close

Enter

Log in using OpenID

*** s mačkama sam mačka i tu je tačka hitrije nego

embedDownload
***
s mačkama sam mačka
i tu je tačka
hitrije nego stihovi o njima
one se roje oko mojih nogu:
brže su od slova
opreznije od riječi:
na ivici balkona posustaju pažljivo
mjerkajući visinu
s mačkama sam mačka
ali me mačići isključuju iz svojih igara:
brži sam od slova
ali s riječi padam
oklijevam
dok oni:
ruše tegle s cvijećem
pišaju u kutovima sobe na svježem betonu
utiskuju stope
s mačkama sam ali
kako ih slijediti?
***
pojeo sam Prousta!!!
imao je okus čajnog kolutića
komadić mi zapeo
u grlu
zalijevao sam gutljajima
vrućeg lipovog čaja
s medom
zaklapao oči:
jedanput
dvaput
triput
na koncu ga ispljunuo
(kao u bajci)
bio je to komadić izgubljenog vremena
koji je pronašao
ali sam ja uspio
uprskati stvar
2
***
mačke mi pretrčavaju preko otvorenih knjiga
stvarajući bijele šumove
između riječi
na svakoj stanu
malo je izdube
naprave jazbine u njima
prespavaju popodne
mačke mi pretrčavaju preko otvorenih knjiga
i vidim čine to spretno:
iz priče izvuku muziku
pristajem na njihovu igru
pa plešemo po čitave dane
rečenicu oblikujemo u lončić
(ako niste znali jezik je od gline)
a riječi pretočimo u vino:
u zimsko doba
kuhamo ga
na laganoj vatri
iznad otvorenih knjiga
maštamo o novoj alkemiji slova
3
***
prije par dana nestao je debeli
naš omiljeni
kućni mačak
na mjestima gdje se
obično izležavao sada
se uvećava
praznina
pazimo da nas ne proguta
kad onuda prolazimo
izjede nam korake i
potplate papuča
stari kaže mora da je ostao
zatvoren
u nečijoj garaži ili kutiji
brat i ja zatvaramo ga već
svaki u svoju priču
čije riječi razmjenjujemo
kao špekule
i onda nam se čini
da smo ga ugledali
iako znamo
da nikada ne znaš
kako to smrt normalna i obična
dohodi:
mačak je bio
debeo
a više ga
nimalo (osim u oblinama riječi)
nema
4
Debeli
Ne vrijedi ti, veli mi brat telefonom, ona pjesma koju si napisao o mačku, o Debelome, kao da
je umro, jer vratio se danas popodne živ i zdrav, debeo kakav je i bio, a ona rana što mu se
onako čudno otvorila na vratu te smo mislili da ga je poput slona nagnala da nekamo ode i
umre - više je gotovo i nema.
Dakle, ne vrijedi ni starino tugovanje, ni šutnja starog, ni bratova i moja naklapanja o smrti i
životu prije ili poslije nje, jer mačak je dokazao kako se život brine za svoje potrebe i premda
smo ga svi smatrali pomalo glupavim, za razliku od matere mu, i nemoćnim poput djeteta, on
je bio dovoljno pametan da tamo negdje obavi to što mora i da se onda, iz navike ili ljubavi
prema onima što su ga u svojoj naivnoj brizi već pokopali - vrati doma.
5
Dišu li jabuke obnoć?
1.
dišu li jabuke obnoć ako dišu
lete ako ih uberem
sa stabla hoće li me
pojesti
dok zaspim stavim li ih
kraj uzglavlja
da razrijede zrak (ako dišu)
ujutro ne tražite dolje
plovit ću na jednom
od crvenih oblaka
2.
(dišu li
jabuke su oblaci
u slatko zaogrnuta
kiša
vedrina
u koštici
djevojke)
6
Samoća u središtu jabuke
1.
jabuke-oblaci samoće
kotrljaju se niz padine
sve strmijih dana posustanu
kad udare o tvrdinu
nenadanog susreta
pa i tada odzvanjaju riječima
kao praznom ulicom
kamo uvire svaki razgovor
i svaki me susret
košta sati oporavljanja
kao odmor od napornog
putovanja
2.
ako je samoća u središtu jabuke
zakapat ćemo ogriske
klijat će iz gredica
samotno raslinje
ako je samoća u središtu
je li bliskost tik ispod kore
pa joj iznutra daruje sjaj?
