close

Enter

Log in using OpenID

agroturizam u hrvatskoj

embedDownload
VISOKA ŠKOLA ZA MENADŽMENT
U TURIZMU I INFORMATICI U VIROVITICI
BOŽICA DUVNJAK
AGROTURIZAM U HRVATSKOJ
ZAVRŠNI RAD
VIROVITICA, 2014.
VISOKA ŠKOLA ZA MENADŽMENT
U TURIZMU I INFORMATICI U VIROVITICI
AGROTURIZAM U HRVATSKOJ
ZAVRŠNI RAD
Predmet: Agroturizam
Mentor:
Student:
Irena Bosnić, mag.oec., pred.
Božica Duvnjak
VIROVITICA, 2014.
SADRŽAJ:
1. UVOD ........................................................................................................................... 1
2. TERMINOLOŠKO ODREĐIVANJE POJMOVA ........................................................ 2
2.1.Preduvjeti za bavljenje agroturizmom .......................................................................... 5
2.2.Agroturistički oblici ...................................................................................................... 7
3. ZAKONSKA REGULATIVA I PREDUVJETI ZA BAVLJENJE AGROTURIZMOM
........................................................................................................................................ 8
4. POVIJEST AGROTURIZMA U HRVATSKOJ ......................................................... 13
5. AKTUALNO STANJE AGROTURIZMA U HRVATSKOJ ..................................... 14
5.1.Analiza ponude ........................................................................................................... 15
5.2.Analiza potražnje ........................................................................................................ 18
6. AGROTURIZAM U VIROVITIČKO – PODRAVSKOJ ŽUPANIJI ......................... 20
6.1.Metodologija .............................................................................................................. 20
6.2.Rezultati istraživanja .................................................................................................. 21
6.3.Rasprava ..................................................................................................................... 25
7. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 27
8. LITERATURA ............................................................................................................. 28
9. POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................. 30
1. UVOD
Turizam je postao najmasovnija svjetska pojava. Današnji turisti imaju veće zahtjeve i
očekivanja nego prijašnji te više nije dovoljno imati samo čisto more i lijepe plaže, već
konstantno proširivati ponudu, što zbog zahtjevnih turista, što zbog konkurencije.
Konkurencija na turističkom tržištu je jaka i svakim danom se povećava ponuda turističkih
destinacija zbog razvoja prometa i veza koji te destinacije čine pristupačnijim svim ljudima.
Ruralni prostor Hrvatske čini više od 90% njezine površine na kojoj živi oko 50%
stanovnika koji su izravno ili neizravno vezani za poljoprivredu. Pridoda li se tome prirodna i
kulturna raznolikost, bogati resursi turističkih atrakcija, očuvani okoliš te više od 160 000
upisanih poljoprivrednih gospodarstava, tada se može reći kako Republika Hrvatska ima
dobre preduvjete za razvoj agroturizma te ostalih oblika turizma u ruralnom prostoru. Kako bi
se takvi oblici turizma bolje razvijali treba se usredotočiti na razvoj turističke ponude koja
iskorištava jedinstveni lokalni potencijal te poboljšati atraktivnost turističkih destinacija.
Svrha ovog rada je analizirati trenutno stanje agroturizma na području Republike Hrvatske s
posebnim naglaskom na Virovitičko-podravsku županiju.
U skladu sa navedenom temom te na temelju prikupljene literature u radu je obraĎeno
šest glavnih poglavlja. Nakon uvodnog dijela, u drugom poglavlju pojašnjeni su pojmovi
poput ruralnog turizma, seoskog turizma, agroturizma i sl. U trećem poglavlju objašnjena je
zakonska regulativa koju je potrebno ispunjavati za bavljenje agroturizmom, dok je u
četvrtom poglavlju opisana povijest agroturizma u Hrvatskoj. U petom poglavlju je opisano
trenutno stanje agroturizma u Hrvatskoj. Na kraju, u šestom poglavlju napravljena je analiza
agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji te su prezentirani rezultati istraživanja. U
zaključku su dana završna razmatranja na prethodno navedeno, odnosno osvrt na agroturizam
u Republici Hrvatskoj, a posebno u Virovitičko-podravskoj županiji.
1
2. TERMINOLOŠKO ODREĐENJE POJMOVA
Kada govorimo o agroturizmu, treba napomenuti kako se u literaturi spominje i
isprepliće više različitih naziva za taj oblik turizma. S jedne strane se spominje pojam ruralni
turizam koji je usko povezan sa agroturizmom dok s druge strane neki autori navode kako je
agroturizam samo jedna od mnogobrojnih grana ruralnog turizma. Dakle, pojam agroturizma i
ruralnog turizma su izjednačeni.Vijeće Europe je 1986. godine definiralo ruralni turizam kao
turizam koji obuhvaća sve aktivnosti u ruralnom, odnosno seoskom području, a najvažnije
karakteristike su mirna sredina i odsutnost buke, čisti okoliš, komunikacija sa domaćinima
koji goste upoznaju sa seljačkim poslovima te domaća hrana (Ružić, 2009).
„Ruralni turizam u Hrvatskoj pravno je definiran tek u segmentu ugostiteljskih usluga u
seljačkom domaćinstvu koja su organizirana kao turistička seljačka gospodarstva s pravom
iznajmljivanja gostima soba i apartmana, zatim organiziranje kampa, te pružanja usluge
doručka, polupansiona ili pansiona samo gostima za koje pružaju smještaj“ (Kušen,
2006:171). Ovakav oblik turizma obuhvaća dvije vrste aktivnosti, turizam i poljoprivredu, te
zajedno oblikuju posebnu turističku ponudu. Za kvalitetan i aktivan odmor u ovakvoj vrsti
turizma veliku ulogu ima seoski ambijent koji zbog svog divnog prirodnog krajolika, tradicije
i kulturnog sadržaja privlači sve veći broj posjetitelja. Što se tiče poljoprivrede, ruralni
turizam potiče poboljšanje kvalitete poljoprivrednih gospodarstava i poljoprivredne
proizvodnje te se na taj način povećava ekonomska aktivnost i gospodarstva posluju bolje.
Razlog tome je što se na gospodarstvima koja se bave ruralnim turizmom nudi konzumacija i
prodaja voća, povrća, vina, rakije, kulinarskih i drugih proizvoda koji su proizvedeni ili
uzgojeni na samom gospodarstvu (Demonja i Ružić, 2010). Uz pojam ruralnog turizma i
agroturizma, usko je povezan i pojam seoski turizam koji se u Priručniku za bavljenje
seoskim turizmom1 (Baćac, 2011) svrstava u podvrstu agroturizma. Prema navedenom, seoski
turizam je pojam koji je širi od turizma na farmi, no uži pojam od ruralnog turizma. Ovakav
oblik turizma vezan je uz ambijent sela i njegovu užu okolicu te sve njegove aktivnosti kao
što su poljoprivreda, gastronomija i enologija, manifestacije i folklor, te ostale gospodarske
aktivnosti. Usluge koje se pružaju na seoskom gospodarstvu su kušaonica, usluge kampinga,
iznajmljivanje tradicijske kuće, lov, ribolov, jahanje, prodaja tradicijskih proizvoda,
organizacija izleta, jeep safari, rafting, speleološke avanture, biciklističke ture, stari zanati,
itd, odnosno sve usluge koje se kao turističke mogu organizirati na ruralnom području,
1
Priručnik za bavljenje seoskim turizmom dostupan je na:
http://www.mint.hr/default.aspx?ID=7939(14.10.2014)
2
naravno uz preduvjet da je objekt registriran za to (Baćac, 2011). Slika 1 pokazuje shematski
prikaz meĎuodnosa ruralnog turizma, seoskog turizma i agroturizma. Prema tome može se
primijetiti kako je ruralni turizam „glavni“, odnosno osnovni pojam iz kojeg proizlazi seoski
turizam, koji je podvrsta ruralnog turizma, te agroturizam, koji je podvrsta seoskog turizma,
čiji je pojam i značenje objašnjen u daljnjem tekstu.
Slika 1: Shematski prikaz meĎuodnosa ruralnog turizma, seoskog turizma i
agroturizma
Ruralni turizam moţe biti:
- seoski,
- vjerski,
- pustolovni,
- vinski,
- kulturni,
(avanturistički),
- gastro,
- u nacionalnim
- zdravstveni.
- lovni,
parkovima i parkovima
- ribolovni,
prirode,
Seoski turizam moţe biti:
- TSOG ili agroturizam, - ruralni obiteljski hotel,
- kušaonica,
- ruralni B&B, - folkolor,
- izletište,
- etnosela,
- ruralna kuća za odmor,
- etnozbirke,
- seoske
manifestacije.
TSOG ili agroturizam nudi:
- usluge noćenja
- usluge prehrane
- ostale usluge aktivnog odmora na turističkom seoskom
obiteljskom gospodarstvu
Izvor: Baćac, R. (2011.): Priručnik za bavljenje seoskikimturizmom. Zagreb: Ministarstvo turizma
Republike Hrvatske. Dostupno na: http://www.mint.hr/default.aspx?ID=7939 (14.10.2014.)
Valja napomenuti kako se u nekoj literaturi seoski turizam i agroturizam svodi na
jednom, no u ovom radu oni su raščlanjeni.Agroturizam je pojam koji, kao i ruralni turizam,
nema jednoznačnu definiciju ni po nazivlju ni po sadržaju. To je segment ruralnog turizma
koji omogućuje ljudima na selu proširenje njihovih usluga na gospodarstvu te obogaćuje
vrijednost njihovih proizvoda. Jedan segment turista traži ovakvu vrstu turizma zbog toga što
se mnoge aktivnosti odvijaju na otvorenom, dok drugi turisti žele osjetiti stil života na selu te
bježe u „dobra stara vremena“ (Kušen, 2006). Kako mu samo ime govori, agroturizam
3
označava gospodarstvo na kojem obitelj ili vlasnici gospodarstva živi i bavi se
poljoprivrednom proizvodnjom, a ima višak životnog prostora i proizvoda koji mogu ponuditi
kao turističke usluge. Što se sve od usluga može na domaćinstvu ponuditi, ovisi o
mogućnostima i inventivnosti samih vlasnika, prostoru, ali i zakonskim okvirima kojima se
regulira ponuda u agroturizmu. Ponuda agrodomaćinstva temelji se na prezentaciji
tradicijskog načina života i običaja nekoga kraja, izvornoj gastronomiji, naslijeĎenoj baštini i
kulturnim značajkama vezanim uz seosku zajednicu te svakako prirodnim atrakcijama.2
„Agroturizam je tip turističkog seoskog obiteljskog gospodarstva kod kojega je osnovna
aktivnost (djelatnost) poljoprivredna proizvodnja, dok turističke usluge smještaja i prehrane
gostiju čine dodatnu aktivnost“ (Baćac, 2011:38). Drugim riječima, agroturizam je odmor na
seljačkom gospodarstvu s korištenjemusluga smještaja, prehrane, pića, zabave, rekreacije i
dr., u obiteljskim zgradama ili drugim objektima smještaja u okviru seljačkog gospodarstva
(Ružić, 2009). Da bi se gospodarstvo moglo baviti agroturizmom mora biti adekvatno
opremljeno i organizirano s odgovarajućim educiranim osobljem za pružanje tih usluga.
Kvaliteta ponude takvog gospodarstva ovisi o brojnim činiteljima, kao što su okoliš, klima,
vizualna privlačnost, prometna povezanost, komunalna i servisna opremljenost te ukupna
ljepota krajau kojem se gospodarstvo nalazi. Za što bolju kvalitetu gospodarstva uvelike
utječe i to dali je dvorište gospodarstva ureĎeno, postoje li na gospodarstvu domaće životinje,
stambene i gospodarske zgrade, te je neophodno da se gospodarstvenici bave povrtlarstvom,
voćarstvom, ratarstvom, vinogradarstvom, pčelarstvom, ribogojstvom i slično(Demonja i
Ružić, 2010).„Agroturizam je takav oblik turizma u kojem pripadnici lokalne zajednicenude
obilazak u sklopu vlastitoga poljoprivrednog projekta i na taj način dopuštaju posjetitelju
izravno sudjelovanje u iskustvu sadnje, žetve/berbe i procesiranja hrane odreĎenog lokaliteta.
Često farmeri nude i priliku za boravak na vlastitoj farmi te za obrazovanjem“ (Jelinčić,
2007:270).
Iz prethodnih definicija i karakteristika agroturizma, proizlazi još jedan novi termin koji
je koristan za razradu ove teme, a to je agroturistička destinacija. Kako bi lakše razumjeli
pojam agroturističke destinacije, prvo valja analizirati pojam turističke destinacije. „Turistička
destinacija je mjesto, regija ili zemlja intenzivnog okupljanja turista zbog različitih koristi
koje im ona pruža, a mora biti dovoljna privlačna i opremljena za prihvat i boravak
turista“(Vojnović, 2012:755). Prema toj definiciji bi se moglo zaključiti kako je
2
United Nations Development Programme Croatia: http://www.undp.hr/show.jsp?page=122675 (19.10.2014.)
4
agroturističkadestinacija mjesto koje ima karakteristike ruralnog prostora te zbog tih
karakteristika privlači veći broj turista koji ga posjećuju i borave u njemu.
„Elementi koji čine agroturističku destinaciju su smještajna ponuda, turistički proizvod
destinacije, ekologija, socio-kultura, ponuda, infrastruktura, promocija i informacijski sustav“
(Kušen, 2006:171).
Za kreiranje razvoja agroturističke destinacije postoje tri koraka:
1. korak u kreiranju razvoja agroturističke destinacije je analiza resursa koja odreĎuje cilj
turističkog razvoja a može se reći da taj cilj odreĎuje analizu te o tome najviše ovisi
koji će se resursi analizirati.
2. korak je sistematizacija resursa kojom se utvrĎuju kvalitativna svojstva resursa te se
istražuje njegova prava atraktivnost ili svojstvo,odnosno odreĎeni segment turista.
3. korak je opteretni kapacitet prostora koji je gornja granica turističkih aktivnosti iznad
koje dolazi do narušavanja prostota. Cilj je maksimalno iskoristiti prostor uz
sprječavanje negativnih efekata.3
Iz navedenog teksta može se zaključiti kako su ruralni turizam, seoski turizam i
agroturizam usko povezani ali ipak imaju neke karakteristike po kojima su različiti. Kako je
seoski turizam podvrsta ruralnog turizma, tako je i agroturizam podvrsta seoskog turizma.
Kako bi se agroturizam uopće mogao razvijati, mora postojati odreĎena agroturistička
destinacija. Ona treba sadržavati sve gore navedene elemente a za stvaranje jedinstvene i
kvalitetne agroturističke destinacije potrebno je držati se navedenih koraka.
2.1. Preduvjeti za bavljenje agroturizmom
„O temi razvoja turizma na seljačkim gospodarstvima održan je veliki broj znanstvenih i
stručnih skupova (savjetovanja, okruglih stolova) te je objavljeno više radova, iz kojih valja
izdvojiti važne stavove o turističkoj atraktivnosti kraja u kojem se namjerava urediti turističko
seljačko gospodarstvo te i turističkoj podobnosti seljačkog gospodarstva“ (Kušen, 2006:179).
Eksterni uvjeti su oni uvjeti koje seosko gospodarstvo mora zadovoljavati kako bi se u
nekom kraju razvijao turizam, odnosno to su uvjeti atraktivnosti kraja u koje je smješteno
seljačko gospodarstvo „te se može pobliže provjeriti ocjenom raspoloživosti sljedećih
elemenata:

