Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka foto Sanjin StrukiÊ glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske broj 1-3 2013. Intervju Ninoslav PaviÊ EPH izalazi iz krize Dossier: RTL i Nova TV - televizije u utrci za profitom Glavni urednik za πaku dolaraSamozapoπljavanje i fiskalizacija novinaraOd Vjesnika do 21. stoljeÊa Prokockano povjerenje ËitateljaUvesti medijski odgoj u πkoleZlatko Sinobad: Kako smo stvarali televiziju NOVINAR BROJ 9-12/2012. 2 sadræaj NOVINAR BROJ 9-12/2012 3 glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Prvi broj izaπao je 1946. godine IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332 e-mail: [email protected] www: http://www.hnd.hr UVODNIK U SREDI©TU INTERVJU: NINOSLAV PAVI∆ DOSSIER EPH MEDIJSKA SCENA IZ RADA HND-a I SNH-a RECITE IM… REAGIRANJE MEDIJI U SVIJETU INTERVJU: ZLATKO SINOBAD SEKCIJA SKIJA©A Svakodnevna novinarska kuknjava Ivica Buljan I aktualna Vlada njeguje maËekovπtinu Slavica LukiÊ EPH izlazi na burzu Ivica Buljan RTL i Nova TV sve gledanije, ali posluju loπe Melisa Skender Paradoksalni zatvoreni krug za novinare Tomislav Klauπki Urednik za πaku dolara Draæen ∆uriÊ Publika nam slabo vjeruje Drago Pilsel Novinari ostaju, a novine propadaju Goran BorkoviÊ MrsiÊevi poticaji za novinare Branimir ZekiÊ RPO-ovci, jeste li napisali interni akt i pripremili naljepnice Ozren Podnar Lanac (ne)solidarnosti Gabrijela GaliÊ Medijski odgoj u πkole Maro MaruπiÊ Nagrade Marko Polo za putopis Jozo PetriËeviÊ Taborenje i tavorenje Nives OpaËiÊ Komu se zapravo srce para za hrvatski jezik Slavko PerπiÊ Neizvjesna buduÊnost velikih dnevnika Ante GavranoviÊ Kako je osnovana Televizija Radio Zagreb N.K.AhaËiÊ i J.PetriËeviÊ Malnar najuspjeπnij str. 4. str. 8. str. 10. str. 15. Æiro raËun: 2360000-1101234838 Glavni urednik: Ivica Buljan e-mail: [email protected] str. 25. Redakcija: Jozo PetriËeviÊ Melisa Skender str. 28. Redaktorica: Ankica TomiÊ str. 30. 3500 primjeraka str. 33. GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: [email protected] str. 23. str. 36. str. 38. str. 40. str. 47. str. 51. str. 52. str. 54. str. 56. str. 61. NOVE KNJIGE str. 63. IN MEMORIAM str. 65. Ovaj broj ilustriran je fotografijama Sanjin StrukiÊ Za nakladnika: Zdenko Duka Tisak NOVI LIST Rijeka UreivaËki odbor: Ban Viviana BaπiÊ Biljana FiliÊ Anton (predsjednik) HnojËik Toni MatijaπeviÊ Andrej ModriÊ Æarko (potpredsjednik) PeratoviÊ Æeljko VuruπiÊ Vlado ZekiÊ Branimir Zovko Hrvoje Novinari, izdavaËi, ministri, Vlada... Svi se i svak na svoj naËin bave i traæe izlaz iz krize u koju je upala medijska industrija. Vlada je smanjila PDV na dnevne novine, a izdavaËi su dakako pozdravili taj potez, dok su novinari u iπËekivanju hoÊe li to smanjenje i njima donijeti dobrobit, barem onima koji joπ imaju sreÊu raditi. IzdavaËi su u permanentnom restrukturiranju tako da se teπko i sjetiti vremena kada nisu bili, a joπ Êe i potrajati. Ministarstvo kulture i dalje samonajavljuje medijsku strategiju, a niπta konkretno joπ se ne dogaa. Novinari su se takoer trgli, ali uglavnom oni u potrazi za golom egzistencijom, naroËito sada, nakon brzopoteznog gaπenja 21. stoljeÊa. Oni koji rade πute i sa strahom iπËekuju nove negativne vijesti, kojima ih vrlo Ëesto obasipaju njihove uprave, a najËeπÊe se svode na jednu poruku: “Bit Êe joπ gore, radit Êete viπe i za to biti manje plaÊeni.” I kako ne kukati, PredsjedniËe?! Nema posla, nema perspektive, novine se gase. I imamo to πto imamo. NajveÊi izdavaË u dræavi tvrdi da imamo dobre medije i dobro novinarstvo. Novinari uglavnom na to odmahuju rukom i sjeÊaju se starih i boljih vremena. I svih tih polemika, sukoba pa i neprijateljstava ne bi bilo da novinari mogu i da imaju gdje raditi. A novinara da ima, ima ih! Samo ih je na burzi za nekoliko redakcija dnevnih novina. A novi neprestano dolaze s raznih uËiliπta, veleuËiliπta i traæe svoj komadiÊ novinarskog prostora. Kad se sve to sagledam Ëini se da je situacija nemoguÊa i da je gotovo iluzorno govoriti o samoj profesiji, kada zapravo veÊina novinara samo statira i zapravo ne bavi se svojim poslom. Moæe li bilo kakva medijska strategija rijeπiti taj problem? Stvari se moraju rjeπavati i to sustavno, poËevπi od obrazovnog sustava, gdje za poËetak treba pooπtriti kriterije za upise i πkolovanje novinara. Moæda je izlaz i u licenciranju. Treba vidjeti kakva su iskustva drugih i razvijenijih jer ozbiljne su dræave veÊ odavno rijeπile te probleme. Naæalost, mi smo medijski neobrazovani i svih ovih dvadeset godina pluralistiËkog druπtva mediji su glavinjali. Naslijee iz proπlosti bio je prevelik balast i otiπlo se u neke druge krajnosti. Zato bi kroz tu strategiju bilo vrlo vaæno uvesti medijski odgoj u naπe πkole, o Ëemu piπemo u ovom broju. Djeca bi se od malih nogu upoznavala s medijima i naËinom njihova funkcioniranja te bi puno lakπe izbjegavala zamke u koje lako mogu upasti u danaπnjem medijskom prostoru. Naπa generacija odrasla je na mitu o slobodi medija i novinarskoj neovisnosti. Naæalost, taj mit je potrajao i traje, i joπ smo uvjereni da postoje medijske slobode. Postoje, ali kao i svaka sloboda - i ta je uvjetovana. Djecu o tome treba veÊ od rana uËiti buduÊi da smo o tome samo mogli Ëuti u nekim maglovitim priËama koje su stizale sa zapada, joπ u ona vremena kada smo bili na istoku uvodnik foto broja Piπe Ivica Buljan NOVINAR BROJ 1-3/2013 Foto Æeljko ©epiÊ Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: [email protected] 4 Svakodnevna novinarska kuknjava NOVINAR BROJ 1-3/2013. 5 NOVINAR BROJ 1-3/2013. 6 infopress nova stopa PDV na novine pet posto Vlada je novim zakonom o PDV-u odluËila spustiti stopu PDV-a na dnevne novine i ona bi od 1. srpnja trebala iznositi pet posto. Stopa se odnosi na dnevne novine koji izlaze svaki dan, a ne sluæe iskljuËivo za objavu oglasa ili promidæbe. Tako su novine uvrπtene u stopu po kojoj se u Hrvatskoj oporezuju kruh, mlijeko, knjige, kino. Treba kazati da PDV na tjednike ili mjeseËnike i dalje ostaje deset posto. Po prvim reakcijama smanjenje stope PDVa ne znaËi da Êe se smanjiti i cijena novina. Takvog su miπljenja i u Vladi gdje se ne oËekuju sniæavanje cijena, ali oËekuje da Êe se konsolidirati stanje u izdavaπtvu koje je kao i ostatku Europe veÊ godinama pritisnuto padom prihoda od prodaje i marketinga. Ostaje za nadati se da Êe ovo pomoÊi svima u medijskoj indiustriji, a naroËito zaposlenima u medijskim kuÊama kojima se veÊ dugi niz godina smanjuju plaÊe, a broj nezaposlenih novinara na burzi dramatiËno se pribliæava brojci od 1000. (n) sluËaj glory Zaustavljn projekt Glory Nadzorni odbor Styrije u Hrvatskoj zaustavio je navodno projekt Glory i prije no πto je TrgovaËki sud u Zagrebu zabranio njegovo izlaæenje. Prvi broj tjednog priloga uz 24sata trebao je izaÊi na kioske 1. oæujka, a sud je svoje rjeπenje o zabrani donio 27. veljaËe, samo dva dana nakon πto je Europapress Holding tuæio konkurenciju za pokretanje publikacije Ëiji naziv kao da je hibrid popularnih tjednika Story i Gloria. Zaglavlje, meutim, kao i grafiËko rjeπenje zaπtitnog znaka Gloryja, toliko su nalik Gloriji da je i sucima na TrgovaËkom sudu oËito veÊ na prvu bilo jasno kako je posrijedi plagijat. Projekt Gloryja navodno je osmislio tim ljudi predvoen direktorom 24sata Borisom TrupËeviÊem, a najavljen je kao πtivo puno zabave i glamura, dakle i sadræajno se trebao obraÊati publici dvaju tjednika Ëija je imena kompilirao. Prema nekim traËevima, pojedine Ëlanove NO-a Styrije u Hrvatskoj toliko je razljutio ovaj nemuπti potez lansiranja novoga priloga da su traæili trenutaËnu smjenu Borisa TrupËeviÊa. Prema nekim drugim izvorima, pak, ovakva se pogreπka moga dogoditi bilo kome i sigurno nije razlog za otkaz. (ms) htv U potrazi za ravnateljima i urednicima »etiri ravnatelja i Ëak sedamnaest glavnih urednika traæi Hrvatska radiotelevizija u javnom natjeËaju raspisanom 6. oæujka, kojim bi se trebao zavrπiti preustroj javne televizije nakon dolaska novog glavnog ravnatelja Gorana Radmana. U Ravnateljstvo HRT-a uÊi Êe ravnatelji Ëetiri organizacijske jedinice: Program, Produkcija, Tehnologija i Poslovanje, a od njih se oËekuje najmanje deset godina radnog iskustva, od Ëega pet na uredniËkim pozicijama. Prema nedavnim imenovanjima vrπitelja duænosti u Ravnateljstvu, Ëini se da Radman najviπe vjeruje HTV-ovoj doajenki Mirjani RakiÊ, koja je privremeno imenovana za ravnateljicu jedinice Program, moæda najvaæniju funkciju u novom ustroju javne televizije. Prijave na natjeËaj traju 15 dana do objave, a biraju se i novi glavni urednici sva Ëetiri televizijska i tri nacionalna radijska programa. Od svibnja kreÊe i potpisivanje novih ugovora o radu, kojima bi se konaËno trebala uskladit koliËina odraenog posla s plaÊama. Revizija koeficijenata trebala bi smanjiti nezadovoljstvo dijela novinara koji nose Informativni program, a plaÊe im godinama nisu mijenjane. Zasad se ne zna ni πto Êe glanvi ravnatelj napraviti s pedesetak ‘spavaËa’, koji na javnoj radio televiziji ne rade apsolutno niπta i za to primaju visoku plaÊu. Radman je najavio da Êe nakon organizacijskog preustroja HRT-a trebati joπ barem dvije godine “teπkog oranja” kako bi se vidjeli rezultati rada. Javna televizija najgore stoji po pitanju tehniËke opreme i osoblja, od nedostatka i zastarjelosti kamera do manjka tehniËara, kamermana i “tonaca”. Zbog toga treba krenuti i analiza strukture zaposlenih na HRTu. Na nedavnoj tribini, na kojoj je gostovao vodeÊim ljudima RTL-a i Nove TV, Radman je ustvrdio da HRT ima previπe ljudi s obzirom na koliËinu i kvalitetu programa kojeg trenutno proizvodi. B. ZekiÊ internet kriza Index u blokadi Tko je blokirao raËun Indeks.hr-a, zaπto i je li blokada zakljuËena, sve su to pitanja na koja bi nam odgovor trebao dati ministar financija Slavko LiniÊ, predloæio je vlasnik Indexa Matija BabiÊ, koji i sam ima pitanje za njega: “Zaπto je Index bio u blokadi zadnjih mjesec dana iako je preplatio porez prije mjesec dana za 50.000 kuna?”Proteklih mjeseci plaÊe su znale kasniti i po dva mjeseca. Uglavnom, Index je prije mjesec dana preplatio porez za 50.000 kuna, ali je Poreznoj trebalo mjesec dana da to proknjiæi. Na naπe svakodnevne posjete Poreznoj, usmene i pismene æalbe, odgovarali su nam da se sad nemaju vremena time baviti”, kaæe Matija BabiÊ najavljujuÊi kako Êe tuæiti Poreznu upravu. Naime, i najmanji je financijski potres dovoljan da ugrozi poslovanje nakladnika koji pokuπava opstati na træiπtu, pa u ovakvom potezu Porezne uprave BabiÊ vidi i πiru urotu protiv portala Ëiji je vlasnik: “MilanoviÊ i LiniÊ su valjda mislili da Êe im Index biti partijski bilten. Nakon objave Afere Dubai, kada se usred najveÊe krize ministar LiniÊ zabavljao po Dubaiju, zapoËeo je sustavni teror nad Indexom, koji je kulminirao upravo s navedenim sabotiranjem naπeg poslovanja. A poslovanje Indexa nije bajno. U ratu smo s ratno-profiterskim miljeom predvoenim TodoriÊem, a uz koga se svrstala i vladajuÊa partija. U ratu smo i s SDP-om jer o njihovom katastrofalnom voenju dræave ne πutimo, niti mislimo infopress πutjeti. U tim okolnostima Ëudo je πto uopÊe postojimo. No, preæivjeli smo razne zloËinaËke skupine na vlasti, preæivjet Êemo i ovu”, uvjeren je BabiÊ, a hoÊe li u takvim okolnostima plaÊe novinarima ubuduÊe stizati na vrijeme ‡ ne zna! “Bez obzira na sve navedeno, plaÊe djelatnicima su nam prioritet i napravit Êemo sve da one stiæu uredno. Zadnjih nekoliko mjeseci to nije bio sluËaj. No, Index svakako nije jedina, niti najveÊa, ærtva. Index nema sponzore koji nas plaÊaju da πutimo. Radimo ono u πto vjerujemo i piπemo ono πto mislimo. Posljedica toga je da uvijek i neizbjeæno dijelimo sudbinu Hrvatske. Ako je Hrvatska gladna, i mi smo. Dræava se raspada, vode nas potpuno nekompetentni ljudi i nemoguÊe je normalno poslovati”, kritiËan je vlasnik portala Index.hr. Redakciju je u meuvremenu odluËio napustiti komentator Tomislav Klauπki koji je nedavno poËeo pisati u 24sata, a navodno je prethodno morao odraditi puna tri mjeseca otkaznog roka. TraË o otkaznom roku BabiÊ opovrgava: “Nema otkaznog roka. OdluËio je otiÊi, a mi mu oko toga nismo radili probleme.” Melisa Skender vijeÊanje vijeÊa Novinari tvrde da se laæiraju cijeli programi, a VijeÊe niπta ne zna UoËi ovogodiπnje raspodjele obilna novca, Ëak 32 milijuna kuna, iz Fonda za pluralizam i raznovrstnost medija - evo afere. VijeÊe za elektroniËke medije, koje te milijune dijeli lokalnim i regionalnim radijskim i televizijskim postajama, naπlo se u vraπkom problemu. Ono πto se godinama πaputalo, da mnoge lokalne postaje nezakonito troπe dobiveni novac graana (jer Fond se puni tripostotnim iznosom od RTV pristojbe), te da VijeÊe slabo ili nikako kontrolira i nadzire πto lokalne postaje rade s onim iznosom novca kojeg im dodijele sad bi se moglo pokazati toËnim. Naime, lokalni mediji novac iz Fonda dobivaju uz obvezu da Êe ga uloæiti u proizvodnju i objavljivanje emisija i sadræaja od javnog interesa, a sad se otkriva da tih sadræaja na nekim radijima i televizijama sluπatelji i gledatelji nikada nisu Ëuli ni vidjeli. ©toviπe, optuæbe idu tako daleko da neki koji su odluËili i javno i anonimno zazviædati tvrde kako su se negdje ne samo pojedine emisije veÊ i cijeli programi - laæirali. Prevedeno, Fond i graani su potkradani i strogo namijenjeni novac troπilo se u tko zna πto. No, da stvar bude joπ gora, to nije otkrilo VijeÊe za elektroniËke medije, kojem je to takoer u opisu posla, veÊ odvaæni radijski i televizijski insajderi. Prva, bjelovarska radijska urednica i novinarka Ivana LekπiÊ, to je uËinila javno. Najprije je 7. veljaËe na internetskoj stranici Ministarstva culture u sklopu javne rasprave o Nacrtu novog Zakona o elektroniËkim medijima napisala priliËno oπtru i razotkrivajuÊu primjedbu u kojoj je izmeu ostalog napisala da su sve radijske postaje na kojima sam radila (tri u Bjelovarsko-bilogorskoj æupaniji), javljajuÊi se za sredstva Fonda, laæirale viπe od 70% emisija za koje su dobile novac. I πto sad, u jeku ovog skandala, radi VijeÊe za elektroniËke medije? Vadi se da niπta nije znalo. Predsjednik VijeÊa Zdenko Ljevak tako govori: “Nikada do sada nismo imali saznanja niti prijava da se to dogaa. Ovo su prve prijave o laæiranju i neemitiranju emisija”. Ljevak je takoer obznanio da su joπ u sijeËnju zaprimili joπ tri anonimne prijave koje se odnose na DubrovaËku televiziju, Miroslava KraljeviÊa iz Poæege i Radio Novsku. Tvrdi πef VijeÊa da su u ovim sluËajevima postupili na isti naËin. Zatraæili su od svih tih nakladnika da dostave sve materijale koji su emitirani u 2011. i 2012. No tu postoji problem jer zakon kaæe da se snimke emisija moraju Ëuvati samo 90 dana. I sad je pitanje - πto Êe VijeÊe uopÊe dobiti i πto Êe moÊi utvrditi. Ljevak se obvezao da Êe ostale pristigle materijale od svih nakladnika VijeÊe detaljno obraditi i donijeti odluku. A kakve te odluke, odnosno sankcije mogu biti? VraÊanje dobivenog novca u Fond, moguÊa prijava DORH-u zbog eventualnih kriviËnih prijestupa i moguÊe oduzimanje koncesija, saæeo je Ljevak. B. MatijeviÊ medijske transakcije »oban kupuje Adria Mediju Zagreb Sanoma Media svoj je udio u tvrtki Adria Media Zagreb, nakladniku licencnih izdanja poput Ella, Cosmopolitana, tjednika Story i njegova luksuznog kvartalnog izdana Story Booka, prepustila ili to uskoro namjerava njemaËkoj kompaniji Gruner und Jahr. U prilog tome govori i povratak donedavnog generalnog direktora AMZ-a Petera van Kola u Nizozemsku, dok ga je na Ëelu zagrebaËke tvrtke krajem sijeËnja naslijedio Alexander Teutsch, generalni direktor Adria Media Holdinga, kojem je zagrebaËka tvrtka tek jedna ispostava, buduÊi da su onu u Ljubljani nedavno veÊ prodali. Za kupnju pojedinih izdanja bila je, navodno, zainteresirana i Styrija koja je, kako doznajemo, razmiπljala o kupovini tjednika Story. No, Adria Media Holding odluËio je prodavati svoju zagrebaËku ispostavu u jednom komadu tako da prodaja pojedinih izdanja ne dolazi u obzir. Kao jedini koji bi mogao biti zainteresiran za kupnju ove nakladniËke kuÊe, u Ëijem su portfelju samo magazinska izdanja, spominje se Robert »oban, vlasnik nakladniËke kuÊe Color Press Group iz Novog Sada, a koji u Hrvatskoj izdaje magazine poput Ljepota i zdravlje, Grazia, Playboy. »oban, kojega zovu i “kraljem tabloida”, pokrenuo je srpski traË-magazin Svet, a danas na prostoru bivπe Jugoslavije ima 78 magazina, tvrtke u 7 dræava, viπe od 300 zaposlenih i vlastitu tiskaru. (ms) NOVINAR BROJ 1-3/2013 7 burza Nova 73 nezaposlena novinara Novinari 21. stoljeÊa nisu joπ ni dobili otkaz niti priliku da svoju egzistenciju koliko-toliko osiguraju primanjima s burze, a prema statistikama Hrvatskog zavoda za zapoπljavanje, u 2013. godini registrirano su do kraja veljaËe nova 73 nezaposlena novinara. Ukupno su na HZZ-u sada registrirana 772 nezaposlena novinara. Samo je njih 56 ove godine izaπlo iz evidencije, πto ne znaËi da su i pronaπli posao, a joπ manje da su ga pronaπli u struci. Pregledom sluæbenih podataka putem aplikacije statistika.hzz.hr, moæe se, naime, doznati da je najviπe novinara odjavljeno s burze jer se nisu redovno javljali na πaltere ili svojim osobnim savjetnicima. Tek manje njih zapoπljava se na neodreeno i to u takozvanim komunikacijskim djelatnostima, πto u pravilu podrazumijeva odnose s javnoπÊu. (ms) NOVINAR BROJ 1-3/2013. 