close

Enter

Log in using OpenID

Broj 13. Janine 2010

embedDownload
loborski glasnik—edukativno informativni list građana općine Lobor
Poštovani čitatelji loborskog glasnika,
Nakladnik
prošla je prva polovica godine.
Brzo, jako, jako brzo. Mnogo toga se događa u životu, mojem,
Tvojem, Vašem, našem.
Svaki pojedinac, svaka obitelj ima svoje probleme, svoje ostvarene
i neostvarene želje, ciljeve, afinitete, svoje potrebe.
Nedavno je osnovnoškolcima, srednjoškolcima i studentima završila
školska ili akademska godina. Učenici su donijeli doma svjedodžbe
o završnim ocjenama, o svom uspjehu u školskoj godini. Osmaši su
svoje osnovno školsko obrazovanje i pred njima su bili upisi i donekle
odabir životnog poziva. To je za njih prva veća životna raskrsnica koja
puno toga u životu određuje. Maturanti su upisivali svoje fakultete
kao nastavak školovanja i odrastanja, te spremanja za život.
Jesu li bili svi baš zadovoljni?
NAČELNIK
OPĆINE LOBOR
w w w. l o b o r. h r
49253 Lobor
Trg svete Ane 26
Glavni urednik
ANDRIJA SMETIŠKO
[email protected]
Grafički urednik
Miroslav Smetiško
[email protected]
Suradnici:
Roditelji nervozno zbrajaju, prebrajaju, žale se, kritiziraju,
moraliziraju zbog recesije koja nas je zadesila, protresla, stavila na
kušnju. Mišljenja su da nam puno toga u životu treba, da je puno toga
neophodno.
Koliko je njih bilo zadovoljno?
U stvari tako je malo potrebno da čovjek bude zadovoljan. Malo
međusobnog poštivanja i uvažavanja, malo zdravlja i zadovoljstva, a
sve drugo i onako postaje s vremenom suvišno.
Kada to shvatimo?
Adanić Dragutin
Adanić Silvija
Bašak Mirjana
Behin Mirela
Ceboci Josip
Hendija Anita
Hendija Josip
Hleb Ivan
Mladi župe Lobor
Ropac Darko
Ropac Ivan
Smetiško Andrijana
Stulić Dean
Obično to prekasno shvatimo ili to nikada ne shvatimo.
Nemojmo dopustiti da nas u životu savjest opterećuje da nismo
korisno upotrijebili svoje vrijeme, da smo zaboravili na prave
vrijednosti koje su neprolazne i koje su pisale i pisat će povijest
čovječanstva.
Neka naša nebeska zaštitnica, Božja babica, čuva našu župu, našu
općinu, naše obitelji.
Vaš urednik
stranica 3
loborski glasnik
Viteško društvo svetog križa - Lobor
Smotra kuburaša Krapinsko-zagorske županije u Petrovskom
U subotu, 26. lipnja 2010. godine, održana je osamnaesta županijska Smotra kuburaških društava,
ove godine u Petrovskom. Savjet
kuburaških udruga odlučio je ove godine
da smotra bude revijalnog karaktera.
V+D+S+K Lobor je kao prošlogodišnji
pobjednik svojim prisutstvom također
uveličalo ovaj hvalevrijedan tradicionalni
kulturni događaj. Sam program u
Petrovskom je započeo u 10 sati
mimohodom svih kuburaških društava
te svetom misom. Slijedilo je kratko
druženje pod šatorom uz gablec koji
je pripremio domaćin, nakon kojeg je
nastup na smotri u Petrovskom
slijedila i sama Smotra. Svako društvo je
izlazilo 3 puta na pucanje što je dovelo do toga da se Petrovsko toga dana zatrese preko 1200 puta.
Naime, svako društvo je sudjelovalo sa svojih 15 pucača te tako pokazalo Zagorju i Hrvatskoj koliko
veliki broj ljudi njeguje taj tradicionalni zagorski običaj.
Naše društvo je sudjelovalo sa sljedećim kuburašima: Adanić Dragutin, Adanić Stjepan, Androić
Stjepan, Bašak Zdravko, Groš Ivana, Kuharić Mirko, Plancutić Ivica, Plancutić Matija, Plancutić
Stjepan, Rihtar Vladimir, Sambol Marko, Smetiško Andrija, Smetiško Blaženka, Smetiško Miroslav i
Zaplatić Milan. Zapovjednik naših kuburaša je bio Zoran Požgaj, stjegonoša Kristijan Višek, a kao dio
pravila Smotre pratila ih je i bolničarka Andrijana Smetiško.
Festival čuvara Kristova groba u Metkoviću
Ovogodišnji jubilarni, deseti po redu festival Žudija-čuvara Kristova groba, koji se tradicionalno
organizira drugi dan Uskrsa, održan je u župi svetog Nikole, na desnoj strani grada Metkovića. Od
početnih nekoliko grupa odjevenih u odore rimskih vojnika, koje su sudjelovale u postrojavanju tih
prvih godina, festival je prešao granice Dalmacije, što potvrđuje sudjelovanje žudijskih skupina i
čuvara Kristova groba iz kontinentalne Hrvatske iz Marije Bistrice te Viteško društvo Svetog križa
iz Lobora. Nakon milenijske fotografije uslijedio je svečani mimohod gdje su sve žudijske skupine
okupljenim znatiželjnicima, u prepunoj crkvi Svetog Nikole prikazivali dio svojih korizmenih i Uskrsnih
običaja. Članovi Viteškog društva iz Lobora prvi su put u Neretvi ali i na festivalu Žudija.
Tako je u Metkoviću, na Uskrsni ponedjeljak iznova oživjela srednjovjekovna „crkvena igra“,
paraliturgijsko uprizorenje Kristove muke, smrti i uskrsnuća koje se u našim krajevima se upravo
kroz ulogu Žudija zadržalo do današnjih dana.
nastup u Metkoviću na festivalu žudija
stranica 4
edukativno informativni list građana općine Lobor
Loborski čuvari Kristova groba
Običaj uskrsnog “strieljanja” u Loboru datira iz 1524. godine kada je Petar Keglević dobio
vlastelinstvo Lobor, te je u uskrsno vrijeme slao naoružanu počasnu četu u loborsku crkvu
čuvati Kris tov grob. Kada zvona na Veliku subotu označe uskrsnuće vojnici se povuku, da bi u
samo praskozorje Uskrsa na ranoj misi gromoglasnim pucanjem iz svojih „pištola“ navijestili
najsretniji katolički blagdan.
U prostoru pokraj crkve stoljećima se
odvija oglašavanje „pištola“ na uskrsno jutro
te tijekom samoga Uskrsa, kao i na uskrsni
ponedjeljak.
Tu tradiciju u današnje vrijeme nastavlja
društvo koje je svoje djelovanje formaliziralo
osnivanjem Viteškog društva svetog križa 23.
veljače 2007.
Viteško društvo svetog križa spada u najmlađa
društva koje njeguje uskrsno „strieljanje“ kao
dio bogatog povijesno-kulturnog nasljeđa
zagorskog kraja.
