Originalan nauĉni rad Lejla Mušić1 FEMINISTIĈKA TEOLOGIJA KAO NOVUM U AFIRMACIJI RELIGIJSKOG IDENTITETA ŢENE Identitet u svojoj polaznoj osnovi znaĉi biti jednak samom sebi, odgovarati sebi, i u tom smislu je moguće razlikovati socijalni identitet i samoidentitet. Intersekcija roda, religije i identiteta, posebna znaĉenja dobija nastankom savremene discipline u okviru religijskih interpretacija koja je nazvana feministiĉka teologija. Cilj ovog razmatranja je ustanoviti smisao i znaĉaj, konsekvence nastanka feministiĉke teologije na afirmaciju religijskih identiteta, posebno identiteta ţene. Sa stanovišta rodnih studija, feministiĉka teologija utjeĉe na kreiranje i razvijanje drugaĉije perspektive u odnosu na tradicionalnu, patrijarhalnu sliku religije te pruţa mogućnost da se obuhvate paradigme koje dopuštaju ravnopravan status ţena i muškaraca u društvu. U tom smislu, neophodno je komparirati poloţaj ţena u judaizmu, islamu i kršćanstvu kao monoteistiĉkim religijama, ali i zenbudizmu, konfuĉijanizmu i taoizmu kao religijskim frakcijama ili politeistiĉkim religijama. Neophodno je osvrnuti se na imena znaĉajnih autorica u polju svih religija kako bi se time, u podruĉju religije - kao najkonzervativnijeg mjesta za ostvarivanje rodne ravnopravnosti, pruţila mogućnost novog i drugaĉijeg stajališta. Kljuĉne rijeĉi: feministiĉka teologija, rodna ravnopravnost ţene, mizoginija, amfiarhat, matrijarhat, patrijarhat, perenijalna filozofija, profete, imamke, rabinke, apostolke, Ċakonese, monahinje Uvod Identitet ţena u religijama je marginaliziran, kontraverzne su vladajuće pozicije pa mogućnost/nemogućnost vladanja ţena u religijama pokazuje odnos prema identitetu ţene. Problematiĉan odnos prema imamatu u islamu, svećenstvu u kršćanstvu te rabinatu u judaizmu je pitanje koje savremena feministiĉka teologija nastoji pokazati neutemeljenim. Prva mjesta ravnopravnog statusa ţena u religijama otvorena su u anglikanskim crkvama, dok je pitanje imamki i rabinki još uvijek zatvoreno za ţene, uprkos ĉinjenici da su mnoge školovane za to. Od Fatime Mernisi, njenog djela Zaboravljene vladarice u svijetu islama, postavlja se pitanje o diskriminaciji prema ţenama. U svijetu su se pitanjem feministiĉke teologije bavile mnoge autorice. Nezaobilazno je ime Elizabeth Cady Stanton, koja je svojom Feminističkom Biblijom otvorila put ka alternativnim tu1 [email protected] Lejla Mušić maĉenjima svetopisamskih tradicija širom svijeta. Judith Plaskow, Karen King, Deidre Good, Asma Barlas, Azir Nafisi - su samo neka od znaĉajnih imena autorica širom svijeta, koje su se bavile hermeneutiĉkim tumaĉenjima svetopisamskog teksta te mogućnostima dovoĊenja u pitanje onoga što je patrijarhalna tradicija izrekla ili ustanovila za kanon. Na podruĉju Balkana, poznata je srbijanska autorica Svenka Savić ali i bosanskohercegovaĉke autorice Zillka Spahić-Šiljak2 i Rebeka Anić, koje su svojim istaknutim prouĉavanjima dale mogućnost da se promijeni mizogini odnos prema ţenama u religijama. 1. Feministiĉka teologija i identitet Poznato je da religije neminovno predstavljaju najstariji društveno kreiran, konzistentan ali i sankcijama nametnut naĉin promišljanja realnosti koja nas okruţuje. Religijska tradicija, svih monoteistiĉkih ali i politeistiĉkih religija, u svojim fundusima ima tendenciju marginalizacije ţenskog doprinosa i naglašavanja negativnih interpretacija koje kreiraju i podrţavaju mizoginiju. Feministiĉka teologija podrazumijeva ĉinjenicu da je za adekvatno shvatanje svakog teksta neophodno uzeti u obzir vrijeme i prostor njegovog nastanka, a potom i ĉinjenicu da su kroz historiju muškarci bili vladajuća sila - koja je dominatna u polju obrazovanja, knjiţevnosti i umjetnost - te time nuţno predstavlja i prevalirajuću silu u kreiranju društvenih obrazaca, stilova, normi svakodnevnog ţivota. Kako su religije svojim nastankom utjecale na kreiranje društveno prihvatljivog obrasca ponašanja, a nastajale su u vremenu kada su ţene većinom bile manje pismene i slabo prisutne u javnom odluĉivanju. Još od atenske demokratije, poznato je da su slobodni graĊani morali obavljati duţnost javnog govora na tribinama, ali ta sloboda je bila konzistentno i permanentno samo u vezi sa bijelim slobodnim muškarcima, dok su ţene i robovi imali podreĊen status u takvoj vrsti demokratije. Feministiĉka teologija kao novo viĊenje naglašava upravo ovu ĉinjenicu, a Elizabeth Cady Stanton i pokazuje da su postojale dvije verzije tumaĉenja tekstova svetih pisama razliĉitih tradicija - patrijarhalna i egalitarna. Kako muškoj dominantnoj matrici nije dogovarala emancipacija ţene, prevashodno zbog spolne podjele rada i tradicionalnog gledanja na rodne uloge u porodici, patrijarhalne perspektive su uvijek bile dominante. Odlika savremene znanosti, u skladu sa feministiĉkom teologijom, neophodnost je kritiĉkog promišljanja ajeta, stavka, dijelova teksta u svetim tekstovima, kako bi se pruţila alternativna interpretacija a pritom ne bi ugrozila ĉinjenica da se analizira sveti tekst - nešto što je samim tim de facto istina primljena iz izvora koji je svet i samim tim neupitan. Cilj je da se naglasi ĉinjenica da su ljudski um i ljudska ruka prenosili svete tekstove, ĉime je 2 Bosanskohercegovaĉka feministiĉka teologinja, autorica više djela iz ove oblasti od kojih su najprominentnija Ţene, religija i politika, I vjernice i graĎanke. Prevela je dva znaĉajna djela, Zaboravljene vladarice u svijetu islama Fatime Mernisi, i djelo Khaleda Abou el-Fadla Islam i izazov demokracije. Doktorica je znanosti i predaje na Religijskim studijama i Rodnim studijama, pri Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. 112 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene moglo doći do grešaka u pisanju. Potom je neophodno naglasiti da su sve svete knjige pisane u starim, ponekad nedovoljno razumljivim pismima - poput sanskrta, pa je neophodno struĉno tumaĉenje ili poznavanje izvornog pisma. Kao treće, neophodno je istaći da su najstarije svete knjige nastale u vremenu nedovoljne pismenosti ţena, ali i prenošenja poruka ili svetih misli preko više posrednika što bi dovodilo do odreĊenih preinaka. Kako je tekst pisan u takvim uvjetima, za muške intrepretacije, neminovno je da je sve pisano s ciljem odrţanja patrijarhalnog društvenog sistema. Nuţno je slijediti pravac feministiĉke teologije i perenijalne filozofije, kao one koja zagovara traţenje jednakosti u razliĉitim religijama i zagovaranja perspektiva koje je potrebno komparativno promatrati kao zajedniĉke odlike razliĉitih religija. Enorman utjecaj u ovom pogledu izvršio je kustos u Britanskom muzeju lijepih umjetnosti, Ananada Kentish Coomaraswamy, koji je u umjetniĉkim djelima razliĉitih religijskih tradicija pronalazio istovjetnu ljubav prema Boţijem principu. Feminizam, kao takav, nije nuţno opreĉan religiji i religijskoj tradiciji, nego svim interpretacijama koje, prema svojim fundamentalnim istinama, onemogućavaju ravnopravno prisustvo ţena u javnom i politiĉkom ţivotu. Ukoliko posmatramo sve religije, u fokusu nastanka negativne stereotipne slike o identitetu ţene kao onom koji je emotivan, priĉljiv, laţljiv - tu je mit o Adamu i Evi/Ademu