možete slobodno treptati, dok je poželjno da su vaše misli usmjerene ka
činu koji obavljate. Poželjno je da u sunce gledate bosi stojeći na zemlji (nikako na travi koja
oduzima energiju). Potrebno je i dnevno šetati bos po osunčanoj zemlji. Kad hodate bosi,
težina vašeg tijela stimulira određene žlijezde čiji se nervni završetci nalaze na prstima nogu
(to su: epifiza, hipofiza, hipotalamus, talamus i amigdala). Tijekom tog vremena moj odnos
prema Suncu se mijenjao i bilo je perioda kada sam bio siguran da sve to što radim nema
nikakvog smisla. Ipak, nešto u meni je govorilo da ne treba da odustanem i danas sam veoma
sretan zbog toga. Kao prvo, moj odnos prema Suncu se potpuno promijenio, i od one
naučene fraze u djetinjstvu, za mene ono predstavlja plemenitu zvijezdu jer je izvor fizičkog
zdravlja i duhovne metamorfoze. Taj jutarnji ritual mi je donio jedan nov pristup životu,
promijenio me, smirio moju „uzavrelu i tešku narav“, probudilo u meni jednu
kontemplativnu prirodu i zaintrigiralo me za mnoge druge stvari.
Teško je riječima objasniti kako se osjećam dok gledam u Sunce i što se u meni događa. Kada
bos stanem na Zemlju i skoncentriram se na svjetlost u meni se razbuđuju neke nedefinirane
sile za koje nisam siguran kako da ih nazovem. Pred očima mi pulsiraju različite nijanse
svjetlosti. U početku sam imao osjećaj da sam potpuno zaokupljen i stalno sam nešto
iščekivao, a poslije se taj osjećaj počeo mijenjati. Bio sam uvjeren da na mene djeluje osjećaj
topline i da ne mogu izdržati tu količinu svjetlosti, točnije, tu silinu svjetlosnih efekata. Imam
124
osjećaj da se kroz moje tijelo stvarala „neka vrsta konekcije” koja je dopirala iz zemlje kroz
moje bose tabane i spajala me sa Suncem putem energije vizualnim efektom. Ovo,
vjerojatno, čudno zvuči, ali moje tijelo se u tim trenucima „razbuđivalo“, i istovremeno se
punilo i praznilo ako bih se tako mogao izraziti. Čitavim tijelom osjećao sam kako me
podilaze nekakvi trnci. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da se nešto posebno mijenjalo, ali ja
sam se bolje osjećao. Poslije svakog gledanja u Sunce, koje se iz dana u dan produžavalo,
držao sam zatvorene oči sve dok su pred mojim očima trajali svjetlosni efekti.
Veoma je nedefinirano reći nekom renomiranom stručnjaku da se bolje osjećam od solarne
joge i da je moje zdravlje bolje, ali mogu neke promjene opisati i zašto tvrdim da se osjećam
bolje kao osoba u fizičkom i u duhovnom smislu. Poslije nekoliko mjeseci počeo sam bivati
smireniji i spavati okrepljujućim snom. Kao i svaki čovjek imam problema svakakve prirode
zbog kojih sam često imao duge noćne more, što raditi, da li sam nesposoban, zašto svi nešto
mogu, zašto meni ništa ne polazi za rukom. Naravno, moja nervoza se prenosila na okolinu i
moje burne reakcije su me dovele u sukob s mnogima. Nisam se mogao kontrolirati u svojim
ispadima i koncentracija mi je bila često slaba i kratkotrajna. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da
sam se u tom smislu mnogo promijenio jer su moji prijatelji počeli primjećivati pozitivne
promjene u mom ponašanju. Postao sam staloženiji, spokojniji, sigurniji u sebe i, nadam se,
zdraviji. Kao što sam rekao u svom naslovu, Sunce sam počeo doživljavati na nov način i za
mene ono danas predstavlja plemenito nebesko tijelo koje su stari narodi poštovali, a
suvremen čovjek ga je zapostavio. Ako kažemo da je Sunce izvor života, svakako je logično da
je ono i izvor zdravlja. Život se rađa iz ljubavi, odnosno iz plemenitih emocija i želja, zato
vjerujem da je plemenito Sunce i lijek u svakom slučaju i pozitivan stimulans za svakog
čovjeka. Ljubav i sreća su uvijek blizu nas, samo smo mi, sebični i mali nezasitni ljudi, često
slijepi za to. Skloni smo za sve tražiti dokaze i objašnjenja, pa i za ovu pojavu. Naravno, sve bi
ovo bilo besmisleno da nisam slušao priču o čovjeku „koji se hrani Sucem, odnosno
sunčevom energijom” i da mu hrana nije neophodna, osim tekućine. Nauka nije ostala ne
zainteresirana za ovaj fenomen i priča se pokazala kao potpuno relevantna. Mnoge
„nevjerne Tome” su morale odustati od svojih neprimjerenih komentara. Priču vam
navodim, a vama ostavljam da se odlučite da li da postanete poklonici solarne joge ili ne.
Čitavu ovakvu tehniku gledanja u Sunce razradio je indijski guru Hira Rata Manek. Ko je Hira
Rata Manek? To je čovjek koji bukvalno živi od gledanja u Sunce. On svako večer jedan sat
gleda u Sunce. To mu je glavna hrana. Povremeno pije tekućine, i to je sve. Zašto je Hira Rata
Manek za nas interesantan? Zato što tvrdi da ovakvu tehniku može razviti svako od nas.
Zašto sunčeva joga može biti interesantna za nas? On tvrdi da sve mentalne i sve fizičke
bolesti i anomalije nestaju, a posebno da organizam poprima stanje smirenosti duha, ako
ustrajemo u upornom gledanju u sunce na način koji sam vam predstavio u ovom izlaganju.
Što na sve ovo kaže nauka? Ovakav njegov dugogodišnji fenomen dopustio je da prouče
timovi nacionalnih i međunarodnih liječnika u više navrata. Prvi put je ispred indijskih
liječnika 411 dana živio bez hrane uz samo unošenje tekućina. Zatim je bio pozvan na
univerzitete u Filadelfiji u SAD, gdje je postio 109 dana.
Promatrani su i ispitivani njegova mrežnjača, mozak i pinealna žlijezda (epifiza ili treće oko), i
snimljeno je 700 fotografija tih organa. Neki rezultati su pokazali da se sive ćelije u
Manekovom mozgu obnavljaju. Istraživači su izvijestili da su neuroni aktivni, da ne umiru te
da je pinealna žlijezda povećana, i ne smanjuje se (kao što bi trebala kod starosti iznad 50
god.) i pored tolikog posta nikakvih drugih značajnih promjena i posljedica nije bilo.
Po Maneku sunčevom energijom možemo savladati sve bolesti uma: mentalnu napetost i
brige, nedostatak samopouzdanja, negativno razmišljanje, strah, bijes, iritiranost, pohlepa,
125
neprijateljstvo i nedostatak suosjećanja, čime bi svaki od nas mogao postati bolji čovjek i
pridonijeti svjetskom miru. Dalje, smatra da sa starenjem postajemo žrtve gerijatrijskih
oboljenja poput Parkinsonove ili Alzhajmerove bolesti. Mnogi pate od slabog imuniteta ili
nedovoljno energije da žive iz dana u dan. Sve te tegobe moguće je prebroditi uzimanjem
energije direktno od Sunca i tako postići mentalno, fizičko i duhovno zdravlje.
Manek tvrdi da nas je priroda opremila superračunalom – mozgom. Zbog njega svaka osoba
ima velike mogućnosti i mnogobrojne talente. Te urođene moći programirane su u dijelu
mozga koji je, uglavnom, uspavan i koji ne koristimo. Medicinska nauka je ustanovila da
koristimo tek 5-7% kapaciteta mozga, te da su samo najbriljantniji umovi, poput Alberta
Ajnštajna, koristili oko 32% svoga mozga. Imamo preduvjete i moći, ali ne znamo kako to
iskoristiti. Pomoću sunčeve energije je moguće aktivirati uspavani dio mozga. Tada postajete
nadčovjek, superiorno biće. Postajete sam svoj gospodar. Pri tom sunčeva energija može ući
u mozak samo kroz jedan organ, a to je oko – složeni organ sačinjen od pet milijardi dijelova.
Bit ćete oslobođeni fizičkih bolesti jer će sve boje Sunca kroz oko stići do vašeg mozga.
Svakom našem organu odgovara određena boja iz sunčevog spektra čijim nedostatkom
dolazi do njihovog oboljenja. Mozak regulira tokove boja iz svemirske životne energije
razlažući je na osnovne boje, tako da one budu primjerene određenim organima dospjevši
do njih (za liječenje oboljenja bubrega potrebna je crvena boja, srca žuta, jetra zelena, …).
Poslije 245 dana gledanja u Sunce u danima kada sam mogao ostvariti direktnu konekciju,
mogu slobodno kazati da je ono u mnogome doprinijelo poboljšanju mog duhovnog i fizičkog
stanja. Na samoj sam završnici tretmana kada po Maneku dolazi do najkrupnijih promjena,
kada se mijenja i sastav krvi. Čovjeku je potrebna manja količina energija, jer organizam
uspijeva sunčevu energiju pretvoriti u životnu energiju. Razvijena je teorija da je moguće
živjeti samo od sunčeve energije, zato što je razlika u strukturi klorofila iz biljaka i
hemoglobina iz ljudske krvi neznatna. Organizam počinje vršiti nekakav, naravno drugačiji,
proces fotosinteze gdje glavnu ulogu ima pinealna žlijezda.
Sa nestrpljenjem očekujem krajnje ishode svog istrajnog bavljenja solarnom jogom. Solarna
joga krije u sebi još mnogo neispitanog, mnoge stvari se zasnivaju na pretpostavkama, ali
ona daje konačni pozitivan rezultat bez obzira na način na koji ona to ostvaruje.
Smatram da većina ljudi mogu pronaći sebe u solarnoj jogi, što vam toplo preporučam jer
sam uvjeren da se nećete pokajati.
126
Nevenka Simić i Nenad Simić
promotori ishrane budućnosti
Loznica, Republika Srbija
MEDICINSKA ŠETNJA
Hodanje je refleksna radnja, a ciljana šetnja u toku dana je misaono-fizička aktivnost rada na
sebi. Šetnja je kao vođenje ljubavi sa voljenom osobom, samo što u toku šetnje vodite ljubav
sa stazom, vodeći računa o: položaju tijela; disanju i eliminiranju psihološko-ometajućih
faktora.
Šetnja je kao poezija, igra, koja ima svoj tok, svoje cjeline, stremeći ka postavljenom cilju –
topljenju masnih naslaga, sniženju razine kolesterola i triglicerida u serumu, pokretanju
metabolizma, peristaltike i željenom izgledu šetača.
Šetač misaono vodi sebe tokom šetnje, savlađuje prepreke i doseže do cilja. Šetnja aktivira
mentalno-fizički sklop šetača. Umoran, a zadovoljan!
Cilj rada je da se čitatelj stekne znanja o medicinskoj šetnji (što je sve potrebno prije toga,
kojim tokom teče šetnja, kako vježbama istezanja izbaciti mliječnu kiselinu), kao rezultat
suradnje autora u programu Čigota na nadgradnji medicinski ciljane šetnje za individualne
potrebe šetača.
Potrebna oprema za ciljanu šetnju: aparat za mjerenje pulsa (puls metar); prikladna obuća;
prikladna odjeća; štapovi; ruksak – torbica oko struka.
Od medicinskih nalaza potrebna je: analiza krvne slike; biokemijski nalaz krvi sa obaveznim
lipidnim statusom; internistički pregled sa anamnezom.
Priprema za šetnju: kuda i zašto idemo, što ciljamo tokom šetnje (sagorijevanje masti,
ubrzanje metabolizma i peristaltike), potreban obrok prije šetnje (što i koliko), unos vode
(kada i koliko); dužina i konfiguracija staze, vremenski uvjeti.
Tok šetnje ima svoje etape: postepeno zagrijevanje i ubrzavanje koraka (prva etapa);
uvođenje organizma u fazu sagorijevanja masti i ubrzavanje metabolizma (druga etapa);
sagorijevanje masti i ubrzanje metabolizma (treća faza).
127
Ljubiša Antić
promotor ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija
BRZO HODANJE I ISHRANA BUDUĆNOSTI
U uvodu je potrebno reći da su naše rijeke, naši krvni sudovi. Ukoliko naše tijelo nije fizički aktivno,
prolazak životne tekućine, kroz naše krvne žile, sa neophodnim životnim materijama je usporen. Brzo
hodanje predstavlja najprimjereniju aktivnost, koja doprinosi ubrzavanju našeg krvotoka, a samim
tim i opskrba bilo kog dijela našeg tijela sa neophodnim životnim materijama.
Cilj svakoga živoga bića, jeste što primjereniji njegov krvotok, kako bi putem njega, u svaki dio tijela
bile dopremljene sve neophodne životne materije.
Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, o značaju brze šetnje za održavanje dobrog
zdravlja, dobivene su vrlo impresivne informacije.
Rezultati svakodnevnih aktivnosti, istaknute redovnim hodanjem, nezaobilazno dovode do zdravijeg i
dužeg života. Stručnjaci su po pitanju hodanja suglasni – to je jedna od ključnih aktivnosti u održanju
dobroga zdravlja. Ujedno se radi i o najjeftinijem načinu tjelesne aktivnosti. Naučnici potvrđuju, da
već nakon 30 minuta hoda umjerene brzine, dolazi do značajnog poboljšanja ukupnoga zdravstvenog
stanja organizma.
Dnevnih 30 minuta mogu se podijeliti u nekoliko manjih navrata hodanja i rezultat će biti jednak. Radi
toga, treba koristiti stepenice umjesto lifta, izaći iz javnog prijevoza stanicu ranije ili auto parkirati par
stotina metara od posla i na taj način iskoristiti svoju priliku za hodanje.
Najbolje je odvojiti vrijeme za šetnju u prirodi, razgledavajući prekrasni okolinu udišući svjež zrak. Na
taj način se odmara duša i tijelo.
Hodanje umjerenim tempom u trajanju od 30 minuta na dan produžava život i smanjuje rizik od
kardiovaskularnih bolesti. Redovito hodanje produžava život za 3,7 godine i odgađa kardiovaskularne
bolesti za 3,3 godine.
Hodanje štiti od stresa, pozitivno utječe na višak kilograma i poboljšava ukupno raspoloženje.
Zdravstvene prednosti hodanja su brojne: Smanjuje rizik od bolesti srca i infarkta, poboljšava
kvalitetu sna, smanjuje rizik od visokog krvnog tlaka i šećerne bolest, štiti od depresije, smanjuje
opasnost od prijeloma u starijoj dobi, pomaže u borbi protiv stresa, smanjuje rizik od raka dojke i
crijeva, poboljšava raspoloženje, pospješuje mršavljenje, pozitivno utiče na zglobove i smanjuje bol
uzrokovanu artritisom.
Prema studiji objavljenoj u časopisu „Archives of Internal Medicine“, bez obzira radi li se o
polaganom, umjerenom ili brzom tempu, hodanje značajno utječe na ukupno stanje organizma.
Doktor Glen E. Duncan sa Sveučilišta Washington potvrđuje da kod osoba koje redovno hodaju dolazi
do značajnog poboljšanja zdravlja kardiovaskularnog i respiratornog sustava.
Prilikom hodanja učestvuje više od 200 kostiju, i svih 600 mišića koje čine naš mišićni sistem.
Najprimjerenije je hodati tako da se najprije spusti peta na tlo, a tek potom ostatak stopala. Prilikom
hodanja ne treba činiti uobičajene greške, kao što su: gledanje u tlo, opuštanje trbušnih mišića,
neprilagođena dužina koraka, nagle izmjene ritma hodanja i hodanje bez podizanja stopala od poda.
Prilikom hodanja treba gledati 3-4 metra ispred sebe, jer se na taj način osigurava da su leđa i vrat
izravnati. Tokom hodanja potrebno je zategnuti trbušne mišiće. Na taj način dajemo oslonac leđima i
poboljšavamo držanje. Treba obući komotnu odjeću i udobne patike, i uz to obavezno čarape. Nakon
hodanja, dobro je dobro se istegnuti. Odvojite svakodnevno 30 minuta za hodanje i tijelo će vam
zahvaliti na tome!
128
Hodanje ne podrazumijeva hodanje, prilikom kojeg se obilaze prodavaonice, već o walkingu, hodanju
brzim korakom i određenom tehnikom, odnosno pravom treningu.
Hodanje je aktivnost bez kontraindikacija kojom se može bavi bukvalno svatko. Možemo hodati na
otvorenom, u gradu ili u prirodi, ali i u teretani na pokretnoj traci.
Za razliku od džoginga, gdje se kreće sitnim poskocima, kod hodanja nema opasnosti od
preopterećenja zglobova ili povreda. Inače, ova aktivnost je odličan izbor za sve one koji zbog viška
kilograma se ne mogu baviti nekim drugim sportom, kao i za one koji rade sjedeći.
Ali, da bi hodanje dalo rezultate, morate se kretati brzo, kao da žurite. Započnite s kraćim šetnjama i
postepeno produžavajte vrijeme kretanja, prema svojim mogućnostima. Najbolje bi bilo hodat tričetiri puta tjedno.
Što više hodate, to bolje: popravit ćete opće zdravstveno stanje, smršavit ćete (masne naslage se
postepeno tope), ojačati ćete mišiće, posebno nogu i zadnjice. Osim toga, hodanje izvrsno utječe na
psihu, jer kao i sve druge aktivnosti, podupire proizvodnju neuro prijenosnika poput endorfina i
serotonina koji poboljšavaju raspoloženje i čine vas vitalnim i odlično raspoloženim.
Zdravstvene blagotvornosti brzog hodanja se očituju na više sistema i višestruko su isplative.
Kardiovaskularni sistem – hodanje jača srce, čini krvne žile elastičnim i održava krvni tlak u granicama
normale. Ukoliko se sprovodi redovno, hodanje može sniziti razinu kolesterola u krvi.
Metabolizam – hodanje podstiče bazalni metabolizam (onaj koji služi za disanje, varenje hrane.) što
znači da ćete trošiti više energije i nakon fizičke aktivnosti.
Noge – kretanje pri hodanju poboljšava rad mišićne pumpe u nogama i pospješuje cirkulaciju
venozne krvi, sprečavajući time probleme u nogama, poput proširenih vena i kapilara, osjećaja težine
i otečenosti.
Kosti – i koštani sistem ima koristi od hodanja. Poput svih tjelesnih aktivnosti umjerenog napora
hodanje pomaže u sprečavanju osteoporoze, jer tjelesna težina pri kretanju olakšava taloženje kalcija
u kostima. Zglobovi, uz sport koji ne izaziva stres niti njihovo habanje, ostaju razgibani i elastični, što
znači da će duže vremena funkcionirati kako treba.
Da biste imali koristi od hodanja, srce, pluća i mišići moraju da rade na pravi način. Brzina hodanja
treba odgovarati otkucajima srca. Zato najprije izračunajte maksimalan broj otkucaja srca: od 220
oduzmite godine, na primjer, ukoliko imate 30 godina, vaš maksimalan broj otkucaja je 190 (220 – 30
= 190). Ovaj podatak omogućava vam da odredite intenzitet vježbanja.
Ako je umjeren, otkucaji srca treba da budu između 50 i 60 posto maksimalnog (od 190 to je od 95 do
114 otkucaja u minutu). Ukoliko pređete tu granicu, dovoljno je usporiti i otkucaji srca će se vratiti u
željene granice.
Broj otkucaja možete izmjeriti kardiofrekvenciometrom ili s dva prsta položena na arteriju na
unutrašnjoj strani ručnog zgloba ili na velikoj žili kucavici na vratu.
Da biste smršavili ne treba istrčavati kilometre i kilometre, dovoljno je sat vremena hoda umjerenim
korakom (otprilike 6 km na sat) da biste sagorjeli 300 kcal. Naravno, u koliko usporite ritam, smanjuje
se i energetska potrošnja (hod od 3 km na sat sagorijeva samo 160 kcal).
Za razliku od drugih sportova hodanje troši ponajprije masne naslage, a zalihe šećera ostaju
netaknute, što znači da ne potiče osjećaj gladi. Zato je hodanje izvrsna aktivnost za one na dijeti.
Prije i nakon svakog vježbanja deset minuta morate posvetiti istezanju: prije vježbanja treba razgibati
zglobove i mišiće, a nakon vježbanja treba se opustiti.
Evo nekoliko vježbi:
Iz stojećeg položaja savijte desnu nogu, lijevu ispružite unazad. Obje ruke položite na koljeno i
zadržite se u tom položaju jednu minutu. Ponovite s drugom nogom. Ova vježba isteže mišiće nogu.
Iz stojećeg položaja savijte jednu nogu i privucite petu zadnjici. Zadržite se u tom položaju jednu
minutu, zatim ponovite s drugom nogom. Ova vježba isteže kvadricepse.
Vratite se u početni položaj, razmaknite noge i trup savijte unaprijed toliko da rukama dotaknete tlo.
Zadržite se u tom položaju jednu minutu. Ova vježba isteže kičmu.
Iz stojećeg položaja ispružite ruke uvis uz glavu. Istegnite se što više možete, savijte trup u jednu
stranu, zatim u drugu. Sada zabacite ruke na leđa i spojite prste, tada ruke udaljite od tijela što više
možete. Na ovaj način istežu se grudni mišići.
129
Program za mršavljenje i psihofizičko jačanje ističe se u slijedećem. On dovodi da skinete masne
naslage, učvrstite mišiće i oslobodite se stresa, a rezultati će biti vidljivi već nakon samo mjesec dana.
Hodajte ravnih leđa, uzdignute glave, ali pripazite da ne stežete vrat i ramena. Pokrete ruku uskladite
s pokretima nogu. Noge se niti izbacuju niti vuku: prvo položite petu na tlo ispred sebe, zatim cijelo
stopalo, savijajući ga i odražavajući se za novi korak.
Program treba prilagoditi kondiciji. Ako se malo krećete i radite sjedeći posao, započnite s planom
vježbanja od početka. Ako se već bavite nekim sportom ili odlazite u teretanu, ali ne baš redovno, tri
tjedna možete se kondicijski pripremati za hodanje, pa tek četvrti krenete u akciju.
Ako ste već u dobroj kondiciji onda možete početi žešćim tempom. Vidjeti ćete, hodanje će vam
zasigurno predstavljati pravo zadovoljstvo.
Ne zaboravite kontrolirati otkucaje srca, jedini pokazatelj intenziteta vježbanja: Ako niste u formi,
zadržite se između 50-55 posto otkucaja srca.
Nakon dva-tri tjedna, pređite na 60-65 posto otkucaja srca.
Ako ste sportski tip, navikli na fizičku aktivnost, možete doći na 70-75 posto maksimalnog broja
otkucaja srca.
Obuća je najvažniji dio opreme za one koji se bave hodanjem. Patike za trčanje su najbolje rešenje:
moraju bili lake, udobne, s relativno tankim i elastičnim đonom, jednake debljine (dakle, ne povišene
na peti). Prilikom kupovine provjerite da li su vam udobne i pogledajte da nema unutrašnjih šavova,
jer bi oni mogli uzrokovati bolne žuljeve.
Odjeća – nema strogih pravila, ali bilo bi dobro da izaberete prirodna vlakna koja omogućavaju
disanje kože. Obucite se slojevito, da biste mogli skinuti neki dio garderobe kad vam postane toplo.
Dodatna oprema – osim ranca, u kojem je obavezna voda, nije loše imati kardiofrekvenciometar i
pedometar (broji korake i pokazuje brzinu hodanja).
Program hodanja treba da je primjeren, i treba ga činiti u skladu sa svojom kondicijom. Ukoliko se
prenagli, mogla bi se izgubiti volja, a može doći i do povreda.
1. tjedan
Ponedjeljak: 30 minuta na ravnom terenu. Srijeda: 30 minuta na ravnom terenu. petak: 30 minuta na
ravnom terenu.
2. tjedan
Ponedjeljak: 45 minuta na ravnom terenu. Srijeda: 45 minuta na ravnom terenu. Petak: 45 minuta na
ravnom terenu.
3. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 1 sat na ravnom terenu. Petak: 1 sat na ravnom terenu.
Subota: 1 sat na ravnom terenu.
4. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 1 sat na ravnom terenu. Petak: 1 sat na ravnom terenu.
Subota: 45 min. na ravnom i 15 min. na neravnom terenu.
5. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 30 min. na ravnom terenu i 30 min. uzbrdo i nizbrdo.
Petak: 1 sat na ravnom terenu. Subota: 1 sat kombiniranom terena (dio na asfaltu, dio na livadi, 50 m
uspona, 50 m spusta, zatim na ravnom terenu).
6. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 1 sat na ravnom terenu, mijenjajući ritam. Petak: 1 sat
na ravnom terenu, Subota: 1 sat kombiniranog terena (dio na asfaltu, dio na livadi, 50 m uspona, 50
m spusta, zatim na ravnom terenu).
Zaključiti se može da je brzo hodanje najjeftiniji način vježbanja. Nema odlazaka u skupe teretane,
nije neophodno kupovati razne fitnes sprave i pomagala, jedino što je potrebno su udobne patike i
komotna trenirka.
Pored toga što je idealan način za postizanje i održavanje kondicije, brzo hodanje odlično utiče i na
psihičko i emocionalno stanje organizma.
130
Brzo hodanje više nego dobro utiče na kardiovaskularni sistem, smanjujući rizik od srčanih oboljenja,
jača kosti, poboljšava cirkulaciju i ubrzava metabolizam. Također, smanjuje stres i pozitivno utječe na
ritam spavanja.
Svaki čovjek u prosjeku napravi 4.500 koraka dnevno, međutim – to nije dovoljno. Smatra se da je, za
održavanje zdravlja i stjecanje kondicije, neophodno napraviti 10.000 koraka dnevno.
Istraživanja su pokazala da od 30 do 60 minuta žustrog hodanja dnevno donosi odlične rezultate, čak
i ako ne promijenite stil života.
Sve više rekreativaca prihvaća ovu disciplinu. i pored toga što je kretanje prirodna radnja, mnogo ljudi
hoda nepravilno.
Neophodno je da pravilno držite tijelo kao i da pravilno gazite. Ukoliko ovo sve radite pogrešno,
izlažete tijelo povredama. Dok hodate, zamislite da vam je na vrh glave pričvršćena nit koja vas vuče
prema nebu. Tako će vaša leđa biti uspravna, a prsa otvorena za pravilno disanje.
* Hodajte kao da vam noge počinju od struka i istežite bokove. Probajte stajati na peti, prebacujte
težinu na tabane, a podižite se prstima
* Drugu nogu podižite tek kada vam je noga kojom stojite potpuno na tlu
* Probajte opustiti cijelo tijelo, gledajte naprijed i dišite ujednačeno
* Ne zaboravite na ruke – držite ih pod kutom od 90 stupnjeva, radite ujednačene ritmičke pokrete i
pazite da ne mašete dalje od grudnog koša.
Kako biste poboljšali učinak vježbe, postepeno ubrzavajte korak, ali samo ako vam to ne predstavlja
napor. Za početak bilo bi dobro da hodate 1,5 kilometar i to brzinom koja vama najviše odgovara.
Zagrijavanje
Kao i prije svakog treninga, neophodno se je dobro zagrijati i istegnuti kako biste izbjegli bolove,
razne upale i povrede. Naravno, istezanje je obavezno uraditi i poslije ture dnevnog hodanja.
Patike koje su vam potrebne za brzo hodanje nisu iste kao i one za trčanje. One moraju biti
fleksibilne, da prate pokrete vaših stopala, a posebno je važno odabrati one čiji se zadnji kraj ne
zabija u Ahilovu tetivu. Patike moraju imate dovoljno mjesta za prste, a to je posebno značajno za
veliki prst kome treba najviše mjesta. U kupovinu novih patika najbolje je ići poslijepodne, kada su
vam noge malo natečene i obavezno ponesite i odgovarajuće čarape.
Brzo hodanje jedan je od rijetkih oblika vježbanja koji odgovara većini ljudi, a boravak u prirodi i
osjećaj zadovoljstva koji pružaju minimalni troškovi dovoljni su razlozi za to da se, ukoliko već niste,
odlučite za brzo hodanje koje će vam pomoći da održite kondiciju i tjelesnu težinu, na koju su svi,
posebno pred ljeto osjetljivi.
Bez primjerene, svakodnevne fizičke aktivnosti, ne može biti dobrog zdravlja.
Bez svakodnevnog brzog hodanja, životne materije koje ne mogu dospjeti do svakog kuta našega
tijela, što doprinosi nastanku bolesti i skraćenju života.
Bez svakodnevne fizičke aktivnosti naše tijelo trpi, ono je neishranjeno. Radi vlastitog dobra i što
primjerenije vlastite budućnosti, kao i generacija nakon nas, ishranjujmo naše tijelo uz pomoć
svakodnevne primjerene brze šetnje.
Literatura:
1. http://www.sportal.rs/news.php? news=29225
2. http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D1%80%D0%B7%D0%BE_%D1%85%D0%BE
%D0%B4%D0%B0%D1%9A%D0%B5
3. http://www.realx3mforum.com/smf/index.php?topic=11328.0
4. http://www.exyu-fitness.com/forum/cardio/cardio-hodanje/
5. http://zena.blic.rs/Zdravlje/839/Brzo_hodanje_sjajna_letnja_rekreacija
6. http://www.duhitelo
131
Dražen Simić
promotor ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija
ODBOJKA – ČLAN PORODICE SPORTOVA U SLUŽBI ZDRAVLJA
(ZDRAVLJE, HOMEOSTAZA, SPORT, REKREACIJA)
Zdravlje, po negativnoj definiciji, predstavlja odsustvo bolesti. Zdravlje podrazumijeva tjelesno,
psihičko i društveno (socijalno) blagostanje. Kod svih organizama, zdravlje je vid homeostaze.
Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zdravlje nije samo odsustvo bolesti već i potpuno fizičko,
psihičko i društveno blagostanje, a posljednjih godina definicija je proširena da bi uključila
sposobnost da se vodi društveno i ekonomski produktivan život.
Kod svih organizama, zdravlje je vid homeostaze.
Homeostaza je ravnoteža, često samo regulacijski povratak organizma u stanje prije no što je došlo
do nekih promjena u njegovom sastavu ili funkcioniranju. Pošto je sastavni dio životnih procesa,
homeostaza nastoji uspostaviti narušeni sklad mehanizmom povratne veze (engl. feed back),
automatski, bez svjesne namjere reguliraju se svi veći poremećaji ravnoteže u unutar somatskim,
socijalnim ili psihičkim procesima.
Sportom nazivamo fizičke aktivnosti koje čovjek izvodi iz raznoraznih razloga. Neki od razloga mogu
biti razonoda, razvijanje tijela, poboljšanje sposobnosti, takmičarski duh i tako dalje.
Sportove dijelimo u dvije grupe:
Timske (ekipne, grupne): koji se izvode u grupi, a najveće mjesto zauzimaju sportske igre, kao na
primjer nogomet, košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej i drugi, ali tu spadaju i sportovi kao što
su splavarenje, povlačenje konopa i tako dalje.
Pojedinačne (individualne, samostalne): gdje se pojedinac sam zalaže za svoje uspjehe.
U ovu grupu sportova spadaju atletika, gimnastika, plivanje, borilačke vještine i tako dalje.
Mora se napomenuti da u mnogim pojedinačnim disciplinama, na takmičenjima, zbir bodova
pojedinačnih učesnika se zbraja da bi se dobio ekipni pobjednik, odnosno klub ili reprezentacija koji
ima najbolje učesnike.
Neki sportovi mogu se izvoditi i pojedinačno i grupno, to su tenis, stolni tenis, umjetničko klizanje,
badminton, skokovi u vodu i drugi.
Sport može biti takmičarskog ili slobodnog karaktera.
U takmičarskom vidu bavljenja sportom sportaši se pripremaju (treniraju) i nadmeću (takmiče) u želji
za postizanjem vrhunskih rezultata.
U slobodnom vidu bavljenja sportom sportaši se bave sportom iz sebi poznatih razloga, a to su
najčešće zdravstveni i estetski razlozi.
Rekreacija je korištenje vremena na neprofitabilan način, a na mnogo načina predstavlja i
terapeutsko psihološko jačanje za tijelo i duh. Rekreacija se često razlikuje od dokolice. Dok se za
dokolicu smatra, ili bi trebala biti, odmarajuća, rekreacija je osvježavajuća i zabavna. Kako sve više i
više vodimo „sjedeći” način života potreba za rekreacijom se povećava. To pokazuje i rast
popularnosti takozvanih aktivnih odmora, ali nažalost i povećanje popuštanju i deformiteta izazvanih
akinezijom („ne kretanjem“).
Rekreacija, igra i zabava nisu svojstvene samo ljudima, već gotovo svim bićima. Igra je neophodna za
razvoj raznih sposobnosti, uključujući one najosnovnije, kao što su motoričke sposobnosti kod
mladih.
132
Vikend i praznici su tipično vrijeme za bavljenje rekreacijskim aktivnostima (odnosno onda kada ne
idemo u školu ili ne radimo ili kada su i drugi slobodni da nam se pridruže).
Tradicionalno, glazba i ples su sredstvo rekreacije u mnogim kulturama, kao sto su i sportovi, hobiji,
igre i turizam. Gledanje televizije i slušanje glazbe su česti oblici rekreacije, ili prije dokolice.
Mnoge aktivnosti mogu biti i funkcionalne i rekreacijske: jedenje i pijenje, kupovina, lov i ribolov,
putovanje, seksualni odnosi, korištenje interneta i telefona kao i razgovor sa ljudima lice u lice,
čitanje knjige.
U novije vrijeme, neki uzbudljivi oblici rekreacije uključuju: skijanje, skijanje na dasci, vožnja rolerima,
bandži džamping, skakanje padobranom, rekreativno ronjenje, zmajarstvo, peint bol, planinarenje,
rafting, kanjoning, orijentiring.
Neki ljudi uživaju u oblicima rekreacije koje drugi smatraju nemoralnim, kao što su: upotreba
narkotika, kockanje, nudizam i drugo. Dok neki ljudi iz slobodnih ili vjerskih uvjerenja ne upražnjavaju
određene oblike rekreacije, na primjer, nedjeljom ili u vrijeme trajanje vjerskih praznika.
Pošto se u velikoj mjeri ocjenjuje kao neproduktivna, ili čak trivijalna aktivnost, pretjerana rekreacija
se ne smatra zdravom i može biti označena kao bjekstvo od stvarnosti.
Suvremeni sport i zdravlje
Suvremeni, moderni, vrhunski sport sve više uzima svoj danak, od velikih odricanja i fizičkih napora,
do sve češćih tragičnih slučajeva. Treba postići što više i što bolje rezultate za što kraće vrijeme.
Poznato je da su sportaši do tridesete godine zdraviji, a da nakon toga imaju više zdravstvenih
problema u odnosu na prosječnu populaciju, jer vrhunski sportaši tokom procesa treninga i
takmičenja ulažu veliki napor i više se „troše”. Naravno briga o vlastitom zdravlju je individualna, i to
važi i za sportaše: ima pojedinaca koji o zdravlju izrazito vode računa, ali ima i neodgovornih. Do
sportskih povreda, koje presudno utiču na karijeru, dolazi uglavnom zbog podcjenjivanja neke
naizgled bezazlene povrede.
Često se nakon sportske karijere naglo prekida fizička aktivnost, što nije dobro, potrebno je u
određenom vremenskom periodu postepeno je smanjivati. Na primjer, vaterpolisti su tokom
treninga pod ogromnim naporima, jer je to jedan od najtežih sportova. Oni jedu veliko količine hrane
i u stanju su da za 15 dana dobiju 15 kilograma tjelesne mase ukoliko odsustvuju sa treninga. Također
mnogi sportaši vjeruju i u svakakve rituale konzumiranja hrane i pića, što je veoma slično dopingu.
Doping sredstva se sve više istražuju i tehnologija na tom polju suvremenog sporta je sve naprednija.
Postoje takve laboratorije i ispitivanja koja mogu otkriti ako netko koristi nedozvoljena sredstva i do
šest mjeseci unazad. S druge strane u mnogo čemu što danas konzumiramo ima zabranjenih
supstanci – najpoznatiji primjer su kapi za nos, koje su dostupne svakome, a u sebi imaju sastojak
koji je na međunarodnoj listi dopinga. Usprkos tome koliko tehnologija napreduje oni koji se
dopingiraju su uvijek korak ispred i pronalaze nove supstance. Postoje sportaši koji su u stanju da
daju život za osvajanje zlatne medalje, pa svoj organizam, koristeći dopinge, guraju preko granica
njegovih mogućnosti i rezervi.
Steroidi se koriste za brzo i ekstremno izgrađivanje tijela. Najčešće se koriste supstance koje
mijenjaju ulogu hormona iz organizma kao što su hormon rasta i spolni hormoni i izazivaju uvećanje
mišićne mase ili tjelesni rast.
Nažalost, dopinzi i steroidi su postali neodvojivi od suvremenog sporta.
Postoje ljudi kojima uslijed oboljenja, tjelesnih nedostataka ili invaliditeta ne godi ili može štetiti
bavljenje sportom ili fizičkom aktivnošću. Pojedine sportske grane i rekreativne aktivnosti
prilagođene njihovim potrebama i sve više se razvijaju. Najpoznatije takmičenje za sportaše sa
invaliditetom su Paraolimpijske igre.
133
Fizička aktivnost kroz faze ljudskog života
Fizička aktivnost za djecu predškolskog uzrasta
Prvi bebin plač, svaki pokret rukama i nogama, podizanje glave, sjedenje, puzanje, stajanje, jesu oblici
fizičke aktivnosti koje beba u početku izvodi sa velikim naporom, a vježbom postaje sve sigurnija i
pokrete izvodi sve lakše, sve češće i sa većim zadovoljstvom. Kasnije uči osnovne oblike kretanja kao
što su hodanje, trčanje, skakanje, penjanje, kotrljanje i kolutanje.
U ovom uzrastu fizička aktivnost mora biti svakodnevna, a djeca trebaju provoditi najviše vremena u
igri i učenju kroz igru. Organizirana fizička aktivnost u vrtiću ili školici sporta treba da se usmjeri na
razvoj svih motoričkih sposobnosti i usavršavanje osnovnih oblika kretanja. Uz vježbe oblikovanja,
jačanja i istezanja muskulature, treba insistirati i na pravilnom držanju tijela u stojećem stavu i
sjedećem položaju.
Fizička aktivnost za djecu školskog uzrasta
U ovom periodu rast i razvoj djece je veoma izražen, ali ga obilježava veliki broj psihofizičkih i
socijalnih promjena i nekoliko faza i senzitivnih perioda u rastu i razvoju. Zbog toga organizirani vid
fizičke aktivnosti treba prilagoditi mogućnostima svakog djeteta ponaosob.
Skoro svako dijete u ovom periodu upražnjava nekoliko sportova, a preporuka stručnjaka je da to
traje barem 18-20 godine, odnosno do kraja srednje škole.
Praksa je pokazala da djeca najčešće prvo nauče plivati, kližu se, zatim se bave nekim od bazičnih
sportova kao što su atletika i gimnastika ili borilačkim vještinama, a sa ulaskom u pubertet i
stvaranjem potrebe za pripadnošću grupi, sve više se zanimaju za kolektivne sportove, posebno za
sportove sa loptom. Bavljenje kolektivnim sportom ima veliku ulogu u socijalizaciji djece. Tako se
smanjuje pojava rizičnog i devijantnog ponašanja kod djece, usmjerenjem viška energije u prave
svrhe i korisnost i kreativnost. Smanjuje se pojava društveno neprihvatljivog ekstremnog ponašanja
kao što je agresija, destrukcija, kriminal, ubojstvo, silovanje i drugo.
Fizička aktivnost u periodu rada i privređivanja
Po zaposlenju uglavnom naglo opadne fizička aktivnost uz izgovor: Nemam vremena. A sve više to
dragocjeno slobodno vrijeme trošimo u dokolici i pasivnom odmoru, gledajući televiziju i spavajući.
Ovakvo smanjeno kretanje, a uz to često ide i nezdrav način života, pa se svakodnevnog stresa
oslobađamo uz pomoć cigareta, alkohola ili brze hrane, dovodi vrlo brzo do niza poremećaja u
organizmu. A to su: loše držanje, pad imuniteta, gojaznost, problemi sa kardiovaskularnim sistemom,
dijabetes, prijevremeno starenje organizma (kada biološka starost pretekne kronološku). Fizička
aktivnost u ovom periodu donosi sljedeće benefite:
- Biološka starost je manja nego kronološka
- Održava mladenački duh
- Lijep fizički izgled privlači partnera
- Produžava seksualnu aktivnost
- Oslobađa od posljedica stresa
- Usporava degenerativne bolesti
- Kod žena ublažava neprijatne simptome menstruacije i menopauze
Fizička aktivnost u trećem dobu
U ovom periodu života treba nastaviti sa fizičkom aktivnošću, ali treba biti svjestan svojih mogućnosti
i zdravstvenog stanja. Obavezno treba konzultirati liječnike koje vrste fizičke aktivnosti bi bile dobre
za vas, a lakše vidove aktivnosti, kao što je šetnja, upražnjavati onoliko koliko vam prija.
134
Odlike suvremene odbojke
Današnja vrhunska odbojka je privilegija visokih djevojaka i momaka. Igra se na relativno malom
terenu 9x18 metara, na tri dobivena seta do 25 poena uz dva poena razlike. Cilj igre je da se lopta,
poslije najviše tri pravilna odbijanja, uputi preko mreže u protivničko polje. Poeni se osvajaju
„napadom” na protivničko polje ili greškom protivnika. Igra se u zatvorenim, obavezno čistim
dvoranama, sa relativno mekom loptom. Karakteristična je i po tome da je to kolektivni sport sa
loptom u kojem igrači suparničkog tima ne dolaze u fizički kontakt.
To je sport veoma dinamičan, brz, zahtjeva odlične refleksa i koordinaciju cijelog tijela, brze reakcije i
visoke inteligencije i iziskuje neprestanu pažnju i suradnju svih igrača u ekipi.
Tehnike odbojkaške igre su vrlo komplicirane i uče se relativno dugo u odnosu na druge sportove, ali
su i veoma atraktivne pa ih djeca i odrasli rado uče.
Najveći broj poena traje od 3 do 10 sekundi, u muškoj odbojci poeni traju kraće, a u ženskoj duže.
Mušku odbojku krase brze, snažne akcije kao što su smeč, servis (gdje se lopta na malom rastojanju
kreće i preko 100km/h) i blok atraktivni potezi kao što su bacanja i visoki skokovi.
Žensku odbojku odlikuje visok nivo tehnike izvođenja elemenata, graciozni pokreti, požrtvovana i
atraktivna bacanja taktičko nadmudrivanje protivnika.
Odbojku karakterizira veliki broj odigranih poena na jednoj utakmici, koji može da bude i preko 200,
kao i česta smjena osjećanja radosti prilikom osvajanja poena, odnosno osjećanja tuge prilikom
gubitka poena.
Iz odbojke je proistekla i odbojka na pijesku, koja je od 1996. godine i olimpijski sport i sedeća
odbojka, prilagođena mogućnostima lica sa invaliditetom.
Rekreativni aspekti odbojke
Rekreativni aspekti odbojke su ogromni:
- Igra se u parku, na izletu, na plaži, na parkingu
- Popularno je i samo odbijanje lopte tako što igrači formiraju krug unutar kojeg se dodaju loptom i
trude se da održe loptu što duže u igri, a da im lopta ne padne na tlo.
- U vrhunskoj odbojci utakmica se igra na tri dobivena seta do 25 poena uz dva poene razlike, u
rekreativne svrhe može se igrali na manje setova i skratiti setove na 11,15 ili 21 poen.
- Mreža je u ženskoj odbojci visoka 224 cm, a u muškoj odbojci 243 cm, za potrebe rekreacije može
da bude na bilo kojoj visini.
- Dimenzije terena su 18x9 metara, mi ih možemo prilagoditi kako želimo
- Ne mora se izgraditi sa isključivo šest igrača u polju.
- Veoma često u istoj ekipi igraju i muškarci i žene i mlađi i stariji zajedno.
- Odigravanja loptom se ne moraju izvoditi pravilno.
- Ne moraju se mijenjati mjesta igrača u terenu
- Može se igrati bilo kojom loptom koja ne stvara bol i neprijatan osjećaj prilikom odigravanja.
Varijante rekreativne odbojke su: odbojka na travi, na asfaltnim podlogama i odbojka u blatu.
Zdravstveni aspekt odbojke
Odbojka je izrazito tehnički sport pa zato i ne opterećuje organizam velikim intenzitetom na treningu
i takmičenju. Ne izaziva umor brzo umor i može se relativno dugo uživati u njoj.
Bavljenje odbojkom utiče na pravilan razvoj svih fizioloških kapaciteta (funkcionalnih sposobnosti),
stabilnost i raspon kardiovaskularnog, respiratornog i gastrointestinalnog sistema. Također povoljno
utječe na rast kostiju u dužinu i utječe na njihovu gustinu i čvrstinu, a zglobne strukture čini jakim i
gipkim. Kroz odbojku razvijaju se motoričke sposobnosti: eksplozivna snaga, koordinacija, agilnost,
gipkost, preciznost, a sa psihološkog aspekta kognitivne sposobnosti i konativne osobine. Sa
135
sociološkog aspekta izgrađuje takmičarski duh, pozitivan odnos prema radu i radne navike, disciplinu,
samostalnost, osjećaj pripadnosti, autoritete, pravilne stavove i vrijednosti i drugo.
Odbojka je prema fizičkom opterećenju sport srednjeg intenziteta i izrazito anaerobnog karaktera, ali
u rekreativnoj varijanti, ukoliko izuzmemo skokove, bacanja i snažne udarce po lopti može biti
aktivnost niskog intenziteta i više aerobnog karaktera što je mnogo prihvatljivije za sve.
Literatura:
1. Horvat, V. i Mraković, M. (1978). Osnove teorije kinezioloških sistema, Kineziologija,
8 (1-2), 5-15.
2. Hošek, A. (2004). Elementi sociologije sporta II-socijalni status i sport. Priština: Fa- kultet za fizičku
kulturu.
3. Malacko, J. i Popović, D. (1997). Metodologija kineziološko antropoloških istražiba- nja. Priština:
Fakultet za fizičku kulturu.
4. Gustav Bala. Antropološki statut u kineziološkim istraživanjima. Novi Sad: Fakultet za sport i
fizičko vaspitanje
5. Krosingem, DŽ. i Dan, S. (1999). Volleyball in Action, Crabtree Publising Company, USA
6. Slajmejker, T. i Braun, H.V. (1983). Power volleyball, Philadelphia, Pa.: Saunderrs
College Publishing.
7. Genadij Petrovič Malahov. (2007) Osnovna znanja o životu i zdravlju. Prevod sa ru- skog,
Prometej, Beograd
136
Vlado Balog
promotor ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija
PRIRODNA ISHRANA ZA SPORTAŠE
Mnogi govore da je Zdravlje najveće bogatstvo, ali mnogi ništa ne čine da tako i bude. Danas ljudi
umiru prerano, obolijevaju i uskraćuju svoje zdravlje zbog neznanja ili krivih uvjerenja nametnutih u
društvu, u kojem se prirodna hrana termički i industrijski obrađuje i prerađuje. Bez obzira na to,
koliko ova istina može nekima izgledati čudnom, radi se o apsolutnoj činjenici, koju bi svi
trebali/morali prihvatiti, ako nam je zdravlje i dugoročno u interesu.
Na prvi pogled ljudima može biti teško shvatiti svu veličinu koristi, koju će čovječanstvo ostvariti,
kada počne živjeti u skladu s prirodom, i kada počne jesti prirodno.
Skoro na samom početku, sve će bolesti biti zbrisane zauvijek, a svaka zavisnost i kriminal će nestati
sa zemlje.
Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući
prirodnu (sirovu) hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli
stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njene bitne sastojke. Sa tom hranom, upropaštenom
hranom, počeli su hraniti svoja tijela. Kao direktna posljedica uništavanja prirodne hrane, nastale su
sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.