8 u srediπtu Piπe Slavica LukiÊ u srediπtu Kako se vladajuÊi odnose prema javnosti Vlada njeguje maËeko vπtinu Premda je Iako su Ivo Sanader i njegov glasnogovornik Ratko MaËek napustili Banske dvore, “duh maËekovπtine” MilanoviÊ odavno nadæivio ih je. I ne nazire mu se kraj. najavljivao da Êe A “maËekovπtinom” bismo najkraÊe mogli opisati stil njegova vlada u komuniciranja s javnoπÊu uspostavljen u vrijeme bivπeg svemu biti drukËija premijera i njegova spin doktora. Premda je Zoran MilanoviÊ u izbornoj kampanji od prethodne, po najavljivao da Êe njegova vlada baπ u svemu biti drukËija od ulasku u Banske prethodne, po ulasku u Banske dvore on i njegova “besplatna” dvore on i njegova medijska savjetnica Zinka BardiÊ objeruËke su prihvatili “besplatna” Sanaderov stil ophoenja prema javnosti. I sadaπnji se premijer puku obraÊa samo onda kad poæeli neπto priopÊiti, medijska savjetnica a ne kad ga taj puk poæeli neπto pitati. »ini to samo putem Zinka BardiÊ odabranih medija, uz svoenje rizika od nepredvidljivih objeruËke su novinarskih pitanja na najmanju moguÊu mjeru. Njegova medijska savjetnica objeruËke je prihvatila i u prihvatili Sanaderov Sanaderovoj eri pomno odnjegovani oblik “podzemne stil ophoenja: maËekovπtine” - liferovanje informacija podzemnom puku se obraÊaju medijskom kanalizacijom koja teËe od Banskih dvora do samo kad poæele znaËajnijih nacionalnih redakcija, kroz povjerljive telefonske izravne razgovore s odabranim urednicima i pouzdanim neπto priopÊite, ne i inovinarima. Upravo u ovim neformalnim kanalima raaju kad ih puk poæeli se svakodnevne novinske priËe koje se pozivaju na “visoki neπto pitati izvor iz Vlade”. On, “visoki izvor” sakriven iza paravana anonimnosti, danas demaskira koalicijske partnere, sutra πalje poruke PantovËaku, preksutra prekorava ponekog Ëlana vlastite stranke, opovrgava ove ili one zlonamjerne novinske napise ili maπe stisnutom πakom prema sindikalnim liderima koje prokazuje kao lijene, preplaÊene i korumpirane smutljivce s benzinom u lijevoj, a upaljaËem desnoj ruci. Premijer i njegova posebna medijska savjetnica od svojih su prethodnika baπtinili joπ neπto - tijesnu sljubljenost Vladina i stranaËkog PR-a. Kao πto je Ratko MaËek istodobno bio glasnogovornik i Vlade i HDZ-a, pa se rijetko moglo razabrati kad zbori u ime Vlade, a kad u ime stranke, tako je i Ivana Grljak formalna glasnogovornica Vlade te, istodobno, vladajuÊeg SDP-a. Pardon, ovdje ipak valja razjasniti jedan “sitan” detalj. Svaki novinar koji se pokuπao dokopati kakve informacije iz Vlade, ili SDP-a, uvjerio se da je Grljak tek glasnogovorniËki fantom, forma bez stvarnih ovlasti. Formalna glasnogovornica o svemu mora konzultirati stvarnu gospodaricu Vladinih medijskih kanala Zinku BardiÊ, inaËe direktoricu korporativnih komunikacija privatne PR tvrtke Madisson, trenutaËno na privremenom radu posebne premijerove i SDP-ove medijske savjetnice. SDP, stranka koja je prije πest godina, u nekoliko mjeseci RaËanove bolesti i potrage za njegovim nasljednikom, odigrala ulogu pionira korektnog i transparentnog stranaËkog komuniciranja s javnoπÊu, danas na tome polju ozbiljno posrÊe. Nedavna epizoda sa stranaËkim priopÊenjem u kojem se tvrdilo da je dræavna revizija unaprijed obavijeπtena da Êe SDP kasniti s godiπnjim financijskim izvjeπÊem, πto se brzo razotkrilo kao plitka laæ, to najbolje ilustrira. »ini se da je “maËekovπtina”, ne samo dobrano nadæivjela svoga tvorca u Banskim dvorima, veÊ se uvukla i u SDP-ovu centralu, na Iblerov trgu uvodeÊi politiku obmane kao stil komuniciranja te stranke s javnoπÊu. Hrvatsko novinarsko druπtvo veÊ je u prvim tjednima MilanoviÊeve vladavine otvorenim pismom upozorilo na zlokobne simptome perpetuiranja nakaradne prakse zatvorenosti i manipuliranja javnoπÊu ustoliËene u Sanaderovoj eri. Banski su dvori pismo popratili nadmoÊnom ignorancijom. Pola godine kasnije, u srpnju 2012., HND je zajedno s Gongom i Trasparency Internationalom s konferencije za novinare Vladi uputio poziv da poπtuje makar minimalnu mjeru transparentnosti i fair playa prema medijima uvoenjem redovitih konferencije za novinare. Tada se joπ Ëinilo da novu vladu i neiskusnog premijera nije kasno upozoriti da prestane s praksom sanaderovskog komuniciranja s medijima. »inilo se da joπ ima smisla premijera upozoriti da bar jednom mjeseËno (RaËan je to kao premijer Ëinio i ËeπÊe) stane pred novinare i dopusti im da ga svi, a ne samo “pouzdani”, pod jednakim uvjetima propituju o odlukama i potezima Vlade. »inilo se, naime, da joπ ima smisla premijeru i njegovoj medijskoj savjetnici, nekoÊ novinarki, objaπnjavati da bi svakog Ëetvrtka, nakon sjednice Vlade, pred novinare trebali stati jedan ili dvojica ministara iz Ëijih resora su toga tjedna donesene najvaænije odluke i odgovarati na pitanja. Traæili smo samo ono πto je u dræavama Ëijem civilizacijskom krugu navodno pripadamo veÊ uvrijeæena praksa. »inilo se tada da premijeru i njegovoj savjetnici joπ ima smisla objaπnjavati da su novinarska pitanja vrijedan i moÊan komunikacijski alat koji se ne da nadomjestiti ni Twiterom ni Facebookom niti drugim virtualnim svjetovima u kojima virtualna Vlada komunicira s graanima. Na kritike upuÊene na raËun neprozirnog MilanoviÊeva PR aranæmana sa zaposlenicom Madissona Zinkom BardiÊ kao i jednako mutnog aranæmana tadaπnjeg potpredsjednika Vlade Radimira »aËiÊa s PR poduzetnicom Ankicom MamiÊ, MilanoviÊ je uzvratio: Svim ministarstvima i dræavnim agencijama zabranjuje se angaæiranje privatnih PR agencija! To je otprilike kao kad Ëovjeka s teπkom upalom pluÊa dobronamjerno upozore da je samoubilaËki stajati gologlav na kiπi, a on na to odgovori: Pa, dobro, onda Êu izvuÊi ruke iz dæepova. I danas, æele li poslije sjednice Vlade nekom ministru postaviti pitanje, novinari i snimatelji, baπ kao u “najboljim” Sanaderovim vremenima, Ëame na kaldrmi ispred Banskih dvora. Ono πto naposljetku uspijevaju dobiti, tek je letimiËan ministarski pogled, fraza ili reËenica dobaËena u letu, prije nego πto im lica iπËeznu iza zatamnjenog stakla sluæbene limuzine. Predstava pred Banskim dvorima Ëetvrtkom, osim πto zabavlja turiste, podsjeÊa na prizore iz ameriËkih sudskih sapunica u kojima se grozdovi novinara i snimatelja tiskaju pred vratima suda kako bi iz krupne zvijerke koju provode u sudnicu iscijedili makar jednu rijeË. Nakon izjave s poËetka mandata kako savjetniËki posao za premijera obavlja besplatno, na nedavnoj tribini HND-a Zinka BardiÊ ustvrdila je, pak, neπto druga: da za savjetniËki posao dobiva plaÊu i to - od SDP-a. I dok formalna, a u stvarnosti nepostojeÊa glasnogovornica Vlade Ivana Grljak ima status dræavne duænosnice, i kao takva podlijeæe Zakonu o spreËavanju sukoba interesa, stvarna gospodarica Vladinih komunikacija s javnoπÊu, savjetnica s vrlo konkretnim izvrπnim ovlastima, Zinka BardiÊ, tome zakonu ne podlijeæe. Ona nesmetano djeluje u limbu “volonterskog” rada za premijera. Nitko od nje nije zatraæio da u imovinskoj kartici navede tko je i koliko plaÊa. Izvan je dometa Povjerenstva za odluËivanje o sukobu interesa. Ne mora nikome objaπnjavati πto Ëini s povlaπtenim informacijama do kojih kao osoba iz neposredne premijerove blizine svakodnevno dolazi, prenosi li ih svome poslodavcu, privatnoj PR agenciji Madisson i klijentima s kojima ta agencija posluje. Sad, kad je iza ove Vlade veÊ Ëetvrtina mandata, postaje jasno da Banski dvori, kad je posrijedi komuniciranje s javnoπÊu, nemaju ni najmanju namjeru skretati s utabane MaËekove staze NOVINAR BROJ 1-3/2013 9 Podzemna medijska kanalizacija koja teËe od Banskih dvora do znaËajnijih nacionalnih redakcija, kroz povjerljive telefonske i izravne razgovore s odabranim urednicima i pouzdanim novinarima, izvoriπte je svakodnevnih novinskih priËa koje se pozivaju na “visoki izvor iz Vlade” NOVINAR BROJ 1-3/2013. 10 intervju ninoslav paviÊ predsjednik Uprave EPH Razgovarao Ivica Buljan EPH izlazi na burzu »udan je svat taj Ninoslav PaviÊ! Prvo prema ovim novinama i Dakle, i vi ste uπli, uvjetno reËeno, u “zamku πvicaraca”? Nemojte me HND-u iskaæe potpunu ignoranciju, a onda s glavnim urednikom - Pa da, kao i ljudi koji su digli kredite za stanove. Danas tjerati da Novinara provede cijelo poslijepodne tumaËeÊi, objaπnjavajuÊi i ste duæni viπe nego πto ste posudili. Ono πto je dobro i za nas i govorim o govoreÊi o svoj istini o EPH koja je dijametralno suprotna od one za banke jest Ëinjenica da smo stabilizirali odnos prihoda i prevladava u javnosti ili bar meu veÊinom novinara. troπkova i da su nam perfomanse bolje nego prijaπnjih godina. brojkama, one se kojaPaviÊ me primio u svom uredu u Koranskoj ulici zavaljen Ide vam dobro, a ipak ste u nekoliko navrata smanjivali mijenjaju, a o u trosjed i ne baπ dobre volje te se odmah poæalio na loπ zaposlenicima plaÊe, dijelili otkaze… Kako to? tome nije fer tretman koji dobiva od HND-a i Novinara, kazavπi kako se - Kad je kriza, a kriza je duboka i drastiËna, morate viπe bavi politikom, nego strukom, s Ëime se, naravno, smanjivati troπkova, a istovremeno Ëuvati poziciju na træiπtu i razgovarati i zbog HND ne bismo sloæili. To ga je brzo proπlo i ubacio je u petu brzinu razvoj. Dakle, rijeË je ne samo o smanjivanju plaÊa, banaka i zbog kada se poËelo razgovarati o medijima i medijskoj sceni... osigurati nego i o stotinjak sinkroniziranih mjera. Ako vam prihodi PaviÊ kao iz rukava izbacuje podatke i svoje vienje medijske padnu za tridesetak posto, a vi zadræite iste troπkove, onda burze na kojoj se scene, novina, novinarstva... I sve to Ëini bez pauze iako mu, kompanije viπe nema. I toËka. Ali onda nema ni nekoliko nalazi Slobodna. kako sam kaæe, zdravstveno stanje nije baπ kao u mladiÊa. Ukratko, u Novinarstvo je njegov æivot, a kada zavrπi zapoËetu digitalizaciju tisuÊa radnih mjesta. Moæete birati. dogovoru s EPH i joπ nekoliko stvari, kaæe, povuÊi Êe se na neko mirnije Bez brojki I moæda napisati memoare koji bi zasigurno bili Dakle, EPH izlazi iz krize. Moæete li reÊi kolika su ukupna bankama EPH je mjesto... zanimljivo πtivo, jer PaviÊ je veÊ pola stoljeÊa na javnoj sceni u zaduæenja i gdje ste sve investirali? sposobna Hrvatskoj, od sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa do danas. - Nemojte me tjerati da govorim o brojkama, one se mijenjaju, Kakva je situacija u EPH? Prema financijskim izvjeπÊima a o tome nije fer razgovarati i zbog banaka i zbog burze na kojoj servisirati svoje za proπlu godinu, situacija nije zavidna pa je tako dio se nalazi Slobodna. Ukratko, u dogovoru s bankama EPH je dugove. Mi druπtava pod EPH u gubicima. Kolika su kreditna sposobna servisirati svoje dugove. Mi izlazimo polako iz krize, ali izlazimo polako optereÊenja, govori se o iznosima od 398 do 469 restrukturiranje traje i joπ imamo puno posla. milijuna kuna. Moæete li vraÊati dugove? iz krize, ali HoÊete li vratiti plaÊe na staru razinu kada dou - Krediti EPH odnose se samo na naπu investiciju u bolja vremena? restrukturiranje Slobodnu Dalmaciju i zgradu u Zagrebu. Zato je degutantno - Moæda Êemo poveÊavati plaÊe, a moæda Êemo ih traje i joπ imamo sluπati optuæbe da smo “dobili” Slobodnu ili da nismo niπta smanjivati. Sve ovisi o prihodima. I danas na plaÊe i honorare puno posla investirali. Dugove vraÊamo i servisiramo. troπimo oko 40 posto ukupnih prihoda. To ne moæe izdræati NOVINAR BROJ 1-3/2013 ni jedna izdavaËka tvrtka na svijetu. Jesu li plaÊe prevelike ili imamo previπe ljudi Ëija je produktivnost slaba? U svakom sluËaju, morate poveÊati prihode, a to ne moæete bez viπe rada. Ali rada koji donosi Ëitatelja i prihode. Bez prihoda, dakle ekonomske nezavisnosti, nema slobode novinarstva. Ja sam novinar i sve ove godine trudio sam se da ljudi imaju pristojne uvjete, ali moæete onoliko koliko moæete. Neki vaπi novinari i urednici imaju astronomske plaÊe. - Nije toËno. Uostalom, to je jako relativno. Ako netko napiπe tekst ili dva tjedno, a iza njega na tome mora raditi joπ pet ili πest ljudi, onda je i 4000 kuna previπe. Takav komfor vise nije moguÊ. Naπ najbolje plaÊeni novinar je Inoslav Beπker. No, istovremeno je i najjeftiniji. Produkcija mu je fantastiËna, na njegovim tekstovima nema jeziËnih, pravopisnih ni uredniËkih intervencija. To je mjerilo. U novinarstvu, zapravo nema radnih mjesta. Træiπte svaki dan ocjenjuje i novine i novinara. No sada imate i 50 tuæbi koje je pokrenuo Sindikat novinara JL-a i ovih dana je prvo roËiπte. Kako Êete se postaviti? - Ne znam za te tuæbe, vi valjda znate bolje. Eto sada znate. Sindikat vam je predloæio da i vi kao obol izlasku iz krize date svoj doprinos i da se odreknete navodnih sredstava koja dobivate na ime prava na brendove Jutarnji list i Globus? - Sindikat nije niπta predloæio, a kad bi to i uËinio, to bi bila obiËna kleveta jer je teπka podvala koju insinuirate da bilo koja redakcija meni plaÊa bilo πto. Pobrkali ste to s troπkovima centralnog raËunovodstva, prostora, logistike, arhiva... RijeË je meusobnim odnosima redakcija i poduzeÊa. Naravno da niπta ne podvaljujemo i ne insinuiramo, nego samo pitamo na osnovu informacije koje smo dobili. No da ostanemo joπ kod vaπe zaduæenosti. U javnosti se puno priËa, piπe, tvrdi, svjedoËi i kako god hoÊete da ste se zaduæili ulazeÊi u druge projekte, od graevinskih, preko Kamenskog do Adriatica.neta... - Neozbiljno je u razgovoru koji pretendira saËuvati minimum korektnosti i upuÊenosti prenositi traËeve, laæi i prljave konstrukcije. Javnost? Na koju se vi to javnost pozivate? To nije javnost nego sedam, osam frustriranih piskarala koji jedan drugom prosljeuju takve budalaπtine. Mogu samo reÊi da nikada ni jedna kuna nije izaπla iz EPH ili uπla u EPH, a da nije bila direktno vezana za izdavaπtvo EPH. Odlazak WAZ-a Izlazi li WAZ iz vlasniπtva EPH i napuπta li biznis u Hrvatskoj? - U WAZ-u se dogodila vlasniËka promjena u kojoj je jedna obitelj isplatila drugu. Oni su takoer promijenili svoju jugoistoËnu politiku i prodali svoje operacije u Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj i ostali su samo u Hrvatskoj i Maarskoj. Njihovo strateπko opredjeljenje je da izlaze i iz Hrvatske i iz Maarske, samo je pitanje kada i u kojem trenutku. Dakle, rijeπili su se problematiËnih zemalja i koncentriraju se na svoje træiπte, na lokalne i regionalne listove u NjemaËkoj. 11 WAZ-ovo strateπko opredjeljenje je da izlaze i iz Hrvatske i iz Maarske, samo je pitanje kada i u kojem trenutku. Dakle, rijeπili su se problematiËnih zemalja i koncentriraju se na svoje træiπte, na lokalne i regionalne listove u NjemaËkoj. Ja ostajem u EPH. Velika mi je æelja da EPH, koji je u vlasniËkom smislu u posljednjih petnaest godina bio zacementiran, socijaliziram i da tvrtka izae ili burzu, iako za to nije pravo vrijeme. Ili da ima sedam-osam financijskih investitora, prije svega mislim na razliËite fondove intervju ninoslav paviÊ NOVINAR BROJ 1-3/2013. 12 Foto Vjekoslav Skledar Je li rijeË o nekom odreenom roku? - To ne mogu reÊi i to Êemo vidjeti, a sve najviπe ovisi o njihovim unutarnjim odnosima i buduÊim kretanjima na træiπtu. Koje su vaπe opcije? Prodajete li svoj udio, o Ëemu se takoer govori? - Ja ostajem u EPH. Velika mi je æelja da EPH, koji je u vlasniËkom smislu u posljednjih petnaest godina bio zacementiran, socijaliziram i da EPH izae ili burzu, iako za to nije pravo vrijeme. Ili da ima sedam-osam financijskih investitora, prije svega mislim na razliËite fondove. Veliki je teret nositi i ovih pedeset posto, a kamoli viπe od toga. Nemam takav interes. Nadam se da bismo mogli pronaÊi i model u kojem bi dio vlasniπtva mogli imati i naπi urednici, novinari ili direktori. To bi bilo dobro za EPH. U tom smislu puno se govori da i Ivica TodoriÊ ulazi u vlasniπtvo i da je on veÊ suvlasnik EPH. Je li to toËno? - Ponovno. Tko govori? Gdje se to govori puno? Osim vas i ponekog bezveznog i nepismenog tekstiÊa na nekom portalu, to ne tvrdi nitko drugi. Moæda samo onih nekoliko besposlenih lunatika. Ma, naravno da je to glupo i nemoguÊe. Tvrdili su da Êe i TonËi HuljiÊ biti suvlasnik EPH. Postoje u svijetu, ali i kod nas, autori nevjerojatnih teorija zavjere. Zaπto bi se time bavio Ëasopis novinarske struke koji se naziva “struËnim”? Vas se doæivljava kao glasnogovornika krupnog kapitala. ©to kaæete na te kvalifikacije? - Mene se doæivljava? Ma tko me to doæivljava? Nemojte πiriti insinuacije koje nisu dostojne novinarske profesije. Uostalom, kako Êu biti glasnogovornik krupnog kapitala kada ga u Hrvatskoj uopÊe nema?! Novine bez Kolektivnog ugovora i bez statuta Zaπto je Kolektivni ugovor u Jutarnjem listu ukinut? - Zato πto viπe nitko ne moæe poslovati kao prije sedam ili osam godina. Jednostavno, ne moæe. Ili Êemo se promijeniti ili nas neÊe biti. Zaπto Jutarnji nema statut redakcije iako je to zakonska obaveza? - Nisam siguran da nemamo. Ali imamo izvanredan etiËki kodeks. Statut moæemo donijeti i primjenjivati od sutra, ali to je uvijek dvosmjerni kolosijek. Nema prava bez odgovornosti »ini se da ste jako uvredljivi! Pa dobro, onda sitnog kapitala, toga ima... - Da toga ima, ali rijeË je o stotinama tisuÊa ljudi koji æive ili od svog radnog ili intelektualnog kapitala, rijeË je o ljudima koji imaju raËune u banci ili nekretnine. Devedeset tisuÊa obrta, restorana i malih firmi u Hrvatskoj plaÊa porez na dobit, stotine tisuÊa su vlasnici dionica. Svi oni grcaju u krizi. Ako smo mi njihovi glasnogovornici, ako produktivna Hrvatska u nama prepoznaje svoje istomiπljenike, onda smo jako ponosni na to. No mnogi Vam neÊe povjerovati, jer Êe Vas podsjetiti na, primjerice, stav Jutarnjeg lista u vrijeme jesenskog πtrajka dijela sindikata kada je pisao protiv sudionika πtrajka uËitelja, nastavnika... - Nismo mi protiv uËitelja, niti protiv doktora, niti protiv profesora ili sindikata. DapaËe. Ali, æelimo govoriti i onaj dio istine koje moæda neki slojevi baπ ne æele Ëuti. Naπi se novinari zalaæu i za reformu obrazovanja, i reformu zdravstva, i reformu uprave itd. Ako se zalaæemo da Hrvatska bude moderna zemlja i da se promijeni, jer danas je to nerazvijena i zaostala zemlja, to se ne moæe uz zadræavanje postojeÊe neproduktivne redistribucije druπtvenog kapitala. Riganje mrænje Dobro, niste glasnogovornik ni krupnog ni sitnog kapitala, ali imali ste ili imate dobre odnose sa svim politiËarima na vlasti - od Ivice RaËana, Ive Sanadera, Ive JosipoviÊa do Zorana MilanoviÊa - osim svojevremeno s Tumanom. - Glupo mi je objaπnjavati da rad u medijima ultimativno traæi da znate viπe od drugih, a to bez stalne komunikacije s ministrima, menadæerima, premijerima, ne ide. To ne znaËi da se s njima moraπ slagati. Svakog premijera sam poznavao i o svakom od njih imam svoje miπljenje. Jeste li bili prijatelj sa Sanaderom? - On je u svom ophoenju svima govorio “prijatelju”. Poznavao sam ga povrπno joπ davno iz Starta. Nisam s njim bio u loπim odnosima, ali nikada ni u bliskim. On je imao svoj krug. No je li vam pomogao kod kupnje Slobodne Dalmacije? No, u javnosti je stvorena percepcija da ste od toga imali poslovne koristi? Naime, medijska moÊ dovoljno je snaæna da pruæajuÊi podrπku odreenoj politiËkoj opciji istu odvede na vlast, a onda slijedi vraÊanje dugova. - Opet