i Havi i njihovom izgnanstvu iz Raja/Dţenneta, ali i mit o postanku ţene iz Adamovog/Ademovog rebra koje je iskrivljeno. Iskrivljenost se tradicionalno smatra sinonimnom prirode ţene - koja je laţljiva, emotivna, podloţna utjecajima sa strane, ideologijama, kojoj je neophodno vodstvo pa je samim tim nesavršena u komparaciji sa muškim principom koji je potpun. Primat u stvaranju je dat muškom principu, od kojeg su ţene stvorene, a i stvorene su od neĉega što je sinonim njihove iskrivljenosti, razlomljenosti, emotivnosti, kao neĉega što graniĉi sa bezglavošću i neumom. Sa ovim problemom se posebno susrećemo u liberalnoj feministiĉkoj tradiciji, u kojoj je jedan od elementarnih stavova deklarativno izrekla Mery Wolestoncraft u djelu Odbrana ţenskih prava - „Ţene budite razumne!” - jer se upravo u prethodno spomenutoj bipolarnoj diobi, dihotomiji, nalazi najveća prepreka ravnopravnoj aktualizaciji ţenskog identiteta. Poznato je da religija, kao takva, predstavlja okosnicu identiteta te se najĉešće usvaja u toku primarne socijalizacije u okviru porodice. Pejgels, u svom djelu Adam, Eva i zmija, nastoji istraţiti kako su nastali tradicionalni obrasci spola i seksualnih odnosa - zašto se tradicionalni stavovi o spolu i seksualnim odnosima ĉine oĉiglednim i prirodnim kao da ih je sama priroda propisala.3 „Stavovi prema seksualnosti koji se povezuju sa kršćanskom tradicijom su”, smatra Pejgels, „nastali u zapadnoj kulturi u odreĊeno vrijeme - za vrijeme prva ĉetiri stoljeća nove ere.”4 Uvjerenje kršćanskih moralista da bi seksualni odnos trebalo da sluţi iskljuĉivo u prokreativne svrhe je preovladavalo u tom vremenu, istiĉe Pejgels. Pejgels naglašava da, ukoliko bi se prouĉavala djela jevrejskih i 3 4 Pejgels, E. Adam, Eva i zmija, str. 3. Ibid. 113 Lejla Mušić kršćanskih pisaca iz prvog stoljeća naše ere, moglo bi se vidjeti da oni gotovo i ne spominju seksualnost i da rijetko pišu o temama kao što su: brak, razvod, spol. Priĉa koja se u njihovim djelima najviše spominje je priĉa o stvaranju, odnosno - priča o Adamu, Evi i zmiji.5 Pejgels naglašava da je „(...) stvarna tema priĉe o Adamu i Evi moralna sloboda i moralna odgovornost. Namjera priĉe je da pokaţe kako smo odgovorni za izbore koje slobodno ĉinimo - dobre ili loše.”6 Feministiĉke teologinje pokazale su da je naglašavanje mizoginih stajališta o ţenama u religiji, marginalizacija doprinosa ţena, dovela do fundiranja tradicionalnih stereotipa o dihtomiji u odnosu izmeĊu spolova u kojima je ţenski princip uvijek subordiniran, manje vrijedan te time prirodom svoga spola osuĊen na ţivot u pokornosti. Ove stavove jednostavno je prikazati djelima najeminentnijih autorica iz ove oblasti. 2. Feministiĉka teologija i monoteistiĉke religije Elementarna razlika izmeĊu monoteistiĉkih i politeistiĉkih religija je u opredijeljenost prvih na vjeru u jednog i jedinog Boga, naspram multipliciteta boţanstava koje zagovaraju politeistiĉke religije. U odjeljcima koji slijede bavit ću se feministiĉkim teologinjama u sve tri tradicije, kao i njihovim kritiĉkim opservacijama i utjecaju na afirmaciju ravnopravnog pristupa religijskim obredima te zagovaranju egalitarnih formi religioznosti. Ujedno se pokušava dati odgovor na pitanje zašto su ţenska imena manje istaknuta i manje spominjana u religijskim tradicijama, iako jesu spominjane. 2.1. Feministička teologija i islam Kur'an je sveta islamska knjiga koja kroz sure opisuje postanak, odnosno, genezis -poĉetak ljudske rase. Autorice istiĉu da postoje tri vrste ajeta koji se bave postankom ljudi, a oni su u vezi sa konceptom gendera: 1) nekoliko pasusa govori o postanaku ljudi od duše, zemlje ili prašine. Neki pasusi pokazuju razlike meĊu ljudima u: boji i jeziku, naciji i plemenima; 2) ovaj tip ajeta govori o ljudskom stvaranju pripovijedanjem priĉa koje ukljuĉuju neke konfiguracije odreĊenih osobina Adema, njegove supruge i Iblisa. Ne postoji spomen o stvaranju ţene od rebra, niti priĉe o tome kako je Bog stvorio ţenu; 3) naroĉito znaĉajni za muslimanske interpretacije razgovora ljudi o temama u vezi sa genderom, bez govora o stvaranju (politeizam, ropstvo, brak). Al-Tabari je interpretator Kur'ana koji prikazuje kur'anske ajete koji se zatim prenose u islamskim centrima širom svijeta. U izvornom kur'anskom tekstu nigdje se ne spominje da je ţena kriva za pad ljudske rase, za izlazak iz rajskog/dţenetskog vrta, ali se u Al-Tabarijevim interpretacijama krivica iskljuĉivo 5 6 Ibid., str. 5. Ibid., str. 9. 114 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene pripisuje ţeni. Zanimljivo je razmatrati koliko su interpretacije postale vjerodostojnije od izvornog teksta svetih knjiga i koliko se teţilo, kako je to već Simon de Bovoar napisala; „(...) strastvenom odrţanju podreĊenog poloţaja ţene koji je opravdan na nebu a koristan na zemlji.” O diskriminaciji ţenskog identiteta voĊe u religijskim tradicijama na eminentan naĉin govori Fatima Mernisi, sljedećim rijeĉima: „Kad povezujem rijeĉi ţena i halifa obuzima me vrtoglavica, i to utjeĉe na svakog ko ima solidno muslimansko obrazovanje. Taj osjećaj se ublaţava iako ne išĉezne sasvim tokom ĉitanja historijskih izvora. Tradicionalno muslimansko obrazovanje nalaţe da budeš paţljiv kada govoriš, da postaviš svaku stvar i svaku osobu na pravo mjesto kako bi se poštovali hijerarhija i granice. Povezivanje rijeĉi halifa, suštine islamskog monoteizma, i rijeĉi ţena ĉini blasfemiju. Historija kazuje da je halifa uvijek mislio da ţena ne zasluţuje vlast ĉak ni u u onoj manje vaţnoj kakav je mulk, zemaljska vlast. Halifa se sistematiĉno suprotstavljao postavljanju ţena na ĉelo drţave.”7 Autorica nastoji progovoriti o ţenama vladaricama u svijetu islama, naĉinima na koji su ţene u islamskom svijetu nestajale iz biografija te mizoginim stavovima prema vladavini ţena u islamskim zemljama. Unutar ovog citata, autorica opisuje vlastitu poteškoću koja joj je nametnuta tradicionalnim stajalištem, i koja je upisana u njeno poimanje a kojoj se ipak ţeli suprotstaviti da bi pisala o marginaliziranim, potĉinjenim ţenama vladaricama u svijetu islama. Mernisi smatra da je neophodno zapitati se zašto su ţene neprekidno potiskivane i subordinirane, zašto se o njima u islamskom svijetu ne govori njihovim punim imenima nego su uvijek odreĊene patrijarhalnom normom nametnutih muških srodnika. „Suoĉeni s mnogobrojnim vladaricama koje su se, na poţutjelim stranicama knjiga povijesti, permanentno borile s halifama i sultanima za tron, moramo postaviti pitanje: Da li se moţe reći vladarica u islamu? Prisjetimo se, Kur’an govori o kraljici od Sabe ne spominjući njeno ime! Osim toga, da li su vladarice zvali njihovim liĉnim imenima ili imenima oĉeva, muţeva ili sinova njihovih? Imaju li one pravo na titule?”8 Merjem/Marija je jedina ţenska osoba ĉije ime se spominje u Kur’anu. Njeno ime nosi i kur’anska sura.9 Od samog svoga roĊenja Merjem je bila okruţena Boţijim ĉudima i Boţijom milošću. Kao mlada ţena, dobila je objavu od meleka da će dobiti dijete od Svetog duha, koji će se zvati Isa a.s./Isus. Isa a.s./Isus je izabran da postane Boţiji Poslanik. Meleci su obavijestili Merjem/Mariju da je Bog izabrao i oĉistio je od grijeha, te je uzdigao iznad svih ostalih ţena svijeta. Kur’anska objava slavi Merjem/Mariju kao „primjer vjernicima/cama” zbog njene poslušnosti, vjere i ĉasnosti.10 Hosn Abboud u svom eseju, naslovljenom: Idhan Maryam Nabiyya („Hence Maryam is a Prophetess”): Muslim Classical Exegets and Women’s Receptivness to God’s Verbal Inspiration, naglašava da nastoji pokazati kako je 7 Mernisi, F. Zaboravljene vladarice u svijetu islama, str. 51. Ibid., str. 23. 