magazin za (političku) kulturu i društvena pitanja,
broj 4, rujan 2004.
Mostar
STATUS magazin za (političku) kulturu i društvena pitanja
broj 4, rujan 2004. /// Časopis izlazi dvomjesečno
Nakladnik: Udruga građana Dijalog Mostar, Franjevačka 16, 88000 Mostar
Za nakladnika: Josip Blažević, [email protected]
Uredništvo: Josip Blažević, Radoslav Dodig, Zvonimir Jukić, Ivan Vukoja
Glavni urednik: Ivan Vukoja, [email protected]
Grafičko oblikovanje: Marin Musa
Korektura: Josip Blažević
e-mail adresa uredništva: [email protected]
ISSN: 1512 - 8679
Tisak: Hercegtisak, Široki Brijeg
Naklada: 1.000 primjeraka
˝
˝
Objavljivanje ove publikacije financirala je Europska Unija.
Ova publikacija ne predstavlja stavove Europske Komisije.
Sadržaj
UVODNIK
Ivan Vukoja: Privid ili stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4
MISLIOCI
Johann Wolfgang von Goethe: Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8
Rudolf Steiner: Goetheova tajna objava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
PROSPECT EFFECT
David Goodhart: Previše različiti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Hugh MacLeman: Goodhart nije rasist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Saskia Sassen: Potrošači raznovrsnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
David Donnison: Što se događa s engleskom srednjom klasom?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Bhikhu Parekh: Što su to uljuđena pravila? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Bob Rowthorn: Utjecaj imigracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
34
41
42
43
44
44
T E M A B R O J A : J A K R A Z L O G Z A  N E  B I T I  Z A  J E D N O  P I TA N J E B H . I D E N T I T E TA
Mladen Ani: Historiografija i nacionalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Dragan Bursa: Jak razlog za (ne)biti (za)jedno – pitanje bh. identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Dragoslav Dedovi: Izvan pra-naroda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Radoslav Dodig: Opaske o imenu jezika Bošnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
Željko Ivankovi: Kako živjeti zajedno? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Slavo Kuki: Koegzistencija posebnosti i zajedničkih vrijednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Dubravko Lovrenovi: Dvije slike Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Krsto Mijanovi: Bosanski Srbi – stanje i perspektive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Petar Milat: Revolt i razvrgavanje – modeli suvremene političke filozofije i naša jugoslavenska realnost . . . . . . . . . . . 90
Dražen Pehar: Temeljni modeli političke zajednice i postdaytonska kontroverza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Ugo Vlaisavljevi: Bosansko divljaštvo i neliberalni nacionalizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Mario Vukoja: U potrazi za identitetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
AKTUALNO
Zvonimir Juki: Hercegovački slučaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
EKONOMIJA
Kadrija Hodži: Nekompatibilnost tržišne privrede u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
RELIGIJA I DRUŠTVO
fra Iko Skoko: Specifičnost Konfucijeva načina komuniciranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
NINO S ONOG SVIJETA
Nino Raspudi: Borac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Penal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Maštala si o Parizu i San Franciscu... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravi muškarac II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prava žena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravi muškarac II. (Povratak potpisanih) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Brko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Davitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Radije u gaćama nego u krznu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sapun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Boj SUBNOR-a i Demokršćana (by Kavanski) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
156
157
158
159
160
160
162
163
164
165
166
PRIKAZI
Radoslav Dodig: Žmurka s izgubljenim identitetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Enver Kazaz: Pa, da krenem ispočetka.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174
Uv o d n i k
Privid ili stvarnost
U Bosni i Hercegovini nacije su ne samo zamišljeno-stvarna, nego i
formalno-pravna kategorija. To su činjenice. Njihovo negiranje, u najmanju
ruku, može se smatrati političkom nekorektnošću i demagogijom, a
etiketiranje i diskreditiranje političkih protivnika ili neistomišljenika
negativno konotiranim određenjem nacionalist, recidivom mentalnog
sklopa formiranog u bivšem jednopartijskom totalitarnom sustavu
Ivan Vukoja
N
akon razmatranja tema Kruži li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom i Rat u Bosni i Hercegovini –
uzroci i posljedice, tema ovog broja je: Jak razlog za (ne)biti (za)jedno – pitanje bosanskohercegovačkih identiteta. Neposredan povod naslovnoj formulaciji, ili bolje reći inicijalni okidač asocijativnog niza koji se u svojoj završnoj inačici uobličio u već spomenuti naslov teme broja, bio je esej suvremenog njemačkog filozofa Petera Sloterdijka Jak razlog da se bude zajedno (zbornik “U
istom čamcu”, Beogradski krug, Beograd, 2001.)
U spomenutom eseju Sloterdijk se pita o motivima i mediju povezanosti ljudi u velikim modernim političkim tijelima, odnosno, o
dovoljno jakom razlogu da se bude zajedno. Ili – kako i sam kaže
– za nijansu više sociološki i akademski, pita se o principu socijalne i političke sinteze u velikim modernim društvima. I nudi dvostruki odgovor na postavljeno pitanje: medijsko-teorijski i psihopatološki. U oba slučaja ta povezanost, to vezivno tkivo velikih političkih zajednica kao što su, na primjer, nacija ili država, nije nešto po sebi dano, nego nešto što je određenim sredstvima i djelovanjima proizvedeno. U oba slučaja zajedničkost je posljedica zajedničkog čitanja/slušanja/gledanja, odnosno (samo)zamišljanja,
(samo)uzbuđivanja i zajedničkog investiranja.
Naknadnim višesmislenim uplivima htjeli smo proširiti značenjski okvir zajedničkog bivanja u raspon od Jakog razloga za biti jedno do Jakog razloga za ne biti zajedno. Unutar takvog metodološkog okvira postavili smo pitanje bosanskohercegovačkih identiteta. Razlozi tome su višestruki.
Prvi i osnovni je taj što smatramo da ovo nije i ne smije biti tabu
tema. Svjesni osjetljivosti i složenosti teme, ipak smo mišljenja da
je njezino razmatranje – kako na kritičko-teorijskoj razini, tako
i unutar konkretnih društveno-političkih i inih okvira bosanskohercegovačkog društva i države – potrebno i korisno za sve individualne i kolektivne sudionike bosanskohercegovačke društvene
pozornice.
Drugi razlog je činjenica da trenutno na unutarnjoj, kao i vanjskopolitičkoj pozornici postoje i djeluju društvene snage koje su kao
svoj strateški politički cilj odredile jednu od četiri u naslovu teme
broja ponuđene opcije: biti jedno, biti zajedno, ne biti jedno, ne
biti zajedno, ili, neku od njihovih smislenih kombinacija. Negira-
4 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
nje, ili relativiziranje te činjenice može dovesti do stvaranja službenog i javno prihvatljivog privida koji će stvarne probleme identiteta i zajedničkosti gurnuti iza zavjese, u područje na kojem više
neće biti moguće s problemima se svjesno i racionalno suočiti, a
time, niti razriješiti spomenute probleme i dileme. Primjenu i posljedice jednog takvog modela stvaranja privida imali smo priliku
vidjeti u skoroj prošlosti kada se privid bratstva i jedinstva u bivšoj nam zajedničkoj državi pretvorio u krvavu stvarnost bratoubilačkog rata. Time se već spomenuto negiranje ili relativiziranje
p(r)okazuje kao mnogo opasnije od transparentnog zalaganja za
ostvarenje bilo koje od spomenutih mogućnosti zajedničkog bivanja. Štoviše, svaka od mogućnosti, pod određenim uvjetima, može
biti legitimna politička opcija.
Suvremena demokratska društva su i nastala upravo na pluralizmu i kontroliranom sukobu različitih političkih, ekonomskih i
raznih drugih interesa i ciljeva. Borba međusobno ograničavajućih egoizama je pogonsko gorivo svakog liberalno-demokratskog
društvenog sustava, rekao bi Sloterdijk. Ali, to nije dovoljno za opstanak, stabilnost i razvoj pojedinog društva i države. Uz prihvaćanje pravila društvene igre, potrebno je imati i svijest o zajedničkom pripadanju, potrebno je imati jak razlog za biti zajedno. Koji
su to jaki razlozi nužni za održanje, ili stvaranje, stabilne bosanskohercegovačke političke/državne zajednice. Ili, s druge strane,
što je ono što te jake razloge slabi i dovodi u pitanje?
Prije nego se upustimo u kratko razmatranje naznačene problematike, možda bi model jakog razloga za zajedničko bivanje, mogli razmotriti na nekom drugom primjeru. Recimo, na primjeru
bračne zajednice.
Jer, bračni savez, kao i ostale derivacije društvenog ugovora, ima
zakonom propisana prava i dužnosti, definiranu proceduru i kriterije valjanosti. Ono što ovdje želimo razmotriti je: kako i zašto
se događa da dvoje ljudi žele stupiti u bračni odnos, osnovati bračnu zajednicu.
Prvi i osnovni razlog može biti ljubav. Ali, brak nije nužan okvir
ljubavi. Dvoje ljudi se mogu voljeti i zajedno živjeti i izvan braka.
Ljubav je očito jak, ali ne i dovoljan razlog za brak. Ako su dvoje ljudi koji se vole dovoljni jedno drugome, ako se ta ljubav u potpunosti upražnjava kroz njihov među/osobni odnos – institucija
Uv o d n i k
braka nije im potrebna. Ipak, velika većina ljudi ne zadovoljava se
statusom i ulogom ljubavnog objekta svoga partnera, niti tu ulogu
objekta očekuje i traži od druge strane. Ako pak želi izići iz okvira ljubavničkog zagrljaja i zadobiti puni društveni legitimitet mora
se formalizirati i legalizirati. Znači, pored ljubavi, za brak su potrebni još neki jaki razlozi. U odnosu na vanbračnu zajednicu, u braku mora postojati neki višak vrijednosti koji samo brak može ponuditi. Analogno Marxovoj teoriji viška vrijednosti, i ovdje bismo
mogli govoriti o sredstvima za proizvodnju, proizvodnim i društvenim odnosima… Ali, neovisno o tome kako nastaje i u čemu se
sastoji takav višak vrijednosti, očito je da je on taj dodatni jak razlog za uspostavu i održavanje bračne zajednice. Ako su partneri
svjesni viška vrijednosti koji im brak može priuštiti, i ako ga prepoznaju kao svoj pojedinačni i zajednički interes velike su mogućnosti za uspostavu i održavanje bračne zajednice. Ljubav, znači,
za brak nije dovoljna. Ali, nije ni nužna. Postoje bračne zajednice
koje se osnivaju i funkcioniraju ne na principu ljubavi, već na nekim drugim principima. Ako među partnerima nema ljubavi, oni
svejedno mogu željeti stupiti u brak iz nekih drugih razloga, razloga koji se mogu svesti pod zajednički nazivnik već spominjanog
bračnog viška vrijednosti. To uobičajeno nazivamo brak iz interesa. Praksa pokazuje da takvi brakovi nisu rijetki, niti neuspješni.
Ono što želimo naglasiti je činjenica da u oba spomenuta slučaja
mora postajati svijest o bračnom višku vrijednosti, odnosno osviješten interes za prisvajanje i konzumiranje bračnih pogodnosti.
Tako smo došli do jakog razloga za (u braku) biti zajedno: interes.
Već smo razmotrili zašto ljubav nije dovoljan razlog za brak. Ali,
premda nije dovoljna da se u braku bude zajedno, ljubav u sebi ima
težnju za biti jedno. Ljubav, ili bolje reći zaljubljenost, može tako
obuzeti čovjeka da on ima želju u potpunosti se spojiti s voljenom
osobom, postati s njome jedno. Takva osoba ima nagnuće dokinuti svoju posebnost i samostalnost, izgubiti sebe da bi se u drugom
pronašla, da bi s drugim bila jedno. Život nas uči da takav ljubavni
odnos između dvoje ljudi, u ovozemaljskim prilikama, obično završava, većom ili manjom, tragedijom. O tome što se događa kada
je ta težnja u čovjeku usmjerena prema spajanju s onim što Goethe u Faustu naziva Vječno žensko, govori njegova Bajka o zelenoj
zmiji i lijepoj Ljiljani koju donosimo u ovom broju, kao i pogovor
Bajke Rudolfa Steinera.
Logikom stvari, jaki razlozi za ne biti jedno, ili ne biti zajedno,
trebali bi se tražiti u odsustvu pozitivnih određenja jednosti i zajedničkosti. Među(o)sobni odnos u kojem nema ljubavi, nema mogućnosti bivanja jednim. Ako nema obostranog interesa, teško
ćemo se (o)držati zajedno.
Tako bi dobitna kombinacija uspješnog braka mogla glasiti: imati
interes za biti zajedno ali ne težiti biti jedno.
Gornja razmatranja mogu se uvažiti samo pod jednom pretpostavkom, a ta je, da je brak slobodan izbor onih koji u njega ulaze,
da nema izvanjske prisile za brak i zajedničkost. Takav brak u koji
osobe ulaze vlastitom voljom i slobodnom odlukom, bio on iz ljubavi i/ili interesa, može se smatrati legitimnim i legalnim, i kao takav, ima velike šanse biti dugotrajan i uspješan. Analogno tome,
svaki oblik prisile na brak, ili instrumentaliziranja bračne zajednice u svrhu dominacije i iskorištavanja partnera, dovodi u pitanje
opravdanost i legitimnost braka.
Kakve veze, sve ovo gore navedeno ima s temom bosanskohercegovačkih identiteta i vezivnim tkivom bosanskohercegovačkog
društva i države? Odgovor, kao i pitanje postavljeno temom broja,
je višesmislen. Podložan je različitim čitanjima i tumačenjima napisanog i zamišljenog.
Činjenica koja se često spominje, ali još češće prešućuje ili ignorira, je da je Bosna i Hercegovina višenacionalna država. Dakle
država u kojoj su Ustavom priznati narodi Bošnjaci, Hrvati i Srbi
nosioci konstitutivnosti te države. Znamo li da je Ustav temeljni zakonik jedne države, pitanje zajedničkosti na razini ukupnog
bosanskohercegovačkog društva i države Bosne i Hercegovine,
time postaje i (među)nacionalno pitanje. I obrnuto, (među)nacionalno pitanje je pitanje osnovnog vezivnog/konstitutivnog tkiva države Bosne i Hercegovine. Time se određuje i prva razina
bosanskohercegovačkih identiteta. Ustavom priznati bosanskohercegovački kolektivni identiteti su: Bošnjak, Srbin i Hrvat. Isti
taj Ustav daje legalno izabranim političkim predstavnicima Bošnjaka, Srba i Hrvata mogućnost i pravo da u okviru države Bosne i Hercegovine urede svoje međusobne odnose na principu
jednakopravnosti i reciprociteta. Dakle, u Bosni i Hercegovini
nacije su ne samo zamišljeno-stvarna, nego i formalno-pravna
kategorija. To su činjenice. Njihovo negiranje, u najmanju ruku,
može se smatrati političkom nekorektnošću i demagogijom, a
etiketiranje i diskreditiranje političkih protivnika ili neistomišljenika negativno konotiranim određenjem nacionalist, recidivom mentalnog sklopa formiranog u bivšem jednopartijskom totalitarnom sustavu.
Ali, po Ustavu Bosna i Hercegovina je i država građana koji u njoj
žive. Time i građanin Bosne i Hercegovine dobiva karakteristike kolektivnog identiteta s velikim G i pravo na konstitutivnost.
S obzirom da su svi društveni identiteti višeslojni i mnogostruki,
Građanin u odnosu na bošnjaštvo, srpstvo ili hrvatstvo može biti
isključiv ili uključiv. Građanin može biti samo Građanin, ili može
biti Građanin a pritom i Srbin, na primjer. Isto vrijedi i za odnos
Bošnjaka, Srba ili Hrvata prema Građanima.
Pozivajući se na Ustav i pretpostavku da se niti jedan od nabrojenih kolektiva (Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Građani) ne želi odreći vlastite posebnosti i identiteta, može se postaviti praktično pitanje o
bosanskohercegovačkim identitetima i jakim razlozima za biti jedno na razini identiteta, ili biti zajedno na razini kolektiviteta.
Ne treba biti posebno vidovit pa zaključiti kako u međunacionalnim odnosima ne vlada neka velika ljubav. Slično je i s odnosom
isključivih nacionalista i isključivih građana. Znači, trenutne mogućnosti za biti jedno, na razini identiteta i kolektiviteta, blago rečeno, nisu baš velike. Što nam preostaje, želimo li i dalje biti zajedno. Odgovor je već spomenut u razmatranjima o bračnoj zajednici, a glasi: interes. Sve četiri spomenute konstitutivne kategorije trebaju imati svijest o državnom višku vrijednosti, odnosno osviješten interes za prisvajanje i konzumiranje državnih pogodnosti.
Moramo pronaći politički model u kojem će sve četiri zainteresirane strane imati mogućnost za ostvarenje vlastitih kolektivnih
interesa. A jedan od intersa je: slobodno izražavati i upražnjavati
svoju kolektivnu pripadnost, svoj kolektivni identitet. Tek kada taj
interes bude moguće de jure i de facto upražnjavati, moći će se početi govoriti o novim oblicima identiteta i kriterijima zejedničkosti u Bosni i Hercegovini.
Identitet nije dan jednom za svagda, kaže Amin Maalouf u svojoj knjizi U ime identiteta, on se izgrađuje i preobražava cijelog života. I kao takav on je jedna društvena (i psihološka) konstrukcija. Društveno i političko negiranje bilo kojeg osviještenog grupnog
ili kolektivnog identiteta, uz to što u grupi ili kolektivu izaziva reakciju otpora i bunta, za posljedicu ima i jačanje osjećaja pripadnosti identitetu kojeg se želi osporiti. Bio on nacionalni, vjerski, politički, homoseksualni, ili bilo koje druge vrste.
Status, Broj , rujan .
|5
Mislioci:
Johann Wolfgang
von Goethe
Mi s l i o c i
BAJKA O ZELENOJ ZMIJI
I LIJEPOJ LJILJANI
Johann Wolfgang von Goethe
K
raj velike rijeke, nabujale i razlivene uslijed
jake kiše, u svojoj je kolibici, umoran od naporna
dana, spavao stari lađar. Usred noći probudi ga glasno dozivanje. Razabra kako neki putnici žele da ih preveze preko rijeke.
Plamenovi lutalice iskočiše iz čamca, a starac za njima viknu:
- A što je s mojom plaćom?
- Tko ne prima zlato, zabadava radi! – povikaše plamenovi.
Izašavši pred vrata, vidje kako dva plamena lutalice lebde
iznad njegova privezana čamca, uvjeravajući ga da su u velikoj žurbi i da su već trebali biti na drugoj obali rijeke. Ne
oklijevajući, starac se otisnu i uobičajenom spretnošću krenu ravno preko rijeke, dok su stranci šištali jedan na drugog na nekom vrlo brzom i nepoznatom jeziku. Pri tom su
praskali u grohotan smijeh, skačući sad ovamo, sad onamo;
sad po ivicama i klupama, sad po podu čamca.
- Čamac se ljulja! – uzviknu starac – Tako nemirni, možete
ga prevrnuti! Sjedite, vi plamenovi!
Na ovu opomenu oni prsnuše u glasan smijeh te se stadoše
izrugivati starcu, postajući još nemirniji no prije. Njihove
nepristojnosti starac je strpljivo podnosio i uskoro se nađoše na suprotnoj obali.
- Evo Vam za trud! – uzviknuše putnici i počeše se tresti. Od
njihovog stresanja mnoštvo sjajnih zlatnika napada u čamac.
- Morate znati da se meni može platiti samo plodovima zemlje.
- Plodovima zemlje? Mi ih preziremo i nikad ih nismo okusili.
- Ali ja Vas ne mogu pustiti dok ne obećate da ćete mi donijeti tri glavice kupusa, tri artičoke i tri velike glavice luka.
Plamenovi lutalice htjedoše u šali umaći, ali osjetiše da su,
na njima neshvatljiv način, prikovani za zemlju. Bio je to
najneugodniji osjećaj koji su ikad doživjeli, stoga obećeše
starcu da će vrlo brzo udovoljiti njegovom zahtjevu. Nakon
toga, starac ih pusti i otplovi.
Kad je već bio daleko odmakao, plamenovi povikaše za
njim:
- Stari, počujte! Stari! Zaboravili smo najvažnije!
- Za Boga miloga, što to radite? – zavapi starac. – Mogli biste me uvaliti u najveću nevolju! Da je samo jedan zlatnik
pao u vodu, rijeka bi, jer ne podnosi taj metal, podigla strašne valove, progutala i čamac i mene, a tko zna kako biste
se i vi proveli! Odmah uzmite natrag svoj novac!
- Ne možemo uzeti natrag ono što smo jednom istresli –
uzvratiše plamenovi.
- Sad me još i mučite da ih moram sam skupljati, nositi na
obalu i zakopati – govoraše starac dok se sagibao skupljajući zlatnike u svoju kapu.
8 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
No starac je bio već daleko i nije ih čuo. Pustio je da ga rijeka na istoj strani ponese nizvodno, htijući zakopati opasno
zlato u stjenovitom predjelu na obali do kojeg rijeka nikada
ne dopire. Tamo, među stijenama, pronađe jedan strahovit
ponor, sasu u njega zlato i otplovi natrag do svoje kolibe na
drugoj obali rijeke.
U ponoru u kojeg je starac sasuo zlato spavala je zelena
zmija. Zveket pljuštećih novčića prenu je iz sna. Ugledavši sjajne kolutove, smjesta ih stade požudno gutati, pomno
tražeći sve zlatnike rasute po žbunju i pukotinama stijena.
Mi s l i o c i
Tek što ih je progutala, osjeti ugodu od topljenja zlata u
utrobi, ugodu koja se širila čitavim njezinim tijelom. Na
svoju najveću radost, primjeti da je od progutanih zlatnika postala prozirnom i svijetlom. Već je odavna uvjeravahu
da je ta pojava moguća - sada se napokon i sama uvjerila.
No, ubrzo posumnja da bi ta svjetlost mogla uskoro nestati. Radoznalost i želja da trajno zadrži tu svjetlost nagnaše
je da izađe iz ponora i potraži onoga tko je prosuo to lijepo zlato. Ali ne nađe nikoga, pa joj tim ugodnije bijaše diviti se samoj sebi i dražesnoj svjetlosti koju je širila puzeći
svježim zelenilom između travki i šipražja. Činilo joj se pri
tom da je svo lišće sazdano od smaragda, a cvijeće ozareno veličanstvenim sjajem. Neko vrijeme, uzaludno je krstarila samotnom divljinom. No nada joj poraste, kad je pristigavši na jednu uzvisinu, u daljini ugledala neku svjetlost
nalik svojoj.
- Konačno da vidim sebi slične! – uskliknu zmija i pohita u tom smjeru. Nije marila za tegobe provlačeći se kroz
močvare i trstiku. Iako je najradije obitavala na suhim planinskim livadama, u pukotinama visokih klisura, hranaći
se ukusnim biljkama i tažeći žeđ nježnom rosom i svježom
izvorskom vodom, ipak bi, za ljubav dragog joj zlata i u želji da što duže zadrži tu prekrasnu svjetlost, učinila sve što
bi se od nje tražilo.
Silno izmorena najzad stiže do nekog vlažnog rita, gdje su
se zabavljala naša dva plamena lutalice. Požuri ravno prema njima pozdravljajući ih obradovana što je, kao svoje rođake, pronašla tako ugodnu gospodu. Plamenovi se, međutim, očešaše o nju te je stadoše, na sebi svojstven način,
preskakati i ismijavati.
- Nek’ vam je u slast, gospo rođakinjo – kazaše učtiva gospoda.
- Mi vam možemo ponuditi i više!
I oni se još nekoliko puta stresoše s velikom lakoćom, te je
zmija jedva stizala dovoljno brzo gutati dragocjenu hranu.
Njena je svijetlost time primjetno porasla. Uistinu je predivno sjala, dok su se plamenovi lutalice stanjili i smanjili, što, međutim, nimalo nije utjecalo na njihovo raspoloženje.
- Vaš sam dužnik za sva vremena – zmija će pošto je poslije
obroka ponovo došla do daha. – Ištite od mene što god hoćete; učinit ću za vas sve što je u mojoj moći.
- Lijepo, lijepo! – povikaše plamenovi lutalice. – Kaži nam
gdje stanuje lijepa Ljiljana! Odvedi nas do palače i vrta lijepe Ljiljane! Umiremo od nestrpljenja da se pred nju bacimo ničice.
- Tu Vam uslugu – odgovori zmija duboko uzdahnuvši –
ne mogu odmah učiniti. Lijepa Ljiljana, nažalost stanuje s
one strane vode.
- S one strane vode! A mi smo u ovoj olujnoj noći prelazili
prijeko! Kako li je samo okrutna ova rijeka što nas sada razdvaja! Zar nije moguće ponovo dozvati starca?
- Uzalud biste se trudili – opovrgnu zmija – jer, da ga i zateknete s ove strane rijeke, ne bi vas povezao. On smije svakoga voziti na ovu stranu, ali nikoga na onu drugu.
- Gospo rođakinjo – rekoše – iako ste od vodoravne crte, to
još uvijek ništa ne znači. Mi smo, dakako samo po svjetlosti srodni. Jer, pogledajte samo – i tu se oba plama, žrtvujući svu svoju širinu, ušilje i izduže – kako nama gospodi od
okomite crte lijepo pristaje ta vitkost! Nemojte nam zamjeriti, prijo, ali koji se rod time može podičiti? Otkako postoje plamenovi lutalice, još niti jedan nije ni sjeo ni legao.
- Onda smo se krasno udesili! Zar nema nikakvog drugog
načina da prijeđemo preko rijeke?
Zmija se u nazočnosti tih rođaka osjećala vrlo neugodno,
jer, ma koliko mogla dizati glavu, ipak je ćutila da je opet
mora saviti prema zemlji kako bi se mogla pomaknuti s
mjesta. Koliko se god samoj sebi maloprije u tamnom lugu
dopadala, toliko joj se sada činilo da se njen sjaj u prisutnosti ovih rođaka svakim trenom sve više smanjuje. Da, pobojala se čak i da će se sasvim ugasiti.
- A onda možete uvečer na sjenci diva prijeći na drugu
stranu.
U toj neprilici žurno priupita bi li joj gospoda možda mogla priopćiti odakle dolazi ono sjajno zlato koje je maloprije palo u ponor, rekavši da ona pretpostavlja kako je to zlatna kiša koja se spustila neposredno s neba. Svijetlosti lutalice se nasmijaše i stresoše, a mnoštvo zlatnika stade pljuštati uokolo njih. Zmija ih žurno krenu gutati.
- Ima ih nekoliko, samo ne u ovom trenu. I ja bih gospodu
mogla prebaciti prijeko, ali tek u podne.
- To je vrijeme kada mi ne volimo putovati.
- Kako?
- Veliki div, koji stanuje nedaleko odavde, nemoćan je da
išta učini svojim tijelom. Njegove ruke ne mogu podići niti
slamku, njegova ramena ne mogu nositi ni svežanj grančica, ali njegova sjena zato može mnogo, njegova sjena može
sve. Stoga je on najmoćniji pri izlasku i zalasku sunca. Uvečer samo treba sjesti na zatiljak njegove sjenke. Div tada
polako kreće prema obali, a njegova sjenka prenosi putnike
preko vode. Zateknete li se, pak, oko podneva u ovom djelu šume, gdje žbunje dopire sve do obale, ja bih Vas mogla
Status, Broj , rujan .
|9
Mi s l i o c i
prevesti prijeko i predstaviti lijepoj Ljiljani. Ako pak, izbjegavate podnevnu žegu, ne preostaje vam ništa drugo nego
da u stjenovitom zaljevu potražite diva, koji će vam svakako vrlo rado biti na usluzi.
Mlada gospoda udaljiše se s laganim naklonom, a zmija bijaše zadovoljna što ih se oslobodila, jer se sada na miru mogla radovati vlastitoj svjetlosti. Ali, i zadovoljiti svoju radoznalost, koja ju je odavno na čudnovat način mučila.
U pukotinama stijena po kojima je često puzala naišla je
jednom na čudesno otkriće. Iako je bila prisiljena gmizati
tim neosvjetljenim bezdanima, ipak je dodirom mogla dosta dobro raspoznavati predmete. Navikla da svugdje pronalazi samo nepravilne tvorevine prirode, čas se vila između šiljaka velikih kristala, čas je osjećala zavijutke i žile čistog srebra, iznoseći ovaj ili onaj dragulj na svjetlost dana.
Ali, na svoje veliko iznenađenje, u jednoj, sa svih strana zatvorenoj stijeni napipala je predmete koji su ukazivali na
stvaralačku ruku čovjeka. Zidovi, po kojima se nije mogla
uspuzati, bijahu glatki, rubovi oštri i pravilni, stupovi lijepo
oblikovani, a ono što joj se pri tom svakako činilo najneobičnijim, bijahu ljudska obličja. Više se puta oko njih obavijala držeći ih za mjed ili za naročito brušeni mramor. Sva
ta iskustva željela je najzad upoznati i čulom vida, i tako
potvrditi ono što je dotad samo nagađala. Sada se osjećala
sposobna vlastitom svjetlošću osvjetliti taj čudesan podzemni svod, nadajući se da će u potpunosti upoznati te neobične predmete i likove. Stoga požuri i na poznatome putu
uskoro nađe pukotinu kroz koju se obično prikradala svetištu.
Našavši se na željenom mjestu radoznalo je pogledala uokolo, i mada njena svjetlost nije mogla osvjetliti sve predmete okrugle dvorane, ipak je dosta jasno vidjela one najbliže. Zadivljeno je i s poštovanjem digla pogled prema
sjajnom udubljenju u kojem je bio smješten lik štovanja dostojnog kralja, sazdan od suhog zlata. Kip je svojom veličinom nadmašivao čovjeka, ali, sudeći po stasu, bijaše to prije lik niskog, negoli visokog čovjeka. Skladno građeno tijelo bilo je ogrnuto jednostavnim ogrtačem, a vijenac od hrastovog lišća pridržavao mu je kosu.
- Razgovor – odgovori zmija.
Za vrijeme tog razgovora zmija se zagleda u stranu i u drugom udubljenju opazi novi veličansveni lik. Tu je sjedio
srebreni kralj visoka, gotovo slabašna stasa. Bijaše odjeven
u ukrašeno odijelo, a krunu mu, pojas i žezlo resili su dragulji. Lice mu je odražavalo vedru gordost, kao da namjerava progovoriti.
Odjednom, zasvjetli jedna tamna žila što se spuštala preko
mramornog zida i cijelim se hramom razlije ugodna svjetlost. Zmija tad ugleda trećeg kralja sazdanog od bronce.
Krupna stasa, okrunjen lovorovim vijencem, sjedio je naslonjen na buzdovan. Bio je sličniji stijeni negoli čovjeku.
Zmija tada htjede pogledati i četvrtog kralja, koji je bio najudaljeniji, ali se zid otvori, a osvijetljena žila zabljesnu poput groma i nestade.
Istupi neki čovjek srednjeg rasta i privuče zmijinu pažnju.
Bio je odjeven kao seljak, a u ruci je nosio malu svjetiljku, čiji blagi plam bijaše oku ugodan. Na čudesan je način
obasjavala čitav hram, ne bacajući pritom niti jednu jedinu sjenku.
- Zašto dolaziš sada, kad imamo svjetlo? – upita zlatni
kralj.
- Znate da ne smijem osvjetljavati tamu.
- Završava li moja vladavina? – upita srebrni kralj.
- Kasno ili nikada – uzvrati starac.
Brončani kralj snažnim glasom stade zapitkivati:
- Kada ću ja ustati?
- Uskoro – odvrati starac.
- S kime se moram udružiti? – upita kralj.
- Sa svojom starijom braćom – reče starac.
Tek što je zmija pogledala taj časni lik, kralj progovori:
- Što će biti sa najmlađim? - upita kralj.
- Odakle dolaziš?
- On će sjesti.
- Iz ponora gdje stanuje zlato – odgovori zmija.
- Što je veličanstvenije od zlata? – upita kralj.
- Svjetlost – uzvrati zmija.
- Što krijepi više od svjetlosti? - opet će on.
10 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
- Ja nisam umoran! – uzviknu promuklim glasom, mucajući, četvrti kralj.
Dok su oni govorili, zmija je tiho miljela hramom, sve promatrajući i izbliza gledajući četvrtog kralja, koji je stajao
naslonjen na stup. Njegov naočiti stas bio je više nezgrapan nego lijep. Vrsta metala od koje je bio izliven nije se
Mi s l i o c i
mogla lako odrediti. Pomnijim gledanjem moglo se raspoznati da je to mješavina triju metala od kojih su bila sazdana njegova braća. Međutim, čini se da se te tvari pri izljevanju nisu baš dobro stopile; zlatne i srebrene žilice nepravilno su prolazile njegovom brončanom masom, što je liku
davalo neugodan izgled.
men. Moglo bi se reći da su svjetlosti lutalice. Samo što su
ušli u kuću, počeše mi se ulagivati bestidnim riječima i postadoše tako nasrtljivi da me sve sram kad pomislim na to.
- No, no – uzvrati čovjek smiješeći se – gospoda su se sigurno šalila. Ta, tvoja im je starost nalagala učtivo ophođenje.
Uto, zlatni kralj reče starcu:
- Koliko tajni poznaješ?
- Tri – odgovori starac.
- Koja je najvažnija? – upita srebreni kralj.
- Ona najočitija – uzvrati starac.
- Hoćeš li je i nama otkriti? – upita brončani kralj.
- Čim saznam četvrtu – reče starac.
- Što se to mene tiče – promrmlja sebi u bradu, od raznih
metala sazdani kralj.
- Ja poznajem četvrtu – reče zmija, i približivši se starcu, siknu mu nešto na uho.
- Starost! Kakva starost – poviknu žena. – Moram li ja vječno slušati o svojoj starosti? Koliko mi je godina? Uobičajena učtivost, ha! Valjda znam što govorim! Pogledaj samo
oko sebe! Gledaj kako izgledaju zidovi! Vidi samo to staro
kamenje koje već stotinu godina vidjela nisam. Sve su zlato polizali, da ne povjeruješ kojom brzinom! Uvjeravahu
me pri tom da je mnogo ukusnije od običnog zlata. Kad su
zidove potpuno polizali, doimali su se vrlo dobro raspoloženi i, doista, u trenu postadoše mnogo veći, širi i sjajniji.
A onda iznova nastaviše svoje vragolije milujući me, nazivajući me svojom kraljicom i tresući se tako da je pri tom
velika količina zlatnika napadala svud uokolo. Još se ispod
klupe vidi kako svjetle. Ali kakva nesreća! Naš je psić pojeo nekoliko zlatnika i pogledaj kako mrtav leži kraj ognjišta; uboga životinjica. Ne mogu se smiriti. Primjetila sam
to tek kad su otišli jer im inače ne bih bila obećala da ću podmiriti njihov dug lađaru.
- Što duguju? – upita starac.
- Došlo je vrijeme! – uzviknu stari silnim glasom.
Glas je odjekivao hramom, metalni su kipovi odzvanjali. U
tom trenu starac krenu prema zapadu, a zmija prema istoku, te oboje velikom brzinom nestadoše u procjepima stijena.
- Tri glavice kupusa, tri artičoke i tri luka – reče žena. –
Obećala sam da ću ih, čim svane, odnijeti na rijeku.
- Trebaš im učiniti tu uslugu – reče starac. – Jednom nam
mogu biti od koristi.
Budući je starčeva svjetiljka imala tu čudnovatu osobinu da
sve kamenje pretvara u zlato, drvo u srebro, mrtve životinje u dragulje, a sve druge metale da uništava, prolazi kojima se starac kretao stadoše se odmah ispunjavati zlatom.
No, da bi mogla tako djelovati, svjetiljka je morala potpuno sama svjetliti. Ako bi neka druga svjetlost bila u blizini,
ona bi samo sjala lijepim, svjetlim sjajem, uvijek okrepljujući sve živo oko sebe.
- Ne znam hoće li nam biti od koristi, ali zakleli se jesu.
Ušavši u svoju kuću na brijegu, starac zateče svoju ženu
vrlo potištenu. Sjedila je pokraj vatre i plakala, ne mogavši se smiriti.
- Uzmi svoju košaru – reče starac – i položi u nju oniks.
Potom uzmi tri glavice kupusa, tri artičoke i tri luka, stavi
ih oko njega i odnesi na rijeku. Oko podneva neka te zmija prebaci na drugu stranu, pa pođi lijepoj Ljiljani u pohode. Podaj joj oniks, a ona će ga svojim dodirom oživjeti,
baš kao što ubija sve živo što dotakne. U njemu će ona naći
vjerna druga. Reci joj da ne tuguje, jer je došlo vrijeme. Bliži se njeno izbavljenje, stoga najveću nesreću može smatrati najvećom srećom.
- Jao mene nesretnice! Nisam te danas smjela pustiti da
odeš!
- Što ti je? - potpuno mirno upita starac.
- Tek što si otišao – reče žena jecajući – pred vratima se
stvoriše dva drska putnika. Neoprezno ih pustih unutra jer
su izgledali učtivo i pristojno. Bijahu odjeveni u laki pla-
U međuvremenu se vatra ugasila na ognjištu. Stari prekri
žeravicu s mnogo pepela i skloni sjajne zlatnike u stranu.
Njegova svjetiljka ponovo sama zasvjetli najljepšim sjajem,
zidovi se prekriše zlatom, a psić postade najljepši oniks kakav se samo zamisliti mogao. Smeđe-crna boja dragog kamena pretvori ga u najrjeđe umjetničko djelo.
Kad je svanulo, starica spremi svoju košaru i krenu na put.
Izlazeće sunce obasjavalo je rijeku koja je blistala u daljiStatus, Broj , rujan .
| 11
Mi s l i o c i
ni. Žena je išla sporim korakom, jer joj je košara pritiskala
glavu. No, ne bijaše oniks taj što ju je tako tištao. Ništa mrtvog što bi nosila nije osjećala teškim, štoviše, njena bi se
košara tek tada vinula u zrak, lebdeći joj iznad glave. Međutim, nošenje svježeg povrća i male, žive životinje bilo joj
je izninmo teško.
Neko je vrijeme tako mrzovoljno koračala, a onda odjednom uplašena zastade. Umalo što nije stala na sjenku
diva, koja se preko ravnice pružala sve do nje. Tada stara
ugleda ogromnog diva, što se baš kupao u rijeci, kako izlazi
iz vode. Nije znala kako bi ga izbjegla. Čim je div primjeti,
poče je šaljivo pozdravljati, a sjenke njegovih ruku odmah
zagrabiše u košaru i s lakoćom spretno izvadiše jednu glavicu kupusa, jednu artičoku i glavicu luka i prinesu ih ustima. Ostavljajući ženi slobodan prolaz, div se potom uputi
prema rijeci.
Starica stade premišljati ne bi li se vratila da iz svog vrta
nadomjesti oteto povrće. U toj je nedoumici išla sve dalje,
i uskoro prispije na obalu rijeke. Dugo je sjedila očekujući
lađara. Naposljetku ga primjeti kako dolazi prevozeći nekog čudnog putnika. Iz čamca iziđe mladić tako plemenita
i lijepa izgleda, da ga se starica ne mogaše nagledati.
- Što to nosite? – poviknu stari lađar.
- Povrće koje vam duguju plamenovi lutalice – odgovori
žena pokazujući svoju robu.
Primjetivši da od svake vrste povrća ima samo po dva primjerka, starac postade mrzovoljan, uvjeravajući je da to ne
može primiti. Žena ga je usrdno molila, objašnjavajući mu
da se sada ne može vraćati kući, jer joj je teret koji nosi pretežak za toliki put koji joj predstoji, no on ju je i dalje odbijao, govoreći da to ne ovisi o njemu.
- Što meni pripada, devet sati mora stajati zajedno, i ne
smijem ništa prihvatiti, dok rijeci ne predam jednu trećinu.
Poslije dugotrajnog prepiranja starac na kraju reče:
- Ima još jedna mogućnost. Ako se obvežete rijeci i priznate da ste njezin dužnik, onda ću tih šest primjeraka uzeti
sebi. Ali, to je opasno.
- Održim li riječ, valjda se ne izlažem opasnosti? – reče
žena.
- Ni najmanje – nastavi starac. – Umočite ruku u rijeku i
obećajte da ćete svoj dug vratiti za dvadeset i četiri sata.
Stara tako učini, ali se silno preplaši kad iz rijeke izvuče
svoju ruku, crnu kao ugalj. Žestoko napadne lađara uvjera-
12 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
vajući ga da su njene ruke uvijek bile ono najljepše na njoj
i da je te plemenite djelove tijela, unatoč teškom radu, uvijek znala održati bijelima i nježnima. S velikim nezadovoljstvom zagleda se u svoju ruku i očajno viknu:
- Pa ovo postaje sve gore! Ruka čak i nestaje, postaje mnogo manja od druge.
- Sada se to samo tako čini – reče lađar – ali ako ne održite riječ, to se može obistiniti. Ruka će postepeno nestajati i na kraju sasvim isčeznuti, no pri tom nećete biti lišeni
njezine službe. Sve ćete moći njome raditi, ali je nitko neće
moći vidjeti.
- Radije bih da se njome ne mogu služiti, a da se to ne primjeti – na to će starica. – No to ništa ne znači, jer ću ja održati svoju riječ i rješiti se te crne kože i brige.
Zatim brzo uzme košaru, koja se sada sama od sebe podiže iznad njene glave, slobodno lebdeći u visini, te požuri
za mladićem što je polako, zadubljen u misli, išao obalom.
Njegova prekrasna pojava kao i neobično ruho na staru su
ostavljali dubok dojam.
Grudi mu bijahu prekrivene sjanim oklopom, s ramena mu
je visio purpurni ogrtač, a nepokrivenu mu glavu obavijahu lijepi uvojci smeđe kose. Plemenito lice bijaše izloženo
sunčevim zrakama, baš kao i skladno građene noge. Golim
je tabanima spokojno koračao preko vrelog pijeska, a duboka bol kao da je otupljivala sve vanjske dojmove.
Brbljava starica stalno ga je nastojala navesti na razgovor,
no on je davao tako kratke odgovore da se ona unatoč njegovim lijepim očima najzad umorila od uzaludnih pokušaja i odlučila oprostiti od njega.
- Vi idete isuviše sporo, moj gospodine, a ja ne smijem propustiti trenutak da preko zelene zmije prijeđem rijeku i lijepoj Ljiljani predam izuzetan dar svoga muža.
I ona pohita naprijed, ali se i mladić učas osokoli požurivši u stopu za njom.
- Vi idete lijepoj Ljiljani? - uskliknu – Pa mi onda idemo
istim putem. Kakav joj to dar nosite?
- Gospodine – dometnu stara – nije pošteno da se tako žustro raspitujete za moje tajne, a bijaste tako škrti s odgovorima na moja pitanja. No, ako pristajete na razmjenu i povjerite mi svoju sudbinu, ni ja vama neću zatajiti priču o
sebi i o svome daru
I, tako se oni sporazumješe; žena mu povjeri okolnosti u
kojima se nalazi, ispriča priču o psiću i pokaza čudesan
dar.
Mi s l i o c i
Mladić odmah podiže iz košarice umjetničko djelo prirode uzevši u ruke psića koji je izgledao kao da spava blagim snom.
- Sretne li životinjice! – uskliknu. – Njezine će te ruke dodirnuti i ti ćeš oživjeti, dok sve drugo od nje bježi da ga ne
bi dostigla žalosna kob. Ali zašto kažem žalosna? Nije li
mnogo tužnije i bjednije biti oduzet zbog njezine prisutnosti, nego što bi bilo umrijeti od njezine ruke! Pogledaj! –
reče starici – u kakvom se bijednom stanju nalazim za svoje godine. Sudba mi je ostavila ovaj oklop koji sam časno
nosio u ratu, ovaj purpur što sam ga mudrom vladavinom
nastojao zaslužiti. Oklop mi osta kao nepotreban teret, a
purpur kao beznačajan ures. Nestadoše moja kruna, žezlo i
mač, a ja ostadoh gol i bijedan kao i svaki drugi sin ove zemlje. Njezine lijepe plave oči djeluju tako kobno da svim živim bićima oduzimaju snagu, a oni koje nije usmrtio dodir
njene ruke, osjećaju se kao žive, pokretne sjenke.
Tako se mladić nastavio jadati, no time nije ni najmanje zadovoljio staričinu radoznalost, jer nju nisu toliko zanimala njegova unutarnja raspoloženja, koliko vanjske okolnosti. Niti je doznala ime njegova oca, niti njegove kraljevine.
Milovao je ukočenog psića, kojeg su sunčeve zrake i njegove tople grudi zagrijavale kao da je živ. Uvelike se raspitivao o čovjeku sa svjetiljkom i o djelovanju svetog plamena,
kao da je od toga u budućnosti očekivao mnogo dobra za
svoje tužno stanje.
Razgovarajući tako, već izdaleka primjetiše kako u sjaju
sunca predivno blista veličanstveni luk mosta koji je spajao
dvije obale. Oboje bijahu iznenađeni, jer im se nikad prije
ta građevina nije učinila tako lijepom.
- Kako?! – uzviknu mladić – Zar ne bijaše dovoljno lijep
već onda kad se našim očima ukazivao sazdanim od jaspisa i prazema? Strepim od same pomisli da po njemu moramo gaziti sada kad se doima kao da je sazdan od smaragda, krizopasa i krizolita u njihovim najdražesnijim raznolikostima?
Oni nisu bili znali za promjenu koja se u međuvremenu
dogodila sa zmijom. Jer, bijaše to zmija koja se svakog podneva propinjala preko rijeke, stojeći tako u obliku smjelo
postavljenog mosta. Putnici po njoj krenuše sa strhopoštovanjem i prijeđoše je šutke. Tek što su prešli na drugu obalu, most se zaklati i pokrenu, dodirnuvši nakratko površinu
vode, a zelena im se zmija u svom pravom obliku pridruži kopnom. Zahvališe joj što im je dopustila da preko njenih leđa prijeđu rijeku, kadli primjetiše da se osim njih u
društvu nalaze još neke osobe koje svojim očima ne mogaše vidjeti. Začuše neko siktanje, na koje zmija odgovori također siktanjem. Najzad, kad bolje osluhnuše, razabraše slijedeće:
- Mi ćemo se – rekoše dva naizmjenična glasa – najprije
pojaviti inkognito u vrtu lijepe Ljiljane kako bismo ga razgledali, a onda, kad padne noć i čim postanemo iole uočljivi, molimo vas da nas predstavite savršenoj ljepoti. Srest
ćete nas na obali velikog jezera.
- Dogovoreno – odgovori zmija, a neki se šištav glas izgubi u zraku.
Naša se tri putnika dogovarahu kojim će redosljedom pristupiti ljepotici, jer, iako je oko nje moglo biti više osoba,
k njoj se moglo samo pojedinačno prilaziti, kako se ne bi
osjetili jaki bolovi.
Prva se vrtu približila starica noseći preobraženog psića u
košari. Potražila je svoju zaštitnicu, što i nije bilo odveć teško, jer je ona baš pjevala uz harfu. To se milozvučje isprva
pokaza u obliku krugova na površini tihog jezera, a potom,
poput daška, pokrenuše se travke i žbunje. Na jednom zatvorenom zelenom prostoru, u sjenci prekrasnih raznovrsnih stabala, sjedila je Ljiljana. Pri prvom pogledu iznova
je očaravala oči, uši i srce žene koja joj se s ushićenjem približavala, zakljinjući se samoj sebi da je ljepotica za vrijeme
njezina izbivanja postala još ljepšom. Dobra žena već izdaleka uputi djevojci, najdostojnijoj ljubavi, svoje pozdrave i
pohvale.
- Blago onom tko Vas gleda! Vaša prisutnost ispunjava nebeskim blaženstvom sve oko sebe! Kako samo dražesno držite tu harfu na svome krilu! Kako je nježno grle vaše ruke!
Kao da i ona čezne za vašim grudima! Kako blago zvuči pri
dodiru vaših prstiju! Trostruko sretniji bio bi mladić koji bi
mogao zauzeti njeno mjesto!
Tim joj se riječima starica približi. Lijepa Ljiljana podiže
pogled, spusti ruke i uzvrati:
- Ne žalosti me svojim hvalama kojima nije vrijeme, jer bih
se mogla osjećati još nesretnijom. Pogledaj, tu tik do mojih
nogu leži uboga kanarinka koja je uvijek na najumilniji način pratila moje pjesme. Bijaše navikla sjediti na mojoj harfi, brižno izvježbana da me ne dodiruje. No danas, kad sam
osvježena snom zapjevala tihu jutarnju pjesmu, a harmonični se zvukovi malog pjevača razlijegali radosnije no ikada, jedan se jastreb munjevito stuštio preko moje glave, a
siroti mali uplašeni ptić pobježe u moja njedra. U tom trenu osjetih posljednje trzaje života koji ga je napuštao. Razbojnik, eno, pogođen mojim pogledom, onesvješten pluta
na vodi, no što mi sada vrijedi što je on kažnjen kad je moj
maleni ljubimac mrtav, a njegov će grob samo umnožiti žalobno raslinje u mome vrtu.
- Budite hrabri, ne dajte se, lijepa Ljiljano! – uzviknu žena, i
sama brišući suzu koju joj je priča nesretne djevojke izmamila iz oka. – Saberite se! Moj vam čovjek poručuje da
Status, Broj , rujan .
| 13
Mi s l i o c i
ublažite svoju žalost i da u najvećoj nesreći vidite glasnika
najveće sreće. Došlo je vrijeme!
- Uistinu – nastavi stara – u svijetu se štošta događa . Pogledajte samo moju ruku kako je pocrnjela! Već se uvelike
smanjila, pa moram požuriti prije nego što potpuno nestane! Zašto sam plamenovima morala učiniti uslugu, zašto
sam morala sresti diva i svoju ruku umočiti u rijeku? Biste
li mi vi mogli dati jednu glavicu kupusa, jednu artičoku i jedan luk da ih odnesem rijeci ne bi li moja ruka ponovo postala bijelom, kakva je i prije bila, tako bijela da bih se gotovo usudila staviti je pored vaše.
- Kupusa i luka još bi i mogla naći, ali artičoke uzalud tražiš. Biljke u mom velikom vrtu ne nose ni cvijeta ni ploda,
ali svaka grančica koju otkinem i zasadim na grob nekog
svog ljubimca, odmah zazeleni i visoko izraste. Sve sam
ovo bilje, žbunje i lugove gledala, nažalost, kako raste. Krune ovih pinija, obelisci ovih čempresa, kolosi ovih hrastova
i bukava – sve to bijahu male grančice koje svojom rukom
zasadih kao tužan spomen u inače neplodno tlo.
Stara je ovoj priči poklonila malo pozornosti. Promatrala je
svoju ruku, koja je u prisustvu lijepe Ljiljane postajala sve
crnjom i iz trena se u tren doimala sve manjom. Već je htjela uzeti svoju košaru i otići kad se sjeti da je najvažnije zaboravila. Žurno izvadi preobraženog psa i postavi ga u travu nedaleko od ljepotice.
- Moj vam muž – reče stara – šalje ovo za uspomenu. Vi
znate da ovaj dragulj možete oživjeti svojim dodirom. Ta
će vam poslušna i vjerna životinja zasigurno pričiniti mnogo radosti, a moju žalost za njom razvedrit će i sama pomisao da je vi posjedujete.
Lijepa Ljiljana dobrostivo i, kako se činilo, s divljenjem pogleda životinjicu.
koga očarala. Upravo se htjede oprostiti, ali je iznova zadrža dolazak zelene zmije, što je, čuvši posljednje riječi pjesme, odmah pohitala uliti hrabrosti lijepoj Ljiljani.
- Ispunilo se proročanstvo o mostu! – uzviknu zmija. – Pitajte samo ovu dobru ženu kako je veličanstven bio danas
njegov luk. Što dosad biješe neproziran jaspis, što bijaše
samo prazem, kroz čije rubove jedva da je prodirala svjetlost, sada je postalo prozračnim dragim kamenom. Niti jedan beril nije tako jasan, niti jedan smaragd nije tako lijepih boja.
- Kamo sreće! – reče lijepa Ljiljana. – Ali, oprostite mi što
ne vjerujem da se proročanstvo već ispunilo. Preko visokog luka vašeg mosta mogu prelaziti samo pješaci, a nama
je obećano da će preko mosta moći istovremeno, i ovamo
i onamo, prelaziti konji, i kola, i putnici svake vrste. Nisu
li nam proreknuti veliki stupovi koji će se sami uzdizati iz
rijeke?
Staričine oči bijahu stalno prikovane za njenu ruku, pa ona
u tom času prekinu razgovor, pozdravi se i ode.
- Ostanite još jedan tren – reče lijepa Ljiljana – i ponesite
moju sirotu kanarinku. Zamolite svjetiljku da je pretvori u
kakav lijepi topaz, a ja ću je onda oživjeti, pa nek mi onda,
zajedno s vašim dobrim psićem, bude najbolja razbibriga.
Samo požurite koliko god možete jer će sa zalaskom sunca
ubogu životinjicu zahvatiti neizbježno truljenje koje će zauvijek razoriti lijepi spoj njezina obličja.
Stara položi sićušni leš među nježne listove u svoju košaru i žurno ode.
- Kako bilo da bilo – nastavi zmija prekinuti razgovor –
hram je sagrađen.
- Ali on još ne stoji na rijeci – usprotivi se ljepotica.
- Mnogi se znakovi, koji mi uljevaju neku nadu, slažu –
reče ona – ali jao! Nije li to obmana naše prirode, da u vrijeme kad se nakupi mnogo jada, umišljamo da je blizu ono
najbolje?
- Hram još miruje u dubinama zemlje. Ja sam vidjela kraljeve i razgovarala s njima.
- Ali, kad će oni ustati ? - upita Ljiljana.
Što mi znače ta tri dobra znamena:
smrt ptice, crna ruka prijateljice,
i prekrasan psić od dragog kamena?
Nije li mi to dar svjetiljčice?
Daleko od ljudskog užitka plama
meni je ipak suđen samo jad.
Ah! Zašto još na rijeci nema hrama?
Ah! Zašto most nije sagrađen već sad?
Žena je s nestrpljenjem slušala pjesmu koju je lijepa Ljiljana pratila umilnim zvucima svoje harfe, koja bi inače sva-
14 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
- Čula sam kad su u hramu odjeknule velike riječi: došlo je
vrijeme – nastavi zmija.
Ugodna vedrina ozari ljepotičino lice.
- Čujem li ja – reče ona - po drugi put danas te sretne riječi? Kad će doći dan u kojem ću ih triput čuti?
Ona ustade, a iz žbunja iziđe dražesna djevojka koja joj
prihvati harfu. Iza nje dođe druga i sklopi izrezbareni poljski stolac od bjelokosti na kojem je ljepotica sjedila, a sre-
Mi s l i o c i
breni jastuk uze pod ruku. Treća djevojka koja je nosila
veliki, biserima izvezen suncobran, pojavila se isčekujući
hoće li Ljiljani biti potrebna pri šetnji. Iako bijahu neizrecivo ljupke, djevojke su samo isticale Ljiljaninu ljepotu. Svatko bi, naime, morao priznati da se s njome po ljepoti nisu
mogle usporediti.
tam ovamo-onamo, odmjeravajući tužni krug preko rijeke
i natrag? Ne! Iskra starog viteštva još uvijek počiva u mojim grudima! Neka se u ovom času raspali u njima i posljednji plamen! Ako na tvojim grudima može počivati kamenje, neka i ja kamenom postanem! Ako tvoj dodir ubija, i ja
želim umrijeti od tvoje ruke!
Za to je vrijeme lijepa Ljiljana sa zadovoljstvom promatrala
čudnovatog psića. Nagnu se i dotaknu ga. U tom trenu on
poskoči i živahno pogleda oko sebe, trčeći sad ovamo, sad
onamo, te najzad požuri najljubaznije pozdraviti svoju dobrotvorku. Ona ga uze u naručje i privinu uza se.
Izgovorivši to, mladić učini nagli pokret, jastreb odletje
s njegove ruke, a on se baci na ljepoticu, koja je ispružila
ruke želeći ga zadržati, ali ga upravo tako još prije dodirnu.
Mladića napusti svijest, a ona s užasom osjeti lijepi teret na
svojim grudima. S krikom uzmaknu, a ljupki mladić iz njezina naručja beživotno klonu na zemlju.
- Kako si samo hladan! – kliknu. – No mada u tebi struji
samo pola života, ipak si mi dobro došao. Nježno ću te voljeti, lijepo se s tobom igrati, prijateljski te milovati i čvrsto
privijati na svoje srce.
Zatim ga pusti, tjerajući ga od sebe i ponovno dozivajući
k sebi. Igrala se s njim i trčala po travi tako veselo i nevino
da bi svakog, tko bi gledajući sudjelovao u njezinoj radosti,
moralo obuzeti ushićenje, kao što je maloprije tuga ispunjavala svako srce koje je bilo svjedokom njezine žalosti.
To veselje, tu ljupku zabavu, prekinuo je dolazak tužnoga
mladića. On pristupi, onakav kakvog smo ga već upoznali,
samo sada još izmoreniji od dnevne žege. U nazočnosti ljubljene svakog je trena postajao sve blijeđi. U njegovoj ruci
mirno je sjedio jestreb, krila opuštenih poput goluba.
- Nije prijateljski – viknu Ljiljana – što mi pred oči donosiš tu mrsku životinju, to čudovište koje je danas usmrtilo
moga malenog pjevača!
- Ne grdi ovu nesretnu pticu! – dometnu mladić. – Radije
oplakuj sebe i sudbu, a meni dopusti da budem zajedno sa
sudrugom vlastita jada.
Za to vrijeme psić nije prestajao zadirkivati ljepoticu, a ona
je najljubaznijim ponašanjem odgovarala svom prozirnom
ljubimcu. Tjerala ga je plješćući rukama, onda ga opet trčeći k sebi privlačila. Dok je trčala, nastojala ga je uhvatiti, a
kad se psić pokušavao uz nju stisnuti, tjerala ga od sebe. Bivajući sve neraspoloženiji, mladić je to šutke promatrao, a
i ono malo strpljenja što mu je još ostalo izgubi se kad ona
uze u ruke tu ružnu životinju što mu se činila odvratnom,
te je pritisnu na svoje bijele grudi, a crnu mu njušku poljubi svojim nebeskim usnama. U tom trenu on pun očajanja
uzviknu:
- Moram li ja zbog svoje tužne sudbe, možda zauvjek, živjeti odvojen od tebe? Ja, koji sam zbog tebe sve, čak i sebe
sama, izgubio! Moram li svojim očima zauvjek gledati kako
ta neprirodna nakaza mami tvoju radost i veže tvoju naklonost? Moram li gledati kako je grliš? Zar da i dalje lu-
- Dogodila se nesreća!
Lijepa Ljiljana stajaše nepomično, ukočeno gledajući u to
tijelo bez duše. Oči joj bijahu bez suza, a srce kao da joj
je zastalo u grudima. Psić je od nje uzaludno pokušavao
izmamiti kakvu ljubaznu kretnju. S njezinim je prijateljem
odumro cijeli svijet. Njezin nijemi očaj nije tražio pomoć,
jer ona za pomoć nije znala.
Zmija se, međutim, hitro pokrenu. Činilo se da smišlja
spas. I uistinu, njezini su neobični pokreti imali zadatak
barem nakratko spriječiti prve strašne posljedice ove nesreće. Svojim vitkim tijelom ona načini veliki krug oko mrtvog mladića, obuhvativši pri tom zubima kraj svoga repa,
te ostade tako mirno ležati.
Malo iza toga pojavi se jedna od služavki lijepe Ljiljane, prinoseći poljski stolac od bjelokosti, te dražesnim pokretima prisili ljepoticu da sjedne. Uskoro zatim dođe i druga
noseći veo plamene boje, kojim je glavu svoje gospodarice
više ukrasila, no što ju je pokrila. Treća joj predade harfu, i
tek što je ljepotica privukla k sebi to raskošno glazbalo, i iz
njegovih struna izmamila nekoliko zvukova, vratila se prva
služavka noseći okruglo svijetlo zrcalo. Postavila ga je pred
ljepoticu i u njega uhvatila njezine poglede. U zrcalu se pojavila najugodnija slika što se u prirodi mogla naći. Bol je
pojačavala njezinu ljepotu, veo draži, a harfa ljupkost, pa
ma koliko čovjek žarko želio da se promijeni njezino turobno stanje, toliko je bilo poželjno i da se njezina slika, izražena u ogledalu, zauvijek zadrži.
Mirno gledajući u zrcalo, ona uskoro iz struna izmami rastapajuće zvukove. Činilo se da njezina bol raste i da strune
svom silinom odgovaraju na njezin jad. Ponekad je otvarala usta kao da će zapjevati, ali ju je glas izdavao. Ipak se njezina bol uskoro izli u suze, a dvije je djevojke prihvatiše u
naručje. Harfu, koja joj skliznu iz krila, jedna brza služavka
jedva uhvati i skloni u stranu.
- Tko će nam dovesti čovjeka sa svjetiljkom prije nego što
sunce zađe? – tiho, ali čujno zasikta zmija.
Status, Broj , rujan .
| 15
Mi s l i o c i
Djevojke se pogledaše, a Ljiljanine se suze umnožiše. U
tom se trenu bez daha vratila starica s košarom.
- Ja sam izgubljena i osakaćena! – uzviknu. – Pogledajte,
moja je ruka gotovo potpuno nestala. Niti lađar, niti div ne
htjedoše me prevesti, jer sam još uvijek dužnik rijeke. Uzalud im nuđah stotinu glavica kupusa i stotinu glavica luka.
Oni hoće samo ona tri primjerka, a u ovim se krajevima ne
mogu pronaći artičoke.
- Zaboravite na svoj jad – reče zmija – i nastojte ovdje biti
od pomoći. Možda se istovremeno i vama može pomoći.
Požurite što brže možete i nastojte pronaći plamenove lutalice. Još je dan i previše je svjetla da biste ih mogli uočiti,
ali možda ćete ih čuti kako se smiju i lepršaju. Požurite li,
div će ih prebaciti preko rijeke, pa će oni stići pronaći, i poslati ovamo čovjeka sa svjetiljkom.
Žena požuri koliko je god uzmogla. U iščekivanju njihovog
povratka zmija se doimala jednako nestrpljivom kao i Ljiljana. Nažalost, zrake zalazećeg sunca već su pozlatile najviše vrhove drveća u gustišu, a duge su se sjenke pružale
preko jezera i livada. Ljiljana se rastakala u suzama, a zmija se u toj nevolji ogledavala na sve strane, bojeći se da bi
sunce moglo svakog trenutka zaći, a onda će truljenje prodrijeti u magijskli krug i nezadrživo načeti lijepog mladića. Napokon, visoko u zraku primjeti purpurno perje jastreba, čije su grudi hvatale posljednje sunčeve zrake. Zmija se strese od radosti nad tim dobrim znamenjem. I nije se
prevarila! Odmah nakon toga ugleda čovjeka sa svjetiljkom
kako, baš kao na klizaljkama, prelazi preko jezera.
Zmija nije promijenila svoj položaj, ali je zato Ljiljana ustala i doviknula starcu:
- Koji te dobri duh šalje baš u času kada te toliko tražimo i
kad si nam toliko potreban?
- Tjera me duh moje svjetiljke – odvrati starac – a jastreb
me dovodi ovamo. Kad sam nekome potreban, ova svjetiljka pucketa. Tada u zraku potražim znamenje, a neka ptica ili meteor pokazuju mi nebeski predio prema kojem trebam poći. Smiri se, najljepša djevojko! Ne znam mogu li
pomoći, jer pojedinac nije dovoljan, već onaj tko se u pravi čas udruži s mnogima. Trebamo se nadati i odgoditi truljenje.
- Drži svoj krug zatvorenim – nastavi starac obraćajući se
zmiji, te sjede kraj nje na humak zemlje osvjetlivši mrvto tijelo. – Donesite i mrtvu kanarinku i položite je u krug!
Pokoravajući se njegovoj zapovjedi, djevojke iz košare koju
je stara ostavila izvadiše maleni leš.
Sunce je u međuvremenu zašlo i kako je postajalo sve mra-
16 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
čnije, svojim sjajem zasvjetliše ne samo zmija i starčeva
svjetiljka, već je i Ljiljanin veo blago zasvijetlio, obojivši
pritom beskrajnom milinom nježnog jutarnjeg rumenila
njezine blijede obraze i bijelo ruho. Prisutni se nijemo pogledaše, a nada i pouzdanje ublažiše brigu i žalost.
Stoga se pojava starice u društvu dvaju veselih plamenova
nije doimala neugodnom. Mora da su plamenovi lutalice
putem mnogo rasipali, jer su opet postali krajnje mršavi, ali
su se zato prema kraljevni i ostalom ženskom svijetu ophodili znatno učtivije. S najvećom sigurnošću i rabeći mnogo riječi izgovoriše mnogo prilično običnih stvari. Osobitu
pozornost pokloniše dražima koje je svjetleći veo širio preko Ljiljane i njezinih pratilja. Žene su skromno obarale pogled, a hvale njihovoj ljepoti još su ih više proljepšavale. Svi
osim starice bijahu zadovoljni i mirni. Ne obazirući se na
uvjeravanja svog muža da joj se ruka više neće smanjivati
sve dok je osvjetljava njegova svjetiljka, stara je više nego
jednom ustvrdila da će, ako ovako nastavi, taj plemeniti dio
njezina tijela potpuno nestati.
Starac sa svjetiljkom pažljivo je slušao razgovor dvaju plamenova, zadovoljan što se Ljiljana, slušajući ih, razonodila
i razvedrila. Uto je došla ponoć, a nitko nije primjetio kako
se to dogodilo. Starac se zagleda u zvijezde i poče govoriti:
- Okupili smo se u dobar čas. Svatko neka radi svoj posao,
svatko neka čini što mu je zadaća, pa će sveopća sreća u
sebi utopiti pojedinačne boli, kao što sveopća nesreća proždire pojedinačne radosti.
Poslije tih riječi nastupi čudnovat žamor, jer svi nazočni, svatko za sebe, stadoše glasno govoriti što im je činiti. Samo tri djevojke bijahu tihe; jedna je usnula kraj harfe, druga kraj suncobrana, a treća kraj stolca, što im se nije
moglo ni zamjeriti, jer je već bilo kasno. Nakon usputnih
ljubaznosti upućenih dvorkinjama, plameni su se mladići
najzad zadržali na Ljiljani, kao najljepšoj od njih.
- Prihvati ogledalo – reče starac jastrebu - i prvim sunčevim zrakom obsjaj usnule djevojke, te ih probudi uhvaćenim svjetlom iz visina.
Nato se zmija pokrenu i polako, u velikim krugovima krenu
prema rijeci. Oba su je plamena pratila tako svečano da su
se doimali kao prave pravcate buktinje. Starica i njezin muž
prihvatiše košaru, koja je dotad jedva primjetno sjala, vukući je s obiju strana tako da je postajala sve većom i svjetlijom. U nju položiše mladićevo tijelo, a na grudi mu staviše
kanarinku. Košara se sama vinu uvis lebdeći iznad staričine glave. Starica je u stopu pratila plamenove. Lijepa Ljiljana, uzevši psića na ruke, pođe za staricom. Na kraju povorke bijaše starac sa svjetiljkom. Obasjan tolikim raznolikim
svjetlostima, krajobraz bijaše načudnovatije ozaren.
Mi s l i o c i
Prispjevši na riječnu obalu, društvo je s nemalim oduševljenjem ugledalo veličanstven most što se uzdizao iznad
vode, a koji im je kao blistav put pripremila dobrostiva
zmija. Ako je po danu bilo razloga za divljenje prozirnim
draguljima od kojih je, izgleda, most bio sazdan, noću je
čovjek morao ostati zapanjen veličajnošću njegova blještavila. Gore, na tamnom nebu, jasno se ocrtavao svijetli krug,
dok su se dolje, prema središtu mosta, poigravale živahne
zrake, ukazujući pri tom na pokretnu čvrstoću građevine.
Povorka je polako prelazila na drugu obalu, dok je lađar
izdaleka, iz svoje kolibe s divljenjem promatrao svijetleći
krug i čudnovate svjetlosti što su prelazile rijeku.
Tek što su pristigli na drugu obalu, luk se na sebi svojstven
način zaljuljao i valovito stao približavati vodi. Zmija je potom otpuzala na obalu, košara se spustila na zemlju, a zmija iznova načinila krug. Starac se nagnu prema njoj i progovori:
- Što si odlučila?
- Žrtvovati se prije nego što me žrtvuju – odvrati zmija. –
Obećaj da mi ni jedan kamen nećeš ostaviti na kopnu.
- Gospodo moja – s puno poštovanja reče starac plamenovima – sada ću vam pokazati put i otkriti prolaz, a vi ćete
nam učiniti najveću uslugu otvorite li nam dveri svetišta,
kojima ćemo ovaj put morati proći, a koje nitko osim vas
ne može otvoriti.
Plamenovi lutalice učitivo se pokloniše i zastadoše. Starac
sa svjetiljkom prvi krenu naprijed, u stijenu koja se pred
njim otvorila. Mladić je sasvim mehanički išao za njim, Ljiljana se tiho i neizvjesno na kratkom odstojanju držala iza
njih, a starica je, ne htijući izostati, pružala svoju ruku da bi
je svjetlost muževljeve svjetiljke mogla obasjavati. Povorku
su završavali plamenovi koji su sastavili svoje plamene vrhove i međusobno razgovarali.
Nakon ne odviše duga hoda povorka se našla pred velikim,
mjedenim vratima, čija krila bijahu zakračunata velikom
zlatnom bravom. Starac odmah pozove plamenove, koji se
nisu dali dugo nagovarati, te spretno, svojim najšiljastijim
plamenim jezicima otvoriše i bravu i kračun. Metal poče
glasno odzvanjati, dveri se brzo otvoriše, a u svetištu se,
obasjeni svjetlošću, ukazaše dostojanstveni likovi kraljeva.
Svi se pokloniše ispred uglednih vladara, a plamenovi ne
propustiše priliku da to učine na osobito luckast način.
Starac obeća i reče lijepoj Ljiljani:
Poslije kraće stanke priupita zlatni kralj:
- Lijevom rukom dodirni zmiju, a desnom svoga ljubljenog.
- Odakle dolazite?
Ljiljana kleknu te dodirnu zmiju i mrtvo mladićevo tijelo.
U tom trenu on kao da se počeo vraćati u život. Pokrenu
se u košari, čak se podiže i sjede. Ljiljana ga htjede zagrliti, ali je starac zadrža, pomažući mladiću da ustane, te izađe iz košare i kruga.
- Iz svijeta – odgovori starac.
Mladić je stajao, a kanarinka lepršala na njegovom lijevom
ramenu. Ponovno je u njima kolao život, ali im se duh još
nije povratio. Lijepi je prijatelj imao otvorene oči, ali ništa nije vidio ili se barem činilo da sve promatra bez vlastitog sudjelovanja. Kada je čuđenje zbog ovog događaja malo
utihnulo, nazočni su primjetili kako se zmija čudesno izmjenila. Njezino lijepo, vitko tijelo raspalo se u tisuće dragulja. Starica, koja je posegla za svojom košarom, neoprezno je gurnula tu gomilu dragulja, a od lika zmije više se ništa nije vidjelo osim lijepog kruga blistavih dragulja koji su
ostali ležati u travi.
- Što ćete kod nas? – upita mjedeni kralj.
Starac se odmah dade na sakupljanje dragulja u košaru, pri
čemu mu je morala pomagati i njegova žena. Zatim ponesoše košaru prema obali, na neku uzvisinu, odakle sav teret istresoše u rijeku, usprkos protivljenju ljepotice i žene,
koje bi rado bile nešto od toga zadržale za sebe. Poput svijetlih, treperavih zvijezda dragulji zaplivaše zajedno s valovima, pa se nije moglo razabrati jesu li se izgubili u daljini
ili su pak potonuli.
- Kamo idete? – upita srebrni kralj.
- U svijet – reče starac.
- Želimo vas pratiti – reče starac.
Mješani kralj upravo htjede progovoriti kad se zlatni kralj
obrati plamenovima koji mu se bijahu suviše približili:
- Maknite se od mene! Moje zlato nije za vaše nepce.
Oni se potom okrenuše srebrenu kralju i priljubiše se uz
njega, a njegov je lijepi plašt sjao od njihove žućkaste svjetlosti.
- Dobro mi došli – reče srebreni kralj – ali ja vas ne mogu
hraniti. Jedite vani i donesite mi svoju svjetlost.
Plamenovi se udaljiše, i šmugnuvši pokraj mjedenog kralja,
koji kao da ih nije primjetio, priđoše miješanome kralju.
- Tko će vladati svijetom? – poviče ovaj zamuckujući.
Status, Broj , rujan .
| 17
Mi s l i o c i
- Onaj koji stoji na svojim nogama – odgovori starac.
- To sam ja! – reče miješani kralj.
Lijepa Ljiljana uspinjala se vanjskim stubama, koje su od
hrama vodile prema oltaru, ali se još uvijek morala držati
podalje od svoga dragog. Stara, kojoj je ruka u odsutnosti
svjetiljke postajala sve manjom, uzviknu:
- To će se tek vidjeti – reče starac – jer, došlo je vrijeme.
Lijepa Ljiljana zagrli starca i najsrdačnije ga poljubi.
- Sveti oče – reče ona – tisuću ti puta hvala što po treći put
čujem ove riječi pune nade.
- Moram li ja ipak ostati nesretna? Zar uz tolika čuda nema
niti jednog koje bi moglo spastiti moju ruku?
Njezin joj muž pokaza prema otvorenim vratima i reče:
- Pogledaj, dan se budi. Požuri i okupaj se u rijeci!
Tek što je to izgovorila i čvršće se uhvatila za starca, zemlja
pod njihovim nogama poče podrhtavati. Starica i mladić
držahu se jedno za drugo. Samo pokretljivi plamenovi ništa ne primjetiše.
- Kakav savjet – uzviknu ona. – Zar da još sva pocrnim, da
cijela nestanem?! Pa, ja još nisam isplatila svoj dug!
- Idi, poslušaj me! – reče starac. – Svi su dugovi otplaćeni.
Moglo se jasno osjetiti da se čitav hram pokreće poput broda koji se nakon dizanja sidra lagano udaljava iz luke. Činilo se da su se putem kojim će proći, pred njim otvarale
dubine zemlje. Ni u što nije udario niti mu je ijedna stijena stajala na putu.
Starica se udalji, a na vijencu kupole u tom se trenu ukaza
svjetlo izlazećeg sunca. Starac stade između mladića i djevice te uzviknu gromkim glasom:
Nekoliko se trenutaka činilo kao da sitna kiša sipi kroz
otvor svoda. Starac čvršće stegne lijepu Ljiljanu i reče joj:
- Tri stvari vladaju na zemlji; mudrost, svjetlost i moć. Čuvši prvu riječ, ustade zlatni kralj; čuvši drugu, ustade i
srebreni; a čuvši treću, lagano se uspravi mjedeni kralj. Uto
kralj izliven od raznih metala iznenada nespretno sjede.
- Sad smo ispod rijeke. Uskoro ćemo biti na cilju.
Nedugo nakon toga učinilo im se kao da su zastali, ali su se
prevarili. Naime, to se hram počeo podizati.
Zatim nastade neobična lomljava iznad njihovih glava.
Kroz otvor svoda počeše treskom padati jedne preko drugih daske i grede. Ljiljana i starica skočiše na stranu, a čovjek sa svjetiljkom uhvati mladića i ostane stajati. Mala lađareva koliba, jer hram je pri podizanju baš nju odvojio od
zemlje primivši je u sebe, postupno je klizila nadolje i pokrila mladića i starca.
Žene glasno zavriskaše, a hram se zatrese poput broda koji
je neočekivano udario u kopno. Bojažljivo su tumarale po
pomrčini oko kolibe čija vrata bijahu zatvorena. Na njihivo kucanje nitko nije odgovarao. Kad zalupaše jače, jako se
iznenadiše, jer je drvo stalo odzvanjati. Snagom zatvorene svjetiljke koliba se iznutra pretvorila u srebro. Nedugo
zatim promijenila je čak i svoj oblik. Kad je plemeniti metal napustio slučajne oblike dasaka, letava i greda, koliba se
pretvorila u pomno izgrađeno, prekrasno zdanje. Sada je
uosred velikog hrama stajao divan mali hram ili, točnije rečeno, oltar dostojan hrama.
Stubama koje su iznutra vodile naviše penjao se plemeniti
mladić. Čovjek sa svjetiljkom osvjetljavao mu je put, a netko
drugi kao da mu je pomagao. Taj se drugi pojavio u bijelom
kratkom odijelu držeći srebrno veslo. U njemu se odmah
mogao prepoznati lađar, bivši stanar preobražene kolibe.
18 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Tko je ovo vidio nije se i pored tako svečanog trenutka mogao suzdržati od smijeha, jer taj kralj nije ni sjedio ni ležao,
već se bezoblično raspao.
Plamenovi, koji su se vrzmali oko njega, povukoše se u
stranu. Iako blijedi pri jutarnjoj svjetlosti, sada su se doimali ipak dobro uhranjeni i rasplamsani, jer su svojim šiljatim jezicima spretno i do srži izlizali zlatne žile ovog ogromnog kipa. Nepravilne praznine koje su od toga nastale još
su neko vrijeme, dok je kip stajao u svom prijašnjem obliku,
zjapile otvorene, ali kad su plamenovi polizali i najtanje žilice, kip se najednom slomio, i to upravo na mjestima koja
pri sjedanju obično ostaju cijela, dok mu, inače savitljivi
zglobovi, ostadoše kruti. Tko se nije mogao smijati, morao
je odvratiti pogled na drugu stranu, jer mu je bilo odvratno
gledati tu masu, koje se činila gotovo bezobličnom.
Čovjek sa svjetiljkom poveo je lijepog mladića, čiji je pogled još uvijek bio ukočen, s oltara ravno prema mjedenom
kralju. Pred nogama moćnoga kneza ležao je mač u mjedenim koricama i mladić se njime opasao.
- Mač na lijevu stranu! Desna neka ostane slobodna! –
uzviknu moćni kralj.
Zatim odoše do srebrnog kralja koji ispruži svoje žezlo prema mladiću. Ovaj ga dohvati lijevom rukom, a kralj reče
dopadljivim glasom:
Mi s l i o c i
- Pasi ovce!
Kada dođoše do zlatnog kralja, on s očinskim blagoslovom
stavi hrastov vijenac na mladićevu glavu i reče:
- Spoznaj najviše!
Za vrijeme te ophodnje starac je pažljivo promatrao mladića, čije se grudi nakon opasivanja mačem podigoše, ruke
pokrenuše, a noge stupahu čvršće. Dok je u ruke uzimao
žezlo, činilo se da se njegova snaga ublažava i nekom neizrecivom draži postaje još moćnijom, a u trenutku kad je
hrastov vijenac uresio njegove uvojke, crte mu lica oživješe, oči zasjaše neopisivim sjajem, a prva riječ sa njegovih
usana bijaše:
- Čuvaj uspomenu na zmiju i neka ti bude na čast, jer ti joj
duguješ svoj život, a tvoji narodi most kojim će se susjedne
obale spojiti i oživjeti, i tek tada postati zemljama. Oni blistavi dragulji što plivaju u rijeci ostatci su njezina žrtvovanog tijela i čine glavne potpornje ovog prekrasnog mosta,
na kojima se sam izgradio, a sam će se i održavati.
Prisutni taman htjedoše od starca zahtijevati razjašnjenje
te čudnovate tajne, kad se na vratima hrama pojaviše četiri
lijepe djevojke. Po harfi, suncobranu i poljskom stolcu bilo
je lako prepoznati Ljiljanine pratilje, no četvrta djevojka,
ljepša od ovih triju bijaše nepoznata. Sestrinski se šaleći s
njima, žurila je hramom penjući se srebrnim stubama.
- Hoćeš li mi, draga ženo, ubuduće više vjerovati? – upita
čovjek sa svjetiljkom.
- Ljiljana.
- Ljiljana! Ljiljana! – uzviknu on trčeći joj srebrnim stubama u susret.
Ona, naime, s vrha oltara bijaše sudionicom njegova putovanja.
- Draga Ljiljana! Što dragocjenije može poželjeti čovjek koji
je svime obdaren, od nevinosti i tihe naklonosti koju mu
tvoje grudi donose? O, prijatelju moj – nastavi obraćajući
se starcu i pogledavši tri sveta kipa – veličanstveno je i sigurno carstvo naših očeva, ali zaboravio si četvrtu snagu,
koja od davnina sveobuhvatnije i izvjesnije vlada svijetom:
snagu ljubavi.
Govoreći to, lijepoj se djevojci baci u zagrljaj. Ona odbaci
veo, a njezini se obrazi ozariše najljepšim i najneprolaznijim rumenilom.
- Blago tebi i svim stvorenjima koja se jutros okupaju u rijeci!
Pomlađena i proljepšana starica, od čijeg nekadašnjeg
izgleda nije ostalo ni traga, osvježenim mladalačkim rukama zagrli čovjeka sa svjetiljkom, a on sa zadovoljstvom prihvati njezina milovanja.
- Ako sam ti prestar – reče on osmjehujući se – danas smiješ birati drugog muža. Od danas više ne važi niti jedan
brak koji nije nanovo sklopljen.
- Pa zar ne znaš – dometnu ona – da si se i ti pomladio?!
- Drago mi je ako se u tvojim očima doimam poput snažna
mladića. Ponovno ću prihvatiti tvoju ruku i rado ću s tobom ući u slijedeće tisućljeće.
- Ljubav ne vlada! Ona stvara, a to je više od vladanja!
Svojoj novoj prijateljici kraljica zaželi dobrodošlicu te s
njome i svojim družicama siđe u oltar, dok je kralj u sredini, između dvaju muškaraca, gledao prema mostu, pažljivo
promatrajući vrevu.
Uslijed ove svečanosti, sreće i ushićenja nazočni nisu ni
primjetili da je potpuno svanulo te kroz otvorena vrata
ugledaše sasvim neočekivan prizor. Jedno veliko, stupovima okruženo mjesto činilo je predvorje hrama, na čijem
se kraju vidio dugačak i raskošan most koji je mnogobrojnim lukovima nadsvođivao rijeku. S obiju strana most bijaše opremljen udobnim i krasno opremljenim hodnicima sa
stupovima, namjenjenim putnicima koji su već u velikom
mnoštvu nahrupili i stali neumorno prelaziti s jedne strane
rijeke na drugu. Velikim središnjim kolnikom mosta prolazila su stada mazgi, konjanici i kola. Ta je bujica neometano tekla s obiju strana, ovamo-onamo. Činilo se da se svi
dive udobnosti i raskoši mosta. Novi kralj i njegova žena
bijahu jednako oduševljeni kretanjem i živošću mnoštva,
koliko ih je i njihova uzajamna ljubav činila sretnima.
No njegovo zadovoljstvo ne potraja dugo jer je ugledao nešto što u njemu izazva neraspoloženje. Veliki div, koji se,
kako se činilo, još nije povratio iz svog jutarnjeg sna, tumarao je preko mosta izazivajući ondje veliki nered. Kao
i obično, ustao je sasvim bunovan i namjeravao se okupati u poznatoj rječnoj uvali, ali kako je umjesto nje naišao na
čvrsto tlo, stao je trapati po širokom pločniku mosta. Na
najnespretniji način upao je među ljude i stoku. Njegova je
prisutnost, doduše, kod ljudi izazivala čuđenje, no nitko je
nije osjetio sve dok divu sunce ne zasja u oči, zbog čega on
podiže ruke da ih zakloni. Sjenka njegovih ogromnih šaka
stade tako snažno i nezgrapno mlatarati među mnoštvom
da su se ljudi i životinje zbili u veliku masu, ozljeđujući se
međusobno i izlažući se opasnosti da s mosta budu bačeni u rijeku.
Starac na to uzvrati:
Status, Broj , rujan .
| 19
Mi s l i o c i
Gledajući to nedjelo, kralj se nesvjesnom kretnjom maši za
svoj mač, ali se predomisli i mirno pogleda najprije svoje
žezlo, a onda svjetiljku i veslo svojih pratilaca.
- Pogađam tvoje misli – reče čovjek sa svjetiljkom – ali smo
mi, sa svojim snagama nemoćni spram ovog nemoćnika.
Smiri se, ovo mu je zadnji put. Njegova se sjenka, na sreću,
odvratila od nas.
U međuvremenu, div se sve više približavao hramu i izbezumljen svime što je otvorenih očiju ugledao, spusti ruke, ne
čineći više nikakvih šteta. Zabezeknut je ušao u predvorje.
Baš kad se uputio prema vratima hrama, kao ukopan stade
usred predvorja. Stajao je poput ogromna, snažna kipa od
sjajna crvena kamena, a njegova je sjenka pokazivala sate,
one koji su na pločniku bili kružno upisani oko njega, ali ne
u brojkama, već u plemenitim i znakovitim slikama.
Kralj se nemalo obradovao kad je vidio da divova sjenka
služi korisnoj svrsi. Ni kraljica ne bijaše manje iznenađena
kad je, u svojoj veličajnosti, sa svojim djevicama izišla iz žrtvenika i opazila ovu čudnovatu sliku, koja gotovo da je zaklanjala pogled iz hrama prema mostu.
Međutim, narod se već bio sabio oko diva, koji je mirno
stajao, opkolivši ga i čudeći se njegovoj preobrazbi. S tog
mjesta gomila se uputila prema hramu koji je, čini se, tek
sada primjetila i gurala se na vrata.
U tom je trenu, lebdeći s ogledalom visoko iznad hrama,
jastreb uhvatio sunčevu svjetlost i prebacio je na skup koji
20 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
je stajao na oltaru. Kralj, kraljica i njihovi pratitelji pojaviše
se, obasjani nebeskim sjajem, u polumračnom svodu hrama, a narod pred njima pade ničice. Kad se svjetina oporavila i ustala, kralj je sa svojom svitom sišao u oltar da bi
skrivenim odajama otišao u svoju palaču. Narod se razmilio po hramu želeći zadovoljiti svoju znatiželju. S čuđenjem
i strahopoštovanjem mnoštvo je promatralo tri uspravna
kralja, ali je više žudjelo saznati kakva se to gomila krije
ispod raskošna saga u četvrtom udubljenju. Ma što da je to
bilo, nečija je dobronamjerna skromnost rasprostrla raskošan prekrivač preko slomljenoga kralja, pa niti jedno oko
nije moglo prozreti što se ispod njega krije, niti ga se ijedna
ruka usudila skloniti.
Narod se nikada ne bi zasitio gledanja i divljenja, a svjetina
koja je nahrupila ugušila bi se u hramu da joj se pažnja nije
ponovno skrenula na veliki trg.
Kao iz zraka, iznenada zveckajući stadoše padati zlatnici
na mramorne ploče. Najbliži putnici oboriše se na njih da
ih dograbe. To se čudo ponavljalo sad ovdje, sad ondje. Jasno, to su plamenovi, odlazeći, još jednom učinili sebi zadovoljstvo da na veseli način spiskaju zlato od dijelova srušenoga kralja. Neko je vrijeme narod pohlepno jurio ovamo-onamo, gurao se, čak se i pograbio kad zlatnici više
nisu padali.
Najzad se svi postupno raziđoše i krenuše svojim putem. I,
sve do dana današnjega na mostu vrvi od putnika, a hram
je postao najposjećenije mjesto na kugli zemaljskoj.
Prevela s njemakoga: Danijela Tkalec
Mi s l i o c i
Status, Broj , rujan .
| 21
Mi s l i o c i
Goetheova tajna objava
Rudolf Steiner
Ezoterno predavanje održano . listopada .
godine u Berlinu.
O
vom predavanju bi se moglo lako prigovoriti
da će u njemu na simboličan i alegorijski način
biti objašnjeno nešto što je Goethe kao pjesnik
stvorio u slobodnoj igri svoje stvaralačke mašte. Uvijek će
se iznova događati da netko ovakvo – tako da kažemo –
izlaganje, objašnjenje jednog proizvoda stvaralačke mašte,
odbaci prigovorom: “Ah, ovdje se (opet) u oblikovanju ovog
djela traže svakakvi simboli i značenja, kako bi se pomoću
njih okarakterizirala njegova dubina.” Stoga, odmah na početku treba primjetiti da ovo što danas imam namjeru kazati nema ništa zajedničko s onim što se često čini, osobito u teozofskim krugovima, a izražava se kao simboličko ili
alegorijsko objašnjenje bajki ili pjesničkih djela. I zato što
znam, da se na slična predavanja koja sam održavao, često
prigovaralo riječima: “Ne možemo prihvatiti takva simbolička objašnjenja pjesničkih figura.” Upravo stoga ne mogu
dovoljno naglasiti da ono što ovdje želim kazati mora biti
shvaćeno, jedino i samo, u slijedećem smislu: Pred nama je
jedno cjelovito pjesničko djelo nastalo kreativnom igrom
stvaralačke mašte – Bajka o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani.
I to trebamo uvijek imati na umu. Ipak, u vezi s tom bajkom moglo bi se postaviti pitanje: smijemo li s bilo kojeg
gledišta tom djelu prići i pokušati pronaći ono što je u njemu idejno, ono što je idejni sadržaj jednog takvog pjesničkog uradka?
Pred sobom vidimo biljku. Čovjek pristupa biljci, istražuje
zakonitosti njezinog rasta i razvoja, dio po dio. Ima li botaničar, ili netko drugi tko se time bavi, pravo na to? Treba li
mu prigovoriti: O tim zakonima, koje nalaziš u biljci, biljka ništa ne zna, ona ne poznaje zakone svoga rasta i razvoja. Istu vrijednost koju bi takav prigovor imao nekom botaničaru – isti takav smisao ima i prigovor koji bi se mogao uputiti mome pokušaju objašnjenja Goetheove Bajke.
Ja ne želim da se ove stvari koje ću kazati tako shvate kao da
bih ja želio reći: ovdje imamo zmiju, ona znači ovo ili ono;
ovdje imamo jednog zlatnog, jednog srebrnog i jednog
brončanog kralja, oni znače ovo ili ono. Nemam namjeru
objašnjavati Bajku simbolički ili alegorijski, nego na sličan
22 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
način kao što bih objašnjavao zakonitosti po kojima raste
biljka, zakonitosti kojih biljka nije svjesna niti ih može spoznati. I kao što botaničar ima pravo pronalaziti zakonitosti rasta biljke, isto tako može (svatko) sebi kazati: ono što
se ovdje raspravlja, to pjesnik Goethe nije morao nikada
izgovoriti ili o tome razmišljati, nikada to nije moralo biti
iznešeno pred njegovu dnevnu svijest. Pa ipak je istina da
se zakonitosti uobličavanja i metamorfoze idejnog sadržaja Bajke mogu promatrati u istom smislu kao što kod biljke
promatramo i istražujemo zakonitosti njenog rasta; da isto
tako kako postoje zakonitosti uobličavanja i metamorfoze
sadržaja Bajke, postoje i zakonitosti po kojima biljka raste,
prema kojima je nastala.
Stoga molim da ono što ću kazati shvatite tako kao da to
predstavlja smisao i duh Goetheovog načina mišljenja i
predstavljanja. Treba priznati mogućnost da onaj tko se,
takoreći, osjeća pozvanim izložiti vam idejni smisao Goetheovog pogleda na svijet, na to ima pravo. Stoga ćemo pokušati pronaći idejnu osnovu Goetheovog pogleda na svijet i život, kao što bi botaničar pokušao pronaći zakonitosti
po kojima raste biljka.
U Bajci o zelenoj zmiji i lijepoj Ljiljani nalazi se Goetheova psihologija ili znanost o duši, odnosno, ono što Goethe
smatra mjerodavnim za ljudsku dušu. I ako želimo shvatiti
ono što o tome treba reći, bit će dobro da prethodno, običnim jezikom, ukratko izložimo Goetheovo shvaćanje svijeta, duha i duše.
Ovdje zastupani Goetheov pogled na svijet polazi od činjenice da ljudsku spoznaju ne treba smatrati kao nešto što
vrijedi za sva vremena. Često nailazimo na shvaćanje: čovjek kakav je danas, takav je i u svojoj biti, takav je općenito; takav kakav je, on je sposoban da svim stvarima postavlja bezuvjetne kriterije; on svojim osjetilnim organima
promatra svijet, shvaća ga u njegovim pojavama, kombinira te pojave pomoću svoga razuma vezanog za njegova
osjetila, i ono što zaključuje tom razumskom djelatnošću
vezanom za osjetilno promatranje, to smatra apsolutnim
znanjem svijeta i života, znanjem koje mora vrijediti za
svakoga i za sva vremena.
Mi s l i o c i
S tim u suprotnosti je – ali ta je suprotnost sasvim određene vrste – duhovnoznanstveno shvaćanje svijeta koje se
ovdje zastupa. Ono polazi od pretpostavke da ono što postaje naša spoznaja ovisi o našim spoznajnim organima, o
našoj spoznajnim mogućnostima; te da smo mi kao ljudi
sposobni, radom na sebi, razviti na viši stupanj one spoznajne sposobnosti koje imamo na određenom stupnju
svoga postojanja. Ovaj pogled na svijet polazi od pretpostavke da mi te spoznajne sposobnosti možemo obrazovati. Čovjek može razvijati svoje spoznajne sposobnosti, i takvim uzdizanjem na viša gledišta prodirati dublje u tajne
svijeta i opstanka, te time zadobivati jedan sveobuhvatniji
pogled na svijet i život.
Duhovna znanost je daleko od toga da se užasava slike svijeta ljudi koji stoje na čisto materijalističkom gledištu, ili
pak, da je proglašava točnom ili netočnom. Na te stvari prije treba gledati tako da u svakom vremenu slika svijeta nekog čovjeka odgovara stupnju ljudskog razvoja, ali i da je
čovjek u stanju u sebi sadržane sposobnosti razviti i uzdići,
i tim uzdizanjem svojih spoznajnih sposobnosti steći i neka
nova iskustva i spoznaje.
U perspektivi duhovne znanosti je shvaćanje da čovjek
može stjecati sve više spoznaja tako što će sam sebe dalje
razvijati i da je ono što postigne daljnjim razvojem, ono što
može doživjeti u sebi, objektivni sadržaj svijeta kojeg ranije nije opažao, upravo zbog toga što nije raspolagao sposobnostima kojima taj svijet može opažati. Duhovna znanost
se bitno razlikuje od drugih, jednostranih pogleda na svijet (bili oni spiritualistički ili materijalistički) po tome, što
u osnovi uzeto, ne zna za jednu zauvijek zaključenu istinu,
nego uvijek zna samo za mudrost nekog određenog razvojnog stupnja. Stoga se duhovna znanost pridržava Goetheove rečenice: “Čovjek, zapravo, uvijek ima svoju istinu, a ona
je ipak uvijek ista”. Ona je uvijek ista jer je ono što mi svojom spoznajom primamo u sebe objektivno isto.
Kako čovjek dolazi do toga, da razvija sposobnosti i snage
koje počivaju u njemu? Duhovna znanost je, takoreći, stara koliko i čovjekovo mišljenje. Duhovna znanost je uvijek
stajala na gledištu da pred čovjekom, kao ideal, stoji neko
savršenstvo spoznaje, kojem on teži. Princip koji sadrži taj
ideal oduvijek se nazivao “princip posvećenja ili inicijacije”.
Posvećenje ili inicijacija, dakle, nije ništa drugo nego podizanje čovjekovih spoznajnih sposobnosti prema sve višim
stupnjevima spoznaje, a time i stjecanje sve dubljih uvida
u biće svijeta oko nas. Može se slobodno reći da je Goethe čitavog svog života u potpunosti stajao na tom gledištu,
na gledištu spoznaje u razvoju, na gledištu posvećenja, inicijacije. Upravo to nam, u najeminentnijem smislu, pokazuje ova bajka.
To ćemo najlakše razumjeti, ako pođemo od gledišta, kojeg
danas zastupa većina ljudi a koje je u suprotnosti s principom posvećenja ili inicijacije.
Danas se u najširim krugovima može čuti, od ljudi koji su
o tim stvarima razmišljali, ili koji vjeruju da o tim stvarima imaju svoj sud, kako (više ili manje svjesno) zastupaju
gledište da o istini, o objektivnoj stvarnosti, može odlučivati samo. Veoma često moći ćete čuti: Znanost može biti
samo ono što se oslanja na objektivnost opažanja, a pod
tim se, gotovo uvijek, podrazumijeva i primjena ljudskog
razuma i sposobnosti predstavljanja na rezultate opažanja.
Svi vi znate da čovjek ima sposobnost sebi nešto pred-staviti, obrazovati neki pojam, i da je to jedna duševna moć
među ostalim moćima. Isto tako, svatko od vas zna da su
takve duševne sposobnosti, ili moći, i osjećaj i volja. Tako
se, već relativno površnim promatranjem, može kazati: Čovjek nije samo biće koje stvara predstave, nego i biće osjećaja i biće volje.
Međutim, oni koji smatraju da zastupaju gledište čiste znanosti kazat će: u znanosti ima riječ samo moć predstavljanja, a ne čovjekovi osjećaji i impulsi volje. Jer, kažu oni, ako
se dopusti osjećajima i volji da se miješaju u znanstveno rasuđivanje, time će se ono što je objektivno zagaditi, time
će ono što u predstavljanju treba imati objektivni (bezlični) karakter postati subjektivno i tako iskvariti znanstvenu spoznaju. Jer čovjek će, ako u ono što treba biti predmet
znanstvene spoznaje unosi svoje osjećaje, naći stvari koje
su mu dopadljive ili odvratne, simpatične ili antipatične. To
da se nama nešto dopada ili ne dopada nastavljaju zastupnici čiste znanosti, da nešto želimo ili ne želimo, za spoznaju je sasvim nevažno. Kao što je za onoga tko stoji na
čvrstom tlu znanosti , istina dostupna tek onda ako se drži
samo izvanjskih stvari, tako je istina da te sama stvar prisiljava da kažeš: ovo je crveno; na isti način je točno i ono što
stekneš kao predstavu bića kamena. Ali, nije u bivstvu stvari da se pojavljuju kao ružne ili lijepe, da ih netko želi ili ne
želi. Ako ti nešto izgleda crveno, to ima objektivnu osnovu,
a ako ti nešto nećeš, tu nema ništa objektivno.
Neki sustavi današnje psihologije, u izvjesnom smislu, nadilaze prethodno okarakterizirano gledište (ovdje se naravno nećemo baviti razlozima za i protiv takvog pravca današnje znanosti o duši, ili psihologije). Ta psihologija kaže:
“Ako promatramo duševne pojave, duševni život, onda se
ne smijemo ograničiti samo na sposobnost predstavljanja,
nego moramo uzeti u obzir i utjecaje osjećaja i svijeta volje”. Možda je nekome od vas poznato da ovaj stav spada u
sustav Wundtove psihologije koja volju smatra prvobitnom
duševnom djelatnošću. Na fundamentalan način, u izvjesnom smislu, i ruski psiholog Loski je u svojoj zadnjoj knjizi pod naslovom “Intuitivizam” (bez obzira slažemo li se s
tim ili ne) skrenuo pažnju na ulogu volje u čovjekovom duševnom životu. Mogao bih vam navesti još mnogo primjeStatus, Broj , rujan .
| 23
Mi s l i o c i
ra, ako bi želio pokazati kako se u okviru znanosti o duši ili
psihologiji nastoji prevladati jednostrani intelektualizam; i
ako bih želio dalje pokazivati da u onom što sadrži čovjekova duša, djeluju i druge snage.
Onaj tko bi želio o ovim stvarima dalje misliti, mogao bi
sebi reći: Iz prethodno navedenog vidimo kako je neutemeljen zahtjev da jedino predstave izvedene iz promatranja mogu dovesti do objektivnih znanstvenih rezultata. Jer
ako i sama znanost (o duši) pokazuje da to nije moguće, da
posvuda u duši u igri sudjeluje i volja, kako je onda moguće
zaključiti da je nešto čisto objektivno promatranje.
Goethe je pripadao onoj vrsti ljudi koji su najoštrije odbijali osnovnu pretpostavku da spozanja nastaje samo posredovanjem sposobnosti predstavljanja, samo posredstvom
moći mišljenja. To je najizrazitija, najznačajnija osnovna
karakteristika Goetheovog bića, koju je on često, više ili
manje jasno, javno iznosio. Goethe je uvijek bio mišljenja
da čovjek mora angažirati cjelokupnu ljudsku dušu, sa svim
njenim snagama, ako hoće rješavati zagonetku svijeta.
Međutim, ne smijemo stvar shvatiti jednostrano i biti nepravedni. Sasvim je točno da su, ukoliko ih primjenimo za
spoznaju, osjećaji i volja pojedinca podložni individualnim
svojstvima čovjeka. I s pravom se kaže: kuda bismo dospjeli ako ne bismo uzimali u obzir samo ono što pripada predmetu promatranja, što oči vide, što pokazuje mikroskop,
nego i ono što nam o tome kažu osjećaj i volja? A upravo
to moramo reći sebi da bismo shvatili kako Goethe stoji na
principu posvećenja i razvoja. Jer, ljudski osjećaji i volja,
takvi kakvi su danas u prosjeku, uistinu su neupotrebljivi za spoznaju. Oni bi, kada bi se koristili takvi kakvi danas u prosjeku jesu, ljude vodili samo jednom apsolutnom
spoznajnom nejedinstvu. Prema subjektivnim potrebama
osjećaja i volje, jedan hoće ovo, drugi ono. Onaj koji stoji
na stajalištu inicijacije nema iluzija da su od ljudskih sposobnosti (mišljenje/predstavljanje, osjećaj i volja), u razvoju
suvremenog čovjeka najviše napredovale sposobnosti mišljenja i predstavljanja; one su, po spoznajnim sposobnostima, daleko ispred osjećaja i volje, one su sposobne isključiti
osobno i prodrijeti u objektivno.
Ona duševna sposobnost koja se iživljava u intelektualizmu je već danas toliko uznapredovala da se ljudi, ako se
oslanjaju na tu moć duše, najmanje sukobljavaju u mišljenjima i najviše slažu u onom što kažu. To je stoga što su se
današnji ljudi u odnosu na predstave i navike mišljenja daleko razvili, dok osjećaji i volja još uvijek nisu razvijeni do
tog stupnja objektivnosti. Doduše, mogli bismo i unutar
misaonog područja i života predstva pronaći razlike i neslaganja, kada bi se time htjeli dalje baviti. Ipak, ima širokih
područja života predstva koja nam pružaju potpuno objektivne istine, istine koje su ljudi kao takve upoznali, neovisno o izvanjskim iskustvima. I pri tome je sasvim sveje-
24 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
dno ako i milijuni ljudi o tome misle drugačije. Onaj tko je
razloge za određenu tvrdnju, posredstvom mišljenja, doživio u sebi, u stanju je tvrditi da je to istina iako bi milijuni
ljudi mislili drugačije. Svatko se može sam uvjeriti u takve
istine kada se one odnose na svijet brojeva i prostora. Da
je 3 puta 3 jednako 9, to može svatko shvatiti, i to je točno
i onda ako milijun ljudi tvrdi suprotno. Zašto je to tako?
Zato što je većina ljudi u odnosu na takve istine, kakve su
na primjer matematičke istine, uspjela isključiti svoje sviđanje i nesviđanje, svoje simpatije i antipatije, ukratko sve
ono što je osobno i individualno, i time omogućiti samim
stvarima da govore o sebi. To isključenje svega osobnog, u
odnosu na mišljenje i sposobnost predstavljanja, označavano je nazivom “pročišćenje” (razbistravanje) ljudske duše, i
to pročišćenje je smatrano prvim stupnjem na putu posvećenja ili inicijacije. Ili, moglo bi se reći, prvim stupnjem na
putu prema višim spoznajama.
Čovjek koji je upućen u te stvari može reći: Ljudi na području osjećaja i volje nisu postigli stanje u kojem osobno
više ne dolazi do izražaja, ali, u velikoj većini, ljudi to još
nisu postigli ni na području mišljenja; oni se još uvijek nisu
u stanju slobodno osloniti na ono što im stvari, ili ideje o
stvarima, govore o sebi, na način kako to mogu kada se radi
o matematičkim predmetima i zakonitostima. Ali, postoje metode da se mišljenje toliko pročisti da više ne mislimo osobno, nego da pustimo misli da misle u nama, onako
kako puštamo matematičke misli da misle u nama. Dakle,
ako misli očistimo od primjesa osobnosti, onda govorimo o
pročišćenju ili katarzi, kako je to nazivano u eleuzinskim
misterijama. Čovjek se mora, dakle, razviti do stanja pročišćenog mišljenja, da bi mu to mišljenje moglo pružiti mogućnost da stvari shvati objektivno.
Kao što je to moguće primjeniti na području mišljenja, isto
je tako moguće isključiti sve primjese osobnosti i iz osjećaja. U tom slučaju, ono u stvarima što izazove naše osjećajne reakcije, to više ne govori o osobi koja nešto osjeća (to
više nema ništa s osobnim, s individualnim simpatijama i
antipatijama), nego nam kroz osjećaj govori jedino, i samo
biće stvari, i to govori ono što o stvarima ne možemo spoznati oslanjajući se samo na moć predstavljanja, govori ono
što je predstavljanju skriveno. Doživljaji u našoj duši koji
proizlaze iz našeg osjećajnog života vode jednoj unutarnjoj
spoznaji, vode dublje u biće stvari, ali pri tom se obraćaju drugim područjima naše duše, područjima izvan intelektualizma. I osjećaji, dakle, mogu biti pročišćeni kao i mišljenje, tako da i osjećaji, u tom slučaju, isto tako mogu voditi prema objektivnim spoznajama, kao i mišljenje ili moć
predstavljana. U ezoternoj znanstvenoj spoznaji, to pročišćenje ili razvoj osjećaja naziva se “prosvjetljenje”. Svaki
čovjek, sposoban za takav razvoj, mora se potruditi da se u
istraživanju stvari prepušta samo onome što je u biću stvari, a ne onome čemu proizvoljno teže osobne sklonosti njegova bića. Ako je postigao da stvari u njemu ne bude nika-
Mi s l i o c i
kve osobne simaptije ni antipatije, nego dopušta da mu govori samo biće stvari, tako da može kazati: moje simpatije
i antipatije mi nisu važne, njih ne trebam uzimati u obzir
– onda će to što će čovjek misliti ili raditi počivati u biću
stvari, onda će to biti izraz unutarnjeg bića stvari.
U ezoternoj znanosti o spoznaji rad volje je nazvan “svršetak”. Ako čovjek stoji na principima duhovne znanosti,
onda on sebi kaže: Ako imam pred sobom neki predmet,
u tom predmetu živi nešto duhovno i ja mogu svoje sposobnosti predstavljanja tako upotrijebiti da se taj predmet,
kroz moje predstave i pojmove, objektivno odražava. Tako
je ono što mi je izvanjsko postalo unutarnje i ja sam biće
stvari upoznao svojim sposobnostima predstavljanja. Ali,
to što sam tako upoznao, to je samo dio bića. U stvarima
postoji nešto što uopće ne vodi predstavama, nego samo k
osjećaju. I upravo to je ono što spoznaje onaj tko je prosvjetljen, onaj čiji je osjećaj postao objektivan.
Onaj tko posebnim odgojem osjećaja nije u sebi razvio jedan takav dio bića, nije u stanju prepoznati biće u navedenom smislu. Za onoga pak, tko sebi kaže: osjećaj isto tako
može pružiti priliku za spoznaju, kao i sposobnost predstavljanja (ne osjećaji kakvi jesu, nego onakvi kakvi prikladnim metodama znanosti o spoznaji mogu postati) – takvom čovjeku će postepeno postajati jasno da postoje stvari koje su dublje nego što sposobnost predstavljanja može
zahvatiti, a to su stvari koje govore duševnoj prirodi ili
osjećajima.
Isto tako, postoje stvari koje se uzdižu čak do volje.
Goetheu je bilo posve jasno da je tomu tako, da u čovjeku
uistinu postoje takve mogućnosti. On je u potpunosti bio
na stajalištu principa inicijacije. Stoga je posvećenje – koje
čovjek može postići kroz razvoj tri osnovne sposobnosti
svoje duše: volje, osjećaja i mišljenja – predstavio tako što
je u Bajci prikazao predstavnike triju oblika posvećenja.