Suvremena farmakologija, protiv tisuće bolesti proizvodi lijekove. U stvarnosti međutim, postoji samo
jedna bolest i samo jedan lijek. Ni jedno liječenje, ni jedna terapija, ni jedan lijek, ne može otkloniti
uzrok neke bolesti. Budući da lijekovi ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe.
Uzrok bolesti je samo jedan, a to je zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja –
odstranjivanje otrova.
Trovanje ljudi dobivaju termičkom i industrijskom obradom hrane, što na razne načine šteti
organizmu.
Danas se čitava plemena u nekim narodima prehranjuju prirodnom biljnom hranom. Bolesne ljude
među njima nećete pronaći, već u industrijskim, zapadnjačkim, razvijenim zemljama, s prehranom
bogatom bjelančevinama i mliječnim proizvodima sa prepuno kalcija.
Danas ljudi masovno jedu mesna pečenja, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog
maslacem, margarinom, obloženog mesnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i
drugim. Svu tu hranu posipaju kavom, crnim čajem, pivom, vinom, ili rakijom. Nakon toga još
čokolada, praline i cigarete.
Danas se 99% ljudi hrani nezdravo, na ovaj ili onaj način.
Raw food (sirova-prirodna hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, koju prihvaća sve više i
više ljudi, te ona postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.
Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vjekovima jede kuhanu hranu, na kraju tome se i prilagodio,
te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti prirodno.
Istina je, da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način
kako to ljudi zamišljaju.
Termička obrada ubrzo uništi hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije
ćelija.
Prema tome jelo koje se smatra hranjivim, ukoliko je termički (i industrijski) obrađeno, nema tih
sastojaka, nego je umjesto njih puno bjelančevina, masnoća i ugljenih hidrata, a i nekoliko puta više
od onoga što je organizmu potrebno.
137
Zbog toga, danas je čovjek žrtva raznih bolesti, češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao
skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Ćelije raka su direktna posljedica
degenerirane hrane.
Termička i industrijska obrada hrane, kao i hrana životinjskog porekla dovode do gomilanja
bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno uništavaju materije velikih hranjivih vrijednosti.
Nauka je do sada uspjela prepoznati samo zanemariv broj životnih materija koje su nazvane
vitaminima, i bez kojih život ne može opstati.
Međutim bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne pređe u završnu fazu, bolesna osoba
sebe smatra zdravom.
Budući da današnjem čovjeku trajno nedostaju hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih
viših funkcija, ćelije ili ne dostignu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube
sposobnost obavljanja tih funkcija.
Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi ćelija bivaju lišene
preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast ćelija. Te se ćelije
odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo jedu građu tkiva što pluta među ćelijskim
tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odrađuju normalne ćelije, jer je ima daleko više
nego što je potrebno, a ta građa sadrži materije što ih sladokusci biolozi hvale: bjelančevine (posebno
one životinjskog porijekla), masnoće i svi spojevi kisika.
Neposlušne i prkosne ćelije potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu
užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana
obori prekrasnu građevinu – ljudsko tijelo.
To novo stvorenje zove se bolest (danas često rak), stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz
čovjekove ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.
Ljudski je organizam remek djelo prirode. Čovjek je najzamršenija građevina izgrađena tokom
milijardu i pol godina. Istovremeno, priroda mu je podarila na korištenje sunčevu svjetlost za
stvaranje sirovina, koje su potrebne za usklađivanje tisuće zamršenih djelovanja u njegovom
organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.
Kada je životni oblik nastao na našoj planeti, prirodi je dat na raspolaganje samo osnovni građevinski
materijal (bjelančevine, ugljeni hidrati i masnoće), kojim je uspela stvoriti prve jednostanične
organizme. Kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu
proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih organizama) svome
građevnom materijalu dodaje nove funkcije životinjskog organizma.
Ovom postupkom, priroda je tokom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične
bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednoćelijske
životinjske organizme, iz kojih su nakon toga nastala čuda.
Na nesreću, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, i danas ona ide unazad
divovskim koracima.
Sve te vrhunske hranjive odlike što ih je priroda tokom razdoblja od milijardu i po godina skladištila u
prirodnu hranu i skladno tome u ćelije živih bića, vatra i druga nakaradna sredstva degeneracije što ih
je izmislio „civilizirani” čovjek razaraju ih i svode na njihov primitivni oblik, omogućujući tako
materijal za nerazmjeran rast opasnih ćelija.
Ćelije raka su prvi predstavnici takvih primitivnih ćelija.
Kratkovidni biolozi smatraju da su građevni materijal tijela bjelančevine, koje su samo obično
kamenje i opeka za obične građevine. Njih ne zanimaju razne vrste materijala i brojne pojedinosti,
bez kojih se ne može graditi složena fabrika, a kojih nema u odresku s roštilja.
Mnogi ne shvaćaju da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka. To nije samo
zavisnost za samo jednom materijom, nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisućama nezdravih
materija.
Osim toga, bogatstvo i raznovrsnost na koji se danas hrana priprema umnožava njenu štetnost.
Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u zidovima krvnih žilama i
kapilara, između zglobova, u središtima masnih ćelija i crijevima.
138
Uzroci oboljenja od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje, jeste sluzna supstanca, koja
se stvara na zidovima našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskom
mesa, itd. Tako nastaje želatinozni škrob(sluz)ili pasta kakvu koriste stolari i knjigovezači za lijepljenje.
Te otpadne sluzne materije se nagomilavaju u našem organizmu godinama. Ljudsko tijelo nije u
mogućnosti svariti tešku građu mesa, te se i ono također taloži u crijevima gotovo cio život.
Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje, sam će uvjeriti o ogromnim količinama nečistoća i
sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja.
Naravno da svaki organizam već sadrži sluz, npr. limfu, sluzavu materiju u crijevima, no ova toksična
sluz nastala od hrane, jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi
u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove, temperaturu, prejako hlađenje (prehladu) itd.
Prirodna hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne materije, nikada ponovo ne stvore u
vašem sistemu za varenje.
Upravo ova sluz, i toksini koje tokom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju opasnost po
zdravlje.
I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako
ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegovog organizma. Radi
se o zahtjevu njegove zavisnosti, o očitovanju poriva koji su podređeni otrovima, nataloženima u
ljudskom organizmu.
Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od
kuhane hrane.
Tada bi se mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve
potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od
najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina!
Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta,
prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog
vijeka.
Uz prirodnu hranu čovjek mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi:
rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
Brigu o svom zdravlju (životu), bitno je da vodi svako ponaosob, a posebno sportaši. Pojedinac koji se
bavi sportom, bilo da je u pitanju individualni sport ili sport kolektivnih igara, a koji misli na vrhunske
rezultate prvo što treba uraditi, je da revitalizira, rekonstruira, regenerira i pomladi vlastito tijelo i
imuni sistem.
Da bi to postigao, treba pod prvo izvršiti detoksikaciju organizma od slobodnih radikala, mliječne
kiseline, stresa, kolesterola i drugih masnoća i zaostalih trombona u krvi, preležanih povreda i drugog
raznog ćelijskog otpada do koga dolazi starenjem i odumiranjem ćelija, sagorijevanjem energije u
organizmu, unošenjem raznih aero i drugih zagađivača, konzumiranja kemijskih supstanci za jačanje
mišićnog tkiva. Smisao zdravog imunog sistema je u filozofiji dobivanja čiste krvi. Stara istina je
„koliko ti je mlada i čista krv toliko si zdrav mlad”. Čovjek može unijeti u organizam čistu energiju,
samo preko prirodne ishrane, u kojoj jedino postoje u neporemećenom prirodnom obliku vitamini,
minerali, esencijalne i sve druge aminokiseline, hormoni i sve ono što prirodna hrana posjeduje. Sve
što se događa u organizmu čovjeka vezano je isključivo za samo tri uzroka:
1. Lošoj i nepravilnoj ishrani. Hipokrat, otac medicine, još prije nove ere je preporučio Neka ti hrana
bude lijek i neka ti lijek bude hrana;
2. Dehidraciji organizma;
3. Stresu.
Trening i utakmica za organizam ništa nije drugo do stres, pri kojem se svake sekunde stvaraju
slobodni radikali, kao i mliječna kiselina – tvorevina stresa.
Sportaš treba naći pravi odgovor, što za vrijeme i poslije treninga, utakmice, najsvrhovitije treba
uraditi, da ne dođe do povrede, kako i u kojoj mjeri koristiti masažu i zagrijevanje kao pomoćno
sredstvo da do povrede ne dođe. I u ovom važnom pitanju odgovori se nalaze u dehidraciji i stresu.
Ako toga ima u organizmu, masaže i zagrijevanja su mučne a trening utakmice su sa lošim ili fatalnim
ishodom.
139
Izlaz je u ishrani sa prirodnom hranom, a svakodnevna upotreba prirodnih sokova je nezamjenjiv
doprinos održavanju dobrog općeg zdravlja, kao i povećanju kapaciteta mentalne i fizičke kondicije.
Moj prijatelj Sergej Botuenko, svakodnevno sam sebi priprema i koristi zeleni sok. Njegov video zapis,
upućuje i druge da krenu njegovim putem.
„Pozdrav svima.
Moje ime je Sergej Botuenko, i tema ovog priloga su zeleni sokovi za sportaše. Pokazat ću vam kako
ćete napraviti raznovrsnije sokove za sportaše. Ja ne govorim o dodavanju proteina ili neke super
hrane ili bilo koje vrste oraha, sjemena ili ulja. Zadržat ćemo jednostavan koncept: zeleno lisnato
povrće, sveže voće i par dodataka, koji su kao varijanta, ako želite dodatnu energiju.
Pošto je ovo za sportaše, trebamo staviti malo više ugljičnih hidrata, malo više masti i proteina. To će
nam omogućiti da zadržimo visok nivo izdržljivosti, tokom dužeg vremenskom razdoblja, tako da naše
tijelo bude jako i zdravo, da li mi izabrali trčati 20 milja, vozimo bicikl ili plivamo. Što god želite.
Koristiti ću puno tamno zelenog lisnatog u ovom prilogu, zato što oni pomažu u oplemenjivanju
mineralima naših tijela.
Staviti ćemo natrij u naše tijelo, zadržati naše tijelo hidratnim, ublažiti bol u našim mišićima i spriječiti
da se povrijedimo od onog što vježbamo.
Također ću koristiti sveže voće i malo urmi, jer sve ove namirnice imaju puno dobrih ugljenih hidrata, i
dat će nam energiju koja treba, da bi se nastavili kretati.
U ovom prilogu, koristiti ćemo četiri različite vrste tamno zelenog lisnatog povrća: jednu šalicu
špinata, jednu šalicu blitve, jednu šalicu kelja i jednu stabljiku celera sa tamno zelenim lišćem.
Također, treba nam jedna banana, pola avokada, jedna breskva i jedna kruška, četiri urme, jednu
šalicu svježih ili smrznutih borovnica i uvjetno je dvije žlice pčelinjeg polena.
Sve ovo voće i povrće ubacimo u blender. Sipati ćemo najmanje jednu čašu vode, tako da se sve
samelje lijepo i lagano.
Po tom ćemo sipati dobiveni gusti sok u čašu i ukrasiti ga malo, tako da nam se sok dopadne, da bude
ukusniji i još bolji.
U ovom primjeru, izabrao sam koristiti najtamnije zeleno povrće, jer je bogati vitaminima i
mineralima, koji su apsolutno presudni za sportaše, posebno izdržljivije sportaše, ako ste jedan od
takvih.
Znači, špinat, blitva, kelj i celer su bogati mineralima, kao što su kalcij, vitamin D i magnezij, kalij,
selen i natrij.
Ovaj zeleniš će vam pomoći spriječiti dehidrataciju i ojačati će vaše kosti. Zaštiti će vaše mišiće od
kidanja i spriječiti oštećenje ćelija dok vježbate, tako da nam tamnozeleno povrće daje minerale, kao i
proteine koji nam trebaju da bi bili jaki u bilo kojoj fizičkoj aktivnosti.
Povrh toga, koristimo sveže voće avokado, bananu i breskvu. Sve to voće je puno ugljičnih hidrata i
masti koje nam daju ekstra energiju, koja nam treba da bi nastavili dalje.
Borovnice će ubrzati upijanje šećera u našem tijelu, zato nam daju jak stabilan protok energije.
Urme su jako slatke i daju nam još više energije.
Ako želite dodati pčelinji polen u ovaj mix, imati ćete još više minerala, vitamina B i proteina u ovom
soku. Od nedavno i ja jedem prirodnu hranu i pijem prirodne sokove. Volio bih da sam ovo znanje
imao ranije“.
Danas ljudi umiru prerano, obolijevaju i uskraćuju svoje zdravlje zbog neznanja ili krivih uvjerenja
nametnutih u društvu u kojem se prirodna hrana termički i industrijski obrađuje, a potom
upotrebljava za ishranu.
Bez obzira na to koliko ova ideja može nekima izgledati čudnom, radi se o apsolutnoj istini koju bi svi
trebali prihvatiti i vratiti se prirodi.
Na prvi pogled ljudima može biti teško shvatiti svu veličinu koristi što će je čovječanstvo ostvariti
jedenjem prirodnog.
Skoro na samom početku, sve će bolesti biti izbrisane zauvijek, i svaka zavisnost i kriminal će nestati
sa lica zemlje. Vjerujem, da će u svemu tome sportaši dati svoj lični neprocjenjivi doprinos.
140
Literatura:
1. http://ishrana-buducnosti.com/index.php?option=com_content&view=article&id=29& Itemid=92
2. http://www.youtube.com/watch?v=IPpYENUHde0
3. http://www.ishranasportistaidetoksikacija.com/index.php?option=com_content&view=
article&id=55&Itemid=68
4. http://vesnamihajlovicblog.wordpress.com/2012/07/09/sirova-hrana-kao-spas/
5. http://www.youtube.com/watch?v=weAEmnr_sqI
141
Milan Babić
promotur ishrane budućnosti
Tenja, Republika Hrvatska
TAJNA VEČNE MLADOSTI
Kako ostati mlad je pitanje, koje zaokuplja čovjeka odrasle i poodmakle dobi. Cilj, koji rezultira što
duži mladalački žar, može se realizirati i putem redovne, svakodnevne fizičke aktivnosti. Istražujući
stručno naučne pokazatelje, dostupnu literaturu, a imajući i praktični uvid u vitalnost osoba, koje su
svakodnevno primjereno fizički aktivne, dobiveni su značajni rezultati. Rezultati potvrđuju da je
primjerena fizička aktivnost, jedan od nezaobilaznih principa stjecanja dobrog zdravlje i vječite
mladosti. Pet tibetanaca je sistem jednostavnih vježbi koje ne zahtijevaju posebne uvjete ni posebnu
fizičku spremu. Njihova djelotvornost se ogleda u povećanoj energiji, boljoj kondiciji kao i obnavljanju
sveukupne prirodne vitalnosti organizma, bez obzira na spol, godine ili fizičko stanje onoga koji
upražnjava ove vježbe.
Ono što je karakteristično za ove vježbe je činjenica da ih mogu raditi svi, kako oni najmlađi tako i
najstariji. Ove vježbe su nastale na Himalajima, a poznate su i kao dio Pet obreda pomlađivanja. Na
teritoriju Evrope su stigle početkom 20. stoljeća, a tek posljednjih godina su doživjele pravi bum na
ovim prostorima. Pet tibetanaca oduzimaju minimum vremena i truda u toku dana, a mogu
maksimalno povećati fizičku snagu i gipkost, kao i psihičku oštrinu, vraćajući vitalnost, dobru fizičku
kondiciju i osjećaj zadovoljstva.
Vježbe imaju oslobađajuće djelovanje na urođenu energetske snage ljudskog tijela i uma. Redovno
upražnjavane ovih vježbi ublažava mišićnu napetost i nervni stres, poboljšava disanje i varenje, koristi
kardiovaskularnom sistemu i dovodi do dubokog opuštanja i sveukupno dobrog stanja. Vježbe je
najbolje raditi ujutro, prije doručka. Prvog tjedna, ukoliko ste zdravi i u relativno dobroj formi, radite
svaku vježbu po 3 puta. Svakog tjedna povećavajte broj ponavljanja za jedan, najviše do 21
ponavljanja svake Vježbe. To je ujedno i maksimalan broj puta koliko možete izvesti jednu vježbu.
Ako želite unaprediti program vježbanja, radite Vježbe brže, ali ne povećavajte broj ponavljanja.
Prva vježba je jednostavna i njen cilj je da poveća brzinu poticanja energije u organizmu svakog
čovjeka.
Stanite uspravno sa rukama ispruženim sa strane. Prste držite zajedno, dlanovi su otvoreni i okrenuti
prema dolje, stopala su u ravnini ramena.
U ovakvom položaju okrenite se za puni krug u smjeru kazaljki na satu (sa lijeve na desnu stranu). Dok
se okrećete duboko udišite i izdišite. Kad ste završili sa okretanjem, stanite sa spojenim stopalima i
stavite ruke na kukove. Duboko udahnite na nos i izdahnite kroz usta.
Većina odraslih će se u početku moći okrenuti samo pet – šest puta, a da im se ne zavrti u glavi. Kao
početnik radite ovu vježbu samo dok ne osjetite vrtoglavicu. S vremenom, kada budete radili svih pet
vježbi, moći ćete se sve više okretati, a osjećaj vrtoglavice će se smanjivati.
Da biste smanjili osjećaj vrtoglavice, fokusirajte pogled na neku točku ispred sebe, pred početak
vježbe. Kada se počnete okrećetati, zadržite pogled koliko možete na toj točki. Na kraju ćete morati
pustiti da nestane iz vašeg vidokruga kako biste mogli okrenuti glavu zajedno s tijelom. Kada se to
dogodi, okrenite brzo glavu i čim budete mogli, ponovno vratite pogled na svoju točku. Ta referentna
točka će vam pomoći da budete manje dezorijentirani i da vam se manje vrti.
Kada već budete uvježbani okrećite se oko svoje ose oko dvanaest puta, a najviše dvadeset i jedan
put. To je sasvim dovoljno da bi se energetski vrtlozi pokrenuli.
142
Druga vježba još više pokreće energiju sedam čakri. Ona je još jednostavnija nego prva.
Ispružite se na podu, licem okrenutim prema gore.
Ovu vježbu je najbolje raditi na debljoj prostirki. Dok ležite na podu, ispružite ruke pored tijela i
položite dlanove na pod sa sastavljenim prstima.
Zatim podignite glavu s poda i privucite bradu na grudi.
U isto vrijeme podignite noge u uspravan položaj. Leđa ostaju potpuno na podu. Ako možete,
povucite noge iznad tijela što više prema glavi. Koljena moraju ostati ispružena.
Zatim polako spustite glavu kao i noge na pod, u prvobitni položaj. Opustite sve mišiće i ponovite
vježbu – bez suvišnog naprezanja.
Kod svakog ponavljanja veoma je bitno da održavate ritam disanja. Kada podižete glavu i noge,
duboko udahnite, a zatim potpuno izdahnite u momentu kada ih spuštate. Između ponavljanja, dok
vam se mišići opuštaju, dišite i dalje u istom ritmu. Ako imate dobro izvježbane trbušne i leđne
mišiće, možete raditi ovu vježbu sa ispruženim koljenima. Ukoliko ste početnik i ne možete da skroz
ispravite noge, možete kod dizanja i spuštanja nogu da ostavite koljena savijena. Za početak je
dovoljno uraditi tri ponavljanja, a kasnije povećavajte broj ponavljanja iz tjedna u tjedan. Vježbu
možete raditi sa najviše dvadeset i jednim ponavljanjem. Treću vježbu treba raditi neposredno nakon
druge. i ova vježba je također jednostavna. Kleknite na pod sa uspravnim tijelom, dok su vam nožni
prsti istegnuti .
Neka vam koljena budu malo razmaknuta. Ruke stavite sa strane, pozadi, na mišiće bedara. Zatim
sagnite glavu i potiljak prema naprijed i povucite bradu na prsa.
Potom povucite glavu i potiljak oprezno prema nazad – samo toliko koliko vam je ugodno – i
istovremeno se izvijte prema nazad lagano savijajući karlicu. Dok se savijate prema nazad, oduprite
se rukama o bedra.
143
Nakon toga se vratite u prvobitni položaj i ponovite vježbu. Kao i kod druge vježbe i ovdje morate
održavati određeni ritam disanja. Udahnite duboko kada se savijate prema nazad. U trenutku kada
ste potpuno savijeni ka nazad, zadržite malo dah. Nakon toga, izdahnite dok se vraćate u uspravni
položaj. Duboko disanje je neobično korisno zato napunite pluća koliko god možete,.
Kao što je slučaj i kod prethodne vježbe i ovu vježbu za početak je dovoljno uraditi tri puta.
Postepeno povećavajte broj ponavljanja. Svake nedjelje uradite po jedno ponavljanje više. Na kraju
ćete doći do maksimalnog dvadeset i jednog ponavljanja i na tom broju se zaustavite. Veoma je bitno
da ne prekoračujete ovaj broj, jer se u tom slučaju mogu pojaviti sasvim suprotni efekti. Naime,
ukoliko pretjerujete može doći i do potpunog blokiranja protoka energije. Zato je jako bitno da se
strogo pridržavate uputa. Kod četvrte vježbe najprije sjednite na pod s nogama ispruženim ravno
prema naprijed, sa stopalima razmaknutim oko 30 cm. Tijelo neka vam bude uspravno, a dlanove
položite na tlo pored stražnjice.
Tada privucite bradu na prsa, a nakon toga spustite glavu prema nazad.
U isto vrijeme podignite tijelo tako da se koljena saviju, dok vam ruke ostaju ispružene. Trup treba sa
natkoljenicama praviti ravnu liniju, paralelnu s tlom. Ruke i potkoljenice su u normalnom položaju u
odnosu na tlo.
U tom trenutku – bez zaustavljanja daha – napnite svaki mišić u tijelu. Nakon toga vratite se u početni
sjedeći položaj. Tada opustite mišiće i odmorite se prije nego što ponovite postupak.
Kod ove vježbe disanje je također važno. Udahnite duboko kad podižete tijelo. Ne morate zadržati
dah dok napinjete mišiće. Potpuno izdahnite kada se vratite u sjedeći položaj i nastavite u istom
ritmu dalje ako se (što je za mnoge poželjno) odmarate. Ono što je karakteristično, ne samo za ovu,
već i za ostale vježbe je da nema bojazni da će efekti izostati ako od samog početka ne budete mogli
vježbati radite savršeno. Nemojte se obeshrabrivati.
Dovoljno je radite najbolje što možete, a kako vrijeme bude odmicalo, moći ćete raditi sve bolje i
bolje. I ovdje je potrebno poštivati maksimum od dvadeset i jednog ponavljanja.
144
Kod pete vježbe položaj tijela je takav da ste licem okrenuti prema tlu. Rukama treba se osloniti na
tlo, a nožni prsti trebaju biti savijeni. Razdaljina između stopala i šaka treba da bude oko 60 cm. Ruke
i noge su ispružene.
Ruke su u normalnom položaju u odnosu na tlo, karlica je savijena tako da tijelo visi. Zatim nagnite
glavu koliko možete prema nazad, pa savijte tijelo u bokovima i podignite ga tako da čini okrenuto V.
U isto vrijeme pomaknite bradu prema naprijed i privucite je na grudi.
To je čitava vježba. Vratite se u početni položaj i započnite ponovno.
Već na kraju prvog tjedna vježbanja, primijeti ćete koliko je ova vježba korisna. Kada već budete
dovoljno istrenirani, pustite tijelo iz uzdignutog položaja da se sa lakoćom spusti do točke u kojoj
gotovo dodiruje tlo. i kod ove vježbe je neophodno da primjenjujete način disanja kao i kod
prethodnih vježbi. U trenutku kada podižete tijelo, duboko udahnite. Potpun izdisaj uradite prilikom
spuštanja tijela.
Prvog tjedna vježbanja uradite tri ponavljanja ove vježbe. Svake sljedećeg tjedna povećavajte broj
ponavljanja za jedan, dok ne dođete do dvadeset i jednog ponavljanja i na tom broju se zaustavite.
Sve navedene vježbe su korisne za istezanje krutih zglobova i mišića i za popravljanje mišićnog
tonusa, ali to nije njihova osnovna svrha. Njihov glavni učinak se ogleda u normalizaciji brzine protoka
energije kroz čovjekov organizam. Redovnim vježbanjem dostiže se brzina protoka energije koja je
normalna za zdravog i snažnog čovjeka od dvadeset pet godina. Zaključiti se može, da svakodnevno
vježbanje pet tibetanaca, čovjeku u prvom redu daje dobro zdravlje i vječitu mladost.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
Fontana mladosti” – Peter Kelder i „The Five Tibetans” – Christopher S. Kilham.
http://www.nina.strane.com/index.php?option=content&task=view&id=162&Itemid=
http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=372602
http://forum.krstarica.com/showthread.php/442883-Pet-Tibetanaca-tajna- ve%C4%8Dnemladosti
5. http://www.alternativa-forum.com/yoga/87-pet-tibetanaca.html
6. http://www.youtube.com/watch?v=1_jSnv1gjyk
145
Nenad Barić
promotor ishrane budućnosti
Valjevo, Republika Srbija
NAJPLEMENITIJI PODVIG
Ja Vam neću pričati o bioenergetskoj vrijednosti hrane, njenim ljekovitim učinkovitostima, bogatijoj ili
skromnijoj trpezi.
Pričati ću vam o hrani koju ne vidimo, ali koja je itekako primarna našem organizmu, ma koliko
nekada, mislimo da nije!
Hrana budućnosti, pored ove zdrave, je i zdrava misao. Tu sam kompetentan da zborim, jer sam
običan i prosječank, ali opet, naviknut magijom nevidljivog, postao senzualniji magnet, koji ljude
mjeri isključivo po intenzitetu dobrote i pravičnosti.
Svi smo rođeni u blatu. Ali, neki od nas gledaju u zvijezde! Kako ih možemo gledati oslobođeni, bez
pritiska i straha?
Prvo moramo znati, što je sloboda? Sloboda je kad možeš mirno zaspati noću, znajući da nikom nisi
nanio zlo! Sloboda i dobrota su isto!
Pričati ću o najplemenitijem podvigu svakog čovjeka, kao Mesija na gori, koga pažljivo slušaju ali,
možda ga i zaborave!
Ja ću se potruditi, da ova slova ostanu iza nas, za neke nove duše. Kao viteški ugovor, između onoga
što jesmo, i što bi u stvari trebali biti!
Postoji mnogo plemenitih na svijetu, ali neki se izdvajaju, i postaju sveci. Jedan od njih je i sveti Ivan
Šangajski.
Izabrao sam ga, jer je bio zaštitnik napuštene djece. Ruski svetac, u masi drugih pravoslavnih, ali
jedinstven i nevjerojatno uporan u zaštiti djece.
Posljednje četiri decenije svoga života, nije imao san kao ostali, pa se odlučio na podvig noćnog
bdijenja. Ali to nije najveći podvig koji je učinio. Pravoslavni episkop u Šangaju, rođen 4. lipnja 1896,
preminuo 2. srpnja 1966. godine. Također je bio i arhiepiskop u zapadnoj Europi i San Francisku.
Proglašen je za sveca 1994 godine.
Molio se za duševno oboljele, i pomagao na svakom koraku. Za njega se govorilo da je dječji anđeo
čuvar, uvijek nasmijan, i nikad se ne ljuti. Djeci je stalno davao pakete, koje je Crkva dobivala kao
pomoć. I nikada ih nije otvarao, želeći osjetiti oduševljenje djece kada ih ona otvore. Noću je obilazio
spavaonice djece, pokrivao ih, namještao jastuke, i osjenjivao znakom krsta.
U Bitolju su ga svi voljeli, jer se odmah pročuo kao dobrotvor. Posebno je poštovao svetog Nauma
Ohridskog, jer je imao moć iscjelitelja duševno oboljelih. Sa ikonom svetog Nauma Ohridskog,
obilazio je bolnice, moleći se za zdravlje bolesnika.
Postoje i svjedočanstva o njegovim iscjeliteljskim moćima, a postoji i molitva svetog Ivana.
Na dan smrti, pratio je Ikonu Čudotvorne Presvete Bogorodice, i pred njom je i umro. Jedan veliki
duhovnik, koji je jeo samo jednom dnevno, malo spavao podvig za podvigom, uči nas, koliko svaka
duša vrijedi, koliko vrijedi dječja radost, osmjeh, budućnost.
Ako otkrijemo svoju Božansku prirodu, u sebi shvatit ćemo tajne sebe i svog organizma i napraviti
balans i harmoniju između duhovnog i fizičkog, ne opterećujući se više, koliko smo kalorija unijeli
danas, i da li smo dovoljno zdravi od zdrave hrane koju jedemo.
Ali, budućnost leži u neotkrivenom, jer mi smo ipak, Božanska bića koja tek trebaju polagati test
svrsishodnosti i opstanka na planeti.
146
Literatura:
1. http://www.crkvasvvasilije.org.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=160
&Itemid=1
2. http://www.crkva.se/srbi_jov_sangajski.htm
3. http://belovrelo.wordpress.com/tag/%D1%81%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD-%D1%88%D0%B0%D0%BD%D0%B
3%D0%B0%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8/
4. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%88%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD_%D0%A8%
D0%B0%D0%BD%D0%B3%D0%B0%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8
5. http://www.prijateljboziji.com/index.php?p=Svedo%25C4%258Danstva%252F%25C4%
258Cuda&id=33
147
Nedeljko Milovac
promotor ishrane budućnosti
Subotica, Republika Srbija
OTROVANE LJUDSKE DUŠE
Čovjek je rođen da bi bio sretan. A tko je danas sretan? Mnogi danas i ne znaju što je sreća,
nisu je osjetili. Svakodnevno su u neizvjesnosti, napetosti, bez ideja, ciljeva. I da li je to život?
Cilj svakoga jeste da nečemu teži, da se nečemu nada, da nešto voli, da za nešto živi. Bez
vjerovanja i želje za promjenama za bolje, ljepše, životnije, ispunjenje, za više ljubavi,
zahvalnosti život gubi smisao, i teško je biti sretan i zdrav.
Naučno stručna literatura potvrđuje da se ljudi sve manje raduju, da su se zaboravili smijati.
Rezultati istraživanja pokazuju da je čovjek zadovoljan, kada vidi nekoga da se smije, da je
raspoložen, bezbrižan, neopterećen, da mu oči isijaju srećom. Kada čovjek ima sretne oko
sebe i on postaje sretan. Ujedinimo se u potrazi za srećom, jer.
Žao mi je, ali, ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati ili pokoravati ikoga. Htio
bih pomoći svima, ako je to moguće; Židovima, Poganima, Crncima, Bijelcima.
Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti kroz međusobnu
radost, a ne kroz međusobnu patnju. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge.
U ovom svijetu ima mjesta za sve, a Dobra Majka Zemlja je bogata i može se brinuti za
svakog. Način života može biti slobodan i predivan, ali ipak, izgubili smo put. Pohlepa je
otrovala ljudske duše, ograničila je svijet mržnjom, navela nas je na jad i krvoproliće.
Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili iznutra. Strojevi koji pružaju izobilje, ostavili su nas u
neimaštini.
Naše znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Previše mislimo, a
osjećamo premalo. Više od strojeva, potrebna nam je ljudskost. Više od pameti, potrebna
nam je ljubaznost i nježnost. Bez ovih vrijednosti život će biti nasilan, i sve će biti izgubljeno.
Avion i radio su nas zbližili. Sama priroda ovih izuma poziva na dobrotu u ljudima. Poziva na
univerzalno bratstvo i jedinstvo svih nas.
Čak i sad moj glas dopire do miliona ljudi širom svijeta. Miliona očajnih muškaraca, žena i
djece, žrtava sistema koji čini da ljudi maltretiraju i zatvaraju nevine ljude.
Za one koji ne čuju, kažem: Ne očajavajte!
Bijeda nad nama je prolazeća pohlepa, gorčina ljudi koji se boje Puta ljudskoga napretka,
mržnja ljudi koja će proći, a diktatori umiru, a moć koju su oduzeli od ljudi će se vratiti
ljudima, i dok god ljudi umiru, sloboda neće iščeznuti.
Vojnici, ne dajte sebe okrutnima ljudima koji vas preziru i zarobljavaju, koji gospodare vašim
životima, koji vam govore što raditi, što mislite i što da osjećate koji vas programiraju,
tretiraju kao stoku koriste, kao topovsko meso. Ne dajte sebe ovim neprirodnim ljudima,
mehaničkim ljudima, s mehaničkim umovima i mehaničkim srcima. Vi niste strojevi, vi niste
stoka, Vi ste ljudi!
Vi imate ljubav čovječanstva u svojim srcima. Vi ne mrzite, samo nevoljeni mrze, nevoljeni i
neprirodni.
148
Vojnici, ne borite se za ropstvo, borite se za slobodu! U XVII poglavlju evanđelja po Luki piše:
Kraljevstvo Božje je u Čovjeku! Ne u jednom čovjeku, niti u grupi ljudi, nego u svim ljudima, u
tebi. Vi ljudi imate moć. Moć da stvarate strojeve, moć da stvarate radost.
Vi ljudi imate moć, da učinite ovaj život slobodnim i predivnim, da učinite ovaj život
čudesnom avanturom. I zato u ime demokracije iskoristite tu moć, ujedinimo se svi!
Borimo se za NOVI SVIJET, dostojan svijet, koji će dati priliku da radi, koji će Tebi dati
budućnost i sigurnost u starijoj dobi.
Obećanjima da će vam sve to pružiti, diktatori su došli na vlast. Ali lagali su, ne ispunjavaju to
obećanje i nikada neće!
Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju narod.
A sada si dozvolimo borbu za ostvarenje tih obećanja, borimo se za slobodan svijet, za
uklanjanje nacionalnih granica, za uklanjanje pohlepe, mržnje i netolerancije.
Borimo se za razuman svijet, svijet u kojem će nauka i napredak voditi do radosti svih ljudi.
Vojnici!
U ime demokracije ujedinimo se svi!
Zaključimo, da je potrebno sad i odmah, zauvijek očistiti zatrovane ljudske duše. Tako će se
sreća vratiti u naša srca, i čovjek će postati čovjek.
Literatura:
1.http://www.youtube.com/watch?v=sSSFgo6o1_s
2.http://www.svetosavlje.org/bibliotekA/Knjige/Lat_Rafail.htm
3.http://forum.krstarica.com/showthread.php/297496-lovci-na-ljudske-du%C5%A1e/pa- ge9
4.http://www.manastir-lepavina.org/novosti/index. php/weblog/detaljnije/o_molitvi1/
5.http://dokumentarnifilmovi.net/ljudi/tri-minute-predivne-istine/
149
Sonja Jović
dr med. akupunkturolog
Niš, Republika Srbija
TIJELO NIKADA NE LAŽE
Možete promijeniti svijet oko sebe načinom na koji odlučite da živite svoj život
Tijelo zaista nikada ne laže, kao što priroda i univerzum nikada ne laže samo daje odgovor na
postojeće stanje. Pitanje da li smo spremni na istinu.
Kakva je budućnost čovjeka bez kontakta i razumijevanja vlastitog tijela?
Kako možemo razumjeti bilo što ako ne razumijemo što nam govori i poručuje vlastito tijelo.
Mi nemamo svoje tijelo, mi SMO svoje tijelo.
Da bi uspostavili čist, ispravan kontakt sa prirodom neophodno je uspostaviti kontakt sa
sobom.
Većina ljudi misli kako obući tijelo ili ga hraniti kroz zadovoljavanje nepca ili tzv. gladne oči, a
tako počinje i tako se počinje gubiti bit.
Kako će čovjek poštivati drvo, plod, livadu, rijeku, planetu, univerzum ako ne osvijesti
poštovanje prema vlastitom tijelu koje je zapravo čovjekovo drvo, plod, polje, rijeka.
čovjekov univerzum u malom - odraz postojanosti, svijesti, stave, misli, emocija, ishrane,
uživanja u životu.
Fizičko tijelo je prvi odgovor naše unutrašnjosti, sklada ili ne sklada, sa sobom i sa prirodom.
Manifestira naš stav, misao, osjećanje, zdravlje.
Tijelo nam pokazuje i ono što često ne želimo primijetiti, a nije u skladu sa prirodom,
prirodnim, i univerzumom.
Tijelo nam govori i ako, i kad, ne želimo znati, kada pokušavamo pobjeći ili ne želimo, ne
možemo se suočiti sa istinom i činjenicom koja nije sklad, ravnoteža.
Tijelo nam daje mogućnost da brže i jednostavnije dođemo do rješenja kada postoji
prepreka, izazov ili stranputica na putu sazrijevanja, jačanja svijesti.
Ako promatramo izvana izgled, stav, pokrete imat ćemo dojam i saznanje o trenutnim ili
definiranim mislima i to je govor tijela koju promatra druga osoba da lakše upozna osobu
ispred sebe.
A ono na što želim ukazati ovog puta je, da najprije svatko, za sebe, sazna, razotkrije i
prepozna svoje unutarnje, vrlo često nesvjesno, a definitivno i uvijek točno, pouzdano,
nepogrešivo manifestiranje naše misli i osjećanja na tijelo, i kroz to ubrzamo odgovor za
čuvanje zdravlja i vitalnosti.
Moj zadatak i zadovoljstvo je da praktično približim svakome kako pratiti svoje tijelo, koje
nam pomaže lakše osvijestiti što se u stvarnosti događa u nama samima.
Sa jedne strane je hrana a sa druge strane su misli i emocije, koje određuju fizički sklop i
funkciju tijela i uvijek jedno – drugo uvjetuje i stvara disbalans ili balans.
Misli i emocije konstantno reorganiziraju i obnavljaju tijelo.
150
Mislima i emocijama možemo naučiti kontrolirati i upravljati svojim zdravljem jer smo
predodređeni za samo izlječenje i samo očuvanje. Kontrolom unosa hrane, tekućine, težine,
jačanjem fizičke mase, čuvamo vitalnost organa.
Često nam se događa da, signal koji nam tijelo šalje, ne primijetimo, ne prepoznamo, ne
vrednujemo, ne uvažavamo, ne shvaćamo, ne vjerujemo da je to moguće. Poricanje,
obezvređivanje, podsmjeh, su samo faze neznanja ili razvoja znanja do stjecanja svijesti o
zdravlju i samospoznaji.
Sada se već zna, nauka potvrđuje, da misao koja prođe kroz glavu može stroj pročitati, zašto
se smatra da tu istu misao može pročitati i tijelo, organ, tkivo, ćelija.
Sve istočne tradicionalne tehnike dijagnostike i liječenja imaju povezanost emocije, psihičkog
stanja a samim tim i misli, na funkciju našeg tijela. Zapadna medicina kasni, ali ipak je
dostupno objašnjenje.
Godinama pratim ovu oblast i veoma je zanimljiva i treba je tako doživljavati i usvojiti za
lakše razumijevanje, povezivanje svih dijelova sebe kroz ove znake kao igru, jer život jeste
igra i pravila su ista za svemir, planetu, tijelo.
Upoznati svoje tijelo i ostvariti, uspostaviti kontakt je neophodno zbog zdravog poštovanja
sebe. Naizgled je najlakše ne znati, zanemariti ili imati stav da to nema veze. A sve se događa
sa razlogom i kada bi naučili da sa više pažnje pratimo, svim čulima što nam tijelo poručuje (a
to je naše odijelo, dom, hram, svemir u malom) sve bi lakše funkcioniralo, cjelokupno
zdravlje.
To praktično izgleda ovako:
Kada kažemo uživati – znači biti u životu, biti prisutan u svom životu.
Kada neko kaže – Ne mogu disati! – da li je uopće živ? Ili samo život prolazi pored njega, što
tijelo poručuje?
Dah je veza između fizičkog i mentalnog tijela.
I ako pretpostavimo da čovjek neće bolest ili simptom koji se javio, ko vlada zdravljem te
osobe, ili svakog od nas? Ko odlučuje hoćemo li biti zdravi ili bolesni i što odlučuje?
Naravno, mi sami.
Pratite svoje misli i disanje – mislite na nešto pozitivno i prijatno za vas, i obratite pažnju na
disanje, i obrnuto.
Rastrzan, nemiran um iza sebe uvijek ima neujednačeno, površno disanje.
Promatrajte bebu dok spava, disanje je duboko, sporo i ravnomjerno, iz stomaka. To je mir, i
spokoj. Takvo disanje treba i nama ponovo da bude ako smo ga izmijenili negdje na
životnom putu kroz prepreke, stres, neravnotežu.
Prirodno stanje čovjekovo je kada tijelo, um, duh rade u međusobnoj harmoniji, to je stanje
u kome se energija neprestano obnavlja.
Tijelo nam često govori kroz bol i tako uključuje alarm (hej, obrati pažnju!)
Primjer: Žena koja je već naučila da prati odgovore koje joj tijelo šalje, komentira – Boli me
koljeno, a onda slijedi pitanje – Što si radila?, sledio je odgovor – Ne znam što sam radila ali
znam što sam mislila.
Ko odlučuje da li ćemo živjeti zdravo, sretno, spokojno? Misao se kondenzira u materiju i
tako je vidimo i osjećamo!
Evo još nekih najčešćih stanja:
KRV – predstavlja radost u tijelu, teče slobodno
KRVARENJE – nedostatak radosti, otjecanje životne radosti, ljutnja
STVARANJE UGRUŠAKA – zaustavljanje toka radosti
KOŽA – štiti našu osobnost, organ preko koga osjećamo
151
PROBLEMI SA KOŽOM – anksioznost, strah, stari zakopani emocionalni otpad
OTEKLINE – zastoj u mišljenju, vezanost za stalno iste ideje, bolne ideje
PLUĆA – sposobnost da se prigrli život
SRCE (problemi) – središte ljubavi, dugotrajno potisnuti problemi, nedostatak radosti,
prepuštanje stresu i naporima
VISOK KRVNI TLAK – dugotrajni, neurešeni emocionalni problemi
NIZAK KRVNI TLAK – nedostatak ljubavi u djetinjstvu
KOSTI – predstavljaju gradnju Univerzuma
SKELET – urušavanje gradnje i organizacije života
OSTEOPOROZA – osoba osjeća da u životu nema više nikakvu podršku
KANCER – dugotrajna ozlojeđenost, tuga koja izjeda, mržnja.
ZUBI – predstavljaju odluke
Ova lista je jako duga i ima mnogo pojedinosti, potječe iz dugogodišnje prakse i daje
mogućnost da promjenom stava i jačanjem svijesti se vrati vitalnost. Jer ne postoji neizlječiva
bolest ali postoji neizlječiv čovjek.
Rečenice koje se često i nekontrolirano koriste i pogubno odražavaju na fizičko tijelo:
Puca mi glava – šlog, aneurizma, bolesti hipofize.
Živa se pojedoh – mršavost, hipertireoza, kandidijaza, sistemske, kronične bolesti.
Srce mi se cijepa – infarkt srca.
Pojede mi dušu – bol i bolesti grudnog koša i želuca, autoimune bolesti.
Ne mogu svariti tu osobu – čir na želucu, dvanaesterac, kamen u žuči, gastritis. Možda je
neka prepoznatljiva. Neophodno je promijeniti i izbaciti ako nije kreativna, pozitivna time se
budi svijest i ljubav prema sebi.
A što ćemo poduzeti kao jedinka i dio cjeline za danas, za budućnost. Hranimo svoju svijest
vedrim mislima, hranimo svoje tijelo
Koliko dugo možemo živjeti zdravo?
Zaključak: Čovjek postaje ono o čemu razmišlja. Uklonite stres iz tijela i tijelo će raditi ono za
što je napravljeno – samo očuvanje i samo izlječenje.
Sretnije misli vode do sretnije biokemije, zdravijeg i sretnijeg tijela, organa, ćelije. To je način
da služimo sebi, ljudima oko sebe, čovječanstvu, evoluciji.
152
Branislava Oljača Georgijević
promotorica ishrane budućnosti
Bobota, Republika Hrvatska
UŽIVAJMO U ŽIVOTU
Svako živo biće se raduje životu i uživa u njemu. Zbog brzog i suvremenog načina života,
čovjek, kao najsavršenije živo biće, sve više i više, iz godine u godinu, gubi osjećaj uživanja i
sreće, kao najvažnijih elementa postojanja.
Istražujući naučno stručnu literaturu o ovoj oblasti, dobiveni su zabrinjavajući podaci.
Rezultati govore, da čovjek sve manje i manje uživa u životu. da čovjek sve više i više gubi
osjećaj sreće i zadovoljstva.
Koliko stvarno uživamo u svom životu? Koliko vjerujemo da je to moguće? Možda znamo da
bi voljeli imati i mogli imati više radosti u životu, ali nekako se to stalno odgađa.
Možda imamo osjećaj da je život kojim živimo sada najbolje što možemo postići? Negdje
duboko, svi osjećamo da je moguć mnogo ljepši život. Naši osjećaji nas vuku ka tome, ali
često želje i ciljeve odgađamo ili gušimo iz straha.
Kako bi zaboravili neispunjenost i nezadovoljstvo, koristimo različite načine da sebi
odvratimo pažnju od neispunjenosti životnog zadovoljstva.
Potrebno je da se čovjek okrene sebi i pronikne u sebe. Analizirajte što radite kad imate malo
slobodnog vremena ili kada počnete osjećati blagu dosadu?
Možda sjedate uz kompjutor mada znate da nemate u njemu nešto stvarno, bitno ili
zanimljivo raditi? Možda automatski počinjete u sebi nabrajati obaveze i planirati sljedeće
dane? Možda sjedate pred televiziju i gledate program, i ne udubljujući se u njega?
Takve beznačajne aktivnosti u početku mogu biti način opuštanja od stresa, ali s vremenom
se pretvore u naviku toliko automatsku, da jedva i primetnimo kako smo se našli pred
televizijom ili kompjutorom, a to smo učinili bez razmišljanja i gotovo nesvjesno. Svaka
navika rezultat je nastojanja našeg mozga, da se što više ponavljanih aktivnosti pretvori u
rutinu i automatizam, kako bi više kapaciteta svesti i pamćenja ostalo slobodno za učenje
novog i primjećivanje što se događa oko nas.
Što se neko ponašanje češće ponavlja, to se jače neuronske veze stvaraju u mozgu, koje
omogućavaju da to ponašanje postane automatizirano. Radi toga naviku nije lako odmah
promijeniti, čak i ako nema emocionalne vezanosti. Potrebno je određeno vrijeme ulaganja
svjesnog truda da se ostvari promjena.
Za navike kojima odvraćamo pažnju, obično jesmo bar donekle emocionalno vezani – one su
privremeno bježanje od unutrašnje napetosti, prilika da na trenutak zaboravimo svoj život.
To su aktivnosti koje nas prenose u neki drugi svijet – televizija, opojne droge, čitanje. Te
aktivnosti nam omogućuju da zaposlimo um i suzimo fokus na emocionalno neutralne ili
ugodne stvari koje nas ne opterećuju (rad na kompjutoru, čišćenje kuće i slično).
Ponekad se i u vezi takvih navika zavaravamo slično kao i kad se radi o zavisnostima:
mislimo nešto kao Još danas ću malo, a od sutra posvećujem više vremena važnijim
stvarima! Ali, to je obično zavaravanje i nije ni izdaleka tako lako sprovesti. Što bi se dogodilo
kad bi umesto korištenja takvih aktivnosti ostali sa svojim osjećajima? Možda bi postali
svjesni nervoze, straha, a možda i emocionalne tuposti i praznine. Biti sami sa sobom,
153
stvarno osjećati sada- šnji trenutak, dovodi nas u vezu s osjećajima koje potiskujemo. Zbog
toga mnogi ljudi imaju potrebu stalno imati uključenu televiziju ili radio koji zapošljavaju
svaki slobodni trenutak koji bi njihova svijest inače uhvatila, ili živjeti u budućnosti,
planirajući buduća zadovoljstva.