9 Kur'an, prijevod Besima Korkuta, 1997., sura 19. 10 Freyer Stowasser, B. Women in the Qur'an: Traditions and Interpretation, str. 67. 8 115 Lejla Mušić poslanstvo Merjem/Marije, majke Isa a.s./Isusa predstavljeno unutar muslimanskih klasiĉnih interpretacija srednjevjekovne Andaluzije, koji istiĉu androcentiĉnost istoĉnih interpretacija i pokazuju utemeljenost Merjeminog/Marijinog poslanstva unutar kur’anskog teksta. Abboud istiĉe da se spomenute klasiĉne interpretacije razlikuju od intepretacija istoĉnog srednjevjekovnog islama, koji je naglašavao rodnu pristranost i neobjektivnost. Klasiĉne interpretacije srednjevjekovne Andaluzije, u suprotnosti naspram prethodno navedenih interpretacija, svoje argumente pronalaze u izvornim kur’anskim spisima i tradiciji poslanika. Ibn Hazm iz Andaluzije, poznat je po svom djelu Treatise of Differentiation between the Prophet’s companions, u kojem piše da su ţene poslanika Muhammeda a.s. superiorne u odnosu na sve muške pratioce poslanika i da su ţene jednako pozvane na poslanstvo, kao što govori poslaniĉka tradicija sadrţana u hadisima. Al-Qurtabi, iz Andaluzije, naglašava citirajući kur’anski ajet: „I sjeti se kada meleci rekoše: O, Merjema! Doista te je Allah odabrao, očistio (od višeboštva i nevjerovanja) i odabrao te nad svim ţenama svijeta!”,11 da je upravo u ovim rijeĉima sadrţan dokaz o Merjeminom/Marijinom poslanstvu. Merjem/Marija je profeta zato što ju je Bog inspirisao kroz meleke na isti naĉin kao i sve muške poslanike. Al-Qurtabi kao dokaz, pored navedenog ajeta, navodi i sljedeći hadis: „Mnogi su bili savršeni meĊu muškarcima ali samo Merjem/Marija - kćerka Imrana, Assia - ţena faraona su bile savršene meĊu ţenama.”, istiĉući da apsolutno savršenstvo pripada samo Bogu, ali da su meĊu ljudima najsavšeniji poslanici/profete, sveci/tice, muĉenici/ce, i pravedni/e. U dokaz svoje tvrdnje o Merjeminom/Marijinom poslanstvu, Al-Qurtabi navodi i hadis Muhammeda a.s., saĉuvan unutar dugog lanca prenositelja hadisa: „Najbolje ţene na svijetu su ĉetiri: Merjem - kćerka Imranova, Assia - ţena faraonova, Khadija - kćerka Khuwaylida i Fatima - kćerka Muhammeda a.s. Merjem/Marija je primila objavu od Boţijih meleka, na isti naĉin kao što su objavu primili muški poslanici. Dakle, Merjem/Marija je profeta, a profeta je uzvišenija od svetaca/ica i uzvišenija od svih ţena. Abboud smatra da je najveći dokaz o Merjeminom/Marijinom profetstvu sadrţan u matrilinearnom imenovanju Ise a.s./Isusa - Isa a.s./Isus, sin Merjemin/Marijin. Isaovo a.s./Isusovo matrilinearno ime sugerira poslanstvo i ime majke i sina.12 Ukoliko su poslanici Zekerijah i njegov sin, Merjem/Marija i njen sin, Ibrahim/Abraham i njegovi sinovi Isak i Jakub porijeklom od Adama, Nuha, Ibrahima, onda da bi Isa a.s./Isus bio poslanik, kao sin kome je navedeno samo ime majke - majka mora biti profeta. Ukoliko bi Isa a.s./Isus trebalo da bude dio duge linije poslanika, Merjem/Marija se takoĊer mora smatrati profetom.13 Abboud naglašava da savremeni muslimanski interpretatori ne spominju Merjemino/Marijino poslanstvo kao da je uĉenje o nepodobnosti ţene da bude profeta 11 Kur'an, prijevod Besima Korkuta, 1997., sura 3, str. 42. Good, D. Mariam, the Magdalen, and the Mother (Abboud, H. „'Idhan Maryam Nabiyya' /'Hence Maryam is a Prophetess'/: Muslim Classical Exegetes and Women's Receptiveness to God's Verbal Inspiration”), str. 186. 13 Ibid., p. 188. 12 116 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene već odreĊeno. Abboud naglašava da ţeli da prikaţe modernu, feministiĉku interpretaciju Merjeminog/Marijinog poslanstva na naĉin na koji je to prikazano u kur’anskom tekstu. Abboud poredi kur’ansku priĉu o Merjemi/Mariji u kontekstu Muhammedove a.s. borbe u Meki, s ciljem potvrĊivanja teze o Merjeminom/Marijinom profetstvu. Ukoliko se paţljivo promatra priĉa iz mekanskog perioda,14 moţe se primijetiti da se veća paţnja posvećuje Merjem/Mariji nego Isi a.s./ Isusu.15 Povezanost Muhammeda a.s. i Merjem ogleda se u sljedećem: kao i Muhammed a.s., Merjem je primila Boţiju objavu liĉno, posredstvom pojave meleka. Merjem je, isto kao Muhammed a.s., bila napuštena i izdana od svojih ljudi zbog toga što je od Boţanstva izabrana da obavi poseban zadatak. Kao Muhammed a.s. i njegovi sljedbenici, Merjem/Marija je iskusila glad, strah, ţeĊ i nesigurnost. Napokon, Bog ju je ĉudesno uzvisio iznad onih koji su je poniţavali i ismijavali što odgovara primjeru koji je odbaĉeni Muhammed a.s. predvidio i ĉekao u svom poslanstvu. Arapkinje, u vrijeme Muhammeda a.s., imale su jak karakter koji je odgovarao Muhammedovom a.s. karakteru.16 Neobiĉno, u samoj komparaciji Muhammeda a.s. i Merjem/Marije je ĉinjenica da se Muhammed a.s. više poistovjećuje sa Merjem/Marijom nego sa Isom a.s./Isusom (koji se gotovo ne spominje u mekanskom periodu).17 Merjem/Marija je nosila Isu a.s/Isusa koji je Rijeĉ, a putem Muhammeda a.s. je objavljen Kur’an (objavljena poruka). Abboud zakljuĉuje da je Isa a.s./Isus kao Rijeĉ analogan Kur’anu, a Merjem /Marija kao donositeljica Rijeĉi analogna je Muhammedu a.s. kao onom putem kojeg je obznanjen Kur’an.18 U skladu sa tekstom Women in Sacred History, autorice Barbare Freyer Stowasser, moţe se zakljuĉiti da postoji multiplicitet znaĉenja koji se pripisuje ţenama u kur’anskom tekstu, u prošlosti, unutar spisa i interpretacija. Od samog poĉetka, ţenske figure unutar kur’anskog svetog teksta oznaĉavaju same sebe ali i nešto drugo. U historiji interpretacije Kur’ana, djelatni subjekti se pojavljuju kao likovi ili metaforiĉke ekstenzije historijske realnosti koju Bog objavljuje svom/svojoj poslaniku/profeti. Iako se interpretacije meĊusobno razlikuju, znaĉajno je da su one odreĊene kulturalnim kontekstom u kojem nastaju. Muslimanska prošlost i sadašnjost je, naglašava Stowasser, razvila veliki broj paradigmi koje strukturiraju percepciju i sluţe kao agenda za budućnost. Ţene svete historije su modeli za ponašanje i upozorenje, ali mnoštvom novih i razliĉitih znaĉenja. Kao i oni u prošlosti, novi modeli interpretacije se javljaju kao potreba svake generacije muslimana da pronalazi smisao svijeta u duhu Boţije objave.19 Jedino 14 Kur’an, sura 19, str. 16-33. Good, D. Mariam, the Magdalen, and the Mother (Abboud, H. „'Idhan Maryam Nabiyya' /'Hence Maryam is a Prophetess'/: Muslim Classical Exegetes and Women's Receptiveness to God's Verbal Inspiration”), str. 190. 16 Ibid., str. 191. 17 Ibid., str. 192. 18 Ibid. 19 Freyer Stowasser, B. Women in the Qur'an: Traditions and Interpretation, str. 82. 