Zlatni kralj je predstavnik posvećenja kroz sposobnost
objektivnog mišljenja, srebrni kralj je predstavnik posvećenja kroz sposobnost objektivnog osjećaja, a brončani
kralj je predstavnik voljnog posvećenja.
Pri tom nam je Goethe izričito skrenuo pažnju na to da čovjek mora nešto savladati da bi bio obdaren darovima triju
kraljeva. Mladić, kojeg smo u Bajci upoznali, nije ništa drugo nego predstavnik čovjeka koji stremi najvišem. Onako
kako Schiller u svojim Estetskim pismima prikazuje čovjeka koji stremi prema savršenom (punom) čovještvu, tako
Goethe u liku Mladića prikazuje čovjeka koji teži prema
najuzvišenijem, koji najprije hoće dosegnuti lijepu Ljiljanu,
da bi zatim unutarnje savršenstvo stekao darovima kojima
ga obdaruju tri kralja: zlatni, srebrni i brončani.
Pod kojim okolnostima se sve to događa, naznačeno je u
zbivanjima Bajke. Sjetite se da je u podzemnom hramu, u
kojem zmija vidi pomoću snaga kristalizacije zemlje, u svakom od četiri kuta bio po jedan kralj. U prvom kutu je bio
zlatni, u drugom srebrni, a u trećem brončani. U četvrtom
kutu je kralj koji je bio smjesa ova tri metala, kralj u kojem
su metali bili tako saliveni da ih je bilo nemoguće razlikovati. U tom četvrtom kralju Goethe nam prikazuje predstavnika onog ljudskog razvojnog stupnja u kojem su kod
čovjeka pomješane njegove moći volje, osjećaja i mišljenja. Drugim riječima, četvrti kralj je predstavnik duše kojom vladaju impulsi volje, osjećaja i mišljenja, jer duša nije
u stanju vladati njima. Četvrtom kralju nasuprot je postavljen mladić, koji je dobio darove prva tri kralja – dar moći
objektivnog mišljenja, dar spoznaje kroz osjećaje i dar spoznaje kroz volju, ali tako da ti darovi nisu pomiješani – on
utjelovljuje one spoznaje kojima ne vladaju predstave, osjećaji i volja, nego čovjek vlada njima. Te moći vladaju čovjekom sve dok u njemu kaotično struje jedna kroz drugu; sve
dok one u njegovoj duši nisu čiste i dok ne djeluju svaka za
sebe i po vlastitim zakonitostima.
Dok čovjek ne postigne to razdvajanje on nije u stanju
ispravno djelovati kroz svoje tri spoznajne moći. U slučaju
kada te tri moći ne vladaju čovjekom kaotično, nego obrnuto, on vlada njima – onda je njegova moć predstavljanja
takva da je mišljenje čisto kao zlatni kralj, da mislima nije
ništa izvanjski pridodato; onda je njegova moć osjećaja takva da nije izmjenjena primjesama osobnosti, da je osjećaj
čist i bistar kao srebrni kralj; a kada je volja tako čista kao
tučak brončanog kralja, onda njome ne vladaju predstave i
osjećaji, i ona je u mogućnosti slobodno se izraziti u punini svoje posebnosti.
Drugim riječima, ako čovjek kao sredstva objektivne spoznaje ispravno koristi volju, osjećaje i mišljenje, onda za
njega možemo kazati da je u tolikoj mjeri nadišao sebe da
stječe takvu spoznajnu moć koja ga vodi jednom dubljem
uvidu u zagonetku svijeta i života – onda on istinski uranja u tijek stvarnosti, uranja u unutarnjost bića stvari. Ima
li čovjek, uistinu mogućnost vršiti takve uvide i uranjanja,
o tome nas, razumije se, može poučiti samo vlastito isklustvo.
Nakon prethodne napomene neće biti teško shvatiti da
nas je Goethe – prikazavši u Mladiću čovjeka koji nečemu teži – potaknuo da u lijepoj Ljiljani vidimo jedno duševno ustrojstvo, jedno stanje koje ljudska duša postiže kada
joj se objave bića predmeta i kada čovjek svoje postojanje
uzvisi time što svoju unutarnjost stapa s bićima vanjskoga svijeta. To što čovjek doživi time što preraste sebe, time
što postane vladar svojim duševnim sposobnostima, pobjednik onog što kaotično živi u njegovoj duši; to što čovjek tada doživi, to unutarnje blaženstvo, tu spojenost s
predmetima vanjskoga svijeta, to rađanje sebe u stvarima
Status, Broj , rujan .
| 25
Mi s l i o c i
– to nam Goethe prikazuje događajem spajanja (vjenčanja)
Mladića i lijepe Ljiljane. Pri tome ljepota nije samo estetska kategorija, nego svojstvo čovjeka koji je postao savršen
do izvjesnog stupnja. Time smo na tragu otkrivanja razloga
zašto nam Goethe prikazuje kako Mladića nešto vuče, kako
žudi za Ljiljanom i kako mu u toj prvotnoj žudnji odumiru
sve životne snage. Zašto to biva tako?
sebe svo zlato na koje naiđu – ližu čak i odaje starčeve kolibe – a nakon toga ga razmetljivo razbacuju. To zlato ne
predstavlja nikakvu posebnu vrijednost, ni plamenovima,
ni nekim drugim likovima Bajke. Lađar odbija zlatnike plamenova lutalica jer bi se rijeka propela, to jest jako usprotivila, da ga je primio kao nagradu za obavljeni posao. Lađaru se smije platiti samo plodovima zemlje.
Razumjet ćemo Goetheovo prikazivanje jedna takve slike, ako se nadovežemo na jednu misao koju je on, jednom
prigodom, ovako izrekao: “Sve ono što nam daje vlast nad
nama samima, bez sudjelovanja naše slobodne volje, vodi
nas u zablude”. Čovjek prvo mora postati slobodan da bi na
ispravan način postao vladar nad svojim unutarnjim duševnim snagama. Tek tada on može postići istinsko sjedinjenje s najvišim stanjem ljudske duše, s lijepom Ljiljanom.
Ali ako on to sjedinjenje hoće postići prije nego je zato primjereno pripremljen, s nezrelim duševnim snagama, onda
mu ta težnja troši životne snage, djeluje iscrpljujuće na njegovu dušu. Stoga Goethe želi skrenuti pažnju na činjenicu da Mladić traži takvu oslobođenje koje će ga učiniti vladarom nad vlastitim duševnim sposobnostima. U trenutku
kada njegove duševne snage u njemu više ne djeluju kaotično, nego međusobno stoje pročišćene i prosvijetljene, u
tom trenutku on je zreo za postizanje onog stanja duše koje
je okarakterizirano, odnosno prikazano kao spajanje s lijepom Ljiljanom.
Kako pak to zlato djeluje u zelenoj zmiji? Zmija gutajući ga
sve više svijetli. I biljke i drugi predmeti u njezinoj okolini počinju svjetliti uslijed toga što zmija uzima u sebe ono
što je, dok se nalazi u plamenovima lutalicama, bez vrijednosti.
Već smo rekli da Goethe sve likove Bajke obrazuje slobodnom igrom vlastite stvaralačke fantazije: Ako smatramo
da su ti likovi izrazi određenih duševnih snaga, vidimo da
su te snage bile stvaralački aktivne u Goetheovoj duši. On
se nije zadovolji time da to svoje unutarnje stanje izrazi na
način lošeg didaktičkog pjesnika, navodeći što ova ili ona
duševna snaga znači. On je likovima i radnjom Bajke slikovito izrazio ono što se u njegovoj duši događalo. Ako Bajku tako doživljavamo, moći ćemo spoznati što njeni likovi izražavaju. Likovi u Bajci stoje međusobno u takvom
odnosu kao što u čovjeku međusobno stoje njegove duševne snage.
Ne može se dovoljno oštro naglasiti da se u Bajci ne radi o
tome da pojedini likovi znače ovo ili ono. Uopće se ne radi
o tome. Važnije od toga je pratiti koje doživljaje određena duševna snaga izaziva u Goetheovoj duši, te pokušati
razumjeti ono što je živjelo u Goetheovoj duši, ono što je,
posredstvom njegove pjesničke imaginacije, zadobilo svoj
izraz u likovima Bajke. Događaj i ugođaj Bajke time postaju
važniji od njezinih likova. Likovi su tu ne da bi značili ovo
ili ono, nego da bi kroz međusobne odnose mogli stvoriti
događaj i ugođaj Bajke.
Tako vidimo plamenove lutalice i zelenu zmiju. Vidimo da
plamenovi lutalice dolaze s one, duhovne obale rijeke i pokazuju sasvim neobična svojstva. Oni požudno uvlače u
26 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Međutim, u Bajci se i plamenovima lutalicama pripisuje izvjesna važnost. Znate da starac u odlučnom trenutku zahtjeva od plamenova lutalica da baš oni otvore kapiju hrama, tako da cijela povorka može ući u hram.
Ono što se zelenoj zmiji događa u okviru radnje Bajke
odgovara doživljajima kroz koje ljudska duša prolazi na
putu svoga razvoja. To naročito snažno doživljavamo u načinu mišljenja koje je u prekjučerašnjem predavanju prikazano razgovorom između Goethea i Schillera. U tom predavanju je izloženo da su Goethe i Schiller razgovarali o
tome kako treba promatrati prirodu. Tom prigodom, Goethe je s nekoliko poteza nacrtao svoju ideju prabiljke. Schiller mu je na to odgovorio svojim mišljenjem da je to što je
Goethe nacrtao – ideja, nešto apstraktno, nešto što se dobije kada se na promatranom predmetu, jednoj vrsti biljke,
izostave sva različita obilježja i sastavi sve ono što je opće,
zajedničko svim jedinkama jedne vrste. I spominje se da je
Goethe na to odgovorio: “Ako je to jedna ideja, onda ja ideje vidim svojim očima”. U tom trenutku, jedna prema drugoj, postavile su se dvije sasvim različite stvarnosti.
Schiller se doista bio uzdigao na Goetheov način gledanja.
Poštovatelji Schillera griješe kada ga navode kao primjer
one duševne sposobnosti koja lebdi u apstrakcijama i živi,
prije svega, u predstavama stvari prvenstveno shvaćenih
samo razumom. U čovjeku koji hoće postići neki viši razvoj ta sposobnost duše, u određenim okolnostima, može
igrati sasvim negativnu ulogu.
Postoje ljudi koji su prvenstveno orjentirani prema apstraktnom mišljenju. Ako apstraktnost promatramo kao
duševnu snagu, onda bi za nju mogli kazati da je povezana s pojmom neproduktivnosti. Ljudi skloni apstraktnom
mišljenju mogu biti veoma oštroumni, sposobni izvesti
veoma precizna razlikovanja, na divljenja dostojan način,
uspostaviti odnose među različitim pojmovima, kombinirati razne teorije. Međutim, jedno takvo duševno raspoloženje često je spojeno s nemogućnošću primanja duhovnih
utjecaja inspiracije. To ustrojstvo duše, okarakterizirano
neproduktivnošću i apstraktnošću, predstavljeno je u pla-
Mi s l i o c i
menovima lutalicama. Oni u sebe primaju zlato gdje god
ga nađu, ali u njima nema pronalazačkog dara, oni su neproduktivni, ne mogu shvatiti ideje u Goetheovom smislu.
Njima su te ideje nešto strano. Oni nemaju volje da se nesebično predaju stvarima, nemaju volje da se zadržavaju na
činjenicama, i pojmove koriste na način da im oni budu tumači činjenica. Njima je stalo do toga da svoj razum kljukaju pojmovima, kako bi ih poslije mogli razmetljivo razbacivati. Oni su slični čovjeku koji sjedi u bibliotekama, sakuplja znanje i onda ga na odgovarajući način prenosi drugima, bez da je sam do kraja spoznao ono što sakuplja i prenosi. Za plamenove lutalice je karakteristično da raspolažu
duševnom sposobnošću koja nikada nije u stanju shvatiti
ni jednu literarnu misao, ili sadržaj nekog osjećaja, ali vrlo
dobro, na primjer, poznaju povijest književnosti. Sve što su
produktivni duhovi stvorili, sve to oni mogu shvatiti samo
u apstraktnim formama.
Ali, prethodno izrečenim ne želim obezvrijediti ovu moć
apstrahiranja. Jer, kada čovjek ne bi imao tu duševnu sposobnost, i kada ju ne bi njegovao, ili kada bi ona u njemu
bila nedovoljno razvijena, onda bi mu nedostajalo nešto
što on nužno treba imati, ako želi svoje stvarne spoznajne
sposobnosti razviti u punoj mjeri. Slikom plamenova lutalica, odnosno, njihovim odnosima s drugim likovima u Bajci, Goethe nam prikazuje način na koji jedna takva duševna sposobnost djeluje na druge sposobnosti duše, način
na koji im može štetiti, ili pak, koristiti. Doista, kada netko
ne bi imao tu duševnu sposobnost, a htio bi se uzdići na viši
stupanj, on to ne bi mogao učiniti, jer ne bi imao ono čime
može otključati hram. Goethe čitatelju želi predočiti štete i
koristi koje ta duševna snaga može nanijeti.
Plamenovima lutalicama Goethe predstavlja jedan element duše. Onog trenutka kada se čovjek počne jednostrano predavati pojedinom elementu svoje duše, taj element
postaje štetan. Takva jednostrana apstraktnost daje jednu
visoku kritičku sposobnost, koja čovjeka oblikuje tako da
on postaje netko tko sve može naučiti, ali to znanje, budući
da mu nedostaje produktivni element, ne može se dalje iz
sebe razvijati i donositi plodove istinske spoznaje. A Goethe sasvim jasno prikazuje kolika je vrijednost onoga što je
prikazano plamenovima lutalicama. To što oni nose u sebi,
može postati nešto izuzetno vrijedno: zlato plamenova lutalica u zelenoj zmiji postaje nešto korisno time što osvjetljava predmete koji se nalaze u njezinoj okolini.
To što živi u plamenovima lutalicama, ako se preradi na
pravi način, postaje u ljudskoj duši nešto krajnje produktivno. Onaj tko se trudi da pojmove, ideje i idealtipove, doživljava tako da ih ne postavlja kao apstrakcije, nego ako mu
one postaju vodič i tumač onih realnosti koje ga okružuju,
i ako se isto tako predano posveti promatranju, kao što se
predano posvećuje apstraktnom mišljenju, onda ga takva
duševna snaga dovodi u položaj u kojem se našla zelena
zmija. Onda on može svjetlost i mudrost obrazovati iz samih pojmova. Onda ga to ne vodi k tome da postane vertikalna linija koja gubi sve veze i odnose s površinom, kao što
je to bio slučaj s plamenovima lutalicama, koji su, premda
zmijini srodnici, uvijek zauzimali stav vertikalne linije. Vidjeli smo da u Bajci, u jednom trenutku, zlatnici plamenova
lutalica počinju padati među stjene. Kada ih zmija pronađe i proguta, ona time postaje unutarnji svjetlonoša. Mudrost prikuplja onaj tko oboružan pojmovima prilazi predmetu spoznaje.
Goethe nam daje primjer kako se prema pojmovima treba odnositi. On ima pojam prabiljke. Što je taj pojam? On
je prvobitno apstrakcija – apstraktni pojam. Kada bi Goethe taj pojam obrazovao samo apstraktno, onda bi on bio
jedna prazna tvorevina koja ubija sve živo, kao što je zlato koje su izbacili plamenovi lutalice ubilo psa. Međutim,
razmotrimo što radi Goethe s pojmom biljke. Ako ga pratimo na njegovom talijanskom putu, onda možemo vidjeti da mu je taj pojam motiv i vodič koji ga vodi od biljke do
biljke, od bića do bića. On shvaća pojam, polazi od njega ka
konkretnoj biljci i promatra kako se taj pojam u različitim
biljkama obrazuje u različitim oblicima, kako on poprima
jedne oblike u nizinskim, a druge u visinskim predjelima.
On promatra, od stupnja do stupnja, na koji način i u kojem obliku je duhovna realnost prisutna u pojedinom osjetilnom liku ili predmetu. On sam mili okolo, kao zmija pukotinama zemlje. Tako pojmovi za Goethea nisu ništa drugo nego nešto što se može utkati u objektivnu stvarnost.
Zmija mu je predstavnik one duševne snage koja za višim
područjima življenja ne teži na egoističan način, koja se ne
želi uzdići iznad osjetilne stvarnosti, nego strpljivo, upornim promatramnjem obistinjavati pojam – strpljivo ići od
iskustva do iskustva i od doživljaja do doživljaja. Ako se čovjek ne bavi samo teoretiziranjem, ako ne živi samo u pojmovima, nego ako pojmove primjenjuje na životna iskustva, onda on time određene vlastite duševne sposobnosti
dovodi u položaj zelene zmije, te kroz njih može ostvariti
ono što zelena zmija čini u događaju Bajke.
Tko filozofiju ne prima kao teoriju, nego kao nešto životno
što ona istinski treba i biti, tko duhovnoznanstvene pojmove prima kao upute za življenje, taj zna da pojmove, i
onda kada su najviši, treba koristiti tako što ćemo ih ulijevati u život na način koji omogućuje da se ti pojmovi djelatno odražavaju u svakodnevnim aktivnostima i doživljajima. Za onoga tko je naučio nekoliko pojmova, a ne umije ih prenijeti u život, može se kazati da je sličan čovjeku
koji je iz neke kuharice naučio napamet sve recepte, ali ne
zna kuhati.
Tako, kao što zmiji zlato može poslužiti da se njime osvijetle predmeti, tako Goethe pojmovima osvjetljava stvari
u svojoj okolini. To je ono poučno i veličanstveno u Goetheovoj znanstvenosti, prisutno u njegovom cjelokupnom
Status, Broj , rujan .
| 27
Mi s l i o c i
spoznajnom stremljenju. U svemu onome što Goethe daje
kao pojmove i ideje, vlada realnost, sve to uvijek djeluje
kao svjetlost koja osvjetljava predmete u okolini. Prekjučer
je istaknuta jedna Goetheova univerzalna osobina, koja se
sastoji u tome, da onaj tko proučava ono što je Goethe rekao, nikada nema osjećaj da je to Goetheovo mišljenje. On
o nečemu govori, ali, ako sagledamo njega i one misli koje
izlaže, nemamo dojam da je to njegovo znanje, nego nam
se čini kao da time samo bolje razumijemo stvari koje već
znamo, ali koje nam do tada nisu bile tako razumljive.
Kada bismo htjeli govoriti o svakoj pojedinosti ove Bajke, kada bismo htjeli okarakterizirati svaki njezin lik, onda
nam za to ne bi bila dovoljna ne tri sata, nego tri tjedna.
Stoga ovdje mogu izložiti samo dublje principe Bajke, sa
svješću da nas svaka pojedinost u njoj upućuje u način Goetheovog predstavljanja i shvaćanja svijeta i života.
Likovi koji predstavljaju plamenove lutalice, zelenu zmiju i
kraljeve, nalaze se s ove strane rijeke. Tamo preko, s druge
strane rijeke, boravi lijepa Ljiljana, ideal savršenog znanja i
savršenstvo života i stvaranja. Od lađara smo saznali da on
likove može prevoziti samo s one strane na ovu, ali nikoga
ne može prevesti ponovno na onu stranu rijeke. Pokušajmo
to primjeniti na naše cjelokupno duševno ustrojstvo.
Mi ljudi, kao duševna bića, nalazimo se ovdje na zemlji.
Ova ili ona duševna snaga postoji u nama kao sposobnost,
kao više ili manje obrazovana snaga duše. Sposobnosti su
u nama. Međutim, u nama živi i nešto drugo. U nama ljudima, ako sami sebe ispravno sagledamo, živi osjećaj, živi
spoznaja da u sebi imamo duševne snage koje nam u konačnici omogućuju da se unutarnje srodimo s glavnim duhovima svijeta, sa stvaralačkim duhovnim moćima. Kada gledamo na te stvaralačke moći, gledamo na lijepu Ljiljanu.
Tako znamo da sve što proizlazi iz lijepe Ljiljane teži, s druge strane, da se vrati k njoj. Nas su na ovaj svijet prenijele
nama nepoznate snage, kojima mi ne upravljamo. Mi znamo da su nas neke sile prenijele preko rijeke, s one strane
na ovu stranu svijeta. Te sile koje djeluju u dubinama naše
nesvjesne prirode, a koje su okarakterizirane u liku lađara,
te sile nas ne mogu ponovno vratiti na onu stranu rijeke.
Jer bi se tada čovjek bez svog truda, bez svoje suradnje mogao vratiti u božansko carstvo, na isti način kako je iz njega
otišao. Snage koje su nas kao nesvjesne prirodne sile prenijele u carstvo smrtnih ljudi ne mogu nas ponovno vratiti u duhovno carstvo. Za to su potrebne druge snage. I Goethe je to znao. On je Bajkom htio pokazati što se s čovjekom mora događati da bi se opet mogao sjediniti s lijepom
Ljiljanom.
Postoje dva puta. Jedan put vodi preko zelene zmije. Mi
možemo preko nje preći, preko nje mi malo po malo otkrivamo i pronalazimo duhovno carstvo. Drugi put vodi preko divove sjenke. Pokazuje nam se da div, koji je inače sa-
28 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
svim nemoćan, u vrijeme sumraka ispruži svoju ruku, a sjena te ruke legne preko rijeke – drugi put vodi preko te sjene. Tko dakle hoće prjeći u carstvo duha pri jasnoj svjetlosti dana, mora se poslužiti putem koji ide preko zelene zmije, a onaj tko hoće preći pri sumračnoj svjetlosti, taj može
putem koji vodi preko divove sjene. To su dva puta kojima
se može ići da bi se došlo do duhovne slike svijeta. Onaj
tko ne pokušava duhovni svijet dosegnuti onim snagama
koje su okarakterizirane bezvrijednim zlatom i plamenovima lutalicama, nego tko strpljivo i samoprijegorno ide od
iskustva do iskustva, taj pri jasnoj sunčevoj svjetlosti stiže
na drugu stranu rijeke.
Goethe zna da pravo proučavanje ne smije ostati prikovano za materijalne pojave, nego ga se mora voditi iznad njih,
preko granice čulnoga, preko rijeke koja nas dijeli od duhovnih činjenica. Ali postoji i jedan drugi put, jedan put za
manje razvijene ljude koji ne žele ići putem spoznaje, stazom znanja, nego putem koji je u Bajci predstavljen divom.
Taj div kao div je nemoćan, samo njegova sjena ima moć.
Ali, što je u pravom smislu nemoć? Uzmite u obzir stanja u
kojima se čovjek može naći pri prigušenoj svijesti, kao što
je slučaj pri hipnozi, halucinacijama, pa i pri stanju sanjanja: sve ono uslijed čega je prigušena jasna dnevna svijest,
odnosno, kada se čovjek prepušta utjecaju duševnih snaga i stanja koja se nalaze ispod praga jasne dnevne svijesti
– sve to pripada drugom putu. U tim stanjima duševne nemoći, nemoći budne dnevne svijesti, biva duša prevedena u
stvarni duhovni svijet. Duša još nije razvila sposobnosti za
svjesni prelazak u duhovno carstvo, nego pri prelasku ostaje nesvjesna, a u duhovnom carstvu se pojavljuje kao sjena.
Goethe smatra sjenom diva i sve ono što u životu djeluje iz
nesvjesnog, po navici, bez sudjelovanja onih duševnih snaga koja djeluju pri jasnoj dnevnoj svijesti.
Schiller je bio upućen u ovu Goetheovu ideju. U vrijeme
velikih bura u Zapadnoj Europi (Francuska revolucija –
n.p.), Schiller je jednom prigodom pisao Goetheu: “Drago mi je što Vas nije zahvatilo uzbuđenje sjene diva”. Što je
Schiller time htio kazati? To da je Goethea, da je putovao
dalje na Zapad, moglo zahvatiti revolucionarno raspoloženje, odnosno sjenka diva. Jer, revolucije u svojim nastojanjima da čovjeka samovoljom i nasiljem dovedu do stanja
slobode, poput divove sjenke što se u suton nadvija nad rijekom, nesvjesno odražavaju težnju za idealnim stanjem.
Zatim, vidimo da je u Bajci vrhunac razvoja spoznaje koju
čovjek treba postići predstavljen slikom hrama. Dakle,
hram predstavlja viši stupanj čovjekovog razvoja. Danas
bi Goethe rekao da je hram nešto skriveno u pukotinama
Zemlje. Jedna duševna snaga, predstavljena zmijom, može
samo nejasno opažati oblike hrama. Time što u sebe unosi
ideale, zlato, može taj hram osvijetliti; međutim, u osnovi
uzeto, taj hram može biti samo podzemna tajna. Time što
Mi s l i o c i
Goethe za izvanjsku kulturu hram prikazuje kao nešto postojeće u podzemlju, time on upućuje na činjenicu da je tajna hrama pristupačna samo onima koji razviju sposobnosti
za njegovo pronalaženje. On time, zapravo, upućuje na duhovnoznanstveni pokret, jer se tek u okviru duhovne znanosti, znanosti inicijacije ili principa posvećenja mogu pronaći cjeloviti odgovori na tajne hrama.
U pravom, slobodnom Goetheovom smislu, mladića koji
se pojavljuje u Bajci treba razumjeti kao čovječanstvo koje
stremi prema tajnama hrama. Stoga se hram mora uzdići
iznad rijeke, da preko nje mogu prelaziti, i ovamo i onamo,
ne samo mali broj pojedinaca, već svi ljudi, cijelo čovječanstvo. Za takav prelaz nisu dovoljni zmija i sjenka diva, potrebno je izgraditi most.
Uzdizanjem hrama inicijacije iznad Zemlje Goethe prikazuje jedno stanje u budućnosti kada će čovjek/čovječanstvo
moći svjesno prelaziti iz osjetilnog carstva u duhovno i iz
duhovnog carstva u osjetilno.
Čime je to postignuto u Bajci? Time što je ispunjena prva
tajna Bajke. Rješenje Bajke je u samoj Bajci, kaže Schiller.
On je obratio pažnju na to da je u samoj Bajci na sasvim
poseban način spomenuta riječ rješenje. Sjetite se starca sa
svjetiljkom koja svijetli samo tamo gdje već ima svjetlosti.
Tko je taj starac? Što predstavlja ta svjetiljka? Kakva je to
naročita svjetlost u njoj? – Starac je u Bajci uvijek iznad situacije. Njegova svjetiljka ima čudno svojstvo da preobražava stvari: drvo u srebro, kamen u zlato. Ona ima svojstvo
da osvjetljava samo tamo gdje već postoji neka osvijetljenost, neka obrađena vrsta svjetlosti. – Kada je starac ušao u
podzemni hram bio je upitan koliko tajni zna. On je odgovorio: tri. Na pitanje srebrnog kralja: “Koja je najvažnija”,
odgovorio je: “Ona najočitija”. Na pitanje brončanog kralja:
“Hoćeš li je i nama otkriti”, rekao je: “Čim saznam četvrtu”.
Na to zmija starcu nešto šapnu na uho, na što on reče: “Došlo je vrijeme”. To što je zmija rekla starcu, u tome je rješenje zagonetke. Na nama je da otkrijemo što je zmija rekla starcu.
Daleko bi nas odvelo kada bismo iscrpno željeli objasniti što znače te tri tajne. Ovdje to želim samo ukratko nagovijestiti.
Postoje tri carstva koja su na današnjem stupnju razvoja,
tako reći, stacionarna. To su mineralno, biljno i životinjsko
carstvo. Njima nasuprot je ljudsko carstvo koje se nalazi u
stanju razvoja. Razvoj prva tri carstva kao da je zaključen.
Unutarnji razvoj kroz koji čovjek prolazi je toliko silovit i
značajan da se ne može usporediti s razvojem ostala tri carstva. Spoznaja da je neko prirodno carstvo stiglo do sadašnjeg stanja, da je postigluo zaključenje, to je ono što se nalazi u tajni starca, to je ono što objašnjava zakone mineralnog, biljnog i životinjskog carstva. Ali njima se pridružuje i
četvrto carstvo, ljudsko carstvo, koje se treba objaviti u čovjekovoj duši. Ta tajna je takve vrste da ju starac tek treba
saznati. I kako je on mora saznati. On zna o čemu je u tajni riječ, ali zmija mu je mora prvo kazati. Time se želi kazati da se s čovjekom treba dogoditi nešto posebno ukoliko
on želi postići cilj razvoja, koji su tri ostala carstva već postigla. Ono što se dogodilo u najdubljoj unutarnjosti ljudske duše i što se mora dogoditi ako čovjek želi ostvariti taj
cilj, to je ono što zmija starcu kaže na uho. Ona mu kaže
da se mora razviti jedna određena duševna snaga da bi se
mogao postići viši stupanj ljudskog razvoja. Ona kaže starcu da je voljna sebe žrtvovati – i žrtvuje se. Do tada je ona
pravila most samo ponekad, kada je neki čovjek htio preći. Međutim, time što će se raspasti u komade, sada će ona
postati trajni most, tako da čovjek može imati trajnu vezu
između ove i one obale rijeke, rijeke koja dijeli čulni svijet
od nadčulnoga.
Kao uvjet otkrovenja četvrte tajne treba smatrati spremnost zmije da sebe žrtvuje. U trenutku kada je starac čuo
da se zmija hoće žrtvovati, mogao je reći: Došlo je vrijeme.
Ovdje je riječ o onoj snazi duše koja se drži izvanjske stvarnosti. Put razvoja mora polaziti od toga da ta snaga duše,
kao i unutarnja spoznaja, ne budu same sebi cilj, nego da
su spremne sebe žrtvovati. To je zaista tajna, koja se naziva i “objavljena tajna”, jer se svakome, tko joj istinski teži,
može objaviti.
Ono što se uobičajeno smatra da je samo sebi cilj – sve ono
što učimo u okviru prirodne znanosti, znanosti o kulturi, povijesti, matematici i drugim znanostima – sve to ne
može nikada biti samo sebi cilj. Nikada mi nećemo moći
postići pravi uvid u dubine svijeta, ako te dubine promatramo izolirano, kao nešto za sebe. Tek onda, ako smo u
svakom trenutku spremni da te spoznaje promatramo kao
sredstvo, kao nešto što trebamo žrtvovati, kao most preko
kojeg možemo prijeći, onda tek dolazimo do stvarnih spoznaja. Ako nismo spremni sebe žrtvovati, mi se time zatvaramo prema višem svijetu, prema stvarnoj spoznaji. Tek
onda će čovjek steći neki pojam o tome što je posvećenje,
ako prestane pojmovima vezanim za čulno i izvanjsko graditi vlastiti pogled na svijet. Cijelog čovjeka mora preplaviti osjećaj, mora zadobiti ono duševno raspoloženje, koje je
Goethe, u jednom svome djelu, okarakterizirao kao najvišu
tekovinu, riječima: “I sve dotle dok nemaš to: Umri i postani!, sve dotle si umoran gost na mračnoj zemlji”.
Umri i postani! Uzimaj ono što ti život može pružiti, ali
nemoj zastajati - prolazi, savladaj, nadiđi sebe. Žrtvuj sebe,
neka od tebe postane most, i ti će oživjeti u jednom višem
životu, postati jedno s bićima stvari i uvidjeti da biće stvari ne možeš spoznati bez razvoja svoga višeg jastva. Tamo
gdje Goethe govori o žrtvovanju pojmova i duševnih iskustava, da bi se oživjelo u višim sferama, gdje govori o najdubljoj i najintimnijoj ljubavi, on se rado sjeća riječi mistiStatus, Broj , rujan .
| 29
Mi s l i o c i
čara Jakoba Bohmea, koji je poznavao taj doživljaj žrtvovanja zmije u sebi. Upravo u djelima Jakoba Bohmea Goethe
je pronašao podsticaj i potvrdu uvjerenju da se čovjek, i za
vrijeme boravka u fizičkom tijelu, može uzdići u jedan svijet, u koji inače ulazi tek nakon smrti; da se još za zemaljskog života može uzdići u duhovni svijet. Jakob Bohme je
znao i to, da samo od čovjeka zavisi može li, u višem smislu, otkliznuti u duhovni svijet. On to pokazuje slijedećom
izrekom: “Tko ne umre prije smrti, umire nakon nje”. To su
velike riječi! Čovjek koji u sebi ne umre prije fizičke smrti, odnosno, koji u najdubljoj nutrini svoje duše ne razvije
svjestan odnos prema duhovnim realitetima, taj neće biti
u stanju ni nakon smrti ponovno pronaći duhovnu jezgru
svoga bića. Duhovni svijet je u nama. Mi ga najprije moramo otkriti u sebi da bi smo ga mogli pronaći izvan nas, u
svijetu. “Tko ne umre prije smrti, umire nakon nje.” Tako je
i s drugom izrekom: “I tako je smrt izvor svakoga života”.
Vidjeli smo da duševnost može zasjati samo tamo gdje već
postoji svjetlost. Starčeva svjetiljka može osvijetliti samo
ono što je već prožeto svjetlošću. – Opet nas Goethe upućuje na duševna svojstva koja nam pristupaju u naročitom
obliku, naime, na duševne snage devocije, religiozne predanosti, na snage koje već stoljećima i tisućama godina ljudima donose pouke i poruke iz duhovnih svjetova – onim
ljudima koji svjetlost duhovne istine nisu mogli tražiti na
putu duhovnoznanstvene spoznaje. U liku starca je predstavljena svjetlost različitih religioznih otkrovenja, u liku
starca koji posjeduje tu svjetlost. A onaj tko, u religioznom
smislu, ne zapali svoju unutarnju duhovnu iskru, tome ne
svijetli svjetiljka religije. A tamo gdje svijetli, svjetiljka je
imala moć preobražavati ljude, ona je sve mrtvo preobražavala u produševljeno živo.
I onda vidimo da su, uslijed zmijine žrtve, sjedinjena oba
carstva. Poslije niza, takoreći, simboličkih postupaka, koje
je čovjek na putu svoga višeg razvoja imao izvršiti, vidimo
kako je, pomoću sve tri čovjekove duševne snage, na onoj
strani rijeke izgrađen hram spoznaje. Kako je tu uzdignut
i kako u njemu svaka duševna snaga obavlja svoju službu.
Nagovješteno je da te tri duševne snage moraju harmonično surađivati time što je rečeno: pojedinac ne može ništa, ali ako u pravom trenutku svi surađuju, ako ogromni
i neznatni međusobno djeluju u pravilnom odnosu; onda
može nastati ono što osposobljava dušu da duša može postići svoje najviše stanje: sjedinjenje s lijepom Ljiljanom.
Onda se hram, za sve one koji istinski streme spoznaji i
istini, premješta iz skrivenih pukotina na površinu.
Mladić biva obdaren spoznajnim snagama mišljenja i predstavljanja, koje mu daruje zlatni kralj: “Spoznaj najviše”.
Srebrni kralj mu daruje snage spoznaje kroz osjećaje, što
Goethe lijepo nagovještava riječima: “Pasi ovce”. U osjećaju
je korijen umjetnosti i religije. Za Goethea, to dvoje je bilo
30 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
jedno – već onda kada je sa svog puta po Italiji, o umjetničkim djelima koja je tamo vidio, pisao: “To je nužnost, to
je Bog”.
Ako čovjek vlastito djelovanje ne koristi samo kao oružje u
borbi za opstanak, kao sredstvo za preživljavanje na ovome
svijetu, onda mu ono postaje sredstvo kroz koje u svakodnevnom životu ostvaruje ljepotu i mudrost. To je smisao
riječi koje je brončani kralj izgovorio mladiću: “Mač u lijevu, a desnica neka ti je slobodna”. Desnica treba biti slobodna za djela koja potiču iz višeg smisla ljudske prirode.
A što se dogodilo s četvrtim kraljem u kojem su sva tri elementa pomješana. Taj pomješani kralj se istopio u grotesknu figuru. Plamenovi lutalice mu prilaze i ližu s njega preostalo zlato; to znači da u čovjeku i tada žive duševne snage koje žele proučavati ono što je preostalo od čovjekovih
ranijih razvojnih stanja, stanja u kojima se on nekada ranije nalazio.
Promatrajmo još jedno svojstvo, to jest, diva kako se doteturao u hram, pa sada stoji tamo kao kip i pokazuje sate:
ako je čovjek svoj život doveo u harmoniju, onda je od sporednog značaja ono što u ljudskom životu treba biti metodično uređeno. Harmoniziranjem svjesnog života, ono što
je čovjek do tada morao izvanjski ispravno uređivati sada
se izražava kao navika. I ono što je u čovjeka do tada nesvjesno živjelo, u hramu dobiva ispravan smisao i pravilnu
formu. Stoga je div prikazan kao sat.
Starac sa svjetiljkom je oženjen staricom. Ona ne predstavlja ništa drugo nego zdravorazumsku ljudsku duševnu
snagu. Ona ne prodire u visoke regije duhovne apstakcije,
ali zato sve shvaća razumno i praktično. Tako ona, na primjer, razumije religiju koja je u rukama starca prikazana
svjetiljkom. I zato je baš ona sposbna lađaru odnijeti plaću:
tri glavice kupusa, tri crvena luka i tri artičoke. Takav stupanj razvoja još nije prerastao prolaznost. Plamenovi lutalice se prema njoj ne ponašaju pristojno. Time je okarakterizirano kako apstraktni duhovi najčešće oholo gledaju
na niže, prema ljudima koji stvari shvaćaju na instiktivan i
zdravorazumski način.
Svaki događaj, svaki obrat u Bajci ima značaj koji zahvaća u duševnu i duhovnu dubinu čovjeka. I ako treba dati
još neko objašnjenje, koje ima ezoterni značaj, onda se to
može odnositi još samo na metodu objašnjavanja, odnosno razumijevanja Bajke: udubljujte se u samu Bajku i moći
ćete u njoj pronaći čitav jedan živi svijet, i mnogo više nego
što se danas ovdje može nagovjestiti.
Prikazaću vam, na dva primjera, kako Goethe, kroz cijeli
svoj život provlači duhovno razumijevanje svijeta; kako je
on i u najdubljoj starosti istine duhovnih spoznaja dovodio
u suglasje s onim što je stvorio u mladosti. Prilikom pisanja
Mi s l i o c i
Fausta, Goethe je preuzeo neke predstave koje upućuju na
simbol jednog dubljeg razumijevanja razvojnog puta prirode. Kada Faust priča o svome ocu da je on bio alkemičar i
da je bio odan jednom starom vjerovanju, ali da ga ljudi već
tada nisu razumjeli, pa kaže da je njegov otac učinio da se
“... jedan crveni lav, jedan smjeli ženik
u mlakoj vodi vjenča s Ljiljanom.”
To Faust kaže ne znajući puninu značenja izrečenog. Međutim, te riječi mogu biti ljestvice koje vode višem razvoju.
Goethe u Bajci prikazuje mladića kao čovjeka koji teži najljepšoj nevjesti, s kojom se on treba sjediniti? i tu nevjestu
naziva lijepa Ljiljana. Kao što vidite, ta Ljiljana se nalazi već
u prvim poglavljima Fausta.
A ono što je u Bajci izraženo kao osnovni princip Goetheovog pogleda na svijet, to pronalazimo u drugom dijelu Fausta u Horu mistika (Chorus mysticus). Tamo gdje Faust
stoji pred pragom duhovnog svijeta, tu Goethe monumentalnim riječima izražava svoje duhovno viđenje svijeta. On
tu pokazuje kako tri stupnja uzdizanja, koji slijede jedan
za drugim: pročišćenje mišljenja, prosvjetljenje osjećaja i
prerađivanje volje u čisto djelovanje – imaju za posljedicu
uzdizanje na putu spoznaje.
Ako čovjek tako prođe trostrukim putem - kroz predstavu,
osjećaje i volju - onda se sjedinje s onim što je u Horu mistika nazvano Vječno žensko. To je onaj isti razvoj koji je u
Bajci prikazan kao proces traženja i spajanja s lijepom Ljiljanom.
Tako vidimo da Goethe svoje najdublje životno uvjerenje,
svoju tajnu objavu, izgovara i na kraju svog velikog spjeva u kojem ispovjeda vlastita vjerovanja. Tu se on – kroz
predstavu, osjećaj i volju – probio i uzdigao do sjedinjenja s lijepom Ljiljanom; do stanja koje nalazi svoj izraz na
kraju spjeva, gdje Hor mistika izražava ono o čemu i u Bajci govori, a što se može smatrati njegovom životnom filozofijom i njegovim duhovnoznanstvenim poimanjem svijeta i života:
Sve prolazno
Samo je poređenje
Nedostižno
Ovdje je postignuće
Neopisivo
Ovdje je učinjeno
Ono što čovjek postigne pročišćavanjem predstva, vodi
ga k otkrivanju duhovne stvarnosti iza svega osjetilnoga.
Osjetilno je samo izvanjski lik – poređenje. Čovjek ponire
dublje da bi shvatio ono što je predstavi nedostižno. Zatim
se uzdiže na viši stupanj, na kome se predmeti ne promatraju pomoću predstava, nego se čovjek sam unosi u predmete, spaja se s bićem predmeta , i ono što se ne može
opisati i predstaviti, (time) postaje postignuće. A ono što se
ne može opisati, što se mora spoznati na treći način, a pri
čemu se mora napredovati do tajne volje, Goethe izražava
kao neopisivo.
Vječno žensko
Mami nas u visine!
Prema prijevodu dr. Josifa Koraa.
Za tisak priredio: Ivan Vukoja
Status, Broj , rujan .
| 31
*Tekst Heinza Paetzolda: Rethinking Toleration
proitan je . travnja . godine u okviru seminara iz socijalne filozofije pri Inter University Centre-u u Dubrovniku.
S
vrha je ovoga eseja raspraviti pitanje onoga
što bi se moglo nazvati kulturalnim obratom u suvremenoj političkoj filozofiji. Dosad je potrebu za kulturalnim obratom u filozofiji eksplicitno naglašavao Frederic
Jameson. No, dok je njegov interes postmodernistička estetika, ja ću argumentirati kulturalni obrat u području političke filozofije. Tolerancija kao politički fenomen, čini se,
ovaj obrat čini ne samo vjerodostojnim nego čak nužnim.
Ovaj članak počinje s nekoliko opaski o toleranciji, koje
obrađuju svakodnevno značenje pojma kao pretpolitičkoga i kao političkoga fenomena. Nakon toga okrenut ću
se teoriji tolerancije Michaela Walzera, čiji će mi pristup
omogućiti da pojasnim koje su implikacije kulturalnoga
obrata u političkoj filozofiji.
Kasnije ću dodati nekoliko elemenata Walzerovoj teoriji. S jedne ću strane odabrati neke elemente proslavljenoga eseja Herberta Marcusea “Repressive tolerance” kako bismo teoriju tolerancije postavili na kritičke temelje. S druge ću strane predložiti model tolerancije koji je Walzer izostavio, ali koji je ipak značajan: radi se o kulturi tolerancije
kao djelovanja povezanoga s urbanim životom.
I.
U svakodnevnom životu koristimo se terminom tolerantnosti kako bismo izrazili neki stav i terminom tolerancija kao neko djelovanje, i to na otprilike sljedeći način. Kao
stav, tolerantnost nije više od bezrezervnoga prihvaćanja.
Čak, štoviše, nemam drugoga izbora nego prihvatiti svojega susjeda i to zato što živi pored mene. Tolerancija, pak,
implicira nešto više od pukoga prihvaćanja. Ona obuhvaća stvarno ili zbiljsko ophođenje između mojega susjeda i
mene: ne samo govorenje “Bok!” kada ga sretnem, nego, na
primjer, razgovor s njime ili poziv kod mene na kavu. Tolerancija ne mora dovesti do prave interakcije između ljudi
koji se samo toleriraju. Nisam netolerantan ako sumnjam
da moj susjed ima neobične običaje koji se meni ne sviđaju.
Mogu sebi reći “To je njegov način života” i odlučiti izbjegavati bliže kontakte s njim. Ako nemam predrasuda prema drukčijim načinima života od onih koji se sviđaju meni,
ne može me se prestati zvati tolerantnim.
Ovo je, grubo govoreći, pretpolitičko značenje tolerancije. Kao politički odnos tolerancija znači istovremeno ma-
Prospect
effect
Pr o s p e c t e f e c t
Previše različiti?
Dilema progresa leži skrivena u mnogim aspektima tekuće politike: u
državnom poreznom sustavu i politici redistribucije; u raspravama o azilu
i imigraciji; fondovima za pomoć u razvoju; u EU integracijama i
izdvajanjima za siromašnije južne i istočne europske zemlje; te čak i u
tenzijama između Amerike (izgrađene na političkim idealima i masovnim
imigracijama) i Europe (temeljene na nacionalnim državama s bazičnom
etničko-lingvističkom solidarnošću).
David Goodhart
Tekst preuzet s Internet stranice:
http://www.prospect-magazine.co.uk/
start.asp?P_Article=
Postaje li Britanija previše raznolika da bi
mogla održavati uzajamne obveze na kojima
je izgrađeno dobro društvo i socijalna
država?
P
edesetih godina prošlog stoljea Velika je
Britanija bila podijeljena po klasama i regijama, no
ipak je u većini britanskih velegradova, predgrađa,
gradova i sela bilo moguće predvidjeti stavove pa čak i ponašanje ljudi koji žive u vašem neposrednom susjedstvu.
U mnogim krajevima Britanije to više nije moguće. Država
je davno prestala biti Orwellova “obitelj” (premda sa krivim
članovima na vlasti).
Kod nekih ljudi ta promjena izaziva žaljenje i dezorijentiranost jer ju povezuju sa rastućom neciviliziranošću modernog urbanog života dok je za druge znak neizbježnog i dobrodošlog napredovanja modernizacije. Nakon tri stoljeća
homogenizacije kroz industrijalizaciju, urbanizaciju, izgradnju nacije i rat, Britanci su postali slobodniji i raznolikiji.
Pedeset godina mira, blagostanja i mobilnosti dozvolili su
veću raznovrsnost u životnim stilovima i vrijednosnim stavovima. Toj se “vrijednosnoj raznolikosti” pridružila etnička raznolikost nakon dva velika imigracijska vala: prvi je
34 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
val bio uglavnom iz zemalja Commonwealtha i to zapadne
Indije i Azije u 50-im i 60-im godinama 20. stoljeća, a uslijedio je val tražitelja azila iz Europe, Afrike i šireg Bliskog
Istoka kasnih 1990-ih.
Raznolikost, individualizam i mobilnost kao karakteristike razvijenih ekonomija, posebno u vrijeme globalizacije, znače da naše živote sve više provodimo
među strancima. Sve od izuma poljoprivrede prije 10 tisuća godina, ljudi surađuju sa osobama koje nisu članovi
njihovih širih porodica. Razlika koja je danas stvorena u
razvijenim zemljama poput Britanije sastoji se u tome što
ne samo da živimo sa strancima već smo prisiljeni i dijeliti
sa njima. Imamo zajedničke javne servise; dio našeg dohotka dajemo socijalnoj državi; dijelimo javne površine u gradovima i velegradovima; zajedno se gužvamo u autobusima, tramvajima i podzemnim željeznicama i sudjelujemo
u demokratskom razgovoru o našim kolektivnim željama i
izborima (što je vidljivo kroz medije). Sve bi se takve aktivnosti zajedništva laganije i velikodušnije dogovarale da je
neupitno postojanje ograničenog skupa zajedničkih principa i vrijednosti. No budući da Britanija postaje sve raznolikija, takva je zajednička kultura narušena.
U tome leži jedna od središnjih političkih dilema razvijenih zemalja: zajedništvo i solidarnost mogu biti u sukobu
sa raznolikosti.
To je posebno osjetljiva dilema za progresivne ljude koji
Pr o s p e c t e f e c t
žele mnogo jednog i drugog: solidarnost – jaku socijalnu koheziju i velikodušnu socijalnu zaštitu koja se financira progresivnim poreznim sustavom, i raznolikost – jednako uvažavanje širokog kruga ljudi, vrijednosti i načina
života. Napetost između ovih dviju vrijednosti je podsjetnik da se ozbiljna politika provodi pogodbom (kompromisom). Osim toga, ukazuje da bi skorašnja ljevičarska zaljubljenost u raznolikost mogla nanijeti štetu sustavu vrijednosti pa čak i ljudima za koje se nekad zauzimala.
Konzervativni političar David Willetts ukazao mi je na postojanje “dileme progresa”. Govoreći na okruglom stolu
o reformi sustava socijalne skrbi (Prospect1, ožujak 1998.)
rekao je: “Izdvajanje velikih suma novca za poreze i plaćanje socijalne zaštite iz istih, moguće je stoga što većina
ljudi vjeruje da su primatelji socijalne pomoći ljudi poput
njih koji su suočeni sa nevoljom iz koje ne mogu sami izaći. Kad bi postojala veća razlika u vrijednostima, kad bi i
životni stilovi bili raznolikiji, bilo bi teško održati legitimnost univerzalne države koja na sebe preuzima zajednički rizik. Ljudi bi se pitali: “Zašto bih ja plaćao za njih kad
oni čine stvari koje ja nikada ne bih učinio?”. To je Amerika nasuprot Švedskoj. Model švedske socijalne države
možemo imati kada se radi o homogenom društvu sa snažnim osjećajem za zajedničke vrijednosti. SAD predstavlja
veoma raznoliko, individualizirano društvo u kojem ljudi
osjećaju vrlo malo obveza prema svojim sugrađanima. Progresivni ljudi žele raznolikost, ali pri tom podcjenjuju ulogu moralnog konsenzusa na kojem počiva izdašna socijalna država.”
Njegove su me riječi upozorile kako dilema progresa leži
skrivena u mnogim aspektima tekuće politike: u državnom
poreznom sustavu i politici redistribucije; u raspravama o
azilu i imigraciji; u fondovima za pomoć u razvoju; u EU
integracijama i izdvajanjima za siromašnije južne i istočne europske zemlje; te čak i u tenzijama između Amerike
(izgrađene na političkim idealima i masovnim imigracijama) i Europe (temeljene na nacionalnim državama sa bazičnom etničko-lingvističkom solidarnosti).
Promišljanje o sukobu između solidarnosti i različitosti
na jedan je način postavljanje pitanja koje je staro koliko
i ljudsko društvo : tko je moj brat? S kim mogu podijeliti uzajamne obveze? Prema tradicionalnom, konzervativnom Burkeanskom2 pogledu, naše su sklonosti protežu
od naših obitelji i zavičaja do nacije i ne mnogo dalje od
toga. Ovakav je stav suprotstavljen liberalnom univerzalističkom pogledu koji sve nas vidi jednako obaveznima prema svim ljudskim bićima – od Boltona do Burundija – to je
ideja koja je povezana sa univerzalnim aspektima kršćanstva i islama, sa Kantovskim univerzalizmom i lijevo ori1
2
jentiranim internacionalizmom. Znanost u ovom sukobu
ostaje neutralna ili još radije zastupa obje strane. Razvojna
psihologija naglašava oboje – univerzalnost većine ljudskih
karakternih osobina i instinkt naklonosti prema sebi bliskima – pri izboru porodice i kroz recipročni altruizam. Socijalni psiholozi također smatraju da je sklonost percipiranju
“naših” (in-group) i “njihovih” (out-group), koliko god ona
bila privremena, zapravo prirodna pojava. U svakom slučaju, Burkeovi istomišljenici smatraju da je zdrav razum na
njihovoj strani. Oni tvrde da se osjećamo ugodnije sa onima s kojima nas veže zajednička povijest i slične vrijednosti; bit ćemo spremniji s njima dijeliti i za njih se žrtvovati.
Grubo rečeno: većina je nas sklona “svojoj vrsti”.
Kategorija “naša vrsta” ili skupina kojoj pripadamo (ingroup) uznemirit će duhove mnogih čitatelja. Zato vrijedi istaknuti što sklonost prema vlastitoj vrsti ne predstavlja, pa čak niti za pristalice Burkea. Ona ne znači da smo
nužno neprijateljski raspoloženi prema drugim vrstama ili
da ne možemo suosjećati sa ne-pripadnicima “naše vrste”.
(Postoje oni koji ne vole druge vrste, ali izgleda da su oni
u Britaniji mala manjina). U složenim društvima, većina
nas istovremeno pripada mnogim skupinama (in-groups)
– obitelji, profesiji, klasi, hobiju, lokalitetu, naciji – sposobnost da se s lakoćom krećemo među njima, znak je zrelosti. Pripadajuća skupina (in-group), osim u slučaju obitelji,
nije prirodna ili biološka kategorija te se ljudi koji smatraju
da joj pripadaju mogu brzo promijeniti, a kako katastrofalno, vidjeli smo u Bosni. Naravno da je moguće da ljudi koje
smo uključili u svoju pripadajuću grupu budu vrlo raznolika gomila, posebno u gradu kao što je London.
Štoviše, moderna se liberalna društva ne mogu temeljiti na
jednostavnom zastupanju grupnog identiteta jer bi bila u
sukobu sa samom idejom vladavine prava koja omogućuje
jednako postupanje prema svima bez obzira na religiju, bogatstvo, rodnu ili etničku pripadnost. Nasuprot tome, ako
odbacimo pretpostavku da su ljudska bića društvena, da su
primati koji pripadaju grupama i sa ograničenjima (doduše
nepreciznim) u spremnosti dijeljenja sa drugima, naći ćete
se u situaciju da branite neke nevjerodostojne pozicije: na
primjer – da bi trebali trošiti više na fondove za pomoć u
razvoju nego na nacionalno zdravstveno osiguranje (NHS
– National Health Sevice), ili da Britanci uopće ne bi trebali kontrolirati imigracije. Medijskom izvještavanju o nesrećama lako se narugati preko implicitnog “računanja naklonosti” – dva mrtva Britanca će dobiti isti prostor kao i 200
Španjolaca ili 2000 Somalijaca. Štoviše, svakodnevno pravimo slične računice u distribuciji vlastitih sredstava. Čak
će i dobrostojeći Britanac, liberalnih nazora, donator humanitarnih priloga, potrošiti recimo, 200 funti na proslavu
dječjeg rođendana, iako zna da bi taj novac, u pravim ruka-
Prospect, britanski mjesečni časopis (opaska prevoditelja).
Edmund Burke (1729.-1797.), britanski državnik (opaska prevoditelja).
Status, Broj , rujan .
| 35
Pr o s p e c t e f e c t
ma, mogao spasiti život djetetu u trećem svijetu. Kolika je
naša obveza prema onima s kojima nismo povezani niti rodbinskim vezama niti državljanstvom, dijelom je čisto privatna, milosrdna odluka. Ali istovremeno ima i političke
implikacije i to ne samo u sferi pomoći za razvoj. Na primjer, značajna sredstva zdravstvenog osiguranja (NHS) se
svake godine troše na strane posjetitelje, posebno u Londonu. Mnogi od nas će se možda složiti u teoriji kako su potrebe došljaka u nevolji često veće nego naše vlastite. Međutim, usprotivili bismo se kada bi neki naš roditelj ili dijete dobili lošiji tretman zato što su sredstva potrošili ne-stanovnici grada.
Je li moguće pomiriti ova zapažanja o ljudskim prioritetima sa društvom koje postaje sve više otvoreno, fluidno
i vrijednosno raznovrsno. Na jednoj razini, da. Naše liberalne demokracije još uvijek dobro funkcioniraju; dapače,
to je jedno od postignuća modernosti što su ljudi naučili tolerirati i dijeliti sa ljudima vrlo različitim od sebe (do
20. stoljeća, današnja socijalna država bila bi smatrana suprotnom ljudskoj prirodi.) S druge strane, logika solidarnosti koja teži crtanju granica i logika raznovrsnosti koja
teži prelaženju granica, ponekad vuku svaka na svoju stranu. Zahvaljujući narušenosti kolektivnih normi i identiteta, posebno klase i nacije, i skorašnjem imigracijskom valu
u Europu, možda se to upravo sada događa.
Moderna ideja državljanstva na neki način pomiruje tenzije između solidarnosti i različitosti. Državljanstvo nije etničko, ono nije koncept “krvi i tla” već je više apstraktna politička ideja primjenjivanja istih zakonskih, političkih i socijalnih prava (i dužnosti) na ljude koji nastanjuju dati nacionalni prostor. Ali državljanstvo nije samo apstraktna ideja o pravima i dužnostima; za većinu nas ono
ne predstavlja izbor, već nešto s čim smo rođeni – ono potječe iz zajedničke povijesti, zajedničkog iskustva i često,
iz zajedničke patnje; kao što se izrazio američki pisac Alan
Wolfe: “Iza svakog građanina leži groblje”.
Oba aspekta državljanstva u sebi nose ideju obostrane obveze. Kritičari su smatrali da je ta ideja nacionalne zajednice anakrona – pometena globalizacijom, individualizmom
i migracijom – ali ona još uvijek ima politički odjek. Kada
političari govore o “Britancima” oni ne misle samo na skup
individualaca sa posebnim pravima i dužnostima, već na
grupu ljudi sa posebnom obvezom jednih prema drugima. Članstvo u takvoj zajednici podrazumijeva prihvaćanje moralnih pravila koja, ma koliko nejasna, podupiru zakone i državne sustave socijalne zaštite.
Jezikom moderne liberalne države, etnička je povezanost (“ljudi koji izgledaju i govore poput nas”) zamijenjena vrijednosnom povezanošću (“ljudi koji misle kao mi i
ponašaju se poput nas”). Ali britanske vrijednosti prerastaju određenu povijest, čak i zemljopisnu odrednicu. Ako su
36 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
promjene u popunjavanju zajednice prebrze, to ne mijenja
samo sadašnjost već također, može promijeniti našu vezu
sa prošlošću. Kao što je Bob Rowthorn napisao (Prospect,
veljača 2003.), mi možda gubimo osjećaj odgovornosti za
vlastitu povijest – za dobre i sramotne stvari u njoj – ako se
preveliki broj građana više ne može s njom poistovjetiti.
Je li to problem? Svakako da je Britanija u 2004. godini već
previše raznolika i složena da bi se u sadašnjosti mogla
izraziti zajednička kultura, a kamoli prošlost. U ovom kontekstu, raznolikost je obično šifra za etničke razlike. Ali to
je samo jedan dio priče o raznolikosti, premda najjednostavniji za kvantificiranje i najviše napunjen emocijama. Dilema progresa je također otkrivena u vrijednosnim i generacijskim procijepima koji su tako snažno izašli na vidjelo
60-ih godina 20. stoljeća. Na već spomenutom Prospectovom okruglom stolu, Patricia Hewitt, današnja ministrica
trgovine, prisjetila se generacijskog sukoba iz svoje izborne jedinice Leicester. Ona je skupljala glasove u području
općinskih stanova za siromašnije građane kad je jedan član
bračnog para bijelaca, uočivši njenu laburističku rozetu, rekao: “Nećemo glasovati za laburiste – oni daju novac poreznih obveznika našoj kćeri”. Očigledno je ona živjela u
općinskom stanu u blizini, sa troje djece, sve od različitih
očeva i njeni su je se roditelji odrekli. (Dokaz je to da čak i
bliske genetske veze ne dovode uvijek do solidarnosti.)
Veća raznovrsnost može dovesti do stvarnog sukoba vrijednosti i interesa, ali može također proizvesti neopravdane
strahove. Izloženost široj rasprostranjenosti životnih stilova, uz više pokretljivosti i bolje obrazovanje, može pomoći u borbi protiv takovih strahova – to je trend koji podupire popularna kultura i širenje višeg obrazovanja (ljudi sa
diplomom su znatno tolerantniji od onih bez diplome). U
Britaniji je manje otvorene homofobije, seksizma ili rasizma (i mnogo više rasno miješanih brakova) nego što je to
bio slučaj prije 30 godina, a rasna diskriminacija je politički najosjetljiviji oblik nedoličnog ponašanja. Ali 31 posto
ljudi još uvijek priznaje svoje rasne predrasude. Istraživači poput Isaac Marksa pri londonskom Institutu za psihijatriju upozoravaju da nije moguće uredno podijeliti populaciju na malu grupu ksenofoba i na ostale. Osjećaji sumnjičavosti i neprijateljstva prema outsiderima latentno postoje kod sviju nas.
Vidljivost etničkih razlika često zasjenjuje druge forme
raznolikosti. Razlike u etničkom sastavu grada ili susjedstva predstavljaju šire promjene u modernom životu. Neke
izraze rasne netrpeljivosti, posebno kod starih ljudi, možemo tumačiti kao iskazivanje straha od prolaznosti starih
načina života (iako ih to ne čini manje neugodnima za one
koji takve izraze primaju). Različit izgled mnogih emigranata je vanjski podsjetnik da su oni stranci, barem na prvi
pogled. Ako socijalna država zahtjeva plaćanje u zajedničke fondove iz kojih svi mi možemo uzimati kada nam za-
Pr o s p e c t e f e c t
treba, važno je da mislimo kako većina ljudi čini isti napor
da bi se izdržavala i da nitko neće tu situaciju iskoristiti.
Trebamo biti uvjereni da stranci, posebno oni iz drugih zemalja imaju istu ideju reciprociteta kao mi. Za privlačenje
outsidera u zajednicu koja to ime stvarno zaslužuje, potrebno je vrijeme.
na zadovoljstva lokalnom vlasti strmoglavo spušta sa porastom etničke fragmentacije. Čak i uz prihvaćanje činjenice
da su područja visoke etničke pomiješanosti uglavnom siromašnija, u Moriju su otkrili da etnička rascjepkanost još
uvijek ima značajan negativni utjecaj na stavove prema lokalnoj vlasti.
Premošćivanje napetosti između solidarnosti i raznovrsnosti je od velikog interesa za politiku. Ali i lijeva i desna
struja, iz različitih razloga, zanemaruju taj problem. Ljevica je nesklona priznati da postoji sukob između vrijednosti
koje njeguje; spremna je priznati “loše” oblike različitosti
poput tržišnog individualizma, ali ne i “dobre” oblike različitosti poput seksualnih sloboda i imigracija. Desnica je taj
sukob, barem u Britaniji, ostavila po strani jer je manje od
ljevice zainteresirana za solidarnost, a osim toga još uvijek
pokušava dokazati kako joj je raznolikost ugodna.
Konačno, u narednim godinama Švedska i Danska mogu
poslužiti kao socijalni laboratorij za odnos solidarnosti i
raznovrsnosti. Polaze od slične pozicije homogenih zemalja sa visokom razinom redistribucije, a u posljednjih nekoliko godina, zauzele su dosta različite pristupe imigraciji.
Iako su obje zemlje dale veliku važnost integraciji stranaca,
Švedska je usvojila umjereno multikulturno gledište. Ona
je tome donekle i prilagodila svoju ekonomiju - reducirajući zaštitu radnih mjesta za domaće starije muškarce sa namjerom da se stvori više slabo plaćenih poslova za imigrante u javnom sektoru. Otprilike 12 posto Šveđana je rođeno u inozemstvu a očekuje se da će u 2015. godini 25 posto
onih ispod 18 godina biti rođeni vani ili će biti djeca onih
rođenih izvan Švedske. To je radikalna promjena i Švedska
se tome prilagođuje prilično dobro ( prvi prikazani prizori žalosti Šveđana nakon ubojstva Anne Lindh bili su uplakani imigranti koji su svoju tugu izražavali na savršenom
švedskom). Ali nisu svi Šveđani zbog toga sretni.
Postoji li neki čvrsti dokaz da dilema progresa zaista postoji u realnom svijetu političkih i socijalnih mogućnosti?
U većini EU zemalja postotak BDP-a koji se uplaćuje u poreze je na povijesno vrlo visokoj razini, unatoč povećanju
svih vrsta različitosti. Ali je također istina da su najjače socijalne države baš skandinavske zemlje koje su socijalno i
etnički najhomogenije zemlje na zapadu. Još jedan dokaz
je da je socijalna država uvijek bila slabija u individualističkom i etnički podijeljenom SAD-u nego u homogenoj Europi. Socijalno zakonodavstvo se tri puta probilo u SAD –
New Deal - Franklina Roosevelta, Fair Deal - Harrya Trumana i Great Society - Lyndona Johnsona i to tijekom velike pauze u masovnim imigracijama između Prvog svjetskog rata i 1968. (Jasno je da je to bio i odgovor na depresiju i na dva svjetska rata.)
“Zašto SAD nema socijalnu državu poput europskih?”, naziv je rada koji je 2001. godine objavio Institut za ekonomska istraživanja na Harvardu (Harvard Institute of Economic Research) u kojem Alberto Alesina, Edward Glaeser i
Bruce Sacerdote tvrde kako odgovor leži u prevelikom broju crnaca i Hispanaca na dnu društvene ljestvice. Diljem cijelog SAD-a, 70 posto populacije su bijelci ne-hispanskog
porijekla, ali su od onih siromašnih 46 posto ne-hispanski
bijelci. Znači da neproporcionalna količina poreznog novca za socijalne naknade odlazi manjinama. Ovaj rad također otkriva da savezne države koje su više etnički iscjepkane, troše manje na socijalne usluge. Autori su zaključili da
Amerikanci siromašne doživljavaju poput pripadnika neke
druge skupine, dok Europljani još uvijek siromašne doživljavaju kao pripadnike svoje skupine. Robert Putnam,
analitičar socijalnog kapitala, također je otkrio povezanost visoke etničke mješovitosti i niske razine povjerenja
u SAD-u. I u Britaniji postoje dokazi za takvu povezanost.
Istraživači u Mori-ju3 su ustanovili da se prosječna razi3
Danska ima restriktivniji i “nativistički” pristup imigraciji.
Samo je 6 posto populacije rođeno u inozemstvu a rođeni
Danci uživaju veća socijalna prava od novopridošlih. Ako
je zaista potrebno praviti kompromise između solidarnosti i raznovrsnosti i ako se nastave sadašnji trendovi, može
se očekivati, recimo za 20 godina, da će Švedska imati slabiju redistributivnu socijalnu državu nego Danska ili da će
Danska imati dvostupanjsku socijalnu državu sa većim pravima za “domaće”, a Švedska univerzalni, ali manje darežljiv sustav.
Koje su osnovne zamjerke ovom argumentu o odnosu solidarnosti i raznovrsnosti, makar samo sa lijevih pozicija?
Multikulturalisti naglašavaju britanske višestruke klasne i
regionalne raznolikosti koje su prethodile skorašnjim imigracijskim valovima. Isto tako se da sva ljudska bića imaju slične potrebe i zajednički interes da zadovolje svoje potrebe uz što manje sukoba, te kažu kako je to moguće postići kroz zakonsku zaštitu ljudskih prava. Zaključuju kako
je neprijateljstvo prema različitosti obično oblik “lažne svijesti”.
Kritičari ove dileme još ispravno tvrde kako došljacima ne
bi trebalo biti teško udovoljavati bazičnim moralnim normama zajednice; to su opći zajednički standardi o dobrom
i lošem, nešto suglasnosti o prirodi braka i obitelji, poštivanje zakona i ponešto svjesnosti o ulozi religije u javnom ži-
Mori (Market & Opinion Research International) – najveća britanska nezavisna istraživačka agencija (opaska prevoditelja).
Status, Broj , rujan .
| 37
Pr o s p e c t e f e c t
votu. Štoviše, dodaju, postoje mjesta kao što je Kanada (čak
i Australija) gdje je postignut sretan spoj socijalne zaštite
europskog tipa sa službenom multikulturalnom politikom.
London je, također, etnički raznolik poput SAD-a, a najviše je “lijevo orijentiran” dio Britanije.
U ljetnom izdanju američkog magazina Dissent 2003. godine, dva su profesora, Keith Banting i Will Kymlicka, pokazali kako u zemljama poput Kanade, Švedske i Britanije ne postoji veza između usvajanja multikulturne politike
i narušavanja socijalne države. Međutim, mnoge politike
koje oni opisuju ili su previše tehničke (dozvoljavanje dvostrukog državljanstva) ili samo smirujuće (postojanje vladinog savjetodavnog tijela za manjine) te ne mogu biti poticaj za ozbiljniji otpor prema plaćanju poreza.
Oni također pretpostavljaju da će reakcija na narastajuću raznolikost biti brza, ali to su sile čije posljedice se vide
tek nakon više desetljeća, ako ne i generacija. Sličnu kritiku
teze o solidarnosti nasuprot raznolikosti ponudila su dvojica britanskih profesora Bhikhu Parekh i Ali Rattansi (djelomično kao odgovor na članak iz Prospecta). Ta kritika također podrazumijeva neuvjerljivo brzu povezanost socijalnog uzroka i posljedice. Budući da se ekspanzija britanske
socijalne države u kasnim 1940-im podudarala sa prvim
velikim valom ne-bjelačke imigracije, oni tvrde da etnička
raznolikost ne može biti teret za socijalnu solidarnost. Ali
socijalna država koja je nastala nakon 1945. godine rezultat
je najmanje 100 godina iskustva i agitiranja. Teško da je dolazak malog broja imigranata 1940-ih i 1950-ih imao značaj za tu priču. Parekh, Kymlicka i drugi također tvrde da
je snažnost radničkog pokreta najbolji pokazatelj veličine
socijalne države, a ne njena etnička homogenost. Ali sami
radnički pokreti su jači tamo gdje ne postoje značajne religijske ili etničke podjele. U svakom slučaju, ne zanima nas
toliko formiranje socijalnih država koliko njihov današnji
kontinuirani razvoj.
Slijedeći argument multikulturalista govori nešto više. Oni
smatraju da jedinstvena nacionalna priča nije zdrav temelj
za zajedničku kulturu, jer je ona uvijek bila predmet nadmetanja između klasa, regija i religija. U Britaniji, za ljevicu, demokracija vuče korijene od prosvjeda seljaka, a za
desnicu ona ide od Magne Carte itd. Iako je to istina, isto
tako je istina da se ove različite priče odnose na zajedničku prošlost. Kao što se ne očekuje da muž i žena svoj zajednički bračni život opišu na isti način, to se ne očekuje niti od jedinstvene priče ili nacionalnog identiteta. Niti
to znači da se naglašavanje zajedničke prošlosti (ili povijesnih institucija poput parlamenta) kao snage koja povezuje, osuđuje imigrante na građanstvo drugog reda. Novopridošli bi mogli i trebali prihvatiti povijest svoje nove zemlje,
kao što bi vremenom, trebali njoj sami doprinositi – pomičući se od imigrantskog “oni” do građanskog “mi”. U tome
pomaže i britanska priča, koja preko kraljevstva, uključuje
38 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
mnoge naše imigrantske grupe – primjerice, kraljevski su
se vojnici borili u mnogim ratovima koji su stvorili modernu Britaniju.
Dodao bih još neka svojstva dileme progresa. Za mnoge je
ljude, odnos prema socijalnoj zaštiti postao instrumentalan: Toliko uplaćujem, a toliko mi država vraća. Kako postajemo bogatiji, sve više slabe veze koje su radnike povezivale u socijalnu državu koja preuzima zajednički rizik
(prvo lokalno, kasnije nacionalno) – “velikodušnost” je
više apstraktna i dobrovoljna, stvar prosvijećene sebičnosti, prije nego uzajamna obveza. Štoviše, socijalna zaštita je
manje redistributivna nego što većina ljudi zamišlja – većina se poreza koje građani uplaćuju, vraća ponovo njima
u ovom ili onom obliku tako da je vrlo mala vjerojatnost
da će suma iz dohotka prosječnog građana doći u ruke nekome tko to ne zaslužuje. To, međutim, malo pomaže kod
ublažavanja strahova koji su utemeljeni na predodžbama,
a ne na fiskalnoj istini. Prije će siromašni bijelci, koji imaju
relativno malo, zamjeriti čak i mala socijalna davanja, nego
oni koji imaju veća primanja.
Unatoč ovim ograničenjima, čini mi se da oni koji cijene solidarnost trebaju voditi brigu da se ona ne naruši nepriznavanjem njenih ograničenja. Političar koji je u skorije vrijeme najviše govorio o tim ograničenjima, pogotovo u
odnosu na imigraciju, je ministar unutarnjih poslova David Blunkett. On je govorio o potrebi bolje integracije nekih imigrantskih zajednica – posebno muslimanskih – sve
dok je u Britaniji dobrodošla visoka razina od 150 tisuća
imigranata godišnje.
Podupiratelji imigracije širokog raspona se usredotočuju
na mjerljive ekonomske koristi, prizivaju domaćinov vlastiti interes, a ne njegov idealizam. Iako je istina da su neki
imigracije korisne – niti zdravstveni sustav (NHS) niti građevinska industrija bez njih ne bi mogli preživjeti, ekonomisti poput Adaira Turnera i Richarda Layard ih dovode u
pitanje. Jasno je, primjerice, da imigracije nisu dugoročno
rješenje u sve starijoj populaciji iz jednostavnog razloga što
će i imigranti postati stari. Da bi se sadašnja dobna struktura održavala na istoj razini u slijedećih 50 godina, uz pretpostavku današnjeg stope rođenih bilo bi potrebno 60 milijuna imigranata. Za održavanje društva koje stari potrebno je uvesti kasnije mirovine, podići razinu produktivnosti i ograničiti imigracije. Masovna imigracija nekvalificiranih radnika omogućuje domaćim radnicima izbjegavanje
najprljavijih i najslabije plaćenih poslova, ali isto tako vrlo
malo doprinosi porastu dohotka po glavi stanovnika a kod
domaćeg stanovništva privilegira poslodavce i imućnije.
Ali masovne imigracije, pogotovo ako se brzo događaju,
ne odnose se samo na ekonomiju, već i na manje opipljive stvari poput identiteta i uzajamnih obveza – koje su već
narušene i sa drugih strana. One također mogu, dovesti do
Pr o s p e c t e f e c t
stvarnog konflikta interesa – za razliku od onog samo umišljenog. Jedan od takvih primjera je i borba oko javnih stanova koja se vodila u mnogim velikim gradovima u Britaniji 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, a bila je povezana sa imigracijom. Na mjestima kao što je krajnje istočni dio Londona, oduvijek se smatralo da je pravo na pristojne općinske
kuće dio naslijeđa uvažene radničke klase. Kad su 1960-ih
počeli dolaziti imigranti, oni nisu imali veze koje bi im pomogle u stavljanju na stambene liste pa su često završavali u privatnom smještaju loše kvalitete. Mnogi su ljudi primijetili tu nepravdu pa su odlučili promijeniti pravila: od
tada su dobre veze zamijenjene kriterijem univerzalnih potreba. Što znači da ako bračni par sa djecom iz Bangladeša
živi u lošim stambenim uvjetima to ga kvalificira za određeni broj stambenih bodova i time skače na listi ispred lokalnog para mladih bijelaca. Slične proturječnosti između
ideje pravde neke skupine i univerzalno primjenjivih ljudskih prava su neizbježne u socijalnim državama sa sve raznovrsnijim stanovništvom.
“Najsolidnije” se solidarnosti danas često nalaze između
samih skupina etničkih manjina kao odgovor na stvarnu ili
umišljenu diskriminaciju. To može biti još jedan izvor neraspoloženja za siromašne bijelce koji iz svog nepovezanog
susjedstva sa zavišću gledaju kako manjine ponovo stvaraju nešto što je nekad bilo obilježje života britanske radničke klase: međusobnu potporu i osjećaj zajedništva. Paradoksalno, možda je baš ta erozija osjećaja zajedništva kod
bijele većine u Britaniji, učinila lakšom apsorpciju manjina.
Stupanj antagonizma između skupina, proporcionalan je
stupnju suradnje unutar skupina. U odnosu na druge velike europske nacije, možda je britanski osjećaj za nacionalnu kulturu i solidarnost prilično slab – razvodnjen klasama, kraljevstvom, s četiri različite nacije unutar države, podjelom sjever-jug čak i jakim utjecajem američke kulture.
Tako da je možda slaba nacionalna solidarnost koju vidimo
kroz “ne tiče me se” stav malograđanske Engleske, stvorila
zaštitu od ekstremnog nacionalizma. Mi smo tolerantniji
od, recimo, Francuza zato što ne marimo dovoljno jedni za druge da bi nam dolazak ostalih smetao.
Kada solidarnost i raznolikost nasrnu jedna protiv druge,
na čijoj bi strani trebala biti javna politika? Raznolikost se
sve više može brinuti o sebi – pogoduju joj struje socijalnog i ekonomskog razvoja. Na drugoj strani, solidarnost
cvjeta u teškim vremenima, zato je na najvišoj točci bila
nakon Drugog svjetskog rata i otada stalno pada, dok obilje, mobilnost i vrijednosna raznovrsnost i imigracije (u nekim područjima) slabe veze unutar zajedničke kulture. Javna bi politika stoga trebala podržavati solidarnost na četiri šira područja.
IMIGRACIJA I AZIL Otprilike 9 posto britanskih stanovnika pripadaju etničkim manjinama dok se u Londonu taj
broj penje skoro do jedne trećine. Slijedeći današnje tren-
dove do 2050. godine, otprilike jedna petina populacije će
potjecati iz etničkih manjina, doduše, mnogi kao pripadnici četvrte ili pete generacije. Zahvaljujući rasnim pobunama u sjevernim engleskim gradovima 2001. godine, strahu
od radikalnog Islama nakon 11. rujna i strahovima od povećanog dolaska tražitelja azila sredinom 90-ih godina 20.
stoljeća (koji su uvećavani u popularnom tisku), imigracija je prestala biti zanimljiva biračima, a prema istraživanju
agencije Mori, 56 posto ljudi (uključujući 90 posto siromašnih bijelaca pa čak i poveći broj imigranata) danas vjeruje da je u Britaniji previše imigranata. Tome je tako djelomično zahvaljujući preopterećenom sustavu za dobivanje
azila koji tjera izbjeglice na primanje socijalne pomoći te
sprečava njihovo legalno zapošljavanje na najmanje dvije
godine – tako napravljen sustav izaziva maksimalno neprijateljstvo kod običnih Britanaca koji su veoma osjetljivi na
dobivanje “besplatnog ručka”. Što prije se ovlada sustavom
i podnositelje zahtjeva koji azil ne zaslužuju brzo makne iz
njega i uputi na legitimne migracijske kanale, zabrana rada
može biti smanjena na šest mjeseci ili ukinuta. Dobro vođen sustav dobivanja azila brzo bi smanjio temperaturu u
raspravama o rasama i imigraciji.
Imigranti dolaze u svim oblicima i veličinama. Od američkog bankara ili indijskog softverskog inženjera do tražitelja azila iz Somalije – od najpoželjnijih do onih koji su
najveći teret, barem kratkoročno. Imigrante koji planiraju ostati trebalo bi poticati da postanu onoliko Britanci koliko je to spojivo sa zadržavanjem nekih ključnih izražaja
njihove vlastite kulture. U zamjenu za učenje jezika, zapošljavanje i plaćanje poreza te držanja zakona i normi društva domaćina, imigrantima bi trebali omogućiti sudjelovanje u sustavu i poticati ih da postanu dobri građani. (Iako
je poželjno povećavati udio manjina u višim sferama tržišta
rada, korištenje kvota i pozitivne diskriminacije se u SADu pokazalo kontraproduktivno.) Sigurno je da će se imigranti iz istog mjesta željeti držati zajedno, ali bi politika
trebala sprečavati da to ne preraste u segregaciju u osnovnim životnim sferama: u stanovanju, školi, radnom mjestu, crkvi. U svakom slučaju, treba prestati sa laissez-faire
pristupom iz poslijeratnog perioda koji nije poticao građane - pripadnike etničkih manjina na sjedinjavanje u zajedničku kulturu (iako su to mnogi učinili). Svečana izražavanja građanske pripadnosti, učenje jezika i stručno pomaganje novim građanima, moglo bi stvoriti britansku verziju
starog američkog “lonca za taljenje” (melting pot). Taj treći put u stvaranju identiteta treba razlikovati od prinudne
asimilacije nacionalističke desnice koja odbacuje elemente
strane kulture i od multikulturalizma, koji odbacuje zajedničku kulturu.
Postoji li neka kritična točka, negdje između britanskih 9 % i američkih 30 % etničkih manjina, na kojoj
se stvara potpuno drugačije društvo američkog tipa –
sa čvrstim etničkim podjelama, sa slabom socijalnom
Status, Broj , rujan .
| 39
Pr o s p e c t e f e c t
državom i niskom razinom političkog sudjelovanja?
To nitko ne zna, ali to je vjerojatna pretpostavka. Da bismo
izbjegli tu kritičnu točku a da ne bismo pretjerali sa osjećajem solidarnosti prema došljacima, važno je uvjeriti većinu kako je sustav ulaska u zemlju i dobivanja državljanstva kontroliran i kako postoji otvorena rasprava o opsegu,
brzini i vrsti imigracije. Jedna je stvar kada spremno dočekujemo pametne i ambiciozne Indijce ili istočne Azijce. Ali
većini ljudi nije jasno zašto bi bilo dobro primati ljude iz siromašnih dijelova svijeta u razvoju koji imaju malo iskustva u urbanizaciji, sekularizmu i zapadnim vrijednostima.
SOCIJALNA POLITIKA Velikodušna socijalna država
nije spojiva sa otvorenim granicama a možda niti sa
masovnim imigracijama američkog tipa. Europa nije
Amerika. Jedan od razloga fragmentacije i individualizma
američkog života leži u veličini SAD-a. U Europi koja ima
puno veću gustoću stanovništva i kontrolu planiranja, pravila moraju biti drugačija. Mi smo osuđeni na zajedništvo
– bogati ne mogu ignorirati siromašne, niti domaći imigrante – ali to ne znači da su ljudi zbog toga uvijek sretni.
Opći pristup socijalnoj zaštiti, temeljen na ljudskim pravima ne uvažava činjenicu da prava koja zahtjeva jedna skupina ne stvaraju automatsku obvezu prihvaćanja ili plaćanja kod druge skupine – kao što smo vidjeli kod starijeg
para u Leicesteru. Ako želimo visoke poreze i redistribuciju, posebno sa dodatnim zahtjevima sve starijeg stanovništva tada u svijetu građana-stranaca, porezni obveznici moraju dobiti potvrdu kako se njihov novac troši na ljude sa
čijim nevoljama oni mogu suosjećati. Iz tog bi razloga socijalna zaštita trebala postati otvorenije uvjetovana. Pravila bi morala biti transparentna i ne bi smjela praviti razlike
prema etničkoj, religijskoj, seksualnoj i sličnoj pripadnosti,
ali bi morala uočavati različita ponašanja. Ljudi koji konstantno krše pravila civiliziranog ponašanja ne bi smjeli
dobivati bezuvjetnu pomoć.
“Lokalizacija” više poreza i redistribucija mogle bi dovesti
do toga da vidimo kako i na koga se porezi troše. Postoji još
i mogućnost uvođenja nešto kontroverznijeg, dvostupanjskog sustava socijalne zaštite koju je zagovarao Meghnad
Desai. Imigrantima iz sasvim ekonomskih razloga ili određenim tipovima izbjeglica može biti odobreno privremeno
boravište, pravo na rad (ali ne i pravo glasa) te pristup samo
nekim dijelovima socijalne države dok se stalnim migrantima koji se trude postati građani može priznati neograničen
pristup socijalnoj zaštiti. Dvostupanjska socijalna država bi
možda smanjila pritisak na traženje azila te bi pomogla otklanjanju rasnog pristupa državljanstvu – bijeli bankari iz
srednje klase kao i azijski mali trgovci bi imali neograničeno državljanstvo dok ga slovenski privremeni radnici ne bi
imali. Takav se dvostupanjski sustav razvija u Danskoj. Doduše, to se donekle odnosi i na Britaniju: migranti sa radnim dozvolama i njihovi bračni drugovi ne mogu dobiti većinu pomoći tijekom dvogodišnjeg probnog perioda.
40 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ako želimo spojiti socijalnu solidarnost sa relativno visokom imigracijom postoji dvostruko jak razlog za izdavanje osobnih iskaznica - logistički i kao simbol državljanstva
koje nadilazi uže grupne i etničke lojalnosti.
KULTURA Dobra društva trebaju mjesta kao što su London i New York isto kao što trebaju i homogenije, stabilne, male i srednje gradove središnje Britanije ili američkog
srednjeg zapada. Naglasak bi se i u kulturi i u medijima trebao staviti na održavanje jedinstvenog nacionalnog razgovora, i u vremenima kad slušateljska i gledateljska javnost
postaje slabije povezana. U Britaniji, to znači jaku podršku
“socijalno povezujućoj” ulozi BBC-ja. (Nekadašnje povezivanje preko religije više ne funkcionira, a ionako ne bi moglo uključiti imigrante različitih vjera.) Učenje o multietničkom državljanstvu u školama, dobrodošao je korak. Ali
previše djece danas napušta školu a da uopće ne razumiju
široke tokove njihove nacionalne povijesti. Učenje britanske povijesti, posebice povijesti kraljevstva i kasnijih imigracija u Britaniju, bi trebalo biti središnji dio školskog programa. Istovremeno bi imigrante trebalo poticati da postanu dio britanskog “mi”, čak i ako u njegovo formiranje unesu vlastito veoma različito viđenje.
POLITIKA I JEZIK Multikulturalisti smatraju kako obvezujuću snagu liberalne države-nacije iznutra rastače prisustvo različitih sustava vrijednosti, a izvana
dolazak imigrantskih zajednicama sa drugačijim lojalnostima. Ali država-nacija ostaje nezamjenjivo mjesto
demokratskog sudjelovanja i teško je zamisliti na koji bi se
još način mogle organizirati socijalne države i redistribucija osim kroz državne poreze i javnu potrošnju. Štoviše,
nakon dolaska imigrantskih skupina iz neslobodnih ili djelomično slobodnih kultura postalo je još jasnije da država
da bi ostala liberalna mora propisati još jasniju hijerarhiju
vrijednosti. SAD je pokušao smanjiti tenziju između liberalizma i pluralizma izgradnjom snažnog nacionalnog mita. Čak i da je takvo što u Britaniji poželjno, to vjerojatno nije moguće dostići. Štoviše, niti ideja usvajanja zajedničke kulture u punom smislu, možda više nije moguća.
Trebali bi samo pokušati nabrojati moguće elemente zajedničke kulture da bi shvatili kako bi ih tek teško bilo pretočiti u zakone. To ne znači da se od te ideje mora odustati;
bilo bi bolje kad bi ona postala ključni princip u oblikovanju javne politike, a ne set politika. Imigracijske i socijalne
politike bi, primjerice, trebalo oblikovati tako da smanjuju
strah od “besplatnih ručkova” te bi trebalo ojačati simboličke aspekte državljanstva – društvo ih još više treba u vremenima kada su prešutno razumijevanje i solidarnost dovedeni u pitanje. Zašto, na primjer, ne bismo imali britanski nacionalni praznik ili izvješća o stanju nacije ?
Raznovrsnost životnih stilova i velika imigracija donose
kulturnu i ekonomsku dinamičnost, ali mogu narušiti osjećaje za uzajamne obveze, mogu smanjiti spremnost za pla-
Pr o s p e c t e f e c t
ćanje poreza pa čak mogu poticati na povlačenje iz javne
sfere. Možda će se u slijedećim desetljećima europska politika početi vrtjeti oko ove osi, sa ljevicom i desnicom koje
će zasjenjivati vrijednosni ratovi kultura i pokreti za i protiv raznolikosti. Socijaldemokratske stranke se u takvim
okolnostima izlažu riziku od raspada, dijelom po klasnoj
crti: skorašnji izvještaj o britanskim socijalnim stavovima
jasno pokazuje da se srednja klasa i radnička klasa sve više
približavaju po pitanju poreza i upravljanja ekonomijom,
dok se razilaze na pitanjima raznolikosti.
Čini se da strahovi koji su potaknuti priljevom tražitelja azila u Britaniju, danas slabe. Ali oni nisu bili samo
medijska izmišljotina, mogli bi se ponovo pojaviti
ako dođe do snažnog pada ekonomije ili velikog priljeva istočno europskih radnika nakon proširenja Europske Unije. Progresivni centar mora jasnije razmišljati o
tim stvarima kako bi izbjegao da ga one progutaju. Prema
tome mora pokušati razviti novi jezik kojim će se razračunavati sa strahovima, jezik koji će na jednoj strani nadilaziti
oskudan i apstraktan jezik univerzalnih prava, a na drugoj
strani obrambeni, urođeni jezik grupnog identiteta.
Jezik liberalne univerzalnosti koji dominira javnim raspravama prečesto ne uvažava stvarne afinitete mjesta i ljudi.
Te naklonosti nisu prepreke koje treba nadići na putu prema dobrom društvu, one su jedan od njegovih kamena temeljaca. Ljudi će uvijek davati prednost svojim obiteljima i
zajednicama; zadatak je realnog liberalizma da se izbori za
definiciju zajednice koja je dovoljno široka da uključi ljude
vrlo različitog porijekla, ali da ne postane preširoka i time
izgubi svoje značenje.
David Goodhart je urednik u magazinu “Prospect”.
Goodhart
nije
rasist
Hugh MacLeman
B
udui da sam pratio raspravu koju je pokrenuo esej Davida Goodharta, želio bih uvjeriti poštovane čitatelje Prospecta da Goodhart nije rasist. Kao bivši zaposlenik tog magazina (škotsko-australskog porijekla) radio sam u redakciji od dvanaestero ljudi koja je uključivala: francusko-iračkog Židova, južnoazijskog Kanađanina, indijsko-kineskog Britanca, Šri Lankanca koji je odrastao u Hong Kongu, Nijemca, južnoazijskog Kenijca i još jednog i pol Australca. Srećom po
Goodharta, postojao je još jedan Britanac u uredu s kojim je mogao raspravljati o “zajedničkoj povijesti”. Na žalost, njihov međusobni osjećaj solidarnosti počeo je slabiti kada je otkriveno da je čak i Goodhart napola Amerikanac.
Hugh MacLeman je bivši izdava asopisa Prospect. Ovo pismo je objavljeno u Prospectu u
travnju .
Status, Broj , rujan .
| 41
Pr o s p e c t e f e c t
Potrošači
raznovrsnosti
Saskia Sassen
R
ecimo da se slažem s Davidom Goodhartovim
brižno razloženim ispitivanjem ograničenja i mogućnosti s kojima se susreću naša društva u nastojanjima da sjedine solidarnost i raznovrsnost. Ali, što se
događa ako uzmemo dulje vremensko razdoblje i u europskoj povijesti imigracija potražimo uporišta za određivanje
ograničenja i mogućnosti?
Jedan uobičajeni i uvjerljivi argument je da se današnji izazovi razlikuju od onih iz prošlosti, jer su kulturne, vjerske, fenotipske i socijalne razlike između većine
domaćeg stanovništva i većine stranaca puno veće od
onih u prošlosti. No, trebamo se upitati jesu li te povećane razlike zapravo uzrok problema. Povijest imigracija unutar Europe u 18. i 19. stoljeću pokazuje da nisu.
U to su vrijeme domaći i stranci uglavnom imali istu
kulturu, religiju, jezik i fenotip. Svejedno su imigranti bili rasno doživljavani i smatrani su “outsiderima”.
(Snažan suvremeni primjer je Njemačka, gdje se istočni Nijemci doživljavaju kao različita etnička skupina
unatoč zanesenosti ponovnim ujedinjenjem). Rekla bih
da je objašnjavanje današnjeg otpora pozivanjem na religijske i kulturne razlike samo zamjena za najosnovnije sklonosti da došljake (outsidere) svrstavamo u pripadnike druge rase.
A k tome nam povijesna demografija pokazuje kako su sva
europska društva tijekom vremena uključila mnoge, ako ne
i sve glavne strane imigrantske skupine te nije bilo potrebno više od dvije generacije da oni postanu “mi”, odnosno
zajednica koja prema Goodhartovoj analizi može biti solidarna. U Francuskoj, trećina populacije su potomci stranaca druge ili treće generacije; a u Beču, takvih je Austrijanaca četrdeset posto.
42 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Uključivanje stranaca u zajednicu nikada nije bilo jednostavno i u pravilu se u početku činilo nezamislivim. Često
je djelovanje onih koji su bili isključeni iz društva dovodilo do kasnijih formalnih uključivanja kao npr. do proširivanja određenih prava. Naša su se društva borila i izborila za
prošireno značenje riječi “mi” – postupnim udruživanjem
različitih grupa stranaca u širokom rasponu koji svi zajedno tvore solidarnu zajednicu. Bitke su se vodile na ulicama, u sudnicama, i na biračkim mjestima, kako bi se izborili za pravo na uključenost i kako bi proširila ustaljene granice do kojih je dosezala solidarnost u određenoj epohi.
Teško je zamisliti savršenu ravnotežu između solidarnosti i
raznovrsnosti; u svakom je slučaju bila kratkotrajna u većini naših društava; ona postoji samo u umovima analitičara
ili u programima političara.
Kada promatramo ovaj dulji vremenski period, vidimo da
se integracije događaju. A što je još važnije, vidimo kako
kroz učenje u snalaženju i činjenju teškog, često eksperimentalnog rada koji je potreban za ovo udruživanje, naša
društva razvijaju svoje mogućnosti. Neke od naših najuglednijih institucija nastale su kroz ovakvu povijest borbi i stvaranja. Ali, kada danas raspravljamo o našim ograničenjima i mogućnostima glede solidarnosti i raznolikosti, izgleda da zaboravljamo našu prošlost i sav rad koji je
bio potreban za izgradnju naših hibridnih republika. Završili smo u pasivnom položaju u odnosu na integraciju; želimo instant integraciju, bez rada, bez muke. Jesmo li postali samo pasivni potrošači različitosti umjesto stvaratelji
udruživanja?
Saskia Sassen je autorica knjige o povijesti migracija u Europi (Guests and Aliens, New York, New
Press, .).
Pr o s p e c t e f e c t
Što se događa s
engleskom srednjom klasom?
David Donnison
M
ožemo biti zahvalni Davidu Goodhartu
što nas je prisilio na razmišljanje o dilemama koje
bismo najradije zaboravili. Međutim, u njegovoj
analizi postoje velike praznine. Pozabavit ću se dvjema.
Richard Tawney je u svom klasičnom djelu “Jednakost” napisao: “Ono što zajednica traži, kao što i sam naziv ukazuje,
je zajednička kultura, jer bez nje, to uopće nije zajednica…
(Ona) se ne može stvoriti pukom željom. Ona počiva na
ekonomskim temeljima… ukratko, ona uglavnom uključuje mjere ekonomske jednakosti.” Rastuća nejednakost dovodi do podjela u društvu, siromašni postaju ljutiti, bogati
zabrinuti, a svi sve više sumnjičavi.
Stoljećima se Britanija spotiče u kretanju prema većoj jednakosti – brži pomaci su se događali tijekom ratnih godina, sporiji u vrijeme depresija. A onda se ranih 70-ih godina 20. stoljeća trend preokrenuo. Nejednakost se počela
povećavati, prvo sporije, a u kasnim 1980-im brže negoli i
u ijednoj europskoj zemlji. U tome su sudjelovale promjene
u svjetskoj ekonomiji, ali najjači su utjecaj donijele promjene u poreznom sustavu koje su najveći teret prenijele na siromašnije ljude te promjene u sustavu socijalnih naknada
koje su također pogodile najsiromašnije i dovele do povećanog korištenja procjene imovinskog stanja koja dovodi
do sve veće socijalne diferencijacije.
Ne možemo ponovo stvoriti izgubljenu solidarnost, ako ne
promijenimo ove trendove. To se odnosi i na globalnu razinu. Najbrži i najpošteniji put ograničavanja imigracije siromašnih u Britaniji je u pomaganju njima samima da stvore siguran i pristojan život u svojim vlastitim zemljama.
Također se moramo pitati koje su to skupine ljudi za koje
postoji vjerojatnost da osjećaju neprijateljstvo prema
strancima i zbog čega se oni tako osjećaju. Istraživanje o
socijalnom ponašanju u Britaniji je pokazalo da to nisu niti
najbogatiji niti najsiromašniji već srednja klasa koja smatra
1
da povećano trošenje na socijalne službe njima ne donosi
nikakvu korist. Razlike nisu dramatične, ali su vrlo postojane i pokrivaju široki raspon socijalnih servisa, od zdravstva
i školstva do kulture i javnog prijevoza. Ovaj obrazac se potvrdio u praksi kada je BNP (Britanska nacionalna stranka1) osvojila mjesta u vijeću Burneleya. Do najvećeg porasta neofašističkih birača ne dolazi u najsiromašnijim sredinama, niti u najbogatijima, već tamo gdje žive isključivo bijelci, pripadnici malograđanske srednje klase.
Što se dogodilo s tim ljudima? Njihova radna mjesta spadaju u ekonomsku zonu koja je najviše izložena “fleksibilizaciji”, “smanjivanju” i “uzimanju vanjskih honorarnih suradnika” – svi ti tehnički izrazi upozoravaju na veći rizik
za radnike i male poduzetnika – za njih, ulazak u sigurnije
zone rada postaje sve teži.
U međuvremenu je današnja engleska srednja klasa preuzela veće rizike nego njihovi prethodnici. Sedamdeset posto ih je kupilo vlastite kuće. Bore se da im djeca uđu na sve
skuplja sveučilišta i to bez pomoći donacija koje dobivaju siromašnije obitelji na osnovi procjene prihoda. Gledaju
kako državne mirovine propadaju, ali si ne mogu priuštiti
zamjenske privatne fondove.
Zapravo, oni imaju dobre razloge za zabrinutost i osjećaj
kako prvo trebaju zbrinuti vlastitu obitelj. Ako želimo biti
velikodušniji prema strancima, prvo moramo zaštiti srednju
klasu kad radi na nesigurnim radnim mjestima, trebamo im
pružiti sigurnije mirovine, bolje mogućnosti cjeloživotnog
obrazovanja i zdravstvenu zaštitu na koju mogu sa sigurnošću računati. To znači da trebamo nanovo stvoriti opće socijalne servise koje ćemo svi koristiti, a ne servise namijenjene
siromašnima koji uvijek ispadnu siromašni servisi.
David Donnison dodatno razrauje ove argumente u svojoj knjizi “Politike za pravedno društvo”.
Ekstremno desna stranka (opaska prevoditelja).
Status, Broj , rujan .
| 43
Pr o s p e c t e f e c t
Što su to
uljuđena pravila?
Bhikhu Parekh
I
ako sa Davidom Goodhartom dijelim osnovnu
zabrinutost i političke simpatije, neki njegovi argumenti i zaključci su mi stvorili nelagodu.
Prvo, njegova teza o suprotnosti između solidarnosti i raznovrsnosti je apstraktna i neodrživa. Lišena raznolikosti,
solidarnost vodi u nestimulirajuće i strogo društvo. A raznolikost, bez solidarnosti vodi u fragmentaciju i getoizaciju te stvara klimu punu tjeskobe u kojoj različitost nije dobrodošla. Budući da su solidarnost i raznovrsnost komplementarne i jednako važne, ne bi im trebala biti svojstvena
međusobna tenzija. Zato bismo se trebali pitati kakvoj solidarnosti i raznovrsnosti težimo i u kojoj mjeri, ako ne želimo da to bude na štetu jedne ili druge.
Iako Goodhart puno govori o solidarnosti, nije baš jasno
što on pod tim podrazumijeva. Ponekad misli kako to obuhvaća uzajamnu obvezu i lojalnost, što je sasvim u redu.
Drugom prilikom priželjkuje jak osjećaj nacionalnog jedinstva temeljenog na homogenosti i zajedničkim vrijednostima, što nije moguće niti je poželjno u liberalnom društvu.
Ista poteškoća opterećuje njegovu koncepciju raznolikosti.
On učestalo povezuje raznolikost i imigraciju, iako postoje
puno šire i dublje različitosti među samim Britancima negoli između njih i imigranata. Čak kad bi svi imigranti napustili zemlju, ostale bi duboke razlike koje bi nastavile biti
izazov čvrstom shvaćanju solidarnosti, baš kao što jasno
pokazuje primjedba iz izbornog kruga Patricie Hewitt.
Utjecaj imigracije
Bob Rowthorn
D
avid Goodhart je napisao poticajan lanak o raznolikosti i socijalnoj koheziji. Kritizirali su ga da diže uzbunu zbog sadašnje stope
imigracije i njenih implikacija na britansko društvo. Zapravo, promjene koje donosi imigracija puno su brže od
onog što implicira njegov članak.
Goodhart navodi godišnju brojku od 150 tisuća neto
imigranata u Britaniji. To bi mogla biti preniska procje-
44 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
na, jer ne uključuje ilegalne imigrante. Osim toga, u današnjem kontekstu, to je neprikladno korištenje statistike, jer zbirno prikazuje sve vrste migracija, bez obzira
na nacionalnost. Kada migracije razvrstamo prema državljanstvu, službene statistike pokazuju da je u 2002.
godini neto ulazak stranaca u zemlju bio 244.500, a neto
odlazak britanskih državljana 91.000. Goodhart je do
svoje brojke došao tako da je od priljeva stranaca oduzeo odljev Britanaca.
Pr o s p e c t e f e c t
Drugo, iako hvali raznovrsnost, Goodhart slabo razumije
njenu vrijednost i krhkost. Raznovrsnost jača nove izvore energije, kreativnosti i imaginacije, širi naše mogućnosti izbora, pruža nam uvid u prednosti i ograničenosti našeg načina života, itd. Povrh toga, Goodhart nije u pravu
kada misli da se različitost može sama za sebe pobrinuti. U
Britaniji, kao i u drugim društvima, postoji povećan pritisak prema asimilaciji i homogenizaciji i raznovrsnost lako
može nestati ukoliko se ne njeguje isto tako marljivo kao i
solidarnost.
Treće, Goodhart je uvjeren kako je solidarnost neophodan
preduvjet za redistribuciju. To je polovična istina no ne
objašnjava kako je uopće došlo do postojanja solidarnosti.
Isto tako uvjerljivo se može tvrditi da redistribucija uzrokuje lojalnost pa i stvara zajedničko životno iskustvo i slično i time utire put solidarnosti. Odnos između solidarnosti i raznovrsnosti je dijalektički i mnogo složeniji nego što
to Goodhartova analiza pokazuje. Istraživanja koja navodi
otvorena su za različite interpretacije, moguća su pogrešna
određivanja uzročno-posljedičnih veza te vrlo lako mogu
biti drugačije tumačena. U Japanu postoji snažan osjećaj
solidarnosti, ali samo ograničen program redistribucije.
Čak i SAD obilježava snažan osjećaj patriotizma i solidarnosti, ali zapravo uopće ne postoji poticaj za redistribuciju,
čak niti prema siromašnim bijelcima.
Konačno, nije mi potpuno jasno kako bi to Goodhart integrirao imigrante i stvorio osjećaj solidarnosti. Svečana
izražavanja građanske pripadnosti1 i tome slično su u redu,
ali uglavnom na simboličkoj razini. Ne znam što bi “prihvaćanje” britanske povijesti trebalo značiti, pogotovo za
pripadnike bivših britanskih kolonija i za njihove potomke.
Kada govori o zajedničkoj kulturi, Goodhart uviđa očitu
poteškoću – teško je navesti njene sastavne dijelove i osigurati njihovo jačanje. Zajedničke vrijednosti više obećavaju, ali one mogu biti samo javne i političke prirode. On sigurno ne želi da svi Britanci imaju isti sklop osobnih ideala
i istu viziju dobrog života. Kad kaže da bi onima koji krše
“pravila civiliziranog ponašanja” trebalo ukinuti bezuvjetne povlastice koje proizlaze iz državljanstva to ima zlokoban prizvuk. Koja su to pravila? Ona najvažnija su utjelovljena u zakonima i mi naravno, trebamo zahtijevati da ih
imigranti poštuju. Problemi nastaju kad se mi postavljamo
iznad zakona. Tko postavlja ta pravila i što ona isključuju?
Očito je da isključuju nogometno huliganstvo i rasističke
napade. Ali što je s poslovnim prijevarama? A s izbjegavanjem plaćanja poreza? Što je s medijskim lažima i demonizacijom tražitelja azila koje truju sam izvor uljudnosti?
Bhikhu Parekh je bivši predsjednik Komisije za budunost multietnike Britanije i autor je knjige
“Promišljanja o multikulturalizmu: kulturna razliitost i politika teorija”.
1 Od 1.siječnja 2004. u Britaniji je uvedena obveza svečane promocije dobivanja državljanstva za imigrante na kojoj javno polažu prisegu na vjernost kra-
ljici (do tada su se prisege obavljale individualno u odvjetničkim uredima) – opaska prevoditelja
Ako se ovakvi tokovi nastave tijekom duljeg razdoblja,
posljedice bi mogle biti ogromne. Do sredine stoljeća to
bi dovelo do dodatnih 11 i pol milijuna stranaca u stanovništvu ove zemlje i neto gubitak od 4,3 milijuna britanskih građana. Ove brojke predstavljaju ogromnu kumulativnu promjenu. Ipak one u nedovoljnoj mjeri pokazuju opseg promjena, jer su imigranti u prosjeku mladi i mnogi od njih dolaze iz sredina s visokim fertilitetom. Uzmemo li u obzir broj imigranata i njihov natprosječni fertilitet, promjene koje bi se našem društvu mogle dogoditi uz sadašnju stopu migracije su stvarno dramatične.
Izgleda da zagovornici masovnih imigracija smatraju
kako one mogu biti lako apsorbirane kao i u useljeničkim zemljama poput Australije ili Kanade. To je možda moguće. Ali, zašto su oni u to tako uvjereni? Britanija nije useljenička zemlja i kroz mnoga stoljeća je imala
umjereni opseg imigracija. Tek u skorašnje vrijeme dolazi do postojanog porasta imigracija. Ako se sadašnje
stope migracija nastave, možemo li biti sigurni da Britanija neće završiti poput kontinentalne Europe, gdje
shvaćanja protiv imigranata naglo postaju sve nepopustljivija. Neke su kontinentalne imigracijske mjere vrlo
teško podnošljive – poput rotterdamskog raseljavanja
imigranata ili francuske zabrane nošenja religijskih simbola. Takve se mjere mogu pravdati kao zakašnjela reakcija na neželjene posljedice prethodnog razdoblja masovnih imigracija. Primanje milijuna imigranata tijekom
nekoliko desetljeća je ogroman i ireverzibilan socijalni
eksperiment. Ako se pokaže pogrešnim, ostat ćemo zaglavljeni s njegovim posljedicama. To nije razlog za suprotstavljanje svim imigracijama, ali je razlog za oprez
pri daljnjem postupanju.
Bob Rowthorn je profesor ekonomije na Sveuilištu Cambridge.
Status, Broj , rujan .
| 45
Tema broja:
Jak razlog za
(ne)biti
(za)jedno
- Pitanje bh.
identiteta
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
48 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Historiografija
i nacionalizam
(Između kolektivnog pamćenja i povijesne znanosti)
Osnovni problem kolektivnih identiteta u BiH nije njihov, danas
prevladavajući, nacionalistički obrazac, kojeg bi se moglo promijeniti
intervencijama u produkciji kolektivnoga pamćenja kroz obrazovni proces.
Naime, svaki pokušaj radikalnoga zahvata u tome smislu, još zadugo bi
mogao imati suprotan učinak
Mladen Ančić
O
visi li opstanak Bosne i Hercegovine kao
države od toga kako će izgledati njezin duhovni
krajolik u segmentu kolektivnih identiteta? Imaju
li oblici kolektivnih identiteta veze s nutarnjim (političkim)
ustrojstvom te države? Ukoliko su odgovori na ova pitanja
pozitivni (a jednim dijelom svakako jesu), može li se utjecati na oblikovanje tih identiteta intervencijama u području kolektivnoga pamćenja, koje u velikoj mjeri i definira
kolektivni identitet. Pokušat ću ovdje na to pitanje odgovoriti posrednim putem, istražujući uvjete produkcije kolektivnog pamćenja.
***
Epopeja i susljedni pad opsjednutoga Vukovara predstavljaju svakako jednu od ključnih točki Domovinskoga rata
u Hrvatskoj te se, uz još neke pojave i događaje, poput dolaska UNPROFOR-a ili “Oluje”, mogu smatrati okosnicom
mentalne slike koju o tome ratu ima prosječni stanovnik
današnje Hrvatske. Dakako, percepcija svega što se zbivalo,
a i iz toga izvedeno značenje koje se tim zbivanjima pridaje
kod svakoga ponaosob, ovisi o mnogo kulturnih čimbenika
(nacionalnom identitetu, obrazovnoj razini itd.), pa bi svako dublje elaboriranje ove postavke moralo izdvajati zase-
1
bne skupine unutar onoga što sam nazvao prosječnim stanovnikom. Kako sam si, međutim, u ovoj prigodi postavio
druge zadatke, takvo razlaganje ostavljam za neku drugu
prigodu. Ovdje naime imam namjeru progovoriti o načinu
na koji se takve mentalne slike o prošlosti stvaraju i u kakvu su odnosu s historiografskim znanjem. Slika opsjednutoga Vukovara služi kao povod tome razglabanju stoga što
se nedavno pojavilo historiografsko djelo koje otvara posve
novi pogled na zbivanja u i oko Vukovara, pogled koji bitno
odskače od uobičajenih pristupa toj temi.