Česti su savjeti o tome da budemo prisutni u sadašnjem trenutku, no njih nije ni izda- leka
tako lako primijeniti kako nam se na riječima čini. Kad to pokušaju, mnogi ljudi vrlo brzo
osjete nelagodu i potrebu da si nastave odvraćati pažnju.
Odvojenost od emocija može biti ne samo posljedica, nego i uzrok bježanja od sadašnjosti.
Ako potiskujemo neugodne osjećaje, nećemo biti sposobni niti uistinu uživati u onim
ugodnima. Emocije ili teku ili su blokirane; nemoguće je potpuno osjećati pojedine emocije, a
druge potiskivati. Tako, što više vježbate prihvaćati i voljeti i svoje neugodne osjećaje, to ste
više sposobni stvarno uživati i u onima ugodnima, i tek onda možete stvarno uživati u bilo
čemu što doživljavate.
Što smo više prisutni u svim svojim osjećajima, manje nam je potrebno da bi bili sretni.
Možemo osjećati puninu i užitak i kad se izvana ne događa ništa ili vrlo malo. Nasuprot tome, osobe koje potiskuju svoje osjećaje mogu ih snažno doživjeti jedino pomoću intenzivnih
izvanjskih situacija. Zato mnogi takvi ljudi i teže intenzivnim podražajima: horor filmovima,
riskantnim aktivnostima (kockanje na velike uloge, ekstremni sportovi), pa i sadizmu ili
mazohizmu. Nakon što se na te podražaje naviknu, oni im postaju nedovoljni te moraju
tražiti još snažnije. U takvim aktivnostima mnogi ljudi pronalaze osjećaj prisutnosti u
trenutku, punine emocionalnog iskustva, osjećaj protoka energije i stvarne svijesti o tome da
su živi. Zbog toga i te aktivnosti često postaju zamjenska potreba i izazivaju određenu
ovisnost.
Prirodno je da nam nove stvari i iskustva snažnije zaokupljaju pažnju, izazivaju emocije i
posvećivanje pune pažnje sadašnjem trenutku, pa je dobro što češće ići na izlete,
putovanja, iskušavati nove stvari kako bismo razbili rutinu.
No, nije prirodno da se jedino u takvim situacijama osjećamo istinski živi i usredotočeni. Kako
najčešće nismo svjesni koliko dubine nedostaje u našem svakodnevnom životu, počinjemo je
tražiti u različitim zamjenama, obično planiranjem budućeg zadovoljstva ili kupovanju stvari.
Sigurno ste već primijetili koliko se često događa da željeni predmet gotovo odmah nakon
kupnje gubi svoju emocionalnu vrijednost, jer nam nije donio zadovoljstvo kojem smo se
nadali. U šoping centrima nije lako pronaći sretnu, nasmiješenu osobu! Što više netko žudi za
gomilanjem stvari, to je vjerojatnije da žudi za vlastitim osjećajima, koje potiskuje.
Nije lako prepoznati što se događa i izaći iz tog kruga.
Što više radite na prihvaćanju svojih osjećaja i integraciji potisnutih dijelova sebe, to vam je
dostupniji, puniji i bogatiji raspon emocionalnog doživljaja u svakom trenutku života. Uz to
može biti potrebno uložiti malo svjesnog truda i vremena u rastvaranju starih navika i
stvaranju novih – primjerice navike da se umirimo i oslušnemo što se događa u nama u
trenucima kad bi inače pribjegli nekom od načina odvraćanja pažnje.
S vremenom, uživanje u sadašnjem trenutku postaje sve prirodnije i lakše, bez da se
moramo boriti protiv niza osjećaja koje potiskujemo. Usput možemo uštedjeti na stvarima
koje bi inače gomilali i skupim zamjenama za ljubav i radost, za kojima više nemamo
potrebu. Uživanje je osnovna ljudska potreba. Život bez uživanja je puko preživljavanje,
odrađivanje života.
Kako se prepustiti svojim osjećajima i uživati?
Smisao nije samo duhovna, već i biološka potreba. Dok nešto smisleno povezujemo, u
154
mozgu se stvara dopamin koji je u našem nervnom sistemu povezan sa centrima za
nagrađivanje.
Dakle, kada nešto otkrijemo, povežemo ili spoznamo, pa zatim osjetimo mješavinu uživanja i
euforije, za taj dobar osjećaj odgovoran je dopamine.
Prihvaćajući odgovornost za kreiranje životnog smisla preuzimamo i odgovornost za osjećaj
vlastite sreće i uživanja. A kad smo sretni i kad uživamo u životu, na to možemo inspirirati i
druge. Kako god tumačili to ushićenje, motiviranost i osjećaj svrhe, važno je njegovati ga kao
jednog od glavnih životnih prioriteta. Kreiranje smisla je ključ sreće.
Četiri savjeta za život ispunjen užitkom.
1. Raščistite svoju prošlost da biste mogli da vidite svjetliju budućnost.
Svoju prošlost možemo usporediti sa korenjem, a budućnost sa krošnjom drveta. Ako je
korenje trulo, onda će i krošnja dati bolestan ili nikakav plod. Isto tako, ako prošlost vidimo
kao niz neuspjeha i razočarenja, odakle nam ideja da bi budućnost mogla biti drugačija? Ljudi
koji pate od anhedonije često uopće ne mogu se prisjetiti da im se u životu dogodilo išta
lijepo. S druge strane, ljudi koji uživaju u životu se lako prisjećaju prijatnih iskustava i imaju
sasvim drugačiju, smislenu i povezanu priču o svojoj prošlosti, što predstavlja kvalitetan
korijen za viziju svetile budućnosti. Njihov osobni mit, priča o životu, skrojena je tako da
bolnim događajima i životnim teškoća- ma pridaje smisao koji im pomaže da nastave dalje.
Dakle, ovdje čak nije ni u pitanju to koliko ste u životu imali pozitivnih, a koliko negativnih
iskustava, već kako na njih gledate. Naravno, način na koji gledate svoja iskustva veoma
često dolazi od vaših roditelja, od načina na koji ste odgojeni i poruka koje su vam oni slali. I,
mada promijeniti poglede na svet često djeluje kao jako teško ili čak nemoguće, ovo ipak nije
slučaj. Nažalost, ovakvo mijenjanje sebe zahtjeva veliki trud i vrijeme.
Znači, raščistite svoju prošlost da biste mogli vidjeti svjetliju budućnost.
2. Moram i treba zamijenite sa hoću i želim. Jedite namirnice koje podižu razinu dopamina.
Doživite sinesteziju i osvijestite povezanost sa svijetom.
Bilo da je riječ o razgovoru s drugima ili o unutrašnjem govoru, znajte da sebi riječima kao
što su moram i treba stvarate teret prisile i očekivanja. Takvo izražavanje povećava strah od
neuspjeha: Moram da obavim ovo, jer će inače. ili Treba da počnem ranije ustajati, jer ću u
suprotnom. Kada nešto baš morate ili treba da, negdje u pozadini uma automatski iskrsava
pitanje što ako ne uspem?
Bilo to dobro ili loše, sve što radimo trenutno predstavlja naš najbolji izbor, tvrdi američki
psihijatar Vilijam Glaser.
Ako počnete svoju trenutnu životnu situaciju promatrati kao skup svojih najboljih izbora,
početi ćete sve češće upotrebljavati riječi hoću i želim. Ako imate naporan i dosadan posao,
vi zapravo ne morate sutra otići na svoje radno mjesto. Možete ostati kući i dobijete otkaz.
Međutim, ako vam se ustajanje i odlazak na posao ipak čini boljim izborom, znajte da je to
zato što to izabirete (hoćete ili želite), a ne zato što to morate ili trebate. Vaš najbolji
trenutni izbor, koliko god vam se lošim činio, je i dalje vaš.
Ovaj, temeljni nivo odgovornosti za svoje izbore je nužan za kreiranje vlastite, smislene
životne priče. Sasvim je jasno da u životu ne možemo uvijek raditi stvari koje hoćemo i
želimo, ali ukoliko uspemo sebi objasniti da su čak i stvari koje ne želimo svim srcem, ipak
stvari koje sami biramo uraditi, i da izbor uvijek postoji, samo je druga opcija mnogo gora od
one koja nam je mrska, ali je ipak odaberemo,biti će nam mnogo, mnogo lakše. Važno je da
upamtite kako izbor uvijek postoji, i da je situacija u kojoj ste vaš izbor.
3. Jedite namirnice koje podižu razinu dopamina.
155
Dopamin je neurotransmiter koji je usko povezan sa osjećajem životnog smisla, euforije i
uživanja. Kako bi na dnevnoj razini počeli se dobro osjećati, počnite jesti više namirnica koje
potiču sintezu dopamina.
Dopamin se sintetizira uz pomoć: aminokiseline tirozina, vitamina B9 i B12, kao i minerala
magnezija. Tirozin možete dobiti iz banana, avokada, svježeg kravljeg sira, kikirikija, badema,
kao i bundevinih i suncokretovih sjemenki. Vitamina B9 ima u zelenom lisnatom povrću,
smeđoj riži, jajima i brokuli. Vitamina B12 ima u mliječnim proizvodima i ribi, a magnezija u
zelenom lisnatom povrću, soji, smeđoj riži, koštunjavim plodovima i sjemenkama.
Kada jedete, ograničite sebi količine. Hedonizam je suprotnost anhedoniji, ali ne vodi ka sve
većem uživanju, već ka otupljivanju čula. Gladan čovjek, kada jede, uživa u hrani cijelim
svojim tijelom. Naročito ako je ukusnom ručku ili večeri prethodila tjelesna aktivnost. Ne
zaboravite da svaki put kada birate nezdravu hranu i sjedenje pred televizorom (umjesto
zdrave hrane i vježbanja), birate život sa manje uživanja. Kratkotrajno uživanje jedenja
čokolade i gledanja neke serije je samo varka koja, dugoročno gledano, vodi u čulno i
emocionalno mrtvilo. Neka vaši izbori budu usmjereni ka stvaranju i održavanju trajnog,
dugoročnog uživanja.
4. Doživite sinesteziju i osvijestite povezanost sa svijetom.
Kada dodirujete, gledate, slušate, mirišete ili jedete, unesite se u svoja čula. Dopustite
sinesteziju, ujedinjenje čula.
Kada nešto probate ili dodirujete, zatvorite oči i pustite da vam ukus i dodir stvaraju oblike i
boje. Kada slušate muziku, zamislite teksturu zvuka. Ako vam to ne ide tako lako, uključite
maštu. Idite korak po korak, lagano. Ujedinjavanje čula podiže kvalitetu uživanja.
Osim sinestetičke povezanosti čula, osjetite i svoju povezanost sa svijetom.
Dok grickate bademe ili jedete bananu, zapitajte se kako je ta hrana nastala i kako je stigla
do vas. Možda je upijala sunce iz dalekih egzotičnih krajeva i proputovala pola svijeta da bi
na kraju postala dio vašeg tijela.
Mi smo u stalnoj povezanosti sa cijelim svijetom. Postoji jedna kineska poslovica koja kaže:
Ako otkineš struk trave, potresti ćeš cijeli svemir.
Ne zaboravite: osjećaj izolacije i odvojenosti vodi u anhedoniju, a osećaj povezanosti i
bliskosti vodi ka otvorenom,
opuštajućem životnom uživanju. Nemojte se plašiti
povezivanja. Bilo da je to povezivanje sa svijetom, sa drugima, sa nekim predmetom, kao što
su umjetnička djela, ili da je u pitanju glazba, možda neka vrsta hrane, bilo što.
Promatrate li zrelo i odraslo, prosto je nemoguće da ne postoji baš ništa dobro na ovom
svijetu sa čime biste se mogli povezati. Ukoliko imate problem sa povezivanjem krenite od
malih stvari. Utopite se u nekoliko tonova glazbe, ili u ukus omiljene hrane, u miris cvijeta ili
parfema, u osmjeh vašeg djeteta.
Nije tako teško kako se čini na prvi pogled.
Zaključak nameće potrebu da naučimo sebe kako uživati. To je vjerojatno najlakši način kako
pobjeći od beznađa.
Ukoliko ne znamo puno o tome, počnimo od malih stvari. Polako i s vremenom, naučiti ćemo
da takva iskustva proširimo, naučiti da svijet ima i boju, i miris, i ukus, i dodir, i sliku, i
naravno smisao. i naš je osobni izbor da li ćemo i u čemu uživati.
Dozvolite sebi potpuno prepuštanje i naravno, uživanje. Uživajmo u životu, jer je kasno, da
kasnije ne može biti. Što je nebo tamnije to će zvijezde biti sjajnije.
Samo u mirnom jezeru, ogleda se svjetlo zvijezda. Žaba u bunaru ne zna koliko je daleko
more.
156
Ako pčela ima pruge na leđima... to još uvijek ne znači da je tigar. Cijeni svog neprijatelja, ali
budi brži od njega.
Ko samo iza sebe gleda, izgubi cilj pred sobom. Samo onaj ko zna svoj cilj, može pronaći svoj
put. Pronađemo uvijek ono što tražimo.
Ko istinu traži, ne smije se uplašiti kada je pronađe. Ko uvijek misli samo u jednom pravcu,
vrti se u krug.
Kada život poželi nešto da ti pokloni, zapakuje to u jedan problem. Predvidi poteškoće, prije
nego što se pojave!
Sve teško počinje dok je još lako. Sve veliko počinje dok je još malo. Napravi veliko, dok je još
malo!
Kada vidiš nekog velikog ko želi da te ugrozi, pogledaj prvo u pravcu Sunca. Tada ćeš vidjeti
da je to veliko, možda samo sjenka patuljka.
Oči su ogledalo duše.
Voli svoje misli kao djetelinu sa 4 lista. Duša će ti biti laka... kao pjesma.
Voli svaki dan koji ti donosi sretne sate, tako će oni ostati uz tebe cijele godine. Imam samo
jednu želju za tebe: Da te sreća uvijek prati! To ti želim od sveg srca! Ako želiš, pošalji ovaj
rad onome, tko ti nešto znači...
Onome, ko te zna nasmijati i razveseliti... Onome, ko Ti pokazuje dobro i kada loše vidiš...
Onome, do koga ti je stalo...
Ako je i pošalješ nikome, ne uznemiravaj se, ništa loše se neće dogoditi. Gubiš samo priliku,
da nekome uljepšaš dan...
Uživajmo!
Život je magija.
Mijenjajući sebe-mijenjamo svijet!
Literatura:
1. http: //duborez. 5forum. net/t828-uzivati-u-zivotu
2. http: //www. zaliv. co/forums/showthread. php? 389-HEDONIZAM-Luksuz-ili-uzi- vanjeu-zivotu
3. http: //www. smedia. rs/ona/vest/2726/psiha-uzivanje-Put-uzivanja. html
4. http: //www. centar-angel. hr/HR/articles/Uzivati_u_zivotu. php
5. http: //www. smedia. rs/ona/vest/12697/Zdravlje-Psiha-Zene-Mrznja-Jedne-drugima- sunajveci-neprijatelji-Evo-zasto-se-zene-medjusobno-mrze. html
6. http: //www. smedia. rs/ona/vest/12677/Zdravlje-Psiha-Fejsbuk-Depresivni-Mracnekomentare-niko-ne-voli-zato-depresivci-bezite-sa-Fejsbuka. html
7. http: //www. smedia. rs/ona/vest/12667/Psiha-Snovi-Ostvarenje-Ciljevi-Kako-da- svojesnove-pretvorite-u-stvarnost. html
157
Rada Šikman
promotor ishrane budućnosti
Zmajevo, Republika Srbija
KAO SEBE SAMOG – VOLI BLIŽNJEG SVOG
Voljeti sebe i sve oko sebe, jedna je od najčovječnijih vrijednosti. Tu vrijednost je blagodarno
njegovati u životu svaki dan. Istina je, da je sretan čovjek koji ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Cilj svakoga čovjeka je životna sreća.
Metodološka istraživanja stručno naučne literature i rezultati potvrđuju da je suvremeni čovjek sve
udaljeniji od svoga osnovnog cilja.
Bog se javio kao Ljubav, Otac i Sin i Duh Sveti. A za poimanje i stvaranje toga je neophodna dublja i
šira vjera i beskrajna ljubav.
Radi toga, Novi zavjet je savršeniji od Staroga, jer su u Starome Jevreji za bližnjega svoga smatrali
samo sunarodnjake Jevreje i obraćenike. Vjernici Novog zavjeta za bližnje svoje smatraju sve ljude
bez obzira na njihovu boju kože, veru ili narodnost.
Novi zavjet je savršeniji od Staroga zavjeta ne samo po širini ljubavi prema svima ljudima nego i po
jačini ljubavi: Kršćanin voli svoga bližnjega ne samo kao samoga sebe nego i više od sebe samoga. On
voli bližnjega kao što je Isus Krist volio nas, a Krist je žrtvovao Samoga Sebe radi nas i za naše
spasenje. Gospodin je rekao učenicima svojim ne samo da vole svoje bližnje kao same sebe nego da
ih vole, kao što On voli nas (Evanđelje po Ivanu, glava 13, stih 34).
Gospodin Krist je, dakle, volio nas više nego Samoga Sebe. On je radi nas ponizio Sebe do smrti na
križu. Tu božanski nesebičnu, požrtvovnu ljubav Gospoda Krista mi znamo po tome što je On za nas
dušu svoju položio. Zbog toga, po Njegovoj zapovijedi, i mi smo dužni polagati dušu svoju za braću
(Prva poslanica Ivanova, glava 3, stih 16). To je ona prava savršena ljubav: ljubav koja ne traži svoje.
Sveta tajna koju je Krist ustanovio na Tajnoj večeri, zove se Sveta tajna Pričesti ili Euharistija. Kroz
sveto Pričest mi stalno obnavljamo svoj savez sa Gospodom Kristom i kao pojedinci i kao „Narod
Božji”. Sveta Misa na kojoj se pričešćujemo, produžetak je ove prve Tajne večere. Za Sv. Pričest
kršćani se pripremaju postom duše i tijela, kroz Sv Ispovijed i svesrdna pokajanja, moleći se uvijek
prisutnom Bogu.
Posljednje riječi Raspetoga Krista na Križu, bile su riječi ljubavi i oproštaja čak i onima koji su Ga
razapeli: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine. Oče, u ruke Tvoje predajem duh moj!
O našoj grešnosti i nedostatku ljubavi prema bližnjem svom, govori i sljedeća ispovijest:
“ Rođen sam u hladnom predjelu jedne manje kućice, koju je moj djeda sagradio, malo prije nego što
je izgubio život u jednom velikom i nepravednom ratu.
U našem gradiću, od vazda je bilo malo muške djece, pa je tako bilo i u mojoj obitelji. Moj se otac
nakon četvrtog djeteta napokon mogao pohvaliti nasljednikom. Na žalost nije dugo uživao u svojoj
sreći. Nakon svega par tjedana mojih prvih riječi i uspravnog hoda, poginuo je zbog eksplozije plina u
rudniku u kom je radio. Slabo se sjećam svog djetinjstva.
Prisjećam se moje osme godine,moje dvije starije sestre se već udale, al i nesreće u kojoj je moja
majka doživjela izgubivši jedno oko. Taj njen nedostatak me je često dovodio u nezgodne prilike.
Način na koji su je ljudi gledali i sažalijevali me je jako bolio, i sa tim osjećajem nikad nisam učio da se
borim.
Moja majka je radila kao kuharica u osnovnoj školi koju sam pohađao. Rijetko kad sam silazio na
užinu na odjel u kom je ona radila, i nikom nisam govorio da je ona moja majka, a sve iz bojazni da bi
me mogli ismijavati zbog njenog nedostatka.
Ipak, jednoga dana moja majka prekide sat matematike i zamoli učiteljicu da me pusti vani na par
minuta. Htjela mi je samo kazati da je ručak u pećnici, da su ključevi od kuće kod prvog susjeda, i da
prvo tamo odem kad se budem vraćao doma.
158
Dok me je ljubila za rastanak, u glavi mi je zvonila misao kako nas je svako dijete iz odjeljenja vidjelo,
kako će svi sad znati da je ona moja majka, ona sa jednim okom.
Sutradan me u školi jedan dječak podrugljivo pitao: Da li je ona ćorava moja majka?
Istrčao sam vani sa rukama na licu, naslonio se na drvo i trpio koja me razdirala. Plakao sam kao
nikada do tad, i kao nikada više. Kada sam došao kući zamolio sam majku da prestane raditi u školi .
Upitala me je zašto joj to tražim, a ja nisam mogao izbjeći pravi razlog. Rekao sam joj da me
sramoti, da ne mogu da podnesem to što mi se svi smiju kad nas vide zajedno, da ne želim imati
majku bogalja.
A ona je plakala dok sam ja praznio svoj bijes nad njom, i nije me prekidala. Kada me je saslušala, tiho
je obrisala suze sa onog jedinog oka i kutke nastavila spremati večeru.
Jako sam želio napustiti kuću grad. Želio sam otići negdje, gdje nitko neće znati ništa o meni, gdje ću
moći otpočeti svoj život iz početka.
Zbog toga sam marljivo učio i trudio se da na svakom takmičenju budem najbolji. Na dodjelama mojih
diploma, moja majka nije prisustvovala, i na dodjeli stipendije. Ja joj ni sam dopustio.
Nije bila ni na aerodromu onoga dana kada sam putovao u Švedsku. S jecajem je pakirala torbe za taj
moj put u novi život.
U Švedskoj sam dobro radio, oženio se i dobio dvoje zdrave i prelijepe djece.
Za tih deset godina, sa majkom sam se čuo svega dva puta. Nisam je pozvao na svoje vjenčanje, niti
na prvi rođendan svoje djece.
Ali onda se jednoga dana moja majka odluči da dođe meni u posjet u Švedsku. Preko mojih prijatelja
je saznala gdje živim.
Vrata moje kuće joj je otvorila moja žena, a djeca su joj se ubrzo uvila oko nogu da dočekaju goste.
Čitao sam novine u sobi, kada me je prekinuo jak plač moje mlađe kćerke. Istrčao sam dolje i vidio
čitavu svoju porodicu. Majka je krenula ka meni da me zagrli, a ja sam joj jasno na našem jeziku
odbrusio, da ne dolazi više u moj dom i da mi ne plaši djecu.
Dok sam je izbacivao napolje, rekla je Izvinite, mora da sam pogriješila adresu. Kada me
je žena upitala: Koje to bio?, rekao sam: Od kud znam, možda neki prosjak!
Nakon pet godina mi je stiglo pismo iz domovine. Slavilo se 15 godina od završetka gimnazije i pozvan
sam na okupljanje. Odlučio sam se da odem, a ženi sam rekao da idem na poslovni put. Kada sam
stigao u svoju gradić, upravo me je radoznalost natjerala otići do svoje stare kuće. Stigao sam, stao
pred kuću, koja je još više bila propala. Spuštenih zavjesa i obrasle trave, izgledala je kao napušteno.
Nisam se usuđivao da uđem neko vrijeme, a onda mi je prvi susjed prišao i rekao da mi je majka
umrla. Ništa nisam rekao. Nisam suzu pustio. Samo sam šutke u džep stavio pismo koje mi je on
predao, majčino. Sjeo na panj, i otvorio ga.
Dragi sine. Koliko sam samo o tebi razmišljala. Koliko si mi samo nedostajao. Drago mi je što
si uspeo da pronađeš sreću, i što imaš dvoje zdrave djece i dobru ženu. Znam da sam te zbog svoga
nedostatka često dovodila u neprijatne prilike tokom svoga života. Oprosti mi zbog toga. Oprosti mi
što sam prije nekoliko godina došla nenajavljena u tvoju kuću i uplašila tvoju djecu, moje unuke.
Znaš, kad si bio mali, ti se toga sigurno ne sjećaš, doživio si jaku saobraćajnu nesreću, u kojoj si
izgubio oko. A ja, kao svaka druga majka, nisam mogla dopustiti da moje dijete odrasta sa jednim
okom. Zato sam ti poklonila svoje. Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim
okom. S ljubavlju, tvoja majka“.
Zaključiti se da, da su danas mnogi grješni, jer ne čine Ljubi bližnjeg svog, ali kad tad dođe kajanje i
spoznaja pravih vrijednosti. Neophodno je svakodnevno govoriti i živjeti istinu, jer ko tako ne čini, ne
može biti ni zdrav, ni sretan.
Krista, u njegovom rodnom gradu Nazaretu, primili su ispočetka lijepo, ali kad im je rekao istinu
razljutili su se na njega i htjeli Ga baciti u provaliju. Oni nisu imali vjere, a duše bez vjere su mrtve
duše, nesposobne da vide istinu.
Zato treba vjerovati u dobro, biti zahvalan i voljeti.
Krist je u svojoj Besjedi na Gori izrekao blaženstva. Besjeda na Gori je najuzvišeniji proglas u povijesti
roda ljudskog. Zapovijesti Blaženstava su stepenice kojima se čovjek uzdiže do Boga i postaje, kao
svetitelj, nebeski čovjek i zemaljski anđeo. Blaženstva su put u božansko savršenstvo.
159
U blaženstvima, data su čovjeku nova pravila života, nova pravila mišljenja, nova pravila osjećanja i
ponašanja. Svakom stečenom novom vrlinom stiče se i novo blaženstvo i novi dar, a ona su:
1. Blaženi siromašni u Duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
2. Blaženi žalosni, jer će se utješiti.
3. Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju.
4. Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde jer će se nasititi (pravde)
5. Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići.
6. Blaženi koji su čista srca, jer će gledati Boga.
7. Blaženi miroljubivi, jer će se zvati sinovi Božji.
8. Blaženi koji su prognani radi pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko ( Mt 5,3-10)
Literatura:
1. http://www.spcoluzern.ch/index.php?pg=1421&lang=srl
2. http://www.kabbalah.info/sr/kabalisti%C4%8Dka-biblioteka/izvorni-%C4%8Dlanci/
otkrivanje-bo%C5%BEanstvenosti-matan-torah
3. http://www.svetosavlje.org/biblioteka/DuhovnoUzdizanje/UzvisenostSvestenosluzenjaTihon/UzvisenostSvestenosluzenjaTihon09.htm
4. http://www.youtube.com/watch?v=LCmzGqWEyjM
160
Katarina Alavanja (12 godina)
promotorica ishrane budućnosti
Zrenjanin, Republika Srbija
BORBA ZA OPSTANAK
Ja vjerujem da su moji roditelji odlučili, da ja dođem na svet da bih se radovala i bila sretna.
Oni su mene vidjeli kako ja dišem svjež i nezagađen zrak, kako pijem prirodnu i zdravu vodu
do mile volje, kako jedem voće i povrće koje miriše na prirodu, i od koga ću biti rumena, da
trčim po livadama koje su u cvatu, da se družim sa prijateljima i kupam u obližnjoj rijeci.
Ali, na žalost, toga ničega nema. To je njihova želja i njihov san.
Ja sam možda za vas samo mala djevojčica, koja po vama nema pravo kritizirati i tražiti
promjene na bolje, od onoga su odrasli učinili.
Ali ja sam uplašena, kako će mi biti kad odrastem, kada budem imala godina kao vi. Sada sam
u petom razredu, a već brinem za moju budućnost i budućnost moje djece.
Ništa nije onako kao što je bilo. Sve je drugačije, nego što bi trebalo biti. Trebamo se svi
mijenjati , kako bi nam bilo bolje.
Ja sam za vas mlada i mala, ali sam shvatila da ste vi odrasli odavno trebali raditi da nama
bude bolje.
Bili ste upozoreni, ali niste htjeli.
Mislili ste samo na sebe, a govorili kako mislite na nas. Ja volim sve ljude, volim indijance,
kauboje, crnce, kineze i bijelce.
Bila sam na jednom predavanju o zdravlju, kada sam čula što je davno pričao jedan indijanski
poglavica. To mi se jako dopalo, jer je govorio istinu. Gledao je daleko. Niko ga nije slušao. Ja
ću ga poslušati, a trebali ste ga poslušati i vi. To je indijanski poglavica Svjetla. On se je još
1854. godine sam pitao:
„Kako se može kupiti nebo i toplina zemlje? Ta ideja nam je sasvim strana. Mi nismo vlasnici
svježine zraka i bistrine vode. Pa kako ih vi onda možete kupiti? Svaki je djelić ove Zemlje svet
mome narodu, svaka blistava borova iglica. Svako zrno pijeska na riječnom sprudu. Svaki
pramen izmaglice u tami šume. Sve je to sveto u mislima i u životu moga naroda. Dio smo
Zemlje i ona je dio nas. Mirisne trave su nam sestre. Jelen pastuh, veliki orao, braća su.
Stjenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo mustangovo tijelo i čovjek. Sve pripada istoj porodici.
Razmotrit ćemo tu ponudu da kupite našu Zemlju. Ali, to neće biti lako. Ova Zemlja nam je
sveta. Ova blistava voda što teče rijekama i brzacima nije samo voda već i krv naših predaka.
Ako vam prodamo Zemlju, morate znati da je ova voda sveta. Morate reći svojoj djeci da je
sveta. Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene života moga naroda.
Žubor vode, glas je oca, moga oca. Rijeke su naša braća, ublažuju nam žeđ. Rijeke nose naše
kanue, hrane nam djecu.
Prodamo li Vam ovu Zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša, a i Vaša
braća. Zato rijekama morate pružiti dobrotu, kako biste pružili svome bratu. Prodamo li Vam
Zemlju, morate se sjetiti da Vam je zrak dragocjen, da zrak dijeli svoj dah sa svim životom
koji održava. Vjetar što je mome djedi dao prvi dah, prihvatite i njegov posljednji izdah. Ako
Vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetu. Što je čovjek bez životinja? Kad bi životinje
nestale, čovjek bi umro od velike usamljenosti. Što god se dogodi životinji, ubrzo snađe
161
čovjeka. Sve je u svijetu povezano. Morate učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših
djedova. Da bi poštovali Zemlju reći ćete im da je Zemlja bogata životom naših predaka.
Morati ćete učiti Vašu djecu isto kao što i mi učimo našu, da nam je zemlja majka. Što snađe
zemlju, snađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju, pljuje na samoga sebe. Zemlja ne
pripada čovjeku. Čovjek pripada Zemlji. To dobro znaj. Sve je u međusobnoj vezi. Kao što je
porodica krvlju sjedinjena. Sve je povezano. Nije čovjek tvorac razboja života, već je samo
vlakno u njemu. Što učini sa razbojem, učini sa sobom. Čak ni bijeli čovjek čiji Bog istupi i
govori s njime kao prijatelj s prijateljem, neće izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak
braća. Vidjeti ćemo. Jedno znam sigurno, a to je da će beli čovjek jednom morati da shvati:
Naš Bog je isti Bog. Možete misliti, da Njega možete posjedovati, kao što se spremate da
uzmete cijelu našu Zemlju. Ali, nećete. On je Bog ljudi i Njegova je milost jednaka i za crvenog
i za bijelog čovjeka. Ova je Zemlja njemu sve. Oskvrnete li je isto je kao kad prezrete
njegovog stvoritelja. Bijelog će čovjeka nestati i možda i prije ostalih plemena. Prljate sami
svoj ležaj. Jedne noći, udaviti ćete se u vlastitom izmetu. Ne razumijem zašto se ubija bizon?
Zašto se krote divlji konji? Zašto je u dubini šume toliko ljudskog smrada? Zašto je pogled na
zelene bregove pocijepan žicama što govore? Gdje su jeleni? Nema ih više. Gdje je orao?
Odletio je. Pravom životu je došao kraj. Počinje borba za opstanak“.
Ja idem u peti razred osnovne škole, a već sam zabrinuta za svoju budućnost. Ali, ja sam hrabra, i
gledam život sa vedrije strane. Ja vjerujem, da će stariji učiniti da nama, svoj njihovoj deci sutra bude
bolje. Moji prijatelji misle isto što i ja.
Mi, sva djeca sveta, molimo naše mame i tate da nam nabave čist i zdrav zrak, da nam vrate zdravu i
pitku vodu, da ne prskaju i ne truju naše voće i povrće, da nam vrate šume i bistre rijeke, da nam
vrate zečeve u polja i ptice na granama drveća.
Ako volite svoju djecu, činite i učinite to. Ja i moji vršnjaci vas molimo.
Ako vi to ne uradite, možda svega toga neće biti kada mi odrastemo. Možda mi nećemo uspjeti
ispraviti vašu sporost i pogreške.
Vjerujem u budućnost i vjerujem da će biti bolje. U svoje ime i ime mojih prijatelja,molimo vas da se
odlučite, mijenjajući sebe promijenite svijet, nama za ljubav meni,Katarini Alavanja iz Zrenjanina.
162
Olivera Vujasin
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija
RADITE ONO ŠTO GOVORITE
U uvodu moga rada, odmah bi zaključila da Ono si što radiš, ne ono što govoriš da jesi! Međutim,
literatura, dokumenti i praktično iskustvo, često demantiraju moje potrebe i želje.
Cilj nas mladih, jeste vjerovati iskusnijima, starijima, svojoj generaciji, da su riječi proizvod dijela. Da
naši preci i roditelji čine samo dobro za nas, kao što i mi trebamo činiti samo dobro za nas, za našu
djecu i sve koji će doći nakon nas.
Metodološkim istraživanjima mnogih dokumenata, dugogodišnjim praktičnim iskustvom u lokalnoj i
široj zajednici, rezultati nisu ohrabrujući. Rezultati mojih saznanja, potvrđuju da su često riječi jedno,
a dijela drugo, da ne idu usporedo, da se ne spajaju već razilaze.
Jedinstven primjer, koji odražava našu stvarnost, jeste obraćanje trinaestogodišnje djevojčice,
Severn Suzuku, u ime Dječje Ekološke Organizacije u Ujedinjenim Nacijama 1992. godine, koje
prenosim u cijelosti:
„Zdravo.
Ja sam Severn Suzuki i govorim ispred ECO-a, Dječje Ekološke Organizacije.
Mi smo grupa 12-13 – godišnjaka koja namjerava napraviti promjene. Sami smo sakupili novac da bi
došli ovdje, da bi prešli 5000 milja i rekli vama odraslima Morate promijeniti svoje navike!
Dolazeći ovdje nemam skrivenih motiva.
Ja se borim za svoju budućnost. Gubitak moje budućnosti, nije kao gubitak na izborima, ili gubitak par
poena na burzi. Ovdje sam, da bih govorila u ime svih generacija koje dolaze.
Ovdje sam da bi govorila u ime djece koja gladuju i čiji plač prolazi neprimijećeno. Ovdje sam, da bih
govorila u ime bezbrojnih životinja koje izumiru svuda po planeti, jer više nemaju kuda poći.
Bojim se izaći napolje na sunce zbog rupa u ozonu. Bojim se disati zrak, jer ne znam kakve su
kemikalije u njemu.
Išla sam sa ocem na pecanje u Vankuver, sve do prije par godina, kada smo ulovili ribu punu izraslina.
I sada slušamo o životinjama i biljkama koje svakim danom – nestaju zauvijek. Tokom života, sanjala
sam da ću vidjeti velika stada divljih životinja, džungle i prašume pune ptica i leptira, ali sada se pitam
da li će oni postojati da ih moja djeca mogu vidjeti.
Da li ste vi trebali brinuti o ovakvim stvarima, kada ste bili mojih godina?
Sve ovo događa se pred našim očima, a ipak se ponašamo, kao da imamo vremena koliko hoćemo i
da imamo sva rešenja.
Ja sam samo dijete i ne znam rješenje, ali želim da shvatite kako ni vi nemate rješenja.! Vi ne znate
kako popraviti rupe u ozonskom omotaču. Ne znate kako vratiti lososu potok. Ne znate kako povratiti
životinju koja izumire. I ne možete povratiti šumu koja je nekada rasla tamo gdje je sada pustinja. Ako
ne znate kako popraviti, molim vas prestanite kvariti, remetiti prirodne tokove!
Ovdje, vi ste možda predstavnici vaših vlada, poslovni ljudi, voditelji, izvjestioci ili političari, ali u zbilji
vi ste majke i očevi, braća i sestre, ujaci i ujne – i svi vi ste nečije dijete.
Ja sam samo dijete, ali ipak znam da smo svi dio porodice od 7 milijardi ljudi, u stvari 30 miliona vrsta.
Granice i vlade to nikada neće promijeniti. Ja sam samo dijete, pa ipak znam da smo svi u ovome
zajedno, i da bi trebali raditi kao jedan svijet prema jednom jedinom cilju.
U svojoj ljutnji nisam slijepa, a svom strahu, ne bojim se reći svijetu kako se osjećam. U mojoj zemlji
Kanadi, stvaramo toliki otpad, kupujemo i bacamo, kupujemo i bacamo. a ipak sjeverne zemlje ne žele
dijeliti sa onima kojima treba. Čak i kada imamo više nego što nam treba, bojimo se dijeliti, bojimo se
izgubiti ponešto od svoga bogatstva.
U Kanadi imamo povlašten život, s obiljem hrane, vode i domova – imamo satove, bicikle i televizore.
Mogla bih nabrajati dva dana.
163
Prije dva dana, ovdje u Brazilu, lipnja 1992. godine, ostali smo zapanjeni kada smo proveli dva dana
sa djecom koja žive na ulici.
A ovo nam je jedno dijete reklo: „Želio bih da sam bogat, i kad bih bio bogat, dao bih svoj deci s ulice
hranu, odjeću, lijekove, smještaj i ljubav i naklonost“.
Ako je dijete sa ulice koje nema ništa spremno dijeliti, zašto mi koji imamo sve, postajemo još
pohlepniji?
Ne mogu prestati misliti da su ta djeca moji vršnjaci, da je velika razlika gdje se rodiš, da sam ja
mogla biti jedno od te djece živeći u Riju na ulici, mogla sam biti dijete koje umire od gladi u Somaliji,
žrtva rata na Bliskom Istoku ili prosjak u Indiji.
Ja sam samo dijete, ali ipak znam da je sav novac potrošen za rat potrošen za pronalaženje ekoloških
rešenja, zaustavljanje siromaštva, kakvo prekrasno mjesto bi ova zemlja bila.
U školi, u vrtiću čak, učite nas ponašanju.
Učite nas: da se ne svađamo s drugima, sredimo nesporazume, da poštujemo druge,počistimo za
sobom, da ne povrijedimo druga stvorenja, dijelimo, da ne budemo pohlepni.
Pa zašto onda izlazite i radite sve stvari koje nama govorite da ne radimo?
Ne zaboravite zašto prisustvujete ovim konferencijama, za koga sve ovo radite- mi smo vaša djeca.
Vi odlučujete u kakvom ćemo svetu mi odrasti.
Roditelji bi trebali moći utješiti svoju djecu govoreći: Sve će biti u redu. Radimo najbolje što možemo. i
Nije kraj sveta.
Ali, mislim da nam vi to ne možete reći više. Da li smo mi uopće na vašoj listi prioriteta?
Moj otac uvijek govori: Ono si što radiš, ne ono što govoriš da jesi!
Pa, zbog onog što vi radite, ja plačem noću. Vi odrasli govorite da nas volite.
Izazivam vas. Djelujte!.
Radite ono što govorite. Hvala na pažnji!“
Zaključiti možemo, da Suzuki, ja i moji vršnjaci svakodnevno uviđamo, da mnogi jedno govore, a
drugo rade.
Davne 1992. godine, djevojčica čije je ime Severn Suzuki na velikoj konferenciji za zaštitu Zemlje
održanoj u Rio de Žaneiru obratila se brojnim političarima, poslovnim ljudima, novinarima i
predstavnicima mnogih organizacija. Govorila je šest minuta. Nakon njenog govora mnogi su
istovremeno aplaudirali i plakali. Suzuki je tada imala samo trinaest godina.
Na konferenciji je predstavljala svoju generaciju, i govorila o potrebi mijenjanja životnih navika
odraslih.
Danas, dvadeset godina kasnije, ništa se u svijetu odraslih nije promijenilo! Sa svijetom nešto zaista
nije u redu!?
Ja stvarno mislim da svaki čovjek vrijedi, i da svako u srcu nosi dobrotu. Naš zadatak je da tu dobrotu
izmamimo i pokrenemo je da djeluje protiv svih loših stvari koje nam se događaju. Da li je to teško?
Neće biti lako, ali svi ćete biti ponosni na ono što ste stvorili. Da li možemo...? Svakako da možemo...!
Svakom riječi, svakim potezom, svojim primjerom, svake sekunde ovaj svet može postati sve bolje
mjesto za život!
I na kraju krajeva, moramo da ostvarimo human svijet, nasuprot današnjim vidovima tiranije.
Ljudi trebaju bozo odlučni i na vrijeme kažu kad vide da nešto nije u redu.
I treba da nesebično pristupe ostvarivanju humanih ciljeva koji će svima donijeti samo dobro.
Krajnje je vrijeme da se promijeni svjetsko društvo i izgradi svijet bez rata, siromaštva, kriminala,
društvenog raslojavanja i korupcije!
Da li u ovome vidite nešto loše? Promjene nam tek predstoje.
Stvarajmo svoju bolju budućnost i ne dozvolimo da nam se ponovi Djevojčica koja je ušutkala svijet
na 6 minuta.
Mijenjajući sebe-mijenjamo svijet.
Mislim da je vrijeme da svetom vladaju dobri ljudi!
164
Literatura:
1. http://www.diskusije.net/priroda-i-ekologija/devojcica-koja-je-ucutala-svet-na-6-minuta-20699/
2. http://ekopedia.rs/vesti/35-vesti/65-devojica-koja-je-uutala-svet.html
3. http://zeitgeistsrbija.org/zajednica/gradovi/a-k/kikinda/141-z-dan-u-kikindi
165
Heidi Stoya Kalinich
promotorica ishrane budućnosti
Toronto, Kanada
HUMANI KALGONAT
Biti zdrav, biti sretan, biti mlad je vječita tema, koja zaokuplja svaku osobu na planeti zemlji.
Zbog siline zatrovanosti životnog okruženja i ljudskoga tIJela, danas su sve prisutnije bolesti i
patnje čovjeka, koje nekada čovJek nije mogao ni zamisliti. Zbog velikog materijalnog
raslojavanja, sve većeg siromaštva, suvremene metode su za mnoge nedostižne.
Cilj koji je human, istinit i naučno potkovan, jeste omogućiti svakoj osobi na svetu, ka- ko da
poboljša, stekne i održi svoje zdravlje, sa postupcima koji su svakom dostupni, bez obzira na
materijalni status, i u kom dijelu planete živi i radi.
Metodološkim istraživanjima naučno stručne literature, dobivena su saznanja, koja svatko
može primijeni i primjenjuje, kako bi u životu bio zdraviji, mlađi, sretniji.
Rezultati potvrđuju da je tijelo čovjeka preko 85% tekućine, i u cijelosti slabo bazna sredina.
Suvremena ishrana i suvremeni način života, koji su suprotni potrebi prirode, osnova
ljudskoga tijela umanjuju i kiselost, što doprinosi nastanku i najtežih bolesti.
Danas, na početku XXI vijeka, suvremen čovjek, zbog svoga neznanja i htjenja, upotrebljava
hranu, koja tokom metaboličkih procesa u ljudskom organizmu daje kisele produkte, koji su
otrov za ljudski organizam.
Krajem XX i početkom XXI vijeka, 95% svjetskog stanovništva pati od kiselosti organizma.
Krv čovjeka se sastoji od 80% baznih i 20% kiselih materija. Tako ljudsko tijelo održava
homeostazu sa Ph tjelesne sredine od 7,4. Opseg Ph tjelesne tekućine se kreće od 7,36-7,46,
a život je moguć i u Ph opsegu od 6,8-7,8.
Za optimalno zdravlje i održavanje homeostaze ljudskoga tijela,ishrana treba biti 80% bazna.
Kiselina je kiselina, bila ona voćna ili mliječna. Svaka kiselina ili vrenje imaju svoje štetne
posljedice. Zato i sama Biblija, sve što je prevrelo naziva nečistim i Jevrejima, i u Starom
zavjetu zabranjuje da ga upotrebljavaju.
Suvremena hrana tokom metabolizma tjelesnu sredinu čini kiselom, tijelu oduzima kalcij i
druge bazne materije.
Zbog kiselosti tijela kalcij se oduzima zubima, kostima, kičmi, zglobovima, nervima. Radi toga
opada imunitet, tijelo truli i nastaju tumori, jer im pogoduje kiselost.
Kisele materije čovječje tijelo teži izbaciti, pa najviše trpe organi koji obavljaju tu funkciju,
naročito jetra i bubrezi.
Otpadne materije se talože svugdje u ljudskom tijelu, te oblažu, pune nakupinom, zakrče,
začepljuju, zamašćuju i opterećuju ljudske organe. Kiseline u zglobovima i mišićima formiraju
male kristale.
Paraziti, bakterije, virusi, gljivice napadaju ljudsko tijelo zbog kisele (trule) sredine, koja im
pogoduje kao stanište, dok alkalna sredina čini suprotno.
Kiselost razara organizam. Zamor je njena početna, a rak završna manifestacija. Suvremena
civilizacija je dovela do toga, da je skoro svaki današnji čovjek prihvatio i primjenjuje
zapadno-evropsku, materijalističku filozofiju življenja, gdje je profit osnovno mjerilo.
166
Samo na defektnoj ekonomiji se može ostvariti profit. Kada bi svaki čovjek ili svaka porodica
posjedovali nezavisan izvor svoje ishrane moćnici bi uskoro ostali bez profita, a to je nešto
što oni ne žele.
Radi toga je za profitere od vitalnog interesa, da se skrivaju i sakriju, neprofitne mogućnosti
u poboljšanju zdravlja i svekolike sreće.
Svakodnevno preventivno (i terapijsko) konzumiranje sode bi karbone predstavlja
neprocjenjiv doprinos, za održavanje cjelokupne vitalnosti organizma i dobrog zdravlja.
Terapija sodom bi karbonom može se provoditi oralno (preko usta), preko aerosola,
intravenski ili preko katetera, da bi se moglo direktno djelovati na rak. Takva terapija može
biti efikasna u liječenju mnogih tumora.
Uzrok raka nije genetski, već gljivica Candida Albicans. Prof. dr sci. med. Tulio Simoncini.
Većina tumora je bijela. Ovo je jetra preplavljena rakom. Bijeli mjehurići su sve tumori. Ako
uđete u tijelo i dođete do organa zahvaćenog rakom, možete vidjeti da su sve kvržice uvijek
bijele. Ponekad su prekrivene krvlju ili obrambenom reakcijom. U svakom posmrtnom
pregledu naučnici pronalaze bijele kvržice, bijele nakupine koje su gljivice. Ovo je plućna
maramica. Ulazimo s kamerom i pogledajte. Pleura bi trebala biti crvena, ali pogledajte sve
kvržice, sve tumore koji su bijeli. Ovo je rak bronha. Pogledajte, ulazimo u bronhe i sve
kvržice su bijele. A onda, kod raka debelog crijeva. Ovdje je malo crveno, jer ima krvi. Isprao
sam i sad je bijelo. Uvijek je bijelo. Belo kao CANDIDA ALICANS.
Candida Albicans na latinskom znači „Svjetleće bijelo”. Trebalo bi naglasiti da postojanost
gljivice u tumorima nije ništa novo u medicinskom svijetu. Službena onkologija smatra da je
razlog te postojanosti oportunistička priroda gljivice, koja ih vodi graditi kolonije, gdje god
nađu pogodnu sredinu, i gide god se uspiju naseliti.
Primer: Spore gljivice cordiceps su infiltrirale tijelo i um ovoga mrava. Čim su ga osjetili
radnici otkrili, mrav se odbacuje i odnosi vrlo daleko, što dalje od kolonije. To se čini
ekstremnim, ali ovo je razlog što je to učinjeno. Nakon izvjesnog vremena nabujalo tijelo
gljivice Cordicepsa izrasta iz glave mrava. Može proći tri tjedna da izraste, i tada će
smrtonosne spore Cordicepsa prsnuti iz vrška. Tada bi svaki mrav u blizini bio u ozbiljnoj
smrtnoj opasnosti. Gljivica je tako viruletna, da može izbrisati čitave kolonije mrava, i mravi
nisu jedine žrtve ovog ubojice. Vidljivo je da je prisutnost gljivice uzrokovala smrt mrava, a
nije smrt mrava uzrokovala prisutnost gljivice.