15 117 Lejla Mušić tumaĉenje unutar Kur'ana, u kojem Barlas smatra da su ţene predstavljene neravnopravno u poreĊenju s muškarcem, je ajet koji govori o pravu muškarca da udari ţenu dok ţeni nije dato isto takvo pravo. Spomenuti ajet pokazuje da je u doba kada je Kur'an napisan bilo jasno da nastaje u patrijarhalnom društvu - što nuţno ne implicira znaĉenje da je sam Kur'an patrijarhalan tekst. Autorica uvodi fundamentalno nov naĉin išĉitavanja teksta Kur'ana u stavu da nema nijednog ajeta u Kur'anu koji sugerira paralelu izmeĊu Boga i muškaraca niti da su muškarci posrednici izmeĊu ţena i Boga, insistirajući da je cilj kur'anskog prepoznavanja rodnih uloga zaštita i osiguranje prava ţena, posebno u situacijama kada bi njihova prava mogla biti povrijeĊena. Kur'an ne vezuje termin slabiji spol za ţene u uobiĉajenom smislu rijeĉi, nego za njihovu slabost u postojećim patrijarhalnim, društvenim i spolnim podjelama rada.20 U skladu sa njenim mišljenjem, rodne razlike su produkt društvene konstrukcije nastale u patrijarhalnim društvenim sistemima. Bosanskohercegovaĉka feministiĉka teologinja Zilka Spahić-Šiljak21 spominje Balkisu, Merjem i Aišu kao najznaĉajnije vladarice u islamskom svijetu. Egalitarniji odnos vladao je u sufijskim redovima gdje se u najranijim spisima spominje i ime sufijke Rabije Al Adawiye, koja je svojim pjesništvom izazvala utjecaj na ĉitavu sufijsku školu uĉenja i mišljenja. 2.2. Feministička teologija i judaizam Judaizam je kao monoteistiĉka religija zahtijevao preinake u smislu promjena odnosa prema ţenama, naglasila je Judith Plaskow,22 istaknuta jevrejska feministiĉka teologinja. Pored Judith Plaskow, ovom oblašću bavile su se i Rachel Adler,23 Tamar Frankiel24 i Blue Greenberg.25 Potaknuta snaţnom feministiĉkom borbom za ţenska ljudska prava, autorica je nastojala ukazati na doprinos 20 Barlas, A. Believing Women in Islam, Unreading Patriarchal Interpretations of the Qur'an. 21 Spahić-Šiljak, Z. Rod, religija i politika, str. 120-127. 22 Judith Plaskow autorica je knjige Ponovo stojeći na Sinaju: Judaizam iz feminističke perspektive (naslov izvornika: Standing again at a Sinai:Judaism from a Feminist Perspective). Profesorica je na Manhattan koledţu gdje predaje religiijske predmete i bavi se teologijom seksualnosti. 23 Rachel Adler, istaknuta jevrejska feministiĉka teologinja i profesorica, doktorirala je na Univerzitetu Juţna Karolina i na Hebrejskom ujedinjenom koledţu u Los Angelesu. 24 Autorica je djela Sarin glas: Feministička duhovnost i tradicionalni judaizam (naslov izvornika: The Voice of Sarah: Feminine Sprituality and Traditional Judaism). Pri Kalifornijskom univerzitetu u Riversajdu, predavala je historiju religija. Dekanesa je i profesorica Komparativne religije na Jevrejskoj akademiji u Kaliforniji. 25 Napisala je najveći broj djela u komparaciji sa ostalim autoricama. Tri najznaĉajnije autorske knjige su: Crni kruh: Pjesme nakon Holokausta (naslov izvornika Black bread:Poems after the Holocaust), Kako voditi tradicionalno jevrejsko domaćinstvo? (How to Run Traditional Jewish Household?), O ţenama i judaizmu ( On Women and Judaism). Zasluţna je za osnivanje Jevrejske ortodoksne feministiĉke alijanse i najznaĉajnija uĉesnica konferencije o feminizmu i pravoslavlju. 118 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene feminizma multikulturalizmu kao jedinoj mogućoj paradigmi za budućnost. Judith Baskin se u svojim djelima osvrnula na smisao i znaĉenje mita o postanku, gdje će naglasiti postojanje dvije verzije tog mita. Unutar spomenutog teksta, Baskin nastoji pokazati da „(...) rabinski judaizam vjeruje u posebnu povezanost izmeĊu Boga i Izraelaca ali ta veza se ne odnosi ravnopravno na muškarce i ţene. Muškarci su vezani za Boga na naĉin koji je nedostupan ţenama.”26 Baskin citira uvodna poglavlja Knjige postanka i naglašava da „(...) postoje dvije razliĉite verzije nastanka muškarca i ţene. Jedna od verzija govori o nastanku ljudi muškarca i ţene po ugledu na Boga, gdje se ne spominje prevlast jedinih nad drugima. Druga verzija spominje kako je Bog stvorio muškarca od prašine i zemlje i udahnuo mu dah ţivota. U ovoj drugoj verziji se spominje da je Bog stvorio muškarcu ţenu od njegovog rebra.27 'Adam je dao ime svojoj ţeni tek nakon protjerivanja iz Raja. Eva znaĉi majka svega ţivog.'”28 Baskin istiĉe da R. Jeremiah b. Leazar sugerira, analogno Platonovom mišljenju sadrţanom u djelu Gozba, da je Bog prvo stvorio jedan entitet sa muškim i ţenskim genitalijama. Nastojeći da razjasni mizogine stavove rabina, Baskin istiĉe da ono što rabini priznaju u vezi sa ovakvom koncepcijom postanka je „(...) esencijalno muško biće koje posjeduje i muške i ţenske karakteristike.”29 Rabinske interpretacije o stvaranju ţene su izrazito mizogine i tvrdi se da su „(...) ţene esencijalne za opstanak ljudi iako je od samog postanka jasno da će njihov potencijal za uznemiravanje kosmosa biti stalna briga.” Baskin naglašava da su razliĉite verzije priĉe o postanku, naroĉito Evinom postanku, prouzrokovale veliki broj rasprava meĊu rabinima. TakoĊer, upćuje na dvije razliĉite verzije o postanku Eve, „(...) jedne koja govori o ravnopravnom postanku muškarca i ţene (Genesis, 1:27) i druge koja opisuje postanak Eve od Adamovog rebra (Genesis, 2:22).”30 U kasnijim interpretacijama se izgubilo primarno znaĉenje, koje sugerira ravnopravnost spolova, a njegovo mjesto je zauzelo drugo znaĉenje - iskljuĉivo s ciljem subordinacije ţene, naglašava Baskin. Samo stajalište da je ţena nastala od Adamovog rebra znaĉajno je jer će, u kontekstu rabinske zajednice, uzrokovati i opravdavati podreĊenost ţene u svim aspektima ovog društva. Baskin citira jedan od izrazito mizoginih citata u rabinskoj literaturi: „And why does man lie face downwards and women face upwards towards the man? He faces the elements from which he was created and she faces the man from whom she was created.”31 Baskin naglašava da je „(...) unutar rabinske literature, primjetno insistiranje na asimetriĉnim gender relacijama utemeljenim u muškoj dominaciji koja se 26 Baskin, J. R. Formations of the Feminine in Rabbinic Literature, str. 44. Ibid., str. 44-45. 28 Ibid., str. 45. 29 Ibid., str. 47. 30 Ibid. 31 Ibid., str. 50. 27 119 Lejla Mušić smatrala poţeljnom u rabinskom ţivotu.”32 Kao ilustraciju šta se dešava neposlušnim ţenama, koje izlaze iz kuće bez dopuštenja, Baskin piše o primjeru koji se spominje u rabinskim tekstovima a tiĉe se priĉe o Dinah - Jakobovoj kćerki koja je otišla da posjeti Cananove kćerke. „UvrijeĊena i silovana, uzrokovala je plemenski sukob iz kojeg je njena porodica izašla s pobjedom al' bez priznanja”33. Dinah se smatra krivom što je izašla bez oĉeve dozvole. Baskin smatra da je cilj ove priĉe naglašavanje neophodnosti podreĊivanja ţena patrijarhalnim autoritetima i nepotrebnom izlaţenju ţena u javne sfere. Citirajući Tizah Meacham, Baskin naglašava da negativno prikazivanje majki naroda Izraela u Genesis Rabbah, 18:12 predstavlja „(...) namjerni pokušaj da se umanje ţenski uspjesi i potvrde njihove ograniĉene uloge u rabinskom društvu.”34 Mirjam, Hulda, Deborah i Ester su ţene koje su izuzetno znaĉajne u judaistiĉkoj tradiciji ali ĉiji je znaĉaj usljed vladajuće patrijarhalne tradicije minoriziran, naglašava Spahić-Šiljak35 kada govori o vladaricama u judaizmu. Spomenute feministiĉke teologinje pokazale su doprinose ove discipline judaistiĉkoj tradiciji s ciljem ostvarivanja rodne ravnopravnosti ţene. U sljedećem pododjeljku bavit ću se rodnom ravnopravnošću u kršćanskoj tradiciji. 