zdrava klima,
3
Zagorska razvojna agencija: Agroturizam http://www.azra.hr/documents/129%20-%20Agroturizam.pdf
(21.10.2014.)
5

nezagaĎen zrak i voda,

odsutnost buke i vibracija,

odsutnost potencijalnih opasnosti (eksplozija, poplava, radijacija i sl.),

očuvana priroda,

očuvano graditeljsko nasljeĎe,

očuvane socio-kulturne značajke,

slikoviti krajolik,

mogućnosti slobodnog kretanja turista po okolici,

uvjeti za rekreaciju i posjete znamenitostima,

ugostiteljski objekti s ponudom regionalnih jela i pića,

dobra cestovna povezanost sela,

udaljenost gospodarstva do prve ambulante i pošte manja od 15 km,

udaljenost gospodarstva do prve trgovine i gostionice manja od 5 km,

zainteresiranost većeg broja seoskih gospodarstava da se bave agroturizmom“
(Ružić, 2009:38).
Kako postoje eksterni, tako postoje i interni uvjeti tj. uvjeti turističke podobnosti
seljačkog gospodarstva, koji takoĎer moraju biti ispunjeni ako se gospodarstvo namjerava
baviti turizmom „što znači da ima:

odgovarajuće poljoprivredno zemljište,

odgovarajuća poljoprivredna proizvodnja,

postojanje gospodarskih zgrada,

uzgoj stoke i drugih domaćih životinja,

uvid gostima u način poljoprivredne proizvodnje,

lokacija kuće na atraktivnom mjestu,

osiguran pristup automobilom do kuće,

osigurana električna struja i tekuća voda,

osiguran telefonski pristup,

mogućnost preureĎenja gospodarstva u okviru ekonomski prihvatljive inicijative,

da broj, dob i sklonost članova gospodarstva odgovaraju potrebama pružanja
turističkih usluga“ (Kušen, 2006:179).
„Na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima turistima se mogu pružati kompletne
usluge smještaja, prehrane i cijelog programa boravka s izletima, obilaskom gospodarstva,
uključivanjem u poljske radove, sportsko rekreacijske i druge sadržaje koji se organiziraju u
6
mjestu ili bližoj okolici. Dakle, riječ je o kompletnom paketu usluga na obiteljskom
poljoprivrednom gospodarstvu, vrlo privlačnom i ekonomski isplativom poslovnom
aranžmanu.“ (Demonja i Ružić, 2010:27)
2.2. Agroturistički oblici
„Okvir za procjenu ponude hrvatskog ruralnog turizma široka je lepeza usluga smještaja
i prehrane te druga kompleksna turistička ponuda (dostupne turističke atrakcije, organizirani
sustavi obilaska, turistički servisi i sl.) čiji su bitni činitelj cijena i marketing. U tom smislu
smještajnim kapacitetima smatraju se svi oni smještajni objekti u ruralnom prostoru koji
zadovoljavaju potrebu gradskih stanovnika za mirom“ (Kušen, 2006:182).
„S obzirom na usluge koje se pružaju radi se o sljedećim oblicima agroturizma:
1. oni u kojima se pružaju samo usluge prehrane,
2. oni u kojima se pružaju samo usluge smještaja i
3. oni u kojima se pružaju usluge smještaja i prehrane“ (Demonja i Ružić, 2010:27)
Agroturizam u kojem se pružaju samo usluge prehrane je oblik gospodarstva koji je
namijenjen turistima koji žele probati domaća regionalna jela i pića.Ponuda jela i pića u
objektima mora biti tipična za kuću i kraj u kojem se objekt nalazi.Usluge se pružaju u
specijaliziranim objektima, odnosno restoranima, ureĎenim i opremljenim u skladu s
tradicionalnom arhitekturom a organizirani su na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima
(Ružić, 2009). Najčešće se ovakav oblik usluge nudi izletnicima i grupama, te se prima
maksimalno 80 osoba (Baćac, 2011). Oblik agroturizma u kojem se pružaju samo usluge
smještajaa pojavljuje se u različitim podoblicima poput ruralne kuće tradicionalne arhitekture,
obiteljskog ruralnog hotela, ruralne sobe i apartmana tradicionalne arhitekture, ruralne sobe i
apartmana nove arhitekture (Ružić, 2009). Ovakav oblik agroturizma smije pružiti uslugu
smještaja za maksimalno 20 osoba, odnosno 60 ako se radi o kampu (Baćac, 2011). Oblik
agroturizma u kojem se pružaju usluge smještaja i prehrane na obiteljskim gospodarstvima
podrazumijeva ponudu kompletne usluge koju čine smještaj, prehrana i cijeli program
boravka s izletima, obilaskom gospodarstava, uključivanje turista u poljske radove, sportskorekreacijske i druge sadržaje koji se organiziraju u mjestu ili bližoj okolini (Ružić, 2009).
Kapacitet ljudi koji gospodarstvo smije primiti u ovom obliku agroturizma je 20 osoba,
odnosno 60 ako se radi o kampu dok se usluge smještaja mogu nuditi u sobama, apartmanima,
posebnim kućama odnosno ruralnim kućama za odmor ili kampu (Baćac, 2011).
7
Nadalje, Demonja i Ružić (2010) u svojim razmatranjima navode kako se agroturizam
takoĎer može podijeliti i „ prema objektima, a to su:
1. odmoru u ruralnoj kući tradicionalne arhitekture,
2. odmoru u obiteljskom ruralnom hotelu,
3. odmoru u ruralnim sobama i apartmanima tradicionalne arhitekture,
4. odmoru u ruralnim sobama i apartmanima nove arhitekture,
5. odmoru na poljoprivrednom gospodarstvu s eko ponudom“ (Demonja i Ružić
2010:27).
Turisti, pa tako i agroturisti, postaju sve zahtjevniji po pitanju kvalitete i kvantitete koju
dobiju za ono što su platili. Da bi agroturizam bio konkurentan i poželjan, mora ispunjavati
mnoge preduvjete (interne i eksterne) koji će privući što veći broj gostiju različitih segmenata.
Zbog velikog broja različitih segmenata nastali su i različiti oblici agroturizma koji
zadovoljavaju turističke potrebe, od onih koji dolaze na jednodnevne izlete do onih koji se
žele zadržati veći broj dana u destinaciji.
3. ZAKONSKA REGULATIVA I PREDUVJETI
ZA BAVLJENJE AGROTURIZMOM
„Ruralni turizam nije eksplicitno definiran u hrvatskoj legislativi. Parcijalna pitanja
ruralnog turizma, izravno ili neizravno regulirana su blokom turističkih zakona i njihovih
provedbenih akata ali se i neke norme drugih sektora mogu iznimno odnositi na ruralni
turizam u Hrvatskoj“ (Kušen, 2006:180). U Republici Hrvatskoj pružanje ugostiteljskih i
turističkih usluga regulirano je zakonskom osnovom, a to su: Zakon o ugostiteljskoj
djelatnosti, Zakon o turističkoj djelatnosti, Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voĎenja
knjiga gostiju i popisa gostiju, Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji
ugostiteljskih objekata te Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu
(Ružić, 2009). Jelinčić (2007) navodi kako agroturizam reguliraju još i Zakon o trgovačkim
društvima, Zakon o obrtu te Zakon o turističkoj djelatnosti.
„Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti propisuje da je seljačko domaćinstvo obiteljsko
poljoprivredno gospodarstvo upisano u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, sukladno
propisima iz nadležnosti ministarstva nadležnog za poljoprivredu, koje pruža ugostiteljske
usluge sukladno odredbama ovoga Zakona“ (Baćac, 2011:45). Ono regulira pitanja svih
smještajnih i drugih ugostiteljskih objekata u zemlji a posebna se pozornost posvećuje
8
turističkim seljačkim domaćinstvima, odnosno agroturizmu (Kušen, 2006). Zakon o
turističkoj djelatnosti „podrazumijeva pružanje usluga putničke agencije,turističkog vodiča,
pratitelja, animatora, zastupnika, pružanje usluga u nautičkom, seljačkom, zdravstvenom,
kongresnom, sportskom, lovnom i drugim oblicima turizma, pružanje turističkih usluga i
drugo. Upravo ovim Zakonom definiran je i seljački turizam“ (Jelinčić, 2007:276). Njime se
odreĎuje da je seljačko turističko domaćinstvo organizirano radi odmora i rekreacije te može
pružati usluge navedene u prethodnom Zakonu. Sukladno ovom Zakonu,ugostiteljske usluge
za marketinški tip ruralni B&B, ruralna kuća za odmor i ruralni kamp mogu se registrirati i
kao „privatni iznajmljivač“, odnosno pružatelj ugostiteljskih usluga u domaćinstvu; ruralni
obiteljski hotel kao hotel ili hotel baština; a ruralno kamp odmorište kao kamp odmorište
(Baćac, 2011). Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu voĎenja knjige gostiju i popisa gostiju
odreĎuje način evidentiranja gostiju u domaćinstvu, dok se Pravilnikom o postupku prijave i
odjave turista i načinu voĎenja popisa turista utvrĎuje obrazac prijave i odjave turista.
(Ružić, 2009). Pravilnik o pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvuodreĎuje da
domaćinstvo može pružati usluge smještaja u sobama iapartmanima do najviše 20 kreveta te u
kampovima do najviše 10 smještajnihjedinica (30 gostiju). Gostima kojima se pružaju usluge
smještaja mogu sepružati i usluge doručka, polupansiona i pansiona te usluživanja pića i
napitakaiz pretežno vlastite proizvodnje (Baćac, 2011). To je ujedno i najvažniji propis a
njime se takoĎer utvrĎuju minimalni uvjeti koji se trebaju ispunjavati, poput: osiguranje
dovoljno zdravstveno ispravne vode, izgled objekta koji mora biti u skladu sa vrijednostima i
nasljeĎem hrvatske tradicijske arhitekture i života na selu te da je osiguran dovoljan broj
parkirališnih mjesta (Ružić, 2009). Usluge u turizmu u smislu Zakona o pružanju usluga u
turizmu su pružanje usluga turističke agencije, turističkog vodiča, turističkog pratitelja,
turističkog animatora, turističkog zastupnika, turističke usluge u nautičkom turizmu, turističke
usluge na seoskom gospodarstvu ili obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, turističke
usluge u ostalim oblicima turističke ponude i ostale usluge koje se pružaju turistima u svezi s
njihovim putovanjem i boravkom (Jelinčić, 2007). Ako se prema ovom Zakonu registrira kao
seljačko gospodarstvo može pružati sljedeće usluge: sudjelovanje u poljoprivrednim
aktivnostima kao što su berba voća i povrća, ubiranje ljetine i sl., lov i ribolov, vožnja
kočijom, čamcem, biciklom, jahanje, pješačenje i slične aktivnosti kao i iznajmljivanje
sredstava, pribora i opreme za te aktivnosti, provoĎenje programa kreativnih i edukativnih
radionica vezanih za poljoprivredu, tradicijske obrte i sl., prezentacija poljoprivrednoga
gospodarstva te prirodnih i kulturnih vrijednosti u okviru istog, posjete registriranim