Gljivica jeste opasni ubojica. Kod smanjenog imuniteta i zagađenosti organizma, candida
prožima organizam, a u vrijeme bolesti organizma, ona ima svoju najveću ekspanziju.
Candida ulazi u organizam, uzrokuje rak, uništava organizam i onda explodira svuda. Candida
Albicans je poznata gljivica, pogotovu ženama koje ponekad doživljavaju infekciju u njihovim
spolnim organima.
Vagina je mišićni kanal koji vodi do materice. Toplina i vlaga ovog organa stvaraju idealnu
okolinu za razvoj mikroorganizama.
Obično imuni sistem drži pod kontrolom gljivice i ne dopuštaju im da obrazuju kolonije bilo
gdje u tijelu. Kad god bijelo krvno zrnce prepozna gljivicu u krvotoku, smjesta je napada i
odmah uništava.
Kada obrambeni sistem tijela oslabi, što se može dogoditi iz raznih razloga, Candida može
zaobići imuni sistem i formirati trajnu koloniju bilo gdje u tijelu.
Imamo površne kandidioze, koje se gljivice hvataju na epitel, kao uobičajene kandidioze u
orofaringealnoj šupljini, u vagini i td.
167
Postoje i duboke kandidioze, kod koga je kandida mimo imunog sistema uspela pustiti
korijen unutar organizma, u jednom organu.
U trenutku kada gljivica uđe u kolektivno tkivo, u unutrašnji dio organizma, što se zove
intimna kandidioza, provocira imunu reakciju ćelijskog tipa, koja rezultira formacijom
tumora.
Znači, tumor je rezultat gljivične infekcije u rivalstvu sa staničnom imunom reakcijom koju
pokreće organizam.
Rast tumora je očajnička reakcija organizma u posljednjem pokušaju da odbaci uljeza.
Metastaze nisu kancerogene ćelije, kojima primarni tumor započinje tumore negdje drugdje,
nego male kolonije gljivica koje neopaženo upadaju u krvotok nakon biopsije ili operacije
primarnog tumora.
Ove odbjegle gljivice se smještaju u novoj okolini i spremaju iskoristiti oslabljeni organizam,
kako bi što prije osnovale svoju vlastitu koloniju.
Jednom kad započne ova propagacija, postaje neophodno povratiti imuni sistem čovjeka, do
najveće moguće snage.
NaHCO3, tj soda bi karbona je najsnažnije sredstvo protiv gljivica. One se ne mogu prilagoditi
sodi, jer soda nije kompleksna supstanca. Zato su danas lijekovi protiv gljivica nedjelotvorni,
jer se gljivice mogu prilagoditi za 3-4 dana.
Kad se propiše lijek protiv gljivica, on može ubiti prvi sloj gljivica, ali drugi, treći sloj se
privikne i on konzumira lijek, kemoterapiju, sve.
Drevne hinduističke, egipatske knjige medicine prepisivale su sodu bi karbonu protiv raka.
Alkali snažne snage bi trebali biti korišteni kod bolesti koje dolaze od anile, slesme, medasa,
kanceroznog rasta i drugih bolesti koje je vrlo teško liječiti. Ova je knjiga starija od
1000 godina.
Soda bi karbona je efikasna, ako možete staviti sodu bi karbonu u dodir sa rakom. Koristi se
5% rastvor sode bi karbone.
Soda bi karbona uvelike povećava maznost organizma, što dostavlja ćelijama raka više kisika,
nego što one mogu podnijeti. Činjenica je, da ćelije raka ne mogu preživjeti u uvjetima visoke
koncentracije kisika u krvi.
Organ, kome se je lako pristupiti sa sodom bi karbonom je maternica.
U listopadu 2007. godine su mi dijagnosticirali cervikalnu displaziju grlića maternice. Oko 2728 prosinca sam saznala da imam mikroinvazivni karcinom grlića maternice, koji se mogao
proširiti u drugim dijelovima moga tijela.
Silviji su kazali da smjesta mora ukloniti maternicu, prije nego što se rak proširi na druge
dijelove tijela.
Nakon užurbane potrage po literaturi i svih dobronamjernih salveta, odlučila sam se za
terapiju dr Simoncinija. Odmah sam otišla kupiti sode bi karbone i počela sam s ispiranjima.
Trajali su sat vremena, 15 minuta za svaki položaj tijela, rotiranje tijela na jednu stranu i onda
licem prema tlu, i td. i nakon manje od dva mjeseca, recimo 7 tjedana otišla sam na pregled,
koji je bio potpuno negativan.
Od tada Silvija je otišla na još 5 pregleda, koji su svi bili negativni.
Ne mogu se svi tumori izliječiti s jednakim uspjehom. Kosti recimo ne dobivaju skoro ništa
krvi, i tekućine im je dopremiti tražene količine sode bi karbone. No u nekim slučajevima se
mogu primijeniti različite tehnike.
Candida albicans je gljivica, koja je u određenim količinama prisutna u svakome od nas.
Candida raste u crijevnoj flori svih ljudi i njen je sastavni dio. Ova gljivica također živi u
ustima, grlu i spolnim organima većine ljudi.
168
Organizam zdravog čovjeka drži količinu candide pod kontrolom, ali ako zbog nekih razloga
imunitet padne i gljivica se razmnoži, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.
Na žalost, mnoštvo uzroka u našem modernom životu pogoduje rastu candide.
Stres, prekomjerna upotreba antibiotika, nezdrava ishrana, sredstva protiv kontracepcije sve
to utiče na rast candide u organizmu, koja uzrokuje brojne probleme.
Gljivice, posebno candida, žive i razmnožavaju se na takav način, da se hrane tijelom svog
domaćina. Zbog toga osobe, koje boluju od kroničnog umora, koji u većini slučajevima
nastaje zbog rasta candide, užasno se osjećaju, kako fizički, tako i psihički.(dr. Mike Lambert).
Dr Tulio Simoncini je shvatio, da mora postojati povezanost između svih vrsta raka, bez
obzira na to, gdje se u tijelu nalazi. Zaključio je da formiranje ćelija raka nije greška u radu
organizma, nego zaštitna reakcija organizma na invaziju candide.
U zdravom organizmu, imuni sistem drži nivo candide pod kontrolom. Kada je rad imuniteta
oslabljen ili poremećen, candida dobiva priliku da se širi i stvara svoje „kolonije”.
Na kraju, candida počinje napadati unutarnje organe, i imuni sistem je prisiljen reagirati na
ovu opasnost na drukčiji način.
Način obrane podrazumijeva izgradnju obrambene zaštite uz pomoć vlastitith ćelija, koje
zovemo rak, kako bi se spriječila dalja invazija candide na organ.
Dalje širenje raka je također uzrokovano pravim uzročnikom tumora, to jest candidom. Pravi
uzročnik raka, kao i drugih bolesti, je oslabljeni imunitet. Kada imunitet funkcionira pravilno,
odmah rješava problem, prije nego li situacija izađe izvan kontrole.
U ovom slučaju, zdravi imunitet drži nivo candide u organizmu pod kontrolom, sprečavajući
njeno dalje širenje.
Obični lijekovi protiv gljivica ne funkcioniraju, jer candida brzo mutira, da bi se obranila, čak
se i počinje hraniti lijekom, koji je bio namijenjen da je ubije.
Za razliku od drugih lijekova, candida se ne može prilagoditi sodi bi karboni.
Drevni Egipćani također su znali za djelovanje anti gljivičnih lijekova, a u Indijskoj literaturi za
liječenje raka preporučuju se lijekovi sa snažnim baznim svojstvima, poput sode bi karbone.
Simptomi prekomjernog rasta candide u organizmu: Kronične gljivične infekcije sa
simptomima svraba, pečenja i pojačanog iscjetka iz spolnih organa. Stomačni simptomi kao
što su sindrom iritabilnog kolona, nadutost i plinovi, grčevi, dijareja, opstipacija i žgaravica.
Alergija, kihanje, začepljenje nosa, kronični iscjedak iz nosne šupljine, čest kašalj, grlobolja,
prehlada, astma, alergija na hranu, kronični umor, simptomi nervnog sistema kao što su
anksioznost, depresija, iritabilnost, slabo pamćenje i slaba koncentracija. Problemi sa
menstrualnim ciklusom, kožni osipi. mogu biti simptomi prekomjernog rasta candide u
organizmu.
Rastu candide pogoduje: Liječenje antibioticima, oslabljeni imunološki sistem, upotreba
kontracepcije ili hormonske dopunske terapije, ishrana bogata rafiniranim šećerom,
trudnoća, dijabetes.
Konvencionalne metode liječenja raka okvirno koštaju 100 000 $. Uspešnost je često upitna.
Alternativa je znak mudrosti. Mudre metode koštaju puno manje, dok je njihova uspješnost
neprocjenjivo veća.
Kod karcinoma želuca, crijeva, rektuma i usne šupljine: Uzimati jednu čajnu žlicu sode bi
karbone ujutro i jednu uvečer sa čašom vode, tokom jednog mjeseca.
Nakon toga rak bi trebao nestati.
U većini slučajeva, terapija Dr Simoncinija zahtjeva liječničku pomoć, u obliku injekcija ili
intravenske terapija.
169
Dr. Jim Kelmun je liječnik konvencionalne medicine. Međutim, imao je svoj poseban recept
za liječenje raka, koji je dijelio ljudima, oboljelim od raka, puštenim kući na umiranje.
Za čudo, većina njih su ozdravili od raka i živjeli još dugi niz godina.
Sama ideja o miješanju sode bi karbone sa javorovim sirupom može se činiti smiješnom i
paradoksalnom, pošto se ćelije raka hrane šećerom. Međutim, u ovom slučaju, šećer djeluje
na drugačiji način. Ćelije raka ne uspijevaju iskoristiti šećer za rast, pošto ih soda bi karbona
odmah ubije. U ovom slučaju, javorovi sirup djeluje na takav način, da povećava nivo šećera
u krvi, da bi ubrizgao sodu direktno u ćelije. Pretpostavlja se, da terapija sa sodom bi
karbonom i javorovim sirupom djeluje poput kemoterapije, ubijajući ćelije raka, ali bez
ikakve štete za organizam.
Prema svjedočanstvima brojnih izliječenih, alternativne terapije su jednostavne, efikasne i
mogu se kombinirati sa drugim prirodnim načinima liječenja.
Terapija bi se trebala primjenjivati pod nadzorom alternativnog liječnika.
Postupak: Promiješati jedan dio sode bi karbone sa tri dijela javorovog sirupa, zagrijavati i
miješati na vrlo laganoj vatri 10 minuta, uzimati 3 čajne žlice dnevno tokom 1-2 mjeseca.
Tokom ove terapije (i kasnije, to jest stalno) izbjegavati meso, šećer i bijelo brašno.
Sodu bi karbonu možemo iskoristiti i na sljedeći način: Ako povrće i voće operemo vodom u
kojoj smo rastvorili malo sode bi karbone, bolje će se oprati, a isperu se običnom vodom.
Ako na dno kante za smeće sipamo malo sode bi karbone, pa onda stavimo vrećicu, ona će
upiti neugodne mirise. Bijeli veš će se bolje dokuhati ako ga prije ubacivanja u mašinu
potopite u rastvor sode bi karbone. Ako u frižideru držimo posudicu sa sodom bi
karbonom, i povremeno je promiješamo, neće biti neugodnih mirisa, a sodu mijenjati na
svaka dva mjeseca. Soda odlično uklanja mirise mačaka, kada na dno kutije stavimo sodu bi
karbonu pa preko sipamo pijesak za mačke (posip) u tri puta većoj količini. Kada se jednom
mjesečno sipa soda bi karbona u mašinu za veš i pustite je da odradi jedan ciklus, ukloniti će
se kamenac. Soda bi karbona je najbolji prirodni izbjeljivač zuba, uklanja neugodan miris iz
cipela i patika tako što se pospe sodom bi karbonom iznutra. Umjesto soli za kupanje, u vodu
dodajmo pola šalice sode bi karbone i koža će nam biti meka. Da bi izliječili osip od dječjih
pelena, u vodu u kojoj kupate bebu dodajte malo sode bi karbone. kiselinu u želucu otkloniti
će malo sode i vode, ispiranje usta vodom sa umiješanom sodom bi karbonom je odlično
kod afti, otvorenih ranica i čireva.
Soda bi karbona pomaže kod urinarne infekcije. Jedna četvrtina vrećice sode bi karbone
pomiješa se otprilike sa dvije litre vode i pije svakodnevno, kroz nekoliko dana. Soda bi
karbona čini sredinu u mokraćnom mjehuru više baznom, što bakterijama smanjuje
mogućnost širenja.
Soda bi karbona je poznata od davnina kao lijek za osobe koje imaju problem sa pretjeranim
lučenjem želudčane kiseline. Tijelu pomaže na taj način što smanjuje višak kiseline koja
uzrokuje bol u želucu. Također, taj višak kiseline u mišićima uzrokuje osjećaj umora. Soda bi
karbona korisna je i za čišćenje zuba i piling lica.
Soda bi karbona je calgon. Calgon sprečava kvar na veš mašini. On ne samo da neutralizira
kamenac u vodi već sprečava njegovo taloženje u startu. Preporučuje se njegovo korištenje
pri svakom pranju jer se time eliminira mogućnost njegovog stvaranja i taloženja u perilici.
Tvrda voda znači da ona sadrži visoku razinu kalcija, magnezija i drugih rastvorivih minerala.
Tvrda voda ima moć da umanjuje sposobnost čišćenja organizma i uzrokuje stvaranje
mineralnih ostataka, što je poznato kao kamenac.
Veoma je važno imati u vidu da proces stvaranja kamenca u perilicama (i našem tijelu),
počinje prvom upotrebom tvrde vode.
170
Zaključiti možemo, da su čovjeku u 95% slučajeva mnogo važnije materijalne stvari i druge
osobe, nego on sebi sam. Ukoliko čovjek ne promijeni odnos, prema sebi samome, postavlja
se pitanje: Da li će ga biti?
Ako soda bi karbona djeluje tako, što štiti sve vitalne organe perilica rublja od taloženja
kamenca, zašto je onda i Ja ne bih svakodnevno koristio, da bi zaštitila moje vitalne organe
od taloženja kamenca, od narušavanja moje tjelesne homeostaze, od Candie Albicans, od
bilo kog oblika tumora.
Soda bi karbona, uistinu jeste humani kalgonat.
Ja sam po svim kriterijima službene medicine zdrava, ali svakodnevno, već godinama, iz
preventivno-terapijskih razloga, popijem oko 3 litre zdrave tekućine (voda i čaj), a od toga
1,5 litara vode (Nobel) sa 1kk rastvorene sode bi karbone.
Literatura:
1. http://www.beating-cancer-gently.com/nl118.html
2. http://www. fourwinds10.com/siterun_data/health/holistic_alternative_medicine/news.
php?q=1205699951
3. http://www.alkalizeforhealth.net/Lbakingsoda.htm
4. Video: „Fungus Causing Cancer -- A Novel Approach to the Most Common
Form of Death”-- http://clipmarks.com/clipmark/F08E8DA8-B0D8-4807-80BD784A3399D7DF/
5. http://esoterickat.wordpress.com/2008/05/20/home-treatment-cures-cancer/
6. http://www.amazon.com/BobRed-Mill-Aluminum-Free-Baking-Soda/dp/ B0019GVYR2/
7. http://cgi.ebay.com/Baking-Bicarbonate-Soda-Aluminium-and-Gluten- Free/280535008634
8. http://www.amazon.com/BobRed-Mill-Aluminum-Free-Baking-Soda/dp/ B0019GVYR2/
9. http://cgi.ebay.com/Baking-Bicarbonate-Soda-Aluminium-and-Gluten- Free/280535008634
10. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/terapija-sodombikarbonom/#ixzz1bcxkPiS6
11. http://www.curenaturalicancro.com/therapy-simoncini.html
12. http://www.curenaturalicancro.com/
13. http://www.davidicke.com/articles/medicalhealth-mainmenu-37/29121
14. www.tulliosimoncini.com
171
Ljubica Gudovski
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija
PRESLICA I NJENA MOĆ
U uvodu, povodom ove teme, neophodno je reći da, da u životu, kao i u medicini treba se pridržavati
principa Primum non nocere, koji treba garantirati neškodljivost svake metode u liječenju i
ozdravljenju čovjeka. Naučna činjenica jest, da je svaki medikament ksenobiotik za naše tijelo i da ima
blaža ili teža neželjena djelovanja na ljudski organizam. Radi toga je neophodno usmjeriti sve snage,
ka pronalaženju mogućnosti da upotrijebimo naša saznanja samo u blagotvorne svrhe, a takvu moć
ima priroda i njen dar preslica.
Cilj svake osobe, koja ima zdravstvene poteškoće sa mokraćnim organima, je da na što prirodniji,
jednostavniji, sigurniji, najekonomičniji i najblagotvorniji način riješi sv je probleme, uz već postojeću
moć i dar prirode.
Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, preslica se pokazala, kako u teoriji, tako i u
praksi, da je dar koji ni u kom slučaju ne treba zaobići.
Rezultati istraživanja potvrđuju da je preslica trajna višegodišnja biljka iz porodice korova. Preslica
(konjski rep, konjorep, rastavić, vrtenika, štukavac, gajdica, kreš, vošće), lat. Equisetum arvense,
pripada razdjelu preslice (Equisetophyta) koji su danas zastupljeni samo jednim rodom Equisetum.
Preslica (rastavić) je potomak prapovijesnih biljaka, koje su rasle kao drveće visine do
40 m. Višestruka ljekovitost preslice bila je poznata još u starom vijeku. Stari Grci koristili su preslicu
u liječenju rana, a Rimljani su ju koristili kao povrće, stočnu hranu i lijek. Kinezi koriste preslicu protiv
groznice, upala kao što su konjunktivitis, poremećaji rožnjače, dizenterija, gripe, otekline i
hemoroida.
Porijeklom je iz Evrope, Sjeverne Afrike, Sjeverne Azija i Amerike.
Preslica raste na močvarnom zemljištu, na pjeskovitim livadama i poljima te uzduž željezničkih nasipa.
Cijela biljka je ljekovita. Jedna je od najboljih biljaka za liječenje bolesti pluća (plućna krvarenja i
tuberkuloza), mnogobrojnih bolesti mokraćnih organa (grčeva u mokraćnom mjehuru, maternici,
bolnog mokrenja, zadržavanja mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u mokraći, upale
bubrežne čašice, krvarenja bubrega, kod kroničnog nadražaja mjehura s pritiskom na mokrenje (kod
žena), kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura).
Preslica je veoma dobra u liječenju svih oblika anemije, jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih
zrnaca. Nezamjenljivo je sredstvo u liječenju čira na želucu, fistula na debelom crijevu i drugih oblika
čireva. Mikroelement silicija, kojim je bogata preslica, zaista pomaže u proizvodnji kolagena. U
nekoliko evropskih kliničkih studija rezultati istraživanja su potvrdila da slomljene kosti zarastaju brže
upotrebom ove ljekovite biljke. Učestalost osteoporoze se, također, smanjuje kada se preslica
dodaje ishrani. Osim toga, ova biljke je djelotvorna kod uganuća, dislokacije zglobova, poderanih
ligamenata.
Narodni nazivi su: konjski rep, koseterka, preslica, poljska preslica, rastavić, od rogoza, šutkavac,
vošce.
Preslica je dosadan žilav korov, vrlo otporan. Danas raste po vlažnim, podvodnim kiselim livadama,
njivama i ritovima. Biljčica je visoka 20-40 cm i svojim izgledom podsjeća na mali bor ili jelku.
Igličasti dugački listići poredani su u višekatnim pršljenovima oko stabljike.
Za razliku od drugih sličnih vrsta preslica koje su otrovne, škodljive i ne upotrebljavaju se u medicini i
čiji su listići vodoravni ili vise, poljska preslica ima listiće vrhom okrenute nagore. Bere se preko
172
cijelog ljeta do listopada i suši pod krovom na propuhu. Ima vrlo razvijene razgranate rizome.
Stabljika je vitka i šuplja. Šupljina se vidi golim okom i lupom na poprečnom presjeku.
Preslica ima kremene kiseline koje se u vodi rastvaraju, također sadrži i oksalne i jabučne kiseline,
smole, tanin, pektin, vitamin C. Kao i većina drugih samoniklih biljaka i preslica dužim stajanjem gubi
aktivnost. U narodu se od davnina upotrebljava kao diuretik, i sredstvo protiv plućnih bolesti. Od
preslice se pripremaju čajevi za upalu mokraćnih putova, kronično zapaljenje bubrega, za bolje
varenje, protiv plinova, za arteriosklerozu, protiv gihta i hipertonije.
Dakle, ako ste na livadi i prepoznate preslicu, slobodno ju ponesite sa sobom kući, dobro će vam doći.
A ako niste ljubitelj branja ljekovitog bilja, nabavite preslicu u nekoj od ljekarni ili prodavaonica
ljekovitim biljem i uživajte u njenoj ljekovitosti.
Botaničke karakteristike su da je višegodišnja biljka sa tankim horizontalnim korijenom. Trajna
podzemna stabljika crne je boje, i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu. Jako je otporna.
Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu pa je zbog toga zovu konjskim repom.
Upotrebljivi dijelovi biljke. Za lijek se skuplja cijela biljka.
Kemijski sastav. Sadrži alkaloide, flavonoide, glikozide, karotin, vitamin C, organske kiseline, tanine,
smole, makro i mikroelemente.
Primena: Preslica sadrži silicijevu kiselinu koja liječi oštećena mjesta u tkivima (npr. u plućima i
zidovima krvnih sudova) i zbog toga se preporučuje kod tuberkuloze. Kod kirurške operacije pluća i
kod arterioskleroze. Štiti tkivo mokraćnog sistema od oblaganja raspadnim produktima iz urina
(sprečava nastanak kamenaca). Primjenjuje se kod upale mokraćnih putova i protiv krvarenja.
Pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Preslica ima više načina upotrebe.
Čaj: jednu punu malu žlicu popariti sa četvrt litre vode. Parni (vrući) oblog: punu pregršt preslice
staviti u sito koje se okači nad posudu sa kipućom vodom. Kada zelje omekša, još vruće ga umotati u
pamučnu tkaninu i oblog staviti na bolno mjesto. Obavezno je toplo pakiranje! Ostaviti da djeluje
nekoliko sati tokom noći.
Sjedeća kupka: 100 g preslice ostaviti preko noći u hladnoj vodi, slijedećeg dana ugrijati i
dodati vodi za kupanje koje traje 20 minuta. Ne brisati se; na vlažno tijelo obući kućni ogrtač i u
krevetu se pariti još jedan sat. Voda pri kupanju treba da je iznad bubrega.
Tinktura: 10g svježe preslice potopiti u 50g domaće rakije od žita i 14 dana držati na
suncu ili na toplom mjestu. Svakoga dana promućkati!
Oblog od kaše: svježu preslicu dobro oprati i gnječiti na dasci sve dok se ne pretvori u kašu. Zaključiti
možemo da se danas preslica širom sveta koristi za liječenje mnogih bolesti. U Americi važi za biljku
kojom se liječi rak kostiju, u Španjolskoj se koristi za liječenje raznih tumora, u Turskoj za hemoroide,
a u Švedskoj za izbacivanje bjelančevina iz mokraće i kamena u žuči, kao i za dijareju i kod otežanog
mokrenja.
Osim alkaloida, flavonoida, glikozida, karotina, vitamina C, smole, makro i mikro- elemenata, preslica
sadrži silicijsku kiselinu. Ova kiselina, osim silicija, sadrži i kalcij, pa je zato preslica odličan lijek za
prelome i povrede ligamenata. Pošto razina silicija u kostima i vezivnom tkivu s godinama opada, čaj
od ove biljke prirodna je zamjena za ovaj mineral.
Preslica se koristi za izbacivanje pijeska iz mokraćnih kanala i bubrega, a zahvaljujući kiselini koju
sadrži može smanji kamen u bubregu i pospješi njegovo izbacivanje.
Osim toga, liječi i sve oblike malokrvnosti jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Nezamjenjivo je sredstvo u liječenju čira na želucu i bolesti mokraćnih kanala.
Preslica olakšava i bolno mokrenje, sprečava zadržavanja mokraće, upale bubrega… Prema nekim
tvrdnjama, čaj od preslice može da pomladi kožu i pomogne u borbi protiv bora.
Preslicu ili rastavić možete spremati na razne načine. Uobičajeni način je da ga prelijemo
proključalom vodom, poklopimo i ostavimo bar dva sata da se ekstrahira. Neki preporučuju mnogo
kraće vrijeme (nekoliko minuta) te ekstrakcije, neki ga samo potope u hladnu vodu itd.
Može se kombinirati sa svim diuretičkim biljkama.
Uljekarnama se rijetko može naći 100 % Uvin čaj. Najčešće je to kombinacija koja se sastoji od
preslice (Equisetum arvense), koprive (Urtica dioica), brezova lista (Betula sp.) i Uve ili medvjeđeg
173
grožđa (Arctostaphylos uva ursi), nekada i od sitnice ili kilavice (Herniaria glabra). U svakom slučaju je
to odlična kombinacija, pogotovu sa plodovima crvene brusnice. Slobodno se može piti tri puta
dnevno po šalicu čaja i pozitivni rezultati će brzo biti uočljivi.
Preslica se pije i kada se žele uništiti bakterije u organizmu i kada se želi pojačati diureza, to jest
izlučivanje mokraće. Treba ju piti petnaestak dana pa napraviti kraću pauzu od 2-3 dana pa opet tako
do prestanka zdravstvenih tegoba. Preporučljiv je tokom trudnoće, kao i kod osoba preosjetljivim na
antibiotike.
Neki od preporučenih recepata sa preslicom:
Čaj za izbacivanje tekućine: Žlicu usitnjenih suhi listova preslice prelijte šalicom hladne vode i zagrijte
do ključanja. Sud poklopite i ostavite da stoji pola sata, a zatim procijedite. Pijte dva do tri puta
dnevno po šalicu čaja poslije jela.
Obloga protiv bolova: Stavite dvije žlice usitnjenih suhi listova preslice u cjediljku, pa je držite iznad
posude s kipućom vodom. Kada preslica omekša, umotajte ju u pamučnu tkaninu i oblog stavite na
bolno mjesto.
Sok za jake kosti: Iscijedite 10 žlica svježih listova preslice dok ne dobijete sok. Svako jutro, prije jela,
uzimajte po pola žlice soka.
Prašak za imunitet: Tri žlice suhi listova preslice sitno istucanih u avanu da dobijete fini prašak.
Uzimajte po pola žlice praška svako jutro i večer, prije jela.
Umjesto zaključka, potvrditi ću da je eksperimentalna studija prof. dr sci pharm. i farmakologinje
Sibirskog Državnog Medicinskog Fakulteta, Kalkine GI, pokazala, da ekstrakti preslica pokazuje
diuretski efekt, ali ovaj efekt nije praćen izlučivanjem iz tijela kalijevih i natrijevih soli, što je njegova
velika prednost u odnosu na lijekove, kao što su furosemid, lasix, hidrohlorotiazid, diakarbom.
Literatura:
1. http://www.herbalia.org/index.php?id=equisetum-arvense
2. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A0%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D
0%B8%D1%9B
3. http://www.topvita.info/clanak.asp?id=1093
4. http://zacini.wordpress.com/2011/01/20/preslica-ili-rastavic-equisetum-arvense-l/
5. http://zena.blic.rs/Zdravlje/5328/Rastavic_za_zdrave_bubrege
6. http://www.herbateka.eu/node/4973
174
Josip-Pino Kudić,
promotor ishrane budućnosti
Labin, Republika Hrvatska
LJEKOVITO BILJE - PREDUVJET ZDRAVOM ŽIVLJENJU;
BEJTURAN I KANTARION (GOSPINA TRAVA)
Koliko puta čovjek osjeti nostalgiju, zebnju u praznini duše, svog srca za izvornim, nečim iz korijena
duhovnog bića,u trenu samoće, burnog tempa življenja, samoće u kojoj bespomoćno traži sebe, svoj
iskon. Brazgotine u duši , oblozima ni traga. Jasno se očituje kruta realnost življenja u kojoj
saznajemo koliko smo krhka bića, na žalost tek u trenutku kad su dekubitusi preduboki.
Nostalgija, ta naša druga, od koljevke do odrastanja puna iluzija, očekivanja, a u drugoj pak fazi naše
zrelosti sve do groba, opet nostalgije za svim ne proživljenim.
Tako čovjek, za razliku od svih prirodnih njemu za život raspoloživih dobara, svojim odnosom postaje
oprečan tim dobrima, improvizira umjesto usklađuje svoj prirodni stil života iz tog bogatstva biljaka
koje mu priroda nudi u izobilju.
U nastojanju nadasve humanitarnih htjenja za zdravom prehranom i s tim u vezi našim življenjem,
primjeri iz biljnog svijeta gotovo nam nude pouke a s tim i neminovnost uske sprege ciljne odrednice
nastojanja zdravom življenju uz zdravu prehranu, integracija onog što nam biljke nude s onim što
nam je cilj, to je preventiva i intervencija u toj sprezi.
Naše tijelo savršeno oponaša sve te prirodne komponente, ima preduvjet za funkcioniranje, no naš
softwer nam je inficiran bahatošću, disfunkcijama, postajemo robovi globalne strke za interesima,
toksina na pretek, a antioksidansi ponestali..
Naša tradicionalna medicina na žalost još uvijek nosi epitet „tradicionalna“ koji se češće koristi,
umjesto onog pravog, koje bi trebalo dominirati, a to je SUVREMENA.
Zbog poremećaja funkcije štitnjače uzimam Eutyrox, a kad su mi se nakon par godina vrijednosti svele
u okvire normale, kao laik, al i osoba koja želi ponešto i doznati, upitao sam internisticuendokrinologinju mogu li s tim prestati, na što sam dobio negativan odgovor, odnosno saznanje da mi
je to doživotni nadomjestak supstanci za organizam.
Bio sam uporan pa insistirao objašnjenje ako postoji nadomjestak u hrani. Vrlo ljubazno mi je jedino
sugerirala da ne smijem jesti kupusnjače (kupus, kelj, raštiku, cvjetaču, brokulu).
Nedavnih godina, zbog stresnih situacija, dobio sam visok tlak. Od Losartica plus stabilizirao mi se tlak
i dugi niz godina u okvirima normale i opet „sudar“ s internistom, kaže doživotno, jer nema lijeka za
izlječenje, kao što nema za reumatoidni artritis osim anelgetika: brufena, voltarena i slično, opet
doživotno…jao naša jetra.
Čuo sam da imela definitivno izlječuje tlak, dovodi organizam u normalu, bio on visok il nizak, al je
vrlo opasno uzimati ju nekontrolirano. Pitao ja internistu i to, a on meni ko iz topa…to vam jedino
travari znaju.
Nisu usamljeni, ni jedini primjeri, u situaciji kad preovladava borba za opstanak, preživljavanje
umjesto iscjeljenja. Ironija u svemu tomu postavlja pitanje da, čemu su prvi pod zakletvnom, grću
novac prodajom lijekova, drugi to rade iz ljubavi il hobya, a ovi treći humanitarnim porivima i
htjenjem za boljitak čovječanstvu.
175
Redoslijed aktera očito pobrkan, nedovoljno razvijena svijest čovjeka da je prva i temeljna
pretpostavka zdravom i dužem življenju upravo zdrava prehrana i ekološki prihvatljivo okruženje,
druga je ljubav il nazovimo hoby da se istraži i koristi ono što nam priroda bogato nudi u ljekovitiom
raslinju, a tek tada dolazi ekipa stručnjaka, znanstvenika koji bi, humano potkovani, trebali
intervenirati u područja pojava eventualnih poremećaja u ljudskom organizmu, al i servis u
odrastanu u zdrave naraštaje i to ne zakletvom šutnje o dijagnozi već onom koja ima težinu
crkvenog ređenja, a to je činiti dobro uvijek, čovjeku i Bogu za ljubav.
U takvom stanju stvari, usko gledanom načinu na prirodu i sve što nam ona daje, u odnosu na nas koji
smo, il bi trebali biti prirodni balans, dijelimo se, poput konkurencije svak sa svog području; medicina
takva kakva jest, prirodni resursi koje travari, kao ljubitelji prirode mukotrpno traže i treća grupa su
pobornici za zdravim načinom ishrane čiji je cilj prevencije, zdrav, sretan i dug život. Moja
endokrinologinja je integrirala sve tri odrednice i zaslužuje epitet suvremenice.
Zbrka i nesklad u pogledima, razini ljudske svijesti u gledanju na život kojeg svi preživljavamo u
jednom zajedničkom prostoru, nosi značajne posljedice na globalnoj razini, al i opasnosti za
samouništenje, te odgovornosti nedostaje a snosimo ju upravo mi.
Kad mi je kćer imala tek 16 godina, napisala je u obliku pjesme, a mene njome bacila u duboko
razmišljanje. Pjesma glasi „Hodam asfaltnom cestom i mislim asfaltiranim mozgom o asfaltiranosti
mojih snova i čekam asfaltnog princa na bijelom konju i gledam asfaltirano sunce kako osvjetljava
asfaltirane ljude i sve je tako asfaltirano, tako tužno asfaltirano, da mi se povraća asfalt.“
Bejturan, mirisavi pelin, ćabura,Slatka Ana
Artemizija bejturan je malo poznata ljekovita biljka vrlo širokog spektra djelovanja u primjeni, jakog
mirisavog intenziteta.
To je vitka i dekorativna biljka, sitnih cvjetova, vrlo nježne kouture grančica, raste do veličine cca 1
metra, ima u sebi bogata antimikotička i antibiotska sredstva.
Moje dugogodišnje druženje s bejturanom,
dio je mog duhovnog zadovoljstva, sreće što mi pomaže u životu, al i mog osobnog htjenja pomoći
drugima, upoznati ih s ljekovitim osobinama i dobrim srcem te Slatke Ane
Biljna mast od artemizije bejturana ima u sebi bogata antimikotička i antibiotska sredstva, a uz
dodatak kadulje kao antiseptika i ruzmarina koji svojim djelovanjem otvara pore na površini kože i
time pospješuje dublje djelovanje. Djelotvornost masti se osjeti već nakon par premaza (obloga) na
bolna upaljena mjesta i otekline koljena, zglobova, kralješnice, brzo djeluje omekšavajući koštano
tkivo, hrskavicu i potpomaže bolji protok krvi, kao i na upalu mišićnog tkiva kod sportaša (istegnuća
mišića, meniskusa, uganuća).
Bejturan je vrlo djelotvoran i protiv gripe, prehlada i upala. Izvana ga se koristiti u obliku obloga po
zglobovima, spondilozi, upalim mjestima mišića, artritisa, umorne i otečene noge i vene, na
dijelovima slabe cirkulacije krvnih sudova, potkoljenicama, a naročito na dijelu vratne kralježnice radi
otežanog protoka krvi do mozga, oteklina od udara i slično.
Naročito je djelotvorna premazivanjem na razne osipe gljivične naravi, al i vrlo djelotvoran premaz u
obrani od insekata po tijelu (komarci, muhe), upaljena mjesta, modrice.
Otopina, čaj od bejturana koristi se za unutarnju upotrebu, a bejturan i kao začin i dodatak jelima.
Suhu tvar kod pripreme čaja i otopine nikad tretirati iznad 65-70 stupnjeva. Moja omiljena mješavina
čaja, naročito u zimskim danima su mente; nana i melisa s obaveznim dodatkom bejturana koji mu
daje poseban gorkast okus, sličan čubaru il majčinoj dušici, travi ivi.
Kao dodatak jelima (naročito za mahunarke), al i kao začin u pripremi umaka, jela od divljači, ribe i
slično, daje poseban okusa jelima, neutralizira jačinu mirisa divljači.
Bejturan vrlo učinkovito djeluje protiv svih gljivičnih oboljenja u mokraćnom i probavnom sustavu,
razne površinske infekcije gljivične i upalne naravi, djelotvorni je kontrolor vegetacije probavnih
organa
.
176
Općenito:
Moj omiljeni bejturan dolazi iz porodice artemizija, vrlo konfliktnog okruženja, u kojem variraju
svojstva „porodice“ sve od milosrdnika do agresora, pri čemu je bejrutan milosrdnik, a njegov srodnik
ambrozina tiranin..
Kako smo se upoznali?:
Na području Zapadne BiH slučajno sam u prolazu vidio krhko i nježno zelenilo u obliku dekorativnog
grma, otkinem grančicu, istovremeno osjetim opojni intenzivni miris. Raspitujući se, doznajem da ga
tamo zovu ćabura, kako je to biljka koju su muslimanski hodočasnici davnih dana donijeli iz Mekke,
područja Arabije. Navodno se oko tog svetišta sije masovno na okolnim poljima, kako bi njen opojni
miris otjerao komarce, al i mirisavi vjetrić lahorio unutar tih ogromnih zdanja, mnoštvom
hodočasnika pri molitvenom obredu, Hadžri. Tako je biljka u BiH poprimila duhovno značenje i
koristi se čak pri određenim obredima kao mio miris.
Nakon mukotrpnog traženja, kao laik, gotovo četiri godine, sve dok nisam poslao uzorak na institut i
dobio službeni naziv, al i njihovu zamolbu da za potrebe njihovog Botaničkog vrta pošaljem sjeme.
Naročito to saznanje mi je dalo dodatni podstrek, motivaciju za istraživanjem.
Započeo sam s eksperimentima, prvo na sebi osobno, al i prijateljima i poznanicima, na način
praćenja efekata, doživjevši uvijek nova i sve veća zadovoljstva, radost.
Jednu od tih radosti mi je priredila moja perzijska mačka Tina kad sam se vratio u stan, na stolu
zaboravivši zatvoriti kutiju od 100 ml masti, vidio da se Tina slano oblizuje obrokom.
Prvi od eksperimenata, a koji me do danas u obliku razmišljanja za korisnost općeg tipa, za opće
dobro, jest taj da sam se uvjerio u svom stubištu dvokatnice koji je ponekad bio poput košnice pun
komaraca, muha, osa, i sveg što leti. Zadio sam pozamašnu rukovet sviježeg bejturana na vatrogasni
aparat, misleći u prvom redu da će ugodno mirisati stubište. Nakon svega sat dva, izlazim na stubište i
niti jednog krilatog stvorenja u stubištu, ma ni za lijek ! Tako sam poklonio jedan buket mojoj susjedi
Idi iz druge zgrade, koja mi je oduševljeno sutradan kazala da i na se bejrutanom oslobodila
lepršavaca i bodljikavaca.
Kad je biljka u bujnom rastu, još zelena, od nje napravim zeleni vijenac cca promjera tanjura za
desert, vrlo dekorativan visi mi na hodniku mog stana ugodnog mirisa, čuva pristup neželjenih krilaša,
a zimi tako suh vijenac smočim vrućom vodom iz slavine, objesim na zid koi z apar minuta obogti
prostor svojim mirisima.
Artemiziji-Bejturanu stavljam aureolu anđela čuvara, vitalnog stimulatora, dok u istoj pordici ima više
varijacija s plus ili minus osobinama, a naj ekstremniji Bejturanu je njegov „rođak“, onaj s đavoljim
obilježjem, imenom Ambrozija.
Porodice, srodnici unutar biljaka i te kako održavaju ravnotežu kakvoj čovjek, kao razumno biće,
može pozavidjeti na sprezi postojanja sebe za sebe, al i radi drugoga, razlogom da balansira
ravnotežu i taj se proces odvija ne pogrešivo. Izobilje koje nam priroda daruje, čovjek je podredio
svom hiru, strci za novcem, opasnosti da kruh naš svakidašnji postaje rastezljiv poput žvakaće, jer mu
umjesto prirodnog kvasa formu daje aditiv kojim se tako trujemo.
Razmišljanja, želja za opće dobro i apel za suradnju u realizaciji borbe protiv
komaraca, a time i potencijalnih zagađivača biljaka, namirnica za
prehranu u močvarnim područjima. Moja ideja za širu, masovnu
primjenu bejturana ima slijedeće argumente:
Ako bejturan ima tako snažno djelovanje u cjepivu protiv malarije, a ima,
Ako bejturan koriste u Mekki u svrhe da razgoni komarce i insekte, al i obogaćuje mirisima povjetarac
koji širi te mirise kao osvježavajuće sredstvo,
Ako bejturan obitava u na području Balkana, a u BiH ga i uzgajaju,
Ako ravničarska područja našeg podneblja muke muče u borbi protiv najezde komaraca koji obitavaju
na biljkama za prehranu, inficiraju iste, al i način na koji se isti pesticidima uništavaju, indirektno truje
ono što jedemo, a tamo raste i sve to unosimo u organizam, na primjer krepali komarci na listovima
salate i zelenila.
177
Učimo sami, od drugih ono pozitivno, od prirode njene nepogrešive osobine jer su dar Božji, a time
naš doprinos,svoj zalog naraštajima nek dišu punim plućima i prenose tu ljubav.
GOSPINA TRAVA, Bogorodičina trava, kantarija ženska
Omiljena biljka gospina trava poznata je na široko, biljka koja uz maslinova ljekovita svojstva daje
šansu da se kroz život, čovjek uvijek osjeća vitalan,
Ona je moj vjerni suputnik, nešto što me jača, inspirira, budi nadu. Svojim izgledom dekorira krajolik,
sanira krhotine i time šalje signal ljudskom organizmu na pomoć, al i upozorava čovječanstvo na
bahatost u ponašanja kod zahvata u prirodi.
Izgradnjom cesta, devastacija šuma krčenjem i prosjecima, čovjek bagerima ostavlja brazgotine,
proplanke, nasipe,golet, a gospina trava je prvi revitalizant tih rana.
„Kad je duši najteže, svak se Tebi utječe, bez tebe bi, bijedni mi svi, vječnu sreću izgubili“, riječi jedne
duhovne pjesme Marijanskih napjeva, čiji sadržaj opravdava u cijelosti ime toj biljci Bogorodičina
trava., a tom analogijom i svojstava koja ona ima, majka svih trava koja pruža utjehu, liječi,
podmlađuje.
Gospina trava je oniska biljka, vrlo dekorativno raspoređenim grančicama koje ukrašavaju žute latice,
izraz sve ljepote sklada i blagost prirode, bogatstvo zeleno-žute vizure.
Prirodni iscjedak, djevičansko ulje masline sa poznatim ljekovitim komponentama, u spoju sa sviježe
nabranim laticama (u fazi bujne cvatnje dok imaju polena u sebi), dugi niz godina za svoje potrebe,
radim vrhunsko kvalitetno ulje, boje sviježe krvi. I ako se kantarion ulje nudi u ljekarnama, nisam baš
siguran za baznu osnovu koja bi morala biti čisto, ne rafinirano 100% maslinovo ulje, u svom stilu
ponosno ostajem prirodan, što udaljeniji od plastike.
Kantarion ulje od gospine trave i maslinova ulja, radi se na dva načina i to; onaj klasični
dugotrajnijim izlaganjem suncu svježih latica namočenih u maslinovu ulju u staklenki i onaj
„industrijski“, brzi postupak u kojem se ljekovita svojstva gospine trave pod tretiranjem na određenoj
temperaturi spajaju s maslinovim uljem, a radi se od suhe tvari gospine trava.
Otopina, čaj radi se od usitnjenih cvjetova ubranih u jeku intenzivne cvatnje s pupoljcima i listovima,
koja se suši u hladu i na propuhu. Čaj na način da se u ključanu vodu doda suha tvar, odmah isključi
kuhanje, poklopljena odstoji 5-10 minuta. Pije se po želji i neograničeno, a otopina tako da se u
staklenku stavi suha tvar, prelije vrućom vodom, zatvori i odstoji peko noći, sutradan ocijedi i popije
tijekom dana jednake količine u tri navrata.
Općenito:
Kako maslinovo ulje u sebi ima prilično osobinu da jača probavne organe, sprečava djelovanje
različitih bakterija, liječi tvrdu stolicu, normalizira probavni proces, a gospina trava svojstvo
sprečavanja grušanja krvi, al i svojstvo revitalizanta koji potpomaže na zacjeljivanju unutarnjih
probavnih i urinarnih kanala, al i krvnih žila, događa se idealan spoj sinhroniziranog saniranja tegoba i
izlječenja veliki broj tegoba u organizmu.
Konzumiranje kantarion ulja, u jutro poslije ustajanja (natašte) i na večer prije spavanja(po jednu
jušnu kašiku),kantarion čini čuda u revitalizaciji i liječenju unutarnjih poteškoća i jačanju funkcija niza
organa u čovjeku.
Preporuča se za regulaciju nekontroliranog i čestog mokrenja, bolesti bubrega.
Kod operacije čireva u probavi, odstranjenju dijela crijeva, kantarion ulje se potrudi za nadomjestak
jer crijeva čini rastezljvijima, jača elasticitet, gotovo se može reći,kompenzira skraćenje u slučaju
amputacije. (Ps.Mom prijatelju Hansu, radi najezde čireva, odrezali podosta crijeva u Hamburgu,
tamošnji liječnici preporučili piti kantarion ulje duže vrijeme, govoreći mu da će tu dužinu upravo ulje
kompenzirati, čak do dužine 12 cm).
Vrhunac mog uvjerenja o djelotvornost kantarion ulja kao revitalizanta, uvjerio sam se sam davne
1996. godine na traumatologiji u Rijeci. Zbog teške saobraćajne nesreće, moj rođak je bio u
dugotrajnoj umjetnoj komi, glavni moždani stup potrešen, višestruki prelomi. Posjećivajući ga gotovo
svakodnevno, a nakon gotovo dva mjeseca, primijetili smo na peti lijeve noge dekubitus,
178
dubine,preko 1cm, peta gotovo u raspadanju. Zamolo sam šefa odjela intenzivne dali mogu na ranu
pete stavljati kantarion i odobrio mi je. Svakodnevno stavljanje natopljene sterilne gaze kantarionom
direktno na ranu. Za nepunih dva tjedna, peta se pomladila, revitaliziralo se tijelo u cjelosti. Ne mogu
odoljeti zadovoljstvu kad mi je tih dana prišla jedna gospođa Labinjanka, zamolila malo ulja za njenu
75 godišnju nepomičnu rođaku čija su leđa gotovo (zbog dugotrajnog nepomičnog ležanja) ostala bez
kože, bila kao jedna rana. Srećom, imao sam ulje i sutradan ga rado darovao gospođi kojim je izliječila
leđa svojoj dragoj rođaci, al i meni veliko zadovoljstvo u obliku saznanja da sam bio od takve vrste
koristi…pomoći čovjeku u nevolji.
Da ulje ima jake regeneratorske osobine, dokaz je moja uporaba koju koristim svakog ljeta, al nikad
za sunčanje, a po dolasku kući i poslije tuširanja,obavezno dam „obrok“ vlastitoj koži s tankim
premazom kantarion ulja. Za sunčanje ne preporuča se kantarion ulje ako mu se dodaje sok od
limuna, al niti maslinovo ulje s limunom jer je tada fotosenzibilno, mazanjem čistim maslinovim ol
kantarionovim uljem uz dodatak iscijeđenog limuna i po želji kap, dvije eteričnog ulja lavande, tijelo
ne izlagati suncu, već samo u hladu il pred večer.
Za ljetne opekline poslije večernjeg tuširanja, kožu treba obilnije namazati kantarion uljem koje
izuzetno liječi opekline, al sprečava naknadno guljenje kože, koja je duže bila izložena suncu.
Literatura:
1. Rade Marušić, Ljekovitim biljem do zdravlja, Mladost Zagreb, 1990.
2. http://blog.dnevnik.hr/biljoteka/2007/11/1623700020/bejturan-moja-omiljenaartemizija.html
179
Grozdana Paunović, Vladimir Paunović
promotori ishrane budućnosti
Zrernjanin, Republika Srbija
DOPUNA ISHRANE U XXI VIJEKU
Cilj svakog čovjeka je da svoj životni vijek provede što zdravije i kvalitetnije. Za takav život
način ishrane je veoma bitan.
Obzirom da se način proizvodnje hrane usmjerio na količinu hrane izgubilo se mnogo u
kvalitetI.