insinuacija. U kojoj je to javnosti stvorena percepcija koju spominjete? Ako je neki od vaπih informatora, a sigurno spadaju u druπtvo velikana profesionalnog i dostojanstvenog novinarstva, rigao mrænju i podlo ogovarao, to doista nemate pravo stavljati na raËun hrvatskoj javnosti koja nije ni zla ni bedasta. Bulaænjenje o vraÊanju dugova i o tome da novine mogu nekoga dovesti na vlast onaj je tip amaterizma i neznanja o tome kako zapravo funkcionira politika i mediji, koje je proteklih godina najviπe naπtetilo uvjerljivosti i kompetentnosti novinarstva. S kim ste bliskiji, s JosipoviÊem ili s MilanoviÊem? - Korektan sam s obojicom. Kako sada gledate na Ivu Sanadera o kojem je svojedobno Jutarnji list pisao sve najbolje, a potom sve najgore? - Nije Jutarnji lis pisao ni sve najbolje ni sve najgore. Otkud vam to? Jeste li prebrojili i proËitali te tekstove? Sanader je imao simpatije veÊine medija u Hrvatske u prvom mandatu kad je demokratizirao rigidni HDZ, poboljπao je suradnju s Europskom Unijom i dinamizirao pregovore. Mediji nisu pogrijeπili kad su podræavali takvu politiku. Uostalom, sjetite se poËetka mandata Jadranke Kosor i njezina rejtinga. Narod, kao i mediji, ima pravo na nadu. Kasnije su se stvari izrodile. Moæe se reÊi da su kraj prvog Sanaderova mandata i cijeli drugi mandat bili problematiËni. To su medij u Hrvatskoj, a najviπe Jutarnji list, ispravno ocijenili. Pa, jeste li vi ranije imali nekih informacija o razmjerima kriminala? - Ne, nije se znalo. Da smo to znali, rado bismo objavili, uostalom kao i sve duge novine. Prvi glas mi je bio o Fimi mediji. »ak su nas u jednim novinama optuæili da smo mi u to upetljani. Objavljeno je da smo preko Fimi medije prihodovali 26 milijuna kuna. Prvi put sam Ëuo za tu agenciju, pa sam provjerio. Naπ ukupni viπegodiπnji promet s njima bio je 800.000 kuna. A oni su obrtali stotine milijuna. Toliko o provjerenim informacijama. SluËajno na “Malo vitra” Jeste li ljetovali sa Sanaderom i kako ste se naπli s njim na jahti “Malo vitra”? - Ma, kakvo ljetovanje! Ja ljetujem sa svojom obitelji. Ne znam koji je brod bio, ali pozvao me preko tajnice da doem. Ljetovao sam u blizini. Doslovce sam u kupaÊim gaÊama doπao na brod, bilo mi je malo neugodno jer tamo je bio i ministar BiπkupiÊ i jedan istaknuti duænosnik EU. Za ta dva sata Sanader je veÊinu vremena proveo razgovarajuÊi na dva mobitela s raznim europskim premijerima. Glupo mi je objaπnjavati da rad u medijima ultimativno traæi da znate viπe od drugih, a to bez stalne komunikacije s ministrima, menadæerima, premijerima, ne ide. To ne znaËi da se s njima moraπ slagati. Svakog premijera sam poznavao i o svakom od njih imam svoje miπljenje - Glupost. Proces oko Slobodne zapoËeo je joπ u vrijeme Vlade Ivice RaËana. Drugo, kakva je to pomoÊ kad za potpuno upropaπtenu firmu istovarite 50 milijuna eura? Slobodna Dalmacija je najbolja privatizacija koja je ikada napravljena u ovoj zemlji. Zaπto? Zato πto je doπao netko tko je bio dovoljno neuraËunljiv da firmu digne nakon πto je bila blokirana, πest godina nelikvidna, insolventna sa 220 milijuna kuna i kada je imala tiskaru koja nije mogla tiskati novine nego u dva dana, redakciju gdje su trËali πtakori… Danas Slobodna Dalmacija nema nijednu lipu duga dobavljaËima te nikakav dug zaposlenicima. Posluje stabilno. Ono πto smo tamo uloæili nikada neÊemo vratiti. Ponosni smo πto smo spasili te slavne i odliËne novine, πto smo saËuvali stotine novinarskih radnih mjesta, ali i nesretni jer nismo smjeli toliko uloæiti. Nismo znali pravo stanje, a dræava i Fond za privatizaciju igrali su vrlo tvrdo. Nismo dobili ni lipe otpisa dugova, poreza itd. Neki bivπi, a i sadaπnji zaposlenici Slobodne s time se ne bi sloæili. Tvrde upravo suprotno. PodsjeÊaju na otkaze, ukidanje dopisniπtava itd. - Naravno da ima onih koji su komforno æivjeli bez rada ili bez rezultata rada. Morali smo stvari dovesti u red. Da nismo, danas ne bi bilo Slobodne. Sigurno je da smo zbog velikih ærtava zasluæili dobiti priznanje za tu privatizaciju. Prije Êete dobiti taj orden nego oprost SpliÊana i veÊeg dijela novinara i zaposlenih πto se Slobodnu Dalmaciju preselili u Dugopolje? - Dugopolje je bila nuænost. Dvije godine smo traæili prostor u gradu, nismo ga naπli. Nitko nam nije htio pomoÊi. Ni Grad ni Æupanija. A morali smo se preseliti. Ne moæete tiskaru visoku 17 metara instalirati na Rivu. Bilo bi potpuno glupo da smo pola redakcije ili pogona ostavili u gradu, a pola preselili u Dugopolje. Dræim da je Dugopolje najpametnija investicija, jer se radi o jedinoj destinaciji u Hrvatskoj kojoj stalno rastu cijene zemljiπta i nekretnina. Nama bi bilo puno jeftinije da se nismo selili, ali morali smo. Æao mi je svih onih koji su protestirali protiv te odluke, propustili su raditi u fantastiËnim, visoko tehnologiziranim prostorima. Nije mi vaæno πto nam neki zamjeraju Dugopolje jer znam da smo napravili najbolje za Slobodnu Dalmaciju. Kutle je proπlost Slobodna je ranije bila u vlasniπtvu Miroslava Kutle koji je bio vaπ partner. Jeste li rijeπili svoje poslovne odnose sa njim? - Pitanje vam je malo neprecizno. Ispada da mi je Kutle bio partner u Slobodnoj. On je iz Slobodne izaπao puno godina prije. Imali smo neke zajedniËke projekte i svi su bili dobri, a nisu bili usmjereni ni protiv koga. Nemamo nikakvih poslovnih odnosa. »ini se oËitim da je tisak u krizi i zbog opÊe ekonomske krize i interneta. Bi li vlast morala i trebala pomoÊi medijskoj industriji i na koji naËin? NOVINAR BROJ 1-3/2013 13 Hrvatsko novinarstvo ima buduÊnost, a ima prostora za joπ dnevnih novina. Samo ih treba pametno i kvalitetno osmisliti. Neiskoriπten prostor je ogroman. Ilustrirat Êu vam kroz brojke Jutarnjeg lista. Svaki dan Jutarnji list proËita preko 340.000 ljudi i ima 910.000 jedinstvenih posjetitelja na web izdanju sa 70 milijuna mjeseËnih ulaza na portal. Ima gotovo 300.000 Facebook fanova. Mobilnu aplikaciju koristi 50.000 ljudi. Ipad aplikaciju joπ 20.000 NOVINAR BROJ 1-3/2013. 14 Biznismen, anarho-liberal i novinar, sve u jednom Doæivljavate li sebe kao moÊnog Ëovjeka? - Da sam moÊan, ne bih radio ovaj teπki i nezahvalni posao. OsjeÊaj moÊi najopasnija je stvar u medijima. Od toga treba bjeæati. Mi moramo biti samo sluge istine i javnosti. Novine EPH su uspjele i lideri su u svim kategorijama izdavaπtva, najveÊim dijelom i zato πto nisu koristile moÊ medija na neprincipijelan naËin. Svi koji su radili suprotno i zloupotrebljavali mediji za osobne ciljeve, osvetniËke pohode, proganjanje ljudi... nestali su s ozbiljne scene. Kakav je vaπ æivotni svjetonazor? - Dræim da sam lijevi liberal, s anarhistiËnim ispadima. »udno kako ste onda zavrπili kao izdavaË... - Stjecajem okolnosti. Uostalom, nisam ja bog zna kakav izdavaË. Puno sam bolji urednik i autor intervju - Osobno imam iskustvo s dotacijama iz razdoblja prije devedesetih. Radi se o novinama poput Poleta koji je odigrao vaænu ulogu u povijesti naπeg novinarstva. Premda smo imali trideset tisuÊa prodanih primjeraka, bez dotacija ne bismo preæivjeli. Radio sam i u Vjesniku koji je imao osamdeset tisuÊa prodanih primjeraka, ali s time se nije moglo preæivjeti, nego je tadaπnje rukovodstvo isposlovalo u Saboru dotacije za papir. Evo, sad nam je smanjen PDV za dnevne novine. »ini mi se da je to maksimum koji se sada moæe uËiniti, a neπto se moralo jer je situacija doista vrlo teπka. Glavno mjesto neslobode, ili glavno mjesto opasnosti za slobodu novinara uglavnom su lokalni listovi, portali i radiostanice koji ovise o tome πto Êe im lokalna vlast dodijeliti. Mislim, za razliku od svih u medijskoj industriji, da savjetnik za medije u Ministarstvu kulture Milan ÆivkoviÊ nazire problem i ima poπtene motive, ali premalo zna da bi donio suvisle zakljuËke. Morate pomoÊi medijima, morate potaknuti i podræati glasila raznih grupa u druπtvu, spolnih , nacionalnih… Ali ne moæete to raditi tako da osnivate komune i pokreÊete dræavne medije. Nikada neÊe uspjeti pomoÊi takvim medijima bez da razvijate velike, ozbiljne i profesionalne medije. Nema malih bez velikih. Sloboda koju stvore veliki mediji ujedno je osvojena sloboda za male medije. No, mnogi ne vjeruju viπe u medijske slobode. I πto vi kaæete, treba li pomoÊ velikim medijima? - Samo oni koji ne poznaju i nemaju uvid u medijsku situaciju u Europi, mogu govoriti o loπoj medijskoj situaciji u Hrvatskoj. Mi imamo ozbiljne, kultivirane i graanski pristojne novine. Sve najveÊe novine - VeËernji list, Novi list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija - takvi su i kada to usporedite sa scenom u ©vicarskoj, NjemaËkoj, Engleskoj, europska scena nam nije uzor. Ondje je tabloidizacija puno veÊa. Mnogi se, dakako, ne bi sloæili s vama, nego tvrde da je zapravo hrvatska medijska scena tabloidizirana? - Oni koji to govore ne znaju πto je tabloidno novinarstvo. Ekonomska kriza je poremetila novinski i tehnoloπki razvoj, jer da je nije bilo, mi bismo sigurno danas imali joπ desetak izdanja i puno jaËe digitalne operacije. No, naæalost, u zadnjih pet godina nismo imali novca za razvoj. Naπa medijska scena nije se dobro prilagodila. Krizi. Neodræiva je organizacija novina koja se suπtinski nije mijenjala Ëetrdeset godina. Neodræivo su nam niski profesionalni standardi i osposobljenost novinara da rade u novim tehnoloπkim i poslovnim zahtjevima. “GrË u æelucu” Smatrate li danas da ste svojedobno promaπili izjavivπi da Êe ljudi dolaziti na posao s grËem u æelucu? Mislite li da se tako moæe motivirati ljude? - To je bila figura, ali trebao sam biti pametniji. Htio sam poslati poruku da ljudi u redakcijama budu spremni na dugu i duboku krizu i da dolazi vrijeme u kojem Êemo morati raditi puno viπe, puno bolje, a za puno manje novca. Dakle, æelio sam osvijestiti svoje direktore, urednike, dossier novinare… Da smo tada doista to razumjeli, a moja je greπka πto moæda nisam na dobar naËin to uspio iskomunicirati, i da smo tada napravili stvari koje smo poËeli raditi tri godine kasnije, danas ne bismo u medijskoj industriji bili u takvim problemima. No, mi smo vrlo grËevito dræali postojeÊe pozicije, postojeÊi naËin rada i vjerovali da se plaÊa moæe zaraditi i s dva tekstiÊa tjedno, da se moæe æivjeti od telefonskih intervjua, da dubinska istraæivanja nikoga ne zanimaju, da se informacije skupljaju po kafiÊima, da Ëitatelje moæemo zadovoljiti “neimenovanim izvorima” itd. ©to bi struka, cehovska udruga i konaËno izdavaËi trebali konkretno poduzeti kako bi se poboljπao status novinara? - Prva i najvaænija stvar je licenciranje. To bi znaËilo podizanje obrazovnog nivoa, struËnih znanja novinara i urednika. Ali, to bi moglo znaËiti i automatsko zdravstveno, socijalno osiguranje, radni staæ za slobodne novinare itd. Treba iznaÊi naËin da se sadaπnja srednja generacija novinara snae u novom vremenu, ali i da se πirom otvore vrata redakcija mladim, talentiranim i obrazovanim klincima. Oni danas nemaju πansu, a mi smo je imali. Ali, i vi sami zapoπljavate jako puno ljudi bez fakultetske diplome. - To je naslijeena praksa koja se jednostavno nastavila. A to nije dobro. Ali, diploma novinara joπ ne znaËi da ste novinar. Mislim da bi se struka, poËevπi od HND-a, s izdavaËima, trebala angaæirati na licenciranju i izboriti za snaæniju zaπtitu autorskih i opÊenito novinarskih prava. Svi imaju zaπtiÊena svoja prava glazbenici, glumci, likovnjaci, samo novinari ne. Svaki kafiÊ plaÊa pauπal na puπtanje glazbe, ali na Ëitanje novina ne. Jeli to moguÊe izvesti? - Naravno. Ima li hrvatsko novinarstvo buduÊnost? Blizu tisuÊu novinara je na burzi. Samo u zadnjih godinu dana propalo je nekoliko novina: Vjesnik, Forum, sada 21. stoljeÊe... - Iskreno mi je æao zbog 21. stoljeÊa. Krivo su krenuli, ali su zadnjim brojevima napravili par dobrih iskoraka u grafiËkom i sadræajnom smislu. No, nisu uspjeli. Treba znati da novine nisu skup Ëlanaka, nego su dobre onoliko koliko je dobar najloπiji Ëlanak u njima. A naravno da buduÊnosti ima, kao prostora za joπ dnevnih novina. Samo ih treba pametno i kvalitetno osmisliti. Neiskoriπten prostor je ogroman. Ilustrirat Êu vam kroz brojke Jutarnjeg lista. Svaki dan Jutarnji list proËita preko 340.000 ljudi i ima 910.000 jedinstvenih posjetitelja na web izdanju sa 70 milijuna mjeseËnih ulaza na portal. Ima gotovo 300.000 Facebook fanova. Mobilnu aplikaciju koristi 50.000 ljudi. Ipad aplikaciju joπ 20.000. Dakle, novine ne da nisu mrtve nego se danas Ëitaju viπestruko viπe nego prije desetak godina. Pred novinama su sjajna vremena, novinarstvo je jaËe nego ikada, ali moramo razumjeti da je rijeË o drukËijem novinarstvu i da papir i kiosk nisu vjeËni Piπe Melisa Skender NOVINAR BROJ 1-3/2013 15 R T Li nova sve gledanije Izuzmemo li ©panjolsku, o Ëijim prihodima u godiπnjem izvjeπÊu RTL Grupe nema podataka, RTL Televizija jedina je unutar Grupe koja je 2012. godinu zakljuËila s minusom i to u iznosu od devet milijuna eura. Godiπnji prihod RTL-a Hrvatska u iznosu od 31 milijun eura za 16 je posto manji od prihoda u 2011. godini. Puno bolje ne stoji ni Nova TV koju je tijekom 2011. Central Europian Media Enterprises (CME) financirao u ukupnom iznosu od 74 milijuna kuna. Prema godiπnjem izvjeπÊu CME Grupe, prihodi Nove TV pali su 11 posto u odnosu na proπlu godinu i u 2012. iznose 54,6 milijuna ameriËkih dolara ali posluju loπe NOVINAR BROJ 1-3/2013. 16 Na RTL Televiziji, kao i na Novoj TV, radi deset puta manje ljudi nego na HRT-u, a sliËan je omjer vjerojatno i u Informativnom programu komercijalnih i javne televizije. Ipak, rezultati istraæivanja kvalitete medija QUDAL, objavljeni u sijeËnju ove godine, pokazuju kako se najboljim informativnim sadræajem i dalje smatra onaj HTVov. Neovisno o gledanosti i joπ kojeËemu, HTVovoj redakciji Informativnog programa, ispada tako, joπ uvijek se najviπe vjeruje ZabrinjavajuÊe je kako najveÊe medijske korporacije o svojem poslovanju i politici prema javnosti, Ëak i onoj strukovnoj, komuniciraju kao Borg, jedinstveno i preko glasnogovornika. Ne znaËi kako kolege iz PR-a nisu vrhunski, profesionalno i na vrijeme isporuËili odgovore na gotovo sva postavljena pitanja, ali takav naËin komuniciranja ostavlja malo prostora za bilo kakva propitkivanja. Nismo tako dobili priliku razgovarati ni s Ivom GaËiÊ, direktoricom Informativnog programa Nove TV, koja je bila u velikoj guævi jer, uz redovni posao, u jeku su i pripreme novih projekata o kojima se joπ ne smije govoriti. Nismo razgovarali ni s glavnim urednikom RTL Televizije Ivanom LovreËekom, zbog politike kuÊe da netom prije objave godiπnjih financijskih izvjeπÊa ne komunicira s javnoπÊu, a koja vrijedi na razini cijele RTL Grupe. Odgovori na pitanja ipak su stigli, a u meuvremenu su objavljena i godiπnja izvjeπÊa, ali ne RTL Televizije ili Nove TV, veÊ njihovih vlasnika, gdje se spominje i njihovo poslovanje u Hrvatskoj. Izuzmemo li ©panjolsku o Ëijim prihodima u godiπnjem izvjeπÊu RTL Grupe nema podataka, RTL Televizija jedina je unutar Grupe koja je 2012. godinu zakljuËila s minusom i to u iznosu od devet milijuna eura. Godiπnji prihod RTL-a Hrvatska, u iznosu od 31 milijun eura, za 16 je posto manji od prihoda u 2011. godini. Puno bolje ne stoji ni Nova TV koju je tijekom 2011. Central Europian Media Enterprises (CME) financirao u ukupnom iznosu od 74 milijuna kuna. Prema godiπnjem izvjeπÊu CME Grupe, prihodi Nove TV pali su 11 posto u odnosu na proπlu godinu i u 2012. iznose 54,6 milijuna ameriËkih dolara. No podatke je teπko usporeivati jer dvije korporacije vode razliËite raËunovodstvene politike. Tako je RTL Hrvatska u 2012. prihodovao oko 235 milijuna kuna i godinu zakljuËio sa 68 milijuna kuna minusa. Nova TV zaradila je 315,6 milijuna kuna i u knjigovodstvenom je plusu od 34 milijuna kuna, πto je unutar CME Grupe najslabiji financijski rezultat. Prema posljednjim zasad javno dostupnim godiπnjim izvjeπÊima, RTL Hrvatska u 2011. imala je poslovne prihode od 269,8 milijuna kuna, dok je Nova TV iste godine uprihodila 331,3 milijuna kuna. Kako je osnovni izvor prihoda obije kompanije prodaja oglasnog prostora, usporedba s podacima o ukupnim neto investicijama u TV oglaπavanje na web stranici HURA-e, pokazuje kako su dvije komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom uzele 79 posto ukupnog iznosa uloæenog u televizijsko oglaπavanje tijekom 2011. KaotiËni podaci Podaci o gledanosti prava su zbrka pa smo se oslonili na one objavljene na sluæbenim stranicama vlasniËkih korporacija. Tako je, prema podacima CME Grupe o gledanosti u ciljanoj skupini od 18 do 49 godina, Nova TV proπle godine bila tek neπto gledanija u Hrvatskoj nego programi CME Grupe u Rumunjskoj gdje imaju uvjerljivo najniæi udio u gledanosti. U Hrvatskoj je Nova, meutim, neprikosnoveni lider i u 2012. dræi uvjerljivo prvo mjesto u gledanosti tijekom udarnog termina, ali i tijekom dana. dossier dossier Tijekom iste godine, stoji na stranicama CME Grupe, RTL Televizija u prosjeku je bila drugi najgledaniji program u Hrvatskoj. Na razini cijele RTL Grupe gledanost hrvatskog RTL-a unutar ciljane skupine takoer je neπto veÊa od one na najslabijem, francuskom træiπtu. Ipak, usporedimo li 23 posto Francuza sa 25,5 posto hrvatskih graana, jasno je gdje je RTL-ova televizijska publika brojnija. Kad spominjemo “zbrkane” podatke o gledanosti televizijskih programa u Hrvatskoj, onda prije svega mislimo na razliËite kriterije. Zrinjka Peruπko, predstojnica Centra za istraæivanje medija i komunikacije pri Fakultetu politiËkih znanosti, u svojem se monitoringu medija, objavljenom u sijeËnju proπle godine, pozvala na AGB Nielsen podatke za populaciju gledatelja starijih od Ëetiri godine. Prema tim podacima, gledanost Nove TV stagnirala je od 2003. do 2006. godine od kada je u stalnom porastu. RTL koji je u 2005. godini imao rekordnu gledanost, iako i dalje manju od Prvog programa Hrvatske televizije, od tada stalno stagnira da bi mu gledanost u 2011. bila 17,4 posto, bitno manje od Prvog HTV-ova programa. “Prije svega, naπa ciljna skupina gledatelja je ona od 18 do 49 godina. PojedinaËna gledanost svih televizija koje su postojale 2005. godine smanjila se u odnosu na godine koje navodite (od 2005. do 2011. op.a.). Ali pritom morate znati da su 2005. na træiπtu postojala samo 4 nacionalna