privatnim etnozbirkama i sl. (Baćac, 2011).
9
Prema navedenom, bavljenje agroturizmom u RH podliježe brojnim zakonima,
propisima, provedbenim aktima, pravilnicima i slično te je sam početak bavljenja takvim
oblikom turizma veoma težak zbog ispunjavanja svih navedenih uvjeta. Mnogi navedeni
zakoni godinama su mijenjani, dopunjavani, ispravljani ili su donošeni novi te su
prilagoĎavani pravnoj stečevini Europske Unije. Unatoč tome, postoji još mnogo „rupa u
zakonima“ i nesuglasja koje treba ispraviti, pokušati ih poboljšati, te nastojati artikulirati
zakonske odredbe kako bi one postale funkcionalnije, praktičnije i lakše provedive (Demonja
i Ružić, 2010).
„Kako bi seosko gospodarstvo radilo po pravilima, zakonima i propisima, potrebno je
udovoljiti preduvjetima na razini gospodarstva, a to su normativni, organizacijski, imovinskopravni preduvjeti, infrastrukturne i razvojne mjere, obrazovne, kadrovske i promidžbene
mjere te financijske, porezne i ostale mjere“ (Cetinski 1996. prema Franić i Grgić, 2002:136).
Normativni preduvjeti su zakonska i pravna regulativa kojima se odreĎuje djelatnost u
ugostiteljstvu i turizmu. Organizacijske preduvjete čini organizacija cjelokupnog sustava kako
na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini dok imovinsko-pravni preduvjeti pomažu pri
rješavanju imovinsko pravnih odnosa kod vlasništva zemljišta i obiteljskih gospodarstva u
RH. Prostorne i mjere zaštite okoliša ureĎuju mjere za zaštitu prostornog, kulturnog i
prirodnog nasljeĎa, a infrastrukturnim i razvojnim mjerama se postiže veći stupanj
učinkovitosti i opremljenosti komunalne ali i društvene infrastrukture te njihov bolji razvoj.
Obrazovne, kadrovske i promidžbene mjere imaju primarni cilj, a to je promicanje znanja i
važnost djelatnosti turizma kroz obrazovanje samih djelatnika te se pomoću njih organiziraju
razne komunikacijske aktivnosti, nastupi na sajmovima i raznevrste publikacija. Financijske,
porezne i ostale mjere osiguravaju stabilnost proračunskih sredstava i kreditnih fondova kroz
programe podrške (Cetinski 1996. prema Franić i Grgić, 2002).
„Prirodne privlačnosti čine fizičko geografski elementi sredine, bitni za ruralni turizam,
u koje se ubrajaju klima, hidrografski elementi, reljef, biljni i životinjski svijet, zaštićena
prirodna područja, parkovi prirode, te opća i posebna ekološka i bio poljoprivreda“ (Demonja
i Ružić, 2010:163). Klima je jedan od najvažnijih obilježja destinacije. Hrvatska se nalazi u
umjerenom klimatskom pojasu sjeverne polutke i zbog takvog položaja ima vrlo povoljne
klimatske prilike. Hidrografski elementi su takoĎer veoma važni za ponudu agroturizma, a
njih čine vode poput mora, jezera, tekućica, vrela i ledenjaka. More je jedan on najprivlačnijih
elemenata turističkog odredišta a nalazi li se u blizini ruralnog područja svakako doprinosi
atraktivnosti tog odredišta. Kopnene vode u Hrvatskoj predstavljaju potencijal za razvoj
ruralnog turističkog odredišta koje mogu postati izletničke atrakcije (rijeke i jezera). Reljef je
10
značajni element atraktivnosti ruralnog turističkog odredišta jer utječe na klimu, životinjski i
biljni svijet, rasprostranjenost stanovništva i način života na tom području. Hrvatska je
nizinski prostor, najveći dio niske Hrvatske je u ravničarskom panonskom i brežuljkastom
peripanonskom prostoru a ostatak čine krške zaravni i flišane doline u Istri, Ravnim kotarima
i na nekim otocima. Biljni i životinjski svijet takoĎer je važan činitelj koji privlači turiste te
zbog svoje raznovrsnosti i bogatstva pridonosi oblikovanju fizionomije krajolika. Hrvatska se
može svrstati meĎu najbogatije zemlje Europe s obzirom na biološku raznolikost jer je ukupni
broj poznatih vrsta u Hrvatskoj oko 37 000, dok je naša fauna izrazito bogata vrstama iz
skupine šišmiša i ptica, a prisutne su i tri vrste velike zvijeri (medvjed, vuk i ris) (Demonja i
Ružić, 2010). Prirodne rijetkosti ruralnog kraja mogu biti nematerijalnog i materijalnog
karaktera te su važne atrakcije prostora u kojima se pojavljuju. Da bi se prirodne rijetkosti
sačuvale od propadanja i uništavanja prostori u kojima se one nalaze stavljaju se pod zaštitu
(nacionalni parkovi, parkovi prirode, regionalni parkovi, posebni rezervati). Kod nas su
najpoznatija Plitvička jezera, Paklenica i Mljet.
Poljoprivreda u ruralnom prostoru
omogućava razvoj svih oblika turizma, dok u drugim dijelovima predstavlja važnog
snabdjevača turističke ponude i turista (Ružić, 2009). „Od ukupno 29 557 km2, potencijalno
obradive površineu hrvatskoj obuhvaćaju 21 491 km2, a trajno neobradiva tla, zbog
nepovoljnih fizikalnih ili kemijskih svojstava, zauzimaju 8 066 km2. Od navedenih
potencijalno obradivih površina sada se obraĎuje svega 10 920 km2, a 1 100 km2, koristi se
kao pašnjaci. Poljoprivredne površine zauzimaju 52,2% poljoprivrednih površina u prostoru
Republike Hrvatske“ (Demonja i Ružić, 2010:152). Ekološka poljoprivreda pozitivno utječe
na iskorištavanje ekonomski pasivnog ili prostora s vrlo malo gospodarske alternative te može
ostvarivati brojne ekonomsko-financijske, sociološke, demografske i slične učinke. Prostor
Hrvatske ispunjava temeljne uvjete za razvoj ekološke poljoprivrede zbog izuzetne
agroekološke različitosti. Proizvodi i proizvodnja koja se može odmah zaštititi zelenim
znakom je: smokva i proizvodi od nje, rugač, šipak, žižula, agrumi, maslina, ljekovito bilje,
ribarstvo i marikultura, ovčarstvo i kozarstvo te pčelarstvo. U društvene privlačnosti ubrajaju
se spomenici kulture, pučka kultura u koju se ubraja stanovanje i prehrana, narodno pučki
običaji, pučke igre, pučko stvaralaštvo te poljoprivredni radovi i alati, zatim kulturne ustanove
i priredbe te zabavne, sportske i gospodarske priredbe. Spomenici kulture mogu biti pokretni i
nepokretni predmeti sačuvani iz prošlosti te su važan činitelj svakog turističkog odredišta.
Turistima su zanimljiva arhitektonska djela kao pojedini objekti (crkve, zgrade) ili kao
urbanistički ambijenti i cjeline. Važnija spomenička baština ruralne Hrvatske su
srednjovjekovni gradići poput Dvigrada, Huma, Motovuna, Pazina i Vodnjana, i utvrde i
11
dvorci poput onih u Bilju, Bosiljevu, Dubovcu, Bežanecu, Iloku, Klenovniku, Malom Taboru,
Novigradu na Dobri, Ozalju, Ribniku, Trakošćanu i Velikom Taboru (Demonja i Ružić,
2010). „Pučka kultura sadržana je u folkloru žitelja ruralnog prostora. Uključuje odijevanje
(nošnje), ples, pjevanje, glazbu, stare običaje, zanate, način stanovanja i prehranu stanovnika.
Pučka kultura je predstavljala samo dio kulture jednom povijesnog razdoblja. Ona se smatra
kulturom dijelova stanovništva koji su aktivno utjecali na razvoj proizvodnje i stvaralaštva“
(Ružić, 2009:79). Značajnija hrvatska kulturna baština je govor otoka Suska, kajkavski
donjosutlanski dijalekt, linĎo i bećarac, klapsko pjevanje, Đakovači vezovi, Vinkovačke
jeseni, Legenda o Picokima, tkanje na stanu, lički sir škripavac, slavonski kulen, soparnik,
zagorski mlinci, štrukli, istarski pršut, Sinjska alka, picigin, selja diljem ruralne Hrvatske,
licitarska srca, lončarstvo, medičarstvo, šibenska kapa, itd. Kulturne ustanove i priredbe su
takoĎer vrlo važne za privlačnost turističkih odredišta a svrha ustanova je čuvanje, poučavanje
i činjenje pristupačnim široj javnosti umjetničkih, etnografskih i povijesnih vrijednosti
odreĎene sredine ili stanovništva. Neka od važnija kulturnih, sportskih i gospodarskih
dogaĎanja u ruralnoj Hrvatskoj su: Motovun i Vukovar film festival, dani kulture Roma,
narodne nošnje na razglednicama, dani kršćanske kulture, Goranovo proljeće, čakavski sabor,
olimpijada pučkih igara, Bjelovarski sajam, Agrozemlja, Bonavita i sl. (Demonja i Ružić,
2010).
Prometna povezanost je još jedan vrlo bitan činitelj ponude ruralnog turizma jer pomaže
turistima da stignu do turističke destinacije koristeći usluge kopnenog, zračnog i vodenog
prijevoza. Dijeli se na prometnu povezanost s mjestom turističkog boravka i prometnu
povezanost u turističkoj destinaciji. U mjesto turističkog boravka turist najčešće dolazi
cestovnim prijevozom. Vodeni prijevoz uključuje pomorski, riječni i jezerski promet te se
ovakav oblik prijevoza najviše koristi na kraćim udaljenostima, kao npr. povezujući otoke s
kopnom. Zračni prijevoz je postao vrlo popularan zbog svoje brzine te je učinio turistima
dostupne mnoge daleke krajeve. U turističkoj destinaciji turisti najčešće putuju do samog
mjesta, naselja ali isto tako i do objekta za smještaj, prehranu, zabavu ili rekreaciju. TakoĎer,
postoje i drugi oblici prijevoza/putovanja koji imaju rekreativno-zabavni karakter, a to su:
planinarske staze, hodočasnički putovi, pješački putovi, biciklistički putovi, zeleni putovi,
konjičke staze, vinske ceste, kulturni putovi, putovi baštine, školske poučne staze, turistički
vlak i dr (Ružić, 2009).
„Šuma“ zakona i propisa kojima se regulira agroturizam u RH je još jedan otežavajući
faktor za bavljenje ovom vrstom turizma. Trebalo bi postojati nekoliko jedinstvenih zakona
koji bi jasno definirali agroturizami propise koje agroturističko imanje mora zadovoljavati.
12
4. POVIJEST AGROTURIZMAU HRVATSKOJ
„Počeci ruralnog turizma, pa tako i agroturizma, povezuju se s putovanjima aristokracije
na selo. Do kraja 18. stoljeća odlazak aristokracije na selo bio je motiviran težnjom za
doživljajem u prirodi, što je ostalo zabilježeno u mnogim umjetničkim djelima poznatih
slikara i pisaca toga doba. „Otkrivanjem“ planina, morskih obala i termalnih izvora visoka se
klasa usmjerila prema novim mjestima koja postaju moderna ljetovališta (u brdskim
predjelima) i zimovališta (uz more)“ (Bršćić i dr., 2010:34).
Povijesni razvoj agroturizma u Hrvatskoj može se prezentirati kroz sljedeće točke:

Kasniji razlozi zbog kojeg su ljudi počeli odlaziti na selo postali su ekonomske
prirode te je postalo vrlo isplativo putovati prijateljima ili rodbini na selo zbog
mogućnosti jeftinije, ali i kvalitetnije prehrane, zatim zbog planinarenja, lova i
ribolova, zdravlja, berbe šumskih plodova i slično.

1936. godine u Gorskom kotaru čak je 9 mjesta bilo proglašeno turističkim, a neki
od njih su Crni Lug, Čabar, Delnice, Fužine, itd.

Od Domovinskog rata, ruralni turizam se počeo razvijati zahvaljujući Ministarstvu
turizma i Savezu seljaka zbog, u početku, razvoja kontinentalnog turizma, a
kasnije zbog razvoja samog ruralnog turizma i obnove sela. Kao uzor za razvoj
ove vrste turizma na našem području, poslužila je praksa razvoja ruralnog turizma
u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji. Zbog vrlo malih seoskih gospodarstava, najveći
problem je bilo organiziranje turističke ponude. U takvim situacijama bilo je skoro
nemoguće ustrajati na turističkoj ponudi zasnovanoj na vlastitoj poljoprivrednoj
proizvodnji i na depopulacijskoj funkciji takvih gospodarstava (Kušen, 2006).

1995. osnovana je strukovna udruga pod nazivom Zajednica turističkih seoskih
gospodarstava koja se bavi boljom organizacijom i suradnjom vlasnika turističkih
seoskih gospodarstava te u okviru Zajednice djeluje stručna služba koja prati,
potiče i usmjerava rad i organizira savjetovanja i konzultacije za sve zainteresirane
subjekte.