Metodološka istraživanja mnogih naučnih timova i odgovornih institucija su dokazala da se
bio-aktivne materije, potrebne za normalno funkcioniranje organizma, sve manje nalaze u
hrani koju koristimo. Veoma mali dIo čovječanstva može sebi priuštiti pravilnu i kvalitetnu
ishranu. Onaj mnogo veći broj je prinuđen
koristiti industrijsku hranu, brzu hranu,
jednoličnu i na taj način ugrožava svoj život i omogućuje razvoj mnogih bolesti kojih ranije
nije bilo. Zbog svega ovoga dopuna ishrane je veoma bitna jer omogućava unos komponenti
koje osiguravaju zdrav sistem organa za varenje, jačanje imunog sistema i održavanje
prirodne razine energije.
U svjetskoj ponudi postoji bezbroj proizvoda dopune ishrani mnogih proizvođača.
Kompanija FOREVER LIVING PRODUCTS je sa svojim proizvodima prisutna u preko 150
zemalja svijeta već 34 godine. Vlasnik kompanije je želio i uspio pružiti čovječanstvu
najkvalitetniju paletu proizvoda dopune ishrani. Kompanija FLP je organizirala proizvodnju
bilja na područjima njihovog prirodnog staništa, bez primjene herbicida, pesticida i
vještačkog prehranjivanja. U svojim pogonima prerađuje bilje bez primjene konzervansa, ima
svoju tehnologiju konzerviranja C vitaminom iz papaje i pokožice crne ribize. Svojom
distributivnom mrežom širom svijeta ima potpunu kontrolu od proizvodnje do potrošnje
proizvoda i garanciju kvalitete što potvrđuju mnogi svjetski certifikati.
Na osnovu dugogodišnjeg korištenja proizvoda i naučnih saznanja odlučila sam predstaviti
tri veoma značajna proizvoda: FOREVER stabilizirani ALOE VERA GEL, FOREVER ROYAL JELLY
(matičnu mliječ) i FOREVER ALOE BLOSSOMHERBAL TEA (čaj). ZAŠTO? Zato što ova tri
proizvoda sadrže sve bio aktivne komponente koje se mogu unijeti kompletnom
najkvalitetnijom hranom biljnog i životinjskog porijekla i više od toga.
FOREVER stabilizirani ALOE VERA GEL je sok od centralnog dijela zrelog lista aloje.
Zahvaljujući procesu stabilizacije u ovom soku su sačuvane sve bio-aktivne materije: vitamini, aminokiseline (sadrži čak sedsam aminokiselina koje su odgovorne za regeneraciju
ćelija), minerali i oligoelementi, enzimi, saponini, biljni steroli. Uzajamnim djelovanjem ovih
materija, sinergizmom, postiže se daleko veći efekt u organizmu od konzumirana bezbroj
drugog bilja. Promatrajući ALOE VERU kroz cvekove, na osnovu zapisa koji datiraju još od
6000 godina prije Krista pa sve do danas, aloja je prava medicinska riznica o čijim su se
moćima iskustva prenosila vjekovima.
180
FOREVER ROYAL JELLY – matična mliječ – proizvod iz košnice.
Smatra se da su pčele nastale prije 50 miliona godina čiji se život odvija u kolonijama gdje
postoji određena podjela funkcija između pojedinih članova društva. takav način života
odrazio se i na proizvode iz košnice koji su prava mala remek-djela prirode.
Pčelinji proizvodi su organske supstance koje vjekovima i milenijima ostaju ispravne i
biološki punovrijedna hrana. Pčelinjih proizvoda ima šest a posebno mjesto među njima
zauzima matična mliječ za koji se odavno zna, ali najmanje poznaje, supstanca koja se smatra
vrhuncem prirodne biosinteze. Kvaliteta matične mliječi zavisi od: sezone, fizičkog stanja
pčela, snage pčelinjeg društva i uvjeta pod kojima se čuva. Tabela sastava matične mliječi je
skoro identična tabeli potrebama ljudskog organizma za pojedinim materijama. Iako je
suvremena analitika uspjela otkriti preko 380 supstanci, još nije otkrivena presudna
supstanca pod čijim djelovanjem iz obične larve razvije matica. Promatrajući pčele čovjek je
shvatio da su efekti mliječi mnogo veći od obične hrane. Matična mliječ, pored visoke
nutritivne vrijednosti, ima i biološko-regenerativno svojstvo. Biološko i regenerativno
svojstvo se gubi za 24-48 sati zbog postojanosti vode. Bilo je potrebno rješenje koje
strukturno neće uticati na biološku aktivnost mliječi, a omogućiti će da supstanca ostane
stabilna duže vrijeme. Problem je riješen u drugoj polovini 20. vijeka primjenom postupka
liofilizacije, najsa- vremešnijom tehnologijom tog vremena. Liofilizacijom se uklanja voda bez
podvrgavanja povišenim temperaturama. Na taj način se supstanca oslobađa vode a ne
dolazi do termičkog oštećenja. Ovako pripremljenom matičnom mliječi je produženo
regenerativno i biološko svojstvo te ga može koristiti veliki broj ljudi duže vremensko
razdoblje. Zahvaljujući svom sastavu mliječ pomaže ćeliji da se regenerira, oporavi, uspostavi
normalan metabolički rad i podsviče je na diobu. Samim tim, tkiva bolje funkcioniraju, a
organizam kao cjelina uspostavlja svoje normalne tokove.
Ispravna i biološki punovrijedna hrana je za čovjeka veoma važna. Zato je Hipokrat i
povezao hranu i lijek. Mliječ tu opravdano nalazi svoje mjesto kao dodatak hrani. Matična
mliječ nije lijek, nije ni pomoćno ljekovito sredstvo. Njega treba koristiti da bismo ostali
zdravi. Uradimo sve što možemo da spriječimo bolest, tu nam matična mliječ itekako može
pomoći.
FOREVER ALOE BLOSSOM HERBAL TEA – čaj od pupoljka aloje i 11 vrsta probranog bilja.
Neophodno je svakodnevno eliminirati ksenobiotske materije iz organizma putem tekućina.
Uz Aloe Vera gel, matičnu mliječ i ovaj čaj ,proces detoksikacije je četiri puta brži i bolji od
bilo kog načina. Ovaj čaj egzotičnog ukusa možemo slobodno nazvati detoksikacijska bomba.
Dnevne potrebe za ovim čajem su 1,5-2.0 l. Kako bi efekt bio potpun. Vrijednost i kvaliteta
ovog čaja je u tome što je probrano bilje uzeto sa njihovog prirodnog staništa gdje postiže
najbolju kvalitetu.
Možemo zaključiti da je svakodnevni unos proizvoda za dopunu ishrane kao i dovoljna
količina tečnosti odavno postala potreba i veoma je značajna za očuvanje zdravlja.
U odabiru proizvoda neophodno je voditi računa o kvaliteti i čistoći proizvoda i garancija.
Kompanija koja je sve uložila u ciljeve koji su isti kao naši, to jest očuvanje zdravlja,
kvalitetniji život, čuvanje i njegovanje prirodnih resursa, zdravo potomstvo. je Forever Living
Products.
181
Jelena Vujasin
dr med. akupunturolog
Novi Sad, Republika Srbija
ANTITUMORSKA DJELOVANJA ALOE VERA BARBADENSIS MILLER
U cIJelom živom svIJetu postoji samo jedna ćelija koja u svom genetskom kodu nema točno zabilježen
broj dioba kao sve ostale ćelije, koja se može beskonačno dijeliti. To je maligna ćelija. U biološkom
svetu, može se reći, jedino ona ima karakter besmrtnosti. Teorijski, ona bi se dijelila beskonačno da je
domaćin živ. Tako u stvari stižemo do filozofskog apsurda malignih oboljenja ubija nas upravo ono što
je jedino u živom svijetu besmrtno. PRIRODA je ponudila pomoć, a na nama je koliko ćemo to
prihvatiti.
Postoje razine kojima imuni sistem prepoznaje tumorsku ćeliju. Težište naučnih istraživanja je
ispitivanje na razini imunog odgovora i pronalaženje agensa koji bi potaknuo organizam da se odbrani
od maligne bolesti.
U tom kontekstu ispitivana su djelovanja Aloe Vera na rast i razvoj tumora, a dobiveni rezultati su
više nego ohrabrujući.
Multidisciplinarna oblast kao što je onkologija, farmacija i molekularna biologija doprinose
nevjerojatnom razvoju u oblasti biologije tumora poboljšavajući kvalitetu života bolesnika koji se
liječe lijekovima, povećavajući preživljavanje onih ranije neizlječivih, no i dalje, iako se kombiniraju
sve noviji i selektivniji citostatici, medikalna onkologija i dalje nema impozantnih rezultata. Dva ili tri
posto izlječenja djeluje kao mali napredak, ali ako npr. kao kod kolorektalnog karcinoma, imate preko
milion oboljelih na godišnjoj razini u svijetu, a efekt izlječenja od 2%, postavlja se pitanje koji je to
broj ljudi spašen?
Istraživanje stručno naučne literature, potvrđuje da je priroda ta koja inspirira život. Koristeći naučna
saznanja, pogledajmo na kratko iz drugog ugla tumačenja efekata biljke Aloe Vera, klinički
detektabilna, da osvijetlimo one učinke njenog djelovanja, koji imaju za posljedicu pokretanje čitavih
kaskada imunih procesa, nekroze tumorskog tkiva i poticanje rasta zdravih ćelija.
Ispitivanja djelovanja Aloe Vera Barbadensis Miller, naučno publicirana u raznim stručnim
časopisima, potaknula su sve veću zainteresiranost imunologa i onkologa svijeta i danas zaista imamo
briljantna istraživanja u domeni imunomodulatornog, antitumorskog i antialergijskog djelovanja
pojedinih komponenti ove biljke.
Jedana razina naučnih dokaza odnosi se na to, da u in vitro uvjetima, Aloe Vera suprimira rast
tumorskih ćelija, stimulira imuni odgovor, pojačava nekrozu tumora i pomaže rast zdravih ćelija.
Druga razina ispitivanja u in vivo sistemu na kancerima životinja također daje impresivne rezultate.
Na žalost, podaci o efektima na humane tumore su deficitarni.
Naučne publikacije su brojne, no prostor i vrijeme mi ne omogućavaju prikaz svih, te sam se potrudila
da prikažem neke najznačajnije, kronološkim redom, imajući u vidu da je oko
2000-te g. bilo poznato oko 75 komponenti ove biljke, a danas se taj broj penje na čak 270 aktivnih
sastojaka.
Danas znamo da u gelu ove biljke ima 20 aminokiselina, 8 esencijalnih, 20-tak minerala i oligo
elemenata, dvanaest vitamina a među njima čak i B12, brojnih enzima, lignina, saponina, salicilne
kiseline, biljnih sterola, polisaharida i antrakinona.
Prvi rad suvremene medicine objavio je u Americi Dr C.E. Collins 1934. g. u liječenju radijacijskog
dermatitisa.
Godinama potom objavljivani su brojni radovi efikasne primjene gela kod raznih oboljenja.
182
Dr G.R. Waller, Univerzitet države Oklahoma, US, 1978. Godine objavljuje da aloja sadrži širok spektar
aminokiselina, polisaharida, sterola i da B-sitosterol ima snažno antiinflamatoran učinak, a Lupeol
snažno analgetski i antibakterijski učinak.
1985. godine dr Bill Mc Anally izdvojio je polisaharid Carrysin koji sadrži molekulu Acemannan koja je
antiviralnog učinka. Carrysin povećava imunitet, a proteinski omotač virusa trajno uništava, pa tako
ne može napasti T4 ćelije.
1987. godine -Clinical Research-, FDA je dozvolio Carrington laboratoriji da u tu svrhu može ispitati
učinak aloje na ljudima.
1989. godine ispitivanja iz Okinave, Japan, potvrđuju da aloja sadrži najmanje 3 antitumorska
sastojka: emodin, manoza, lecitin, kao i da kontrolira razvoj karcinoma pluća, sarkoma, da sprečava
razvoj tumora, te da sprečava razvoj leukemijskih ćelija.
Stuart RW et al, feb. 1997-acemanan povećava sposobnost uništavanja bakterija i gljivica i do 98%.
Ro JY et al jan. 2000. alprogen-glikoprotein izoliran iz gela aloe vere, na više razina onemogućava
alergijsku reakciju, mehanički sprečava vezivanje alergena za mastocit i na taj način sprečava
pražnjenje granula histamina i sintezu leukotrijena.
Lee KH et al, kolovoz 2000. DEHP-diethylheksilphtalat-ubija leukemijske ćelije u visokom postotku,
75-85%, a da pri tom ne remeti rast zdravih ćelija.
Pecere T. et al, lipnja 2000; Lee HZ et al, studenoga, 2001. Aloe-emodin, pripada antrakinonima, vrlo
uspješno uništava neuroektodermalne tumore i tumore crijeva tjerajući ćelije u samoubilačku akciju
indukcijom programirane ćelijske smrti, a da pri tom ne remeti rast i diobu normalnih ćelija.
Selektivni učinak ove komponente se vezuje za način njenog unosa u ćeliju i smatra se lijekom
budućnosti kada je u pitanju kancer. Lee JK et al, lipnja, 2001. acemanan potiče sazrijevanje
dendritičnih ćelija koje se nalaze u limfnim čvorovima i ključne su za aktivaciju T limfocita.
Pough N. et al, veljače, 2001. izoliran polisaharid aloeride-do sada najjači aktivator makrofaga.
2001. izolirana je supstanca G1G1M1DI2, glikoprotein, koji potiče migraciju i diobu zdravih ćelija i
odgovorna je za regenerativno svojstvo aloe vere.
I da budemo ponosni na istraživanja naših imunologa u Beogradu, 2003-2005 g. Dr Sanje Mijatović i
suradnika. na polju djelovanja aloe emodina na programiranu tumorsku ćelijsku smrt. Pod
fluorescentnim mikroskopom snimljen je ulazak aloe-emodina u tumorsku ćeliju astrocitoma i njenu
programiranu ćelijsku smrt, te da za 24 h drastično smanjuje broj ćelija u kulturi za gotovo 80%. Aloe
emodin je pokazao sposobnost da zaštiti zdrave ćelije od kancerogenih supstanci aktivirajući njene
obrambene sisteme. Ćelije raka umiru kad se tretiraju citostatikom. Isto se događa kad se djeluje
emodinom. Međutim, neke kombinacije citostatika i emodina čine tretman snažnijim i efikasnijim.
Emodin pored toga djeluje i tako što štiti zdravo tkivo od štetnih efekata kemioterapije.
Danas, širom svijeta, više od 1 800 000 naučnih profila i preko 2700 akademskih institucija se bavi
samo aloe emodinom, a mnogobrojna iskustva ljudi koji su samoinicijativnom upotrebom aloe vera
gela uspijevali pomoći sebi u situacijama kada u službenoj medicini za njih nije bilo pomoći, su
poticali svima nama da shvatimo činjenicu da je PRIRODA dala, a NAUKA pomaže da RAZUMEMO.
Postoji 400 vrsta ALOE širom svijeta, ali samo jedna je najbogatija sastojcima koji imaju
imunomodulatoriski, antioksidacijski, antibakterijski, antivirusni, detoksikacijski, UV zaštitni,
antiflogistični, antikancerogeni, fungicidni, laksativni, antidijabetski i prebiotski učinak, a to je ALOE
VERA BARBADENSIS MILLER.
Teško ga je izgovoriti, ali vrijedi znati ime ove biljke, o kojoj postoje zapisi još na glinenim tablicama
Sumerske civilizacije.
Nijedna hranjiva materija, bez obzira, potiče li iz hrane ili nedostataka u ishrani, sunca, vode, zraka,
neće biti pomoć vašem zdravlju, ukoliko se djelotvornost ne prenese na ćelijsku razinu. Drugim
riječima, možete unijeti vagon medicinskih i naturopatskih čudesnih stvari, a one neće proizvesti
čudo. Jednostavno će proći kroz vas i izići. U ovom mileniju u kom se više ne borimo toliko sa
uzročnicima bolesti već sa kroničnim bolestima zbog konzumiranja mrtve, industrijski prerađene
hrane, vaše tijelo mora biti spremno upiti materiju za kojom čezne godinama, a u tom će vam sigurno
pomoći aloe vera.
183
Mahatma Gandhi je napisao u pismu svom prijatelju Rolandu Romajnu: Pitaš me o toj
tajnoj snazi koja mi je pomogla izdržati te silne golgote? To su moja snažna vera u Boga,
jednostavan život koji sam vodio i biljka aloe koju sam kao mladić upoznao na svom putovanju u
Africi.
Ključne riječi
Onkološke bolesti, antitumorska učinkovitost aloe, pomoć suvremenoj medicinskoj terapiji
Literatura:
1. Kupchan S.M., Karin A.; Tumor inhibitors, aloe emodin; antileucemic principle
2. Shimpo M., Kameyama S., Takita F., Antiinflamatory compositions conteining Aloe
3. Suzaki I., anticancer substances from Aloe
184
Ljubica Medić Mijačević,dr med. spec.,
Zdenka Nikolić Dragutinović,dr med. spec.
Zemun, Republika Srbija
ß-GLUKANI U PROMOCIJI ZDRAVLJA
Cilj svakog čovJeka je da sebi osigura sretniji, kvalitetniji, zdraviji i duži život.
Naučno je dokazano da više od 80% bolesti nastaje uslijed nepravilne ishrane.
Zdrava hrana je najdivniji dar prirode u kome treba uživati i pametno ga
koristiti. Međutim, više od 50 god konzumiramo praznu, rafiniranu hranu,
prerađenu tako da je lišena svih neophodnih elemenata. Zahvaljujući razvoju
tehnologije, rafiniranoj hrani vještački se dodaju neophodni sastojci.
U novije vrijeme čovječanstvo je postalo svjesno posljedica nepravilne ishrane.
Donošeni su propisi i standardi o kvalitetu hrane. Širom svijeta ulažu se
ogromna sredstva za proizvodnju zdrave, organske hrane. Polako, ali sigurno se
vraćamo prirodnoj ishrani. Također, neprekidno se istražuju i prirodni izvori za
proizvodnju lijekova i dijetetskih suplemenata.
Zapažanje da ishrana bogata voćem, povrćem, integralnim žitaricama i gljivama
reduciraju rizik nastanka kroničnih oboljenja, dovodi do istraživanja brojnih
biljnih vrsta. U njima je pronađen i identificiran veliki broj biološki aktivnih
spojeva, više od 12 klasa, koja imaju utjecaj na zdravlje ljudi.
Jednu od klasa ovih aktivnih spojeva čine i polisaharidi među kojima su
najznačajniji b-glukani. Prirodni izvori b-glukana su žitarice (posebno zob),
kvasci, bakterije, a najviše ih ima u gljivama. Ipak, postotak ovih, veoma
korisnih spojeva u namirnicama je relativno nizak, te je potrebno konzumirati
velike količine ovih artikala, kako bi se unijela dovoljna količina b-glukana. Zbog
toga se ovi spojevi izoliraju, koncentriraju i kao takva koriste kao dijetetski
dodaci hrani
Naučnim istraživanjima i brojnim kliničkim studijama dokazano je da b-glukani
značajno povećavaju imunitet, povoljno djeluju na GIT, snižavaju lipide i
normaliziraju glikemiju, a samim tim smanjuju rizik nastanka kardiovaskularnih
oboljenja. Zbog ovih osobina b-glukana FDA (Američka Administracija za hranu i
lijekove) je 1997. odobrila prvu zdravstvenu tvrdnju koja se odnosi na
b-glukane.
Može se zaključiti da je naučno dokazan i nepobitno potvrđen pozitivan utjecaj
b-gluka- na zdravlje te je potrebno populaciju upoznati o značaju
svakodnevnog konzumiranje hrane bogate b-glukanima (zob, gljive) ili pak
dijetetskim suplementima koji sadrže ove spojeve.
185
Marko Radović
dr med. spec.
Beograd, Republika Srbija
STRES I ŽEN ŠEN
Krajem XX i početkom XXI vijeka, rijetko se može naći osoba, koja nije svakodnevno izložena
stresu. Stres u svojoj prirodi jeste fizička i psihička reakcija organizma na svaki potencijalno
štetan faktor.
Akutni stres brzo prolazi i ne ostavlja posljedice. Opasno je kada stres postane kroničan i
djeluje na naše tijelo, a da mi to ne osjećamo, sve dok naše zdravlje nije ozbiljno narušeno.
Posljedice kroničnog stresa su: bolesti srca i krvnih sudova; stres dovodi do povišenog nivoa
LDL i triglicerida, depresija, apatija, poremećen san, moždani udar, nepravilnosti u djelovanju
imunog sistema, hipertenzija, čir na želucu i dvanaestercu, bronhijalna astma, neke kožne
bolesti.
Cilj čovjeka jeste da pronađe najbolje i najprihvatljivije rješenje, kako da ublaži ili ukloni stres
iz svakodnevnog života, radi poboljšanja kvaliteta svoga zdravlja i života.
Upoznavanjem sa literaturom, koja obrađuje uzroke i Posljedice stresa, kao i rešenja za
njegovu eliminaciju, pronađena su zadovoljavajuća saznanja.
Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju, da kao odgovor na stres, naše tijelo pokreće
prirodan mehanizam zaštite. Međutim, ako mehanizam zaštite radi stalno, može naškoditi
zdravlju. Radi toga je neophodno poduzeti korake, da se stres izbaci iz života.
Pri stresu, nadbubrežne žlijezde sintetiziraju hormone stresa, to jest kortizol i adrenalin, što
im je i glavna funkcija. Kada nervni sistem osjeća psihičku ili fizičku opasnost, nadbubrežne
žlijezde, koje se nalaze odmah iznad bubrega, a sastoje se od kore i srži, počinju ispuštati u
krv adrenalin i noradrenalin. Pokreće se mehanizam „bori se ili bježi” (“fight or
flight”).Hormoni stresa odmah stežu krvne sudove i podižu krvni pritisak.
Kontrahiraju, tj stežu se istovremeni i krvni sudovi u crijevima, što dovodi do naprezanja
stomačnih mišića i zaustavljaju se svi procesi varenja. Ovo djelomično objašnjava zašto se
hrana tako teško vari, ako se jede pod stresom.
Današnji, suvremeni i gradski način života, dovodi do toga, da se svakodnevno u krvotok
pomalo ispuštaju hormoni stresa. Svakodnevni zastoji u saobraćaju, stresne situacije na
poslu i u kući, užurbani ritam života, čak i gledanje TV-a – sve to doprinosi stalnom stanju
uzbune i pretjeranoj stimulaciji organizma. Međutim, naše tijelo nije stvoreno da se nalazi u
stalnom stresu. Našim nadbubrežnim žlijezdama potreban je period odmora nakon perioda
sinteze stresnih hormona.
Pretjerani rad nadbubrežnih žlijezda može uzrokovati visoki krvni pritisak, anksioznost,
depresiju, promjene raspoloženja i druge psihičke probleme.
Ako nadbubrežne žlijezde rade u takvom ritmu duže vremena, mogu se istrošiti i prestati
raditi. To može uzrokovati kronični umor, nesanicu, alergije, hipoglikemiju, debljanje i druge
probleme.
186
Stres izaziva debljanje, jer se tokom stresa u krv ispuštaju velike količine kortizola. Kortizol
stvara inzulinsku rezistenciju, koja uzrokuje debljanje, jer se šećer i ugljični hidrati iz hrane ne
sagorijevaju, nego se spremaju u masne ćelije. Posljedica toga je taloženje sala u području
struka i bokova.
Kod takve situacije ne pomaže samo izbacivanje šećera i nezdravih ugljičnih hidrata iz
ishrane. Najvažnije je smanjiti stres, koji izaziva višak kortizola i uzrokuje inzulinsku
rezistenciju. Potvrđeno je da tokom stresa većina ljudi posegne za grickalicama ili slatkišima.
Samo mali postotak ljudi u stresnoj situaciji gubi apetit. Međutim, takvi ljudi navaljuju na
nezdravu hranu kasnije, kada stresna situacija prođe, i u kratkom roku nadoknade manjak
kalorija. Adrenalni umor je naziv za bolest, koja nastaje uslijed preopterećenosti
nadbubrežnih žlijezda, a danas poprima razmjere epidemije u svijetu.
Simptomi bolesti su kronični umor, loše raspoloženje, česte prehlade, nesanica i sniženi
libido. Puno puta bolest prolazi neprimijećena od strane liječnika, jer još uvijek se ne zna
puno o njoj i teško ju je dijagnosticirati.
Adrenalni umor nastaje nakon dugotrajnog ozbiljnog stresa.
Nakon nekog vremena adrenalni umor može preći u adrenalnu iscrpljenost. U ovom stanju
nadbubrežne žlijezde više uopće ne reagiraju na stres. Stanje se karakterizira niskom razinom
kortizola i DHEA u organizmu.
Kada adrenalne žlijezde prestaju raditi, nastaje kompletan poremećaj svih hormonskih
procesa u organizmu. Ništa više ne radi kako treba.
Ljudi sa adrenalnim umorom ne smiju preskakati doručak, moraju unositi protein sa svakim
obrokom i izbjegavati namirnice sa visokim glikemičkim indeksom.
Adrenalni umor – test
Jednostavan test da provjerite zdravlje nadbubrežnih žlijezda:
Legnite i odmarajte se 5 minuta. Nakon 5 minuta, izmjerite pritisak (u ležećem položaju).
Ustanite i odmah ponovno izmjerite krvni pritisak.
Ako je Vaš krvni pritisak nakon ustajanja niži nego u ležećem položaju, postoji mogućnost da
Vaše nadbubrežne žlijezde ne rade dobro.
Adrenalni umor: kviz
Prema ovom kvizu, veći rezultat označava veću razinu adrenalnog umora: Često imam
vrtoglavicu ili nesvjesticu. Osjećam se kao da se nisam produbio i živim u snu. Kada ustanem
iz ležećeg ili sjedećeg položaja, osjećam vrtoglavicu ili nesvjesticu. Imam crne krugove oko
očiju. Moji nokti su krti i tanki, moja kosa je suha i tanka, moja koža brzo stari. Imam učestale
infekcije (gripa, prehlada, sinusitis, gljivične infekcije, upale mokraćnog mjehura itd). Većinu
vremena osjećam se emocionalno ili fizički iscrpljeno. Debljam se oko struka. Imam strašnu
želju za slatkim i/ili slanim jelima. Osjećam se pod pritiskom zbog posla, porodice ili drugih
obaveza. Često sam uznemiren, pesimističan ili nestrpljiv. Teško mi se probuditi ujutro, čak
iako legnem na vrijeme. Nakon vježbe, osjećam se iscrpljeno.
Imam jednu ili više od ovih bolesti: alergija, astma, polenska groznica, probleme sa kožom
(koprivnjača, ekcem, psorijaza, akne itd), artritis, autoimune bolesti, druge upalne bolesti.
Moja tjelesna temperatura nije uravnotežena (hladne ruke i noge, toplo lice, valovi vrućine)
Svaki dan pijem više nego jednu šalicu kave, koka kole ili drugog napitka sa kofeinom. Previše
sam umoran da bi u slobodno vrijeme izlazio van.
Ako imate većinu opisanih simptoma, vrijeme je da nešto poduzmete. Promjena načina
života, zajedno sa pravilno odabranim biljnim lijekovima, vraćanju zdravlje i ravnotežu
nadbubrežnih žlijezda.
187
Kako eliminirati stres? Postoji mnogo načina da se opustite i lakše podnesete stres.
Odmarajte se. Ranije odlazite na spavanje. Možda će Vam trebati 9 sati sna, čak i više – nema
veze. San nije trošenje vremena. Ništa ne može zamijeniti kvalitetan odmor.
Smijte se! Smijeh je najbolji lijek. Gledajte komedije – ako treba, svaki dan! Birajte društvo
optimističnih osoba. Smanjite na minimum gledanje uznemiravajućeg sadržaja na TV- u i
Internetu.
Lagano vježbajte. Hodanje, yoga, tai chi, rastezanje, vježbe disanja povoljno djeluju na rad
nadbubrežnih žlijezda. Izbjegavajte iscrpljujuće vježbe.
Uzmite godišnji odmor. Ako je to moguće, nemojte sa sobom nositi mobilni telefon.
Provedite odmor uživajući u lijepoj prirodi sa svojim bliskima.
Pijte dovoljno zdrave vode. Zamijenite vodu iz česme sa filtriranom ili izvorskom vodom.
Pripazite da unosite dovoljno kalija. Kalij je od izuzetne važnosti za rad adrenalnih žlijezda.
Voće i povrće su dobar izvor kalija. Uključite u svoju ishranu mrkvu, kukuruz, avokado,
paradajz, šparoge, špinat, jabuke, višnje, trešnje, banane, naranče, kruške, jagode, alge.
Vitamin B5 (pantotenska kiselina) je također važan za rad nadbubrežnih žlijezda, a sadrže ga
kompletne žitarice, leća, grah, brokula, paradajz, kikiriki. Obratite pažnju na unos ostalih
vitamina i minerala poput vitamina A, C i E, cinka, kroma, magnezija, mangana, esencijalnih
masnih kiselina i aminokiselina. U borbi protiv stresa, vraćanju zdravlja i ravnoteže
nadbubrežnih žlijezda, ne procjenjiv doprinos daju darovi prirode – biljke.
Ginseng (Žen šen) je korijen života ili kako ga još zovu čovječji korijen jer oblikom podsjeća
na čovjeka.
Ginseng je drevna biljka čija je pradomovina Istočna Azija, Sibir i Sjeverna Amerika. U ljudskoj
prehrani i liječenju primjenjuje se više od 5000 godina. Zbog njegovih brojnih lekovitih
svojstava, Kinezi ga smatraju čudotvornim, iscijeljiteljskim lijekom. Razne vrste ginsenga,
koje se danas mogu naći u širokoj prodaji, potiču iz Koreje, Kine, Amerike i Sibira, a sve su
porijeklom iz porodice Araliacea. Ginseng, kao dodatak prehrani, koristi vrlo širok krug ljudi
širom sveta. Cjelokupno iskustvo vezano uz tu biljku govori da ona potiče mentalnu i fizičku
snagu i sposobnost. Prema zapisima kineske medicine, ginseng djelotvorno liječi, između
ostalog, impotenciju i poremećaje krvnog pritiska i to na poseban način: snižava pritisak
osobama koje pate od povišenog krvnog pritiska, a povisuje onima koji imaju problema sa
niskim pritiskom. Isto tako, povoljno djeluje na slabokrvnost, upalne bolesti zglobova,
probavne smetnje, otklanja nesanicu, umor i cirkulacijske smetnje te sprečava hipoglikemiju
(pomanjkanje šećera u krvi). Pored navedenog, utjecajem na žlijezde s unutrašnjim
izlučivanjem (endokrine žlijezde), ginseng posebno pomaže u potpunom iskorištavanju
vitamina i mineralnih materija u organizmu. Ova uloga posebno je značajna kod ljudi koji u
prehrani iz raznih razloga nemaju dovoljnu količinu nužnih vitamina i minerala. Bez enzima,
vitamina i minerala organizam ne može preraditi i pretvoriti u energiju šećera i masti,
odnosno bjelančevine u nužne gradivne materije.
Što je koren ginsenga stariji to je kvalitetniji, jer sadrži više djelotvornih materija.
Prava kvaliteta korejskog ginsenga označava podatak da je ekstrakt potekao iz korijena
starog najmanje 5 – 7 godina. Drugi nazivi ginsenga su i Zen sen, Žen šen. Latinski naziv:
Araliacea.
Opis biljke: Ginseng-korijen života ili kako ga još zovu čovječji korijen jer oblikom podsjeća na
čovjeka.Nije slučajno da se ginseng u Kini naziva još i koren života, jer su stari Kinezi uočili da
usporava proces starenja i omogućava očuvanje životne snage i mentalne svježine.
188
Kineski i korejski ginseng (Panax ginseng) već je davno proučen i o njemu postoje zapisi stari
nekoliko tisuća godina. U medicini Dalekog istoka, posebno kineskoj, ginseng se primjenjivao
kao lek i melem za sve kao neka vrsta panaceje Leka koji bi liječio sve bolesti.
Mogućnost primjene ginsenga sportu i kod sportaša danas je predmet intenzivnih
istraživanja. Za sad je sigurno utvrđeno da je za dobre učinke važno uzimati dovoljno velike
doze. U ginsengu se, naime, nalazi 12-13 različitih djelotvornih materija, tzv. gin senozida,
koji se čak i u korenju najkvalitetnijih biljaka nalaze u veoma niskim koncentracijama (čine
svega oko 1-2 % sadržaja ekstrakta).
Klinička ispitivanja pokazala su da ginseng pojačava moždanu aktivnost i, što se može
kvantitativno dokazati, pojačava izlučivanje adrenalina.
Jedno od njegovih značajnih djelovanja je podizanje efektnosti moždanih funkcija na viša
razina i tim odgađanje psihofizičkog umora.
Tijekom treninga i takmičenja ginseng štedi razinu šercera u krvi na taj način što potiče
intenzivnije iskorištavanje masnih kiselina (kao i izgaranje rezervnih masti koje su izvor ovih
oslobođenih masnih kiselina) u procesu stvaranja energije za rad mišica.
Rezultati istraživanja pokazali su da ginseng pojačava funkciju pluća tako što povećava
koncentraciju kisika u tkivima, čime se kontrolira stvaranje mliječne kiseline i značajno
smanjuje proces anaerobne glikolize. Time se štede mišici, mišićni umor nastupa znatno
kasnije i manje je izražen, a oporavak je puno brži.
Ginseng i njegovi preparati zauzimaju značajno mjesto u tradicionalnom liječenju koje se u
istočnoj Aziji primjenjuje više od 2000 godina.
Ime ovoj biljci je dao Rus Majer 1843. godine. Na latinskom pan znači – sve, a axos – liječi,
što bi u slobodnom prijevodu značilo da Panax liječi sve.
A reč ginseng je kineskog porekla i znači čovjekoliki korijen, zbog njegove sličnosti ljudskom
obličju.
Vrsta Panax ginseng vodi porijeklo od Azijskog ginsenga. Potiče iz Koreje i Kine i samonikla
uspijeva na nadmorskoj visini od oko 1000m, ali u današnje vrijeme zbog nerazumne
eksploatacije ove droge, samonikli ginseng je veoma rijedak. Zbog toga je ova biljka
kultivirana još prije 800 godina u Kini, a danas se uzgaja i u Koreji, istočnom Sibiru i širom
Američkog kontinenta.
Ljekovit preparat čini oguljen i osušen koren (bijeli žen-šen) ili prvo poparen pa osušen
korijen (crveni žen-šen) samoniklih ili gajenih biljaka iz roda Panax.
Koren je cilindričan, ali često i granat, tako da oblikom podsjeća na tij elo čovjeka. Sastojci
ginsenga kemijski sastojci korena žen-šena su dobro proučeni. Prema posljednjim
istraživanjima, dokazano je da adaptogeni i imunomodulatorni efekt zbog čega se ova droga
najviše i koristi, potiče od ginsenozida, polisaharida i poliacetilena.
Ginsenozidi ističu prije svega antioksidativni i imunostimulirajući efekt. Visokomolekularni
polisaharidi (glikani) pokazuju hipoglikemična, antiulcerozna i imunološka svojstva.
Pošto se žen-šen već vjekovima koristi u tradicionalnoj istočnjačkoj medicini, podaci o
njegovim ljekovitim svojstvima su često pomiješani sa legendama.
Međutim, od 1960. godine rad mnogih istraživača doveo je do saznanja da je najviše
proučeno djelovanje ove droge na psihičku i fizičku radnu sposobnost čovjeka.
Prema monografiji korijena ginsenga Komisije E (ekspertna grupa formirana 1978. godine od
strane Njemačke nacionalne agencije za zdravlje, a sa ciljem procjene efikasnosti i
djelotvornosti fitopreparata) iz 1991. godine je navedeno da se biljka koristi kao tonik za
sprečavanje slabosti i umora, za povećanje izdržljivosti i oslabljene koncentracije, i kao
potpora pri oporavljanju.
189
Također, zapaženo je da ekstrakti korijena ginsenga smanjuju napade banalnih infekcija, što
se objašnjava indukcijom paraimuniteta (stečena specifična imuna zaštita tijela protiv
antigena i toksina, koja nastaje aktiviranjem imunog sistema stranim materijama, Lukić i
Gorunović, 2001). Ako se samo daje ginseng, preporučuje se njegovo ograničavanje trajanja
na 3 mjeseca, a nakon pauze od mjesec dana nastaviti.
Nijedna od studija nije pokazala da postoji povećan rizik pri primjeni preparata sa korijenom
žen-šena, tj. ovim je testovima potvrđeno da su preparati sa korijenom žen-šena primenjeni
u terapijskim dozama u toku dužeg vremenskog perioda, netoksični
Zbog malog broja kliničkih istraživanja o utjecaju ginsenga na trudnice, dojenčad i malu
djecu, ne preporučuje se njegova upotreba kod istih.
Zaključiti se da, da je ginseng nezamjenjiva biljka, kada je riječ o stresu i kroničnom umoru.
Ginseng je jedna od biljaka koje pomažu rad nadbubrežnih žlijezda, i potrebna je osobama,
koje su izložene stresu, jer je odavno poznata kao energetik i tonik za svaku životnu dob.
Posebno je korisna kod oporavka od bolesti i operacija zbog svojih regeneracijskih i anti
upalnih osobina.
Ginseng ima jedinstveni sastav, zahvaljujući kojem pomaže kod mnogih zdravstvenih
problema. Ginseng može olakšati umor, manjak energije, probleme sa pamćenjem i
poremećaj sna. Osim toga, ova biljka je najjači afrodizijak, tonik i podmlađivač organizma.
Postoji nekoliko vrsta ginsenga, tj žen-šena (Eleuthrococcus senticosis, Panax Ginseng i P
Quinquefolium), ali sve vrste su efikasne za jačanje imuniteta, uslijed fizičkog napora ili
stresa.
Germanij je materija, koja je posljednjih godina interesent naučnih istraživanja. Nalazi se u
povrću, sjemenkama, cijelim žitaricama. ali je njegova količina toliko neznačajna, da nema
terapeutski učinak. Međutim, značajni udio germanija imaju shiitake gljive, češnjak, aloe
vera, gavez, gingseng.
Sibirski ginseng, orijentalni ginseng i chia, u proizvodu GIN CHIA imaju sinergetsku
učinkovitost.
Ova izuzetna kombinacija imaju blagotvorno učinkovitost na zdravlje.
Kombinacija svojstava ovih fantastičnih biljaka daju slijedeće rezultate: Potiču fizičku i
mentalnu aktivnost, potiču spolnu potenciju, popunjavaju depoe energije, sprečavaju
nastajanje bolest ili ih znatno ublažavaju.
Kombinacija ovih biljaka regulira krvni pritisak i to tako što osobama sa visokim krvnim
pritiskom snižava (uzimati 1 tabletu), a osobama sa niskim povisuje (uzimati 4 tablete), a
osobe sa normalnim krvnim pritiskom trebaju uzimati po 2 tablete odjednom.
Gin Chia povoljno djeluje na zapaljenje zglobova.
Gin chia djeluje umirujuće na glatku muskulaturu, te otklanja smetnje u varenju, osigurava
dobar rad kostiju i ligamenata, otklanja nesanicu i zamor, povoljno djeluje na malokrvnost i
cirkulacijske smetnje, sprečava nastanak niske razine šećera u krvi (hipoglikemiju).
Kombinacija ginsenga i zlatne chie utječe na rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, utječe da
se vitamini i mineralne materije cjelovitije iskoriste, jača srčani mišić.
Sportaši koji koriste GIN-CHIU postižu bolje rezultate, jer imaju veću izdržljivost, bolje
podnose napore i brži je oporavak poslije napora i treninga.
Gin chia predstavlja blagotvornog saveznika za svakog u XXI vijeku
190
Literatura:
1. http://www.mentalnozdravlje.com/poremecaji/stres.html
2. http://en.wikipedia.org/wiki/Stress_(biology)
3. http://webmedicina.org/bolesti-sindromi/bolesti/alternativnamedicina/243-panax-ginseng-fam-araliaceae-en-en
4. http://www.herbateka.eu/ginseng
5. http://www.lekovito.com/ginseng2.html
6. http://www.lekovito.com/ginseng.html
7. http://www. alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/adrenalni-umor/#test
8. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/menopauza/
9. http://www.alternativa-za-vas.com/index. php/clanak/article/stres/
191
Svetlana Pasarić
promotorica ishrane budućnosti
Virovitica, Republika Hrvatska
KAKO IZLIJEČITI VISOK TLAKI NA PRIRODAN NAČIN?
Visok tlak je pošast modernog doba. Danas ova bolest pogađa 80% starijeg stanovništva i
40% ljudi starijih od 35 godina. Ako imate visoki tlak, nemojte ga zanemariti. Visoki tlak je tihi
ubojica jer može dovesti do bolesti srca, infarkta, zatajenja bubrega i prerane smrti.
Ako imate hipertenziju, ne morate doživotno piti tablete.
Na sreću, postoje prirodne metode koje će Vam pomoći da uspješno kontrolirate, čak i u
potpunosti izliječite ovu bolest.
Ishrana
Nije lako promIJeniti svoje prehrambene navike, ali to je jedini i najbolji način prevencije i
lIJečenja kardiovaskularnih bolesti, uključujući i visoki tlak.
Vaša ishrana trebala bi sadržati što više svIJežeg voća i povrća. Po mogućnosti, jedite ga u
sirovom obliku. Unosite samo integralne žitarice i mahunarke.
Dodajte u vašu ishranu sJemenke i koštunjavo voće. Izbjegavajte rafinirana ulja – koristite
samo hladno prešana ulja jer ona sadrže dobre masnoće korisne za zdravlje
kardiovaskularnog sustava.
Alkohol, duhan, masna i slana hrana povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti –
izbegavajte ih!
Morate se riješiti i viška kilograma jer pretilost značajno povećava rizik od nastanka
hipertenzije.
Vježba
Redovita vježba sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti, uključujući visoki tlak, za 50%
To ne znači da sada morate požuriti u teretanu. Vežbati možete i kod kuće.
Ako već imate povećan krvni tlak, s vježbom započnite polako i postupno povećavajte
intenzitet. Yoga je jedan od najboljih načina liječenja i prevencije hipertenzije. Za smanjenje
visokog tlaka koriste se poze Sukhasana, Bidalasana, Ardha Matsyendrasana,
Pavanamuktasana, Ustrasana i Anuloma Viloma. Za pravilno izvođenje vježbi yoge obratite
se kvalificiranom instruktoru joge.
Stres
Oslobađanje od stresa. Stres je jedan od skrivenih uzroka mnogih bolesti.
Dugoročna izloženost stresu može dovesti do emocionalnih, psihičkih i fizičkih problema
poput visokog krvnog tlaka i bolesti srca. Oslobodite se stresa uz pomoć meditacije, posebnih
tehnika disanja, vježbi, šetnje u prirodi. Više vremena provodite s vašim bližnjima, pišite
dnevnik i ne zaboravite raditi ono što volite.
San
Priuštite si dovoljno sna. Nedostatak sna izravno je povezan s povećanim krvnim tla- kom.
192
Smijte se!
Smijeh je najbolji lijek.
Koenzim Q10
Koenzim Q10 je prirodna tvar koja se nalazi u našem tijelu i pomaže pretvarati hranu u
energiju. Od trenutka svog otkrića, CoQ10 se uspješno koristi kao dodatak liječenju mnogih
kardiovaskularnih bolesti, poput aritmije, angine pektoris i visokog krvnog tlaka. Koenzim
Q10 povećava elastičnost krvnih žila i sprečava oksidaciju lošeg kolesterola, koja uzrokuje
nakupljanje plaka na stjenkama krvnih žila i njihovu nepropusnost. Znanje o utjecaju
koenzima q10 na srce aktivno primjenjuju Japanci. U Japanu milijuni ljudi koriste koenzim
q10 kao osnovni lijek za liječenje bolesti srca i krvnih žila.
Omega 3
Berlinski istraživač Peter Zinger smatra da su omega 3 masne kiseline glavni lijek za
hipertenziju. Znanstveno je dokazano da omega-3 masne kiseline smanjuju rizik od nastanka
koronarne bolesti srca, ukupnog mortaliteta, kongestivnog zatajenja srca, infarkta miokarda i
moždanog udara.
Američko kardiološko društvo izdalo je preporuku o primjeni omega 3 masnih kiselina u
prevenciji bolesti srca i krvnih žila.
Preporučeni dnevni unos omega 3 masnih kiselina je 1000-2000 mg.
Češnjak
Brojna istraživanja potvrđuju da češnjak igra važnu ulogu u zdravlju našeg kardiovaskularnog
sistema.
Najveća dobrobit češnjaka se sastoji u tome da on štiti krvne stanice i žile od upalnih i
oksidacijskih procesa. Oštećenje krvnih žila visoko reaktivnim molekulama kisika je ključni
faktor koji povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući infarkt i arterosklerozu.
Jedinstveni sastav češnjaka koji sadrži čitav niz sumpornih spojeva, štiti nas od oksidacijskog
stresa i upala.
Magnezij
Tijelu je magnezij kao i drugi minerali, potreban svakoga dana. Magnezij sudjeluje u više od
300 biokemijskih procesa u organizmu. Magnezij igra važnu ulogu i u regulaciji krvnog tlaka.
Dokazano je da redoviti unos magnezija sprečava hipertenziju, srčane bolesti i dijabetes.
Resveratrol
Resveratrol je prirodni spoj koji se nalazi u koži crnog grožđa, bobičastim plodovima,
šljivama, kikirikiju, japanskom troskotu i drugim biljkama.
To je prirodni antioksidans koji u organizmu djeluje tako što utiče na smanjenje agregacije
crvenih krvnih zrnaca i poboljšava prohodnost i fleksibilnost krvnih žila, a to je od velikog
značaja za zdravo funkcioniranje kardiovaskularnog sustava.
193
Voda
Vaše tijelo vapi za vodom, tvrde mnogi alternativni liječnici. Mnoge bolesti i poremećaje
povezuju upravo s nedovoljnim unosom vode. Svi znamo koliko je voda neophodna našem
organizmu, a zaboravimo unositi je u dovoljnim količinama. Nedavno je potvrđena i
povezanost smanjenog unosa vode i visokog krvnog tlaka. Zbog toga, ne zaboravite piti
dovoljno vode.
Svakog jutra na prazan želudac popijte 1-2 čaše mlake vode ili vode s limunom. Ne
zaboravite piti vodu i tijekom cijelog dana. Najbolje je piti čistu, izvorsku ili pročišćenu vodu.
Ionizirana i alkalizirana voda ima dodatno ljekovito djelovanje na organizam.
Vitamin D
Lista povoljnih učinaka vitamina D svakim danom postaje sve veća. Istraživanja su pokazala
da vitamin D igra važnu ulogu u prevenciji i liječenju bolesti koštanog i vezivnog tkiva,
nekolikih vrsta raka, srčanih tegoba i Parkinsonove bolesti.
Nedostatak vitamina D se povezuje i s povećanim rizikom od nastanka hipertenzije – prema
istraživanju objavljenom u časopisu Hypertension. Vitamin D je bitan čimbenik u regulaciji
metaboličkih procesa i krvnog tlaka. Većini ljudi nedostaje vitamin D, pogotovo u zimskim
mjesecima. Redovito se izlažite jutarnjem suncu da biste povećali razinu vitamina D u
organizmu. Vitamin D možete unositi i u obliku dodataka prehrani.
Namirnice koje pozitivno utiču na visoki tlak
Ove namirnice imaju pozitivan učinak na regulaciju krvnog tlaka. Ne zaboravite ih dodati u
vašu ishranu! To su češnjak i kapula, datulje, tamna čokolada, cikla, laneno ulje, maslinovo
ulje, jabučni ocat, krastavac, zob, celer, crveno bobičasto voće, namirnice bogate kalijem (na
primjer, banane).
Ljekovite biljke, čajevi i začini
Ako imate visoki tlak, pomoći vam mogu: glog, lavanda, miloduh, crni i zeleni čaj, čaj lista
masline, kopriva, valerijana, ginseng, gotu kola, arjuna, kardamom, cimet, đumbir, muškatni
oraščić, kajenski papar, poznajete još neku metodu koja pomaže snižavanju krvnog tlaka?