2.3. Feministička teologija i kršćanstvo U kršćanstvu, o poloţaju ţene u religiji prva progovara Elizabeth Cady Stanton, koja je ujedno i autorica knjige Feministička Biblija s kojom postepeno nastaje feministiĉka teologija. Stanton smatra da „(...) prvi korak ka uzdizanju ţene ka njenom istinskom mjestu (jednake protagonistikinje unutar ljudskog napretka) je kultivacija religioznog osjećaja u skladu sa njenim dostojanstvom i ravnopravnošću.” Ona se bavi reinterpretacijom biblijskog teksta, naroĉito Knjige o postanku u terminima feministiĉke kritike. Citirajući Knjigu postanka: „So God created man in his own image, in the image of god he created him: male and female created he them.”, Stanton naglašava da su muški i ţenski principi ovdje predstavljeni kao dva ravnopravna elementa. Prepoznavanje ţena kao ravnopravnih, smatra Stanton, moţe se ostvariti uzdizanjem ideala Boţije majke, kojoj će se upućivati molitve jednako kao i Ocu. Ukoliko jezik ima znaĉenje, tvrdi Stanton, jasno je da se unutar ovog citata potvrĊuje egzistencija ţenskog elementa koji je ravnopravan sa muškim elementom u moći i veliĉini.”36 Postaje upitno kako je moguće da je ţena podreĊena kada stavak 27 u Knjizi postanka tvrdi da je lik Boga muški i ţenski. Stanton zakljuĉuje da „(...) sve teorije bazirane na pretpostavci da muškarac zauzima povlašteno mjesto u stvaranju - nemaju nikakve osnove u Svetom pismu.”37 Vaţno je naglasiti da je jednaka dominacija 32 Ibid., str. 51. Ibid., str. 52. 34 Ibid., str. 54. 35 Spahić-Šiljak Z., Anić, R. I vjernice i graĎanke, str. 42-47. 36 Stanton, E. C. The Woman’s Bible, str. 14. 37 Ibid., str. 15. 33 120 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene nad svim stvarima data ţenama i da ne postoji niti jedna rijeĉ koja upućuje da je muškarcu data dominacija nad ţenom.38 Vaţna ĉinjenica za ţensko išĉitavanje Biblije, koju spominje Stanton, postojanje je dvije vrste kontradiktornih priĉa o postanku. Ove priĉe su napisala dva razliĉita i nepoznata autora. Stanton uporeĊuje ove dvije vrste priĉe o postanku (elohistiĉke i jahveistiĉke), gdje je oĉito da su drugi izrazito mizogini.39 Stanton negira stav da je ţena uvijek bila, i da će uvijek biti - podreĊena. Naglašava da nijedan dio spomenute tvrdnje ne odgovara istini. „Ţena je”, piše Stanton u Feminističkoj Bibiliji, „uţivala neograniĉenu slobodu tokom mnogo stoljeća a i današnji dogaĊaji govore u prilog njenoj emancipaciji”.40 Recentni autori govore o periodu kada su ţene vladale i taj period je nazvan matrijarhat, nakon kojeg je nastupio patrijarhat kao vladavina muškaraca. Stanton predviĊa nastanak dinastije u kojoj će muškarci i ţene vladati ravnopravno i koji će se zvati amfiarhat.41 „Adam je svoju ţenu nazivao Ţivot jer je bila majka svega što ţivi. Naţalost, ovaj naziv je zamijenio hebrejski naziv - Eva. Rijeĉ „Ţivot” je za ţenu u izvornim tekstovima oznaĉavala „Vjeĉnu majku”, prvu predstavnicu vrednije i znaĉajnije polovine ljudske rase.”42 MeĊutim, nije Elizabeth Cady Stanton jedina autorica koja se bavi ovim analizama, i Pardes nastoji prikazati razliĉite feministiĉke pravce koji se bave išĉitavanjem Biblije. Pravce će prikazati kroz kontrastivnu analizu šest feministiĉkih ĉitanja priĉe o stvaranju ţene u Postanku. „Poglavlja Postanka su temelj zapadne percepcije feminiteta.”43 Pardes ima cilj da prikaţe „opisivanje razliĉitih pitanja koja je feministiĉki kriticizam naspram Biblije potaknuo od njegovih poĉetaka u XIX stoljeću do danas, i da pokaţe da ne postoji jedinstven feministiĉki prisup Svetom pismu.”44 Šest spisateljica (ĉiji su stavovi i kritika prema biblijskom tekstu podvrgnuti procesu kontrastivne analize unutar djela Illane Pardes: Creation according to Eve) su Elizabeth Cady Stanton, Simone de Beauvoir, Kate Millett, Phyllis Trible, Esther Fuchs i Mieke Bal. Pardes naglašava da svih šest feministiĉkih ĉitanja Biblije pokazuju ideološku kritiku patrijarhata. Prikazujući historiju feministiĉke kritike Biblije, Pardes nastoji da pokaţe njihov znaĉaj i doprinos u kritiĉkom razumijevanju Biblije. „Biblija je tekst koji se smatra Zakonom, obavezujućim, i kao takav je naroĉito znaĉajan primjer kako se literatura ne moţe odvojiti od ideologije.”45 Ukoliko uzmemo u obzir historijski kontekst u kojem su biblijski tekstovi nastali, doći ćemo, smatra Pardes46, do „(...) razumijevanja 38 Ibid. Ibid., str. 16-17. 40 Ibid., str. 25. 41 Ibid. 42 Ibid., str. 27. 43 Pardes, I. Countertraditions in the Bible, Creation according to Eve, str. 13. 44 Ibid. 45 Ibid., str. 37. 46 Ibid., str. 38. 39 121 Lejla Mušić njihovog prošlog i sadašnjeg utjecaja na naĉin na koji se formirala razlika meĊu spolovima.”47 Tomislav Jovanović u jednom osebujnom tekstu, Hod Bogorodice po mukama, razmatra naĉin na koji se Marija odnosi prema mukama kršćana. Pokazuje hrabrost ţene da se suoĉi sa jadima drugih te potrebu da pruţi izljeĉenje. Iako se radi o apokrifu, tekstu koji je fantazmagoriĉan i nije kanonski, korisno je navesti da postoje i takve percepcije. Iako je zabranjeno da ţene govore, uĉenje Isusa upravo suprotno tome - poziva na dijalog i dijaloško uĉenje bez obzira na spol. U Bibliji Isus ravnopravno razgovara i sa ţenama i sa muškaracima. Tome u prilog govori razgovor Isusa sa ţenom Samarićankom. Neophodno je navesti da postoje kanonski tekstovi i apokrifni tekstovi. Kanonski tekstovi su oni koji su prihvaćeni. Kada se govori o evanĊeljima, jedna od interpretacija koju istiĉe ĉuvena autorica Karen King je da postoji i skriveno EvanĎelje po Mariji iz Magdale, prema kojem je pored apostola postojala i ţena apostolka - koja je zagovarala dijaloški odnos prema stvarnosti i potrebu da se smirenim putem rješavaju konflikti. EvanĎelje po Mariji naglašava: „Dijalog moţe da podstakne štetne i korisne odnose. Dijalog pruţa i strategiju za nadvladavanje te štete. Govoriti istinu silama, nazivati ropstvo i prokletstvo njihovim pravim imenima (obmana i potĉinjavanje). Istinsko uĉenje ne obmanjuje i ne potĉinjava, ono oslobaĊa!”48 U ovim rijeĉima sadrţana je osnova EvanĎelja po Mariji iz Magdale, u skladu sa interpretacijama Karen King. Prema Karen King, „EvanĊelje po Mariji postavlja svoje uĉenje u kontekst meĊukršćanske rasprave o spasenju, prirodi grijeha i svijeta, sudbini duše, pouzdanosti apostolskog ugleda i ulozi ţena kao voĊa.”49 U Bibliji se spominju Marija, Marija Magdalena i ţena Samarićanka. Ukoliko bismo napravili disktinkciju izmeĊu katoliĉanstva i kršćanstva općenito, kako to ĉini Giddens, moguće je primijetiti nekoliko elementarnih razlika u odnosu prema ţenama te razlika u udruţivanju ţena u borbi za ostvarivanje stajališta koje zahtijeva feministiĉka teologija. Ova borba se posebno usmjerila ka ravnopravnom vladanju ţena u religijama. Razlog za to je pojašnjavan ĉinjenicom da Isus nije pozvao ni jednu ţenu da bude apostol50 - kako su to tumaĉili crkveni poglavari. Feministiĉke teologinje poput Karen King, interpretirajući EvanĎelje prema Mariji iz Magdale koje je bilo jedno od evanĊelja u ĉije se postojanje sumnja, pokazuju kontradiktornost ovog stajališta. Smatra se da je Marija iz Magdale bila ravnopravna sa ostalim Isusovim apostolima. Eminentna britanska kaluĊerica Lavinija Birn,51 u svom djelu Ţene za oltarom (koje oblavljuje 47 Ibid., str. 38. Karen, L. K. EvanĎelje po Mariji iz Magdale, Isus i prva ţena apostol, str. 35. 