Unatoč pozitivnom trendu razvoja i povećanju registriranih seoskih gospodarstava,
analize iz 2007. pokazuju kako on nije bio ravnomjeran u svim područjima
Hrvatske te su postojale velike razlike meĎu registriranim gospodarstvima. U
nekim županijama postojalo je mnogo razvijenih seoskih gospodarstava dok u 6
hrvatskih županija nije bilo niti jednog. To su: Brodsko-posavska, Karlovačka,
13
Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Primorsko-goranska te Virovitičko-podravska
županija (Demonja i Ružić, 2010).
„Danas se ponovo javlja težnja koja se potvrĎuje željama za susretom sa selom ali i više
sa širokim ruralnim prostorom i divljom prirodom. Strah od prirode, koja se smatrala
opasnom je nestao, a izoliranost, opasnosti i rizik sve više privlače današnjeg čovjeka koji
lako svladava surovost prirodnog krajolika“ (Ružić, 2009:13).
5. AKTUALNO STANJE AGROTURIZMA U HRVATSKOJ
Da bi se ijedan oblik turizma mogao razvijati, mora postojati odgovarajuća kako
ponuda, tako i potražnja. Neki od činitelja koji su privlačni turistima su klima, hidrografski
elementi, reljef, flora i fauna, ali i društveni činitelji poput kulturno povijesnih spomenika,
kulturnih ustanova i manifestacija, zabavnih i sportskih priredbi, i slično.Mjesta koja privlače
veći broj turista zbog atraktivnosti i izgraĎene turističke ponude vrlo lako te turiste i
zadržavaju te na taj način postaju središta brojnih gospodarskih i drugih djelatnosti (Demonja
i Ružić, 2010). Prema Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. (2013.), ruralni,
tj. agroturizam najrazvijeniji je u Istri, Lici i Karlovcu, središnjoj Hrvatskoj te Slavoniji.
Jedan od najbitnijih činitelja i ponude i potražnje je sezonalnost. Sezonalnost turizma
komplementarno objedinjuje vremenske i prostorne varijacije turističke potražnje, budući da
je krajnja manifestacija sezonalnosti turizma osjetna i vidljiva kako u vremenu, tako i u
prostoru, odnosno na geografskom području destinacije u kojoj se turizam odvija (Kožić,
2013).
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2013. godine gotovo je svaki drugi
stanovnik Republike Hrvatske bio na barem jednom višednevnom putovanju. Najveća stopa
odlaska na putovanja zabilježena je u zagrebačkoj regiji (60% stanovnika), a slijedi Istra,
Kvarner i Gorski kotar s 52% stanovnika. U ostalim regijama stopa odlaska na višednevna
putovanja manja je od 50% i kreće se od 42,5% u Dalmaciji do 48% u Slavoniji. Na
višednevnim privatnim putovanjima bilo je 1,7 milijuna osoba (47% stanovnika Hrvatske),
ponovno najviše u zagrebačkoj regiji (59%), a najmanje u Dalmaciji (38%). Najveći prosječni
izdaci po putovanju ostvareni su na putovanjima motiviranim wellnessom ili zdravstvenim
programima (2.163 kuna), posjetom dogaĎanjima, manifestacijama i festivalima (2.087 kuna)
i sportskim aktivnostima (2.059 kuna). Na odmorišnim putovanjima na moru prosječni izdaci
iznosili su 1.879 kune po putovanju (1.675 kuna po putovanju u Hrvatskoj i 6.190 kuna po
14
putovanju u inozemstvo). Gradovi su najčešće odredište i na putovanjima u Hrvatskoj i na
putovanjima u inozemstvo, na kojima se gradovi posjećuju na gotovo tri od četiri putovanja.
Putovanja u inozemstvo su ravnomjerno rasporeĎena tijekom cijele godine, dok su putovanja
u Hrvatsku najbrojnija u lipnju, a najrjeĎa u siječnju.4
„Danas su najaktivniji činitelji u razvoju ruralnog turizma u Hrvatskoj, kao i turizma na
seljačkim gospodarstvima, tri institucije: Hrvatski farmer d.d., Ruralis-konzorcij agroturizma i
ruralnog turizma Istre i strukovna udruga Klub članova Selo. Ove tri institucije imaju najveće
iskustvo kada je riječ o ruralnom turizmu u Republici Hrvatskoj, i nositelji su brojnih
inicijativa i razvojnih pretpostavki ovog posebnog oblika turizma“ (Demonja i Ružić,
2010:103). Hrvatski farmer d.d. je institucija kojoj je cilj proširivanje svijesti u svijetu o
hrvatskom agroturizmu te joj je osnovni zadat održivi razvoj ruralnog prostora općenito.
Ruralis je konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre te sudjeluje u povezivanju sudionika
agroturizma i ruralnog turizma Istre dok seKlub članova Selobavi povezivanjem članova,
aktivno sudjeluje u predlaganju zakonskih i podzakonskih propisa struke, suraĎuje s
nadležnim ministarstvima i bavi se turističkom djelatnošću (Demonja i Ružić, 2010). Treba
napomenuti kako ni jedna od navedenih udruga nema internetsku stranicu što je vrlo loše za
pomaganje gospodarstvima, daljnji razvitak i kvalitetnu suradnju.
Prema ovim podacima može se zaključiti kako hrvatsko stanovništvo unatoč krizi i
recesiji i dalje dosta putuje. Za bolji razvoj agroturizma treba više razvijati wellness i
zdravstveni turizam u ruralnim krajevima, za što ima dosta potencijala, te je potrebno sniziti
cijene kako bi si i ostali graĎani mogli priuštiti ovakav oblik putovanja. Kao što je navedeno,
u lipnju se najviše putuje, ali se putuje na more, dok se najmanje putuje u siječnju stoga bi
bilo idealno poboljšati ponudu agroturizma u siječnju i zimskim mjesecima kako bi se osjetila
čar tog godišnjeg doba u ruralnim područjima.
5.1. Analiza ponude
Kada govorimo o činiteljima ponude, to su činitelji koji omogućavaju turistima
privremenu promjenu boravka radi odmora i rekreacije. One se dijele na privlačne ili
atraktivne, saobraćajne ili komunikativne i prihvatne ili receptivne (Demonja i Ružić, 2010).
„Procjenjuje se da ruralni turizam, uključujući i planinska područja, sudjeluje u ukupnim
meĎunarodnim putovanjima s udjelom od oko 3%, uz godišnji rast od oko 6%. Suočena s
4
Svi podaci dostupni na http://www.dzs.hr/ (12.11.2014.)
15
nerazvijenom domaćom potražnjom i nepoticajnim okruženjem, hrvatska se ponuda ruralnog
turizma razvija izuzetno sporo. Iznimka je samo Istra, a donekle i Osječko-baranjska
županija“ (Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, 2013:9). Tablica 1
pokazuje kretanje registriranih obiteljskih gospodarstava za bavljenje agroturizmom od 1998.
do 2007. godine. U razdoblju od 9 godina, koliko su se vodili statistički podaci, može se
primijetiti kako od prve godine voĎenja podataka do zadnje ima 320 više gospodarstava.
Nagli porast se dogodio u 2000. godini, dok registracija istih stagnira u 2002. te 2003. godini.
Tablica 1: Prikaz registriranih TSOG od 1998. do 2007. godine
Godina
Broj ukupno registriranih
TSOG u RH
1998.
32
1999.
65
2000.
151
2001.
175
2002.
269
2003.
269
2004.
254
2005.
310
2006.
330
2007.
352
Izvor: Miškin, L., MaĎer, B. (2008): Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008,
Sektor za turizam, HGK, Zagreb., dostupno na: http://www.hgk.hr/category/zajednice/zajednicaruralnog-turizma (24.10.2014.)
Tablica 2 pokazuje broj registriranih TSOG po županijama u 2007. godini. Prema toj
tablici najviše registriranih TSOG imaju Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija dok
Brodsko-posavska, Karlovačka, Ličko-senjska, Požeško-slavonska, Primorsko-goranska i
Virovitičko-podravska županija nemaju registriranih TSOG. Najviše kreveta od primorskih
županija imaju Istarska i Zadarska županija, a od kontinentalnih Osječko-baranjska, dok
Vukovarsko-srijemska nema niti jedan registrirani krevet. Kušaonice vina i/ili rakije
registrirane su u svim županijama, a najviše ih je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Prema
navedenim podacima može se zaključiti kako je ruralni turizam najbolje razvijen u
primorskim županijama, Istarskoj i Dubrovačko-neretvanskoj, dok se od kontinentalnih ističu
Osječko-baranjska i Zagrebačka županija.
16
Tablica 2: Pregled registriranih TSOG-a po županijama u 2007. godini
BROJ
USLUGE
KUŠAONICE
KREVETA
PREHRANE
VINA/RAKIJE
2
16
2
2
Dubrovačko-neretvanska
70
23
70
70
Istarska
64
253
47
35
Koprivničko-križevačka
6
22
5
3
Krapinsko-zagorska
7
20
6
6
MeĎimurska
8
10
8
8
Osječko-baranjska
56
192
47
3
Sisačko-moslavačka
8
27
7
3
Splitsko-dalmatinska
31
12
31
16
Šibensko-kninska
21
16
21
21
Varaždinska
6
6
3
5
Vukovarsko-srijemska
2
0
2
2
Zadarska
41
248
11
10
Zagrebačka
30
41
28
23
UKUPNO
352
886
288
207
ŢUPANIJA
TSOG
Bjelovarsko-bilogorska
Izvor: Miškin, L., MaĎer, B. (2008): Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008,
Sektor za turizam, HGK, Zagreb., dostupno na: http://www.hgk.hr/category/zajednice/zajednicaruralnog-turizma (24.10.2014.)
Agroturizam je najrazvijeniji u Istri, Lici i Gorskom kotaru, središnjoj Hrvatskoj i
Slavoniji gdje je to primarni proizvod, zatim u Šibeniku i Splitu gdje je to tercijarni proizvod,
dok u Zagrebu agroturizam nije dostupan5.
„Razvojem ruralnog turizma u Hrvatskoj se javila potreba posebnih i specijaliziranih
agencija s posredničkom ulogom u prodaji pojedinačnih usluga i aranžmana. Više je takvih
agencija u Hrvatskoj, a svaka od njih specijalizirala se za odreĎeni segment ponude u
ruralnom turizmu“ (Demonja i Ružić, 2010:173).Prema Strategiji razvoja turizma Republike
Hrvatske do 2020. daljnji razvoj agroturizma treba se temeljiti naobogaćivanju ponude
obiteljskih seoskih gospodarstava, ponajviše kroz uspostavu lokalnih i regionalnih ljudskom
rukom stvorenih atrakcija kao što su vinski podrumi, rekreacijski sadržaji, vidikovci, tematski
parkovi i slično. Sustavnim mjerama potrebno je poticati obnovu napuštenih sela, stavljajući
5
Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija turističkog
razvoja. Institut za turizam, Zagreb, 2011.
17
ih u funkciju turističke ponude. Prioritet bi trebao biti tematiziranje ponude grupiranjem
seoskih domaćinstava (udruživanje po principu klastera) prema različitim temama (npr.
obiteljska, gospodarstva s organskom proizvodnjom, za jahanje, za cikloturiste); za svaku
temu razraĎuju se zasebni standardi. TakoĎer je potrebno razvijati više „etno sela“, posebice
revitalizacijom pretežito ili potpuno napuštenih ruralnih cjelina, pri čemu je nužno osigurati
„životnost“, te uspostaviti sustava kontinuirane edukacije poduzetnika u ruralnom
iagroturizmu.6
Sezona putovanja traje cijelu godinu, pri čemu mlaĎi posjetelji i obitelji preferiraju
razdoblje ljeta i školskih praznika, a stariji proljeće ilijesen kada je intenzitet prometa niži.
Boravci su uobičajeno kraći trajući u prosjeku oko 3 dana štoje vjerojatno rezultat velikog
udjela domaće potražnje7
5.2. Analiza potraţnje
Ružić (2009.) u svojim razmatranjima govori o dvije skupine činitelja: objektivni i
subjektivni činitelji. Objektivni činitelji su oni koji potiču turiste na putovanje, a kod nas se
dijele na radnu i životnu sredinu, prirodni ambijent, slobodno vrijeme, slobodna financijska
sredstva te ostali objektivni činitelji potražnje.
Radna i životna sredina stvarala se u prošlom stoljeću pod utjecajem velikih promjena u
proizvodnji, tehnici, tehnologiji, društvenim i političkim procesima što dovodi do nastanka
industrijalizacije koju obično prati buka, vrućina, smog, smrad i sl., a čovjek živi odvojen od
prirode i njezinih pozitivnih i važnih uvjeta (Ružić, 2009). Slična je situacija i u Hrvatskoj
gdje prema popisu stanovništva iz 2001. godine nešto više od milijun i pol stanovnika živi u
16 većih gradskih središta. Osim nabrojenih negativnih utjecaja, postoje i pozitivni poput
opće razine civilizacije i kulture sredine u kojoj čovjek živi, tehničkih dostignuća te sredstava
za prijevoz (Demonja i Ružić, 2010).
Što se tiče prirodnog ambijenta, kroz godine čovjekove suradnje sa prirodnim
ambijentom, dogodio se demografski porast, tehnički napredak, ubrzani gospodarski razvitak,
intezivnaeksplotacija prirodnih dobara te su se stvorila velika naselja te nakon toga čovjeku
počinje nedostajati prirodni ambijent i želi imati veći dodir sa prirodom. Slobodno vrijeme
6
Strategija
razvoja
turizma
Republike
Hrvatske
do
2020.
godine,
dostupno
na:
http://www.mint.hr/default.aspx?id=9504 (28.10.2014.)
7
Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 2. Globalni kvantitativni i kvalitativni
trendovi na turističkom tržištu i tržišne prilike. Institut za turizam, Zagreb, 2011.
18
ima veliki utjecaj na razvoj agroturizma jer se pojavom više oblika slobodnog vremena i
odmora omogućuje razvoj različitih mogućnosti turizma (Ružić, 2009). Kao i za sve ostalo,
slobodna financijska sredstva su vrlo bitna za razvoj agroturizma jer su izvor turističke
potrošnje i temelj turističkog gospodarstva za ostvarivanje ostalih životnih potreba potrošača.
U druge objektivne činitelje ubrajaju se razne pogodnosti i povlastice koje daju država i
krupna poduzeća, zatim specijalni objekti za smještaj i drugi, a činitelji koje stvaraju sami
turistički sudionici (poput specijalnih organizacija) su ferijalni savez, skautske, izviĎačke i/ili
planinarske organizacije, društva ljubitelja prirode, razne udruge, sportska društva, i ostale
(Demonja i Ružić, 2010).
Kako postoje objektivni činitelji potražnje, tako postoje i subjektivni. „Subjektivni
činitelji potražnje predstavljaju subjektivno ponašanje pojedinca kojima se pojačava
djelovanje objektivnih činitelja. Oni djeluju samo ako postoje objektivni činitelji. Često
postoje objektivni uvjeti, primjerice slobodno radno vrijeme, novac i drugo, ali od čovjeka i
njegovog subjektivnog ponašanja ovisi hoće li odlučiti svoje vrijeme i novac iskoristiti na
turistički način“ (Demonja i Ružić, 2010:142). Subjektivni činitelji temelje se na psihološkom
ponašanju i bitno pridonose oblikovanju turističke svijesti koje ima svrhu samo ako postoje
objektivni činitelji potražnje (Ružić, 2009).
Potražnja za agroturizmom izrazito je heterogena te obuhvaća skupine različite dobi,
profesionalne orijentacije i kupovne moći. Ono zbog čega se najviše putuje u ruralne područja
ponajprije je interesza upoznavanjem ruralnog stila života i tradicije, potreba za provoĎenjem
slobodnog vremena u mirnijem i prirodnom okruženju, ali i jeftiniji odmor, posjet rodbini ili
prijateljima. MeĎu starijim dobnim skupinama primjetna je nostalgija za mladosti vezanoj uz
ruralna područja, a za obitelji s djecom vrlo je bitna edukcija na putovanju8.
Kako je sezonalnost ograničavajući faktor proizvoda „sunce i more“, Hrvatska će u
budućnosti morati staviti naglasak na razvoj posebnih oblika turizma odnosno turističkih
proizvoda koji će omogućiti ne samo veće korištenje raspoloživih kapaciteta izvan ljetnih
mjeseci, nego i aktiviranje turističkih potencijala kontinentalne Hrvatske što će posredno
dovesti do pojačanog razvoja agroturizma.
8
Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 2. Globalni kvantitativni i kvalitativni
trendovi na turističkom tržištu i tržišne prilike. Institut za turizam, Zagreb, 2011.
19
6. AGROTURIZAM U
VIROVITIČKO-PODRAVSKOJ ŢUPANIJI
Virovitičko-podravska županija je ispodprosječno razvijena županija. Iako za razvoj
agroturizma u županiji ima potencijala, ponuda je izrazito slaba, a razlozi tomu su
neprepoznavanje potencijala, needuciranost lokalnog stanovništva i poduzetnika za turizam te
nemogućnost brzog bogaćenja. U posljednjih nekoliko godina počelo se ulagati u razvoj
ruralnog turizma od strane lokalne uprave i samouprave no još uvijek je taj razvoj prespor.
Trenutnose na području Virovitičko-podravske županije ističu dva uspješna imanja (Pustara
Višnjica i Zlatni Klas Otrovanec) koja se bave agroturizmom, ali i ostalim oblicima ruralnog
turizma, stoga će u nastavku, izmeĎu ostalog, biti analizirane njihove karakteristike
poslovanja te općenito mogućnosti za daljnji razvoj agroturizma na području Virovitičko –
podravske županije.
6.1. Metodologija
S ciljem utvrĎivanja trenutnog stanja agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji,
mogućnostima za njegov daljnji razvoj te problemas kojim se susreću i karakteristikama
poslovanja agroturističkih gospodarstava na području Virovitičko-podravske županije
provedeno je empirijsko istraživanje. Podaci su prikupljeni metodom ispitivanja pomoću
intervjua. Intervju je metoda prikupljanja podataka gdje se pitanja postavljaju u usmenom
obliku, a ispitanici na postavljena pitanja odgovaraju takoĎer u usmenom obliku. Ovom
metodom podaci se prikupljaju izravnim kontaktom s ispitanicima (Bedeković, 2011).
S obzirom da su ispitanici vlasnici gospodarstava koja se bave agroturizmom proveden
je individualni intervju9 kako bi se ispitali razlozi zašto su se počeli baviti agroturizmom, koji
su ključni elementi ponude na njihovim gospodarstvima, karakteristike njihova poslovanja
(načini oglašavanja, suradnja s relevantnim institucijama), zatim njihovi stavovi o trenutnom
stanju agroturizmu u Virovitičko-podravskoj županiji kao i o ograničavajućim i poticajnim
faktorima za razvoj agroturizma općenito.
Istraživanje je provedeno u razdoblju od 3.11.2014. do 8. 11.2014. godine. Provedena
su dva intervjua sa vlasnicima Pustare Višnjica i Zlatnog Klasa Otrovanec, koji već niz godina
9
Individualni intervju je najviše primjenjivana vrsta intervju. Ima mnoge prednosti u odnosu na grupni intervju,
te se takvim intervjuom, dobivaju kvalitetniji odgovori (Bedeković, 2011).
20
uspješno upravljaju svojim gospodarstvima i značajno pridonose razvoju agroturizma na
području Virovitičko-podravske županije.
6.2. Rezultati istraţivanja
Na temelju provedenog intervjua dobiveni su ključni rezultati za analiziranje
agroturizma na području Virovitičko-podravske županije koji se mogu grupirati u sljedeće
skupine:

ključni elementi ponude i tržišni segment,

karakteristike poslovanja gospodarstava,

stavovi o trenutnom stanju agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji,

ograničavajući i poticajni faktori za razvoj agroturizma.
Prvi vlasnici Pustare Višnjica bila je obitelj Pejačević od 1750.-1841., a kao
poljoprivredno gospodarstvo osnovala ga je početkom 19. stoljeća kneževska obitelj
Schaumburg-Lippe i vrlo brzo od njega stvorila jedno od najrazvijenijih imanja te vrste u
Slavoniji.Početkom 2005. godine s ciljem spašavanja i revitalizacije jedinstvene ergele
arapskih konja u ovom dijelu Europe imanje Višnjica nakon stečaja tvrtke Viagro d.o.o.
Slatina dobiva privatnog vlasnika. Pustara Višnjica sastoji se od tri dijela: restorana, ergele i
pustare. Trenutni vlasnik restorana je Ksenija Plantak, a ergele i pustare Branko Perković i
Ksenija Plantak. Gospodarstvo trenutno zapošljava 15 stalnih radnika od kojih nitko nije iz
obitelji, a u sezoni zapošljavaju još ljudi.
Zlatni Klas Otrovanec1977. godine otvorili su Maca i Branko Tkalčec u malenom
mjestu Otrovanec. Svojim otvaranjem Zlatni Klas Otrovanec već je bio nešto novo i
drugačije, a ipak sa duhom starog i poznatog. Restoran je brzo stjecao ugled koji im dovodi
goste iz svih krajeva Hrvatske, od mladeži koja je ludovala na tada legendarnim plesnim i
disko večerima do uvaženih delegacija iz svijeta politike, gospodarstva, sporta i estrade.
Vlasnik Zlatnog Klasa je i dalje obitelj Tkalčec, odnosno otac Branko i sin Bernard. Na
gospodarstvu je zaposleno devet osoba, od čega je njih tri iz obitelji.
21
Tablica 3: Prikaz usluga koje se nude na gospodarstvima te segment potrošača
koji posjećuje gospodarstva
Pustara Višnjica