Zaključiti se da, da se visok krvni tlak može regulirati i izliječiti na prirodan način na dobrobit
cjelokupnog organizma, uz mnoštvo blagotvornih efekata.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/visoki-tlak/
http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/
http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/stres/
http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/category/cat/zdrava_prehrana/
194
Branka Vujasin
promotorica ishrane budućnosti
Toronto, Kanada
HRANA – IZVOR ZDRAVLJA ILI BOLESTI
U uvodu ću potvrditi istinu da Čovjek je ono što jede. On može biti bistra rijeka, ili ugašena
bara, mirisno voće ili trulo mjesto, divno uređen vrt ili deponija smeća.
Cilj svakoga živoga bića je da izgradi svoje tijelo sa što prirodnijim Bogom danim materijama,
koje je priroda dala u svom izvornom obliku, kao garant zdravog i sretnog života.
Metodološkim istraživanjem dostupne stručno naučne literature, kao i na osnovu praktičnog
uvida u suvremeni način življenja, došli smo do poražavajućih rezultata.
Rezultati govore da krajem XX i početkom XXI vijeka, pomfrit, pržene krafne, viršle, sendviči i
hamburgeri, mnogima predstavljaju osnovnu hranu. Tako je činio i moj prijatelj. On nije jeo
ništa drugo! Ni povrće, ni meso, ni svežu juhu. Bio je težak 108 kg, a imao je samo 20 godina i
2005 godine, prije Božića, njegovo srce je stalo.
Mladić je umro od brze hrane. Umro je od ciroze! Njegov imuni sistem nije izdržao i napao je
vlastite ćelije.
Njegova smrt bila je preuranjena, ali ne i iznenađujuća. Odbijajući jesti normalnu hranu, on
je veoma brzo bio u invalidskim kolicima. Kod njega su strunuli zubi, imao je problema sa
venama, ugruške u krvi.
Mi dobro znamo da dobar automobil ne smijemo puniti lošim benzinom. U suprotnom će
stati. A mi veoma malo znamo što možemo upotrebljavati za sebe kao prirodnu hranu za
sprečavanje bolesti. Ne možemo biti zdravi hraneći se vještačkom brzom hranom. Apsolutno
je neophodno da čitamo i znamo, o tome što jedemo! Hrana je u cjelini veoma važan faktor
za razvoj mnogih oboljenja, uključujući i zloćudne tumore.
Prema međunarodnoj organizaciji za zdravu hranu, danas 60% -90% smrtnosti u svijetu je
povezano sa lošom ishranom i proizvodima opasnim po zdravlje. Oni nisu otrovni, ali stalnom
upotrebom polako uništavaju čovjeka iznutra.
Stalna hladnoća, nervoza, alergije, impotencija, neplodnost, infarkt, moždani udar. sve češći
uzrok tih bolesti postaje naša ishrana.
Ruski naučnici su uradili eksperiment. Tokom dva tjedna, dobrovoljac je morao jesti samo
proizvode brze hrane: hamburgere, pomfrit, čips, gazirana pića. a iskusna ekipa liječnika je
svakodnevno pratila reakcije tijela, čak i najsitnije promjene su bile zabilježene u
medicinskom kartonu. Dva tjedna je malo vremena, ali stručnjaci kažu da je dovoljno da se
procijeni utjecaj na ljudsko zdravlje, a istovremeno neće nanijeti veliku štetu zdravlju
dobrovoljca.
Dobrovoljac je bio Aleksej. On je imao 33 godine, akter, radnik u firmi za organizaciju
praznika. Ne pije alkohol, ne puši, periodično posjećuje teretane. Aleksej nije oženjen i
izbjegava konzumirati brzu hranu.
Aleksej se sam prijavio za ovaj eksperiment, ali on ne vjeruje da brzom hranom može
otjerati sebe u grob, a dva tjedna ne smatra za ozbiljno vrijeme.
Što se tiče hamburgera, čizburgera, sve te vrste hrane, za to se ne gubi vrijeme i najvažnije –
kalorično je, kaže Aleksej.
Aleksejem je potpisao ugovor, prema kojem se obavezuje, da će se u toku 14 dana, strogo
pridržavati određenih porcija. To je standardni asortiman proizvoda brze hrane: hamburgeri,
195
pomfrit, piroške, kobasice, hot-dog, slatki gazirani napici, također čips, suhariki, špagete,
bistre juhe, piletina na žaru, razne kobasice i mliječni proizvodi.
Naučnici su se obavezali da vrše medicinsku kontrolu u svim fazama eksperimenta, i također
u slučaju izvanredne situacije.
Prvi dan: Prvo medicinsko ispitivanje. Krvni pritisak 120:80, težina 82 kilograma, opće stanje
normalno, vidljivih zdravstvenih problema nema. Ostaje da vidimo analizu krvi i uradimo
mikroskopiju krvi.
Informacija: Mikroskopija krvi je vrsta dijagnostike, gdje se ispituje živa kap krvi, što
omogućava otkrivanje uzroka raznih vrsta bolesti. Također treba se potvrditi prisutnost
parazita, utvrditi stanje metabolizma u tijelu eritrocita, leukocita i trombocita. Utvrđivanje
funkcionalne procjene stanja krvi, sprovodi se na svijetloj podlozi mikroskopa sa uvećanjem
od 1800 puta.
Liječnik smatra da je za stanovnika metropole, Aleksejevo stanje iznad prosjeka. Očigledno se
vidi bavljenje sportom i odsustvo loših navika. Po zdravstvenim standardima, u ovom
momentu – ti si zdrav.
Zdrav je bio i američki novinar Morgan Sperlok. Svojim iskustvom je dokazao da je fast fud
opasan po zdravlje. Tokom mjesec dana Morgan se tri puta dnevno hranio u jednom
njujorškom restoranu. Za trideset dana nije dotakao ni jednu drugu hranu. Mr Sperlok je
uvijek naručivao duple obroke hamburgera sa pomfritom, koje je zalijevao sa omiljenim
američkim pićem- koka kolom.
Rezultat eksperimenta, bio je porast težine za 14 kg, u uvjetima da se nije prejedao, već
samo gasio svoju glad! Analizi su pokazali, da se razina njegovog kolesterola u krvi povećao
nekoliko puta, njegova jetra se povećala kao kod alkoholizma, pojavio se konstantan bol u
glavi. Pao je u duboku depresiju, a kao vrhunac dobio je pad seksualne želje.
Godine 1918, nakon istjerivanja Napoleona iz Rusije, kozaci su stigli u Pariz. Bistro!, bistro!,
vikali su ruski Kozaci konobarima u pariškim restoranima.
Poslije godinu dana, lukavi Francuzi, preinačili su Ruske riječi, i nazvali prvi Evropski restoran
brze hrane „Bistro”.
Iako se u cijelom svijetu smatra, da je brza hrana američki proizvod, prvi put se brza hrana
pojavila u antička vremena, i bila ništa manje popularna nego sada. Drevni Rimljani su
izbjegavali kuhanje kao posao, a mnogim kućama, čak nije bilo ni kuhinja. Zato je u svakom
gradu bilo puno restorana. Omiljeno jelo je bilo kolač od dizanog tijesta, namazan sa
maslinovim uljem. Služili su ih na tanjuru, gdje su bili razni proizvodi: povrće i meso. Mnoga
stolječa kasnije, ovu poslasticu će prekriti sa sirom, početi peći i nazvati „Talijanska pica”.
Postojao je i drevni rimski hamburger, pečeno goveđe kosano meso (ćufta), koju su jeli s
kruhom.
Fast fud su poštivali i u drugom zemljama. Na kineskim pijacama se trgovalo sa brzo
spremljenim makaronima. U Indiji je bio veoma popularna riža u ljutom umaku i sjeckanom
piletinom. A u Rusiji su se sladili sa piroškama i đevrecima.
Prof. A.F. Armesto u svojoj knjizi Povijest hrane tvrdi da je drevni čovjek jeo više fast-fuda
nego suvremeni stanovnik Njujorka. Međutim, kvaliteta tadašnjeg fast fuda, veoma se
razlikovala od sadašnje. Tada još nisu čuli o kemijskoj proizvodnji, genetskim modifikacijama.
Na početku eksperimenta Aleksejev život se ne mijenja. On nastavlja raditi, zabavlja se,
sastaje se sa prijateljima i svojom djevojkom, kao i ranije bavi se sportom. Obično nakon
fizičke aktivnosti Aleksej ima potrebu da jede, ali on to ne čini, tako što gubi efekt treninga.
196
Sada za vrijeme eksperimenta, riješio je to promijeniti. Tokom dana Aleksej ruča hamburgere
i sada na putu kući jede čips. Ja uopće nisam protiv čipsa. To je normalna hrana.
Krumpir?,što nije u redu s njim? pita Aleksej.
Čips je genijalan proizvod. Tu se jedan krumpir prodaje po cijeni od 1 kg. To je odličan
poslovni potez, i odličan je izbor za obrok u pokretu. Ukusno i brzo, kao i mnogi drugi
proizvodi brze hrane.
Čips je prvi put proizveden u SAD 1853. godine. Vrlo brzo čips postaje popularan u američkim
Beau Monde i brzo se našao na meniju ribljih restorana u Americi. Poslije 40 godina, čips je
izašao iz restorana na ulicu. Tada su čips prodavali u papirnom pakiranju. A 1926, godine čips
se počinju pakirati u plastifciranom papiru. Kao rezultat toga, postaje moguće duže
skladištiti čips i prenosi se na velike razdaljine.
Danas prosječan amerikanac pojede 3 kg čipsa godišnje. Za njegovo spremanje potrošče 11%
svjetskog krumpira proizvedenog u zemlji.
Ali kada se hrskavi čips pojavio u asortimanu američkih prodavaonica, njegova kvaliteta
postala je sasvim drugačija.
Trenutni ukus čipsa najmanje podsjeća na početni proizvod – krumpir. U stvari, da krumpir
postane hrskav i da se ne kvari, da bude ukusan, dodaju mu se velike količine kemijskih
supstanci, među kojima je natrij glutamat, tj pojačivač ukusa. Specifičan ukus čipsa, kao i
mnogih namirnica, zbog dodataka ima efekt zavisnosti.
Opis sastava proizvoda na etiketi počinje sa opće poznatim riječima, šećer, voda, ulje, ocat, a
završava se sa jednim ili više slova E i nizom brojeva.
O tome, što slova E znače, većina čak i ne misli, ali bez toga E, mi ne jedemo čak ni
najatraktivniju vrstu hrane! Pod indeksom E- skraćenica od riječi Europa se kriju aditivi.
Informacija: Prehrambeni aditivi su kemijske supstance, koje se dodaju prehrambenim
proizvodima, sa ciljem da poboljšaju ukus, povećaju hranjivu vrijednost, ili zaustave kvarenje
proizvoda.
Uzgred, ovi prehrambeni dodaci nisu ništa novo. Još u davna vremena, čovjek je otkrio na
primjer, da prirodni natrijev klorid ili obična sol, ako se dodaju mesu, ribi ili povrću, daje
savršeno drugi ukus.
Danas, širom svijeta su strogo zabranjena tri kemiska aditiva, a to su E 121- Orcein za
bojenje hrane u crveno, E 123- Amarat, E 240- koji je konzervans Formal dehid.
Samo do prije nekoliko godina, ovi aditivi su se legalno koristili, a posebno E 240 koji se
nalazio u pakiranjima popularnih čokoladnih deserta, pri čemu je proizvođač formalno
apsolutno pravilno postupao po pravilima u tom trenutku. Ruskim zakonom, zabrane za taj
dodatak nije bilo.
Danas je dokazano da konzervans E240 u sastavu bilo kog proizvoda može prouzročiti
nepopravljivu štetu zdravlju. Na listi prehrambenih aditiva, nalazi se klasa spojeva, koji su
štetni za naš organizam. To se odnosi na kategorije koje su karcinogene, ili koje prouzrokuju
alergijske reakcije, koje prouzrokuju zapaljenje abdominalnog trakta. poremećaj rada
fermentativnog aparata… Lista je velika.
Još jedan vid aditiva su aromatizatori. Ima ih dvije vrste, vještački ili prirodni, i sintetički i
naturalni. Razlike između njih praktično nema. Aromatizatori su vještački proizvedeni aditivi,
koji daju ukus određenoj hrani, identičan ukus. Kada je napisano: Identično sa prirodom, taj
proizvod je kemijski proizvod. Prema takvom proizvodu, treba se pažljivo odnositi.
Jedanaesti dan eksperimenta: Pojavio se bol u stomaku. Aleksej se žali na nesanicu. Kaže da
se počeo često buditi noću. Također je prijetio zaboravnost, dekoncentriranost nemir. U
posljednja dva dana Aleksejevo stanje vidno se pogoršalo. Izgleda umorno i depresivno.
197
Priznaje da ga stalno boli glava. Počeli su problemi i sa varenjem. Pojavio se stari problem sa
pankreasom, sa kojim je imao problema kad je bio mali. Pankreas ga nije bolio oko 15
godina. Zdravstveno stanje junaka, počelo nam je ozbiljno smetati. Stoga je odlučeno da se
hitno prekine eksperiment.
Aleksej je insistirao da se nastavi eksperiment. Predloženo mu je da u ishranu uključi i
mliječne proizvode.
Suvremena tehnologija ne omogućava, da se neki mliječni proizvod smatra 100% korisnim.
Sviježe mlijeko sa sela u hladnjaku, može trajati 3-4 dana maksimalno. Poslije toga se ukiseli.
Zašto kravlje mlijeko, koje zovemo prirodno kupljeno u supermarketu može trajati 6 mjeseci
na sobnoj temperaturi!
Tajna je u konzervansu i pakiranju! Što je aseptično pakiranje? To je pakiranje koje je
natopljeno ili antibioticima ili jakim detoksikacijskim sredstvima. Ali mlijeko u ovom
pakiranju će, naravno, poprimiti svojstva kemije, jer homeopatiju niko nije zabranio i
razlagane otrova niko nije zabranio. Dakle, sva aseptična pakiranja su veoma opasna.
Još dvije tajne prirode, jogurt i kefir sa dugim vijekom trajanja?! Na temperaturi od (0) - (-1)
maksimalno mogu trajati 7 dana, jer više živi mikroorganizmi ne mogu preživjeti!
Kada piše da je trajnost 3 mjeseca, to više nije jogurt, nego njegov štetni surogat.
Informacija: Jogurt-kiselo mliječni proizvod. Proizvodi se od nemasnog ili polu masnog
mlijeka kiseljenjem sa posebnim kulturama Lactobacillusa Bulgaricusa i Streptococcus
Thermophylus. Važno je da su u proizvodu te kulture žive.
Što proizvod traje duže, to je neprirodniji. To je u principu pravilo! Ako ima u kefiru samo
dvije žive bakterije, sljedećeg tjedna će biti oko 2 milijarde, i naravno pakiranje kefira ne
može izdržati, pakiranje će se naduti i pući.
Kako možemo sačuvati kefir? Samo ako dodamo konzervanse! Stabilizatore! Antibiotike, ili
ako ga obradimo radijacijom!
Na koji način se kefiru mogu dodati sveže borovnice? Upotrebom takve hrane, vi uništavate
svoja crijeva i svoje enzime, ubijate bakterije. Drugim riječima lišavate sebe šanse za dug
život bez bolesti.
Pre izvjesnog vremena u Švicarskoj su objavljeni šokantni podaci! Ljudska tijela sahranjena
posljednjih 30 godina izgledaju tako, kao da su stavljena u grob prije tjedan dana. Da bi se
pretvorilo u prah, tijelu trebaju 3-4 godine, a po sanitarnim normama EU za kopanje novog
groba na mjesto starog groba može tek posle 17 godina! Ali i poslije ovog vremena organi se
nisu razložili. U proučavanju fenomena krenuli su naučnici. Dokazali su da su razlog za čudo
prehrambeni konzervansi, koji se u velikim količinama nalaze u gaziranim
sokovima, slatkišima i fast fudu.
Tijekom života konzervansi se akumuliraju u tijelu i onda usporavaju proces razlaganja.
Konzervansi su namijenjeni da ubiju štetne mikroorganizme i sprečavaju njihov razvoj. Njihov
cilj je da suzbiju život i razlaganje. Normalno i u našem organizmu, oni će djelovati na isti
način!
Pri dostavi voća i povrća iz inozemstva, naravno, oni su podvrgnuti obradi, uglavnom
kemijskoj da kod nas sazriju, i da se ne pokvare.
Neće strunuti grožđe. Ostati će mjesecima. Neće strunuti bugarska paprika. Kako je to
moguće? Tj, to je bez sumnje obrađeno povrće!
Jabuke obrađuju sa tankim slojem parafina ili voska. Ono ne pravi od voća samo ukusne
sjajne vrste, već omogućava skladištenje skoro dvije godine! Da operete parafinski sloj
samom vodom je nemoguće! Potrebno je najmanje nekoliko minuta skidati sa četkom i
vodom!
198
Svi ste na tržištu vidjeli divne suhe breskve. Upozoravam ljude koji obraćaju pažnju na svoje
zdravlje – one se ne mogu tako osušiti. Postoji određena vrsta trkućeg dima, kemijski spoj
kojim se obrađuje suho voće. Ako se breskva osuši sama, imati će vrlo običan izgled, ali zato
su u njoj sačuvane sve aminokiseline, svi antioksidanti i vitamini.
Pomfrit je popularan širom svijeta. Kod braće Mek Donalds, krumpir je još uvijek bio glavni
sastojak, imajući ne manju potražnju od hamburgera, tako je već dugo vremena. Tada su
uspješni uzgajivači krumpira J.R. Simplot i njegovi kemičari usavršili tehnologiju za brzo
zamrzavanje.
Suvremena tvornica krumpira je vrhunac progresa. Potpuna automatizacija procesa.
Krumpir peru u posudama pod parom tako da uklone ljusku, a zatim automatski režu i
stavljaju u ogromne posude sa vrelim uljem. Peku ga do hrskavog ukusa i zamrzavaju. Poslije
toga pakiraju i nose u restorane.
Uzmite najbolji krumpir. Poslije 40 minuta krumpir će pocrniti.
Što čine proizvođači fast fuda da krumpir ne crni uopće? To su sve kemijske reakcije
dodavanja konzervansa, antioksidanta, kemijskih reagenasa.
Evo jednostavni eksperiment. Gotovi pomfrit iz fast fud proizvodnje, i krumpir uzgojen u
vlastitom vrtu i pripremljen u kućnim uvjetima. Oba jela, stavili smo u staklene tegle,
numerirali ih i ostavili dugo vremena.
Poslije 3 dana, krumpir pripremljen kod kuće, počela je prekrivati plijesanj. Krumpir iz fastfud proizvodnje, skoro se nije promijenio. Nakon 7 dana: Evo što se dogodilo sa krumpirom
koji je pripremljen kod kuće, a evo kako izgleda krumpir pripremljen u fast fud ustanovama.
Poslije 14 dana, krumpir N1 (iz kuće) potpuno je prekriven sa plijesni, a krumpir N2 samo je
malo suši. Vlaga je isparila. Takvi su zakoni prirode.
Nakon 21 dan: Fast fud krumpiru se ništa nije dogodilo, on praktično izgleda, kao da je
upravo kupljen, a kupljen je pre 3 tjedna. Krumpir koji je bio pripremljen svojeručno, ne
može se prepoznati.
Posle 6 tjedana (42 dana): ovo je uzorak N1, a ovo je uzorak N2! Krumpir N2 se ništa nije
promijenio. Prošlo je mjesec i po dana. Komentari eksperimenta su suvišni.
Najbolje je jesti pečeni krumpir sa korom, jer se ispod kore nalaze mineralne materije i
vitamini, kao i u samoj kori, koji doprinose boljem upijanju u organizmu, čega nema u fast
fud krumpiru. Uđite u bilo koji super market. Oko 90 svih proizvoda kojima su popunjene
police, prošli su prethodnu obradu. Već 50 godina jedemo hranu koja je vlasništvo kemijske
industrije.
U prirodi ne postoje čuda. Uzmite malo osoljenu haringu, kako je očuvati?
I kemičari su izmislili nešto originalno. Oni su malo osoljenu haringu da se ne pokvari potopili
u urotropin, koji sam po sebi za organizam nije smrtonosan, ali on će čuvati haringu dugo
vremena.
Što su kuhari smislili? Oni su smislili dodavanje i malo octa. Samo su dodali malo octa da
poboljšaju ukus i kvalitetu, ali na žalost urotropin u reakciji sa kiselinom se pretvara u veoma
opasnu materiju-FORMAL DEHID! On je zabranjen jer je smrtonosan za živu ćeliju.
Informacija: Formaldehid – bezbojan plin sa jakim mirisom. Unesen je u spisak kancerogenih
supstanci. Ima toksično djelovanje. Negativno djeluje na genetski materijal, reproduktivne
organe, disajni trakt, oči, kožu. Ima jako djelovanje na centralni nervni sistem. Vodeni rastvor
formaldehida, formalin, koristi se za tamnjenje želatina filmske trake, odnosno za očuvanje
biološkog materijala tj balzamiranje.
Eto zašto direktori groblja u parizu, Milanu, Hamburgu, Koelnu. jednoglasno se žale da
nemaju dovoljno prostora za nove sahrane.
199
Dvanaesti dan eksperimenta
Aleksejevo zdravstveno stanje se pogoršava svakodnevno. Njegov izgled također može biti
bolji i on željno čeka kraj eksperimenta, poslije čega u potpunosti namjerava napustiti fast
fud proizvode.
Postoje podaci Oksfordskog Univerziteta, da ako budući otac jede 20 hamburgera i
čizburgera, velika je vjerojatnost, da će se njegovo dijete roditi sa leukemijom.
Ako učenik pojede oko 12 hamburgera, čizburgera, onda nakon nekog vremena može nastati
leukemija, odnosno povećava se nekoliko puta vjerojatnoća bolesti.
Nedavno je sprovedena ekspertiza proizvodnje poznatih proizvoda brze hrane. U rezultatima
sastava hamburgera i mliječnih koktela je pronađena velika količina transgenih komponenti i
GMO (Genetski Modificiranih Organizama).
Japan je zemlja koja propagira zdrav način života. Ali sada dolaskom fast fuda u Japanu,
japanci su se počeli drastično gojiti. U velikoj Britaniji ima više debelih ljudi nego u bilo kojoj
drugoj europskoj zemlji. Ali najdeblja nacija svijeta je američka. Njih 54 miliona Amerikanaca
pate od gojaznosti, a to su 2 od 3 osobe. Odrasli amerikanac teži sada u prosjeku 100 kg.
Svake godine u svijetu od gojaznosti umre 400 000 ljudi.
U Rusiji službene statistike o gojaznosti nema, samo procjena da oko 40% ruskih građana ima
prekomjernu težinu, a 20% su gojazni.
Dokazano je da preference za ukus, kao i osobenost, formiraju u prvim godinama života, a
ako malo dijete hranite fast fudom, onda to može postati jedina hrana koju će koristiti.
Navika da sve vrijeme žvaću se pojavljuje kod američke djece od rođenja. Oni su rođeni,
naviknuti na brzu hranu.
Amerikanci danas troše na fast fudu 110 milijardi dolara godišnje. To je više nego za visoko
obrazovanje, kompjutere, automobile, knjige, časopise, novine, video i glazbu zajedno.
Praktično svaki dan 25% stanovništva amerike jede fast fud. U SAD u školama vjerojatno 4050% djece ima prekomjernu težinu. Oni nisu samo debeli, nego su potpuno ravnodušni.
U Rusiji fast fud se pojavio masovno prije 15 godina, i odmah je postao veoma popularan.
Kampanja je urađena za djecu, glavnog korisnika fast fuda. Dječje igračke, klaunovi, pokloni,
sve to jarkih boja i poželjno! Sve to djecu privlači kao magnet! Hamburger se počeo smatrati
idealnom dječjom hranom. Ukusno, pogodno, jeftino, djeca ih rado jedu.
Nikad se niste zamislili, zašto su naša djeca odjednom postala tako nevaljala?
U Americi vidimo mnogo ljudi i djece sa antidepresivima. To je prosto epidemija. Daju
posebne lijekove djeci da budu pažljivija, da se koncentriraju i slušaju učitelja. Dijete dolazi u
školu, medicinska sestra mu daje pilule da bi sjedilo i slušalo nastavnika. To je nevjerojatno.
To se smatra normalnim.
Upotrebom fast fud kuhinje, pilećih bataka, kože, krila, pečenih ili slično, dolazi do toga, da
ovi hormoni, koji se koriste u proizvodnji „Brojlera” ne utiču samo na roditelje, koji su jeli sve
ovo spokojno. Utiču i na djecu, kada dođu u reproduktivno doba. Nastaju hormonski
poremećaji, narušen je rad imunogenog sistema.
Roditelji uvode djecu u sistem brze hrane, hrane ih čizburgerima, hamburgerima, i dru- gim
proizvodima brze hrane, zbog jednostavno banalnog razloga, prosto-previše su lijeni da se
bave svojom djecom. Mnogo je jednostavnije da ih odvedu negdje da proslave rođendan na
neko mjesto poznato svima, nego da sami spreme hranu.
Na problemima sa viškom kilograma sada završavaju svi oni koji vole flaše i pakiranja sa
šarenim napicima Lajt, Bez šećera, Obrano, Nula kalorija. Plašeći se kilograma ljudi kupuju
pića ili proizvode sa zamjenom šećera i sebi stvaraju još veće i ozbiljnije probleme.
200
Mi obmanjujemo naš organizam previše okrutno. Organizmu je potreban šećer zbog
energije. Prirodna glukoza, fruktoza i drugi ugljikovodici. Mi mu dajemo zamjene za šećer.
Sama zamjena za šećer nije rješenje problema. Većina zamjena je opasna, kao što je
Ciklamat, koji je veoma štetna supstanca za ljudski organizam i to što se sada koristi u hrani
za djecu u proizvodnji kukuruznih pahuljica. U tom smislu se koristi Aspartam.
Aspartam je zamjena za šećer, koja nam omogućava da ne akumuliramo nepotrebne kalorije.
Taj je šećer veoma štetan i nekoristan.
Informacija: Aspartam je vještački zaslađivač. On je oko 200 x slađi od šećera. Obično se
može naći u obliku tableta koje zovemo Nutra-Sweet. On je bez mirisa, slatkog okusa, dobro
rastopljiv u vodi. Aspartam u organizmu se raspada na dvije aminokiseline i Metanol.
Aminokiseline su osnovni dijelovi proteina, one nisu opasne, ali je metanol toksična
supstanca. Bolje je da čovjek koristi prirodni šećer. To može biti med, fruktoza, sušeno
kandirano voće, ali ne zamjena za šećer.
Četrnaesti dan eksperimenta je posljednji dan eksperimenta, i Aleksej će ga provesti na
klinici. Za 14 dama eksperimenta, Aleksej je imao mnogo pritužbi. Došlo je do problema sa
probavnim traktom. Pogođen je kardiovaskularni sistem, pojavila se tahikardija, bol u
grudima, povišen krvni pritisak. Također je imao alergijsku reakciju. Stradao je i centralni
nervni sistem. Od nepravilne ishrane pojavio se poremećaj spavanja, noćni košmari,
smanjenje memorije. Sve ove pojave su opasne po zdravlje, a ako Aleksej nastavi da se hrani
na sličan način, onda ova priča može završiti sa reanimacijom.
Dr Lebedova sprovodi kemoskeniranje. Izražena je hipoksija, nedostatak kisika. Došlo je do
adhezije krvnih zrnaca, do hipoksije, a ćelije nemaju energije. Situacija je veoma ozbiljna. Da
je eksperiment bio duži, takve promjene u radu organizma mogle bi dovesti do ozbiljnih
bolesti. Pri tome, Aleksej je mlad i zdrava osoba. Zamislite što se događa sa djecom i
starijima, i sa ne sasvim zdravim ljubiteljima fast fuda.
Aleksej mora promijeniti način ishrane, inače će se pojaviti teške bolesti kao što je
hipertenzija, dijabetes, arterioskleroza, smanjenje imuniteta već je sad prisutno.
Zaključiti možemo, da se tokom eksperimenta za 14 dana, sa kompletnom ishranom sa fast
fudom dogodilo slijedeće: Aleksej se ugojio 6 kg, njegova jetra se povećala, počeli su
problemi sa varenjem. Pojavili su se bolovi pankreasa, razina kolesterola u krvi povećao se za
150%, i skoro se 200% povećao rizik od hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti. Aleksej se
osjećao tromo, raspoloženje mu se mijenjalo nekoliko puta dnevno, sa čestim glavoboljama.
Razina kiselosti u organizmu je porasla. Završni test krvi pokazuje da je na ćelijskoj razini kod
Alekseja izražena agregacija eritrocita, pojavila se hipoksija.
Da bi sa vašim organizmom sve bilo u redu, liječnici preporučuju da jedete prirodne
proizvode. Što se jednostavnije čovjek hrani, to je bolje.
Dok Aleksej nije narušio svoje zdravlje, nije ni pretpostavljao koliko suvremena brza hrana
može biti opasna. Danas fast fud jedu milioni ljudi, različitih nacionalnosti, uzrasta, čak i
socijalnog statusa.
Oni samo vide prednosti – brzo i ukusno, ali nitko ko je zaradio glavobolju, artritis, tešku
depresiju, dijabetes, karcinom. neće ni pomisliti da poveže to sa onim što jede.
Ukoliko Aleksej nastavi živjeti što primjerenije u skladu sa prirodom, njegov organizam će se
potpuno oporaviti poslijee 6 mjeseci. Tako kažu iječnici.
Literatura:
htpp://www.youtube.com/bebimamurz
201
Mirjana Nedić
dr med. spec.
Novi Sad, Republika Srbija
ZAŠTITA BILJAKA BEZ KEMIJE
Primjenom kemijskih sredstava za zaštitu biljaka poremetila se prirodna ravnoteža, što je
uzrokovalo smanjenje broja prirodnih neprijatelja i povećanjem broja štetočina.
Jedan od osnovnih uzroka pojave štetočina je poremećena prirodna otpornost biljaka. Uzrok
tome najčešće je nedostatak hranjivih materija za biljke, ali i višak dušičnih materija iz
umjetnih gnojiva, čiji višak dovodi do povećane proizvodnje zelene mase, a zbog čega je
biljka slabija kao takva i pravi mamac za štetočine. Radi toga ne treba ni pretjerivati s
prehranom.
Da bismo u vrtu mogli primijeniti biološku zaštitu, važno je da zadržimo korisne životinje jer
one pomažu u borbi protiv štetočina
Tako par sjenica dok hrani mlade prikupi i do 30 kg gusjenica i drugih štetočina. Da biste ih
zadržali, ali i privukli druge ptice, postavite im kućice s otvorima prema jugoistoku. Ubrzo će
ih naseliti kosovi, zebe, crvenperke. Zimi im vani ostavljajte hranu, a ljeti vodu u plitkim
posudama.
Osim ptica korisni su: ježevi i žabe koji jedu puževe, ali i neki kukci kao što su bubamare,
uholaže, mrežokrilke, bogomoljke, koji su prirodni neprijatelji lisnih ušiju.
Bubamare, ali i njezine ličinke pojedu dnevno i do 400 lisnih ušiju. Zato da bi imale što jesti
ne treba uništavati prve lisne uši koje se pojave u proljeće, jer će se tako povećati broj
bubamara.
U vrtu nalazimo i pauke koji su prirodni neprijatelji muva i komaraca, postoje i grabežljive
grinje koje su prirodni neprijatelji crvenog pauka, ali i nekih drugih štetnih grinja.
U trenucima kada zakažu prirodni neprijatelji, odnosno kada se poremeti prirodna ravnoteža,
biljke možemo zaštititi preparatima koji nisu otrovni za čovjeka a služe za zaštitu bilja.
Takva sredstva pripravljaju se od biljaka koje smatramo korovima kao što su kopriva, gavez,
preslica, pelin.
Poznato je da na mjestima gdje rastu kadifice (Tagetes sp.) i neven (Calendula officinalis) u
tlu nema zemljišnih štetočina, ni gljivica. Koren kadifice izlučuje fitotoksine koji su otrovni za
parazitske gljivice, ali i za crve koji uništavaju korijen.
Neven koji je poznat po svojim ljekovitim svojstvima, izlučuje sok koji pomaže tlu pri
oslobađanju od štetnih materija.
Te biljke treba saditi u proljeće na mjestima gdje se primijeti da je korijen izgrižen ili
raspucao. Osim sitnih štetočina jedva vidljivih ljudskom oku, postoje i one veće, kao što su
puževi, rovci i krtice.
Puževi su česti neželjeni gosti u našem vrtu, a njihovih prirodnih neprijatelja ježeva i žaba sve
je manje. Puževi se uvijek okome na najljepše zelene lisnate biljke kao ili one tek presađene.
Hrane se noću, i tada ih treba skupljati uz pomoć lampi i stavljati u posude s pepelom kako
ne bi pobjegli. Postoje još neke metode za suzbijanje puževa.
202
Metoda s pivom: čaše od jogurta ukopaju se u zemlju i do 1/3 visine naliju pivom, iznad čaše
napravi se zaštita od kiše pomoću drvenih daščica. Miris piva privlači puževe, koji se nakraju
udave u čaši. Čaše treba prazniti svaki drugi dan i ponovno nadolijevati pivo.
Metoda s daščicama: na kritična mjesta u vrtu stave se daščice ispod kojih se puževi zavuku
tijekom dana, kada ih treba pokupiti i ubaciti u posudu s vrelom vodom. S tom vodom, kada
se ohladi, valja pošpricati ostale biljke jer taj miris odbija puževe.
Zemlja oko biljaka koje puževi napadaju treba posuti pepelom ili kamenim brašnom, a ove
postupke treba ponavljati nakon svake kiše.
Puževe odbijaju i neke biljke kao što su dragoljub (Tropeolum majus), kadulja (Salvia
officinalis), timijan (Timus serpilum), ricinus (Ricinus communis) pa te biljke valja saditi uz
rub gredice.
Rovac je jedan od učestalih zemnih štetočina. Omiljena poslastica su mu gomolji i korenje.
Njegov rov nije duboko u zemlji, pa ga je najlakše uhvatiti ako u zemlju ukopamo posudu s
vodom, a sa strane postavimo daščice koje ga usmjeravaju u posudu.
Krtica je korisna životinja jer uništava rovce i druge gusjenice i crve, ali istodobno radi
krtičnjake koji narušavaju estetski izgled vrta, najlakše ćemo ga otjerati ako u tlo ukopamo
praznu bocu, a zvukove koje proizvodi vjetar krtice ne mogu dugo podnositi pa odlaze.
Lisne uši najlakše ćemo odbiti od biljaka ako u blizini posadimo lavandu (Lavandula
angustifolia) ili čubar (Saturea hortensis). Možemo ih odstraniti s biljaka mlazom vode. To
treba raditi ujutro kako bi se biljke što prije osušile. Ako to ne pomogne, može se upotrijebiti
neko od prirodnih sredstava.
Za suzbijanje gljivičnih bolesti, kao što je hrđa u blizini nasada, može se zasaditi pelin, a za
ostale mogu se primijeniti neka od prirodnih sredstava.
Da bismo pripremili neki od biljnih preparata za suzbijanje bolesti, trebamo biljke koje
možemo zasaditi u vrtu kao ukras ili ih jednostavno naći na zapuštenim parcelama. Ako biljke
koje trebamo nemamo u svježem stanju, poslužit će i osušene.
Važno je da biljke koje ćemo sušiti, a trebamo njihove listove, poberemo prije cvatnje. Za
pripremu ovih sredstava koriste se: kopriva (Urtica dioica), preslica (Equisetum arven- se),
gavez (Sympgytum officinale), pelin (Artemisia absintium) i druge.
Sredstvo za prskanje od koprive
Koristi se za suzbijanje lisnih ušiju, ali i kao lisno gnojivo (prehrana preko lista). Kilogram
svježih kopriva se usitni i prelije s 10 litara vode (po mogućnosti kišnice) i ostavi se da odstoji
24 sata, ne duže jer se smanjuje efikasnost preparata. U nedostatku svježih kopriva stavi se
100-200 grama suhi. Nakon 24 sata rastvor se procijedi, a tim se rastvorom poprskaju
zaražene biljke sa svih strana.
Gnojivo od kopriva
Radi se na sličan način kao i sredstvo za prskanje. Plastičnu ili drvenu posudu (nikako
metalnu) napunimo do pola s koprivom, a do vrha nalijemo vodu. Posudu prekrijemo
mrežicom i dva puta dnevno promiješamo. Kada se tekućina počne pjeniti, dodamo šaku
kamenog brašna kako bismo neutralizirali neugodan miris. Kada rastvor prestane pjeniti,
gnojivo je gotovo. Koristi se za polijevanje u razmjeri 1:10 (1 litra gnojiva razredi se s 10 litara
vode).
203
Sredstvo od pelina
Koristi se protiv lisnih ušiju, grinja i hrđa. Sredstvo se priprema na slijedeći način: 300 grama
svježih listova (30 grama suhi) potopi se u 10 litara vode i ostavi da stoji 2-3 dana, tada se
procijedi i ne razrijeđenim sredstvom prskamo biljke.
Sredstvo za prskanje od rastavića (preslice)
Rastavić je biljka koja raste na vlažnim staništima pa je možete naći u blizini reka i potoka.
Koristi se protiv hrđa i pepelnica, grinja i crvenog pauka. Kilogram svježih preslica (150 grama
suhe) potopiti u 10 litara vode i ostaviti da odstoji 24 sata, zatim kuhati 30 minuta, a kada se
ohladi, razredi se u omjeru 1:5 i takvo koristi. Može se pomiješati sa sredstvom od koprive u
omjeru 1:1 i takvo koristiti za prskanje biljaka.
Tečno gnojivo od listova gaveza
Gavez je biljka bogata mineralima. Sadrži željezo, kalcij, kalij, fosfor i mangan, sve su to mikro
elementi potrebni biljkama za normalan rast i razvoj. Gnojivo od gaveza jača biljke i
obogaćuje ih mineralima. Priprema se na isti način kao i gnojivo koprive.
Nakon nekoliko dana stajanja, kada se prestane pjeniti, smeđe je boje i neugodna mirisa na
stajski gnoj. Koristi se u omjeru:10. Kvalitetno gnojivo dobit ćete miješanjem gnojiva od
koprive i gaveza u omjeru 1:1. Dobivenu smjesu tečnosti potrebno je razrijediti vodom u
omjeru 1:10.
Možda prirodna zaštita neće svaki put imati jednako dobre rezultate kao kemijska zaštita,
možda će postupak koji puta trebati ponoviti, ali sjetite se da je to vaš ogromni dopri- nos
očuvanju životne okoline.
Zaključiti možemo, da je davno poznata izreka Neće grom u koprive, a na koprivu neće ni
bolesti i štetočine. Stručnjaci preporučuju da to treba iskoristiti u proizvodnji voća i povrća.
Tkanina napravljena od koprive nađena je na lokacijama na kojima su ljudi živjeli još u
brončanom dobu. Koprivu su koristili stari Rimljani i Grci kao hranu i lek.
U germanskoj mitologiji, kopriva je bila simbol boga munje.
Prema narodnom vjerovanju, munja nikada neće udariti u koprivu. Postoji mit da kad kokoši
jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih jaja.
Nekad siromašni, a danas svjesni i samosvjesni pojedinci, je često jedu u proljeće. Kopriva je
bogata vitamina i mineralnih materija.
Kada sve to znamo, potpuno je neopravdano to što koprivu ne koristimo više. Pionir
ekološke proizvodnje kod nas profesorica Branka Lazić kaže da se, osim u ishrani, kopriva
može koristiti za suzbijanje biljnih bolesti i štetočina, kao bezopasno sredstvo.
Koristi se protiv svih lisnih ušiju folijarnim zalijevanjem ili prihranjivanjem. Najviše se koristi
protiv lisnih ušiju koje napadaju povrće i voće.
Stvarajući otpornost biljke postiže se još nešto. Biljka postaje otporna i na druge insekte koji
bi se mogli javiti. Što je najvažnije, ona stvara neutralnu sredinu i ne dozvoljava razvoj
gljivičnih oboljenja a sama otpornost biljke je usmjerena na borbu protiv bakterijskih
oboljenja.
Profesorica Lazić ima i recept za pripremu rastvora kojim ćemo, na našim okućnicama, ali i u
ozbiljnijoj ekološkoj proizvodnji, zaštititi voće i povrće.
204
Isitnite koprivu, i jedan kilogram tako isitnjene koprive prelijte sa 10 litara hladne vode.
Kopriva u vodi treba odstajati 24 sata. Tekućinu treba odvoji od čvrstog dijela. Usjev prskati
jednom tjedno. Ako su biljke slabe, postupak treba ponoviti 2-3 puta tjedno.
Čvrsti ostatak nakon pripremanja rastvora može se iskoristiti za kompost, ili za prekrivanje
zemljišta između biljaka u povrtnjaku. Nakon tretmana biljka postaje otpornija na bolesti i
štetočine.
Tekuće gnojivo od koprive izvrsno je dušično gnojivo za pri hranu raznih biljnih vrsta. Ono
djeluje ljekovito, uravnotežujuće i potiče razvoj klorofila i time proces fotosinteze.
Za pripremu nam je potrebno:
• Svježa ili sušena kopriva – ubire se sviježe biljke koje se mogu rezati od proljeća do ljeta,
• plastična posuda ili bačva od cca 15 litara. Najbolje je koristiti plastiku jer drvo pušta
tanine, a metalno posuđe ni u kom slučaju ne dolaze u obzir zbog neželjenih kemijskih
reakcija,
• odstajala voda (ukoliko nismo u mogućnosti pribaviti kišnicu),
• mreža koju koristimo umjesto poklopca (metalnu ili već po izboru) da omogućimo
cirkulaciju zraka.
Na dno bureta stavljamo jako usitnjenu koprivu, a zatim posudu ispunimo vodom. Omjer bi
trebao biti 1 kg koprive na 10 l vode ili ukoliko se koristi suha 150 – 200 g suhe koprive na 10
l vode.
Smjesa se tokom vrenja pjeni tako da valja ostaviti dvadesetak cm mjesta od ruba bureta, a
sve promiješamo barem jednom dnevno da bi omogućili kisiku da sudjeluje u procesu
razgradnje. Bure smjestimo na osunčano mjesto. Miris koji se razvija tokom fermentacije
moguće je ublažiti šakom kamenog brašna posutom po površini.
Gmpkovp je spremno za upotrebu nakon 1,5 do 3 tjedna zrenja odnosno kada poprimi
tamnu boju i prestane pjeniti. Bure sada možemo poklopiti.
Gnojivo se naravno mora razrijediti najčešće u omjeru 1:10, a ukoliko se radi o osjetljivijim
biljkama ili ste napravili jaki ekstrakt, gnojivo razrijedite na 1:20.
Gnojivo se koristi za prehranu u području korijena, ali moguće ga je upotrebljavati i za
prskanje nadzemnih dijelova. Tada je potrebno razrijediti u omjeru 1:50.
Jedine kulture koje ne podnose ovo gnojivo su grah, grašak, luk i češnjak.
Ukoliko se gnojivo ne potroši odjednom, potrebno ga je uskladištiti u nekoj hladnijoj
prostoriji da ne bi došlo do ponovne fermentacije. Tako uskladišteno može izdržati do kraja
godine.
Ukoliko imate dovoljno koprive, možete ju samo malo usitniti i prekriti zemljište oko biljaka,
to povoljno utječe na pojačani rad biljnih organizama kao i na povećanu mineralnu
vrijednost zemljišta i biljaka.
Ako se odlučite za ovo gnojivo (veoma je dobro, pogotovo za organsku proizvodnju povrća,
vodite računa da ne koristite koprivu koja ima sjeme, jer se može dogoditi da je rasijete.
Bio vrtlarstvo za mnoge je izlaz iz vrtloga sumnji izazvanih upotrebom kemijskih sredstava.
Vrtlarstvo bez upotrebe otrova pruža potpuno moguće rješenja.
Potpunim prestankom upotrebe kemijskih sredstava poboljšava se zemljište i plodovi.
Sredstva potrebna za zaštitu ugroženih biljaka u vrtu možete sami pripremiti od bilja koje
većinom sami uzgajate ili se nađu u prirodi.
Kopriva je u tom izboru jedna od najdragocjenijih darova prirode.
Vratimo se prirodi, jer to je jedini pravi put!
205
Literatura:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
http://www.poljopartner.rs/VestDetaljno.aspx?id=23741&grupa=5
http://mojcvijet.hr/content/view/175/73/
http://durmitor.wordpress.com/2011/03/25/zastita-biljaka-bez-hemije/
http://www.srbel.net/2012/04/17/zastita-biljaka-bez-hemije/?lang=lat
http://www.bastovanstvo.rs/index.php?topic=17.0
http://horti-kultura.hr/index.php/component/k2/item/40-teku%C4%87egnojivo-od-ko- prive.html
206
Branislav Rajić
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija
HRANA BUDUĆNOSTI – LYCIJUM BARBARUM
U uvodu je potrebno istaći, da je Lycijum Barbarum (kineski slatki koren, gan cao, goji
bobice.) ključna biljka, koja se u medicini koristi duže od pet tisuća godina. Tradicionalni
liječnici vjeruju da njegova upotreba omogućava postizanje dugovječnosti jer podmlađuje
ljudski organizam. Cilj ljudske vrste u XXI vijeku, jeste da im životni vijek bude iznad 150
godina, jer Svaka smrt prije 150 godine života jeste nasilna smrt. To je naučna i praktična
činjenica, te je od izuzetne važnosti imati pravovaljanu informaciju, koja doprinosi zacrtanom
cilju.
Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, kao i vlastitim uvidom u blagotvorna
učinkovitost Lycijum barbaruma, dobivena su neprocjenjiva saznanja.
Rezultati potvrđuju da Lycijum barbarum ima izvanredne terapeutske osobine, što su
potvrdila i suvremena naučna istraživanja.
Lycijum Barbarum, to jest goji bobica je jedna od najmoćnijih biljaka u svetu. Lycium je
drvenasta grmolika biljka koja daje visokoenergetski plod bobičasto–čokoladnog okusa.
Lycium barbarum je grm koji prirodno raste u sjevernoj Aziji, distribuira se kroz Kinu i
ekstenzivno uzgaja u provinciji Ningxia.
Lycium Chinese je malo manji grm koji prirodno raste u istočnoj Kini.
Gaji se u cijeloj Kini, zatim u dijelovima SAD-a, te u drugim zemljama gdje se prerađuje. Plod
grma licijum je svijetlo crvene boje, mek skoro kao guma za žvakanje, a ima ugodan ukus.
Koriste se bobe sa uzgajanih i sa divljih biljaka. Beru se zrele, zatim suše, dok se koža ne
smježura, a plod ostane mekan.
Kineski narod je od davnina govorio o tri biljke života. To su ginseng, vrijesak i goji bobice
(Lycium Barbarum i Lycium Chinese). U nekoliko pokrajina Kine i područja u Tibetu, ova biljka
raste u prirodi kao samonikla i taj dio se zovu Goji pojas i tu je smatraju svetom biljkom.
Godinama unazad ova biljka osvaja Ameriku i Evropu i koristi se kako u ishrani tako i u
medicini zbog svojih nevjerojatnih sastojaka.
Goji može narasti od 1 do 3 metra u visinu i najviše mu odgovara alkalno zemljište. Postoji L.
chinense koja se najviše gaji na jugu Kine i nešto je niža, a Lycium barbarum na sjeveru i
nešto je viša i ima krupniji list. Podnosi visoke temperature ljeti kao i hladne zime sa velikim
minusom. Plod je duguljast narančast veličine od jedan do dva cm. Bobice su prepune
sjemenki. Bobice zriju od srpnja do listopada i ne beru se, već se tresu zbog brze oksidacije.
Sušene su slatke mada se mogu jesti i sirove.
Daje rod od treće godine. Nisu potrebna nikakva ulaganja nakon sadnje, ne traži zalijevanje,
niti ga napadaju štetočine. Vrhove treba zakidati tako da se biljka razvije u grm, a ne da ode
u visinu. Ako se pusti da ode u visinu prije rodi ali je neotporna na vjetar.