Do sada je Viteško društvo sudjelovalo na
smotri kuburaša u Tuhlju i Loboru, koju je
stjegonoša Kiki i donačelnik Dragec
uspješno organiziralo. Osim ovih nastupa
sa zastavom V+D+S+K
ističemo sudjelovanje na festivalu čuvara
Kristova groba u Metkoviću, sajmu turizma
GAST u Splitu, predstavljanju gastronomsko-turističkih potencijala Krapinsko-zagorske
županije u Tower centru u Rijeci, nastupu na proslavi dana općine Jarmina, te obilježavanje
brojnih događanja u našoj te susjednim županijama. Društvo broji 30 aktivnih članova u dobi
od 16 do 54 godine.
nastup u Metkoviću na festivalu žudija
stranica 5
loborski glasnik
AMK OFF ROAD LOBOR – PROLJEĆE 2010
off road staza iz zraka
Kao što je najavljeno od ove godine članovi
AMK “OFF ROAD” LOBOR voze prvenstvo
kluba. Svi članovi se tokom godine mogu
natjecati u bilo kojoj disciplini na utrkama koje
organizira klub i tako sakupljati bodove. Na
kraju godine bodovi će se zbrojiti i proglasiti
prvak. Cilj je pobuditi natjecateljski duh, a isto
tako i ponukati članove kluba da se okušaju i
u drugim disciplinama. Situacija se zakuhtava –
off road staza iz zraka
sezona lova na bodove je počela…
AMK OFF ROAD - LOBOR sezonu je započeo
radno i vrlo rano – prva radna akcija održala
se već krajem drugog mjeseca. Neki članovi
su predstavili i svoja nova vozila, dok su ostali
dotjerali stara. Pojavila su se i prva rivalstva, tj.
većina ekipe vozi buggy-e pogonjene mašinama
OPEL-a dok manji dio vozi buggy-e pogonjene
stranica 6
mašinama VW. Koji su bolji, e to će pokazati
predstojeće utrke. Početak sezone obilježilo je
loše vrijeme i stalna pomicanja utrka HMS-a, te
ni mi nismo mogli što zbog lošeg vremena, a
što zbog pomicanja naših utrka (Danijel Vujica
i Raškaj Željko voze motocross za prvenstvo
Hrvatske) odraditi sve kako je planirano. No
prve utrke su odvožene, pa su tako u nedjelju
30. svibnja održane prve utrke na četiri kotača.
Utrka je već tradicionalno nazvana DUHOVI.
Na sveopće oduševljenje
publike i
organizatora vrijeme nas je poslužilo do
kraja dana, a staza je zbog kiše koja je padala
prethodne noći bila prava OffRoader-ska.
Održala su se natjecanja u disciplinama
QUAD-ova, BUGGY-a, AUTOCROSS-a, te
po prvi puta i AUTOCROSS-a 4×4. Svaka
disciplina bila je zanimljiva u nekom dijelu,
a disciplina sa najviše natjecatelja bila je
AUTOCROSS. Sve više natjecatelja odlučuje
se za ovu disciplinu, a i publika je obožava.
Mnoštvo pretjecanja koje obilježavaju sudari
uz zvukove savijanja limova i otpadanja
retrovizora i auspuha daje posebnu čar
ovoj disciplini. Automobili, naravno oni
koji prežive ovaj pokolj, nakon utrke nerijetko
izgledaju kao da su sudjelovali u nekoj lančanoj
prometnoj nezgodi, a dijelova po stazi je za
složiti jedno solidno vozilo za offroad. Buggy-i
su naša plemenita disciplina, nešto kao formula
1 za automobilizam. Nije nas puno, ali su vozila
dogurala daleko od onoga što su bila kada
smo osnovali klub. Vlasnici sada paze na izgled
edukativno informativni list građana općine Lobor
svog vozila, promijenile su se i neke stvari u
konstrukciji, poboljšani su ovjes i vozna svojstva.
Zbog iskustva do kojih smo došli upravo na
utrkama vozila su i puno izdržljivija, te za razliku
od prijašnjih godina više od 90% vozila završi
sve utrke. Ovo je ujedno i prva utrka iz koje se
osvojeni bodovi prenose (samo za članove AMK
“OFF ROAD” LOBOR) za prvenstvo kluba. Želja
vozača da sudjeluju u natjecanjima bila je tolika
da su neki zbog strogih pravila koje smo od
ove godine uveli, a ponajviše zbog sigurnosti,
rezali pojedine dijelove (skupe) sa automobila
koji su pripremljeni i za prvenstva Hrvatske u
autocrossu.
Nakon odrađenih utrka na četiri kotača,
na red su došla vozila na dva kotača, te su u
nedjelju 13. Lipnja održane i motocross utrke.
Podosta natjecatelja i publike pratilo je i lijepo
vrijeme, pa se za razliku od prijašnjih godina,
kada je stazu trebalo doslovno „isušivati“ ovaj
puta staza trebala polijevati. Za polijevanje smo
zahvalni g. Kuhariću – Kukiju, inače državnom
prvaku u oranju i predstavniku Hrvatske na
photo by Mirela Behin
svjetskom prvenstvu u oranju. Natjecanje je
proteklo u više skupina, a ovaj puta na red su
konačno došli i bicikli koje su naši najmlađi
staza nije mačji kašalj, ma koliko god mi bili
natjecatelji i članovi kluba čekali s nestrpljenjem
amaterski klub. I ove utrke se za članove AMK
pošto se protekle godine ta disciplina odgađala
Off road - Lobor boduju za prvenstvo kluba, a
zbog lošeg vremena. Utrke motocrossa bile su
kako najmlađi članovi kluba ne bi bili zakinuti
zanimljive, sa mnoštvo pretjecanja, a najjaču
odlučili smo podijeliti prvenstvo u dvije dobne
klasu obilježio je dvoboj između Daria Ivanuša i
skupine, juniore i seniore. (ih)
Kotarski Tihomira. Na kraju je Dario “popustio”
Kotarskome
jer ipak je ovo
naša staza i nije
red da na njoj
pobjeđujemo
tako renomirane
goste.
Neki
malo nesretniji
natjecatelji
imali su i malo
ozbiljnije ozlijede,
no ništa što naša
dežurna
ekipa
hitne pomoći ne
bi mogla sanirati.
Ovo je još jedan
dokaz da naša
photo by Mirela Behin
stranica 7
loborski glasnik
Udruga vinara i vinogradara
Kliet - Lobor
Obilježavanje
Vincekovog
i
godišnju
skupštinu Udruga vinara i vinogradara “Kliet”
Lobor organizirala je 23. siječnja 2010.g. u
društvenom domu u Starom Golubovcu, a
Vincekovo 2010.
domaćini su bile obitelji Behin, Labaš i Krsnik,
u čijem je vinogradu blagoslov obavio loborski
župnik vlč. Ivan Mikec.
Na skupštini je prihvaćeno izvješće o radu u
prošloj godini s planovima za 2010. Predsjednik
Udruge Zoran Požgaj je naglasio kako u
ovoj godini planiraju organizirati tri stručna
predavanja, u suradnji sa udrugom žena izlete
za svoje članove, a sudjelovat će i na svim većim
domaćim manifestacijama, od kojih je prva bila
Loborski fašnik.
Udruga „Kliet“ je povećala svoju brojnost za
nekoliko novih članova te sada broji oko 130
vinara i vinogradara s područja domicilne i
okolnih općina. (da)
Vinarijada 2010.
U organizaciji Udruge vinara
“Kliet” iz Lobora 22. travanj
2010.g. u Društvenom domu
„Vinipotok“, Markušbrijeg bb,
organizirano je ocjenjivanje
vina, za koje su članovi udruge
dostavili 62 uzorka. Svoje ocjene
dala je stručna komisija u kojoj
su bili: Zdenko Ivanković, Goran
Marmelić i Nataša Puhelek, te
ispred udruge Nikola Lesičar.
Prema
rezultatima
stručne
komisije ove je godine dodijeljeno
7 zlatnih odličja, 27 srebrnih
medalja, 13 bronci i 8 priznanja,
dok je 7 uzoraka neocijenjeno.