Riječ je o djelu D. Marijana1, koje zbivanja u i oko Vukovara (uvažavajući i njihovu emocionalnu dimenziju) tretira
kao klasični historiografski problem, odnosno nastoji temeljem dostupnih i relevantnih dokumenata razabrati što
se i kako doista događalo s opsjednutim gradom, u okolnostima kakve su u to doba vladale. Rezultati do kojih autor dolazi takvim postupkom iznenađujući su u odnosu na
diskurs kakav se u hrvatskoj javnosti u vezi s tim zbivanjima uobličio od 1991. godine do danas. Tako se na stranicama Marijanove knjige umjesto rasprava o “zakulisnim igrama oko Vukovara” (kakve su vodili upleteni sudionici postavljajući pitanja poput ovih: tko je i zašto sprječavao dopremu pomoći opsjednutom gradu, odnosno preusmjera-
MARIJAN, 2004
Status, Broj , rujan .
| 49
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
vao tu pomoć; ili, tko je i zašto prekidao “uspješne” napade, itd.) može pronaći detaljan prikaz svih nevolja koje su
pratile ustrojavanje i oblikovanje Hrvatske vojske u uvjetima rata s jedne, i transformiranja državne vlasti u Republici Hrvatskoj s druge strane. Podrobna raščlamba hrvatske
dokumentacije tako pokazuje da su za razvoj prilika tijekom višemjesečne bitke za grad od ključne važnosti bili realni i “prozaični” problemi, od tehničke (ne)opremljenosti,
preko (ne)obučenosti časničkog kora ali i običnih vojnika,
(ne)raspolaganja relevantnim informacijama i realnim prosudbama, do sa svim tim usko povezanih pojava dezertiranja, odnosno odbijanja izvršavanja zapovijedi, problema s
uspostavom hijerarhijskoga sustava zapovijedanja, i tomu
sličnih. Iako nije raspolagao doista relevantnom srpskom
(“jugoslavenskom”) dokumentacijom, autor posvećuje pozornost i “drugoj strani”, u mjeri u kojoj to dozvoljavaju
uglavnom objavljeni dokumenti, sjećanja sudionika i novinska izvješća. Premda taj i takav materijal ne omogućuje
sigurnije dalekosežne zaključke, ipak se iz njega dade iščitati što su bili realni problemi druge strane u sukobu. Prije svega, riječ je o nejasno formuliranim političkim ciljevima proizašlim iz želje da se Jugoslavija transformira u Veliku Srbiju (uza sve ostalo, to je impliciralo zahtjev za potpunim zaposjedanjem određenoga teritorija i susljednu kampanju etničkoga čišćenja), što je izazvalo znatna kolebanja
u praktičnom vojnom djelovanju s pogubnim posljedicama
po moral vojske. Uz to se naziru i elementi koji ukazuju na
profesionalnu nesposobnost unutar vojnih struktura staroga režima, odnosno nesposobnost prilagodbe društvenim
promjenama i novim situacijama, što se i inače može smatrati jednim od ključnih elemenata koji su doveli do propasti SFRJ.
Sa svim time Marijanova knjiga zapravo pokazuje kako se
dio javnih rasprava o i oko Vukovara vodio na posve “pogrešnom kolosijeku”. Te su rasprave počivale na narativu
koji uopće nije uvažavao realnost povijesne zbilje i koji je
pretpostavljao da se bitka vodila između dvije ravnopravne
sukobljene strane, pri čemu je njezin ishod ovisio samo i
isključivo o volji hrvatskoga političkog vrhovništva. Pođemo li korak dalje moguće je kao konačno “objašnjenje” nazrijeti misao kako bi Vukovar u stvari bio obranjen da nije
bilo neke vrsti “izdaje” iznutra. Dakako, taj i takav podrazumijevani narativ bio je tek jedan dio javnoga diskursa. U
ovisnosti o kontekstu, pojavljivalo se i njegovo drugo lice,
a tu je u prvi plan bila istaknuta upravo materijalna i tehnička neravnopravnost dviju sukobljenih strana. Na podlozi
se te neravnopravnosti onda jasno ocrtavalo herojstvo slabije, hrvatske strane, koja je svoju snagu crpila iz činjenice da je “pravda na našoj strani”. Čini se, iako bi za vjerodostojniji sud svakako trebalo provesti opširnija istraživanja,
da je i na srpskoj (“jugoslavenskoj”) strani moguće zamije2
titi narative koji ne uvažavaju povijesne realnosti društvene zbilje s kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošloga stoljeća. Naime, već i iz samih naslova memoarskih djela koja
Marijan citira i koristi može se razabrati postojanje narativne podloge u kojoj veliku ulogu igra pojam “izdaje”. Upravo se ta zamišljena “izdaja” (bilo nutarnja, bilo ona vanjska,
od strane nekad prijateljskih sila) smatra presudnim razlogom ishoda ukupnih ratnih zbivanja iz 1991. godine, dakle
nestanka SFRJ.
Uvođenje, međutim, pojma “narativ” u ovu raspravu zahtijeva i stanovito teorijsko objašnjenje, koje polazi od rezultata suvremenih interdisciplinarnih kulturoloških studija.
Naime, onako kako je ovdje uporabljen, pojam narativ (u
smislu “pripovijedanja priče”) odnosi se na sklop informacija uobličenih u povezanu, koherentnu i zaokruženu sliku
okolnosti, sudionika i događaja pojedinih epizoda bliže ili
dalje prošlosti. Ta zaokružena slika neizostavno ima moralnu dimenziju i poruku. Ona u jednu cjelinu može obuhvatiti kronološki i prostorno vrlo udaljene događaje i sudionike kako bi stvarnost bila objašnjena iz određene perspektive zainteresirane zajednice – konzumenta narativa. Uvjeti, pak, produkcije i reprodukcije takvih narativa u uskoj
su ovisnosti o ukupnoj društvenoj, u tome sklopu i kulturnoj atmosferi. Inače se, u suvremenoj literaturi, uobičajeno drži da takvi zaokruženi sklopovi informacija, narativi,
“igraju središnju ulogu u ljudskoj svijesti, predstavljaju široko rabljeno “kulturno oruđe”. U današnjim društvima takvi narativi postaju sastavni dio poglavito pak u poimanju povijesti, odnosno u kolektivnom pamćenju” te samim
time kolektivnoga pamćenja dobivajući tekstualnu formu
posredovanjem informacija bilo kroz proces obrazovanja
i uopće sekundarne socijalizacije, bilo kroz medije masovnoga komuniciranja2.
Na ovoj točki vrijedi se bar ukratko osvrnuti i na pojam
“kolektivnoga pamćenja” i njegov odnos spram historiografije, kako ih ocrtava J.V. Wertsch3. Pri tomu svakako valja upozoriti da on, s punim pravom, ta dva pojma konfrontira tek uvjetno i uzima ih kao idealne tipove diskursa koji
u stvarnosti kao takvi ne postoje. U tome idealnotipskome
smislu kolektivno je pamćenje prije svega obilježeno “subjektivnim” pogledom. To znači da se prošlost promatra iz
jedne specifične točke, koja zrcali stavove stanovite (zainteresirane) društvene skupine. Pri tomu ne postoji svijest
o takvoj definiranosti pogleda, ali ni sklonost raspravi glede motiva i ambivalencija u interpretaciji događaja. U žarištu je, pak, pozornosti narativa iz sklopa kolektivne memorije stabilna, nepromjenljiva suština (zainteresirane) društvene skupine. U njima se prošli događaji usko povezuju sa
sadašnjošću te cjelokupna slika odaje dojam ahistoričnosti.
Polazeći korak dalje od Wertschovih rezultata, moglo bi se
O narativu kao vrlo važnom društvenom “kulturnom oruđu”, s uvidom u široku literaturu, vidi WERTSCH (citirane riječi str. 57). O “pripovijedanju
priče”, međutim, iz nešto drugačijega kuta, onoga profesionalnoga povjesničara, vidi WHITE.
50 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
ustvrditi da iz pojedinih narativa, u ovisnosti o nizu okolnosti i uvjeta koji utječu na njihovu društvenu recepciju,
postupno izrastaju mitovi, koji onda tvore najčvršće uporišne točke ukupnoga društvenog pamćenja4. Mitovi, pak, i
kolektivno pamćenje izazivaju zazor i krajnje negativne reakcije u većem dijelu suvremenih intelektualnih i akademskih krugova, iako je njihova uloga u stvaranju i održanju
društvene stabilnosti slobodno se može reći neprocjenjiva. Takav se zaključak temelji na početnoj premisi koju priznaje stanoviti broj modernih autora, poput G. Schöpflina.
Prema toj premisi “postoje stanoviti aspekti našega svijeta koji ne mogu biti obuhvaćeni uobičajenom racionalnošću”, i to stoga što bi se time ugrozila cjelovita društvena
konstrukcija (jednostavni primjer: izgubili smo bitku ili rat
zato što je naša vojska nesposobna, zato što su naši vojnici
bježali u strahu od nadmoćnijega protivnika i sl.). U takvoj
situaciji mitovi (i kolektivno pamćenje), ali i njihovo istraživanje, otkrivaju zakučasti svijet “kriterija selekcije, skrivenoga dijela mišljenja i … predrasuda” koji se pokazuju
neophodnim instrumentima u procesu konstrukcije društvenih stvarnosti5. Spomenuti, pak, zazor većega dijela intelektualnih i akademskih krugova od tih kulturnih instrumenata potječe otuda što mitovi i kolektivno pamćenje načelno stoje pod kontrolom društvenih elita, bilo da se oni
prenose kroz usmenu ili pisanu komunikaciju. Ova činjenica dobiva posebno značenje s pogledom na razvoj moderne, apsolutne Države/Nacije u 19. i 20. stoljeću, koja sve
dublje prodire u društvo i stavlja pod nadzor mnoge dimenzije društvenosti6. U tome su sklopu, posve prirodno, kolektivno pamćenje i njegovi ključni mitovi sve
više dolazili pod nadzor nacionalnih/državnih elita.
Od sredine 19. stoljeća taj se nadzor provodi ponajprije kroz državni nadzor nad procesom obrazovanja.
Kroz taj se proces pojedincu posredovanjem određenih tekstova utuvljuje niz narativa i mitova što relativno jednostavno opisuju suštinske elemente života
zajednice. Recepcija, ovladavanje i usvajanje tih narativa i mitova osiguravaju onda funkcioniranje “nacije” kao “zamišljene zajednice”, zapravo jedne vrsti
tekstualne zajednice7.
Nasuprot ovako orisanom diskurzivnom kompleksu kolektivnoga pamćenja (i u njega uključenim mitovima) stavlja
Wertch diskurs historiografije. Idealno, taj je diskurs obilježen posve oprečnim značajkama, pa bi tako idealni historiografski diskurs trebao u prvome redu biti obilježen
“objektivnošću”. To znači da bi trebao iskazivati kritičnost,
sagledavati prošle događaje iz različitih kutova i uzimati u
obzir razne motive i ambivalenciju pri interpretaciji. Historiografski bi prikaz trebao biti fokusiran na transformaciju
prošle društvene stvarnosti te bi trebao smještati prošle događaje u njihov, onodobni društveni kontekst. Sve to, pak,
podrazumijeva da u historiografskome diskursu treba biti
jasno naznačena razlika između prošlih događaja i onoga
što se događa u svijetu u kojemu živi i djeluje sam povjesničar. Naglasak je ovdje svakako na pojmu “idealan” i kondicionalu “trebao bi”, budući je riječ o diskursu koji u takvom,
zamišljenom obliku, praktično nije moguć. Povjesničari su,
naime, također samo ljudi koji i sami participiraju u punini
društvenoga života iz kojega se ne bi mogli isključiti osim
po cijeni ozbiljnog mentalnog poremećaja. Osim bavljenja
svojim poslom, oni moraju voditi život u realnom prostoru i vremenu, što znači imati određene interese i koristiti se prikladnim strategijama za njihovo ostvarenje. Takva
se pozicija onda neizostavno zrcali i u njihovu profesionalnom djelovanju8. Glede, pak, društvenoga značenja i funkcije idealnoga historiografskoga diskursa, kako je on ovdje
predstavljen, valja upozoriti da je on od presudne važnosti
za održanje osjetljive društvene ravnoteže. Kroz njega se, u
okvirima društvene zajednice, održava sposobnost za suočavanje s realnim svijetom. Iz toga onda proizlazi i sposobnost za suočavanje s društvenim promjenama i transformacijama – na kraju moramo spoznati da nismo izgubili bitku ili rat zbog “izdaje” nego zbog nekih vrlo realnih i
prozaičnih promjena koje su stari model društvene organizacije učinile neučinkovitim i neodrživim.
U realnosti, kako je već rečeno, nema ovako zamišljenih
idealnih tipova diskursa. Ukupni se, naime, društveni diskurs o prošlosti kreće u kontinuumu između idealnih, zamišljenih tipova te se u njemu miješaju elementi i jednog i
3
Vidi WERTSCH, 33 i d., posebice pak tabelu (str. 45) s prikazom razlika dvaju diskursa, od kojih su najvažnije ovdje prepričane.
Slična se zamisao nazire u SCHÖPFLIN, 25-26, iako autor ne operira pojmom kolektivnog pamćenja.
5
Usp. SCHÖPFLIN, odakle (str. 19) potječu i navedene riječi. Autor, inače, raspravljajući negativne strane društvene uporabe mitova i vezujući ih prije
svega za sferu kulture, kao njihove glavne funkcije (što se, mutatis mutandis, može protegnuti i na kolektivno pamćenje) navodi da su, odnosno mogu
biti: instrumenti samoidnetifikacije, instrumenti transfera identiteta i uspostave solidarnosti bez konsenzusa te način ograničavanja spoznajnoga polja
i pojednostavljivanja kompleksne stvarnosti (što su ključni elementi komuniciranja unutar društvenih skupina).
6
Te procese na posve novi način tumači MANN, 1993, koristeći u raspravi metaforički te stoga i teško prevodivi pojam caging, koji slikovito opisuje
postupak “zatvaranja” pojedinca u sve nove i nove društveno-institucionalne okvire pod nadzorom države (sam pojam teorijski podrobno objašnjava
MANN, 1986, 73 i d.).
7
Naciju je kao “zamišljenu zajednicu” definirao ANDERSON. Njegova je osnovna premisa, ona o naciji kao zajednici u kojoj participira golemo mnoštvo ljudi koji se međusobno ne poznaju i nikad se neće upoznati, dakle među njima ne postoji izravna komunikacija i interakcija (otuda oni “zamišljaju”
da su zajednica), uspjela preživjeti sve kritike. Iako sam o tome ne govori izravno, iz Andersonove je argumentacije jasno da unutar te zajednice ipak postoji komunikacija i interakcija posredovanjem konzumacije istih pisanih (tiskanih) tekstova. Funkcioniranje, pak, takvih, tekstualnih zajednica, prvi je
uočio i jasnije obrazložio, na primjerima iz 11. i 12. stoljeća STOCK, a njihovu modernu inačicu oslikava WERTSCH, 62 i d.
8
Tek kao primjer, za oris intelektualnog i duhovnog krajolika u kojemu se kreće suvremeni historičar vidi JANEKOVIĆ RÖMER te iz nešto drugačijega kuta HAMERŠAK.
4
Status, Broj , rujan .
| 51
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
drugog od njih, a njihov međusobni omjer ovisi u prvome
redu o ukupnom sociokulturnom okruženju. U zapadnoeuropskim društvima, s razvijenom akademskom tradicijom i ukorijenjenim demokratskim institucijama civilnoga
društva, postoji teško zamjetljiva ali ipak čvrsto definirana
infrastruktura javnoga diskursa. Ona, kroz javnu raspravu,
omogućuje stalnu i produktivnu transformaciju “općeprihvaćenoga mišljenja”, a u tome sklopu i kolektivnoga pamćenja, u skladu s idejama koje dolaze iz sfere historiografskoga diskursa. To, međutim, ne znači da su se tamo političke elite odrekle nastojanja da kolektivno pamćenje nadziru i po mogućnosti instrumentaliziraju. Kako bi se održala
društvena stabilnost, a time i stabilnost njihova položaja, te
su elite prisiljene za ostvarenje takvih svojih ciljeva stalno
razvijati nove strategije u okviru složenog procesa društvenog pregovaranja. U bivšim je, pak, socijalističkim zemljama situacija bitno drugačija. Iako je u njima totalitarizam
doživio formalni, institucionalni poraz, u vladajućim mentalnim sklopovima još uvijek, negdje manje negdje više,
prevladava totalitarni duh, odnosno bipolarno duhovno
polje (stara podjela “za socijalizma” i “protiv socijalizma”
transformira se u novostvorenoj Državi/Naciji u oporbe rivalskih društvenih/političkih/ideoloških klika, koje zahtijevaju bespogovornu lojalnost). Umjesto “općeprihvaćenoga”, tu još uvijek vlada “diktirano mišljenje”, mišljenje nastalo u nexusu političke elite i pojedinaca iz akademskih i intelektualnih krugova – ljudi koje bi se, možda i malo šaljivo, moglo nazvati “duhovnim gromadama”. Valja se ovdje
samo prisjetiti statusa i uloge Miroslava Krleže: njegov je
ukupni status bio određen bliskim osobnim prijateljstvom
s “najvećim sinom naših naroda i narodnosti”, Josipom Brozom, i funkcijom “šefa Enciklopedije”, a uloga se može ra9
zaznati usporedbom njegovih i stavova i mišljenja profesionalnih, akademskih povjesničara – njegove su ideje imale zapravo status svojevrsnih duhovnih direktiva9. Takve su
“duhovne gromade”, stojeći na vrhu intelektualnih piramida, i u skladu s voljom svojih političkih patrona, redefinirale
starije narative i mitove kolektivnog pamćenja iz razdoblja
konstrukcije nacije (“nacionalnog preporoda”) i prispodobili ih novoj, socijalističkoj stvarnosti. Politička je, pak, elita
tomu dodala vlastite mitove i narative koji su objašnjavali
blisku prošlost (“priznajem samo sud svoje Partije”, “sedam
neprijateljskih ofenziva”, “Titovo historijsko Ne staljinizmu” itd.), čime je izgrađeno zdanje službenog kolektivnog
pamćenja nad čijim je reproduciranjem budno bdjela socijalistička država10. Mitovi i narativi kolektivnoga pamćenja,
redefinirani ili nastali u takvom postupku, a potom utuvljivani kroz obrazovni proces, još su uvijek nazočni u umovima svih onih koji su u išli u socijalističku školu11. Taj duhovni i intelektualni sklop još uvijek predstavlja dio simboličnoga kapitala za kojim se poseže u transakcijama društvenoga života. Što je mnogo važnije, isti taj materijal tvori
integralni dio duhovnoga krajolika čak i u akademskoj zajednici. Štoviše, moglo bi se čak reći da su stari mitovi i narativi upravo tu najčvršće i ukorijenjeni, odnosno da se iz
toga miljea još uvijek reproduciraju.
U takvoj bi situaciji napraviti iole potpuniju listu bilo mitova, bilo narativa kolektivnoga pamćenja, koji kolaju u zemljama nastalim iz bivše SFRJ bio posao koji bi iziskivao
godine istraživanja cijeloga tima ljudi12. Stoga ću se u ovoj
prigodi ograničiti na nekoliko primjera koji ilustriraju način reproduciranja elemenata kolektivnoga pamćenja u
sklopu formalno akademskoga historiografskog diskursa.
Kao primjer za ovo posljednje vidi raščlambu u ANČIĆ, 1997, 27-31. Orisani sustav odnosa reproducirao se, dakako, i na lokalnim razinama, pa se kao
primjer može uzeti sarajevski filozof i “polihistor” Muhamed Filipović, čiji je politički patron svojedobno bio istaknuti lokalni političar Hamdija Pozderac
(osobno se prijateljstvo na simboličan način javno produciralo), a koji je tijekom 80-ih godina bio “šef Enciklopedije” za Bosnu i Hercegovinu. Sliku svakako
valja proširiti i produbiti upozorenjem da je u Srbiji situacija bila nešto drugačija zbog posebnoga, privilegiranog statusa Srba, koji je proizlazio iz tradicije,
utemeljene 1918. godine, i činjenice da se radilo o najbrojnijoj naciji. Zahvaljujući tome privilegiranom položaju strategije su tamošnje političke elite tijekom
70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća uključivale prešutnu podršku i praktičnu zaštitu alternativne (izrazito nacionalističke) intelektualne hijerarhije (ideje i
zahtjevi koji su dolazili iz tih krugova koristili su se, kao sredstvo zastrašivanja, kod pregovaranja u federalnim institucijama). Ta je alternativna hijerarhija,
međutim, preuzela ulogu “matice” s političkim usponom Slobodana Miloševića i održala punu kontrolu duhovnog polja tijekom 90-ih godina.
10
Jedan od najistaknutijih srpskih akademskih povjesničara, čija su djela i stavovi i u bivšoj SFRJ uživali visoku razinu društvene relevantnosti (skoro pa
“duhovna gromada”, što je konačno i postao u “trećoj Jugoslaviji”), nedavno je, opisujući nastojanja međunarodnih čimbenika u BiH na uspostavi nadzora
nad obrazovnim procesom, što bi trebalo osigurati uspjeh društvenih promjena kako ih ti čimbenici zamišljaju, napisao i slijedeću rečenicu: “Da bi se javno
mnenje uverilo u opravdanost takvog pogrešnog opredeljenja (za stvaranje multietničke i multireligiozne zajednice u toj zemlji – op. M.A.), upućivali su na
Balkan prosvetljene funkcionere koji su počeli da vode politiku književnih jezika, pisanja udžbenika istorije i svega onoga u čemu je komunistička vlast pre
njih bila i umerenija i znala da stane na racionalnoj granici” (EKMEČIĆ, 55 - naglasio M.A.). Iz podrobne raščlambe niza starijih i novijih djela istoga autora, ali i iskustva izravnoga osobnog kontakta, nije teško razabrati što on smatra “ispravnim opredeljenjima”, onakvima kakve su vlasti bivše SFRJ kroz svoje “umerene” i do “racionalne granice” dovedene “politike književnih jezika” i “pisanje udžbenika istorije” utuvljivale učenicima i studentima. Ukratko, čini
se da uvaženi profesor još nije svjestan toga da su ta i takva “ispravna opredeljenja”, sažeta u ideju o Jugoslaviji kao “jednoj državi za sve Srbe” (usp. ANČIĆ,
2004), jasno i precizno trasirala put raspada bivše države.
11
Opširno o tome, temeljem rezultata istraživanja provedenih u Rusiji, govori WERTSCH, 149 i d.
12
Nedavno tiskani zbornik radova pripremljenih za međunarodnu konferenciju održanu u Sarajevu, a koja se bavila povijesnim mitovima (KAMBEROVIĆ,
2003), može se smatrati pionirskim korakom u tome pravcu. Valja, međutim, svakako pripomenuti da tekstovi nastali za tu prigodu zrcale ponešto iskrivljenu sliku obzirom na činjenicu da su se autori bavili gotovo isključivo mitovima nacionalističkoga predznaka. Tako je iz vidokruga posve ispao kompleksni
sklop kolektivnog pamćenja i njegovih povijesnih mitova produciran u krugovima akademskih povjesničara a pod okriljem državne vlasti u dvije Jugoslavije.
Samo za primjer valja se ovdje prisjetiti posljednjega kongresa historičara Jugoslavije, održanoga 1987. godine u Prištini, u situaciji kada se već jasno vidjelo
da SFRJ i socijalističko samoupravljanje čekaju teška iskušenja. Njegova glavna tema odnosila se, ni manje ni više, na “procese historijskog približavanja jugoslavenskih naroda”. Sudjelujući u radu toga skupa i kasnije izvješćujući kratkom notom o tomu na stranicama lokalnog (sarajevskog) povijesnog časopisa
(ANČIĆ, 1987), autor je ovih redaka nevino i naivno primijetio kako je glavna tema bila promašaj jer do sredine 19. stoljeća “približavanja jugoslavenskih
naroda” nije bilo i nije ga moglo biti. Takav je stav, iskazan u publikaciji neznatne cirkulacije i u uvjetima kada više službe državne sigurnosti nisu funkcionirale na isti način kao desetljećima ranije, ipak imao posve neočekivani glasni (doduše neformalni) odjek u krugovima profesionalnih povjesničara u Sarajevu
i Beogradu (moram priznati da mi je u ono doba takva reakcija bila zagonetna, jednostavno stoga što nisam ni bio svjestan svih implikacija napisanoga).
52 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Pri tome ću, u najkraćem, pokušati orisati i kako oni iskrivljuju sliku povijesne realnosti, sliku što ju zrcale sačuvana vrela.
Prvi primjeri odnose se na dva djela13 pisana u formi sinteze nacionalne povijesti, a koja otkrivaju kako je teško u toj
formi uspostaviti diskurs koji bi imao makar neke značajke
historiografskoga diskursa. Umjesto toga autori su prisiljeni stvarati narative poput onih iz fonda kolektivne memorije, sve do one razine na kojoj njihova djela kao zaokružene cjeline ne postanu upravo takvim narativima. Pri tomu
se mora naglasiti da oba autora polažu pravo na znanstveni
kredibilitet i akademski status, osvjedočen znanstvenim titulama i potvrđen službenim položajima, kako se jasno razabire iz kratkih bilješki koje govore o njima. Tako je autor
Povijesti Hrvatske, dr. Dragutin Pavličević, u vrijeme izlaska njegova djela, bio znanstveni savjetnik u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
dok je dr. Mustafa Imamović bio (i još uvijek je) redoviti
profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ambiciju dosezanja, od takvih autora očekivane, akademske razine rada obojica potvrđuju bibliografskim naputcima kojima su propratili svoja djela. Obojica autora, međutim, unatoč prividnoj razlici u naslovima (Povijest Hrvatske Pavličevića naslovom obećava nešto drugo no Historija Bošnjaka
Imamovića), već na prvoj stranici i u prvoj rečenici teksta
(Imamović u “Uvodu”, a Pavličević u “Predgovoru”14) daju
do znanja da će njihova priča biti ispričana u prvome licu
množine, iz kuta suvremenih nacija. Pavličevićevo će djelo tako postati ilustracijom početne tvrdnje prema kojoj “u
Hrvata postoji stoljećima spoznaja da su jedan od starijih
naroda u Europi” zbog čega “žele opet imati – svoju samostalnu državu”. Imamovićev će, pak, napor biti okrenut dokazivanju neispravnosti jednoga “od prvih poznatih sudova o Bošnjacima i njihovoj zemlji”, onoga, naime, koji “Bošnjake i njihovu zemlju” vidi kao “egzotični svijet i tamni
vilajet na rubu Orijenta i Evrope”15. Dakle, već je od prvih rečenica posve jasno da i jedan i drugi autor pred
sobom imaju stabilne i nepromjenjive zajednice, “narod” i “njegovu zemlju”, koje traju stoljećima i odolijevaju svim promjenama svijeta oko njih, nastupaju
kao objektivni akteri povijesnoga gibanja i to s uvijek
nazočnom idejom vodiljom – ostvarenjem “samostalne države” (a upravo su to postigle, ili su na put postići, elite s kojima su autori povezani). Sami se, pak, autori pojavljuju kao ponizni službenici te velike i važne zajednice i njezine ideje vodilje16, preuzimajući na sebe teški
zadatak nalaženja ključnih točki – orijentira – u prijeđenome putu, onih točki koje definiraju aktualno stanje zajednice. Pri tomu će već u formuliranju početnih premisa,
a pogotovu razvijajući dalje svoje narative, oba autora neizostavno naznačiti i moralnu pouku koja povijest povezuje
s aktualnim događajima. Po Imamoviću, koji piše u uvjetima svježih uspomena na stradanja u ratu 1991. do 1995. (s
procjenama o užasavajućoj stopi od 8,5% gubitaka ukupne
bošnjačko-muslimanske populacije), “Bošnjaci su kao muslimani ubijani, progonjeni ili silom pokrštavani, tako da ih
danas nema u mnogim zemljama i krajevima gdje su nekad
u većini ili velikom broju živjeli. Tako je Bošnjaka potpuno
nestalo u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki
Kotorskoj, današnjoj zapadnoj Srbiji, te staroj Crnoj Gori
i bivšoj istočnoj Hercegovini”17. Na drugoj strani, Pavličević, koji piše dok još traje Domovinski rat u Hrvatskoj, želi
“pokazati gotovo neprekinutu nit trinaestostoljetne hrvatske državnosti, teritorijalnog kontinuiteta i borbe za svaki
pedalj zemlje, za naše povijesne i prirodne granice” te ukazati “na vlaške seobe, na pravoslavnu unutarnju agresiju i,
u posljednja dva stoljeća, na organizirane težnje za stvaranje Velike Srbije na račun hrvatske zemlje”18. Dakako, treba li to uopće i pripomenuti nakon što su ovako ocrtane
konstante “nacionalne sudbine”, kroz obje će knjige Hrvati
i Bošnjaci, bezvremenske kategorije, ostati glavne drama-
13
Riječ je o PAVLIČEVIĆ i IMAMOVIĆ.
IMAMOVIĆ, 7; PAVLIČEVIĆ, 15.
15
Ove razlike potječu od razlika u već postojećim narativima kolektivnoga paćenja – hrvatski se identitet čvrsto temelji na etničkoj matrici i u ravnoj
crti vodi od “plemena” Hrvati (čija se povijest prati od 5. stoljeća po Kristu) do današnje hrvatske nacije ( tako PAVLIČEVIĆ, 30 i d.). U bošnjačkome je
identitetu sociokulturni element mnogo izraženiji, ili kako to kaže Imamović: “od sredine XIV i tokom XV st., dolaskom Turaka … na bosanskom državnom tlu i bosanskoslavenskoj etničkoj podlozi (u kasnijoj fazi knjige ipak će se pojaviti i “neko veće slavensko pleme Bosna” – op. M.A.), te novoštokavskom jezičnom izrazu, asimiliranjem islama konačno (se) oblikuje bosanskomuslimanski ili, kraće, bošnjački etnos” (IMAMOVIĆ, 9, 25). Imamovićevu
konstrukciju bošnjačkoga identiteta podrobno razlaže KVÆRNE, smještajući je, po mome sudu površno, u okvir nacionalističkoga diskursa.
16
PAVLIČEVIĆ, 30, izrijekom smješta znanstvenike u okvire naroda te kao njihovu primarnu dužnost podrazumijeva pronalaženje “prave istine” o narodu. Takve, naime, zamisli izravno proizlaze iz riječi: “Kao i mnogi drugi narodi (njihovi znanstvenici), i Hrvati još ne znaju postanak i značenje svog
nacionalnog imena”.
17
IMAMOVIĆ, 10. Isticanje moralne superiornosti muslimana kao žrtve u rukama kršćanskih krvnika počiva na logičkom salto mortaleu što ga je autor napravio od 9 do 10 stranice svoje knjige. Naime, samo dvadesetak rečenica ranije, Imamović je ustvrdio da se “bošnjački etnos” uobličuje “na bosanskom državnom teritoriju” i to “od sredine XIV i u XV st., s dolaskom Turaka” (vidi ovdje bilj. 15), da bi onda taj etnos na zagonetan način (valjda
eksponencijalnim demografskim rastom) postao “većina” u “mnogim zemljama i krajevima” (koji nisu bili dio “bosanskog državnog teritorija”). Takvih
situacija u kojima autor, čak i na istoj stranici tiskanoga teksta, uspijeva “pomiriti nepomirljivo”, odnosno koristi oprečne tvrdnje u sklopu jednoga narativa, u njegovoj knjizi ima na desetine. S obzirom na to da mu je, po vlastitoj izjavi, filozofska želja ovim djelom ostvariti “savez između mrtvih, živih
i onih još nerođenih” (IMAMOVIĆ, 8), neobaziranje na logičke proturječnosti i ne treba čuditi. Nije ovdje, međutim, nevažno upozoriti da slične logičke probleme, poput onoga na koji je upozoreno, imaju i zastupnici ideja o pravocrtnoj transformaciji etničkih zajednica (“plemena”) u moderne nacije.
I njima je, naime, potreban eksponencijalni demografski rast na praznom prostoru, odnosno teritoriju, pa se u igru uvodi “pretpostavku o jakom i dobro organiziranom, vjerojatno ratničkom, konjaničkom plemenu” (tako PAVLIČEVIĆ, 31, objašnjavajući kako je moguće da se tragovi hrvatskoga imena nalaze “od Poljske do Grčke i od Ukrajine do zapadne Austrije”).
18
PAVLIČEVIĆ, 16.
14
Status, Broj , rujan .
| 53
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
tis personae.
Tehnika kojom se služe Pavličević i Imamović u izvedbi
onoga što su citiranim uvodnim pripomenama definirali
kao svoje ciljeve prilično je jednostavna. Obojica, naime,
postupaju na sličan način – uzimaju već gotove narative
iz historiografije i mijenjaju im naglasak u skladu sa svojim moralnim poukama. Za primjer Pavličevićeva postupka uzet ću tekstualnu cjelinu naslovljenu “Hrvatski pokret
potkraj XIV. i na početku XV. st.”. Tu se ukratko prepričava
zbivanja nakon smrti ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika,
1382. godine19, dosad nebrojeno puta pretresena u literaturi. Kroz te se prikaze iskristalizirao zaključak da je temeljna podloga dugih sukoba, koji će nakon brojnih “zapleta”
kao konačni ishod (iz hrvatske perspektive) imati mletačko
zaposjedanje istočnojadranske obale, bila lokalna refleksija
mnogo šire, europske “krize feudalizma”. Ovdje se ona na
pojavnoj razini manifestirala kao suprotnost dvaju skupina velikaša. Razdjelnicu između njih nije, međutim (kako
to implicira već i sam Pavličevićev naslov), tvorila etnička
pripadnost (koju u mnogim slučajevima i nije jednostavno
utvrditi), već narav odnosa i veza s dvorom Ludovikovih
nasljednica, kraljice-majke Elizabete i okrunjene kraljice
Marije20. Skupina pobunjenika protiv vlasti kraljica uspjela
je majku i kćer 1385. godine prisiliti na odstupanje s prijestola i nametnuti za novoga kralja svoga kandidata, dovedenog iz Napulja. Novi je kralj, međutim, ubrzo ubijen kao
žrtva dvorske urote, a vijest je o tome izazvala sablazan u
suvremenoj Italiji, a vjerojatno i na europskim dvorovima.
Kod Pavličevića je to u dvije rečenice prikazano tako kao da
je “narod zahtijevao da kraljice Marija i Elizabeta odstupe”,
a potom su one “dale ubiti Karla Dračkog, drugog kralja kojeg su zajedničkoj državi izabrali Hrvati”21. Četrnaest godina kasnije sin i nasljednik ubijenoga Karla Dračkoga, Ladislav, stavio je točku na tu neslavnu epizodu, prodavši svoja
kraljevska prava i Zadar (jedini dio kraljevstva koji je stvarno držao pod nadzorom) Mletačkome duždu. U međuvremenu je Ladislav dugo bio (neuspješni) protukralj okrunjenome kralju Sigismundu (mužu kraljice Marije), pa je čak
nepoznatom krunom 1403. godine u (po ondašnjim shvaćanjima) neregularnom ceremonijalu bio u Zadru i okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja. Pavličević, doduše s neodređenom rezervom (“pretpostavlja se” - kao da je riječ o
postavci koju prihvaća veći broj autora), nalazi za potrebno
ustvrditi da je “to bilo urađeno Zvonimirovom krunom”.
Taj mu podatak (koji nema nikakva temelja u suvremenim dokumentima), zapravo, treba kako bi što više naglasio dramatski klimaks do kojega dolazi činom prodaje kra19
ljevskih prava, što on opisuje sintagmom “Ladislav … izdade vjerne Hrvate”22. Kako rekompozicija već dobro poznatih narativa izgleda kod Imamovića pokazat ću na njegovu
prikazu zgusnutih i dramatičnih događaja nakon otomanskoga neuspjeha pod Bečom 1683. godine, također mnogo
puta prikazanih u literaturi23. U svome prikazu tih zbivanja Imamović stalno, i naizgled nesustavno, miješa pojmove Otmansko carstvo i Bosna. Tako se u njegovoj interpretaciji rat dvaju carstava “od prilaza Beču brzo prenio na južne granice Bosne”, gdje je izbio morlački ustanak kojemu
je “centar … bio u Ravnim kotarima, odakle se brzo proširio na jug do Cetine i Makarskog primorja”24, što znači da
su neposredno zaleđe Zadra kao i jadranska obala od Neretve do Omiša “južna granica Bosne”. Tužna povijest o stradanju Bosne i Bošnjaka od ruke nemilosrdnih kršćana nastavlja se već u sljedećoj rečenici, prema kojoj su “morlački
uskoci i hajduci na prepad napali i opljačkali sve osmanske
trgovce, uglavnom Bošnjake, koji su se u tom trenutku našli
na mletačkoj teritoriji. U sljedećem naletu morlaci su pobili i protjerali bosanske pandure na granici”. Iako se, dakle,
na ovaj način rat prenio na “južne granice Bosne”, u slijedećoj rečenici nastaje obrat, pa se sada pojavljuje “Osmansko carstvo” s kojim “Venecija tada još nije bila u ratu”. Stoga su tamošnje vlasti “nastojale primiriti pobunjene morlake”, koji su, prisjetimo se, divljali na “južnim granicama
Bosne” i tamo ubijali, maltretirali i pljačkali “Bošnjake”. U
međuvremenu je trajao rat francuskoga kralja protiv “Austrijanaca” zbog “španjolske Holandije”, koji je ubrzo okončan, što je “Habsburgovcima” (a to je isto što i “Austrijanci”) oslobodilo snage za sukob s Otomanskim carstvom.
Na toj točki se pojavljuje prigoda za moralnu pouku: “Da
je Francuska nastavila rat protiv Habsburgovaca, Osmanlije bi vjerovatno bile u stanju da se oporave i obnove ofanzivu. Francuzi su ubrzo po ostvarenju svojih ciljeva napustili savez sa Osmanlijama, što se Porti redovno događalo sa
njenim eventualnim saveznicima na Zapadu” (stoga, onima “sa Zapada” ne treba ni danas vjerovati – neizgovoreni
je i nenapisani prirodni završetak ove misli). U velikoj ofenzivi kršćanskih snaga “Svete lige” granice su Otomanskoga
carstva pomaknute daleko unatrag, a “najveće teritorijalne
gubitke Osmanlije su pretrpjele u Ugarskoj”, pa su “hiljade
osmanskih spahija, među kojima brojni Bošnjaci, morale
napustiti te krajeve … Juna 1686. pao je Budim, najvažniji
bošnjački centar sjeverno od Save i Dunava”25 (što znači da
je takvih “centara” bilo više). Sumirajući situaciju prigodom
sklapanja mirovnoga sporazuma u Srijemskim Karlovcima,
Imamović daje završni udarac: “Što se Bosne tiče, Osmanlije su izgubile praktično sve svoje posjede u Slavoniji, Lici,
ISTO, 113-119.
Usp. ANČIĆ, 1997, 202 i d.
21
PAVLIČEVIĆ, 114 (naglasio M.A.).
22
ISTO, 116.
23
IMAMOVIĆ, 276 i d. Kao mogući historiografski kontrapunkt može se za prikaz istih zbivanja uzeti ROKSANDIĆ.
24
Za ovaj i slijedeće citate vidi IMAMOVIĆ, 277-278.
25
ISTO, 279.
20
54 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Krbavi i Dalmaciji”26, pa neka se čitatelj sad snađe što je to
Otmansko carstvo, što Bosna i dokle ona seže (možda i do
Beča). Uza sve to, Imamović nije našao za potrebno naznačiti jednu od najvažnijih posljedica Karlovačkoga mira –
sukladno njegovim odredbama Otomansko i Habsburško
carstvo od sada su prvi put u povijesti bili razdvojeni precizno povučenom i utvrđenom graničnom crtom. To je značilo uvođenje europskih pravila međudržavnoga ponašanja
i nadzora vlastitoga teritorija te početak nestajanja “Krajine, na tromeđi kao jedinstvenu prostoru imperijalnog sraza i sličnog načina života”, koji je proizvodio, iz današnjega kuta, neobični kulturni facies što je recidive ostavio sve
do našega doba.27
Nakon svega ovog valja primijetiti: ni jedan ni drugi autor
nemaju nikakvih dvojbi glede svojih (re)interpretacija starijih narativa i kroz to iskazanih stavova, pa se recimo Pavličević niti ne pita (ovo je samo jedan od bezbroja mogućih primjera) je li doista moguće da hrvatski plemić (nobilis Croata) iz prve polovice 14. stoljeća, s posjedom od desetak kmetova u zadarskome zaleđu, ima bilo što zajedničko sa suvremenim kmetom na posjedu cistercitske opatije iz Topuskoga, postolarskim šegrtom iz Gradeca (slobodna kraljevska varoš koja će tek postati dio Zagreba kakav danas znamo), ili kanonikom čazmanskoga kaptola.
Na koji bi način, kroz koje medije i društvene situacije, ovi
suvremenici, ili neki od njih (a u tome slučaju, koji) mogli
ostvariti bilo kakvu interakciju kao preduvjet da ih se doista smatra pripadnicima iste zajednice? Kakva je narav takve zajednice (ako ona doista postoji), njezin doseg u dubinu društva, odnos s državom kakva tada postoji, ili kakvo je
stvarno društveno značenje takve zajednice?
Slijedeći logiku ovako postavljenih pitanja mogao bih, u
najkraćemu, ovako ocrtati stanje problema geneze modernih nacija: u interpretaciji pojma narod polazim od utemeljene kritike modernističkoga stava, kakav zastupaju autori poput Andersona, Gellnera ili Hobsbawma, a prema kojemu su nacija i nacionalizam, kao praksa nacionalne ideje, relativno nove pojave koje u europskoj povijesti datiraju
tek od druge polovice 18. stoljeća28. Ukupnim rezultatom
ovakvih rasprava između modernista i njihovih protivnika
smatram, u najkraćem, zaključak da se ideja nacije i nacionalizam, kao praksa izvedena iz nje, u europskoj povijesti
javljaju još od kraja ranosrednjovjekovnoga razdoblja, oslanjajući se u prvome redu na etničke identitete29. Ideja naci-
je se, međutim, usko povezuje sa širenjem diskurzivne pismenosti i stvaranjem tekstualnih zajednica, a u praksi se
iskazuje u različitim oblicima zajedničkoga djelovanja vladajućega sloja, poglavito u sukobima oko ograničenih resursa. Pri tomu svakako valja naglasiti da se jasno može razabrati uska povezanost vladajućega sloja s društvenim miljeima u kojima se širi diskurzivna pismenost30. Od modernističkih shvaćanja, s druge strane, ostaje ideja da je nacionalizam doista postaje masovnim tek od kraja 18. stoljeća,
odnosno da od toga vremena datira i čvrsti nexus (moderne apsolutne) države i nacije, koja će ideju nacije iskoristiti
tijekom 19. i 20. stoljeća kao ideološki instrument za prodor u dubinu društvene zajednice31. Da sve ovo ne bi ostalo na razini uopćenog teorijskoga prikaza, odnosno da bi se
jasnije ukazalo kakvu su vrst pojava svojom uporabom pojma narod zamaskirali Pavličević i Imamović, pokazat ću na
jednome primjeru kako se u konkretnoj povijesnoj situaciji
manifestira ono što bi se moglo označiti kao “predmoderni
(srednjovjekovni) nacionalizam”. Primjer vodi u prvu polovicu 15. stoljeća, preciznije u 1430. godinu i trenutak kada
su skupina velikaša “i drugi pojedinci i zajednice plemića,
prvaka i posjednika Hrvata cijeloga kraljevstva Hrvatske i
banata, naime plemići sudbenih stolova” (slijedi popis dvanaest županijskih sudbenih stolova čiji su se predstavnici
tu zatekli) našla kod kninske katedrale sv. Bartula. Tom su
prigodom okupljeni sklopili udrugu, onodobnim riječima
nazvanu “bratovština” (fraternitas), kako bi zaštitili “hvalevrijedne stare običaje i sloboštine … prije rečenoga našeg kraljevstva Hrvatske i prije rečenih sudbenih stolova …
protiv svih Vlaha nastanjenih u prije rečenom kraljevstvu
Hrvatske” (laudabiles et antiquas consuetudines et libertates … dicti regni nostri Croacie et sedium predictarum …
contra vniuersos Vlachos in predicto regno Croacie constitutos)32. Ovako izloženi osnovni sadržaj dokumenta moguće je interpretirati na vrlo različite načine. Na jednome bi
polu moglo stajati tumačenje koje u obzir uzima samo pojmove “Hrvati”, “kraljevstvo Hrvatske” i “Vlasi”. Takva bi interpretacija, u jednoj od krajnjih konzekvenci, vjerojatno
završila zaključkom po kojemu je ovo konačni i krunski dokaz genetski uvjetovane genocidnosti Hrvata, koji su još u
15. stoljeću (a ne “tek” u 17. stoljeću, kako je to svojedobno
“otkrio” beogradski povjesničar V. Krestić), nastojali “istrijebiti” Srbe, to jest vlahe (što je, po tome tumačenju, uvijek i samo drugi naziv za Srbe). U sličnome bi duhu, polazeći od vađenja navedenih pojmova iz njihova vremenskog
i društvenog konteksta, dokument mogao biti tumačen i
26
ISTO, 289.
O povlačenju i utvrđivanju “međunarodno verificirane” granične crte ROKSANDIĆ, 16 i d. O naravi i obilježjima jedinstvenoga pograničnoga svijeta ISTO, 119 i d. (odakle potječe i citat).
28
Za kritiku usp. HASTINGS, s tamo navedenom literaturom te SMYTH, kao primjer pristupa koji u suštini negira ključna modernistička shvaćanja.
29
Za etničke identitete kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnoga doba vidi POHL–REIMITZ, GEARY te POHL.
30
Pojam diskurzivne pismenosti preuzet je iz MANN, 1993, gdje je definiran (str. 36) kao “sposobnost čitanja i pisanja tekstova koja nije jednostavno
reproduciranje formula ili lista, već podrazumijeva ovladavanje pismenošću kao oblikom argumentiranoga dijaloga”.
31
Usp. kako taj proces, uz već navedeno djelo MANN, prikazuje SCULTZE.
32
Latinskim jezikom pisani dokument je transkribiran u opširnom izvodu objavio KARBIĆ, 110-111, izostavljajući, iz nepoznatih razloga, citirani izričaj o Vlasima.
27
Status, Broj , rujan .
| 55
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
kao krunski dokaz “samosvijesti hrvatskoga naroda”. Raščlamba, pak, koja u obzir uzima društvene i gospodarske
realnosti prve polovice 15. stoljeća33, mogla bi se smjestiti
na suprotan pol diskurzivnoga polja. Kroz takav će, međutim, pristup u prvi plan izbiti suprotnosti između posjednika zemlje (nobiles Croati) i profesionalnih stočara (Vlachi).
Oni su se prvi, naime, osjećali višestruko ugroženima dubokom krizom što se najvidljivije manifestirala sve češćim
seljačkim napuštanjem posjeda, pri čemu se dio te dotad
poljodjelske populacije priključivao vlaškim skupinama organiziranim u katune (dosadašnja istraživanja nisu uspjela preciznije odrediti kronologiju i razmjere takvih gibanja). Razloge tomu treba prvenstveno vidjeti u činjenici da
su izgledi za unovčavanje vlaških proizvoda bili višestruko
veći u odnosu na istovrsne izglede poljodjelskih proizvođača. Uz to je natprosječni demografski rast vlaške zajednice
(prirodni prirast i mehanički priljev) vodio k umnožavanju
katuna i samim time do ugroze postojećih odnosa te zahtjeva za preraspodjelom zemljišta (obrazac pendularnoga
godišnjeg gibanja između nizinskih zimskih i visinskih ljetnih pasišta otvarao je problem zimskih pasišta u župnim
krajevima, tamo gdje su bili posjedi određeni za poljodjelstvo). Konačno, i dakako ne najmanje važno, Vlasi su zemljoposjednicima postali i konkurenti pri novim raspodjelama posjeda kroz kraljevska darivanja. Bila je to prirodna
posljedica činjenice da su ih značajke njihove profesionalne orijentacije činile posebno pogodnima za obavljanje stanovitih vidova vojničke službe, što im je u vladarevim očima dizalo cijenu i bilo razlogom pravome valu darivanja
posjeda na kraju 14. i početkom 15. stoljeća. U takvome je,
dakle, gospodarskom i društvenom okruženju kulturna distanca (običaji stanovanja, odijevanja, govor, način privređivanja i sl.), uobličena dotad u zasebne etničke identitete
te uočljiva ali ne i posebno značajna i u ranijem razdoblju,
dobivala sve više na težini. Posljedica je bila manifestirano
jačanje horizontalne solidarnosti i u jednoj i u drugoj skupini. Jasno to ilustrira dokument iz 1433. godine, koji je zapravo zrcalni odraz onoga o stvaranju “bratovštine plemenitih Hrvata” iz 1430. (dokumenti se međusobno nadopunjuju i nisu posve razumljivi u odvojenome čitanju). Tim je,
naime, dokumentom registrirano postojanje skupine opisane kao “vsi dobri Vlasi v Hrvatih” i njihovi glavari, a koja
u ovoj prigodi zajednički donosi odluku o nadarbini crkve
sv. Ivana na Velebitu34. Uz to valja odmah primijeti da je
i dokument o ustrojavanju “bratovštine plemenitih Hrvata” predviđao godišnja okupljanja i donošenje zajedničkih
odluka. Zapravo se iz svega jasno dade razabrati svojevrsno
zgušnjavanje komunikacije i interakcije u okvirima etničkih zajednica, a upravo je to ono što sam pokušao opisati pojmom “predmoderni (srednjovjekovni) nacionalizam”.
Iz naše, pak, današnje perspektive čini se važnim naglasiti još jednu stvar. Sve se ovo odigrava izvan institucija suvremene države, čiji je aparat u ovo doba ionako nedostatan za bilo kakav ozbiljniji zahvat u društveni život. Ta je
država u ovo doba još uvijek samo agencija koja organizira prikupljanje poreza i kakve takve vojske za kraljeve potrebe35, pa je sporovi podanika, čak i kada dobivaju etničke
konotacije, zanimaju tek onda kada podanici traže kraljevu
arbitražu. Započeti pravac istraživanja svakako bi, u situaciji u kojoj bi to vrijeme i prostor dozvoljavali, valjalo dalje
usmjeriti na pitanje kako su se uočene suprotnosti a potom
i sukobi manifestirali u ideološkoj sferi. Pri tomu bi svakako valjalo uzeti u obzir jasno raspoznatljivu vezu vlaške zajednice u onodobnoj Hrvatskoj i franjevaca koji su organizacijski pripadali Bosanskoj vikariji (čak je i citirani dokument iz 1433. godine čuvan u franjevačkome samostanu na
Trsatu). Kontrapunkt toj vezi tvori povezanost “bratovštine plemenitih Hrvata” uz kninsku katedralu, kaptol, a time
i biskupa, pa stoga ne bi bilo iznenađenje ako nova istraživanja otkriju neku vrst trvenja ili sukoba između ove dvije
hijerarhije upravo tijekom ovoga razdoblja. Valjalo bi dalje
istražiti i eventualnu povezanost ovih gibanja sa suvremenom produkcijom narativa kolektivnoga pamćenja, itd. No
sve to ipak ostaje za neku drugu prigodu – ovdje je, naime,
bilo potrebno samo upozoriti kako jedan, od mnogih mogućih, historiografskih pristupa može izgledati.
Vraćajući se nakon ovoga ekskurza djelima Pavličevića i
Imamovića, valja, bez velike dalje rasprave, u prvome redu
naglasiti odsustvo svijesti kod obojice, ali i mnogih drugih
sa sličnim nazorima koje bi ovdje bilo teško i nabrojiti, da
postavljanje niza ovakvih i sličnih pitanja predstavlja uvjet
za iole ozbiljniji historiografski diskurs. Može se, zapravo,
zaključiti da je način pisanja nacionalne povijesti za koji su
se ova dvojica odlučili tek perpetuiranje modela diskursa
kolektivnoga pamćenja preuređenog u vrijeme konstrukcije nacije (“nacionalnog preporoda”) i do kraja učvršćenoga
u doba komunizma36. S time u vezi ovdje bi se u raspravu
mogao uvesti zamišljeni kontinuum mogućih opcija produkcije diskursa o prošlosti. Na jednome bi njegovu kraju
stajao pjevač/kazivač (“narodnih”) pjesama i priča (kao idealni reproduktivac koji, u ovisnosti o trenutnom kontekstu,
konstantno prepjevava ili prepričava stanoviti repertoar
narativa37), a na drugome znanstvenik koji nakon pomno-
33
Kontekst ocrtava ANČIĆ, 1987a, a za razumijevanje srednjovjekovnoga “vlaškog kompleksa” od presudne je važnosti, od trenutka publiciranja, postalo voluminozno djelo MIRDITA.
34
Dokument je pisan hrvatskim jezikom i objavljen u ŠURMIN, 132-133.
35
Takvu sliku srednjovjekovne države ocrtavaju, međusobno se nadopunjujući, BRUNNER, MANN 1987, te HALDON (u kritici Mannovih stanovišta s marksističkih pozicija).
36
Pavličević svjesno prihvaća taj arhaični model, navodeći kao neke vrsti uzora knjige T. Smičiklasa, F. Šišića, S. Srkulja, L. Katića i T. Macana, i stavljajući nasuprot tomu model rada mlađih povjesničara, “koji su obično specijalisti za manje cjeline i kraća vremenska razdoblja” (PAVLIČEVIĆ, 15).
56 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
ga istraživanja sačuvanih vrela formulira rezultate rekonstrukcijom nestaloga društvenog miljea. U tako zamišljenome kontinuumu autori poput Imamovića i Pavličevića
mnogo su bliži onoj prvoj no ovoj drugoj poziciji38. Poput
pjevača/kazivača, Imamović i Pavličević čak spremno
reagiraju na promjenu društvenoga konteksta u kojemu obavljaju svoj posao. Naime, i jedan i drugi su svoje znanstvene karijere ostvarili i pozicije stekli u doba
komunističke vlasti, što znači da su u uvjetima pune
kontrole produkcije tekstova o prošlosti zadovoljavali bar minimum zahtjeva koje je postavljala tadašnja
vlast (u tome je Imamović očigledno bio mnogo uspješniji, pa je uspio predavati “na pravnim fakultetima u Beogradu, Novom Sadu, Mostaru i Rijeci”, ocrtavajući curriculum
vrlo uspješnog “socijalističkoga znanstvenika”). To ih, međutim nije smetalo da u uvjetima nove “slobode” izgrade
narative koji su u suprotnosti s onim što su i sami gradili
u desetljećima ranije “znanstvene” karijere. To, dakako, ne
bi predstavljalo nikakav stvarni problem da su se, s bar nekoliko rečenica, osvrnuli i na promjenu svoje osobne pozicije i iskustvo izvučeno iz toga. Ovako, međutim, postavka
o podudarnosti s pjevačima/kazivačima ostaje mnogo više
od običnoga i površnog dojma.
Sve do sada napisano o dva odabrana djela, nastala na posve istim zasadama i u posve istome duhu, ali s različitih
motrišnih točki (“hrvatske” i “bošnjačke”), ne bi bilo dostatno za zaokruženu sliku ukoliko se ne uzme u obzir i recepcija tih djela. Tu, međutim, postaju očigledne vrlo velike razlike. Pavličevićeva je knjiga, naime, ostavila minorni
trag u hrvatskoj javnosti, pa ju se u javnim raspravama gotovo nikada ne poteže kao argument (o citiranju u ozbiljnijim profesionalnim raspravama i korištenju za izvođenje
nastave da i ne govorimo). Sa svojim sklopovima narativa
nacionalnog kolektivnog pamćenja ona je ipak našla svoju publiku, pa je 1999. uslijedilo i drugo, prošireno izdanje (o broju izvoda i distribuciji nema dostupnih podataka). S druge je strane Imamovićevo djelo imalo posve drugačiju sudbinu. Za tu je knjigu u vrlo pretencioznoj sarajevskoj tiskovini (tjednik Dani, koji se nastoji predstaviti kao
“nacionalni news magazine”) napisano da ju “treba pročitati svaki Bosanac”, što se na određeni način i ostvaruje, sudeći po nakladi od 20000 primjeraka. Uz to, i u tekstovima koji imaju akademske pretenzije i objavljuju se u periodičnim tiskovinama namijenjenim užem krugu profesionalaca, ta se knjiga tretira kao referentno djelo39. Već i ove
sažete informacije o recepciji analiziranih djela, a u svjetlu
onoga što je ranije rečeno o širem društvenom značenju razlika između diskursa kolektivnoga pamćenja i historiografije, jasno upućuju na zaključak o razlikama u sociokulturnom miljeu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine40. Dakako, te razlike ne bi trebalo ni apsolutizirati, ni idealizirati,
niti, pak, ostaviti bez pokušaja bar najsažetijega objašnjenja
razloga. Neophodno je, dakle, u najmanju ruku naznačiti
da je u igri vrlo složeni sklop razlika u prijeđenim putanjama povijesnoga razvoja i na temelju toga stvorenih razlika
u tradiciji, potom razlika u otvorenosti spram strujanja iz
vanjskoga svijeta, aktualnih društvenih prilika itd.
Drugi par tekstova41 koje ću kao primjer ovdje pokušati
analizirati u postavljenom teorijskom okviru ima posve različita obilježja i smješta se u različite žanrovske kategorije,
pa su im i međusobne sličnosti daleko manje no u slučaju
Pavličevića i Imamovića. Oba teksta, međutim, imaju zajednički imenitelj u tome što nastoje biti što je moguće više
u području historiografskoga diskursa, kako po akribičnosti i vanjskim obilježjima (brojne bilješke) tako i po nastojanjima autora da zauzmu objektivnu poziciju. U prvome
od odabranih tekstova autor, već spomenuti ugledni akademski historičar M. Ekmečić, nastoji objasniti vanjskopolitičke okolnosti rata u bivšoj SFRJ tijekom prve polovice
90-ih godina; u drugome, dvoje mlađih autora, D. Bonacci
Skenederović i M. Jareb, vode dijalošku raspravu s drugim
parom autora (M. Brkljačić i H. Sundhaussen), osporavajući neke njihove stavove o tomu kako su se tijekom istoga razdoblja koristili i tumačili nacionalni simboli.
U svojoj je raspravi, predočenoj na jednome okruglom stolu, M. Ekmečić nastojao stvoriti dojam nezainteresiranoga,
objektivnoga promatrača. Njegov bi govor trebao biti govor znanstvenika koji povijesno gibanje gleda iz neutralne
točke uz pomoć široke palete teorijskih oruđa (na samome
početku on tako govori o “religioznom tipu nacionalizma”
kao uzročnoj podlozi rata u bivšoj SFRJ). Akteri njegove
verzije povijesnih događaja nisu jednoznačno određeni –
to su čas pojedinci, čas više ili manje precizno određene
društvene grupacije (“dve nemačke konzervativne stranke”
ili Vatikan), čas neodređeni kolektiviteti (uglavnom Srbi).
On čak ne prihvaća pojedine tvrdnje koje bi mu mogle ići
u korist jer sumnja u njihovu utemeljenost i vjerodostojnost42. Stvaranju ukupnog dojma objektivnosti doprinose
metodološke pripomene i upozorenja o mogućnostima povijesnoga istraživanja pri ovako kratkoj distanci u odnosu
na zbivanja o kojima se govori, te svijest o ograničenjima u
37
Slika sintetizira opširnu raspravu u BATES i TONKIN.
Imamović čak i svjesno prihvaća takvu ulogu, što se dade razabrati iz njegovih riječi izrečenih u jednom razgovoru: “Ako je moja knjiga zaista stvorila
mit o Bošnjacima, onda držim da mi je to veliki kompliment” (citirano prema KVÆRNE, 85). Usp. također ono što je rečeno ovdje u bilj. 17.
39
O recepciji Imamovićeva djela usp. KVÆRNE te ANČIĆ, 2004, što bi svakako valjalo dopuniti podrobnijim bibliografskim istraživanjem.
40
Zaključak će samo potvrditi rezultati do kojih, pišući o istom sklopu problema, ali na drugačiji način, dolazi DŽAJA.
41
EKMEČIĆ i BONACCI SKENDEROVIĆ – JAREB.
38
Status, Broj , rujan .
| 57
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
dostupnosti relevantnih vrela43. No, pozornije čitanje otkriva da su takva upozorenja, čini se, samo posljedica inercije i davno usvojenoga obrasca historiografskoga diskursa,
kao u drugome od citiranih primjera. Tu “ograničeni broj
raspoloživih izvora, usput skupljenih” nije prepreka za formuliranje osnovne teze – da su “zapadne države odlučile
da podstiču razbijanje jugoslovenske federacije”. Naime, tu
je tezu (koja je stvarna okosnica cijeloga narativa), unatoč
spomenutu ograničenju, autor bio u stanju jasno formulirati, ali mu je ostalo nejasno samo to kako su u zapadnim
zemljama do te odluke došli. Ekemčić, uz to, osim što zna
da je takva odluka postojala, zna i zašto je ona donesena.
Takva je odluka, po njemu, posljedica odlučnoga utjecaja
Katoličke crkve, koja je pronašla zajednički interes s američkim imperijalizmom i slobodnozidarskim ložama u izgradnji “novog svjetskog poretka”44. To se, pak, reflektiralo na
situaciju Jugoslavije tako što je “jedan od motiva radikalizovanja američkih ciljeva i metoda ponašanja na Balkanu
bila lakoća kojom su pridobili bosanski fundamentalistički
islam i jednog njegovog svetski priznatog mislioca”. A sve
to zato što je “islam oružje za razaranje budućnosti Rusije
i Kine”45! Pri tomu je Katolička crkva imala i nutarnjega saveznika u Jugosaviji, Hrvate i Slovence, kojima je društvenu relevantnost i snagu davalo “pomirenje jugoslovenske
vlade i katoličke crkve, u pregovorima od 1966. do Titove
državne posete Vatikanu 1971.”, koje je pomirenje, inače,
bilo “organski nastavak pravca od vremena stvaranja novog
profila jugoslovenske Komunističke partije 1937.” godine46.
I sve je to, i mnogo toga sličnog u istome (ne baš koherentnome) duhu, potvrđeno i dokazano brojnim citatima iz
svjetske literature.
Nevolje, međutim, počinju s provjerom tih brojnih vrela,
i to onda kad se pokaže da argumentacija dobrim dijelom
potječe iz ograničenoga broja zbornika koji su okupili autore, iz raznoraznih razloga, oporbeno nastrojene spram
politike vlada u svojim zemljama. Stvar još mnogo gore
stoji s nešto lakše provjerljivom tvrdnjom o “pregovori-
ma od 1966.” s Katoličkom crkvom, koji su samo “organski nastavak pravca” određenoga 1937. godine (a koji je, to
se tek nazire, element kontinuiteta “izdaje iznutra”). Autoru očito pri takvoj tvrdnji ne predstavlja nikakav problem
činjenica da su između 1945. i 1952. godine odnosi između komunističke Jugoslavije i Katoličke crkve bili vrlo napeti te da su diplomatski odnosi, kao simbolični odraz ukupnih odnosa, prekinuti 1952. godine. Pregovore je, pak, za
obnovu odnosa moguće pratiti ne od 1966. već od svibnja
1963. godine47. Kao i u svemu ostalome što se u to doba događalo u Jugoslaviji, poticaj je za obnavljanje odnosa došao
od J.B. Tita, koji je cijelu stvar pokrenuo za svoga puta po
Južnoj Americi razgovarajući s papinskim nuncijem u Boliviji48. Službena jugoslavenska dokumentacija o pregovorima, a kojom se M. Akmadža koristio, očigledno ne otvara
uvid u način na koji se inicijativa prenosila kroz jugoslavensku komunističku hijerarhiju, od J.B.-a do institucija zaduženih za odnose s vjerskim zajednicama i vanjsku politiku,
koje su svemu davale konačnu i službenu formu. No, svakako vrijedi upozoriti na okolnosti u kojima je tadašnji veleposlanik FNRJ u Rimu, Ivo Vejvoda, koji je u pregovorima
očigledno igrao ulogu ključne povjerljive osobe s jugoslavenske strane, morao kao najteži argument izvući podatak
o J.B. kao začetniku procesa – bilo je to na sjednici Savezne komisije za odnose s vjerskim zajednicama u prosincu
1963. godine, u trenutku kada se u tome tijelu artikulirao
otpor započetome procesu. U svemu tomu tražiti kontinuitet od “pravca” određenog dolaskom J.B. na čelo KP 1937.
godine potpuni je promašaj. S druge strane, u tim pregovorima nije teško prepoznati dio uspješnih strategija kojima
se vođa “jugoslavenske Revolucije” služio kako bi stekao što
šire uporište za svoju zamisao “nesvrstane politike”. Treba
li uopće podsjetiti da je Južna Amerika, gotovo isključivo
naseljena katolicima, bila pravo vrelo potencijalnih saveznika za već oformljeni “pokret nesvrstavanja”, pa su i dobri
odnosi s Katoličkom crkvom (unatoč neprevladanim ideološkim suprotnostima) u tome kontekstu imali veliko značenje (ostaje, dakako, otvorenim pitanje je li razgovor s pa-
42
“Kazivanje američkoga istoričara Vilijema Stivensona 1976. da je Tito bio u poverljivoj vezi sa britanskom obaveštajnom službom, ne izgleda uverljivo” (EKMEČIĆ, 25). S druge strane, međutim, takav se komentar ne pojavljuje u slijedećem slučaju: “U Sarajevu se tada šaputalo da mu je (sc. A. Izetbegoviću, za razgovora u Bonnu – op. M.A.) obećana nezavisna država, čak da će Beograd biti bombardovan, ako se bude protivio” (EKMEČIĆ, 48). U
bilješci autor kao vrelo informacije navodi “člana Glavnog odbora SDA”, a komentarom “nisam u to verovao, bez obzira što se sve više pokazivalo da je
Izetbegoviću u Bonu obećana nezavisnost jedinstvene države BiH” samo se potiče zaključak da se ipak radi o utemeljenoj i vjerodostojnoj interpretaciji
onoga što je u Bonnu izgovoreno. Nije teško naslutiti predmnijevanu emocionalnu reakciju potencijalnoga srpskog konzumenta na tezu o želji Nijemaca za bombardiranjem Beograda – ta uradili su to 1941. godine, pa su to isto željeli i pedeset godina kasnije! Autorstvo ovakve glasine, ako je ona doista i kolala po određenim krugovima (a nije plod autorove mašte, ili, pak, želje “člana Glavnog odbora SDA” da zaplaši svoga srpskog sugovornika, prida sebi značenje kao “osobi upućenoj u tajne” i sl.), vrlo je teško utvrditi. Mogli su je lansirati mnogi, no teško da bi bilo koja upućenija osoba u nju povjerovala bilo 1991. godine bilo danas.
43
Samo kao primjeri: “Treba naglasiti da se izvori za ovakve studije skupljaju nenamenski, usput i slučajno. Glavni zadatak istoričara je da odoleva poplavi literature koja je pisana kao instrument manipulacije javnim mnenjem” (EKMEČIĆ, 23-24). Ili: “U pitanju kako su zapadne države odlučile da podstiču razbijanje jugoslovenske federacije u samostalne države, svako zaključivanje je ograničeno brojem raspoloživih izvora, a u ovom prilogu još i činjenicom da su oni usput i nenamenski skupljeni” (EKEMEČIĆ, 45).
44
EKMEČIĆ, 35.
45
ISTO, 23.
46
ISTO, 28.
47
Opširno o tim pregovorima, temeljem službene dokumentacije, s točnim datumom otpočinjanja procesa pregovaranja AKMADŽA, 481 i d.
48
ISTO, 482.
58 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
pinskim nuncijem u Boliviji rezultat ad hoc odluke, ili već
odranijesmišljenoga plana). Uostalom, na isti će način J.B.
vremenom početi koristiti i manipulirati muslimanskom
zajednicom u SFRJ kao dijelom simboličkoga kapitala u
transakcijama s islamskim nesvrstanim zemljama.
Podrobnijom bi se raščlambom moglo, vrlo vjerojatno,
doći do istih ili sličnih rezultata za svaki pojedini element
u Ekmečićevu složenom narativu. Taj, naime narativ ocrtava grandiozne razmjere međunarodne urote američkoga imeprijalizma, Katoličke crkve, slobodnozidarskih loža
i zapadnoeuropskih vlada (posebice one njemačke, koja je,
pod utjecajem preživjelih nacističkih snaga, samo ispunjavala zadatke dobivene od Amerikanaca – sic!), podržanih
od “domaćih izdajnika”, protiv Srba i Jugoslavije. Ili, rečeno drugačijim riječima, pa stoga i drugačije po duhu, svi
nabrojeni čimbenici su početkom 90-ih odustali od podrške Jugoslaviji (i srpskoj političkoj eliti). Jasno to u jednom
trenutku, nabrajajući tko je sve svoj autoritet javne osobe
uložio u podršku Bošnjacima-muslimanima tijekom sukoba u BiH, priznaje i sam Ekmečić: “Ovi isti ljudi su nekada
ovako branili Srbe”49. Konstruirajući narativ o uroti i izdaji, Ekmečić se, zapravo, približava na početku analiziranome hrvatskom narativu o Vukovaru. Razlika je u tome što
su ovdje za poraz u ratu od 1991. do 1995. godine, a potom
i za susljednu katastrofu američkoga bombardiranja Srbije
1999. godine, krivi međunarodna urota i izdaja “starih prijatelja”. To, pak, zaklanja od pogleda nerealne ciljeve, postavljene od lošega političkog vodstva, koje je onda za njihovo ostvarenje bilo prisiljeno koristiti sredstva koja su širom svijeta izazvala gađenje i napuštanje staroga političkog
saveznika. Uzme li se u obzir da je u svemu tomu i sam M.
Ekmečić aktivno sudjelovao kao intelektualna siva eminencija srpskog političkoga vodstva50, eto valjana praktičnog
razloga za pokušaj da se kolektivnom pamćenju vlastite
zajednice podvali “kukavičje jaje”. Društvenu korist i štetu ovakvoga pristupa, koji (a to se čini posebice važnim za
istaknuti) producira akademski autoritet velikoga ugleda u
vlastitoj sredini, moraju prosuđivati sami akteri te društvene sredine. Za probleme, pak, koji se ovdje raspravljaju
predočena je raščlamba važna u dvije dimenzije. S jedne je
strane važno uočiti da narativi sa značajkama diskursa kolektivnoga pamćenja mogu imati veliki dio formalnih obilježja historiografskoga pristupa, a pri tomu ipak biti stvarno prispodobljeni za konzumiranje u procesu konstrukcije kolektivnoga pamćenja. U njega, dakako, neće ući u obliku u kojem su lansirani, ali će u svojoj opširnoj formi predstavljati široku tekstualnu podlogu na temelju koje će se u
javnom diskursu, kroz postupak pojednostavljenja, artikulirati željeni učinak. S tim u vezi stoji i drugo upozorenje,
mnogo uopćenije od onoga prvog. Iako, ne samo naizgled,
nacionalistički po duhu, pristup uočen u tekstu M. Ekme49
50
čića ima i vrlo praktičnu i prozaičnu osobnu pozadinu. Takav zaključak upozorava na činjenicu koja se prečesto zaboravlja u povijesnim raščlambama nacionalizma kao ideologije – živi ljudi u svome praktičnome djelovanju često
se ravnaju prema ideološkim odrednicama, no ipak mnogo češće realnim i prozaičnim interesima i potrebama, posebice onda kada im mogu dati obrazloženje ili opravdanje
sukladno prihvaćenim ideološkim odrednicama.
Posljednji od za ovu prigodu izabranih primjera razlikuje se od svih prethodnih po činjenici da njegovi autori ne
konstruiraju nikakav novi povijesni narativ, ali se zato u
svojoj raspravi pozivaju na niz već uobličenih i postojećih. Naime, D. Bonacci Skenderović i M. Jareb pokušavaju u svome prilogu raspoznati kako se u društvenoj komunikaciji koriste nacionalni simboli, odnosno kako se u toj
komunikaciji konstruira značenje tih simbola u skladu s
već postojećim narativima. U naizgled vrlo utemeljenoj raspravi, dvoje autora zamjera drugom autorskom paru da su
u svome tekstu podlegli negativnim stereotipima koji prate uporabu hrvatskih nacionalnih simbola – grba, zastave, pleternoga ornamenta itd. Pojam negativnog stereotipa, koji se javlja već u naslovu njihova priloga, svakako zaslužuje posebnu pozornost, ako ništa drugo ono stoga što
bi bilo zanimljivo utvrditi na koji su način autori postavili koordinate unutar kojih se kreću i koje omogućuju da se
nešto (u ovom slučaju stereotipi, kao poseban oblik znanja)
odredi kao “negativno”, nešto kao “neutralno”, a nešto kao
“pozitivno”. Taj se koordinatni sustav doduše kroz njihovo
izlaganje naslućuje kao implicitan, ali to ipak ostavlja stanovite dvojbe. Naime, iz konteksta je cijele rasprave vidljivo da je “negativan” onaj stereotip koji uobičajene hrvatske nacionalne simbole sve odreda poistovjećuje sa simbolima NDH, što onda doista ostavlja nejasnim što bi bili
“neutralni” a što “pozitivni” stereotipi. Čini se, po svemu,
da D. Bonacci Skenderović i M. Jareb i nisu previše “lupali
glavu” oko toga, već su na različite načine iskazanu odbojnost spram javne uporabe hrvatskog nacionalnoga znakovlja jednostavno kolokvijalno nazvali “negativnim stereotipom”. No, vratimo se tekstu. Kao argumente za osporavanje stavova svojih “protivnika”, D. Bonacci Skenderović i M.
Jareb se pozivaju na utvrđenu i povijesnim primjerima potvrđenu uporabu tih simbola te rekonstruiraju značenje kakvo se tim simbolima pridavalo u pojedinim povijesnim situacijama. U tome kontekstu mnoge od zamjerki upućenih
M. Brkljačić i H. Sundhaussenu čine se opravdanim i utemeljenim – primjerice objašnjenje kako se i zašto u socijalističkoj heraldici koristilo pšenicu i crvenu zvijezdu, kako
izgleda stvarna pozadina “priče” o prvom polju hrvatskoga grba (pučki “šarenice”, a donekle posprdno “šahovnice”),
itd. Posebice se utemeljenom i pronicljivim pokazuje analiza spora oko navodne konstitutivnosti Srba u Ustavu SR
EKMEČIĆ, 23.
Usp. EKMEČIĆ, 60 i d.
Status, Broj , rujan .
| 59
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Hrvatske, do 1990. godine, i navodnoga dokidanja te pozicije u novome Ustavu donesenom 22. prosinca iste godine.
Iako ga sami, bar formalno, ne prihvaćaju (to se iskazuje
tvrdnjom da je “zločest”), njihov zaključak da cijela ova rasprava pokazuje kako su Srbi “držali da su vrjedniji od drugih”51, zapravo pogađa stvarnu suštinu cijele rasprave. Dakako, ostaje samo definirati koga se i u kojem trenutku podrazumijeva pod skupnim navodom Srbi. I upravo s tim
zaključkom o superiornoj društvenoj poziciji pripadnika (i
to ne svih i ne uvijek) jedne nacije stoji u vezi problem zbog
kojega se na ovaj tekst i osvrćem.
Naime, raspravljajući s M. Brkljačić i H. Sundhaussenom,
zagrebački autorski dvojac u jednom trenutku s čuđenjem
komentira stav svojih “protivnika” prema kojemu je “crvena komunistička zvijezda bila za Srbe ‘iznad svega znak
njihove ravnopravnosti s Hrvatima u Hrvatskoj’”. Oni pri
tome smatraju da je “više nego dvojbeno da bi jedan totalitarni simbol mogao predstavljati simbol jednakosti”52
te nastavljaju raspredati opravdane (“za većinu Hrvata i
za stotine milijuna ljudi u bivšim totalitarnim komunisitičkim državama”) razloge za prestanak njegove javne političke uporabe. Pri tomu D. Bonacci Skenderović i M. Jareb
argumentiraju gotovo kao pravnici, tako kao da politički
simboli imaju jednom, za sva vremena i sve situacije čvrsto
definirano značenje. To se pokazuje u novome svjetlu nešto dalje u tekstu, pri objašnjenju okolnosti u kojima se tijekom desetljeća komunističke vlasti (ni)je moglo rabiti hrvatske nacionalne simbole bez socijalističkih obilježja. Tu,
naime, oni citiraju presude prekršajnoga suca iz Makarske
donesene u rujnu 1969. i 1971. godine. Prvom od tih presuda sudac je odbacio prijavu protiv nekih sudionika hodočašća u svetište Vepric, kraj Makarske, odlučivši da uporaba hrvatske zastave bez socijalističkoga znakovlja u takvoj
prigodi nije razlog za prekršajno gonjenje. Točno dvije godine kasnije isti je sudac kaznio zatvorskom kaznom u trajanju od 30 dana petoricu mladića zbog crtanja hrvatskoga grba bez socijalističkoga znakovlja na stijeni iznad sela
Brela. Obrazložio je opširno takvu svoju odluku, a iz toga
obrazloženja valja opširno citirati izvadak koji iznenađujuće precizno opisuje moduse komunikacije simbolima u
političkom polju: “Izlaganje zastave ili grba bez socijalističkih oznaka samo po sebi nije zabranjeno i ne predstavlja
navedeni prekršaj, ovo pogotovo ne u situaciji kada se takovi simboli ističu kao sastavni dio nacionalnih običaja, narodne nošnje, folklora, u sklopu povijesnih kao i muzealni eksponati i t.d. ali svako drugo neuobičajeno demonstrativno
ili provokativno javno isticanje takovih simbola bez socijalističkih oznaka predstavlja navedeni prekršaj, pa se takovom radnjom nastoji kod građana stvoriti antisocijalističko
raspoloženje, raspoloženje protivno bratstvu i jedinstvu”53.
51
BONACCI SKENDEROVIĆ – JAREB, 737-739.
ISTO, 734.
53
ISTO, 743.
52
60 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ono što u svemu ovome izaziva zbunjenost jest činjenica
da u ovdje predočenoj situaciji dvoje povjesničara u znanstvenoj raspravi o društvenoj komunikaciji političkim simbolima raspravljaju i razmišljaju kao pravnici (sjetimo se
sada “negativnih stereotipa”, a onda se okrenimo simbolima koji imaju svoje čvrsto i objektivno značenje te stoga
postoje opravdani, odnosno neopravdani razlozi za njihovu uporabu). S druge se strane pravnik s kraja 60-ih i početka 70-ih godina prošloga stoljeća ponašao i rezonirao kao
teoretičar komunikacije, jasno naznačujući i obrazlažući
da značenje političkoga simbola definira u prvome redu
kontekst njegove društvene uporabe, odnosno da taj kontekst određuje u velikoj mjeri sadržaj poruke koju se odašilje uporabom simbola (što, dakako, nema nikakve veze sa
sudskom praksom, jer kontekstualno tumačenje takvih situacija otvara suviše široko diskrecijsko polje i uvodi element samovolje pri donošenju presude).
Nakon upozorenja na ovu neobičnu inverziju, postavlja se
pitanje ima li sve izrečeno i neko praktično značenje. Uz
teorijski poučak makarskoga prekršajnog suca, kontekstualnim tumačenjem predmeta rasprave, načina uporabe nacionalnih simbola u političkom polju, doći ćemo relativno lako do stanovitih iznenađujućih zaključaka. Oni
bi, ukratko izloženi, mogli izgledati ovako: Za veliki je dio
Srba u Hrvatskoj uklanjanje zvijezde imalo jasno simbolično značenje – time je označen poremećaj dotadašnjega stanja odnosa, narušen njihov dotadašnji (privilegirani) društveni položaj u pojedinim sferama života i doista
ugrožena njihova “ravnopravnost” (dakako onako kako su
je oni, u okviru narativa o Jugoslaviji kao “jednoj državi za
sve Srbe”, dotad shvaćali i praktično provodili u životu; to
što su drugi takve odnose shvaćali kao “neravnopravnost”
nije do 1990. većinu zainteresiranih među Srbima nimalo
zbunjivalo). Na drugoj je simboličnoj razini, onoj tekstualnoj, takvo tumačenje razvoja prilika potvrđeno prebacivanjem Srba iz povlaštene ustavne kategorije (posebno navedene u formulaciji prema kojoj je Hrvatska bila “nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država narodnosti koje u njoj žive”) u novu kategoriju “manjina” (čime je dokinut privilegirani položaj u
odnosu na pripadnike drugih nacija, s kojima su sada, bar
prema slovu Ustava, bili izjednačeni). Razumljiva nelagoda pred neizvjesnošću rekonstrukcije društvene stvarnosti (nitko nije sretan kad mu se uskraćuju “stečena prava”,
ma kakvo njihovo stvarno podrijetlo i značenje bili), pretočila se u odbojnost spram političkih simbola pod kojima je
ta rekonstrukcija tekla. Njihova, pak, formalna sličnost sa
simbolima NDH (koju se nije moglo izbjeći, sve da je to netko doista i htio, a ne znam i zašto bi) omogućila je političkoj eliti da ih u javnom diskursu poistovjeti čime je u prvi
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
plan kolektivnoga pamćenja izvučen narativ o masovnim
progonima, stradanjima i zločinima počinjenim pod tim
simbolima. Može li se, pak, sve to pokriti izričajem “negativni stereotipi”? Odgovor je kratak i jasan: u ozbiljnom
historiografskom diskursu svakako ne. Historičara, naime,
ne bi trebalo zanimati je li nešto “negativno”, već kako je i
zašto nešto postalo “negativno”.
***
Vraćajući se sada na pitanja postavljena na početku ovoga teksta čini se da će neke stvari ipak biti lakše razložiti. Osnovni problem kolektivnih identiteta u BiH nije njihov, danas prevladavajući, nacionalistički obrazac, koji bi
se mogao promijeniti intervencijama u produkciji kolektivnoga pamćenja kroz obrazovni proces. Naime, svaki pokušaj radikalnoga zahvata u tome smislu, još zadugo bi mogao imati suprotan učinak. Ono što bi se eventualno postiglo radikalnim zahvatom na području tzv. “nacionalnih disciplina” u obrazovnom sustavu, bilo bi destruirano pojačanim otporom u krugu primarne socijalizacije
(obitelj, uži krug primarnih društvenih veza, gdje su stari narativi čvrsto ukorijenjeni). Snagu tome otporu daje i
niska razina društvenih interakcija izvan kruga nacionalnih zajednica, posljedica kako rata tako i ukupne društvene strukture (veliki udio ruralne populacije u ukupnoj populaciji, nepostojanje “velikih gradova”, itd.). U takvoj situaciji ono što bi učenik svladao u školi, u obliku novih i nametnutih narativa, ne bi moglo u pretežitom broju slučajeva biti usvojeno zbog povećanog otpora onih kojima mlada osoba još uvijek najviše vjeruje (“oni vas u školi pogrešno uče”). Tako se problem prebacuje u područje sociokulturnih uvjeta u kojima se identiteti kroz javni diskurs svakodnevno reproduciraju. Naslijeđa totalitarizma (kao najvažnijeg obilježja aktualnoga stanja), danas možda i najvidljivijeg u tzv. akademskim krugovima, u kojima prevladava duh autarkičnosti i arhaični kulturni obrazac, ovdašnje
će se društvo teško i postupno oslobađati. To će se, zapravo, događati u onoj mjeri u kojoj se društvo bude otvaralo
spram svijeta i izgrađivalo institucije civilnog društva kao
infrastrukturu otvorenog javnog diskursa, koji će još neko
vrijeme biti moguć prvenstveno unutar nacionalnih zajednica. Te bi se procese dakako dalo u stanovitoj mjeri i ubrzati, no onaj tko bi to pokušao uraditi morao bi imati mnogo takta i osjećaja za mjeru. Garniture, pak, “vanjskih pomagača” koje danas dolaze u BiH svojim sposobnostima teško da su dorasle takvim zadaćama, a veliko je pitanje koliko izvan BiH doista i ima interesa za takvo što.
BIBLIOGRAFIJA
AKMADŽA – M. AKMADŽA, “Pregovori Vatikana i Jugoslavije
u pogledu potpisivanja protokola 1966. godine”, Časopis za suvremenu povijest 36(2)/2004;
ANČIĆ, 1987 – M. ANČIĆ, “IX kongres historičara Jugoslavije,
Priština 28 - 30. septembra 1987”, Prilozi Instituta za istoriju 23/
XXII/1987;
ANČIĆ, 1987a – M. ANČIĆ, “Gospodarski aspekti stočarstva cetinskog komitata u XIV st.”, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 14/1987,
ANČIĆ, 1997 – M. ANČIĆ, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko
kraljevstvo i Bosna u 14. stoljeću, Zadar-Mostar, 1997;
ANČIĆ, 2004 – M. ANČIĆ, “Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija:
Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije”, Status 2/2004;
ANDERSON – B. ANDERSON, Nacija: zamišljena zajednica
(izv. Imagined Communities. Reflections on the Origin and Spread of Nationalism, 1991), Beograd 1998;
BATES – A.L. BATES, The Singer of Tales, Cambridge (Mass.)
2000²;
BONACCI SKENDEROVIĆ – JAREB – D. BONACCI SKENDEROVIĆ – M. JAREB, “Hrvatski nacionalni simboli između negativnih stereotipa i istine”, Časopis za suvremenu povijest 36(2)/
2004;
BRUNNER – O. BRUNNER, Land and Lordship. Structures
of Governance in Medieval Austria (izv. Land und Herrschaft.
Grundfragen der territorialen Verfassungsgeschichte Österreichs
im Mittelalter4), Philadelphia 1992;
DŽAJA – S. DŽAJA, “Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitološki odrazi”, u: KAMBEROVIĆ;
EKMEČIĆ – M. EKMEČIĆ, “Spoljni uzroci građanskog rata u
Bosni i Hercegovini 1992”, u: G. ĐOGO (ur.), Početak rata u Bosni i Hercegovini: Uzroci i posledice (ćir.), Beograd 2001;
GEARY – P.J. GEARY, The Myth of Nations. The Medieval Origins of Europe, Princeton University Press, Princeton and Oxford 2002;
HALDON – J. HALDON, The State and the Tributary Mode of
Production, London – New York 1993;
HAMERŠAK – F. HAMERŠAK, “Jerko Iljadica, Hrvatski biografski leksikon i hrvatska margina u XX. stoljeću”, Biobibliographica 1/2004;
HASTINGS – A. HASTINGS, Gradnja nacionaliteta (izv. The
Construction of Nationhood. Ethnicity, Religion, Nationalism,
1997), Sarajevo – Rijeka 2003;
Status, Broj , rujan .
| 61
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
JANEKOVIĆ RÖMER – Z. JANEKOVIĆ RÖMER, “Povijesna
spoznaja i metodologija povijesti u postmoderni”, Radovi zavoda
za hrvatsku povijest FF Sveučilišta u Zagrebu 32-33/1999-200;
SCHÖPFLIN – G. SCHÖPFLIN, “The Functions of Myth and a
Taxonomy of Myths”, u: G. HOSKING – G. SCHÖPFLIN (ur.),
Myths and Nationhood, London 1997;
KAMBEROVIĆ – H. KAMBEROVIĆ (ur.), Historijski mitovi na
Balkanu, Sarajevo 2003;
SCULTZE – H. ŠULCE (H. SCHULTZE), Država i nacija u
evropskoj istoriji (izv. Staat und Nation in der europäischen Geschichte, 1993), Beograd 2002;
KARBIĆ – D. KARBIĆ, “Hrvatski plemićki rod i običajno pravo.
Pokušaj analize”, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda
za povijesne i društvene znanosti HAZU 16/1998;
KVÆRNE – J. KVÆRNE, “Da li je Bosni i Hercegovini potrebno
stvaranje novih povijesnih mitova”, u: KAMBEROVIĆ;
MANN, 1986 – M. MANN, The sources of social power I. A history of power from the beginning to A.D. 1760, Cambridge 1986;
MANN, 1993 – M. MANN, The sources of social power II. The rise
of classes and nation-states, 1760-1914, Cambridge 1993;
MARIJAN, 2004 – D. MARIJAN, Bitka za Vukovar, Zagreb – Slavonski Brod 2004;
MIRDITA – Z. MIRDITA, Vlasi u historiografiji, Zagreb 2004;
POHL – W. POHL, Le origini etniche dell’Europa, Roma 2000;
POHL–REIMITZ – W. POHL – H. REIMITZ (ur.), Strategies of
Distinction: The Construction of Ethnic Communities, 300-800.
Leiden 1998;
ROKSANDIĆ – D. ROKSANDIĆ, Triplex confinium, Zagreb
2003;
62 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
SMYTH – A.P. SMYTH (ur.); Medieval Europeans. Studies in Ethnic Identity and National Perspectives in Medieval Europe, Basingstoke 2002;
STOCK – B. STOCK, The implications of literacy: Written language and models of interpretation in the eleventh and twlefth centuries, Princeton 1983;
ŠURMIN – Đ. ŠURMIN, Hrvatski spomenici (Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium VI), Zagreb 1898;
TONKIN – E. TONKIN, Narrating our past. The social construction of oral history, Cambridge 1995;
WERTSCH – J.V. WERTSCH, Voices of Collective Remembering,
Cambridge 2002;
WHITE – H. WHITE, “Historijska pripovjednost i problem istine u historijskom prikazivanju”, Časopis za suvremenu povijest
36(2)/2004;
Dr. Mladen Ani (Sarajevo, ), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru / Hrvatski studiji
sveuilišta u Zagrebu.
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Jak razlog za
(ne)biti (za)jedno –
pitanje bh. identiteta
Ono što je najžalosnije je da će naslov ovoga teksta bit u stanju analizirati
čitavih dvadesetak ljudi mlađih od 35 godina na čitavoj teritoriji Bosne i
Hercegovine
Dragan Bursać
retpostavci postojanja ovoga naslova mora
prethoditi jedna druga pretpostavka. Naravno, postojanje neke množine, grupe, udruženja ili možda
naciona. Visprena igra riječi iz gore navedenog, uvijek pretpostavlja razglabanje, koje će, vjerovatno, dovesti ni do kakvog zaključka. Razumije se da je to intelektualno mlaćenje prazne slame, ili ti stručne opservacije na temu (ne)umitnog. U nadi da ćemo se u bujici riječi naći na još jednoj
nepokošenoj poljani znanja proanaliziraćemo naslov.
P
jest o bh. identitetu. Razlog je sasvim jednostavan. Jak čovjek jedini ima priliku da napusti granice BiH, kao i lokalnih obora. On je naš jedini ili jedan od rijetkih reprezenata u svijetu. Tamo je samo obični Bosanac ili Hercegovac,
koji pod virtualnom zastavom, mumla tekst naše virtualne
himne. Zapravo, jako je dobro što naša himna nema tekst.
Tako ljudi koji šetaju po inostranstvu – jaki ljudi, mogu
mumlati do mile volje na, bar ustavni, ponos i diku naše
zemlje.
Jak. Ova riječ predstavlja naziv za tegleću životinju koja naseljava tibetansku visoravan i najčešći je posjetioc himalajskog gorja. Kao i većinu stvari koje se ne nalaze u BiH, možemo je vidjeti na nekoj od lokalnih televizijskih stanica,
kako, zlopateći se vuknja stvari razmaženih zapadnoevropskih, američkih i japanskih turista.
Etimološka salata se mora nastaviti. Ljudi, koji sa strane
nadziru naš obor, jasno je takođe da nas vide kako bivstvujemo kao JEDNO. To naravno nema nikakve veze sa
njihovim poznavanjem istoricizma, anahronizmima ovoga podneblja, mentalitetom i opštim obrazovanjem lokalnog stanovništva. JEDNO je u ovom slučaju bezlična ljudska masa, koja bi, valjda, kao hipnotisana trebala klicati
svemoćnom Zapadu i željno očekivati početak potrošačke
groznice. E, tu dolazi do velikog problema egzistencijalnoekonomske prirode. Plebs, prosto nema šta da jede.
Jak čovjek. Česta odrednica u današnjem bh. slengu. Gotovo uvijek nema veze sa fizičkom snagom. Na zgražavanje naše intelektualštine gospodin Jak Čovjek je već stereotipno masni, debeli pumpadžija sa ogromnom svotom
pronevjerenog novca, blizak “vladajućim strukturama”. On
sam sebe naziva uspješnim biznismenom. Skraćeno – tajkun, mafijaš, lopov, budžovan.
Hodajući stereotip ima jak razlog za biti zajedno, bez bilo
kakvih ograda ili zagrada. Naravno, sve dok aktualni politički vjetar tako nalaže. Ovo biće ima daleko najveću svi-
Projekat je sasvim jednostavan. Ponovo malo etimologije. Jedno se pretvara u zajedno. Stvara se antagonizam.
Ali ovaj puta ne ratničkog, već tipično liberalno-kapitalističkog tipa. Uvođenje individualizacije nije ništa drugo do stvaranje jeftine radne snage sa izraženim takmičarskim duhom. Ostaje samo da vidimo da li će neki Alija Sirotanović u Mostaru, Banjaluci ili možda Tuzli biti najboStatus, Broj , rujan .
| 63
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
lji. Samo ovaj put neće biti zlatnog sata ili veće lopate.
Ne, stići će mejlom internet zahvalnica od strane neke
mega-korporacije, a čiji je naš Alija vlasništvo. Jeftinije je, zaboga, finske telefone, holandske televizore, američke patike, sklapati u našoj zemlji nego, plaćati brodarinu za pošiljke iz Tajlanda. Doduše, biće tu izvjesnih
problema. Trebaće objasniti pojedinim briselskim idealistima i altruistima, ako takvih ima, kako to da na vratima EU ljudi rade po dvanaest sati dnevno za 150 eura.
Onda, što nije zanemarivo naš narod je poznat po devizi bolje kilo kruha u hladu, nego dva na suncu i treba ga natjerati da radi. Lokalni pedagozi, metodolozi i
ostala bulumenta “eksperata” bacila se onako ujedinjeno
na kasapljenje školskog sistema. Po nalogu nekih “mističnih”, dječici pogotovo, srednjoškolskoj, ukinuše teoretske predmete poput filozofije i sociologije, istorije i biologije i to sve pod paskom uvođenja u nove informatičke tokove. Projekti debilizacije se nastavljaju i u visokom školstvu. Mladi ljudi će brže i lakše završavati fakultete. Jeste, ali niko nije obavijestio te ljude i njihove
roditelje da će po sticanju univerzitetske diplome u najboljem slučaju biti rezerva na klupama pojedinih firmi.
Onima bez diplome, naravno, da će biti čast da rmbaju
pod gore navedenim uslovima. Poznanici će ih nazivati
srećnicima sa poslom.
Ono što je najžalosnije je da će naslov ovoga teksta bit u
stanju analizirati čitavih dvadesetak ljudi mlađih od 35
godina na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Od toga
broja petnaestak ih već planira odlazak u inostranstvo.
Kako zadržati onih petoro. Najbolje je nikako, ali kad su
već tu i ako su tu, nije loše gurnuti ih u kakvu stranku,
pa u upravni odbor, pa kada stignu djeca, a egzistencija
64 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
prestigne esenciju, zvuci zdravog razuma će se pomirljivo pretvoriti u tirade neophodnog političkog angažovanja mladih ljudi.
Za to vrijeme palanački intelektualci čije se teorijsko
znanje završava na Dirkemovim socio-teorijama reći
će da se radi o čistoj tehnokratiji koja proizvodi otuđenje, a poslije toga će nezadovoljni otići do lokalne kafane gdje će do besvjesti (čitaj posljednje kapi u čašici)
kontemplirati nad nerazmrsivim odnosom pojmova jedno – zajedno.
Ovdje dolazimo do pojma identiteta. Identitet pojedinca čini identitet društva. Ustrojeno društvo čini identitet države. Čovjek tokom svoga života, zahvaljujući
mnogostrukim faktorima, mijenja svoje nazore na svijet, okolinu, društvene pojave i procese. Time se njegovo sobstvo mijenja, preoblikuje i u jednoj dinamičkoj seriji porađa svakog trenutka novoga sebe. Ako bi naivno
shvatili da cjelokupan zbir ovih “ja”, jedinki predstavlja
identitet jedne zemlje, u ovom slučaju BiH, došli bi do
paradoksalnog podatka da naša zemlja ne posjeduje svoj
identitet. Ako krenemo nešto primitivnijim putem, postavljajući pitanje da li građani ove zemlje osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, ponovo bi došli
do paradoksa. Naime, najčešći odgovor onih koji je ne
doživljavaju kao svoju je da je priznaju, ali ne posjeduju
bilo kakvu empatiju glede iste. Dakle, Srbin iz Bosne ili
Hrvat iz Hercegovine u Srbiji ili Hrvatskoj su Bosanac ili
pak Hercegovac. Dakle, građani Bosne i Hercegovine su
van svoje zemlje građani svoje zemlje. U svojoj pak zemlji, ustavno im je zagarantovano da se ne moraju osjećati svi baš tako. Ako ovo alogično ludilo, koje je pod
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
paskom demokratije prešlo sve sfere normalnog i ušlo
u čuveni beskraj gluposti izvedemo do krajnjih konsekvenci, dobijamo neku vrstu u nauci nepoznatog i do
sada nezabilježenog identiteta. To funkcioniše otprilike
ovako: Volim sebe i svoj sam, ne volim komšiju nije moj,
volim selo, naše je, ne volim grad, njihov je, volim kanton, naš je, ne volim državu njihova je, volim susjednu
državu naša je. Šta me briga što je to ludilo, to je moje
neotuđivo ustavno pravo.
Treba se vratiti priči o mladim ljudima, o djeci, o ekonomiji, ne kao o teoretskoj poštapalici i floskuli, već kao o
iskonu zdravog života. A zdrav život su zdravi ljudi, ljudi koji imaju zdravstvenu zaštitu, socijalno osiguranje,
ljudi koji su većim dijelom gospodari svoje sudbine i,
što je najbitnije, ljudi koji planiraju i ostvaruju svoje planove. Tako nećemo imati društvo sklono podvizništvu,
od međunarodne zajednice pa do lokalnih moćnika. Na
ovom futuru trećem moramo raditi svi zajedno, ne zato
što se volimo ili ne volimo, ne zato da bi ispunili pojedine politikološke forme, nego zato što je to jedan, na žalost i jedini način kvalitetnog preživljavanja. Ljude koji
pričaju o biološkom preživljavanju, treba pitati što ukinuše djeci biologiju.
Vrijeme je da ispermutujemo sve varijable gore navedenog naslova u svijetlu bh. identiteta.
1. Jak razlog za ne biti zajedno. Ne volimo se, ne želimo isto, ciljevi su nam različiti, nemamo isto porijeklo,
stalno smo na rubu incidenta, ne navijamo za iste timove, razlikujemo se, ako baš hoćete i fizički – reče djevojka mladiću i napusti ga. E, pošto nismo djevojke, a bo-
gme ni mladići, ništa od ove verzije.
2. Jak razlog za biti jedno. Ko? Koga? Kada? Zbog
čega? Tako se prave mala djeca. Od srca savjetujem kao
najvećeg protivnika bijele kuge. Bosna i Hercegovina
ima stanovnika kao osrednja evropska metropola. Ako
pretendujemo da za trideset godina budemo u EU moramo im podariti bar desetak miliona radnika.
3. Jak razlog za biti zajedno. Moramo, a i niko nas
neće.
4. Jak razlog za ne biti jedno. Ima nas najmanje četvoro – računamo i onoga ostalog.
Šalu na stranu, pitanje identiteta, bilo nacionalnog,
klasnog, kastinskog, je predmet opsežnih socioloških
opservacija, ali zanimljivo je da se one gotovo uvijek završavaju samo nemuštim zaključcima “kako je to vrlo
osjetljivo pitanje” u kome se ne može posve sigurno naći
niti pravilo niti reperi na osnovu kojih jedinka ili određena grupa osjeća identifikacionu vezanost – identitet.
U slučaju BiH taj problem se eksponencijalnom geometrijskom progresijom diže na n-tu. Ono što znamo je da
sadašnjost bitno određuje pojedinca i društvo, a ta sadašnjost nam u ovom trenutku uvijek nekako isklizne. Pravi odgovor, na jezičku zavrzlamu, koja se naslovom zove,
bio bi možda, možda totalna negacija pokušaja analize,
a ne nastojanje da se segmenti teorije povežu u praksis,
koji znači življenje.
Dragan Bursa - sociolog, novinar, zaposlen
na radiju Republike Srpske.
Status, Broj , rujan .
| 65
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Izvan pra-naroda
Onog trenutka kada su grupe nasilno razdvojene, plemenskim refleksom
se u njima stvorio identitetni grč – najvulgarniji oblik samospoznaje.
Erich From je tzv. socijalni identitet smatrao proizvodom “kolektivnog
narcizma“ pa ga je nazvao “identitet horde“ koji je tek surogat ličnog
identiteta
Dragoslav Dedović
“Oni su privjesak životu, koji se pokrenut sopstvenim nagonom probudio ispred ili pokraj
njih, odjek su koji se vraa od stijene, odjek
glasa koji je ve zanijemio; oni su, posmatrani
kao narod, izvan pra-naroda, te su za njega tuini i stranci“
Johann Gottlieb Fichte
već planetarna pojava. Isto kao što je reakcija na sveopštu
krizu modernizacije najčešće - politizacija tog nepoklapanja odnosno kulturnih razlika. U svom radikalnom obliku
ta politizacija poprima fundamentalistički karakter. Thomas Mayer je takvu tendenciju nazvao “identitetnom tlapnjom“ ili “ludilom identiteta“. Program fundamentalista
(protestantskih, islamskih, hinduističkih itd.) redovno je
vrlo jednostavan – uprostiti čovjeka, svesti ga na algebarski
najprostiju formulu.
“Nacional-socijalistiki pokret priznaje i zahtjeva da ista krv i isti jezik i isto kulturno naslijee takoe moraju stvoriti j e d n u državu.“
Moja motivacija za pisanje ovog teksta jeste želja da prijavim etno-fundamentalističku krađu identiteta u više miliona slučajeva.
Partijski program, 25. izdanje, Minhen 1943.
Razaranjem složenog kulturno-komunikacionog prostora
na tlu bivše Jugoslavije desilo se jedno od najvećih nasilnih oduzimanja individualnih identiteta i njihovog reinterpretiranja na kolektivno-narcisoidni način. Postupkom redukcije individua na njihovo porijeklo milionima osoba je
tokom posljednjih petnaestak godina oduzeta mogućnost
prirodnog balansiranja između u sebi nekonzistentnih grupa. Plešući preko rubova matičnih grupa, propulzivnih za
razmjenu informacija sa okolinom, prije ove posvemašnje
krađe mogao se steći viši oblik identiteta.
1. Sadašnja pozicija po Fichteu
Ponekad se osjećam tuđim sam sebi. Naizmjenično sanjam
na nekoliko jezika, ali poezija i psovka mi uspijevaju samo
na jednom. Ne vjerujem u stalno moralno usavršavanje čovjeka i naroda, posebno ne u njihovu nebesku ili zemaljsku misiju. Dakle, po svemu što sam bivao u protekle četiri decenije postojim samo kao jedinka, izvan pra-naroda.
Njemački državljanin ali ne i Nijemac. U tome “izvan“ je
zona mog individualnog identiteta. Da li je to oduvijek bilo
tako? Ne! Predistorija mog identiteta mogla bi ohrabriti sve
one koji klecaju pod teretom nacije da iskorače u nesigurnu ali uzbudljivu oblast u kojoj se nikada ne poklapaju porijeklo, državljanstvo, jezik i identitet. To nepoklapanje je
66 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Onog trenutka kada su grupe nasilno razdvojene, plemenskim refleksom se u njima stvorio identitetni grč – najvulgarniji oblik samospoznaje. Erich From je tzv. socijalni identitet smatrao proizvodom “kolektivnog narcizma“
pa ga je nazvao “identitet horde“ koji je tek surogat ličnog
identiteta.
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
No, ovaj tekst bi mogao zabaviti čak i one koji su fiksirani
na svoju predrasudu da je identitet naslijedno-biološka ili
metafizička jednačina bez nepoznatih. Pritom se samo trebaju opustiti i priznati da sama ta fiksacija ne može biti njihov ukupni identitet.
2. Jezgro ukradenog identiteta
Razmišljajući o identitetu najprije pomislim na paradoksalni osjećaj koji me uvjerava da su Dragoslav Dedović od
prije 20 godina i ovaj današnji ista osoba. Dakle Dragoslav
Dedović u zimskom olimpijskom Sarajevu i Dragoslav Dedović koji ovo piše u toplo septembarsko poslijepodne u
Kelnu trebali bi na jedan volšeban način biti identični. A
identični su oni pojmovi koji imaju isti sadržaj i opseg. Sadržajno, a bogami i po obimu, ova dva pojma se ne mogu
uporediti. Dakle formalno-logički ova dva Dragoslava nisu
identična dok bi, policijski ili psihološki gledano, oni trebali imati isti identitet.
Ko je bio onaj drugi, od prije dvadeset godina? Na to ne
mogu odgovoriti bez odustajanja od analitičkog diskursa.
Esejiziranu analizu ću pretvoriti u esejističko pripovjedanje, zato što osjećam da dosadašnjim putem nikada neću
stići do sebe, pa tako ni do teme.
3. Suspendovanje jugoslovenske utopije kao generatora složenih identiteta
Sredinom osamdesetih sam uspješno izbjegavao sve pozive na vojne vježbe. Godinu dana u jednoj zagrebačkoj kasarni, duge kiše po sesvetskim šumama, gdje sam navodno
čuvao nešto, ali prije svega kasarna kao princip organizacije života od mene su definitivno napravili uvjerenog antimilitaristu.
Po tome sam se valjda razlikovao od dobrog broja vršnjaka
koji su prvom prilikom glupost jednopartijske armije zamijenili glupošću jednonacionalnih armija. Uvjeren sam
da je tupo i brutalno biće monoetničkih vojnih formacija
proisteklo iz duha JNA te da je rat bio pokušaj kasarniranja
nacije. Sve što se nalazilo izvan kasarne kao univerzalnog
organizacijskog principa društva i države bilo je proglašavano neprijateljem. Cilj šovinističkih pokreta je bio da što
više teritorije bude obuhvaćeno nacijom-kasarnom.
Slutio sam tada, sredinom osamdesetih, da je kasarna paklena naprava, te sam činio sve da izbjegnem vojne vježbe
u kojima se vježbalo umiranje za više ciljeve. Moja majka
je morala birati između prezira prema svakoj vrsti neiskrenosti i ljubavi prema sinu i ljubav bi naravno odnosila po-
bjedu. Nije primala ni potpisivala nikakve pozive iz vojnog
odsjeka govoreći tek da sam u Sarajevu te da ne zna adresu.
Ipak su me jednog subotnjeg jutra, kada sam došao da posjetim majku, uhvatili na spavanju, tutnuli mi u ruku poziv
i napomenuli da bi svako eskiviranje sa sobom donijelo neprijatne sankcije. Tješio sam se činjenicom da su u najnerazvijenijoj opštini BiH šljivici bili itekako razvijeni pa se
svaki muški skup ukjlučujući i vojne vježbe prije ili kasnije
pretvarao u pijanku.
Na dan početka vježbe zbiva se ona scena koja je predodređena da dvadesetak godina kasnije postane dokazni materijal u postsocijalističkoj raspravi o identitetu.
Postrojili su nas na utrini kod poluzavršene kuće (vlasnik je
valjda bio “gastarbajter”). Čovjek sa žutim zvjezdicama na
epoletama, inače svojedobno centarhalf lokalnog nižerazrednog tima, proderao se: “Muslimani da podignu ruke”.
Iako sam odrastao sa ovim ljudima nikada nisam vidio toliko Muslimana odjednom. Isto se odnosilo i na Srbe, kada
je na njih došao red. Samo dva čovjeka su ostala neprebrojana – ja i momak koji još uvijek nije znao da će mu ime biti
spomenik jednom mrtvacu kojeg će svi željeti da zaborave
– Jugoslav. Bili smo soj u izumiranju – Jugosloveni.