Goji jako lijepo izgleda i kao ukrasna biljka u vrtu. U tijeku jedne godine žbun se može i
utrostručiti. Odgovara mu i balkansko klimatsko područje te se uspješno gaji. Prskanje
Lycium barbaruma nije potrebno jer su goji bobice – eko voće.
207
Nalazi se na prvom mjestu biljaka po količini antioksidanata koje posjeduje u uništavanju
slobodnih radikala.
U 100 grama goji bobica ima fantastičnih 25 300 jedinica, četiri puta više od trećeplasirane
šljive i drugoplasiranog nara.
100 grama goji bobica sadrži: *370 kalorija* 7 vitamina (B1, B2, B6, C, A, D, K) * 21 mineral =
cink, selen, kalcij, kalij. * kalcija 112 mg što čini 10 % preporučene dnevne doze (pdd), kalija
1.132 mg što čini 24 % pdd, željeza 11 mg što čini 80 % pdd, cinka
2 mg što čini 18 % pdd, selena 50 μg što čini 91 % pdd, vitamina B2 1.3 mg što čini 100 %
pdd, vitamina C oko 75 mg što čini 100 % pdd * 18 amino kiselina od ukupno 20 * 8
polisaharida i 6 monosaharida * linolnu i alfalinolensku kiselinu, betasitosterol (dobar za holesterol) * 5 karotenoida uključujući beta karoten, zeksantin, lutein, likopen i kriptoksantin.
Zbog veoma dobrog izvora željeza, kao i vitamina C, upotreba licija u prevenciji
sideropenijske anemije, kao i liječenja blažih oblika anemije, ne smije biti izostavljena.
Visoka koncentracija selena, vitamina C i karotenoida mu daje fantastična antioksidacijska
svojstva.
Polisaharidi omogućavaju pravilan rad i prevenciju bolesti debelog crijeva, pospješuju
razgradnju minerala, stabiliziraju razinu šećera u krvi, stimuliraju funkcije imunog aparata.
Dobar je za vid, štiti oči od odumiranja žute pjege izazvane djelovanjem slobodnih radikala,
smiruje nervozu, a pospješuje i pamćenje, pomaže u zaštiti od različitih oblika raka, dobar je
za srce i kod povišenog krvnog pritiska, a koristi se i u borbi s rakom grlića
maternice, za liječenje impotencije i uvećane prostate, kod mršavljenja, jača metabolizam i
daje prirodnu slatkoću, koja savršeno zamjenjuje šećer.
Neko ih zove i sretnim bobicama zato što se čovjek dobro osjeća kada ih redovno konzumira,
utječu na dobro raspoloženje, daju tijelu snagu, izdržljivost, vitalnost i utječu na dug i zdrav
život, dnevno ih je potrebno 10 do 30 g, da bi se postigao željeni rezultat.
Kao i većina jestivog voća goji ne pokazuje toksičnost. Dnevna doza može varirati od 10 do
100 grama sušenog voća u zavisnosti od potreba. Doze preko 100 grama dnevno nisu
preporučljive.
Lycijum Barbarum se u medicini tisućama godina koristi u borbi protiv raznih bolesti.
Stimulira nastajanje interferona i povećava imunitet. Djeluje antimikrobno i antialergijski,
efikasan je protiv raznih bolesti respiratornih organa i odličan stimulans za rad najveće
laboratorije čovječjeg tijela. Efikasan je i u liječenju grupe degenerativnih oboljenja kao što je
artritis zahvaljujući svojim antiinflamatornim osobinama. Tradicionalno se u kineskoj
medicini upotrebljava kao yin tonik, njeguje jetra, bubrege i jača vitalnu energiju.
Vitamini i sastojci kao zeaxantin, sitosterol i LBP-X imaju antitumorski učinak. Betakaroten
sam jača otpornost organizma, odnosno djeluje kao imunostimulator, a pri tome mu
pomažu i brojni polisaharidi i glikoproteini Licium-a, kao LBP (3p), LBP-X, LbGp2, te vitamini
Poboljšava vid. Zeaxantini uz lutein imaju značajnu ulogu u zaštiti od staračke makularne
degeneracije i slabovidosti, a poznato je dobro djelovanje na vid beta karotena.
Zeaxantin ima sljedeća osobine: antikancerogeno – antitumorsko, hepatoprotektivno, djeluje
kao inducer quinone-reduktaze i smanjuje rizik makularne degeneracije kod starijih.
Arginin djeluje kao afrodizijak, pojačava oplodnu moć muškarca, pa se upotrebljava kod
jačanja spolne moći i protiv impotencije, te erektivne disfunkcije. (LBP) polisaharidi boba
licija štite sjemeni epitel od djelovanja starenja i toplote. Navodi se studija koja je pokazala
da su muškarci preko 59 godina, koji su uzimali 2 unce (1 unca = 30 gr) bobica Licija dnevno,
208
nakon deset dana testiranja imali značajan porast razine testosterona (muškog spolnog
hormona) u odnosu na ostale.
Sprečava mutacije genetskog materijala i pojavu malignih oboljenja. Vitamini i sastojci kao
zeaxantin, sitosterol i LBP-X imaju antitumorsku učinkovitost.
Betakaroten sam jača otpornost organizma, odnosno djeluje kao imunostimulator, a pri
tome mu pomažu i brojni polisaharidi i glikoproteini Licija, kao LBP (3p), LBP-X, LbGp2, te
vitamini.
Poboljšava vid. Zeaxantini uz lutein imaju značajnu ulogu u zaštiti od staračke makularne
degeneracije i slabovidosti, a poznato je dobro djelovanje na vid beta karotena.
Zeaxantin ima sljedeće osobine: antikancerogeno – antitumorsko, hepatoprotektivno,
djeluje kao inducer quinone-reduktaze i smanjuje rizik makularne degeneracije kod starijih.
Arginin djeluje kao afrodizijak, pojačava oplodnu moć muškarca, pa se upotrebljava kod
jačanja spolne moći i protiv impotencije, te erektilne disfunkcije.
(LBP) polisaharidi boba licija štite sjemeni epitel od utjecaj na starenje i toplotu. Navodi se
studija koja je pokazala da su muškarci preko 59 godina, koji su uzimali 2 unce (1 unca= 30
gr) bobica licija dnevno, nakon deset dana testiranja imali značajan porast razine
testosterona (muškog spolnog hormona) u odnosu na ostale.
Dizajnirana je i provedena studija u namjeri da provjeri efekt jednog od sastojaka lycija
barbarum-a, polisaharid-protein kompleksa LBP (3p), na imuni sistem miša kome je
induciran prijenosni sarkom S180. U navedenoj studiji Gan i suradnici sa Huazhong
Univerziteta nauke i tehnologije Wuhan, Kina, su pokazali da polisaharid-protein kompleksa
LBP (3p) može značajno usporiti rast sarkoma S180, a pojačati: fagocitozu makrofaga, zatim
formiranje antitijela, proliferaciju limfocita, te aktivnost citotoksičnih T limfocita (CTL), razina
ekspresije interleukin-2 (IL2) gena i na kraju reducirati lipidnu peroksidaciju oboljelog
organizma.
Zaključci studije ukazuju da LBP (3p) može inducirati imuni odgovor i imati potencijalni
terapeutski efekt kod karcinoma. Optimalna doza je bila 10 mg/kg i pokazala se efektnijom
od doza od 5 mg/kg ili 20 mg/kg.
Kineski naučnici u studenome 2003. godine pokazuju da polisaharid licium barbarum (LBP)
ima protektivni efekt na testikularne ćelije, oštećene oksidaciojom hodrogen peroksidom
(H2O2). Testikularne ćelije su 1 sat bile izložene različitim koncentracijama LBP-a prije nego
što su tretirane sa 100mmol/L H2O2 u trajanju od 25 minuta. Prikazano je da LBP čisti
slobodne radikale i zadržava oštećenje genetskog materijala DNA testikularnih ćelija
uzrokovanog oksidacijskim stresom.
Kineski naučnici u objavljuju u Etnofarmakološkom žurnalu u listopadu 2002. godine
rezultate svoje studije. Polazeći od toga da se u Kini od davnina plodovi L. barbarum koriste u
tretmanu neplodnosti muškarca a da je mehanizam djelovanja ostao nepoznat. Do sada se
znalo da oksidativni stres je najozbiljniji uzročnik strukturalne degradacije i apoptoze
(odumiranja ćelija) u testisima izoloženim hipertermiji, tj. većoj vrućini i zagrijavanju na što
su muške spolne žlijezde jako osjetljive. Pod pretpostavkom da lycium barbarum ima
antioksidacijski efekt i štiti od oksidacijskog stresa uzrokovanog toplotom mjerena je lipidna
peroksidacija uzrokovana ultraviolentnim zrakama i citohrom c redukcija od strane slobodnih
radikala. Rezultati studije su pokazali da je polisaharid boba licijuma (LBP) moćan inhibitor
obje spomenute reakcije.
209
Objedinjeni ovi rezultati pokazuju zaštitni efekt lycium barbarum na degeneraciju sjemenoga
epitela uzrokovanog starenjem i toplotom, zatim ukazuje na mogući mehanizam ovoga
protektvnoga djelovanja i daje naučnu podlogu tradicionalnoj upotrebi ove biljke.
Njemački naučnici sa Instituta za kemiju namirnica, pri Univerzitetu Hohenhaeim, iz
Stuttgart-a su u svibnju 2004 objavili u Britanskom Journal of Nutrition, da je zaxantin
dipalmitat (esterificirani zaksantin) iz Lycium barbarum, mnogo veće bio dostupnosti,
odnosno da brže dospijeva u organizam i da je u njemu bolje iskorišten, nego njegova
neesterificirana forma, nađena drugdje.
Inače se za zaxanthin i lutein navodi da mogu smanjiti rizik nastanka makularne
degeneracije, koja je jedno od najčešćih očnih oboljenja starijih.
Suhe bobice Lycium Barbarum sadrže oko 0,5% prekursora aksorbinske kiseline vitamina C,
što je uporedivo sa količinom C-vitamina u svježem limunu, navodi se u studijama japanskih
naučnika.
Naučnici Odjeljenja interne medicine iz Ho-Ping bolnice u Taiwan-u u studenome 2003
prikazuju u „Phitomedicine” žurnalu, mogućnost regulacije aktivnosti MAO-B od strane
Lycium chinese, što je od krucijalne važnosti u tretmanu neurodegenrativnih oboljenja. Inače
Monoamin oksidaza – MAO, katalizira oksidacijsku deaminaciju biogenih amina, što je
udruženo sa otpuštanjem H2O2. Postoje 2 podtipa, MAO-A i MAO-B. Zaključuje se da Lycium
može biti koristan za odlaganje i prevenciju progresivnih degenracijskih procesa uzrokovanih
neurološkim oboljenjima.
Glavna bolnica kineskih zračnih snaga u Pekingu, Kina, provela je 2002. godine ispitivanje
antiupalnog djelovanja sastojaka koji se upotrebljavaju u kineskoj tradicijskoj medicini.
Prikazan je značajan efekt koji bobe lycija imaju u smanjuju otoka i artritičnih upalnih
promjene u zglobu.
Evropski žurnal farmakologije u lipnju 2003 objavljuje studiju Gan Lu i suradnika. Produkcija
citokina je ključni moment u inicijaciji i regulaciji imunoga odgovora. Mnoge supstance se
upotrebljavaju da moduliraju produkciju citokina, a time i imunoga odgovora kod
mnogobrojnih oboljenja, na primjer kod raka.
Interleukin-2 i tumor necrosis factor-alfa su dva vrlo važna citokina u antitumorskom
imunom odgovoru, tj pri odbrani organizma od tumora. Studija pokazuje da davanjem
sastojka lycij barbarum-a, polisaharid-protein kompleksa LBP (3p), dolazi do pojačane
ekspresije interleukin-2 i tumor necrosis factor-alfa i na razini mRNA i na proteinskoj razini.
To se događa u direktnoj ovisnosti o dozi LBP (3p) i time se zaključuje da on može inducirati
imuni odgovor i imati mogući terapeutski efekt u malignih oboljenja.
Pročišćena komponenta licij barbarum polisaharida LBP-X je testirana i prikazano je da
inducira značajnu prilagodljivost na fizičke napore, pojačava otpornost na umor i ubrzava
njegovu eliminaciju. LBP-X pojačava depoe glikogena u mišićima i jetra, pojačava aktivnost
LDH i pojačava blod urea nitrogen (BUN) nakon krajnjih napora, ubrzavajući njegovu
eliminaciju poslije toga. Doza od 10 mg/kg/dan bila je najoptimalnija u odnosu na pet
testiranih doza na institutu za higijenu, medicinskog fakulteta Wuhan, Kina. Rezultati su
objavljeni u ožujku 2000. godine.
Iz Lycium Barbarum su izolirani mnogi aktivni polisaharidi. Prsmatran je utjecaj četiri od njih
LBP 1a-1, LBP 1a-2, LBP 3a-1, LBP 3a-2 na regulaciju imuniteta i zaključeno da polisaharidi sa
glavnim lancima ad lafa- (1->4) D-poligalakturona pokazuju jači imuno-modulatorni efekt.
Iz Lycium Barbaruma izolirani glukokonjugat LbGp2 sa molekularnom masom 68,2 ku, satoji
se od 90,7% karbohidrata i ima 18 različitih aminokiselina. U studiji provedenoj 2001. godine
na Institutu za organsku kemiju u Šangaju pri kineskoj akademiji, dokazano je da LbGp2
210
povećava učestalost fagocitoze i, promovira limfocitnu translaciju i ubrzava produkciju
serumskoga kemolizina. Efikasno djeluje kao antioksidant uništavajući slobodne radikale
aniona superoksida koji su proizvedeni u studiji uz pomoć DMSO- NaOH. Ovaj homogeni
glukokonjugat je pokazao značajnu aktivnost u imunitetu i kao antioksidans.
Slična studija koja je pokazivala efekt LbGp2 na imunitet je usporedo rađena, također u Kini,
a objavljena je u časopisu Carbohydr Res, u ožujku 2001. godine.
Šangajski institut kineske akademije je objavio rezultate druge studije gdje je prikazan efekt
glukokonjugata i njihovih glikana na inhibiranje peroksidacije low density lipopro- teina
(LDH). Naime to je proces stvaranje „po organizam lošeg” lipoproteina kolesterola.
Zaključeno je da glikani nemaju nikakav efekt na ovaj proces, a da glukokonjugati inhibiraju
proces peroksidacije LDH, a od njih najbolji efekt ima LbGp5.
Lycium Barbarum inhibira apoptozu – odumiranje ćelija jetra miša uzrokovane hidrokortizonom, a efekt mu je u ovisnosti o dozi.
Ovo je dokazano na Fakultetu za farmakologiju, Guanzhou, Kina i objavljeno u svibnju 1999.
godine. Apoptoza je programirana smrt ćelije u organizmu. Naime, nakon određenoga broja
dioba, a uslijed još nerazjašnjenih procesa i signala iz nje same, ćelija u organizmu umire.
Smatra se da je taj proces u nju genetski uprogramiran.
U studenom 2001 je objavljena studija kineskih naučnika koji su pokazali da polisharid licium
balbarum LBP-X ima inhibitorni efekt na rast ćelija leukemije čovjeka (HL-60) i da je taj efekt
direktno razmeran dozi. LBP-X smanjuje fluidnost membrane HL-60 ćelija, a time usporava
rast ćelija kod leukemije.
Poznato razarajuće djelovanje slobodnih radikala u organizmu. Lycij kao antioksidant je
predstavljen u više studija.
U posebno dizajniranoj studiji rađene na Odseku preventine medicine Medicinskoga
fakulteta Yinchuan, Kina, a čiji su rezultati objavljeni u veljači 2002. godine, ispitivan je efekt
Lycium barbaruma na slobodne radikale nastale hipoksijom (stanjem nedostatka kisika u
tkivima).
Eksperimentalne životinje su hranjene ekstraktom licija 16 dana, a potom izložene uvjetima
sa smanjenom količinom kisika. Pokazana je veća aktivnost superoksid dizmutaze (SOD),
katalaze (CAT) i potpune antioksidantskog kapaciteta u uspoređenju sa kontrolnom grupom
što pokazuje zaštitno djelovanje Lycium barbarum-a na oštećenja od strane slobodnih
radikala nastalih usljed hipoksije.
Antioksidaciono djelovanje ukupnih flavonoida Lycij barbarum na slobodne radikale kreće se
od 0-51% na O2-, dok se na OH- radikal, djelovanje 21-72%.
Nakon provocirane lipidne peroksidacije membrane crvenih krvni zrnaca uz pomoć H2O2
urađena je studija koja je proučavala antioksidantsko djelovanje komponenti Lici- um
barbarum i betina. Utvrđeno je da najbolju inhibiciju lipodne peroksidacije membrane ćelija
imaju suhe bobe licija < zatim polisaharidni flavonoidi liciuma > a najslabiju sam betain.
Posebno se navode studije u kojoj ekstrakt Lycium barbaruma imaju hepatoprotektivno
delovanje odnosno štiti ćelije jetra:
U prvoj od njih, rađenoj od strane korejskih naučnika i objavljenoj u siječnju 2003. godine,
tri nova pirolska derivata su izolirana i dokazano je njihovo izrazito zaštitno djelovanje na
ćelije jetra.
U drugoj studiji, objavljenoj u rujnu 2000 u Phytotheapy Res., korejski naučnici sa Fakulteta
za medicinu Istoka i Zapada, Kyunghe Univerziteta iz Seula su pokazali da cerebrozid iz
Lycium Chinense štiti primarne kulture ćelija jetra koje su bile izložene galaktozaminu i ima
izraženo hepatoprotektivno djelovajnje.
211
Sa istog fakulteta je 1999 u Biol Pharm Bull objavljena studija da novi cerebrozid iz boba licija
čuva glutation redoks sistem ćelija jetra, najvjerovatnije putem očuvanja nivoa mitohondrijalnog fluatationa (GSH) uništavajući slobodne radikale, te na taj način smanjuje
lipidnu peroksidaciju i oštećenje ćelije.
Antihepatotoksični efekt novoga cerebrozida je inače prvi put spomenut 1997. godine u J
Nat Prod.
U četvrtoj studiji, objavljenoj u rujnu 1997 u Res Commun Mol Pathol Pharmacol, korejski
naučnici sa seulskog Nacinolnog Univerziteta su pokazali hepatoproektivno djelovanje
karotenoida, zeaxanthin dipalmitat-a – iz Lycium barbarum-a.
Prethodno spomenuti korejski naučnici, su još ranije uočili i objavili da karotenoid,
zeaxanthin dipalmitat iz Lycium Barbarum, smanjuje proliferaciju miofibroblastima sličnih
ćelija i sintezu kolagena in vitro. U ožujku 2002. su objavili članak u Biol Pharm Bull., u kom
su pokazali na animalnom modelu da zeaxanthin dipalmitat smanjuje intenzitet fibroze jetra.
Administritrana doza je bila 25 mg/kg.
Vojnomedicinski fakultet u Šangaju, Kina je u studenome 1994. godine objavio svoju studiju.
Provedena su ispitivanja djelovanja LAK/IL-2 terapije kombinirane sa Lycium barbarum
polisaharidima (LBP) kod tretmana malignih oboljenja.
U studiju je uključeno 75 oboljelih koji su imali neko od oboljenja: maligni melanom,
karcionom bubrega (renal cell carcinoma), kolorektalni karcinom, karcinom pluća,
nazofaringalni karcinom (nosa i ždrela). Odgovor na terapiju LAK/IL-2 u kombinaciji sa (LBP)
je bio 40,9% u usporedbi sa 16,1% odgovora na tretman na sam LAK/IL-2. Istovremeno je
kombinirani tretman imo dužu remisiju. Zaključuje se da Lycium barbarum polisaharidi (LBP)
mogu biti upotrijebljeni kao adjuvantna (dodatna) bioterapija malignih oboljenja.
1991. je Institut za rak, Yinchuan, Kina objavio da postoji bolji efekt radioterapije
kombiniraane sa Lycij barbarum polisaharidima (LBP) kod tretmana Lewis karcinoma pluća,
nego kod same radioterapije.
Tipični i tradicionalni način upotrebe, bio je jedenje zrelih boba, obzirom na njihov ugodan
ukus. Također bobičasti plodovi lycija mogu biti upotrijebljeni u hrani ili pripremljene kao čaj.
Postoje i biološko aktivni proizvodi (BAP) koji se mogu nabaviti.
Prodaja ovih proizvoda je u stalnom porastu, zbog sve većih naučnih dokaza o spektru
djelovanja i efikasnosti ove biljke u tretmanu određenih stanja.
Zaključiti možemo da lycij Barbarum sadrži 19 (18) amino kiselina (od kojih je 8 esencijalnih),
21 mineral u tragovima, uključujući i antikancerogeni germanij, više proteina nego cjelovito
zrno pšenice (13%), više C vitamina od naranče, kompleks B vitamina neophodnih za
pretvaranje hrane u energiju, vitamin E (rijetko se nalazi u voću, uglavnom u sjemenkama i
žitaricama), ciperon, koji koristi srcu i krvnom pritisku a ublažava i ženske tegobe,
solavetivon, snažan antigljivični i antibakterijski spoj, fizalin, aktivan spoj koji štiti od
leukemije i hepatitisa B, betain, koji se koristi da bi jetra proizvodila holin, spoj koji smiruje
nervozu, poboljšava memoriju i štiti od masne jetra.
Betain takođe smanjuje rizik od infarkta i štiti DNK, kompletan spektar antioksidanta
karotenoida, uključujući i beta karotin (bolji izvor od mrkve) te zeaksantin (štiti oči).
Ovo čini licij najbogatijim izvorom beta karotina od svih poznatih namirnica, beta-sitosterol,
antiupalni agens. Beta-sitosterol se također koristi za snižavanje kolesterola, liječenje spolne
nemoći i kod povećane prostate, esencijalne masne kiseline, koje su potrebne za održavanje
proizvodnje hormona, dobro funkcioniranje mozga i nervnog sistema.
Zbog bogatog sastava lycij Barbarum jača imunološki sistem, usporava proces starenja
organizma, sprečava nastanak leukemije i raka, štiti od bolesti srca i krvnih sudova, regulira
212
rad mokraćnog sistema, daje snagu i energiju, djeluju antibakterijski i anti upalno, poboljšava
plodnost kod žena, štite vid i doprinosi ljepšem tenu, poboljšavaju cirkulaciju, štite od
dijabetesa, poboljšava kvalitetu sperme.
Da bi uživali u zdravstvenim dobrobitima lycij barbaruma, potrebno je sasvim mala količina.
Preporučena dnevna doza bobica je 10-30 g dnevno. Međutim ne postoji gornja granica u
konzumiranju goji bobica. Na primjer u kineskoj medicini uobičajeno se primjenjuje doza od
150 g svježih bobica dnevno.
Kod nas nećete pronaći sveže bobice licija, jer se one brzo kvare.
Forever Living Products D.O.O. Beograd Srbija, ne koristi cijelu biljku, već njen ekstrakt, ali u
sudjelovanju sa Licorisom, što je vrlo bitno.
Radi toga je Forever Lycium Plus, kao antioksidant 40 puta jači od C vitamina i 100 puta jači
od E vitamina i moćna je dopuna arsenalu antioksidanta.
S obzirom na brojne vitamine, aminokiseline, enzime. kao i druge biološki aktivne materije,
preparat Forever lycij Plus se koristi za: jačanje organizma nakon oboljenja i tokom
rekonvalescencije, regeneraciju tkiva, dizanje niske razine vitalne energije, detoksikaciju
organizma, tretmana opće malaksalosti i slabosti, poboljšanja vida, kod zujanja u ušima,
tretmana bolova u zglobovima i leđima, dijabetesa, seksualne neadekvatnosti, impotencije,
neplodnosti, protiv starenja organizma, protiv stvaranja naslaga kolesterola, za sprečavanje
mutacije genetskog materijala i pojavu malignih oboljenja.
Jedna tableta Forever lycij Plus sadrži 300 mg extracta lycij Barbaruma i 37,5 Licorice.
Dnevna doza od 3x2 tablete simbioznog djelovanje lyciuma i licorice, predstavlja neprocjenjiv
doprinos zdravstvenog blagostanja.
Literatura:
1. The efficiency of flavonoids in polar extracts of Lycium chinense Mill fruits as free
radical
scavenger. By: Qian, Jian-Ya; Liu, Dong; Huang, A-Gen. Food Chemistry, Sep2004, Vol.
87 Issue 2, p283,6p; DOI: 10.1016/j. foodchem. 2003.11.008; (AN
12964026)
2. Use of Chinese herbal products in Oakland and San Francisco Chinatowns. By: Cheng,
Jennifer; Lee, Peggy; Li, Joycelyn; Dennehy, Cathi E.; Tsourounis, Candy. American
Journal of Health-System Pharmacy, 4/1/2004, Vol. 61 Issue 7, p688,7p, 5 charts; (AN
12662899)
3. Identification and quantification of zeaxanthin esters in plants using liquid chromatography-mass spectrometry. (eng; includes abstract) By Weller P, J Agric Food Chem,
2003 Nov 19; Vol. 51 (24), pp. 7044-9; PMID: 14611169
4. Lycium barbarum LBP3p upregulates IL-2, TNFalpha, known antitumor cytokines.
Immunotherapy Weekly, 9/10/2003, p12,1p; (AN 10771153)
5. [Protective action of Lycium barbarum L. (LbL) and betaine on lipid peroxidati- on of
erythrocyte membrane induced by H2O2] (chi; includes abstract) By Ren B, Zhongguo
Zhong Yao Za Zhi, 1995 May; Vol. 20 (5), pp. 303-4, inside cover; PMID:
7
492366
213
Zdenka Nikolić Dragutinović, dr med. spec.,
Ljubica Medić Mijačević, dr med. spec.
Zemun, Republika Srbija
FUNKCIONALNA ISHRANA U OČUVANJU ZDRAVLJA
Pojam funkcionalne hrane prvi put uveden je u Japanu 1980, kada je japanska
vlada ustanovila projekt ispitivanja potencijalnih pozitivnih efekata hrane u
cilju reduciranja troškova liječenja. Danas se u svijetu funkcionalna hrana
definira kao ona hrana, koja pored nutritivnih osobina, dužim konzumiranjem
može uticati preventivno ili terapijski na različite aspekte zdravlja ljudi. Ta
hrana mora biti u formi uobičajene ishrane, a da pritom ističe pozitivan efekt
prilikom konzumiranja uobičajenih količina. Ona sadrži jednu ili više
komponenata koje povoljno djeluju na zdravlje ili pak smanjuju rizik od bolesti.
Funkcionalna hrana se temelji se na filozofiji koju je prije mnogo vjekova iznio
grčki liječnik, odnosno naš učitelj Hipokrat: Neka ti hrana bude lijek, a lijek
hrana.
Funkcionalnu ishranu dopunjavaju dijetetski suplementi odnosno koncentrirani
izvori nutrijenata (vitamina, minerala) ili drugih supstanci koje imaju hranljivi ili
fiziološki efekt, dozirani u farmaceutskim oblicima (kapsule. tablete, kapi)
Funkcionalna hrana je počela ulaziti na mala vrata u ordinacije službene
medicine, veoma često podcjenjivana i omalovažavana, da bi danas imala
mnogo pristalica među liječnicima svih specijalnosti. Sam naziv ovog načina
ishrane ukazuje da naše kardinalne funkcije u cjelini odnosno integralnosti
izuzetno stimuliraju određene grupe spojeva i čuvaju određene sisteme naših
organa od bolesti i prijevremenog starenja.
Danas se izuzetno koristi termin anti age program. Zapažena su mnoga
pretjerivanja u komercijalnom smislu, ali je definitivno jasno da funkcionalna
ishrana uz dijetetske suplemente, dodatke hrani zauzima vodeće mjesto u
okviru integralne medicine. U najprestižnijim svjetskim medicinskim
ustanovama danas se u veliko koriste proizvodi izvorne fitofungo terapije
tradicionalne istočne medicine.
Znači, funkcionalna hrana i dijetetski suplementi imaju za cilj da odlože ili
uspore starenje, da unaprijede zdravlje. Nameće se zaključak da ovakav način
ishrane direktno utječe na rađanje zdravog potomstva.
214
Dragica Draganović
dr sci. med.
Banja Luka, Republika Srpska
PROBIOTIK U PREVENCIJI KARCINOMA
Cilj prevencije svih karcinoma je u održavanju digestivnog sistema zdravim, sa posebnim
osvrtom na debelo crijevo, jer sve bolesti i svaki rak počinje u debelom crijevu.
Analizirajući dostupnu naučno – stručnu literaturu, došli smo do slijedećih rezultata.
Po Mišljenju Ilja Mečnjikova (1845-1916) ruskog mikrobiologa, prerano starenje i smrt
uzrokuju začepljenje krvnih sudova, koji nastaju zbog štetnog djelovanja divljih bakterija koje
izazivaju truljenje. Ilja Mečnjikov je do saznanja, da u Bugarskoj među planinskim pastirima
živi veliki broj starih ljudi koji imaju preko sto godina. On je u svojim istraživanjima došao do
zaključka da hrana koju oni jedu, sadrži materije koje uništavaju bakterije koje izazivaju
truljenje. On je pronašao Lactobacillus Bulgaricus, i pripisao mu tu ulogu.
Suvremena nauka lactobacillus Bulgaricus svrstava u pro biotike.
Od 1970 godine naučnici se bave upotrebom pro biotika u ljudskoj ishrani. Pro biotici
bukvalno označavaju bakterije koje žive u ljudskom organizmu, pogotovu u crijevima i imaju
blagotvorno djelovanje. Danas, u širem kontekstu, pro bioticima nazivamo sve proizvode koji
sadrže bakterije blagotvornog učinka.
Pro biotici su humane bakterije, a nastanjene su duž cijelog sistema organa za varenje, u
ženskim spolnim organima, usnoj, nosnoj i ušnoj šupljini, pa čak i u konjuktivi oka.
Kada se govori o pro bio ticima, prvenstveno se misli na skup bakterija koje žive u debelom
crijevu, a nazivamo ih crijevnom florom. Bakterije crijevne flore po sistematizaciji pripadaju
biljnom svetu.
Pro biotici su vrsta dobroćudnih bakterija koje dospijevaju u organizam putem hrane i u
stanju su se nastaniti i razmnožiti u crijevnom traktu, gdje i pokazuju blagotvorno djelovanje
na zdravlje domaćina. Pošto su pro biotici u stvari bakterije, oni se dijele na nekoliko vrsta,
na primjer bifidobakterije i laktobakcili.
Dok riječ pro biotik označava samu bakteriju, pre biotik označava molekule ugljičnih hidrata
(tzv. oligosaharida) koji predstavljaju hranu za pro biotike.
Najvažnija blagotvorna osobina pro biotika je njihovo inhibitorno djelovanje na
razmnožavanje štetnih mikroorganizama, čime oni aktiviraju i niz drugih efekata u
organizmu, kao što je na primjer jačanje imunog sistema. Pored toga, pro biotici mogu imati i
brojna druga pozitivna djelovanja, na primjer pomažu peristaltiku crijeva, potiču upijanje
nekih hranljivih materija, a neki od njih proizvode i vitamine.
Pro biotici se obično unose u organizam putem redovne ishrane. Ipak, brojna štetna
djelovanja mogu dovesti do smanjivanja njihovog broja. Takvo djelovanje mogu izazvati
pogrešne navike u ishrani: konzumiranje masne hrane ili jače začinjene hrane i alkohola,
proljevi različitog uzroka. Važno je napomenuti, da jedan od najagresivnijih faktora
odgovornih za desetkovanje populacije pro biotika je liječenje antibioticima, koji ne biraju
bakterije, i pored patogenih mikroorganizama uništavaju i korisnu mikrofloru.
Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju da svaka bolest i svaki rak počinje u debelom crijevu,
jer se tu razvijaju toksini. Nastanku bolesti i raka u debelom crijevu doprinosi nezdrava voda,
215
nezdrava hrana, zaprljane crijevne resice, nedovoljna fizička aktivnost, neadekvatno
pražnjenje crijevnog aparata.
Činjenično stanje jeste da intestinalni trakt hrani svaku ćeliju, tkivo i organ tijela. Kada je on
kontaminiran ostatak tijela će odraziti to stanje. Toksična crijeva znače da imamo toksičnu
krv i limfu. Ova toksična situacija pogađa i DNK. Reakcija imunog sistema na strane materije
obično započinje na nekoj od unutarnjih ili vanjskih tjelesnih površina. Pošto putem hrane
dospijevaju veće količine nepoznatih materija u organizam, nije slučajno da se u toku
evolucije crijevni trakt razvio kao jedna od najvažnijih graničnih površina između organizma i
stranih materija koje u njega dospijevaju iz vanjske sredine. Tako skoro 80% ljudskog imunog
sistema obitava u crijevima, pa je tako njihovo zdravlje od naročite važnosti. Pro biotičke
bakterije su u stanju da potisnu štetne bakterije iz crijeva, a sa druge strane vrše i stimulaciju
imunih ćelija fagocita, koje su zadužene za čišćenje patogenih uljeza.
Do pro biotika možemo doći putem uzimanja pro biotičkih namirnica, ali i putem uzimanja
Biološko Aktivnih Preparata (BAP), koji sadrže pro biotike. Način unošenja pro biotičkih
namirnica se podudara sa uzimanjem normalne hrane. A dodaci ishrani (BAP) sa sadržajem
pro biotika u jednoj svojoj jedinici (kapsule, perle, tablete) mogu da sadrže čak i više vrsta, sa
vrlo velikim brojem klica. Njihova primjena je jednostavna, efikasna i može značiti rešenje i
osobama koje iz nekog razloga ne uzimaju pro biotičke namirnice.
Suvremeni preparati danas sadrže pro humane vrste pro biotika, koje bilo tko, pa čak i djeca
mogu uzimati potpuno i sigurno.
Ljudsko tijelo je domaćin raznim vrstama mikroba tj. mikroorganizama. Oni žive na našoj
koži, u našim ustima i svim dijelovima našeg gastrointestinalnog trakta.
Na 400 kvadratnih metara površine crijeva, nalazi se 400-500 vrsta mikroorganizama
(bakterije i gljive), koje nazivamo mikroflorom. Postoji samo 30-40 vrsta, koje čine 99%
crijevne flore. Broj mikroorganizama raste na putu od želuca ka debelom crijevu. Za želudac
i tanko crijevo je karakteristično enzimsko varenje, a u debelom crijevu bakterijsko varenje.
Ukupna masa crijevnih bakterija čini 1-1,5 kg, što čini 40-60% fekalne mase. 1 (jedan) gram
fekalne mase sadrži 100 biliuna živih bakterija, što se poklapa sa brojem ćelija koje sadrži
ljudski organizam, tj ljudski organizam sadrži oko 100 biliuna ćelija.
Crevni sistem djeteta u maternici ne sadrži bakterije i gljive. Nastanak crijevne flore zavisi od
crijevne flore majke, kao i od ishrane. Njen nastanak počinje kada beba prolazi kroz
porođajni kanal, jer bakterije iz vagine majke ulaze u organizam novorođenčeta, i počinje
izgradnja normalne crijevne flore. Kod beba rođenih carskim rezom, ili koje su bile u
inkubatoru, proces izgradnje normalne crijevne flore može kasniti nekoliko tjedana i ne
odvija se na adekvatan način. Dojenje beba majčinim mlijekom pomaže pri nastanku i
očuvanju normalne crijevne flore, jer se tako i jača imuni sistem bebe. Odstupanjem od
prirodnih postulata, nastaje mješovita crijevna flora, koja sadrži veći broj patogenih
mikroorganizama.
U toku prve dvije godine, sastav crijevnih bakterija je karakterističan za svaku bebu i
određuje njen sastav u odraslo doba.
Između 2002-2003 analizirana je crijevna flora 3000 europljana i zaključeno da je prosjek
normalne crijevne flore jedva dostiže 40%, što znači da svaki drugi stanovnik ima patološku
crijevnu floru.
U debelom crijevu razlikujemo tri vrste bakterija: Pro biotike, Patogene bakterije koje su
uvijek štetne (izazivaju truljenje), Patogene bakterije koje u nekim slučajevima postaju
patogene bakterije.
216
Procijenjeno je da više od 400 različitih vrsta mikroba stanuje u ljudskom tijelu kao u svojoj
kući – oni su čak mnogo brojniji nego ćelije u našem organizmu. Mikrobi igraju važnu ulogu u
našem općem zdravlju i blagostanju. Neki mikrobi su loši, međutim većina mikroba je
blagotvorna. Ove dobre bakterije su nazvane pro bioticima (od grčkih riječi za život).
Organizacija za ishranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim Nacijama (FAO) definirala je pro
biotike kao žive mikroorganizme koji u određenim količinama, doprinose boljem zdravlju
domaćina.
Pošto su pro biotici sami za sebe vrlo krhki (toplota i stomačna kiselina ih lako uništavaju), u
farmakognoziji se koristi ekskluzivna tehnologija, koja osigurava da se jedinstvena
kombinacija pro biotika oslobodi tek kada pro biotik dospije do željenog cilja: debelog
crijeva.
Probiotici potiču iz roda Lactobacillus i Bifidobacterium:
Lactobacillus Acidopfilus – sprečavaju pojavu neželjenih mikroorganizama, sprečavaju
njihovo umnožavanje i nastajanje. Blagotvorno djelovanje bakterije Lactobacillus acidophilus
krije se u činjenici da proizvodi mliječnu kiselinu, čime sprečava širenje štetnih crijevnih
bakterija, a stvaranjem enzima potpomaže procese varenja i iskorištavanja hranjivih
materija.
Acidophilus smanjuje količini toksina u crijevima osiguravajući zdravu crijevnu floru koja je
preduvjet sveukupnog zdravlja organizma.
Zahvaljujući još jednoj pozitivnoj osobini acidofilusa, a to je da sintetizira antibiotik kolicin, u
njegovoj se neposrednoj i daljnjoj mikro okolini razvijaju uvjeti koji su izrazito nepovoljni za
postojanost raznih uzročnika bolesti, poput mikro koka, klostridija, nekih koli bakterija i
gljivica. Ovaj je antibiotik, u nekim blažim oblicima crijevnih infekcija, dovoljno efikasan
protiv uzročnika infekcija, pa je u tim slučajevima liječenje antibioticima nepotrebno.
Acidophilus pomaže u snižavanju količine kolesterola u krvi, sudjeluje u procesu prerade i
asimilacije mliječnog šećera (laktoze), proteina, masti i aminokiselina iz mlijeka. Ima
određenu ulogu i u procesu sinteze vitamina B-kompleksa. Kao povoljan sporedni učinak
acidophilusa treba spomenuti i sprečavanje neugodnog zadaha iz usta, koji je čest pratilac
disperzija uslijed poremećaja crijevne flore, kao i pozitivno djelovanje kod rješavanja akni i
drugih kožnih poremećaja.
Bifidobacterij Longum izbacuju loše bakterije i smanjuju pojavu gastrointestinalnih
(stomačno-crijevnih) oboljenja. Bifidobacterij
Lactis snižavaju nivo pH vrijednosti u tijelu i sprečavaju porast nepoželjnih bakterija.
Lactobacillus Rhamnosus – štite intestinalni (crijevni) trakt od nepoželjnih bakterija
Lactobacillus Bulgaricus-održavaju čistoću i balansiranost tankog crijeva zaštita od gljivica
(candida albicans).
Lactobacillus Plantarum – čuvaju osnovne prirodne, vitamine i antioksidante u borbi protiv
nepoželjnih supstanci u našoj hrani.
U pro biotike spadaju i Strekoke i Eubakterije (eu-dobro)
Forever Active Probiotic je mala perlica, laka za gutanje, koja pomaže da se savlada
neravnoteža u organizmu do koje dolazi zbog našeg izbora hrane i stila života koji neopaženo
dovodi do smanjenog broja prirodnih pro biotika. Probiotic djeluje prije svega u tankom i
debelom crijevu gdje pomaže proces varenja hrane, tj. oslobađanje hranljivih sastojaka za
upijanje i pozitivno doprinosi normalnom ljudskom razvoju tijela, pomažući da se održi
balansiran i zdrav sistem.
217
Forever Active Probiotic je pro biotik stabilan na sobnoj temperaturi i nije ga potrebno
čuvati u frižideru da bi sačuvao svoja svojstva.
Prebiotici su prirodne hranjive materije, koje pomažu razmnožavanje pro biotika i koje ih
drže u potrebnim količinama. To su nesvarljivi sastojci u životnim namirnicama na koje
enzimi varenja nemaju utjecaj, i zbog toga u ne promijenjenom obliku dolaze do debelog
crijeva i hrane pro biotike. Takva su na primjer dijetalna vlakna, koja su najčešći takozvani
ologosaharidi i sastoje se od 2-9 jednostavnih šećera. Voće, češnjak, ječmene mekinje i aloja
sadrže ove šećere.
Prebiotici pospješuju proizvodnju i kolonizaciju pro biotika, sprečavaju nastajanje patogenih
bakterija, pomažu proizvodnju štetnih materija u odnosu na patogene bakterije.
Prebiotici pospješuju peristaltiku debelog crijeva, pospješuju proizvodnju masnih kiselina sa
kratkim ugljenim lancem koje služe za ishranu ćelija sluzokože. Smanjuju razinu kolesterola i
triglicerida, efiasni su u prevenciji kardiovascularnih oboljenja. Vezuju karcinogene materije i
zahvaljujući tome imaju preventivnu ulogu kod malignih oboljenja. Prebiotici pospješuju
upijanje i biološku iskorištenost kalcija iz debelog crijeva i zahvaljujući tome smanjuju rizik od
osteoporoze. Vezuju vodu i smanjuju opstipaciju i imaju ulogu u prevenciji alergije.
Aloja Verae Barbadensis Miller djeluje kao prebiotik koji hrani pro biotik i osigurava idealno
okruženje za funkcioniranje dobrih bakterija. U cilju da pomoći zdravom digestivnim sistemu
i povećanju skupljanje hranljivih sastojaka i jačanju imunološkog sistema, pro biotic treba
dodati svom dnevnom programu dopunske ishrane.
Pro biotici se naročito preporučuju kod: osoba koje često putuju, kod dijareje (proljeva) kod
djece i odraslih, u naseljima gdje je voda sumnjive kvalitete, kod dugotrajne upotrebe
antibiotika, kod citostatske i zračne terapije, kod osoba sa oslabljenim imunitetom, kod
osoba sa gljivičnim oboljenjima. Sintetski antibiotici, remete crijevnu floru, čija je posljedica
bujanje nekih kvasnih gljivica, poput Candide albicans, koja često izaziva proljev, zatvor ili
neke druge smetnje u radu crijevnih organa, kao i različite gljivične promjene na plućima,
ustima, rukama, nogama, između prstiju, ispod noktiju i u vaginalnoj sluznici.
U posljednjih desetak godina znatno se povećala učestalost alergijskih reakcija na hranu.
Razlog je u sve više novih namirnica, kao i činjenica da sve više jedemo industrijski obrađenu
hranu. Istraživanja pokazuju obećavajući napredak u rješavanju ovih alergija primjenom
acidofilnih bakterija i drugih pro biotika. Potrebno je podvući da mikroflora crijeva ima
značajnu ulogu u zaštiti zdravlja. To postiže tako što sprečava umnožavanje bakterija, gljivica
i virusa koji izazivaju bolest i proizvodi materije za ublažavanje upala. Pro biotici vrše i
razgradnju određenih hranjivih materija, tj celuloze koja je nesvarljiva u našem organizmu.
Pomažu upijanje željeza, magnezija i kalcija, a proizvode vitamin B i vitamin K.
Pro biotici poslije rođenja imaju ulogu u jačanju imunog sistema, a kasnije pomažu u
prepoznavanju stranih materija i funkciju fagocita, kao i proizvodnju imunih materija koje
nastaju na površini sluzokože crijeva.
Ishrana koja je siromašna vlaknima, a bogata crvenim mesom i mastima dovodi do smanjenja
blagotvornih bakterija. Pokvarene i zaražene namirnice uzrokuju dijareju i razmnožavanje
štetnih bakterija. Pušenje, alkohol, neredovno pražnjenje, proljevi. također doprinose
razvoju patogenih bakterija.
Lijekovi također narušavaju crijevnu floru, među kojima su najznačajniji antibiotici, ali i
antacidi, antiinflamatorni lijekovi, lijekovi koji sadrže steroide, kao i hormonski preparati.
Najčešći simptomi narušene crijevne flore i nedostatka probiotika su crijevni plinovi, dijareja,
meteorizam, opstipacija, problemi sa varenjem, zamor i slabljenje imunog sistema, upala
debelog crijeva, osjetljivost na mliječni šećer, alergija, iritabilni sindrom i upala pankreasa.
218
Naučnici su donijeli zaključak, da se tokom evolucije, u čovječjim organima za varenje
nastanilo i prilagodilo do 1,5 kilograma dobrih bakterija. One imaju zadatak da razlažu trulež
i štite ljudsko tijelo od štetnih materija, koje se putem izmeta izbacuju van organizma. Hrana
koju jedemo, ne hrani samo nas već i naše bakterije u crijevima.
Prirodna ishrana u kolonu dovodi do stvaranja mliječne kiseline, koja blago jača kolon i
korigiraju ravnotežu između korisnih i štetnih bakterija. Nezdrava voda, nezdrava hrana,
lijekovi u crijevima nastanjuje patogene bakterije. Naučna je činjenica da pro biotici
sintetiziraju vitamine (B12), minerale. predstavljaju prve borce u održavanju dobrog
imuniteta. Pro biotici sprečavaju razvoj kancera debelog crijeva, a pri dobivenom usporavaju.
Radi zdravog crijevnog aparata, neophodno je bar jednom u 6 mjeseci (optimalno u 3-4), u
svoje digestivni sistem unijeti dobre bakterije. Prilikom upotrebe pro biotika ne postoje
neželjene promjene.
Neophodni su kod akutnih dijareja, dijareja uzrokovanih antibioticima, kod upalnih bolesti
(autoimune bolesti koje se mogu javiti u bilo kojem dijelu organizma), kod alergijskih bolesti
(ekcemi, alergija na kravlje mlijeko), kod visoke razine kolesterola (sposobni su za direktno
varenje kolesterola), kod bolesti jetra (stimuliraju razinu amonijaka u krvi), kod osjetljivosti
na mliječni šećer (intolerancija na glukozu), kod opstipacije, pri prevenciji kancerogenih
bolesti.
Na tržištu se mogu nabaviti pro biotici, sa jednom ili više vrsta pro biotskih bakterija, sa
koncentracijama od 1 do 5,7 ili 20 milijardi fizioloških bakterija u jednoj kapsuli.
Do sada najblagotvorniji pro biotik ima 6 vrsta dobrih bakterija u jednoj kapsuli, u
koncentraciji od 1 bilion dobrih bakterija u 1 kapsuli (što je za oko 150 puta više od
uobičajenih).
To je Forever Active Probiotik gdje su kombinirane Lactobacillus Acidophillus, Bifidobacterium Longum, Lactobacillus Rhamnosus, Lactobacillus Bulgaricus, Lactobacillus
Plantarum i Bifidobacterium Lactis.
Način upotrebe: Popiti 1 perlicu dnevno sa vodom (najbolje 0,75ml. Aloe Vera Gela) na
prazan želudac ili minimum 2 sata poslije jela. Perlicu ne žvakati i gnječiti!
Radi stjecanja, održavanja i poboljšanja zdravlja, svakodnevno bi trebalo uklanjati štetne
naslage sa zida crijeva, uz upotrebu FOREVER ALOE BITS N PEACHES (Forever Aloja sa
Breskovom) sa bar 75 ml. ujutro, oko 30 minuta prije jela, i održavati crijevnu floru
fiziološkom sa 1 Forever Active Probiotik kapsulom na svaki 3-4 dan. Za detoksikaciju je
neophodno unositi 2 litre zdrave tekućine, tj vode ili čaja (preporučujem Aloae blossum
herbat Tea, čaj koji za 400% jače detoksinira od drugih tekućina) svaki dan.