Ove godine stručna komisija
najboljim vinom proglasila je
miješano vino Željka Pribolšan iz
Vinipotoka. (da)
stranica 8
Vinarijada 2010.
edukativno informativni list građana općine Lobor
GFUK i u Loboru
Glumački festival u Krapini održao se ove godine u dva produžena vikenda nakon Uskrsa, od 9. do
18. travnja. Festival u petak, 9. travnja, od 20 sati na daskama festivalske dvorane Pučkog otvorenog
učilišta, koje je suorganizator festivala, otvorilo je Kazalište Pinklec s predstavom “Ni med cvetjem ni
pravice” u izvođenju Adama Končića i Duška Zubalja. Novost koja je zaživjela ove godine je bila ta da
su predstave gostovale u Zlatar Bistrici 12. travnja, u Gradu Klanjcu 13. travnja, u Loboru 14. travnja
i u Zaboku 15. travnja. Tom prigodom, Adam Končić je izjavio: „Svjesni smo da oko nas žive i oni ljudi
koji si ne mogu priuštiti odlazak na predstavu u županijsko središte. Predstava “Ni med cvetjem ni
pravice” poučna je i za učenike jer se upoznaju s građom koja im je u školskom programu.“
Ovaj kulturni događaj je u Loboru prihvaćen široke ruke što se moglo vidjeti i po posjećenosti te
velikim zadovoljstvom gledatelja nakon predstave koji su svojim pljeskom ugodno počastili Adama.
Adama, da izrazi zahvalnost domaćinima, se kratko i zadržao na lijepim obroncima našeg Lobora te
najavio novo druženje za Janine.
nastup u Loboru
O GFUK-u
Udruga GFUK je osnovana s ciljem pokretanja glumačkog festivala koji će se održavati od 27.
ožujka do 5. travnja 2008. godine u novouređenoj Velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Krapina,
popularnoj Festivalskoj dvorani u Krapini. Nakana Festivala je da prijeđe u tradiciju održavanja u
godinama koje slijede i to u razdoblju vezanom uz termin poslije uskršnjih blagdana, a u trajanju od
dva produžena vikenda.
Predsjednik naše kulturne udruge je glumac Adam Končić, stalni član ZGK «Komedija», kojem je
želja prezentirati kazališno i glazbeno-scensko stvaralaštvo nastalo pri kazalištima i profesionalnim
glumačkim grupama naše domovine, kao i doprinijeti odgoju mladih u stvaranju navika za posjet
kazališnim predstavama, te bogaćenjem njihovog intelektualnog i kulturnog opusa.
stranica 9
loborski glasnik
Prvi susret Ivana Ropca, bivšeg učitelja u tada osnovnoj školi Petrova
Gora s loborskim krajem nakon više od šest desetljeća
Gospona “vučitela” svi su rado zvali u klet
Lobor je ostao u mom srcu i još ga i danas
95-godišnjak s pamćenjem mladića
imam rad. Nekad je to bilo malo mjesto s
Nostalgija za lijepim učiteljskim danima
makadamskim putom, sada se preobrazilo
vukla su ga godinama natrag i evo nakon
u lijepo naselje sa svojim
mnogo godina tu želju
prirodnim bogatstvima i
U tada OŠ Petrova Gora 40 - tih
ostvario mu je sin
sa značajnom kulturnom i
godina pohađalo je čak 230 učenika,
Darko. Domaćin im je
povijesnom ostavštinom.
a danas je to područna škola u kojoj
bio načelnik Andrija
Loborci su radišni i marljivi
se školuje svega 14 đaka
Smetiško koji je bivšem
ljudi, a i kao učenici bili su
učitelju
poklonio
dobri. Bio sam zadovoljan njihovim znanjem.
monografiju ‘Lobor i njegove priče’. Ropac
Bilo je i nešto slabijih učenika, ali to su bili
je pak njemu poklonio knjigu koju je
oni čiji su roditelji bili socijalni problem i nisu
nedavno izdao ‘Bjelovarski šetač kroz život
djecu motivirali da uče i pišu domaće zadaće
i povijest’ u kojoj priča o svojem životu, od
– pun dojmova pri prvom susretu s Loborom
odrastanja do starosti, a koja se sastoji od
dva dijela, s ulomcima dnevničkih zapisa,
pa i nekoliko njih o Loboru. Osim Lobora
i njegovih znamenitosti Ropac sa sinom
Darkom sjeo je u klupe škole u Petrovoj
Gori. Vitalan 95-godišnjak odlično se
svega sjeća, s pamćenjem skoro da i nema
problema, ali svoje đake na fotografijama
sada više ne prepoznaje. I oni spadaju u
staru generaciju, a mnogih ni nema više
među živima. U školu se tada dolazilo bosih
nogu, cipela ni papuča nije bilo. Ropac se
rodio 1915. u Novom Vinodolskom, a život
do profesorskog zvanja bio mu je trnovit.
Unatoč siromaštvu uvijek je pokazivao
zavidno znanje i talent. Neimaština ga je
odvela na školovanje u čakovečki internat
koji je školovao najsiromašnije građane.
Tamo stječe zvanje diplomiranog učitelja.
Ivan Ropac
Kasnije u Zagrebu završava studij prava
i pravne znanosti. Prošao je sve i svašta,
ispričao je bivši učitelj Ivan Ropac koji je od
ratovao u kraljevskoj vojsci, kao domobran
1938. do 1941. godine učio đake u tada OŠ
u Pavelićevoj i naposljetku kao partizan u
Petrova Gora. Tada je ta škola bila osnovna
Titovoj vojsci.
(iako su tada bila samo četiri razreda) i
pohađalo ju je 230 učenika. Danas je ta škola
Oženio se kćerkom ugledne loborske
područna i u njoj se školuje svega 14 đaka. S
obitelji Zuber
Loborom se rastao 1941. i nikada se poslije
Ljubav svog života, suprugu Ljerku
nije vraćao, osim što ga je za vrijeme Drugog
upoznaje u Čakovcu, a ona je bila potomak
Svjetskog rata jednom posjetio.
ugledne loborske obitelj Zuber. Oboje su
stranica 10
edukativno informativni list građana općine Lobor
bili učitelji u OŠ Petrova Gora, zajedno s još
jednim bračnim parom. Jedno je vrijeme
bio Ropac i upravitelj škole. Ljerka je bila
učiteljica i u loborskoj osnovnoj školi, a đak
joj je bio i Franjo Gregurić, bivši predsjednik
Vlade.
“
Divno je bilo živjeti u Loboru. Čak sam si
kupio skije jer su obronci Ivančice idealni
tereni za skijanje, kao na Pohorju. Znao
sam se skijati po debelom petrovčanskom
snijegu, a i tu i tamo svratiti na kupicu
zagorskog vina. Gospona ‘vučitela’ svi su
rado zvali u klet – prisjeća se ovaj vremešni
učitelj kojeg su Loborci imali ‘rad ‘ jer se
oženio kćerkom Milana Zubera, a i rado
popije.
njezina guska koja je svukud hodala za
njom. Guski je bilo oko 25 godina, ali to bi se
za životinju računalo trostruko. Sjećam se i
obitelji Jureković, jednog Zvončeka i mnogih
‘pajdaša’ koji više nema – nostalgičan je bio
Ropac. Svoje umirovljeničke dane provodi u
Bjelovaru, a svaki dan svoje dojmove i misli
stavlja na papir. Ima ispisano preko 7.000
stranica, a želja, a nema ih puno, da posjeti
Lobor ostvarila mu se. (mb)
”
Za učitelja Ropca svi su govorili da je bio
strog, ali pravedan. Sjeća se i jedne gospođe
koju su svi zvali ‘Spevica’, valjda iz razloga
što je bila od Speveca. – Bila jako stara, oko
100 godina, a od nje je bila starija samo
OŠ Petrova Gora - 1939. - 3.r.