Jedino čega se još sjećam jeste da je nakon dva dana pucanja lažnom municijom Galib na čelu kolone zapjevao:
“Mitraljezu i ta tvoja gajka,
čija li će zaplakati majka!?”.
Svi koji su potom prihvatili pjesmu sada vrlo dobro znaju i
odgovor na Galibovo pitanje. Meni ostaje još da se sjetim
ratnog intervjua đenerala Mladića gdje je on na novinarsko
pitanje šta je đeneralova najveća greška u životu izjavio da
je to bilo na jednom od popisa stanovništva kada se izjasnio kao Jugosloven a ne kao Srbin.
Retrospektivno posmatrano Dragoslav Dedović & co. spadaju u najveće životne greške Ratka Mladića. Časna titula. Jedan prijatelj, koji danas sam sebe naziva “Bošnjakom
uzdignute glave” zatražio je uoči rata da se u Tuzli preostali Jugosloveni strpaju u JAO – u Jugoslovensku autonomnu oblast. Izgleda da se moj prijatelj tada potpuno slagao sa Mladićem i da je njegove najveće greške želio strpati u karantin.
4. Sarajevska ironija – posljednja odbrana višeslojnog identiteta
Negdje nakon vojne vježbe koja mi je otvorila oči za moj
manjinski status u bivšoj državi u Sarajevu sam razvio straStatus, Broj , rujan .
| 67
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
tegiju razmjenjivanja grubih viceva sa prijateljima. Žilo me
u Pozorišnoj dočekivao sa “đe si Vlašćino”, i naučio me da
se na Tjentištu, odakle je on bio, na tako nešto odgovara sa:
“Evo me balijo”. Glumili smo karikaturalne junake iz filmova Veljka Bulajića ili one još starije – iz Andrićeve proze i naša je prenaglašena gluma izazivala salve smijeha. Jednom sam u bosansku ironiju htio uključiti i Hercegovca
Štelu, ali on je odvratio: “Ko ti je Hrvat, idi u kurac”. Opet
smo svi bili spremni na smijeh. Taj smijeh će nam zastati u
grlu kada docnije u “našem Šteli” prepoznamo jednog od
glavnih medijskih promotora mržnje u Hercegovini. Ono
što je za jedne blo sredstvo izrugivanja bosanskom naslijeđu u stereotipijama, za druge je već bilo njihovo “istinito”
ja, koje je u doba društvene patologije podizalo svoju mamurnu glavu iz arhetipskog duševnog mulja.
Početkom devedesetih sam imao glup osjećaj da sam ostao
u skoro praznoj kino-dvorani dok su gotovo svi iz publike,
neki prije neki poslije, pravo kroz platno upali u Bulajićev
film u kojem više nije bilo partizana.
To sam se morao uvjeriti kada sam pred novopečenim nastavnikom geografije, deklarisanim Srbinom, pri piću počeo pjevati onu bezazlenu himnu tadašnjih “probuđenih”
Hrvata - “Zadnja ruža hrvatska”. Mislio sam da će srpski
geograf razumjeti proces dekontaminacije lijepe balade
čim je zapjeva jedno nehrvatsko grlo. No, on je i mene i
mog prijatelja, hrvatskog pisca, napao nekom šipkom koja
mu se po nesreći našla pri ruci. Tada sam definitivno morao uvidjeti da je došao kraj ironijskom diskursu te da je
nastupilo vrijeme u kojem će svako pjevati samo “svoje”
pjesme. Došlo je vrijeme “Mikaca”.
5. Jakci & Mikci
Etimološki rječnici nas obavještavaju da je riječ “identitas” u poznom latinskom jeziku označavala jedinstvo bića,
a da još stariji korijen “identiteta” treba tražiti u starolatinskoj riječi “idem” - isto. Čovjekov identitet bi dakle bio zasnovan na uvjerenju da u njemu postoji jedna tačka koja
je ista bez obzira na sve promjene, tačka bez koje on ne bi
bio više on. Drugačije rečeneo identitet se može posmatrati
kao formula istovjetnosti čovjeka sa njim samim. Da li mislimo na isto kada kažemo “istovjetnost“? Pretpostavljam
da će jednom dijelu populacije pasti na pamet formula “ja
sam ja“. Drugi, koji se okupljaju na stadionima, u ratovima
ili na stranačkim skupovima zagovaraće prvo lice množine – mi smo mi.
Identitet je ustvari zamršeni i donekle varijabilni odnos
između “ja“ i “mi“ u svakome od nas.Prema tome kako
shvataju taj odnos ljudi se grubo dijele na “jakce“ i “mikce“.
“Jakci“ vjeruju da je udio individualno-iskustvene komu-
68 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
nikacije sa svijetom odlučujući za sticanje identiteta, dok
“mikci“ tvrde da je jedinka ništa a grupa sve, te da je identitet grupe vječan i nepromjenjiv, a kvalitet jedinke se mjeri
intenzitetom participacije u kolektivnim ritualima. “Jakci“
smatraju da je svakom pojedincu principijelno moguće samostalno pronaći prostor unutar grupe ili samo svoj međuprostor, i tako naći potvrdu neponovljivosti, dok “mikci“
vjeruju da je to moguće samo unutar one zajednice što im
je dosuđena bio-kulturnom “nafakom“.
6. Biologija osjetljivog čudovišta
Za policajce je stvar jasna – ljudska bića su biološki neponovljiva. Takozvani biometrijski podaci - otisak prsta,
oblik lobanje, zubalo – sve govori u prilog neponovljivosti
svake ljudske jedinke. Dnevna razmjena informacija u našoj komunikacionoj zajednici ipak nas počesto podsjeti na
to da smo sami rođeni i da sami umiremo - ime, prezime,
JMBG, broj lične karte, rukopis, sve to služi kao simbolički
dokaz naše neponovljivosti. Ukoliko vam neko ukrade novčanik i prelijepi svoju sliku preko vaših dokumenata on je
počinio krivično djelo koje se zove “krađa identiteta”
I naša biološka i naša građanska jedinstvenost su nesumnjive. Stoga na prvi pogled čudi činjenica da su se totalitarizmi često pozivali na biološku superiornost jedne grupe nad drugom dok istovremeno baš biologija pruža nepobitne dokaze da je svako od nas plod neponovljive kombinacije, te da bi onda bilo logično ne povjerovati u preveliku
biološku dokazivost vječne srodnosti pripadnika neke grupe. No, sjetimo li se da je Enzesberger naciju ironično nazvao “osjetljivo čudovište” onda je jasno da je fašizam počinje sa pripisivanjem biološke neponovljivosti jednoj cijeloj
naciji. Kao zla kraljica u bajci to čudovište ponavlja: “Ogledalce, ogledalce! Ko je najljepši na svijetu?” Oni koji čudovištu u napadu gađenja kažu da je čudovišno bivaju prvi
požderani. Kako da jedan “Jakac” preživi u utrobi čudovišta a da ga ne rastvori kiselina gluposti? Golicati iznutra.
Čudovište treba naučiti da se smije samom sebi. Svaki pojedinačni samoironični osmijeh pred ogledalom jeste pukotina na betonu “grupnog narcizma“. Prvi korak “Mikca”
ka “Jakcu” u sebi.
7. Silicijumska utopija balkanskih
“Mikaca“
U matematičkom muzeju “ Arithmeumu“ u Bonu izloženi su silicijumski blokovi. Ispod crnih obeliska stoji obavještenje da se radi o jednom od najčišćih materijala na svijetu – na toliko i toliko miliona atoma silicijuma po dva strana atoma. Može se reći da su ideolozi “etničkog čišćenja“
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
od svojih naroda željeli stvoriti silicijumski čiste monolite,
podesne za sitno sjeckanje na čipove. Dakle masovna krađa identiteta zasnovana na kliničkoj utopiji “čiste nacije“
jeste zločin o kojem je ovdje bilo riječi. Nacija kao utopijski konstrukt u Evropi ima dugu i bolnu duhovnu tradiciju. Još Fichte je prostor slobode zasnovao na pojmu nacije.
Svijet se već početkom 19. vijeka filozofskim spekulacijom
podijelio na silicijumski čist pra-narod (Urvolk) i sve ostale – strane atome u monolitu. Svako od nas je pogrešan
atom u silicijumskom monolitu ukoliko identitet zasniva
na činjenici da svojim najboljim dijelom obitava izvan pranaroda. Ionako je svako ko nije profesionalni “mikac“ svojim najboljim dijelom uvijek izvan te “zajednice sudbine“
(Schicksalsgemeinschaft) kako je naciju 1907 nazvao austrijski socijaldemokrat Otto Bauer.
8. Kvaka je u grupi
Kvaka je u tome što se identitet ovjerava kroz druge te osim
nas u našu neponovljivost moraju povjerovati i drugi ljudi inače - ništa od identiteta. To je još jedan od paradoksa - individualni identitet je nemoguć bez njegove potvrde u grupi.
nekoliko “mikaca“ pa valjda stoga i živim u zemlji u kojoj
možeš biti izvan pra-naroda, a da ti to ne smeta.
U svakom slučaju, kada bi mi neko pokušao pripisati principijelnu biološko-sudbinsko-karakternu istovjetnost sa
svim onim mojim “zemljacima” koji se igraju bratsva i jedinstva u Hagu to bi za mene bila smrtna uvreda.
Literatura:
Johann Gottlieb Fichte: Reden an die deutsche Nation. In:
“Nationalismus“ Hrsg. von Peter Markus, Serie Piper, Band
1787, München Zürich 1994, S. 132
Otto Bauer: Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, Wien 1907 In: “Nationalismus“ Hrsg. von Peter
Markus, Serie Piper, Band 1787, München Zürich 1994, S.
132
Das Parteiprogramm. Wesen, Grundsätze und Ziele der
NSDAP. Hg. und erläutet von Alfred Rosenberg. 25. Aufl.
München 1943.
Thomas Meyer: Identitäts-Wahn, AtV, Berlin 1997
Poznajem nekoliko Bosanaca koji me smatraju bh.književnikom, dva Nijemaca koji su me uvrstili u izbore srpske
poezije na njemačkom, nekoliko Hrvata koji su spremni
da sa mnom piju vino i nekoliko nastavnika za koje sam
isključivo otac mog sina. Majka mi je rođena Zagrepčanka.
U Kalesiji smo igrali dobar basket. Jezik na kojem volim je
njemački, jezik na kojem se sjećam više nema jedno nego
tri-četiri imena. Ja sam naprosto “jakac“ sa potencijalom
Dragoslav Dedovi je roen . u Zemunu. Odrastao je u Kalesiji, gimnaziju je završio u Tuzli, studij žurnalistike u Sarajevu. Od . boravi u Njemakoj. Magistrirao je na interdisciplinarnom odsjeku “Europastudien” Univerziteta u Aachenu. Novinar je Radija Deutsche Welle.
Status, Broj , rujan .
| 69
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Opaske o imenu jezika
Bošnjaka
Ulazak naziva bosanski jezik kao ustavna rješenja u službene
federalne propise na hrvatskom jeziku grubo je kršenje pravnih odredaba,
američki rečeno, kaubojski čin
Radoslav Dodig
J
ezik se tradicionalno definira kao sustav znakova koji služi ljudima za sporazumijevanje i komunikaciju. Jezik odaje identitet govornika kada stupa u interakciju s drugim osobama1. No pitanje, je li vlastiti jezik
bitan sastojak distinktivnog etničkog identiteta, ne mora
uvijek dobiti pozitivan odgovor. Primjerice, žitelji Wellsa
smatraju da se može biti dobar Velšanin i bez znanja materinskoga jezika.2 Jezični identitet ima više vidova, čija različitost čini bogatstvo jezične pojave. Svaki jezik postoji
kao sustav za priopćavanje, pa mu se stoga gledišta može
odrediti identitet. U povijesnom kontekstu jezični identitet može se odrediti i po postanku. 3 Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina problem etničkih i jezičnih identiteta i
standarda ostao je vrlo složen, posebice nakon osamostaljenja 1992., kako na zakonodavnoj razini, tako i u znanstvenoj i komunikativno-govornoj. U razdoblju 1945. 1990. u Bosni i Hercegovini određen je, bolje reći oktroiran, srpskohrvatski jezik kao službeni jezik u javnim ustanovama, medijima, kulturi i u školstvu. U Ustavu SR BiH
iz 1963., čl. 216., propisano je da će se republički zakoni
i drugi propisi objavljivati na srpskohrvatskom jeziku (Sl.
list SR BiH, 14/63. od 11. travnja 1963.), a Ustavu SR BiH
1
iz 1974., čl. 4. određeno je da su u SR BiH u službenoj upotrebi srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora (Sl. list SR BiH, 4/74, od 25. veljače 1974.).
U dokumentu društveno-političkih organizacija “Književni jezik i književno-jezička politika u Bosni i Hercegovini” naglašena su četiri principa književnojezične politike,
od kojih je prvi proklamirao “prihvatanje hrvatskosrpskog
odnosno srpskohrvatskog književnog jezika, kao jednog jezika sa svim raznolikostima i varijantnim razlikama”.4 Vodeći lingvisti Instituta za jezik i književnost u Sarajevu govorili su sedamdesetih godina prošloga stoljeća o “kolektivnom bosanskohercegovačkom standardnojezičkom izrazu sa svim njegovim osobenostima.”5 Ima mišljenja da je
tom bosanskohercegovačkom standardu u praksi najčešće
odgovarao srpski standardni jezik ijekavskog izgovora.6 S.
Babić, svojedobno raščlanivši pisanje sarajevskoga Oslobođenja, utvrdio je da u njemu ima svega oko 3% hrvatskih jezičnih primjesa.7
Nakon izbora u Bosni i Hercegovini počele su pripreme za
popis stanovništva, koji je održan 1. do 15. travnja 1991., sa
stanjem na dan 31. ožujka 1991. Prema popisnim rezulta-
D. Kristal, Kembrička enciklopedija jezika, Nolit, Beograd, 1955, 17.
R. Bugarski, Nova lica jezika: sociolingvističke teme, Čigoja štampa, Beograd, 2002, 42.
3
R. Katičić, Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986, 43.
4
M. Šipka, Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850 - 20009, Dokumenti, Institut za jezik u Sarajevu, posebna izdanja, k. 11,
Sarajevo, 2001, 175; M. Šipka, uvodno izlaganje na skupu”Mostarsko savjetovanje o književnom jeziku”, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Oslobođenje, Sarajevo, 1974,12.
5
M. Šipka, Ogluvjeti na razlike, Naš jezik u praksi, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Sarajevo, 1979, 22.
6
V. Pandžić, Hrvatski jezik, pismenost i književnost u bosanskohercegovačkom školstvu, Profil, Zagreb (bez godine izdanja), 163.
7
V. Grubišić, O hrvatskom jeziku, Ziral,Toronto, 1975, 149.
2
70 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
tima nacionalno se izjasnilo Hrvatima 760.852 žitelja, Muslimanima 1.902.956, a Srbima 1.366.104 žitelja.8 Pred sam
popis vodeća bošnjačka, tada muslimanska stranka u BiH
- Stranka demokratske akcije, tiskala je proglas Muslimanima u dnevnom listu “Oslobođenje” od 27. ožujka 1991.
U njemu se, između ostaloga, skreće pozornost Muslimanima da se nacionalno izjasne Muslimanima islamske vjeroispovijesti, s bosanskim kao materinskim jezikom.9 Bošnjački lingvisti često su nakon toga operirali s podatkom
da se za bosanski jezik kao materinski izjasnilo 90 posto
Muslimana.10 Istodobno, pojavljuje se više knjiga, zbornika i radova, u kojima se počinje isticati bosanski jezik
kao jezik Bošnjaka, ravnopravan hrvatskom i srpskom jeziku, s tendencijom da se inaugurira kao vodeći službeni
jezik u Bosni i Hercegovini. Među prvima ističu se knjige
S. Halilovića “Bosanski jezik”, Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991. i “Jezik bosanskih Muslimana” Dž. Jahića, Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991. Doduše, pojedini radovi u
navedenim knjigama pisani su prije 1991., kada su isti autori o jeziku Bošnjaka imalu drukčija mišljenja. Tako S. Halilović piše da bosanski Muslimani “imaju puni legitimitet
da u skupštinskoj proceduri traže da i njihovo narodno ime
figurira u zajedničkom nazivu, tj. da se standardni jezik u
Bosni i Hercegovini zvanično zove bosanskosrpskohrvatskim”.11 Dž. Jahić ističe da je jezik jedno, a naziv jezika drugo, što znači da je njegovo ime stvar konvencije. “Tradicija upotrebe naziva bošnjački odnosno bosanski jezik vrlo
je jaka”, piše on.12 Pojava “Rječnika karakteristične leksike u bosanskom jeziku” Alije Isakovića, Svjetlost, Sarajevo, 1992. prvo je značajnije leksikografsko djelo bošnjačke
lingvistike devedesetih godina. U uvodu Isaković je podvukao da “bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u
okrilju hrvatskoga jezika, nije njihova izvedenica, već jedna
od objektivnih naporednosti”.13 Kasnija izdanja Isakovićeva
Rječnika nose naziv Rječnik bosanskoga jezika.
Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine (ratno ili
krnje Predsjedništvo) donijelo je na sjednici 24. veljače
1993. Ustav RBiH, u čijem se čl. 4. propisuje da je u RBiH
u službenoj upotrebi “srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora”.14 Nedugo nakon toga Predsjedništvo RBiH donijelo je Uredbu sa zakonskom snagom,
u kojoj se propisuje “da su u RBiH u službenoj upotrebi
standardni književni jezik ijekavskog izgovora njenih konstitutivnih naroda koji se imenuje jednim od tri naziva: bosanski, srpski, hrvatski”.15 Ipak, navedene odredbe zbog ratnih prilika u BiH bile su ograničena dometa. Usvajanjem
Washingtonskoga sporazuma 30. ožujka 1994. u Ustavu
Federacije BiH pojavilo se i pitanje službene uporabe jezika u Federaciji BiH. U rukama hrvatskih i bošnjačkih zastupnika našao se radni materijal, bolje reći neslužbeni prijevod s engleskoga jezika, gdje se u članku 6. govorilo u
službenim jezicima. Međutim, u prijevodu hrvatskih zastupnika stajalo je: “Službeni su jezici Federacije bošnjački
jezik i hrvatski jezik.Službeno je pismo latinica”.16 U materijalima bošnjačkih zastupnika pisalo je da su službeni jezici u Federaciji BiH bosanski i hrvatski jezik. Nakon otvaranje rasprave o Ustavu FBiH zastupnik R. Dodig pitao je
za govornicom, koji je naziv ispravan bošnjački ili bosanski jezik, navodeći da u engleskom izvorniku, koji je jedini bio mjerodavan, biše “bosniac language”. Predsjedavajući Ustavotvorne skupštine FBiH M. Ljubić odgovorio je
da će o tome kasnije raspraviti Komisija za usuglašavanje
tekstova na dvama jezicima.17 Institucija NIO Službeni list
RBiH tiskala je Ustav Federacije BiH u “Službenim novinama Federacije BiH”, br. 1. od 21. srpnja 1994. U prvim primjercima Službenih novina na hrvatskom jeziku čl. 6., str.
11., pisalo je da su službeni jezici u Federaciji BiH bošnjački i hrvatski jezik.18 U Službenim novinama FBiH na bošnjačkom jeziku pisalo je u istome članku da su službeni jezici u FBiH bosanski i hrvatski jezik. Ubrzo nakon toga u
NIO Službeni list stigao je dopis tajnika Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine FBiH, inače Bošnjaka,
u kojemu obavještava upravu Službenoga lista da se u tekstu na hrvatskom jeziku “potkrala pogreška”, te da se naziv
bošnjački jezik treba ispraviti u bosanski jezik. NIO Službeni list tiskala je drugu verziju Službenih novina FBiH, u
kojima je stajao naziv bosanski jezik. Ta prepravljena verzija objavljena je kasnije u posebnoj brošuri USTAV FBIH,
NIO Službeni list, Sarajevo, 1994., u kojoj se nalaze tekstovi Ustava FBiH na hrvatskom, bošnjačkom/bosanskom
i engleskom jeziku. Zanimljivo je da u toj brošuri čl. 6., str.
68., na engleskom jeziku govori da su u službenoj uporabi u FBiH “Bosniac language and the Croatian language”,
8 Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Republika Hrvatska, Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1995, 9.
9 R. Glibo, Bosanski jezik i oko njega, Riječ, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka, br. 3, sv. 1, Rijeka, 1997, 25.
10 Proglas o bosanskom jeziku, Restitucija bosanske državnosti, ur. S. Halilović, Centar za bosanske studije KDM Preporod, Zenica, 1993, 156; Glibo,
o. c., 25.; M. Šipka, Dokumenti, 246-247.
11 S. Halilović, Bosanski jezik, 16.
12 Dž. Jahić, Jezik, 42.
13 A. Isaković, rječnik, 6.
14 M. Šipka, Dokumenti, 247.
15 M. Šipka, Dokumenti, 248.
16 Ustav FBiH, Sarajevo, 1994, skupštinski materijal u posjedu R. Dodiga
17 R. Dodig, Kahvu mi, hanumo, ispeci, Kulturni obzor, Večernji list, 6. 10. 1996, 18; R. Dodig, Bosanski je jezik naroda bošnjačkoga, Večernji list BiH,
10. kolovoza 2004., 7; Osobne zabilješke sa zasjedanja Ustavotvorne skupštine FBiH R. Dodiga, Sarajevo, 30. ožujka 1994.
18 Službene novine FBiH u posjedu R. Dodiga.
Status, Broj , rujan .
| 71
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
dakle bošnjački i hrvatski jezik. Nazive engleskoga izvornika “Bosniac language” nalazimo na internetskim stranicama više službenih institucija,19 od kojih i onu OHR-a.20
Pravno gledano, tajnik Komisije za ustavna pitanja nije bio
ovlašten davati ispravke niti tumačiti izvorni tekst Ustava
FBiH, već je to samo mogla Ustavotvorna skupština FBiH.
Početkom 1995. izabrana je Komisija za utvrđivanje istovjetnosti tekstova na bosanskom i hrvatskom jeziku Ustavotvorne skupštine FBiH,21 koja se za mandata Skupštine
do izbora 1996. nije nikada konstituirala niti sastala,22 što
znači da nije nikada utvrdila autentičnost članka 6. ustava FBiH.23 Ukratko, ulazak naziva bosanski jezik kao
ustavna rješenja u službene federalne propise na hrvatskom jeziku grubo je kršenje pravnih odredaba,
američki rečeno, kaubojski čin. Svjedoči o tome i članak
M. Šipke, Naziv jezika kao ustavopravna kategorija.24 On
piše da se u bošnjačkom korpusu prihvatio isključivo naziv Bošnjaci (kao ime nacije) i bosanski jezik (kao ime njegova jezika), a ne bošnjački, što bi tvorbeno i semantički
bilo normalno. Nadalje, Šipka piše: “Još dva razloga lingvističko-terminološke naravi upućuju na zaključak da naziv
bosanski za jezik Bošnjaka nije dobar. Već je rečeno da se
nazivi jezika izvode prema imenu naroda, a ne zemalja ili
država, pa bi i po tome normalno bilo da se jezik Bošnjaka
naziva bošnjački. Drugi je razlog što je naziv bosanski jezik dvoznačan: može se odnositi i na jezik (svih) Bosanaca
(prema tvorbeno-semantičkom modelu) i na jezik Bošnjaka (prema njihovom vlastitom izboru), iako mnogi koji se
izjašnjavaju kao Bošnjaci nisu Bosanci. Uz to treba dodati
da je naziv bosanski jezik u prošlosti pokrivao različite nocije, pa je i zbog toga nepodesan. Očito je da pri izboru naziva bosanski za jezik Bošnjaka nisu uzimani u obzir lingvistički (tvorbeno-semantički i terminološki), nego kulturnoistorijski i politički razlozi.25
Naravno, ni u Republici Srbiji, a niti u Republici Srpskoj,
nije prihvaćena sintagma bosanski jezik. Odbor za standardizaciju srpskoga jezika 16. veljače 1998. donio je zaključak glede naziva bosanski jezik u Bosni i Hercegovini.
Odbor zaključuje da se u težnji bošnjačkoga naroda k nazivu “bosanski jezik” prepoznaje “njihova težnja ka unitarnoj BiH”, te da nitko ne može zabraniti Bošnjacima da svoj
jezik na svome jeziku nazivaju kojim hoće imenom. Ali što
se tiče naziva jezika Bošnjaka na srpskom jeziku, Odbor
je zauzeo sljedeće stajalište: “ Nema, dakle, nijednoga (socio)lingvističkog razloga da se standardni jezik današnjih
muslimana/Muslimana/Bošnjaka — koji je izvorno varijanta srpskoga standardnog jezika (danas s nešto uočljivih
hrvatskih ukrasa, mahom u leksici i stilistici, i s novom bujicom turcizama, koja, s punom obnovom foneme h i gde
joj jeste i gde joj nije po etimologiji mesto [npr. aždaha, hudovica], prodire u treći, bošnjački jezički standard) — naziva bosanskim jezikom, ne barem u onom jeziku što, nakon raspada srpskohrvatske standardnojezičke zajednice,
(p)ostaje srpski”.26 N. Grujičić, na pomalo humorističan način, komentirao je u časopisu “Vreme” zapažanje o jezičnim prilikama u BiH: “ Bošnjaci uz obrazloženje da “opasna sintagma ‘srpsko-hrvatski’ implicira misao, da u Bosni
žive Srbi i Hrvati, a da Bošnjaka nema”, za svoj jezik proglašavaju bošnjački ili bosanski. S druge strane, uz obrazloženje da naziv “bosanski” implicira da u Bosni žive samo Bošnjaci, a da nema Srba i Hrvata, Srbi i Hrvati Bošnjacima
dozvoljavaju da svoj jezik nazovu isključivo – “bošnjačkim”.
Pri tom radikalni bošnjački jezikoslovci umetanjem slova
h gde god se ukaže prilika i insistiranjem na turcizmima
ubrzano rade na zasebnosti svog jezika. Cinici su na sledeći način demonstrirali kako on izgleda: “Protuha izađe iz
truhle hudžerice, još mahmuran, ali horan za hrvanje i bilo
mu je lahko da ishlupa hrmaliju, premda je hudovica u mahrami hunjkavim glasom hurlikala: ‘Prestani, hrđo jedna’...”
Ni insistiranje na turcizmima nije prošlo bez šege. Dok je
grejpfrut u hrvatskom rečniku zaista limunka, na bosanskom je ova voćka “mašala limun”, za razliku od ananasa
koji je “mašala šišarka”. Tenk je “belaj bager”, betmen “hairli
šišmiš”, picajzla “ašik baja”, a balerina “poskok hanuma”.27
Bosanskohercegovački Hrvati u ustavima županija, gdje
čine većinsko stanovništvo, odlučili su se za izraz “bošnjački jezik” (Posavska, Zapadnohercegovačka i Hercegbosanska županija). Međutim, u sporu pred Ustavnim sudom FBiH osporeni su nazivi “bošnjački” u hrvatskom jeziku, i donesene su presude da je jedino naziv “bosanski jezik” pravno-terminološki utemeljen.28 Član ustavnoga suda
FBiH M. Bošković, uz svaku presudu o neutemeljenosti naziva “bošnjački jezik”, dao je odvojeno mišljenje.29 Tragom
tih mišljenja Šipka je također konstatirao sljedeće: “Tačno
19 http://www.ccbh.ba; http://pbosnia.kentlaw.edu.
20 http://www.ohr.int.
21 Sl. novine FBiH, 2/95. od 11. veljače 1995.
22 Član navedene Komisije bio je autor ovih redaka, Sl. novine FBiH, 2/95, 11. 2. 1995., str. 148.
23 Š. Musa, Ustavopravni položaj hrvatskoga jezika u ustavima BiH, FBiH i županijskim ustavima, Osvit 2-3, Mostar, 1999., 59.
24 Jezik i demokratizacija, zbornik radova, ur. S. Mønnesland, Institut za jezik u Sarajevu, posebna izdanja, k. 12, Sarajevo, 2001, 121-136.
25 Šipka, o.c. 128.
26 http://host.sezampro.yu/jezikdanas/5-98/5-98_1.htm, 18. 9. 2004.
27 Vreme br. 592., od 9. 5. 2002. on line http://www.vreme.com/cms/view.php?id=313703
28 Šipka, o.c., 129.
29 Tajnikov doprinos nazivu “bosanski jezik”, Motrišta, VII/98, Mostar, 1998, 57-58.
72 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
je da su postojale dvije verzije prvog broja Službenih
novina Federacije BiH na hrvatskom jeziku. U prvoj
verziji stajao je naziv bošnjački, a u drugoj bosanski
jezik. Prema obavještenjima dobijenim od direktora Službenih novina (točnije direktora NIO “Službeni list”, op. R.
D.), prva verzija nije “zvanična”, jer je štampana u ograničenom broju i distribuirana samo kao uzorak, dok je druga verzija, nakon ispravke, distribuirana svim korisnicima Službenog lista. Do promjene naziva jezika došlo je na
osnovu intervencije sekretara Komisije za ustavna pitanja
Ustavotvorne skupštine FBiH Vedrana Hažovića, koji u pismu Službenim novinama Federacije ističe kako je u usvojenom tekstu Ustava FBiH na hrvatskom jeziku “došlo do
greške”, pa bi stoga “trebalo izvršiti ispravak, tako da se riječ “bošnjački” ispred riječi jezik zamjenjuje riječju “bosanski”. U Ustavnom sudu dobili smo informaciju da Sud nije
uzimao u obzir iznesene argumente, jer se isključivo oslanjao na drugu, zvaničnu verziju Službenih novina FBiH”.30
M. Šipka s pravom pita “kako se Sud upustio u nametanje
terminoloških rješenja, tim prije što je presuđivao i o upotrebi termina župan i županije, proglašavajući ih neustavnim. Pravnici se ne mogu pojavljivati u ulozi kodifikatora
jezika, a pravne norme koje se odnose na jezik moraju proizkaziti iz prethodne lingvističke elaboracije i oslanjati se na
politički konsenzus, a ne obratno”.31 Prvano-političkom intervencijom može se također označiti odluka bivšega visokoga predstavnika za BiH W. Petritscha, koji je kao ustavnu
odredbu nametnuo sintagmu “bosanski jezik” za Hrvate i
Srbe (Amandmani XXVII - XCI na Ustav FBiH od 28. travnja 2002.)32
U Mostaru je 20. - 21. svibnja 1999. organiziran Okrugli
stol o “Položaju i budućnosti hrvatskoga jezika u BiH”. Na
njemu su svoja izlaganja imali vodeći hrvatski jezikoslovci.
D. Brozović utvrdio je da svaki narod ima pravo da svoj jezik naziva kako hoće. “Prema tome, Bošnjaci imaju pravo
nazivati svoj jezik bosanskim, ako im to iz bilo kakvih razloga odgovara. Ali i mi imamo pravo da mi sami u svojoj
društvenoj i znanstvenoj praksi ne prihvatimo takav naziv
za objekt koji inače priznajemo. Prema tome, Hrvati imaju pravo nazivati jezik svojih susjeda Bošnjaka bošnjački.”33
I. Pranjković je zaključio da se negdašnji bosanskohercegovački standardnojezični izraz, kao službeni standardni idiom u BiH, diferencirao u tri standardnojezična idioma koji
se službeno zovu: hrvatskim, srpskim i bosanskim standardnim jezikom. “Naziv bosanski (a ne bošnjački) jezik bez
sumnje je izraz njihova većinskog stava (ili bar želje) da svi
stanovnici Bosne i Hercegovine , ako ne sada, onda u nekoj
doglednoj budućnosti, govore jednim i jedinstvenim standardnim jezikom”.34 Na pitanje, kako bi se trebao nazivati jezik Bosne i Hercegovine, T. Ladan je odgovorio: “Dok
bude Hrvata u Bosni i Hercegovini, oni će svoj jezik najvjerojatnije zvati hrvatskim, a isto tako će Srbi svoj zvati srpskim. Ključni sociološki, kulturološki i politički problem
je ime službenog jezika trećeg entiteta - Bošnjaka ili Muslimana. Ako oni svoj jezik razlikuju od hrvatskoga i srpskoga, a razlike su sve veće, mogu ga nazvati samo dvama imenima: bosanskim ili bošnjačkim, a posljedice toga su različite. Bošnjački se tiče samo Muslimana Bošnjaka i on je njihov znak razlikovanja i posebnosti. Ako se službeno nazove bosanski, postavlja se kao idealni, krovni jezik, koji
otvara mogućnosti za sve one koji nisu Muslimani da zbog
privlačnosti državne ustanove, visokog standarda i međunarodne pomoći prihvate bosanski jezik kao svoj. U ovom
trenutku bi bilo najnormalnije da postoji bošnjački, a ne
bosanski.35 R. Bugarski, u poglavlju “O jeziku i identitetu”
piše: “S jedne strane, izabrana etiketa - bosanski jezik, koja
ima izvesnu tradiciju, sugeriše da bi to trebalo da bude jezik svih građana Republike, bili oni Bošnjaci, Srbi ili Hrvati.
To je, dakle, potencijalno teritorijalna naznaka. Lj. Stančić,
raspravljajući o povijesnoj utemeljenosti sintagme “bosanski jezik” pd 17. do 19. st., zaključila je da je Bartol Kašić,
u sastavljanju ilirske gramatike stvarao koine (jezičnu zajednicu) na bazi dubrovačkoga i na bazi bosanskoga narječja. Ali bosanki, iz franjevačkih pisaca Divkovića, Bandulavića i Ančića, nikao je na pisanoj riječi dalmatinsko-bosansko-slavonske zajednice u okviru štokavskog narječja, s
utjecajem drugih hrvatskih narječja, i s bosanskim jezikom
iz tadašnje Bosne nema puno zajedničkoga. Stoga se isticanjem bosanskoga jezika stvara mitologizirana predodžba o
njemu, jer ga se ističe kao najstarijega.36 J. Jurić-Kappel, u
članku jednostavna naziva “Bosanski ili bošnjački”, zaključila je: “Bez obzira kako Bošnjaci nominirali (svoj) jezik,
moraju pristati na to da i ostali stanovnici Bosne i Hercegovine jezik kojim se služe nazivaju onako kako žele, za sada
većina svojim nacionalnim imenom”.37
U zaključku o imenu jezika Bošnjaka, s hrvatske strane gledan, može se rezimirati izrečeno. Nitko ne osporava Bošnjacima svoj jezik nazivati bosanskim. Istom logikom i
pravom nitko ne može Hrvatima osporavati da u svojoj jezičnoj normi jezik Bošnjaka zovu posvojnim pri-
30 Šipka, o. c., 130.
31 Šipka, o.c. 132. Slično misli i B. Brborić, u članku “Standardni jezik i jezički standard”, Zbornik “Bosanski - hrvatski - srpski, aktuelana pitanja jezika
Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, ur. G. Neweklowsky, Wien, 2003, b. 9.
32 Brborić, o.s. b. 10.
33 Odnos hrvatskoga i bosanskoga odnosno bošnjačkoga jezika, Osvit 2-3, Mostar, 1999, 15-16.
34 Jezična situacija u BiH prije i poslije rata, Osvit 2-3, Mostar, 1999, 64.
35 Intervju s T. Ladanom, Tuđice su opasne, Fokus, Zagreb, 2. lipnja 2000, 68.
36 Oživljavanje mita o tzv. bosanskomu jeziku, Kalendar Napredak za 1994. godinu, HKD Napredak, Sarajevo, 1993, 307-308.
37 Bosanki - hrvatski - srpski, aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, Wien, 2003, 99.
Status, Broj , rujan .
| 73
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
djevom bošnjački. Jer, ako postoji bošnjačka književnost,
bošnjačka matica, bošnjački narod, bošnjačke pjesme, zašto ne bi postojao i bošnjački jezik? Na internetskim stranicama, koje su katkad najbrži otisak javnoga mišljenja, kaže
se: “SDA će zajedno, sa ostalim probosanskim strankama,
raditi na razvijanju osjećanja pripadnosti bosanskoj naciji.
Pripadnost bosanskoj naciji ne znači negiranje Srbima da
su Srbi, Hrvatima da su Hrvati, Bošnjacima da su Bošnjaci.
Bosanska nacija je sinteza koja sve narode i nacionalne manjine povezuje u državotvornom smislu i osjećanju pripadnosti zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini (na isti način
na koji Amerikanci pripadaju Americi, Švicarci Švicarskoj,
Balgijanci Belgiji itd.).Bosanska nacija je budućnost Bosne
i Hercegovine.38 A u oblikovanju bosanske nacije početni
kvasac je i bosanski jezik. Na tom tragu stoje i riječi akademika Redžića, u intervjuu listu “Dani”, na pitanje, vidi li
na pomolu bosansku naciju: “Bosanska nacija može nastati
kao rezultat istorijske svijesti bosanskih naroda - Bošnjaka,
Srba i Hrvata; prvenstveno kao rezultat društvenog razvoja
u kome će zajedništvo bosanskohercegovačkih naroda preovladati istorijske razloge njihove konfrontacije. Kao zajednička država svojih naroda, Bosna bi morala biti obogaćena karakterom i tradicijom evropeizirane države. Bez tra-
dicije nacionalne države nema državne nacije. Drugim riječima, ako istorija stvori bosansku nacionalnu državu, stvorit će i bosansku naciju. U ovom momentu postoji samo
ideja bosanske nacionalne države i ideja bosanske nacije. O
tome sam u svojoj knjizi kazao ono što mi je omogućilo ovo
doba. Na horizontu je samo ideja”.39
Još jedna napomena.U nedavnim napadima M. Maglajlića
na “kroatizaciju bosanskoga jezika”, kako piše Ž. Ivanković,
krije se svojevrsna frustracija. “Umjesto da se u javnosti govori o katastrofalnoj nepismenosti i činjenici da bosanski
jezik uopće nije normiran, u raspravama prevladava politikantski diskurs”.40
Radoslav Dodig, roen . u Ljubuškom, završio Filozofski fakultet, zaposlen u Mostaru. Član
Hrvatskoga arheološka društva, Hrvatskoga filološkoga društva i urednik u biblioteci “Steak”
nakladnike kue ZIRAL u Mostaru. Objavljuje radove u strunim asopisima, te kolumne i komentare u dnevnim novinama.
38 www.sdans.net/o_stranci.htm, 17. 8. 2004.
39 http://www.bhdani.com/arhiva/199/intervju.shtml, 12. 9. 2004.
40 Govor iz pozicije frustracije, Kulturni magazin Gordogan 2-3, zima-proljeće 2004, Zagreb, 2004, 210.
74 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Kako živjeti zajedno?
Umjesto da se bosanska istina stoljetne odijeljenosti, getoiziranog življenja
i diskontinuiteta prihvati kao radno stanje, kao dijagnoza povijesne,
naslijeđene i aktualne vrijednosti, ... ona je nojevski previđana u ideološkom
strahu da priznavanje stvarnosti znači njezino ozvaničenje i nekakvu
moguću projekciju za budućnost
Željko Ivanković
K
njiževnost nije uvijek najbolji saveznik za
procjenu neke društvene situacije, ili nekog prostora, ali Andrićevo djelo, koliko god posljednjih godina tobože bilo kontroverzno, instruktivno je, osobito nama
Bosancima i Hercegovcima koji ove prostore znamo iznutra i živimo iznutra. Ne, nećemo spominjati priču Pismo iz
1920. godine, premda je i ona neizbježni kamenčić u činjenju mozaika naših prostora. Panoramska Travnička hronika je svakako bliža onome što smo živjeli posljednjih godina i što danas živimo, poglavito zbog svih tih današnjih
“konzula” i današnjih “konzulskih vremena”. Naravno, niti
su poređenja niti metafore, dakle literatura uopće, uvijek
najsretniji način da se nešto objasni, a pogotovu argumentira, ali svakako pomaže da se s pomoću njih dokuče neka
dubinska značenje ili barem dotaknu dubinski smislovi.
– Kako je mogućno – pitao se Defose – da se ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije koliko njeni najbliži susedi imaju, kad je narod u njoj podvojen kao nigde u
Evropi? Četiri vere žive na ovom uskom, brdovitom i oskudnom komadiću zemlje. Svaka od njih je isključiva i strogo
odvojena od ostalih. Svi živite pod jednim nebom i od iste
zemlje, ali svaka od te četiri grupe ima središte svoga duhovnog života daleko, u tuđem svetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, u Meki, Jerusalimu ili sam bog zna gde, samo ne
onde gde se rađa i umire. I svaka od njih smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni štetom i nazatkom svake
od tri ostale vere, a da njihov napredak može biti samo na
1
njenu štetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti načinila najveću vrlinu i svaka očekuje spasenje odnekud spolja, i svaka
iz protivnog pravca.1
Ako iz ove opservacije Andrićeva “mladog konzula” iz Travničke hronike, književno “datirane” dva stoljeća ranije izdvojimo ili zanemarimo samo onu četvrtu religijsku komponentu, koja je u međuvremenu u jednom od zločinačkih
pohoda netrpeljivosti gotovo potpuno nestala s prostora
Bosne, sve sliči nekoj aktualnoj “ambasadorskoj” dijagnozi čija se protežnost u Bosni mjeri stoljećima i gotovo se ničim ne mijenja, osim što su se paralelni životi bosanskohercegovačkih, nekoć religijskih zajednica, danas multiplicirali u svojoj odijeljenosti za (novo) dramatično iskustvo političkih naroda, političkih stranaka, zajednica jezika, kulturnih i religijskih institucija, a sve to na strogo distingviranoj
ideološkoj ravni.
Na to nam je kao na jedan nadasve ozbiljan i argumentiran
historiografski nalaz ukazao i svojim istraživanjima povjesničar Srećko M. Džaja, kao na proizvod dramatičnih povijesnih diskontinuiteta koji su preplavljivali “ovaj uski, brdoviti i oskudni komadić zemlje”. Međutim, ideologije su
i njihovi “znanstvenički” trabanti uvijek htjeli i prononsirali priču o stoljetnom, čak tisućeljetnom (sic!) suživotu na bosanskohercegovačkim prostorima. Džaja će u zaključku knjige koja se bavi otomansko-turskim periodom
u Bosni reći kako “Bosancima nikad nije uspjelo ostva-
Ivo Andrić, Travnička hronika, Sabrana djela Ive Andrića, knjiga druga, dopunjeno izdanje, Udruženi izdavači, Sarajevo, 1984. str. 296-297.
Status, Broj , rujan .
| 75
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
riti unutarnju političku i duhovnu kompaktnost”2, ali
se to može protegnuti i na sve potonje lomove/diskontinuitete bosanske povijesti: dolazak Austrije, pa karađorđevićevske Jugoslavije, NDH, Titove Jugoslavije, sve do ove Daytonske BiH. Ali, baš taj, i po povijesnim mijenama i po njihovim posljedicama, više nego bjelodani diskontinuitet ne
žele prihvatiti muslimansko-bošnjački povijesnici, jer im
po nečemu i zbog nečega (zarad mita?) treba priča o kontinuitetu, i još k tome – kontinuitetu tolerancije.
Umjesto da se bosanska istina stoljetne odijeljenosti3, getoiziranog življenja i diskontinuiteta prihvati kao radno stanje, kao dijagnoza povijesne, naslijeđene i aktualne vrijednosti, kao polazište za svaku eventualnu “intervenciju”
tolerancije, ekumenizma, bratstva i jedinstva ili tko zna
kako su se sve zvali ti pokušaji intervencije odozgo, ona je
nojevski previđana u ideološkom strahu (otomansko-turskom, austrijskom ili jugoslavenskom u svim njegovim varijetetima, do dana današnjega) da priznavanje stvarnosti znači njezino ozvaničenje i nekakvu moguću projekciju za budućnost. To bi se odnosilo i na sve potonje “intervencije” (Austro-Ugarska za muslimane ili NDH za Židove i Srbe npr., komunizam osobito za Hrvate i sl.) koje u
svojoj svijesti ima svaki od naroda. Ali ono što je imperativ egzaktnih znanosti, u društvenoj praksi i političkom životu kao da je posve obrnuto. Ne poznam arhitekta koji
bi se usudio praviti građevinu prije ispitivanja tla, ne
poznam liječnika koji bi se usudio liječiti bolest bez
prethodnog dijagnosticiranja stanja; ali znam na tisuće onih koji bi imali projekte za “liječenje” aktualnog i veoma akutnog “stanje Bosne”, a da ga pritom
ne samo da nisu, ne znaju nego i ne žele dijagnosticirati, ili ga, čak, namjerno krivo dijagnosticiraju, nego
su i sami, gle paradoksa, društveno ili medicinski dijagnosticirani kao ignoranti, poluinteligenti, sociopati, patološki
lažovi, kleptokrati, shizofrenici ili, još gore, kao njihovi trabanti iz redova nacionalistički profilirane takozvane inteligencije. Brojni od njih nisu ni spomena vrijedni niti na jednoj od triju bosanskih strana, ali neki od njih koji su tobože ozbiljni i koje se kao takve afirmira naprosto treba razobličiti. Ovdje ne treba ići dalje od Džajina primjera vezanog
za povjesničara Mustafu Imamovića i njegov interview
“Danima” br. 195 od 2. 3. 2001. kada ovaj s ponosom ističe
da mu je kompliment ako je njegova “Povijest Bošnjaka”
stvorila mit o Bošnjacima, te kako je to njegov odgovor
na mit o Bosni koji su napravile srpska i hrvatska historio2
grafija u 19. stoljeću.4 Da je to neprihvatljivo i s moralnog i
sa znanstvenog stajališta već je na to ukazao i Džaja, pa to
ovdje i ne potenciramo! Sporno je, međutim, što se i dalje nastavlja s promoviranjem takvih ljudi što će potvrditi i
novi interview ovoga čovjeka tim istim “Danima”5.
U tom će svom novom interviewu bošnjački uglednik govoriti i o formalno-pravnoj strani osmanlijske vlasti u Bosni koja, kako on kaže, nije mogla biti okupacija, jer međunarodno pravo ne zna u to doba za taj pojam. Kako Džaja
s razlogom tvrdi da je u osmanlijskoj epohi “u velikom stupnju razorena podloga za zajednički politički identitet bosanskog stanovništva”6 sasvim je svejedno je li to formalnopravno bila okupacija ili nije. Mnogo su važnije identitarne
posljedice zbog kojih je valjda jedino i bilo moguće da jedan Imamovićev sunarodnjak, inače književnik (?!) ustvrdi (izda se u ime uvriježenog mišljenja!) da mu je bliži stanovnik Indonezije, Pakistanac ili Malezijac od bosanskoga
susjeda Hrvata ili Srbina, što pokriva (i apsolutizira!) samo
jednu dimenziju ili identitarnu značajku ljudskosti. A što
sve ova tvrdnja uključuje u sebe, nakon što Imamović kaže
da su ta osvajanja (prije međunarodno-pravne kvalifikacije o okupaciji!) imala “trajan karakter” i nisu bila okupacija
koja bi tobože imala biti privremenoga karaktera? Nastranu, što je takvo razmišljanje isprazni sofizam ili šala, kako
tko voli, tipa “kako smo disali prije kad je kisik otkriven tek
u 19. stoljeću”?! Ne treba ni reći kako je cinično to karakterizirati samo emocijama što je valjda, po Imamoviću, jedino moguće ako takvo što pravno već nije okupacija. Jer, što
ćemo onda s križarskim ratovima? Ili zašto se blatom bacati na rekonkvistu, ili povijesno ocrnjivati oslobađanje hrvatskih ili ugarskih krajeva od Osmanlija i srpske ustanke
protiv Otomanske Imperije? Je li to legitimno kao i “trajan karakter” ili je suspektno budući su ustanci bili pobuna
protiv nečega što je “trajnog karaktera”?
Bit će da je ipak puno važnija stvarnost od njezina pravnog
(?) imenovanja. Inače, došli bismo do paradoksalnog uvjerenja da Osmanlije, križari ili fašisti nisu povređivali ljudska prava, budući da taj pojam u to doba u međunarodnom
pravu ne postoji, ako uopće tada i postoji međunarodno
pravo, što je samo najprizemniji cinizam!
Takvo što, međutim, proizvodi i dalekosežne posljedice,
osobito u onom dijelu u kojemu Mustafa Imamović govori o mogućoj bosanskoj naciji ili bosanskom nacionalnom
Srećko M. Džaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., 2. popravljeno i dopunjeno izdanje,
Ziral, Mostar, 1999., str. 218.
3
Usp. naprimjer samo zbirku propisa Kanun-i-raja u: Ivo Andrić, Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine, Sveske Zadužbine Ive
Andrića, g. I, sv. 1, Beograd, jun 1982., str. 71-75.
4
Usp. prema S. M. Džaja, Tri kulturno-političke sastavnice Bosne i Hercegovine i moderna historiografija, u: Jukić, Sarajevo, 2000./01., br. 30-31., str.
145-146.
5
Tri uvjeta za bosansku naciju, Dani, br. 379, Sarajevo, 17. 9. 2004. str. 15.
6
Srećko M. Džaja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., 2. popravljeno i dopunjeno izdanje,
Ziral, Mostar, 1999., str. 223.
76 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
identitetu kao mogućem načinu opstanka i očuvanja Bosne
i Hercegovine. U svjetlu njegovih stavova nameće se pitanje daje li taj njegov “trajni karakter” za pravo ideolozima
novobošnjaštva (ipak, recimo to, reduciranog bošnjaštva!)7
da se, sukladno feudalnom pravu, današnji Bošnjacimuslimani proglase “temeljnim narodom” (što su bili
u teokratski uređenoj Otomanskoj Turskoj!) i tako se
eo ipso druga dva naroda smjeste tamo gdje su bili za
vrijeme tog “trajnog karaktera” osmanlijskih osvajanja? I dok je lako prihvatiti njegove (ili uopće!) teorijske postavke o tome kako stvoriti/stvarati bosansku političku naciju, pitanje je može li se ona stvarati s teretom koji
nam je (čak i) ovaj Imamović, a kamoli neki drugi Imamović (Enver!) i svi ostali imamovići (svih vjera, nacija, političkih boja) zadnjih godina ostavili u nasljedstvo. On sam je,
vidjeli smo mu i priznanje, pravio mit, a drugi su išli i nekoliko koraka dalje, u čistu mitomaniju, laž, dakle mržnju i
negiranje ostalih i sl.
Očito je, dakle, da ja ne govorim o negatorima Bosne i Hercegovine, o radikalnim ideologijama i njihovim protagonistima koji su posljednje desetljeće vojnički ratovali i još ratuju (nekim drugim sredstvima!) protiv Bosne i Hercegovine, nego samo i jedino o onima koji su za nju (makar i deklarativno, dakle izričito čak i kad je prijetvorno!) i to toliko
da bi od dragosti sve druge istisnuli iz nje i bili sinovi jedinci te svoje majke sa svim nasljedstvom samo za sebe. I (prekomjerna) ljubav ubija, zar ne?!
I zato onaj Andrić iz Travničke hronike s početka ovog teksta opominje, opominje i Pismo iz 1920. godine, opominje
svekoliko iskustvo, zašto ne reći, iz one Imamovićeve emotivne sfere bilo da je ona “trajnog karaktera” ili samo “prolaznog karaktera”!
Emotivna je sfera veća bliskost Pakistanaca od bosanskih
Hrvata i Srba, emotivna je sfera skrnavljenje spomenika
tuđe religioznosti, navijanje danas na sportskim borilištima (gdje se preselio rat!) “Nož, žica, Srebrenica” iz usta
onih koji neće Bosnu i Hercegovinu, ili “Gazi, gazi, ustaše”
iz usta onih koji tobože hoće Bosnu i Hercegovinu.
A hoćemo li, valja nam odgovoriti, jednu BiH ili tri? Tri (ili
četiri – v. Andrića) ih imamo već pet-šest stoljeća. Uporednih! I svatko voli tu svoju i samo svoju, a ne voli ili neće
(i) onu tuđu. Emotivno posve neprevladivo, ali prevladivo
jedino i samo – interesno! E, a što je to najmanji zajednički nazivnik svih bosanskohercegovačkih interesa, to nam
Imamović i imamovići ne govore. Oni to znaju teorijski do
mjere da im se aplaudira (zato to i govore!), a kad sjednu pisati Povijest Bošnjaka onda su veoma nacionalno pragmatični i ponosni na služenje nacionalnom mitu, ovdje (s obzirom na vrijeme i okolnosti) ipak – mitomaniji. Dakle, najprizemnijem obliku nacionalističke ideologije!
Željko Ivankovi (Vareš .), književnik, književni kritiar i prevoditelj. Živi i radi u Sarajevu.
7
Više o ovome usp. Željko Ivanković, Recepcija Andrićeva djela između književnosti i historiografije u: Zbornik Ivo Andrić i njegovo djelo, Sveučilište
u Mostaru, Pedagoški fakultet, Mostar, 2003. str. 93-114.
Status, Broj , rujan .
| 77
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Koegzistencija
posebnosti i zajedničkih
vrijednosti
Nesporno je da je postojanje zasebnih identiteta na prostorima BiH dio
njezine i prošlosti i sadašnjosti. I nesporno je da je njihovo dovođenje pod
znak pitanja također forma silovanja s ciljem da se projicira budućnost
prema vlastitim željama i ambicijama
Slavo Kukić
1. Uvod
R
aspad bivše Jugoslavije za posljedicu je imao
pojavu pet novih država na povijesnoj sceni. No, to
nije bila i jedina posljedica. Raspad je, naime, popraćen i ratom kakav na evropskim prostorima nije zabilježen nakon Drugog svjetskog rata. S druge strane, destrukcija bivše države i pojava novih državnih entiteta sobom
su nosile i nove teorije o povijesnom hodu, ali i kodu i kodovima onih koji te prostore ili dijelove prostora nastanjuju. Novi entiteti su, drugim riječima, proizveli i teorijske i
političke rasprave o njihovim identitetima, o onima po kojima se međusobno razlikuju i onima koji su ih, ako ih uopće i jesu, povezivali. Pri tome, na drugim prostorima bivše Jugoslavije težište je stavljano na zajedničke vrijednosti prostora novih država, na njihove državne i društvene
identitete po kojima su se, uvijek kroz povijest razlikovali,
a i danas se razlikuju od ostalih. Slovenija i Hrvatska u tom
i takvom pristupu su prednjačile. Prostor Srbije, Crne Gore
i Makedonije nabijen je i drugačijim tipom teorijskih pristupa. Uostalom, iskustvo Kosova, zahtjevi Albanaca u zapadnom dijelu Makedonije i emotivne nabijene rasprave o
genezi Crne Gore u prilog tome najuvjerljivije i svjedoče.
Uvažavajući sve to, za Bosnu i Hercegovinu se može kazati kako je osobena i po tome. U njoj su, naime, ideja različitosti i negacija egzistencije bilo kakvog elementa istosti postale dominantne. O istosti se, zapravo, danas gotovo i ne
78 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
govori, gotovo da su tlo pod nogama u potpunosti izgubile ideje o zajedničkoj sudbini i postojanju zajedničkih vrijednosti. Dapače. I danas su veoma snažno izražene teze
kako se radi o mehanički “sklepanoj” državnoj zajednici
koja nema nikakvog utemeljenja. I danas se, u pokušajima
negacije mogućnosti njezine egzistencije, poseže za iskustvom bivše Jugoslavije i te dvije državne zajednice, poštopoto, po principu “ako Jugoslavija nije izdržala test povijesti kako bi taj isti test mogla izdržati BiH”, nastoje dovesti u
međusobnu vezu.
Ako se drugačiji pristup i izgrađuje, temelj mu je krajnost
sa potpuno suprotnim predznakom. Oni, naime, polaze
od teza o istim korijenima, od istosti kao određenja. Razlike, međutim, koje se danas manifestiraju, pa i glorificiraju, vremenom su proizvedene, prenapuhane i za suštinu
utemeljenja povijesnog identiteta irelevantne. U BiH, drugim riječima, živi jedan narod, a ono što ga razdvaja, što je
rezultat povijesnih potresa, tek su tri različite religije koje
njegovi pripadnici prakticiraju.
Jesu li promotori svih navedenih teorija i koncepcija u
pravu? Postoji li, doista, i povijesno utemeljenje za njihove teze?
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
2. Povijesni kontinuitet državnosti
Neutemeljen je svaki oblik i pokušaj komparacije BiH i bivše jugoslavenske države. Ova druga je, naime, ugovorna zajednica, nastala u određenom vremenu, a koja se, nakon
sedam desetljeća njezina funkcioniranja, pokazala nemogućom, za njezine građane nedostatnom i neprihvatljivom.
Destrukcija takve zajednice bila je, prema tome, samo logična posljedica. Slučaj Bosne i Hercegovine se, u odnosu na nju, razlikuje u najmanje dva detalja – u pitanju njezine povijesne vertikale s jedne, te u činjenici da ona nije
plod nikakva ugovora nego zajednica koja funkcionira gotovo po principima biološkog organizma. Ona, dakle, ima
svoj povijesno utemeljen državni, ali i identitet zajednice.
U kontekstu ove analize na navedene dvije forme povijesnog identiteta BiH želimo tek ukazati.
Povijesna vertikala bosanskohercegovačke države i društva
može se i teorijski dokazivati. Kao samostalna država Bosna se, primjerice, u pisanim dokumentima, i to prvo kao
banovina, spominje već početkom XII. stoljeća, a kao prvi
poznati bosanski ban spominje se ban Borić. Dakako, izvjesno vrijeme je bilo potrebno da bi se izgradio i državni
aparat. Ako je po pisanim izvorima suditi, njegovi začeci se
daju identificirati već u vrijeme bana Kulina koncem XII.
stoljeća. Na koncu, ako je temeljem pisanih izvora suditi, u
vrijeme banskog oblika vlasti, koji se proteže sve do druge
polovice XIV. stoljeća, Bosna je egzistirala kao samostalna država. Na to, među inim, upućuju i Papina pisma vladarima susjednih zemalja, ali i povelje koje su im, najčešće
Dubrovčanima, izdavali bosanski banovi.1 S druge strane,
bosanska država se vremenom i prostorno zaokruživala. U
vrijeme vladavine Stjepana II, primjerice, pod suverenitet
bosanske države stavljena je i Humska zemlja s Krajinom
između Neretve i Cetine i Završjem. A sve to je bilo moguće, među inim, i zbog činjenice da su uz državne poglavare stajali i crkveni.
Kontinuitet državnosti, koji svjedoči postojanje povijesne
vertikale BiH, nastavlja se s bosanskim kraljevstvima tijekom XIV. i XV. stoljeća. U povijesnom smislu izdvajao se
Tvrtko I jer je osigurao i stabilnost i kontinuitet prostornog širenja bosanske države.2 Kraljevi nakon njega nisu s
tolikim žarom vodili državu, a ta je činjenica, prema nekim historičarima, pomogla i njezinu padu pod osmanlijsku vlast. Ono, međutim što je važno, jeste podatak da je
bosanska država toga vremena funkcionirala prema običajnom pravu i državnim protokolima koji su karakterizirali i
sve ostale države.
U vrijeme osmanlijske i austrougarske vladavine bosanska
je država izgubila svoj državno-pravni integritet. No, svijest o zajedničkom pripadanju ni u tom vremenu, ma kako
ono dugačko bilo3, nije potrta. Zahvaljujući tome bilo je
moguće da se, usprkos prisutnosti stranih vladara, održi
teritorijalni i politički integritet koji prostoru daje obilježje zajednice.
Povijest XX. stoljeća je, po našem sudu, još toliko povijesno svježa da je ne treba detaljnije niti elaborirati. Ipak, državnost Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata
nitko ne dovodi pod znak pitanja. Sporovi, dakle, postoje u vezi s njezinim položajem između dva svjetska rata.
Ipak, nešto suptilniji uvid u to razdoblje demantira one koji
bi iz njega htjeli izvoditi sudove o BiH danas kao tipu povijesnog silovanja. Naime, i u Kraljevini SHS je potiranje
subjektiviteta i identiteta bila pretežita značajka, obilježje
koje se nije odnosilo samo na Bosnu i Hercegovinu i neke
od njezinih etniciteta, nego i na druge dijelove novonastale države i druge etničke kolektivitete, Makedonce i Crnogorce prije svih.
3. Povijesna utemeljenost BiH kao
društvene zajednice
U vremenu kojeg živimo veoma su indikativne i rasprave
o izvornom identitetu naroda koji nastanjuju prostore Bosne i Hercegovine. Neka od pitanja, u vezi s kojima postoje
i teorijski sporovi, apostrofiramo i u kontekstu ove analize.
Tko je, primjerice, praiskonski – kršćani, katolici i pravoslavci, heretici, bogumili? Imaju li današnji bh. narodi zajedničkog pretka, zajedničko podrijetlo, jesu li nastali od
istog pretka – i kojeg? – ili su se razlikovali od iskona? Indikativne su razlike i u vezi s odnosima koji povijesnu komunikaciju između tih naroda obilježavaju. Jesu li to odnosi interakcije, međusobnog prožimanja i uvažavanja, spremnosti na zajednički život i dijeljenje zajedničke sudbine
ili, pak, odnosi stalnog konflikta, netrpeljivosti i potrebe da
se granica povuče jednom za sva vremena?
U vezi s etnogenezom bh. prostora u literaturi se daju sresti različiti, ponekad i međusobno potpuno kontradiktorni stavovi.4 No, isti tip razlika ne odlikuje, ili su one gotovo irelevantne, i teorijski odnos prema životu zajednice, ili
zajednica, na prostorima današnje BiH. Nikada u povijesti
taj život, promatran u dužim povijesnim sekvencama, nije
imao odlike konflikta, nespremnosti na prožimanje, neto-
1
Podsjećamo, primjerice, na povelju kojom ban Ninoslav 1234. godine jamči Dubrovčanima slobodu kretanja, oslovađa ih poreza i pruža zaštitu u slučaju rata s raškim vladarom.
2
Primjerice, 1390. godine Tvrtko I je zavladao Hrvatskom i Dalmacijom i proglasio se kraljem hrvatsko-dalmatinskim od Kotora do Velebita.
3
Osmanlijska vladavina trajala je od 1463. do 1878. godine, a austrougarska od 1878. do 1918. godine, do formiranja Kraljevine SHS.
4
Dovoljno je, primjerice, u vezi s tim danas usporediti teorijske pristupe Pave Živkovića i Mustafe Imamovića u njihovim studijama, objavljenim nakon 1995. godine.
Status, Broj , rujan .
| 79
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
lerantnosti na drugo i drugačije. Dapače. Male su, potom, i
vremenske sekvence koje je, iz sociološke perspektive promatrano, obilježavalo nešto što se danas, politički i teorijski, hoće okarakterizirati terminom “suživot”, pri čemu se
pod tim podrazumijeva život jednih pored drugih, a zajednica kao mehanički spoj više konfesionalnih ili etničkih
entiteta. O tome, uostalom, na najzorniji način svjedoči i
povijest bosanskih franjevaca. U vrijeme osmanlijske vladavine, primjerice, život naroda bosanskoga, bez obzira na
njegovu konfesionalnu pripadnost, branili su, i njegovi ambasadori pred vlašću stranih osvajača bili pripadnici franjevačkog reda.5
S druge strane, zajednica u sociološkom značenju nije ni
uspostavljana isključivo, ili prije svega, po kriteriju konfesionalnog ili etničkog pripadanja. Ona je, naprotiv, uspostavljana mnogo snažnije po kriteriju življenja. Konfesionalno ili etnički određene zajednice, potom, nikada u povijesti BiH, promatrano u dužim vremenskim intervalima,
nisu imale i teritorijalni kontinuitet, a on je, uvažavajući
sve ostalo, jedno od obilježja sociološki shvaćene zejdnice. Umjesto toga Bosnu i Hercegovinu je stoljećima odlikovala konfesionalna, a potom i etnička izmješanost koja
je i bila povod tezama o njoj kao tigrovoj koži.6 U uvjetima
takve strukturiranostri zajednica se – uključujući i osjećaj
zajedničkog pripadanja – i nije mogla konstituirati nego po
kriteriju življenja.
ne, nego su unijete i razvijane kao dio njihovih vlastitih
identiteta. Ovo se odnosi, prije svega, na etnogenetske varijable koje su inkorporirane kao hrvatske ili srpske, a koje
nisu i iskonske.
Dakako, ovakvi povijesno-teorijski ekskursi isto su toliko
zastranjivanje kao i negacija bilo kakvog zajedničkog identiteta. Razlike jesu dio prošlosti prostora BiH.7 Istina je, doduše, da su se one, slijedom povijesnog razvoja, manifestirale prvo kao konfesionalne, da su se manifestirale u formi pripadanja različitim religijskim krugovima. Veliki je
stupanj vjerojatnosti, isto tako, da je taj tip razlika bitnije
utjecao i na konstituciju etničkih posebnosti, koje se danas
manifestiraju u formi različitog etničkog pripadanja. Malo
je, međutim, vjerojatno da jedino u tom tipu razlika treba
tražiti uzroke i svih drugih različitosti u razvoju, da je pripadanje različitim konfesionalnim krugovima, i samo to,
uvjetovalo i etničke i kulturološke i sve druge razlike između stanovnika Bosne i Hercegovine.
Na koncu, neovisno o povijesnim varijablama koje su na
razvoj posebnih identiteta utjecali, i neovisno o tome kako
je i u kojoj mjeri svaka od njih ponaosob taj razvoj profilirala, nesporno je da je postojanje zasebnih identiteta na prostorima BiH dio njezine i prošlosti i sadašnjosti. I nesporno
je da je njihovo dovođenje pod znak pitanja također forma
silovanja s ciljem da se projicira budućnost prema vlastitim
željama i ambicijama.
4. Osjećaj pripadanja istoj zajednici ne
znači i negaciju posebnosti
5. Pokušaj sinteze
Zajednička povijest i dijeljenje zajedničke sudbine, koji su
bh. društvu davali, i daju, obilježja zajednice, jednom broju onih koji se bh. poviješću i bh. identitetom bave poslužili
su kao argument za tezu kako je teorijski i povijesno neutemeljeno uopće govoriti o posebnostima kao etničkim osobenostima bh. društva. Naprotiv, radi se, prema tim istim
mišljenjima, o jednom narodu, s istim etnogenetskim podrijetlom. Posebnosti, koje se u njegovim dijelovima danas
markiraju, samo su posljedica specifičnog povijesnog razvoja, neke vrste povijesnog silovanja, a ne proizvod različitosti koje etnogenetski postoje. Ako se o razlikama i
može govoriti one su, prema tim mišljenjima, prvenstveno konfesionalne i imaju se zahvaliti specifičnostima povijesnog razvoja, činjenici da se prostor BiH, zbog povijesnih okolnosti, nalazio na raskrižju svjetova, sudaranju civilizacija, te da su dijelovi njegove populacije, izloženi vanjskim utjecajima, prihvaćali vrijednosti koje nisu autohto-
Bosna i Hercegovina spada u red onih država koje
imaju svoj povijesno utemeljen i državni i društveni
identitet. Pokušaji njihove negacije znak su iskrivljavanja povijesne istine i u funkciji su služenja idejama
destrukcije BiH i kao države i kao društvene zajednice, a s ciljem argumentacije utemeljenosti velikodržavnih ideja u zemljama koje je okružuju. Identitet BiH
kao zajednice, a kojeg se posebice pokušava negirati, svoje utemeljenje ima u nizu elemenata. U prilog tome, uostalom, govori i osjećaj – koji je prepoznatljiv bio sve do posljednje ratne kataklizme a koji u potpunosti nestao nije ni
danas – zajedničkog pripadanja, elementi zajedničkog kulturnog identiteta, zajedničkih običaja i moralnih normi itd.
Teze kako se o njima danas ne može govoriti – a kako, navodno, nikada stvarno nisu ni postojali, već su se nazirali kao posljedica povijesnog silovanja, nemaju i znanstveno uporište. Dapače. Istina, doduše, jeste da je ovaj tip teza
5
Primjer fra Grge Martića, za njegova služenja u samostanu Kreševo i drugim dijelovima Bosne, najuvjerljiviji je argument takvim tezama.
Po popisima stanovništva iz 1991. godine, primjerice, tek desetak općina, od ukupno 109 njih, imalo je preko 90% stanovništva jedne od tri najbrojnije nacionalne grupacije.
7
Niti jedna ozbiljnija povijesna studija to ni ne dovodi pod znak pitanja.
6
80 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
danas prisutan u relativno značajnoj mjeri. Male su, međutim, šanse da on dobije i placet znanstvene verifikacije. Naprotiv.
S druge, pak, strane, u Bosni i Hercegovini je na djelu egzistencija i identiteta etničke i konfesionalne posebnosti. Taj
tip identiteta, dakako, podrazumijeva mnoge manifestne
oblike i forme osobenosti, koje fenomen etničkog i konfesionalnog identiteta podrazumijeva. I one se daju tražiti
u svijesti o zajedničkom pripadanju i razlikovanju u odnosu na druge, u istoj kulturi, moralnim i običajnim premisama itd. Taj tip identiteta, dakako, do posljednjih petnaestak
godina gotovo da i nije dolazio pod znak pitanja. Danas,
međutim, udarima je izložen i on. Dovođenje pod znak pitanja etničkih, pa i konfesionalnih, posebnosti ima se zahvaliti unitarnim idejama i ideologijama, koje su u tom vremenu i postale prepoznatljive. No, ono nema intenzitet, ali
ni stupanj uvjerljivosti koji bi povijesne istine mogao staviti pod lupu upitnosti.
Literatura:
1. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, OKO, Sarajevo, 1997.
2. Pavo Živković, Etnička i vjerska povijest Bosne, Slavonije
i Srijema do konca XVII. stoljeća, Sarajevo-Mostar, 1996.
3. Pavo Živković, Sumrak Bosne i Huma, Orašje, 1997.
4. Omer Ibrahimagić, Državno-pravni razvitak Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1998.
5. Stanovništvo Bosne i Hercegovine, narodnosni sastav po
naseljima, Zagreb, 1995.
Slavo Kuki (Posušje, .), redoviti profesor Sveuilišta u Mostaru. U zadnjih šest godina se intenzivno bavi analizom bh. društva
Status, Broj , rujan .
| 81
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Dvije slike
Bosne i Hercegovine
Današnja Bosna i Hercegovina je zemlja s tri biografije, točnije s
tri zavađene biografije koje apriori isključuju jedna drugu. Riječ je, zapravo,
o različitim percepcijama prošlog, iz kojeg se kao iz traume izlaz traži tako
što se porazi naknadno pretvaraju u pobjede, a glasine stječu status
(pseudo)znanstvene dogme
Dubravko Lovrenović
“Kulture nikad nisu imanentno suprotstavljene jedne drugima.
One se preobražavaju u neprijateljske od onog trenutka kad
postanu instrumentom neke demonske ideje.”
(Vitomir Luki)
S
lijedei ovu misao prefinjenog bosanskohercegovakog intelektualca sadržanu u njegovu tekstu znakovita naslova – Kultura je smisao povijesti –
postajemo svjesniji da mi – kako je zapisao Jean Paul Sartre – svoju povijest možemo birati. Držeći se ovog načela,
svodeći bez velikoga rizika od grubog pojednostavljivanja
sliku povijesti na sliku umjetnosti, povjesničar ima tu nesagledivu privilegiju da svojim sugrađanima prezentira tankoćutni govor različitih kultura i civilizacija koje, neovisno o ideološkim premisama, na bosanskohercegovačkom
tlu svoj plodni dijalog vode stoljećima, stvarajući kulturološki humus za uzgajanje vlastitoga identiteta kao refleksa
te i tako shvaćene povijesti. U tom se diskursu očituje da je
“civilizacija istodobno i postojanost i kretanje” a da su civilizacije ili kulture u svoj svojoj prebogatoj pojavnosti “oceani običaja, primoravanja, pristanaka, odluka, potvrđivanja, što su sve same zbiljnosti koje se svakom od nas čine
osobne i spontane, premda često dolaze iz veoma daleka”
(F. Braudel).
Dvadeseto stoljeće, stoljeće do tada neviđenih ratnih kataklizmi i masovnih pogubljenja, započeto u Sarajevu ubojstvom austrougarskog prestolonasljednika Franza Ferdinan-
82 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
da, završeno u tom istom gradu njegovom višegodišnjom
opsadom, na dramatičan i neopoziv način postavilo je pitanje identiteta i pripadanja, odnosno pitanje redefiniranja
odnosa između tradicionalnih kultura, tehnoloških inovacija i globalizacijskih procesa. Isto tako dramatično postavlja se danas u BiH pitanje izlaska iz poslijeratne kulturološke
paradigme tj. stvaranja takve društvene klime u kojoj će se
kroz formu sekularne države i vladavinu prava ostvariti produktivan odnos između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti s
kulturnom baštinom kao zajedničkim dobrom i humanim
obrascem pripadanja. Nalazimo se pred sartreovskom dilemom: koji od povijesnih obrazaca izabrati kao model vlastite
identifikacije, u čemu prepoznati svoj kulturni signal ?
Ova vrsta egzistencijalne dileme i rasutih smislova nije vezana isključivo za bosanskohercegovačko društvo, obično
imenovano multikulturnim, ali daleko od toga da bi sa svojim isključivo nacionalnim identitetima kao prostim zbirom monistički postrojenih elemenata – osim toga “jučerašnjom” pojavom – u punom opsegu bilo opisano ovim neologizmom. Odnos između nacionalne i kulturološke pripadnosti nadrasta Bosnu i Hercegovinu otvarajući – kako to
tumači Edward Said – pitanje kulturološkog imperijalizma
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
i tzv. hibridnih kulturoloških iskustava: “Kako se dvadeseto
stoljeće bliži kraju” – kaže ovaj autor – “gotovo svugdje se
pojavljuje svijest o crtama između kultura, podjelama i razlikama koje nam ne omogućavaju samo razlikovanje jedne
kulture od druge, već i spoznaju do kojih su razmjera kulture ljudskom rukom stvorene strukture, i autoriteta i sudjelovanja, dobronamjerne u onom što uključuju, povezuju i čine pravomoćnim, manje dobronamjerne u onom što
isključuju i degradiraju. Vjerujem da u svim nacionalno definiranim kulturama postoji težnja ka suverenosti, vladanju
i nadmoći. Istovremeno, i paradoksalno, nikad do sad nismo bili ovoliko svjesni koliko su historijska i kulturološka
iskustva začuđujuće hibridna, koliko sudjeluju u mnogim
često kontradiktornim iskustvima i oblastima, prelaze preko nacionalnih granica, prkose policijskom djelovanju jednostavne dogme i glasnog patriotizma. Daleko od bivanja kakvim unitarnim ili monolitnim ili samostojnim stvarima, kulture zapravo preuzimaju više ‘stranih’ elemenata,
alteriteta, razlika, nego što ih svjesno isključuju.” Kako pomiriti nacionalnu i kulturološku pripadnost, pitanje je na
koje danas nisu pretplaćeni samo ljudi iz zemlje daytonskoga sporazuma.
Društvo koje poput bosanskohercegovačkog u svom povijesnom razvoju nije prošlo kroz humanizam i renesansu,
prosvjetiteljstvo, racionalizam i proces izgradnje modernih nacija kompatibilnih s državnom idejom, čiji je povijesni credo sazdan na kultu odanosti kolektivnom, koje predstavlja tek prežitak velike historije, osim toga društvo snažno pritisnuto recidivima tuđinskih i otuđenih režima, čija
prošlost još uvijek nije prešla prag znanstveno objašnjene
historije prihvatljive za sve aktere jednoga kulturološkog
miljea, čije su etnokonfesionalne nacije stasale bez vlastite države, društvo kojim caruju pseudo elite, takvo društvo
izloženo je egzistencijalnoj potrebi razrješenja koliko političke krize toliko i krize identiteta. Ostavljajući po strani pitanje istinitosti političkih modela oko kojeg se u BiH i
izvan nje vode žučne rasprave, budući da se svaka od triju parcijalnih istina nastoji nametnuti kao vladajuća, činjenica je da mi danas jedni drugima pripovijedamo različite
povijesti što se postavlja kao prepreka izgradnji minimalnog stupnja društvene kohezije. Današnja Bosna i Hercegovina je zemlja s tri biografije, točnije s tri zavađene biografije koje apriori isključuju jedna drugu. Riječ je, zapravo, o različitim percepcijama prošlog, iz kojeg se kao iz traume izlaz traži tako što se porazi naknadno pretvaraju u
pobjede, a glasine stječu status (pseudo)znanstvene dogme.
To, međutim, ne donosi željeno rješenje nego traumu ponovno oživljava i pretvara u vampira i trajnu unutrašnju
opsadu. Najveća nesreća te povijesti nije u tome što je bila
teška i krvava – upravo takva je i cijela europska povijest –
nego u tome što se njezinim temeljnim nerazumijevanjem
i falsificiranjem proizvodi još teža sadašnjost – sadašnjost
lišena nade – a negdašnja historijska neprijateljstva pretaču u uvijek iznova čitanu dnevnu zapovijest. Iz povijesti se,
naravno, ne može tek tako izići kao sa dosadne kazališne
predstave jer povijest uvijek obvezuje, ali se od povijesti
istovremeno može napraviti i saveznik i smrtni neprijatelj,
i pojas za spašavanje i mlinski kamen oko vrata.
Afirmirajući model promišljanja povijesti s umjetnošću i
kulturom kao njezinim glavnim protagonistima i kohezivnim materijalom društva, snaži se istovremeno mogućnost da se umjesto statične formira dinamična svijest o
proteklim zbivanjima, umjesto monumentalne afirmira se
egzemplarna povijest s čovjekom pojedincem kao njezinim
protagonistom, afirmira se konstruktivan raskid s poviješću koja sapliće i pritišće umjesto da oslobađa i otvara horizonte budućnosti i to ne tako što arogantno dijeli lekcije,
nego blago poučava, usmjerava i potire okoštale stereotipe. Kada se umjetnosti i kulturi pruži prava prilika da dođu
do daha, da progovore njihovim univerzalnim rječnikom
koji ne traži prevodioce jer je razumljiv svakom otvorenom
ljudskom duhu, osvjedočit ćemo se u veliku životnu i povijesnu istinu izrečenu kroz pero portugalskog pjesnika Fernanda Antonia Nogueira Pessoa da “imperijalizam pjesnika traje i vlada dalje od imperijalizma generala.”
***
Ocrtana u jednom krupnom potezu, politička i kulturna
povijest Bosne i Hercegovine ukazuje se prvenstveno kao
povijest cezura. Ovim područjem, duž tzv. skadarskoga meridijana, podijeljeno je Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno, tu su se razdvojili latinski i grčki jezik, na ovom šavu
povijesti odigrao se crkveni raskol iz 1054. godine, na kraju Zapada, na kraju Istoka ovdje su se susrele i ponekad do
teškog raspoznavanja pomiješale umjetničke forme, etnosi
i kulture, ovdje je stoljećima uspostavljena granica između
Osmanskoga carstva i zemalja srednje Europe, na ovom području povučena je crta ugovora u Jalti, konačno da bi sve
bilo autentično pobrinuo se daytonski mirovni ugovor iz
1995. uspostavljajući crte etno-konfesionalne podjele BiH.
Ove podjele dovele su do miješanja etničkih oblasti i kolonizacijskih područja pojedinih nacionalnosti što je u sebi skrivalo klicu nebrojenih problema. Dok su u Zapadnoj Europi
nakon nastanka i učvršćenja jedinstvenih nacionalnih država dva pitanja – nacionalno pitanje i pitanje državne samostalnosti – bila riješena i date pretpostavke daljnjeg gospodarskog i socijalnog razvoja, ostala su ova pitanja na Balkanu nerazriješena, tj. nije nastao teritorij s jedinstvenom
narodnosti, nego umjesto toga mozaično pomiješane kolonizacijske oblasti, nisu nastale neovisne države, nego su
mnoge narode usisala i podčinila carstva. U ovom bermudskom trokutu historije nastali su identiteti sazdani od mnogovrsnih pripadnosti, istovremeno harmonično složenih ali
i oštro polariziranih, rascijepljeni identiteti koji izmiču punoj kontroli, najjasnije prepoznavani u trenucima – a njih
je bilo i previše – kada su napadani i osporavani iz vjerskih,
Status, Broj , rujan .
| 83
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
nacionalnih, etničkih ili nekih drugih razloga. Zato je ta historija i mogla postati borbom za identitet i zato su bila moguća takva skretanja kada su se ljudi preko noći preobražavali u serijske ubojice. Živi i mrtvi na vječnoj straži historije
kojoj se sigurno može odrediti samo početak.
Bosna i Hercegovina u punoj mjeri dijeli ovaj historijski
udes, ocrtavajući sudbinu levantinskoga čovjeka te, kako
nobelovac Ivo Andrić kaže, ljudske prašine što mučno promiče između Istoka i Zapada, ne pripadajući ni jednom a
bijena od oba. U takvim agonijskim historijskim okolnostima nije bilo plodnijega tla za nastanak nekanonskih formi
i iščašenih paradigmi, u kojima je stvaranje jedne historije
bilo nemoguće jer je unaprijed - koliko iznutra toliko izvana – sve bilo usitnjeno, izdijeljeno, međusobno suprotstavljeno i zavađeno. Bosanski čovjek bio je i ostao žrtvom velike historije, njezinim potrošnim materijalom, zato se njegov identitet nije mogao formirati kao skup neovisnih pripadnosti, nego kao crtež na nategnutoj koži (A. Maalouf ).
Tako su nastale ranjene zajednice njegujući svoje kultove i
mitove, svoje snove i očekivanja, beskrajno daleko od one
racionalnosti s kojom zapadni Europljani gledaju na prošlost. Na Balkanu općenito – isto tako u Bosni i Hercegovini – začet je kult nedovršene historije, koja još
uvijek čeka na svoje izbavitelje i iscjelitelje, u kojoj
je izbrisana jasna granica između prošlog, sadašnjeg
i budućeg. Povijest je ovdje “jutrošnji” događaj, i ta
povijesna prašina nikako da se slegne.
Uspoređujući historijske strukture Bosne i Hercegovine na
jednoj i zapadnoeuropskih država na drugoj strani, uočljivo je da bosanskohercegovačko društvo (društva?) još uvijek živi(e) u jednoj vrsti degeneriranog srednjovjekovlja, kojim dominira konfesionalno shvaćanje nacije. Ovaj društveni fenomen zaslužuje pažnju s najviše točke kako ga je promotrio genij Ernsta H. Kantorowicza, ukazujući na strukturalnu promjenu koja se na Zapadu u odnosu između Crkve
i države odigrala u kasnom srednjem vijeku. Njegov je zaključak da je ideja mističnog tijela Crkve nesporno bila prenesena i primijenjena na političke entitete. Ovaj proces sekularizacije bio je ukorijenjen u srednjem vijeku i nije značio jednostavno odvajanje duhovnih i svjetovnih pitanja,
nego je bio karakteriziran dubokim i plodnim prenošenjem
vjerske energije i predaje na sekularni svijet – na politiku
kao i na društvo i kulturu. Svete energije prodrle su u profani svijet i temeljno ga promijenile. U jednom od povijesnih pothvata, na putu obilježenom dramom raskida s prošlošću, Zapad je izborio svoje pravo političke slobode, kao
preduvjeta pune i slobodne uporabe ljudskoga uma svakoga
pojedinca. Time je, za razliku od Balkana, bilo riješeno jedno od temeljnih pitanja teorije države, tj. problem kroćenja
političke moći preko institucija koje kontrolira država. Trenutno stanje u BiH daleko je od usuglašenosti s tim putem.
BiH se nalazi tek na pragu razvojnoga ciklusa koji je u mo-
84 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
dernim društvima rezultirao prijelazom iz staleško-hijerarhijskih struktura u funkcionalne strukture, tj. u pluralističku demokraciju u kojoj je konfesija dio društva, a ne dio
države. U BiH postavlja se pitanje izgradnje državnih institucija i otklanjanja dualizma između države i nacije koje su
samo u idealnim slučajevima identične i poklapaju se s državnim granicama. Zapad nam može donirati sve osim slobode, za nju se treba izboriti i postati je dostojan u pluralizmu kultura i univerzalnosti prava. Nalazimo se u grču
preobražaja koji bi stvari iskliznule iz prirodnoga toka trebao vratiti u njihovu maticu, što neće ići bez katarze i stavljanja sebe pod znak pitanja uz oslobađanje od apologetike i svjesnu izvrgnutost avanturi mišljenja.
***
Otišli bi međutim u pogrešnom smjeru pomislivši da su
Balkan i Bosna i Hercegovina predestinirani za serijsku
proizvodnju ubojica u ime iracionalnih ciljeva. Ako se potreba za pripadnošću ovdje često i jest realizirala kao zločin, previše je primjera na drugim meridijanima koji kazuju
da to ubojito ludilo u tren obuzme građanina koji je još do
jučer državi uredno plaćao porez i s obitelji išao na nedjeljnu misu. Drugim riječima: ako postoji prokletstvo Balkana,
onda istovremeno postoji i luka spasa za njegov brod ukletih duša. Recept je jednostavan: treba razlikovati između
njegove političke slike i dostignuća u polju estetskog, držeći
na umu da svaka civilizacija može potonuti u barbarstvo.
Poznato je da je Balkan kolijevka europske civilizacije, arhimedovski punkt iz kojeg je Zapadna Europa stoljećima
crpila inspiraciju za svoja najveća dostignuća, da bi postala ono što je danas – plemeniti dio Univerzuma, ukras Svijeta i mozak jednog velikog Tijela. Tako je bilo u prošlosti,
danas su okolnosti strukturalno drukčije i Balkan se nalazi
u poziciji učenika koji lekcije o demokraciji uči od Europe.
“Može biti da događaji čiji smo svedoci danas”, kaže Maria Todorova – “a koji se pogrešno objašnjavaju nekakvom
balkanskom suštinom, predstavljaju konačnu evropeizaciju Balkana.” Treba vjerovati da će se u Bosni i Hercegovini,
na putu njezinih europskih integracija, ostvariti misao Karla R. Poppera, koji je u jednoj prilici – odgovarajući na pitanje U što vjeruje Zapad – ustvrdio: Vjerujemo u demokraciju, ali ne tako jer u demokraciji vlada narod. Vjerujemo u
demokraciju kao u jedini oblik vladavine koji je spojiv s političkom opozicijom i zato s političkom slobodom.
To neće biti moguće bez snažne podrške europskih institucija u duhu drevne mudrosti koja kazuje da miš može pojesti i Mount Everest.
Treba samo započeti.
dr. Dubravko Lovrenovi (Jajce, .), povjesniar, docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Bosanski Srbi –
stanje i perspektive
Ovakva analiza nameće logičko krunsko pitanje bosanskih Srba:
kako se osloboditi tereta koji se zove Republika Srpska?
Krsto Mijanović
N
a samom poetku ovog razmatranja nužno
je naglasiti da se u pristupu ovoj temi radi o onoj
bosanskohercegovačkoj budućnosti one skupine
bosanskih ljudi – koji se sebe etnički i nacionalno definiraju Srbima, a opet u toj grupaciji tih i takvih Srba koji sebe
vide i vezuju svoju budućnost za BiH. Polazište ovog rada
je neuobičajeno u odnosu na vladajuće diskurse, jer u sebi
ima elemente pozitivne prognoze, što automatski odudara od javnog diskursa o društvenoj i političkoj budućnosti
ne početku XXI vijeka koji najčešće liči na isprazni govor i
kukanje nemoćnika. Otvaranje ostvarive NADE za rješenje
nagomilanih problema je otvoreni vapaj onih koji se nalaze nad ambisom, a koji nemaju dovoljno vremena – jer je
mnogo vremena uzalud i katastrofalno neodgovorno potrošeno, bez dovoljno prijatelja u svijetu, bez unutrašnjeg
konsenzusa bez kojeg ne samo ovu skupinu BiH ljudi, nego
i ostali ojađeni i napaćeni BiH narod u cjelini niko ne želi
kao partnera. Također je važno napomenuti da ovaj pristup
naznačenoj temi ima tu specifičnost da se primarno ne vezuje za netom završeni rat u BiH. Jasno je da govor danas
o bosanskim Srbima, a ne vraćati se na uzroke i karakter
rata, čini gotovo nemogućim, barem kada je o vladajućem
javnom, pa i o teorijskom diskursu riječ. Međutim, svako
promišljanje i prognoza budućnosti ima rat kao nepremostivu kočnicu i zato je ovaj pristup zahvatio rat samo i utoliko kada želi da se približi davanju specifičnih opservacija
pri definisanju nastalih podjela u bh. društvu. Još jedan faktor namjerno nije detaljnije elaboriran ovim radom, a radi
se o uticaju tzv. vanjskog, ili spoljnog faktora. U ovakvom
pristupu spoljni uticaj nije detaljnije uzet u obzir iz najmanje dva razloga:
1. Kontinuirani negativni pristup svih segmenata bh. društva, makar koliko bio sa različitih pozicija i sa različitim
obrazloženjima, te pokazivanje prstom na međunarodni
faktor bilo kao onaj koji je “krivac” ili koji je “spasilac” čini
sudionike neozbiljnim, nemoćnim i nezrelim da sami riješe unutrašnje probleme. Uticaji ključnih međunarodnih faktora svakako postoje i njih treba uvažavati kod definisanja politike unutar BiH, ali prvenstveno vodeći računa da
se u definisanju svoje pozicije proizvodi predstava u očima
stranog faktora i domaćeg javnog mnijenja kao ozbiljnih
partnera koji znaju šta žele.
2. U BiH je potrebna provjera mogu li ljudi jedni s drugima,
a ne jedni pored drugih, definiranje sopstvenih strateških
interesa i izgradnje svoje kulture, književnosti, svog društva, a time i politike zasnovane na specifičnoj tajni prema
drugim izvana, a transparentnosti i koncenzusom iznutra.
Proizvodnja takvih tajni, koje čine specifični kulturni i proizvodno-društveni bh. milje, je proizvodnja zajedničkog
dobra. Proizvodnja zajedničke odanosti zasnovane na povjerenju u vlastite snage, prije svega, povjerenje u vlastitu,
a ne uvezenu pamet.
Bosna danas
(društvene i političke prilike)
Bosna i Hercegovina (u ovom tekstu se često koristi i izraz
Bosna koji podrazumijeva puni naziv, jer je u svakodnevnom opticaju ovaj sinonim koji ustvari znači i BiH) se danas nalazi u stanju atrofije svih vitalnih funkcija. Na pozornici imamo destrukciju izraženu u stanju pritajenog čekanja i nečinjenja, i destrukciju političkog djelovanja nacionalističkih elita koje svojim učincima
iznutra, saradnjom sa susjednim faktorima remećenja, nastavljaju saradnju na destrukciji Bosne.
Često se razlozi takvog stanja nalaze u navodnim ustavnim
preprekama, a u suštini se političko djelovanje svelo na poStatus, Broj , rujan .
| 85
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
dijeljeni teritorij (vjera, nacija, teritorij). Arbitraža i osnovni subjekt vlasti ne funkcioniraju ni u jednoj komponenti
navodnog snaženja države. Politike susjednih država dobivaju elemente dodvoravanja kroz formalne činove izvinjenja. To se manje shvata distanciranjem od zločina počinjenih u Bosni, nego je više prikrivanje stvarne zaštite optuženih za zločine od kojih se niti jedan ne isporučuju Hagu.1
“Republika srpska” rješenje ili omča
Ako se podvuče crta ispod politike koja je u BiH vođena iz
Beograda, u ime svih Srba, a koja je u temelju dostojna prezrenja i higijenskog distanciranja, dobija se rezultanta da oni
koji znaju da uništavaju – ne znaju da grade. Praksa rušenja
najtragičniju posledicu ima u vlastitom narodu i njegovoj zavadi sa samim sobom. Katastrofalne strateške greške nemaju
popravnog ispita jer ko posrne mudrovati mu brane!
Ovo je prva misao koja se nameće kada se želi projicirati
sadašnje političko, društveno, kulturno, odnosno duhovno
stanje kod bosanskih Srba.
Nema čovjeka danas među bosanskim Srbima, koji je sačuvao vjerodostojni moral, a da ne bi najradije prezreo svoje nacionalno pripadanje. Masovnim pristajanjem na saučesništvo u jednoj retrogradnoj, zločinačkoj, u osnovi propaloj, politici, bosanski Srbi su zapravo posvjedočili da su
posvojili pomračenu, skraćenu i suženu svijest jednog klasno-ideološkog društva – danas samo prividno iskazanog
kao nacionalno-totalitarnog. Može se ustvrditi da je proces
anacionalizacije i ateizacije društva u ex-Jugoslaviji doživio
svoju punu realizaciju kod Srba. Kako drugačije objasniti
onoliko rušilačke snage, tolike oblike varvarskog entuzijazma u ratu protiv BiH? Činjenica da je ovaj rat, vođen u
prvom redu protiv civila, trajao više od tri i po godine,
a da se nije pojavio niti jedan značajan organizovan
otpor suludom uništavanju i svoje države – čini sadašnje stanje bosanskih Srba još poraznijim.
Kako je rat protiv BiH isplaniran van njihove države BiH,
a vođen uz pomoć bosanskih Srba, koristio prepoznatljive
fašističke metode, nije moguće pretpostaviti da intelektualci u tom narodu nisu mogli ukazati na dalekosežnu pogubnost učešća u takvoj nakani. Jedni su ćutali i trajno napuštali ove prostore, a drugi su pak svoje sulude misli pretvorili u krvave rane po Bosni.
Licemjerstvo, sebičnost i podaništvo među intelektualcima, varvarstvo, primitivizam i bespogovorna poslušnost
kod običnog puka, neporecivo govore o stanju duha kod
bosanskih Srba danas.
Kako to objasniti?
Praznine u razvoju svijesti srpskog naroda su bile toliko velike 90-ih godina, da ih je bilo teško ili gotovo nemoguće
nadoknaditi. Otuda nespremnost i neznanje u izražavanju
vjerske i nacionalne svijesti koja se, između ostalog, ogledala i u tome što se malo ko znao prekrstiti ili izgovoriti
Očenaš na crkvenoslovenskom. Mnogi nisu znali kakvi su
odnosi između pravoslavnog hrišćanstva, srpstva i jugoslovenstva. Odjednom sve se moralo htjeti, moći i znati. Očekivali su to od Srba svi narodi pa i sami Srbi. A to se jednostavno nije moglo dogoditi bez propusta i velikih grešaka.
Pisati o stanju bosanskih Srba danas, naprosto zahtjeva posmatrati to sa aspekta Dejtonskog sporazuma. Njegove negativne strane vidljive su sa nivoa jedinstvene države.
Njime je otvoren put disoluciji Bosne i Hercegovine zbog
priznavanja “dvije odnosno tri strane u sukobu”. Obimna
je faktografija koja ukazuje na to da je Dejtonski sporazum
nastavak loše politike međunarodne zajednice prema BiH.,
a ne nikakav preokret u toj istoj politici.
Bosanski Srbi danas su markirani kao problem zbog nedefinisanih odnosa prema sopstvenoj državi. Uspostavljanje
tog procesa zaprečuje se nametanjem iznutra i prihvatanjem s vana paradržavne tvorevine tzv. Republike Srpske.
Šta je ustvari Republika Srpska?
Ratom protiv BiH., koji je organizovala i vodila komunističko-fašistička grupa oko Miloševića (o grupi je riječ, a
ne o političkoj partiji) uz pomoć bosanskih Srba, stvorene su vatrene linije po BiH, koje se sada nazivaju “granice”
(razgraničenja). S druge strane “granice” počinjeni su zločini, nezapamćeni poslije Drugog svjetskog rata, izvršeno
etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i protjeran najveći
broj razboritih umnih ljudi.
S druge strane “granice” u BiH žive danas bosanski Srbi,
koji skoro u horu, govore da je njihova država Republika
Srpska. Zbog događanja, koja su joj prethodila, ona je, najkraće rečeno, ime i prezime za zločin koji se desio u BiH.
Tome treba dodati da je taj teritorij danas stjecište kriminalaca svih profila, ratnih zločinaca, mafijaša svih vrsta, loših ljudi sa kriminalizovanim kriterijima života, koji su utopljeni u bezličnu nepolitičnu masu.
Zato, koliko god se vlada promjeni u toj tvorevini, i ma koliko bude dobra namjera ljudi u strukturi vlasti, ništa se dugoročno bitnije ne može promijeniti u oporavku srpskog
1
Novi predsjednik Vlade Srbije dr Vojislav Koštunica ne procjenjuje prioritetom nove Vlade izručenje optuženih za ratne zločine. Ako se zna da je najuticajnija opoziciona stranka u Srbiji Radikalna stranka Srbije protiv saradnje sa Hagom, te da je vladajuća “demokratska” koalicija obezbijedila nadpolovičnu većinu u parlamentu saradnjom sa Socijalističkom partijom Srbije, čiji je predsjednik, kao i radikala, haški pritvorenik S. Milošević, onda stvari postaju jasnije te samo treba očekivati dodatni paternalistički odnos “patriotskih snaga” iz Srbije prema BiH i svojatanje njene teritorije bez obzira na
proklamacije.
86 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
političkog bića u BiH.
Za bosanske Srbe Republika Srpska je, dugoročno,
prijetnja ostanku u svojoj državi.
Za Miloševićevu grupu to je poluga za produženje krize
kod susjeda. Za međunarodnu zajednicu Republika Srpska
je ekvivalent nekonzistentnosti politike prema BiH i stanja
zapadnog duha, kada se želi riješiti problem van svog blagostanja makar i u najbližem susjedstvu. To je još rezultat globalizacije socio-ekonomskih, pa i političkih odnosa
u Evropi, promjena koje ne uvažavaju posebnosti drugih.
Ako se RS posmatra kao produkt procesa rastakanja društvenog i političkog tkiva bivše Jugoslavije iako se zna da
je “srpska politika” personifikovana u Miloševiću, sistemski doživljava poraz za porazom, onda je samo još jedan u
nizu poraza.
Kako bosanski Srbi da vide tu stvarnost? Okrenutost i blizina licem ka licu, jasno je da se ne vidi lice (stvarnost).
Ako se ipak RS posmatra kao produkt politike međunarodne zajednice u BiH (na šta ukazuju brojni slučajevi paktiranja visokih međunarodnih dužnosnika s ratnim zločincima,
te brojni propusti ili nakane), onda su bosanski Srbi u ulozi žrtvenog jarca, koji će dugoročno ponijeti, ne samo svoj
nego i tuđi teret od načinjenih velikih grešaka i propusta.
Uvučenost u zločin, devalviranost vrijednosti ljudskog dostojanstva, mehanizmi egzodusa, nepostojanje zdrave političke vizije za budućnost i nakon skoro 15 godina višestranačja - osnovne se odrednice stanja bosanskih Srba danas.
Zato se to stanje može najjednostavnije izraziti kao problem obezglavljene mase u pokretu.
Srbi danas žive i u federalnom dijelu BiH i njih je oko
154.000, odnosno 16%.
Veliki dio od njih može da posvjedoči mogućnost zajedničkog života. Međutim, i među njima je prisutna misao iseljavanja.
Kakve su perspektive?
Pisati o perspektivama bosanskih Srba danas naprosto je
cinizam bez presedana u uslovima kada nisu uhapšeni niti
kažnjeni ratni zločinci. Osim toga, Srbi ne pokazuju ni minimum volje za isporučivanje optuženih za ratne zločine,
pa prema tome nema volje ni za distanciranje od zločina.
Međutim, vjera u, ipak, perspektivnost života u Bosni i
2
Hercegovini daje nam za pravo da se analiziraju perspektive bosanskih Srba u svojoj državi.2
Koraci jedne ozbiljne politike bosanskih Srba danas
bili bi:
- demistifikacija odnosa prema BiH,
- isporučivanje optuženih za ratne zločine i
- poništavanje rezultata etničkog čišćenja.
Svi drugi putevi su neozbiljni, ne donose rješenje, pa Bosnu
i Hercegovinu čine trajno napetom i nestabilnom. Zato se
sadašnje paktiranje međunarodne zajednice sa političkim
subjektima u Banjoj Luci tumači kao licimjerno podmetanje politički krahiranim Srbima da upravo oni budu izvor
napetosti. Podrška međunarodne zajednice politici iz Banje Luke je duboko uperena protiv Bosne i Hercegovine
i zato i protiv bosanskih Srba. Ekonomska podrška, pak,
ovom bh. entitetu ne šteti bosanskohercegovačkim državnim interesima, naprotiv!
Kako iz Republike Srpske ostvariti
društvenu reintegraciju BiH?
To naprosto nije moguće!
Naime, banjalučka vlast, bez obzira koliko bila dobronamjerna u svojim nakanama, težeći da ojača svoje poluge na
djelu BiH koji ne pokazuje ni minimum geo-strateške, ekonomske i tehnološke uvezanosti. Jačanjem poluga vlasti na
tom teritoriju vještačkim putem, usmjerava se politička i
svaka druga volja ostalih građana u Federaciji BiH.
Tako se stvaraju uslovi za produžetak nastale krize u
BiH.
Ako se prođe prostorima Bosne i Hercegovine koji se danas nazivaju Republika Srpska, stiče se utisak da svijest
običnih ljudi pretiče aktuelne političke lidere. U iskrenost
njihovog kazivanja (na ulici, u kafani...) sada ne treba sumnjati jer njih vodi nagon za život, za opstanak.
On je, opet, moguć u organizovanom društvu, koje, proizvodeći novo dobro, ostvaruje višak i uslove za reprodukciju. Ne postoji formula po kojoj se Srbi u Republici Srpskoj
mogu ponašati logično i racionalno s političkog i ekonomskog aspekta, pa prema tome nema ni perspektive njihovog
oporavka i jačanja u BiH.
Ovakva analiza nameće logičko krunsko pitanje bosanskih Srba: kako se osloboditi tereta koji se zove
Republika Srpska?
Vidi: Krsto Mijanović, Bosanski Srbi – stanje i perspektive, Forum Bosnae br. 1-2 /98., Sarajevo 1998. godine.
Status, Broj , rujan .
| 87
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Sve dok se ne pronađe adekvatan odgovor na to pitanje,
narod s tog područja tonuće u što veću krizu: ekonomsku,
kulturnu, moralnu... Radno sposobni i žene i muškarci, kao
i inteligencija “iscurit” će manjim dijelom u Federaciju BiH,
a većim dijelom van granica BiH. Apsurdno stanje dovoljno ilustruje činjenica da i opozicija i pozicija u oligarhijama vlasti kao prioritet stanovnicima ovog entiteta nameću
upravo borbu za RS kao osnovni cilj.
Oficijalna politika u Beogradu i te kako utiče na stanje
duha bosanskih Srba i njihov politički rejting u međunarodnim odnosima. Sadašnje ne rješavanje gorućih problema
nacije od strane političkih subjekata u Beogradu i nepostojenje hrabrosti i političke volje za normalno ustrojstvo
države Srbije dovodi bosanske Srbe na raskrsnicu: otići ili
ostati u Bosni. Odlaskom se odgovornost za sopstvenu sudbinu prividno prebacuje na Beograd i ona postaje kolektivna (kako danas ne postoji personifikacija političke volje Srba na prostorima ex-Jugoslavije, to i odgovornost postaje bezvrijedna).
Ostankom u BiH Srbi preuzimaju odgovornost posvjedočenja mogućnosti zajedničkog života i odgovornost za sopstvenu sudbinu. Bosna bi tako postala najbliži zapadni susjed za Srbiju. Shodno interesima, stvorili bi se novi odnosi
bosanskih Srba prema svojim sunarodnicima u Srbiji.
Srpska politička zajednica kao faktor
destrukcije
Središnje jezgro srpsko-miloševićevog projekta čini supstitucija jednog utopijskog ideala zasnovanog na organističkoj viziji (Srbija kao prirodna i organska zajednica), na
prevaziđenoj kolektivističkoj legitimacijskoj formuli identiteta, te isto tako kolektivističkom formulom “nacionalističkog patriotizma”.
Osnovna osa političke borbe postaje formula “prijatelj i neprijatelj”, a energetski princip “strah od neprijatelja” postaje okosnica jednog represivnog i na silu i propagandno nametnutog tipa političke integracije društva.
Drugo obilježje ove tehnologije straha čini beskrupulozna
uzurpacija kao način dolaženja na vlast. Politička formula
uzurpacije zadobiva svoje kvazilegitimacijsko pokriće u plebiscitarno-populističkoj mobilizaciji naroda. Ključni, pak,
faktor koji definitivno utemeljuje ovu političku formaciju jeste sistemski kontekst rata. Rat se otkriva kao osnovno jezgro koje ovoj političkoj formaciji nadoknađuje deficit
legitimnosti. Rat definitivno razara političke i pravne ustanove, inicijalne enklave potencijalnog civilnog društva i nezavisne javnosti, potvrđujući Tokvilovu tezu da svi oni koji
teže uništiti slobodu u novoj demokratskoj naciji treba da
3
znaju da je rat najsigurnije sredstvo da u tome uspiju.3
Sila je drugo ime za neporedak. Politička društva u regionu Balkana, posebno Srbija, potvrdila su ove navode. Srbija u jednom procesu deinstitucionalizacije poretka prava i
politike (razaranje legaliteta, razaranje javnih sloboda, kolonijalizacija javnog polja, razaranje granica između javnog
i privatnog, sistematska proizvodnja straha – zadobila je
upravo naznačena obilježja neporetka (nedržave)). Njeno
još uvijek nedefiniranje kao države otvara potencijalna žarišta i opasnosti prema susjedima uključujući i BiH.
Srpske enklave i njihovo
funkcionisanje
(Veze sa Beogradom prije i poslije Miloševića, ratni zločinci,
gušenje političke i javne misli)
Provodeći “svesrpsku vaseljensku” politiku, koja neminovno zahtijeva redukcionizam Drugog i drugačijeg, visoki
političari iz Banje Luke istrajavaju na uspostavljanju kriminalne mreže. Držeći ujedno i ključeve navodne posebnosti,
ključni akteri bosanskohercegovačke političke scene danas
razaraju sopstvenu zajednicu iznutra, ali i uništavaju njene
rubove. Ta ideja sama po sebi traži nove konstrukcije, kako
bi odrezala sve što nije po njenoj mjeri
Bosanskohercegovačka srpska zajednica danas postoji u
tzv. srpskim enklavama sjeverozapadne, sjeveroistočne,
srednje i jugoistočne Bosne, sa vidljivom političkom podijeljenošću među njima. Implikacija njihovog djelovanja jeste nacionalno državna elita formirana na dijelu BiH koji je
Dejtonskim ugovorom nazvan RS.
Koji su mehanizmi ove formacije u posljednjoj fazi njenog
postojanja?
Srpski mladići danas imaju obavezu i služe vojsku koju
su izgradili optuženi za ratne zločine i neosporni zločinci. Duh herojstva ove vojske, izgrađen na načelima razaranja Bosne i Hercegovine i etničkog čišćenja, nameće se tim
mladićima kao poželjni ideal.
Odrastajući u tzv. srpskim enklavama nisu u prilici da upoznaju etnički drugačije stanovnike, o čijem postojanju
samo kao sjećanje svjedoče njihove (razorene) kuće, bogomolje i kulturno-historijski spomenici.
Kako je moguće u takvim prilikama graditi novu političku
volju među bosanskim Srbima?
U tzv. srpskim enklavama u BiH danas vlada ekonomski,
obrazovni i religijski apartheid.
Vidi: Milan Podunavac, Srpski put u građansku normalnost / normalnu državnost, CEDET, 2002. godine
88 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Odnos prema Bosni i Hercegovini
Stanje svijesti odnosno javno mnijenje danas u Bosni i Hercegovini ne postoji kao refrensna demokratska institucija,
pa tako postaje zadana veličina koja se oblikuje od strane
nacionalističkih elita koje tako održavaju vlastiti značajan
uticaj na društvene procese.
Međunarodno priznata Bosna i Hercegovina donijela je po
prvi put u istoriji narodima koji joj pripadaju šansu da se
samoidentifikuju sa njom kao svojom državom. Danas barem polovina građana BiH poriču svoje (samo)pripadanje, koje im niko ne može osporiti. Trošenje vremena
u beskrajnom kolebanju i odugovlačenju u pogledu odluke
o opredjeljenju prema BiH ne ide nikome u prilog, a najmanje generacijama kojima ostavljamo ovaj prostor sa neorganizovanom državom u njemu.
Kao ozbiljni ljudi u nakani da stvore državu po vlastitoj
mjeri i odgovorni za budućnost moramo odgovoriti na niz
ključnih pitanja:
- Geopolitički gledano, sa nivoa BiH, da li su entiteti definitivno dorečen dio zajedničke države?