kanala, a danas ih ima Ëak 11. Penetracija kabelskih kanala i IPTV kanala u istom je razdoblju porasla nekoliko puta. To se zove fragmentacija træiπta, i posljedica je procesa digitalizacije. Ne postoji ni jedno europsko træiπte koje se nije suoËilo s tim problemom ili izazovom - ovisno o kutu gledanja. Mi se s time vrlo dobro i uspjeπno znamo nositi, πto smo dokazali pokretanjem kanala RTL 2”, odgovorila nam je RTL-ova glasnogovornica Nataπa RoksandiÊ. Nova TV iste podatke komentira bitno razliËito jer oni je predstavljaju kao jedinu televiziju Ëija gledanost od 2005. do danas stalno raste. Glasnogovornica Ana BlaæeviÊ poslala nam je i “update” za proπlu godinu: “Nova TV Grupa najgledanija je u 2012. godini i u udarnom terminu gdje ima udio 36,9% i u cijelom danu s udjelom od 29,5%. Nova TV kanal bio je najgledaniji u 2012. i u udarnom terminu (udio 32,7%) i u cijelom danu (udio 24,6%), a Doma TV je ostvarila 20% porast gledanosti u odnosu na 2011. Dnevnik Nove TV je nastavio biti lider na træiπtu s prosjekom od 15% gledatelja sa 39,8% udjela, πto znaËi otprilike 622.200 gledatelja svaki dan. Poslijepodnevne vijesti su gotovo dvostruko, a veËernje vijesti viπe od dvostruko gledanije od konkurencije. ‘Provjereno’ je nastavilo svoj uspjeh i u petoj sezoni. Kad govorimo o serijama, meu 10 najgledanijih u 2012. Ëak 8 ih je bilo u programu Nove TV: ‘Larin izbor’ kao najgledanija serija, a slijede ‘Ljubav i kazna’, ‘Izgubljena Ëast’ i ‘Lud, zbunjen, normalan’. Meu 10 najgledanijih formata u 2012. su i dvije K1 borbe koje smo emitirali te jedna od epizoda ‘Larina izbora’. Takoer, najviπe gledatelja koji su 2013. doËekali pred malim ekranima, odabrali su upravo Novu TV”, pohvalili su se na prvoj komercijalnoj televizije s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj. Jedina na natjeËaju “Nova TV osnovana je 1999., kada se prijavila na natjeËaj, i moram istaknuti da smo tada bili jedini koji su se prijavili. To je bio natjeËaj za koncesiju na nacionalnoj razini. DioniËari su bili Europa Press Holding, VeËernji list, Jadran film, Croatia film, Gama studio, koji je davao tehniËku podrπku, Croatia Records, Miroslav LiliÊ, Tomislav MarËinko i Sportske novosti. Tih devet dioniËara imalo je svoje dionice od pet, deset i petnaest posto”, izjavio je u Vijencu, Ëasopisu Matice hrvatske 2001., Miroslav LiliÊ, jedan od suvlasnika i prvi direktor Nove TV, otkrivajuÊi u istom razgovoru i druge zanimljive Ëinjenice o prvoj komercijalnoj televiziji s dosegom ravnim HTV-ovu. Godinu dana nakon poËetka eksperimentalnog emitiranja programa, Nova TV je od teritorija pokrivala samo veÊe hrvatske gradove ili, kako se LiliÊ izrazio, 72 posto gledatelja. »injenica je, naime, da je Nova TV umalo izgubila koncesiju tek πto ju je dobila jer nije imala nikakve tehniËke uvijete za poËetak emitiranja programa, πto je bio jedan od kriterija za koncesiju. Novu TV je kroz Operativnu kompaniju podigao Ivan ∆aleta sa svojim ulaganjima. Naime, kako Êe u svojem intervjuu za Slobodnu Dalmaciju 2002. objasniti direktor Operativne kompanije Ivica BlaæiËko, tadaπnji dioniËari nisu mogli niti htjeli uloæiti novac pa su odluËili potraæiti strateπkog partnera koji je spreman investirati novac u stvaranje tog projekta. “Nova TV i Operativna kompanija potpisali su ugovor na pet godina, s moguÊnoπÊu produljenja, a njime su regulirani meusobni odnosi prema kojima OK kupuje program i nabavlja odaπiljaËe za emitiranje, te vodi pravne, financijske i sve ostale poslove, a zauzvrat raspolaæe marketinπkim prostorom”, rekao je BlaæiËko dok su na Novoj veÊ tada poËeli prvi problemi sa suvlasnicima koji su potpisali ugovor o koncesiji, toËnije njihovim nasljednicima koji su u jednom trenutku, krajem 2001., poæeljeli raskinuti ugovor s ∆aletom. Naime, vlasniËka se struktura stubokom promijenila kako u istom razgovoru svjedoËi BlaæiËko: “Poanta je u tome πto su meu dioniËarima Nove TV, ‘stvarnim i fiktivnim’, isti ljudi s kojima je Vinko GrubiπiÊ gradio OTV.” Iste godine ∆aletine su tvrtke poËele kupovati dionice Nove TV, πto je dodatno zaoπtrilo odnose s Vinkom GrubiπiÊem. Razlaz od GrubiπiÊa Nakon oËiglednog razilaæenja s GrubiπiÊem, koji je bio vlasnikom i 40 posto vijesti CCN-a, a koje je Nova TV prenosila umjesto ulaganja u vlastiti informativni program, 2003. godine Hrvatska je preplavljena jumbo-plakatima koji su predstavljali nova lica informativnog programa Nove TV: Mirjanu Hrgu, Saπu Kopljara, Branka VukπiÊa koji je, kao direktor programa Nove TV, pokrenuo i Informativni program. “Na Novu TV me zvao u nekoliko navrata tadaπnji suvlasnik Ivan ∆aleta. Prije nego πto sam se odluËio na prelazak iz Vjesnika, s ∆aletom, osobom nevjerojatnih sposobnosti, suraivao sam na dva projekta. Nakon ta dva projekta zadovoljstvo je bilo obostrano i ∆aleta mi je NOVINAR BROJ 1-3/2013 17 predloæio da postanem direktor programa Nove TV. Sloæili smo se da ozbiljna televizija, televizija koja Êe konkurirati HTV-u, treba imati jak domaÊi program. Krenuli smo s pripremama za gradnju studija u Vukovarskoj, a potom i u pokretanje informativnog programa. Sve vrijeme priprema domaÊeg programa vodile su se povrπinske, lako vidljive, i podzemne, zakulisne bitke. Ali ne izmeu Nove TV i Operativne kompanije. Sukobio se ∆aleta s onima koji su htjeli novac i utjecaj na program, a da nisu uloæili niπta”, reÊi Êe danas Branko VukπiÊ, laburist na Ëelu saborskog Odbora za medije. Naime, do 2003. Nova TV je, uz CCN-ove vijesti i otkupljene sportske prijenose, emitirala uglavnom strane filmove i serije. Osim Story Super Nove, u suradnji s nizozemskim nakladnikom Sanoma Magazines, koja je u Hrvatskoj tada poËela izdavati tjednik Story, potpisan je i ugovor s vanjskom producentskom kuÊom Kamera koja je trebala proizvoditi informativni program koji Êe naplatiti dijelom od reklama, dok Êe ostatak troπkova plaÊati ∆aletina Operativna kompanja. Osim Miljenka Manjkasa u Kameri su udjele imali Mirjana Hrga, Saπa Kopljar, Branko VukπiÊ, Andrej Rora i Petar Vlahov. “Kamera je bila zamiπljena kao producentska tvrtka u podjednakom suvlasniπtvu, Ëini mi se, πestorice novinara, urednika i producenata koja Êe raditi informativni program Nove TV. Koncept je bio zamiπljen idealistiËki, pa je, naravno, u praksi poËeo pucati. Ideja da se Manjkas angaæira na Novoj TV bila je ∆aletina. Prihvatio sam je jer sam mislio da mogu pomiriti nepomirljive svjetonazore. S ove distance smatram da je model koji smo pokuπavali provesti na Novoj bio u onim okolnostima neprovediv. Razlazu je presudilo i razliËito poimanje novinarstva te, naravno, odnosi Kamere i ∆alete, odnosno Operativne kompanije koja je upravljala Novom TV”, kaæe VukπiÊ dodajuÊi kako ni danas ne bi æelio govoriti o detaljima svega πto se tada dogaalo, a dogodilo se da je za manje od par mjeseci ∆aleta odustao od aranæmana shvaÊajuÊi kako ambiciozno zamiπljen informativni program s HRT-ovim prebjezima nije ni blizu tome da jednoga dana poËne pokrivati makar dio troπkova proizvodnje, o Ëemu je svjedoËila i slaba gledanost. Atentat na ∆aletu “Mi koji smo ostali, ali i uz pomoÊ onih koji su ranije otiπli, uspjeli smo kreirati proizvod koji se, na kraju, odliËno prodao. Informativni program Nove TV, uz sasvim oËekivane nespretnosti u samome poËetku, iz dana u dan je bio gledaniji i sve utjecajniji. Postavili smo nove standarde, nove, u Hrvatskoj tada joπ neprakticirane forme. Bili smo provokativniji od HTVa. Uveo sam dva voditelja u srediπnji dnevnik, prva javljanja uæivo. O komentarima Glavom kroz ekran joπ danas govore ljudi na ulici. Zaustavljaju me, uvjereni da sam prije neki dan izrekao posljednji. A tomu je proπlo devet godina. Rado se prisjeÊam tih vremena. Osim sukoba na koje smo troπili previπe vremena. Uostalom, sve je zavrπilo pucnjavom i ranjavanjem ∆alete. I tu je pravna dræava zakazala”, zakljuËuje VukπiÊ jer nikada nije otkriveno tko je pucao u ∆aletu. I drugi su suvlasnici Nove TV 2003. godine bili ærtve sliËnih napada, pa je tako suvlasniku EPH Ninoslavu PaviÊu netko Ulaæu u informativni servis “RTL Televizija svjesna je znaËaja informativnih emisija u hrvatskom druπtvu, pa stoga svake godine izdvaja znaËajan budæet za informativan program. Svaka minuta informativnog programa izuzetno je skupa pa se okvirno radi o viπe stotina milijuna kuna koje su od 2004. do danas uloæene u taj segment programa ili 20 posto ukupnog budæeta”, na pitanje o tome koliko se ulaæe u informativni program, stigao je odgovor voditeljice Odjela PR-a i marketinga RTL Televizije. “Za RTL Televiziju radi oko 300 zaposlenika, od toga stotinjak u Informativnom programu”, piπe Nataπa RoksandiÊ u istom mailu. “O iznosima koje ulaæemo u informativni program ne moæemo govoriti, ali osnovnu razliku u iznosima Ëine prihodi od televizijske pretplate kojom raspolaæe javna televizija. UnatoË tome, s manjim sredstvima postiæemo znatno bolje rezultate. Naime, podaci o gledanosti veÊ dulje pokazuju kako se naπa produkcija razvija u pravom smjeru jer se veÊina gledatelja za nju opredijelila”, odgovara voditeljica korporativnih komunikacija Nove TV Ana BlaæeviÊ na pitanje koliko ulaæu i kako bi svoju produkciju usporedili s HTV-ovom “maπinerijom”. Nova TV ukupno zapoπljava 300 ljudi, a neπto viπe od treÊine njih pripada Odjelu informativnog programa dossier dossier NOVINAR BROJ 1-3/2013. 18 “Financijska podmetnuo bombu pod automobil. Nakon πto je zavrπio u koje su ovamo doπle, nije imala ni u peti koristiti bilo kakve pozicija HRT-a u bolnici zbog posljedica ranjavanja, Ivan ∆aleta, koji je do domaÊe know how modele i ideje. Oni su doπli s vlastitim tada tvrdio kako ne namjerava prodavati svoj udio u Novoj idejama o tome kako bi njihova hrvatska ispostava trebala nesrazmjeru je s TV, naglo je promijenio miπljenje. raditi i u to πto su oni sebi zamislili bilo je nemoguÊe veliËinom programski ili menadæmentski intervenirati”, govori o iskustvu s RTL-om Ana BabiÊ. hrvatskog træiπta, Prodaja Nove TV Na pitanje zaπto su uopÊe morali ulaziti u natjeËaj za Novu TV je poËetkom 2004. kupila CME Grupa nakon πto jer je u znatnoj i je samo koji mjesec ranije izgubila na natjeËaju za koncesiju s bilo kojom od inozemnih televizija, a pregovarali zapravo presudnoj nacionalnu koncesiju koja je dodjeljena RTL Grupi. su s viπe njih, Keber je ponudio logiËan odgovor: “Traæio se mjeri osnaæuju Direktorom Nove TV imenovan je Branko »akarmiπ, inaËe ozbiljan koncesionar koji veÊ ima televizijsku proizvodnju jer subvencije. Zato programski direktor dvaju slovenskih kanala u vlasniπtvu su do tog trenutka postojala samo grozna iskustva s naπe miπljenje i naπ CME Grupe, POP TV-a i Kanala A. Krenulo se s intenzivnim koncesionarima poput OTV-a ili Nove TV. Bio je to zapravo stav definitivno ulaganjem u proizvodnju domaÊeg programa. U to doba s beauty contest, gledalo se tko Êe ponuditi najljepπu emitiranjem kreÊe i serija “Naπa mala klinika” koju je Branko programsku πemu.” odreuje upravo –uriÊ najprije radio u koprodukciji s POP TV-om, a potom s Kako su pak TodoriÊ i Tedeschi postali suvlasnici jedne financijska situacija, Novom TV. Direktor programa u kolovozu 2004. postaje Siniπa nacionalne televizije, Ana BabiÊ i Keber objaπnjavaju u kojoj financijska Svilan, a urednica Informativnog programa Iva GaËiÊ. Na Ëinjenicom da je ovaj moÊan dvojac mogao uspjeπno lobirati prednost javne Novoj TV poËinju se prikazivati i sporne emisije producentske i u javnosti, a i kod stranog partnera. Prema Zakonu o Core Media; “Jedan na jedan” s Alkom Vuicom, politiËko- telekomunikacijama iz 1999., po kojem je raspisan natjeËaj, televizije u kuÊe zabavni show “U sridu”, za koji Hloverku Novak SrziÊ uostalom, vlasnik elektroniËkog medija moglo je biti samo neravnopravan optuæuju da ga je ureivala honorarno iako zaposlena na trgovaËko druπtvo u kojem ni jedan od suvlasnika nema udio poloæaj na træiπtu HTV-u, emisija “Dvoboj” te “Istraga” koju je kao autor za veÊi od treÊine ukupnog udjela, dakle morao se skupiti stavlja komercijalne Core Mediju potpisivao Andrej Rora. Druga dva bivπa HTV- konzorcij. Na istu je mjeru bio ograniËen i strani kapital. No, Petar Vlahov i Mirjana Hrga, radili su emiju “Meta”, a kako se biranje koncesionara oteglo na drugi krug nakon πto televizije u ovca, bivπa je “motriπtarka” osim toga vodila Vijesti i ureivala su RTL i TV Moslavina dobili isti broj glasova vijeÊnika u Hrvatskoj”, smatra autorsku emisiju “Epicentar”. prvom, promijenio se i Zakon pa je tako onaj o telekopredsjednik Uprave Nasuprot kadrovskoj politici CME Grupe, konkurencija munikacijama zamijenjen Zakonom o elektroniËkim Nove TV Draæen koja je 2004. poËela emitirati svoj program, odluËila se za medijima koji nije ograniËavao vlasniËke udjele. MavriÊ dok su na potpuno drukËiji pristup, kako nam je objasnio prvi urednik Informativnog programa RTL Televizije, Robert TomljenoviÊ: Sprdnja s Nijemcima RTL Televiziji joπ “Nisam htio krenuti u informativni program s veÊ poznatim “Mi smo se veÊ u toj prvoj fazi znali otvoreno sprdati s radikalniji, ali TV zvijezdama drugih televizija, jer ako æeliπ brendirati svoj njima kad bi se na tim sjednicama NO govorilo o programu, optimistiËni: “Prije program, moraπ stvoriti svoja lica kojima se vjeruje. Zato sam da Êe to sve zavrπiti na æutilu, seksi telefonima i televizijskog svega, smatramo iπao na stvaranje jedne mlade, nove ekipe za koju i danas prodaji. Prvo vrijeme, dok joπ nije bilo tog VujiÊeva zakona, da je bila iznimno talentirana.” Na natjeËaj za novu nekako smo se i mogli hrvati. I Tedeschi nas je stalno da je HRT znaËajno mislim nacionalnu TV koncesiju, odnosno privatizaciju TreÊeg podræavao, on je imao neke dobre namjere. Ali jedina zadaÊa naπtetio træiπtu programa HTV-a, osim CME i RTL Grupe javile su se i druge menadæera koje je RTL Grupa postavila u Hrvatskoj jest poslati svojom cjenovnom internacionalne medijske korporacije, meu kojima i πvedski izvjeπÊe s nekim brojkama koje Êe izgledati OK. Nema tu politikom. Ipak, SBS kao i News Corporation Roberta Murdocka u konzorciju razgovora o kvaliteti ili edukativnoj ulozi, πto smo mi negdje vremena su se s Hrvatskim telekomom i Tvornicom duhana Rovinj. RTL- nauËili, zapamtili. Vaæno da je jeftino i isplativo za oglaπivaËe. ovi hrvatski partneri bili su Splitska banka, Podravka, Emil Tako smo, nakon πto je RTL-u omoguÊeno da se upiπe kao promijenila s Tedeschi, Ante TodoriÊ i tvrtka Pinta, odnosno Ana BabiÊ i 100-postotni vlasnik, ostali bez ikakva uporiπta. Od novim zakonom o Dobrivoje Keber, koji su autori i programske koncepcije s programske dokumentacije koju smo predali na natjeËaj, koja HRT-u i novom kojom je RTL u drugom krugu preglasao kutinsku TV se ljudima dopala, pa osvojila i neke glasove, nije ostalo niπta”, kaæe Keber koji je s Anom BabiÊ imao 25 posto u RTL Televiziji, upravom. Prvi Moslavinu i osvojio koncesiju. a s tako visokim udjelom nisu mogli financijski pratiti pravilni koraci su Miss programske osnove dokapitalizaciju koja je uslijedila. poduzeti, ali “Uloæili su za poËetak milijune eura u opremu ne “Koncept je iz danaπnje perspektive definitivno bio vjerujemo da HRT nadobudan. Najprije smo se nadali kako Êemo se uz domaÊe razmiπljajuÊi kako Hrvatska ima tek 4,5 milijuna stanovnika treba proÊi dug put partnere uspjeti izboriti za jednu, recimo pristojniju, od kojih polovica joπ ne moæe ni gledati program. Jer tako se televiziju na kojoj Êe biti moguÊe istraæivati, to radi, tako oni to rade svugdje, po istoj πpranci, ne treba se o kako bi ispunio komercijalnu gdje Êe informativni program biti nezavisan, a ovaj zabavni tome ni misliti. Na taj naËin prvo su se rijeπili nas, jer mi smo ulogu javne i komercijalni dio dopuπtati malo medijskog bili najslabiji. Zatim Splitske banke i Podravke”, nastavlja televizije“ eksperimentiranja. Naravno, brzo smo shvatili da od toga neÊe Keber s priËom kako je Pinta izaπla iz RTL Televizije i prije biti niπta jer ni jedna od tih velikih medijskih korporacija, poËetka emitiranja programa. Na televiziji je ipak ostao, uvjetno reËeno, “njihov kadar”, ljudi koje su sami vrbovali da se prikljuËe projektu, a meu njima i prvi urednik Informativnog programa, Robert TomljenoviÊ: “RTL vijesti su odmah od poËetka imale veliku gledanost, prvih par mjeseci to je bio najgledaniji RTL-ov program. RTL vijesti su dobrim djelom promijenile naËin na koji se radi news program u Hrvatskoj, u to sam siguran i to potpisujem. Tko æeli dokaze, neka samo pogleda kako su izgledali HTV-ovi dnevnici, pa i vijesti Nove TV, do 30. travnja 2004., a kako nakon toga. RTL-ove Vijesti od poËetka su imale drukËiji pristup odabiru i obradi vijesti, naglasak je uvijek bio na onome πto Êe imati utjecaj na æivote ljudi, a donijele su i pomake u produkciji informativnog programa, posebice πto se tiËe slike. »injenica je da su upravo RTL Vijesti kao standard uvele live javljanja i breaking news, ali svrsishodne i opravdane, a ne poput danaπnjih live javljanja na svim televizijama koja su mahom sama sebi svrhom. Unutar informativnog bio je i sportski program. Tada je RTL kupio prava na gostujuÊe utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, pa mogu spomenuti kako smo i tu pomaknuli granice. To nije topla voda, ali mi smo prvi u Hrvata uveli temeljite analize utakmice s komentatorima na terenu i struËnim gostom sukomentatorom, Zvonimirom Bobanom, te duænu paænju dali grafici, πto je sada sve HTV-ov standard. Ne znam zaπto to prije nisu radili”, govori TomljenoviÊ o svojem mandatu za kojega je postavio redakciju, te ne zaboravlja spomenuti ni prvo suËeljavanje predsjedniËkih kandidata Jadranke Kosor i Stipe MesiÊa 2005. godine kad su uπli u drugi krug. TomljenoviÊ tvrdi kako je to do danas ostala najgledanija televizijska debata politiËkih kandidata u Hrvatskoj, a NOVINAR BROJ 1-3/2013 19 zadovoljan je i Ëinjenicom da je veÊina ljudi s kojima je od poËetka dizao informativni program i ostala na RTL Televiziji. Meu njima su i danas glavni urednik Ivan LovreËek kao i Igor BobiÊ koji je 2010. imenovan njegovim zamjenikom, te Ana BrdariÊ, Æeljka »iËak, Jasmina Kos, Ana BuliÊ.... Vijesti za profit Nakon neπto manje od godine dana emitiranja programa TomljenoviÊ se ipak odluËio povuÊi iz novinarstva i prihvatiti mjesto direktora u producentskoj kuÊi Ring Multimedia. Na pitanje πto danas misli o programu RTL Televizije, odgovara vrlo diplomatski: “Razlika je u Ëitavom programskom konceptu, ja to jesam, moæda i u skladu sa svojim BBC-jevim backgroundom, vidio kao ozbiljnije, analitiËnije vijesti, ali mislim da je to i dalje dobro, razliËito od konkurencije. Danaπnje vijesti RTL-a viπe targetiraju mlau publiku, za razliku od vremena kada sam ih ja postavljao.” Iste 2005. godine, kad Robert TomljenoviÊ odlazi s RTL Televizije, Nova TV kreÊe s enormnim ulaganjima u svoj informativni program. Evo πto je u intervjuu za æenski tjednik Gloria o tome kako je smiπljala koncept informativnog programa i tko joj je bio uzor, ispriËala Iva GaËiÊ: “Za boravka u Americi (gdje je bila na profesionalnom usavrπavanju u viπe navrata op.a.) proπla sam sve nacionalne televizije koje ondje neπto znaËe i s njihovim vodeÊim ljudima provela kvalitetno vrijeme. Oduvijek me Amerika vuËe, oboæavam njihov stil televizijskog novinarstva. Brzi su, dinamiËni i sve πto ima veze s televizijom smislili su Amerikanci. A kako oni postavljaju standarde, logiËno je da ih koristimo kao inspiraciju.” Podaci o gledanosti prava su zbrka pa smo se oslonili na one objavljene na sluæbenim stranicama vlasniËkih korporacija. Tako je, prema podacima CME Grupe o gledanosti u ciljnoj skupini od 18 do 49 godina, Nova TV proπle godine bila tek neπto gledanija u Hrvatskoj nego programi CME Grupe u Rumunjskoj gdje imaju uvjerljivo najniæi udio u gledanosti. U Hrvatskoj je Nova, meutim, neprikosnoveni lider i u 2012. dræi uvjerljivo prvo mjesto u gledanosti tijekom udarnog termina, ali i tijekom dana. Iste godine, stoji na stranicama CME Grupe, RTL Televizija u prosjeku je bila drugi najgledaniji program u Hrvatskoj NOVINAR BROJ 1-3/2013. 