učitelj Ropac sa svojim razredom
učitelj Ropac u razredu današnje
područne škole u Petrovoj Gori
stranica 11
loborski glasnik
Posebno - Slučajna priča na stranicama Loborskog glasnika
Priča o osnutku, nastanku i djelovanju posebnog zbora
Zbor mladih župe Lobor
Sve je počelo 2007. godine kad je naš Velečasni Ivan Mikec poslao tri Loborca i jednu Loborku
na daleki otok Lošinj gdje se održavao susret animatora zagrebačke nadbiskupije. Matija Novački,
Matija Knok, Karlo Bingula i Ljerka Smetiško nisu ni slutili da će im tih tjedan dana provedenih u
zajednici s ostalim mladima promijeniti živote. Upoznali su brojne nove ljude, stekli nova prijateljstva
i gledali na život, tih sedam dana, nekim posebnim očima, ispunjeni neopisivim osjećajima ljubavi
jedni za druge. Nažalost, došao je dan rastanka s predivnim ljudima s dalekog otoka Lošinja. Naučivši
mnogo toga, vratili su se u Lobor. Puni energije, volje i željni da ona radost koju su osjetili na Lošinju
nikad ne nestane, odlučili su osnovati zbor mladih koji bi pjesmom slavio Gospodina. Velečasni
Ivan Mikec ukazao im je povjerenje te im dopustio da okupe mlade i vježbaju u prostorima župnog
dvora. Počeci zbora bili su jako jednostavni i nama su se činili lijepim, jer smo još bili ispunjeni
Duhom Svetim. Jedna mlada djevojčica koja jako voli svirati klavir i pjevati prelijepe crkvene pjesme
prihvatila je našu molbu i uskočila nam u pomoć. Ana Šeremet svojim je sviranjem uveličala svako
misno slavlje, pjesmama koje su bile pomalo drugačije od dotadašnjih, ali prepune radosti i Božje
ljubavi. Velečasni Ivan Mikec sve je to strpljivo promatrao, kao da je znao da će ta mlada djevojčica
postati voditeljica zbora mladih župe Lobor, voditi mali zbor, pratiti sva crkvena slavlja i uvijek sve
kvalitetno organizirati. Znao je da će i ostali mladi jednog dana, iako su u početku bili malo „zeleni“
i nesigurni, dobiti dobre ideje, a uz njegovu pomoć polako su ih i realizirali. Mladi su se polako
skupljali, neki su otišli, neki ostali, ali uvijek smo nastojali da naša radost bude potpuna. Nismo mislili
da će ih se skupiti mnogo jer se probe održavaju subotom navečer, u vrijeme kad većina mladih izlazi
zbor mladih župe Lobor
stranica 12
edukativno informativni list građana općine Lobor
van. No, uz pomoć Gospodina, koji je uvidio
koliko je naša želja jaka, mladi su se odazvali.
Nije bilo lako, ali smo molitvom, razgovorima,
katehezama i svjedočenjem ostali na okupu.
Svoj prvi nastup na misi imali smo na Misi
zahvalnici 2007. godine. Od tada svake nedjelje
uveličavamo središnju euharistijsku svečanost
u našoj crkvi sv. Ane ili u svetištu Majke Božje
Gorske. Da ne biste mislili da naši predivni
glasići ne dopiru u druge krajeve, ponosno vas
obavještavamo da smo dosad imali mnogo
nastupa u drugim župama. Nastupali smo u
župi sv. Petra i Pavla u Cvetlinu, župi sv. Antuna
Padovanskog u Sesvetskim Selima, samostanu
sestara Uršulinki u Vraždinu, Utočištu Gospe
od Aljmaša u Aljmašu. Nastupali smo i na
manifestaciji u Jarminama kao i na božićnim
koncertima u organizaciji KUD-a Lobor, koji se
odvijao u našoj župnoj crkvi, crkvi sv.Ane. U
Varaždinu smo prisustvovali Susretu Hrvatske
Katoličke Mladeži 2008. godine, a ove godine
bili smo i na SHKM-u u Zadru. Zajedno sa ostalih
20 000 mladih, pjesmom i molitvom slavili smo
Onog koji nas je zajedno i okupio.
Danas zbor slavi treću godinu postojanja i ima
ukupno 18 članova. Probe se i dalje održavaju
subotom i nikad nikome to nije problem jer nas
te probe, a ujedno i druženja ispunjavaju više
nego sami izlasci. Uvijek se dobro nasmijemo i
zabava je 100% zagarantirana.
Susreti mladih župe Lobor održavaju se svaku
subotu u 20 sati i svi mladi voljni lijepog druženja
i pjevanja predivnih pjesama slobodno nam se
pridruže. Uz molitvu, pjesmu, ples, igru, ali i
prijateljske razgovore ovaj svijet jednostavno
postaje ljepše i bolje mjesto za život. Teško je
pronaći malo svijetlih trenutaka u današnjem
svijetu, ali ih ima. Samo treba vjerovati. Svi ste
pozvani. BVB (Bog Vas Blagoslovio).
Na kraju jedno veliko, veliko hvala našem
velečasnom Ivanu Mikecu koji i dalje vjeruje u
nas i veseli se svim našim uspjesima, ali ponekad
trpi i naše pogreške. Ima zaista brojne obveze
i, vjerujte nam, nije mu lako. No ipak, snaga
koju on ima, ponekad je zaista nevjerojatna i
zaslužuje divljenje. Hvala Vam Velečasni, bez
Vas sigurno nebi uspjeli. (mžl)
stranica 13
loborski glasnik
P o z n at i
L o b o r c i
Stjepan Ceboci
9.10. 1897.
(Petrova Gora 21)
-
10.11. 1982.
(Nova Gradiška)
• seljački književnik
• katolički prosvjetitelj i političar
• tajnik kotar. org. HSS Lobor do 1939.
• pisao za tjednike: Hrvatska straža, Seljački
Dom,Hrvatsko jedinstvo i dr.
• jedan od inicijatora izgradnje škole u Petrovoj
Gori
slika iz 1945.
slika prilkom otvorenja
(S. Ceboci – treći s lijeva)
stranica 14
edukativno informativni list građana općine Lobor
Vihor Vinipotok
U organizaciji Športskog društva “Vihor”
Vinipotok i Mjesnog odbora Vinipotok odigrana
je tradicionalna, atraktivna nogometna
utakmica između Debelih i Mršavih mještana
Vinipotoka, Šipki i Markušbrijega. Navedeni
spektakl koji se svake godine za Ivanje igra na
malonogometnom igralištu iza društvenog
doma “Vinipotok” pratilo je prepuno gledalište
koje je popunilo sjevernu tribinu “Vihorovog”
igrališta.
ŠD Vihor, Vinipotok
Utakmica je završila rezultatom 8:6 u korist
tanjih, no na samoj utakmici gotovo da je sve
važnije od samog rezultata. Atrakcije na terenu
kojih nije manjkalo veličanstena publika je
burno pozdravljala, te se na kraju ugodno
zabavila zajedno sa organizatorima ovog
tradicionalnog događaja. Ova u Loboru, a i šire
jedinstvena nogometna utakmica ima cilj da se
okupi što više ljudi koji neće ovaj tradicionalni
sportsko-zabavni show staviti nikada u zaborav.
MO Vinipotok
Udruga žena i planovi
Članice Udruge žena Lobor, izabrale su na godišnjoj skupštini novu predsjednicu Silviju Adanić,
nakon što je bivša predsjednica Verica Ivančić podnijela neopozivu ostavku. Nova je predsjednica
izabrana jednoglasno na prijedlog upravnog odbora koji je ujedno odlučio dosadašnju predsjednicu
Vericu Ivančić proglasiti počasnom članicom Udruge.