ako je samoća u središtu jabuke
u svakoj ćemo odsutnosti biti na dobitku
da je u središtu samoće jabuka
postojali bi puteljci
u ovim prazninama
7
Mikrokozmos
Lipi
kad poželim doznati nešto
o razvoju i ravnoteži
trenutno nastajućeg svemira
o prskanju zvijezda
i konstelaciji planeta
položim uho na trbuh mačke
i osluškujem brujanje
njezine
unutrašnje
industrije vune
8
***
zvijezda kuca u trbuhu mačke
mačka ne silazi s krova
krov se odvojio od kuće i leti
leti ravno pod noćno nebo
ako čujem da neka zvijezda tamni
odlazim tamo poroditi se
piše na razglednici
koju sam primio iz svemira
a jutros sam na krovu
podno tanjura satelitske antene
u napuštenom ptičjem gnijezdu
pronašao
pet crnih usnulih tijela
dovoljno svjetlosti za zvijezdu
koja se ovdje u pokretima i riječima
već nekoliko dana
polagano gasila
9
Zmaj
to crno ticalo što promiče žitom
kao periskop, gospodo,
moj je rep
mislite - podignut u pozdrav
oblacima i kao opomena
vrapcima
ali ja samo puštam vjetrove
i nije me briga ni za što
osim za način kako protratiti
ova sparna srpanjska popodneva
ne tražim miševe
- ako ste pomislili da sam 'poljska maca' uostalom, olinjao sam
brojim šesnaestu
i nagoni mi već dodijavaju
pa moja noćna ječanja
što vam ne daju spavati
nisu zov želje
već glas duboke boli nad istinom
života koji se odvija
između tučnjava i parenja
imam djece koliko i ožiljaka
zna me svaka mačka
a umor mi se uvukao
u šuplje kosti
podignite me
i vidjet ćete:
lak sam da ću uskoro odletjeti
na svojim vjetrovima
10
Život je lijep
veselim se prostranstvima svijeta!
mlijeko je ukusno
a tek pileće glave!
prolazi i salama!
imam troje crnih prijatelja
ja, bijela ko dan!
malo me se plaše
ja to dobro koristim
ustvari me vole!
stara im je čudna
sve nas skupa mlati!
svađa se sa sobom
a ždere ko vuk!
kakvi čempresi
kakva loza! ne znam kud bih prije:
po šupi il po krovu!
spavam pod zvijezdama!
ljudi nisu zli!
malo su spori,
i smotani za krepat!
sve im je oprošteno!
čim ih vidim
jurim im pod noge!
nisu mi dali ime
kažu mic pa trčimo svi odjednom!
to znači klopa,
sve znam
a ovdje sam tek pet dana!
zaboravila sam odakle
sam došla
nit me briga!
snalazim se!
ne nose samo puževi
svoje kućice sa sobom!
sinoć je došao jež
i popio nam sve mlijeko!
11
Rupa za oblake
Debelome
granice moje kutije granice su
i udaram o zid svaki put
kada se okrenem
da zamijenim glavu i rep
a svejedno
rana neće zacijeliti
granice moje kutije granice su
ni cvilež ih
ni cvilež: kosti su polomljene
to je neki loš bog uredio
da sve skonča pod kotačima
moje kutije granice su
i lijepo se u njima spava
ali tužno se
zidaju ovi zidovi s tragovima
krvi mora da su nekoga tukli
ili porađali
to bih mogao biti i ja
svejedno: rana će zacijeliti
prije ili poslije
i bol jenjava
i cvilež u zidovima
od kartona su
a kao da nisu
jenjava ovaj cvilež i kiša
u vrtu kopaju rupu za oblake
spremit će u nju i cijelo nebo
još ovoga popodneva
krutim se ova kutija
granica kojega svijeta
kao da sam porodio samoga sebe
raspetorio se
učinit ću to opet
u rupi za oblake kočim se to je
uredio neki bog
loš skoro
sam đavo
12
***
*
davanje imena mačkama teška je stvar :
traži brzu riječ i precizno oko
jer svaka zna kako se želi zvati
i to pokazuje
(nevješti u čitanju neka se uzdrže
od proizvoljnih imena)
* Kaže pjesma T.S. Eliota. U njoj piše da svaka mora imati tri različita imena, što nam nije
jasno: iako smo zadnju zvali Čupava, Ciganka, Vrtirep (ponekad i Dosada Živa), ona ni na
jedno nije obraćala pažnju. Zamišljali smo poslije kako su je dozivali ljudi kojima smo je
poklonili: tri su dana prilazili drvetu kamo se sklonila od psa, svaki dan s drugom listom
imena koja su smišljali obnoć, dok je pas zavijao na mjesečini.