20 VijeÊanje preko veze Kao Ëlan VijeÊa za telekomunikacije 1999. za dodjeljivanje koncesije Novoj TV glasao je nekadaπnji savjetnik predsjednika Franje Tumana IviÊ PaπaliÊ. Mnogi su u to doba bili uvjereni kako je upravo njegova odluka bila presudna da Nova TV potpiπe ugovor o koncesiji na 10 godina, iako u tom trenutku nije zadovoljavala ni osnovne tehniËke uvjete propisane natjeËajem. Protiv odluke VijeÊa koje je od telekomunikacijskog preimenovano u VijeÊe za elektroniËke medije, i to usred procedure dodjele koncesije RTL Televiziji, konzorcij Kanal 3, koji se takoer natjecao za koncesiju, prigovorio je Upravnom sudu. Prema rijeËima Marijana KostrenËiÊa, RTL Hrvatska dobila je koncesiju zahvaljujuÊi Ivi JosipoviÊu koji je tada bio jedan od Ëlanova tog tijela Dok je Informativni program postajao nositelj strategije razvoja Nova TV Grupe, RTL Televizija od VijeÊa je ishodila dozvolu da izmijeni, odnosno dopuni svoju programsku osnovu, a njezin se informativni program sve viπe udaljava od takozvane visoke politike prema reportaænom novinarstvu. Glavni urednik programa RTL Televizije Ivan LovreËek u intervjuu za tjednik Globus prije neπto manje od tri godine objasnio je tu strategiju: “RTL je informativnom programu dao vaæno mjesto. Htjeli smo se odmaknuti od standardnih formi izvjeπtavanja koje su tada bile prekrute i pokazati gledateljima da postoji drukËiji naËin izvjeπtavanja i priËanja ozbiljnih priËa, æivlji, raznolik, a jednako kvalitetan.” Koji put se u tome i pretjeralo. Ostat Êe tako zapamÊena sjajna reportaæa o rodama u Maloj Ostrani, RTL-ove novinarke Karle KamenjaπeviÊ, ali i trakavica koja je uslijedila o Malenoj πto je dva tjedna Ëekala svog Rodana, a o Ëemu su RTL-ovi novinari izvjeπtavali gotovo svakodnevno. Te ima li muæjak rode - Rodan, ljubavnicu, je li Malenoj slomljeno srce ili krilo… Meu brojnim komentarima zapanjenih gledatelja na stranicama forum.hr-a naπao se tako i ovaj: “Ne znam da li ono VijeÊe za telekomunikacije (ili za πto veÊ) moæe tu utjecati, ali trebali bi insistirati na tome da srediπnje informativne emisije koje idu na razini dræave moraju biti liπene pi…rija tipa; ‘pronaena zmija s dvije glave’, a da o ©OKANTNIM!!! i DRAMATI»NIM!!! najavama i ne govorim. Naravno da se tu onda poteæe pitanje uplitanja u slobodu izvjeπtavanja i onda ‘ajmo u krug...”, a komentar izgleda ide na raËun obiju komercijalnih televizija. Od ekstremnijih sluËajeva na Novoj TV ostat Êe tako zapamÊeno svakodnevno izvjeπtavanje o “opasnom radijacijskom oblaku” iz nesretne Fukushime. »emu sluæi VijeÊe Upravo zbog manjka programa koji bi se mogao smatrati informativnima, prozvano VijeÊe za elektroniËke medije (telekomunikacije su bile do 2003. op.a.), zaprijetilo je krajem 2011. godine RTL Televiziji kako Êe im zabraniti program ako ga ne usklade s programskom osnovom iz 2005. godine. dossier dossier Naravno, prijetnje se nisu obistinile, a na pitanje zaπto, iz Agencije za elektroniËke medije odgovaraju: “Nakon πto je struËna sluæba Agencije provela sloæenu sedmodnevnu analizu programa, utvreno je kako je nakladnik u potpunosti postupio po nalogu iz opomene te uskladio svoj program s tada vaæeÊom programskom osnovom.” Sloæena analiza rezultirala je, po svemu sudeÊi, tek novim odobrenjem za izmjenu odnosno dopunu programske osnove. U toj aferi, koja je mala kad se usporedi s izmiπljenim emisijama za koje je isplaÊivan novac iz Fonda za pluralizam medija, otkriveno je kako se i showbizz magazin Exkluziv Tabloid ubraja u gotovo 90 minuta informativnog programa koji RTL Televizija svakodnevno emitira uæivo. Nije to mali podvig s obzirom da na RTL Televiziji, kao i na Novoj TV, radi deset puta manje ljudi nego na HRT-u, a sliËan je omjer vjerojatno i u informativnom programu komercijalnih i javne televizije. Ipak, rezultati istraæivanja kvalitete medija QUDAL, objavljeni u sijeËnju ove godine, pokazuju kako se najboljim informativnim sadræajem i dalje smatra onaj HTV-ov. Neovisno o gledanosti i joπ kojeËemu, HTV-ovoj redakciji Informativnog programa, ispada tako, joπ se najviπe vjeruje. Zapravo jedina zajedniËka fronta na kojoj se Nova TV i RTL Televizija, kao ljuti konkurenti, nalaze na istoj strani, jest ona nasuprot HRT-a. ToËnije, marketinπkog poslovanja javne televizije. “Financijska pozicija HRT-a u nerazmjeru je s veliËinom hrvatskog træiπta, jer je u znatnoj i zapravo presudnoj mjeri osnaæuju subvencije. Zato naπe miπljenje i naπ stav definitivno odreuje upravo financijska situacija, u kojoj financijska prednost javne televizije u neravnopravan poloæaj na træiπtu stavlja komercijalne televizije u Hrvatskoj. Upravo zato smatramo da bi prihod od oglaπavanja trebao biti drugaËije zakonski reguliran”, smatra predsjednik Uprave Nove TV Draæen MavriÊ dok su na RTL Televiziji joπ radikalniji, ali optimistiËni: “Prije svega, smatramo da je HRT znaËajno naπtetio træiπtu svojom cjenovnom politikom. Ipak vremena su se promijenila s novim zakonom o HRT-u i novom upravom. Prvi pravilni koraci su poduzeti, ali vjerujemo da HRT treba proÊi dug put kako bi ispunio ulogu javne televizije. Vlasnici Bertelsmann (RTL) i CEM grupa (Nova TV) Bertelsmann AG je europska (njemaËka) mega-kompanija koja posjeduje 90,2 posto udjela RTL Grupe s televizijskim programom koji se emitira u NjemaËkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Maarskoj i Hrvatskoj. NajveÊe prihode (lani Ëak i rekordne) RTL Grupa ostvaruje na njemaËkom træiπtu. Bertelsmann AG posluje u 50 zemalja, a meu brandovima koje posjeduju uz RTL Grupu su i izdavaËka kuÊa Random House, Arvato i Gruner + Jahr koji je ujedno i vlasnik 50 posto Adria Medije, izdavaËa licenci magazina Story, Elle, Cosmopolitan u Hrvatskoj i drugim zemljama regije. Bertelsmann je 80,9 posto u vlasniπtvu Bertelsmann fondacije, neprofitne udruge koju je osnovala obitelj Mohn koja je zadræala preostalih 19,1 posto udjela u vlasniπtvu. Od ukupno 90,2 posto RTL Grupe 9,8% posto dostupno je za javno trgovanje na burzi, iako Bertelsmann kalkulira s poveÊavanjem broja dionica RTL Grupe na burzi uz najavu kako u svakom sluËaju namjerava zadræati veÊinski udio iznad 70 posto. Central European Media Enterprises (CME), kompanija osnovana 90ih ameriËkim kapitalom kozmetiËke industrije Este Lauder. Tvrtka je zapoËela kao jedan televizijski kanal u »eπkoj 1994. godine. TrenutaËno je prisutna na πest træiπta i posjeduje 24 komercijalne televizijske kuÊe. 2010. godine, CME je kupio bTV Grupu u Bugarskoj. Grupa ukljuËuje bTV, vodeÊu zemaljsku komercijalnu televiziju u Bugarskoj, kao i bTV Cinema i bTV Comedy, kabelske kanale i nekoliko radijskih postaja. 3. oæujka 2011. Time Warner kupio je joπ 3,1 milijuna dionica i poveÊao vlasniËki udio u CME Grupi na 34,4% uz 47% glasaËkih prava i ukupno 22,1 milijuna dionica Dio toga bi svakako trebalo biti i odricanje od oglaπavanja na kanalima HTV-a.” Digitalna konkurencija No, nije HTV jedina (nelojalna) konkurencija komercijalnim televizijama s nacionalnom koncesijom, skrenuo nam je paænju na to Dobrivoj Keber. Isto se moæe reÊi i za programe poput onih Foxovih koji ne trebaju nikakvu koncesiju niti su pod nadzorom Agencije za elektroniËke medije, a financiraju se iz istog, ukupno i sve tanjeg marketinπkog budæeta. Na skalama gledanosti definiraju se pod zajedniËkim nazivnikom “others” i dok gledanost svih televizija pada, raste jedino skupina “others” koja sada prosjeËno ima oko 30 posto udjela, u odnosu na prije samo sedam godina kad su im udjeli u gledanosti bili 4 do 5 posto. Ovaj raËun bi se mogao izravnati naplatom prava na emitiranje tih kanala onima koji ih distribuiraju, toËnije HT-u, Vipu, B.netu… “S tim kablovskim i iPTV kanalima cijeli je nered. Nitko, Fox, Discovery channel, nemaju tu koncesiju, πto nije nimalo fer prema onima koji ju moraju plaÊati i imaju programske obaveze. Zapravo, niπta se koncesijom ne dobiva. Digitalizacija i internet sve su promijenili”, kaæe Keber, a postojanje stotinjak komercijalnih programa koji sluæe iskljuËivo razonodi i bijegu od loπih vijesti teæak su izazov za programsku orijentaciju komercijalnih koncesionara. NOVINAR BROJ 1-3/2013 21 “Nema smisla raditi glupi program jer ga ima dovoljno. Takva situacija zahtijeva drugaËiji naËin razmiπljanja, ali ne vjerujem da itko puno misli o tome πto bi trebalo. Jedna od najstraπnijih stvari koja se dogodila pojavom te Nove TV i RTLa je to πto se dræavna televizija krenula komercijalizirati i kopirati njihov naËin rada, umjesto da upravo kao suprotnost svom tom ‘smeÊu’ gradi kvalitetniji program”, oπtra je Ana BabiÊ. Kvalitetan program, meutim, u pravilu je skup, a obzirom na krizu koja je veÊ desetkovala tiskovine, kao i Ëinjenicu da HTV, usprkos graanskim subvencijama, na svojem programu ima viπe komercijalnih formata od Nove TV, ne moæe se na komercijalnim televizijama trenirati strogoÊa. One i bez toga imaju dovoljno problema, kako nam piπe RTL-ova Nataπa RoksandiÊ: “Hrvatska je jedina zemlja dio RTL Grupe gdje se igraËi u televizijskoj industriji bore za preæivljavanje. Vjerujemo da su razlozi za isto opÊeniti gospodarski pad, ali i teret regulative, koncesije, glazbenih prava i ostalih poreznih davanja. Osim toga, natjecanje s javnom televizijom, koja je meu top tri televizije kada govorimo o prihodu u usporedbi s bruto dohotkom moæe se smatrati jednim od kljuËnih problema ovoga træiπta.” Kresanje sredstava javnom servisu bilo bi pak rjeπenje tipa “nek susjedu krepa krava”. Moæda bi viπe uËinka imao pritisak na VijeÊe koje regulira pravila igre jer ono bi sredstvima iz Fonda za poticanje pluralizma medija moglo subvencionirati NOVINAR BROJ 1-3/2013. 22 dossier medijska scena Piπe Tomislav Klauπki proizvodnju kvalitetnih programa umjesto onih izmiπljenih, Ëak i na “velikim” komercijalnim televizijama. Pluralizam sadræaja Zbog Ëega i komercijalne televizije ne bi mogle profitirati na sadræajnom programu od javnog interesa proizvedenom od producentskih kuÊa ili reporterskih timovima Ëiji projekt, po jasnim kriterijima, subvencionira Fond? Osim kvalitetnog programa za malu ili nikakvu nadoknadu, komercijalna televizija na njemu moæe i zaraditi emitiranjem blokova reklama propisane duæine trajanja. To bi, naravno, zahtijevalo da Agencija i VijeÊe malo studioznije prate subvencionirani program, a jedan od uvjeta za dobivanje nove potpore bilo bi i pravdanje veÊ isplaÊenih sredstava. Ovakva, ili bilo kakva inicijativa u pravcu ozbiljnijeg praÊenja na πto se troπe novci iz Fonda za pluralizam, Ëini se, ipak ne odgovara ni VijeÊu ni doniranim vlasnicima mahom komercijalnih elektroniËkih medija, odnosno lokalnih i regionalnih televizijskih i radijskih postaja, meu kojima je veÊina Fond koristila za preæivljavanje na træiπtu, nikakav pluralizam. Rijeπilo bi se tako i drugi preπuÊivani propust regulacijskog tijela kojim predsjeda Zdenko Ljevak, a tiËe se Zakona o elektroniËkim medijima od toËke 41 do 44, gdje se pod europska djela podrazumijevaju turske sapunice. Nakladnik bi prema toËki 44 Zakona trebao najmanje 10 posto svojeg programa emitirati europska djela nezavisne produkcije. Prema zakonskoj definiciji nezavisne produkcije, u tu kategoriju ne spadaju ni Fremantle produkcija, ni Constantin Entertainment Hrvatska, ni Media Pro, iako na programima komercijalnih televizija u kvoti domaÊih ili europskih djela najËeπÊe gledamo njihove zabavne formate i telenovele. Moæda, kad bi VijeÊe i Agencija za elektroniËke medije agilnije obavljali svoju zadaÊu, moæda bi gledatelji doista i dobili taj raznolik program Ëiju proizvodnju potiËu plaÊanjem RTV pretplate Ëak i oni koji nisu zanimljiv target za McDonald’s ili Coca-Colu Na okruglom stolu VeleuËiliπta VERN sudjelovala su “tri muπketira” naπih najveÊih televizijskih kuÊa: glavni ravnatelj HTV-a Goran Radman, direktor Nove TV Draæen MavriÊ i Ëelni Ëovjek RTL-a Johannes Züll medije, gotovo nepaæeno prolazi bitka izmeu mreæe i televizije. A novi mediji itekako nagrizaju donedavno gotovo boæanski status Ëarobne kutije. Takva opasnost bila je sasvim dobar povod da se na okruglom stolu VeleuËiliπta VERN okupe “tri muπketira” naπih najveÊih televizijskih kuÊa kako bi iznijeli svoje ideje o televiziji 21. stoljeÊa. Glavni ravnatelj HTV-a Goran Radman predstavljao je javnu televiziju, a njegovi sugovornici bili su direktori Nove TV Draæen MavriÊ i RTL-a Johannes Züll. Iako su sudionici pokuπali minimizirati internetsku opasnost, ona se zapravo mogla nazreti iz svakog njihova odgovora o buduÊnosti televizije. Neosporna je Ëinjenica da sve viπe ovisnika o vijestima i zabavi “visi” na internetu, πto znaËi da sve manje vremena ostaje za televiziju. To Êe vam gotovo svi “televizijski vukovi” priznati privatno, ali u javnim istupima ipak zadræavaju optimizam. Pa taj oËiti problem ne vide kao “opasnost nego kao priliku”. Puno je zanimljivija bila rasprava o “aktualnom trenutku” televizijskog biznisa. Goran Radman je govorio o tome zaπto je HTV preπao na ureivanje po programskim kanalima, a usput je neπto rekao i o svoju viziji HRT-a. “Za razliku od kolega s komercijalnih televizija koji vrlo dobro znaju πto im je Ëiniti ‡ postiÊi πto veÊu gledanost, naπa javna zadaÊa je poneπto kompleksnija. Mi moramo raznovrsnoπÊu svojih programa doÊi do svakog gledatelja i sluπatelja. Istovremeno, kad proizvodimo specifiËne sadræaje, moramo znati kome te sadræaje stvaramo i moramo doseÊi do zainteresirane publike”, rekao je Radman kritizirajuÊi trenutnu kvalitetu programa na javnoj televiziji. On smatra da je program HRT-a znaËajno ispod one kvalitete koju bi trebao imati, ako imamo u vidu potencijal kojim televizija raspolaæe. Dobar dio razloga pronalazi u Ëinjenici da su ti resursi potpuno neprimjereno poslovno i organizacijski rasipani i da se i dalje rasipaju. Kad je rijeË o informativnom programu, ali i HRT-a u cjelini, problemi nisu trenutni niti povrπni, veÊ seæu u proπlost. Jedan od takvih je gubitak vjerodostojnosti HTV-ova srediπnjeg Dnevnika. Put do vraÊanja kredibiliteta nije mijenjanje voditelja, veÊ treba ozdraviti cijeli sustav. Radman je pitijski rekao da na HTV-u ima previπe ljudi, da su oni prestari i slabo obrazovani. Gotovo nekonfliktna rasprava tek je malo zaiskrila kada se poËelo raspravljati o pretplati i reklamama. Dok su MavriÊ i Züll oËekivano pokuπali dokazati kako hrvatski graani plaÊaju preveliku pretplatu za ono πto dobivaju, Radmanova je raËunica upravo suprotna. Po njemu svaka lipa plaÊena za pretplatu viπe je nego dobro uloæen novac. Dvojica direktora komercijalnih televizija takoer su se zaloæila da se na HTV-u zabrani komercijalno oglaπavanje. Radman se ovaj put tek djelomice sloæio s konkurentima. “Mislim da je dobro zadræati mijeπani model javnog i komercijalnog financiranja, ali dijelim i miπljenje da javni prostor u programima treba znaËajno ograniËiti kada je rijeË o oglasima”, smatra ravnatelj javne televizije. Potpuno mu je neprihvatljivo da se program HTV-a prekida reklamama “za odreske od 9,99 kuna”. MavriÊ i Züll su ovdje iskazali i “brigu” za HTV jer su naglasili da bi ukidanje reklama HTV-u samo porasla gledanost jer se ne bi prekidao program. Treba li im Radman vjerovati ili se i u ovom sluËaju dræati one kako se treba Ëuvati Danajaca i kada darove nose, to prepuπtamo njemu. Direktori su se poæalili i na recesiju koja je posebno zahvatila oglaπivaËki biznis. Ona osobito pogaa komercijalne televizije kojima su reklame jedini izvor prihoda. Nakon svega πto smo Ëuli ne preostaje nam niπta drugo nego da se nadamo da televizija 21. stoljeÊa neÊe zavrπiti kao pompozno najavljeni dnevnik 21. stoljeÊe D. ∆uriÊ 23 Paradoksalni zatvoreni krug Televizija 21. stoljeÊa Dok su medijski teoretiËari zaokupljeni utjecajem interneta na tiskane NOVINAR BROJ 1-3/2013 Nekad su se pokretale privatne novine, radijske i tv-postaje, publika se okupljala oko istraæivaËkih tema i æestokih komentara, naklada privatnih tjednika i dnevnih novina mjerila se u desetinama tisuÊa, vijesti o kriminalu i korupciji u vladajuÊim krugovima bile su glavna medijska roba. Danas se bjeæi iz privatnog sektora ogrezlog u kriminal i korupciju, proæetog cenzurom i specijalnim interesom, povezanog s tajkunima i partijama i zatvorenog za svaki oblik slobodnog novinarskog izriËaja Prije dvadesetak godina, po izlasku iz komunistiËkog jednoumlja i na ulasku u eru Tumanove medijske represije, novinari su bjeæali iz dræavnog u privatni sektor kako bi se mogli konaËno baviti novinarstvom, slobodno pisati i izvjeπtavati, istraæivati i kritizirati. Ovih dana krug se zatvara. Danas se novinari pokuπavaju skloniti pod okrilje dræave i javnog sektora, ne bi li se mogli ponovno baviti novinarstvom, slobodno istraæivati i kritizirati. Bijeg pod dræavne skute Nekad su se pokretale privatne novine, radijske i tv-postaje, publika se okupljala oko istraæivaËkih tema i æestokih komentara, naklada privatnih tjednika i dnevnih novina mjerila se u desetinama tisuÊa, vijesti o kriminalu i korupciji u vladajuÊim krugovima bili su glavna medijska roba. Danas se bjeæi iz privatnog sektora ogrezlog u kriminal i korupciju, proæetog cenzurom i specijalnim interesom, povezanog s tajkunima i partijama i zatvorenog za svaki oblik slobodnog novinarskog izriËaja. Takvo neπto pokuπava se pronaÊi u javnom sektoru. U prvom redu, na Hrvatskoj radioteleviziji i njezinim programima i emisijama, a zatim i u svim oblicima javnih financija, ukljuËujuÊi i dræavni proraËun, iz kojeg bi se trebali podupirati oni novinarski projekti koji bi publici zatrovanoj æutilom i senzacionalizmom servirali relevantne i poπtene informacije. Kao πto je dræava nekoÊ guπila novinarstvo, danas mu daje umjetno disanje. Ovaj trend, sve prisutniji u javnim raspravama i medijskim laboratorijima, ne svodi se samo na spaπavanje novinarstva kao takvog, veÊ i na spaπavanje samih novinara koji u trenucima krize i kolapsa medijske scene u sve veÊem broju ostaju na ulici. Ako se spaπavaju vijesti, joπ viπe se spaπavaju oni koji bi ih trebali donositi. I tako, u situaciji kad se medijsko træiπte uruπava zajedno s Ëitavim gospodarstvom, a najveÊi privatni mediji tonu u æivo blato korupcije u kojem su se donedavno valjali, u prvi plan ponovno se gura glavno pitanje: moæe li novinarstvo preæivjeti u privatnom ili javnom sektoru? Je li privatno medijsko poduzetniπtvo postalo ozloglaπenije od medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013. 