Nakon izbornog dijela skupština je nastavila pregledom prošlogodišnjih aktivnosti u kojem je
naglašeno sudjelovanje Udruge žena na raznim manifestacijama
kao što je “Janine” ili “Loborski fašnik”; odlazak na izlete i koncerte,
obilježavanje važnih datuma te briga o zdravom životu, organizacijom
aerobika u novoj višenamjenskoj sportskoj dvorani. U planu rada za
tekuću godinu nove predsjednice Silvije Adanić još je i želja povećati
članstvo, te se bazirati više na rad na domaćem terenu. Od novina
u ovogodišnjem je planu organizacija obiteljskog druženja, izlet u
Istru, organizacija likovnih radionica, sudjelovanje na izložbi “Uskrs
u nama” te sudjelovanje u vjerskom životu loborske župe i šire.
Udruga će sudjelovati na manifestaciji “Janine” kao i svake godine,
a najavljen je i izbor najboljeg Babičinog kolača na općinskoj razini.
Loborsku Udrugu žena na skupštini je podržalo kompletno općinsko
vodstvo, domaći župnik Ivan Mikec te ravnatelj OŠ Lobor Krešimir
Krivdić. (as)
slika sa skupštine
stranica 15
loborski glasnik
Aktivnosti ŠRD Pastrva - Lobor
Od vrlo mnogo aktivnosti ŠRD „Pastrva“
Lobor, možemo izdvojiti redovnu Skupštinu ŠRD
„Pastrva“ Lobor koja je bila početkom godine
, točnije 10.01.2010. u društvenom domu
u Markušbrijegu („Vinipotok“), na kojoj je
članovima izvješće o aktivnostima u 2009. godini
bajeri iz zraka
i planovima za tekuću godinu podnio predsjednik
Vladimir Sokolić. Između ostalog naglasio je da je
ŠRD „Pastrva“ Lobor na jesen poribila ribolovne
vode bajera „Markušbrijeg“ sa 500 kg plemenite
ribe šarana i štuke. U sklopu manifestacije „Janine
2009“ na bajerima je održan na pohvalu svih
gostiju „svetojaninski“ ribički kup. Od plana rada
za tekuću godinu možemo izdvojiti
poribljavanje bajera sa šaranom i
smuđem, te zbog povećanja interesa
za ribolov djece kadetske uzrasti
u sklopu bajera „Markušbrijeg“ i
izgradnju dječjeg igrališta. Sve pohvale
za rad i vođenje društva dali su i gosti,
među kojima su bili predstavnici
Općine Lobor i Načelnik odjela u
Ministarstvu regionalnog razvoja,
šumarstva i vodnog gospodarstva
gosp. Lacić Robert. ŠRD Pastrva Lobor
je za sve članove i goste pripremila
domjenak, a za dobro raspoloženje
pobrinuli su se članovi tamburaške
sekcije KUD-a Lobor.
stranica 16
Poslije odrađene godišnje Skupštine čelnici
športskog ribolovnog saveza Krapinsko-zagorske
županije primijetili su vrlo dobru organizaciju
naše redovne Skupštine pa su nam za nagradu
povjerili i organizaciju Izborne Skupštine ŠRS
KZŽ, koja je održana u travnju 2010. god., u
društvenom domu „Vinipotok“
u Markušbrijegu. Navedenu
Skupštinu
organizacijski
je Pastrva Lobor odradila
besprijekorno, te je dobila
pohvale od novoizabranog
(starog) vodstva ŠRS KZŽ i
samog Predsjednika HŠRS gos.
Sever Vladimira, koji ne skriva
želju za skorim viđenjem na
„Janinskom KUPU 2010.“
Od svega navedenog članovi
ŠRD „Pastrva“ Lobor i njezin
Predsjednik gos. Vladimir
Sokolić je najviše truda i
organizacijskih
sposobnosti
pokazao u izgradnji ribičke
kućice (doma) koji je pri
samom završetku, te će se za
Janine pokazati u punom sjaju na zadovoljstvo
svih 33 aktivnih članova športskog ribolovnog
društva „Pastrva“ Lobor, preko desetak (uzdanica)
ribolovaca kadetske dobi, a i svih gostiju i sponzora
ŠRD „Pastrve“ Lobor kojima još jednom od srca
veliko HVALA.
Bistro ! (da)
ribički dom na bajerima
edukativno informativni list građana općine Lobor
DVD Lobor - 2010.
DVD Velika kod Požege domaćin je ovogodišnjih
sastanaka koordinacije “Zelena plava linija”
17.04.2010. održan je proljetni dio
koordinacije na kojoj su sudjelovali i članovi
DVD Lobor, pojačani s načelnikom Općine
Lobor g. Andrijom Smetiško.
Po završetku koordinacije loborsko izaslanstvo
nastuop puhačkog
orkestra u Šoštanju
odlazi u Jarminu, najzagorskiju općinu u
Slavoniji gdje se pridružuje ostaloj loborskoj
delegaciji na proslavu dana općine Jarmina i
blagoslov Zagorske hiže.
01.05.2010.
U centru Lobora, oko fontane.P.O.DVD Lobor
odsvirao je budnice za sve mještane, a V+D+S+K
je obilježio jutro pucnjem iz kubura.
02.05.2010 - OBILJEŽAVANJE FLORJANOVOG
Već tradicionalno, kao i svih prethodnih
godina veliki vatrogasni praznik Florjanovo,
Dan vatrogastva 04.svibnja na prigodan,
svečan i primjeran način obilježio je DVD
LOBOR. S obzirom na to je Florjanovo bilo
u utorak 04.svibnja, članovi DVD-a Lobor
s loborskim mažoretkinjama svečanost su
obilježili u nedjelju 02.svibnja. Sviranjem
P.O DVD-a Lobor ispred vatrogasnog
doma, dozapovjednik Društva g. Stjepan
Novosel formirao je svečani ešalon. Na
čelu svečanog ešalon zastave Društva,
općine i države za njima Loborske
mažoretkinje, puhački orkestar, vatrogasci
te predstavnici Općine Lobor, načelnik
g. Andrija Smetiško sa suradnicima. Svečani
ešalon prošao je kroz mjesto prema župnoj
crkvi sv. Ane na misno slavlje koje je predvodio
vlč. Ivan Mikec, župnik loborski. Po završetku
sv. mise, loborske mažoretkinje svih skupina
uz P.O. izveli su prigodni program ispred crkve
sv. Ane. Po završetku programa, svečani ešalon
uz glazbu vraća se u vatrogasni dom gdje se uz
intonaciju državne himne izvršila posprema
zastava.
Svim sudionicima ovog slavlja, predsjednik
DVD Lobor, g. Josip Hendija čestitao je dan
vatrogastva te zahvalio svima na lijepom
odazivu nakon čega je uslijedio skroman
domjenak i druženje. Skroman domjenak
obogatio je g. Željko Levanić, vl. pizzerije
ORO-GORO, donacijom svojega specijaliteta –
„jumbo“ pizza.
03.06.2010.
DVD Lobor i LD Oštrc Lobor proslavili su
crkveni i državni blagdan Tijelovo, uz poštovanje
svih običaja koji prate ovaj veliki blagdan.
P.O.DVD-a LOBOR sudjelovao je u Hruševcu
Kupljenskom na 13. Smotri Puhačkih orkestara
Hruševec 2010.