- Geostrateški gledano, da li entiteti odista vjerno odražavaju ozbiljnost bosanskih ljudi u njihovoj nakani da stvore
sopstvenu državu.
Bilo bi pogrešno pretpostaviti da su u bilo kom dijelu svijeta svi narodi ujedinjeni i da čine koherentno tijelo. U tom
smislu ni Bosna nije izuzetak. Konflikti i nedovoljna javna
debata o destruktivnom nasljeđu komunizma su ostavili
mnoge narode uzajamno podijeljene i konfrontirane. Ovi
konflikti se uočavaju u političkom životu Bosne i Hercegovine, kao razlike između partija sa komunističkim nasljeđem i drugih partija. Politički život u susjednim državama
svjedoči o pokušajima pomirenja među njima. Ovaj proces unutrašnjeg pomirenja je često bio na štetu pomirenja
sa predstavnicima drugih nacija. Unutrašnje pomirenje se,
također, često ne pokreće da bi se otkrile nepravde i zločini, već prije kao platforma za stvaranje novog nacionalnog,
a često i nacionalističkog konsenzusa.
Srpstvo je danas poprimilo jedan antievropski oblik, antimodernistički i kolektivistčki.
Na tom putu državnog organizovanja, odnosno državnonarodnog konstituisanja Bosna ima velikih prepreka, jer se
njeni narodi nisu konstituisali kao nacija.
Ovakvom analizom dolazimo do remetilačkih faktora. Pa u
stvari: Perspektive bosanskih Srba danas možemo razmatrati jedino u kontekstu faktora remećenja u nastojanju
ustrojstva i organizovanja elemenata države.
Bosna i Hercegovina nakon okončanja rata pati od
sindroma koji bi mogao dobiti naziv “nedovršeni posao”. Rat protiv nje se završio sa različitim stepenom
pobjede i poraza. Ako se napusti objašnjenje ratova kao
eskalacija starih etničkih konflikata koji su u značajnoj mjeri neizbježni, a samim tim i lišeni individualne odgovornosti svojih izazivača, mora se primijetiti da je vrlo malo političara, vojnika i drugih lica odgovornih za počinjene zločine kojima je za to suđeno. Postavlja se pitanje da li je moguće međunacionalno pomirenje prije nego što oni koji su
odgovorni za zločine budu izvedeni pred sud. Odnos između pravde i pomirenja predstavlja najveću prepreku sveobuhvatnom i smislenom pomirenju u Bosni i Hercegovini.
Oprezni pokušaji nekih grupa i pojedinaca predstavljaju
samo moguće početke budućeg pomirenja. Promjena političkih vođstava, međutim, uz napuštanje početnih pozicija
koje su dovele do rata moraju prethoditi bilo kakvom pokušaju širokog i osmislenog pomirenja. Politička preorijentacija parcijalnih politika u BiH i njihovih elita i njihovog
sasvim novog pristupa međusobnim odnosima mora biti
ugrađen u širi kontekst političke i društvene rekonstrukcije. Samo je takvim pristupom moguće izbjeći opasnost da
pomirenje postane de facto proces dirigovanog kolektivnog
zaborava, bez ustanovljene odgovornosti.
Milošević i srpski narod su bili jedno, danas ta sinteza
više ne postoji; oni su razdvojeni. Srbi se moraju suočiti sa
ovom činjenicom. Ona za njih predstavlja problem, ali i jedino sredstvo rješavanja i priznavanja sopstvenog poraza.
A jedino sredstvo priznavanja ovog poraza je osuđivanje
Slobodana Miloševića. Ali mi Srbi, mi smo željeli ćutati o
ovom porazu, izbrisati sve ove godine iz sjećanja, ne obazirati se ni na šta što se dogodilo da ne bismo morali platiti cijenu, da ne bismo morali sa njim podijeliti odgovornost
za ovu tragediju. Mi nismo sposobni da se suočimo sa
realnošću. To je najozbiljniji problem danas u Bosni.
Dok god budemo odbijali da sebi postavimo istinska pitanja, da uočimo zlo, pogledamo u oči svojoj ne tako davnoj
prošlosti, nećemo se moći izvući.
Pitanje odgovornosti nije akademsko niti pravno pitanje,
budućnost bosanskih Srba je stavljena na kocku.
Krsto Mijanovi roen je . . . godine u
Trebinju. Na Mašinskom fakultetu u Mostaru
diplomirao je . godine, a postdiplomske studije na Fakultetu za strojnistvo u Ljubljani dovršio decembra . godine. U junu . godine
dovršio doktorsku disertaciju na Mašinskom
fakultetu u Sarajevu. Od septembra . godine radi u Meunarodnom forumu Bosna kao
projekt menadžer.
Status, Broj , rujan .
| 89
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Revolt i razvrgavanje –
modeli suvremene političke
filozofije i naša
jugoslavenska realnost
“Jugoslavija” je u ovoj analizi tako paradoksalan prostor politike bez
prostora (ili s onu stranu prostora), “zajednica” istovremenog manjka i
viška zajedničkosti
Petar Milat
Politički prostor?
Stanje koje nazivamo Jugoslavijom postoji. O njegovoj spoljašnjoj dimenziji je lako postii intersubjektivnu saglasnost. Možemo ukazati na jasno ogranienu teritoriju i na lino ime koje je
za nju rezervisano. Meutim, kako stoji stvar sa
unutrašnjom dimenzijom tog stanja, sa njegovim
‘identitetom’? Hoe li ovaj, poput nekog ontološko “viška vrednosti”, nastati jednostavnim povezivanjem objektivnih elemenata, teritorije i imena? Koju vrstu ‘subjektivnog faktora’ emo dobiti ako potražimo unutrašnju dimenziju teritorije
koja se zove Jugoslavija? Jugoslavene? Možemo li
rei da Jugoslavija predstavlja teritoriju na kojoj žive Jugoslaveni? Svi znamo da ova tautologija nije istinita. Definicija Jugoslavije kao zemlje u
kojoj žive Jugoslaveni bila bi polemika i time neprimerena kao polazište argumentacije. Pa ipak,
okolnost da se pitanje o identitetu naše zemlje
lomi ve na tautologiji njenog imena, pomaže nam
da jasnije formulišemo problem. Jer ko e sporiti
da se tu zaista radi o problemu?
Zoran Đini, “Jugoslavija kao nedovršena država”
(1) Našim prostorima nikad dosta i uvijek previše “zajednice”, “zajedničkog” i “zajedničarenja”. Nikad dosta i uvijek
isuviše razmatranja, nagađanja i gatanja što je to “zajednica”, što je to njen život i njena smrt. Ovakva pak tvrdnja implicitno ne pretpostavlja razlikovanje “zajednice” i “društva”, gdje bi (ukoliko uvijek nanovo, ovdje – na “našim” prostorima zapravo tražimo ili se odričemo “zajednice”) “društvo” bilo onaj pozitivni pol u dihotomiji, svojevrsni deus ex
machina koji će nas jednom već i zasvagda osloboditi stega i balasta “zajednice”, istovremeno koncepta i prakse “zajedničarenja”.
Pa što je lakše i ugodnije od takve dihotomije u kojoj su
ulozi jasno markirani, u kojoj se jasno i historijski pouzdano može odrediti ono prije i ono kasnije? “Zajednica”
– ono arhajsko i klasično, “društvo” – ono moderno i uljuđeno. Teleološka struktura doima se neupitnom, razlažući
“političko tijelo”1 na organski više i niže stupnjeve razvoja.
No, “zajednica” je kod nas uvijek više i manje od “zajednice” – ona je istodobno politička struktura lišena svog vlastitog imena (dakle, prekrižena “zajednica”, naprosto zajednica) I hiper-zajednica koja se konstituira i živi u vlastitom ekscesu i izobilju. Stoga su tumačenja naših devedesetih koja rastrojstvo jedne političke zajednice tumače u
ključu tragičng upada “zajednice” u prostor “društveno-
1
Za dekonstrukciju koncepta “političkog tijela” usp. Adriana Cavarero, Corpo in figure, Feltrinelli, Milano, 1995. – Ovaj tekst bio bi nezamisliv bez kontinuiranog dijaloga s Ugom Vlaisavljevićem, osobno i kroz mnoštvo tekstova. Ugova razmatranja o konstituciji “naših” etno-političkih tijela/zajednica
preuzimam implicitno kao polazišnu točku vlastitih razmatranja, fokusirajući se na ovom mjestu pak na pitanje političkog prostora.
90 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
sti” u najmanju ruku zbog toga prekratka zato što kod nas
“zajednica” (kao “biti-zajedno” ili “biti-sa”) označava nešto
posve drugo od koncepata uvedenih u evropskom 19. i 20.
stoljeću.
Ukratko, “zajednica” na našim prostorima jesmo “mi”. Kakve li tautologije! Pa nisu li “mi” uvijek neka zajednica? I ne
pretpostavlja li “zajednica” uvijek neko “mi” bez koje uopće
ne bi niti moglo biti riječi o “zajednici”?
Doista – s time svaka zajednica računa, ali ovdje je riječ o
našemu “mi” (našemu specifičnom jugoslavenskome “mi”)
– jednom/nekom “mi” zajednice koje je “zajednicu” i ono
“mi” dovelo do krajnjeg poklapanja i do disolucije mogućnosti da “zajednica” uopće i postoji izvan jednog/nekog
“mi”, i obratno. “Zajednica”, jednako “mi”, jednako “Jugoslavija”.
Naše “mi” – to je dakle apsolutna zajednica jugoslavenskog
“mi”, zajednica koja je realizirala sav potencijal zajedničkosti, istodobno dokrajčujući mogućnost svake buduće zajednice. Potpuna zajednica na zalazu svake zajedničkosti.
Drukčije rečeno: naša “zajednica” jest krajnja i apsolutna
zajednica svih zajednica stoga što se tu radi o zajednici koja
u totalitetu artikulacije vlastitog/kolektivnog “mi” ne pretpostavlja jednu/neku suštinu zajedničkosti, već koja u svojoj konstituciji isključivo pretpostavlja te istovremeno briše
relaciju između “zajednice” i “mi”. “Zajednica” = “mi” i “zajednica” ≠ “mi”!
Jugoslavenska zajednica stoga nije više zajednica u kojoj se
investiraju suštine, već je to zajednica relacionalnosti (zajednica odnosa “zajednice” i onog “mi”), istovremeno ozbiljena i dokrajčena, pa stoga i apsolutna. Drukčije, u drugom
pokušaju: jugoslavenska zajednica jest kao apsolutna zajednica uvijek puno više i mnogo manje od zajednice. Na poseban način je ta zajednica stoga slijedom neizbježna, neumitna, neprevazilaziva i nemoguća. Neizbježna, nužna katastrofa. Katastrofa političkih relacija, a ne suština ili tijela.
No – postoji li uopće prostor za politiku izvan (političkih)
relacija?
Tout se résume dans l’Esthétique et l’Économie politique
Stéphane Mallarmé
(2) U svojim predavanjima s kraja sedamdesetih godina
Michel Foucault je minuciozno opisao što znači življenje
u zajednici na kraju svih zajednica. Foucault je time – čak
više no što je za njegova života bilo jasno – doveo do obrata u suvremenoj političkoj filozofiji. Manje nekom nepoj-
mljivom inovativnošću, više svojevrsnim komprimiranjem
mnoštva teorijskih motiva iz fundusa modernističkog mišljenja o politici. Pritom je ime/naslov Foucaultova poznog
mišljenja, a to je “biopolitika”, kod samog Foucaulta ostalo poprilično ambivalentno, provocirajući raznolika tumačenja, bez definitivnog konsenzusa oko toga što bi to doista bila “biopolitika”. No, ovdje tu nejasnoću uzimam kao
prednost, utoliko što “biopolitika” u fukoovskom smislu u
ovom tekstu primarno označava “našu zajednicu” tj. “Jugoslaviju”.
Život koji je postao svoj vlastiti zakon, svoja vlastita mjera
i cilj subjekt je politike takve “zajednice”. No, a to je ovdje
krucijalno, “zakon” života u ostvarenom i permanentno
nestabilnom zajedničkom stanju (“Jugoslaviji”) više nije zakon u smislu juridičko-političkog sistema, već je to akt koji
posjeduje (samo) snagu zakona. Dakle, u takvom zajedničkom stanju politički akt par excellence reguliranja života
postaje ukaz, akt koji ima snagu zakona a da sam nije zakon.
Logika suverenosti koja je u svojoj radikalizaciji dovela do
preklapanja faktičkog i normativnog i do istovremene likvidacije političkog u uvjetima nestabilnog i iznimnog političkog stanja postaje po Foucaultu logikom guvernmentaliteta, tj. logikom ne-više političkog vladanja i odlučivanja
o granicama zajedničkosti. Politika ovdje nije ništa drugo
no policija, u najstrožem značenju tog termina.
Ako, kao što sam rekao, policijski život u jugoslavenskom
stanju reguliran ukazima predstavlja apokalipsu političkog,
njegovo nemoguće i utopijsko ozbiljenje onda je moguće
zaključiti da je politika i mišljenje političkog kakvim ga
znamo time došlo do svog kraja i cilja.
Zaborav, nestanak ili smrt politike stoga nije samo ili je to
ponajmanje destruktivan kraj svih stvari, utoliko što je politički modus odlučivanja zamijenjen jednim još efikasnijim i demokratskijim modusom odlučivanja, onim policije.
Život koji je bezostatno postao zakon, to ujedno znači i život koji je svoja vlastita apsolutna legitimacija. Životu koji
živi svoju vlastitu utopiju nije problem manjak legitimacije, već njen višak.
Ali ono što je za mene ovdje zaista interesantno jest Foucaultovo razlikovanje teritorija i populacije a koje je u osnovi središnjeg razlikovanja suverenosti i guvernmentaliteta.
Kod Foucaulta to je razlikovanje samo prošarano daljim diferenciranjima, pa stoga nije moguće jednoznačno kazati
u kakvom točno odnosu stoje logike suverenosti i guvernmentaliteta: Je li guvernmentalitet nastavak i ekstenzija
polja suverenosti, ili se to dvoje međusobno isključuju? Je li
suverenost klasična a guvernmentalitet moderan?
Status, Broj , rujan .
| 91
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Suverenost upravlja teritorijem, guvernmentalitet populacijom – što se ne poklapa s razlikovanjem fizičkog i psihičkog prostora kao što bi se to na prvi pogled dalo zaključiti. Suverenost vlada i tijelima i dušama i podjelama na tijela
i duše, dok je vladavina guvernmentaliteta puno prekarnija i nestabilnija jer guvernmentalitet upravlja s onu stranu
svih tijela i duša i s onu stranu njihovih podjela. I ako sintagma “nominalistički materijalizam” koju se tako često rabi
da se opiše Foucaultovo mišljenje uopće ima smisla nužno
je slijedom utvrditi da guvernmentalitet upravlja onim što
Marx naziva “general intellect” (eng. u originalu).
To je intelekt ili fundamentalna proizvodna snaga života s
onu stranu svih zamislivih relacija tijela i duše, teritorija i
populacije. Intelekt tako shvaćen dakle nadmašuje (istobno
realizirajući i ostavljajući za sobom) fizičke/teritorijalne
prostore suverenosti kao i psihičke/populacijske prostore
guvernmentaliteta. Ili, kao što sam prije rekao – to je politika koja je postala policija, tj. politika bez prostora za politiku.
Zanimljivo je stoga promatrati kako je Foucault u svojoj
maniri “novog pozitivizma” nastojao opisati dinamiku takve jedne strukture zajednice koja je određena intelektom
kao primarnim motorom društvene produkcije. Ako je “nacionalizam” koncept koji opisuje strukturu uključivanja/
isključivanja narodne suverenosti, za guvernmentalitet to
je “rasizam” – drži Foucault. No, posve čudni rasizam, naime rasizam bez rase/rasa koje bi se s obzirom na neku psiho-fizičku karakteristiku uključilo ili isključilo iz “zajednice”. Ili, intelektualni rasizam.2
Intelektualni rasizam kao pokretač guvernmentaliteta sveobuhvatan je i ne dopušta ništa sebi izvanjsko. To je nunc
stans zajednice koja više ne poznaje priziva i koja ne ostavlja mogućnost bijega.
Nit vodilja ovog razmatranja jest teza da je upravo projekt
socijalističke Jugoslavije (“jugoslavenske zajednice”) bio u
najvišoj mjeri određen tzv. intelektualnim rasizmom, pa
stoga “Jugoslavija” nije niti prestala da bude, te su pitanja
razloga da se koegzistira, ili ne, na našim prostorima još
uvijek “samo” pitanja toga što znači to osobno ime jedne
singularne zajednice – “Jugoslavija”.
Naravno, na današnjim teritorijima bez imena (Bosna i
Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Bivša jugoslavenska republika Makedonija) to se pitanje čini urgentnijim i presudnijim nego na ostalim područjima bivše, faktičke Jugoslavije
2
– no samo ako se (intelektualni) rasizam pogreškom drži
nacionalizmom (suverenosti).
Zaoštreno – “raspad” Jugoslavije nije bio odgovor na nerazriješena nacionalna (nacionalistička) pitanja, niti je bio
odgovor na pitanje vjerodostojnosti, funkcioniranja ili održivosti biopolitičkog režima guvernmentaliteta (jer takav
režim “boluje” od viška legitimiteta) – već je sam “raspad”
Jugoslavije postavio pitanje mogućnosti nečeg što bih na
ovom mjestu nazvao “demokratskim separatizmom”.3
Ili, da se vratim na početno pitanje: demokratski separatizam jest pitanje politike i njenog prostora s onu stranu svih
političkih relacija.
Kritika “jugoslavenskog” prostora
Da bih došao do pitanja demokratskog separatizma kao
“jugoslavenskog” pitanja par excellence u ovom ću odjeljku prikazati jedan primjerni pokušaj (imanentne) kritike
“jugoslavenskog” prostora (tj. prostora “naše zajednice”),
samo naočigled zastarjeli.
U tom se pokušaju, “Novoj klasi”4 Milovana Đilasa ogledaju sve nedoumice koje nas i danas prate, sve intuicije i metodske kratkovidnosti kada pristupamo realnosti su-života
na ovim prostorima.
“Nova klasa” započinje pregnantnim autorovim priznanjem da je tekst koji slijedi žanrovski hibrid, da je to tekst
koji miješa i kombinira “povest o jednoj savremenoj revoluciji, [...] izlaganje jednog mišljenja, i, najzad, [...] ispovest jednog revolucionara.” (str. 5) Radi se dakle o literarnom spoju historiografije, meditacija i memoara – pokušaju “da se različitim metodama u istom spisu obuhvati što
potpunije i istovremeno što kraće slika savremenog komunizma.” (5)
No, krajnji cilj tako artikulirane intencije nije bio da ponudi
“socijalnu ili neku drugu filozofiju” (6), pa čak ni tamo gdje
se autor služi apstrakcijama već da jednostavno “izloži sliku komunističkog sveta.” (6)
Radi se dakle o jednom “to je tako”, o misaonoj ekspoziciji koja filozofsku refleksiju s jedne strane suspendira u priznanju bezuvjetne socijalne uvjetovanosti mišljenja, a s
druge pak strane u sentencijalnoj redukciji na apodiktičko
važenje. To je tako, ili tako barem autor drži.
Intelektualni rasizam ovdje je drugo ime za ono što Michael Hardt i Toni Negri nazivaju “imperijem”.
U “Mnoštvu”, nastavku “Imperija”, Hardt i Negri govore o apsolutnoj demokraciji. Sintagmu “demokratski separatizam” ovdje rabim kao svojevrsnu
“jugoslavensku” redeskripciju tog termina. (Michael Hardt & Antonio Negri, Multitude, Penguin, New York, 2004. – hrv. izdanje u pripremi Multimedijalnog instituta).
4
Milovan Đilas, Nova klasa, Narodna knjiga, Beograd, 1990.
3
92 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
No, dodatak koji jednu takvu meditaciju o “slici”, a ne više o
misli komunizma, a ta je meditacija po Đilasovom uvjerenju uvijek hibridna i fragilna, čini konzistentnom – tj. ono
što omogućava da se autorovo pisanje uzme zaozbiljno i
kao ono što vjerodostojno svjedoči o predmetu vlastita razmatranje, jeste pozivanje na postanak i na životni put intelektualca.
“Ja sam u svom životu prošao, kao intelektualca, sav put kojim jedan komunista može da prođe – od najnižih do najviših lestvica hijerarhije, od mesnih i nacionalnih do međunarodnih foruma, od stvaranja istinske komunističke partije i organizovanja revolucije, do izgrađivanja takozvanog
socijalističkog društva. Niko me nije prisilio ni da priđem
komunizmu ni da se od njega odvojim. Odlučivao sam se
sam, po vlastitom uverenju, slobodno, ukoliko čovek može
u takvom času da bude slobodan. Ne spadam u one koji su
se razočarali, mada je bilo i toga, nego sam se kretao postupno i svesno, izgrađujući sliku i zaključke izložene u ovoj
knjizi. Udaljavajući se od stvarnosti savremenog komunizma, ja sam se sve više približavao ideji jednog demokratskog socijalizma. Taj lični razvoj morao se odslikati i u ovoj
knjizi, iako njen cilj niti je mogao biti, niti je u tome.” (6)
Suplement koji dakle Đilasu omogućava da oslika suvremeni komunistički svijet, ali i istovremeno da njegove nesistematične meditacije zadobiju diskurzivnu homogenost
nužnu da bi se pristupilo zadaći kao što je deskripcija komunizma u njegovoj životnoj totalnosti, jest iskustvo intelektualnosti, iskustvo “ličnog razvoja”. Kao takvo, a da se
distancira od realnosti svijeta u kojem obitava, to iskustvo
mora – da ostavi dojam psihičkog i socijalnog integriteta
– biti strukturirano kao teleološki (postepeni i racionalni) proces.
S jedne strane imamo, dakle, meditativno mišljenje koje u
nestabilnoj forma apodiktičkog iskaza “to je tako” u bljeskovima osvjetljava sliku ili objekt ispitivanja, a s druge
strane imamo potpuno teleološki i zatvoreni proces, u kojem životno iskustvo jednog intelektualca koji živi u komunističkom svijetu ne ostavlja mnogo mjesta za sumnju s
čime tu zapravo imamo posla.
No, čak ni takva konstelacija ili montaža nespojivog nije
vrhunac koji Đilasovu mišljenju priskrbljuje status egzemplarnog mišljenja izvanrednog stanja jugoslavenske, komunističke “zajednice”.
Ono što Đilasov tekst strukturira nije ni meditacija, a ni
(svrhovito) pragmatičko iskustvo “ličnog razvoja”, već je to
vremenski pritisak okolnosti da se izlaganje dokrajči.
Ili, da citiram: “Sem toga, moje lične okolnosti su do te
mere nesigurne, a od mene zavisne samo ukoliko što im se
nisam pokorio, da sam prisiljen da požurim s iznošenjem
ličnih opažanja i iskustava, makar sam svestan da bi detaljnije ispitivanje moglo upotpuniti, a možda i izmeniti neke
zaključke.” (5)
Ovime je postavljena bazična ekonomika Đilasove knjige,
koja pod stalnim pritiskom da se preduhitri neimenovanu,
ali naslućenu, prijetnju koja bi osujetila finaliziranje pisma
oscilira izmđu različitih žanrova pisanja, kao što i oscilira između reduktivnih, sentencioznih deskriptivnih uvida i sedimentiranog bogatstva proživljenog iskustva. Distanciranje od realnosti komunističkog svijeta kao političkog izvanrednog stanja “zajednice”, u Đilasovom slučaju,
samo postaje izvanredno stanje. Meditacija koja bi da opiše “realnu” sliku komunizma iz jednog genetički višeg stanja (demokratski socijalizam), sama zbog svoje imamentne
rastrzanosti i montiranosti ne uspijeva da ponudi alternativnu normativnost, koja više ne bi bila ona totalne perverzije političkog.
U tome smislu, Đilasova genalogija komustičkog svijeta
nije nimalo originalna, čak štoviše, ona metodski sama pripada okruženju od kojeg se želi distancirati.
Komunizam na Istoku, po autoru, tako jest bio historijski
nužan kao motor modernizacije koju nacionalne buržoazije nisu bile u stanju pokrenuti, ali istovremeno je ta nužnost
bila i kobna utoliko što je određena ideologija (ona komunistička) koja je već tada u zapadnom svijetu bila zastarjela, modernizaciju naplatila dovođenjem društava u “slijepu
ulicu” neprevazilazive socijalne stagnacije i nemogućnosti
razvoja u (teleološki) višu društvenu formaciju. Komunistička monolitnost ključ je za razumijevanje svih procesa, pa
stoga niti specifični jugoslavenski fenomen radničke participacije u upravljanju, nije ništa drugo no beskrvni revizionizam temeljne komunističke matrice, koji nikako ne znači
viši stupanj demokratičnosti, nudeći možda samo jednu još
perfektniju iluziju humanosti komunističkog projekta. No,
da budem iskren: u ovim točkama Đilas samo stereotipno
ponavlja već poznato, i ne nudi ništa nova.
Nestabilna pak referentna točka čitavog teksta do koje je
samom Đilasu stalo, jednako kao i meni kada nastojim prikazati određenu uporabljivost jedne odavno već zaboravljene kritike komunizma u kontekstu suvremenosti, jest
koncept “nove klase”.
Nova klasa, ukratko, jest klasa koja je nastupila u ime ukidanja svih klasa, u ime ukidanja političke i državne domene, u ime socijalne revolucije. To je klasa koja je ostatak
koji preostaje nakon suspenzije klasnog društva, i koja stoga više ne može biti opisana u koordinatama klasnog antagonizma, ali koja podjednako još uvijek nije savršena realizacija besklasnog društva. To je klasa koja se nalazi u interregnumu. Đilas će u knjizi utrošiti dosta energije da pokaže da “nova klasa” više nije niti klasična, avangardna reStatus, Broj , rujan .
| 93
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
volucionarna partija, a niti zapadnjačka tehnokratska elita. Nova klasa kao interregnum nije “zaborav politike”, već
je to naprosto totalna perverzija političkog. No, “nova klasa” nije niti jednostavno “nomenklatura”, ili to barem nije u
momentu kada je Đilas istražuje i opisuje. “Nova klasa” je
sredinom 50-ih godina još uvijek nedovoljno stabilizirana,
i nedovoljno sistemski učvršćena a da bi se mogla reproducirati kao nomenklatura.
Djelomično je to stoga što je komunistički projekt modernizacije mahom značio i projekt nacionalne emancipacije,
pa eksterna prijetnja ratom još uvijek visi kao sjena nad internim (zatvorenim) projektom transformacije socijalnog.
No, stapanje oblika građanskog rata koji se vodi u (internom) procesu destrukcije socijalnih podjela i oblika rata
kao prijetnje izvana Đilasu još nije dovoljno dobro da opiše iznimnost komunističkog stanja, jer stapanje različitih
oblika ratnje prijetnje (interne i eksterne) možda može
objasniti geopolitičku, blokovsku podjelu, ali to nikako nije
dovoljno univerzalno da bi se opisalo ili definiralo opće
izvanredno stanje komunizma, tj. izvanredno stanje “jugoslavenske zajednice”.
Na ovom ću mjestu, prije nego što citiram po meni za razumijevanje Đilasa odlučujuće mjesto, podsjetiti da sam
upravo intelektualnost nazvao motorom guvernmentaliteta. Što to znači kod Đilasa, pojasnit ću nakon poduljeg
citata:
“Najvažniji razlog što u komunizmu nije došlo do organizovane opozicije dakako leži u sveobuhvatnosti – totalitarnosti komunističke države, Ona je prodrla u sve pore
društva i ličnosti – u vizije naučnika, u nadahnuće pesnika
i sanjanje ljubavnika. Ustati protivu nje nije značilo samo
umreti smrću očajnika, nego i biti žigosan i izopšten iz
društva. [...]
Ali ni dve osnovne vrste opozicije – ona starih klasa i ona iz
samog komunizma, stvarno nisu bile kadre da nađu ni programe ni oblike borbe. Prve su vukle unazad, a druge su se
utrkivale sa režimom u besciljnom i besmislenom revolucionarstvu i dogmatskom nadmudiravanju. Još nisu bili zreli
uslovi da se nađu novi putevi.
Narod je međutim, spontano naslućivao novi put i pružao
otpor na svakom koraku i na svakoj sitnici. Taj otpor je danas najveća i stvarna pretnja komunističkim režimima. Komunistički oligarsi više ne znaju šta njihov narod misli i
oseća. Oni se osećaju nesigurnim na moru mračnog i dubokog negodovanja. [...]
Izgleda, ukoliko je svest suzbijenija a mogućnosti za stvaranje organizacije manje, muklo i mračno negodovanje je
veće.
94 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Komunistički totalitarizam vodi ka totalnom negodovanju, u kome se postepeno gube sve druge razlike sem očaja i mržnje.” (95/96)
Krucijalnim mi se ovdje čini sljedeće: komunističku formaciju definira totalna nemogućnost da jedna vrsta racionalnosti (primjerice, racionalnost upravljanja) uopće percipira drukčije vrste racionalnosti (u ovom slučaju, racionalnost protesta). Perceptivno je polje podijeljeno, i ne postoji
neki “treći put” koji bi dokinuo podjelu racionalnosti i nemogućnost da se različite racionalnosti percipiraju. I ukoliko pravi posao komunističke revolucije ne započinje pukim aktom prevrata i osvajanja vlasti, kao što nam govori Đilas, već svakodnevnim, totalnim revolucioniranjem
odnosa nakon “godine nulte”, onda ta podjela racionalnosti tendira da postane permanentna, tj. ona postaje perpetuum mobile izvanrednog stanja komunističke “zajednice”
(istovremeno uzrok i svrha procesa). Đilas u svojoj teleološki determiniranoj perspektivi misli da je permanentnost
takva stanja krhke naravi i da nije duga vijeka (čemu bi tzv.
“pad komunizma” 1989. trebao svjedočiti?) upravo stoga
što pljačkanje materijalnih i intelektualnih resursa ne može
trajati u beskonačnost, zbog njihove ograničenosti. No, što
ako resursi koje se izrabljuje nisu konačni, i ako je sam fakt
antropogeneze (“nastajanja čovjekom”) postao primarnim
resursom produkcije? – To mi se čini bitnim pitanjem za
život unutar suvremenog, globaliziranog svijeta.
Da rezimiram: izvanredno stanje (preklapanja života i zakona) jest ključno sredstvo, ali istodobno i cilj
komunističke politike. Kao takvo ono se može dovoditi u vezu s pitanjem modernizacije, nacionalne emancipacije ili totalitarno-terorističke pljačke socijalnih resursa (a
sve u ime uspostavljanja besklasnog društva), ali suština
izvanrednosti upravo komunističkog izvanrednog stanja
jest njegov prvenstveno intelektualni karakter, tj. permanentna i totalna produkcija podjele racionalnog i perceptivnog. “Siromaštvo” komunističkog Istoka jest odraz faktuma da je bazični “materijal” produkcije upravo sam kompleks racionalnog/perceptivnog, i ništa više. Ali, to je istovremeno bio i indeks “bogatstva” (utopijskog potencijala)
na Istoku.
Kad govorim o podjeli racionalnosti ne mislim na weberijanski model izdiferenciranih vrsta racionalnosti, već na
koncept kojeg je uveo Jacques Ranciere: partage du sensible. Ukratko, radi se o konceptu kojim Ranciere opisuje paradoksalne mehanizme političkih procesa, ustajući protiv
one tradicije političke filozofije kakvu poznamo od Hannah Arendt naovamo.
Partage du sensible, to je udvajanja racionalnosti koje više
nije moguće pomiriti, utoliko što ne samo da nije mogućna
jedna sveobuhvatna racionalnost, već ponajprije zbog proste činjenice da se različite vrste racionalnosti uzajamno
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
ne mogu niti percipirati, prepoznati. Partage du sensible
je stoga indeks fundamentalnog socijalnog nesporazumijevanja, u kojem nije dano teleološko kretanje različitih i
suprotstavljenih racionalnosti ka jednom konsenzualnom
modusu, pomirljive racionalnosti.
Rancierov primjer, doista klasičan, jest status demosa u
atenskom polisu. Demos, strukturno gledajući ostaje izvan
reda znanja (utoliko što ne odgovara geometrijskoj inteligenciji), jednako kao i izvan reda bogatstva (tj. aritmetičke
racionalnosti) – demos je ono neubrojivo koje izmiče strukturiranom poretku, no s druge je strane upravo “demos”
onaj denominator kojim atenska politika stječe naslov “demokracije”. Demos, to je “dio onih koji nemaju udjela” ili
“kvalifikacija onih koji su nekvalificirani”, a koji unatoč svemu jesu motor političkog, što istovremeno znači i mogućnost istinske političke, demokratske dinamike.
Ili da citiram Ranciera: “Ono što karakterizira demokraciju jest puki slučaj ili potpuna odsutnost kvalifikacije da se
vlada. Demokracija jest izvanredno stanje [...], gdje ne postoji predodređeni princip dodjeljivanja uloga.”5 Demokracija jest izvanredno stanje, dodajem, baš stoga što jest paradoksalno i nepomirljivo udvajanje racionalnog u različite
racionalnosti, jednako kao i udvajanje racionalnog u nesumjerljiva polja intelegibilnog i perceptibilnog.
Đilasova “nova klasa”, ili barem kakvom sam je predstavio, ironično čini se da u potpunosti odgovara esencijalnom elementu demokratske politike po Ranciereu, a to je
onaj disenzualnog i kontingentnog stvaranja izvanrednog
stanja, gdje “dio koji nema udjela” dekonstruira, ne više političku, već u najstrožem smislu policijsku logiku socijalne
administracije. Ironično, stoga što komunistička “nova klasa” evropskog Istoka u istoj mjeri pervertira i ismijava neoklasička modeliranja političke zajednice (tipa Arendt), kao
i radikalno antagonističke modele demokratske socijabilnosti (tipa Ranciere).
“Nova klasa” taj centralni Đilasov pojam, koji izmiče svakoj čvrstoj definiciji, no za kojeg znamo da nije ni partijska
avangarda, ni birokratska nomenklatura, a ni tehnokratska
elita, ime je, držim, historijskog projekta koji je u nastojanju da odgovori na izazov društvenog izvanrednog stanja,
mimikrijski postao izvanredno stanje samo, no koji unatoč
tome u jednom trenutku – u isticanju intelektualnog karaktera izvanrednog stanja – ostavio mogućnost otvorenom
da se misli društvenost s onu stranu izvanrednog, ili još točnije, permanentnog stanja rata.
“Nova klasa” suočila nas je s mogućnošću radikalne perverzije političkog, a u ime socijalne revolucije. No, “nova
klasa” istodobno je i naziv normativnog projekta kojemu
je stalo da, van svih modernističkih i biologističkih fantazija stvaranja “novog čovjeka”, radikalno izloži fundamentalno intelektualni karakter socijeteta, stvarajući time posredno ono do čega je izgleda uistinu uvijek i jedino stalo
– slobodne ljude.
Izlazak?
Kao što sam dosad pokušao pokazati “naša zajednica” (koja
se na ovim “našim prostorima” još uvijek zove “Jugoslavija” bez obzira na faktičko nepostojanje državne formacije
istog imena) strukturalno odgovara onome što je Foucault
opisao u kategorijama “guvernmentaliteta” i “rasizma”. Čak
štoviše, upravo je “Jugoslavija” kao ime za sve “naše zajednice” ona instanca u kojoj se očituje temeljna problematika guvernmentalnog vladanja kao i ambivalentna, nikad jednostavna konstitucija političkog prostora. “Jugoslavija” je
u ovoj analizi tako paradoksalan prostor politike bez prostora (ili s onu stranu prostora), “zajednica” istovremenog
manjka i viška zajedničkosti.
Kao takva “Jugoslavija” je nastavila da egzistira upravo u pitanju mogućnosti radikalnog separatizma, tj. u pitanju mogućnosti da se napusti praksu intelektualnog rasizma.
Kako napustiti, kako izaći iz sužanjstva i osnovati novu,
slobodnu zajednicu – to zasigurno nisu nova pitanja političke filozofije!
I bez posebnog razmatranja svih postojećih inačica političke teologije, u ovom bih se zaključnom odsječku zaustavio na dvjema varijantama mišljenja koje se kristalizira u figurama nepristajanja, pobune i razvrgavanja. S jedne strane Jean-Luc Nancy, a s druge pak Giorgio Agamben.
Imena kao što je primjerice Michael Walzer ovdje ostavljam po strani, iako je suvremeno mišljenje zajednice bez
Walzera, rekao bih, nezamislivo. Još više, upravo je Walzer onaj teoretičar koji je među suvremenicima ponajviše istražio duboku povezanost biblijskog motiva izlaska/
egzodusa sa praksom revolucionarne politike.6 No, Walzerovo spajanje motiva egzodusa sa konstitucijom “zajednice
interpretatora”7 čini mi se prekratkim da se opiše ono što
je dosad bilo nazivano “Jugoslavija” ili “naša zajednica”. Za-
5
Jacques Ranciere, Ten Thesis on Politics, preuzeto sa sajta http://www.humnet.ucla.edu/humnet/cmcs/events/Ranciere.html
usp. Michael Walzer, Exodus and Revolution.
7
usp. Michael Walzer, Tanner Lectures.
6
Status, Broj , rujan .
| 95
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
pravo, Walzer upravo upada u interpretativnu klopku intelektualnost karaktera “Jugoslavije”, pa ne uviđa u kojoj mjeri prostor permanentnog re-interpretiranja postaje klaustrofobični prostor bez prostora policijskog vladanja. Ili
drukčije, “Jugoslavija” je ime za “zajednicu” gdje je komunikacija motor dominacije, a ne emancipacije.
(1) Misao Jean-Luca Nancyja u svim svojim osebujnim meandrima ističe se zasebitim akcentuiranjem pitanja “zajednice”. Vjerojatno je stoga Nancy onaj suvremeni filozof
koji je, tvrdim, najdublje iskusio pitanje granica zajednice,
i nasilja koje je povezano uz granice zajednice. Prije svega
je tu riječ o zajednici koja je prošla kroz svoje vlastito “razdjelovljenje”, tj. temeljnu krizu stvaranja zajednice i stvaranja u zajednici.
Svakako je metodski zanimljivo da Nancy “zajednicu” još
uvijek misli u kategoriji suvrenosti, no kad se pobliže pogleda takva suverenost nema baš nikakve veze s klasičnim
definicijama suvereniteta. Nancy će tako za suverenost
reći: “Princip oduzimanja a ne nametanja ni utemeljenja”.8
Ili, “prazan prostor ‘same’ suverenosti”.9 Ovdje si dopuštam
proizvoljnost da tu nansijevsku suverenost re-deskribiram
u smislu Foucaultovog guvernmentaliteta, uz sve moguće
ograde i ograničenja takva izjednačavanja.
No, centralni motiv kojeg je vezano uz pitanje “zajednice” Nancy u posljednje vrijeme započeo isticati jest onaj
stvaranja, i to upravo stvaranja kao creatio ex nihilo. Politički egzodus tako postaje pitanje mogućnosti radikalnog
stvaranja koje ne samo da sve zadano dovodi u pitanje, već
sebe prvenstveno i iskonski postavlja u ono “ništa” suverenog odnosa. Radi se o pokušaju da se istovremeno i zajedno misle stvaranje iz ničega i konačnost zajednice (to jest,
konačnost kao nemogućnost postojanja transcendentnog i
totalizirajućeg utemeljenja zajedničkosti). Čini se, dakle, da
je riječ o nemogućoj misiji!
Da se još jednom vratim na ishodište: Nancy je mislilac
prekrižene zajednice, zajednice – kao upravo one zajednice čije je “ništa” izloženo, čije se “ništa” stvara. “Ništa” suverenog odnosa, a ne “ništa” suštine. Nansijevska lekcija,
čini mi se, više cilja da ukaže da jedno de-esencijaliziranje
koncepta i prakse “zajednice” ostaje prekratko, ukoliko je
posve mogućno zamisliti zajednicu bez suštine, a u kojoj je
dalje na snazi ništa manje obvezatni i određujući imperativ
(političkog) odnošenja.
Ništa koje nastaje iz ništa – to je nulta formula (stvaranja)
zajednice po Nancyju. Nastajanje čini se jedinim motorom zajednice, koji prostor s onu stranu prostora (prostor s
onu stranu imperativnog odnošenja) otvara za mogućnost
8
9
transformacije. U suprotnom, teško da bi se radilo o nečemu što bi nadmašivalo horror vacui praznog prostora zajednice i isprazne naredbe su-života.
Nancyjeva ogoljena i ništavna suverenost približila se
pitanju prostornosti zajednice i mogućnosti izlaska/
separatizma takoreći asketski, minimalno. Ostavljajući
nam teško, skoro pa neodlučivo pitanje: “A kada bi pobuna
naroda bila suverenost?” (Stvaranja svijeta, str. 166)
(2) “Homo sacer” započinje, ili nam barem to tako u svojoj misanoj gesti Giorgio Agamben želi prikazati, tamo
gdje Nancyjevo istraživanje granica zajedničkosti prestaje
ili odustaje. U svakom slučaju, već na početku figure odvajanja i nepristajanja!
Ne prepričavajući ovdje Agambenovo shvaćanje “razdjelovljene zajednice”, skrenuo bih pažnju na ono što mi se čini
prikladnim za kontekst “Jugoslavije”. A to je kod Agambena
jedan koncept, kojeg ni on sam barem zasad još nije u cjelosti rasvjetlio – disbando. Razvrgavanje veza ili radikalna
separacija. Najdalje je disbando bio određen u Agambenovoj studiji “L’aperto” (“Otvoreno”), no za političku filozofiju dragocjeniji uvidi su oni iz studije o izvanrednom stanju.
Samo što ni u “Izvanrednom stanju” konceptualno nije sasvim jasno gdje Agamben smjera, utoliko što je disbando
određen teološkim parom pleroma/kenosis.
Slično Nancyju Agamben pretpostavlja da je “ništa” političkog odnosa, iako prazno i ogoljeno zapravo bremenito, to jest, da iz tog “ništa” nastaje (stvara se) zajednica. No, Agamben to “ništa” u daljnjem koraku smatra podvojenim – na politički kvalificirani i diskvalificirani život, na bios i zoe. Podvojenost “ništa” u smislu zajednice,
fenomenologijski određene, sastoji se u (uzajamnom) asimetričnom odnosu ili komunikaciji između dvaju polova.
Bez obzira bio li ništavni imperativ zajednice još u registru percepcije (kao glas, pogled, dodir itd.) ili bio on imperceptibilan asimetričnost imperativa uvijek je zagarantirana temporalnom asimetrijom. Prazni imperativ zajednice (političkog odnošenja) je bez iznimke “uvijek već”
ili “tek da bude”, što znači vremenski jasno određen. Imperativ zajedničkog, iako ništavan, stoga je diskriminatoran u modusu temporalnosti, tj. kao imperativ vremenske
ireverzibilnosti.
Intelektualni rasizam koji život totalno udvaja u kvalificirane i diskvalificirane oblike (koji nikako nisu apsolutni, već
vremensko i historijsko relativni) jest rasizam bez rase, ali
kao takav je – uprkos ispraznosti vlastite zakonitosti – još
uvijek odnos, i to onaj vremenski na “prije” i “poslije”. Stoga je ništa nansijevske suverenosti za Agambena još uvijek
Jean-Luc Nancy, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Jesenski & Turk, Zagreb, 2004. str. 165.
ibid, str. 156.
96 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
nedovoljno da opiše politički prostor s onu stranu (zajedničkog) odnošenja.
Veliki projekt 20. stoljeća u filozofiji (barem hajdegerijanskog tipa) bilo je otkrivanje jedne nove prostornosti i
to putem mišljenja jedne drukčije vremenitosti. Hajdegerijanski izazov mišljenju sastojao se upravo u nastojanju
da se domisli jedna ne-diskriminatorna vremenitost, lišena punktualnih momenta sada (kao ono prije i ono kasnije). No, prostorni raspored bitka kod Heideggera u krajnjoj
je istanci ostao vezan uz ireverzibilnost (konačnost) povijesnih zgoda. Ili drukčije rečeno: ništa nastaje iz ništa, nepovratno.
Agambenova je intuicija tu posve drugog kova, sasvim inspirana Benjaminovim tezama o historiji koje upravo u
svjetlu fašističke prijetnje Evropi nastoje oko jedne nove i
heterodoksne marksističke koncepcije povijesti. Fašizam –
to je za Benjamina prije svega prijetnja ireverzibilnosti historije, koja bi pobjedom fašizma – možda konačno i zasvagda – postala samo poviješću pobjednika. 10
Utoliko je disbando, razvrgavanje veze, bazično destrukcija
vremenskog odnosa i zagovor reverzibilnosti povijesti.
U biblijskoj su kaži o Izlasku, napuštanje stare zemlje (Egipta) i dolazak u novi prostor (Izrael), omeđeni “praznim”stvaralačkim, vremenskim intervalom od 40 ljeta provedenih u pustinji. Transformacija prostora tu implicira svojevrsno napuštanje ili barem pražnjenje vremena, koje se
time potencira da jednom i to nepovratno počne nanovo
ili isprva stvarajući istodobno i apsolutno novi prostor slobode.
Separatizam disbando-a razvrgava vremenski odnos koji je
u osnovi rasističkog udvajanja života. Izlazak te vrste nije
10
napuštanje prostora ni vremena u ime nekog novog prostora ili vremena, koji bi nepovratno trebali da izbave život iz
sužanjstva u ciljanu slobodu spasenja.
Intelektualni ili komunikativni rasizam – iako bez prototipske rase – diskriminira i to apsolutno na bazi nepovratnosti i ništavnosti političko-povijesnog stvaranja (ništa iz
ništa).
Mogućnost demokratskog i anti-rasističkog separatizma
sadržana je pak u nagovještaju mogućnosti zajednice bez
odnošenja, jednog mi bez udvajanja.
PS. Ironija i tragika života na “našim prostorima” ostala mi
je urezana u pamćenju u obliku medijske montaže. Malo
prije nego je započeo otvoreni sukob u BiH na nekoj od televizijskih stanica vrtila se reklama za faks i telefonske uređaje, sa sloganom “Ljudi smo, dogovorit ćemo se”. Nekoliko dana po izbijanju rata Alija Izetbegović to isto poručuje svim bosanskim narodima. Kao da je rat izbio zbog
nacionalističkog nerazumijevanja i manjka uzajamne
komunikacije!
PS1. “Jugoslavija” nije ime za historijsku nepovratnost, ili
historijski revizionizam. “Jugoslavija” je ime za mogućnost
“naše zajedničke” nečuvene povijesti.
Petar Milat je ko-direktor odeljenja za teoriju
“past.forward” u Centru za net.kulturu “Mama”
u Zagrebu, i nezavisni istraziva i prevodilac.
Urednik je više edicija za filozofiju, teoriju društva
i medija. Najviše se interesuje za konstelacije
teorije društva i estetike, s akcentom na francuski
i italijanski filozofski kontekst. Živi u trouglu
Beograd-Korula-Zagreb.
Zgotovljenošću povijesti vezanom uz toponim “Auschwitz” Agamben se bavi u trećem tomu Homo sacera.
Status, Broj , rujan .
| 97
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Temeljni modeli
političke zajednice i
postdaytonska kontroverza
Suočeni smo sa kontroverzom koju bismo sinegdohijski mogli nazvati
“postdaytonska kontroverza” jer je politički prostor Bosne i Hercegovine
upravo nakon Daytona postao prostorom interpretativnog sukoba koji
produbljuje linije podjele između pod-zajednica
Dražen Pehar
U
emu se sastoji bitno vezivno tkivo jedne
političke zajednice?1 Ili, što je to što vezuje jednu skupinu samostalnih i odraslih ljudi u koherentnu političku cjelinu, a što se ne uzima u razmatranje
kada o pojedincima te iste skupine razmišljamo kao o samo
i isključivo pojedincima ili pak kao pripadnicima nekih zadanih podskupina (npr. obitelji, gradova, sela, profesionalnih udruga, skupina sa određenim spolnim preferencama
i slično)? Svako razmatranje pitanja imamo li, i možemo li imati, razloge da se u Bosni i Hercegovini poimamo kao pripadnici jedne cjeline, trebalo bi pokušati
dati odgovor na prvo, fundamentalno pitanje o vezivnom tkivu.
Riječ je o temeljnom pitanju političke teorije i filozofije, pitanju na koje postojeće teorije, bilo tradicionalne bilo suvremene, ne daju jasan, konzistentan i striktno plauzibilan
odgovor. U tom smislu, bosansko-hercegovačka zajednica,
ako bi i postojala, ne bi mogla naprosto posegnuti za postojećim teorijama koje bi toj zajednici na koherentan i uvjerljiv način mogle objasniti u čemu se njena zajedničkost sastoji. Preciznije, ta bi zajednica dobila u najmanju ruku četiri različita i neuskladiva modela. Polazeći od tih mode1
la ipak se, po mom mišljenju, mogu izvući neki zaključci
u vezi sa fundamentalnim pitanjem “vezivnog tkiva”. Smatram da postoji način da se o tim modelima povede racionalna i rješiva rasprava ako se oni, posebice, razmotre u
svjetlu višesmislenih sporazuma kakav je i Daytonski mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu. U nastavku moja će
diskusija biti organizirana oko tri točke:
a.
ukratko ću opisati četiri temeljna modela političke
zajednice, sukladno postojećim obuhvatnim političkim teorijama/filozofijama;
b.
potom ću pokušati objasniti kakva je veza između tih
različitih modeliranja političke zajednice i problema
višesmislenih sporazuma/ustava; pokušat ću objasniti kako se dotični problem može tretirati kao test, ili
naprosto jedna vrsta ozbiljnog izazova, za modele;
c.
branit ću peti model, model “zajedničkih vjerovanja”
kao onaj koji, u usporedbi s preostala četiri modela, nudi plauzibilniji odgovor na problem višesmislenih sporazuma; pokušat ću objasniti zašto, i u kom
smislu, su nam za održanje, ili stvaranje, bosansko-
Politička se zajednica može preliminarno definirati kao skupina pojedinaca koji, bilo izravno bilo neizravno, donose političke odluke prihvatljive za sve
pripadnike zajednice (“političke odluke” se mogu definirati kao odluke koje se tiču pitanja koja jedna zajednica smatra bitnim zajedničkim pitanjima,
npr. pitanje ustava tj. osnovnog pravnog akta koji definira temeljne odnose u zajednici); ili kao skupina koja može prihvatiti jedan zajednički stav kao
izraz svoje zajedničke volje (npr. putem referenduma), ili kao skupina pojedinaca koji se samoimenuju jednim zajedničkim političkim imenom; sva tri
slučaja predstavljaju javne, vidljive manifestacije “zajedničkog duha” jedne političke zajednice.
98 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
hercegovačke političke zajednice qua zajednice zbilja potrebni zajednički, jaki i racionalni razlozi (što
je odredilo naslov ovog broja časopisa Status), jer to,
kako ću pokazati nasuprot prvom utisku, nipošto nije
po sebi očevidno.
A. Modeli
A.1 Postmoderni ireducibilni pluralizam2
Model postmodernog ireducibilnog pluralizma ili niječe
mogućnost postojanja političke zajednice kao jedne cjeline
ili tretira realne zajednice kao nešto što se može održati jedino putem mehanizama moći, ili puke konvencije. Pluralisti tipično kažu da se političke odluke, ili stavovi, donose
pod pritiskom višestrukih kriterija, npr. kriterij “stabilnosti”, ili “većine”, ili “najviše moguće koristi”. Ti kriteriji, uzeti pojedinačno, vuku odluku u različitim i inkompatibilnim
pravcima. Kada bismo posjedovali neku metodu kojom bi
se kriteriji mogli rangirati po važnosti, ili kojom bi se kriteriji mogli, po svojoj relevantnosti i aplikabilnosti, usporediti, onda bismo mogli donijeti jednu, racionalnu, za sve obvezujuću političku odluku. No, postmoderni pluralist kaže
da su kriteriji nesumjerljivi i da se ne mogu rangirati prema
težini;3 on insistira na tzv. “Arrow”-teoremi koja kaže da
ne postoji odluka koja može zadovoljiti sve kriterije demokratskoga kolektivnog odlučivanja.4 Stoga je svaka odluka,
bazirana na svim relevantnim kriterijima, arbitrarna i načelno iracionalna. No, kako je onda moguće održati političku zajednicu? Većina postmodernih pluralista stavlja jak
naglasak na faktor moći. Naprosto, odluka će biti donesena onako kako jači sektori zajednice to žele. Ili, odluka će
imati karakter puke (privremene i prolazne) konvencije, ad
hoc izbora koji, mjereno racionalnim mjerilima, nije ništa
valjaniji od drugih alternativnih izbora. Prema tome, prema ovom modelu, zajednica je fikcija i zajedničko dobro je
fikcija. Svaki je konsenzus također fiktivan, labav i lomljiv.5
Ovaj model, primijenjen na Bosnu i Hercegovinu, implicira da će budućnost biti određena faktorima moći; kakavgod konsenzus postignemo između pojedinih skupina isti
će trajati jedno ograničeno vrijeme i, budući je arbitraran,
uvijek ćemo ga moći dovesti u pitanje. No, primijetimo da
postmoderni pluralizam govori o svim zajednicama. Prema tome, ovaj model bi zanijekao i mogućnost racionalnog održavanja nacionalnih skupina kao cjelina; te skupine su, prema ovom modelu, iznutra radikalno podijeljene,
a eventualni unutarnacionalni konsenzus o npr. “nacionalnom interesu” uvijek je fiktivan, privremen i labav.
Ovaj model ne nudi rješenja, ili, ako ih nudi, ona su svjesno i namjerno deesencijalizirana, relativizirana i izražena
jezikom ekstremne skromnosti. Npr. Chantal Mouffe tvrdi
da bismo prema političkim protivnicima trebali zauzimati
ne stav “neprijateljstva” ili “antagonizma” nego stav “agonizma” ili “legitimnog protivništva”.6
A.2 Model emotivne zajednice7
Model emotivne zajednice bi sugerirao misao da postmoderni pluralist traži odgovore na pogrešnom mjestu ili se
nekorektno fokusira na problem donošenja racionalne zajedničke odluke, ili političku zajednicu pogrešno tretira
kao nešto što se ispoljava kroz racionalno obrazložive poli-
2
Za dobar uvod u razmatranje ovog modela može poslužiti Stephen K. White, Political Theory and Postmodernism (1991., Cambridge University Press,
Cambridge). Najilustrativniji moto modela je, po mom sudu, onaj Michel Foucault-a, iz njegovog Treba braniti društvo (serije predavanja na pariškom College D’ France iz 1976.), koji u stvari predstavlja naglavce postavljen Clausewitz-ev moto (Rat je nastavak politike drugim sredstvima), a glasi: “Politika je
nastavak rata drugim sredstvima”.
3
Najkonciznija i najjasnija formulacija dana je u Fred D’Agostino, Free Public Reason (1996., Oxford University Press, Oxford). Za kraći prikaz D’Agostinovog postmodernog ireducibilnog pluralizma, vidi takodjer njegov rad The Idea and the Ideal of Public Justification (1992., u Social Theory and Practice, vol.
18, br. 2); te Public Justification (The Stanford Encyclopedia of Philosophy; Summer 2003 Edition, ed. Edward N. Zalta, http://plato.stanford.edu/archives/
sum2003/entries/justification-public); vidi također Discussion Archives na web-stranici The Meta-Ethics of Applied Ethics (http://caae.phil.cmu.edu/
Cavalier/Forum/meta/metaethics.html, posjećeno 6. 9. 2004.); u međuvremenu D’Agostino je ponešto ublažio svoje stavove o nesumjerljivosti, kako se to
vidi u njegovom Incommensurability and Commensuration: Lessons from (and to) Ethico-Political Theory (u Studies in History and Philosophy of Science,
Sept. 2000., 31/3, str. 429-447).
4
Riječ je o četiri kriterija: 1. kriterij racionalnosti grupnih preferenci, 2. neovisnost irelevantnih alternativa, 3. Pareto-načelo (ako svi članovi skupine preferiraju A u odnosu na B onda i cijela skupina preferira A u odnosu na B), 4. kriterij zabrane diktature (ne smije postojati takva osoba O da, ako O preferira A
u odnosu na B onda i cijela skupina preferira A u odnosu na B). O kriterijima i samoj teoremi vidi detaljnije u D. Føllesdal/L. Walløe/J.Elster, Rationale Argumentation (1988., Walter de Gruyter, Berlin/New York, str. 330-336).
5
Ova se misao često vezuje uz Jean Francois Lyotard-a, vodećeg teoretičara postmoderne. Vidi njegov u filozofskom smislu središnji rad, The Differend.
Phrases in Dispute (1988., Manchester University Press, Manchester, prevod na engleski Georges Van Den Abbeele); za korisne prikaze primjene njegove
filozofije na društveno-političku misao, vidi James Williams, Lyotard-Towards a Postmodern Philosophy (1998., Polity Press, Cambridge, posebno str. 34 i
71), kao i Simon Malpas, Jean-Francois Lyotard (2003., Routledge, London/New York, str. 66-7). Vidi takodjer slične stavove u Ernesto Laclau, Why do empty signifiers matter to politics? (1996., u Emancipation(s), Verso, London/New York, str. 36-46).
6
Za njen “manifest” tzv. agonističke politike, koja ipak ponešto posuđuje i od preostala tri modela, vidi For an Agonistic Model of Democracy (u: Political
Theory in Transition, ed. Noel O’Sullivan, 2000., Routledge, London/New York, str. 113-130). No, njeno insistiranje na pluralizmu i faktoru “moći”, oslanjanje na Th. Kuhna, na ideju o politici kao stalnom sukobu te stavu da se promjene političkih stavova ne događaju racionalno nego putem ‘konverzije’, čine
moje tretiranje g-đe Mouffe kao postmodernog ireducibilnog pluralista vjerojatno opravdanim.
7
Moj je prikaz ovoga modela rekonstruktivan jer se bazira na elementima pojedinačno naglašenim od strane mnogih autora. Za najčišću verziju, koja se bazira na simptomatičnoj metafori “navika srca”, vidi Clifton L.Taulbert, Eight Habits of the Heart (1999., Penguin Books); model je srodan raznim varijantama
komunitarne doktrine za sto vidi npr. A. Etzioni, The Spirit of Community (1994., Touchstone, New York). Za jaku distinkciju, i pokušaj obrane distinkcije,
između “gustih” (thick) i “rijetkih” (thin) moralnih normi koje se primjenjuju ovisno o faktoru prostorne i kulturne blizine, vidi Michael Walzer, Thick and
Thin: Moral Argument at Home and Abroad (1994., University of Notre Dame Press, Notre Dame).
Status, Broj , rujan .
| 99
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
tičke stavove. Ovaj model tvrdi da je politička zajednica nešto što ide mnogo dublje od racionalnog/intelektualnog dijela naše mentalne strukture.
“Emotivist” kaže da se zajednice ne formiraju oko nekoga zajedničkog jezgra zajedničkih političkih stavova nego
oko jezgra zajedničkih emocija. Kako su emocije nešto što,
po intenzitetu, opada sa rastućom distancom u prostoru i
vremenu, tako je i osjećaj političkog zajedništva nešto što
može postojati samo do jedne određene točke. Zajedništvo se formira na temelju zajedničkih iskustava i uspomena
koje u jednoj skupini bude jednu zajedničku emociju. Broj
i trajanje interakcija između pojedinih pripadnika skupine, a ne političke odluke, su ti koji određuju hoće li jedan
skup emocija postati vezivnim tkivom zajednice. Zajednica
se bazira na povjerenju i osjećaju blizine i pripadništva, a ti
se faktori mogu izgraditi samo putem velikog broja predvidljivih i pozitivnih interakcija.
Za “emotivistu” najvažnije manifestacije zajedništva treba
tražiti u prostim stvarima, simbolima koji, premda mogu
evocirati različite ideje, prije svega evociraju isti tip emocija. Primjerice, zastava, himna, samo ime zajednice, rituali
tokom nacionalnih praznika itd.8 “Emotivist” bi vjerojatno
također upozorio na činjenicu da glavni današnji tip političke zajednice, nacionalna zajednica, ima u svom jezgru
metaforu “nacije kao obitelji”, metaforu koja primordijalno iskustvo zajedništva, sa svim pripadajućim emotivnim
konotacijama, projicira na širi društveni prostor.9 Ta metafora je značajna po tome što postavlja adekvatne emotivne vezne “vijke” između pojedinaca, što jamči da će pojedinci interagirati u duhu emotivne prisnosti, topline, blizine i povjerenja karakterističnih za “braću, sestre, sinove,
roditelje…”
Ferdinand Tönnies, njemački sociolog iz 19. stoljeća, postao je slavan po svojoj dihotomiji između Gemeinschaft
(zajednice) i Gesellschaft (društva).10 Gemeinschaft označava jedinstvo organske zajednice u kojoj su povjerenje i solidarnost prirodni i neposredni dok Gesellschaft označava
suvremena društva bazirana na racionalnom interesu i apstraktnom individualizmu. Za model emotivne zajednice,
kojem se priklonio i Tönnies, prava je zajednica moguća jedino kao Gemeinschaft.
A.3 Proceduralizam11
Proceduralizam polazi od iste činjenice od koje polazi postmoderni ireducibilni pluralizam, činjenice pluralizma
koncepcija dobra. Drugim riječima, podrazumijevamo da
se podskupine po svojim bitnim interesima, i stavovima
koji obrazlažu te interese, bitno razlikuju. Za razliku od
ireducibilnog pluralizma, proceduralizam uči da se, i pod
tim uvjetom, zajednica može oblikovati oko jedne trajnije i
racionalne zajedničke jezgre. Naime, pluralizam koncepcija dobra će nužno voditi do sukoba unutar zajednice, a jedini način da se ti sukobi prevladaju sastoji se u civiliziranju sukoba, u preobrazbi sukoba iz štetnog, opasnog oblika
u institucionalno prihvatljiv, kontroliran oblik. Da bismo
pak riješili, pozitivno transformirali, ili kontrolirali sukob,
potreban nam je institucionalni okvir u vidu procedura tj.
“pravila igre”.12 Proceduralizam ne sugerira da se zajednica mora temeljiti na idejama jedne od sukobljenih podskupina, ili da se mora temeljiti uopće na bilo kakvoj specifičnoj ideji. On traži samo da posjedujemo procedure koje će
usmjeravati proces rješavanja sukoba između ideja, interesa, stavova, bez ikakvih substantivnijih zahtjeva. To znači
da se “vezivno tkivo” zajednice neće pronaći niti u faktoru
moći, niti u konvencijama, niti u zajedničkim emotivnim/
konativnim obrascima. To tkivo će se, prema proceduralističkom modelu, pronaći u zajedničkom proceduralnom
okviru, u zajedničkoj metodi rješavanja bitnih sukoba unutar zajednice. Da bi jedna zajednica bila zajednicom njoj ne
treba ništa više, i ona ne može imati ništa više, od jednog
okvira, jednog skupa proceduralnih pravila koji će stabilizirati situaciju unutarnjeg konflikta koji prijeti destabilizacijom zajednice. To znači da proceduralist, prije svega u pravnoj sferi, temeljnim zakonima i implementaciji zakona jednog društva vidi glavnu zajedničku nit zajednice. Budući
se pravni okvir ne može posve odvojiti od sfere etičkih razmatranja, prirodno je da se proceduralizam intenzivno fokusira i na etičke teme. U tom smislu, J. Habermas je pre-
8
U tom je smislu zanimljivo čitati kako se M. Walzer, u političko-filozofskom smislu, oslanja na simboliku Velikog Pečata SAD (“orao”, “e pluribus unum”
itd.), u What It Means To Be an American (1996., Marsilio Publishers, New York, str. 26).
9
Mnogi su to prepoznali i često naglašavali. Za samo jedan primjer, vidi Ghia Nodia, Nationalism and Democracy (1994., u Nationalism, Ethnic Conflict and Democracy, ed. Larry Diamond i Marc F. Plattner, The Johns Hopkins University Press, Baltimore i London, str. 3-22); no, ja sam skloniji stavu
da metaforu ‘nacije kao obitelji’ treba primarno tretirati kao kognitivni model za organizaciju bitnih ideoloških vjerovanja, a samo usputno i kao simbol
za evociranje adekvatnih emocija. Za neprevaziđenu analizu metafore “nacije kao obitelji” u smislu kognitivnog modela unutar američkog stranačkog, i
konzervativnog i liberalnog, diskursa, vidi George Lakoff, Moral Politics (1996., The University of Chicago Press, Chicago and London).
10
Ista je elaborirana u njegovoj knjizi Gemeinschaft und Gesellschaft: Abhandlung des Communismus und des Socialismus als empirische Kulturformen (1887., Leipzig).
11
Jürgen Habermas se danas, uglavnom jednoglasno, uzima za vodećeg predstavnika proceduralizma. Vidi, primjerice, njegov zbornik ogleda Faktizität und Geltung (1992., Suhrkamp, Frankfurt am Main, posebice prvi, treći, peti i sedmi ogled). Ponekad se i John Rawls uzima za proceduralistu premda Habermas smatra da je Rawlsov proceduralizam nedovoljno striktan i odveć zasićen substantivnim pretpostavkama; o tome vidi J. Habermas, Reconciliation through the Public Use of Reason: Remarks on John Rawls’s Political Liberalism (1995., The Journal of Philosophy, vol. 92 br. 3, str. 109-131,
posebno str. 126-7).
12
Vidi Niklas Luhmann, Legitimacija kroz proceduru (1992., Naprijed, Zagreb, preveo Ivan Glaser, original 1975., posebno str. 97-101).
100 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
dložio jedan “asketski tip” moralnog učenja,13 “etiku diskursa” – proceduralnu etiku koja opisuje procedure i pretpostavke racionalne argumentacije usmjerene ka formuliranju zajedničkih normativnih stavova obvezatnih za sve
(članove dotične zajednice), bez substantivnih ideja o naravi zajedničkog dobra koje bi ti članovi trebali promicati.14 U
proceduralizmu, dakle, zajedničkost zajednice se ne sastoji u zajedničkim ciljevima nego u prihvaćanju zajedničkog
“sredstva prijevoza” od trenutno sukobljenih ka pretpostavljeno uskladivim i na koncu usklađenim ciljevima.
A.4. Model iberalne ironije i modusa vjerovanja
Prethodna tri modela nude neke opipljive odgovore na problem “vezivnog tkiva” zajednice: moć/konvenciju, emocije,
procedure. Četvrti model nudi rješenje koje je suptilno, nijansirano i neopipljivo. Za današnje, liberalne zajednice na
početku 21-og stoljeća jedino vezivno tkivo ne može se
pronaći u nekim esencijalnostima, zajedničkim svojstvima
koja ili karakteriziraju članove zajednice ili su prihvaćena
od strane članova zajednice. Liberalizam je nužno vezan uz
ideju individualizma i diferencijacije. Po čemu bi se, onda,
jedna uistinu liberalna zajednica mogla razlikovati od drugih zajednica, ako se osnova distinkcije ne može svesti na
neku zajedničku vjeru, instituciju, proceduru, emociju, ili
odnos moći? Ta bi osnova, prema liberalizmu, morala biti
nužno ukotvljena u individualnim svojstvima članova zajednice kao individua, no ne bi se smjela manifestirati kao
neka određena i poopćiva filozofija, vjera, ideologija, emocija ili proceduralna praksa. Jedan od danas vodećih američkih filozofa Richard Rorty, paradigmatski predstavnik četvrtog modela, smatra da se osnova može pronaći u jednoj
vrsti meta-stavova, dakle stavova o “mojim” (filozofskim,
vjerskim, ideološkim, emotivnim…) stavovima. Riječ je o
stavu “liberalne ironije” (“ironija”, izvorno staro-grčka riječ, u doslovnom prijevodu znači “samopodcjenjivanje”).15
Rorty citira Josepha Schumpetera, “shvatiti relativnu valjanost svojih uvjerenja, a ipak nepokolebljivo stajati uz njih,
jest ono što civiliziranog čovjeka razlikuje od barbarina”,16
kao dobar primjer za idealnu liberalnu zajednicu tipičnog
meta-stava; on naglašava da se “vezivno tkivo” u “idealnoj
liberalnoj državi” može pronaći samo u zauzimanju takvog
meta-stava: “vidjeti vlastiti jezik, vlastitu savjest, moralnost
i najviše nade kao kontingentne proizvode, kao doslovno
značenje nekad slučajno proizvedenih metafora, znači primijeniti samoidentitet koji nas čini spremnim za građanstvo u takvoj idealnoj liberalnoj državi… građani moje liberalne utopije bili bi ljudi koji imaju smisla za to da je kontingentan jezik njihovog moralnog oslobođenja, pa tako i
njihove savjesti, pa i njihove zajednice. Oni bi bili liberalni ironisti… ljudi koji povezuju obavezu s osjećajem o kontingenciji vlastite obaveze.”17 Očito je također da se Rortyev meta-stav, stav o stavu, zapravo može tumačiti i kao
modus, manir na koji prihvaćam i zastupam određeni stav,
dakle može se, osim substancijalno, tumačiti i adverbijalno. Riječ je o stavu u kojeg vjerujem na način da priznajem njegovu relativnost, prolaznost, slučajnost, neobvezatnost. Samo takvo meta-vjerovanje, ili vjerovanje prihvaćeno u takvom ironičnom maniru, može poslužiti kao “vezivno tkivo” konačno oslobođene, moderne i liberalne zajednice odraslih i neovisnih pojedinaca.
B. Višesmisleni sporazumi i
postdaytonska kontroverza
Do zajedničkog stava obično dolazimo sporazumom koji,
podrazumijevamo, ima oblik potpisanog teksta/dokumenta. Sporazumi se postižu kako na nacionalnoj razini, u vidu
temeljnih sporazuma (ustava koje npr. prihvata tzv. ustavotvorna skupština), tako i na međunarodnoj (sporazumi,
konvencije, instrumenti, memorandumi razumijevanja i
sl.). Oni predstavljaju vidljivu manifestaciju začetka, jezgra
jedne političke zajednice.
No, dovoljno često, mada ne uvijek, bitne provizije sporazuma su višesmislene, tj. otvorene za više podjednako
mogućih, no uzajamno neuskladivih, tumačenja. Ponekad su razlike među stavovima pojedinih podskupina takve da se mogu premostiti samo zajedničkim tekstom koji
“glumi” zajedništvo stava, a u biti je neodređen/polifon u
tolikoj mjeri da to omogućuje projekciju različitih i neuskladivih stavova/interesa/preferenci u dotični tekst. Zamislimo npr. da jedan od članova Ustava SAD kaže: “svi
građani SAD uživat će neograničenu slobodu političkog
udruživanja”. Zamislimo pak da neki građani ne vide osobe
afričkog podrijetla kao podvodive pod koncept “građana”, a
zamislimo da sam Ustav to nigdje ne definira, ili da ne sadrži neke kontekstualne ključeve koji bi nam mogli pomo-
13
On sam kaže da se radi o ‘asketskom tipu’ u Morality, Society, and Ethics: An Interview with Torben Hviid Nielsen, u Justification and Application. Remarks on Discourse Ethics (1993., Polity Press, Cambridge, str. 176).
14
Za ranu formulaciju etike diskursa, vidi J. Habermas, Moralbewusstsein und Kommunikatives Handeln (1983., Suhrkamp, Frankfurt am Main, str. 53125); za noviju formulaciju vidi J. Habermas, On the Cognitive Content of Morality (1996, u: Proceedings of the Aristotelian Society, New Series, Vol. 96,
str. 335-358), također, sa malim modifikacijama objavljeno na njemačkom u Die Einbeziehung des Anderen (1996., Suhrkamp, Frankfurt). Za etiku diskursa, Habermas mnogo duguje utjecaju Karl-Otto Apela.
15
Vidi, R. Rorty, Kontingencija, ironija i solidarnost (1995., Naprijed, Zagreb, prevela Karmen Bašić, original 1989.).
16
Rorty, ibid. str. 62.
17
Ibid. str. 77. Za Rortyevom sličan pristup, vidi Adam B. Seligman, Trust and the Problem of Civil Society (u: Reconstruction and Deconstruction, 2000.,
ed. Francis R. Jones, Ivan Lovrenović, međunarodno izdanje časopisa Forum Bosnae, 15/02, Sarajevo, str. 107-117, posebno str. 116).
Status, Broj , rujan .
| 101
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
ći da ustanovimo točan sadržaj koncepta “građanin SAD”.
U tom slučaju, ova se provizija mora uzeti kao, obzirom
na navedene uvjete, višesmislena.18 Ili, zamislimo situaciju u kojoj jedna politička udruga u svom programu zagovara zabranu političkog udruživanja u obliku rasno mješovitih udruga. Bi li Vrhovni Sud trebao proglasiti takvu udrugu ilegalnom? Naime, ako ista svojim djelovanjem nastoji
ograničiti slobodu političkog udruživanja, onda ona djeluje protiv gore navedene klauzule Ustava. No, sama klauzula, čini se, jamči svim građanima pravo političkog udruživanja i ne spominje ograničenja na stavove koje građani
mogu zastupati kroz konkretne udruge. Opet, budući nam
nedostaju relevantni kontekstualni ključevi, navedenu proviziju možemo tumačiti na više uzajamno inkompatibilnih
načina.
Dakle, imamo situaciju u kojoj tekst jeste jedan, ali je njegovo jedinstvo samo krinka za postojanje dva “mentalna”
teksta između kojih se, striktno govoreći, ne može odlučiti
na temelju primarnog, jednog i jedinstvenog, općeprihvaćenog teksta. Originalni tekst je nešto poput prateksta koji
se ne može pretvoriti u specifičan i implementabilan model ponašanja prihvatljivog za sve, jer tekstovi-nasljednici (tj. pojedinačna čitanja prateksta od strane konkretnih
strana-potpisnica) legitimni su samo za jednu, no ne i drugu (ili treću) stranu sporazuma. Naglasio sam da je situacija neodlučiva jer višesmislica predstavlja izraz i simptom
našeg neznanja – izrazi (rečenice, riječi, skupovi rečenica)
otvoreni su za više tumačenja upravo stoga što nam kontekst dopušta da formuliramo više podjednako mogućih
tumačenja između kojih se ne možemo odlučiti jer ne možemo formulirati dovoljno jasnu sliku konteksta, ne možemo iz konteksta izvući informaciju koja bi bilo dovoljno
očita da nas motivira na racionalno prihvaćanje jednog tumačenja kao najvalidnijeg, tj. više opravdanog i plauzibilnijeg od ostalih.
Višesmisleni mirovni sporazumi uobičajena su pojava, uobičajena stoga što su, nakon ratnih sukoba, razlike u stavovima obično tolike da se mogu premostiti samo “dvoglasnim”, ili “višeglasnim” (no ipak zajedničkim) tekstom. Npr.
Daytonski mirovni sporazum je, u središnjim ustavnim provizijama, namjerno formuliran na višesmislen način.19 Isto vrijedi i za palestinsko-izraelske sporazume, poznate kao sporazumi iz Osla, za Wilsonovih “14
točaka” predloženih kao mirovni okvir za okončanje Prvog
18
svjetskog rata, za Deklaraciju iz Yalte, za Rezoluciju Vijeća Sigurnosti UN 242, za tzv. Sporazum “Velikog petka” za
Sjevernu Irsku itd. No, to vrijedi i za mnoge druge, o ratnim problemima neovisne međunarodne instrumente kao
što je npr. CERD konvencija Generalne Skupštine UN o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije iz 1965-e, ili SALT
sporazumi o ograničenju strateškog nuklearnog naoružanja usvojeni tokom 1970-ih između SAD i Sovjetskog Saveza, ili Europska konvencija o ljudskim pravima. Isto pak
vrijedi i za američki Ustav – suci Vrhovnog Suda SAD se
često, u kontekstu rasprava o presudama za smrtnu kaznu,
spore o plauzibilnoj interpretaciji klauzule 8-og amandmana na američki Ustav koji zabranjuje “okrutno i neobično
kažnjavanje”.
Možemo, na osnovu izloženoga, reći da višesmisleni sporazumi, budući daju povod hermeneutičkom sporu,
predstavljaju sporazume koji žive od nesporazuma i
vode ka nesporazumima, jer situacija neodlučivosti koju
generiraju daje prima facie podjednako pravo svim stranama-potpisnicama sporazuma da zagovaraju svoja unilateralna, dijelom opravdana no ipak samo moguća, tumačenja.
Kako su ta tumačenja uzajamno neuskladiva, zbog čega zajednica tumačenja izgleda nemogućom, očito je da se “vezivno tkivo” zajednice u ovom slučaju ne može razviti. Suočeni smo sa kontroverzom koju bismo sinegdohijski mogli nazvati “postdaytonska kontroverza” jer je politički prostor
Bosne i Hercegovine upravo nakon Daytona postao prostorom interpretativnog sukoba koji, kroz nešto što se možda
pogrešno naziva Daytonskim okvirnim sporazumom za mir,
produbljuje linije podjele između pod-zajednica.
Za navedena četiri modela činjenica “postdaytonske kontroverze” predstavlja važan test, važan fenomen o kojem
bi se iz tih modela trebale moći izvesti važne implikacije. Naime, zajednica pod višesmislenim sporazumom je
na početku dobila obećanje održivog opstanka, a onda se,
opet na temelju istog sporazuma, samodevalvirala, produbljujući podjele između svojih segmenata. Ta činjenica bi
nam trebala poslužiti kao važan specifičan fenomen, fenomen čija je dinamika relativno jasno opisiva, a koji, upravo zbog svoje specifičnosti, može lijepo poslužiti da se jasnije ocrtaju konture temeljnih modela političke zajednice,
na konkretnom primjeru naglase njihove moguće prednosti, a i možda razotkriju njihovi konceptualni ili eksplanatorni nedostaci.
Ova je ustavna kontroverza izvršila ogroman utjecaj na američku unutarnju politiku, između ostaloga i kao faktor u kauzalnom lancu koji je doveo do
izbijanja američkog građanskog rata. Za analizu odnosa Vrhovnog Suda SAD prema problemu inkluzije Amerikanaca afričkog podrijetla u pojam ravnopravnog građana SAD, vidi izvanrednu knjigu A. Leon Higginbotham, Shades of Freedom: Racial Politics and Presumptions of the American Legal
Process (1998., Oxford, Oxford University Press).
19
I to zahvaljujući Richardu Holbrooke-u; njegova je načela u ustavnu formu pretočio Jim O’Brien. Mnogi drugi važni dužnosnici američkog State Department-a su prije pregovora u Daytonu zagovarali manje višesmislena rješenja. O višesmislicama daytonskog Ustava za BiH, vidi u mom Paradoksi rata i višesmislice mira – prilog razumjevanju Daytona (2000., časopis Forum Bosnae 7-8/2000, Sarajevo, str. 55-73), kao i moj Koncept sigurnosti i smjer vojno-sigurnosnih integracija u postdaytonskoj Bosni i Hercegovini (objavljeno 2001. kao dokument Međunarodnog Foruma Bosna na
www.ifbosna.org.ba:91/dokumenti/ostali/38/index.html); za opću temu upotrebe višesmislica u mirovnim sporazumima, vidi moj ogled Use of Ambiguities in Peace Agreements (2001., u Language and Diplomacy, ed. by Jovan Kurbalija and Hannah Slavik, Diploprojects, Malta, str. 163-200).
102 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Moje se dosadašnje misli mogu, naravno, shvatiti kao
usmjerene na obrazlaganje specifičnije ideje da je jezik,
odnosno na identičan način interpretiran jezik, od
središnje važnosti za postojanje “vezivnog tkiva” zajednice. MacIntyre, u svojoj kritici Hobbesa, je vrlo jasno,
u nama trenutno zanimljivom kontekstu, upozorio na važnost jezika i jezičkih konvencija. On tvrdi da je Hobbesova ideja izvornog ugovora/sporazuma, koji potencijalni
rat svih protiv svih rješava tako što pravo samozaštite, a
samim tim i temeljnu jamčevinu egzistencijalne sigurnosti, prenosi sa mnoštva konkretnih pojedinaca na jednog
Suverena, nekonzistentna jer ona već pretpostavlja postojanje povjerenja između pojedinaca u vidu općeg slaganja oko karaktera jezičnih normi/konvencija.20 Hobbes
bi na ovo sigurno odgovorio protuargumentom da povjerenje u tom smislu nije nužno jer pojedinci svakako prijenosom bitnih ovlasti na Suverena na istoga prenose i pravo
tumačenja izvornog ugovora, pravo konačne i obvezujuće
odluke u situaciji interpretativnog spora. No, bez obzira na
Hobbes/MacIntyre-ovu uputu o, za temeljna pitanja političke teorije, središnjoj važnosti razmatranja jezika, pogledajmo ukratko što bi četiri skicirana temeljna modela
političke zajednice mogla reći o tzv. “postdaytonskoj
kontroverzi”.
Postmoderni ireducibilni pluralizam bi rekao da “postdaytonska” kontroverza nije kontroverza, nije ništa neuobičajeno. Zajednica, osim pod prisilom faktora moći, ili
prolazne i arbitrarne konvencije, ne postoji; svaka je zajednica iznutra podijeljena i interpretativni sukobi su normalni, svakodnevni i neizbježni, jer mi u načelu ne možemo nadvladati situaciju epistemičke neodlučivosti, nesumjerljivosti i pluralizma. Naša je situacija svakako tragična
i rat nikada ne prestaje; on se samo transformira iz opasnijeg u manje opasan oblik i obratno. Kako je faktor moći
jedini izlaz, postmoderni pluralizam bi naglasio činjenicu
postojanja bosanskog Suverena, Visokog Predstavnika koji
čistim fiatom, neopozivom i neobrazloživom odlukom pokreće bosanski “brod” u trenucima zastoja.
Model emotivne zajednice bi vjerojatno implicirao da
“postdaytonska kontroverza” pokazuje da ne postoje racionalni putevi ka formiranju zajedničkog tkiva zajednice; pokušamo li definirati riječima i općim načelima/
provizijama, ono što nas bitno vezuje, teško da ćemo uspjeti uhvatiti taj zajednički duh jer on je emotivne/konativne,
a ne kognitivne/racionalne, naravi. To također znači da će
se interpretativni sukobi riješiti ne nekim eksplicitnim dogovorom nego stvaranjem odgovarajuće emotivne klime
(povjerenja, osjećaja blizine) u kojoj će takvi sukobi postati nebitni; polako, ali sigurno, rastući broj interakcija unutar Bosne i Hercegovine dovest će do toga da većina njenih
20
građana zauzme pozitivan i zajednički emotivni stav o njenoj himni, zastavi, prošlosti, ritualima praznikovanja i slično.
Model proceduralizma bi se nadovezao na činjenicu interpretativnog sukoba i to uzeo kao potvrdu potrebe da
se usvoje jaki proceduralni mehanizmi za diskusiju o načinu rješavanja takvih sukoba. Pri tome, pod proceduralističkim premisama, ne bismo smjeli a priori prihvaćati nikakve substantivne pretpostavke o tome kako bi rješenje
interpretativnog sukoba oko ključnih Daytonskih provizija
trebalo ili moralo izgledati. Konkretnije govoreći, proceduralist bi se fokusirao na rad npr. Ustavnog Suda, na procedure koje su ondje prihvaćene; možda bi bilo moguće formirati i neke stalne parlamentarne komisije za interpretaciju Daytona koje bi bile otvorene prema mišljenju javnosti,
pravnih stručnjaka i stručnjaka za političku teoriju i međunarodne odnose; unutar tih komisija imali bismo npr. striktno definirane korake kako se slučaj za određenu interpretaciju izlaže, kako se podastiru argumenti, u kojim se koracima odlučuje o argumentima, kako se i pred kim izlažu
argumenti protiv određene interpretacije i slično. Proceduralist bi tvrdio da upravo kvaliteta i djelotvornost takvih
procedura, provođenih unutar određenih institucija, mogu
postupno izgraditi “vezivno tkivo” jedne zajednice, kao i da
“postdaytonska kontroverza” pouzdano indicira značaj formuliranja i implementiranja takvih procedura.
Na koncu, model liberalne ironije bi implicirao da “postdaytonska kontroverza”, ako joj pristupimo u duhu liberalne ironije (tj. sa meta-stavom po kojemu su moja tumačenja Daytona samo kontingentna), uopće ne mora voditi do
ozbiljnijih sukoba tj. ne mora nagristi “vezivno tkivo” zajednice. Upravo iskustvo višesmislice predstavlja, prema
ovom modelu, dobru paradigmu za opći stav liberalne ironije, naravno pod uvjetom da smo naše tumačenje spremni
refleksivno tretirati kao tumačenje nečega što je zbilja višesmisleno. Ovo bi, prema liberalnom ironisti, trebalo voditi do povećane fleksibilnosti kod onih koji učestvuju u interpretativnom sukobu. To znači da model liberalne ironije pretvara “postdaytonsku” kontroverzu u jedan relativno
minoran problem. Ovome bi liberalni ironist vjerojatno također dodao da, ako je interpretativni sukob nerješiv, onda
je dobro da se posvetimo malim stvarima, implementaciji
npr. onih provizija Daytona koje nisu predmet spora, koje
nisu ključne, ali su ipak značajne. Svijet se sastoji od malih
stvari i malim djelima, kojima se ne dokazuju nikakva načela, možemo često napraviti mnogo.
Alasdair MacIntyre, A Short History of Ethics (1967., London, Routledge & Kegan Paul, str. 136-7).
Status, Broj , rujan .
| 103
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
C. Model “zajedničkih vjerovanja”
Tipična iskustva višesmislice dokazuju važnost vjerovanja
u procesu atribuiranja značenja jezičnim oblicima. Zamislimo da se netko koristi tipičnim engleskim idiomom i kaže
“I have butterflies in my stomach – Imam leptirove u stomaku”. Idiomatski tumačena, ova rečenica izražava vjerovanje da je govornik nervozan, a njeno značenje treba tumačiti
u smislu metafore. No, sasvim je moguće da, zbog nekih razloga, imamo posla sa govornikom koji zbilja vjeruje da ima
leptirove u stomaku, a značenje se ove rečenice u tom slučaju mora uzeti doslovno, ne metaforički. Dakle, vidimo da, u
situacijama kada smo stavljeni pred neki interpretativni problem, mi uvijek dešifriramo značenja i vjerovanja u parovima, u jednom dahu.21
Ili zamislimo da moj cimer, gledajući u svoje računalo u sobi
u kojoj je otvoren prozor i koja je blago neugodno svježa,
kaže “Trebam zatvoriti ovaj prozor (window)”. Ja, želeći mu
ugoditi, zatvorim prozor sobe, ali se on nasmije i kaže “nisam mislio na taj prozor; mislio sam na “Microsoft Word”prozor na interface-u mog računala”. U takvoj situaciji vidimo da je veliki broj vjerovanja, nekih više nekih manje apstraktnih, odredio moju interpretaciju njegove prve rečenice. Npr. vjerovao sam da je mom cimeru neugodno svježe
i da je to uzrok njegove rečenice; vjerovao sam također da
je on ljubazan i da, premda govori o svojoj potrebi, zapravo upućuje jednu molbu meni, jer je možda trenutno zaposlen; vjerovao sam da njegova riječ “prozor” referira na
prozor sobe; vjerovao sam također da on ne govori samome sebi, premda je izgledalo da je tako. Vidimo da, dakle, u
moju interpretaciju tj. atribuciju značenja ulazi jedna mala,
ali dovoljno komplicirana, teorija o kauzalnim mehanizmima, intencijama mog cimera, lingvističkim konvencijama
koje on poštuje itd. Ovu situaciju možemo, naravno, opisati kao moju grešku, jer cimer posjeduje ono što zovemo “the
first person authority”, autoritet prvog lica, u odnosu na svoje iskaze. No, u tipičnim slučajevima višesmislice to naravno
nije tako. Bez obzira na to, ovaj primjer možemo lako zamisliti kao primjer višesmislice, tj. primjer nečega što dobro
ilustrira kompleksnu i ponekad spornu narav atribuiranja
značenja jezičnim oblicima. U tom smislu, vidimo da su vjerovanja zapravo od središnjeg značaja. Možemo ovo i obrnuti pa reći da višesmislice i interpretativni problemi uzrokovani višesmislicama predstavljaju dobre medije za isticanje, “destiliranje” središnjih vjerovanja koja karakteriziraju
jednog interpretatora. Npr. o nekima se od mojih bitnih vjerovanja moglo mnogo naučiti kroz činjenicu da sam cimerovu rečenicu protumačio onako kako sam ju protumačio.
Naravno, neke bi druge višesmislice pod mojim tumačenjima još uspješnije destilirale moja bitna vjerovanja. Zamislimo, na koncu, također da se ja i moj cimer ne možemo složi21
ti oko značenja rečenice “trebam zatvoriti ovaj prozor” koju
je izrekla cimerova djevojka u istoj situaciji u kojoj sam zamislio cimera; zamislimo također da ona ne želi, ili ne može,
presuditi u našem sporu; onda bismo, ako apstrahiramo od
detalja, imali nešto što je vrlo slično “postdaytonskoj kontroverzi”. Naravno, nas dvojica bismo se razlikovali primarno u
atribuiranju značenja dotičnoj rečenici, no, ono što generira
tu razliku bila bi različita vjerovanja koja bismo ja i on imali
o tom komadiću svijeta u kojemu nešto u računalu njegove
djevojke, otvoreni prozor sobe, njen odnos prema računalu,
sobi, temperaturi, i jeziku, bivaju dovedeni u vezu i kombinirani u specifične kauzalne obrasce. Naša različita vjerovanja
su ta koja, između ostalog, objašnjavaju zašto je za moju interpretativnu hipotezu činjenica da njegova djevojka izgleda
totalno okupirana radom na računalu rangirana kao manje
relevantna (pa prema tome zanemariva u svojoj ulozi evidencijske baze za moju hipotezu) od činjenice da je trenutno
u sobi očito (za sve koji u njoj trenutno borave) neugodno
svježe, a zašto je za mog cimera taj odnos obrnut.
Iz ovih relativno jednostavnih misli proizlaze bitne implikacije za “postdaytonsku kontroverzu”. Naravno da je problem tumačenja jednog mirovnog sporazuma mnogo kompliciraniji od problema tumačenja rečenice “trebam zatvoriti ovaj prozor” u svakodnevnom životu. No, riječ je ipak
o istom tipu problema i bitne značajke jednostavnijeg primjera mogu se bez problema prenijeti na problem tumačenja Daytonskog Ustava za Bosnu i Hercegovinu. Problem tumačenja američkog Ustava dobro je dokumentiran; na temelju tog problema možemo jasno vidjeti da se bitne razlike u
tumačenjima zapravo svode na razlike u bitnim političkim,
etičkim, ili općenito na društvo usmjerenim vjerovanjima
(koja su opet vezana uz mnoštvo drugih vjerovanja o prirodi i svrhama ljudskog bitka, njegovim bitnim svojstvima, jeziku, povijesti). Primjerice, sudac američkog Vrhovnog suda
T. Marshall je tumačio klauzulu o “okrutnom i neobičnom
kažnjavanju” onako kako je to činio zbog svojih vjerovanja o
svrhama smrtne kazne, o tome kakav bi stav o smrtnoj kazni
zauzela kompletno informirana javnost te o naravi i svrhama
ljudske egzistencije.22 Još jedan sudac istoga suda, Antonin
Scalia, stalno je naglašavao da se njegova tumačenja američkog Ustava temelje na tradicionalnim vjerovanjima američkog društva.23 Pogledamo li, nadalje, jedan tipičan spor
između Petra Kunića i Kasima Trnke oko tumačenja Daytona,24 vidjet ćemo da se njihove razlike svode na bitne razlike u vjerovanjima, prije svega vjerovanjima o načelu nacionalnog samoodređenja, o samoj prirodi pravnog tumačenja,
o karakteru Bosne i Hercegovine kao državne zajednice te o
primjenjivosti/koristi povijesne analogije “daytonska Bosna i
Hercegovina – SFRJ” u pravnom smislu.25 Dodajmo ovome
još i činjenicu da bi iz jednog sporazuma trebalo slijediti jedno zajedničko djelovanje, primjerice zajednička gradnja za-
Ovo je istaknuto, sa sličnim primjerom, u Donald Davidson, Essays on Actions and Events (1982., Oxford, Clarendon Press, str. 257).
Vidi npr. izvatke iz Marshallovog mišljenja o slučaju Gregg v. Georgia iz 1976., u Moral Choices: Ethical Theories and Problems (1989., ed. Joseph Grčić, West Publishing Company, St. Paul, str. 341-3).
23
Za dobar prikaz, vidi Ralph A. Rossum, The Textualist Jurisprudence of Antonin Scalia (2003., History of American Political Thought, ed. Bryan-Paul
Frost i Jeffrey Sikkenga, Lexington Books, Lanham/Boulder/New York/Oxford, str. 787-804).
24
Vidi transkript njihovog dijaloga objavljen pod naslovom “Što je babi milo…” u sarajevskom tjedniku Svijet (21. 6. 1998., str. 19-21).
22
104 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
jedničkih institucija. Problemi u tumačenju postaju naročito izraženi onda kada neka strana predloži, ili prihvati jedan
tip institucije u smislu sekvence djelovanja kao logičnu implikaciju sporazuma/ustava koju pak druga strana ne vidi u
tom svjetlu. Očito je da je “postdaytonska kontroverza” uvijek dobivala na intenzitetu u trenucima rasprave o predloženim specifičnim djelovanjima, npr. uvođenju zajedničkih
tablica za vozila, novih ministarstava, državne pogranične
policije, izgleda valute ili zastave, formuliranja sporazuma
o posebnim paralelnim odnosima sa susjednim državama,
formiranju zajedničkih vojnih institucija koje nisu eksplicitno predložene Daytonskim Ustavom itd.
Tri grupe konzekvenci slijede iz mog modela “zajedničkih vjerovanja”.
Prva grupa kaže sljedeće. Kada su neke skupine povezane eksplicitnim sporazumom onda zajedništvo vjerovanja
predstavlja vezivno tkivo zajednice zamišljene, ali ne nužno
i uozbiljene, takvim sporazumom; sporazum traži zajedništvo djelovanja koje pak traži zajedništvo tumačenja sporazuma koje pak traži zajedništvo vjerovanja. Kako se do zajedništva vjerovanja dolazi? Naprosto, dijalogom koji predstavlja dijalog između manje-više iscrpnih teorija temeljenih
na određenim argumentima i fokusiranih, prije svega, na etičko-politička načela i praktične konzekvence tih načela. U
tom kontekstu dijalog može dovesti i do pobjede jednog tumačenja koje je rezultat dokaza da teorija na koju se oslanja
to tumačenje predstavlja plauzibilniju teoriju. U tom slučaju,
zajednička vjerovanja će biti ona koja tvore teoriju na koju se
oslanja pobjedničko tumačenje. Po meni, jedino sveobuhvatno načelo koje svi protivnici u interpretativnom sporu moraju poštivati jeste “načelo milosrđa” koje kaže da komunikaciju između ljudi trebamo promatrati kao isplativu, svrhovitu, smislenu i produživu aktivnost i onda kada izgleda da
ona nije takva te da praktične strategije komunikacije treba
prilagoditi ovoj premisi o smislenosti i svrhovitosti komunikacije.26
Druga grupa konzekvenci kaže sljedeće. Nijedan od četiri
temeljna modela ne može dati adekvatnu i plauzibilnu sliku o “postdaytonskoj kontroverzi”. Postmoderni pluralizam
kaže da ćemo u biti ostati vječno u situaciji višesmislenosti i
neodlučivog spora. Osim što se ovaj model temelji na spornoj ideji nesumjerljivosti, tzv. rješenja koja isti nudi zapravo nisu nikakva rješenja. Primjerice, rješenje bazirano na faktoru moći nužno krši temeljno načelo pravde, jer nametanje, putem moći, jednog tumačenja u situaciji kada je alternativno tumačenje također plauzibilno predstavlja nepravičan čin. Model emotivne zajednice ne odgovara dovoljno
kognitivnom/racionalnom elementu “postdaytonske kontroverze” jer riječ je ipak o kontroverzi koja traži racionalnu argumentaciju, čitanje i razumijevanje teksta sporazu-
ma, poznavanje načela tumačenja, formuliranje vjerovanja
koja podupiru vjerovanja i značenja karakteristična za pojedina tumačenja. Emotivni faktori mogu ući u igru, no samo
kao sluge racionalnih elemenata. Proceduralizam je, od 4
predložena modela, možda najbliži istini, no on podbacuje
u tom smislu da pokušava apstrahirati od substantivnih razmatranja; osim toga, procedure ne mogu funkcionirati bez
substantivnog vjerovanja, široko distribuiranog u zajednici,
da su usvojene procedure efektne ili u najmanju ruku obećavajuće. To pak vjerovanje implicira neka druga vjerovanja
koja iscrpnije definiraju pojam “efektnosti procedure”. Vidimo da se, dakle, proceduralizam mora nužno reformulirati u model “zajedničkih vjerovanja”. I, na koncu, to isto
važi za model liberalne ironije. Taj model ili traži zajednička
vjerovanja, izražena citiranom Schumpeterovom rečenicom
(nije bitno što je riječ o “meta-vjerovanjima”), ili poriče očitu činjenicu da se tumačenje pod uvjetom višesmislenosti
može pretvoriti u plauzibilno, nekontingentno i kroz dijalog potvrđeno tumačenje koje rađa obavezu koja se ne može
povezati s “osjećajem o kontingenciji obaveze”, kako to Rorty sugerira.
Na koncu dolazi treća grupa konzekvenci. Možda bismo
mogli pomisliti da “biti zajedno” ponekad predstavlja via
media, srednji, treći put izmedju dvije krajnosti: “biti jedno”
i “ne biti jedno”. Moja analiza pokazuje zašto je ta pomisao,
nakon što se potpiše sporazum, striktno govoreći, neodrživa. “Biti zajedno” nužno pretpostavlja “biti jedno” jer pojam
“zajedničkih vjerovanja” je zapravo pojam jednog skupa vjerovanja zajedničkih za više pod-skupina, ili pojedinaca. Primijenjeno na bosanskohercegovačku “postdaytonsku kontroverzu” ovo pak nema nikakve implikacije za pojedinačne “bosanskohercegovačke identitete”. “Zajedništvo vjerovanja” ne implicira stapanje konkretnih nacionalnih
identiteta u jedan. Ono samo implicira sposobnost da se,
argumentima, čitanjem teksta, pozornom teorijskom analizom, i striktnim fokusom na specifične probleme, formulira konsenzus, jedno zajedničko doktrinarno jezgro koje ne
bi smjelo ugrožavati postojeća nacionalna prava i tradicionalne kulturne spone. Ono što pak mene uistinu brine jeste činjenica da posljednjih devet godina postdaytonske Bosne i Hercegovine, gledano politički, sugerira da su izgledi
da se kroz otvoreni i, u teorijskom smislu bogati, dijalog dođe do jednog skupa zajedničkih vjerovanja koji bi razriješio daytonske višesmislice vrlo slabi. No, to je tema za
neku drugu priču.
Dražen Pehar (Zenica, xx) – diplomirao filozofiju s grkim jezikom i književnošu u Zagrebu. Magistrirao diplomaciju . na Mediteranskoj akademiji (Malta). U Engleskoj radi doktorat o višesmislenim mirovnim sporazumima.
25
U vezi s tim, tekst Ive Lučića u Statusu broj 2 osobito je relevantan.
O tom načelu vidi detaljnije u D. Pehar, Načelo Milosrđa. Uz centralnu misao Davidsonove filozofije jezika (2004., Sarajevo, časopis Dijalog br. 2, str.
110-142).
26
Status, Broj , rujan .
| 105
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Bosansko divljaštvo
i neliberalni nacionalizam
Međusobna tolerancija u državama poput Bosne i Hercegovine ne ovisi
“toliko o povjerenju u dobru volju onih drugih koliko o povjerenju u
zajedničke institucije koje štite od učinaka zle volje”
Ugo Vlaisavljević
M
eu državama nastalim secesijom iz
bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije posebno se izdvaja Bosna i Hercegovina po svom složenom državnom i poddržavnom, multietničkom ustrojstvu, ali i po svojoj nemoći da ispuni makar
osnovne zadaće “postkomunističke tranzicije”. Od svih tzv.
secesionističkih država, Bosna i Hercegovina se pokazala
kao najudaljenija od modela nacije-države kakvog je u regiji na najbolji način predstavila Slovenija, u mnogim pogledima, usporedimo li je sa njenim nekadašnjim federalnim partnerima, najuspješnija tranzicijska zemlja. Pogođene dubokim i, čini se, nepomirljivim etničkim podjelama
i sukobima, Srbija i Crna Gora, kao i Makedonija, ne prednjače mnogo u odnosu na nekadašnju centralnu jugoslavensku republiku. Najbliža Sloveniji, u izvršavanju brojnih
novih zadaća demokratizacije i razvoja, svakako je Hrvatska, koja se iza rata pojavila kao neočekivano homogena
nacija-država.1 Ne poučava li nas nova, postkomunistička,
“demokratska” stvarnost ovih zemalja u važnost poštivanja
onog principa moderne političke stvarnosti kojeg je Ernest
Gellner označio kao “nacionalistički princip”2? Ne navodi li
nas uvid u ovu stvarnost na zaključak o važnosti što dosljednijeg usvajanja modela jedna nacija – jedna država? Nisu
li složene multietničke zemlje, pogotovu one koje kao Bosna i Hercegovina ne mogu obezbijediti ni dovoljnu većinu
stanovništva za tzv. naciju-jezgru, već unaprijed osuđene
na zaostajanje i neuspjeh? Nije li to pak cijena koju je neophodno platiti da bi se udovoljilo pravednosti i suprotstavilo politikama etničke diskriminacije i nasilja?
Prije nego što se odlučimo da povežemo etničku homogenost nacije-države sa uspješnošću, prije svega sa onom tržišnom, a etnički pluralizam onih država koje se ne mogu
svrstati u prvu kategoriju državnih oblika sa pravednošću,
ali obilježenu nekakvom konstitucionalnom manjkavošću
(ekonomskom, političkom, administrativnom, itd.), trebalo bi podsjetiti na činjenicu da je u osnovi uvjerenja koje je
rukovodilo modernim oslobađanjima stajao upravo nacionalistički princip ili, tačnije, princip kojeg danas od ovog
sve teže možemo razlučiti.3 Pretpostavka nastanka moderne političke stvarnosti nacija-država jeste usvajanje novog
principa političke legitimnosti, povlaštenog kriterija prave-
1
Prije nekoliko godina, jedan upućeni francuski historičar i novinar je primijetio za Hrvatsku, “koja se pokazala kao veliki pobjednik jugoslavenskih ratova”, da je “gotovo uspjela da se konstituira u ‘etnički čistu’ državu”. Vidi o tome Jean-Arnault Dérens, Balkans: la crise, Le Monde Actuel, Gallimard,
Paris, str. 284.
2
Prema Gellnerovoj definiciji: “Nacionalizam je prije svega političko načelo koje tvrdi da politička i nacionalna jedinica trebaju biti istovjetne”. Vidi njegovo klasično djelo Nacije i Nacionalizam (preveo Tomislav Gamulin), Politička kultura, Biblioteka Minerva, Zagreb, 1998., str. 21,
3
Charles Taylor će, nasuprot Gellneru, insistirati da su “inauguralne revolucije liberalnog doba”, Američka i Francuska, preobrazile naslijeđene, tradicionalne institucije društva u ime ne nacionalnog oslobođenja (u današnjem smislu) nego u ime političkih sloboda (zakona i institucija koje će ih osigurati i jamčiti). Tek će “izvoz” tih revolucija poistovjetiti ova dva principa, tj. izjednačiti političko oslobođenje s nacionalnim. Vidi o tome Charles Taylor,
“Nationalism and Modernity”, u: Robert McKim and Jeff McMahan (eds.), The Morality of Nationalism, Oxford University Press, New York and Oxford,
1997., str. 40-41. Ovdje ćemo koristiti prijevod Dušana Đorđevića Mileusnića: “Nacionalizam i modernost”, u: Prizivanje građanskog društva (priredio
Obrad Savić), Biblioteka Circulus, Beograd, 2000., str. 236-237.
106 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
dne vlasti: suverenosti naroda. Tako je počelo doba u kojem je vrlo brzo “sklopljen brak između narodne suverenosti i etniciteta, iz kojeg se rodilo učenje o nacionalnom
samoodređenju”.4 Najkasnije počev od 1789. godine, Evropom se širi uvjerenje da je “svaka strana vladavina nelegitimna vladavina”.5
Gellner će odmah na početku svoga poznatog djela naglasiti da je nacionalizam ustvari “teorija političke legitimnosti koja zahtijeva da etničke granice ne presijecaju političke”,6 po čemu je bez sumnje sasvim moderna pojava. Ovaj
autor se proslavio svojom “funkcionalnom tezom” o
nastanku nacionalizma, po kojoj su moderne tržišne
industrijske ekonomije državama nametnule zahtjev
da svoje cjelokupne populacije uvedu u zajednički jezik i homogenu kulturu. Nacionalizam tako predstavlja
društveni, politički, kulturni, lingvistički, itd. način ispunjavanja zahtjeva modernih ekonomija za njihovom uspješnošću. Taj način se ostvaruje prije svega putem države.
Kao što primjećuje Charles Taylor, država kod Gellnera
ulazi u definiciju nacionalizma.7 Nema nacionalizma bez
države, iako ima ogroman broj nacija, tačnije, potencijalnih nacija, bez svoje vlastite države. Nacionalizam prethodi naciji, a može biti potaknut samo u uvjetima moderne
državne zajednice podređene zahtjevima uspješne industrijske proizvodnje. Takva proizvodnja nalaže, a to se očituje prije svega kao diktat stjecanja profita na tržištu, povezivanje nekadašnjeg agrarnog stanovništva, rascjepkanog i
raspršenog u često brojne lokalne podzajednice, različitih
narječja a često i običajnih i religijskih praksi, te podijeljenog također vertikalno kroz neprikosnovene statusne hijerarhije, u homogeni, pokretni, apstraktni korpus jednakih
građana. Jedna od osnovnih pretpostavki industrijalizacije jeste masovna osposobljenost stanovništva za korištenje modernih tehnologija, a za to je bilo neophodno stvoriti novi tip kulture koji u sebi objedinjuje nespojive tradicije predmodernog doba, tzv. Veliku i Malu tradiciju. Pisana,
standardizirana, institucionalno njegovana kultura, poput
nekadašnje Visoke dvorske kulture, postala je široko pristupačna i uvriježena kao da je “divlja” narodna kultura.
Moderna industrijska društva nastaju kada novi oblik proizvodnje nameće novi oblik kulture i društvenog zajedništva. Masovna proizvodnja zahtijeva masovnu kulturu u koju se pristupa masovnim obrazovanjem. Upravo zbog svoje masivnosti i izuzetne složenosti nova tehnološka, društvena, kulturna, obrazovna i znanstvena stvarnost ne može postojati bez impresivne državne konstrukcije. U pojašnjenju svog shvaćanja države, Gellner se poziva
na Maxa Webera, ali ne toliko na njegovu poznatu definiciju države kao “društvene ustanove koja posjeduju monopol na legitimno nasilje”, koliko na prešutnu etnocentričnu
pretpostavku na koju se oslanjao njemački sociolog imajući
u vidu samo “prilično centraliziranu državu zapadnog tipa”.
Prema tom shvaćanju, “država je ona institucija ili skup institucija koje se posebice bave provođenjem reda (bez obzira na to čime se još može baviti). Država postoji ondje gdje
su se specijalizirane ustanove za provođenje reda, poput
policije ili sudova, odvojile od ostatka društvenog života.
One jesu država”.8
Poput Marxovog tumačenja i Gellnerovo shvaćanje nacije
i nacionalizma je “dubinsko”, strukturalističko. Ono nastoji razotkriti posebne uvjete i mehanizme konstitucije ovih
karakterističnih modernih fenomena polazeći od novog
oblika proizvodnje i podjele rada. Suprotstavljajući svoje analitičke uvide uvriježenom mišljenju onih koje obično nazivamo nacionalistima, autor će više puta naglasiti da je riječ o ljudima koji ustvari ne znaju šta čine, jer ne
mogu dokučiti šta se dešava iza pozornice na kojoj stoje.