24 Na træiπtu ne prolaze samo tabloidi, ako se veÊ njih percipira kao glavne uzurpatore i trovaËe medijskog prostora. Prolaze i neki mediji koji upravo od zabranjenih tema i svetih krava prave novinarsku robu: od Ivice TodoriÊa i Ive Sanadera, do Ive JosipoviÊa i Mladena BajiÊa. Nije (samo) problem u tome da nitko u ovoj dræavi to ne æeli Ëitati. VeÊi je problem πto im to nitko ne æeli ponuditi NOVINAR BROJ 1-3/2013 25 Piπe Draæen ∆uriÊ dræavnog? Spaπava li javni sektor egzistencijalno ugroæeno novinarstvo ili samo novinare Ëija egzistencija na ovakvom træiπtu dolazi u pitanje? Odgovori na ova pitanja nisu jednostavni. S jedne strane, svjedoËimo primjeru srpskog tjednika Novosti. Glasilo koje se financira iz dræavnog proraËuna za potrebe nacionalne manjine postalo je, silom prilika, utoËiπte za novinare koji ondje mogu slobodno pisati o vladajuÊoj politici i najveÊim korporacijama. Pa su tako Novosti najviπe, uz Index.hr, objavljivali podatke o aferi ZAMP i ulozi predsjednika Ive JosipoviÊa u netransparentnom ubiranju milijunskih tantijema od autorskih prava, a nedavno su jedine od svih novina pristale objaviti priËu o bespravnim graevinama Ivice MudriniÊa na Kornatima. Bez HT-ovih oglasa HT-a nema ni straha ni od HT-ove odmazde. Ali zato ima od JosipoviÊevih prijetnji zatvaranjem proraËunske pipe. S druge strane, postoji primjer Ferala, privatnih novina na stranim donacijama. Njegovi urednici pobjegli su iz Kutline Slobodne Dalmacije kako bi vodili rat s Tumanovim reæimom, a sve to zahvaljujuÊi milijunskim donacijama Soroseve fondacije. Bez toga ne bi bilo ni slobodnog Ferala. No, kad se Soros povukao, a Feral ostao joπ jedan privatni projekt na træiπnim brzacima, nije mu dugo trebalo da se u njima utopi. Nisu bili dovoljni prodani primjerci: trebalo je privuÊi oglaπivaËe, korporativne i dræavne. A u tome nije pomogao ni Ninoslav PaviÊ. Nekako u isto vrijeme kad je Feral kretao u svoju medijsku avanturu, na træiπtu je stasao Europapress Holding, prerastajuÊi postupno u najveÊu privatnu medijsku korporaciju u ovom dijelu Europe. I kako su to svjedoËili neki njegovi bivπi urednici, dok je EPH s Globusom æivio iskljuËivo od vijesti i publike, æivio je sjajno. »im se njegov vlasnik krenuo povezivati s vladajuÊom politikom, korporacijama i premijerima - a da ne govorimo o poduzetniËkim makinacijama - otpoËeo je i njegov pad. Uskoro su njegovi urednici i novinari poËeli proæivljavati sudbinu novinara u dræavnim medijima: izloæeni cenzuri, ucijenjeni egzistencijom, pod stalnim pritiskom urednika, pod paskom ministara i premijera. Novinarski projekt koji je procvao daleko od dræave, uskoro je metastazirao u neπto najbliæe dræavnom glasilu. I drugi privatni projekti, barem oni koji æele biti neovisni i baviti se kritiËkim novinarstvom, prije ili kasnije dou pod udar dræave. Bilo kroz izostanak oglasa javnih poduzeÊa i ministarskih kampanja, bilo kroz poveÊani pritisak poreznika i vlasti, bilo kroz ono πto se dogaalo Feralu i Globusu, sistematski udar sudskim tuæbama. Nije to dokaz da privatni mediji koji se æele baviti novinarstvom ne mogu opstati na træiπtu. To je upravo dokaz da mogu: jer da nemaju toliki utjecaj, ne bi imali ni toliku paænju dræavnih cenzora. TrovaËi medijskog prostora Na træiπtu ne prolaze samo tabloidi, ako se veÊ njih percipira kao glavne uzurpatore i trovaËe medijskog prostora. Prolaze i neki mediji koji upravo od zabranjenih tema i svetih krava prave novinarsku robu: od Ivice TodoriÊa i Ive Sanadera, do Ive JosipoviÊa i Mladena BajiÊa. Nije (samo) problem u tome da nitko u ovoj dræavi to ne æeli Ëitati. VeÊi je problem πto im to nitko ne æeli ponuditi. Mogu li im to ponuditi javni mediji, projekti podupirani od dræave i iz takozvanog javnog sektora? Koliko bi potrajalo dok se donacije ne bi naprasno ukinule, kao πto je zbog nepoÊudnih komentara srezana financijska pomoÊ lokalne samouprave namijenjena nekim portalima? Tabloidizacija, æutilo, zabava i crna kronika nisu najveÊe zlo medijske scene. NajveÊe zlo su oni mediji koji pod krinkom ozbiljnosti i relevantnosti serviraju laæi, poluistine i politiËke spinove. U Hrvatskoj se veÊ pokazalo da je moguÊe na træiπtu uspjeti s ozbiljnim tekstovima: ne dosadnim, hermetiËnim, beskrvnim i naprosto nekvalitetnim, veÊ provokativnim, istraæivaËkim, originalnim, vjerodostojnim. Publika prije ili kasnije nanjuπi prevaru, laæ i πurovanje. U privatnom, jednako kao i na javnom mediju. U ovoj raspravi izmeu privatnog i javnog stvari su naprosto krivo postavljene. Problem je u tome πto u Hrvatskoj nemamo ni pravog træiπta, ni pravih privatnih medija, ni normalnog javnog sektora. NajveÊi privatnici sve manje funkcioniraju na træiπnim principima - plaÊajuÊi lojalnost umjesto kvalitete, podobnost umjesto provokativnosti - dok javni mediji s jedne strane sluæe vlasti, a s druge podilaze raji sapunicama, kvizovima i crnom kronikom. Oni sadræaji kojima se tepa da su od “javnog interesa”, zavrπavaju u getoiziranim terminima ili na getoiziranim programima. Bez publike, a time i bez ikakve vrijednosti. Potraga za modelom opstanka Ako se veÊ govori o tome da bi se preko javnih sredstava ulazilo u odreene medijske niπe, specijalizirane projekte za tematiku koja nije dovoljno zastupljena u javnosti, onda se zaboravlja da bez publike ni informacija ne vrijedi niπta. A publiku valja privuÊi, ona sigurno neÊe doÊi sama po informaciju za koju netko drugi smatra da je relevantna. Proπlo je doba jednoumlja, jedne televizije, jednog radija i jednih novina. »ak se i javni mediji ili projekti financirani iz javnih izvora moraju izboriti za svoju publiku. Ono πto Hrvatskoj treba jesu normalni mediji na normalnom træiπtu, u normalnim druπtvenim uvjetima, s normalnim zakonima i uvjetima jednakim za sve. Bez nelojalne konkurencije HTVa ili smanjenja PDV-a iskljuËivo na novine, a ne na sve medije. Postoji joπ jedan aspekt ove priËe. Naime, dosadaπnja iskustva u vezi potpomaganja medija, bilo iz javnih financija ili medijskih zaklada, pokazala su da su se sve subvencionirane novine ili drugi projekti u jednom trenutku morali osamostaliti i okrenuti træiπtu. Da bi zatim, poput æivotinja othranjenih u zatoËeniπtvu, umrli od gladi ili bili poæderani na prvom proplanku. Poput Ferala. Privatni medijski sektor, meutim, ne propada samo zbog gospodarske krize, manjka oglasa ili pada kupovne moÊi graana, veÊ (i) zbog pohlepe vlasnika, zbog kriminala i korupcije, kao i πurovanja s raznim interesnim skupinama, od politike do mafije. Ali ni javnom sektoru ne cvjetaju ruæe. Onaj novac koji dobiva troπi netransparentno i nenamjenski, za loπe projekte i na loπe kadrove, za prijateljske usluge i ugovore sastavljane po træiπnim osnovama. Uglavnom, nema nikakve sumnje da Êe joπ dugo trajati potraga za modelom koji bi, u prvom redu, spasio hrvatsko novinarstvo, a potom i hrvatske novinare. Ovo πto smo imali do sada nije nas pretjerano usreÊilo UREDNIK za Kako su glavni i odgovorni izdali novinarstvo? πaku dolara Hrvatsko novinarstvo uvijek je bilo u æestokom stisku vlasnika i politike. U tom incestuoznom braku roena je posebna uredniËka kasta koja je zapravo provodila tajne dogovore izmeu vlasnika, politike i krupnog kapitala nastalog na nakaradnoj privatizaciji. U takvoj neprirodnoj simbiozi stradali su Ëitatelji, a moæda joπ i viπe novinari. Dok su Ëitatelji mogli pobjeÊi relativno lako tako πto su prestali kupovati novine, novinari, a ovdje mislimo na sve one koji se nisu dali uplaπiti, uglavnom su zavrπavali na burzi ili, ako su imali sreÊe i dovoljno snage za borbu, negdje u zapeÊku svoje redakcije M ladi i ambiciozni glavni urednik jednog hrvatskog tjednika doπao je u ured predsjednika Vlade s uredno sloæenim fasciklom u kojemu se nalazio tekst njegova najboljeg novinara. Urednik je bio vidno nervozan jer je to popodne morao zakljuËiti novi broj, a osim toga, bojao se da ga netko ne vidi. Znao je da to πto radi nikako nije najËasniji posao u njegovu æivotu, ali opet nije æelio izgubiti sve privilegije koje mu je osiguravala povlaπtena pozicija. NiËim zasluæena plaÊa u desecima tisuÊa kuna, superluksuzni sportski audi s pogonom na sva Ëetiri kotaËa, beskonaËno koriπtenje sluæbene kartice i kretanje u visokim krugovima biznisa i politike, ipak su bili prevelik mamac za njegova slabaπna moralna pleÊa. Za takvu apanaæu su i mnogi urednici satkani od malo ËvrπÊeg moralnog materijala spremni prodati duπu vragu pa kako onda ne bi on koji se u naËelu nije bavio moralnim imperativima i tratio vrijeme prouËavajuÊi Platona i Kanta. Prije nego πto ga je pustio u svoje odaje, premijer je servilnog urednika malo “præio” na tihoj vatrici pustivπi ga da malo Ëeka. Znao je da moæe raËunati na lojalnost izdavaËke kuÊe s Ëijim se vlasnikom opuπtao krstareÊi po Jadranu i da neÊe imati nikakvih posljedica kakvu god psinu napravio. Glavni urednik tek je pismonoπa koji je donio tekst o tada najmoÊnijem Ëovjeku u Hrvatskoj Ivi Sanaderu koji je sada trebao osobno pregledati i autorizirati priËu. Usput je predloæio i afirmativni naslov, a posebno je minuciozno birao fotografiju koja Êe krasiti naslovnicu. Iako se ova anegdota s podsmijehom komentira u novinarskim krugovima, ovakvi sluËajevi izdaje novinarstva, da parafraziramo francuskog filozofa Juliena Bendu, prije su bili viπe NOVINAR BROJ 1-3/2013. 26 medijska scena Poseban je pravilo nego iznimka. Hrvatsko novinarstvo uvijek je bilo u novinarskog druπtva, dok je profesorica novinarske etike na stisku vlasnika i politike. U tom incestuoznom braku Fakultetu politiËkih znanosti dr. Gordana ViloviÊ naglasila da problem πto æestokom roena je posebna uredniËka kasta koja je zapravo provodila tajne ovim Ëinom dotiËni glavni urednici pokazuju kako im nije stalo nijedna redakcija dogovore izmeu vlasnika, politike i krupnog kapitala nastalog do ljudi koji joπ daju sedam kuna za njihov proizvod. Samo tri aktualna glavna urednika doπla su na tribinu: u Hrvatskoj na nakaradnoj privatizaciji. U takvoj neprirodnoj simbiozi stradali nema redakcijski su Ëitatelji, a moæda joπ i viπe novinari. Dok su Ëitatelji mogli Renato Ivanuπ iz 24sata, Alemka Lisinski iz T-portala i Borna relativno lako tako πto su prestali kupovati novine, KeseroviÊ, glavni urednik sada veÊ pokojnog 21. stoljeÊa. Netko statut koji pobjeÊi novinari, a ovdje mislimo na sve one koji se nisu dali uplaπiti, je sarkastiËno primijetio da samo bivπi glavni urednici mogu regulira odnose uglavnom su zavrπavali na burzi ili, ako su imali sreÊe i dovoljno otvoreno govoriti, πto moæda nije sasvim toËno, ali nije ni daleko od istine. Slavica LukiÊ je uvjerena da se velika veÊina izmeu vlasnika i snage za borbu, negdje u zapeÊku svoje redakcije. urednika pretvorila u plaÊenike svojih vlasnika i Nekad je na usud novinara presudnu ulogu imala politika, “neposrednih nekad vlasnici i njihovi specifiËni interesi, ali uvijek su glavnu glavnih njihovih politiËkih prijatelja, prije svega zato πto je medijski proizvoaËa”, πto rolu u izdaji novinarstva igrali glavni urednici koji su, poput vlasnik iskljuËivi gospodar njihove sudbine. je i zakonska drugih prodanih duπa, za πaku dolara i privilegija bespogovorno “On ih imenuje, on ih razrjeπava. Kako sada stvari stoje, to moæe napraviti preko noÊi. Ono πto je uredniku Ëiniti jest sluæili “okupatorima”. I kao πto gubernatorima nikada nije bilo obveza. vezati konja gdje mu gazda kaæe. Na pozicije glavnih urednika, bitno πto o njima misli narod kojim vladaju, nego su smisao Meutim, nije to svog postojanja vidjeli u tome da ugaaju osvajaËima, tako i a ne samo glavnih nego i njihovih pomoÊnika, sve se ËeπÊe problem samo glavni urednici, Ëast izuzecima, nisu pretjerano vodili raËuna o imenuju ljudi bez autorskog fokusa, bez znaËajnijeg vlasnika, nego i svojim kolegama. Kao zeloti svojih vlasnika bili su spremni novinarskog iskustva i bez znaËajnije novinarske karijere. »ini dræave koja nije ugnjetavati i, ako je potrebno, priliËno se brutalno obraËunavati se da je glavni kriterij prema odabiru prvog Ëovjeka redakcije neistomiπljenicima koji se nisu htjeli uklopiti u liniju lojalnost i spremnost da se bespogovorno ispune oËekivanja uËinila baπ niπta szapovijedanja: politika, vlasnik, krupni kapital i glavni urednik. poslodavaca”, naglasila je LukiÊ. kako bi prisilila I nikada se nije povela ozbiljna rasprava o ulozi glavnih novinske urednika i njihovih poboËnika, tih zumbul-aga hrvatskih Nadnica za strah i brutalnost u propadanju novinarstva. DapaËe, glavni urednici Urednici su postali menadæeri i funkcioniraju uglavnom izdavaËe da redakcija, su uglavnom proπli neokrznuti kroz tsunami otkaza. Dok je kao specijalna policija svojih vlasnika. A kako obavljaju vrlo poπtuju zakon. U nekoliko stotina novinara ostalo bez posla, oni su uglavnom vaæan posao za svoje vlasnike u discipliniranju novinara, plaÊe ovoj pasivnosti ostali u svojim dobro futranim foteljama. ( Moæete li zamisliti su im izuzetno visoke jer je u njih ukljuËena i nadnica za strah dræave mnogi su da Mourinho ostane na Ëelu Reala, a da njegov klub svake i brutalnost. (SliËne bonuse su imali i zaposlenici zaπtitarskih tvrtki u Iraku.) Tako je i doπlo do bolesno velikih razlika u prepoznali godine igra sve loπije?) plaÊama urednika i novinara. Glavni urednici vrlo Ëesto imaju spregu izdavaËa i Moralna skretanja o kojima se πuti skromno formalno obrazovanje pa stoga status koje im daje vlasnika Kako se nitko ne voli prisjeÊati svoje uloge u nekoj poslodavac viπestruko nadmaπuje moguÊnosti koje oni mogu neËasnoj raboti, tako i glavni urednici (opet Ëast izuzecima) ne æele razgovarati o svojim “moralnim skretanjima”. Ne samo da nisu doæivjeli katarzu, nego se o tome napadno πutjelo sve do nedavne tribine u Hrvatskom novinarskom druπtvu na kojoj su otvorena neka vrlo bitna pitanja. Kakva bi zapravo trebala biti uloga glavnih urednika? Zaπto su glavni urednici uglavnom samo puka transmisija volje izdavaËa i njegovih privatnih interesa? Zaπto glavni urednici u sukobu izmeu redakcije i vlasnika uvijek izaberu vlasnika? Da u hrvatskom novinarstvu joπ nije sazrelo vrijeme za samopreispitivanje vidjelo se odmah i po tome πto glavni urednici VeËernjeg lista, Jutarnjeg lista, Novog lista i Slobodne Dalmacije, dakle prvi ljudi najutjecajnijih politiËkih dnevnika, nisu doπli na tribinu. Naravno, pravdali su se neodgodivim poslovima, privatnim obvezama i nekim smijeπnim bolestima, ali dojam je da bi takva opravdanja koristili i sljedeÊih desetak godina samo kako ne bi morali javno odgovarati na pitanja o “izdaji novinarstva”. “Spektar isprika priliËno je raznovrstan i maπtovit. Mislima da je, prije svega, posrijedi nelagoda od suoËavanja s njihovom stvarnom pozicijom i odgovornoπÊu za stanje novinarstva danas”, smatra Slavica LukiÊ, potpredsjednica Hrvatskog realizirati bilo gdje drugdje na træiπtu. Poseban je problem πto nijedna redakcija u Hrvatskoj nema redakcijski statut koji regulira odnose izmeu vlasnika i “neposrednih proizvoaËa”, πto je i zakonska obveza. Meutim, nije to problem samo vlasnika, nego i dræave koja nije uËinila baπ niπta kako bi prisilila novinske izdavaËe da poπtuju zakon. U ovoj pasivnosti dræave mnogi su prepoznali spregu izdavaËa i vlasnika. OËekivano, aktualni glavni urednici bili su manje kritiËni i na neki naËin su pokuπali opravdati svoju poziciju u tom, kako je primijetio Draæen Vukov ColiÊ, bermudskom trokutu izmeu poslodavaca, publike i novinara. Glavna urednica T-portala Alemka Lisinski sloæila se da nije lako biti glavnom urednicom portala iza kojeg stoji jedna od najutjecajnijih svjetskih korporacija, ali je takoer ustvrdila da ona i njezin tim nisu izloæeni pritiscima. “Javnim dobrom se ne raa, javnim dobrom se postaje. Svakim danom, svakom bitkom pa neki put i kompromisom u dnevnoj napetosti izmeu novinara i urednika koja neÊe nikada nestati i koju nijedan propis ne moæe poniπtiti. Realitet træiπne ekonomije nije jednostavan”, rekla je Lisinski koja se uvrijedila na postavljeno pitanje je li ona produæena ruka Tcoma i njezina prvog menadæera MudriniÊa. “Gledajte, da se doæivljavam kao produæena ruka T-coma, ovaj posao ne bih ni radila”, kategoriËna je Lisinski. Renato Ivanuπ oπtro se suprotstavio tezi Slavice LukiÊ da su danaπnji urednici “beskiËmenjaci” kojima je glavna kvalifikacija to πto su “moralno-politiËki podobni” svojim vlasnicima. ©to se tiËe utjecaja vlasnika