Ponuda




Segment potrošača




Zlatni Klas Otrovanec
smještaj (36 soba, sa stotinjak  prehrana (jela s naglaskom na
ležajeva),
domaću autohtonu kuhinju),
prehrana (jela od batat),
 organiziranje svečanosti,
organiziranje svečanosti,
 škola jahanja i iznajmljivanje
konja,
lovni i ribolovni turizam
 izleti u okolicu.
edukacijske i rekreativne
radionice.
jednodnevni posjetitelji,
 jednodnevni posjetitelji,
udruge i školarci,
 obitelj sa djecom,
obitelj sa djecom,
 jahači i biciklisti,
lovci.
 udruge i školarci.
Izvor: izrada autora prema istraživanju
Iz Tablice 3 vidljivo je kako se na gospodarstva najčešće dolazi na jedan dan te najviše
dolaze obitelji sa djecom, udruge i školarci, te lovci (u Pustaru Višnjica) i jahači i biciklisti (u
Zlatni Klas). Oba gospodarstva imaju zanimljivu gastronomsku ponudu, Pustara Višnjica nudi
jela specifična za Slavoniju, Baranju i Podravinu te jela od batata koji se uzgaja na pustari, a
Zlatni Klas daje prednost zdravoj domaćoj i vegetarijanskoj prehranisa naglaskom na domaću
autohtonu kuhinju (žganci, prežgane juhe, kukuruzne, ječmene i prosene kaše, jela
pripremljena od koprive ili bundeve, te domaći kruh od žitarica.
Tablica 4: Karakteristike poslovanja
Pustara Višnjica
Profil vlasnika (dob,
obrazovanje)
Oblik registracije




suvlasnica: više od 60, VSS
većinski vlasnik: izmeĎu 40 i
49, SSS
obiteljski obrt
Zlatni Klas Otrovanec


vlasnik: 50 do 59, SSS
suvlasnik: 30 do 39, SSS

društvo s ograničenom
odgovornošću
često posjećuju
gastroekonomske edukacije
koje su im vrlo korisne,
smatraju da ih treba biti više
nisu članovi udurženja osim
nekoliko konjičkih udurga
zaposlenici i vlasnici redovito 
idu na daljnja educiranja od
Edukacija
kojih imaju puno koristi,
 edukacija treba biti obavezna 
 članovi su udruženja

Članstvo u
 udruge su vrlo aktivne te
udrugama
imaju veliku korist
 sa Ministarstvom: 2
 sa Ministarstvom: 1
 sa turističkim agencijama: 4
 sa turističkim agencijama: 5
Suradnja s drugim
institucijama
 sa turisitčkom zajednicom: 5
 sa turističkim zajednicama: 5
 sa drugim gospodarstvima: 4
 sa drugim gospodarstvima: 4
Izvor: izrada autora prema rezultatima istraživanja
22
Prema podacima iz Tablice 4 vidljivo je kako svi vlasnici, osim većinskog vlasnika
Pustare Višnjica, imaju završenu srednju stručnu spremu te da redovito prolaze dodatne
edukacije, koje im, prema njihovim riječima, veoma koriste i trebalo bi ih biti više. Što se tiče
suradnje sa drugim institucijama, vlasnici oba gospodarstva naveli su kako u vrlo maloj mjeri
suraĎuju sa Ministarstvom turizma, koje ne brine dovoljno za turizam u kontinentalnoj
Hrvatskoj, dok sa turističkim gospodarstvima odlično suraĎuju.
Tablica 5: Sredstva promidžbe poredana prema važnosti
Pustara Višnjica
Sredstva promidţbe
Zlatni Klas Otrovanec

usmena predaja

Internet

prospekti

usmena predaja

sajmovi

prospekti

osnosi s javnošću

putničke agencije

Internet

turističke zajednice

turistička zajednica

odnosti s javnošću
Izvor: izrada autora prema istraživanju
Prema provedenom istraživanju koje je navedeno u Tablici 5 Pustara Višnjica svoju
promidžbu najviše ostvaruje usmenom predajem (35% informacija širi se tim putem), a zatim
prospektima koje nude na sajmovima i u turističkim zajednicama i agencijama. Situacija u
Zlatnom Klasu je drugačija. Oni 40% informacija šire putem Interneta a zatim usmenom
predajom. Vlasnici gospodarstva vode podatke o svojim gostima, ali ne prate povratak
gostiju.
Tablica 6: Stavovi o trenutnom stanju agroturizma u Virovitičko-podravskoj županiji
Pustara Višnjica

Stav o agroturizmu u
VPŢ


Zlatni Klas Otrovanec
razvija se presporo a ima
 razvija se vrlo dobro i u skladu
puno mogućnosti,
sa svojim mogućnostima,
nedostaje umrežavanje i
 ima dosta potencijala za razvoj,
osmišljavanje zajedničkog
 pravo otkrivanje agroturizma
nastupa i ponude,
dogodit će se za 5-7 god.
nedostaje političko zalaganje
za razvoj turizma
Izvor: izrada autora prema istraživanju
23
Vlasnici navedenih gospodarstava ulažu velike napore u napredak, poboljšanje i
unaprjeĎivanje ponude svojih imanja, no to ni malo nije lako zbog loše suradnje sa
Ministarstvom turizma. U Tablici 6 navedeni su stavovi o razvoju i mogućnosti agroturizma
na području Virovitičko-podravske županije, a vlasnici se slažu kako mogućnosti za razvoj
ima dovoljno, odnosno županija raspolaže dovoljnim brojem turističkih atrakcija i potencijala
općenito s kojima bi mogla kreirati kvalitetnu agroturističku ponudu.
Tablica 7: Ograničavajući i poticajni faktori za razvoj agroturizma
Pustara Višnjica


Ograničavajući faktori


Poticajni faktori


Zlatni Klas Otrovanec
zahtjevni natječaji,
 nedostatak infrastrukture (brza
cesta do Zagreba),
nedostatak strategije razvoja
 nedostatak više destinacija koje
agroturizma,
bi se povezale
nebriga Ministarstva za
turizam u kontinentalnoj
Hrvatskoj
otvaranje programa ruralnog  nisu urbano imanje (zadržali su
razvoja,
starinski ugoĎaj),
iskorištavanje fondova EU
 srdačno i dobronamjerno
za manje razvijena područja,
stanovništvo,
pomoć razvojnih agencija
 vinske ceste.
Izvor: izrada autora prema istraživanju
Iz Tablice 7 vidljivo je kako je za vlasnike Zlatnog Klasa Otrovanec najveći
ograničavajući faktor je brza cesta do Zagreba koja je već dugi niz godina u izradi i koja bi
omogućila stanovnicima velikih gradova brži dolazak na seosko imanje, dok su za vlasnike
Pustare Višnjica najveći problem zahtjevni natječaji na kojima ne mogu sudjelovati poduzeća
koja su prethodne godine poslovali sa gubitkom. Sva državna tijela trebaju biti uključena u
razvoj agroturizma jer nekolicina zainteresiranih ljudi ne može sama napraviti veliki
napredak.
24
6.3. Rasprava
Navedena gospodarstva imaju odreĎene karakteristike po kojima su prepoznatljivi i
zbog čega su uspješni na tržištu. U Pustari Višnjica je to ergela konja i divljač po kojima su
najprepoznatljiviji, zatim batat koji se uzgaja na imanju i raskošano tradicionalno ureĎeni
objekti. Zlatni Klas je prepoznatljiv po tradicijskoj arhitekturi, konjima te tradicionalnoj
podravsko/slavonsko/bilogorskom gastronomijom koja je bazirana na vlastitim proizvodima
od tijesta s koprivom, jelima iz krušne peći i sl. Posjetiteljima koji dolaze na agroturistička
imanja nije dovoljno ponuditi samo smještaj i hranu već im treba nuditi i specijalizirane
programe koji će imati poseban ugoĎaj na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Navedeno su prepoznali vlasnici oba gospodarstva te nastoje uvoditi razne specijalizirane
programe poput radionica o uzgoju batata i berbe batata, „gippsy čerge tour“, škole jahanja i
škole u prirodi za predškolsku i školsku djecu.
Zbog sve veće konkurencije promidžbene aktivnosti su vrlo važne te trebaju biti
kratke, jasne i plasirane odgovarajućoj ciljanoj skupini (Demonja i Ružić, 2010).Kako bi
navedena gospodarstva, ali i sva ostala agroturistička gospodarstva u RH, bolje prodavala
svoje proizvode i usluge, trebali bi ispunjavati sljedeće aktivnosti:

kreirati on-line informacijsko-prodajne platforme specijalizirane za agroturizam,

izraditi on-line vodič i newsleter o ponudi agroturizma u Hrvatskoj za
specijaliziraneposrednike,

učlaniti se u renomirane meĎunarodne marketinške alijanse,

osmisliti i uspostaviti programa lojalnosti (npr. na razini Hrvatske, na
meĎunarodnoj razini),