13
***
narodni recept protiv očajanja
kaže da
treba leći i položiti na trbuh
crno mače dva sata
ako je bolest na smrt
a sat ako je tuga
prolazna u lakšim slučajevima
depresije prihvatljive su i sive
ili žute važno je da su jednobojne
i da hoće ostati ako se uplaše
pa zbrišu
čovjeku se loše piše*
* Nema lijeka protiv bijede postojanja, kao ni protiv lošeg pisanja! S obzirom da šutnju
ponekad ipak teško podnosimo, crne dane provedimo po uzoru na svoje ljubimice mijaučući!
14
***
mačka trese glavom
lišće dozrijeva i žuto kao limun
lijepi se za površinu
prvih kiša
kapi mile krznom poput buha
zasijeca ih očnjacima
stane pa osluškuje:
dim prianja uz dlaku
obojena u maglovite dane
ulazi u kuću
i pronalazi mjesto kraj peći
zimljiva i lijena
miševe lovi još samo u snu*
* Što sanjaju mačke, love li i u snu – teme su kojima smo brat i ja pristupali metafizički i
posvećivali im cijele večeri, sve dok nam od budnog promatranja usnulog mačjeg tijela ne bi
otežali kapci. Strizanje njenih ušiju tada se miješalo s našim polusnom iz kojeg smo lako,
mačjim skokom, tonuli u san, pronalazeći odgovore na sva pitanja.
15
Zli Demijurg
pečem pekmez
i gledam let lastavica
rano je jutro u vrtu
mačke vrte repovima
a ja kuhačom
dok premještam se s noge na nogu
kraj rasturene peći
iza kuće
miješam i čitam:
odlična kombinacija
s tablom čokolade
pekmez se zgusne i potamni
kasnije
na kruhu je crn
svaki put kad raspirim vatru
masa proključa
i oblijeva me znoj
- to je ‘žestina bića’ – govorim si
jednim okom u Artaudovim
Pismima iz ludnice
a drugim u loncu
zelenom kao oko u đavla
što sliči paklenom kotlu
u kom se uz šljive gnjeca i
moja duša:
negdje sam pročitao kako je zlo
došlo na svijet sa slatkišima
ako je tako
od pekmeza sam
napravio princip
tri sam dana tresao i skupljao
a evo već treći stojim kraj ognja
i talim
sav ću ljepljivi svijet
pospremiti u teglice
i otpočinuti
sutra
16
Bezizlaz naroda šljiva
ogrnut u klizave kože šljiva
u njihove crne jezike
živim u teglici pekmeza kojoj
ne nazire se
dno
svako jutro neki bog
presijeca nas ledenom oštricom
ili đavo poseže harpunom
u ovaj tamni vilajet
šećerasti kupleraj:
naše su duše već razmazane
ližu ih
s prstiju
i čuje se:
mljac mljac
tako umire narod šljiva
nagnječen teškim palatalima
ogrće se kožusima
traži čvrst oslonac
koštice koje nema
mekša
i propada
čuli smo priče:
tko izdrži do dna
duša će mu možda
sa stijenki sastrugana
ravno
u novi život
no izlaza nema jer
slutimo
kamo:
u pakao rakije
boga alkohola
17
Život stvari
dok spavamo mirno
čestice mraka
u loncima pucketaju kao kokice
i posuđe zapodijeva
tajne razgovore
lonci ogovaraju
tepsije, tave i cjedila,
kuhinjske krpe
istresaju svoje gađenje nad
prljavštinom svijeta
sol, šećer, brašno i riža
prebrojavaju se
i istjeruju uljeze
jaja u frižideru pitaju se
što je bilo prvo
i koje će prije
doći na red
dok spavamo mirno
život stvari buja
ne samo u kuhinji
i valja se pitati čemu
možemo zahvaliti što
papuče jutrom
nalazimo na istom mjestu
a knjige na policama
uredno stoje
kao da u njima nema ničeg osim
slova
18
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
141 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content