Čak i mnogi ugledni analitičari ne odmiču dalje od površine, od očevidne stvarnosti, uzimajući neki pozitivan element sam za sebe kao posljednji eksplanans. Najčešće su to
pojmovi volje i kulture. Gellner će primijetiti da se u tom
slučaju ustvari ništa ne objašnjava, jer se kreće od posljedica, a ne od uzroka, jer je doba nacionalizma upravo doba u
kojem se “nacija doista može definirati i pomoću volje i pomoću kulture, a doista i pomoću međusobnog približavanja volje i kulture političkim jedinicama”. A radi se o tome
da se upravo objasne novi, sasvim novi uvjeti u kojima “ljudi žele biti politički ujedinjeni sa svima onima, i samo
s onima, koji dijele njihovu kulturu”.9 Nacionalizam se
ne može objasniti polazeći od (već konstituiranih) nacija.
U doba nacionalizma čak i “znanstvena” objašnjenja nacije su često “nacionalistička”. U takvim objašnjenjima ovaj
moderni oblik društvenog postojanja se projicira u daleku
prošlost i pretvara, u svojevrsnoj “društvenoj ontologiji”, u
postojanu kvaziprirodnu, kvazibotaničku vrstu. U njima se
rado govori o buđenju i preporodu davno usnulih nacija i
kultura. Takve široko uvriježene predstave i vokabulari rječito govore o snazi nacionalizma. Ali, s druge strane, ako ih
uzmemo doslovno, kako nam sugerira Gellner, lako ćemo
uvidjeti slabost nacionalizma odmjerenu prema njegovim
vlastitim kriterijima. Tada se naime postavlja pitanje zašto toliko mnogo, začuđujuće mnogo nacija ostaje neprobuđenima, iako ih je ogromni val modernosti i nacionalističkih ideologija odavno zapljusnuo. Zašto, prema auto-
4
Anthony D. Smith, “Dating the nation”, u: Daniele Conversi (ed.), Ethnonationalism in the Contemporary World. Walker Connor and the Study of Nationalism, Routledge, London and New York, str. 58.
5
Walker Connor, Ethno-Nationalism: The Quest for Understanding, Princeton University Press, Princeton, 1994., str. 169.
6
Ernest Gellner, op. cit., str. 21.
7
Charles Taylor, op. cit., str. 226.
8
Ernest Gellner, op. cit., str. 24.
9
Ibid., str. 75.
Status, Broj , rujan .
| 107
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
rovoj opreznoj računici, na jednu probuđenu naciju ostaje
još najmanje devet usnulih čije buđenje uglavnom ne uspijeva? Proces nastajanje nacije očito ne ovisi samo od volje
neke kulture da se pretvori u političku, tj. nacionalnu kulturu. Upravo industrijski svijet sa svojim konfiguracijama
moći, tržišta, državnih aparata, administrativnih teritorija,
dominantnih kultura, standardiziranih jezika, povijesnog
pamćenja itd., neke potencijalne nacije potiče na avanturu borbe za ostvarenje nacionalističkog principa, s manje
ili više izgleda na uspjeh, druge gura pod nemilosrdnu presu asimilacije ili tihog odumiranja, dok je treće već zbrisao s lica zemlje. Jasno je da posebno male izglede u tome
imaju malobrojne etnije koje ili nastanjuju nevelik teritorij
ili su raštrkane i pomiješane sa drugim etnijama, koje govore narječjem sasvim kratkog dometa, sa kulturom koju
bi bilo teško pretvoriti u tipičnu visoku kulturu i sl. U svojim težnjama da postanu neovisne i autonomne političke
jedinici svi nacionalizmi nipošto ne mogu biti zadovoljeni. Kako primjećuje Gellner, osvrnemo li se samo na njihove teritorijalne zahtjeve, vidjet ćemo da naš planet izgleda
suviše skučen. On će posebno naglasiti koliko je visoka cijena udovoljavanja nacionalističkom principu u okolnostima etničke izmiješanosti koje su drevne imperije ostavile u
naslijeđe svijetu podijeljenom na nacije-države: “ubijanje,
protjerivanje ili asimilacija svih nesunarodnjaka”.10
Može izgledati iznenađujuće, ali insistirajući na revolucionarnom značaju uvođenja industrijske proizvodnje, povezujući nacionalizam sa okolnostima nove podjele rada,
Gellner nipošto ne prihvata ekonomistički model i izričito odbacuje marksističko tumačenje moderne povijesti,
pogotovu kritiku “nacionalističkih predrasuda” u ime klasne svijesti proletarijata. Odbacivanje tog modela se jasno
vidi u njegovoj tipologiji nacionalizama u kojoj se kao glavni činioci pojavljuju moć, obrazovanje i zajednička kultura, ali ne i vlasništvo nad kapitalom. Možda upravo zbog
svoje antropološke vokacije, Gellner je odolio iskušenju da
kulturu svede na ekonomiju ili da, prema ključnim riječima Lefortove (lakanovske) kritike Marxa, simboličko izvede iz realnog.11 Kod njega je sada na mjesto kapitala stupio
pojam “pristupa obrazovanju”, a tamo gdje Marx govori o
kapitalizmu, on će govoriti o industrijalizmu (tako da nije
iznenađujuće da su mu izrazi “rani industrijalizam” i “rani
nacionalizam” postali sinonimni). Kapital i odnosi moći su
iznutra, a ne tek izvanjski, obilježeni kulturnim diferencijama, dijakritičkim znacima na koja obično nailazi antropolog u svojim istraživanjima. Analize koje stavljaju naglasak na kapital i kapitalističke ekonomske odnose, previđaju suštinski značaj ove simbolizacije, te tako postaju slijepe
10
da uvide pravu prirodu sukoba u modernom društvu. To
ne znači da nikad nije bilo čistih klasnih sukoba. Ni Tocqueville ni Marx se nisu prevarili o događajima iz 1848, iako
im se nisu jednako svidjeli. Međutim, umjesto da potraju
i da budu sve oštriji, ovi sukobi su izgubili na svojoj snazi.
Razlog tome je, prema Gellneru, što su same klasne razlike postale, ako ne stvarno manje, onda svakako manje upadljive i značajne za moderna, suštinski egalitarna društva.
Drugi razlog, još značajniji od prvog, jeste to što samo onaj
sukob kojem kulturna diferencija osigura dovoljno jaku
iskru i dovoljna trajna obilježja može postati “stalni, vječno
eskalirajući sukob”.12 Nasuprot marksističkom vjerovanju, etnički sukobi nisu maska klasnih sukoba nego
otkrivaju pravu prirodu modernog svijeta koja je koliko ekonomska toliko i kulturna, koliko industrijska
toliko i nacionalistička.
U industrijskom svijetu država pribavlja radnu snagu za
proizvodnju. Državi je ustvari doznačena zadaća proizvodnje proizvođača koji, izuzev možda u sasvim ranom industrijalizmu, nisu nikakva “radna snaga”. Socijalna reprodukcija industrijskog društva, ta proizvodnja važnija od
svih drugih, obavlja se prije svega kroz državne obrazovne
institucije. Obrazovanje je ustvari uvođenje novih generacija u vladajuću industrijsku kulturu. I sama ova
kultura, na koju se najčešće gleda kao na nacionalnu
kulturu, morala je biti proizvedena. U industrijskom
svijetu nema ničeg što je “prirodno” i “dato”, osim u obliku
“sirovina”, pa je i ono što gorljivi nacionalisti smatraju svojom izvornom i autentičnom kulturom tek bilo materijal za
proizvodnju moderne kulture.13 Bez kompliciranog, skupog i efikasnog državnog aparata takva kultura niti može
nastati niti se može održati, budući da zahtijeva svoju stalnu reprodukciju.
Insistirajući na presudnoj važnosti simboličke prerade kapitala, na logici upisivanja klasnih razlika u etničke i kulturne razlike, Gellner će moderno doba radije označiti pridjevom nacionalizma nego kapitalizma. Živimo u doba nacionalnih i etničkih konflikta prije nego klasnih. Da bi klasne i ekonomske razlike uopće mogle postati izvor i ulog
sukoba, one najprije moraju biti povezane s kulturom, postati etnički obilježene. Samo ako se podređeni i ugnjeteni domognu “dobrih dijakritičkih oznaka” da bi ustanovili
svoj položaj, međusobno se prepoznali i priznali, te nekim
dovoljno dubokim, u samoj prirodi stvari usječenim jazom
se odvojili od svojih izrabljivača kao “prirodnih” neprijatelja, latentna napetost se pretvara u otvoreni sukob. S druge
strane, i etničke razlike moraju imati svoju dovoljno čvrstu
Ibid., str. 22.
Vidi o tome Claude Lefort, “Politics and Human Rights”, The Political Forms of Modern Society. Bureaucracy, Democracy, Totalitarianism, ed. By John
B. Thompson, Polity Press, 1986., str. 239-272.
12
E. Gellner, op. cit., str. 113.
13
O tome vidi Eric Hobsbawn and Terence Ranger (eds.), The Invention of Tradition, Cambridge University Press, Cambridge, 1983.
11
108 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
podlogu, svoju ekonomsku stvarnost. Nacija se mora osloniti na klasu da bi se uopće pojavila, da bi postala “efektivna”.14
Nasuprot Marxovim očekivanjima, ova interpretacija novije povijesti predviđa da će sukobi među nacijama-klasama sve više jenjavati. Najoštriji sukobi pripadaju dobu rane
industrijalizacije, jer su tada razlike u bogatstvu među nacijama i klasama najveće i najnepodnošljivije. Ove razlike
su dakle i nacionalne i klasne: one se pojavljuju između nacija, tj. društava koja su već preobražena industrijalizacijom, i protonacija, društava koja se nalaze tek na pragu modernog doba; one također stvaraju unutrašnje jazove u samim nacijama između izrabljivača i izrabljenih. Obje poluge ostvarenja nacije, i ekonomija i kultura, vuku u pravcu smanjenja razlika: bogatstvo se ravnomjernije raspoređuje zahvaljujući, s jedne strane, većoj i uspješnijoj proizvodnju, dok, s druge strane, kulture sve više povezuju ljude u zajedničkom identitetu i pripadnosti. Kao što se u kasnom nacionalizmu neujednačenost nacionalnih bogatstava smanjuje širenjem svijeta industrijske proizvodnje, tako
se, jednako neumitno, razlike u društvenim statusima brišu u procesima socijalizacije unutar egalitarne nacionalne
kulture.
Očevidno je da kultura u ovom sklopu posredovanja djeluje normativno i prema ekonomiji, jer je kultivira i zauzdava unutar nacionalnih granica, i prema društvu, jer ga podređuje modernom poimanju prema kojem su svi ljudi jednaki i slobodni. Upravo klasni sukobi u ranom industrijalizmu otkrivaju normativnu snagu novih visokih kultura.
Ne izazivaju razlike u bogatstvu masovnu ogorčenost, ne
naprosto one kao takve. Gellner će primijetiti da su ne manje razlike u predindustrijskom dobu prihvaćane “a da se ni
okom ne bi trepnulo”. Nije tome jedino razlog onaj koji će
on više puta navesti: da je riječ o razlikama koje više nisu
opravdane starim režimom, njegovim vjerovanjima i običajima. Prije će biti da je riječ o razlikama koje ne samo da
se više ne mogu opravdati nego su prema normama nove
kulture u izvjesnom, veoma važnom smislu, naprosto neopravdane.
Međutim, čini se da se Gellner koleba oko pravog smisla normativnog sadržaja modernih industrijskih kultura.
Ustvari, on će na mjestima na kojima je bio prinuđen da
odredi svoj središnji termin kulture izričito odbaciti njegovo moguće normativno značenje (pritom ga suviše su-
žavajući na vrijednosti tzv. visoke kulture u monokulturnoj zajednici). Opredjeljujući se isključivo za antropološki
smisao termina o kojem ovisi čitava njegova interpretacija
– “osobiti način ponašanja i komunikacije određene zajednice” – on je kulturu unaprijed i suviše etnicizirao.15 Ali s
takvom kulturom on zapravo ne bi mogao povezati riznicu znanstvenog saznanja iz koje se mora crpsti da bi se došlo u industrijski pogon. Ostaje nejasno zašto se obrazovanje za rukovanje modernom tehnologijom mora odvijati u
etničkom idiomu.
Za modernog čovjeka očito postoji izvjesna veoma snažna privlačnost koja dolazi iz predpolitičkih, predmodrnih izvorišta kolektivnog identiteta. Etnički idiom za koji
se opredjeljuje, često usprkos velikim rizicima je, bez sumnje, nešto daleko više od pokušaja rješenje komunikacijskih problema u svijetu u kojem dominira drugi jezik i druge kulturne norme. O tome rječito govori činjenica da na
sebe takve rizike preuzimaju upravo nove obrazovane elite, naime oni koji su uspjeli da se asimiliraju u vladajuću
nacionalnu kulturu. Da li je u pravu Charles Taylor kada
smatra da kod Gellnera, kao i kod većine drugih uglednih
istraživača, ostaje zagonetno odakle to izvire moderni nacionalizam? Ova sumnja pokreće nespokojstvo i slutnju da
će nam ti izvori “zauvijek izmicati”?16 Odvaživši se uz veliki oprez da opet iznova postavi to pitanje, Taylor će koristiti veliki dio puta svog prethodnika. Etape tog puta su
obilježene pitanjima: Zašto uspješne elite nove nacije nisu
podlegle iskušenju asimilacije? Kojim sredstvima uspijevaju da za sobom povuku veliki broj sljedbenika, da “galvaniziraju” mase? U svom izlaganju Taylor će preuzeti i metaforu vala modernizacije, koju Gellner upotrebljava upravo
na mjestu svoje sasvim kratke skice motiva nastanka nove
nacije. Prema toj slici, modernizacija je poput vala koji silovito zapljuskuje obale starog svijeta. Ovaj val izaziva duboke nejednakosti, jer ne može da prekrije sva mjesta u isto
vrijeme. Pokrećući i premještajući stanovništva, čitave narode, dodjeljujući im sasvim nejednake plodove, ostavljajući ih zatečene i nepripremljene itd., industrijalizacija stvara “eksplozivnu smjesu” koja “traži, takoreći, sve raspoložive osobitosti i izraze kulturne diferencijacije, ma gdje bili”.17
Međutim, ovdje autor jasno naznačuje problem simbolizacije, njenu nemoć i proizvoljnost. Prodor industrijske tehnologije, koji odjednom stvara nepojmljive nejednakosti
u društvu, kod većine izaziva osjećanje duboke nepravde,
ali je svaki otpor i revolt protiv nje osuđen na uvijek donekle bezuspješan pokušaj personifikacije u suštini anonimne
14
Povezivanje simboličkog i realnog predstavlja ključno mjesto argumentacije u Nacijama i nacionalizmu: “’Nacije’, etničke skupine, nisu bile nacionalističke kada su se države formirale u poprilično stabilnim agrarnim društvima. Klase, ma koliko potlačene i iskorištavane, nisu obarale politički sustav
kada se nisu mogle ‘etnički’ odrediti. Tek kad je nacija postala klasom, vidljivom i nejednako raspoređenom kategorijom u inače pokretnom sustavu, postala je politički svjesnom i aktivnom. Tek tada se dogodilo da je klasa bila manje ili više ‘nacija,’ pretvorila se iz klase-po-sebi u klasu-za-sebe ili nacijuza-sebe. Ni nacija ni klasa nisu, čini se, politički katalizatori: takve su samo nacije-klase ili klase-nacije”. Ibid., str. 141.
15
Ibid., str. 112. O Gellnerovom antropološkom shvaćanju kulture vidi njegovu knjigu Anthropology and Politics. Revolutions in the Sacred Grove, Blackwell, Oxford UK and Cambridge USA, str. 45 i dalje.
16
Charles Taylor, op. cit., str. 227.
17
Ibid., str. 132.
Status, Broj , rujan .
| 109
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
i bezlične sile. Gellner nam sugerira da je uobičajena reakcija u kojoj tada pojedinac prepoznaje u sebi žrtvu i otkriva da su i drugi pripadnici njegove ‘nacije’ također žrtve, ustvari prije racionalizacija nego stvarni uvid. Iz takvih
personifikacija kapitala i racionalizacija nepravde, u kojima
se prirodna sila umiruje cijepanjem na “nas” i “njih”, može u
izvjesnim povoljnim uvjetima nastati nova nacija.
Međutim, Gellner propušta da podcrta da je jedna od najvažnijih pretpostavki nastanka nove nacije izvjesna moderna kultura izrazito normativnog sadržaja utkana i u
nacionalnu kulturu povlaštene većine i u viziju “buditelja” ugrožene manjine, koji bi da sačuvaju svoju etničku prtljagu. To su oni sadržaji po kojima sve nacionalne kulture prepoznajemo kao moderne, a koji se ne mogu svesti na
neke zajedničke kulturne, religijske, običajne itd., imenitelje. Kada Gellner kaže da je posljedica plimnog vala modernizacije to da se “svatko, prije ili kasnije, ima razloga osjećati da se prema njemu postupa nepravedno”, onda se pretpostavlja ne samo utjecaj kapitala nego i normativna djelotvornost jedne netradicionalne, apstraktne kulture. Specifične crte ove kulture on ne uspijeva da raspozna niti da
je uopće imenuje.
Možda zato nastanak najstarijih nacija, koje Taylor smatra prije liberalnim nego nacionalnim kulturama, potpuno
izmiče Gellneru. Njegova analiza počinje od vremena kada
su francuska i engleska nacija već nekako konstituirane, a
kasni i kada je riječ o “ujedinjujućem nacionalizmu” Njemačke i Italije. Čak i kada je riječ o ovim “zakašnjelim nacijama” (H. Plessner), ostaje nejasno, ako prihvatimo predložene pretpostavke, kako se njihova zajednička nacionalna
kultura mogla formirati prije zajedničke države i obrazovanja koje ona poduzima. Čitava Gellnerova teorija, prema
njegovom vlastitom ukazivanju, sačinjena je prema modelu kojeg je on u svojoj tipologiji nacionalizama označio kao
“habsburški nacionalizam” (koji vlada istočno i južno od
nekadašnje Habsburške monarhije). Tu je ona najvjerodostojnija, jer su polazne pretpostavke i više nego ispunjene:
tu je situacija ulaska u stranu nacionalnu kulturu posve jasna i nedvosmislena.18
Nas, dakako, najviše zanima ovaj model, budući da Bosna
i Hercegovina i njene susjedne zemlje ulaze u njegov djelokrug. Ovaj model je ustvari model secesionističkog
nacionalizma, sačinjen prema povijesnom iskustvu
malih zemalja koje su se izdvojile iz dviju velikih imperija: Habsburške i Otomanske. Kao model cijepanje
veće, složene države po nalogu nacionalističkog imperativa
(koji nalaže da se politička zajednica podudara sa etno-kul-
turnom), on se može primijeniti ne samo na nastanak Jugoslavije nego i za njen raspad kao kvazi-imperije. Podsjetimo da su glavni činioci tipologije učestvovanje u političkoj
moći, pristup obrazovanju i kulturna diferencija. U ovom
modelu ovi činioci se postavljaju duž ose centar-periferija: postoji naprednije političko i ekonomsko središte u kojem pripadnici većinske kulture imaju daleko bolji pristup
moći i obrazovanju od onih koji dolaze iz kultura periferije. Za bolji položaj u društvu ovih drugih, asimilacija u kulturu većine predstavlja moguće rješenje. Ako ne prihvaćaju
svoj podređen položaj niti se žele odreći svog jezika i običaja, onda se mogu odlučiti za iredentistički nacionalizam:
u novoj nezavisnoj državi za koju se bore njihovo narječje
će postati standardni jezik, a njihova kultura će napokon
postati kultura države. Tipična je ovdje situacija da političkom prethodi kulturni nacionalizam: potrebno je najprije
lokalnu bilo visoku bilo nisku kulturu preobraziti u nacionalnu kulturu po uzoru na onu vladajuću. Za takav kulturni inženjering potrebni su upućeni ljudi, a to su oni, poput
novinara, književnika, historičara, koji su se već uspješno
asimilirali u većinsku zajednicu. Tek nakon kulturnog preporoda – koji obično u vlastitoj iluziji netaknute Volk-kulture sebi samome skriva posljedice i učinke kulturne industrije – otpočinje borba za “nacionalno oslobođenje”. Gellner će insistirati na tome da je za nastanak nove “izvorne”
nacionalne kulture upravo bio presudan utjecaj odbačene
“strane” kulture (pritom neodoljiva snaga tog utjecaja ostaje nerazjašnjena zbog, kako vjerujemo, previđene normativne dimenzije takve kulture).19
Asimilacija ili iredentizam se pokazuju kao dva puta u
ostvarenju nacionalističkog principa. Širenje modernog
nacionalizma nije, dakle, izvanjsko, jer je i u drugom slučaju, odbacivanja “svega što je tuđe”, pretpostavljen asimilirajući utjecaj. Kako primjećuje Gellner, iako smo često pod snažnim utiskom pobune periferije protiv kulture
središta, nema razloga da vjerujemo da je broj onih koji su
prihvatili asimilaciju išta manji od broja onih koji su odabrali nacionalističku opciju. Habsburški model je određen
kao “klasičan”, jer se uglavnom prema njemu, kroz svojevrstan izvoz zapadnjačkog “izuma”, odvija izgradnja modernog, postimperijalnog svijeta kao sistema nacija-država.
Gellner je uvjeren da će nacionalistički princip ostati temeljnim principom stvarnosti još dugo vremena,
jer udovoljava, s jedne strane, zahtjevima tehnologije i kapitala, a s druge strane važnim društvenim potrebama (komunikacije, identifikacije s kolektivom,
pravednosti, itd.). Zapravo glavna formula nacije-države, po kojoj ona predstavlja najbolje rješenje modernizacije, jeste u njenoj dvovalentnoj kulturi: to je, s jedne strane,
18
Ovaj element “ulaska” je, naglašava Gellner, “presudan i središnji u našoj teoriji: nacionalizam se odnosi na ulazak, sudjelovanje i poistovjećivanje s
pisanom visokom kulturom koja je opsegom jednaka cijeloj političkoj jedinici i njezinu sveukupnom stanovništvu i koja mora biti takva želi li biti kompatibilna s onom vrstom podjele rada, te s tipom ili načinom proizvodnje na kojima se to društvo temelji”. Ibid., str. 115.
19
“Na primjer, mnogi su postali iredentističkim nacionalistima u ime kulture koja nije bila kultura njihovog pravog podrijetla, najprije se asimilirajući i
potom podižući političke toljage da svojoj novoj kulturi osiguraju potpuni status visoke kulture i njezin vlastiti politički svod”. Ibid., str. 86.
110 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
znanstveno-tehnološka kultura a, s druge strane, to je etnička kultura. Ova druga kultura obećava da će sve biti sačuvano iz prošlosti što bi moglo biti izgubljeno jednom kada
se podleglo neodoljivim čarima industrijaliziranog života.
Uspješna formula jeste alhemijska tajna čvrstog amalgama:
visoka kultura koju nalaže industrija radi dovoljne obrazovanosti onih koji je opslužuju i možda nekoć niska kultura ili nesekularizirana visoka religijska kultura onih koji ne
bi da izgube svoju dušu u svijetu mašina – mogu biti jedna ista kultura! Međutim, ako u ekonomskoj i u kulturnoj dimenziji stvarnosti postoji jasna tendencija približavanja, ako su pored ekonomske globalizacije vidljivi znaci
“globalnog kulturnog približavanja”, nije li onda plauzibilno
očekivati postepeno raspletanje modernih visokih kultura
od njihovih etničkih zaleđa? Na gubi li sve više svoju snagu
zahtjev: svakoj naciji njena kultura i njena država? Dopuštajući slabljenje kulturnih razlika i umanjenje stupnja suverenosti nacionalnih država (nametnuto članstvom u međunarodnim organizacijama i regionalnim konfederacijama i savezima), Gellner će ipak ustvrditi nužnost postojanja zasebnih kulturno-političkih jedinica.20
Ova nužnost je sada zasnovana na izvjesnom načelu koje
karakterizira kasni nacionalizam, a moglo je biti izvedeno
iz iskustva nacionalizma habsburškog tipa. Naime u pokušaju odgovora na pitanje zašto se asimilirani intelektualci
perifernih nacija odlučuju na politiku separatizma, trebalo je osim zapreka u komunikaciji, karakterističnih za doba
rane industrijalizacije, uvesti i jedno novo načelo cijepanja
postojećih političkih jedinica i stvaranja novih. Ovo drugo
načelo, ne manje važno od prvog, Gellner će nazvati “načelom sprečavanja društvene entropije”. Moderna industrijska društva teže da budu entropijska, jer podliježu zahtjevima jedinstvenosti i homogenosti. Sve njihove osnovne
karakteristike bi trebale biti entropijske, što će reći da su
jednoliko raspršene kroz cijelo društveno tkivo. Kada počinje gubiti oslonac u jezičkim i kulturnim barijerama, nacionalizam se onda oslanja na dublja protu-entropijska obilježja, na obilježja koja se pojavljuju ne samo kao kulturna
nego kao iskonska i prirodna (poput rasnih crta, uzvišenog
porijekla, nadarenosti itd.). Ova obilježja se ne mogu rastvoriti i otkupiti nikakvom razmjenom; ona su izvor “prirodnih nejednakosti”.
Nacionalizmi kasnog industrijalizma su svi odreda
entropijski nacionalizmi. Upravo oni sprečavaju nastanak jedne zajedničke industrijske kulture i diktiraju podjelu svijeta na nacije-države. Oni su produkt
društvene imaginacije u doba kada su kulturne razlike sve
manje, a komunikacijski problemi sve lakši. Gellner je uvje-
ren da se načelom sprečavanja društvene entropije može
objasniti zašto je “u eri nacionalizma modernizacija paradoksalno podijelila narode time što ih je dovela u kontakt
i umnožila njihove zahtjeve za samoupravom i neovisnošću”.21
Otpornost na entropiju jeste, dakle, virus već razvijenih i
relativno jedinstvenih industrijskih društava. Ova otpornost stvara u njima jazove i rascjepe koje ova društva više
nemaju sredstava i načina da otklone. Sve ono što bi moglo zacijeliti unutrašnje podjele – snažniji industrijski razvoj, smanjenje društveno-ekonomskih nejednakosti, bolja
komunikacije, sve sličniji životni stilovi itd. – upravo je do
njih i dovelo. Gellner je nagovijestio opasnu moć ovog virusa, kojem su naročito izložene složene nacije i federacije, makar bile i uspješne poput Kanade. Ako nastavimo da
slijedimo neke autorove natuknice i usvojimo njegovo drugo načelo prema kojem se kulturna razlika ponovo stvara i
još snažnije upisuje upravo u času kada bi mogla da sasvim
izblijedi, mogli bi pretpostaviti da se okidač proizvodnje
protu-entropijskih obilježja pokreće sa izvjesnim pragom
asimilacije. Možda u ovom slučaju bivša Jugoslavenska federacija nudi dobar primjer: duboke “prirodne”, gotovo rasne razlike su se naglo počela stvarati od onog časa kada se
moglo učiniti da svi govore jednim jezikom, a da su etničke
razlike izgubile svoju supstancu i pretvorene u puke folklorne crte. O povratku etničkog na jednoj vrlo visokoj
razini asimilacije unutar visoke sekularne kulture govori Gellner rječitim primjerom na važnom mjestu svoje argumentacije kada je htio pokazati da vjersko-kulturni običaju mogu biti jednako duboko urezani poput genetskih crta. On se upravo poziva na “fascinantni događaj koji
mnogo toga otkriva i koji se nedavno dogodio u Jugoslaviji”, kada su “pripadnici nekadašnje muslimanske populacije
u Bosni konačno, ne bez gorljivih napora, nekako osigurali
pravo da se pri popunjavanju polja ‘nacionalnost’ pri popisu stanovništva deklariraju kao Muslimani”.22 Da je riječ o
kasnom nacionalizmu i njegovoj tipičnoj proizvodnji protu-entropijskih obilježja vidi se po tome što se ova zajednica “osjeća kao etnička skupina, premda ih jezično nije moguće razlikovati od Srba i Hrvata i premda je vjera kojom se
razlikuju od ostalih sada napuštena vjera”.23 Povratak etničkog koji je kasnije uslijedio u Jugoslaviji, a naročito dojmljivo u Bosni i Hercegovini, pokazao je da se otpornost
na entropiju naknadno zaodijeva u tipičnu predasimilacijsku stranost ranog industrijalizma: u nepremostive kulturne i vjerske razlike. Svim etničkim zajednicama postalo je
beskrajno važno – izgledalo je to kao pitanje života i smrti
– vratiti se svome jeziku, svojoj vjeri, običajima itd.
20
“Ipak se čini vrlo vjerojatnim da će razlike između kulturnih stilova života i komunikacije, usprkos sličnoj ekonomskoj osnovi, ostati dovoljno velikim
da trebaju odvojeno opsluživanje te stoga i zasebne kulturno-političke jedinice, bez obzira na to hoće li one biti suverene ili ne”. Ibid., str. 139.
21
Anthony D. Smith, op. cit., str. 58.
22
E. Gellner, op. cit., str. 91. Ovdje treba napomenuti, kao što to prevodilac čini, da je knjiga prvi put objavljena 1983. godine.
23
Ibid., str. 92.
Status, Broj , rujan .
| 111
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
Rekonstrukcija etničkog bića išla je usporedo sa slabljenjem zajedničke političke zajednice i multietničkog kolektivnog identiteta zasnovanog na sasvim modernoj ideologiji proleterskog oslobođenja. Ovo raščaravanje je otkrilo nebrojne otpore na entropiju koji su se ukazali kao nepremostivi jazovi među jugoslavenskim nacijama. Etnička
rekonstrukcija u doba nacionalizma ne ide bez visoke kulture u kojoj se može pronaći uporište kolektivnog identiteta. U Bosni i Hercegovini tome na gotovo idealtipski način služe tri monoteističke religije kao nepresušne i pouzdane riznice distinktivnih
etničkih obilježja. Međutim, prema Gellnerovim predviđanjima, da bi ove religije mogle poslužiti kao čvrste jezgre nacionalnih kultura, one moraju proći kulturno-industrijsku preradu u kojoj će se prilagoditi današnjem sekularnom svijetu i njegovoj epistemološkoj filozofiji (da bi, na
primjer, mogle parirati različitim ideologijama). Vraćanje
vjeri velike mase onih koji nisu vjerovali upravo neumitno
potiče ovaj proces modernog preobražaja religijskih institucija i praksi.
Sistematsko sprečavanje entropije, onemogućavanje kulturne homogenosti, predstavlja za Gellnera najveću opasnost za industrijsko društvo. Na primjer, asimilacija može
biti neizvodiva ako su se na njenom putu ispriječila upadljiva rasna ili kvazi-rasna (vjerska i kulturna) obilježja. Postoje slučajevi kada se zapriječena asimilacija u kulturu većine
ne može riješiti odvajanjem u samostalnu političku jedinicu. Najčešće je to slučaj kada za to nedostaje odgovarajuća teritorijalna osnova ili kada je populacija zbog svoje nedovoljne veličine ili nedovoljnih prirodnih ili kulturnih resursa, koji se procjenjuju prije svega prema potrebama industrijske tehnologije, nesposobna za uspješan samostalan
život. Istinski problem za poredak nacija-država, čije rješenje, Gellner će to više puta podvući, još nije na vidiku,
predstavljaju populacije, uglavnom “protuentropijske manjine”, koje su suočene sa dvostrukom nemogućnošću: niti
put asimilacije niti put nezavisnosti nisu im otvoreni.
Za Gellnera će kratki osvrt na ogled njegovog kolege Johna
Plamentza o nacionalizmu “na njegovom rodnom Balkanu”, biti prilika da pokaže koliko put nezavisnosti može biti
tegoban, pa i neprohodan.24 Ne bez ironičnog tona koji se
čuje od početka čitanja “Tužnog razmišljanja jednog Crnogorca u Oxfordu”, biti ćemo upućeni u razliku zapadnog, liberalnog nacionalizma, kao nečeg “razmjerno benignog” i
onog istočnog, kao nečeg “odvratnog, osuđenog na odbojnost zbog okolnosti koje su ga potakle”.25 Dok je ovaj prvi
mogao da ostvari svoje ciljeve s “nekoliko bitaka i mnogo
neprekidne diplomatske aktivnosti”, ovom drugom, tipično balkanskom, gotovo sve je nedostajalo: visoke kulture
su još bile u začetku, populacije su se s njima tek počinjale poistovjećivati, narječja je bilo mnoštvo, vlasništvo nad
zemljom je bilo nedokučivo, itd. Kao i u drugim krajevima
svijeta, nova podjela rada je namutnula nacionalistički imperativ, ali su se “istočne prilike” pokazale posebno teškim
za njegovo ostvarenje. Proces pretvaranja društava, kultura
i teritorija u odgovarajuće podloge nove nacionalne stvarnosti bio je strahovit: s jedne strane “silovit kulturni inženjering” a, s druge, “razmjene i progoni stanovništva, manje ili više prisilne asimilacije, a katkad i likvidacije”. Simpatizirajući s moralnim gnušanjem profesora Plamentza nad
“neuobičajenom okrutnošću nacionalista”, Gellner će ipak
u ime analitičkog uvida “u neizbježnu logiku stvari” dovesti u pitanje vjerodostojnost pukog moralnog prosuđivanja (ovi nacionalisti “vjerojatno nisu ni bolji ni lošiji od bilo
koga drugog)”. Nepristrasnom analitičaru je jasno da ova
logika nalaže da se cijena preuređivanja predindustrijskog
svijeta mora platiti. Međutim zaključna rečenica u kojoj se
ovo tvrdi ipak ne pretvara nužnost procesa industrijalizacije u gvozdenu nužnost, ostavljajući prostora za “sreću, razumijevanje i odlučnost”.
Ako je u ranom industrijalizmu i njegovom procesu, da
tako kažemo, barbarskog civiliziranja možda nedostajalo
sreće – čini se da su “istočne prilike” doista bile nesretne
– ipak ostaje sumnja, otvorena i u Gellnerovom znanstvenom pristupu, u “razumijevanje” i “odlučnost” nacionalista. Ako je ova sumnja, koja daje povoda moralnom gnušanju, pobuđena već za doba najoštrijih sukoba kada su klasne i etničke razlike najveće, šta onda reći za “etničke sukobe” koji se obilježili raspad Jugoslavije? Postoji li tu nekakva
logika stvari, pogotovu logika procesa modernizacije, koja
bi mogla pružiti razloge pojava koje su zapanjile mnoge ljude? Prema Tayloru, ono što je bilo zapanjujuće u postkomunističkim masakrima u bivšoj Jugoslaviji i u bivšem Sovjetskom savezu jeste što su ove “zastrašujuće provale nasilja” izgledale kao “nazadovanja”, kao “atavističke reakcije”:
“Bosansko divljaštvo se ovim ljudima ukazalo kao nekakav
atavistički povratak, kao da su prvobitni identiteti i stare
međusobne mržnje uskrsnule na kraju XX veka”.26
Nasilno i krvavo preuređenje teritorija za nove nacionalne
države, za koje Gellner pišući svoje klasično djelo još nije
imao imena, u međuvremenu je dobilo zvučno ime: etničko čišćenje. Kako primjećuje u svom posljednjem djelu o
nacionalizmu, ovo ime je ušlo u upotrebu zahvaljujući “jugoslavenskoj tragediji”, a da bi se označio jedan jedini put
na kojem se žuđena homogenost nacionalne države “može
postići na brzu ruku”.27 Međutim, ova metoda “masovnog
ubijanja i prisilnih migracija” nipošto ne datira od najno-
24
Vidi o tome John Plamenatz, “Two Type of Nationalism”, u:: E. Kamenka (ed.), Nationalism. The Nature and Evolution of an Idea, London, 1973. Navedeno prema E. Gellner, op. cit., str. 119.
25
Ibid., str. 119-120.
26
Charles Taylor, op. cit., str. 220. (Ovdje smo prijevod malo izmijenili).
27
Ernest Gellner, Nationalism, Weidenfeld & Nicolson, London, 1997., str. 46.
112 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
vijeg doba. Njeno povlašteno historijsko mjesto jeste Centralna Evropa, a glavne godine njenog upražnjavanja su 40te godine prošlog stoljeća: Drugi svjetski rat i neposredno
poslije.28
Stare zapadne nacije su imale sreću da sa procesom njihove
homogenizacije nije trebalo žuriti. Francuzima je, na primjer, “bilo dodijeljeno hiljadu godina” da se lokalne etnije (Gala, Bretonaca, Franaka, Burgundijaca, Romana, Normana i još nekih) stope u veliku zajednicu, tako da njihovi savremeni potomci više ne pamte svoje etničko porijeklo. Gellner se poziva na Renana koji je melting potu moderne nacije, u kojem se na kraju zgotovi “blažena amnezija”, suprotstavio Otomansku imperiju u kojoj, zahvaljujući njenom miletskom uređenju, sjećanje samoupravljajućih etno-religioznih zajednica na njihovo porijeklo nikako
ne blijedi. Ovakva uprava je ustvari poticala identifikaciju na osnovu porijekla, tako da se može bez pretjerivanja
reći da su stanovnici mileta poslije nekoliko stoljeća bolje
znali šta su nego njihovi pradjedovi u razdoblju uspostavljanja carstva.29 Velike teškoće novom poretku nacija-država je ostavilo predimperijalno naslijeđe koje je toleriralo
vjerske i kulturne razlike, a u tome vrhuni Otomanski milet sistem: ako su se “istočne prilike” i njihove nerazmrsive etno-religiozne izmiješanosti pokazale posebno teškim,
onda je tome sigurno važan razlog što je ova imperija mogla biti ocijenjena kao “najrazvijeniji model neliberalne religijske tolerancije”.30 Kod malih nacija “južno i istočno od
Habsburške monarhije” uvođenje modernih teritorijalnopolitičkih jedinica se moralo pokazati kao beskrajno nasilan i bolan proces. Ne samo posljednji ratovi u regiji nego
i neprikosnovena poslijeratna vladavina etno-politike pokazuju da rasijecanje živog tkiva nekadašnjih imperija još
nije završeno.
Treba li onda “divljaštvo u Bosni” shvatiti kao posljedicu
višestoljetnog života u zadivljujućoj etničkoj raznovrsnosti i religijskoj toleranciji? Da li je poredak centralno-državnog osnaživanja etno-religijskih identiteta pripremio tlo
za “postkomunističke masakre”? Ili je to prije bio komunistički poredak za koji su mnogi primijetili da je “zamrznuo
postojeće etničke razlike”? Ili je i jedno i drugo povijesno
iskustvo pružilo čarobnu formulu začuđujuće etničke netrpeljivosti? Šta je sa modernim prosvjećujućim oslobađanjem, koliko je ono doprinijelo “divljaštvu” nacionalno
osviještenih masa? Umjesto pozivanja na nekakvu atavističku reakciju savremenih nacionalista, nije li primjerenije
govoriti o sasvim modernim reakcijama? Možda ipak postimperijalna i postkomunistička demokratizacija, koja napokon svrgava tuđu centralnu vlast, ne stvara nego upravo
oslobađa dugo pripremanu “eksplozivnu smjesu”? Može li
se i nakon posljednjih balkanskih ratova ustvrditi da lokalni nacionalisti “vjerojatno nisu ni bolji ni lošiji od bilo koga
drugog?”
Po svemu sudeći Taylor je upravu: da bi saznali odgovora
na ova pitanja morali bismo više znati o samim izvorima
nacionalizma. Ovaj kanadski filozof smatra da i najuzornija
tumačenja nacionalizma još traže svoju najvažniju dopunu.
Koliko god Gellnerove analize, na primjer, bile prihvatljive, one nam ne nude odgovor na ono najvažnije: kako to da
se neka manjina počinje osjećati drukčijom i ne prihvaćati
gledište većine. Izvori nacionalizma leži tamo gdje ne dopiru analize posvećene podjeli rada, državnom ustrojstvu,
interakciji kultura ili kulturnom preobražaju itd. Sve te
analize na kraju krajeva pretpostavljaju nacionalni osjećaj,
polaze od datosti onog najvažnijeg u njihovoj analizi. Pitanje je da li je ovaj registar osjećanja uopće dostupan analizi. Na to duboku sumnju baca “stalno odgođeno ispitivanja
izvora nacionalizma”, na koje nas Taylor podsjeća.
Važno je primijetiti da i za jednog i za drugog autora nacionalizam pojmljen prije svega kao manjinski nacionalizam.
Uključenost u veće tijelo nacije je već pretpostavljena. Vidjeli smo, kod Gellnera je konstitucija prvih velikih nacija ispuštena iz razmatranja, a kod Taylora su francuska i američka nacija po svojoj prvobitnoj konstituciji republikanske (patriotizam zakona), a ne nacionalističke (patriotizam pred-političke pripadnosti). Zato
je za Taylora jedno od prvih pitanja o izvorima nacionalizma postavljeno iz povijesne perspektive pitanje “zašto Nijemci nisu mogli naprosto biti zadovoljni s time da ostanu
dio Napoleonove liberalizirajuće imperije, kao što je to Hegel mogao poželjeti?”31 U današnjem dobu manjinski nacionalizam postaje gotovo jedinim oblikom u kojem vidimo
nacionalizam: možda ponajprije zato što to više nije nacionalizam rane industrijalizacije nego otpor onih koji su bili
sposobni za uspješnu asimilaciju.32 Ako Taylor smatra da je
najvažnije pitanje sada pitanje o tome kako se rađa nacionalno osjećanje, onda ovu zagonetku, zahvaljujući Gellneru, možemo postaviti u sasvim jasan kontekst druge faze
nacionalizma. Tada pitanje o izvorima nacionalizma postaje pitanje o motivima, modusima i mehanizmima stvaranja i njegovanja “protu-entropijskih obilježja”. Pokretanje
28
“Naravno, napominje autor, ove metode nisu bile izumljene 40-ih godina. Sve se to desilo Armenima vrlo rano; u nešto skromnijem obimu nešto od
toga se desilo na kraju Balkanskih ratova; desilo se i Grcima i Turcima na početku 20-ih godina; danas se to dešava u bivšoj Jugoslaviji i u razmjerno
mnogo manjem obimu u bivšem SSR-u. No uistinu izuzetan period ovog procesa su bile 40-e godine”. Ibid., str. 47.
29
Analogija se svakako može postaviti i sa današnjim vremenom u kojem strasni istraživači prošlosti, nakon kolektivnog etničkog buđenja, moraju biti
razočarani kada shvate koliko malo “nacionalne samosvijesti” nalaze kod svojih herojskih predaka.
30
Vidi o tome, na primjer, Will Kymlicka, Multicultural Citizenship, Clarendon Press, Oxford, 1995, str.158.
31
Charles Taylor, op. cit., str. 241.
32
Kao što to primjećuju dva ugledna autora, “polje reprodukcije nacija, širenja i korištenja forme nacije, danas je još otvoreno samo za nekadašnje periferije i polu-periferije”. Cf. Etienne Balibar i Immanuel Wallerstein, Les identités ambiguës, Les éditions la découverte, Paris, 1990, str. 124.
Status, Broj , rujan .
| 113
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
takvog istraživanja Taylor opisuje kao pokušaj da se zaroni u neispitane dubine: zato što bi sada modernost trebalo
istražiti s njene nepristupačne, tamne strane; naime onakvu “kakva je življena iznutra”.
Koliko god naš pogled teško prodirao na ovu drugu stranu, može se s pouzdanošću reći da se nacionalizam ovdje
ukazuje prije svega kao politika identiteta u kojoj novi, moderni koncept ljudskog dostojanstva, kojeg svi ljudi moraju
uživati podjednako, igra odlučujuću ulogu. Val modernizacije ili, tačnije, njeni sukcesivni valovi, predstavljaju prijetnju tradicionalnoj kulturi, jer je mogu “naprosto progutati
i izručiti promjenama”. Međutim, ova prijetnja nije naprosto izvanjska. Nije neodoljiva samo “glad za industrijskim
obiljem”, za koju primjećuje Gellner da kada se jednom
osjeti postaje neutaživa, nego je ništa manje neodoljiv i poziv da se uživa u dostojanstvu koje odsada, za razliku od
nekadašnje hijerarhijski raspodijeljene časti, a zahvaljujući novom modelu demokratskog legitimiranja, pripada svima. Osvajačke zapadne kulture ne pokreću samo eksploataciju nego bude i snažne osjećaje superiornosti i inferiornosti. Modernizacija na taj način pruža i uskraćuje dostojanstvo čitavim narodima: ona postavlja izazov njihovom
dostojanstvu. Ovaj izazov ponajprije osjećaju elite naroda
izloženih modernizaciji. Upravo njihov bolji položaj u poretku društva eksploatacije, u usporedbi sa njihovim siromašnim sunarodnjacima, otkriva da je glavni cilj koje pred
sebe po pravilu postavljaju: izaći što prije iz stanja zaostalosti, također, ako ne i prije svega, pitanje dostojanstva.33 Taylor je uvjeren da nacionalizam nastaje upravo iz situacije rivaliteta među čitavim narodima. Pretpostavka
ove situacije je vrlo rano sklopljeni brak između narodne
suverenosti i etniciteta. Pokazalo se da “moderna država
mora davati podstreka snažnom zajedničkom identitetu”,34
a da je taj identitet u osnovi predpolitički: etnički, kulturni ili religijski. Traganje za izvorima nacionalizma raskriva,
dakle, konstitutivnu napetost u samom konceptu moderne
političke zajednice, napetost između njenog istovremeno
građanskog i nacionalnog određenja.35
Zato se može ustvrditi da se nacionalizam istovremeno rađa iz svijesti o prikraćenosti u demokratskom odlučivanju,, u kojem se nečiji glas sistematski
ne čuje, i osjećanja snažnog asimilacijskog pritiska.
Građani drugog reda počinju da uviđaju političko značenje svog drukčijeg, nevećinskog identiteta. Upravo vrijednosti i norme građanske politike identiteta daju snažan i
33
neodoljiv zamah nacionalističkoj politici razlike. Nacionalni identitet je moderan, jer se u bitnom smislu konstituira
u ovoj situaciji rivaliteta kroz svoj odnos sa dominantnim
identitetom. Taylor slijedi Gellnera u uvjerenju da su osnovni sadržaji njegove konstitucije, raznovrsno predpolitičko
kulturno naslijeđe, sirovine koje podliježu preradi. Konstitutivna uloga Drugog u gradnji vlastitog identiteta neumitno uvlači nacionalnu politiku u politiku priznanja.36 Ova
politika pretpostavlja ne samo ograničenu situaciju rivaliteta nego sasvim dalekosežni utjecaj modernizacije: svjetsku javnu sferu u kojoj se nacije čiji je “identitet ranjiv na
nepriznanje” grčevito bore za svoje priznanje.
Taylorov je zaključak da je nacionalizam sasvim moderan
fenomen, gledajući čak i sa ove unutarnje strane procesa modernizacije: jer i samo nacionalno osjećanje nije ništa atavističko nego je “moglo nastati samo u modernosti”.
Povezujući nastanak nacionalnog osjećaja s specifičnim
industrijskim, političkim, a pogotovu moralnim kontekstom, Taylor će poput Gellnera ustvrditi – ipak, za razliku od ovog drugog, sa izvjesnom, primjetnom modulacijom koja ostavlja prostora za ono što isključuje – da “uznemirujući scenariji nacionalističkih sukoba – separatistički
pokreti, politike asimilacije, napeti kompromisi i slično –
nisu naprosto rezultat bezrazložne krvožednosti, a još manje su rezultat nekakve regresije na predmoderne plemenske identitete, nego su u velikoj mjeri proizvod situacije rivaliteta koja je suštinski moderna u svojoj strukturi i u svojim ulozima”.37
Odbacivanje asimilacije, pri čemu su glavni ulozi očuvanje vlastitog dostojanstva i želja za priznanjem potisnutog
identiteta, opisuje ili makar naznačuje proces nastanka elite opredijeljene za nacionalnu stvar. Taylor napominje da
je još teže, ali i još važnije, objasniti drugu fazu u rađanju
nacionalizma: prenošenje nacionalnog osjećanja na mase,
njihovu “galvanizaciju”. Sa sviješću da čini pionirske korake u sasvim novom pravcu, on će s puno opreza i nespokojstva pokušati reći nešto i o ovoj drugoj fazi. Teško je posumnjati da ovdje ne postoje dva sasvim različita mehanizma
prenošenja izvornog nazora elita: jedan zasnovan na slobodnoj volji, drugi na nužnosti i strahu. Prvi mehanizam
je na uzoran način oličen u utjecaju gandijevske politike
na mase: zahvaljujući karizmatskoj privlačnosti Gandija i
njegovih sljedbenika, te samoj sili privlačnosti moderne visoke kulture, sve više ljudi je privučeno željom da pristupe nacionalističkoj eliti, da je oponašaju i da se s njom sto-
“Ali izazov proživljavaju elite koje su izuzetno zabrinute u određenom registru, u registru dostojanstva”. Charles Taylor, op. cit. 243.
Ibid., str. 238.
35
Taylorovim riječima: “Svi su građani, bez razlike, pa ipak država ima svoj raison d’être u kulturnoj naciji kojoj ne pripadaju svi građani”.Ibid., str. 256.
Pobliže o Taylorovom promišljanju “samo-poričućih obilježja moderne demokracije” vidi kod Nicholas H. Smith, Charles Taylor. Meaning, Morals and
Modernity, Polity Press, Cambridge, 2002., str. 170-171.
36
Detaljnije o tome vidi u: Charles Taylor, “Politika priznanja” u: Amy Gutmann (ed.), Multiculturalism, Examing the Politics of Recognition, Princeton University Press, Princeton, 1994.
37
Charles Taylor, “Nacionalizam i modernost”, str. 238-239. (Prijevod je ponešto izmijenjen, a podvlačenja su moja.)
34
114 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
pe. Međutim, moguće je, a danas je to sve češće slučaj, da
se prenošenje prvobitne vizije ne ostvaruje buđenjem želje da se slijede uzorne vođe u njihovom plemenitom dostojanstvu i poticajnoj imaginaciji nego sijanjem mržnje i
potkrepljivanjem smrtnih prijetnji. Nacionalizam postaje masovan pred prijetnjom rasplamsavanja drugih
nacionalizama. Nacionalističke elite su spremne sve
učiniti da bi pokazale koliko je stvarna opasnost progona i genocida. Pritom se krug mržnje i straha brzo
zatvara: svi nacionalizmi nastaju kao posljedica drugih i zauzimaju obrambeni stav, postajući tako istinska prijetnja drugima. Taylor će svoju skicu “sekundarne i defanzivne varijante” masovnog nacionalizma ponuditi pod utiskom nedavnih događaja u Hrvatskoj i Bosni.38
Ovdje su manjine, koje se baš ne mogu nazvati “elitama”, u
svojoj strašnoj “igri provokacija i protu-provokacija”, radile na inženjeringu rascjepa, uspjevši na kraju da “raspore
niti suživota, čak i mješovitih brakova, koje su možda stoljećima trajale”. Mračni scenariji provokativnog nacionalističkog buđenja masa na kraju su proizveli sumornu sliku
stvarnosti nepomirljivih podjela, zemlju-amblem etničke
mržnje i netrpeljivosti.
“Na kraju svega, svaka zajednica je postavljena protiv one
druge, možda čak i geografski odvojena u ‘etnički čiste’
džepove, prepune mržnje i straha, koje se hrane pričama o
zverstvima, i često se oseća izdanom i izgubljenom. Svaka
je zajednica sada u zahvatu moćnog nacionalizma, bezobzirno stremi vlastitoj formi čistog ‘samo-određenja’…”39
Prihvatimo li ovaj Taylorov opis, shvatit ćemo da su nacionalisti u Bosni ipak lošiji od nekih drugih nacionalista.
Nisu oni samo uspješniji od drugih sijača mržnje koje možemo ubrojiti u isti model obrambenog nacionalizma; na
primjer, podsjeća nas autor, pred istim strašnim izazovima krvoprolića i terora, veze između Hindusa i Sika u Pendžabu su se pokazale mnogo čvršćima. Ako ih po njihovim djelima, usprkos svim sumnjama, još nekako i možemo uvrstiti u klasu “obrambenih” nacionalizama, onda ih
njihove aspiracije, koje su naročito vidljive u poslijeratnom
dobu, izdvajaju u posebnu klasu unutar važnije podjele: u
neliberalne nacionaliste. Za Taylora podjela na liberalni i
neliberalni nacionalizam je beskrajno važna, jer nas oslobađa predrasude o jedno jedinoj sili koja se ispoljava na
mnogim mjestima, negdje s više, a negdje s manje snage.
Prema njegovom uvjerenju, bez takve distinkcije bili bi u
iskušenju da “bosanske Srbe i stanovnike Kvebeka podvedemo pod istu kategoriju”.40 Liberalni nacionalizam jeste
onaj koji u sebe uključuje konstitutivne principe liberalizma: prava i jednakosti zajamčena su svim građanima, “bez obzira na razlike, čak i razlike u etnicitetu”. Ono što odlikuje postjugoslavenski nacionalizam
jeste “čisto etnička, čak rasna” definicija nacionalnog
identiteta. Nove nacije su ekskluzivističke u meri koja se
ne može pomiriti sa liberalističkim uvjerenjima: zbog kvazi-prirodnih obilježja etabliranog nacionalnog identiteta i
“najmanje strani stranci” ne mogu ispuniti kriterije ulaska
u političku zajednicu Takvi neispunjivi kriteriji su u jakom
kontrastu sa niskim pragom ulaska imigranata u liberalna
društva zapada: poznavanje jezika i nacionalne historije
može biti sasvim dovoljno.
Na kraju će Taylor otkriti svoju formulu divljaštva u
Bosni i njenom zaleđu. To je kombinacija modernih i
predmodernih sastojaka neliberalnog nacionalizma.
Ovaj nacionalizam gorljivo prihvata izvanjske doprinose
modernosti: “državnu moć, ekonomski razvitak, čak nešto
poput ukidanja tradicionalnih hijerarhija u ime narodnog
suvereniteta”.41Međutim, unutarnji učinci modernosti koji
proizlaze iz vladavine prava i legitimnih zakona, a pretpostavljaju još od Rousseau sagledanu neophodnost povezivanja individualnih prava i građanskih obaveza,42 ostaju
uglavnom negativni: duboko je nagrižena supstanca tradicionalnog morala i običajnosti. Iako postoji čitava infrastruktura moderne države, liberalna politika tu nema nikakvo uporište. Kako primjećuje Taylor, ona ga na Balkanu
nije nikad ni imala. Bez takvog uporišta, elementi moderne
politike koji su nekako usvojeni još više “otežavaju stvari”.
Taylorova sumnja u građanske vrline novih društava je tolika da, ako je opravdana, onda svirepost najstrašnijih nacionalista ne bi trebala nikog da čudi.43
Zanimljivo je da Will Kymlicka, koji je napisao prilično
oštar komentar ovog Taylorovog ogleda, u kojem je prakti-
38
“Ali postoji i drugi način kako nacionalizam može postati masovni pokret, gdje su obični ljudi u njega regrutovani, a da nužno ne učestvuju u izvornoj zamisli. Ponekad aktivne manjine, i same pokrenute nacionalističkim strahovima i aspiracijama, počinju da izmišljaju osjećaj nesklada, nepovjerenja, mržnje među populacijama koje su do tada živjele jedne pored drugih u nekoj vrsti sloge. Teroristička ubistva mogu ovo postići ili, pak, zverstva
koja su počinila naoružane bande, identifikovane kao pripadnici jedne grupe, protiv druge zajednice. Onda ljudi koji nisu uključeni u sve to mogu početi da iskazuju nepoverenje prema svojim susedima, iako možda ni ovi takođe nisu umešani. Svaka zajednica okuplja svoje članove u strahu i zbog zaštite. Ali rezultat je da oni počinju da opravdavaju ili barem da ne protestuju protiv delovanja njihovih samoproklamovanih jedinica za ‘samoodbranu’,
dok ovi možda počinju da ‘čiste’ susjede koji su sada nedostojni poverenja. Scenario je suviše sumorno poznat iz nedavnih događaja u Hrvatskoj i Bosni”. Ibid., str. 248.
39
Ibid., str. 249.
40
Ibid., str. 220.
41
Ibid., str. 257.
42
Richard Dagger, Civic Virtues. Rights, Citizenship, and Republican Liberalism, Oxford University Press
43
“Tradicionalna društva u ponašanju prema strancima barem priznaju neka moralna ograničenja, ma koliko često bila kršena. Ali pred licem suverene
nacionalne volje, izvora sveg prava, ne može stajati ništa drugo”. Charles Taylor, “Nacionalizam i modernost”, str. 257.
Status, Broj , rujan .
| 115
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
čno čitav pokušaj novog pristupa “izvorima nacionalizma”
odbačen, ipak na kraju potpisuje razgraničenje na liberalni i neliberalni nacionalizam, ne sumnjajući u njegovu važnost. Da bi pokazao neutemeljenost potrage za izvorima,
koja se nadovezuje na utrte putove Gellnera i Andersona,
Kymlicka će ponovo utvrditi pouzdanost rezultata njihove
analize konteksta nastanka nacionalizma, prije svega uvida da “moderni politički život ima u sebi neumitnu nacionalnu dimenziju”.44 Kao i u nekim drugim prilikama, za
glavnu tačku neprihvatljivosti uvriježenog liberalističkog
stanovišta poslužit će Michael Walzerov argument o neophodnosti “strogog razdvajanja države i etniciteta”.45 Tvrdeći da je sagrađen na krivoj analogiji odvajanja religije od
države, Kymlicka će ga proglasiti “očevidno pogrešnim”.46
Za razliku od religije, jezik i kultura moraju imati jak oslonac u državnim institucijama da bi uopće mogli opstati.
S druge strane, kao što se to najlakše vidi povodom pitanja izbora službenog jezika, država će uvijek morati prigrliti neku etničku kulturu i tako dati poticaj njenom procvatu. To znači da modernizirajući projekt izgradnje nacije nužno proizvodi manjinske nacionalizme. Razlozi njihovog nastanka nisu bitno drukčiji od onih koji upravljaju
većinskim nacionalizmom. Kymlicka zamjera Tayloru što
je svoju analizu usredsrijedio samo na nacionalizam manjina, ponukavši tako svoje čitaoce da povjeruju kako ima
nešto “čudno i neobično u privrženosti njihovom vlastitom
jeziku i kulturi”.47 Čitav okret od konteksta nacionalizma
ka njegovim izvorima pretpostavlja da postoji “kvalitativna razlika” između dva nacionalizma. Zato će Kymlicka
čitav pokušaj navodno dubljeg objašnjenja izvora, u kojem
se, kako primjećuje, starija teorija o politici priznanja primjenjuje na novu zadaću, odbaciti kao “nepotrebnu komplikaciju” koja zamračuje “prilično jasan i zdravorazumski
fenomen”.48
Iako su Gellnerove i Andersonove analize nastanka nacionalizma, po Kymlickinom sudu, dovoljno uvjerljive, one
ipak trebaju biti dopunjene. Međutim, one ne trebaju biti
dopunjene nekom teorijom o skrivenim izvorima nacionalnog osjećanja. Ono što još izmiče našem saznanju jeste
44
ustvari odgovor na pitanje zašto se neki, naročito manjinski nacionalizmi, konstituiraju kao neliberalni. Zagonetan
ostaje onaj višak nasilja i tlačenja kada neki narod napokon
stekne svoju državu i ispuni svoj legitimni interes zaštite i
njegovanja svoje kulture i jezika. Jednom kada oni steknu
“takav službeni položaj, onda su sve rasističke, tlačiteljske i
samo-veličajuće mjere suvišne i nepravedne”.49
***
Nije li se Gellner ipak prevario govoreći o slabosti nacionalizma? Nije li nedavno “ponovno uskrsnuće nacionalnog osjećaja” opovrglo njegova predviđanja?50 Kritizirajući Taylora, Kymlicka će se pozvati na “činjenicu da je gotovo svaka nacionalna grupa u ovom stoljeću pokrenula borbu”, spominjući pritom Walkera Connora koji je “otišao
tako daleko da je sugerirao da nema primjera da je
ijedna priznata nacionalna grupa u ovom stoljeću dobrovoljno pristala da bude asimilirana u drugu kulturu”.51 Novo proljeće nacija i žestoke borbe koje je ono pokrenulo doveli su do rušenja dugo održavanih barijera postavljenih prema daljim secesijama.52 Među novim državama nasljednicama pojavile su se i bivše jugoslavenske republike. Među njima i Bosna i Hercegovina. Međutim, kod
nje princip etničke secesije nije mogao biti uvažen. Bosna
i Hercegovina se u novom regionalnom poretku malih država nije mogla pojaviti kao nacija-država. Ova multietnička zemlja duge državne tradicije nije mogla ispuniti neophodne uvjete i kriterije modernog projekta gradnje nacije,
osim po cijenu “etničkog čišćenja” i svog vlastitog dokinuća. Sve do posljednjeg rata imperijalno naslijeđe, koje stvara karakteristične “istočne prilike”, ostalo je gotovo nedirnuto. Gellnerovo zapažanje se ponovo pokazalo istinitim:
za razliku od otomanskih Turaka, “njihovi razbojnički nasljednici nemaju mira sve dok ne nametnu nacionalističko
načelo cuius regio, eius lingua”.53 Nemir nacionalista je naročito izazvao nedostatak teritorijalne osnove njihove nacije. Ovaj nemir je Gellner, vidjeli smo, povezao sa “samom
logikom stvari”. On se mogao pretvoriti u goropadnost koja
Will Kymlicka, “The Sources of Nationalism. Commentary on Taylor”, u: Robert McKim and Jeff McMahan, op. cit., str. 57.
Vidi, na primjer, Will Kymlicka, Politics in the Vernacular. Nationalism, Multiculturalism, and Citizenship, Oxford University Press, Oxford and New
York, 2001., str. 23-24.
46
Ibid., str. 58.
47
Ibid., str. 62.
48
Ibid.
49
Ibid., str. 63.
50
Svoj uvod u zbornik u kojem su objavljeni i Taylorov i Kymlickin prilog, Robert McKim i Jeff McMahan započinju slijedećim riječima: “Neosporno je
da je ponovno uskrsnuće nacionalnog osjećaja u mnogim područjima svijeta jedan od najvažnijih i najmanje predviđenih fenomena savremene međunarodne politike”. Cf. The Morality of Nationalism, Introduction, str. 3.
51
Ibid., str. 60.
52
Kao što primjećuje Anthony D. Smith, “od 1991. godine najmanje osamnaest novih nacionalnih država je bilo priznato kao ‘države nasljednice’ a principu etničke secesije na osnovu volje naroda je bilo udovoljeno, mada nevoljko. Ovo je uslijedilo nakon dugog perioda općenitog odbijanja kojeg su se
tokom četrdeset godina Hladnog rata pridržavale velike sile, a bilo je narušeno samo u posebnim slučajevima Singapura i Bangladeša. Nations and Nationalism in a Global Era, Polity Press, Cambridge, 1995., str. 104.
53
E. Gellner, Nacije i nacionalizam, str. 65.
45
116 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
je u plamen pretvorila čitavu zemlju možda ponajviše zato
što su etnički identiteti kristalizirani u nacionalne identitete tako da ih nikakav snažniji zajednički identitet nije mogao zauzdati i smiriti. Bez ovog identiteta, sve izgleda tako
kao da je neminovni proces secesije naišao na nekakvu prirodnu zapreku, poput brane na tlu, koju su nametnule povijesne okolnosti. Prkoseći nacionalističkom kriteriju političke legitimnosti, ne ubraja li se Bosna i Hercegovina u
“sve one raznolike državice rasute po globusu kao ostaci
prednacionalističkog doba, ponekad stvorene kao ustupci zemljopisnim slučajnostima ili političkim kompromisima”?54
Proces konstitucije nekadašnjih etnija u nacije je završen
ili gotovo završen. Bosna i Hercegovina je u stvarnosti tro-nacionalna država. Kao tri “konstitutivna naroda” u jednoj državi, Bošnjaci, Hrvati i Srbi su svoje etničke kulture utemeljili i osigurali u zajedničkim
i odvojenim državnim institucijama. Intenzivni proces
političkog etabliranja su pratile i posljednje etape prerade
etničke kulture u visoku nacionalnu kulturu: standardizacija jezika, oblikovanje korpusa nacionalnih književnosti,
nastavni programi tzv. nacionalnih predmeta, nacionalni
masovni mediji itd. Dejtonski ustav, kao aneks mirovnog
sporazuma kojim je na kompromisan način okončan rat
u zemlji, omogućio je ovu polovičnu realizaciju nacionalističkog principa, zadržavši nacije, kao glavne aktere političkog života i posljednje osnove političke legitimacije,
u labavoj državnoj zajednici. Takva realizacija, koliko god
bila nepotpuna, nalagala je osiguravanje teritorijalne osnove glavnih kolektivnih subjekata države. Na taj način je međunarodni sporazum koji je okončao etničko čišćenje ipak,
koliko god to bilo uvjetno, etnički podijelio zemlju. Međutim, očevidni ustupci višestrukim nacionalnim stvarnostima nisu zatvorili putove reintegracije zemlje. U Ustav su
ugrađeni i mehanizmi koji omogućavaju reintegraciju bosanskohercegovačkog društva, počevši od same mogućnosti promjene ovog najvišeg pravnog akta. Najvažnije je što
perspektiva ove reintegracije nije zatvorena na svojoj temeljnoj razini: na razini politike identiteta. Za nacionalističku politiku postoji sasvim subverzivan element ugrađen u
“osnivački akt”: tamo se Bošnjaci, Hrvati i Srbi ne nazivaju nacijama nego narodima (peoples). Time oni još zadržavaju kapacitet etničkih skupina za nacionalnim preoblikovanjem. Tamo gdje se možda najviše vrijeđa ponos nacionalista, tamo se možda najodlučnije dovode u pitanje rezultati etničkog čišćenja: u sasvim strogom razgraničenju etničkog i nacionalnog identiteta može se reći da
nema nacije bez teritorijalne osnove koja joj neosporno pripada.55
Uskraćivanje ekskluzivnog prava na teritoriju bosanskohercegovačkim nacijama jeste pitanje pravednosti. Međutim, takvo uskraćivanje se suočava sa opravdanim zahtjevom etnija da se konstituiraju u nacije. Inercija nedovršenih ili gotovo dovršenih nacija vuče u tom pravcu. Za
neke nacionaliste je nepojmljivo da su njihovi sunarodnjaci izvan granica pripadnici nacija, a oni etničkih grupa. Za
druge, da im se ne priznaje da su oni ipak nacija-jezgra koja
Bosnu i Hercegovinu može napokon pretvoriti u “normalnu naciju-državu”. Suprotstavljanje podjeli ima iza sebe
stvarnost multietničkog i multikulturnog društva, koja je
talog duge imperijalne i kvazi-imperijalne (komunističke)
prošlosti. Zalaganje za podjelu ima iza sebe stvarnost ratne traume i etničke distance (“zlodjela drugih se više nikada ne mogu zaboraviti”) iza koje stoje snažne aspiracije nacionalista. Ko bi danas mogao sa sigurnošću odbaciti Taylorovu mračnu slutnju da je “svaka je zajednica sada u zahvatu moćnog nacionalizma i da bezobzirno stremi vlastitoj formi čistog ‘samo-određenja’”? Ono što bi svakako učinilo nezaustavljivim proces re-teritorijalizacije (G. Deleuze) etnija, nakon kojeg bi tri bosanskohercegovačke nacije osvanule jedna pored druge međusobno teritorijalno razgraničene, jeste mirnodopska, makar naizgled nenasilna,
migracija stanovništva. Nažalost, nije teško primijetiti da u
poslijeratnom periodu postoji sasvim izražen trend “konsolidacije tri monoetnička entiteta, koja se plaća gigantskom razmjenom izbjeglica”.56 Jedan od snažnih generatora raseljavanja stanovništva jeste i to što je njihov položaj, u
ime same pravednosti, previše visoko postavljen u najvišim
pravnim aktima: “konstitutivni narodi” se u “tuđim” kantonima i entitetima objektivno pojavljuju u položaju nacionalne manjine, a da im nisu osigurani dovoljno efikasni
mehanizmi zaštite predviđeni za takav status.
Nijedna politička zajednica ne može opstati bez zajedničkog identiteta ili barem izvjesne mjere međusobne solidarnosti njenih članova. Jedan od prvih uvjeta reintegracije bosanskohercegovačkog društva jeste obnova povjerenja. Taylor nas upozorava da “moderna država mora davati podstreka snažnom zajedničkom identitetu”.57 Međutim,
da bi to mogla činiti ona već mora imati dovoljno pouzdan
oslonac u međusobnom povjerenju njenih grupa i pojedinaca. Potičući patriotska osjećanja njihovih građana, nacionalizam u nacijama-državama upravo osigurava ovo čvrsto tlo. Ali ga isto tako potkopava u multinacionalnim državama. Kao što primjećuje Kymlicka, ove složene države
ovise o nečemu što same nikako ne mogu proizvesti: o “jakom osjećaju međusobne poistovjećenosti”. Sve strategije
međusobnog zbližavanja (ukazivanje na zajedničke vrijednosti, na važnost privrženosti, gradnja saveza i udruže-
54
Ibid., str. 64-65.
T.K. Oommen, Citizenship, Nationality and Ethnicity, Polity Press, Cambridge, 1997. str. 54. Tamo čitamo: “U terminima konceptualizacije koju predlažem, narod može sačinjavati naciju, ali da bi bio nacija narod mora imati svoju vlastitu teritoriju. Narod bez teritorije sačinjava etniju”.
56
Jean-Arnault Dérens, Balkans: la crise, str. 284.
57
Charles Taylor, “Nacionalizam i modernost”, str. 238.
55
Status, Broj , rujan .
| 117
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
nja, jačanje zajedničkih institucija, poučavanje o zajedničkoj historiji, veličanje heroja iz prošlosti itd.) već pretpostavljaju snažnu solidarnosti koju bi još da uvećaju. Ovaj autor vjeruje da takvu solidarnost imaju Švicarci,
pa u dovoljnoj mjeri i Kanađani. Ali dodaje da “nije jasno
kako druge multinacionalne zemlje mogu pokušati
da stvore takvu razinu solidarnosti tamo gdje ona već
ne postoji”.58
Govoreći o različitim režimima tolerancije, Michael Walzer je od danas dominantne klase nacija-država odvojio
konsocijacije, dvo-nacionalne i tro-nacionalne države nastale povlačenjem multinacionalnih imperija sa historijske scene. Program njihovog održanja u postimperijalnom
dobu je nazvao herojskim, jer one “nastoje da održe imperijalnu koegzistenciju bez imperijalne birokracije i bez distance koja je od ovih birokrata pravila više ili manje nepristrane vladare”.59 U takve države je ubrojio Belgiju, Švicarsku, Cipar, Libanon, dodavši im i “mrtvorođenu Bosnu”.60 Konsocijacije su režimi stalnog, neizvjesnog
i iscrpljujućeg pregovaranja i nagađanja između više
ili manje ravnopravnih zajednica, tj. njihovih elita.
Nad njihovom budućnošću stalno lebdi sjenka raspada i
propasti, kao što je pokazao građanski rat u Libanonu. Ova
zlokobna sjenka je ustvari mogućnost poremećaja krhke
ravnoteže među pregovaračkim zajednicama i pretvaranja konsocijacije u naciju-državu. Ne treba puno, dovoljan
je izraženiji demografski rast jedne zajednice, pa da se ona
druga odjednom zatekne u položaju manjine. Dakako, najveća opasnost za suživot su “nacionalistički i religijski žar
i njihovi neizbježni pratioci, nepovjerenje i strah”.61 Zato je
za konsocijacije bitno da su imale duže povijesno iskustvo
dijeljenja zajedničke sudbine. Njih je upravo obilježilo višestoljetno iskustvo zajedničke podređenosti moćnoj centralnoj vlasti, a često i zajednički otpor protiv nje. Međusobno formalno priznanje i zasnivanje državne zajednice dolazi tek na posljednjim stranicama duge zajedničke hronike. Pred iskušenjima modernosti povjerenje se napaja na
veoma starim izvorima.
Vidimo da Walzerov opis uglavnom odgovora i staroj i novoj fizionomiji Bosne. Pa ipak, da li je on u pravu smatrajući ovu državnu zajednicu mrtvorođenom? Da li je etnički
sukob, koji je prethodio formalnom međusobnom priznanju “napokon oslobođenih nacija”, uistinu podsjekao drevne korijenje povjerenja? Uistinu je teško, ako ne i nemoguće, održati ovaj zahtjevni režim tolerancije ako se onaj
58
drugi, najbliži susjed, pojavljuje kao otvoreni ili skriveni
smrtni neprijatelj. Čini se da je još dug put čak i do simboličkog obreda međunacionalnog pomirenja. Pitanje je
može li se jednom izgubljeno povjerenje uopće povratiti.
Pritom treba imati na umu Kymlickino upozorenje da multinacionalna država, koliko god bila snažna, ovisi o njegovoj tananoj niti.
Međutim, sam će Walzer istaći da međusobna tolerancija
u ovakvim državama ne ovisi “toliko o povjerenju u dobru
volju onih drugih koliko o povjerenju u zajedničke institucije koje štite od učinaka zle volje”.62 Činjenica da same ove
najvažnije institucije osigurava tzv. međunarodna zajednica jamči dalji opstanak bosanskohercegovačke konsocijacije. Nadalje, činjenica značajnog upliva “stranaca”, počevši
od njihovog vojnog i ekonomskog, pa do administrativnog
i humanitarnog prisustva, dovodi u sumnju samu pretpostavku o postimperijalnom dobu. Ozbiljno ograničeni suverenitet susjednih monoetničkih nacija, kojem se one nisu
mogle nadati u svom konačnom oslobođenju, umnogome
potvrđuje takvu sumnju. Ipak, usprkos ponekad pompoznim otporima, ne treba previdjeti veliku, upravo preveliku spremnost lokalnih zajednica, u njihovim etno-religijskim jezgrama, uvjetovanu beskrajno dugo uvježbavanim
kolektivnim refleksima i trajnim habitualnostima najstarijih slojeva kolektivnog sopstva, da se u sadašnjem vremenu načini neka vrsta remake-a milet sistema. Ova prevelika spremnost na obnovu kolonijalnog poretka, s kojom se ustvari multikulturalizam želi izigrati “kako bi
se uspostavile kulturne enklave”,63 možda je najveća
prepreka izgradnji zajedničkog građanskog društva.
Ako je istina da nacionalističku politiku predvodi njena
kulturna politika, onda ugrađivanje homogenih etničkih
kultura u zglobove državnih institucija porađa sumorne
slutnje. Gellner je homogenizirajuće nacionalne kulture
usporedio sa “divovskim akvarijima ili zračnim komorama” u kojima mogu disati samo pripadnici jedne nacije.
Postavljanje ovih neprozirnih akvarija je u punom jeku, ali
još dovoljno zraka ima u međuprostorima. Ne izvire li odatle još možda najveća nada?
Ugo Vlaisavljevi roen je u Visokom . godine. Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu, gdje predaje ontologiju i epistemologiju. Poznat je i kao prevodilac novije filozofske literature.
Will Kymlicka, Multicultural Citizenship, str. 191.
Michael Walzer, On Toleration, Yale University Press, New Haven and London, 1997., str. 22.
60
Ovu nezavidnu kvalifikaciju će ponoviti i na drugom mjestu, u članku koji je pod naslovom “Politics of Difference. Statehood and Toleration in a Multicultural World” objavio u navedenom zborniku Roberta McKima i Jeffa McMahana, str. 248.
61
Michael Walzer, On Toleration, str. 24
62
Ibid., str. 23-24.
63
Gérard Raulet, Apologija građanskog – pravda i tolerancija u sukobu (preveo Mirko Đorđević), Biblioteka Circulus, Beograd, str. 122. Autor se na
ovom mjestu upravo poziva na Walzerovu knjigu o toleranciji.
59
118 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
U potrazi za identitetom
Govoriti o povijesti Bosne i Hercegovine, počevši od srednjovjekovne Bosne,
i Bošnjacima, ili pak drugoj naciji, kao jedinoj stvarnoj nasljednici povijesne
baštine, nije ništa drugo nego politička ideologija i svojevrsni kulturocid
nasuprot ostalih žitelja Bosne i Hercegovine
Mario Vukoja
D
anašnja Bosna i Hercegovina je melting-pot
kultura i religija, gdje tri naroda žive jedan pored
drugog; gdje istok susreće zapad, islam kršćanstvo
i katolicizam pravoslavlje. No, ovo područje je i mjesto sukoba stoljećima između sljedbenika različitih civilizacija,
pa i samo par godina prije bijasmo svjedoci rata koji je dominirao u izvještajima svjetskih agencija, te su imena lidera
ovog sukoba postala svjetski poznata. Ovaj posljednji sukob u Bosni i Hercegovini je, u okviru svjetske pozornice
zbivanja za ‘devedesete,’ bio ono što je bio rat u Libanonu
za ‘sedamdesete’ i ‘osamdesete’. Jedina razlika je u tome što
je broj ubijenih i raseljenih puno veći i opseg rušenja svega onog što je ljudskim um i radinost izgradila daleko opsežniji. Tako je ime ove male države postalo sinonim za ubijanje, okrutnost i ljudsku patnju.
Onaj koji želi istraživati i razumjeti razloge sukoba i razlike
među ljudima u ovom malom dijelu svijeta, trebao bi poznavati političko i socijalno stanje kroz povijest, što je već u
samom startu, kako piše Alexander Lopasic, “najlakše opisati kompleksno”.1 I ne samo kompleksno, nego i vrlo težak
proces iščitavanja teško čitljivih monumenata odnosno dokumenata i snalaženje u moru komentara i quasi dokaza
proizašlih iz potreba dnevne politike koji, dok su nastajali, nisu imali za prvi cilj predstaviti točnost prošlosti nego
gledati što bi se moglo profitirati ‘sada’ ne mareći za moguće probleme u budućnosti. Tako je vjerojatno i nastao veliki jaz i problem u historiografiji.
Sukobi, kroz povijest BiH, su donosili ne samo nove gospodare ovog područja, nego puno važnije, mijenjali su
strukturu stanovništva kao i njegovu kulturnu fizionomiju. Kroz ovo malo podneblje protutnjale su sve vrste vladajućih sistema i ideologija koji su se ostvarivale u krvlju i
jednako tako nestajale, po kojima se povijest Bosne i Hercegovine može podijeliti u par perioda, a u kojima od početka pa do danas, Bosna i Hercegovina nikada u potpunosti nije uživala svoju suverenost i nikada nije pripadala svojim žiteljima u cijelosti ili je pak njeni žitelji nisu prihvaćali kao svoju.
Jedan od perioda koji je ostavio dubok trag i stvorio, do naših dana, gotovo nepremostiv jaz među ljudima ovog područja bio bi period Otomanske vlasti. Mnogi, ne samo u
BiH, nego i u Jugoistočnoj Europi, smatraju da je Otomansko-Islamska dominacija u prošlosti glavni uzrok razmirica među narodima regije. Sva kraljevstva i kneževine koje
su išle normalnim putem razvoja u socijalnom i kulturnom
smislu, ušli su u razdoblje stagnacije s turskim osvajanjem.
Jedna od ostavština turskih vremena, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Albaniji, je prisutnost velikog broja muslimana. Činjenica da je dio kršćanskog stanovništva prihvatilo religiju osvajača već budi veliku znatiželju i pozornost i
traži jedan suvisli odgovor na pitanje: Zašto se to dogodilo?
Možda je još zanimljivije pitanje: Kako je moguće da su ovi
konvertiti, ponaosob u Bosni i Hercegovini, ostali privrže-
1
LOPASIC A., ‘Islamisation of the Balkans with Special Reference to Bosnia,’ u Journal of Islamic Studies, Magdalen College, Oxford 5:2(1994):163-182,
ovdje 163.
Status, Broj , rujan .
| 119
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
ni novoj vjeri čak i nakon nacionalnih emancipacija u 19.
stoljeću, poistovjećujući svoj politički s religioznim identitetom, što nije bio slučaj u drugim državama regije.
Stoga imati posla s Islamom u kontekstu Balkana podrazumijeva imati posla s jednom eksplozivnom tematikom zbog
koje se Jugoistočna Europa našla u nasilnim konfliktima na
kraju dvadesetog stoljeća.2
Druga, vrlo važna Otomanska ostavština je Millet sistem, po kojem je mnogo vremena prije Francuske revolucije i ideje ‘nacije’, narod bio podijeljen u ‘zajednice’ u skladu s njihovim religioznim identitetom. Ove
zajednice, kasnije pod utjecajem novih filozofskih strujanja i stvaranja političkih identiteta, postaju nacije, tako da
ideja stvaranja jedne nacije za bosanskohercegovačku provinciju, odnosno ‘Bosanske nacije’, sugerirana od strane austrijske politike krajem 19. stoljeća nije imala realnu osnovu realizacije, budući da većina žitelja BiH to nije mogla
prihvatiti kao vlastitu ideju i budući da je katolički puk već
prihvatio hrvatski nacionalni identitet kao i pravoslavni srpski. No, ove dvije ideje, hrvatskog odnosno srpskog političkog identiteta, da apsurd bude veći, nisu bile rođene u BiH
već u Hrvatskoj odnosno Srbiji, budući da politika i filozofija nisu bile bliske stanovnicima turske Bosne i Hercegovine u krutoj realnosti preživljavanja. Tim činom su odnosi, predrasude i konflikti s religioznih Millet zajednica bili
samo prebačeni na nove političke tvorevine ‘nacije’, gdje je
religiozni utjecaj prividno izgubio na važnosti, a sekularizirani politički preuzeo njegovu ulogu.
Muslimani u okviru Otomanskog carstva nisu bili organizirani u Millete budući da su bili vladajuća populacija, tako
da se u novonastaloj situaciji u Bosni i Hercegovini nisu
odmah snašli niti organizirali u posebnu i neovisnu političku organizaciju. To pak ne znači da nisu sudjelovali u političkom životu, ili da nisu imali svoje političke organizacije i predstavnike, već da su te institucije bile okupljene na
osnovi vjerske pripadnosti, kao jedini mogući instrument
zaštite političkih prava ove konfesije. To će se stvarno dogoditi tek jedno stoljeće poslije, nakon što se pod utjecajem muslimanskih intelektualaca javlja ideja ‘Muslimanske
nacije’, kao one koja bi bila različita od druge dvije, tj. Hrvatske i Srpske nacije, a koje su ih dugo vremena pokušavale privući, svaka na svoju stranu, svojatale i tim činom ih
u biti natjerale da se izdvoje i od jedne i od druge. U popisu stanovništva iz 1971. pripadnici muslimanske vjeroispovijesti bijahu slobodni izjasniti se kao Muslimani u političkom smislu, što je, de facto, ušlo u Ustav ex-Jugoslavije
1974.3 Za vrijeme rata, 1993., muslimanski lideri su proglasili novo ime nacije: Bošnjak, pl. Bošnjaci.
No, stvarati jedan identitet, u okruženju gdje su druge dvije nacije, Srbi i Hrvati, i njihove ideologije već odavno ukorijenjene, nije bio niti jest lak proces. To u biti i ne bi bio
problem, ukoliko je i postojala potreba za stvaranje novog,
to jest trećeg političkog identiteta u Bosni i Hercegovini, da
u međunarodnoj prezentaciji događaja i politici Muslimani nisu predstavljani kao jedini i pravi nasljednici cjelokupne bosanskohercegovačke povijesti i kulturnog nasljedstva, ignorirajući povijesni i kulturni razvoj ostalih na isti
način kako su to prija njih činili nacionalistički povjesničari druge dvije nacije.
No, u slučaju Bosne i Hercegovine, ili pak područja bivše
Jugoslavije, prije svega treba imati na umu da termin ‘nacija’, u jezicima i filozofiji ove regije, nema isto značenje kao
što ima u drugim zapadnoeuropskim jezicima gdje je ‘nacionalnost’ sinonim ‘državljanstvu’ što u našim jezicima
može ali i ne mora biti, dok u slučaju BiH to uopće nije.
Stoga je bilo teško razumjeti i prihvatiti činjenicu da u Bosni i Hercegovini postoje čak tri nacije. Budući je namjernom politikom ili pak neukošću, termin ‘Bošnjak’ prevođen isto kao i termin ‘Bosanac’, jednostavnom logikom da
u Francuskoj žive Francuzi i oni koji to nisu, to jest stranci; u Italiji Talijani i stranci; u Švicarskoj Švicarci i stranci;
u Bosni žive Bosanci i oni koji to nisu. Dakle, po toj logici, u Bosni žive Bosanci, odnosno Bosanci koji imaju pravo
na svoju državu Bosnu i Hercegovinu, dok su ostali, to jest
Srbi i Hrvati, u cijelom tom sklopu, uljezi odnosno agresori, čime se začarani krug još više produbljuje. No, bilo kako
bilo, trebalo je više godina da se u drugim europskim jezicima stvore novi termini, nakon što se razumjela, ako se
razumjela, ova BiH zavrzlama, koja je originalni BiH izum,
odnosno preciznije ex-Yu izum, i time naprave razlike jednake onim razlikama koje se kod nas podrazumijevaju i u
biti nije jasno da to negdje drugdje može biti drugačije.
No, i nadalje ostaje stari problem: historiografija! Dok su
Hrvati s jedne strane stvarali odnosno pisali svoju povijest, to isto su činili i Srbi, a sada se pisanju svoje povijesti priključuju i Bošnjaci odnosno ex-Muslimani. To samo
po sebi ne bi trebao biti nikakav problem da se već i letimičnim pregledom tih prezentacija prošlosti ne uvide različitosti i suprotnosti. No, ni to ne bi trebalo biti čudno ako
znamo što povijest znači jednom narodu, a kako to zorno
piše Ferdo Šišić u uvodu svoje knjige Pregled povijesti Hrvatskog naroda:
2
ADANIR F., ‘The Formation of a ‘Muslim’ Nation in Bosnia and Herzegovina: A Historiographic Discussion,’ u The ottomans and the Balkans, A Discussion of Historiography, ed. ADANIR F. i FAROQHI S., Brill, Leiden 2002, 267 - 304, ovdje 267.
3
Vidi. AA., ‘Ustav Socialističke Federativne Republike Jugoslavije,’ u Službeni List, Beograd 9(1974):209 - 262.
120 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
“…historija se jamačno od tolikih znanosti što ih je ljudski
duh privrijedio kroz mnoge vjekove najviše doima čovječjega srca. Razlog toj pojavi leži u tom što se ona bavi onim
predmetom koji doista i može da bude čovjeku najmiliji, to
jest čovjekom samim. Stoga se od drevne davnine svi narodi
toliko bave proučavanjem svoje prošlosti, a i vazda se našlo
ljudi koji su je bilježili baš s nakanom da se potomstvu sačuva uspomena na dična dijela djedova i pradjedova. Tako
se gotovo kod svih naroda veoma rano pojavilo pisanje povijesti; ona je ponos svakog naroda, ponos seljaka i velikaša;
štaviše, u svako se doba poznavanje prošlosti tijesno vezalo
uz pojam ozbiljnog patriotizma.”4
Dakle, prošlost predstavlja ponos jednog naroda i ona bi
prema tome trebala biti pisana u duhu pobjede i velikih
djela. No, ako se k tomu još pridoda izreka da povijest pišu
pobjednici, a u BiH nemamo stvarnog ‘pobjednika’ koji bi
mogao nametnuti svoju verziju prošlosti, onda kaos historiografije i nije tako čudna pojava.
donci a dijelom Vizigoti – ili barem ono što je ostalo od njih.
Kasnije su ih slijedili Hrvati i Srbi, druga slavenska plemena koja su govorila približno istim jezikom. Rivalstvo između ova tri (plemena) bijaše prisutno od početka. To se posebno očitovalo u njihovom izboru različitih verzija kršćanstva. Hrvati su prihvatili katoličanstvo, Srbi pravoslavlje,
dok su Bosanci prihvatili arijanizam, vjerojatno kao rezultat vizigotskih elemenata među njima. Učenje, heretičkog
biskupa Aleksandrije, Arija, bijaše popularizirano po njegovom sljedbeniku Ulifilasu, koji je preveo Bibliju na jezik
Vizigota.”5
Jedna ovakva izjava ipak ne zaslužuje komentar i svakako je
treba razumjeti u okviru vremena ratnih zbivanja u Bosni i
Hercegovini kada je i napisana kao rezultat političkog lobiranja u svijetu i emocionalne solidarnosti s muslimanima u
Bosni, što se može i vidjeti iz citata, u istom članku, intelektualca iz Mostara Mustafe Kalaijicha:6
“Mi smo bili muslimani čak i prije Muhameda!”
Muslimanski povjesničari inzistiraju na autohtonosti i neprekinutosti postojanja i života Bošnjaka na ovim područjima započinjući svoju povijest s bosanskom banovinom
odnosno bosanskim kraljevstvom i nadasve ‘Bosanskom
Crkvom’. Zanimljivo je primijetiti da hrvatska historiografija, kao i srpska, govori na više-manje isti način o istim detaljima zaključujući da taj dio povijesti Bosne pripada hrvatskoj odnosno srpskoj slavnoj prošlosti! No, ako malo
posložimo činjenice prošlosti, nisu li te prezentacije ipak
u maloj zabludi kada govore o nacijama u srednjovjekovnoj Bosni?
No, neki ne imajući takvih problema idu čak i malo dalje
u povijest. Tako eminentni profesor Berlinskog Sveučilišta Khalid Duran u svom članku Bosnia: The Other Andalusia piše:
“Bosanci bijahu prvo slavensko pleme koje dođe na Balkan
kad su Slaveni počeli emigrirati u pravcu juga početkom sedmog stoljeća. Na području današnje Bosne oni su se stopili s domorodnim stanovništvom koji bijahu dijelom Make-
Prvi stvarni problem u historiografiji BiH od 19. stoljeća je ‘Bosanska Crkva’ i njezini članovi Krstjani. Neki
suvremeni znanstvenici povezuju ‘Bosansku Crkvu’ s drugim dualističkim herezama tog vremena u Bugarskoj (Bogumili), Apeninima (Patareni) i onima u Francuskoj (Katari i Albigenzi). Tako znanstvenici pravoslavne provenijencije inzistiraju na karakteriziranju ‘Bosanske Crkve’ kao
Bogumili. Prema njima, to je bila Bugarska sekta s tendencijom prema pravoslavlju, te bi u skladu s tim srednjovjekovna Bosna bila pravoslavna država.7 Za muslimanske autore ‘Bosanska Crkva’ je ključni element za dokazivanje autohtonosti bošnjačkog stanovništva, koja, prema njima nije
ni katoličke ni pravoslavne naravi, već o njima neovisna kršćanska zajednica s karakteristikama vrlo sličnim Islamu.8
‘Bosanska Crkva’ je, prema tome, bila predodređena i samo
čekala pravu objavu koja je došla s turskim osvajačima, da
bi odmah potom prigrlila novu religiju. Neki hrvatski povjesničari su pokušali dokazati katoličku ortodoksiju Krstjana,9 ili pak da su na čelu ovog pokreta bili monasi benediktinci.10 No, uvjerljivo najbolji znanstveno-istraživački
4
ŠIŠIĆ F., Pregled povijesti Hrvatskog naroda, Matica Hrvatska, Zagreb 1962, 16.
DURAN K., ‘Bosnia: The Other Andalusia,’ u Journal Institute of Muslim Minority Affairs, Institute of Muslim Minority Affairs, London 13:2(1992):
390 – 399, ovdje 390. Prijevod s engleskog.
6
Ime je ovdje napisano kako je navedeno u originalnom članku. DURAN K., Ibid., 391.
7
Vidi. DRAGOJLOVIĆ D., Krstjani i jeretička Crkva bosanska, Srpska Akademija nauka i umetnosti: Balkanološki institut, Beograd 1987; STAVRIANOS L. S., The Balkans since 1453, Hurst, London 2000, 62 - 63 i 235 - 236; LOPASIC A., Ibid., 164; ZHELIAZKOVA A., ‘The Penetration and Adaptation of Islam in Bosnia from the Fifteen to the Nineteenth Century,’ u Journal of Islamic Studies, Magdalen College, Oxford 5:2(1994):187 - 208, ovdje
188; ZHELIAZKOVA A., ‘Islamization in the Balkans as an Historiographical Problem: The Southeast-European Perspective,’ u ADANIR F. & FAROQHI S. eds., The Ottomans and the Balkans, A Discussion of Historiography, Brill, Leiden 2002, 223 - 266, ovdje 247 - 248.
8
Vidi. JALIMAN S., Historija bosanskih bogumila, Hamidović, Tuzla 1999; DURAN K., Ibid., 390 - 391; BALIĆ S., ‘Bosnia: The Challenge of a Tolerant
Islam’ u KÜNG H. & MOLTMANN J. eds., Islam: A Challenge for Christianity, SCM Press, London 1994, 3 - 10, ovdje 3 - 4; ÖKTEM E., ‘L’identité Bosniaque musulmane en tant que source de conflit,’ u Islamochristiana, P.I.S.A.I., Roma 22(1996):119 - 141, ovdje 122 - 125.
9
Vidi. MANDIĆ D., Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Ziral, Chicago 1972; ŽIVKOVIĆ P., ‘Stoljetni razvitak i nestajanje Hrvata katolika u BiH,’ u
JOSIPOVIĆ M. & ZOVKIĆ M. eds., Crtajte granice ne precrtavajte ljude, Vrhbosanska Visoka Teološka Škola, Sarajevo - Bol 1997, 475 - 499, ovdje 475
- 480.
10
Vidi. PETROVIĆ L., Kršćani Bosanske Crkve, Ziral, Mostar 1999.
5
Status, Broj , rujan .
| 121
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
rad o ovoj temi donosi Franjo Šanjek, u svom djelu Bosansko - humski krstjani u povijesnim vrelima (13. - 15. st), gdje
autor iznosi sve relevantne izvorne dokumente povezane s
‘Bosanskom Crkvom’.
Što bi onda bio uzrok ‘masovnog’ prelaska na Islam u 16.
stoljeću nije moguće sa sigurnošću tvrditi, te iste možemo
samo konstatirati prema podacima turskih poreznih knjiga
i nagađati prema izvještajima putopisaca tog vremena.
Obično se 1463., kada je smaknut Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj, uzima kao godina pada Bosne. No,
trebalo bi uzeti u obzir da su Turci upadali u Bosnu počevši od 1386., te da je bosanski kralj Tvrtko II. već od 1428.
plaćao danak Turcima, te da je cijeli današnji teritorij BiH
pao u turske ruke tek 1527. Dakle, punih 77 godina prije
nego što je ubijen Stjepan Tomašević i dio bosanskog teritorija dospio pod direktnu tursku upravu, Otomani su više
ili manje bili prisutni u Bosni, a stvarnu upravu nad cijelom
Bosnom imali tek 64 godine nakon njegove smrti.
Tako jedan zapadni putopisac Benedict Kuripesich ne govori o masovnom prelasku na Islam s početka turske okupacije, nego o prelasku samo onih, kako to on piše:
Povijest Islama i islamizacije u Bosni i Hercegovini stvarno
započinje s otomanskim periodom, od početka 15. stoljeća
sve do 1878. U ovom razdoblju Islam se proširio među stanovništvom BiH u velikom broju i islamske institucije bijahu osnivane. Proces islamizacije u Bosni je jedinstven od
svih drugih islamizacija pod otomanskom vlašću, s iznimkom Albanije.11 Neki muslimanski autori tako govore o
‘specifičnom bosanskom slučaju’, koji može biti predstavljen u par točki: 1) sljedbenici ‘Bosanske Crkve’ su politički surađivali s Otomanima prije i za vrijeme osvajanja;
2) da bi zadržali svoje posjede i imali svoj položaj u političkom sistemu, plemstvo kao i neki seljaci prelaze na Islam;
3) neočekivani masovni prelazak na Islam donosi stanovništvu Bosne posebnu privilegiju devširma (danak u krvi);
4) ova plodna suradnja je rezultat afiniteta ‘Bosanske Crkve’ prema Islamu.
Prema Turskim poreznim popisima, veliki val prelaska na
Islam se dogodio tek u 16. stoljeću,12 ne odmah po turskoj
okupaciji, tako da se teorija o masovnom prihvaćanju nove
religije od strane ‘Bosanske Crkve’, zbog njihovog afiniteta prema Islamu, odmah po dolasku Otomana ne čini dovoljno utemeljenom ni ozbiljnom. No, muslimanski autori, želeći napraviti distancu od Hrvata i Srba, od samog početka i time dokazati autohtonost, inzistiraju
na tezi da su današnji muslimani potomci ‘Bosanske
Crkve’. Neki idu čak dotle da poistovjećuju bit i narav Islama s ovom kršćanskom herezom,13 što je vrlo zanimljiva činjenica da narav jedne kršćanske hereze jest u sebi ista kao
i narav Islama!
“koje su se zbog svoje mlade dobi i naivnosti obratile na tursku religiju (to jest Islam)”14
Isto tako, bosanski muslimani nisu bili viđeni kao dobri
muslimani kako jedan islamski učenjak iz 16. stoljeća piše:
“Nakon osvojenja, zamijenili su mnogi Bosanci svoja kršćanska imena islamskim da bi se oslobodili poreza glavarine (džizja). Jedan dio njih učinio je taj korak iskreno. Ti su
postali dobri muslimani. Drugi su ostali kolebljivi. […] Ta
se skupina danas zove ‘poturima’. Riječ ‘potur’ je sastavljena od dvije riječi, a to su ‘po’ i skraćeni oblik od riječi ‘Turčin’, što znači polumusliman.”15
Trebalo bi biti poznato da islamska vlast, a tako je i
otomanska činila, tolerira sljedbenike ‘Knjige’, to jest
Svetog Pisma i Tore, ali u ime zaštite, svi oni koji nisu
bili muslimani, kako to Kuran određuje, plaćaju porez. Muslimani ne plaćaju porez i osobito Otomanima nije
stalo promicati Islam među stanovništvom pokorenog područja, jer je trebalo održavati ogromni ratni stroj. No, u
Bosni se događa još jedna anomalija. Takse plaćaju i muslimani prve, ali i druge generacije, a razlog tomu nam donekle daje spis jednog armenskog putopisaca koji je putovao kroz Bosnu:
“Pitao sam: Zašto je cijela provincija prigrlila Muhamedansku vjeru? Odgovoreno mi je da jednom kada su došli
harači (prikupiti porez) i ovi, budući bijahu siromašni, pogaziše svoju vjeru i postadoše Turci kako bi izbjegli plaćanje harača. Nakon što su prikupili porez, harači se vratiše u
Istanbul i objasniše da su Bosanci prihvatili Muhamedansku vjeru, ne u ime Boga, već zbog poreza koje trebaju platiti. Tada je sultan naredio: Svi moraju platiti svoju obvezu,
bez obzira jesu li prigrlili Muhamedansku vjeru, osim onih
koji su obavili hodočašće u Meku. Kad ljudi vidješe da ih
11
Vidi. DONIA R. & LACKWOOD W. G., ‘The Bosnian Muslim: Class, Ethnicity, and Political Behavior in a European State’ u JOSEPH S. & PILLSBURY B. L. K. eds., Muslim - Christian Conflicts: Economic, Political and Social Origins, Dawson, Folkestone 1978, 184 - 207, ovdje 188.
12
Pogledati tabelu u FILIPOVIĆ N., ‘Osvrt na položaj bosanskog seljaštva u prvoj deceniji uspostavljanja otomanske vlasti u Bosni,’ in Radovi FFS, Sarajevo 3(1956):63 – 75.
13
Vidi. BALIĆ S., Ibid., 4; AMEZIY$N M., ‘Èarb al-ib§da fÊ al-båsna. qir§’a fÊ wa²§’iq ßirbiyya,’ u al-ins§nu al-mu#§ßir, Markaz al-baniy§n al-²ak§fÊ,
Beirut 1(1995):135 – 156, ovdje 137.
14
KURIPESICH B., Itinerarium der Gesandtschaft König Ferdinand I. von Ungarn nach Konstantinopel 1530, Augsburg 1531, 21 (Reprint Bochum
1983); ovdje preuzeto iz ŠANJEK F., ‘Hrvati prognanici i izbjeglice u XV i XVI stoljeću,’ u JOSIPOVIĆ M. & ZOVKIĆ M. eds., Crtajte granice ne precrtavajte ljude, Vrhbosanska Visoka Teološka Škola, Sarajevo - Bol, 1995, 501 – 505, ovdje 504; isti tekst u DŽAJA S. M., Konfesionalnost i nacionalnost
Bosne i Hercegovine, Ziral, Mostar 1999, 54; LOPASIC, A., Ibid., 166.
15
Prema SOLOVJEV A., ‘Nastanak bogomilstva i islamizacija Bosne,’ u GID, Sarajevo 1(1949):42 - 79, ovdje 56 - 57. Tekst preuzet iz: DŽAJA S. M.,
Ibid., 67.
122 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
sam prelazak na Islam neće osloboditi obveze, počeše hodočastiti u Meku, a sve zbog poreza…”16
slo kao rezultat povijesne ostavštine, i do danas nije iznađen sistem koji bi zadovoljio istovremeno sve grupe.
Nakon što su pokorili Bosnu, Otomani su uskoro uveli i svoju državnu organizaciju. Kako je to već bio običaj i
kako bi izbjegli probleme na religioznom planu, Otomani
su podijelili zajednicu na konfesije ili ‘nacije’, poznatu još i
kao Millete. Ovi su uživali svojevrsnu religijsku autonomiju i pripadnici jednog Milleta su držani po strani od pripadnika drugog Milleta. Vjerske vođe, biskupi i rabini bijahu izravno odgovorni otomanskoj vlasti za lojalnost svojih
podanika. Cilj je bio zamrznuti sve odnose između Milleta
kako bi se mogli više eksploatirati, i onemogućiti moguće
intelektualne razmjene.17
Devetnaesto stoljeće svjedoči o velikim razlikama među
stanovnicima BiH gdje svaka grupa gravitira prema vlastitom kulturnom i političkom centru. Početkom ovog stoljeća javljaju se začeci pokreta otpora pokorenih naroda otomanskom carstvu.
Isto se dogodilo i u Bosni gdje su ljudi bili određeni prema
svojoj vjeri, s rezultatom da su već stoljećima religija i nacionalni, odnosno politički identitet bili u čvrstoj vezi, te su
se prema ovom Millet sistemu, tri vjerske skupine identificirale kao tri različite nacije.18
Malaksanje otomanskog carstva i vojni porazi donose i malaksanje prosperiteta i kulturne vitalnosti Bosne i Hercegovine. Poradi Millet sistema, zbog kojeg su religiozne zajednice živjele odvojenim kulturnim životom i ekonomske
krize, po prvi put se pojavljuju duboke etničke razlike u
osjećajima bosanskih muslimana i to na dva načina. Prvi,
muslimanska elita je došla u sukob s otomanskom centralnom vlašću, te su skupa s nezaposlenim janjičarima, koji su
se nakon što je Turska izgubila teritorij Mađarske i Hrvatske, povukli i nastanili u bosanskim gradovima, tražili autonomiju od sultana. Oni tako postadoše oponenti bilo kakvoj inovaciji iz Istanbula, što je značilo da su muslimani
u Bosni i Hercegovini izgubili svoj intimni kulturni odnos
s muslimanskim svijetom, koji su do tada uživali preko
Istanbula. Drugi, posjedovanje zemlje uglavnom od muslimanskih feudalnih veleposjednika i njihovo izrabljivanje
kmetova uzrokovala je konstantne pobune kršćana.
U takvom ozračju 1878. Austrougarska ulazi u ovu provinciju otomanskog carstva. Za žitelje Bosne i Hercegovine to
je značilo početak novog povijesnog perioda. No, umjesto
izgradnje demokratske zajednice, u kojoj bi svi trebali biti
‘jednaki’, neprijateljstvo između tri konfesije je sve više ra-
Pokreti i ideje koje su se razvile u Hrvatskoj, ali i u Srbiji,
uzeli su maha i među stanovništvom BiH. U Srbiji, put nacionalne emancipacije je bio relativno jak budući da su živjeli u Otomanskom carstvu kojem je opadala moć te im
je postalo jasno da slobodu mogu zadobiti jedino vojnom
pobjedom. Dok je Crna Gora uživala svoju neovisnost već
od 1718., uglavnom zahvaljujući nepristupačnom terenu,
srpska revolucija je natjerala sultana da prepozna autonomiju Srbije 1830. Srbija je u to vrijeme bila mala semi-neovisna država, koja je platila političku i ekonomsku izolaciju jer je imala nezgodan geografski položaj: neprijateljsku
Austrougarsku na sjeverozapadnim granicama, rusko carstvo, koje nije prepoznavalo Srbiju kao državu i favoriziralo Bugarsku, koja je jedina mogla osigurati pristup Mediteranu, bijaše na istočnim granicama i Tursku na jugozapadnim granicama. Kako bi poboljšali svoju poziciju, srpski
političari su stvorili plan ‘Velike Srbije’ na prostoru drugih
južnih Slavena i istovremeno program srbijanizacije.19
Srpski intelektualac Dositej Obradović (1742 - 1811) je
smatrao da su svi stanovnici, ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Crne Gore i Hrvatske, Srbi koji ispovijedaju različitu vjeru. Kasnije, pod utjecajem ovih ideja, Vuk Stefanović Karađić (1787-1864) objavljuje članak Srbi svi i svuda,20 koji se vrlo brzo odrazio u programu Ilije Garašanina
Načertanje iz 1844., po kojem teritorij Bosne i Hercegovine
treba biti pripojen budućoj ‘Velikoj Srbiji’. Ovaj program je
putem Srpske Pravoslavne Crkve dat pravoslavnom življu
u Bosni, te je potaknuta ideja da biti pravoslavac znači isto
što i biti Srbin po nacionalnosti.21
U ovim političkim igrama, Srbija je tražila od sultana
1875./76. da pripoji Bosanski sandžak Srbiji a Hercegovinu
Crnoj Gori.22 Stoga je austrougarski ulazak u Bosnu i Hercegovinu od strane srpske politike shvaćen kao napad na
16
Armenski patepisi za Balkanite XVII-XIX v. Sofia 1987, 34, tekst preuzet i preveden s engleskog iz ZHELIAZKOVA A., The Penetration and Adaptation of Islam in Bosnia…, 191.
17
Vidi. FRAZEE C., Catholic and Sultans, The Church and Ottoman Empire 1453 - 1923, Cambridge University Press, London 1983, 155.
18
Vidi. BENNETT C., Yugoslavia’s Bloody Collapse. Causes, Course and Consequences, Hurst, London 1995, 20; DONIA R. & LACKWOOD W. G.,
Ibid., 188.
19
Vidi. PRÉVÉLAKIS G., I Balcani, Il Mulino, Bologna 1997, 113 - 115; LUTARD C., Serbia, Le contraddizioni di un’identità ancora incerta, Il Mulino,
Bologna 1999, 38 - 39.
20
Članak je izvorno objavljen u: Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona, Jermenski manastir, Vienna 1849, 113 - 134. Ponovno je objavljen
u Beogradu 1972. Za više o Vuku Stefanoviću Karađiću kao i njegovom dokumentu vidi: GRMEK M., GJIDARA M. & ŠIMAC N., Etničko čišćenje, Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji, Globus, Zagreb 1993, 27 - 35.
21
Vidi. DŽAJA S. M., Bosna i Hercegovina u Austougarskom razdoblju (1878 – 1918), Inteligancija između tradicije i ideologije, Ziral, Mostar – Zagreb
2002, 20-23; VUKŠIĆ T., Međusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878. - 1903.), Povijesno – Teološki/ prikaz, Teološki institut,
Mostar 1994, 51 - 54; ADANIR F., Ibid., 268 - 272.
22
Vidi. VUKŠIĆ T., Ibid., 62.
Status, Broj , rujan .
| 123
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
vlastite egzistencijalne interese. S druge strane nacionalne
ideje Hrvata koji su bili pod austrougarskom monarhijom,
koja nije bila u realnoj opasnosti od propasti, premda je ekspanzija nacionalnih država Italije i Njemačke natjerala Austriju na politički oprez, razvijaju se unutar Ilirskog pokreta. Ovaj pokret hrvatskih intelektualaca, kasnije postaje baza
ideji panslavenizma, odnosno države južnih Slavena od Slovenije do Bugarske.23
Pod utjecajem ovog pokreta katolički svećenici su prenijeli
katoličkom življu ovu ideju, koji prihvatiše pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu.24 Nasuprot srpskom inzistiranju direktnog pripajanja Bosne i Hercegovine Srbiji i
Crnoj Gori, katolici su protestirali ne prihvaćajući nikakvo
političko rješenje koje bi, po njima, vodilo u novo podređivanje, a ne zajednicu ravnopravnih.25
Kada je austrougarska monarhija ušla u Bosnu i Hercegovinu, zatekla je pravoslavno stanovništvo koje se nacionalno
izjašnjavalo kao Srbi, katolički živalj koji se izjašnjavao kao
Hrvati i muslimane koji su još uvijek bili politički pasivni.