Uz odličnu svirku loborskih glazbenika po
dirigentskom palicom prof. Igora Kralja na
najbolji način prezentirali su našu općinu
zaprešićkom kraju i svim posjetiocima te hvale
vrijedne smotre. (ah) (jh)
nastuop mažoretkinja
u Šoštanju
stranica 17
loborski glasnik
Loborci „zapalili“ Slovence
Puhački orkestar DVD-a Lobor prošle
je godine vrlo uspješno sudjelovao na
državnoj smotri Puhačkih orkestara u Novom
Vinodolskom, a tamo je i dogovorena suradnja
sa Pihalnim orkestrom Zarja Šoštanj iz
Slovenije. To je mjesto u blizini Velenja, koje
nekada bilo poznato ne samo po rudnicima,
već i po termalnom turizmu, a ono na što su
posebno ponosni je njihova kožarska industrija.
Zbog toga loborski su glazbenici, u pratnji
domaćina, prvo posjetili Muzej kožarstva u
Šoštanju, a potom i novouređeni Dom za starije
i nemoćne u Šoštanju, gdje su ih pozdravili
župan Občine Darko Menih i drugi domaćini.
Zauzvrat, Loborci su za štićenike Doma održali
kratki koncert. Nakon toga, naši su zagorski
glazbenici otišli na koncert povodom 85-e
godišnjice Pihalnoga orkestra Zarja Šoštanj.
Ova obljetnica okupila je znamenite puhačke
orkestre iz susjedstva i iz Austrije. No, ono što
je po izuzetno hladnom vremenu razveselilo,
ali i zagrijalo, da ne velimo „zapalilo“ sve
posjetitelje u slovenskom Šoštanju, odličan je
koncert Puhačkog orkestra DVD-a Lobor, koji je
pod vodstvom profesora Ivana Kralja podigao
publiku na noge. Koncertom je zadovoljan
bio i predsjednik DVD-a Lobor Josip Hendija,
načelnik Općine Lobor Andrija Smetiško, a
mladi profesor slovenskih slavljenika Miran
Šumečnik, oduševio se razigranošću članova
loborskog orkestra, pohvalivši i trubače Matiju
Šeremeta i Miljenka Eršeka. Posebnu draž
cijelom slavljeničkom događaju doprinijele
su i Loborske mažoretkinje, koje su dodatno
podgrijale atmosferu posjetiteljima, a cijeli je
događaj ostao u lijepom sjećanju slovenskim
kolegama i svim posjetiteljima obljetnice
Pihalnoga orkestra Zarje Šoštanj, koji su
dugotrajnim pljeskom ispratili goste iz Lobora.
(ds)
izaslanstvo Lobora primio član Slovenskoga
državnoga zbora i načelnik općine Šoštanj,
gospodin Darko Menih
stranica 18
edukativno informativni list građana općine Lobor
U Loboru nakon pola stoljeća
Protekle noći pala je obilna kiša. Probudio sam se dva sata iza ponoći te oka nisam sklopio do svitanja.
U nevjerici da bih mogao ostvariti dogovoreni put u Lobor i Samobor nazvao sam Darka koji me ohrabrio
tvrdeći da nas čeka dan bez padalina, uostalom da je u Samoboru lijepo vrijeme.
I tako krenuh vlakom do Zagreba. Sjedeći u udobnoj sjedalici s mekanim naslonom za leđa i glavu, kroz
bujno zelenilo ovoga dijela moje domovine, za sat i pol vožnje stigoh na Glavni kolodvor našeg glavnog
grada. Darko me čeka pripravan s automobilom da me poveze u Lobor. Dobrom asfaltiranom cestom,
svrativši na čas u Oroslavlje, evo nas za sat vožnje na našem odredištu, u Loboru.
U Loboru sam zadnji puta bio zajedno sa svojom pokojnom suprugom Ljerkom 1946., dakle, pred 64
godine. A u tih, više od pola stoljeća, marljivi i poduzetni Loborčani (mislim na općinsku vlast i različite
organizacije loborskog civilnog društva), u okviru gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja, toliko su
napravili u razvoju Lobora i loborske općine da se ovo nekadanje selo, smješteno u pitomini bogougodnog
pejzaža punog zelenila, prelijepe planine krcate krupnom i sitnom divljači, može pohvaliti kao prelijepi dio
ne samo Hrvatskog Zagorja već i Hrvatske.
Dočekao nas je načelnik Općine gosp. Andrija Smetiško, premda je neradni dan. U prijateljskom
razgovoru, u kojem sam ja kazivao o onim starim vremenima kad smo Ljerka i ja, zajedno s bračnim parom
Stjepanom i Katicom Veksli, učiteljevali u Petrovoj Gori, u školi koja je obuhvaćala u četiri razreda preko
200 učenika. Tada je svaki od nas imao 50 i više učenika u svom razredu, dok ih danas u sva četiri razreda
ima ukupno 14.
Izmijenili smo i poklone. Ja gospodinu načelniku, njegovoj suradnici koja je vodila bilješke o našim
razgovorima, kolegama učiteljima loborske i petrovčanske škole moju knjigu „Bjelovarski šetač kroz život
i povijest“ (knjiga sadrži i reminiscence na moje učiteljevanje od 1939. do 1941. u Petrovoj Gori), a gosp.
Smetiško meni reprezentativni prikaz u pozamašnoj knjizi velikog formata „Lobor i njegove priče“. Autor
ovog lijepog pisanog „spomenika“ je osoba zanimljive biografije. Riječ je o Vladimiru Matijašu, rođenu u
Münchenu, osnovnu školu pohađao tamo i ovdje u Loboru, srednju u Zaboku, završio studij njemačkog
jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Da, k tome i informatologije te postigao
visoku stručnu spremu te zvanje profesora gore navedenih struka.
Kad je objavio ovu knjigu (2007.) mladom profesoru bilo je tek 30 godina. Već ta relativno rana životna
dob profesora Matijaša ukazuje istodobno na njegovu stručnost i talent, ali i na visoki stupanj poznavanja
i izražavanja na materinskom jeziku. Ne bi trebalo isticati da će knjiga biti predmet mojeg iščitavanja i
pravljenja bilježaka o pročitanom. Zabilježeno ću poslati i gosp. Smetišku te neka bude arhivirano kao
osvrt na „Lobor i njegove priče“ jednog danas sasvim starog građanina (95 godina) koji je nekoliko godina
svoje rane mladosti proveo u osnovnoj školi u Petrovoj Gori kao pučki učitelj. O tome postoji zapis u mojoj
knjizi.
Kad smo već u Petrovoj Gori, kamo stigosmo u ranim popodnevnim satima u društvu gosp. Smetiška koji
je ponio i ključeve škole, koja je smještena u predjelu kojeg nastavaju Jurinići, a nama u stara vremena bio
prvi susjed prezimenom Smetiško, prvi dojam bijaše da se brižno skrbi o školskoj zgradi i pripadajućem
okolišu. Zgrada je dobro uščuvana. Zelena površina proteže se i na područje gdje se nekad nalazila kuća
trgovca Smetiška. A unutrašnjost zgrade, dvije učionice, hodnik, soba koja je nekada bila dio stana za bračni
par Veksli, zahodi – sve je renovirano i osuvremenjeno. U učionicama umjesto starinskih klupa, iz vremena
početaka obaveznog osnovnog školovanja za mušku djecu (ban Mažuranić, 1873.), mali stolovi i stolice
za učenike. Zidovi poslužili za slikovnice učeničkih radova (uobičajeno danas u metodici nekih predmeta).
Načelnik sjeda za jedan od učeničkih stolova a ja stajem kraj njega. Nadam se da je moj sin Darko i ovo
snimio. Prva četiri razreda dječak Andrija Smetiško, rodom iz susjedne Velike, polazio je nastavu upravo u
ovoj školi.