49 Ibid., str. 36. 50 Giddens, E. Sociologija, str. 555-556. 51 Lavinija Birn bila je kaluĊerica katoliĉkog reda, koja se zaredila u šesnaestoj godini ţivota. Bila je feministiĉka teologinja, spisateljica i istaknuta liĉnost u Velikoj Britaniji 48 122 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene 1994. godine), propagira ţensku svećeniĉku duţnost. Njena knjiga dovela je u sukob sa katoliĉkim vlastima, što je rezultiralo njenim izlaskom iz monaškog reda jer nije htjela da se povinuje vladajućim paradigmama - u kojima za ţene nema mjesta u vrhu crkvene hijerarhije. Jedina napredna crkva u ovom smislu je anglikanska, u kojoj je od 1992. godine postoji institucija Ċakonese.52 Od 1986. godine upravljaĉko tijelo anglikanske crkve, u sastavu deset muškaraca i dvije ţene, traţilo je da se ostvare prava ţena na svećenstvo i preispitaju sve mjere koje to ne dozvoljavaju. Ţene su dobile pravo na svećenstvo 1992. godine. Zanimljivo je da je najveću opoziciju ovakvoj afirmaciji ţene predstavljala upravo ţena - Margaret Braun, liderica grupe Ţene protiv postavljanja ţena za svećenike 53 - koja je u duhu patrijarhalne tradicije smatrala da je to bogohulno djelo. Ovo je još jedan dokaz da je patrijarhalna tradicija najveću podršku imala upravo u ideološki neosviješćenim ţenskim identitetima. U duhu poznate izreke autora Louisa Althusera: „Ideologija nas interpelira kao individue”, ali i stava da iz ideologije ne moţemo izaći ukoliko ne postanemo svjesni da smo uvijek dio upravo neke vladajuće ideologije. Ideologije kojom smo proţeti od samog trenutka svjesnosti i socijalizacije, primarne i sekundarne, gdje nas vode drţavni reţimi. U ovom sluĉaju je ideološka neosvješćenost kao posljedicu imala to da su ţene i muškarci takvih uvjerenja napustili anglikansku crkvu te prešli u katoliĉku crkvu. Postoje egalitarni odgovori mizoginoj tradiciji odnosa prema ţenama u kršćanskoj tradiciji, kakav je i stav Marka Oršolića - prema kojem istinska demokratija nije moguća bez „(...) ravnopravnog sudjelovanja ţena u procesu odluĉivanja.”54 Oršolić kritikuje stav savremenih religija za koje smatra da se „(...) nisu dovoljno hrabro stavile na stranu ţenskih prava.”55 Razloge za neravnopravnost ţena Oršolić vidi u religijskim tradicionalizmima i konzervativnim teološkim mišljenjima.56 Kao potvrdu svoje tvrdnje, Oršolić navodi ĉinjenicu spaljivanja ţena na lomaĉi i smatra da se ovim, unutar zapadne kršćanske kulture, nastojala uspostaviti prevlast muškaraca.57 TakoĊer, on naglašava da sve monoteistiĉke tradicije u svojim izvornim tekstovima uglavnom jasno govore o ĉovjeku kao o kategoriji koja se tiĉe i muškog i ţenskog spola. Religijske interpretacije ţenske uloge u religiji i društvu su prihvatale kompromise - od tradicionalistiĉtog perioda. Bavila se i jednim vidom reporterskog novinarstva jer je za BBC radila priloge o religiji, što je uĉinilo poznatom široj javnosti. (Vidi: Gidens, E. Sociologija, ţene i religija u Sociologija, str. 556-557.) 52 Funkcija Ċakonese nije bila ista kao funkcija sveštenika. Nisu mogle sklapati brakove niti davati blagoslove, ali su imale pravo da obavljaju krštenje i neke svete obrede pred kongregacijom. 53 Giddens, E. Sociologija, str. 556-557. 54 Oršolić, M. „Seksizam kao globalni problem”, zbornik radova, Integriranje principa ravnopravnosti spolova u odgojno-obrazovni sistem Bosne i Hercegovine, str. 35. 55 Ibid. 56 Ibid. 57 Ibid. 123 Lejla Mušić kih za ţenu poniţavajućih propisa, naglašava Oršolić. „Monoteistiĉka judeo-kršćansko-islamska religijska baština je suodgovorna za neravnopravan poloţaj ţene”, naglašava Oršolić, jer se njihovi propisi u praksi razlikuju od onih sadrţanih u izvornim svetim tekstovima.58 Dakle, u skladu sa egalitarnim savremenim religijskim tumaĉenjima, monoteistiĉke religije su marginalizirale smisao mita o postanku u njegovoj rodno ravnopravnoj verziji, gdje je naglašeno da su isti dan stvoreni oboje - na sliku i priliku Boga. Neravnopravan poloţaj ţene nastao je kao rezultat mizogine tradicije i dominantnog patrijarhalnog društva koje je oblikovalo društvene prinicipe u skladu sa tradicionalnom spolnom podjelom rada - koja nuţno podrazumijeva tradicionalan odnos prema rodnim ulogama. 3. Feministiĉka teologija i politeizam Politeistiĉke religije zagovaraju vjeru u više boţanstava, time se razlikuju u odnosu na monoteistiĉke religije. U ovim tradicijama je odnos prema ţeni najĉešće patrijarhalan, što potvrĊuju i analize segmenata teksta koje će biti prikazane u pododjeljcima koji slijede. 3.1. Feministička teologija i budizam Budizam predstavlja jednu od najznaĉajnijih politeistiĉkih religija koja je razvijena širom svijeta. Duhovna uĉenja i knjiţevne tradicije su pod utjecajem budistiĉke tradicije. Kao i u ostalim, već spominjanim religijskim tradicijama, u budizmu je prisutna kontradikcija u naĉinu prezentiranja ţenskog principa, koje primjećuje Giddens. S jedne strane su ţene predstavljane pozitivnim, majĉinskim i blagim figurama, a s druge strane su sklone destrukciji sebe i okoline, nepromišljene, prljave i zle.59 U budizmu je ţenama ravnopravno dozvoljeno da budu redovnice, što nije sluĉaj sa ostalim religijskim tradicijama, iako je i ova religijska tradicija pod utjecajem vladajućeg patrijarhalnog principa. Mahajana budizam je jedna od tradicija u kojoj je pogled na ulogu ţene pozitivniji nego što je to u ostalim tradicijama. U Mahajana budizmu, transcendentalnu boţansku mudrost moguće je pojmiti kao Majku Buddhe, ţenski princip koji je oliĉenje vjeĉnosti.60 Poznat je budistiĉki svećenićki red prosjaka i prosjakinja, a razgovor o pristupanju prvih ţena redovnica opisan je našao na negativne konotacije od redovnika pa je trebalo dugo vremena da ţene postanu monahinje ovog reda. Poznat je razgovor Velike pomajke Gothami61 i Buddhe o primanju ţena u svećenstvo. Gothami tri puta traţi od Buddhe da ţene ostave kuću i pristupe prosjaĉkom svećeniĉkom redu - što Buddha izriĉito odbija. Ne prihvatajući takvu vrstu 58 Ibid., str. 36. Giddens, E. Sociologija, str. 554. 60 Ling, T. Rečnik budizma, str. 158. 61 Velika pomajka Gothami je bila kćerka Suppabuddhe - Devah, a mlaĊa sestra Buddhine majke - Maje. 59 124 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene odbijanja, ona je odrezala kosu i obukla svećeniĉku ţutu odjeću pa predvodeći grupu ţena doĊe pred Anandu, redovnika. Buddha odbija da pristane i tri puta daje jednak odgovor, da bi na kraju pristao - naglašavajući da tada moraju prihvatiti osam pravila. U okviru tih osam pravila su i sljedeće dominantno patrijarhalne obaveze: „(...) Mora prva pozdraviti redovnika, bez obzira na godine. Ni na koji naĉin ne smije koriti niti zlostavljati muškog redovnika, dok redovnici mogu javno prekoriti redovnice.”62 Iz navedenog je moguće primijetiti da postoji mogućnost dijaloga sa muškarcima redovnicima te da ţenama nije zabranjeno obraćati se Buddhi sa svojim zahtjevima. MeĊutim, stroga pravila reda ukljuĉuju neminovno i bespogovorno poštivanje muškog principa i njegovu dominaciju nad ţenskim. 