na ureivaËku politiku, Ivanuπ je rekao da se njemu nitko ne mijeπa u posao. S najveÊim je zanosom o svojim novinama govorio glavni urednik 21. stoljeÊa Borna KeseroviÊ. Poput nadobudnog motivatora na nekom dosadnom korporacijskom team buildingu, sve je prikazivao u ruæiËastom svijetlu. Smrtno se uvrijedio na pitanje je li istina da iza 21. stoljeÊe stoje MudriniÊ, TodoriÊ , a moæda i BandiÊ. “Ma nisu naπi vlasnici ni Rusi ni Srbi, ni sve ono πto se spominje, ni nekakva mafija. Dakle, izdavaË je Marijan Jurleka i njegova kompanija, a naËin na koji je taj projekt postavljen teπka je poslovna tajna o kojoj ne bih govorio. Novine rade same svoj novac i toliko bih rekao o tome”, rekao je KeseroviÊ kojeg je surova medijska stvarnost demantirala samo mjesec dana nakon njegovih “proroËkih” rijeËi. “Mislim da se malo mistificira cijela priËa. Novine 21. stoljeÊe, sreÊom, funkcioniraju kao uspjeπne i ne trebaju nikakve silne milijarde. Dakle, odgovorno tvrdim da je sve Ëisto”, zakljuËio je KeseroviÊ, a nama ne preostaje niπta drugo nego da zakljuËimo kako se ta besprijekorna ËistoÊa pretvorila u pravu kloaku. Za one koji joπ ne znaju „uspjeπno“ 21. stoljeÊe ugaπeno je samo dva mjeseca nakon pokretanja. Ostali su samo enormni NOVINAR BROJ 1-3/2013 27 dugovi i novinari na cesti. Sada su isplivali i neki novi detalji koji Êe naÊi svoje mjesto u nekom novom priruËniku o teoriji slobodnog novinarstva. Prevareni novinari i urednici otkrivaju da je uredniËki supervizor bio direktor agencije Digitel Aljoπa RoksandiÊ, a da je sportsku rubriku ureivao putem maila takoer zaposlenik Digitela Ivica BlaæiËko. Nakon ovakvih iskustava neki normalni standardi u novinarstvu jednako su daleko kao i izlazak Hrvatske iz recesije, a biranje glavnog urednika neostvarivo kao i druπtveno ureenje koje su zagovarali socijalisti-utopisti. Ali to ne znaËi da bi novinari trebali odustati od toga da imaju barem minimalan utjecaj na izbor glavnog urednika. Profesorica Gordana ViloviÊ smatra da bi neko kompromisno rjeπenje moglo biti da vlasnik predlaæe, a da novinari natpoloviËnom veÊinom potvruju glavnog urednika. Meutim, da bi se neπto moglo mijenjati, potrebno je prije svega biti svjestan toga πto nije u redu. Glavni urednici teπko priznaju svoje nedostatke i pogreπke. Na novinarskoj tribini naπao se jedan koji je bio spreman suoËiti se s vlastitom proπloπÊu. Bivπi glavni urednik VeËernjeg lista Branko Tuen skruπeno je priznao da se sada srami nekih svojih tekstova koje je napisao tijekom devedesetih, ali da su oni bili nuæni kako bi saËuvao redakciju. I za to je dobio veliki pljesak. Neki urednicu su kasnije u kafiÊu zlobno komentirali njegovo priznanje iako su dobro znali da su u puno jednostavnijim vremenima radili joπ gore stvari. Ali takvi su glavni urednici. Oni su istrenirani da nikada ne priznaju svoje gadosti. I to im za sada ide jako dobro NOVINAR BROJ 1-3/2013. 28 medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013 29 Piπe Drago Pilsel Publika nam slabo vjeruje Sloboda medija jedna je od kljuËnih toËaka u demokratskom razvoju Hrvatske, tema koja je od neovisnosti Hrvatske naovamo Ëesto bila vrlo aktualna. Neovisnost medija, sloboda izraæavanja, problemi razliËitih oblika cenzure, privatizacija medija, odnos politike i medija, viπe od dva desetljeÊa predstavljaju svojevrsni lakmus-papir druπtvenog i demokratskog razvoja Hrvatske Anketa agencije za istraæivanje træiπta GfK, provedena u prosincu proπle godine, o povjerenju u pojedine institucije, pokazala je kako 53 posto ispitanika nema povjerenje u medije, dok je povjerenje u medije iskazalo samo 21 posto ispitanika, πto je vrlo malo i govori da mediji stoje jako loπe, reËeno je na tribini Hrvatskog novinarskog druπtva (HND) na temu “Zaπto se novinarima (ne)vjeruje?” koja je odræana u srijedu 20. veljaËe. Istraæivanje je provedeno na uzorku od 1000 ispitanika starijih od 15 godina na podruËju cijele Hrvatske, a rezultat je jednak onome iz 2011., kada su mediji na skali od jedan do sedam ocijenjeni s 3,3. Najmanje povjerenja u medije imaju ZagrepËani - s ocjenom od 3,1, a najviπe stanovnici Like - 3,9 i Istre - 3,7. Povjerenje u medije najniæe je bilo u lipnju 2012. i iskazalo ga je 18 posto ispitanika. Ipak, kada se pogledaju rezultati istraæivanja, graani viπe vjeruju medijima nego politiËkim strankama, parlamentu, sudstvu i drugima, ali povjerenje u institucije na “niskim je granama”, rekao je na toj tribini predsjednik VijeÊa GONG-a, politolog Berto ©alaj. “Zaπto bi mediji bili kvalitetniji od druπtva u kojem djeluju?”, upitao je. “Javnost vjeruje nekim medijima, a nekima ne”, istaknula je Andrea Milat, novinarka Novosti i suosnivaËica prve medijske zadruge u Hrvatskoj, koja je ponovo pokrenula izdavanje hrvatskog izdanja Le Monde diplomatique. “Novinarstvo, uz tehnoloπku revoluciju treba i redefinirati svoju ulogu”, rekao je novinar i kolumnist VeËernjeg lista Marinko JurasiÊ. Smatra kako je internetsko novinarstvo naruπilo vjerodostojnost medija te je kao veliki problem u svim medijima istaknuo “svaπtarenje”, “Ëija je prva ærtva vjerodostojnost”. Ocjenjuje kako je problem i medijska nepismenost te da bi trebalo ljude educirati da budu sposobni iπËitavati novine. JurasiÊ takoer dræi kako javni i privatni i neprofitni mediji mogu biti neovisni, da vlasniπtvo nije vaæno, ali da je najbitnije poπtivanje civilizacijskih i profesionalnih normi te pluralizam medija. “Mislim da postoji niz procesa koji su doveli do naruπavanja povjerenja u medije, a kolateralne ærtve tih procesa bili su kvalitetni novinari”, rekla je zamjenica glavne urednice T-portala za politiku i gospodarstvo –urica Klancir. Loπe novinarstvo Sa svim tim se slaæem, ali trebalo bi dodati da je gubitak povjerenja u medije (pa tako i u neke novinare) Ëesto plod izuzetno loπega novinarstva. Polazim od vlastitih spoznaja. U Globusu od 18. sijeËnja 2013. (broj 1154), na primjer, na naslovnici je najavljena tema “Ustanak poËinje” o tzv. akcijskom planu Crkve kojim se ona protivi uvoenja 4. modula zdravstvenog odgoja, onog posveÊenog seksualnim temama. Udarni Ëlanak toga izdanja Globusa predstavljen je kao “specijalni izvjeπtaj iz kardinalove palaËe” (misli se na adresu zagrebaËkog nadbiskupa Josipa BozaniÊa, Kaptol 31), a tema se plasira na Ëak 10 stranica (od 18 do 29). Autor teksta, A. M. (roen je 1985. pa ne treba kolegu izloæiti veÊoj sramoti), prema podacima HND-a, studirao je sociologiju, a u naπoj cehovskoj je organizaciji od studenoga 2006. Novinari veÊ dulje pa se ne moæe kazati da ne poznaje pravila profesije. ©toviπe, u svom tekstu se poziva na crkvene izvore jer su ga ugostili u BozaniÊevu uredu i drugdje. Ipak, u toj temi ima ravno 73 greπke, netoËnosti i krivih podataka (66 u samom tekstu i 7 u opremi teme)! Nazvao sam toga kolegu, razgovarao s njime telefonski i pitao ga za izjavu. ObeÊao mi se javiti (nakon konzultacije s uredniπtvom), ali nije. Razumijem njegovu neugodu i πto misli da je bolje da se sluËaj zataπka ili zaboravi. Elem, mogu li vjerovati tjedniku koji sebi tepa da je “najutjecajniji i najugledniji”? Ja tom tjedniku ne vjerujem. Pogotovo πto se poigrava s publikom jer da se o Crkvi moæe pisati bez osobitih greπaka dokaz je izvjeπtaj Darka Hudelista s ovogodiπnjeg Teoloπkog pastoralnog tjedna na ©alati Ëija je zvijezda bio dekan KatoliËkog bogoslovnog fakulteta dr. TonËi MatuliÊ. OpÊenito ne vjerujem ni novinaru kojem se podvaljuje intervju s bivπim premijerom i koji se lati posla pisanja o istarskoj politiËkoj sceni pa osnivaËa IDS-a Ivana Corrada Paulettu proglaπava mrtvim, iako je taj pisac i umirovljeni politiËar zdrav i pun æivota, niti mogu vjerovati listovima koji ne provjeravaju informacije. Æelio sam vam, u povodu ovoga nepovjerenja publike u naπ posao, ponuditi jedno razmiπljanje. Ponajprije, novinarstvo je korisno da bismo sagradili πto kvalitetniji politiËki i druπtveni sistem. Kako bismo raskrinkali sve oblike korupcije i kriminala ili zloupotrebe ovlasti. Sloboda medija jedna je od kljuËnih toËaka u demokratskom razvoju Hrvatske, tema koja je od neovisnosti Hrvatske naovamo Ëesto bila vrlo aktualna. Neovisnost medija, sloboda izraæavanja, problemi razliËitih oblika cenzure, privatizacija medija, odnos politike i medija, viπe od dva desetljeÊa predstavljaju svojevrsni lakmuspapir druπtvenog i demokratskog razvoja Hrvatske. Vratiti se kljuËnim naËelima novinarstva Navodim testament Josepha Pulitzera, osnivaËa jedne od ponajboljih ameriËkih tiskovina “Saint Louis Post Dispatch” (po tom se Pulitzeru zove glasovita ameriËka novinska nagrada), koji novinarima toga lista reËe, da ga parafraziram, otprilike ovako: da se mi novinari uvijek moramo boriti za napredak i reforme, za uljuenu, graansku i europsku Hrvatsku i regiju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opaËine ili korupciju, da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, da svoj novinarski rad ne stavimo u interes politiËkih moÊnika, da se uvijek suprotstavimo privilegijama, da se zalaæemo za jednaka prava za sve graanke i graane, da budemo nemilosrdni prema pljaËkaπima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonost prema siromaπnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti nego oslobaanjem od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve πto je pogreπno makar dolazilo od bogatih grabeæljivaca ili od kobnog siromaπtva. HoÊu reÊi, treba se vratiti kljuËnim naËelima slobodnog novinarstva koja omoguÊuju da bude nezaobilazan faktor u izgraivanju demokracije u druπtvu, da bude korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivaË druπtvenih zala i da bude vaæno sredstvo u borbi protiv rasizma i ksenofobije, predrasuda, odnosno sposobno prepoznati prava i braniti dostojanstvo pripadnika manjina i svih slojeva druπtva. Temelj novinarstva leæi na striktnom poπtivanju Ëinjenica i konzultiranju sviju strana u potencijalnom konfliktu ili sporu. U Hrvatskoj i u cijeloj regiji uoËljiv je kroniËan nedostatak kulture Ëitanja, πto je rezultiralo kræljavim i pasiviziranim javnim mnijenjem, podloænim najprimitivnijim manipulacijama. Moj opstanak u novinarstvu je i svojevrsna borba za obnovu jedne znatnim dijelom kompromitirane profesije. Recimo, govor mrænje je do te mjere zatrovao medijski krajolik (naroËito devedesetih) da njegova dekontaminacija joπ nije zavrπena, a negdje ni zapoËeta na odgovarajuÊi naËin. Sve to sugerira neophodnost potrebe da se vrati dignitet novinarskoj, a samim tim i svakoj javno prezentiranoj rijeËi. Treba se vratiti kljuËnim naËelima slobodnog novinarstva koje Êe postati nezaobilazan faktor u izgraivanju demokracije, koje Êe biti korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivaË druπtvenih zala i vaæan instrument u borbi protiv rasizma, ksenofobije, predrasuda; samim tim, to Êe novinarstvo prepoznavati prava i braniti dostojanstvo pripadnika manjina. Vrednovati vrhunske kriterije autorstva Moje poimanje profesije novinar govori i o potrebnoj obnovi odnosa u druπtvu, o stvaranju zdrave politike, ekonomije i kulture, o jaËanju nade i volje, vodeÊi pritom raËuna o postojanju educirane publike koja umije suditi vlastitom glavom. Volim kazati da nisam elitist, ali da mi je stalo do educirane publike, one koja prosuuje, tako i do postojanja korektnih novinarki i novinara, analitiËara i kolumnista, koji Êe i sami biti obnovitelji. Potrebno nam je kvalitetno novinarstvo i medijski projekti koji neÊe kolabirati zbog nesposobnosti uredniπtva da ostanu politiËki neovisni, korektno voeni, seriozni i utjecajni. Stvarni lijek za sve moguÊe traume proizvedene u ratnom i postratnom razdoblju, uredniπtva bi trebala supsumirati u pojmu solidarnosti koji nije puka demagoπka poπtapalica. Solidarnost implicira dostojanstvo svake ljudske osobe, neovisno o svjetonazoru pojedinog autora i Ëitatelja, a znaËi isto tako otpor protiv svakog stava koji svoj legitimitet i svoje ispunjenje ne traæi u argumentima nego u poziciji moÊi. Na taj bi se naËin trebali pojaviti novinski projekti koje neÊe hraniti nacionalistiËke mitove, koji neÊe mistificirati religiju iz pukih etnocentristiËkih razloga (ili obrnuto), koje Êe vrednovati vrhunske kriterije autorstva i koji Êe biti prepoznatljiv po njegovanju kulture i glad za pravdom, s jedne strane, dok bi s druge strane ublaæili psiholoπke i moralne rane prouzroËene notornim grabeæom, egoizmom i nesolidarnim ponaπanjem. U tom kontekstu valja takoer voditi brigu o okoliπu te odustati od agresivnog ponaπanja prema prirodi. To u prvom redu vrijedi za meuljudske i druπtvene odnose, o kojima bismo trebali svjedoËiti promicanjem korisnih primjera adekvatne radne i druπtvene etike, s osobitim naglaskom na pravilo poπtivanja nenasilja, odnosno snaga istine, nasuprot svih, a danas dominantnih oblika agresije: parapolitiËke, klanovske, Novinarstvo moæda sliËi na nogomet: moæete pojaËati ekipu nekom kupnjom zvijezde, ali ako nemate male igraËe koje se vjeæbaju od prvih koraka, ako nemate sportski duh u obiteljima, neÊete nikada imati veliki nogomet ni velike klubove. Nije, naime, sve u novcu. Traæi se i talent. Tako je i u naπoj profesiji. Svi se mi (ako to smijem reÊi kolegicama i kolegama) moramo svakim danom okrenuti nad vlastitim koracima i zapitati se: jesmo li zavrijedili povjerenje publike? Obavljamo li savjesno svoj posao? Trebamo se okrenuti ovom cilju: nastojati i pokuπati vratiti dignitet novinarskoj profesiji kojom Êemo nastojati i pokuπati vratiti ugled poslu koji je na tako loπem glasu NOVINAR BROJ 1-3/2013. 30 medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013 31 Piπe Goran BorkoviÊ medijske ili tko zna kakve. Samo takvim pristupom moæe se projicirati svijet kakav æelimo i buduÊnost dostojna Ëovjeka. Nezanemariva je potreba stvaranja druπtvene klime odgovornosti, odnosno napuπtanja principa etnonacionalizma, a samim tim πirenje kulture snoπljivosti, ekumenskog i meureligijskog dijaloga, praπtanja i pomirenja, tim viπe πto se Hrvatska nalazi na pragu ulaska u Europsku Uniju. U zagovaranju takvih vrijednosti vidim jednu od najvaænijih funkcija naπe profesije. Kulturom istine protiv kulture laæi Kulturi laæi treba suprotstavljati kulturu istine. Ali istina ne znaËi tek puku toËnost, suglasnost. Ona se ne moæe konstruirati i njom se ne smije manipulirati. Ondje gdje nelogiËne sheme djelovanja ne obuhvaÊaju stvarnost u punoÊi njenih silnica, javlja se potreba za obrazlaganjem i za utemeljenjem. Pitanje istine ne moæe se ignorirati, a novinar stoji pred imperativom da se s njom uvijek iznova suoËava. Zato novinarstvo ne shvaÊam kao mehaniËko akumuliranje podataka, nego prvenstveno kao kritiËko propitivanje koje je u korelaciji s politiËkim, socijalnim i drugim formativnim odnosima u stanovitoj sredini. Pred sobom imamo πansu da preuzmemo teπku, ali dragocjenu ulogu kojom Êemo pomoÊi u rekonstruiranju sveukupne javne i intelektualne klime, tog preduvjeta nekog idealnijeg svijeta, u kojem bismo se, kao pojedinci i kao druπtvo, æeljeli naÊi. Uvijek bi se, stoga, trebali boriti za napredak, za graansku i europsku Hrvatsku, ne tolerirajuÊi nepravdu, suprotstavljajuÊi se demagozima svih vrsta i definirajuÊi svoj novinarski angaæman izvan svakog stranaËkog ili partikularnog interesa. Zalaganje za pravnu dræavu implicira borbu protiv privilegija, odanost naËelima opÊeg dobra te senzibiliziranost za siromaπne i socijalno deprivirane, pogotovo stoga πto su takve i sliËne vrijednosti posljednjih godina priliËno zanemarene. Naravno da je takvo πto mnogo lakπe konstatirati nego provesti u djelo. Vaæno je biti lokalan i univerzalan i vaæno je u kolopletu prezentiranih sadræaja naÊi mjeru nove i europski postulirane Hrvatske. Hrvatske koja ne ide u Europu s figom u dæepu, nego Hrvatske koja svakom gestom potvruje svoju posebnost, ali i davno uspostavljenu pripadnost starom kontinentu. Otud krug kao prirodna i povijesna neminovnost: jer sve πto osvjeπÊuje naπu posebnost, europskim indigenatom tu posebnost opetovano potvruje i poveÊava. Novinarstvo moæda sliËi na nogomet: moæete pojaËati ekipu nekom kupnjom zvijezde, ali ako nemate male igraËe koje se vjeæbaju od prvih koraka, ako nemate sportski duh u obiteljima, neÊete nikada imati veliki nogomet ni velike klubove. Nije, naime, sve u novcu. Traæi se i talent. Tako je i u naπoj profesiji. Svi se mi (ako to smijem reÊi kolegicama i kolegama) moramo svakim danom okrenuti nad vlastitim koracima i zapitati se: jesmo li zavrijedili povjerenje publike? Obavljamo li svjesno svoj posao? Trebamo se okrenuti ovom cilju: nastojati i pokuπati vratiti dignitet novinarskoj profesiji kojom Êemo nastojati i pokuπati vratiti ugled poslu koji je na tako loπem glasu Novi nari Ne samo da u tom 21. stoljeÊu nije bilo plana B ili plana C, nego nikome od onih zdruæeno medijsko-marketinπko-lobistiËkolopovsko-poslovnih krugova, koji su se okupili na istom zadatku, nije palo na pamet da napravi ni plan A Kakva ludo fascinantno morbidna balkanska priËa!” U pravu je bio Denis Kuljiπ koji je napokon zavrijedio da ga se po dobrom citira i u Novinaru, premda mu na kraj pameti nije bilo da, piπuÊi poËetak feljtona o drpajuÊem bivπem premijeru Ivi Sanaderu, zapravo opisuje onih par mjeseci postojanja 21. stoljeÊa, gdje ga je i objavio kao najkraÊe sluæbujuÊi izvrπni urednik u najkraÊe postojeÊim dnevnim novinama. I to ne samo u posloviËno opreznoj Hrvatskoj, nego i meu kratkoroËno ciljanim novinskim projektima koji su zadnjih desetljeÊa praπili Srbijom. 