organizirati studijska putovanja za specijalizirane posrednike,

sudjelovati na specijaliziranim sajmovima i manifestacijama10.
Pustara Višnjica vrlo malo svojih informacija širi putem Interneta (samo 10%). Gore
navedene točke navode mnoge marketinške aktivnosti za koje je potrebno širenje informacija
putem Interneta (on-line vodiči i newsleteri, on-line informacijske platforme i sl.) te bi Pustara
Višnjica trebala unaprijediti i više širiti informacije putem Interneta o imanju baš kao što je i
slučaj u Slavoniji i Baranji.Naime, „analizom promidžbenih aktivnosti na području Slavonije i
Baranje utvrĎeno je kako se 97,4% gospodarstava promovira putem interneta. Nadalje ih
slijedi promoviranje u omjeruod 74,3% putem prospekata, 61,5% putem turističkih zajednica,
10
Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija turističkog
razvoja. Institut za turizam, Zagreb, 2011.
25
58,9% putem prijatelja i poznanika“ (Tubić i dr. 2013). Vrlo dobar primjer marketinških
aktivnosti agroturističkih gospodarstava ostvaren je i u Istri. Najzastupljenija tehnika
promoviranja je Internet kojim se služe sva gospodarstva, a slijedi ga promoviranje putem
prijatelja i poznanika (62,5%) te turističkih zajednica (Tubić i dr., 2013). Da bi se vijesti što
bolje proširile, u Istri se svake godine organiziraju Dane otvorenih vrata agroturizma Istre, a
cilj im je promovirati upravo seoska domaćinstva i njihovo imanje te istarsku gastronomiju
kao zaštitni znak ruralnog prostora sa svrhom da nadrastu regionalni značaj i postanu
meĎunarodno zanimljiva destinacija.11 Takva dogaĎanja trebala bi se organizirati u čitavoj
zemlji kako bi se proširila svijest o agroturizmu te kako bi vlasnici agroturističkih
gospodarstava bolje suraĎivali, te je to još jedan odličan način promidžbe ove vrste turizma.
Internet kao kanal promocije i prodaje turističkih proizvoda ima sve veće značenje.
Izuzetno je i cjenovno konkurentan u odnosu na ostale medije zbog brzine, dostupnosti,
velikog broja raspoloživih informacija, kao i mogućnosti detaljne analize učinkovitosti, te
kampanje oglašavanja turističke ponude odreĎene destinacije. Kao što je navedeno, Internet je
bitan čimbenik razvoja i promocije agroturističkih gospodarstava, a odmah nakon Interneta
slijedi usmena predaja, odnosno dobivanje informacija putem prijatelja i poznanika.
Agroturistička imanja u Virovitičko-podravskoj županiji trebala bi više ulagati u promociju
svojih proizvoda i usluga, osobito preko Interneta koji je danas najtraženiji oblik informiranja.
11
http://www.istra.hr/hr/atrakcije-i-aktivnosti/kalendar-dogadanja/11927-ch-0?l_over=1 (15.11.2014.)
26
7. ZAKLJUČAK
Ruralni turizam, seoski turizam i agroturizam su usko povezani, ali ipak imaju neke
karakteristike po kojima su različiti. Seoski turizam je podvrsta ruralnog turizma, dok je
agroturizam podvrsta seoskog turizma. Kako bi se agroturizam uopće mogao razvijati, mora
postojati odreĎena agroturistička destinacija koja treba sadržavati odreĎene elemente
podobnosti. Agroturisti postaju sve zahtjevniji po pitanju kvalitete i kvantitete koju dobiju za
ono što su platili. Za uspješan razvoj agroturizma nužno je ispuniti mnoge preduvjete (interne
i eksterne) koji će privući što veći broj gostiju različitih segmenata, vrlo je bitna suradnja s
institucijama, promidžbene aktivnosti, te edukacija nositelja i zaposlenika agroturističkih
gospodarstava i lokalnog stanovništva.
U navedenom primjeru analizirana se dva agroturistička gospodarstva na području
Virovitičko-podravske županije koje karakterizira agroturistička ponuda temeljena na tradiciji
kraja u kojem se nalaze te obogaćena dodatnim aktivnostima u ruralnom prostoru. Vlasnici
gospodarstva intezivno ulažu u svoju edukaciju jer su to prepoznali kao bitan čimbenik
razvoja. Što se tiče suradnje s drugim gospodarstvima i institucijama koje su za potrebe
uspješnog razvoja agroturizma jako bitne, primjetan je nedostatak suradnje sa Ministarstvom
turizma, ali oba gospodarstva imaju vrlo dobru suradnju s lokalnom zajednicom. Upravo bi
navedena suradnja i otvorenost lokalne zajednice prema razvoju agroturizma trebala biti
poticaj svim poduzetnicima zainteresiranima za ovaj oblik ruralnog turizma u Virovitičkopodravskoj županiji. Promidžbeni alati su vrlo bitan činitelj razvoja, poboljšanja i
unaprjeĎenja agroturizma, a dobar marketing može agroturističku destinaciju učiniti trženom i
konkurentnom. Marketinški plan dovest će do marketinškog pristupa koji će ostvariti zacrtane
ciljeve te će se i na taj način zadovoljiti potrebe potrošača.
Hrvatski ruralni kraj je specifično područje koje omogućuje razvoj agroturizma te
može turistima ponuditi zanimljive, autohtone i atraktivne sadržaje na seoskom obiteljskom
gospodarstvu. Taj oblik turizma još nije dovoljno otkriven, a smatra se da će svoj procvat
doživjeti za 5 do 7 godina. U meĎuvremenu treba raditi na poboljšanju uvjeta za bavljenje
agroturizmom, treba izmjeniti i olakšati zakonsku regulativu, te programima usavršavanja i
educiranja potaknuti svijest kod svih graĎana o čari agroturizma.
27
8. LITERATURA
Knjige:
1. Bedeković, V. (2011): Osnove metodologije stručnog i znanstvenog rada. Virovitica:
Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici
2. Demonja, D., Ružić, P. (2010): Ruralni turizam u hrvatskoj s hrvatskim primjerima
dobre prakse i europskim iskustvima. Samobor: Meridijani
3. Kušen, E. (2006) Ruralni turizam. U: S. Čorak, (ur,)(2006) Hrvatski turizam: plavo,
bijelo, zeleno. Zagreb: Institut za turizam
4. Ružić, P. (2009): Ruralni turizam. Poreč: Institut za poljoprivredu i turizam
5. Tubić, D. (2013): Ključni aspekti poslovanja agroturističkih gospodarstava u vrijeme
krize. U: Radić-Lakoš, T. (ur) Zbornik radova veleučilišta u Šibeniku. UDK (34):255262
Članci:
1. Bršćić, K. (2010): Zašto agroturizam-mišljenje vlasnika. Journal of Central European
Agriculture, Vol.11 No.1:31-41.
2. Franić, R., Grgić, Z. (2002): Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom
gospodarstvu
u
Hrvatskoj-pretpostavke
i
izgledi
razvitka.
AgriculturaeConspectusScientificus (ACS), Vol.67 No.3:131-141.
3. Jelinčić,
D.
A.,
(2007):
Agroturizam
u
europskom
kontekstu.
StudiaethnologicaCroatica, Vol.19 No.1:269-289.
4. Kožić, I. (2013): Kolika je sezonalnost turizma u Hrvatskoj? Ekonomski Vjesnik /
Econviews:
Reviewofcontemporarybusiness,
entrepreneurshipandeconomicissues,
Vol.26 No.2:470-479.
5. Tubić, D., Bosnić I., Blažević, Z. (2013): Analiza poslovanja agroturizma na području
Slavonije
i
Baranje.
Reviewofcontemporarybusiness,
Ekonomski
Vjesnik
/
entrepreneurshipandeconomicissues,
Econviews:
Vol.26
No.2:683-693.
6. Vojnović, N. (2012): Obilježja životnog ciklusa odabranih turističkih destinacija
Istarskog priobalja. Ekonomska misao i praksa, No.2:751-774
28
Internetski izvori:
1. United Nations Development Programme: http://www.undp.hr/show.jsp?page=122675
(19.10.2014.)
2. Zagorska razvojna agencija: Agroturizam: http://www.azra.hr/documents/129%20%20Agroturizam.pdf (21.10.2014.)
3. Državni zavod za statistiku: http://www.dzs.hr/ (12.11.2014.)
4. Turistička
zajednica
Istarske
županije:
http://www.istra.hr/hr/atrakcije-i-
aktivnosti/kalendar-dogadanja/11927-ch-0?l_over=1 (15.11.2014.)
Ostalo:
1. Baćac, R. (2011): Priručnik za bavljenje seoskim turizmom. Zagreb: Ministarstvo
turizma
republike
Hrvatske,
dostupno
na:
http://www.mint.hr/default.aspx?ID=7939(14.10.2014.)
2. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 2. Globalni
kvantitativni i kvalitativni trendovi na turističkom tržištu i tržišne prilike. Institut za
turizam, Zagreb, 2011.
3. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing
koncepcija turističkog razvoja. Institut za turizam, Zagreb, 2011.
4. Miškin, L., MaĎer, B. (2008): Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske
2008, Sektor za turizam, HGK, Zagreb, dostupno na:
http://www.hgk.hr/category/zajednice/zajednica-ruralnog-turizma (24.10.2014.)
5. Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine, dostupno na:
http://www.mint.hr/default.aspx?id=9504 (28.10.2014.)
29
9. POPIS ILUSTRACIJA
SLIKA 1: Shematski prikaz međuodnosa ruralnog turizma, seoskog turizma i agroturizma…3
TABLICA 1: Prikaz registriranih TSOG od 1998. do 2007. godine ....................................... 16
TABLICA 2: Pregled registriranih TSOG-a po županijama u 2007. godini............................ 17
TABLICA 3: Prikaz usluga koje se nude na gospodarstvima te segment potošača koji
posjećuje gospodarstva ............................................................................................................ 22
TABLICA 4: Karakteristike poslovanja .................................................................................. 22
TABLICA 5: Sredstva promidžbe poredana prema važnosti .................................................. 23
TABLICA 6: Stavovi o trenutnom stanju agroturizma u Virovitičko-podravskojžupaniji ... 23
TABLICA 7: Ograničavajući i poticajni faktori za razvoj agroturizma ................................. 24
30
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
8
File Size
1 091 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content