3.2. Feministička teologija i taoizam Taoizam kao religija nastaje nekoliko stoljeća prije utemeljenja kršćanstva. Elementarna knjiga taoizma je Knjiga puta i vrline, autora Lao Tsea. U taoizmu je primjećena hijerarhija u odnosu izmeĊu muškog i ţenskog principa. Jedan od citata Lao Tseovog djela na najprecizniji naĉin pokazuje streotip u odnosu prema ţenskom principu - koji se moţe komparirati sa mizoginom interpretacijom mita o postanku gdje je ţena natjerala muškarca da poĉini prvi grijeh te je time ona postala sinonim mraĉne prirode, laţljivosti, nerazumnosti. A njen nastank od iskrivljenog rebra muškarca ukazuje na njenu prirodu: „Besmrtan je duh doline, Tamo stoluje Ţenka mračna: U vratima Ţenke mračne, Korijen svemira klija. Fin i neprekidan, on se vjeĉnim ĉini, Sluţba mu se nikad ne iscrpi.”63 Muški i ţenski principi su suprotni, što je vidljivo u yin i yang razlici koja se odnosi na suprotnost ţenskog principa - koji odlikuje hladnoća, mrak, njeţnost i zemlja i muškog principa - koji je istovjetan sa toplinom, svjetlom, ĉvrstinom i nebom.64 Ove dvije snage su suprotne i ovisne jedna o drugoj. Ovakvo stajalište je u suprotnosti sa feministiĉkom teologijom a posebno sa rodnim studijama općenito, jer se teţi ka dekonstrukciji mišljenja razlika u dihotomijama, kako bi na djelu bila deridijanska igra razlika koja bi utjecala na usvajanje pluraliteta naĉina da se bude ţensko i muško. Iako je ţenski princip taj koji sadrţi korijen besmrtnog svemira u sebi, taj princip je mraĉan. To je ujedno i izvor tradicionalnog simboliĉkog nasilja koji je opisivao i Pjer Burdije u svom djelu Vladavina muškaraca. OsuĊeni smo da ne spoznamo duboki smisao spolnih razlika, ako ih promatramo/doţivljavamo kao seksualnu kategoriju samu po sebi, tvrdi 62 Veljaĉiĉ, Ĉ. Pjesme prosjaka i prosjakinja, str. 127. Lao-Tse, Knjiga puta i vrline, str. 20. 64 Storm, R. Mitologija istoka, str. 188. 63 125 Lejla Mušić Bourdie. Društveni poredak funkcionira kao ogromna simboliĉka mašina ĉiji je cilj da potvrdi mušku vladavinu na kojoj je zasnovan - na spolnoj podjeli rada i raspodijeli poslova koji su dodijeljeni svakom od dva spola. Muški rod je neutralan, dok je ţenski oznaĉen. Snaga muškog poretka vidi se u samoj ĉinjenici da on nema potrebe da se opravdava. Muškocentrično viĊenje se nameće kao neutralno i nema potrebe da se nameće u diskursima ĉiji je cilj da ga opravdaju. „Rad simboliĉke konstrukcije se završava i ostvaruje u dubokoj i trajnoj promjeni tijela (i mozgova), tj. u radu i pomoću rada, konstruiranja prakse što nameće razliĉita odreĊenja legitimnih, spolnih upotreba tijela, rada koji teţi da iskljuĉi sve što oznaĉava pripadnost drugom rodu te da prouzrokuje društvenu vještaĉku tvorevinu - snaţan muškarac i ţenstvena ţena.” Time su religijske tradicije bile snaţan podrţavatelj patrijarhalnog principa i streotipa, koji su bili prevalirajuća misao tokom stoljeća - marginalizirajući time ţenski princip - dok je feministiĉkoj teologiji cilj ispravljanje ovakvih diskriminatornih praksi. 3.3. Feministička teologija i zen-budizam Osnivaĉ zen-budizma je Bodhidharma. Zen-budizam podrazumijeva specifiĉan svjetonazor i proţima sve duhovne i kulturne sfere ţivota u Japanu. Primarna potreba ovog pravca jeste ostvarenje religijskih principa in vivo, mišljenje i religijska pravila ostvarena su u umjetnosti i knjiţevnosti, a kao religija predstavlja sinkretizam izmeĊu mahajana-budizma i taoizma. Kao što je već poznato, mahajana budizam je najnapredniji oblik budizma u kojem su i ţene imale pravo na redovništvo - ali uz strogo poštivanje patrijarhalne hijerahije. Zapadu je zen-budizam predstavio D. T. Suzuki, a njegova naĉela primijenjena su u kendou i judo-u kao borilaĉkim vještinama,65 u umjetnosti kroz aranţiranje cvijeća i ikebana te u zen-budistiĉkoj haiku poeziji. Na primjeru nekoliko haiku66 pjesama pokušat ću pokazati kakav je odnos prema ţeni u tradiciji japanskog zen-budizma. Neminovno je istaći da je predmet haiku poezije prolaznost ţivota te poloţaj humanuma kao onog koji je prolazan, ali moţe da osmisli prolaznost kao takvu. Teme haiku poezije govore o prolaznosti ţivota. Istaknute ţene koje su pisale haiku poeziju, poput: Kawai Chigetsu, Shiwa Sono-jo - uĉiteljice haiku poezije, i Fukuda Chioyo - zen-budistiĉke redovnice i najpoznatije haiku pjesnikinje. Egalitarnost japanske zen-budistiĉke poezije ogleda se u potrebi da se prikaţe smisao ţivota prvotnim u odnosu na dihotomije izmeĊu principa te da se potakne humanum (kao kategorija koja je jednako svojstvena i muškarcu i ţeni) na promišljanje o svakodnevnom trenutku koji je neponovljiv. „Sred rascvjetale trešnje - bacakamo se mi, ljudska bića! 65 Ling, T. Rečnik budizma, str. 265. „Prikaz jednog doţivljaja u sedamnaest slogova” (prema: Vladmir Devide: Japanska haiku poezija 1985., str. 53.), ĉiji je cilj estetski šok, odnosno, poticanje ĉitatelja/ke da doţivi ono što je i pisac/spisateljica prilikom njegovog pisanja. 66 126 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene Prastari ribnjak Jedna ţaba skoĉi: - zvuk vode.”67 Smisao ovakve poezije je pronalaţenje smisla u svakodnevnoj egzistenciji te koncentriranje na trenutak u kojem se doţivljava prosvjetljenje koje je jednako moguće i za muškarca i za ţenu. U okviru haiku poezije naglasak nije na hijerarhiji principa, nego više na smislu ţivota pa se prvi haiku stih moţe uporediti sa egalitarnijom verzijom mita o postanku - koji je u Feminističkoj Bibliji pokazala Elizabeth Cady Stanton. Ravnopravno pisanje ţena sa muškarcima, u haiku stihovima kao uglavnom u zen-budistiĉkoj poeziji, ukazuje na egalitarniji odnos meĊu spolovima. Zen-budistiĉke pjesnikinje su svojom poezijom pokazale svoj odnos prema religiji i, na ravnopravan naĉin sa pjesnicima, utjecale ne kreiranje kljuĉnih stavova u formiranju ravnopravnog ţenskog religijskog identiteta. Iako je patrijarhalna forma prisutna, u ovakvoj poeziji nije dominantan prinicip, dominantno je ostvarivanje jedne vrste estetskog šoka koji će ništenjem dovesti do spoznaje o Vrhovnom principu koji se jednako razotkriva i muškarcima i ţenama. 