Muslimani nisu bili oduševljeni novom vlašću u kojoj više
neće biti povlašteni građani, ali unatoč tomu uživali su posebne privilegije prema dogovoru između Otomanske i Austrougarske monarhije sklopljenog u Novom Pazaru 21. travnja
1879. Po ovom sporazumu muslimanima se, između ostalog,
garantirala potpuna sloboda ispovijedanja vjere i neometana
komunikacija s vjerskim poglavarima u Istanbulu.26
No, novi zakon o religiji iz 1881./82. donosi promjene u organizaciji odnosa države s vjerskim zajednicama u BiH27
temeljen na zakonu koji je već 1874. bio primijenjen za
Habsburšku monarhiju.28 Tako Islam postaje jedan od ‘priznatih vjerskih zajednica’ pored Srpske Pravoslavne, Rimokatoličke i Grkokatoličke Crkve te Evangelika i Židova. Ovim zakonom je u biti po prvi puta u povijesti Bosne i
Hercegovine zakonom garantirana vjerska sloboda.29
Pod ovim novim okolnostima status Islama se dramatično
izmijenio. Umjesto da je, kao što je to bio slučaj za vrijeme
Otomana državna religija, odnosno religija političke elite
koja je igrala glavnu ulogu u organizaciji života zajednice
odnosno politike, Islam postaje jedna od ‘priznatih religija,’
pravno uokviren zakonodavstvom nemuslimanske države,
23
s istim pravima kao i ostale vjerske zajednice.30 Sada je trebalo organizirati novi sistem administracije koji više neće
biti identičan s državnim, što nije bio problem za ostale budući nisu bili povlašteni već organizirani u Millete, s određenim pravima i obvezama, što im je olakšavalo prilagodbu
novom režimu. No, to nije bio ništa manji problem za austrougarsku administraciju, koja je po prvi put trebala regulirati odnose s islamskom zajednicom. Odgovarajući novom izazovu, postupno je stvaran novi sistem administracije koji je uključivao vjersku hijerarhiju, financiranje, naobrazbu i šerijatske sudove. Godine 1882. imenovan je prvi
Rais al-Ulema, duhovni poglavar muslimana provincije, u
osobi Hilmi Efendi Omerovića te u isto vrijeme i Ulema
maglis to jest duhovno vijeće koje se sastoji od četiri člana i Rais al-Uleme. Ovo je bila radikalno nova inovacija koja do tada nije bila poznata u islamskom svijetu,
to jest da je jedna islamska zajednica organizirana po
uzoru na organizacije i hijerarhiju zapadne civilizacije. Centar ove institucije je bio u Sarajevu i potpuno
neovisan od vjerskih vlasti u Istanbulu, ali odgovoran
svjetovnim vlastima u Beču. Tim činom, Austrija postaje prva zapadnoeuropska država koja priznaje Islam kao jednu od državnih religija.
Na političkom planu 1906. se osniva Muslimanska Narodna Organizacija (MNO) koja uskoro postaje i politička
stranka. No, to bijaše stranka muslimanske elite kojoj su
se s vremenom pridružili trgovci i vjerski lideri, dok muslimanski seljaci nisu nikada direktno participirali. Glavni cilj
ove stranke, koja je 1910. osvojila sva mjesta predviđena za
muslimanske delegate u parlamentu Bosne i Hercegovine,
bio je zadržati i ojačati veze s Turskom kao garant zaštite
sultana, te zaštititi položaj i ekonomske poslove muslimanskih zemljoposjednika.
S druge strane, neki članovi muslimanske elite, kao Mehmed beg Kapetanović Ljubušak (1839-1902), su podržavali austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini. Od samog
početka on se odlučio na lojalnost i ulazi u aktivni politički
život, mudro zaključivši da suradnjom s novim vlastodršcima muslimani mogu dobiti još bolji položaj. Dok je jedan
dio muslimana bio neodređen glede političkog identiteta
a drugi se priklanjao srpskom ili pak hrvatskom nacionalnom korpusu, Kapetanović je pokušao uvesti novu nacionalnu i političku zajednicu, Bošnjake. U biti, idejni tvorac
Vidi. PIRJEVEC J., Serbi, Croati, Sloveni. Storia di tre nazioni, Il Mulino, Torino 1995, 82 - 89.
Vidi. VUKŠIĆ T., Ibid., 55-59.
25
Vidi. Ibid., 63.
26
Vidi. GOLUŽA B., Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini 1918-1941, Bosna i Hercegovina - zemlja katolika, pravoslavaca i muslimana, Teološki institut, Mostar 1995, 77 - 79; VUKŠIĆ T., Ibid., 73.
27
Vidi. DŽAJA S. M., Ibid., 61.
28
Vidi. KARAČIĆ F., ‘Administration of Islamic Affairs in Bosnia and Herzegovina,’ u: Islamic Studies, Magdalen College, Oxford 38:4(1999):535 – 561,
ovdje 538.
29
VUKŠIĆ T, ‘Kontinuitet Hrvatskog i katoličkog umiranja u Bosni i Hercegovini, prilog proučavanju odnosa među narodima i vjeronazorima,’ u JOSIPOVIĆ M. & ZOVKIĆ M. eds., Crtajte granice ne precrtavajte ljude, Vrhbosanska Visoka Teološka Škola, Sarajevo - Bol 1995, 303 - 341, ovdje 324.
30
Vidi. KARAČIĆ F., Ibid., 539.
24
124 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
novog nacionalnog identiteta, za sve žitelje Bosne i Hercegovine, bijaše ministar financija, Benjamin Kallay, koji je
zastupao zajedničke interese Austrije i Mađarske u Bosni
i Hercegovini. Njegova zamisao se sadržavala u tomu da
bi sa samo jednom nacionalnom grupom politika Bosne i
Hercegovine bila oslobođena utjecaja dvije susjedne države, Hrvatske i Srbije, te bi na taj način bilo puno lakše organizirati zajednicu i, naravno, vladati njome. Safet beg Bašagić-Redžepašić (1870-1934) objavljuje koncept ovog političkog programa 1892. U njemu je bila predstavljena povijesna slika o kontinuitetu bošnjačke nacije kroz povijest,
počevši od bosanskih plemića i kraljevstva te ‘Bosanske
Crkve’ čiji su članovi u masi prigrlili Islam s otomanskim
osvajanjem. Nadalje, prema ovoj teoriji, Bosna je uvijek
imala neku vrstu autonomije i cijelo je vrijeme postojala
kao kompaktni teritorij. Ova hipoteza je odmah doživjela
napad Srba i Hrvata, a nije prihvaćena ni od strane muslimana, kako je to njezin tvorac mislio u početku da će biti.31
No, ostat će uvijek prisutna na marginama političkog života sve do devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je ideje
bošnjačke nacije ipak zaživjela.
Na kulturnom planu, muslimani su zadržali svoje odnose ne
samo s Turskom nego i istokom, te su hodočašća u Meku
bila česta. Neki su slali svoju djecu na školovanje u Istanbul,
dok su muslimanski intelektualci osnivali novine i kulturne
udruge.32 Premda je položaj muslimana u Bosni i Hercegovini bio puno bolji nego i u jednoj post-otomanskoj državi jugoistočne Europe, neki muslimani emigriraju u Tursku.33
Nakon prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina postaje sastavni dio Kraljevine SHS. Vrlo brzo su uslijedili progoni u vidu osvete pravoslavnog stanovništva muslimanima, koji su poistovjećeni s turskim osvajačem, te se pokušalo provesti ‘čišćenje’ jednako onom koje se već prije dogodio u Srbiji. Progoni bijahu usmjereni i nasuprot katoličkom življu u BiH no u nešto manjoj mjeri.34 MNO bijaše
reorganiziran u Jugoslavensku Muslimansku Organizaciju
(JMO) s Mehmedom Spahom (1883-1939), sarajevskim veleposjednikom na čelu. Značajno je da je ova stranka dobila potporu muslimana en masse, te je kao takva participirala u radu parlamenta KSHS, ali nije imala stvarni utjecaj
uslijed sukoba između hrvatske i srpske političke struje. U
biti JMO je bila stranka koja se temeljila na vjerskoj osnovi,
a ne na nacionalnoj, budući da su se njezini parlamentarci
izjašnjavali ili kao Hrvati ili kao Srbi.
Glavni cilj JMO-a je bio borba za autonomiju Bosne i Hercegovine, ali 1921. udaljava se od svog glavnog programa
i pridružuje se vodećoj Pašićevoj srpskoj koaliciji. Srpska
koalicija je, budući da su joj trebali muslimanski glasovi u
parlamentu za izglasavanje Vidovdanskog Ustava, obećala
vodstvu JMO-a jednakost Islama s drugim religijama kraljevstva, kulturnu autonomiju, neovisnost islamskih institucija i održanje granica Bosne i Hercegovine. No, neće
trebati dugo da se otkrije da je to bio tek jedan od političkih
trikova, jer već 26. lipnja 1922. kralj Aleksandar objavljuje
dekret po kojem je BiH podijeljena u šest administrativnih
oblasti i u praksi BiH više nije postojala kao jedan kompaktni teritorij. Nadalje, ni jedan od upravitelja ovih oblasti
nije bio musliman. Nakon atentata na hrvatske političare u
Beogradu 1928. i uvođenja diktature 6. siječnja 1929., parlament bijaše raspušten i sva izvršna vlast bijaše pridržana
kralju Aleksandru, pa je tako JMO sišao s političke scene
zbivanja kao i sve ostale političke stranke.
Nakon atentata na kralja Aleksandra 1934. u Marseille-u
na vlast dolazi knez Pavle Karađorđević. JMO opet ulazi u
vladinu koaliciju sa srpskim radikalom Milanom Stojadinovićem, kao premijerom i Slovencem Antunom Korošecom. Ovu su koaliciju, koja je nazvana Jugoslavenska Radikalna Zajednica (JRZ), neki muslimanski političari vidjeli
kao fatalnu grešku JMO-a, jer su ovom koalicijom hrvatski
političari, diskvalificirani, više nisu podupirali programe
muslimana. Nadalje, njihova participacija u vladi je viđena
kao traženje vlastitih interesa, budući je ideja traženja autonomije BiH bila zanemarena. No, kad je Mehmed Spaho
konačno i tražio autonomiju ubrzo umire35 29. lipnja 1939.
u Beogradu, a njegov nasljednik Džafer Kulenović premda
je bio član vlade, ignorira njezine sastanke. Ova stranka je
nestala s političke pozornice kao i sve druge stranke krajem
drugog svjetskog rata kada komunisti dolaze na vlast.
Na religioznom planu, ulaskom Bosne i Hercegovine u
novu državnu zajednicu struktura islamske vjerske administracije, uvedena od austrougarske vlade, ostaje netaknuta sve do 1930. Tada je režim Aleksandra Karađorđevića
uveo ujedinjenu administraciju za sve muslimane u zemlji
uključivši i Albance i Turke i druge muslimane, s dva Ulema maglisa, jedan u Sarajevu i drugi u Skopju, dok je i na-
31
Vidi. DŽAJA S. M., Ibid., 209 - 220.
Vidi. DONIA R. & LACKWOOD W. G., Ibid., 193 - 194.
33
Brojevi odseljenih su, kao i uvijek, dio političke igre. Prema srpskim i hrvatskim autorima oko 65,000 muslimana je emigriralo iz Bosne i Hercegovine. Vidi.. DŽAJA S. M., Ibid., 59 – 60; Ali prema muslimanima više od 300.000. Usp. BALIĆ S., ‘Der bosnisch-herzegowinische Islam,’ u Der Islam,
Zeitschrift für Geschichte und Kultur, Walter de Gruyter, Berlin (1968):115 – 137, ovdje 122 - 123; IZETBEGOVIĆ A., Sjećanja, Autobiografski zapis,
TKD Šahinpašić, Sarajevo 2001, 15. Isto tako razlozi emigracije nisu jasni. Muslimani optužuju Austrougarsku za prozelitizam i siromaštvo muslimanske populacije, što nikako ne može biti glavnim razlogom, budući su muslimani bili zaštićeni zakonom na vjerskom planu, i budući su bili vlasnici većinskog dijela zemlje što Austrija nije mijenjala zbog straha od pobune zemljoposjednika. Ova reakcija muslimana se više može razumjeti kao njihova
kulturna i duhovna reakcija.
34
Vidi. GOLUŽA B., Ibid., 77-88.
35
Postoje neke indicije da je Mehmed Spaho mogao biti otrovan po naredbi kneza Pavla, no to nije dokazano.
32
Status, Broj , rujan .
| 125
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
dalje ostao jedan Rais al-Ulema u Sarajevu. Od ovog vremena, službeno ime vjerske administracije u Jugoslaviji je
Islamska Vjerska Zajednica.
Po završetku drugog svjetskog rata nova Jugoslavija, u
okvirima granica Kraljevine Jugoslavije bijaše osnovana,
ali ovaj put pod komunističkom upravom. Ustvari, temelji nove države bijahu zacrtani na drugom Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH-a) 29. studenog 1943. Prema rezoluciji ovog vijeća, ukoliko bi komunisti dobili rat, nova Jugoslavija bi bila federacija šest Republika: Srbije, Hrvatske,
Slovenije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine uz
još dvije autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodinu unutar
Srbije. Dvije godine kasnije, nakon svršetka rata, jugoslavenska vlada bijaše formirana nakon izbora 11. studenog
1945., komunistički parlament dokida monarhiju i proglašava Federalnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.36
U ovom procesu Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija bijahu priznate kao Republike unutar Federacije Jugoslavije. Dok je Crna Gora postojala i prije kao regionalni
politički element, Makedonija je po prvi put bila priznata
kao Republika s posebnim nacionalnim identitetom, kao i
Bosna i Hercegovina, koja je isto tako uživala svoju neovisnost unutar Federacije, zadržavši svoje austrougarske granice, ali s dvije nacionalne grupe: Srbima i Hrvatima, dok
su muslimani imali mogućnost izjasniti se kao Hrvati, Srbi
ili pak neopredijeljeni.
Za muslimane u Bosni i Hercegovini, nova državna organizacija je bila velika pobjeda, jer BiH nije postala samo autonomija u kojoj bi muslimani bili najveća skupina stanovnika nego
Republika jednaka drugim republikama unutar Federacije.
da se izjasne kao Muslimani u nacionalnom značenju, pisano velikim slovom. Ova formulacija je prouzrokovala i neke
poteškoće u razumijevanju budući su muslimani, po religiji,
bili i albanska i turska manjina, no oni su i nadalje ostali Albanci odnosno Turci po nacionalnoj opredijeljenosti.
Nakon promjena u komunističkom svijetu i ekonomske
krize u Jugoslaviji bilo je očito da je zlatno doba komunizma prošlo i u Jugoslaviji. Ilegalno i u strahu od represije još uvijek moćne vlasti, 1989. počinju se osnivati političke stranke, koje izlaze u javnost početkom devedesetih.
Stranka koja će okupiti većinu bosanskih muslimana bijaše
Stranka Demokratske Akcije (SDA). Na novinskoj konferenciji 27. ožujka 1990. u Sarajevu, Alija Izetbegović predsjednik novoosnovane stranke, objavljuje njezin politički
program, poznat još kao Program četrdesetorice. U poglavlju VII ovog programa stoji:
“Suočeni s ignoriranjem nacionalne posebnosti bosanskohercegovačkih Muslimana i na toj osnovi njihovog svojatanja, i odbacujući ove pretenzije kao suprotne, ne samo historijskim faktima, nego i jasno izraženoj volji ovog naroda, izjavljujemo: bosanskohercegovački Muslimani, kako
oni koji žive u BiH, tako i oni van njenih granica, predstavljaju autohtoni bosanski narod, te, prema tome, čine jedan
od šest historijskih naroda Jugoslavije, koji ima svoje historijsko ime, svoje tlo pod nogama, svoju historiju, svoju kulturu, svoju vjeru, svoje pjesnike i pisce, jednom riječju, svoju
prošlost i svoju budućnost. SDA će stoga oživljavati ovu nacionalnu svijest bh. Muslimana i inzistirati na uvažavanju
činjenice njihove nacionalne samobitnosti sa svim pravnim
i političkim konsekvencijama.”37
Budući da je za vrijeme Hladnog rata Jugoslavija suosnivač
i član pokreta Nesvrstanih, čiji su članovi i islamske države, položaj muslimana se znatno poboljšava: muslimanski
vjerski blagdani bivaju priznati od države 1962; ponovno
se otvara Medresa u Sarajevu 1970; te 1977. Islamski Teološki Fakultet. Svršetkom drugog svjetskog rata muslimani su
imali 817 džamija i drugih jednostavnih prostora za molitvu, 1961. imaju 969, a već 1976. 1661 objekt. U Zagrebu je
1987. izgrađena je najveća džamija u ex-Jugoslaviji.
Time je rođena prva stranka koja okuplja većinu bosanskohercegovačkih muslimana nakon nestanka JMO 1941. Politički identitet Musliman nije bio jasan. Pretendiralo se s
ujedinjenjem svih muslimana bivše Jugoslavije, što Albanci
i Turci još jednom odlučno odbijaju. Već na samom početku dogodila se prva frakcija unutar stranke. Adil Zurfikapašić i Muhamed Filipović, dva poznata i priznata intelektualca među Muslimanima, inzistiraju na uvođenju novog imena nacije Bošnjak. Premda su ova dva intelektualaca bila glavna potpora Izetbegoviću, on je ipak igrao na kartu osjećaja
Muslimana i nije htio riskirati s uvođenjem nečeg novog, što
narod možda ne bi razumio te je ovu inovaciju odbio uvesti. Oni se ubrzo udaljavaju od Izetbegovića i osnivaju svoju stranku: Muslimanska Bošnjačka Organizacija (MBO).
Na prvim višestranačkim izborima, u studenom 1990., SDA
dobiva gotovo sve glasove Muslimana odnosno 43 mjesta u
parlamentu, dok MBO dobiva samo 2 mjesta.
U političkoj areni, bosanskohercegovačkim muslimanima po
prvi put na popisu stanovništva iz 1971. bijaše omogućeno
Predsjednik SDA, i kasnije član predsjedništva BiH Alija
Izetbegović, bijaše dva puta zatvaran za vrijeme komuni-
Premda je u Jugoslaviji teoretski religija uživala slobodu, u
praksi je bilo potpuno drukčije. Tako su i muslimani doživljavali progone režima. Kao i prije, neki od muslimana su odselili u Tursku. Posljednji upliv vlasti u život muslimana bijaše zabrana nošenja vela (feredža, hidžab) muslimankama.
36
Više o ovim događajima vidi: KRULIC J., Storia della Jugoslavia: dal 1945 ai nostri giorni, Bompiani, Milano 1999; GARDE P., Vie et mort de la
Yugoslavie, Fayard, Paris 1992; CUZZI M., ‘Il sogno e l’incubo. Breve storia della Jugoslavia,’ u MAGNO A. M. ed., La guerra dei dieci anni, il Saggiatore,
Milano 2001, 415 - 475, ovdje 466 - 475; ALLCOCK J.B., Explaining Yugoslavia, Hurst, London 2000.
37
Tekst preuzet iz: IZETBEGOVIĆ A., Ibid., 71.
126 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ja k r a z l o g z a ( n e ) b i t i ( z a ) j e d n o - p i t a n j e b h . i d e n t i t e t a
stičke vladavine. Prvi put 1946. na tri godine zatvora, zbog,
kako to on navodi u svojoj autobiografiji Sjećanja, članstva
u organizaciji Mladi muslimani,38 i drugi put 1983. na devet godina zatvora zbog optužbe za ‘islamski fundamentalizam’.39 Prema njegovoj izjavi drugi sudski proces je vođen zbog njegove knjižice Islamska deklaracija objavljene
1970., što je u biti program islamizacije muslimana,40 te
program za ‘muslimansku naciju’ od Maroka do Indonezije. Predsjedništvo Jugoslavije mu daje pomilovanje 1988.,
te tako provodi samo šest godina u zatvoru. Ubrzo nakon
izlaska s robije postaje opet politički aktivan.
Na izborima za predstavnika Muslimana u predsjedništvu BiH pobjedu odnosi Fikret Abdić, poznati biznismen,
za kojeg su glasali i neki Srbi i Hrvati, s 44 posto glasova,
dok je Alija Izetbegović, tada ideolog SDA bez povjerenja
među nemuslimanima, dobio samo 37 posto glasova. No,
prema internom dogovoru SDA, budući su oba kandidata
bili članovi iste stranke, Izetbegović postaje i prvi Predsjednik predsjedništva BiH.
MBO će još jednom pokušati ući u političku arenu na
velika vrata, pregovarajući s vodstvom u Beogradu o
savezu BiH sa Srbijom i Crnom Gorom, nakon što su
Slovenija i Hrvatska istupile iz Jugoslavije. Izetbegović
će odbiti ove planove koje su Zulfikapašić i Filipović pretenciozno nazivali istorijski. Uslijedio je referendum o neovisnosti BiH, koji su Srbi bojkotirali, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, te odmah potom godine rata.
Pokušavani su mnogi dogovori oko organizacije BiH koji
bi mogli zadovoljiti sve tri strane. No, Izetbegović je sustavno odbijao sve planove po kojima BiH ne bi bila cjelovita
i centralistička država, računajući da bi po prvi puta u povijesti BiH, Muslimani mogli i trebali imati uz svoju naciju
i svoj vlastiti teritorij. Međutim, pod pritiskom je potpisan
Washingtonski sporazum, te godinu dana kasnije Daytonski po kojem je BiH ipak podjeljena na dva entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
27. rujna 1993. godine, Izetbegović poziva muslimanske
predstavnike iz političkog, kulturnog i religioznog života
čitave države i dijaspore na Prvi Bošnjački Kongres. Ovaj
Kongres, na prijedlog Izetbegovića, prihvaća novi naziv nacije za bosanskohercegovačke Muslimane: Bošnjak, i jezik
kojim se koriste, nazvan je Bosanski jezik.
No, ove novine su dugo vremena, djelomice i danas, stva-
rale velike konfuzije u međunarodnoj politici, budući da je
termin Bošnjak, to jest ex-Musliman, krivo (namjerno ili
ne) prevođen na druge jezike u značenju termina Bosanac
(državljanin BiH). Po toj logici Bošnjaci pod imenom Bosanci su za neke bili jedini koji imaju pravo na BiH, dok su
ostala dva naroda bili predstavljeni kao agresori. No, ipak
u službenim dokumentima međunarodne politike prema
BiH termin Bošnjak se prevodi na engleski kao Bosniac ili
pak Bosniak, odnosno na francuskom Bochniaque.
Odmah nakon Prvog Bošnjačkog Kongresa, bošnjački intelektualci su se dali na posao dokazujući povijesno i tradicionalno ime Bošnjak, što će ovaj period obilježiti kao stvaranje nove ‘tačnije’ povijesti bosanskohercegovačkih muslimana. Nema nikakve sumnje da bosanskohercegovački muslimani imaju potpuno pravo na svoje političko samoopredjeljenje, i to im pravo nitko ne može
osporavati, niti osporava, ali to ne bi trebalo biti putem ignoriranja vlastite povijesti i nijekanjem povijesnog nasljeđa drugih.
Povijest suvremene Bosne i Hercegovine započinje odlukom ZAVNOBiH-a. Povijest Bošnjaka, kao suvremene nacije, stvarno započinje odlukom KPJ-a iz 1971., od kada su
se muslimani mogli izjasniti kao ‘Muslimani’ u nacionalnom smislu, što je promijenjeno 1993. u ime Bošnjak, pl.
Bošnjaci. Povijest druge dvije nacije kao ideje političkog
identiteta, Hrvata i Srba, u Bosni i Hercegovini započinje
polovicom devetnaestog stoljeća. Stoga, govoriti o povijesti Bosne i Hercegovine, počevši od srednjovjekovne Bosne, i Bošnjacima, ili pak drugoj naciji, kao jedinoj stvarnoj
nasljednici povijesnog nasljeđa, dok povijest Bosne i Hercegovine pripada svim žiteljima ove države, nije ništa drugo nego politička ideologija i svojevrsni kulturocid nasuprot ostalih. Samo kad svi žitelji BiH shvate da povijest
Bosne i Hercegovine pripada njima a ne samo nekim
‘privilegiranim’ nacijama, i prihvate BiH kao svoju državu, tada se mogu nadati prosperitetu ove države.
Ali sve dok se to ne ostvari, Bosna i Hercegovina će ostati državica na Balkanu koja će u svijetu glasiti kao sinonim
nepovjerenja, nesuglasica i sukoba, s jedinom prirodnom
katastrofom: njezinim stanovnicima.
Mario Vukoja roen je . u Travniku. Studirao
filozofiju i teologiju u Bolu i Sarajevu a diplomirao u Zagrebu. Arapski jezik i Islamske Studije studirao u Kairu i Rimu gdje je i magistrirao.
38
Prema Izetbegoviću, organizacija Mladi muslimani bijaše osnovana 1941., ali nije bila nikada službeno registrirana zbog rata (1941-1945). To je bio
pokret studenata koji nisu bili zadovoljni pozicijom muslimana u svijetu. Nadalje objašnjavajući ulogu pokreta piše: Islam i dvije odrednice suprotstavljanja – antifašizam i antikomunizam – određivali su opću orijentaciju pokreta Mladi muslimani. Dva sistema – fašizam i komunizam, personificirani
u Hitleru i Staljinu, obilježavali su tadašnju svjetsku scenu. Bio je tu i Zapad, ali ovo su bili novi pravci koji su imali ambiciju da sruše ili promjene stari
svijet. […] U trenutku kad se pojavio ovaj pokret, početkom četrdesetih godina, stanje u muslimanskom svijetu je bilo vrlo loše. Bilo je samo nekoliko nezavisnih muslimanskih zemalja. Mi smo smatrali da je to neodrživo stanje i da je islam živa misao koja može da se osavremenjuje održavajući svoju suštinu. Bili smo nezadovoljni stanjem u muslimanskom svijetu gdje su dominaciju imali stranci, bilo svojim vojnim prisustvom, bilo svojim kapitalom. IZETBEGOVIĆ A., Ibid., 26 - 27. No čudno je da je Izetbegović bio osuđen na samo tri godine zatvora ako je stvarno bio član Mladih muslimana, budući je
komunistički režim članove MM tretirao kao suradnike ustaša i prema tome ih osuđivao na smrt.
39
Vidi. KEPEL G., Jihad. Expansion et decline de l’islamisme, Galimard, Paris 2003, 368.
40
Prema istraživanju provedenom 1990. samo 34-36 posto muslimana u Bosni i Hercegovini se izjašnjavalo vjernicima dok čak 61 posto mladih nikada
nije ušlo u džamiju. Više o tome vidi: BOUGAREL, X., ‘Rama·an During a Civil War (as reflected in a series of sermons)’ u Islam and Christian-Muslims
Relations, Centre for the Study of Islam and Christianity, 6:1(1995):79 - 103.
Status, Broj , rujan .
| 127
Aktualno
Ak t u a l n o
Hercegovački slučaj
Vrhunac ovoga sukoba Crkva u Hercegovini proživljava upravo u
posljednjih deset godina kada smo bili svjedoci, među ostalim, i
pobunama vjernika u pojedinim župama zbog zamjene franjevačkih
svećenika redovnim svećenstvom, potom ukazanju lažnog biskupa u
Hercegovini, te naposljetku, zazidavanju crkvenih vrata u Čapljini
Zvonimir Jukić
Uvod
S
ukob franjevakih i dijacezenskih sveenika
u Katoličkoj crkvi u Hercegovini, koji nosi popularni naziv hercegovački slučaj, traje već duže od jednoga stoljeća i svojom bremenitošću uvijek iznova opterećuje
odnose kako u samoj crkvenoj hijerarhiji tako i u odnosima
vjernika prema Crkvi i njezinim velikodostojnicima.
Vrhunac ovoga sukoba Crkva u Hercegovini proživljava
upravo u posljednjih deset godina kada smo bili svjedoci, među ostalim, i pobunama vjernika u pojedinim župama zbog zamjene franjevačkih svećenika redovnim svećenstvom, potom ukazanju lažnog biskupa u Hercegovini, te
naposljetku, zazidavanju crkvenih vrata u Čapljini.
Bez pretenzija da bilo koju “stranu” u ovome slučaju, favorizira, a osljanjujući se na činjeničnu građu, službene crkvene dokumente, te napise brojnih novinara, teologa, publicista i analitičara, nastojat ćemo da kronološki poredamo najvažnije događaje koji su obilježili stogodišnje unutarcrkvene sukobe na području Hercegovine.
Hercegovački slučaj od austrougarskog
doba do dekreta Romanis pontificibus
1975. godine
Davne 1846. godine Sveta je Stolica uspostavila u hercegovačkom misijiskom području apostolaski vikarijat, a prvi
vikari bili su franjevci: fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević i fra Paškal Buconjić. Barišić i Kraljević tražili su
od Svete Stolice da uvede biskupijsko svećenstvo (jer vikarijat prirodno teži postati biskupijom), čemu je udovoljeno 1881. godine obnovom Mostarsko-duvanjske biskupije1. Te godine stekli su se i uvjeti za obnovu ove biskupije
budući da na Berlinskom kongresu, 1878. godine Austrougarska monarhija dobiva mandat da, kako se to tada govorilo, uvede red na području BiH, koja je dotada bila u sastavu Otomanskog imperija i opterećeno brojnim sukobima i neredima.
Nakon obnove Mostarsko-duvanjske biskupije, odlukom
Svete Stolice na mjesto biskupa postavljen je fra Paškal Buconjić, dotadašnji apostoloski vikar.
S preuzimanjem biskupske časti, Biskup Buconjić dobio je
zadatak i da popiše određeni broj župa i pripremi ih za predaju na upravu biskupijskom kleru (kojem već po crkvenom ustrojstvu pripada pravo vođenja župa) te da spis dostavi na odobrenje Svetoj Stolici. Spis je dostavljen nakon
1
www.kriz-zivota.com
130 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ak t u a l n o
18 godina odnosno 1899. godine kada je između mjesnog
biskupa i hercegovačkog franjevačkog provincijala dogovorena i međusobna raspodjela župa. “Još 1899. godine
zajedničkim sporazumom mostarskog biskupa, hercegovačkog franjevca, Paškala Buconjića i hercegovačkog franjevačkog provincijala fra Luke Begića, dogovoreno je koje župe
pripadaju redovničkom kleru, a koje dijacezenskom i sve to
je papa Leon XIII., vrhovnom vlašću, odobrio i naredio da
se provede”2.
Dogovor o tome koje bi župe franjevci trebali predati biskupijskom kleru odobrio je papa Leon XIII., 17. srpnja
1899. godine. Papinu deciziju (rješenje) dao je biskup Buconjić objaviti na hrvatskom jeziku tek devet godina kasnije, točnije 1908. godine. No, Papina decizija nije u potpunosti ostvarena sve do današnjih dana.
Naime, već prigodom osnivanja župe u Čapljini, koja je posvećana sv. Franji, 1917. godine, došlo je do prvih jačih
komplikacija u pogledu provedbe odluka o predaji tzv. franjevačkih župa biskupijskom svećenstvu.
Čapljinsku župu, prema odredbama spomenutih odluka Svete Stolice, trebalo je predati biskupijskom svećeniku, ali biskup (franjevac) to nije učinio. Iako je između
1938. i 1941. godine, građena čapljinska crkvena zgrada,
novi Ugovor o župi Čapljina potpisan je tek 1969. godine
između tadašnjeg biskupa Petra Čule i provincijala Rufina
Šilića. No, ni taj ugovor nije ispunjen zbog protivljenja župljana njegovoj provedbi.
Prema svjedočenju zagrebačkog novinara i teologa Drage Pilsela, objavljenom na Radiju Slobodna Evropa3, kriza oko predaje župa, prvi put, nakon drugog svjetskog rata,
eskalirala je 1968. godine. “Tada pamtimo, recimo, da nadbiskup zagrebački Kuharić sa tadašnjim mostarskim biskupom biva izbačen iz Širokog Brijega i iz Gruda. Iz Gruda
su dijacezenskog svećenika vratili u Široki Brijeg u prtljažniku automobila”, kazao je Pilsel za Slobodnu Evropu.
Konačno, 1975. godine, uslijedila je nova odluka Svete
Stolice o predaji hercegovačkih župa mjesnom biskupu,
poznata pod nazivom Dekret Romanis Pontificibus. Ovaj
Dekret predvidio je podjelu hercegovačkih župa tako da
pola njih pripadne pod upravu dijacezenskim, a pola franjevačkim svećenicima.
Međutim, pojedini visoki franjevački velikodostojnici još
od donošenja ovoga Dekreta izražavaju sumnje u njegovu
autentičnost. Tako Fra Viktor Nuić načelno priznaje Dekret Kongregacije za evenagelizaciju naroda Romanis Pontificibus, ali tvrdi da ga Papa nije ni napisao ni potpisao4.
On smatra da je franjevcima u ovom slučaju učinenjena
povijesna nepravda i upozorava na reakcije vjernika koji se
ne žele odreći svojih franjevaca.
Hercegovačka franjevačka provincija, 10. svibnja 1976.
godine, i službeno se obratila Svetoj Stolici u dopisu u
kojem se navodi: “Dok priznajemo i očitujemo svoju vjeru, vjernost i posvamešnju odanost, istodobno izjavljujemo, sigurne savjesti i s punom svješću odgovornosti pred redovničkom provincijom kojoj stojimo na čelu, pred Božjim
narodom koji je povjeren duhovnoj brizi braće iste redovničke provincije, pred Crkvom Kristovom i pred Tobom, Sveti
Oče, da Dekret Romanis Pontificibus očito protuslovi istini,
povrijeđuje prirodnu pravednost, izravno se protivi dobru
duša, te veoma škodi ugledu Crkve... Stoga se osjećamo u savijesti čvrsto obveznima zauzeti stajalište da ne možemo, a
ne nećemo, ne možemo, naime, preuzeti na se odgovornost
za posljedice koji bi sigurno uslijedile iz našega odobravanja, prihvaćanja ili izvršenja tog Dekreta”.5
Ovaj oštar stav Hercegovačke franjavečke provincije o provedbi Dekreta odložit će njegovu realizaciju za narednih
20 godina.
Provedba dekreta
Romanis pontificibus
Prvi snažniji pokušaj provedbe Dekreta Romanis Pontificibus dogodio se 12. svibnja 1996. godine, a događaji sa zamjenom franjevačkih svećenika svoju su najžešću kulminaciju imali u Čapljini. Pokušaj preuzimanja čapljinske župe
od strane mjesnog biskupa doslovno je fizički spriječen, a
u znak prosvjeda, revoltirani čaljinski vjernici zazidali su
vrata tamošnje crkve. Franjevački svećenici Mile Vlašić,
Bonafacije Brabarić i Bože Radoš, koji su odbili biskupov
nalog i ostali u Čapljini, izbačeni su iz franjevačkog reda.
“Svećenici Bonafacije Barbarić i Bože Radoš, otpušteni iz
reda male braće 28. veljače 1998. godine, a to je potvrdila i Sveta Stolica 23. ožujka iste godine. Dosljedno tome ne
mogu više nositi franjevački habit. Suspendirani su a divinis od Svete Stolice, 17. prosinca 1998. godine i izjavom
dijacezenskog biskupa, 30. prosinca 1998. godine, njima je
zabranjeno slavljene svih sakramneta”, navodi se u jednom
2
Biskup mostarsko-duvanjski monsinjor Ratko Perić u predgovoru knjige “Hercegovačka afera” monsinjora Marka Perića.
Radio Slobodna Evropa, 23. veljače 1999. godine.
4
Fra Viktor Nuić, Istina o hercegovačkom slučaju – povijest tragičnih sukoba između biskupa i franjevaca u BiH.
5
Slobodna Dalmacija, 18. travnja 2003. godine.
3
Status, Broj , rujan .
| 131
Ak t u a l n o
od zajedničkih istupa mostarskog biksupa i generalnog vikara Reda male braće.6
Istodobno s neredima među vjernicima u Čapljini, u Mostaru, biskup mostarsko-duvanjski monsinjor Ratko Perić
je, zbog pokušaja preuzimanja franjevačkih župa, zajedno
sa svojim tajnikom otet i držan zatvoren osam sati.
Nakon ovih događaja, biskup Perić održao je nekoliko sastanaka s franjevačkim svećenicima i njihovim najvišim
zvaničnicima u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. O
jednom od njih posvjedočio je i fra Vladimir Kozina.
U “Odgovoru mostarskom biskupu Ratku Periću”7 fra Vladimir Kozina posvjedočio je o sastanku kojeg je biskup Perić održao s franjevačkim svećenicima i voditeljima Hercegovačke franjevačke provincije, nakon neuspjelih pokušaja provedbe Dekreta Romanis Pontificibus tijekom 1996.
godine.
Perić je, prema tvrdnjama fra Vladimira Kozine, 19. veljače 1997. godine u Franjevačkom samostanu na Širokom
Brijegu iscrpno izložio fratrima redoslijed primopredaje
traženih župa.
“Poslije njegovog izlaganja postavio sam pitanje biskupu
Periću: “Oče, Biksupe! Pretpostavimo da sve tražene župe
prijeđu u vlasništvo Biskupijskog ordinarijata u Mostaru,
hoće li tada biti završen Hercegovački slučaj?”. Odgovor je
glasio: “Ne znam što će nakon toga odrediti Sveta Stolica”.
Mudrome dosta!”, zaključuje Kozina te se pita je li biskupova namjera srediti dušebrižništvo u biskupiji ili možda uništiti Provinciju hercegovačkih franjevaca u Mostaru i tako
dobiti sve njezine župe.
Razmatrajući pitanje Hercegovačkog slučaja katolički religijski web-siteovi, u svjetlu najnovijih događaja oko primopredaje župa objavili su, pozivajući se na riječi Svetoga
Oca, konstataciju kako crkva nije svjetovna organizacija pa
da u njoj vlada svjetovna demokracija.
“Pročišćena kroz konflikte, samoispitivanja, prevrednovanja starih vrijednosti i njihovom aktualizacijom u novim
uvjetima, Crkva se nakon temeljitih “pretresanja” reintegrirala i izlazila obnovljena i osvježena. No, anarhiju u svojim redovima nikada nije tolerirala. Papa Ivan Pavao II. jednom je izjavio da Crkva nije svjetovna organizacija pa da
u njoj ne vlada “demokracija” po svjetovnim načelima. Crkva svoju hijerehiju crpi iz načela božanske Objave i o nekim temeljnim postulatima nema mjesta sporovima. A je-
6
dno od prvih eklezioloških načela kaže da je interes Crkve
kao cjeline i zajednice svih vjernika (u prijepornim pitanjima) uvijek ispred interesa njezinih dijelova”8, ističe se na
ovim web-siteovima.
Nakon dosta previranja tijekom 1997. i 1998. godine i neuspjeha u primopredaji pojednih župa, biskup Perić otpočinje pregovore s čelnicima Reda male braće u Rimu o konačnom izvršenju dekreta Romanis Pontificibus.
Na dan 10. studenoga 1998. godine susreli su se u Kongregaciji za evangelizaciju naroda u prisutnosti Njegove Uzoritosti kardinala Jozefa Tomka, prefekta, i tajnika
mons. Marcella Zoge, generalni ministar Reda male braće fra Giacomo Bini, generalni vikar fra Stephan Ottenbreit, generalni prokurator Reda fra Antonio Riccio s biskupom biskupije Mostar-Duvno Ratkom Perićem i generalnim vikarom Lukom Pavlovićem, zajedno s hercegovačkim franjevačkim provincijalom fra Tomislavom Pervanom i provincijskim vikarom fra Marinkom Lekom.
S ovoga sastanka upućeno je otvoreno pismo redovnicima,
redovnicama, svećenicima i vjernicima Mostarsko-duvanjske biskupije u kojem se traži suradnja u provedbi predaje župa.
Iste godine, 13. i 14. prosinca, isti su akteri održali još jedan sastanak u Mostaru na kojem je zaključeno da svi moraju poštovati zakone Crkve te da se Dekret Romanis Pontificibus ima provesti. Konačno, spomenuti crkveni velikodostojnici, 21. veljače, nakon višednevnog vijećanja (od
17. do 20. veljače), izdaju priopćenje “O provedbi dekreta
Svete Stolice Romanis Pontificibus”, koje je prenijela Katolička tiskovna agencija (KTA). U ovom priopćenju izvješćuje
se da su franjevački svećenici u župama Blagaj, Crnač, Grude, Jablanica, Nevesinje, Tepčići i Mostarski Gradac razrješeni pastroralnih obveza, a vjernici iz istih župa, gdje primopredaja, zbog otpora vjernika nije provedena, upućeni
su da dušebrižništvo obavljaju u susjednim župama u kojima upravu obavlja mjesna biskupija. U priopćenju se upozoravaju i svi franjevački svećenici da će snositi kanonske
sankcije ukoliko se ne budu pridržavali smjernica Svete
Stolice. Udruga katoličkih vjernika Mir i dobro, poznata po
žestokom otporu zamjeni franjevačkih dijacezenskim svećenicima, označena je nezakonitom za Katoličku Crkvu.
Nakon ovih događanja uslijedit će sankcije za veliki broj
franjevačkih svećenika, među kojima je značajan broj i
onih koji su otpušteni iz Reda.
U zajedničkom priopćenu za javnost o izvršenju dekreta Romanis Pontificibus, od 20. veljače 1999. godine, biskup Ratko Perić i generalni vikar Reda
male braće Fra Stephan Ottenbreit.
7
Slobodna Dalmacija, 18. travnja 2003. godine.
8
web-siteovi: www.vjesnik.hr, www. kriz-zivota.com, www.bkbih.or
132 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ak t u a l n o
U propovijedi od 14. lipnja 2001. godine, na blagdan Tijelovo, biskup Perić je naveo koliko je franjevaca odbilo poslušati zahtjeve Svete Stolice.9
vu, biskup Perić krizmu je podijelio za pet puta manje djece, točnije 118”, objavio je u svibnju 2001. godine zagrebački Vjesnik.10
“S bolju bih u duši odgovorio da sam službeno obaviješten
da je franjevački red ovih dana još trojicu svojih hercegovačkih članova otpustio iz Reda zbog teškog neposluha, a trojicu drugih suspendirao od svećeničke službe; da je njih četrdeset odbilo potpisati Izjavu crkvenog posluha, koju je dogovorio generalni ministar Franjevačkog reda i mjesni biskup, a Sveta Stolica potvrdila. Ali, sa zahvalnošću ističem
da su dvije trećine otaca franjevaca potpisale izjavu i pokazali crkveni duh posluha, i s kojima računam u dušebrižništvu u ovoj biskupiji”, kazao je biskup Perić u međugorskoj propovijedi.
U žestokom reagiranju službene Crkve, kojeg je potpisao
generalni vikar monsinjor Luka Pavlović, a kojeg je prenijela Katolička tiskovna agencija (KTA) razotkriven je identitet Srećka Franje Novaka. Tako je KTA prenijela da je Novak samo đakon i to Starokatoličke crkve, koja ne priznaje
Papu za svoga vrhovnog poglavara, te da nikada nije postao
biskup u toj Crkvi, o čemu je mostarski Biskupski ordinarijat izvješten od strane starokatoličkog biskupa Hansa Gernya iz Švicarske, 23. svibnja 2001. godine. U kontaktu sa
svećenicima Starokatoličke crkve u svijetu, kako kaže generalni vikar Pavlović, otkriveno je i da je Srećko Novak
psihopatski strukturirana osoba, koja vara i sebe i druge.
Monsinjor Luka Pavlović u istom priopćenju ističe i kako
krizma koju je podijelio Srećko Franjo nije valjana.
Pojava “biskupa”
Srećka Franje Novaka
Hercegovački slučaj nastavit će se i tijekom 2000. i 2001.
godine, a glavna stvar prijepora bit će podjela svetog sakramenta krizme. Naime, iz Biskupskog ordinarijata u spomentom su razdoblju u više navrata upozoravali vjernike
da sakramenti koje podjele otpušteni svećnici u “pobunjenim” župama, sa stajališta crkvenog prava, nisu valjani.
Ipak, kada je podjela krizme u pitanju, najveći skandal izazvalo je pojavljivanje Srećka Franje Novaka, kasnije će
se utvrditi lažnoga biskupa, u Hercegovini tijekom svibnja 2001. godine. Srećko Franjo je tada podijelio sakramet krizme za nekoliko stotina hercgovačkih dječaka i djevojčica, a njegova pojava u Hercegovini, pored živog mjesnog biskupa, izazvala je pozornost i domaćih i inozemnih
medija.
“Novo dolijevanje ulja na vatru u Hercegovačkom slučaju uslijedilo je u ovom mjesecu kada je na red u Hercegovini došlo dijeljenje sakramenta krizme. U Grudama je
tako (13. svibnja 2001.), umjesto po crkvenoj hijerarhiji
nadležnog biskupa Perića, sakrament krizme podijelio tajanstveni biskup Srećko Franjo, odnosno Novak, kako pišu
neki mediji pokušavajući otkriti njegov identitet. U Čapljini (20. svibnja 2001.), na čijoj su crkvi bila zazidana vrata 1996. godine, upravo zbog Perićevog obnovljenog zahtjeva franjevcima za predajom župe, protekle se nedjelje dogodila slična stvar.
Tajnoviti biskup Srećko Franjo podijelio je sakrament krizme za 525 vjernika, a samo četiri kilometra dalje, u Drače-
U uvodu svoga ogleda o lažnom biksupu monsinjor Pavlović navodi i kako je on došao na poziv “franjevaca koji su
okupirali župu Grude – S. Pavlovića, A.Šoljića, B. Marića
i A. Šaravanje, odnosno franjavaca koji su okupirali župu
Čapljina – B. Barbarića, B. Radoša, M. Vlašića”.11
Na kraju opservacije o liku i djelu lažnog biskupa Srećka
Franje Novaka monsinjor Pavlović kaže:
“Zaprepašćujuće je kako su neposlušni franjevci samo ovako odlutali pa onda zaveli stotine krizmanika, tisuće kumova i roditelja. Ovdje je očito zakazao zdrav razum, a moralno se raspamećenje dalo na djelo”.
“Ako Cigani mogu imati biskupa, zašto jedan od franjevaca
ne bi bio posvećen za biskupa?”, pita se fra Marić u Jutarnjem listu od 19. svibnja 2001. godine.
Je li u tome rješenje “hercegovačkog biskupa”? Je li to način
borbe za odcjepljenje od Crkve s pomoću valjano zaređena
biskupa koji ne bi priznao Svetu Stolicu? Bi li takvoga zaredio za biskupa otupšteni starokatolički đakon Novak? Tužno do neba”.12
Čapljinskim franjevcima kao otpuštenicima iz Reda male
braće, a zbog poziva Srećku Novaku da obavi krizmu,
uskoro su se pridružili i oni iz Gruda. I ove je franjevačke
svećnike, kao i one čapljinske, otpuštene u drugoj polovici
devedesetih, generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije monsinjor Luka Pavlović označio osobama koje su okupirale župe. Fra Andrija Šoljić i fra Stanko Pavlović iz Reda
su otpušteni tijekom 2001. godine.13
9
Međugorska propovijed biskupa Perića na Tijelovo, 14. lipnja 2001. godine, KTA.
Mario Marušić, Vjesnik, 22. svibnja 2001. godine, str 10.
11
O nevaljanom biskupu i nevalajnoj krizmi, priopćenje, KTA, www.bkbih.org, 2001.
12
O nevaljanom biskupu i nevaljanoj krizmi”, priopćenje, KTA, www.bkbih.org, 2001. godine.
13
KTA, www.bkbih.org, 2001. godine.
10
Status, Broj , rujan .
| 133
Ak t u a l n o
Hercegovački slučaj i
međugorska ukazanja
Hercegovački slučaj tijekom 2002. godine preselio se “preko bare”, točnije u Sjedinjene Američke Države. Večernji
list, 22. studenoga 2002. godine objavio je kako je, nakon
pisma kojeg je mostarski biskup Ratko Perić posalo u SAD,
fra Jozi Zovki zabranjeno najavljeno služenje misa u marijanskom svetištu Washingtonu.
Američki svećenik Walter Rossi, koji je ovu zabranu priopćio, naveo je kako je spomenuta odluka uslijedila nakon
pisma biskupa Perića u kojem je on fra Zovku opisao kao
“neposlušnog franjevca kojemu je 1989. godine oduzeto
pravo javne službe Božje, a on je, unatoč zabrani, nastavio
ispovjedati, zbog čega je dodatno kažnjen 1994. godine”.
Večernji list dan kasnije objavljuje i kako Hercegovački slučaj, odnosno sukob dijacezenskih i franjevačkih svećenika,
uz problem primopredaje župa opterećuje i stav o Međugorju.
“Sukob biskupa i franjevaca dodatno je opterećen ukazanjem Gospe u Međugorju, koje Perić ne priznaje. Biskup nimalo nije odobravao što fra Jozo, kao svjedok ukazanja, promiče Međugorje u cijelome svijetu. I njemu je oduzeo svećeničke ovlasti. Istodobno, fra Jozo je postao svjetski poznatim
franjevcem, kojeg iznimno cijene u Americi. Za njegov dolazak vladalo je nezapamćeno zanimanje hodočasnika. Mnogi su od njih već dolazili u Međugroje kako bi od fra Joze
dobili blagoslov. Uz fra Jozu vezuju se mnoga čudotvorna
ozdravljenja, a o njegovoj popularnosti najzornije svjedoči
da je u anketi američkog časopisa Daily Catholic proglašen
29. katolikom stoljeća”. piše zagrebački Večernji list.14
Hercegovački slučaj u
posljednje dvije godine
Otpuštanje svećenika iz franjevačkog reda nastvalja se i tijekom 2003. godine. U priopćenju za javnost iz 2003. godine15 monsinjor Pavlović kaže da je Generalna uprava
14
Jozo Pavković, Večernji list, 23. studenoga, 2002. godine.
www.cbismo.hr
16
Politički magazin 60 minuta, Federalna televizija, svibnaj 2004. godine.
15
134 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Reda manje braće u Rimu dekretima od 28. siječnja 2003.
godine otpustila iz Franjevačkog reda i vlč. Bernarda Marića i vlč. Antu Šaravanju zbog njihove ustrajne neposlušnosti. Te je dekrete 10. veljače iste godine potvrdila Sveta
Stolica, odnosno njezna Kongregacija za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života
“Ovo priopćenje se daje na znanje i ravnanje katoličkim vjerrnicima s upozorenjem da ne sudjeluju u svetogrdnim misama spomenutih svećnika”, naveo je tada monsinjor Pavlović
Međutim, ni otpušteni franjevački svećenici nisu ostali dužni u teškim riječima prema biksupu Periću i njegovim suradnicima. Članovi udruge Mir i Dobro zajedno s čapljinskim franjevcima čak su i u Vatikan uputili javnu optužnicu
protiv biksupa Perića nazvanu “Nečastivi u Hercegovini”. U
njoj oni monsinjora Perića nazivaju nečastivim biskupom i
optužuju ga za progone svećenika, bogohuljenje i herezu.
Oni biskupu Periću stavljaju na teret uvredu Svetoga Duha
koja prema svjedočenju fra Bože Radoša16, po Svetome pismu, ne može biti oproštena ni na ovom ni na onom svijetu.
Posljednji dogođaj vezan za hercegovački slučaj je pokušaj
izgradnje zgrade biskupijskog Caritasa u Čapljini, u proljeće ove godine. Mostarski biskupski ordinarijat zatražio
je dozvolu od Općinskog vijeća Čapljine za dodjelu zemlje
kako bi mogao započeti s izgradnjom zgrade Caritasa.
Međutim, čapljinski vjernici odani franjevcima, u ovoj su
nakani prepoznali pokušaj Biskupskog ordinarijata da na
mala vrata uđe u Čapljinu i preuzme tamošnju župu. Stoga su oni izglasavanje dozvole za gradnju ovoga objekta od
strane čapljinskog Općinskog vijeća fizički spriječili.
Hercegovački slučaj vjerojatno će se nastaviti i narednih
godina.
Zvonimir Juki (Čapljina, .) Apsolvent prava
na Pravnom fakultetu u Mostaru. Šef Dopisništva
agencije ONASA za Hercegovinu. Novinar-suradnik FTV-a i mnogih drugih tiskanih medija.
Ak t u a l n o
Status, Broj , rujan .
| 135
Ekonomija
Ek o n o m i j a
Nekompatibilnost
tržišne privrede u
Bosni i Hercegovini
(Prilog razumijevanju teškoća u razvoju tržišne privrede i ekonomskih sloboda)
Devetu godinu poslije Daytonskog sporazuma, BiH ne izlazi iz privredne
paralize, a nivo strane pomoći počinje drastično opadati, suočavajući
zemlju sa neugodnom ekonomskom situacijom. Dakle, iako obimna,
inostrana pomoć nije pripremila BiH za održivi ekonomski razvoj
Kadrija Hodžić
Uvod
Racionalni i etički razlozi, podržani i uslovljeni razvojem
moderne tehnologije, opredjeljuju i konstituiraju liberalna
demokratska društva (tzv. “demokratski kapitalizam”), za
koja, po nepodijeljenom mišljenju liberalnih mislilaca, danas ne postoji alternativni model političke i ekonomske organizacije u svijetu. Najveća vrijednost filozofije liberalizma
je sloboda, koja pretpostavlja dosljedno podvajanje javne i
privatne sfere u društvu, te potpuna zaštita ove potonje. U
tom kontekstu, prava i slobode građana izvorno čine civilna
prava, koja se ostvaruju političkim, ekonomskim i socijalnim pravima, odnosno njihovom zaštitom (negativna odredba slobode) ili slobodom njihovog izbora (pozitivna odredba slobode). Za bivše komunističke zemlje, pa dakle i BiH,
proces tranzicije treba da institucionalno podupre dostizanje ovakve liberalne dimenzije slobode. Cilj je stvaranje političkog i ekonomskog sistema, utemeljenih na nerazdvojivosti veza između demokracije, tržišta i privatnih vlasničkih
prava, što u krajnjem podupire širenje političkih i ekonomskih sloboda. I dok je taj cilj u većini tranzicijskih zemalja
ostvaren, BiH se nalazi blizu situacije koju je Franklin Roosevelt označio “programom čija glavna teza nije da sistem
slobodnog poduzetništva radi stjecanja profita ne samo da
nije uspio u ovoj generaciji, već da nije još ni pokušan”.
Razlog ovakvog neuspjeha reljefno se zrcali u historijskom
backgroundu Bosne i Hercegovine, koja otkriva svu kom-
138 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
pleksnost promišljanja današnjih pretpostavki njenog institucionalnog održivog ekonomskog razvoja. Nakalemljeni paket ekonomske tranzicije dalje zamagljuje šansu ekonomske samoodrživosti, bez koje su gotovo nemogući njen
opstanak, obnova povjerenja i razvoj civilnog društva, kao
neophodnih pretpostavki za razvoj tržišne privrede i razvijanje ekonomskih sloboda.
Naime, demontaža socijalizma započeta pred kraj 80-ih godina je bila zamišljena kao gradualističko prevođenje samoupravne ekonomije u sistem tržišne privrede. Dinar je proglašen konvertibilnim, cijene i vanjska trgovina liberalizirani, a otpočelo se i sa procesom privatizacije modelom internih dionica. U međuvremenu, porast političke nestabilnosti zaustavio je ovaj proces, što je kao ekonomske posljedice
proizvelo uvećavanje deficita platnog prometa, hiperinflaciju i nezaposlenost. Konzistentnu, zajedničku ekonomsku
reformu konfliktne su “historijske vizije” nacionalnih aktera jugoslavenske krize vodile do podjele i građanskih prava i državne jurisdikcije nad monetarnom politikom, te konačno i do konkurirajućih vizija države, a zatim i do njenog
raspada.
Ulazak u političko-ekonomsku tranziciju pred početak posljednje decenije XX stoljeća ubrzao je tenzije, dovodeći do
novih konflikata, od kojih su rat i događanja u i oko BiH najtragičniji s obzirom na ljudske žrtve i materijalna razaranja.
Postojeći nacionalizmi, kao temeljni sadržaji ideologijskih
Ek o n o m i j a
identiteta koji se povezuju sa različitim historijskim naracijama, “prirodnim pravima” i religijama, osujetili su, dakle,
proces reformi na prijelomu 80-ih i 90-ih godina. Ponovo
započeti postratni proces bosanskohercegovačkih reformi,
nije doprinio smirivanju etničkog nasilja. Nasuprot globalističkog optimizma, sadržaj tranzicionog paketa sa determinirajućim obilježjima neoliberalne ekonomije, s jedne strane, i protivbosanski pristupi političkom “čitanju” Daytonskog mirovnog sporazuma, s druge strane, samo održavaju etnonacionalno razgraničenje u morbidnoj formi “jedinstva kao iluzije.” Naime, cjelokupna postkomunistička nacionalna rekonstrukcija BiH u 90-im godinama, nosila je klice ne samo političkih podjela po nacionalnim šavovima već
i negiranje stoljetne bosanskohercegovačke zasebnosti uopće [6 i 13].
U ovakvim uvjetima uveliko je narušen Hayekov princip
ekonomske slobode kao mogućnosti – nesputanog djelovanja pojedinca, odsustvo državne prinude i prisile, odsustvo
ograničavanja izbora i djelovanja u proizvodnji i potrošnji
dobara i usluga, i slobode kao djelovanje u okviru zakona.
Svrha ovog priloga otuda je upozoriti na tu situaciju, budući
da bez ekonomskih sloboda nema slobodnog društva i tržišta, koji su preduvjet privatnog investiranja, pogotovo stranih investicija. Uz to, ekonomske slobode podrazumijevaju
slobodan tok roba i novca; to dalje podrazumijeva slobodu
volje, jer nema ugovora o kupoprodaji bez slobodne volje,
što u krajnjoj instanci vodi razvoju konkurencije na tržištu i
poboljšanju kvaliteta roba i usluga, a time i podizanju standarda života uopće.
smješta cca. 60% stanovništva.
Trajanje ekonomske depresije u BiH previše dugo traje da
bi se pripisalo jednostavnom obrascu procesa tranzicije u
kojoj se kao neminovna faza javlja tzv. tranziciona recesija. I dok je, kako pokazuju iskustva većine tranzicijskih zemalja, normalno trajanje tranzicione recesije 4 do 6 godina,
privredni zastoj (depresija) u BiH postaje stvarna opasnost,
pogotovo što ekonomsko zaostajanje pospješuje daljim nacionalnim podjelama i političkim animozitetima.
Otuda nam se, prirodno, nameće pitanje: koliko bosanskohercegovačka tranzicija vodi u tržišno-poduzetničko društvo,
odnosno u okviru ovoga, kojim uspjehom se prihvata poduzetništvo kao poslovna filozofija današnjeg idealnog tipa
društvene organizacije – liberalne demokracije, te najzad,
koliko su mala i srednja poduzeća (SME), kao kolijevka poduzetništva sposobna da odgovore svojoj svrsi koja se tiče
razvoja businessa i pridonošenja razvoja cijele zemlje.
Odmah na početku bih ponudio eksplicitan odgovor: u postojećim političkim i ekonomskim prilikama, uz neodgovarajuću institucionalnu infrastrukturu, u BiH je otežano provesti slobodno poduzetništvo, kao što je teško u političkoj
ravni definisati globalne ciljeve ekonomske tranzicije, poglavito privatizacije, osim retoričkog opredjeljenja za tržište i privatnu svojinu.
Temeljne zapreke dostizanju poduzetničke filozofije tiču se
sljedećih faktora: recipijentnosti projekata donatorske pomoći, ekonomski nepoduzetničkog okruženja, odsustva socijalnog kapitala i prevelikih očekivanja od malih i srednjih
poduzeća.
Blokiranost razvoja tržišne privrede
Postratna socioekonomska slika BiH kontinuirano je opterećena problemima strukturne naravi, alarmantnom nezaposlenošću, devastiranošću prirodnih resursa i nadasve teškom situacijom – siromaštvom, te potpunom ovisnošću od
strane pomoći.
Nema održivog privrednog rasta niti stvaranja radnih mjesta. Niska razina i poremećena struktura investicija, te nepovoljna razina i struktura vanjskotrgovinske razmjene
osnovni su ograničavajući faktori proizvodnje i zaposlenosti. Po velični GDP p.c. zemlja značajno zaostaje za prosjekom balkanskog regiona, koji je i sam ekonomski najnazadniji region u Evropi. BiH ostvaruje tek 80% prosjeka GDP
p.c regiona, a još snažnije zaostajanje izraženo je u odnosu na evropske zapadne zemlje. BiH još ne ostvaruje ni jednu desetinu njihovog prosječnog GDP p.c. Ali to još nije
sve: stopa rasta GDP p.c. u posljednje tri godine više nego je
prepolovljena [16]. Svega zaposlenih 15% stanovništva i stopa nezaposlenosti od cca 40%, donosi tek nešto preko 1.200
USD GDP p.c, što u siromaštvo (kao stanje u kome prihodi domaćinstva nisu u stanju pokriti nivo potrošačke korpe)
(1) Aktivnost projekata donatorske pomoći, mada je vratila
znatan dio nezaposlenih na posao i postavila osnovu za napredak, značajno je prikrila kašnjenje BiH na slobodno (privatno) poduzetništvo. Devetu godinu poslije Daytonskog
sporazuma, BiH ne izlazi iz privredne paralize, a nivo strane pomoći počinje drastično opadati, suočavajući zemlju sa
neugodnom ekonomskom situacijom. Dakle, iako obimna,
inostrana pomoć nije pripremila BiH za održivi ekonomski razvoj.
(2) BiH ima usporeno širenje poduzetništva, iako primjeri
drugih zemalja pokazuju da poduzetništvo može biti značajna pokretačka snaga transformacije. Čak štaviše, radi se
o nepoduzetničkom okruženju, budući da se poduzeća moraju nositi sa golemim preprekama privatnom poduzetništvu, kao što su: politička i makroekonomska nestabilnost,
etnička privatizacija, ograničena tržišta, visoki porezi, gužva birokratskih propisa, često korumpirana državna administracija i privredni kriminal, uključujući poresku evaziju,
paralisani rad privrednih sudova, prisustva sive ekonomije i nelojalne konkurencije, te odsustva kvalitetnih investicionih kredita.
Status, Broj , rujan .
| 139
Ek o n o m i j a
(3) Odsustvo socijalnog kapitala u BiH opisujemo kao nedostatak onoga što su J. Kalemenan i F. Fykujama [7] označili kao sposobnost ljudi za udruživanjem i povjerenje, koje
imaju veliku i mjerljivu ekonomsku vrijednost. Jedna od
najvažnijih lekcija, kažu ovi autori, koje se mogu naučiti iz
istraživanja ekonomskog života jeste da su blagostanje nacije i njena sposobnost na planu konkurentnosti uslovljeni jedinstvenom, sveprožimajućom kulturnom karakteristikom:
nivoom međuljudskog povjerenja koje postoji u jednom
društvu. BiH je zapravo potvrdila tezu da društvo može vremenom steći socijalni kapital, ali ga i izgubiti. Topljenje socijalnog kapitala u posljednjih 12-13 godina, autori poput
Fine i Donia [6] su označili “izdanom tradicijom”, a R. Mahmutćehajić [13] “negiranjem prava na obrazac zajedničkog
predanja.” Bosanskohercegovačka socijabilnost je razvaljena bar po tri osnova:
- Napuštanjem ekonomske ideologije samoupravnog poduzeća, u kome su se radnici ponašali kao kvazi kolektivni poduzetnici, prije negoli što su društvene grupe u BiH uspjele
da dosegnu osviješćeni samointeres – koji u razvijenim tržišnim društvima dolazi u širokom dijapazonu, čiji jedan pol
čini tzv. komunitarni kapitalizam, a drugi racionalni individualni liberalizam;
- Socijalnom raslojenošću i međunacionalnim nepovjerenjem;
- Nesposobnošću dosadašnjih vlada da se upuste u promoviranje ekonomske zajednice u odsustvu spontane socijabilnosti. Bosanskohercegovačke vlade nisu uspjele da promoviraju ono što odlikuje poduzetničko društvo: pozitivan stav
prema radu i uspjehu pojedinaca.
(4) Vladajuća ekonomska ideologija, koju podržava najveći
broj intelektualaca, identifikuje mala i srednja poduzeća kao
motore ekonomskog rasta i razvoja. Ne umanjujući potrebu
za uvažavanjem ove nove paradigme “poduzetničkog prestrukturiranja”, smatramo da se predstave o SME kao spasonosnom rješenju za nezaposlenost i razvoj moraju uzeti
sa rezervom. SME mogu biti značajan, ali ne i odlučujući faktor za nezaposlenost u slabim državama kakva je BiH, koje
nisu u stanju kreirati svoju industrijsku politiku. U suprotnom imati ćemo ono što čuveni radikalni ekonomisti Bowles i Edwards nazivaju “kapitalizam štandova za limunadu”
– kao idealiziran pogled na kapitalizam u kome je privreda oslikana kao da se u potpunosti sastoji od malih businessa (“štandova za limunadu”) koji djeluju na savršeno konkurentnom tržištu [4]. Teze o SME kao generatoru ekonomskog rasta stvorile su nerealna očekivanja da će mali poduzetnici biti uspješni absormenti očekivanog vala nezaposlenosti nastalih raspadom većih državnih privrednih sistema.
SME su samo dio rastućeg privatnog sektora novih tržišta,
te je tržišna strategija za njihov razvoj ista kao i za razvoj
privatnog sektora uopće.
140 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Nacionalizam i neoliberalizam kao prepreke ekonomskih sloboda
Iako se tranzicioni paket za Bosnu i Hercegovinu formalizuje u čitavom kompleksu svedruštvenog preobražaja, on
se – što deriviran iz globalističko-obavezujućeg neoliberalnog “pogleda na svijet”, što povjeren za realizaciju vlasti iz
“đavolskog kruga etniciteta” – karakterizira: (1) političkim
organizovanjem na temelju etničkog i konfesionalnog pripadanja, i (2) redukovanjem tranzicionog procesa na svoju
ekonomsku komponentu.
Za jedan broja domaćih kritičara, ovakvo političko organizovanje je prepreka političke demokracije i funkcije društvenog sklada i u funkciji je proizvođenja društvenih napetosti, konflikata i destrukcije [11].
U drugom slučaju valja podsjetiti na sljedeće: nastupilo je
novo poglavlje u razvoju čovječanstva, poglavlje globalnog
poretka, koje se u svojoj poticajnoj i determinirajućoj varijanti neoliberalizma ispoljava kao globalni tržišni poredak.
Teorijska osnovica globalizacije svjetske ekonomije, poznata kao Washingtonski konsensus [15] je zadala budućnost:
planetarno usklađivanje mjera ekonomske politike putem
stabilizacije, liberalizacije i privatizacije, dakle smjernica koje reduciraju makroekonomska ograničenja i otvaraju prostor za prelazak svjetske ekonomije od internacionalne do transacionalno kontrolirajuće nacionalnih ekonomija.
Kako kaže U. Beck [3], secirajući metafiziku povijesti svjetskog tržišta “globalizam reducira novu kompleksnost globaliteta i globalizacije na jednu – ekonomsku – dimenziju koja
je zamišljena linearno, kao neprestano širenje ovisnosti o
svjetskom tržištu. Tako se globalno društvo smanjuje i iskrivljuje u svjetsko tržišno društvo. U tom je smislu neoliberalni globalizam pojava jednodimenziolnog mišljenja i djelovanja, monokauzalni način pogleda na svijet, znači ekonomizam.” Uvučene u započetu transnacionalizaciju svjetske privrede, sve zemlje (periferije) moraju prihvatiti temeljne tendencije te opće ekonomsko-socijalne preobrazde (koja potiče iz zemalja centra), tj. izvršiti ujednačavanje načela tržišne
ekonomije, prema interesima globalnog kapitala.
Na ovim premisama i pretpostavkama stabilnog makroekonomskog okruženja i lokalne makroekonomske stabilnosti
su zasnovana optimistička očekivanja od globalizacije. Prema ovakvim očekivanjima će najveću korist od globalizacije
imati zemlje koje brzo prilagode svoju strukturu i ekonomsku politiku, i prihvate međunarodnu konkurentnost i otvorenost svojih privreda.
Za Bosnu i Hercegovinu, zemlju “specifičnih specifičnosti”
[14], međutim, ovakav paket kombinovan sa generalnom
makroekonomskom i političkom nestabilnošću ne samo da
teško može ostvariti ambijent za ekonomski razvoj, već se
i samo održavanje države Bosne i Hercegovine čini delika-
Ek o n o m i j a
tnim i gotovo nerješivim problemom, naravno ako se Bosna
i Hercegovina prepusti “svojim” etnonacionalnim strategijama. Danas dominantni, globalni neoliberalizam predstavlja ograničen garant obuzdavanja nacionalizma. Historijski
primjeri pokazuju čak izvjestan podsticaj nacionalističkih
ideologija, pogotovo onda kada se u uslovima nacionalne ili
regionalne homogenizacije kapitala uvećava prostor za širenje nacionalističkih ideja i militarističke politike.
Integrisanost u međunarodne ekonomske tokove podrazumijeva održivi ekonomski sistem, potpunu zakonodavnu i
institucionalnu harmonizaciju sa razvijenim zemljama, posebno Evropskom unijom. Bosanskohercegovačka ekonomska obnova i budući razvoj su teško ostvarivi u okviru postojećeg ekonomskog i političkog sistema. Čak štaviše, njegova
reprodukcija vodi u autarhiju. Visoke postratne stope privrednog rasta (prosječno u prve tri postratne godine 39%),
uz napomenu da su eksperti Međunarodne krizne grupe
izračunali negativnu stopu rasta od -1% spram unijetog kapitala iz projekata međunarodne pomoći [9], nisu dovoljan
uvjet za obezbjeđenje održivog ekonomskog razvoja.
Prema kompromisu nacionalnih elita u Daytonu, u kome
se očigledno nije puno razmišljalo o ekonomiji, od Bosne
i Hercegovine je napravljena labava unija, koja na raspolaganju nema ni jedan instrument makroekonomskog upravljanja privredom. Ovakva državna konstitucija očituje: nedefinisanu političku vlast države Bosne i Hercegovine, nejedinstven ekonomski prostor i otežan slobodan tok kapitala i roba, nejedinstvenu ekonomsku legislativu. Unaprijed
zadana i rigidna makroekonomska ograničenja onemogućava uobličavanje vizije budućeg ekonomskog sistema, što
uz prethodno uvođenje pojedinih parametara u makroekonomsku politiku (npr., funkcioniranje Currency boarda)
uvodi dodatna ograničenja u proces tranzicije, napose privatizacije kojoj se uz sve to pristupa izvan konteksta ukupne
tranzicije ekonomskog sistema (procesu privatizacije se dodjeljuju ciljeve i zadatke koji prevazilaze standardno poimanje pojma privatizacije, sa mnogim nepovoljnim implikacijama – reduciranje ciljeva, komplikovanost procesa i sl.).
Konzekvenca antagoniziranih bosanskohercegovačkih političkonacionalnih unifikacija je zahtjev za nacionalnim tržištima, što je podržano ekonomskotranzicijskim zakonodavstvom, koje, između ostalog, u krajnjoj istanci svodi tranziciju na etničke privatizacije. Naime, bosanskohercegovački
entiteti (FBiH i RS), uz to i Distrikt Brčko, promoviraju sasvim nekompatibilna tri modela privatizacije i ekonomske
politike, što vodi fragmentaciji ekonomskog prostora BiH,
formiranju različitih tržišta kapitala i tržišta rada, nejednakoj strukturi kapitala, nejedinstvenom vrednovanju i prenosu kapitala, itd. To usporava reforme u zemlji, stavlja građane u nejednak položaj i čini formalni dokaz za nemogućnost uspostavljanja tržišne privrede na ovim prostorima.
Entitetske podjele geografski razdvajaju tržište rada, tako
da se izgubljena i novootvorena radna mjesta prostorno i
ne mogu poklapati. Stoga, kao ishod tranzicionog zakonodavnog paketa, nezaposlenost u Bosni i Hercegovini pored
cikličnog, strukturnog i frikcionog ima i politička obilježja.
Etničke privatizacije i nezaposlenost, dakle, direktno rasturaju političko biće Bosne i Hercegovine, i to onemogućavanjem povratka ljudi u svoje domove i radna mjesta, kao i
onemogućavanjem jednakog tretmana građana u postupku
privatizacije.
Uz to, koncepcija privrednog razvoja, koja se mora slijediti prateći Dayton i smjernice Međunarodne zajednice na jednoj, te nedostatak kapitala na drugoj strani, odstranjuju iz
igre mogućnost izgradnje privrednog prosperiteta na velikim firmama i privrednim djelatnostima koje su do sada bile
ne samo nositelji razvoja već i koheziona snaga: u prvom
redu je to namjenska industrija sa mrežom kapaciteta na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, a u drugom su to veliki poslovni sistemi (crna i obojena metalurgija, hemijska industrija, energetski kompleks) čiji su pogoni, sirovinski i distributivni kanali bili integrisani u gotovo svaki dio predratne Bosne i Hercegovine. Prema do sada izvršenim analizama donacijskih i ino kreditnih ulaganja, izostalo je ozbiljnije investiranje u poduzeća u državnoj svojini i to na zahtjev
predstavnika međunarodne zajednice koji insistiraju na bržem provođenju makroekonomskih reformi i razvoju zasnovanom na paradigmi privatnih SME.
Iako se tranzicioni paket za Bosnu i Hercegovinu formalizuje u čitavom kompleksu svedruštvenog preobražaja, on se
redukuje na svoju ekonomsku komponentu, a ova, zahvaljujući provedbenim rezultatima Daytonskog sporazuma, najvećim dijelom na privatizaciju. No priča o privatizaciji tu
tek počinje, budući da njena postavka (model) i provođenje pokazuju sve odlike nedostatnosti za ostvarenje efikasne
privrede (razvojnog koncepta), jer su, prvo, potpuno zapostavljeni i/ili nejasni ciljevi provedbe privatizacije, i drugo
što su u postupku privatizacije zanemareni proklamovani
principi transparentnosti i otvorena mogućnost (čak i normativna poroznost) za najrazličitije vrste korupcija i malverzacija.
Ovakva nestabilna politička situacija i neizgrađena pravna i
institucionalna infrastruktura državnog ustrojstva onemogućavaju definiranje ciljeva privatizacije, dovode u pitanje
kredibilitet programa privatizacije, bez obzira na njegov sadržaj i sposobnost administrativnih kapaciteta za njegovu
realizaciju. Naime, ne postoji politički konsenzus o ovom
pitanju niti na nivou Federacije BiH (iako formalno postoji saglasnost kroz skupštinsko prihvatanje Zakona o privatizaciji), a pogotovo ni na nivou Bosne i Hercegovine kao države dvaju entiteta. Otvorenost za korupciju počinje već od
zloupotrebe certifikatskog/vaučerskog, vještačkog kreiranja
tražnje u ime “nacionalnih interesa” u RS i precijenjenosti
certifikata u Federaciji (prodaja za 3-5% njihove nominalStatus, Broj , rujan .
| 141
Ek o n o m i j a
ne vrijednosti), čime se omogućava pranje novca i budzašto
kupovanje firmi. Rigidnost propisa o privatizaciji u RS i pojačan državni upliv u funkcioniranje vaučerskih investicionih fondova odvraćaju investitore od ulaganja u SME označena je od strane ICG (Izvještaj za Balkan br. 115) “anti-privatizacijom,” a od strane unutrašnjih kritičara kao “nerazumijevanje ciljnih funkcija privatizacije” i putokaz za obilnu i
ležernu zloupotrebu moći o ovlašćenja.”
Politički specifikum “viška historije” (W. Churcill) usložnjen
je, dakle, problemima neefikasnih ekonomskih reformi, budući da nije pronađen potpuni odgovor na pitanje kako
sprovesti rapidnu tranziciju od bivših socijalističkih privreda u otvorene privrede, što u slučaju BiH biva još usložnjeno
prikazanim “specifičnim specifičnostima.” Politički pejzaž
BiH karakterističan je tzv. proto-demokracijom, što predstavlja demokraciju kao nadmoć zakona, ali u uvjetima permanentne normativne krize, bez demokratske ili političke
strukture koje je može u potpunosti podržati. Ovakvi uvjeti
projektuju tri moguće političke perspektive – demokraciju,
autoritarizam i neko stanje anarhije negoli političkog sistema uopće – što u posljednja dva slučaja vodi potpunom odsustvu ekonomskih sloboda, nestabilnošću i općom destrukcijom društva.
Ekonomske slobode u BiH
Prema godišnjem izvještaju za 2003. godinu Heritage foundation1 indeks ekonomskih sloboda BiH iznosi 3,80, što BiH
na svjetskoj rang listi ekonomskih sloboda, koja se sačinjava
za 161 zemlju, svrstava na 139. mjesto i u kategoriju “uglavnom neslobodnih” zemalja.
U 2003. godini indeksom ekonomskih sloboda ocijenjene
(bodovane) su ukupno 161 zemlja. Od tog broja njih 15 je
klasificirano kao “slobodne” (indeks u rasponu 1-1,99), 56
kao “uglavnom slobodne” (indeks 2-2,99), 74 kao “uglavnom neslobodne” (indeks 3-3,99) 11 zemalja kao “pod pritiskom”, odnosno neslobodne zemlje (indeks 4-5,00). U ovoj
godini je poboljšana slika ekonomskih sloboda u svijetu: 74
zemlje imaju bolje ocjene, 49 zemalja je dobilo gore, a ocjene 32 zemlje su ostale nepromijenjene. Od 10 faktora vrednovanih u indeksu, faktor fiskalne obaveze prema vladi je
imao najveći broj poboljšanja u 37 zemalja, dok su ocjene 22
zemlje gore zbog visokih troškova njihovih vlada. Nasuprot
tome crno tržište ima najmanja poboljšanja: samo 2 zemlje
imaju poboljšanja, 152 su zadržale istu ocjenu i samo je 1 zaradila goru ocjenu. Pregled rangiranja nekih zemalja, uključujući BiH, dajemo u slijedećoj tabeli.
Tabela 1:
Rangiranje izabranih zemalja prema
indeksu ekonomskih sloboda
Zemlja
Hong Kong
Singapur
Luksemburg
Novi Zeland
Irska
Danska
Estonija
SAD
Australia
Češka R.
Mađarska
Slovenija
Hrvatska
Makedonija
Ukrajina
Bosna i Hercegovina
Tadžikistan
Srbija i C.Gora
Sjeverna Koreja
Index
1,45
1,50
1,70
1,70
1,75
1,80
1,80
1,80
1,85
2,50
2,65
2,85
3,15
3,25
3,65
3,89
3,95
4,25
5,00
Mjesto
1
2
3
3
5
6
6
6
9
35
44
62
89
94
131
139
143
149
161
Izvor: Heritage Foundation, http:// www.cf.heritage.org.
BiH poboljšava ocjene svojih ekonomskih sloboda, iako je
i dalje na začelju svjetske rang liste ostvarenih ekonomskih
sloboda. Ekonomske slobode za BiH se mjere od 1998. godine, od kada je BiH prešla iz “neslobodne” u “pretežno neslobodnu zemlju.”
Tabela 2:
Vremenska dinamika ocjenjivanja
ekonomskih sloboda u BiH
Godina
1998.
1999.-2001.
2002.
2003.
Indeks
4,70
4,00
3,90
3,80
Pregled pojedinačnih faktora ekonomskih sloboda za BiH u
2003. godini pokazuje da su najbolji rezultati postignuti kod
“trgovinske” i “monetarne politike” (indeks ekonomskih sloboda: 2), a najlošiji kod “miješanja vlasti u ekonomiju”, “vlasničkih prava”, “propisa” i “crnog tržišta” (indeks ekonomskih sloboda: 5).
U zadnjoj deceniji postojalo je više pokušaja operacionalizacije i mjerenja ekonomskih sloboda. Najpoznatije ovakve indikatore razvile su i publikuju
The Heritage foundation i Wall Street Journal, koji objavljuju godišnje izvještaje o indeksu ekonomskih sloboda. Od ostalih treba spomenuti: Frazer Institute iz Vankuvera čiji je pokazatelj Ekonomske slobode u svijetu i Freedom House sa indikatorima ekonomske slobode.
Heritage-ov index ekonomskih sloboda prvi put se pojavio 1994. godine i glavni je vodič za strane investitore. Ovaj pokazatelj podrazumijeva visok ste-
1
142 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ek o n o m i j a
Tabela 3:
Faktori ekonomskih sloboda
BiH za 2003. godinu
Faktori
Trgovinska politika
Fiskalne obaveze prema
vladi
Miješanje vlasti u ekonomiju
Indeks
ekonomskih sloboda
2,00
4,00
5,00
Monetarna politika
Tokovi kapitala i FDI
Bankarstvo i finansije
2,00
4,00
3,00
Plate i cijene
3,00
Vlasnička prava
5,00
Propisi
5,00
Crno tržište
5,00
Opisna ocjena
Pretežno slobodna
Još uvijek visoke
Vrlo visok (nepovoljan)
nivo
Pretežno slobodna
Velike barijere
Umjeren nivo
restrikcija
Umjeren nivo
intervencija
Vrlo visok (nepovoljan)
nivo
Vrlo visok (nepovoljan)
nivo
Vrlo visok (nepovoljan)
nivo aktivnosti
Izvor: Heritage Foundation, http:// www.cf.heritage.org.
Dakle, prema svjetskim standardima mjerenja ekonomskih sloboda pozicija BiH je pozicionirana kao “pretežno
ekonomski neslobodna zemlja.” O tome svjedoči agregatna
ocjena faktora ekonomskih sloboda iz prethodnog pregleda,
čije zaprečavanje uzrokuju naročito [2]:
-
nepovoljan nivo vladavine zakona, koja praktično i ne
postoji, budući da je prisutno značajno miješanje politike u rad lokalnih sudova, kojima nedostaje vještina da
se brzo i pošteno procesuiraju krivična djela;
-
slaba centralna vlada, koja troši slobodno i neefikasno, a
“narod zauzvrat dobija malo”;
-
dio političkih partija, koji je “povezan sa organizovanim
kriminalom”;
-
razvoj privatnog sektora je zapriječen jakom birokratijom, dugotrajnom i skupom procedurom registracije
preduzeća, restriktivni zakoni o radu;
-
visoko prisustvo sive ekonomije (50-60%);
-
prisustvo siromaštva (samo 13,2% populacije zarađuje
više od 4 dolara dnevno), i
-
ekonomija ostaje pod kontrolom političke elite koja se
protivi reformama koje bi vodile ka većoj otvorenosti.
Umjesto zaključka
da, teško ostvarivanje svojinskih prava (vidno izraženo kroz
“povratničke probleme”) i destimulativna fiskalna politika
govore o zapriječenim ekonomskim slobodama (na mjernoj
ljestvici ekonomskih sloboda u svijetu BiH je u grupi “pretežno neslobodnih zemalja”) te u krajnjem ishodu o teško
ostvarivoj tržišnoj privredi na ovim prostorima.
Ovome svemu doprinosi i neadekvatna politika strane pomoći, čiji programi nisu uspjeli stabilizovati Bosnu i Hercegovinu, niti region jugoistočne Evrope. Strana pomoć razvoju civilnog društva, kao predviđena direktna podrška
izgradnji preduvjeta ekonomskih sloboda, gotovo se pretvorila u svoju suprotnost (stvaranje “virtuelnog civilnog
društva”). Uprkos razmjerama ove pomoći, koja nije zanemarljiva, nije postignut odgovarajući pokretački ekonomski
efekat. Nije se vodilo računa da su “specifične specifičnosti”
Bosne i Hercegovine, sa odsustvom relevantnog institucionalnog okvira, prepreke za uspjeh demokratske tranzicije i
efikasnost programa pomoći, te na osnovu toga i za pristupe regionalnim i evroatlantskim integracijama.
Izostali su, dakle, očekivani efekti od ekonomskih sloboda. Štaviše, ostaje otvoreno pitanje da li bosanskohercegovačko društvo, s obzirom na dosadašnje “rezultate” sveukupne tranzicije ima unutrašnje sposobnosti za dosezanje racionalnog društvenog sistema ili je “vanjski poticaj” zadana
budućnost održivosti Bosne i Hercegovine?
Prof. dr. Kadrija Hodži (Tuzla .) dekan je Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, na kome
predaje Makroekonomiju.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Bosanskohercegovačka politička i ekonomska državna organizacija nije kompatibalna sa tržišnom privredom, iako
je zemlja u nadzoru međunarodne zajednice podvrgnuta
mjerama standardnog tranzicijskog paketa, čija nutrina reprezentuje tržišne reforme. Nacionalno podijeljena privre-
14.
15.
16.
17.
Annual report 2002, EBRD.
BANKE, Sarajevo, broj 35, april 2003.
Ulrich Beck, Was ist Globalisierung?, Frankfurt, Suhrkamp, 1998.
S. Bowles, R. Edwards, Budućnost kapitalizma, Zagreb, 1991.
Daytonski sporazum, Sarajevo, 1999.
J.V.A. Fine, R. Donia, Bosnia and Herzegovina: A tradition betrayed, C.
Hurst & Co, London, 1995.
F. Fukujama, Sudar kultura, Beograd, 1997.
Kadrija Hodžić, Demokratska tranzicija versus ekonomističkog pristupa razvoju Bosne i Hercegovine” u “Tranzicija u Bosni i Hercegovini”,
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, knjiga
CXIII, 2000.
International Crisis Group Bosnia, Whu Will No One Invest in Bosnia
and Herzegovina, 21/04, 1999.
Izvještaj o konkurentnosti BiH za 2001. godinu, ANUBiH, MIT, Sarajevo, 2002.
Slavo Kukić, Bosankohercegovački apsurdi kao brana uključivanju u
zajednicu demokratskih društava, zbornik: Bosna i Hercegovina i euroatlantske integracije, Sarajevo, 2000.
Žarko Papić, Izvještaj o humanom razvoju – milenijumski razvojni ciljevi – BiH 2003, UNDP Sarejevo, 2003.
Rusmir Mahmutćehajić, Čitanje historije i povjerenja u Bosni. Kriva
politika, Radio Kameleon Tuzla, 1999.
Dragoljub Stojanov, The elements of an alternative development strategies for transition economies, “Tranzicija”, br. 2-3, 1999.
J. Williamson, The Political Economy of Policy Reform, Institute for International Economisc, Washington, D.C., 1994.
World Bank: Bosnia and Herzegovina at a Glance, 9/23/02.
www.cf.heritage.org.
Status, Broj , rujan .
| 143
Religija
i
društvo
Re l i g i j a i d r u š t v o
Specifičnost Konfucijeva
načina komuniciranja
Veliki Čovjek (Superiorni Čovjek, Istinski) o kojem je Konfucije neprestano
govorio bio bi osoba koja je u svom životu ostvarila li i jen. On živi istinski
i potpuno pravično, ozbiljno, razborito, iskreno, dobronamjerno,
velikodušno i odmjereno u svim ulogama koje ima u životu
fra Iko Skoko
P
oglavlje koje slijedi ima svoja stanovita
ograničenja. Naime, cjelovitija obradba društvenoreligioznih prilika Konfucijeva vremena u Kini prelazila bi okvire ovoga rada. To isto vrijedi za opširniju Konfucijevu biografiju kako i za opširnije predstavljanje njegovih temeljnih religiozno-moralnih poruka i zahtjeva kao je
uputio svojim sljedbenicima.
U ovom poglavlju dotaknute su samo temeljne značajke –
karakteristike Konfucijeva vremena. Konfucijev životopis
je svedena na najvažnije njegove trenutke. Temeljne poruke i zahtjeve Konfucijeva učenja izvedene su iz njihove
uske povezanosti s temom ovoga rada, tj., iz Konfucijeva
specifičnog načina komuniciranja.
Društveno-religiozne prilike
Konfucijeva okruženja
Prvi tragovi čovjekova života koji su pronađeni u Kini datiraju iz paleolitika. Prve značajnije kineske dinastije javljaju se u trećem i drugom mileniju prije Krista: Hsia1 (2183.1752.) te u brončano doba dinastija Shan Yin (1751.-1112.).
Ova druga dinastija je vladala na istoku Kine. Stanovniš1
tvo je bilo podijeljeno u kaste, sa snažnom svećeničkom
kastom i strogom društvenom hijerarhijom. Posebno je za
vrijeme vladavine te dinastije bila razvijena pismena kultura, što nam svjedoče pismeni zapisi na kostima2 za proricanje budućnosti, koje se nazivaju “kosti proročanstva”. Na
čelu dinastije bio je kralj, s tim da njegovu krunu nije dobivao njegov sin, nego brat. Stanovništvo višeg sloja živjelo je
u tadašnjim gradovima i bavilo se lovom, a niži sloj bavio
se poljoprivredom po selima. Jačanju vladajuće klase omogućilo je i prvo korištenje konja i bojnih kola.
Što se tiče religije štovali su svoje pretke. Obredi su se sastojali od plesa do transa3, čitanja proročanstva s kostiju i
tumačenja snova. Kako se povećavao broj umrlih vladara
iz dinastije odredili su da vrhovni bog bude Šang-Ti. Osim
predaka štovali su božanstva prirode: sunce, mjesec, zvijezde, vjetar, oblak, gore, vode i božanstva tla (usp. Povijest
svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990., str. 148.-149.). Za vrijeme
kralja Pan-kenga (1401.-1374. pr. Krista) ta dinastija je dosegla vrhunac svoga razvoja.
Kad se govori o kineskoj religiji tog doba, treba spomenuti i
vjerovanje u ravnotežu prirode. U nekom smislu ta vjera je
bila dualistička. Principi yina i yanga, tame i svjetla, mekog
i tvrdog, ženskog i muškog nadopunjavali su se i smjenjivali
Dinastija Hsia je nastala od Yua Velikog koji je naslijedio Yoa i Shuna, koji se smatraju vrlim vladarima (usp. Dragutin Hlad u K’ung Fu-thu, Lun-yü
(Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 15.).
2
Početkom 20. st. u Shantung su pronađene kosti ukrašene zapisima za proricanje. Ujedno, te kosti su najstariji kineski pisani izvori. Obično su se u tu
svrhu koristili oklopi kornjače i volovska lopatica (usp. Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990. str. 144. i 147.).
3
Osobito je bio poznat ples za kišu, koji bi trajao sve dok kiša ne padne.
146 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Re l i g i j a i d r u š t v o
(usp. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987., str. 249.).
Dinastiju Shan Yin potisnula je treća dinastija Chou (1111.249.). Pripadnici ove dinastije vladali su na prostoru današnje sjeverne Kine. Njima se pripisuju grobni tumuli. Vrhovno božanstvo bio im je sin neba Tien-ce, koji je dobio nebeski mandat. Prikazivan je kao snažan čovjek. Snagu te dinastije i države su oslabile međusobne borbe feudalaca od
720. do 481. godine. Božanstvo predaka nije više osiguravalo titulu kralja u jednoj lozi. Vjerovanje u pretke postepeno se mijenja u važnost etičkih svojstava ili kreposti koje su
označene s pojmom Te. Kreposti osiguravaju povezanost
s nebom. Drugi pojam koji se javlja u tom razdoblju je Li
koji označava važnost obreda. U takvom društveno-religioznom ozračju javljaju se prve škole i prvi filozofi-savjetnici koji su putovali po državi. Među njima posebno mjesto je
zauzeo Konfucije (551.-479. prije Krista) (usp. Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990., 150.-155. i Luigi Pareti, Paolo Brezzi i Luciano Petech, Historija čovječanstva – kulturni i naučni razvoj, Sv. II./II., Stari vijek, Naprijed, Zagreb,
1967., str. 52.-55; i 281.).
Tek je ponovno uspjelo dinastiji Ch’in (ili Ts’in), iz sjeverozapadne Kine, okupiti feudalce i osnažiti državu. Vladari te dinastije počeli su koristiti titulu cara, i podigli su Kineski zid. Starija dinastija Han (Zapadni Han) je vladala od
206.(2.) do 8. godine, a Istočni Han ili Mlađa dinastija Han
vladala od 25. do 220. poslije Krista. Posebno snažan kulturni razvoj država je ostvarila za vladavine starije dinastije Han. Granice države su se znatno proširile za vrijeme
cara Wu-ti (140.-87. pr. Krista) (usp. Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. br. 3., JLZ, Zagreb, 1967., str. 467.). Taj
car je proglasio 136. g. prije Krista konfucionizam državnom doktrinom, a Konfucija su štovali kao božanskog mudraca i počeli mu prinositi žrtve. Godine 630.
poslije Krista car T’ai Tsung je odredio da se u svim pokrajinama podigne hram Konfuciju i da se redovito prinose
žrtve i tako konfucionizam postaje uz budizam i taoizam jedna od temeljnih kineskih religija (usp. Čovječanstvo u potrazi za Bogom, New York, 1995., str. 184.)
Konfucije je rođen 551. godine prije Krista u gradu Qu Fu
(Tsou) u pokrajini Ch’angiping u državi Lu5, koja se nalazi na sjeveru Kine. Bio je jedanaesto dijete u obitelji. Njegova obitelj je bila imućna i na položaju za vrijeme vladanja dinastije Shang. Međutim, kad je moć i utjecaj te dinastije oslabio njegov otac se doselio u državu Lu. Tri godine nakon njegova rođenja umire mu sedamdesetogodišnji otac Shu-Liang He, a skrb o obitelji preuzima petnaestogodišnja majka6. Iako su živjeli vrlo skromno, majka mu
je omogućila dobro obrazovanje. Konfucije se osposobio u
mnogim zanatima. Za svoje djetinjstvo kaže: “Kao mladić
bio sam siromašan, te sam tako naučio raditi mnoge jednostavne stvari kojima se bave priprosti ljudi” (usp. K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 76.). Nije imao posebnog učitelja nego je učio od starijih koji su poznavali “vrela starih učitelja” i od onih koji
su poznavali načela (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 145., XIXI-22). U
petnaestoj godini odlučio se baviti podučavanjem drugih.
Vrlo mlad je stupio u brak7 s mladom djevojkom Chi-Kuan.
U braku je imao dvije kćeri i dva sina. Sinovi su mu se zvali Li i Po-yu. Li je umro za Konfucijeva života. Majka mu je
preminula kad je Konfucije imao 20 godina. Oplakivao ju
je 27 mjeseci.
Napustio je svoju obitelji i potpuno se posvetio proučavanju i poučavanju drugih.
U 32. godini postao je obiteljski učitelj sinovima jednog ministra u vladi Lu. Zatim se preselio u nekadašnje središte
države da bi proučio tradiciju institucija i običaja. Na putovanju se zanimao i za glazbu. Po povratku u Lu petnaest
godina se bavio studijem. Postao je ministar i kancelar u 51.
godini života. Razočaran u način života svoga vladara nakon četiri godine napušta službu i zemlju. Putuje sa malom
grupom učenika od države do države da pronađe vladara
koji bi htio primiti njih u službu i njihove ideje ugraditi u
izgradnji društva. Ova putovanja su trajala 12 godina.
Po povratku u zemlju povukao se iz javnog života te se bavio studiranjem i predavanjima ali samo za male i zatvorene grupe učenika (usp. Karl Jaspers, Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd, 1980. , str. 164.-165.).
Važniji trenutci Konfucijeva života
Na europski kontinent Konfucijevo učenje donose redovnici isusovci u 16. (17.) stoljeću. Oni su njegovo počasno ime K’ung Fu-tzu4 (znači Učitelj K’ung) polatinizirali u
Confucius (Konfucije) (usp. Enciklopedija leksikografskog
zavoda, sv. br. 3., JLZ, Zagreb, 1967., str. 569.).
Konfucije je posebno cijenio knjigu Anali proljeća i jeseni,
(Ch’un Ch’iu) koja je ljetopis države Lu i Knjigu pjesama
(Shih Ching)8 koja je imala 305 pjesama koje oslikavaju svakodnevni život između 1000. i 600. prije Krista u Kini. Neki
smatraju da je on sam otkrio te pjesme i svrstao u Knjigu
pjesama (usp. Luigi Pareti, Paolo Brezzi i Luciano Petech:
4
Puno ime Konfucija na kineskom glasi Ch’iu Chung-ni K’ung. Poslije je dobio i počasno ime Veliki učitelj.
Danas je to kineska pokrajina Shantung.
Smatra se da je bila potomak najstarijeg sina vojvode Choua - Po Chi’na.
7
Kod nekih autora stoji da se oženio u 15., a kod drugih u 19. godini života.
8
Za poznavanje konfucionizma su temeljne knjige: Veliko učenje (Ta Hsueh), Doktrina sredine (Chung Yung), Analetica (LunYu) i Menicjeva knjiga
(Meng-tzu) (usp. Čovječanstvo u potrazi za Bogom, New York, 1995., str. 177.).
5
6
Status, Broj , rujan .
| 147
Re l i g i j a i d r u š t v o
Historija čovječanstva – kulturni i naučni razvoj, Sv. II./II.,
Stari vijek, Naprijed, Zagreb, 1967., str. 336.).
Sam Konfucije je kratko opisao svoj životni rast i sazrijevanje. Već u mladosti s petnaest godina počeo se ozbiljno zanimati za proučavanje. U tridesetoj godini počeo je, kako
sam kaže “igrati svoju ulogu”. U četrdesetoj, postao je
zreo i više se nije zbunjivao. U pedesetoj godini je spoznao Zapovijedi Neba (T’ien-ming). U 56. godini zbog sličnosti su ga zamijenili s Yango Huom i pokušali su ga ubiti
u pokrajini K’uanga. U 59. godini pokušao ga je ubiti obaranjem stabla vojni časnik Hsiang T’ui (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 66;
VII- 22).
U šezdesetoj postao je miran, a u sedamdesetoj potpuno zreo. Kaže kako je u toj dobi mogao slijediti svoje
srce bez da prekrši moralna načela tao (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 31,
II-4). Kad mu je učenik Chung Yu rekao da bi želio saznati što najviše želi Konfucije je odgovorio: “Volio bih donijeti mir i sigurnost ostarjelima, biti vjeran (iskren) svojim
prijateljima i s ljubavlju odgajati mlade” (usp. K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 54., V-25).
Konfucije je umro 479.(0.)9 godine prije Krista u gradu
Chüfu. Njegov učenik Than-mu Tz’u opisao ga je kao dobrostivu, čestitu, uljudnu, uvjerenu i uslužnu osobu.
Na nadgrobnom spomeniku piše mu počasno ime Wen
Huan, koje mu je udijelila kao počast dinastija T’ang (618.907.) (usp. Ivan Cvitković, Religije suvremenog svijeta,
FPN/SKRM, Sarajevo, 1999., str. 85.).
Početkom naše ere njegovi učenici su skupili njegove razgovore i izreke u knjigu Lun-ju (Razgovori ili Analecta). Danas se Konfucije štuje kao svetac, posebno u Tajvanu gdje se svečano slavi njegov rođendan 28. listopada
kao učiteljski dan (usp. Religijski leksikon, Mosta, Zagreb,
1999., str. 160.).
Posebno su za širenje Konfucijevih stavova o moralu te
društvenim i političkim problemima zaslužni njegovi sljedbenici Meng Tzu (Mencije 390.-305. prije Krista) i Shun
Thu (312.-238. prije Krista) (usp. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langley, Religije-kultovi-misterije, DS, Zagreb, 1988., str. 24.-25.). Meng Tzu je smatrao da zemlju
može ujediniti “sveti kralj” kojemu bi on bio ministar savjetnik. Shun Thu je smatrao i naučavao da sve ovisi o ljudima
i njihovim postupcima, a ne o nebu i drugim vremenskim
pojavama (usp. Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990., str.
154.).
9
Jedni autori navode 479., a drugi 490. godinu Konfucijeve smrti.
148 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Temeljna Konfucijeva poruka
Iako je moral bio na vrlo niskom stupnju Konfucije se duboko nadao da se može obnoviti pravedni život u društvu.
Za opisati put obnove i postignuća općeg dobra poslužio
se metaforom stabla: jen (čita se ren) je društvu ono što je
korijen stablu, yi uspoređuje s deblom, a ostvaruje se ispravnošću putem pravde, li je poput grana na stablu, a označava načela vjerskog i moralnog načina djelovanja, chih je
poput cvijetova, a označava mudrost i hsin su poput plodova, a označava vjernost (usp. Dragutin Hlad u K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 10.).
Pojam jen označava savršena čovjeka. Savršen čovjek bi
trebao biti čovjekoljubac, human i krepostan, koji izgrađuje svoj jen (najdublju unutrašnjost svoga ja) te pokušava
pronaći dobro u drugom čovjeku i zalaže se za opće dobro.
Konfucije je proživio cijeli život pokušavajući ljude poučiti suradnji ili kako se danas kaže, timskom radu. Taj cilj se
postiže ako se slijedi moralni put (tao) i ako se dobro, točno i dostojanstveno obavljaju pradjedovski rituali Li (kineski načelo, kozmički red, odnos, obred). Li oblikuje čovjeka glazbom, pjesništvom i ritualom. Sam je smatrao da nije
potpuno došao do ispunjenja Jena (rena) u svom životu.
Jen se potpuno ostvaruje u ispravnom odnosu prema nebu
i prema ljudima (usp. Opći religijski leksikon, LZMK, Zagreb, 2002., str. 516. i 807.), a označuje: čovjeka i dvojnost.
Za Konfucija biti čovjek znači biti u komunikaciji, jer se u
komunikaciji postaje i ostvaruje ljudskost (jen) (usp. Karl
Jaspers: Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd,
1980., str. 179.).
Drugi vrlo bitni pojam kod Konfucija je Li. Li označava permanentni odgoj svih stanovnika društva u vježbanju svih
životnih radnji: pristojnost u hodu i ponašanju u društvu;
ljubaznost u pozdravu, doličnost i istinska nazočnost kod
prinošenja žrtve i u svim ceremonijama (usp. Karl Jaspers:
Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd, 1980. str.
170.).
Posebno je Li bitan kod stvaranja i održavanja ljudskih
odnosa. Konfucije je zastupao da je pet glavnih ili osnovnih odnosa u ljudskom životu i društvu bitno uspostaviti
da bi se imao mir, red i blagostanje u obitelji, pokrajini i državi, tj. u cijelom društvu.
To su:
1.
odnos između oca i sina: otac bi trebao biti ljubazan, a sin iskazivati svoju ljubav prema ocu.
Re l i g i j a i d r u š t v o
2.
odnos između muža i žene se pokazuje u ispravnom ponašanju muža i poslušnosti žene.
3.
odnos između starijeg i mlađeg (brata) se dokazuje u blagosti starijeg brata, a poniznosti mlađega.
4.
odnos između vladara i podanika se ogleda u dobrohotnosti vladara i lojalnosti ministara i ostalih podanika.
5.
odnos između starijih i mlađih (neki autori navode umjesto ovog odnosa odnos između prijatelja i prijatelja) sastoji se u humanom promišljanju starih i pokoravanju mladih.
Ovi stavovi se nazivaju I-ova (usp. Religijski leksikon, Mosta, Zagreb, 1999., str. 160. i Dragutin Hlad u K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str.
11.-12.). Življenje ovih odnosa omogućuje obnovu društva
i vodi ga na ispravnom putu u nebo (usp. Religije svijeta,
GZH/KS, Zagreb, 1987., str. 422.).
Konfucije je ovako protumačio što podrazumijeva pod pojmom li :”Od svih stvari po kojima ljudi žive, li je najveća.
Bez lia ne znamo kako pravilno vršiti obožavanje duhova
svemira; ili kako utvrditi pravilan status kralja i ministra,
vladara i podanika, te starijih i mlađih; ili kako utvrditi moralne odnose između spolova, između roditelja i djece te
između braće; ili kako razlučiti različite vrste odnosa u obitelji. To je razlog zbog kojega plemenit čovjek tako visoko cijeni li ” (usp. Čovječanstvo u potrazi za Bogom, New
York, 1995., str. 180.).
Konfucije je htio pomoći usavršavanju ljudskog života na
zemlji, zato čovjek treba postati mudrac i kao takav služiti svome društvu (usp. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb,
1987., str. 255.)
Veliki Čovjek (Superiorni Čovjek, Istinski) o kojem
je Konfucije neprestano govorio bio bi osoba koja je
ostvarila u svom životu li i jen. On živi istinski i potpuno pravično, ozbiljno, razborito, iskreno, dobronamjerno, velikodušno i odmjereno u svim ulogama
koje ima u životu (muž, otac, sin, prijatelj, državni službenik) (usp. Dragutin Hlad u K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 17.).
“Veliki čovjek prianja uz temelje (korijene) jer jednom kad
su oni uspostavljeni, moralni zakon će se (tao) razvijati.
Sinovsko i bratsko poštovanje je ono što je temeljno Čovječnosti-u-svome-najboljem-izdanju-jenu (vrlini)” (usp.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 25.).
Veliki Čovjek je uljudan za stolom, ne izbjegava dužnosti,
dapače marljiv je i odgovoran te “pažljiv na riječima” (usp.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 28, I-14).
Čovjek koji je napet ne može biti Veliki Čovjek, nego samo
onaj koji je zadovoljan i miran. Veliki Čovjek, misli o odličnosti, a ne ugodi, misli na posljedice, a ne o osobnim povlasticama, spor je na riječima, a brz na djelima (usp.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 44., IV-11 i str. 68, VII.-36).
Kroz cijelo Konfucijevo učenje provlači se važnost savjesnog djelovanja i važnost uzajamnosti ili altruizma (usp.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str.45., III-15).
Veliki Čovjek zna sjediniti uglađenost i sadržajnost.
Konfucije je čovjeka sadržajnosti, bez uglađenosti,
smatrao neotesanim. Uglađena čovjeka, bez sadržajnosti, smatrao je površnim (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü
(Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 58., VI-15).
Dekodiranje Konfucijeve poruke
Konfucije je smatrao da nema obnove čovjeka ni društva
bez stvarnog temeljnog obrazovanja koje se temelji na vrelima prošlosti. Svakako, nije smatrao da treba ići putem
prošlosti, nego iz prošlosti s razmišljanjem proučiti što je
bilo istinski dobro i vrijedno te to usvajati. Čovjek bez
moralnih vrijednosti (ljubav prema roditeljima, iskrenost, točnost) nije sposoban za pravo i temeljno učenje, nego samo žuri da bi zauzeo neki položaj u društvu i postao netko u očima drugih.
Poticao je mlade ljude da u slobodnom vremenu izučavaju literaturu i vježbaju se u umijećima: ceremonija, glazbe,
streljaštva, vožnji kočije, pisanju i matematici (usp. K’ung
Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb,
1995., str. 26, I-6)
Iskrenost, odgovornost u izvršavanju dužnosti, štedljivost,
ljubav prema ljudima te samospoznaja kad se može biti u
državnoj službi su vrednote bez kojih se ne može obnoviti
država (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 25., I-5)
Smatrao je da slušanje glazbe pomaže čovjeku odgojiti se
dobro te da glazba određuje duh jedne zajednice. Posebno
je preporučivao glazbu Shuna, koja je po njemu bila umjetnički savršena, jer je bila ispunjena ljepotom i uzvišenom
mudrošću (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 41., III-25) .
Status, Broj , rujan .
| 149
Re l i g i j a i d r u š t v o
Cilj učenja je odgojiti plemenita čovjeka koji je pravedan,
pomirljiv, tolerantan, dostojanstven, čvrst u krizama, promišlja u dubinu svoga ja, nezavisan je, zna podnosit sreću i
nesreću, ne zanima ga rivalstvo, živi u stvarnoj situaciji bez
maštanja, pozna svoj identitet u svim situacijama (usp. Karl
Jaspers, Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd,
1980. , str. 176.-177.)
Podučavao je da se čovjek koji želi biti istinski sinovski ne
može samo skrbiti za roditelje toliko da imaju hranu i što
je potrebno za fizički život, nego da moraju osjetiti poštovanje (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 32., II-5/8)
U društvenom životu smatrao je da vlada mora imati povjerenje naroda. Zato se mora truditi i sve učiniti da ne
izgubi povjerenje. Čak povjerenje smatra važnijim od hrane i vojske.