Danas su Petrova Gora, Velika i ovo područje poznati po generalu Koradeu i petoro žrtava njegove
sulude pucnjave. Ostaci Koradea i pobijenih nevinih ljudi upokojeni su na planinskoj ravni gdje se nalazi
petrovčansko groblje, nedaleko zaseoka u kojem žive obitelji prezimena Bolšeci. Usput da kažem da su
stranica 19
loborski glasnik
dječaci i djevojčice Bolšeci u vrijeme mojeg učiteljevanja pred gotovo 75 godina bili marljivi i vrijedni
učenici. Bože, danas su to već starci gotovo 85 godišnjaci! Vjerujem ima ih živih i poneki koji je preseljen
na obližnje groblje, tek pod zemljani pokrov, gdje se ne broje ni dani ni godine, a njihova tijela, kako ih je
učio loborski kapelan koji je povremeno navraćao u našu školu, da će uskrsnuti na sudnji dan. Star sam.
Boravak, premda kratak, u učionici u kojoj sam obrazovao i odgajao petrovčanske mališane, učinio me
sentimentalnim. Skoro pa oči zasuzile.
Opraštam se od loborskog načelnika koji je svojevrsni politički raritet. Na posljednjim izborima glasovalo
je za njega 85% građana izašlih na izbore.
Vraćamo se u Lobor gdje će nas vlasnik kuće koja je bila nekada u vlasništvu moga tasta Milana Zubera,
te je 1993. kupio otac sadašnjeg vlasnika gosp. Franje Macana, povesti u razgledanje kuće i objekata u
dvorištu i trnacu. I ovdje imamo što vidjeti. Sve obnovljeno, preuređeno, osuvremenjeno (tekuća voda,
plin, centralno grijanje, namještaj, pokućstvo – sve prema zadnjim mjerilima i iskustvima suvremene
civilizacije). Ulazimo kroz nekadašnju verandu, gdje se ručalo za Uskrs, u sobu koja je slovila kao salon, a u
njoj posljednje godine svojega života proveo Josip Kotarski, znameniti loborski župnik. On je pored brige
o vjerskom životu svojih župljanja ostao poznat po znanstvenoj elaboraciji i objavljivanju, na stranicama
časopisa „Rad“, tadanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, niza članaka o običajima i životu
ovog kraja.
Posjetili smo mjesno groblje smješteno na proplanku iznad Lobora i kao da je natkrilo ovu veličanstvenu
loborsku panoramu i podsjeća žive po onoj latinskoj memento mori (sjećaj se smrti). A za Svesvete, kada
se nad grobnim humcima sakupe stotine i stotine živih koji polažu cvijeće na grobove svojih bližnjih, oni
kojih više nema među živima kao da nas iz svojih vječnih staništa podsjećaju: Što ste vi bili smo i mi, što
smo mi bit ćete i vi! Tako i na ovom groblju. Prije nego što ćemo napustiti ovaj grad mrtvih izgovaram riječi
„očenaša i zdravo Marijo“ i zaželjesmo:
Pokoj vječni daruj mu Gospodine,
I svjetlost vječna svijetlila im.
(Requiem aeternam donna eis Domine, Et lux perpetua luceat eis.)
Evo nas i kod Majke Božje Gorske (Stabat mater..., mater dolorosa). Na visoravan, gdje se nalazi crkva,
nekada smo dolazili preko Antunca (kapela sv. Antuna) i oznojili se dok stigosmo do ovog gorskog svetišta.
A danas automobilom asfaltiranom cestom pa hodočasnik ili radoznali turist biva iskrcan tik Marijina
svetišta.
U Stari Golubovec stigosmo vozeći se asfaltiranom cestom kroz zelenilom bogat šumski krajolik gdje je
izgrađen i vodovod koji opskrbljuje čistom, zdravom vodom pola Hrvatskog Zagorja, ako ne i cijelo Zagorje.
Gosti smo obitelji Božeka Labaša koju čine dobro držeća, radišna, ne baš stara baka (75 god.), Božek,
supruga Ivanka i kći Đana, koja radnim danom putuje odavde na posao vlakom u Zagreb pa se kasno
popodne vraća. I ovdje sve u zelenilu i s mnogo vode. Domaćica nas dočekala ručkom, ukusnom hranom
pripremljenom vještom iskusnom rukom. A na kraju ima i pravih pravcatih zagorskih štruklov a i dobre
kapljice. Stari Golubovec, nekad poznat po rudniku kvalitetnog ugljena, danas šahte zatvorene, kopanje
ugljena prestalo, dijelom je nepovratne prošlosti. Božek i Darko su stari lovački prijatelji pa se ponekad
događa da prespavaju u planini pod imroviziranim šatorom. A njih nekolicina brine već oko čvrstog krova
nad glavom na planinskoj zaravni odakle se kao na dlanu prostire Lepoglava, Ivanec, te na sjevernom
obzorju i konture Varaždina.
Satovi odmiču, za dana bi valjalo stići u Samobor. Opraštamo se od Božeka i njegove obitelji. Dakle u
automobil i put Samobora. Na vrijeme stižemo u ovaj lijepi grad smješten podno Samoborskog gorja, na
dvadesetak kilometara od Zagreba, a na nekoliko kilometara od državne granice sa Slovenijom. I ovdje
iznenađenja i ugodni doživljaji, ali ne spadaju u kontekst Matijašova „Lobora i njegovih priča“, pa nećemo
o tome. O Samoboru drugom zgodom.
Ovaj zapis završiti ćemo suprotno onome kako je francuski vladar, jedan od Luieva, završavao dan: „Dies
diem perdide!“ (I ovaj je dan izgubljen!), dakle – danas smo bili na velikom dobitku, duhovnom dobitku.
Lobore, tak imama te rad! (ir) (dr)
stranica 20
edukativno informativni list građana općine Lobor
REPRINT IZDANJE ZBORNIKA ZA NARODNI
ŽIVOT I OBIČAJE JUŽNIH SLAVENA
Lobor
Narodni život i običaji
napisao Josip Kotarski
6. dio
(nastavak)
Čuje se sada: „Da ni same tega nesrečnega dela“ ; „sâm vrag je del zmialil“; „dek je pri nas bila
skupčina, imeli sme po četiri jake voli, kojne, krav više komadov, kruha dosti i sega božega dara“, a
sada „kulike muži, tulike gospodarov, kulike žen, tulike gosparic“; Če sam na ńive, nema mi o skuhati,
če pasem kravu, nema mi do delati“; „hiže so puste, pojate i škrijne prazne“ ; „glada na se strani
dosti“.
Za godinu dana po diobi mora svaki svoje stańe maknuti i na svojo ga porciji načiniti. ako ima
prase, mora ga prodati za premještańe stańa; što mu nedostaje, mora posuditi i zadužiti se, a duga
se većina ńih vrlo teško riješi. U stańu ne može svaki dobiti dijela, zato se pozovu dva odbornika za
procjeniteļe: stańe „prešacaju“, da jedan drugoga može iz ńega isplatiti; pri tome često ima i sud
posla, kad se ne može „ob terminu“ isplatiti. Neki se znaju i sami među sobom bez procjeniteļa
pogoditi i naravnati na stańe.
Život u obiteļi
Muž i žena. Muž reže trsje, kosi, ore; žena kuha, čije, pari flake, mijsei kruh, pere rubače. sve druge
poslove pomaže muž ženi, žena mužu izvršivati. Vidi se, gdje žena tjera krave, muž za plug drži; muž
tjera junce, a žena drži za branu; muž pomaže nositi flake na potok, žena ih pere; kad opere, muž sa
ženom nosi oprane flake doma. Muž otide sa sjekirom u goru, da nasiječe drva, žena za ńim dotjera
junce ili krave, pomogne mu drva natovariti i doma stovariti. Mlađe muž donese doma u vedrici
vode, osobito onda, kad mu žena ima dijete pri prsima; zna on olakšati ženi i pri kuhańu, nabrati
joj drača za mladinu, skosati i skuhati, ali ne će posude prati ni kuće pomesti. Marhu dvori i jedan i
drugi, kako je kojemu prilika; na poļu, na ńivi rade skupa.