Literatura:
1 Naidu, A.S., Bidlack, W.R. et al. (1999) Probiotic spectra of laczik acid
bacteria (LAB).Crit rev Food Sci Nutr. 39 (1): 13-126
2. Roberfroid, M.B. (2000) Prebiotics and probiotics: are they functional foods? Am J Clin.
Nutr 71 (6 Suppl): 1682S-7S: discussion 1688S-90S.
3. Sandor Miles (2008), Čisto i jednostavno – o lekovitom bilju, mineralima i vitaminima, Demax Muvek Ktf, Budimpešta
4. Endre Nemet (2010), Nature-Prirodna blaga IV-probiotici, Forever XV godina 4;20-22.
5. Probiotikumok es humanegeszseg, Vissza a tremeszethezl Dr. Szakaly Sandor szerkeszteseben, Kiadja: Magyar Tejgazdasagi Kiserleti Intezet, 2004 Mosonmagyarovar
219
Pinter Otto
promotor ishrane budućnosti
Temerin, Republika Srbija
KAKO USPORITI PROCES STARENJA UZ KVALITETAN ŽIVOT
PRIRODNIM PUTEM
Prije desetak godina, da mi je neko rekao da ću toliko vremena posvetiti zdravom životu,
vjerojatno bih se nasmijao. Međutim, danas, životni pogledi su drastično promijenjeni.
Rođen sam krajem II svjetskog rata 1945. godine. Već u ranoj mladosti postajem zaljubljenik
elektrotehnike, posebno radova velikog genija Nikole Tesle. Posle Elektrotehničkog fakulteta
radio sam kao asistent na fakultetu, potom u RO PTT Novi Sad, gdje mi je omogućeno da se
specijaliziram u oblasti telefonskih komutacija. Zahvaljujući svojoj struci naučen sam da
razmišljam uvijek po nekoj logici, što će mi omogućiti da brzo shvaćam i ono što ću kasnije
zavoljeti toliko da mi je postala opsesija. To je borba za zdrav život.
Još dok sam služio u JRM, izložen raznim izuzetno teškim opterećenjima organizma kao i
cijelog tijela, umislio sam da sam neuništiv jer sam sve ciljeve postizao uvijek i na vrijeme.
Međutim, 1987. godine doživljavam prvi udar sudbine. Razbolio sam se od teške infektivne
žutice, kada mi je doktorica na infektivnom odjeljenju izjavila da mi je jetra u očajnom stanju.
Tada sam sa 42 godine života došao u situaciju da se borim za svoje zdravlje. Drugi udar se
dogodio 2005. kada sam saznao da imam benigni prostatitis. Istovremeno sam na sebi
primijetio nagle promjene znaka starosti. Kako vjerojatno imam i loše genetsko naslijeđe od
svojih predaka, sve slobodno vrijeme sam trošio na čitanje materijala o zdravlju preko
masovnog medija, interneta. Naravno, trebalo mi je više godina da dostignem nivo znanja da
razlučim što je stvarno dobro a što je biznis.
Danas smatram da sam puno postigao, zbog čega sam izuzetno sretan. Od 2005. u domove
zdravlja sam navraćao ne zbog svog zdravstvenog stanja, već zbog posla tj. telefonske
centrale. Tako sam prošle godine morao da potpišem ugovor o izboru svog liječnika, kojeg i
dalje ne poznajem, nikakve lijekove ne koristim, pritisak sam sveo na 118 do 128 bez
lijekova, sa prostatom više nemam godinama noćnih problema, fizički sam izuzetno aktivan
(za svoje godine), psihički rasterećen, sretan uživam u porodici, prirodi i društvu sa ljudima.
Preci su mi u ovim godinama bili ili pokojnici ili teški bolesnici u krevetu. Čitam, odnosno
učim dnevno oko sedam sati na više jezika, željan sam znanja i neću dozvoliti da mi mozak
zarđa. Pored kineskih vježbi Chi Kung, svakodnevno prelazim oko 10 km i radim na
porodičnoj okućnici veličine 14 ari.
U ovom radu sam želio da iznesem znanja i dostignuća koja koristim svakodnevno,
godinama, a zahvaljujući njima sam dostigao ovu razinu zdravlja.
Radi lakšeg razumijevanja, podijelio sam u dva poglavlja sa četiri pod poglavlja :
1.Uzrok bolesti koje utiču na proces starenja.
2.Usporavanje procesa starenja i čišćenje organizma.
2.1 Ishrana
2.2 Fizičke aktivnosti.
2.3 Psihičke aktivnosti.
220
2.4 Tradicionalna kineska medicina (TKM)
1. Uzrok bolesti koje utječu na proces starenja
Nauka kaže da smo predviđeni za život preko 100 godina. Nažalost, u mladosti svi misle da
do starosti ima još mnogo vremena, pa se takmiče ko će više iskoristiti po onoj narodnoj
uzmi sve što ti život pruža. Dok trepneš prođe četrdeseta, a to je razdoblje kada je
organizam u silaznoj putanji. Moderna medicina i pored tolikog napretka primijenjene
tehnike, već oko 100 godina bavi se samo otklanjanjem posljedica, dok na uzroke nitko da
nešto pokrene. Narod se mora educirati jer javni mediji kao TV i internet bombardiraju
pogotovu mlade svačim što u sebi ima jedino, a to je profit proizvođača i prodavatelja.
Tradicionalna kineska medicina po podacima postoji već više od 5000 godina (doseže do
paleolita – tj. kamenog doba) i od uvijek se bavila uzrokom bolesti i preventivom da do nje
ne dođe. Ona se bazira na staroj kineskoj filozofiji Tao, a koja daje objašnjenja za sve što se
oko nas u prirodi i svemiru događa odnosno događalo. Tao je put povratka prirodi što nitko
normalan ne može pobiti. Više o TKM biti će riječi u poglavlju 2.4.
Ako prihvatimo učenje filozofije Tao, doći ćemo do zaključka da je u životu sve jednostavno,
sve djeluje po prirodnim zakonima fizike i kemije. Još kao studenta elektrotehnike, učili su
nas da probleme rješavamo logikom, a oblasti van elektrotehnike povezati
analogijom sa zakonima elektrotehnike. Tako se može razumjeti da i svi organi našeg tijela
do ćelija djeluju kao sastavni dio kompjutorskog sistema koji ima svoj hardver kontroliran i
upravljan softverom. Utvrđeno je da postoji i interni, unutarnji internet sa kojim se prenose
podaci u oba smjera, od mozga do organa i obratno. To proučava najnovija nauka zvana
Bioinformatika. Ona jeste nova, ali i stara jer se bazira na milenijumskom znanju o
akupunkturi,
akupunkturnim točkama i meridijanima (kanalima), kojima se bavi TKM. Više godina
proučavam dokumentaciju o uzrocima bolesti, vjerujući u Tao filozofiju da je sve jednostavno
i po zakonima fizike i kemije. Ja smatram da je to pH faktor. pH vrijednost je mjera aktivnosti
vodikovih iona (H+) u rastvoru i na taj način određuje da li je dani rastvor kiselog ili baznog
karaktera. Znamo da je pH vrijednost broj bez jedinica, i za usporedbu koristi se pH skala koja
obuhvaća vrijednosti od 0 do 14. Za kisele rastvore pH vrijednost je manja od 7 (pH < 7,0), a
za bazne je veća od 7 (pH > 7,0). Za neutralan rastvor pH je 7,0 (destilirana voda). pH faktor
krvi može biti u vrlo uskom intervalu 7.35-7.45. Za mokraću je to 5.5-7.5. Kada dođe i do vrlo
malo zakiseljenosti, organizam se mora izboriti, da to poništi, ćelije ne mogu opstati u kiseloj
sredini. To poništavanje kiselosti vrši se baznim elementima magnezijem, kalijem i kalcijem.
Međutim, sad dolazimo do velikog problema koji je stvorio sam čovjek oko proizvodnje
hrane. To je vještačko gnojivo. Pronalazač vještačkog gnojiva je mislio da će prehranom
biljaka u intenzivnoj proizvodnji biljne hrane, dohranjivanjem biljaka dušikom, fosforom i
kalijem iz jeftinog vještačkog gnojiva, riješiti problem gladi. Za svoj pronalazak je dobio
Nobelovu nagradu, ali još za svog života je saznao da je napravio grešku. Intenzivnom
proizvodnjom i masovnim korištenjem vještačkih gnojiva, nekada plodne zemlje su uništene
i jako osiromašene mikro i makro elementima. Tako da u poljoprivrednim proizvodima ili
nema ili ima u jako malim količinama minerala tzv. mikro i makro elemenata. Te elemente
čovjekov organizam može da upije samo ako je organskog porekla, znači iz biljaka. Kemijska
industrija nudi sa reklamama u svim vrstama javnih medija suplemente kao rešenje ovog
problema. Bilo bi dobro da su biljnog porijekla, ali zbog skupe proizvodnje, prave se
221
uglavnom od sintetiziranog materijala, potpuno beskorisnog za organizam, jer ga isti može
upiti do 8%. Ostalo se izbacuje.
Organizam čovjeka se ne predaje. Ako nema minerala u hrani uzima iz unutrašnjih rezervi,
zglobova, kostiju, vezivnog tkiva, zidova krvnih sudova itd. Poništena kiselina, baznim
elementima, prelazi u soli, koje za organizam predstavljaju nepotrebnu šljaku. Ona se
izbacuje preko bubrega, pluća i kože. Ali i ovi organi su ograničenog kapaciteta, pa se sav
višak mora negdje skloniti do momenta kada oni budu u mogućnosti da ih izbace. To se vrši u
ćelijama vezivnog tkiva kao i masti gdje zbog njihove veličine neće praviti velike probleme.
Pametni softver sklanja ovu šljaku što dalje od mozga i vitalnih organa, ali samo dok se može.
Vremenom se popune sva mjesta oko stomaka, zadnjice i butina i nastupa period kada se
odlažu u ćelije vitalnih organa kada nastupaju bolesti koje moderna medicina rješava
kirurškim zahvatom, uništavanjem sa zracima ili jakim dozama lijekova na bazi kemije.
Ova zakiseljenost organizma zove se acidoza. Uzroci acidoze su poznati:
• pretjerana težina i neaktivnost
• pretjeran unos alkohola, nikotina i kofeina
• pretjerano uživanje šećera
• kronične fermentacije u crijevima zbog nepravilne ishrane
• nedovoljni unos tekućine
• fizički ili fiziološki stres
• previše životinjskih bjelančevina
• nedostatak alkalija (bazne) u ishrani
• sporedne pojave nekih lijekova
• pretjerana ili nepravilna fizička aktivnost (upala mišića)
• zarazne bolesti sa visokom temperaturom
• slabe funkcije bubrega
• metaboličke bolesti
Samo jedan od parametara ove (nepotpune) liste dovoljan je da pokrene ravnotežu kiselina i
alkalija (baza) prema kiselosti. Kiseline mogu napasti tijelo pa samo saznanje o povezanosti
kiselina i bolesti može spriječiti mnoge pojave već u nastanku.
Ruski autor Boris Aranovič spominje njemačkog liječnika G.G. Rekevega koji je formulirao
teoriju upijanja čovjeka. Osnovne postavke te teorije su: bolesti su isticanju zaštitnih snaga
organizma, koje upravljaju imuno biološkim sistemom, protiv vanjskih i
unutarnjih otrova; bolesti su pokušaji organizma da se kompenzira šteta koja je nastala kao
posljedica djelovanja otrova.
U svom radu G.G. Rekeveg je odredio 6 stupnjeva procesa koji se odvijaju u odgovarajućim
oblicima tkiva.
1. Stupanj lučenja fiziološko izlučivanje svih vrsta otpadaka iz tkiva u procesu izmjene
materije. To je stupanj izbacivanja otpadaka koji organizam sam regulira.
2. Stupanj reakcije ili odgovora na nakupljene otpatke-patološki pojačano izbacivanje svih
otpadaka iz tkiva. Pri tome je moguća temperatura, kihavica, kašalj, znojenje, proljev,
izbacivanje gnoja, bolovi i dr. A također i reakcije pri izbacivanju i pretvaranju otrova u
neotrovne materije kroz zapaljenja (crvenilo, zgrušavanje, gnojenje, otvaranje rana).
3. Stupanj nagomilavanja i preraspodjele velike količine otpadaka u obliku masnoća i stupnja
stvaranjem novih mjesta nagomilavanja: lipomi, fibromi, ateromi, polipi, šuljevi itd.
222
4. Stupanj zasićenosti – izražava se kroz subjektivne simptome. Objektivnih simptoma ima
malo i zato se postavljaju opće dijagnoze: vaskularna distonija, migrena, rani klimakterij,
poremećaj razmjene materija, osteohondroza kičme, „sindrom zamora”.
5. Stupanj degeneracije, razaranja i ovdje su objektivni znaci slabi, ali već postoje pozitivni
rezultati laboratorijskih ispitivanja. Na ovom stadiju se javljaju recidivi: atrofični rinitis,
pareze, atrofija očnog nerva, ciroze i dr.
6. Stupanj zloćudnosti – nastaju onkološke bolesti i svi otpaci djeluju kompleksno. Kako se
vidi, na acidozu utiče način ishrane i stanje pH ravnoteže organa za varenje.
Pojedena hrana se prvo vari u želucu uz pomoć klorovodikove kiseline. Ta kisela svarena
hrana prelazi u dvanaesterac gdje se vrši dotok žuči iz žučne kiseline odnosno izlučevina
gušterače koji su jako alkalni (pH faktor između 8 i 8,5). Dalje ide u tanko crijevo kao alkalno
na dalju obradu i skupljanje hranljivih materija. U debelom crijevu sredina mora biti blago
kisela zbog crijevne flore (dobrih bakterija) koje opstaju samo u takvim sredinama.
Poremećaj ravnoteže pH faktora u organima za varenje, u početku stvara samo smetnje:
težina u želucu, podrigivanje, nadutost, proljev ili zatvor. Dugotrajno oštećenje sluzne zaštite
zidova želuca i dvanaesterca stvara u početku gastritis da bi tokom dužeg razdoblja oštećenja
od opekotina kiseline prešlo u ulkus (čir) a kasnije maligni tumor. Najzagađenija sredina je u
debelom crijevu i ako se ne vrši redovno pražnjenje, kao prvo zagađuje se organizam,
smanjuje se imunitet organizma jer crijevna flora treba da vrši razlaganje B vitamina
neophodnih za imunitet. Na kraju dolazi do onkoloških bolesti debelog crijeva. Treba zapaziti
da maligne ćelije preživljavaju samo u kiselim sredinama, npr. uvijek govorimo o raku
debelog crijeva a ne tankog gdje je sredina alkalna.
Ovo su uglavnom poznate stvari, međutim o njima se ili malo ili nimalo ne vodi računa.
Tokom traženja uzroka starenja i najčešćih bolesti u srednje poznom i poznom dobu, došao
sam do podatka da se sve vrti oko organa za varenje, najviše debelog crijeva. Proučavajući
pisana dokumenta, slučajno sam čitajući knjigu Borisa Aranoviča „ČIŠĆENJE ORGANIZMA”
posebno obratio pažnju na dio o radu debelog crijeva. Tu sam prvi put i do sada i jedini,
došao do podatka da su po debelom crijevu raspoređene točke tzv. refleksijske zone.
Refleksijske zone inače postoje na dlanovima, tabanima i ušima. To su inače akupunkturne
točke povezane sa svim unutarnjim organima, uglavnom poznate stvari iz TKM odnosno
akupunkture, akupresure i kineske tuine (masaže).
223
Refleksijske zone debelog crijeva
1 – Žučni mjehur; 2 – Srce; 3 – Pluća; 4 – Želudac; 5 – Slezena; 6 – Pankreas;
7 – Nadbubrežne žlijezde; 8 – Bubrezi; 9 – Jajnici; 10 – Mokraćni mjehur; 11 – Prostata;
12 – Spolni organi; 13 – Timus; 14 – Štitna žlijezda; 15 – Jetra.
Svarena kaša od hrane prilikom prolaza kroz debelo crijevo vrši stimulaciju refleksijskih zona i
preko njih stimulaciju organa. Uslijed poremećaja pH ravnoteže u debelom crijevu, dolazi do
proljeva ili zatvora. U slučaju zatvora, ostaci hrane će se zadržavati u debelom crijevu. Ovaj
usporavajući proces dovodi do truljenja i tada se u krv usisavaju toksične materije. Pored
toga nema stimulacija refleksijskih točaka što dovodi kod dugotrajnih zastoja do upala
organa.
Nepravilna ishrana (prvenstveno kuhana i bogata škrobom, bez minerala i vitamina), a
naročito nedostatak celuloze, također štetno djeluje na mikrofloru, što izaziva usporavajuće
procese zbog kojih se u džepovima (divertikulama) skuplja masa izmeta. Nakon izvlačenja
vode iz ove mase, ona se pretvara u kamenje koje godinama leži u crijevu i šalje toksine u
organizam. Vremenom dovodi do zapaljenja zidova debelog crijeva, a zbog pretjeranog
pritiska izmeta na krvne sudove stvaraju se šuljevi. Kamenje koje je napunilo debelo crijevo,
blokira neke refleksijske zone i narušava stimulativnu ulogu crijeva. Pogotovu su ugroženi
organi čije su refleksne zone smještene na kraju debelog crijeva odnosno na rektumu.
2. Usporavanje procesa starenja i čišćenje organizma
2.1. Ishrana
O zdravoj ishrani se mnogo zna, piše i čuje u javnim medijima. Nisam pristalica
vegetarijanizma, već samo kombinirane ishrane sa manjom količinom hrane animalnog
porekla i to ne bilo koje vrste mesa i ne od bilo koje vrste životinja. Taj stav baziram na tome
da čovjek tokom svog postojanja nikad nije bio čisti vegetarijanac (otkad je sišao sa drveta),
niti mu je organ za varenje kao kod biljojeda već, nešto između jer ni zubi nisu kao kod
biljoždera. Ako usporedimo ishranu najdugovječnijih nacija u zavisnosti od razvoja, to su
Japanci, narodi oko Kavkaza i Hunze sa obronaka Himalaja, možemo zapaziti da nisu
vegetarijanci. Japanci koriste uglavnom ribu kao hranu animalnog porijekla, što im
224
omogućuje dug vijek kao i zdravo srce i krvne sudove. Kavkažani koriste posna mesa u
manjim količinama ali zato mnogo mlijeka i mliječnih proizvoda. Hunze jedu svoje proizvode
ali u jako ograničenim količinama, zbog nedostatka plodne zemlje i klime, ali bez masnoća.
Treba napomenuti da sve esencijalne amino kiseline postoje samo u hrani životinjskog
porIjekla a soja ne može biti zamjena jer čovjekov organizam nije u stanju asimilirati sve
vrste iz soje kao i problem sa ženskim hormonom estrogenom koji soja sadrži u velikim
količinama. Isti je problem i sa vitaminom B12 koga nema u biljnim proizvodima. Dalje, tu je i
vitamin D, koga najviše ima u mesu riba hladnih mora, pogotovu što se može koža manje
izlagati sunčevim zracima zbog povećanog zračenja ultravioletnih zraka. Poznato je da
stručnjaci zabranjuju deci do 20 godina da budu vegetarijanci zbog razvoja mozga.
Upotreba velike količine mesa pogotovu masnog mesa ne samo da nije zdrava, već je i
opasna po zdravlje. Igrom slučaja, kada sam se 1987. godine razbolio od infektivne žutice,
jetra sam izliječio dijetom i mesom kunića. U to vrijeme sam planirao da jednog dana kada
budem u penziji napravim farmu kunića kako bih i drugima pomagao sa najzdravijim mesom.
San mi se nije ostvario zbog poznatih događaja 90-tih godina i ekonomske situacije, ali sam
za svoju porodicu zadržao mini proizvodnju kunića po najsuvremenijim metodama. Vrlo je
bitno da se kunići kolju sa tri mjeseca života kada im je randman zadovoljavajući, tj. preko
60% a sastav mesa je najbolji što se tiče bjelančevina i masti. Od četvrtog mjeseca, kada im
počinje pubertet, naglo se povećava količina masti u mesu (mada je i tada daleko manja
nego u svinjskom ili goveđem mesu, otprilike na razini bijelog mesa sa grudi živine).
Vrsta mesa:
Holesterin mg/100g:
Govedina
125-140
Svinjetina
105
Živinsko
90
Kunić
50
Usporedna tabela holesterina u mesima različitih domaćih životinja
Meso kunića se posebno cijeni zbog visokog sadržaja proteina velike biološke vrijednosti i
iskoristivosti za sintezu, odnosno stvaranje novih i regeneraciju, tj. obnavljanje istrošenih
ćelija u organizmu onih koji ga upotrebljavaju u ishrani. Prosječna količina proteina u mesu
kunića je 21%, mada kod intenzivnog tova bijelih novozelandskih i bijelih kalifornijskih kunića
može dostići 24% pri 3 kg težine i 90 dana starosti, što je najveća količina koja se može naći u
mesu životinja za klanje. Ukupna količina mineralnih sastojaka u 100 g mesa kunića iznosi
1080 mg. Od toga ima: natrija 47 mg, kalija 382 mg, kalcija 14 mg, fosfora 224 mg,
magnezija 29 mg, željeza 3,5 mg dok su ostali drugi oligo i mikroelementi.
Vrsta mesa:
Vitamini
Govedina Teletina Svinjetina Ovčetina Kunić
B1mg
0,07
0,10
1,00
0,01
0,03-0,10
B2mg
0,20
0,25
0,20
0,25
0,05-0,09
NiacinB3mg
5
7
5
5
5-13
Pantotenska
0,4
0,6
0,6
0,5
0,03-0,8
kiselina B5mg
Folna kiselina
10
5
3
3
10
B10 mik.gr
B6mg
0,3
0,3
0,5
0,4
0,07-0,45
B12mik.gr.
2
0
2
2
3,7-4,5
Usporedna tabela sadržaja vitamina B u mesima različitih domaćih životinja.
225
Meso kunića se preporučuje i zdravima i bolesnima i mladima i starima – svima sa izuzetkom
bolesnika kojima se ograničava unos proteina.
Sa 100 g mesa kunića podmiruje se gotovo jedna trećina ukupnih dnevnih fizioloških potreba
odraslog čovjeka, koje u prosjeku iznose oko 70 g proteina, od kojih 35 g treba da je biljnog i
isto toliko životinjskog porijekla. Preostali dio potreba za proteinima životinjskog porekla u
toku dana može se podmiriti sa 500 g mlijeka, jogurta ili kiselog mlijeka, što se, za pravilnu
ishranu obavezno i preporučuje.
Pored mesa kunića, koristim meso riječne i morske ribe zbog sadržaja proteina, kalcija,
vitamina D i masnih kiselina ώ3. Za promjenu ponekad upotrebljavamo ostala mesa, ali vrlo
rijetko i to kada idemo u goste.
Sve ostalo je biljnog porijekla, voće i povrće u kuhanom ili prijesnom stanju. Za doručak je
kombinacija žitarica i različitih sjemenki, za večeru sok od prijesnog povrća ili voća. Jedino za
ručak se jede žlicom tj. kuhana odnosno dinstana hrana od raznog povrća i prethodno
navedenog mesa (normalno u malim količinama oko 100 g po obroku) i miješane salate u
velikim količinama. Dnevno se troši 1/2 l kravljeg mlijeka po glavi, kupovanog od
poljoprivrednog proizvođača. Pije se kao mlijeko ili domaći jogurt kiseljen sa kupovnim pro
biotik jogurtom, ili se pravi domaći bijeli sir kada ostaje izvanredna surutka.
Kako kupovno voće i povrće ne sadrži dovoljno oligo elemenata tako potrebnih organizmu,
koristim bobičasti plod jedne izuzetne biljke koju gajim na našoj okućnici bez upotrebe
vještačkog gnojiva i bez prskanja, znači bio proizvod. Ta biljka se zove ogrozd. Ona je u stvari
hibrid crnog ribiza i američkog divljeg ogrozda. Poznato je da crni ribiza u svom plodu ima
vitamina, makro i mikro elemenata najviše od svih srednjeeuropskih biljaka. Zbog problema
sa neophodnim prskanjem, znači trovanjem, u Njemačkoj je 1922. godine dobiven ovaj hibrid
zaboravljen ali ponovo obnovljen kao i riješen problem sa oprašivanjem. Od 1972. godine se
masovno koristi u zemljama Srednje Evropa. Kod nas je dosta nepoznata, od prije par godina
propagiram sa manjim uspjehom, najviše jer se mora brati ručno pa ne omogućava brzo
bogaćenje. Bobice, pored toga što su ukusne, imaju izvanredan sastav. Konzumiramo u
svežem stanju u sezoni branja, a van sezone bilo duboko smrznute ili sušene (posjedujem
malu sušaru za voće, gdje godišnje sušim različito voće oko 200 kg u svežem stanju kao i 30
kg paradajza). Međutim, od prije 4 godine sa mojim prijateljem, vinarom Belom Nađ iz
Temerina dobili smo jedinstveni proizvod vino od ogrozda prirodno fermentiran na
podrumskoj temperaturi. Koristimo zimi pogotovu u sezoni epidemija gripe dnevno po
jednu čašicu 0,3 dl.
226
U nastavku tabela PRAL vrijednosti za utjecaj kiselosti hrane na bubrege
PRAL – Potential Renal Acid Load (Moguće kiselinsko opterećenje bubrega) PRAL
miliekvivalentne vrijednosti se odnose na količinu od 100 g.:
Mesa prosječno
Viršla (zemićka)
Posna svinjetina
Puretina
Mahunarke prosje.
Mahune
Grašak
Povrće prosječno
Rotkva
Sok rajčice
Voće prosječno
Grožđice
Breskva
Sok limuna
.9,5
6.7
7.9
9.9
1.2
-3.1
1.2
2.8
-3.7
-2.8
-3.1
-21.0
-4.8
-2.5
Ribe prosječno
Šaran
Haringa
Pastrmka
Masti i ulja pros.
Margarin
Maslinovo ulje
Špinat
Karfiol (cvjetača)
Ogrozd
Kruška
Breskva
7.9
7.9
7.0
10.8
0.0
-0.5
0.0
Mlijeko i jaja
Visoko proteinski sir
Svježe muženo mlijeko
Jaja
Žitarice prosječno
Bijeli kruh
Zobene pahuljice
-14.0 Krumpir
-4.0 Salata zelena
-6.5 Banane
-2.9 Naranče
-2.4 Jabuka
1.0
23.6
1.1
8.2
1.8
3.7
10.7
-4.0
-2.5
-5.5
-2.7
-2.2
U tabeli su predstavljene vrijednosti koje su kiselog utjecaja kao pozitivni a alkalnog kao
negativni brojevi. Kako postoji mnogo namirnica kiselog utjecaja, u svakodnevnoj prehrani,
potrebno je unositi oko 80% one sa alkalnim utjecajem, odnosno 20% kiselog utjecaja.
2.2. Fizičke aktivnosti
O potrebama današnjeg čovjeka za fizičkim aktivnostima, mnogo se piše i govori, ali zbog
komoditeta, jurnjave za poslom kao i novim navikama, sve manje se primjenjuju. Automobil
je postao opsesija modernog čovjeka, pali se čak i za par stotina metara, da ne govorimo o
parkiranju kada se mora parkirati ispred ulaza u trgovinu, makar izvan mjesta za parkiranje,
na cesti, bez obzira što ima slobodnog mjesta na 50 m.
Od svih kretanja, najvažnije za organizam je pješačenje. i pračovjek se mnogo kretao, kada je
išao u lov ili skupljao razne plodove. Trčao je samo kada ga je pojurila neka životinja i to do
prvog drveta jer po prirodi, čovjek je jako spor (najbrži sprinteri na 100 m trče brzinom nešto
manjom od 10 m/sec, što je u odnosu na brzinu grabljivaca jako malo).
Hodanje je čovjeku potrebno iz više razloga. Prilikom hodanja, trbušni mišići masiraju sve
unutrašnje organe od želuca i jetra do debelog crijeva. Pored toga, zbog napora jače se diše
čime se povećava dotok kisika u krv a istovremeno izbacuje ugljični dioksid jedan od uzroka
zakiseljenosti. Ono što je možda najvažnije, vibracijama uslijed kretanja vibriraju i ćelije
našeg tijela u među ćelijskoj tekućini i omogućuju lakše izbacivanje šljake nastale razmjenom
materijala tj metabolizmom u ćelijama. To je još jedan način čišćenja organizma od šljake i
kiselosti. Dnevno prelazim u prosjeku oko 8 km na čistom zraku temerinskog parka. Već
godinu dana nisam izostao ni jedan dan sa mojim pješačenjem bez obzira na vremenske
uvjete.
227
Proučavajući kinesku filozofiju Tao zbog boljeg razumijevanja korištenja akupunkture, naišao
sam na podatke o Či Kung vježbama. Te vježbe su koristili taoistički kaluđeri u manastirima
radi održavanja fizičkog i zdravstvenog stanja kao i mentalnog zdravlja koje oni smatraju za
jedan od potrebnih uvjeta zdravlja i dugog života. Svako jutro sa izlaskom sunca vježbam
dvije vrste Či Kung vježbi. Prva je metoda Yi Gin Ching koju je podučavao i osnovao
Bodhidarma a druga Ba Dun Gin kineskog generala Jueh Fei. Obje metode pripadaju pravcu
Wai Dan koja se oslanja na razvoj Či energije vježbama koncentracije uma na određenu točku
tijela. U globalnom smislu Wei Dan su vježbe koje pospješuju cirkulaciju Čia. U isto vrijeme
tim vježbama se pospješuju određene zone tijela tako da energija poteče kanalima
(akupunkturnim meridijanima).
Kretanje Chia telom po TKM. Kinezi su zahvaljujući svom stalnom promatranju zaključili da
Chi neprekidno kruži čovjekovim tijelom i to uvijek u istom smjeru. S tim u vezi promjene u
organima mijenjaju se na sledeći način: 3 do 5 sati pluća 11 do 13 srce 19 do 21 sati krvotok
5 do 7 sati debelo crijevo 13 do 15 sati tanko crijevo 21 do 23 sati trostruk, grijač 7 do 9 sati
želudac 15 do 17 sati mokraćni mjehur 23 do 1 sata žučna kesa 9 do 11 sati slezena i
pankreas 17 do 19 sati bubrezi 1 do 3 sata jetra.
(Trostruki grijač: funkcije disanja, organa za varenje i genitalne)
Psihičke aktivnosti
Za fizičko zdravlje čovjeka vrlo važna je slika o sebi u svijesti i podsvijesti. Za samostalno
čišćenje svijesti i podsvijesti najbolje su vježbe meditacije. Stari narodi sa Dalekog Istoka od
davnina poznaju te vježbe (npr Yoga kod Budista). Ja koristim svakodnevno meditacije sa Chi
Kung kuglama svakog jutra poslije navedenih Chi Kung vježbi u trajanju oko 15 minuta. U
početku su to bile vježbe opuštanja prije nego krenem u pješačenje (1 sat).
Kasnije sam meditacije proširio na čišćenje svijesti kao i stvaranja slike o sebi i svom
željenom zdravstvenom stanju. Tim vježbama se prvenstveno postiže unutarnji mir
neophodan za svakodnevni zdrav život.
Predstava o funkcioniranju čovjekovog organizma ne bi bila potpuna bez razmatranja
čovjeka kao električnog sistema. Ogromna količina materije koja cirkulira u čovjekovom
organizmu nalazi se u ionima ili u naelektriziranom stanju. Sve životne aktivnosti organizma
se osigurava električnim procesima, koji se stalno događaju kroz kretanje elektrona i iona
putem energetskih meridijana (akupunkturni kanali, tj meridijani koji povezuju akupunkturne
točke). A kretanje elektrona i iona izaziva struje ili bio struje. Kretanje bio struja stvara bio
polje. Svaki organ stvara svoje bio polje koje u sebi nosi informaciju o stanju tog organa.
Opće čovjekovo polje se obrazuje od bio polja svakog organa, svakog dijela tijela, svake
ćelije. Bio polje koje obavija čovjeka i koje ponavlja konture fizičkog tijela, zove se etersko ili
energo informacijsko tijelo. Kada se pojavi patologija ili poremećaj funkcije nekog organa
mijenja se i energetsko tijelo tog organa i cijelog tijela.
Psihičko čišćenje vrši se putem izravnavanja obloge bio polja odnosno stvaranja idealnog lika
samog sebe putem meditacije izbacivanjem negativnosti iz sebe. U početku, tokom prvih
dana, za vrijeme vježbi ili poslije njih, zaoštravaju se negativnosti koje postoje u čovjeku,
međutim, to je samo reakcija na čišćenje i prema njima se treba odnositi pozitivno. Poslije
toga se ublažavaju mentalni problemi.
228
Tradicionalna kineska medicina TKM
TKM nastaje prije 5000 godina u neolitskoj Kini. Osnovni princip TKM je holistički princip.
Zasniva se na prevenciji bolesti, jedinstvu čovjeka i prirode, jedinstvu tijela i duha i ravnoteži
Yin-a i Yang-a.
U ranoj fazi razvoja TKM se također, prepliće sa magijom i šamanizmom. Šamanizam nastaje
tokom kasnog paleolita (8000. god. p. n. e.) i traje do dinastije Zapadni Zhou 1600. god. p. n.
e. – 771. god. p. n. e. Razdoblje proljeća i jeseni (770. god. p. n. e. – 476. god. p. n. e.) i
razdoblje zaraćenih država (475. god. p. n. e. – 221. god. p. n. e.) je razdoblje procvata
filozofije u Kini. U ovo vrijeme nastaje i najznačajniji drevni medicinski traktat – „Medicinski
kanon Žutog cara“. Najveći doprinos ove knjige bio je da se u empirijsku medicinu integrira i
filozofska teorija. Osiguravši filozofsku i teoretsku strukturu kliničkoj praksi medicine, ovaj
kanon je postigao status osnovnog klasika TKM.
Mada ima sličnosti između zapadne anatomije i TKM, razlike su mnogo veće. Na primjer, u
TKM srce, osim što pumpa krv, također kontrolira i um. Jetra kontrolira emocije kao što su
depresija i ljutnja, kao i skupljanje krvi u mišićima i zglobovima. Slezena je odgovorna za
varenje i raspodjelu hranljivih sastojaka i tjelesnih tekućina kroz tijelo, kao i za reguliranje
cirkulacije krvi i sprečavanje krvarenja. Bubrezi, osim što služe za izbacivanje urina, reguliraju
rast sazrijevanje i reprodukciju. Ovakvi koncepti TKM nemaju paralele u zapadnoj medicini.
Od TKM koristim za svoje potrebe noviju verziju akupunkture. To je tzv. elektro akupunktura
bazirana na saznanju njemačkog stručnjaka u ovoj oblasti dr. Fola (Voll), koji je spojio
milenijska znanja iz TKM (akupunkturne točke, meridijani, Či energija) i zakone
elektrotehnike. Naime u akupunkturnim točkama električni otpor je jako mali, pa se
jednostavnim skenerom može vlo lako i točno pronaći točka) i umjesto iglama točka se
stimulira električnim impulsima niskog napona i niske frekvencije. Primjenom ove metode
sam skinuo krvni pritisak na normalu, eliminirao probleme sa prostatom, artritis u
zglobovima prstiju desne ruke kao i sve vrste bolova i to sve bez bilo kakvog lijeka kemijskog
porijekla. To stanje održavam Či Kung vježbama. Za meditaciju koristim Či Kung kugle koje
sam dobio od sina kada je učestvovao na jednom kongresu u Pekingu.
Zbog ograničenja, nisam u mogućnosti da materiju podrobnije opišem, već očekujem da u
diskusijama dam više podataka.
Literatura:
1. THE NEW WALL MAP OF STANDARD MERIDIANS AND POINTS OF ACUPUNCTURE AND
TUINA The Jiangsu science & Tehnology publishing house
2. Jačanje organizma u starijem dobu – Genadij Petrovič Malahov
3. Čišćenje organizma – Sistem stvaranja i obnavljanja ćelija – Boris Aranovič
4. Čudesna energija Chi Kung – Namik Dizdarević
5. KÍNAI GYÓGYGOLYÓK – Yuang Xiang, Budapest
6. Tradicionalna Kineska medicina – Prevod Nataša Kostić
229
Ganchimeg Otgonbayar
promotor ishrane budućnosti
Ulaanbaator, Mongol Uls-Mongolija
MED I CIMET KAO LIJEK
Zdravlje predstavlja najveće blagostanje. Zdrav čovjek je sretniji od bolesnog kralja. Cilj
svakog čovjeka je uživati u blagostanju, koje si on može priuštiti. Zato mu je potrebno dati
informaciju, kako si to blagostanje može priuštiti na što jednostavniji, primjereniji i
učinkovitiji način.
Istraživanja naučno stručne literature potvrđuju da kombinacija meda i cimeta, predstavljaju
blagotvornu kombinaciju za zdravstveno blagostanje. Rezultati potvrđuju da med i cimet, čak
i ukoliko se potpuno zasebno upotrebljavaju imaju svojih ljekovitih moći, a mješavina meda i
cimeta nosi obilježje eliksira zdravlja i besmrtnosti. Ona je od davnina bila duhovna hrana
mudraca i svetaca, blaženstvo duha i nebeski dar. Evo sto o tome misli nauka.
Nekada se vjerovalo da med i cimet upotrijebljeni kao mješavina mogu vratiti vid slijepima ili
čak oživjeti mrtve. Ako ne to, ona zasigurno čuva zdravlje, daje krepkost, mladost i plodnost.
Istočni narodi med i cimet smatraju najblagotvornijim darom prirode i ovaj eliksir vjekovima
koriste za liječenje takoreći svih bolesti i psihičkih stanja. Postoji vjerovanje da čovjek koji bar
nekoliko puta mjesečno uzima med, ne može se ni razboljeti.
Naučna istraživanja, koja su obavljana širom sveta između ostalog u Japanu, Sjedinjenim
Američkim Državama, Australiji, pokazuju da med i cimet u kombinaciji imaju fantastične
ljekovite moći kao sto su regeneracija organizma, podizanje otpornosti organizma i slično.
Svakako je utvrđeno da med i cimet primijenjen kao lijek ima blagotvoran utjecaj na cijelo
tijelo čineći ga vitalnijim i snažnijim, a najnovije statistike potvrđuju da bitno produžava i
ljudski vijek. Što je cimet? Cimet se dobiva od kore stabla cimetovca (Cinammomum
zeylanicum), koje raste u Aziji, i najviše se upotrebljava kao začin. Kineska farmakopeja ne bi
mogla ni da se zamisli bez ove ljekovite biljke. Kora cimetovca upotrebljava se za liječenje
prehlade, kašlja, grčeva u želucu, problema sa varenjem, psihičkih problema i tonifikacije
tijela, a eterična ulja od lista ove biljke koriste se za liječenje slabe cirkulacije i reumatizma,
celulita, stomačnih problema, infekcija, kolitisa i sprečava sljepljivanje krvnih pločica.
Kineske legende kažu da je cimet koristio Peng Zua, za kojeg postoji vjerovanje da je doživio
888 godina. Zatim, da se od cimeta pravilo čudotvorno vino čija je samo jedna kap bila
dovoljna da tijelo oboji u boju zlata i pomiješan sa mozgom od kornjače dobiva magičnu
moć, pa onaj ko ga popije može hodati po vodi.
Danas je potvrđeno da mješavina meda i cimeta liječi mnoge bolesti. Med može biti korišten
bez sporednih efekata za sve vrste bolesti kažu naučnici. Današnja nauka kaže da med iako je
sladak, ako se uzme u pravoj dozi kao lijek ne šteti dijabetičarima. Poznati magazin po imenu
Weekly World News koji je objavljen u Kanadi 17. siječnja 1995. godine dao je listu bolesti
koje se mogu liječiti medom i cimetom u skladu sa istraživanjima zapadnih naučnika.
230
To su:
Artritis (upala zglobova)
Uzeti jedan dio meda na dva dijela mlake vode i dodati malu čajnu žlicu cimetovog praha,
napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela. Primijećeno je da se bol smanjuje u
roku od jedne do dvije minute. Osobe koje boluju od artritisa mogu ujutro i uvečer uzeti
jednu šalicu vruće vode sa dvije žlice meda i jednom malom čajnom žlicom cimetovog praha.
Ako se pije redovno, čak i kronični artritis može biti izliječen. U nedavnom istraživanju na
Sveučilištu u Kopenhagenu, pronađeno je da doktori koji su liječili svoje pacijente sa
mješavinom jedne žlice meda i pola male žlice cimetovog praha prije doručka, u roku tjedan
dana od 200 ljudi koji su liječeni, njih 73 je bilo potpuno oslobođeno bola, a u roku jednog
mjeseca skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili se kretati zbog artritisa počeli su hodati
bez bola.
Gubitak kose
Oni koji pate od gubitka kose ili ćelavosti mogu primijeniti smjesu od vrućeg maslinovog ulja,
jedne žlice meda i jedne male žlice cimetovog praha. Prije pranja kose smjesu je potrebno
držati otprilike 15 minuta na glavi, a nakon toga je isprati.
Infekcije mokraćnog mjehura
Popiti dvije žlice cimetovog praha i jednu malu žlicu meda u čaši mlake vode. To uništava
bakterije u mokraćnom mjehuru.
Zubobolja
Napraviti smjesu od jedne male žlice cimetovog praha i 5 malih žlica meda koju treba staviti
na bolni zub.
Kolesterol
Ako se pacijentu koji ima povišen kolesterol daju 2 žlice meda i 3 male žlice cimetovog praha
pomiješani sa 4,5 dcl čaja, to će smanjiti visinu kolesterola u krvi za 10% u roku 2 sata. Kao
što je navedeno za pacijente koji boluju od artritisa, ako se uzima 3 puta dnevno, liječi se bilo
koje kronično povišenje kolesterola.
Prehlade
Oni koji pate od uobičajenih ili ozbiljnih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu žlicu mlakog
meda sa ¼ čajne žličice cimetovog praha dnevno. Ovaj proces će izliječiti većinu kroničnog
kašlja, prehlada i pročistiti sinuse.
Nervoza i bolovi u želucu
Med uzet sa cimetovim prahom liječi bolove u želucu i otklanja želučane čireve u korijenu.
Nadutost
U skladu sa istraživanjem provedenim u Indiji i Japanu, otkriveno je da se, ukoliko se uzme
med sa cimetovim prahom, oslobađa plinova.
Bolesti srca
Smjesu od meda i cimetovog praha mazati na kruh i jesti redovno za doručak. To smanjuje
kolesterol u arterijama i spašava pacijenta od srčanog udara. Također, oni koji su već
231
preživjeli srčani udar daleko su od slijedećeg udara, ako koriste ovaj recept svakodnevno.
Redovna upotreba navedenog smanjuje otežano disanje i jača otkucaje srca. U Americi i
Kanadi različiti domovi za brigu liječili su svoje pacijente uspješno i pronašli da su arterije i
vene koje gube svoju elastičnost i postanu začepljene starenjem bile revitalizirane.
Imunološki sustav
Dnevna upotreba meda i cimetovog praha jača imunološki sistem i štiti tijelo od bakterija i
napada virusa. Naučnici su pronašli da med sadrži različite vitamine i željezo u velikim
količinama. Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i
virusnim bolestima.
Probava
Za lakšu probavu uzmite 2 žlice meda posute cimetovim prahom prije jela. To smanjuje
kiselinu i probavlja čak i „najteža” jela.
Gripa
Naučnik iz Španjolske dokazao je da med sadrži prirodni sastojak koji ubija klice početka
gripe i sprečava da pacijent dobije gripu.
Dugovječnost
Kada se redovno uzima čaj napravljen sa medom i cimetovim prahom to produžava
dugovječnost. Uzeti 4 žlice meda, 1 žlicu cimetovog praha i 3 šalicu vode, to prokuhati i
napraviti u obliku čaja. Popiti ¼ šalicee, 3 do 4 puta dnevno. To održava kožu svježom i
nježnom te sprečava starenje. Životni vijek se također povećava tako da čak i osoba stara
100 godina počne obavljati rutinske poslove nekoga ko je mlađi za 20 godina.
Bubuljice
Od 3 velike žlice meda i 1 male žlice cimetovog praha napravi se smjesa. Ovu smjesu
namazati na bubuljice prije spavanja i oprati ujutro toplom vodom. Ako se to radi svaki dan,
u roku dva tjedna bubuljice će nestati iz korena.
Infekcije kože
Ekcemi, lišajevi i sve vrste kožnih infekcija se liječe primjenom meda i cimetovog praha u
jednakim dijelovima na oboljela mjesta.
Mršavljenje
Svako jutro, pola sata prije doručka, na prazan želudac i uvečer prije spavanja popiti med i
cimetov prah prokuhan u jednoj šalici vode. Ako se uzima redovno, smanjuje težinu čak i
najdeblje osobe. Također, uzimanje ove mješavine redovno ne dozvoljava masnoćama da se
akumuliraju u tijelu čak i ako je osoba na visokokaloričnoj dijeti.
Rak
Nedavno istraživanja u Japanu i Australiji otkrilo je da se uspješno liječi uznapredovali rak
želuca i kostiju. Pacijenti koji boluju od ovih oblika raka trebaju dnevno uzimati 1 veliku žlicu
meda sa 1 malom žlicom cimetovog praha 3 puta dnevno u toku jednog mjeseca.
232
Umor
Nedavne studije su pokazale da je šećer sadržan u medu više koristan nego štetan za snagu
tijela. Ljudi srednje dobi koji uzimaju med i cimetov prah u jednakim dijelovima su
pokretljiviji i fleksibilniji. Dr Milton koji je radio istraživanje kaže da uzimanje pola žlice u
jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, nakon jutarnje toalete i nakon tri sata
popodne kada se vitalnost tijela počinje smanjivati, povećava vitalnost tijela u roku jednog
tjedna.
Loš zadah
Ljudi u Južnoj Americi, ujutro prije svega isperu grlo jednom malom žlicom meda i cimetovog
praha pomiješane u toploj vodi. Tako njihov dah ostaje svjež tokom čitavog dana.
Gubitak sluha
Svakog jutra i večeri uzimanje jednakih dijelova meda i cimeta vraća sluh.
Zaključiti možemo, da kombinacija meda i cimeta ima neprocjenjivo blagotvorno djelovanje
u podizanju kvaliteta zdravlja i života uopće. Većina začinskih trava koje se koriste u
kulinarstvu, mogu se koristiti i tokom trudnoće, ali u malim količinama, da ne bi izazvale
grčeve i prijevremeni porođaj. Potreban je oprez sa začinima kao što su: celer, čili, cimet,
komorač, oraščić, origano, peršin, nana, ružmarin, šafran, žalfija, majčina dušica.
Literatura:
1.
2.
3.
4.
Mr Pantelija pantelić, „Azbuka pčelarstva”, Beograd 2001.
http://www.priroda-leci-sve.com/med_i_cimet.htm.
http://www.dijeta.net/phpBB/viewtopic.php?t=484.
http://www.yumama.com/trudnoca/ishrana-u-trudnoci/1156-Zaini-kojipreporuuju- trudnoi.html
5. http://www.pcelarstvoceman.com/?page_id=51
6. http://www.pcelarstvo.org/pcelarski-clanak/hemijski-sastav-meda-19
233

“Riječ za tebe” listić policijske kapelanije sv. Vida

. tajna se duže pamti nego jasna istina. Znaš li šta je najljepše u

Tekst 1 ČOVJEK KOJI JE PREZIRAO STROJEVE Kada je Cekung

preuzmite pdf - Joga Pozdrav Suncu

Dragi župljani, u mjesec studeni ulazimo blagdanom Svih svetih

pdf , Hrvatski, Str. 418

Smetnje u ishrani i njihovo uklanjanje

Pet koraka do ozdravljenja

Broj 33 travanj 2014.

Župni tjednik - www.croatianchurchnewyork.org

1 INTERVJU: Stipe Božić INTERVJUIRALA: Ivana Vuković 13

TRUDNOĆA I DIJABETES

INTOLERANCIJA NA HISTAMIN