Intrapersonalna
Konfucijeva komunikacija
Konfucija su prije svega zanimali odnosi među ljudima. Cijeli svoj život posvetio je izgradnji boljih odnosa u društvu
na svim razinama, od obiteljskih do državničkih. Zato je
više volio biti s ljudima, nego se povlačiti na samotna mjesta. Na prigovor zašto se ne povuče iz društvenog kaosa i u
miru i samoći živi odgovorio je lijepom slikom: “Ne može
se biti u čoporu s pticama i zvijerima kao da su one iste kao
i mi. Ako se ne bi družio s tim ljudima ( s čovječanstvom) s
kim ću se družiti?” (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja
Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 136, XVIII-6).
Povezanost učenja i razmišljanja je smatrao vrlo važnim,
jer učenje bez razmišljanja je izgubljenost, a razmišljanje
bez učenja je opasno (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 33., II-15).
Konfucije je poštivao misticizam (usp. K’ung Fu-thu, Lunyü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 56., VI5).
Jan Kenga je posjetio u njegovoj obiteljskoj kući pred smrt
(usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 57., VI-8).
Tražio je od svojih najboljih učenika da prakticiraju iskazivati ljudima poštovanje kao da su im uvaženi gosti ili kao
da sudjeluju u prinošenju važnih žrtava na žrtvenik te da
žive Zlatno pravilo: “Ne činite drugima ono što ne biste sami željeli da vam drugi čine” (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str.
931; XII- 2).
150 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Primatelji Konfucijeve poruke
Već u 22. godini života Konfucije je prvi u Kini utemeljio
privatnu školu (usp. www.moljac.hr/biografije/konfucije,
27. srpnja 2003.).
Konfucije je imao oko 3000 učenika od kojih su 72 bila posebno nadarena. Oni su sačuvali njegove spise i prenosili njegovu nauk (usp. Enciklopedija leksikografskog zavoda,
sv. br. 3., JLZ, Zagreb, 1967., str. 570.). Sve svoje učenike je
nazivao sinovima (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja
Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 87; XI-7). Nije mu se
dopadalo kad bi neki učenik prihvatio neku dužnost prije
nego što je završio cjelokupni program obrazovanja (usp.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 91; XI- 24).
Zadnje dane svoga života provodio je povučeno u meditaciji, te studirajući i poučavajući u malim skupinama.
Posebno je cijenio učenika Yen Huia zbog njegove volje za
učenjem. Konfucije je plakao za njim jer je umro vrlo mlad
(usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 86. – XI,5).
Razgovarao je s velikim glazbenicima tog vremena Luom i
Mienom (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 41., III-23 i str. 125., XV-41).
U gradu Yiu u državi Wei razgovarao je sa stražarom koji ga
je nakon tog razgovora nazvao zvonom koji želi osvijestiti ljude (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995.,str.41., III-24).
Razgovore je vodio s vojvodom Ai, vojvodom Shen Chu-liangom, guvernerom Pu Shangom (usp. K’ung Fu-thu, Lunyü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 55., VI2 i str. 104. od XIII-16/19).
S gospođom Nan-tzu, suprugom Linga od Wiea (533.-490.
pr. Kr.) koja je bila opaka žena, razgovarao je o dobru države (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995.,str. 61., VI-26).
Sa svojim sumještanima razgovore je vodio u rodnom selu.
A kao državni službenik dijalogizirao je s osobljem koje je
radilo na dvoru. (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja
Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 81; X- 1).
Sinu Li je preporučio da čita Poeme, ako želi voditi razgovore te ako želi poboljšati karakter da prouči obredna pravila doličnosti (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 130; XII-13).
Re l i g i j a i d r u š t v o
Mjesta Konfucijeva komuniciranja
Konfucije je putovao od mjesta do mjesta kako bi poučavao mladiće. Kad je putovao dalje koristio bi zaprežna kola
koja su vukli volovi. Budući da je to prijevozno sredstvo
sporo, dok se vozio poučavao je učenike koji su išli za njim
(usp. Čovječanstvo u potrazi za Bogom, New York, 1995.,
str. 176.).
Budući da je obnašao službu u vladi i imao svoje škole
može se zaključiti da je koristio i zatvoreni prostor, poput
današnjih vladinih ureda i školskih učionica.
Presjedao je parnicama. U tu svrhu je koristio prostorije tadašnjih državnih sudova. Činio je sve da bude manje
parnica (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 97., XII -13).
Podučavao je uz rijeku. Pokazujući na vodu koja protječe
rekao je “To prolazi poput ovoga, nikad ne prestajući ni danju ni noću” (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 78; IX- 15).
Razgovarao je sa svojim učenicima ili gostima šetajući10
ispod stabala (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 98; XII-21).
U dvorištu je razgovarao sa sinom Li i davao mu savjete u
prolazu ((usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 129; XVI- 13).
S Xang Huom razgovara na putu o sudjelovanju u državnoj
upravi (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 131; XVII-1).
Kanali Konfucijeva komuniciranja
Vladara koji ima vrline usporedio je s Polarnom zvijezdom
(Sjevernjačom). Kako se oko te zvijezde okreću sve druge
zvijezde tako se oko vladara koji ima vrline, a ne samo zakon i silu, i s njima vlada okreću svi oko njega (usp. K’ung
Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb,
1995.,str.30., II-1).
Sinovsku skrb samo za fizički život roditelja, bez poštovanja usporedio je sa skrbi za pse i konje (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str.32.,
II-8).
Neiskrena čovjeka je usporedio s velikom kolima koja nemaju rudo za uprezanje volova ili konja (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 35.,
II-22).
Svog učenika Tuan-mu Tz’ua je usporedio s najboljim kotlom koji se rabio u svetištima (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü
(Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 48., V-3).
Lijenog učenika koji je jedno jutro ostao izležavati se u krevetu usporedio je s trulim stablom koje nije za rezbarenje i s blatnim zidom koji nije za žbukanje (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü
(Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 50., V-9).
Bogatstvo stečeno nepravično usporedio je rasplinjujućim
oblacima (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 65; VII- 15).
Odnos između dobrog vladara i naroda usporedio je s vjetrom i travom. Dobar vladar je narodu isto i što lagan vjetar travi. Kao što se trava lagano saginje pred vjetrom, tako
se narod saginje pred dobrim vladarom (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 98;
XII- 19).
2. Razgovori
Iako je Konfucije u svojoj komunikaciji posebno koristio
razgovore i predavanja, njegovo traženje usavršavanja lia
u životu čovjeka potvrđuje poznavanje važnosti neverbalne komunikacije.
Konfucije je često razgovarao sa svojim učenicima na samotnim mjestima. Ti razgovori su bili u obliku dijaloga.
Posvećivao im je puno vremena.
Verbalni kanali Konfucijeva komuniciranja
Započeo bi svoje razgovore s retoričkim pitanjem: Jesam li
mudar čovjek? (K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 76., IX-8).
1. Metafore
U svojim govorima koristio je često metafore kao životne
slike koje omogućuju sudionicima lakše shvaćanje njegovih poruka.
Smatrao je da ljudima treba dati osjećaj časti i voditi ih putem vrlina i poučavati pravilima doličnosti, ali ne zakonima
i kažnjavanjem. Zakoni i kažnjavanja čovjeka mogu održati
u redu, ali ne mogu mijenjati njegovo srce.
10
I Aristotel je običavao podučavati šetajući. Učenici ili pristalice Aristotela su nazivani peripatetici (grč. perpipateo – obilazim, šećem (usp. Bratoljub
Klaić: Rječnik stranih riječi, NZMH, Zagreb, 2001., str. 1033).
Status, Broj , rujan .
| 151
Re l i g i j a i d r u š t v o
Volio je dijalog i odgovarati na pitanja. U svojim razgovorima često je uspoređivao Velikog Čovjeka i malog čovjeka tako bi slušatelji lakše pamtili njegove riječi (usp. K’ung
Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb,
1995.,str. 42.-47, III).
Konfucije osim što je volio glazbu, često je i sam pjevao. Jedino se sustezao od pjevanja na dan kad je sudjelovao na
pokopu (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 63; VII- 9).
Sa svojim sumještanima bio je jednostavan i iskren, međutim kad je bio na dvoru onda je izlagao u tančine, umiljato
i oprezno (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 81; X- 1/2).
Nan-kung Kuu je dao za ženu bratovu kćer zbog toga što je
čitajući Poeme posebnu pozornost posvetio stihu koji naglašava pažljiv govor: “O žezlo od bijeloga kamena, greška može biti izbrušena, ali ružna riječ ne da se ispraviti” (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 86; XI-5).
Čovječnost je smatrao voljenjem ljudi, a znanje poznavanjem čovjeka (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 99; XII- 22).
Težio je točnom definiranju riječi i onoga na što se one
odnose. Bez jasnih riječi i sadržaja smatrao je da nema
odgovornosti , jer bez mentalnog rada nema ni moralnog ustroja u životu (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 101; XIII- 3).
U razgovorima koristio je stare izreke npr. “Čovjek bez
postojanosti, ne može biti ni proricatelj ni liječnik” (usp.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 106; XIII- 22).
Smatrao je da riječima mudraca treba odavati poštovanje
(usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 128; XVI- 8).
Saznajemo iz tekstova da je doživio neuspjeh s dvorskom
ludom Lu T’ungom. Htio je s njima razgovarati nakon što
mu je ovaj rekao: “Odustani od svojih jalovih nastojanja”.
Međutim, dvorski zabavljač je pobjegao (usp. K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 138-139; XVIII-5).
Konfucije je posebnu pozornost posvećivao obredima. Poučavao je da obrede treba izvoditi pomno, dostojanstveno,
s puno sklada i s iskrenim osjećajima.
Pridavao je veću važnost načinu života, nego riječima.
Smatrao je da Veliki Čovjek prvo treba svojim primjerom govoriti ljudima, a tek onda ih pozivati da ga slijede. Vjerovao je da vrline privlače druge osobe više od
riječi (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995.,str.30., II-13 i str. 47., IV-25).
Slušanje, promatranje i oprezan govor je smatrao bitnim za
dobru komunikaciju (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 34., II-17).
Prinosio je sam žrtvene darove, a i sudjelovao je kod državnih žrtvenih obreda. Tražio je da obrede prati i tumačenje, jer im riječi daju na dostojanstvu (usp. K’ung Fu-thu,
Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,str. 39.,
III-15).
Nakon dobre glazbe oduševljenje je kod njega znalo trajati
po tri mjeseca (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 64; VII- 13).
Podučavao je i o načinu i značenju odijevanja, a i sam je vodio računao o svom osobnom odijevanju (usp. K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 82; X- 6).
Razlikovao je dobro razglašenost i istaknutost. Istaknuta
osoba pomno osluškuje riječi i promatra izraze lica ljudi
te uvijek je pošten, iskren, čvrst i pravedan (usp. K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 98; XII- 20).
Običnom sljepoćom smatrao je sugovornika koji bi govorio, a ne bi promatrao lice sugovornika dok s njim razgovara (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 128; XVI-7).
Tvrdio je da primjer vladarova života ima jaču snagu i
utjecaj nego zakoni (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 102; XIII- 6). Djela su važnija od riječi, a stidjeti se treba čovjek kada
mu riječi nadiđu djela (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 113; XIV- 29).
4. Iskazivanje poštovanja
3. Neverbalni kanali Konfucijeve komuniciranja
Konfucije se bavio proučavanjem starina, prikupljanjem
misli i izdavanjem knjiga (usp. Karl Jaspers, Sokrat, Buda,
Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd, 1980., str. 191.). Knjigama su se pridavala velika značenja.
152 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Konfucije bi ustao u znak poštovanja kad bi primao ožalošćenu osobu ili slijepca (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 77; IX- 10). Za
održavanje dobrih i trajnih odnosa smatrao je važnim iskazivanje poštovanja. Prijateljstvo može biti dugotrajno, ali
Re l i g i j a i d r u š t v o
iskazivanje poštovanja mora biti uvijek kao pri prvom susretu (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995.,str. 50., V-16).
Konfucije je bio zahvalna osoba. Za svaki mali dar poučio
je darovatelje u nečemu (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 63; VII- 7).
Čak je htio biti pošten i prema životinjama. Ribu je isključivo lovio udicom, a nikad nije gađao u pticu koja bi mirovala. Želio je time pokazati da se odriče nepoštene prednosti
čak i pred životinjama (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 67; VII- 26).
Delegacije je primao sa svim počasnim ceremonijama i dostojanstveno. A kad je i sam sudjelovao u delegacijama koje
su posjećivale druge države do u detalje je održavao proceduru i ceremonije u takvim prilikama. Međutim, izgleda da je bio puno opušteniji i veseliji u svojim prostorijama
(usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 81. i 82; IX- 4/6).
Nije bez ozbiljnog promišljanja slavio čovjeka kojeg su svi
voljeli u njegovu gradi, a niti je olako odbacivao čovjeka kojeg je cijeli grad mrzio (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 106; XIII- 24).
Suprotno od Pu Shanga, smatrao je da druženja iz koristi
ne održavaju odnose među ljudima, nego samo poštivanje
svih ljudi, bez obzira imamo li koristi ili ne (usp. K’ung Futhu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995.,
str. 142; XIX-3).
5. Učinci Konfucijeve komunikacije
Konfucije je bio veliki humanist i obnovitelj kineskog društva. Svoj život je posvetio podučavanju svojih učenika i sugovornika. Smatrao je da se prvo treba naučiti služiti
čovjeku, a tek onda se može služiti duhove i božanska
bića, te da prije treba učiti o životu, a tek onda o smrti (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 87; XI- 11). Učenike je podučavao Zlatnom pravilu i Zlatnoj sredini. Tražio je da iskazuju poštovanje u svakodnevnoj komunikaciji kao da se radi o važnim gostima ili prinošenju važnih žrtava.
Učio je put kojim se ostvaruje osoba kao Veliki Čovjek što
mu je bio trajni ideal. Prvo na tom putu je da čovjek njeguje postojan i iskren govor, iako samo to nije dovoljno. Veliki Čovjek razmišlja o devet stvari: “Svojim očima, željan
je jasno vidjeti, a ušima čuti nadaleko; u svome izražavanju želi biti topao i blag, a u vladanju uljudan;
u svom govoru želi biti iskren, a u obavljanju poslova ozbiljan. Kada je u sumnji, voljan je pitati druge:
kada je ljut, misli o poteškoćama i posljedicama (u
koje ga njegova ljutnja može uvući); kada vidi priliku
za dobit, misli o pravičnosti” (usp. K’ung Fu-thu, Lunyü (Kazivanja Konfucija), MISL, Zagreb, 1995., str. 129;
XVI- 10).
Smatrao je da čovjek koji ima dolično ponašanje i poštovanje prema drugim ljudima neće imati problema steći u životu puno braće oko sebe, iako možda nema fizičke braće
(usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 94; XII-5).
Povjerenje je smatrao važnijim od oružja i hrane u nekoj
državi (usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija),
MISL, Zagreb, 1995., str. 95; XII- 7).
Podučavao je učenike da vode u komunikaciji računa o primateljima, a tek onda o svojoj koristi ili nagradi.
Riječi mu služe kao sredstvo za prenošenje značenja.
Sve ljude je smatrao po prirodi jednakim, a ono što ih čini
nejednakim i različitima dolazi od vanjskih čimbenika
(usp. K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995., str. 131; XVII-2).
Uspio je podučavati u svojoj školi skoro 3000 učenika, od
kojih su neki zauzimali i više položaje u društvu. Svojim
govorima u različitim mjestima utjecao je na još veći broj
ljudi. Njegova nauka je utjecala na stvaranje kineske kulture i identiteta življenja.
Zaključak
Konfucije je bio veliki reformator i humanist kineskog
društva u 6. i 5. st. pr. Krista. Međutim, ostavio je dubok
trag i velik utjecaj kroz cijelu povijest kineskog društva, od
njegova vremena do danas. Od običnog čovjeka dospio je
da ga ljudi danas štuju kao božanstvo.
Konfuciju je bilo na srcu obnova društva koje se nalazilo
u kaosu i anarhiji zbog međusobnih borbi za vlast više velikih obitelji. Čvrsto je vjerovao da obnova društva i države mora ići od vrha. Ako poglavar države i njegovi ministri budu moralni i uzoriti onda će taj stil života djelovati i na obične ljude. Smatrao je da moralni ili bolje rečeno
u širem smislu riječi duhovni život vladara ima jači utjecaj
na ljude nego zakoni. Zato se Konfucije posvetio podučavanju mladih ljudi kako bi ih pripremio za službe u društvu. Čak je i sam jedno kraće razdoblje bio na čelu pravosuđa u svojoj državi.
Ideal kojeg je propovijedao bio je ostvarenje Velikog
Čovjeka. Veliki Čovjek je onaj koji je uspio u životu sjediStatus, Broj , rujan .
| 153
Re l i g i j a i d r u š t v o
niti savršeni li i jen. Li su svi obredi, ceremonije i izobrazba
koju je čovjek mogao steći, a jen je karakter čovjeka, njegova unutrašnja bit na kojem neprestance treba raditi. Veliki
Čovjek je iskren, pošten, odgojen, kulturan, vjeran, pravedan, društven, skroman, svjestan svojih dobrih i loših strana, traži svoje pogreške i nedostatke, a ne kod drugih ljudi.
Traga u svom životu za temeljnim istinama.
Literatura:
1.
K’ung Fu-thu, Lun-yü (Kazivanja Konfucija), MISL,
Zagreb, 1995.
2.
Karl Jaspers, Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak,
Beograd, 1980.
3.
Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. br. 3., JLZ,
Zagreb, 1967.
4.
Religijski leksikon, Mosta, Zagreb, 1999.
5.
John Allan, John Butterworth, Myrtle Langley, Religije-kultovi-misterije, DS, Zagreb, 1988.
6.
Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990.
7.
Ivan Cvitković, Religije suvremenog svijeta, FPN/
SKRM, Sarajevo, 1999.
8.
Luigi Pareti, Paolo Brezzi i Luciano Petech, Historija
čovječanstva – kulturni i naučni razvoj, Sv. II./II., Stari vijek, Naprijed, Zagreb, 1967.
9.
Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987.
Ljude neprimjerna vladanja – ponašanja ili njegovim rječnikom rečeno ljude bez jena, smatrao je vrlo opasnim u
društvu.
10.
John Bowker, Religije svijeta, Znanje, Zagreb, 1998.
11.
www.moljac.hr/biografije/konfucije
Konfucije će ostati kao veliki filozof koje je podučavao kako
ostvariti dobre odnose u obitelji i društvu jer bez tih izgrađenih odnosa nema obnove društva te ni zadovoljna i mirna života.
Mr. sc. fra Iko Skoko je roen u Ljubuškom .
godine. Djeluje na Pedagoškom fakultetu Sveuilišta u Mostaru i na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Konfuciju se zalagao za bolje međusobne i društvene
odnose. Sve odnose je podijelio u pet grupa: odnos otacsin, odnos muž-žena, odnos stariji-mlađi brat, odnos vladar-podanik, odnos stariji-mlađi (prijatelj-prijatelj). Vršenje svoje uloge u životu utječe na odnose i stvaranje harmonije u obitelji i državi.
Konfucije je posvećivao veliku pažnju govoru i cjelokupnom ponašanju. Učio je da će čovjek, čiji je govor vjeran i
pouzdan, a ponašanje časno i pažljivo, biti obljubljen i prihvaćen kod svih, a u protivnom ni među najbližim susjedima. U govoru je često koristio metafore da bi njegova poruka bila jasnija i razumljivija slušateljima.
Cijenio je mudraca koji zna sačuvati svaku osobu i koji ne
gubi svojih riječi uzalud.
154 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Re l i g i j a i d r u š t v o
Nino s
onog svijeta
Status, Broj , rujan .
| 155
Ni n o s o n o g s v i j e t a
Borac
U vremenu i svijetu u kojem se ljudi sve manje bore, a sve više snalaze,
“borac” je donekle arhaična riječ.
Nino Raspudić
B
orac se bori za nešto ili protiv nečega, no to nije
baš lako razdvojiti jer se u borbi Za Borac mora boriti i Protiv onoga što stoji na putu njegovom cilju, a Borac Protiv mora imati motiv, neko Za koje mu daje
energiju da ustraje u borbi Protiv. Borac bi mijenjao stvari,
on ulaže napor, izaziva zbivanje koje se naziva borba, s ciljem pobjede. Borcu nije lako.
Za našeg vojnika u Domovinskom ratu koristili smo izraz
“branitelj”, tako da su u vojnom smislu, borci kojih se sjećamo oni iz Drugog svjetskog rata. Među njima je bilo i
mnogo “Prvoboraca”. Prefiks “prvo” diže Borca na jednu
višu potenciju. Prvoborac je za Borca kao Maksikonzum u
odnosu na Konzum. Ali postojao je i Superkonzum – najviša kategorija boraca – a to su borci koji su se kao dragovoljci borili u španjolskom građanskom ratu 30-ih godina
prošlog stoljeća i koji su se zvali “španski borci”. Hispanski
dodatak imenu povezivao ih je u posebnu obitelj: govorilo se Marko Marković – Španac, Filip Filipović – Španac,
Davor Šuker – Španac i sl. Svih tih boraca se sjećamo kao
već starih ljudi. Otud možda doza patine kojom je izraz
“borac” prekriven u našoj jezičnoj svijesti. Slavne borbe u
tom smislu su prošlost, predmet priča.
Neke borbe i borce, međutim, možemo naći i danas. Metaforički govorimo o borbi za preživljavanje u svakodnevnom životu. Nešto od borbe ima, dakle, ne samo u bacanju bombi na bunkere i jurišu prsa o prsa, već i u lovljenju
rasprodaja i sniženja, švercanju u tramvaju, štednji struje i radu na crno. U tom smislu tisuće boraca svakodnevno prolazi ispod naših prozora, a možda kojeg vidimo i u
ogledalu.
U širem društvenom smislu, borci su se preselili u neke
više, apstraktnije sfere. Najčešće se bore za prava, svoja ili
tuđa. Često ih prati epitet “veliki”: Taj i taj, veliki borac za
156 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
prava tih i tih. Postoje i neki profesionalni borci za prava
drugih. “Borac” tako postaje i radno mjesto.
U sportu je sve manje boraca. Izlijepljeni slikama i nazivima mineralnih voda, čokolada i deterdženata, sportaši danas više liče na reklamne panoe nego na borce. Izuzetak su donekle borilačke vještine. Tu se još osjeća nešto od
borbe. Pogotovo u zadnje vrijeme popularnom ultimate
fightu, krajnjoj borbi u kojoj ipak nije dozvoljeno kopanje
očiju, grizenje i udaranje u potiljak. Podijeljenost javnosti oko užitka gledanja mid-kicka u jetru, koljena u čeonu kost i lomljenja ruke polugom, pokazuje koliko još uvijek imamo potrebu za borbom, ali i koliko smo se udaljili od nje.
Iskustvo borbe život nam pruža najčešće s puno jačim
protivnicima, poput zloćudnih bolesti, sudova ili stambenih komisija. Poštovanje koje izaziva borac protiv zloćudne bolesti proizlazi iz činjenice da se na neki način bori
protiv samog sebe, protiv neke nepravilnosti u vlastitom
organizmu. Borba je teška, većina gubi, ali neki i pobijede.
Kaže se tako – strina Ljilja je veliki borac, žena-zmaj, pobijedila je rak dojke. Iskustvo takve velike borbe promijeni
i ojača čovjeka. On postaje “prekaljeni borac”. Apsurd životne borbe i borbe za život je što su pobjede uvijek privremene, jer na kraju svi gubimo, pa čak i žene-zmajevi.
Znaju to i borci, ali ipak se bore i stvaraju nove borce. Dakle, cilj im nije pobjeda, nego je smisao u samoj borbi. Ali
da borba ipak ne bi bila samo igra u čekanju smrti, borac
se mora u-živjeti u borbu. Mora živjeti borbeno.
Između ostalog, “Borac” je bio i nogometni klub iz Banja
Luke koji je krajem 80-ih kao drugoligaš osvojio nogometni kup bivše države, pobijedivši u finalu favoriziranu “Crvenu Zvezdu”.
Ni n o s o n o g s v i j e t a
Penal
Dosuđen je penal. Uzalud ih svih jedanaest, skupa s klupom i trenerom trči
prema sucu, protestira, gura ga i poteže, spominje mu članove uže obitelji… Protest je ionako samo ritual, penal je dosuđen i penal će se pucati.
D
osuđivanje penala je poput čina rođenja, dolaska na svijet, sve je burno i uskovitlano, a onda se
prašina slegne i tu smo, u situaciji penala koji će
se nužno izvoditi. Već vidiš jezične čistunce kako mršte
nos, kao “nije to naša riječ” i slično. A kakvu nam alternativu nude? “Jedanaesterac” je pojam koji spada u metriku,
a dominantan je u talijanskom pjesništvu. “Najstroža kazna”? Zamislite navijača koji razrogačenih očiju promatra
omiljenog napadača koji nakon munjevitog driblinga i utrčavanja u šesnaesterac biva grubo pokošen od strane protivničkog braniča. Navijač se hvata za glavu i viče iz sveg
glasa prema sucu: “Najstroža kazna!!!”. To je jednako vjerojatno zbivanje kao i ona priča da je kralj Aleksandar umirući nakon atentata u Marselju, sekundu prije smrti prokrkljao “Čuvajte mi Jugoslaviju.” Navijač, kao i čitava tribina, uvijek urla: “Penaaaaal!!!”. Označitelj “penal” dobro pogađa svu dramatičnost situacije koju označava. Praskavi
bilabijal “p”, kratko oštro “e”, završno “l” koje lebdi u napetosti…Došlo je do penala i neugledna bijela točka postaje
najvažniji tanjur trave na svijetu.
Penal se događa izvan realnog nogometnog vremena i
prostora. Dok se izvodi, igra je prekinuta. Lopta stoji nepomična, ostali igrači se ne kreću. Penal je element transcendencije unutar nogometnog svijeta. Svi penali imaju
istu osnovnu strukturu – tu je lopta na jedanaest metara,
igrač koji ga izvodi i vratar koji ga brani, ali tako da se ne
smije pomaknuti prije nego što igrač dotakne loptu. Igrač
je u trenutku zaleta već donio odluku na koju stranu i kojom visinom će gađati, a golman je već odlučio kamo će se
baciti. Sve je praktično već odlučeno i prije samog čina šutiranja lopte. Penal je utoliko uvijek i transcendentalan.
No, ne postoji apstraktni, idealni penal. Različita je težina
penala u regionalnoj ligi ili u finalu svjetskog prvenstva.
Isto tako važan je i unutarnji kontekst – penal s bilo koje
strane pri rezultatu od pet prema nula ne znači ništa, dok
kod neodlučnog rezultata pri kraju susreta može značiti sve. Postoje i penali koji se, pri neodlučenom rezultatu,
u kup natjecanjima izvode nakon regularnog tijeka susreta
i dva produžetka, kao krajnje sredstvo i rješenje za prekid
nogometnih muka. Po pet sa svake strane. Penal je dakle
povremeno i neka vrsta nogometne eutanazije.
Statistički je vjerojatno da će se iz penala postići zgoditak. U pravilu je penal lakše dati nego ga obraniti. Utoliko
bi pucaču trebalo biti lakše nego vrataru. Ali, pošto interpretacijska zajednica to zna, veća je sramota za igrača ne
zabiti gol iz penala, nego za vratara primiti ga. Isto tako,
veća je slava vratara koji ga obrani nego pucača koji ga zabije. Momčad za koju je dosuđen penal skoro da je već postigla zgoditak, njen pucač je njena avangarda koja samo
treba dovršiti posao. Momčad protiv koje je dosuđen penal skoro da već ima loptu u mreži, vratar je njena posljednja linija obrane, zadnja slamka spasa.
Penal je dosuđen. Zaglušujuća buka desetina tisuća ljudi
se stišala i pretvorila se u mučnu tišinu iz isto toliko grla.
Svi zure u jednu točku. Bijelu. Odvezuješ i zavezuješ kopačku, za sreću. Namještaš loptu na bijelu točku. Sagnut pogledavaš na gol i golmana. Gol ti se iz sekunde u sekundu čini sve manji, a golman sve veći. Ogroman je. Hladnokrvan. Glavom skoro da dodiruje okvir gola, ima raspon
ruku kao u gorile. Dok koračaš unatrag, hvatajući zalet, vidiš kako mu ruke pred tvojim očima rastu. Gibak je kao
mačka, brz kao munja, noge su mu opruge, glava skoro
da sama pokriva pola gola. Osjećaš se staro, noga ti je teška. Dok se zalijećeš imaš osjećaj da u kvadricepsu nemaš
snage ni da dobaciš do gola koji se već smanjio na veličinu
kutije od sandala tvoje žene manekenke…
Dosuđen je penal. Napet kao sumo hrvač stojiš na crti i
promatraš Krivonogog kako siguran u sebe namješta loptu
na bijelu točku i još veže kopačku kako bi namjerno produžio tvoju agoniju, kao da zna da jasno vidiš da iz sekunde u sekundu gol raste, a ti se smanjuješ. Progresivno uvećanje gola doseglo je te razmjere da već jedva nazireš vratnice u daljini. Osjećaš se staro i maleno kao Majka Tereza. Noge su ti teške. Ruke sve kraće. Evo ga, hvata zalet,
prolazi ti glavom, kad bi me barem pogodio u glavu, a da
me zajedno s loptom ne zakuca u mrežu…
Cijeli život je jedan jedini penal koji ti je dosuđen, a ti konačno shvaćaš da si istovremeno i onaj na golu i onaj koji
ga izvodi, da pucaš penal samom sebi i da si na gubitku
kako god okreneš ili opališ.
Status, Broj , rujan .
| 157
Ni n o s o n o g s v i j e t a
MAŠTALA SI
O PARIZU I
SAN FRANCISCU…
B
io je lijep i sunčan dan. Dogodilo se to u ono vrijeme dok sam još uvijek čitao knjige, vjerovao u progres i parlamentarnu demokraciju i dok još nisam
nosio brkove, dakle, u vrijeme kad sam bio nitko i ništa.
Osjetio sam vučju, studentsku glad i ušao u najbliži dućan.
Za pultom je sredovječna žena u bijelom mantilu i borosanama mičući usnama čitala novine. Uljudno sam (kako
sam u to vrijeme još uvijek mogao) naručio dvadeset deka
parizera. Prodavačica je, prikrivši mržnju jer sam je prekinuo u analitički dubokom čitanju Cosmopolitana, smjesta
nabacila lažni osmjeh uslužne djelatnice, odložila štivo i
počela rezati salamu. Za to vrijeme sam povirio u odloženi
časopis i doživio prosvjetljenje – pred očima mi je pukla
provalija koja dijeli svijet ženske fantazije od svijeta muške stvarnosti – prodavačica je čitala ključni članak cijelog
broja pod naslovom “Kako zavesti stranog poslovnog partnera”. Slijedio je otprilike ovakav tekst: “Mladi, zgodni direktor strane kompanije došao je na poslovni sastanak u
vašu tvrtku. Kako ga zavesti?”. Na tri stranice nizali su se
spasonosni savjeti, neophodni svakoj hrvatskoj ženi: “a)
upoznajte ga s poslovnom politikom vaše tvrtke; b) iznenadite ga novim poslovnim idejama; c) pokažite poznavanje stanja na njujorškoj burzi raspravom o jučerašnjem
kretanju cijena dionica…”
Uzeo sam salamu i brzo izašao, prestravljen mišlju da bi
parizerka mogla pomisliti da sam mladi i zgodni direktor
strane firme i početi me upoznavati s poslovnom politikom svoje piljare.
U to vrijeme sam već bio svjestan važnosti lektire ženskih
časopisa za pravog muškarca. Radi se o informatičkom
ratu – stari Dedijer bi rekao da moramo znati što čita i
gleda “druga strana”. Važno je imati na umu da čitanjem
ženskih časopisa nećemo naučiti nešto o ženskoj psihi, ponašanju ili razmišljanju, već o slici svijeta koja im se
nudi, u koju žele vjerovati i s kojom se identificiraju. Svjestan sam da me prosječna žena neće percipirati kao npr.
osjećajnog tipa samo zato što sam takav (ili što glumim da
sam takav), već tek onda ako odgovaram slici “osjećajnog
muškarca” kakav joj nudi ženski časopis i onaj jedini horror kojeg priznajem – romantična komedija. U to vrijeme,
dok još nisam bio dovoljno jak da kao sada kupujem i analiziram sve ženske časopise na tržištu, pročitao bih krišom
158 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
ono što bi mi palo šaka u čekaonici kod zubara ili maserke. No već tada sam naslućivao da mi kolumna Žuži Jelinek može biti korisnija od Hegelove Znanosti logike, a da
o rubrikama u kojima iskusne žene odgovaraju na pisma
čitateljica i u nakladi od sto tisuća primjeraka mudrim savjetima rješavaju njihove intimne i obiteljske probleme da
i ne govorimo…
Nakon bliskog susreta s cosmo-prodavačicom odlučio sam
napraviti opsežno istraživanje o najčešćim ženskim fantazijama. Istraživanje je obuhvatilo tisuće pročitanih članaka, desetine odgledanih sapunica i intervjuiranje 800 žena.
Rezultat je sljedeći – žene najčešće maštaju o seksu s nepoznatim, slučajno naišlim muškarcem; u većini slučajeva je to poštar ili očitavač plina, dakle uniformirana osoba
koja dolazi na njen teren (inkasator HRT-a im je odbojan,
zabilježen je kao objekt žudnje u samo tri slučaja i to svaki put sa sadističkim konotacijama). Zanimljivo je da se u
istraživanju nijednom nije pojavio onaj lik što ispod prozora viče “krumpiiiiiraaaaa…”, što donekle iznenađuje, jer
bi danas, u vrijeme ekološke osviještenosti i povratka prirodi, trebao biti in i trendy (da se poslužim rječnikom uvažene gospođice Skorup). Opisi revnog djelatnika Hrvatskih pošta donekle variraju, ali ga uglavnom zamišljaju kao
nešto višeg Brad Pitta. Za razliku od parizerkinog cosmomaštanja, zamišljanje poštara-manekena je ipak donekle aktivno, jer je maštačica koautor svoje fikcije time što
žuđenog ljepotana kojeg je vidjela u časopisu ili na TV-u
spušta na svoju socijalnu i ekonomsku razinu tako što ga
pretvara u poštara, očitavača plina ili električara.
Netko zvoni. Nabacuješ ogrtač i otvaraš vrata. Preporučeno pismo ti pruža najzgodniji muškarac kojeg si ikada vidjela u životu. Visok, savršeno građen, prekrasna kosa, božanski osmijeh, velike tople oči, prekrasne nježne ruke,
ugodan glas. Pozivaš ga da uđe. Već nakon pet minuta bukne obostrana ljubav. Istu večer te odvodi na večeru uz
svijeće. Kroz razgovor otkrijete da oboje volite Bocellija,
Juliju Roberts, Coelha i životinje. On je načitan, duhovit,
osjećajan i inteligentan, uz to izvrsno kuha, slika i svira gitaru (da ga vidi drug Tito, rekao bi – narod koji ima ovakve poštare ne treba se plašiti za svoju budućnost). Nakon
večere na povratku kući vas iznenadi nevrijeme. Trčite držeći se za ruke i plešete na kiši. U naručju te unese u stan,
Ni n o s o n o g s v i j e t a
uz laganu glazbu pred tobom izvodi striptiz, potom cijelu
noć nježno vodite ljubav…
Draga maštačice, da taj tip iz tvoje priče izgleda onako kako ga zamišljaš, bavio bi se manekenstvom ili glumom, a ne bi raznosio telegrame i penzije. Prosječan poštar, tj. muškarac kojem se možeš nadati, je sredovječan,
nizak, proćelav, ima škembu ko bojler, pupak mu je velik
kao pepeljara, ima velike, dlakave uši, popucale kapilare
na krumpirastom nosu, sitne svinjske oči, pokoju bradavicu, možda je i grbav ili krivonog, smrdi mu iz usta, nema
pola zuba, na tvoje užasavanje možda ima i brkove požutjele od jeftinih cigareta, ima kratke debele prste (često
mu i fali pokoji prst kojeg je izgubio kao mladić na baušte-
li), pola noktiju mu je stučeno i crno od promašaja čekićem, nokat na malom prstu lijeve ruke mu je dug i služi za
sve – od kopanja nosa i zavijanja šarafa do čačkanja zuba.
Ima neugodan unjkav glas, apsolutno neseksipilnu dikciju, ograničen je i neduhovit. Prdi, podriguje, ispuhuje nos,
kiše, kašlje, štuca, hrče kao životinja. Sluša narodnjake, iz
džepa mu viri listić od sportske kladionice, sav interes za
pisanu riječ mu je zastao na Lunovom magnus stripu, dobije osip kad čuje Arsena Dedića ili nedajbože operu. I što
je najvažnije – on je živ čovjek sa svakodnevnim ljudskim
problemima koji se bori za egzistenciju i ni na kraj pameti
mu nije da te zabavlja striptizom, nosi te u naručju ili pleše s tobom na kiši.
PRAVI MUŠKARAC II
P
ravi muškarac pije crnu kavu bez mlijeka, bez šlaga, bez čokoladice, bez šećera. Ako je već šećeri, šećeri je momački, ide do kraja i pije tako slatku kavu
da žličica u njoj ostaje okomito zabodena. Prezire Nescafé
ništa manje od bezalkoholne pive. Po pitanju Cedevite još
ni sam nije načisto, pa se ne izjašnjava. Jede puno kruha.
Fornette izbjegava, kao i ljude koji ih konzumiraju. Kad
mu blagajnica u supermarketu uz kupljenu robu pruži
i markicu s bodovima za nagradnu igru, s mržnjom je
pogeda preko brkova i odlučnije nego Tito Staljinu hladno
joj kaže “Ne!”.
Pravom muškarcu se smuči kad vidi kako mali, sirotinjski, iskompleksirani narodi oponašaju velike i moćne. Bilo
da je vjernik ili ateist, pravi muškarac prezire novouvedene mode poput Valentinova, Majčinog dana, Noći vještica (nastavak Majčinog dana), Dana kruha i ostalih komercijalnih kategorija. Pravi muškarac prezire one koji su sa
zadovoljstvom prihvatili stranu jezičnu penetraciju pa govore “brand”, “ultimativno”, “event”, “fuckin dobro”, “jebeno
zabavno” i slično. S druge strane, pravi muškarac nije ni
pretjerani domoljub, on je solo igrač, vuk samotnjak čije
su pobjede i porazi osobni, a ne kolektivni. Ne treba mu
toplina i sigurnost stada, bilo da se radi o narodu ili navijačkoj skupini. Pravi muškarac se nikada ne žali na nogometno suđenje.
Pravi muškarac ne voli poštapalice, duge uvode i prenemaganja. Kad netko započne rečenicu riječima “Ja mi-
slim…”, pravi muškarac odmah vidi da taj uopće ne misli.
Pogrešno je uvjerenje da pravi muškarac nikada ne plače.
Istina je da i on pusti suzu, ali iznimno rijetko, svega par
puta u životu, u najemotivnijim situacijama poput završne
scene filma “Hrabro srce” ili dočeka hrvatske nogometne
reprezentacije.
Pravi muškarac je veliki borac protiv turizma. Čvrsto je
uvjeren da turizam polako ali sigurno kvari duh nacije razvijajući s jedne strane ponizni i ulizički duh nacije konobara, kurvi i turističkih animatora, a s druge strane gramzivost bešćutnih stanodavaca.
Pravi muškarac nije izgubio lovački instinkt; u kritičnim
trenucima hladnokrvno poput Prljavog Harrya tamani
uljeze u stanu. Jednom se tako iz dnevnog boravka, u kojem se ljepši spol emancipirao gledajući paragvajsku sapunicu, prolomio četvorostruki krik – vjerovali ili ne, istovremeno su napala četiri jahača apokalipse: žohar, komarac, miš i muha. U tom strašnom trenutku topi se ženska
autonomija i u pomoć se doziva pravi muškarac. On ulijeće spremno poput Schwarzeneggera u filmu Komandos, naoružan usisivačem, Sportskim novostima i papučom broj 46. Savršenim desnim backhandom, mekšim od
Agassijevog, savijenim novinama pogađa komarca tako
savršeno da ga ubija, a da na zidu ne ostaje fleka. Istovremeno, s osjećajem ravnim Schumacherovom mekom dodiru kočnice u zavoju, gazi papučom žohara tako da ga
Status, Broj , rujan .
| 159
Ni n o s o n o g s v i j e t a
smrska, a da mu ne iscuri bijela sluz koja se našem junaku uvijek gadila jer ga podsjeća na punjene bombone. Nakon što je neutralizirao žohara, pravi muškarac munjevitim pokretom ruke kao Bruce Lee hvata muhu u letu.
Miša usisava i potom nemilosrdnošću Van Nistelroya
otvara usisivač, vadi vrećicu sa zarobljenim protivnikom
i stavlja je u zamrzivač na duboko smrzavanje, računajući
da će, ako bude imao sreće, njegov Miki Maus, kao i tata
Walt Disney, dočekati neka bolja vremena kada će ih odlediti. Nakon tog spektakularnog obračuna s mišem, pravi
muškarac se udaljava s bojišta u tišini, praćen zadivljenim
pogledima žena, koje konačno mogu odahnuti i nastaviti s
tv-sapunjanjem.
Unatoč činjenici da sve ostale uljeze nemilosrdno kažnjava, pravi muškarac nikada ne bi zgazio mrava, niti mu na
bilo koji način ugrozio tjelesni integritet, premda mu se, u
onoj priči o cvrčku i mravu, mrav prilično zamjerio.
Bez obzira na to je li bogat ili siromašan, pravi muškarac se kloni žena kojima su jako važni novac i materijalne
stvari. Dakle, kloni se većine žena. On zna da je opsjednutost novcem obilježje sirotinje. Kad ženska počne govoriti o lovi i autima, kao podlogu već čuje kako joj krulji želudac. Ako već sama nije sirotica koju od rođenja treniraju
za lov na bogatog ženika, površnom analizom najbližih joj
predaka, pravi muškarac nepogrešivo ustanovljava da je tu
netko bio crna bijeda i da je taj atavistički, sirotinjski strah
da se jednog dana ne umre od gladi i snažan impuls za pukim preživljavanjem u pripadnicama narednih generacija
pervertirao u vlaženje na zlatnu karticu i skupi automobil.
Ako mu se i dogodi da ga njuh prevari i da izađe s takvom
ženskom, čim je detektira odvest će je negdje da se dobro
naždere, odmah je otpratiti kući, zahvaliti joj i smjesta je
izbrisati iz mobitela i pamćenja. Zaključujete da je pravi
muškarac na neki, feministicama i vegetarijancima odbojan način - idealist.
Na vijest o smrti najstarije žene na svijetu, Kineskinje koja
je umrla u 128. godini života, pravi muškarac joj je odao
poštovanje minutom šutnje, pomislivši koliko je samo
gaća oprala u tom dugom životu.
PRAVA ŽENA
Prava žena se prepoznaje po jednoj jedinoj osobini: sviđa joj se pravi muškarac.
PRAVI MUŠKARAC II.
(POVRATAK POTPISANIH)
P
okret muškog otpora je nezaustavljivo krenuo. Da
muškarci podižu glavu diljem naše domovine, uvjerilo me je pismo redovitog čitatelja ove poučne
kolumne, Korčulanina Ivana M., zvanog Šmajser, u kojem me izvještava da je u našem popularnom turističkom
odredištu nedavno osvanuo znakoviti grafit: “Pravi mu-
160 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
škarac nije onaj koji se ujutro brije, već onaj koji u to vrijeme čisti dlake iz zuba”. Šmajser me zamolio da napišem još
jedan tekst o pravom muškarcu, svjestan da se radi o vrsti u izumiranju, koja stoga zaslužuje da je se detaljno opiše. Pravi muškarac nosi brkove. Tolerira one koji se briju, no prezire tipove s konvencionalnim kozjim bradica-
Ni n o s o n o g s v i j e t a
ma. Prema pravim bradonjama je ravnodušan, dok ga oni
s bradom bez brkova (tipa Abraham Lincoln) zbunjuju, ali
se trudi da o njima previše ne razmišlja. Ako ima dlakava
prsa, ne skriva ih. Tapiseriju ne bi žrtvovao ni po koju cijenu, prije bi obrijao čak i brkove. Mučna mu je pomisao da
je uniseks teror modne industrije natjerao njegovu mušku
braću da briju prsa i leđa. S nostalgijom se sjeća scene završne borbe između Brucea Leeja i Chucka Norrisa u filmu Na zmajevom putu – Norris dlakav i straga i sprijeda
kao perzijski tepih (feministice bi li vam bilo draže spavati
na golim pločicama ili na perzijaneru?), Lee naspram njega ko malo dijete. Runjo u početku ima inicijativu, ali ga
Mali Zmaj u jednom trenutku zgrabi za bujnu tapiseriju i
iščupa punu šaku. Frcala je tapiserija na sve strane poput
perja… Dobra stara vremena.
Danas obrijani, zalizani, namirisani, namazani kremicama, ustrašeni od žena, slatki sinčići padaju u nesvijest kad
vide dlaku u juhi, a o dlakavoj debeloj konobaričinoj nozi
u borosanama da i ne govorimo.
Pravi muškarac u govoru nikada ne koristi deminutive.
Bljuje mu se od tipova koji govore “kavica”, “juhica”, “dućkas” i slično. Taj govor maminih sinova, kakav se nažalost prečesto čuje u metropoli, pokazuje jedan sniženi, pizdunski odnos prema svijetu i životu. “Molim vas pola kila
mrkvice…”
Pravi muškarac nikada ne kupuje pola kila voća ili povrća.
U njegov novčanik nikada nije ušla lipa, sve zaokružuje na
kunu više, zato je on idol prodavačica i konobarica. Izlišno
je napominjati da je svjestan surovosti borbe za opstanak,
pa ga ne opterećuju kompleksaški, licemjerni obziri poput
onoga “i janje ima mamu”. Jede meso i uživa u tome. Vegetarijanca cijeni manje čak i od turističkog animatora ili pedikera.
Prilikom jela pravi muškarac nikada ne ostavlja ništa u tanjuru ili čaši. Pojede i popije sve što mu je stavljeno, jer
ako se je sam posluživao, uzeo je onoliko koliko mu treba, a ako mu je sipao netko drugi, dovoljno je uviđavan da
ne dovodi u sumnju tuđu procjenu. Ako je pozvan na kakav službeni objed (npr. kod ženinih roditelja) pojest će
sve što mu stave trudeći se da ne pokaže nikakvu emotivnu reakciju na ponuđeno jelo. Ako mu je hrana odvratna,
pojest će je nešto brže, stoički krijući patnju. A ako se radi
o pravoj deliciji, pojest će je nešto sporije, ali i dalje zadržavši samurajski izraz na licu, neće ničim pokazati da uživa. On je ustvari savršeno utjelovljenje zen-budizma, ali bi
se silno uvrijedio da mu to kažete.
Pravi muškarac uglavnom ne pleše, a ako već mora, nikada ne vrti guzicom. Tango možda, salsa nikada. Pravi muškarac na sportskoj kladionici nikada ne igra dvoznake.
Kad se već kladi, on ide na veće koeficijente, voli čista pića
i čiste znakove.
Pravi muškarac prezire light cigarete i light pića. Punim
plućima živi punomasni život s kompletnim kolesterolom.
Kao dijete se borio s majkom jer nije volio nositi kišobran,
ni duge gaće zimi. Ako je fizički aktivan, pravi muškarac
ide u pravu, mušku, smrdljivu teretanu u kojoj vježba radeći manji broj ponavljanja s velikom težinom, jer ga zanima mišićna masa, a ne definicija. Svjestan je da s povećanjem mase raste i gravitacijska privlačnost. Prezire jogu,
pilates i jogging. Od “duhovnijih” vježbi povremeno prakticira stezanje i opuštanje sfinktera kao prevenciju bolesti
prostate. Sa zadovoljstvom jednom tjedno pogleda emisiju “Govorimo o zdravlju” s Helgom Vlahović i dva ugledna liječnika. Svojevremeno je iznimno cijenio Branimira Dopuđu.
Pravi muškarac pije pivu iz boce od pola litra. Onu od
0,33 l pije samo u Korizmi kada se odriče velike pive. Pivske boce od 0,25 l, koje on naziva “kapi za oči”, vidi kao zastrašujući znak sveopće dekadencije. Nervira ga twist-off
čep, radije se služi zubima ili upaljačem.
Pravi muškarac u sms-porukama nikada ne koristi “smajliće”. Ne koristi čak ni upitnike ni uskličnike. Njegove poruke su kratke i jasne. Izjavna rečenica i …točka. Pravi muškarac je sa zadovoljstvom primio vijest o Schwarzeneggerovoj pobjedi na kalifornijskim izborima. Cijela teretana je
slavila do duboko u noć, dok su vegetarijanci lili suze nad
tofu namazom.
Status, Broj , rujan .
| 161
Ni n o s o n o g s v i j e t a
Brko
P
itanje koje konačno treba postaviti nije: “Što je muškarac bez brkova?”, već radije: “Što je muškarac s
brkovima?”. Relikt prošlosti? Atavizam? Provokacija
u vidu najbrutalnijeg propagiranja falocentrizma? Arapin?
Crnogorac? Pjesnik s početka prošlog stoljeća? Tautologija? Seks simbol? Vrsta u odumiranju poput pušača, gurmana, zdravog mužjaka? Netko će reći da je Brko paradigmatska postmodernistička figura, ukoliko su brkovi citat
obrasca prošlosti s ironijskim odmakom.
Ne postoji univerzalna hermeneutika brkova. Čitanje brkova ovisi o vremenu, prostoru i namjeri s kojom su pušteni. Postoje pojedinci koji su ih pustili u ožujku 2003.
kao znak solidarnosti s iračkim narodom i protest protiv
američke vanjske politike.
U apologiji svog uresa Brko najčešće navodi nizozemsku
izreku: “Poljubac bez brkova je kao jaje bez soli”. Tvrdi i da
se u brkovima nakuplja statički elektricitet te da ih prave
žene zato vole, jer je poljubac s Brkom uvijek mali strujni
udar, zbog pražnjenja električnog punjenja brkovlja. Ima
Brka koji se kunu da se, otkako su pustili brkove, nisu nikada razboljeli, pa čak ni prehladili, jer brkovi djeluju kao
filter za bakterije i viruse.
Tužne su sudbine konvertita, bivših Brka, otpadnika koji
su se na nagovor okoline, najčešće žene, lakomisleno
odrekli svog uresa i identiteta, da bi ih, istog trenutka kad
bi se nakon skidanja brkova pojavili u svoj golotinji i praznini bezbrkog lika, ista ta okolina jednostavno odbacila i
prezrela.
Brkovi se mogu čupkati i grickati, što dobro dođe u trenucima napetosti, pogotovo za gledanja kakve napete nogometne utakmice. Uz skoro zaboravljenu mrežicu za kosu,
Brko u kompletu ima i brkovez, traku kojom su se brkovi,
prethodno dobro podmazani i oblikovani brkomazom, vezali preko noći kako bi zadržali odgovarajući oblik. Brko
se ima u što zakleti, a u trenutku kad je potrebno dati posebnu važnost svojim riječima, ima sreću, a i uporište da
kaže: “Pljuni me u brk, ako nije tako”.
Brko izaziva povjerenje. U talijanskom se za vrlo vrijednu
i dobru osobu ili stvar kaže da je “coi baffi”, s brkovima.
Tako se za izuzetno dobrog učitelja kaže “maestro coi baffi”, doslovno učitelj s brkovima. Brkovi podrazumijevaju
162 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
nekakvu pristupačnost i izravnost, gotovo heideggerijansku otvorenost, stoga se kaže: “reći kome u brk”.
Klasifikacija brkova moguća je na više načina. Postoje povijesne Brke. Najgušća koncentracija i upliv Brka u svjetskoj povijesti bio je za Drugog svjetskog rata. U današnje
vrijeme dominacije malih povijesti, analiza hitlerskih i staljinskih brkova neizostavna je za razumijevanje slike svijeta u 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Hitlerovi brkovi
bili su hladni, kontrolirani, njemački disciplinirani; pravi
trijumf tehnike i organizacije nad prirodom i humanošću.
Staljinovi su pak težili totalitarnoj kontroli, ali ipak su nosili crtu nečeg divljeg, iracionalnog i azijatskog.
U hrvatskoj povijesti, osim Bana Jelačića (čiju liniju danas
nastavlja Slaven Letica), Iliraca (čiji su brkovi bili u skladu
s tadašnjom modom, dakle konvencionalni) i pjesnika romantizma i prvog modernizma (s Kranjčevićem kao apsolutno najljepšim Brkom), nalazimo uglavnom neizmijenjenu paradigmu tradicionalnog, hajdučkog ili alkarskog
brka, kakav i danas nosi Stjepan Spajić. Jedna od derivacija tradicionalnog brka su tzv. “sindikalistički brkovi”, koje
promovira Davor Jurić. Nešto između sindikalističkog i
“dalmatino brka” (o kojem će biti riječi nešto kasnije) je
tzv. “turistički brk”, kakav je nosio bivši ministar Niko Bulić. “Dalmatino brk”, za kojim i dan danas uzdišu sredovječne Čehinje i Njemice, a čiji je nenadmašeni predstavnik
Mate Mišo Kovač (uz brojne epigone poput Mila Hrnića
i Elia Piska) neki zlobnici nazivaju pukom kopijom stranih uzora poput Toma Sellecka, markantnog brke koji se
u ulozi detektiva Magnuma u crvenom ferrariju i odgovarajućoj havajci s papagajima vozi među palmama i zavodi
dame u opasnosti. Tom Selleck je uz Burta Raynoldsa posljednji brkati seks simbol. Figura markantnog (ili kako jedna zagrebačka frizerka kaže – “marokantnog”) Brke nestala je pod navalom glatkih, feminiziranih dječačića tipa
Leonardo di Caprio. U dalmatino Brke, možemo ubrojiti i Borisa Dvornika i Aljošu Vučkovića. Opake brkove
nosi Charles Bronson. Arapske nose svi Arapi, a i šira regija, maneken im je bio Omar Sharif. Crnačke je imao Jimi
Hendrix, a i danas ih nosi boksač Evander Holyfield. Meksički su sve rjeđi i u sapunicama, a ako se i pojave, nosi ih
negativac. Carlos Santana je rijetki svijetao primjer. Brkovi
Franka Zappe su u glazbenim vodama, nakon našeg Miše,
nenadmašni. Mangupsko-kicoškim brkovima alla Clark
Gable admiralsku notu dao je Davor Domazet Lošo. Ein-
Ni n o s o n o g s v i j e t a
steinovsko-boemske nosi Predrag Raos, a Drago Plećko
orijentalno-mističke. “Fudbalerske brkove” (kakve su 70ih uz duge kose, zulufe i uske addidas dresove nosili svi, a
80-ih ih je uz prigodnu frizuru, kroz 90-e pa sve do danas
herojski iznio Rudi Voeller) danas predstavlja Zoran Vulić.
Tipologija brkova bogata je poput botanike.
S naših malih ekrana brkovi su odavno prognani, ali sve
govori da će se ipak kad-tad vratiti. Istraživanja pokazuju da 87,6 % ljudi od dva, po svemu ostalom ravnopravna
stručnjaka, radije bira i više povjerenja ima u onog s brkovima, bilo da se radi o vodoinstalaterima ili liječnicima.
Shodno tome, u izbornoj godini nas ne bi iznenadilo da
cjelokupna politička klasa pokuša povratiti izgubljeno povjerenje birača upravo puštanjem brkova.
DAVITELJ
Z
ašto ljudi imaju potrebu da ti govore o stvarima koje
te uopće ne zanimaju, koje ne želiš slušati? Otkud
im ta potreba za verbalnim silovanjem, za dosađivanjem, za brbljanjem, uvjeravanjem, poučavanjem, zabavljanjem, informiranjem…? Svjestan si da su zagušenost prostora kazivanja, poplava riječi, zagađenost nerecikliranim
slovima, zakrčenost lingvističkih komunikacija, diskurzivni
terorizam – najveći problemi današnjice. Nekad su samo rijetki imali riječ i moralo ih se slušati. Uglavnom su bili kratki i jasni. Lav rikne i gotovo. Danas, demokratizacijom
proizvodnje diskursa, cijuču milijuni miševa. Cijeli tvoj dan
je borba za preživljavanje, žudnja za tišinom, za neispisanim papirom, praznim monitorom. Ljudi te zamaraju svojim pričama. Nemaš mira ni u snu. Streljaju te riječima sa
svih strana. Dave te, pilaju, kolju, peglaju i masiraju.
“Davljenje” je pripovjedno zlostavljanje u kojem te davitelj
(uzmimo za primjer tvog rođaka, samozvanog stručnjaka
za automobile) iznenada zaskoči pričom o tebi popuno nezanimljivoj temi. Kako se monolog odvija, pritisak davitelja postaje sve jači i jači. Dok ti objašnjava ontologiju svoje
Škode Fabije, intenzivno te gleda u oči kako ti misli slučajno
ne bi odlutale u drugom smjeru. Davljenje obično ne traje
dugo, ali je vrlo intenzivno. Simptomi udavljenosti su opća
klonulost i izgubljen pogled, koji ti preostaju nakon što se
davitelj konačno smiluje i udalji.
“Pilanje” je verbalno nasilje na samo jednu, vrlo usku, bolnu i neugodnu temu – poput zareza pile. Sastoji se od par
teza koje se neprestano odvijaju i zavijaju, u nesmiljenom
fort – da ritmu. Postoji i dvoručna varijanta u kojoj te pilaju dvije osobe, na primjer otac i majka na temu “zašto se ne
ženiš?”, uz klasičnu policijsku podjelu uloga na dobrog i lošeg momka.
“Klanje” je munjevit, potpuno neočekivan zahvat nakon kojeg si gotov u par sekundi. Čest je kao verbalna manifestacija staračkog egoizma i solipsizma, poput dramatične priče
o grijanju kuka električnom dekicom ili iznenadne demonstracije kurjeg oka.
“Peglanje” je slično pilanju, s tim što manje bolan pritisak
kompenzira semantičkom širinom i dužim trajanjem. Netko te pegla temom koja te se uopće ne tiče, pa te i ne boli,
ali te neće pustiti dok ti emotivno dobro podgrijanim ravnomjernim pritiskom ne ispegla svijest do te mjere da ti je
svejedno hoćeš li poslije toga biti u tramvaju ili pod tramvajem. “Moj pokojni muž”, vječno se vraća na isto gospođa
stanodavka, “kak je to bil fini gospon…” Peglanje je još učinkovitije ako je praćeno i povremenim prskanjem.
“Masiranje” spaja semantičku širinu peglanja i snažan stisak davljenja. Budući da se odvija na neke “slatke”, pozitivne
teme, trebalo bi biti ugodno, ali nažalost ubrzo shvatiš da je
bolno i nešto pirovog zadovoljstva osjetiš tek kada prestane.
Klasičan primjer je roditeljska priča o vlastitoj djeci – o malom Tomici koji je inače super pametan, ali, eto, ne voli učiti pa ide na instrukcije iz 17 predmeta, o Gogi, maloj genijalki, koja je već s četiri godine počela štedjeti za plastičnu
operaciju nosa i bravuroznom Trpimiru koji zna nabrojati
svih 48 Pokemona. (I onda ti ga još dovedu da ih pred stričekom doista sve i nabroji).
Bježiš od nemilosrdnog Trpimira prema tišini svoja četiri
bijela zida, ali dobro znaš da su, ako i uspiješ pobjeći od ljudi, mediji, fraze, reklame, natpisi posvuda oko tebe: …ovo
za novo…kredit uvijek pri ruci…Čiuvauva…izravna strana
ulaganja…100 savjeta za savršenu guzu…čuj stari, nikad od
njega igrača…ne naginji se kroz prozor…
Zavidiš gluhom i nepismenom, zavidiš djetetu u majčinoj
utrobi, znaš da je bolje i mutavoj ribi u najmutnijoj vodi.
Udavljen, ispilan, priklan, ispeglan i izmasiran otvaraš prozor i guraš glavu u noć, u potrazi za svježim zrakom i tišinom, ali zlokobno poput bojnog otrova uvlače se jata banalnih riječi, besmislenih rečenica, loših viceva i beskonačnih
priča, guše te i more, gubiš dah i tapkaš rukom kao borac
na predaju, ali nema suca da prekine neravnopravnu borbu
i izbavi te od davitelja.
Status, Broj , rujan .
| 163
Ni n o s o n o g s v i j e t a
Radije u gaćama
nego u krznu
N
ije bio ni lijep ni sunčan dan. Vozio sam se tramvajem prema Trgu i pokušavao razmišljati pozitivno. Na kaputu mi je visio bijeli, plastični bedž
na kojem je veselim slovima pisalo “Smršavite lako, pitaj
me kako”. Dan ranije našao sam ga na ulici - otpao je valjda nekome od onih čudnih ljudi koje povremeno sretnem
u centru i kojih se jako plašim. U optimističnijoj varijanti zamišljao sam da oni naivnim građanima “punijeg stasa” prodaju skupa sredstva za mršavljenje ili recepte za nekakve čudotvorne dijete. Ali mučila me i misao da se iza
toga krije nešto puno zlokobnije, misterioznije, nekakav
pokret ili sekta. Zato sam ih se plašio i izbjegavao ih. Kad
sam na pločniku ugledao bedž, uzeo sam ga i prikačio, jer
mi je sinulo da bi to mogao biti izvrstan način da postignem da i mene ljudi izbjegavaju, točnije - da me ne gnjave. Tako sam se vozio u tramvaju s bedžom “Smršavite
lako, pitaj me kako” prikačenim na kaput, sretan jer sam
znao da mi odsada više nitko neće prići da me upita koliko je sati ili koji tramvaj vozi do Velesajma, a pogotovo se
neće usuditi zamoliti me za cigaretu ili kunu.
Primijetio sam da ljudi u tramvaju izgledaju drugačije od
ljudi u reklamama (gdje su svi čisti, nasmijani, opušteni, optimistični, k tome su svi i jako lijepi – i djeca i tata i
mama, čak ni baka nije za baciti…). A u ovom neljudskom
svijetu izvan televizora…Znam da žene oko mene samo
gledaju kako da me iskoriste, muškarci kako da me razbiju, starci da mi podapnu, maturanti da me pospu brašnom, djeca da me ugrizu za nogu, a svi gledaju kako da
mi ukradu novčanik…Dok sam se zabavljao tim veselim
mislima, tramvaj je stigao na Trg.
Na Trgu me dočekao veličanstven prizor: hrabra građanska inicijativa udruge “Prijatelji životinja”, koji su se u borbi protiv ubijanja živih bića zbog krzna, herojski odlučili na plus četiri celzijeva stupnja skinuti u gaće i potkošulje i prošetati Trgom na zgražanje malograđana (koji inače
svakog ljeta po gradu viđaju još oskudnije odjevene mlade ljude, ali na plus četiri u donjem rublju zbog vjeverica i činčila - to je stvarno heroizam). Na razočarenje par
pohotnih penzionera, koji su se približili kako bi bolje vidjeli, pomislivši naivno da prosvjednici, kao u cijelom svijetu, taj drastičan protest izražavaju golotinjom, cure su
bile u gaćama i potkošulji boje kože, jer ovo je ipak Hrvatska! Za razliku od penzionera, mene se prosvjed du-
164 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
boko dojmio. Pri pogledu na te mlade idealiste u gaćama,
smjesta me počela peći savjest zbog teletine (koje sam pojeo toliko da već odavno nemam obraza kravu pogledati u
oči), zbog svih mojih kožnih jakni, cipela, kapa, novčanika, privjesaka za ključeve, fotelja i sl. U tom trenutku sam
čvrsto odlučio da ću ubuduće gorljivo podržavati sve slične hrabre građanske inicijative - poput štrajka glađu svaki dan od pet do sedam poslijepodne u znak solidarnosti s
pandama, samospaljivanja pramena kose na Trgu kao poticaj razoružanju u svijetu, pa čak i ekstremne anarhističke prosvjede protiv represivnih državnih institucija poput akcije u kojoj se pozvoni na vrata nekog ministarstva
pa se pobjegne.
Zaokupljen tim plemenitim mislima, zaboravio sam kupiti
tramvajsku kartu, a kad sam se s užasavanjem sjetio svog
propusta, već je bilo prekasno. Sa suprotnog kraja prazne “jedanaestice”, u atmosferi koja je podsjećala na autobus iz Zafranovićevog filma “Okupacijia u 26 slika”, prijeteći mi je prilazila ogromna žena koja je izgledala kao Tyson s brkovima, kontrolorka ZET-a u civilu van svake sumnje…Zastrašujuća korpulencija…ZET je izgleda počeo
igrati ozbiljno, proletjelo mi je mozgom, ova bi slobodno
mogla utjerivati dugove…Uzmicao sam u nadi da ću preživjeti do sljedećeg stajališta i uspjeti šmugnuti bez borbe, ali tramvaj je stajao – na semaforu je gorjelo crveno, a
meni se pisalo crno. Bila je prejaka, znao sam da nemam
nikakve šanse. Dok se okrutno polagano približavala, pomišljao sam na to da se bacim na pod i pokušam se braniti ležeći na leđima kao Minotaur, pa možda mi se i posreći da joj izvučem polugu…Napravio sam posljednji korak unatrag, nakon kojeg sam na bubrezima osjetio hladan
metal rukohvata, uzmaka više nije bilo…Prilazila je šireći nosnice kao Bob Sapp. Šanse su mi bile ravne nuli. Slutio sam da će me, prije nego što me razbije, cinično upitati
imam li voznu kartu….zadržao sam dah i sklopio oči, očekujući najgore…
Podigla je prst, kucnula u moj bedž “Smršavite lako, pitaj me kako” i upitno me pogledala. Udahnuo sam, polako
sam dolazio sebi i počinjao shvaćati da nije kontrolorka.
Zahvalivši sudbini što mi je još jednom progledala kroz
prste, ozarenog lica sam se nagnuo i poluzaljubljeno joj
prišapnuo: “Manje jedi.”
Ni n o s o n o g s v i j e t a
Sapun
I
z ništavila dubokog sna bez snova, kao i svakog jutra,
u javu života i svijesti te izvlači neugodni, pištavi zvuk
radija-budilice. Kao da se svakog jutra nanovo u mukama rađaš i izlaziš u hladan, neprijateljski svijet u kojem
se moraš boriti za zrak i hranu. Pomišljaš da bi možda sve
izgledalo drugačije kada bi u život novog dana mogao ulaziti dragovoljno, naspavan i odmoran, negdje oko podneva. Najprije bi se malo migoljio, postepeno otvarao oči, lagano protezao, otvarao se svijetu kao cvijet…A ne ovako,
bačen u hladno, smrdljivo jutro kao smeće na ulicu, kao
da te netko, roditelji ili sat-budilica svejedno, svakoga jutra iz ništavila sna nogom u guzicu ubacuje u život, pa mu
se ti sada raduj…
Na ručniku ironično piše “Dobro jutro”. Protežeš se, ustaješ, razgibavaš. Ambiciozno pokušavaš napraviti deset
sklekova, ali nakon četvrtog odustaješ i odlaziš u kupaonicu. Otvaraš slavinu, uzimaš sapun.
Tko zna zašto, jutros po prvi put zastaješ i promatraš sapun kojeg svakodnevno automatski prevrćeš u rukama i
osjećaš da te obuzima hladna jeza. Sapun je svakodnevna,
mučna slika i podsjetnik na tvoju trošnost i smrtnost. Kupio si ga prije pet dana, izvadio iz plave kutije i oprao njime ruke nekih tridesetak puta. Još uvijek je lijep, okrugao,
pjeni kao da je tek otvoren, samo je nešto manji. Sada ti
čitav stane u šaku. Za još pet dana će se smanjiti na polovicu, već će slabije pjeniti i izgledat će ravniji, poput žene
bez oblina. Nakon još pet dana ćeš ga već morati snažno
trljati, kao Aladin lampu, da bi iz njega istisnuo nešto sapunice. To je već pozno sapunovo doba, nakon kojeg ostaje još samo blijeda, tanka pločica. Onaj lijepi, obli beba-sapun je nakon samo par tjedana postao star, drven, mumificiran, kvrgav, suh i beskoristan kao staračke ruke.
Čudiš se kako ljudi uspijevaju tako dobro potisnuti svijest o vlastitoj smrtnosti, o tome da im je u svakom tre-
nutku prošlost sve veća, a budućnost sve kraća, kao klupko koje se namotava, kao pješčani sat, kao voda koja ti
curi između prstiju…Svjestan si da je to jedino pravo pitanje, osjećaš mučninu pri pomisli da si i u ovom kratkom
intervalu u kojem si odvrtio nekoliko egzistencijalističkih
misli, matematički izvjesno za još jedan korak udaljeniji od rođenja i djetinjstva, a bliži starosti i smrti. Je li dobro
što to znaš, ili ti je bilo bolje prije nego što si uzeo sapun
u ruke? Povratka nema - iako će ti dan pred tobom donijeti puno slika, zvukova, lica, misli i osjećaja koji će ti pomoći da privremeno zaboraviš, dobro znaš da će ti se ista
pojačana svijest opet pojaviti čim ponovo uzmeš sapun u
ruke. Možda da uzmeš tekući sapun u bočici? Nipošto, on
je još okrutnija, racionalnija slika tvoje trošnosti - život
bez oblika, kalkulantski organizirano umiranje poput svijeta stambenih kredita, životnih osiguranja, štednje za starački dom i slično. Draža ti je plastična slika starinskog sapuna koji ti se pred očima smanjuje i gubi životnu snagu.
Možda bi ti bilo lakše da su ti sve to lijepo objasnili u djetinjstvu, umjesto što su te varali disneyevim crtićima u kojima nitko ne umire? Ima li veće okrutnosti prema djetetu
od tih šarenih laži o svijetu i životu koje će mu jednog hladnog jutra rasprsnuti običan mjehur od sapunice?
Dok sušiš ruke dobrojutro-ručnikom, razmišljaš o tome
kako bi čovjeku kad se rodi trebalo kupiti sapun kojim bi
svake godine, samo za rođendan, jednom oprao ruke, pa
neka gleda…
Podižeš kragnu i izlaziš u hladno jutro, na ulicu, među ljude kojima ništa nećeš reći.
Tvoj sapun će te zlokobno čekati na umivaoniku. Sapun
koji se, kao i ti, na kraju rastapa u ništa, nakon što se cijelog svog sapunanja uzalud borio protiv prljavštine, koja je
bila i prije njega i koja će ga nadživjeti.
Status, Broj
Status,
, svibanj/lipanj
Broj , rujan .
| 165
Ni n o s o n o g s v i j e t a
Boj SUBNOR-a i
Demokršćana (by Kavanski)
P
remda su neki zli jezici tvrdili kako je nakon nestanka Drumskog i Kavanskog grad na Neretvi (ne
misli se na Konjic i Čapljinu) odahnuo i ponovno
uplovio u mirnu luku nepomućene svakodnevnice, građanskog mira i društvene harmonije, neki dan bili smo
svjedoci dramatičnih događaja u gradskom parku, u kojem se zbio odsutni boj agilnih pripadnika SUBNORA
s jedne i svih pet članova stranke “Hrvatski demokršćani”, sa svih drugih strana. Sukob je izbio 14. veljače dok
je, s jedne strane, četa još pokretnih partizana iz smjera
Španjolskog trga marširala prema Partizanskom groblju1,
kako bi svečano obilježila dan oslobođenja grada i početak
57-godišnjeg primanja boračkih penzija, a s druge strane
svih pet članova iznimno utjecajne stranke Hrvatskih demokršćana2, koji su u romantičnom ozračju gradskog parka hotili svečano obilježiti najveći hrvatskodemokršćanski
blagdan Valentinovo3.
Na čelu kolone demokršćana, oboružane tisućljetnom
kulturom i prigodnom pjesmaricom, nalazio se vrhovnik
Metar Pilić, dok je s druge strane stogodišnji bombaš Pijavica hrabro predvodio četu prekaljenih boraca naoružanih
štakama, gebisima i bratstvom-jedinstvom. Rekonstrukciju bitke, sačinjenu na temelju analize i usporedbe podataka dobivenih od raznih izvora, donosimo u nastavku:
“Mičite se đuturumi”, hrabro uzviknu vrhovnih Pilić, “nije vam
ovo Sutjeska već ljuta parkovska trava općine Jugozapad!”
“Odjebi Piliću”, odbrusi mu bombaš Pijavica, “mi smo se
borili za ovo!”
“Tako je druže Pijavica”, priskoči 90-godišnji kurir Jovica,
“mi smo se borili onda da bi oni mogli ratovati danas. Pazite drugovi, stežu obruč!”, kliknu kurir vidjevši da su se
preostala četiri demokršćanina raširila oko njih, te u hipu,
kao u najboljim danima na Kozari, priskoči do Pilića i
1
iščupa mu iz ušiju slušalice od walkmana iz kojih su upravo počeli odzvanjati prvi taktovi Metrove omiljene skladbe “Valentino i Renato”4.
Zgranut brutalnim napadom na svog vrhovnika, pobočnik
Stipe Uljudba opali kurira Jovicu buketom bijelih ruža,
tako preciznim desnim bekendom, da mu je istovremeno
izbio i slušni aparat i zubnu protezu. Jovica se jaučući sakri pod tobogan, a demokršćani, do zuba naoružani buketima, pjesmaricama i mobitelima, počeše stezati obruč
oko golorukih partizana.
“Drugovi otimajte oružje od neprijatelja”, kliknu komandant Pijavica, zgrabi knjižicu domoljubnih pjesama iz
ruku Stožernog priglavnika Ante Zrakomlata, kojega, još
zbunjenog hrabrošću diverzije, obori na ljuljačku, potpomognut bolničarkom Verom, koja je, unatoč sklerozi, pokazivala zadivljujuću borbenu spremu. Trčala je kao nekad
po Igmanu, otimajući neprijateljima bukete i pomažući ranjene drugove. No, dušmanska ruke Dokrilnika za kulturu
i šport Joze Čimbenika onesvijesti je s dva aperkata... Zadnje što je čula bilo je “Issa ti baba, sama si tražila, mogla
si doma sidit, gledat Kruške i jabuke...”.
No, osveti je štaka komesara Tekovine pod kojom pokleknu dokrilništvo športa.
Nakon pola sata ljutog boja, Glavni štab mostarskog SUBNOR-a, na čelu s komandantom Pijavicom, probivši neprijateljski obruč, povukao se pred demokršćanskom
ofenzivom u šumovitiji dio parka5. Za vrijeme kratkog
predaha, tijekom kojeg su demokršćani dovlačili naoružanje u vidu malokalibarskih puhaljki i gloginja, a partizani pregrupirali redove i prikupljali babure, komandant Pijavica postroji suborce i reče im: “Moramo spasiti ranjene
drugove!”. Partizanskim jurišom prema toboganu, ispod
kojeg su ležali kurir Jovica i drugarica Vera, otpoče tako
Preživjeli borci NOB-a kasnije su izjavili da su bili isprovocirani povicima demokršćana da, kad već idu na Partizansko groblje, mogu odmah i ostati
tamo, čime bi olakšali život i potomcima i državnom budžetu.
2
Preživjeli demokršćani kasnije su izjavili da su bili isprovocirani povicima SUBNOR-ovaca kako su se nazvali demokršćani zato što su se svi krstili nakon demokratskih promjena.
3
Prema zlonamjernoj kavansko-drumskoj interpretaciji Valentinovo je dobilo ime po Nenadu Valentinu Borozanu, no svaki čestiti demokršćanin znade
da je to besmislica, kao kad bi tvrdili da je najplemenitiji metal nazvan “zlato” po Šemsudinu Zlatku Serdareviću.
4
Demokršćanski povjesničari tvrde da se radilo o discmanu i pjesmi Vladimira Kočiša Zeca “Ispod marelice”, no vođeni blagdanskom logikom ipak smo
se odlučili za varijantu kurira Jovice.
5
Premda je riječ o samo četiri drveta, taktički se ipak radilo o, za gerilski tip ratovanja, povoljnijem terenu.
166 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Ni n o s o n o g s v i j e t a
bitka za ranjenike koju SUBNOR riješi u vlastitu korist.
Razbijeni demokršćani povukoše se na rub parka, neosvojivu utvrdu koju je branio Naglavnik za topništvo Mate
Gloginja. Iskoristivši predah za vrijeme kojeg su partizani reanimirali ranjenike vodom i šećerom i vidali im rane
tigrovom mašću i reumal kremom, vrhovnik Pilić postroji
svih pet članova stranke, uključujući i samoga sebe, i priopći postrojbi oris temeljnog uvida: “Kad bi sredili onu
mumiju od Pijavice, ostali metuzalemi bi bili ko’ obezglavljeni. Zapovijedam da se izvrši desant na drvo pod kojim
partizančine upravo vijećaju i da se sredi Pijavica. Desant
će se izvršiti zračnim putem. Ti se Uljudba popenji na ljuljačku, vas trojica ga dobro zaljuljajte i katapultirajte pravo
u banditske redove. Dok on leti, mi ćemo pritrčati s otetim štakama i štapovima i drm po glavi! Spremni?”
“Spremni.”
Demokršćani, prosvijetljeni genijalnim uvidom i okuraženi blistavim planom svog vrhovnika Metra Pilića, revno zaljuljaše pobočnika Uljudbu, katapultiraše ga prema Glavnom štabu pod drvetom i uz strahovite ratne poklike navališe na prve linije obrane SUBNOR-a. Na svoju
sreću i sreću SUBNORA, AFŽ-a i 2. zasjedanja AVNOJA,
komandant Pijavica se u zadnji čas sagnuo i izbjegao izravan pogodak u vidu korpulentnog pobočnika Stipe Uljudbe, koji preletivši preko partizanskih redova bolno aterira u grmlju. No, zatečeni neočekivanim napadom, borci proslavljene X. hercegovačke ustuknuše pred razularenim demokršćanima i razbijeni se stadoše povlačiti prema
Šetalištu.
Vidjevši da je vrag odnio šalu, da je park pred padom i da
više ne vrijede nikakvi obziri ni konvencije, pužući ispod
klupe komandant Pijavica dozva 90-godišnjeg kurira Jovicu i izda mu naredbu: “Druže Jovica, štap u ruku i trči koliko te noge nose. Zovi Pišu. On nam je posljednja nada.”
Jovica salutira, uze štap, natuče francuzicu dublje na glavu
i izgubi se u grmlju. Nakon sedam minuta, uz pratnju zaglušujućeg pjevanja Mostarskih kiša, koje su stupale u pozadini, iz grma izmili dobro poznata, aerodinamična mala
glava s velikim ušima6, mostarskog pjesnika i službene narikače za pokojnim drugom Titom, neuništivog Piše Parića. Ustravljeni demokršćani nisu još ni postali svjesni
što ih je snašlo, a Pišo već započe recitirati ubojite stihove, koji uskoro načiniše pustoš u parku, natjeravši demokršćane u paničan bijeg7. Izašavši kao pobjednik na bojno polje ispred tobogana, pjesnik Pišo Parić je okretao uši
kao radare, locirajući tako neprijatelje skrivene po grmlju
i pod klupama, i bombardirajući ih nemilosrdno razornim
strofama8.
Vrhovnik demokršćana Metar Pilić, vidjevši, pak, da je sad njima vrag odnio šalu i šalicu, stišćući uši kako bi se obranio od
Pišine poezije, dozva pobočnika i naredi mu: “Uljudba, trči u
stožer i donesi moju zbirku poezije ‘Usudbene povjestice’!”.
Ubrzo započe nemilosrdna borba stihovima i međusobno
gađanje tvrdo ukoričenim primjercima “Usudbenih povjestica” i “Zakona o udruženom radu”. Tko zna dokle bi
sve to dovelo i da li bi bilo i nevinih civilnih žrtava, da nakon petnaest minuta nije došao čuvar parka, poznatiji kao
“Straško”, potjerao i jedne i druge, i vratio tako park onima kojima i pripada – djeci, psima, umirovljenicima i ljubavnim parovima.
Nino Raspudi – Kavanski (200, 90, 28), Mostarac, nepuša, antialkoholiar, voli sve
što vole stari. Gastarbajter u Hrvatskoj – radi kao znanstveni novak/asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirao filozofiju i talijanistiku, magistrirao književnost i trenutno radi doktorat iz iste. U slobodno vrijeme, kojeg ima
puno, radi na podizanju Bruce Leejevog spomenika u rodnom gradu. Neoženjen ([email protected]). Dobar u duši.
6
U vezi spomenute glave vrijedi napomenuti da Pišo Parić ima idealnu građu službenog pjesnika – velike uši da dobro sluša što mu se kaže, a mala glava kako ne bi previše mislio.
7
Ti isti razorni Pišini stihovi navodno su ljeta 2001. dotukli i Kavanskog Filozofa, uz Prkosa Drumskog jedinog zajedničkog neprijatelja SUBNOR-a i
stranke Metra Pilića.
8
Uz radarsku i satelitsku funkciju Pišinih ušiju, kruži i legenda o tome kako je na početku ratnih sukoba, vidjevši da nije vrijeme od muza, Parić jednostavno zamahnuo dva-tri puta ušima, vinuo se tako u zrak poput helikoptera (hrv. zrakomlata) i uz frekvenciju od 2 zamaha u minuti za 3 sata odletio
do La Manchea i aterirao u Engleskoj. Rezultat je mogao biti i bolji, mada se skromni Pišo ne voli razmetati tim podvigom, da nije morao letjeti donekle
zaobilaznim putem, budući da mu je Kraljevina Nizozemska uskratila korištenje svog zračnog prostora.
Status, Broj , rujan .
| 167
Prikazi
Pr i k a z i
Žmurka s izgubljenim
identitetom
Jugoslavenstvo je bila čudna mješavina Orijenta i Okcidenta, nekad s
jasnim granicama, češće bezgranična utopija, država poput bosanskoga
lonca, u kojemu su krčkala nacionalna jela na partijskoj vatri
Radoslav Dodig
LEKSIKON YU MITOLOGIJE, urednici Iris Adri, Vladimir Arsenijevi, Đore Mati, nakladnici Rende, Beograd, Postscriptum, Zagreb, Beograd-Zagreb, .,  str.
N
a stolu preda mnom leži knjiga
ovijena u plavo-bijelo-crvenu zastavu, s petokračnom zvijezdom na hrbatu. Naslov: LEKSIKON YU MITOLOGIJE.
Bivajući svjedokom njezina nastanka na internetskim stranicama, nisam odolio znatiželji,
priznajem: s prizvukom nostalgije, pa sam je
kupio, izravno od zagrebačkoga nakladnika. U
međuvremenu, pročitao sam prve osvrte i prikaze. Ponegdje je prozvana kultnom knjigom.
Privlačno je dizajnirana, retro-reciklirani stil,
sepija ton, s krupnim slogom na dva stupca.
Poseban štih daju joj fotografije plakata, pozivnica, amblema i potreta YU estrade i sporta. Primijenivši Lenjinovo načelo da je bit svake politike u kadrovima, prvo sam prelistao i
zbrojio indeks osoba na kraju knjige. Glavom
1476 osoba prodefiliralo je kadrovskim stazama samoupravne, socijalističke i nesvrstane Jugoslavije. Društvo svakovrsnih fela, struka i profila: loptaša Džajića i Vukasa, glumaca
Čkalje i Serdara, pjevačica i pjevača Ane Štefok i Šabana Bajramovića, slikara i kipara Berbera i Augustinčića, filmaša Vrdoljaka i Kusturice, pjesnika čika Jove Zmaja i Nazora, partijskih mogula Šuvara i braće Pozderac, novinara
i komentatora Mladena Delića i Miroslava Lazanskoga, itd., itd. U indeksu najviše spomena (ne uvijek i prostora) dobili su, primjerice,
Josip Broz Tito, Goran Bregović, Milena Dravić, Miroslav Krleža, Fahreta Jahić alias Lepa
170 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Pr i k a z i
Brena i Velimir Bata Živojinović. Čini
mi se da su vodeće indeksirane osobe
pjevači i glumci, ta novokomponirana socijalistička varoška elita: Momčilo Bajagić, Željko Bebek, Zdravko
Čolić, Cune, Tereza, Tozovac, Neda
Arnerić, Milena Dravić, Boris Dvornik i tome slično. Političari? Tu su veliki učo Edvard Kardelj, pa Moša Pijade, dok je Slobodan Milošević, s osam
navoda, znatno nadmašio Franju Tuđmana, s jednim navodom.
Nakon desničarenja, vratio sam se ljevičarenju i početku Leksikona. Krupan i višebojan uvodnik objašnjava
nam da su daleke jugoslavenske godine 1989. Dubravka Ugrešić i urednici u magazinu Start, Dejan Kršić
i Ivan Molek, uputili poziv na suradnju na projektu “Leksikon YU mitologije”. Tvrdili su da ne postoje artikulirani pojmovi jugoslavenske popularne kulture, koji bi pripomogli njezinu definiranju. Razumio sam, dakle,
da Leksikon, koji je nastao u kapitalizmu opisujući socijalizam, želi prikazati sastavnice popularne jugokulture.
Doduše, u odrednici popularna kultura ima više nejasnoća i nedorečenosti.
Ako ono popularna skratimo u pop,
što je s jezične strane korektno, dobit
ćemo sintagmu pop kultura. A to preda mnom ležeći Leksikon u potpunosti nije. Istina, u indeksu pojmova, na
njegovu početku, vidljivo je da pretežu natuknice kulturološke provenijencije, ali radi se o kulturi svakodnevice,
subkulturi, politici i, tu i tamo, o znanosti i tehnologiji i koječemu još. Pokretači leksikona opisuju kako je projekt tekao u devedesetim godinama,
kako su primali raznovrsne poruke,
tekstove, mješavinu stilova i žanrova,
miksturu ideja i sjećanja, konglomerat jezika i pojmova. Uvodnik završava porukom autorskoga dvojca MatićAdrić “Da bi postala pamćenjem, prošlost mora biti artikulirana”.
Početak leksikona nudi kronološki rez
kroz jugoslavenski memorijal, počevši unazad, od 1991., raspada Jugoslavije, pa do 29. studenoga 1943. i legendarne sjednice AVNOJ-a u Jaj-
cu. Po onom Bulatovićevom aforizmu (uzgred rečeno, nema Vlade Bulatovića Viba, niti pojmova aforizam, satira, Jež, Kerempuh ili “Jazavca
pred sudom”), da su sve godine istorijske, iščitavama prijelomne godine i krupne događaje negdašnje Jugoslavije: 1946. – Prva omladinska savezna radna akcija Brčko – Banovići, 1947. – Prvi igrani film “Slavica”,
1948. – Odbačena optužba Informbiroa, 1950. – Ozakonjeno radničko samoupravljanje, 1951. – Proizveden
prvi domaći pisaći stroj, 1952. - KPJ
postaje SKJ, 1954. – Novosadski dogovor o hrvatsko-srpskom/srpsko-hrvatskom jeziku, 1956. – Održana sastanak Tito – Nehru – Naser na Brijunima i udareni temelji nesvrstanosti; otpočelo u Zagrebu emitiranje televizijskoga programa, 1959. – U Zagrebu pokrenut časopis “Razlog”, novi
pjesnički naraštaji, 1961. – Andrić dobio Nobelovu nagradu, 1963. – Novi
naziv države SFRJ, 1966. - IV. plenum
SKJ na Brijunima, smijenjen A. Ranković, 1967. – Matica hrvatska i DKH
objavili “Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika”, 1968.
– Studentske demonstracije u Beogradu, 1971. – Smijenjeni čelnici “Hrvatskoga proljeća”, 1974. – Donesen
novi ustav SFRJ s AP Kosovom i Vojvodinom, 1977. – Prvi open air koncert “Bijeloga dugmeta”; Početak reforme usmjerenoga obrazovanja S.
Šuvara, 1980. – U Ljubljani umire
maršal Tito, 1981. – Vlast iznenađena pojavom hodočasnika u Međugorju, 1982. – U Zagrebu pokrenut tjednik “Danas”, 1984. – Olimpijske igre
u Sarajevu, 1986. – Pojava “Memoranduma SANU-a”, 1987. – U Beogradu smijenjen Ivan Stambolić, uspon
S. Miloševića, 1988. – Pojava “mitinga istine” i “jogurt revolucije”, 1989. –
Reforma A. Markovića: 1 DM sedam
dinara; 600. obljetnica Kosovske bitke, najava ratnih sukoba, 1990. XIV.
Kongres i raspad SKJ.
na i kućanica, šarolikim stilom, jezikom i kompozicijom. Među poznatijim imneima zapažam Filipa Davida,
Mihajla Pantića, Dušana Makavejeva,
Milu Prodanovića, Borivoja Radakovića, Dejana Novačića, Vatroslava Sekulića, Sandru Antolić i Đorđa Matića. Ima stručnih radova, ima početničkih refleksija, žalopojki, oda, refrena
bolje prošlosti, satiričnih redaka, humorističkih opažanja, ali i originalnih
reminiscencija. Pred čitateljem, posebice onim zrele dobi, izraslom iz pionirskih hlača, izvire gomila socijalističkih i realističkih fakata jedne mladosti, razbacanih kvazileksikoloških
natuknica od A do Ž, ali redaka punih kerativne interdisciplinarne slobode. Studenti i prebivatelji uskih sobičaka bezličnih domova sedamdesetih godina, s užasnom nostalgijom,
naravno žalom zbog potrošene mladosti, sjetit će se Arsenove pjesme
“Ne daj se, Ines”, koju je raspućinovski recitirao Šerbedžija, i u njoj stihova “Raspolažem s još milion nježnih i
bezobraznih podataka naše mladosti”.
Tako mi se čini da, kao istrošeni mladac, listam bezobrazne podatke mladosti svoje. Ah, taj Arsen! U referenci DEDIĆ ARSEN u Leksikonu, između ostaloga, piše: “Oplemenio ljubav
mnogih generacija”. Listam nasumce.
Leksikološka obrada natuknica pravi je mozaik raznorodnih autora, novinara, kritičara, amatera, nostalgičara, filmomfila, pjesnika, skriboma-
BOŠKO BUHA. Mali bombaš, narodni heroj, pretpostavljeni uzor svakom svjesnom pioniru.
AJVAR. Dio nacionalnog identiteta i kuhinje. Uz sarmu, burek i ćevape najpoznatije jugoslavensko jelo, jednako omiljeno kod svih jugoslavenskih naroda i narodnosti.
ALAN FORD. Nekoliko urbanih generacija odraslo je uz strip serijal
“Alan Ford” Roberta Raviole. Sredinom sedamdesetih, u doba slatkog
“zastoja demokratskog razvitka zemlje” (koji mi tada nismo primećivali, jerbo “šta zna dete šta je demokratija”), živelo se u bezbednoj žabokrečini
poznog titoizma i činilo se da je poredak večan.
Status, Broj , rujan .
| 171
Pr i k a z i
BRONHI BOMBONI. Tvornica Kraš
napravila je seriju malih reklamnih filmova za Bronhi, omiljene domaće grlohladeće bombone. Reklame je režirao Antun Vrdoljak, a snimljene su,
kažu, u vrtu vile Franje Tuđmana, na
zagrebačkom Tuškancu.
COCKTA. Čuveni osvežavajući napitak s karakterističnim okusom šipka.
Naime, kao socijalistička zemlja, SFRJ
nije želela da se njena omladina “navuče” na kapitalističku “Coca Colu”.
DRKANJE NA ZVEZDE. Moguća top-lista Jugoslovenki na koje smo
najviše drkali: Olivera Katarina, Božidarka Frajt, Neda Arnerić, Tanja Bošković, Suzana Mančić, Ana Karić,
Moni Kovačić, Vera Čukić, Ena Begović, Anja Rupel, Alma Ekmedžić, Ružica Sokić, Eva Ras, Mira Furlan.
FIĆA. Prevozno sredstvo s točkovima, velikodušnije “automobil”.
FILTER 57. Mislim, naša prva filter cigareta, slovenske proizvodnje i jedina
gdje su cigarete spakovane “naopako”,
s filterom na dole. To je, naime, radnička cigareta.
GASTARBAJTERI. Jugosloveni na
privremenom radu u inostranstvu.
Početkom šezdesetih dobar deo naroda odlazi u Švedsku, Austriju, i naročito u Zapadnu Nemačku, jer ime je
kod kuće bilo lepo.
GUŠTER. Posprdan nadimak za mladog vojnika koji ga je pratio sve do davanja zakletve.
KOMITET. Centralno mesto političkog života u opštinama i regijama Jugoslavije. Sve odluke bitne za život jedne političke zajednice donešene su
u Komitetu ili su dolazile preko Komiteta.
KRLEŽA MIROSLAV. Čitavog života na mrtvoj straži pameti ljudske, a trideset slova, čuvao je kalež svoje čistote,
sam, jer samo je tako čovek slobodan, a
ostalo znamo šta je, rika goveđa...
KUĆA CVEĆA. Najmanje, ali najprometnije groblje na svetu.
NNNI. “Ništa nas ne smije iznenaditi” – aktivnosti i vežbe u sklopu Opštenarodne odbrane i društvene samozaštite za odbranu od unutrašnjih i
spoljnih neprijatelja.
OSAMDESETOSAM RUŽA. Masovna hortikulturalna pojava nakon
1981.
PARTIZANI. Božanska bića magičnih
moći i natprirodnih osobina. Vrhovno
božanstvo bio je Drug Tito iz čije se
glave rodio Milovan Đilas.
PLAVI RADION. Prvi Saponijin sintetički prašak za ručno pranje, stavljen na tržište 1956. Smrdio je na
svinjski sapun.
POLET. Tjedne novine SSO Hrvatske, u pravom su smislu označile prekretnicu na jugoslavenskoj medijskoj
sceni i pokazale da drulčije mišljenje
uistinu može biti i medijski i svakako
drukčije od dotadašnjeg tiska.
SIROTANOVIĆ ALIJA. Udarnik, heroj socijalističkog rada, “čovjek od željeza” i simbol jedne surove, ali i naivne epohe.
VEGETA. Podravkin dodatak jelima.
Vjerojatno jedan od prvih tzv. brand
produkata Jugoslavije. Vegeta je poznata i po tome što su domaćice iz zemalja real-socijalizma bile spremne
da za pakovanje jugolsavenskim turistima daju, pa, gotovo sve.
U prvome, internetskom pozivu javnosti, autori projekta krenuli su s
pretpostavkom da ne postoji zbornik,
rječnik ili leksikon jugoslavenske popularne kulture, koja je bila dio jugoslavenskoga identiteta. Pokretači projekta naglasili su da očekuju od suradnika osoban pristup, bilo emocionalna, nastalgičarski bilo humoristični ili pak satirični. Spiritus movens
čitava projekta književnica Dubravka Ugrešić, povukla je usporednicu s
172 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
američkim načinom recikliranja vlastite prošlosti. “ Amerikanac, tako se
barem površnom evropskom strancu čini, živi neku vječnu sadašnjost.
Bogato tržište nostalgije kao da potire nostalgiju, čini se da prava nostalgija za nečim podrazumijeva i pravi
gubitak nečega. A Amerika ne poznaje gubitak ili barem ne u onu smislu u
kojem ga poznaju Evropljani. Tako se
procesu komercijalizacije, ali i elasticitetu odnosa prema prema pamćenju (make - remake, shape - reshape),
nostalgija pretvara u bezbolan surogat, jednako kao i njezin objekt”. Teofil Pančić, u prikazu Leksikona u tjedniku “Vreme”, osvrnuo se na političko-povijesni odmak Hrvatske i Srbije
prema baštini negdašnje Jugoslavije.
Pančić piše da je u Hrvatskoj, devedesetih godina “pompezna i skorojevićka tuđmanovska autokratija forsirala produkciju posvemašnjeg zaborava”, dok je, s druge strane, u Srbiji bilo
“nečega mnogo podmuklijeg: strategije drskog prisvajanja i lažnog kontinuiteta, po kojoj je umrlu/ubijenu Jugoslaviju – čija se smrt oficijelno ne priznaje – odmenila nakazna Zombislavija”. U istome tjedniku objavljen je i
razgovor s Đorđem Matićem, rođenim 1970. u Zagrebu, koji završio je
studij talijanske i engleske književnosti u Amsterdamu i potpisuje se kao
jedan od urednika Lekiskona. Na pitanje novinara, zašto Leksikon nije nazvan Leksikonom YU svakodnevice,
jer govori o realnim stvarima, odgovorio je da je naslov, koji je nastao prije same knjige, pomalo ironičan, interpretiravši onu čuvenu anegdotu o
Moši: “Priča o Moši Pijadi koji izgovara ‘jebeš zemlju koja Bosne nema’,
možda i apokrifna, važnija je, kulturalno, od svih kongresa, da tako kažemo”. Leksikon korespondira s jednom
drugom, malom, ali u ideološko-koncepcijskom smislu slične knjige “SFRJ
za ponavljače” Dejana Novačića, koji
je i sam autor određenih priloga u leksikonu. Iz Novačićeve knjige izdvjama jedanu natuknicu, koja nije kao
takva našla mjesto u Lekiskonu. Radi
se o tipičnome balkanskome običaju,
pod naslovom “Račun u krčmi”.
Pr i k a z i
“Jugosloveni rado sede po kafanama. Atmosfera na ovim mestima je
krajnje neformalna, kao i ponašanje gostiju, a o kelnerima i da ne govorimo. Izuzetak je jedino formalni
obred isplate računa. Ovaj drevni ritual ne trpi improvizacije i od prisutnih za stolom zahteva strogu disciplinu. Svako od njih mora da izvede
nekoliko standardnih radnji - između
ostalog, da se širokim pokretom ruke
maši za novčanik u zadnjem džepu,
pokušavajući da drugom rukom kelneru otme račun, a trećom odgurne onoga što sedi pored i radi to isto.
Pri tom, svi veoma glasno i uporno
ponavljaju “pusti me” i “ja ću”. Tek
kad gosti za susednim stolovima počnu da se okreću i brinu da li će početi da lete flaše, s ovim se prestaje, a račun plati onaj na koga je ionako red. Posle toga bonton nalaže da
se osobi koja je platila kaže “sramota” i “ma neću s tobom više nikada da
izađem”.
U prikazu Leksikona u “Glasu Slavonije” Rade Dragojević piše: “’Međutim, prava je vrijednost Leksikona u njegovoj pop-kulturnoj dimenziji, u abecedariju ikona jugoslavenske popularne kulture. Bit će sigurno
i onih koje bi mogla zasmetati jedna
podzemna dimenzija Leksikona. Na-
ime, on je i svojevrsna knjiga užitaka, popis onih stvari kojima smo svi
mi, neki to žele, a neki ne žele priznati, prilazili drage volje i dobrog raspoloženja, pa su i sjećanja intonirana na
krajnje benevolentan način.’’ Andrea
Radak u “Zarezu” naglašava da je pojava Leksikona “neakademska povijest
svakodnevice”. Za recepciju Leksikona
kaže da “će biti neizbježno generacijski određena. Za godišta onih koji su
živjeli u socijalizmu i zatim preživjeli
prvu tranziciju i sada u drugoj zapali
u krizu srednjih godina, Leksikon čak
može donijeti neočekivana iznenađenja; do te mjere detaljan da u nekoj
natuknici, recimo onoj o Lukovdolu,
sasvim neočekivano nailazite na ime
svoje raske u osnovnoj školi. S druge
strane, on je ujedno i “dokument iščezle zbilje” (Dubravka Ugrešić), iščezle jer će ga generacija moje kćeri vjerojatno čitati kao čistu fikciju. Čak i
ono što je u naše vrijeme bila ironična
igra, poput pjesama Idola, ili Bandiere
Rosse s Rdečeg albuma Pankrta, buduće generacije mogle bi shvatiti doslovno, potonja bi im mogla postati
himna otpora, recimo, globalnom kapitalizmu”.
Leksikon YU mitologije zbirka je
marginalnih, turbulentnih, duhovnih,
potrošnih, kultnih i ideoloških sjeća-
nja jedne južnoslavenske zemlje, kraja izrasla na figuri zagorskoga gurua
svih vremena Josipa Broza. Jugoslavenstvo je bila čudna mješavina Orijenta i Okcidenta, nekad s jasnim
granicama, češće bezgranična utopija, država poput bosanskoga lonca, u kojemu su krčkala nacionalna
jela na partijskoj vatri. I kako to biva
kada staroga kuhara zamjene nedorasli šegrti, jela naših naroda u loncu
prekipjela su i ugasila crvenu vatru. I
premda je knjiga najbliža kompendiju duhovne socijalističke YU nadgradnje, ona je i društveno-politički sažetak jednoga sustava, koje se ljuljao
između Istoka i Zapada. Ne čudi dakle, što u njemu ima političkih natuknica: Idejno-politička diferencijacija, kadrovi, Kumrovec, mimohod i
dr., ali zašto nema i onih, kao: samoupravljanje, SIZ, uravnilovka, moralno-politička podobnost, radnička klasa, drugovi i drugarice, Mujo i
Haso, vicevi, štafeta i sl.
Zadnji pojam je ŽMURKE, opis stare dječje igre. Čini mi se da je razdoblje upokojene Jugoslavije od 1945. do
1990. bilo vrijeme mitološke žmurke. Svi smo znali kamo vodi taj put, ali
smo žmureći hitali njime. Paradoks je
što danas otvorenih očiju ne znam na
kojem sam putu.
Status, Broj , rujan .
| 173
Pr i k a z i
Pa, da krenem ispočetka...
Ono što ovu autorku izdvaja iz generalnog toka poetike svjedočenja
jeste snažan autorinijski i ironijski ton njenih priča, dar za humorno
oblikovanje i najtragičnijih situacija, iskrenost koja ne ostavlja nikakvu
mogućnost sumnje u istinitost priče
Enver Kazaz
(Cecilija Toski: Pa, da krenem ispoetka..., Synopsis, Zagreb, Sarajevo, .)
C
ecilija Toski napisla je vrijednu, veoma čitku knjigu priča zasnovanu na autobiografskom iskazu. Istodobno, ove priče nadilaze autobiografsko i postaju potresno svjedočanstvo o Fojnici i ljudskim sudbinama što ih presudno
određuje tragika zadnjeg bosanskog krvavog rata.
Može se reći da Toskićeva piše iz pozicije morala
nepripdanja totalitarnim kolektivnim ideologijama,
čak i o nemogućnosti da se se pripada kolektivnom
ideološkom diktatu koji histeriju i tragiku povijesti
hoće pretvoriti u apsurdnu političko-ideološku dobit. Hrvatica udata za Srbina u Fojinici gdje traje bošnjačko-hrvatski sukob u zadnjem bosanskom krvavom ratu, naratorka ove knjige priča već po spoljnjim, biografskim podacima jeste otpadnica, neko
ko ne može pripadati nacionalistički definiranom
kolektivu. Zato njen moral nepripadanja nije proizašao isključivo iz nekog apriornog humanističkog
opredjeljenja i projektivne humanističke ideologije,
nego je suštinski određen golim događanjem života, faktima ljubavi, prijateljstva, drugarstva, životne
svakodnevnice, cijelim onim spletom odnosa što ih
oko pojednica izgrađuje složenost mikrosvijeta i životnih zbivanja u njemu. Tom mikrosvijetu jednog
fojničkog predgrađa, jedne porodice i njenog susjedstva, jedne osnovne i srednje škole, prijatelja, jednog
djetinjstva i mladosti naratorka pripada po moralu
odnosa što ih razvija život koji prelazi krute granice
svake ideologije i političke histerije, svakog nacionalistički definiranog kolektivnog stajališta i ludila povijesnih zbivanja.
174 | Magazin za (politiku) kulturu i društvena pitanja
Pr i k a z i
Pa, da krenem ispočetka je knjiga koja
se logikom mozaika razvija kao svojevrsni autobiografski roman, unutar kojeg naratorka ispovijeda svoj život od djetinjstva do trenutka izgnanstva iz zavičaja i izbjegličkog života u
Austriji. Autobiografsko u ovim pričama jest pri tom sami sok, potresna, ali
i blaga emocionalno-psihološka podloga, da bi se odjednom otkrilo kako
autobiografija postaje potresnom, tragičnom biografijom jednog nesretnog,
ratom skršenog mikrosvijeta.
zu. Ono što ovu autorku izdvaja iz generalnog toka poetike svjedočenja jeste snažan autorinijski i ironijski ton
njenih priča, dar za humorno oblikovanje i najtragičnijih situacija, iskrenost koja ne ostavlja nikakvu mogućnost sumnje u istinitost priče. Otud
se i emocija u ovim pričama, i humorna igra, i ironijska opaska doživljaju poput dokumenta ratom zahvaćene egzistencije i igre duha što postaju
jedine moguće odbrane pred navalom
surovih povijesnih okolnosti.
Poput većine bosanskohercegovačke ratne proze i ova knjiga je bazirana na autorskom iskustvu kao primarnoj građi, ali poetika svjedočenja
u njoj, slično kao kod Vlade Mrkića u
romanu Istočno od Zapada, ili Josipa
Mlakića u romanu Kad magle stanu,
ili, pak, u prozi Faruka Šehića, Miljenka Jergovića, Dubravka Brigića, Ivice
Đikića itd. individualni slučaj i tragički inotniranu sudbinu razvija u formi osobne metonimije. Tako se logikom metonimijske redukcije vlastita
priča i potresno iskustvo prenose na
opći plan, pri čemu se razvija jednadžba koja moju tragiku izjednačava
sa općim udesom.
U takvom zasnivanju priče, gdje se u
jednu cjelinu, kao dva pola iste stvari, stapaju tragika i humor, ironijska
i autoironijska opaska sa melanholičnom i bolnom ispoviješću, zlo i dobro, Toskićeva bogato nijansira svoje proze. One su spoj poetske bilješke i realističkog snimaka događaja,
unutarnje osobene kartografije duše i
općeg plana na kojem izranjaju različiti ljudski tipovi i njihove sudbine,
da bi se cjelina knjige razvila u poetsko-dokumentarnu, ironijsko-tragičnu mozaičnu priču o ljudima bez
mogućnosti izbora u povijesti, ljudima u čije je živote rat pljusnuo poput povodnja i razbacao ih na različite strane svijeta. Zato je Pa, da krenem ispočetka knjiga koja donosi niz
portreta Fojničana, pri čemu se kroz
No, Cecilija Toskić nije napisala tipičnu bosanskohercegovačku ratnu pro-
lične sudbine stalno osvjetljava duh
opće tragedije.
Istodobno s tim kvalitetima, Toskićeva piše nepretenciozno, bez onih
velikih umovanja koja najčešće ubijaju zavodiljvost priče i pričanja, a
uz osobit dar za slikanje detalja. Ta
detaljizacija autobiografije i duha
opće tragedije, koje se logikom životnih i povijesnih nemonovnosti
upliću jedna u drugu, predstavlja i
najvažniji kavlitet ove knjige priča.
Naime, ona se doima kao niz detalja, fragmenata naratorkinog života od ranog djetinjstva i školovanja,
preko ratnog iskustva i preživljavanja u izbjeglištvu, uz stalno osvjetljavanje životnog konteksta, tj. portretiranje Fojničana i Fojnice. Ako je
Zija Dizdarević, na kojeg se Toskićeva počesto poziva u svojoj knjizi,
lirskim duhom kroz fokus socijalnolirske proze slikao Fojnicu i Fojničane s prve polovine 20. vijeka, Toskićeva je progovoriši iz vlastitiog
iskustva, unutar nečeg što bi se moglo odrediti kao spoj poetika nove
osjećajnosti i svjedočenja dala u
formi pretežito autobiografske priče
snažan, veoma upečatljiv protret tog
istog grada i njegovih ljudi u vremenu tragičnog povijesnog sloma s
kraja tog istog vijeka..
Status, Broj , rujan .
| 175

svjedočenje

ALL INCLUSIVE KRITERIJI ZA ODABIR OMLADINSKIH

ovdje - WordPress.com

ISTOFILIJA i DRUGOFOBIJA U teorijskom razmatranju

Glas Budinščine br. 7 - Općina Budinščina Online

PDF izvadak - Hrvatski institut za povijest

PRIRODNE ZNANOSTI I KULTURA*

Pravilo - Franjevački svjetovni red

Preuzmi PDF izdanje ovoga članka

UVO DNIK - Atlantska Inicijativa

ZKL-BSI Strmec Uspon - Karmelićanke Božanskog Srca Isusova