4. Feministiĉka teologija, kao put ka ostvarivanju multikulturalizma i transverzalne politike kao jedine moguće paradigme za prevazilaţenje mizoginije i ostvarivanja rodno ravnopravnog identiteta ţene u religijama Feministiĉka teologija zauzima znaĉajno mjesto u savremenoj kulturi jer, prije svega, pruţa mogućnost da se ţenski rodni i religijski identitet na ravnopravan naĉin afirmira a potom da se istovremeno promijeni odnos prema feminizmu koji se opire religiji kao takvoj. Feminizam je, posebno u svojoj postkolonijalnoj podoblasti, utjecao na prevazilaţenje rodnih razlika izmeĊu spolova i usmjerio se ka traţenju zajedniĉkih odlika izmeĊu identiteta, bez da se izgube svoje specifiĉnosti. Feminizam u svojoj multikulturalnoj dimenziji zagovara transverzalnu politiku identiteta, u kojoj je neminovno da smo dio univerzalne kulture, ali kao takvi moţemo zadrţati naše partikularne identitete jer se mora naprosto pripadati odreĊenoj naciji, religiji i/ili tradiciji - kako bismo se mogle pozicionirati u odreĊenom vremenskom okviru i afirmirati kao ravnopravne graĊanke. Problem odnosa moderne i postmoderne teorije o promjenjivim i fragmentarnim identitetima (time je feministiĉki diskurs o multikulturalizmu razriješio - prihvatajući odliku moderne o jednoj istini - da se pripada odreĊenoj kulturi, religiji, tradiciji ali i postmoderne - da je na djelu deridijanska igra razlika, u igri razliĉitih identiteta), ĉiju egzistenciju - zbog ravnopravnog prava na graĊanstvo - moramo prihvatiti kao dio zajedniĉke univerzalne kulture, ali pritom zadrţavajući pravo na liĉni identitet. Na tragu ovakvog mišljenja je i stav o realizaciji ţenskog identiteta kao ravnopravnog u religijama. Neophodno je da se ţenama pruţi ravnopravna mo67 Devide, V. Japanska haiku poezija, str. 215. 127 Lejla Mušić gućnost na javno tumaĉenje Svetog pisma te na ravnopravan pristup rabinatu, imamatu i svećenstvu ali i redovništvu u najvišim formama u politeistiĉkim religijama. Iako je na polju svećenstva ostvaren napredak dosta ranije, pitanja imamata i rabinata su još uvijek kontraverzna. Tome u prilog govori postupak Amine Wadud - koja je iznajmila crkvu i odrţala religijski obred. U Maroku je, kako primjećuje Zilka Spahić-Šiljak, školovano pedeset ţena za imame, ali nijedna još uvijek ne obavlja ovu funkciju. Spomenuto je nekoliko rabinki, ali ni jedna još uvijek ne drţi svoju poziciju. Feministiĉka teologija utjecala je na mnoge znaĉajne promijene - pored ĉinjenice da se spomenu imena svih ţena u tradicijama koje su utjecale na afirmaciju ţenskog identiteta do dekonstruiranja mitova i slika koji su podrţavali streotipe o odnosu izmeĊu spolova, ili su utjecali na to. U konteksu navedenog, korisno je spomenuti i postmodernistiĉki transrodni mit o kiborgu, kojeg je opisala Dona Haraway u svom djelu Manifest za kiborge, koji pomjera ĉitav spor u jednu sasvim novu i futuristiĉku dimenziju. „Krajem XX stoljeća svi smo”, naglašava Haraway, „himere, teoretizirani i naĉinjeni hibridi stroja i organizma”, dakle „svi smo kiborzi.”68 Kiborška metafora iskazuje dvije kljuĉne teze koje zagovaraju odbijanje univerzalizma, antiznanstvene metafizike i demoniziranja tehnologije. Ovakav svjetonazor je jedan vid „bogohuljenja”, jer transrodno biće nuţno postaje neovisno o religijskim principima i teţi ka ostvarivanju društveno prihvatljivih veza. Kakvi će oblici religijskog odnosa postojati u budućnosti - teško je predvidjeti. MeĊutim, u duhu transverzalne politike identiteta, religijski ţenski identitet ostvarljiv je jedino u poštivanju multipliciteta razliĉitih muških/ţenskih identiteta, što podrazumijeva elementarno pravo na izbor religijskog opredjeljenja. Literatura Barlas, A. Believing Women in Islam, Unreading Patriarchal Interpretations of the Qur'an, University of Texas Press, Austin, 2002. Baskin, J. R. Formations of the Feminine in Rabbinic Literature, Brandeis University Press, Hanover and London, 2002. Blekburn, S. Filozofski rječnik, Svetovi, Beograd, 1999. Bourdie, P. Vladavina muškaraca, CiD, Podgorica, 2001. Davis, N. Y. Identitet i nasilje, iluzija sudbine, Poslovni dnevnik, Masmedia, Zagreb, 2004. Devide, V. Japanska haiku poezija, Cankarjeva zaloţba, Ljubljana, 1985. Freyer Stowasser, B. Women in the Qur'an: Traditions and Interpretation, Oxford University Press, New York, 1994. Gidens, E. Sociologija, ţene i religija, u Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2003. 68 Haraway, D. „Manifesto za kiborge”, u: ĐorĊević, J. Studije kulture, str. 606-640. 128 Feministička teologija kao novum u afirmaciji religijskog identiteta ţene Good, D. Mariam, the Magdalen, and the Mother (Abboud, H. „'Idhan Maryam Nabiyya' /'Hence Maryam is a Prophetess'/: Muslim Classical Exegetes and Women's Receptiveness to God's Verbal Inspiration”), Indiana University Press, Bloomington and Indianapolis, 2005. Haraway, D. „Manifesto za kiborge” u zborniku ĐorĊević, J. Studije kulture, Sluţbeni glasnik, Beograd, 2008. Oršolić, M. „Seksizam kao globalni problem”, zbornik radova Integriranje principa ravnopravnosti spolova u odgojno-obrazovni sistem Bosne i Hercegovine, GEEP, Sarajevo, 2004. King, K. EvanĎelje po Mariji iz Magdale, Isus i prva ţena apostol, Rad, Beograd, 2005. Kwam, E. K., Schearing L. S. and Ziegler,V. H. Eve and Adam, Jewish, Christian and Muslim Readings on Genesis and Gender, Indiana University Press, Bloomingthon and Indianapolis, 2000. Lao-Tse, Knjiga puta i vrline, Izdavaĉko knjiţarska radna organizacija Mladost, Zagreb, 1981. Ling, T. Rečnik budizma, Svetovi, Beograd,1998. Mernisi, F. Zaboravljene vladarice u svijetu islama, Buybook, Sarajevo, 2005. Pardes, I. Countertraditions in the Bible, Creation according to Eve, Harvard University Press, Harvard, 1992. Pejgels, E. Adam, Eva i zmija, Rad, Beograd, 1989. Sen, A. Identitet i nasilje, Poslovni dnevnik, Masmedia, Zagreb, 2001. Spahić-Šiljak, Z. i Anić, R. I vjernice i graĎanke, Sarajevo, 2008. Spahić-Šiljak, Z. Rod, religija i politika, CIPS, Sarajevo, 2007. Stanton, E. C. The Woman’s Bible, Prometheus Books, NewYork, 1889. Storm, R. Mitologija istoka, Leo, Rijeka, 2002. Turner, J. Sociologija, Mediterran publishing i Fakultet politiĉkih nauka, Novi Sad i Beograd, 2009. Veljaĉić, Ĉ. Pjesme prosjaka i prosjakinja, izbor iz rane budistiĉke poezije, Svjetlost, Sarajevo, 1990. Jovanović, T. (prir. i prev.) Stara srpska knjiţevnost, hrestomatija, Filološki fakultet, Beograd, Nova svetlost, Kragujevac, 2000. Jovanović, T. (prir.) Novozavetni aporkifi, Stara srpska knjiţevnost u 24 knjige, knjiga 23, II tom, Prosveta - Srpska knjiţevna zadruga, Beograd, 2005., str. 377-396. 129 Lejla Mušić Lejla Mušić FEMINIST THEOLOGY AS NOVUM IN THE AFFIRMATION OF THE RELIGIOUS IDENTITY OF A WOMAN Summary Feminist theology is the one of the fundamental disciplines in the field of contemporary gender studies, with its main focus on the deconstruction of traditional gender roles based on the patriarchal interpretations of the religious tradition. As it is generally known, women were the subject of subordination and discrimination because of the gender-based division of labor. With her major work, The Woman's Bible, Elizabeth Cady Stanton started the interpretation of The Holy Bible from the feminist standpoint. The main point which is demonstrated in all different traditions is that there are two interpretations: the patriarchal and the gender-equal ones. Feminist theology stands for the gender-equal position and the main goal is to spread this approach within the society. The fameous feminist teologists are Judith Baskin, Zilka Šiljak Spahić, Rebeka Anić, Rachel Adler, Asma Barlas, Fatima Mernisi. They helped change the view toward the position of women in religions, with the same standpoint that women and men are created equal, and that discrimination is the product of social construction based on patriarchal norms. Key words: feminist theology, mysoginy, amphiarhat, patriarchy, matriarchy, gender based violence, gender violence, rabiness, apostols 130
© Copyright 2024 Paperzz