Muž zove svoju ženu po imenu i „ti“, a kad je dovre voļe, pred drugima joj veli: „čuješ, stara“. Žena
zove muža po imenu i ponajviše „vi“, na pr. „čujete Jajnke“. Ako je muž malo srdit na ženu, tove je
oštro:“ti, čuješ!“, a ona ńega: „vi, koj ne ne čujete“; a kad joj kosti naravna batinom, onda je i on
„ti“. Pred drugima, kad ńega nema, veli žena: „moj (na pr.) Ivek so rekli“, a muž veli kad žene nema:
„moja mi je rekla“, „moja Bara“, „moja žena“.
Ako muž ima uvijek zaprļane rubače; ako žena kopa na jednom, muž na drugom slogu; ako žena
šturi po dvorištu, a ne ogledava se, tko prolazi; ako joj susjeda ujutro pokloni „zdrave jutre“, a ona
zavlači „Bog dej, Bog, ma soseda“, znači, da nesretno žive. Ona hodi k materi ili k drugim rođacima
„splakuvat“. Uzroci svađe jesu : 1. veliko siromaštvo; kruha nema, niti ga je za što kupiti, djeca bi
jela, roditeļi gladni; sad ako žena koju riječ reče, muž se mahom rasrdi i proječkaju se – 2. Ako je muž
lip, pijanac, žena ga više puta u krčmi potraži, gdje ga zna i dobro „zesnažiti“, pa kad on doma dođe
„vužgan“, eto ćušaka i palice! – 3. Najveći je uzrok duge svađe „motajne“ muža s drugom ženom,
radi čega žena, ako je i više puta na dan bijena, ne muči, nego mu svaki dan prebacuje nevjeru; a s
stranica 21
loborski glasnik
druge strane, ako muž što za svoju ženu čuje, da sam hodi s drugim muškarcem, da s ńim u krčmi
pije, modra su joj pleća; jedamput je samo izbije i veli: „Ti fļundra! Jesi za me al pak za onega kurviša
prosegla?!“ O toj pogrješki ženinoj muči, dok ga ona u čemu ne uvrijedi.
U svađu muža i žene ne smije se nitko miješati, a zakonski se ļudi nigda ne tuže pred sudom.
Gdjekoja žena hoće pobjegnuti od muža, kad je često bije, i to k svojim roditeļime ili k drugim
rođacima, no ne ostane kod ńih dugo. Oni je nagovaraju, neka bude pametna, da se to i drugim
ženama događa, pa zato ne sotave svoga muža. Muž joj sam poručuje, da se mora vratiti doma.
Obično je rodbina navečer odvede k mužu,a on je dobro primi s riječima: „Same mi takve komedije
spravļaj“, bume daleke došli.“ļ
Jedno osam ih je, koji su djevojke „na vero k sebe zeli“, a to su oni, koji se zbog soldačije ne
smiju vjenčati; pošto svrši soldačiju, odmah idu na zapis i vjenčaju se. Dok nisu vjenčani, teško im
se među svijet pokazivati, svi im prigovaraju; kad k misi ide za ńom djevojke prstom pokazuju,a ona
se ne usuđuje nikamo na stranu pogledati. Gdje vidi dvije, tri u razgovoru, navijek misli, da opet
ńezina „teče“. Kad se ožene, posve se drugačije drže, dođu u društvo, počnu se slobodno razgovarati
i s drugima ne šaliti. Inače se i ovo dvoje među sobom dobro slažu; djevojka je dobra, jer je strahu,
da je dečko ne otjera, pa onda ne bi znala, „je l’ suk al dreve“. Djecu si dadu mahom po vjenčańu
pozakoniti.
Roditeļi i djeca. Nema na svijetu veće ļubavi, nego je imaju naši ļudi prema svojoj djeci. Ako
je i malo jesti, djece mnogo, nijednomu nije djece previše, te bi se rijetko tko našao, koji bi zbog
djece „merguval“. Svaka žena želi, da ima djece, tako i muži, pa vele: „Zote me Bog stvoril, da rodim.“
„Deca mi bodo na hasen, a pod stare dane na potporu; još ni nigdo od glada pri nas hmerl, ne bodo,
če dragi Bog, ni moja deca.“ Najviše se vesele roditeļi, kad im se „zmes“ rodi, djevojčice i dječaci. Koji
imaju samo sinove, uvijek Boga mole, da bi im dao bar jedbu kćer, i obratno. Od tri stotine šezdeset
djece rodi se troje, četvero mrtvo, ponajviše, kad je teški porod. Tada se žena vrlo žalosti, ali kriva
nije ona, jer se svaka, dok je noseća, čuva, da ništa teško ne nosi i ne podiže; dok je u tom poslu,
muž je čuva i mesto ńe radi. Nađe ih se, koji će i flake na potoku oprati mjesto noseće si žene, samo
da sretno rodi.
Mati s veseļem dijete doji i hrani, a prežalosna je, kad presuši ili joj se „bajnke“ načine na sisi
te ne može dijete dojiti. U tom ga slučaju nosi svaki čas rodbini ili-ili kojo susjedi, da se dijete nasisa,
a za to je pripravna mati uzvratiti milo za drago. Koja mati ima starijju kćer, ostavi malo dijete na
ńezinoj brizi, dok ona mora za poslom od kuće; ako nema nikoga, uzme dijete sa sobom na poļe,
u cańke ga zamota i položi u hlad. Zimi zamoli kojuu domaricu ili susjedu, da joj na dijete pripazi,
t. j. odnese ga k ńoj, kad ona mora kamo iz kuće; no nigdje dugo ne ostane, nego se žuri k svojem
djetetu. Ziba ga u koritu, pod ńega metne vańkuš. Nišući ga na rukama pjeva mu: „haji, haji“, „áâ, áâ,
äč“; kad zadrijema, zaspi, položi ga u koritu i svaki čas prigleda, kako leži. Otac ga uštine za obraze,
gladi ga po licu, prstom mu po dońoj usni od radosti brubda; a mati ga položi na posteļu, gleda ga
u oči, koješta mu pripovijeda. Kad dijete počne gukati, mati mu odgovara: „a gu, a gu“; a kad mu je
već jedno pola godine, više puta ga pod vratom škakļa i veli: „žuk, žuk, žuk“, pa se veseli, ako joj se
ono nasmije. Kadgod ga meće spavati, prekriži ga po tri puta. U trećem ga mjesecu daje djetetu u
kuhanom mlijeku žemļa ili u mlijeku zakuhani gres, a bome se u mlijeko nadrobi i kukuruznog kruha
i s tim se dijete hrani; od kukuruznog brašna se kaša skuha, osoli, a često i ne začini i daje se djetetu
jesti, kasnije jede, što i ńegovi roditeļi. Mati svako jelo skoše u svojim zubima, skosano pusti na žlicu
i da djetetu,a prije nego jelo pusti na žlicu, dok dijete ne zna pravo žlicom uzimati, prihvaća skosano
jelo dvjema prstima i tura djetetu u usta. U hargu ili u kupici donese vode i nudi dijete: „bum, bum“,
“brm, brm“; a s tima riječima moli dijete kasnije i samo za vodu.
(kraj 6. djela)
stranica 22
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
3
File Size
2 428 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content