21. stoljeÊe vjerojatno je svjetski fenomen. Takvo πto zaista nitko na ovim prostorima nije vidio: ne samo da u tom 21. stoljeÊu nije bilo plana B ili plana C, nego nikome od onih zdruæeno medijsko-marketinπko-lobistiËko-lopovskoposlovnih krugova, koji su se okupili na istom zadatku, nije palo na pamet da napravi ni plan A. Taj je projekt, za koji je jamËila - πto javna, πto tajna visoka reputacija svakoga od tih “zlatnih deËki”, poËevπi od Odranske i Koranske pa sve do istoËnije Heinzelove, a koji se ovih dana vuku po Gajevoj, uvjerljiv je rezime propale medijske prakse πto je obiljeæila protekla dva desetljeÊa domaÊeg æurnalizma, na Ëijem su uniπtenju radili isti oni koji su danas skriveni pod krim-pseudonimima I. B., N. P. M. J., A. R., D. V., Novin e koj ostaj e su t u, a rebal e biti novi D. K., G. B., da ne spominjemo ostale poput N. I., I. P., I. S. Ëiji dosjei popunjavaju ladice USKOK-a. Znam o Ëemu govorim, jer sam proteklih petnaestak godina proveo u brojnim novinama od kojih se tek jedna danas diËi svojim postojanjem. Neke sam pokopao, a iz nekih na (ne)vrijeme otiπao. Cijeli taj niz: Vjesnik, Republika/ Nacional, Feral Tribune, Poslovni dnevnik, Forum, 21. stoljeÊe, da ne spominjem usputne tiskovine, sve ih je, osim Poslovnog, koji se muËi na svojih 16 dnevnih stranica, otpuhao vjetar. Vjesnik - poËetak kraja Idemo od poËetka: Vjesnik je veÊ propao kad sam tamo poËeo raditi. »ekao se samo okidaË da neka vlada zaËepi pipu i time zatvori penzionera koji je godinama pod politiËkim patronatom izbjegavao træiπne izazove. Ali i dopustio Ëerupanje vlastite imovine. Onima πto su praktiËki u trenu uspjeli uniπtiti osam kilometara industrije istoËno od Vjesnikove zgrade, nekad respektabilna novinska kuÊa bila je maËji kaπalj. “Osloboen” od ostatka NI©RO-a, koji je i stvoren ne bi li ga hranio, dnevni list Vjesnik u devedesetima je sprintao prema finiπu. Nakon provedene “akcije stadion” ranih devedesetih i uspostave novih “drug a Ëije” ne p ropa pravila igre, u reæimskom je glasilu zavladalo razdoblje mira i blagostanja. Uz jedan uvjet: da se sve jalnuπke diletante tretira kao πto ih danas tretira Hrvatski list. Zadnji Ëavao u lijes zabio je njegov posljednji glavni urednik Bruno LopandiÊ koji je iskustvo gaπenja dnevnih novina veÊ imao, pokopavπi 2001. godine, nesretan pokuπaj dnevnog lista, Republiku. LopandiÊ je otiπao iz novinarstva i radi u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Valjda zato nije imao vremena odgovoriti na pitanja o propadanju novina u Hrvatskoj. Druga postaja - Republika Nakon Vjesnika put me odveo Ivi PukaniÊu. Taj je obeÊavao da Êe napraviti ozbiljne dnevne novine, Ëemu sam kao svaki daju medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013. 32 Jedina gotovina koja je u 21. stoljeÊu viena bila je ona πto su je dali njezini radnici dokupljujuÊi mobitele; oËita je pretpostavka da vlasnik tvrtke Miran dan Marjan Jurleka nikome nije platio niπta i da je u nepuna tri mjeseca napravio presedan. »ak i za hrvatske prilike mlad, naivan i neiskusan novinar i povjerovao. Sve dok nisam vidio naslovnicu prvog broja. U to vrijeme, joπ u sukobu s Ninom PaviÊem, PukaniÊ je cijeli projekt usmjerio jedinom cilju - strpati PaviÊa i ostatak skupine Grupo u zatvor ne bi li od toga i sam imao korist. Nakratko je u tome i uspio, ali Republika je potrajala tek neπto dulje od zatvorskih dana Ëelnika Europapress Holdinga. Iako su plaÊe i honorari isplaÊeni, PukaniÊ je veliku veÊinu novinara uputio, kako to naπi gazde vole reÊi, u nove æivotne izazove. Put me potom odveo u Feral Tribune, gdje sam ostao do 2005. Ferala danas nema, iako ga trebamo barem jednako kao i onih ranih devedesetih. AnalitiËari tvrde da je propao jer je sa smrÊu Franje Tumana izgubio razlog postojanja, ali meni se Ëini da su razlozi gaπenja bili znatno prozaiËniji: velikim tvrtkama - bez razlike jesu li dræavne ili privatne na kraj pameti nije bilo da se oglase u tim “subverzivnim” novinama. Neki su Ëak davali novac uvjetujuÊi ga neobjavljivanjem oglasa da ne bi, kako su se opravdavali, imali problema. I to ne samo do 2000. godine, nego i nakon “demokratskih promjena”. Tri godine nakon πto sam otiπao, Feral se ugasio. Njegov odgovorni urednik Viktor IvanËiÊ danas piπe u tjedniku Novosti. Zamolio je da ga zbog gripe koja ga je sloæila u krevet poπtedimo priËe o propasti novina u Hrvatskoj. Godine 2005. zaputio sam se u Poslovni dnevnik, zadnju stanicu nakon koje sam htio bezbolno otiÊi iz branπe i posvetiti se nekom svom poslu. Bilo je to vrijeme debelih krava. Bilo je i posla. Tih je godina praktiËki radio svatko tko je æelio raditi, a meni se novinarski posao ponovo uËinio privlaËnijim od nekakvih poduzetniËkih projekata s kojima bih i tako propao. Kakva zabluda! Gdje ima dima... Taljigao sam tako sve do otvaranja tjednika Forum. BuduÊi da sam, kako se pokazalo, ipak bio zadojen æurnalizmom, poziv u Forum objeruËke sam prihvatio misleÊi da na træiπtu nedostaje ozbiljan tjednik koji bi mogao pronaÊi Ëitatelje. VeÊina kolega savjetovala mi je da se manem Foruma jer da mu je sudbina sasvim izvjesna: trajat Êe samo godinu dana, taman toliko da se VeËernji list rijeπi πtrajkaπa. Nisam mario za glasine. Zapravo me nije bilo ni briga, u Poslovnom mi se viπe nije ostajalo. Nisam viπe bio mlad, ali sam ostao naivan. Radili smo taj Forum zduπno, iz srca. Ali ne dulje od godinu dana. Upravo kada smo postali relevantni i poËeli dosezati ciljanu prodaju, tjednik je ugaπen. Neki su se novinari vratili u VeËernji, a neki su otiπli u “nove æivotne izazove”. Ja sam bio meu drugima. Kao i bivπi glavni urednik Foruma Borna KeseroviÊ koji je potom od æurno smijenjene Nade MirkoviÊ preuzeo ureivanje 21. stoljeÊa. Balabani na naslovnici? A tek su te novine bile priËa! Bio sam siguran da sam u ovih petnaest godina vidio veÊinu idiotarija u novinarstvu i da me malo πto moæe iznenaditi. »ini se ipak da na 21. stoljeÊe nisam bio spreman. Za razliku od Republike, ciljanog projekta postavljenog tako da se PaviÊa strpa u zatvor, 21. stoljeÊe nije imalo ni cilj, ni glavu, ni rep. Samo slabaπnu ideju o 35 tisuÊa prodanih primjerka. Prvi je broj izaπao uz obilnu dozu πoka i nevjerice njegovih novinara. Na naslovnici je donio priËu o povratku Boπka Balabana u Hrvatsku. DoËekali su ga na zagrebaËkom aerodromu æena i djeca. Legenda kaæe da fotografi nisu uspjeli snimiti ganutljiv trenutak povratka te πuplje sportske zvijezde Ëiji je najveÊi uspjeh taj da mu se ime koËoperi meu prvih pet najgorih transfera u Engleskoj, pa se cijela priËa morala fingirati nekoliko dana poslije. Ali to ni onda nije bilo vaæno, a kamoli danas. Dakle, prvi broj!? Propali nogometaπ vraÊa se iz neke azijske dræave gdje se pravi da igra nogomet?! Je li to neka zajebancija, neka maska, pitali smo se dok smo u tiskari Ëekali prve otisnute primjerke. A. R. i M. J. u jednom su se trenutku radosno fotografirali s prvim izdanjem, a veÊ u drugom sprintali u redakciju ne bi li spasili ono πto se spasiti da. Spasa nije bilo. Kuljiπu ni dan-danas nije jasno zaπto Balabani nisu priËa za naslovnicu… Defilirali su tih dana nekadaπnjom redakcijom Vjesnika (kako je rekao V. M.: “Na indijanskom groblju ne moæeπ uspjeti”) oni zlatni deËki, kroatizirani madmanovi u crnim prugastim odijelima, usmjeravajuÊi novine prema svojim æeljama. Zaustavljala se tiskara i bacalo prvo izdanje, stopirale davno dogovorene teme, odreivao novi smjer. Sve je u ruke preuzela i sama posrnula D-tvrtka. Rezultat je, meutim, bio porazan. Sa πezdeset tisuÊa u samo nekoliko dana sruπili smo se na manje od tri. Dakle, propali smo. VeÊ nakon dva-tri tjedna smijenjena je glavna urednica i novine je poËeo ureivati Borna KeseroviÊ. Tiraæa se poËinjala dizati, a jednu subotu prodali smo viπe od trideset tisuÊa. Vlasnicima niπta od toga nije bilo vaæno. Jedan dan jednostavno su prestali dolaziti i novine su ostale kao govno na kiπi, s ciljano rezanom nakladom. Prepuπteno samo sebi, 21. stoljeÊe odbrojavalo je zadnje sate. Ovih dana izdavaË, tvrtka Miran dan, ulazi u predsteËajni postupak. Digitelova blokada na tri milijuna kuna i dalje stoji na raËunu, a upuÊeni tvrde da ju je ponovo aktivirala i Tiskara Vjesnik. Miran dan svima je ostavio nemir. Ostao je duæan novinarima, grafiËarima, fotoreporterima, tiskari, pa Ëak i Vipu. Jedina gotovina koja je tamo viena bila je ona πto su je dali njezini radnici dokupljujuÊi mobitele. Fotoreporteri su sami morali plaÊati benzin za automobil rent-a-cara, novinar je na pripremama Dinama praktiËki u zadnjoj sekundi dobio zrakoplovnu kartu za povratak iz Turske, najveÊe uzdanice pozivane su na razgovor zbog afere s »uljak-©elebajevom Core Medijom, crnilo je bilo sve dublje. OËita je pretpostavka da vlasnik tvrtke Miran dan Marjan Jurleka nikome nije platio niπta i da je u nepuna tri mjeseca napravio presedan. »ak i za naπe prilike. Kakva ludo fascinantno morbidna balkanska priËa! Dobro je rekao Kuljiπ NOVINAR BROJ 1-3/2013 33 Piπe Branimir ZekiÊ MrsiÊevi poticaji Vlada Zorana MilanoviÊa ne moæe se pohvaliti osobitom brigom za sreivanje stanja u medijima kroz prvih petnaest mjeseci u Banskim dvorima. Mirno su, manje-viπe, promatrali propast Vjesnika, nisu se osobito bavili ni stvarnim vlasnicima ugaslog Nacionala, a Dræavni inspektorat tek zadnjih tjedana intenzivnije radi na istrazi o okolnostima navodne prodaje brendova Business.hr i Aktual novom vlasniku, Ëiji prethodnici Mujo SelimoviÊ i Andrija KeviÊ radnicima i dalje duguju Ëetiri zaostale plaÊe. Alarmantan broj novinara na burzi tek je nedavno uπao u mjere aktivne politike zapoπljavanja ministra rada i mirovinskog sustava Miranda MrsiÊa, koji od sredine sijeËnja ove godine i medijskim trudbenicima nudi poticaje za samozapoπljavanje. Kako se radi o novoj mjeri koju su prvi novinari uspjeli realizirati sredinom veljaËe, a znaËajan broj kolega i ne zna za dræavne potpore, ovdje Êemo proÊi kroz proceduru prijava za poticaje te upozoriti na greπke zbog kojih zahtjev moæe biti odbijen. RPO-ovci ili slobodnjaci Poticaje HZZ-a mogu povuÊi novinari koji se odluËe za slobodno zanimanje i upiπu se u Registar poreznih obveznika (RPO), ali i oni poslovno ambiciozniji koji pokrenu obrt ili trgovaËko druπtvo. RPO je zadnjih godina predmet ozbiljnih pravnih sporova, jer ga veliki izdavaËi koriste kao jeftiniji model zapoπljavanja, gdje novinarima koji bi po slovu zakona trebali biti klasiËni freelanceri ugovorima prijeËe rad za druge medije. To prema miπljenju sve veÊeg broja pravnih struËnjaka predstavlja prikriveni radni odnos, a dræava je sada poticajima odluËila pokrenuti novu generaciju novinara slobodnjaka. “U 2013. godini PodruËni ured Zagreb potpisao je Ëetiri ugovora o sufinanciranju samozapoπljavanja za novinare. Od njih Ëetvoro, dvoje su otvorili slobodnu profesiju, jedna novinarka je otvorila trgovaËko druπtvo koje se bavi novinarstvom i joπ nekim drugim djelatnostima i odmah je zaposlila kolegu novinara, a jedna novinarka je u postupku realizacije registracije obrta”, navode u HZZ-u. Prvi korak u prijavi za poticaje jest izrada Poslovnog plana, formulara na desetak stranica koji se moæe preuzeti u podruËnom uredu HZZ-a. Tijekom razrade Poslovnog plana novinar moæe traæiti pomoÊ HZZ-ovog savjetnika za samozapoπljavanje, no veÊi dio posla ipak se svodi na individualnu inicijativu i nekoliko kljuËnih pitanja- kako Êe svoj biznis uËiniti uspjeπnim i koje su mu komparativne prednosti u odnosu na konkurenciju? Zanimljivo je da je obrazac Poslovnog plana identiËan za najrazliËitija zanimanja, od arhitekata i frizera do novinara, Alarmantan broj novinara na burzi tek je nedavno uπao u mjere aktivne politike zapoπljavanja ministra rada i mirovinskog sustava Miranda MrsiÊa, koji od sredine sijeËnja ove godine i medijskim trudbenicima nudi poticaje za samozapoπljavanje medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013. 34 Prijave za poticaje do kraja lipnja Zahtjevi za dodjelu sredstava po mjerama aktivne politike zapoπljavanja zaprimaju se do 30. lipnja 2013. “Nakon ulaska Hrvatske u EU na raspolaganju Êe biti mjere aktivne politike zapoπljavanje Nacionalnog programa reformi. Vjerojatno Êe moÊi koristiti sliËnu mjeru, zasad joπ nemamo pouzdanih informacija”, poruËili su iz HZZ-a NOVINAR BROJ 1-3/2013 35 Deset koraka do poticaja pa ne Ëudi πto su pitanja strogo træiπnog karaktera i traæe od novinara da se ‘preπalta’ na poduzetniËki diskurs. “Tko su vaπi korisnici, klijenti? Objasnite tko Êe kupovati vaπu robu ili usluge? Imate li kakvih naznaka o koliËini posla ili njihovim navikama”, karakteristiËan je upit u Poslovnom plana kojega potom ocjenjuje struËna komisija sastavljena od zaposlenika HZZ-a. Odluku o prijavi za poticaje treba donijeti trezveno i nipoπto se ne preporuËuje novinarima bez pouzdanog dogovora o suradnji s jednom ili viπe medijskih kuÊa, kao ni malim medijskim poduzetnicima koji pokreÊu internetski portal, a nemaju ideju kako privuÊi oglaπivaËe ili osigurati naplatu sadræaja. HZZ sredstva u visini od 18,880 kuna RPO-ovcima isplaÊuje namjenski, za podmirenje troπkova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u razdoblju od godine dana, a potvrde o redovitim uplatama samozaposleni novinar duæan je dostavljati svaka tri mjeseca, jer u protivnom mora vratiti cjelokupan iznos uveÊan za zatezne kamate. Nepoznat teren Kako su MrsiÊevi poticaji po neπto fleksibilnijim pravilima koji ukljuËuju i medijske ‘slobodnjake’ krenuli tek 15. sijeËnja, podruænice HZZ-a se u brojnim pitanjima i dalje Prostorna jedinica - æupanija ZAGREBA»KA KRAPINSKO-ZAGORSKA SISA»KO-MOSLAVA»KA KARLOVA»KA VARAÆDINSKA KOPRIVNI»KO-KRIÆEVA»KA BJELOVARSKO-BILOGORSKA PRIMORSKO-GORANSKA LI»KO-SENJSKA VIROVITI»KO-PODRAVSKA POÆE©KO-SLAVONSKA BRODSKO-POSAVSKA ZADARSKA OSJE»KO-BARANJSKA ©IBENSKO-KNINSKA VUKOVARSKO-SRIJEMSKA SPLITSKO-DALMATINSKA ISTARSKA DUBROVA»KO-NERETVANSKA ME–IMURSKA GRAD ZAGREB Ukupno Broj registriranih nezaposlenih osoba sa zanimanjem novinar/novinarka 51 9 12 9 11 7 10 49 2 3 6 17 14 13 8 14 60 9 25 8 429 766 Podaci o broju nezaposlenih novinara do 31. sijeËnja 2013. godine. Priredila Margareta Zouhar konzultiraju sa Srediπnjim uredom Zavoda, pa je priliËno vaæna i dobra volja administracije da se raspita o detaljima. Nekolicini novinara koji su se dosad prijavili na poticaje neπto veÊi problem bio je dogovor oko termina razgovora sa savjetnikom za samozapoπljavanje, na kojega se moæe Ëekati i do mjesec dana. Novinar, naime, ne smije registrirati slobodno zanimanje, obrt ili trgovaËko druπtvo sve dok komisija ne donese odluku o (ne)odobrenju poticaja, pa se moæe dogoditi nezgodan ‘zrakoprazni prostor’ od viπe tjedana u kojemu je i dalje na Zavodu registriran kao nezaposlen iako mu moæda pristiæu ponude za freelance suradnju. Do zaposlenika HZZ-a i informacija o osmiπljavanju poslovnog plana ipak se moæe doÊi- metodom upornog kucanja na vrata. Kad je rijeË o zagrebaËkom HZZ-u, priliËno susretljivom pokazala se Ljiljana ©poljariÊ, voditeljica ureda u Zvonimirovoj ulici koja je redovno bila dostupna za sve vrste upita. U pisanju poslovnog plana kljuËno je uvjerljivo prezentirati kako Êe freelancer uspjeπno prodati svoje usluge na medijskom træiπtu i od toga sebi isplatiti plaÊu. Za odobrenje poticaja novinarima se preporuËuje da priloæe i pismo namjere medija s kojima Êe suraivati, koje se u pravilu sastoji od nekoliko reËenica glavnog urednika ili izdavaËa. Popunjeni Poslovni plan potom se predaje podruËnom uredu HZZ-a, a na rjeπenje se Ëeka oko dva tjedna. Tek kad se zahtjev za poticaje pozitivno rijeπi, kreÊe intenzivni obilazak πaltera, od porezne uprave, do mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Novinari RPO-ovci prvo u Hrvatskom novinarskom druπtvu preuzimaju dokument o matiËnom broju pod kojim Êe se u Dræavnom zavodu za statistiku voditi u registru slobodnih zanimanja. S ovim dokumentom idu izraditi peËat potreban za fakturiranje usluga, koji se u boljim fotokopirnicama moæe napraviti za neπto viπe od stotinu kuna. Nakon toga, novinar se u podruËnom uredu porezne uprave upisuje u RPO te s potvrdom o upisu kreÊe na HZZO i HZMO. Sve navedeno u pravilu se moæe obaviti u jednom danu, a prije potpisa ugovora o isplati poticaja, korisnik Zavodu za zapoπljavanje treba dostaviti i bjanko zaduænicu koju supotpisuje i druga fiziËka osoba kao jamac platac. Jamci ozbiljan problem Dijelu novinara pronalaæenje jamca u vrijeme opÊe egzistencijalne ugroze moæe predstavljali ozbiljan problem, no olakotna je okolnost πto za bjanko zaduænicu nisu potrebne usluge banke niti provjera kreditne sposobnosti, veÊ se cijeli postupak obavlja kod javnog biljeænika. Bjanko zaduænica potpisuje se na iznos od 50 tisuÊa kuna, ali eventualno uplaπenom jamcu treba napomenuti da se u sluËaju povrata sredstava HZZ naplaÊuje samo u iznosu izdanih poticaja i pripadajuÊih kamata. MoguÊe je potpisati i dvije zaduænice od 10 tisuÊa kuna, no u tom sluËaju naplaÊuje se neznatno viπe javnobiljeæniËkih troπkova. Za novinare koji su veÊ imali registriran obrt ili slobodno zanimanje HZZ traæi i potvrdu porezne uprave o podmirenju svih poreznih dugova. Ukoliko aplicirate na poticaje, stare dugove platite barem tjedan dana prije predaje molbe, jer porezna uprava u pojedinim sluËajevima uplate knjiæi sporo i neuredno, a i izdavanje potvrde treba proÊi kroz protokol πto moæe oduzeti joπ dan, dva. Takoer, vaæno je napomenuti joπ jedan bitan korak kod otvaranja slobodnog zanimanja novinar. Nakon πto se osoba upiπe u RPO, a prije prijave na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, potrebno je u HND-u preuzeti potvrdu kojom se ostvaruju povoljnije uplate mjeseËnih rata HZZO-u i HZMO-u. Sa svom prikupljenom dokumentacijom, ukljuËujuÊi i fotokopiju radne knjiæice u koju je upisan i novozasnovani radni odnos, novinar slobodnjak odlazi u HZZ i potpisuje ugovor o isplati poticaja od 18,880 kuna. Zakonski rok za isplatu je 30 dana, no u pravilu jednokratko sjeda na poslovni raËun veÊ nakon desetak dana. Tada kreÊe i novinarska poslovna avantura koja tek treba odgovoriti na najvaænije pitanje. Kako se odræati na trusnom medijskom tlu redovito podmirivati doprinose i od slobodnog novinarenja isplatiti sebi plaÊu? HoÊe li MrsiÊeve mjere biti dovoljan ‘poguranac’ za freelancere ili Êe se korisnici poticaja vratiti na burzu Ëim ih potroπe? Vidjet Êemo dogodine, otprilike u ovo vrijeme 1. Novinar treba biti prijavljen kao nezaposlena osoba na Hrvatskom zavodu za zapoπljavanje. 2. Izraditi Poslovni plan uz pomoÊ HZZ-ova savjetnika za samozapoπljavanje. 3. Priloæiti pismo namjere od urednika ili izdavaËa medija s kojima planirate suradnju (nije uvjet, ali pomaæe u dobivanju poticaja). 4. Preuzeti u HND-u matiËni broj pod kojim se vodite u registru slobodnih zanimanja. 5. Izraditi peËat poslovnog subjekta i otvoriti poslovni raËun u banci. 6. Upisati se u Registar poreznih obveznika(RPO) u podruËnom uredu Porezne uprave. 7. Prijaviti se na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. 8. Dostaviti bjanko zaduænicu s potpisom druge fiziËke osobe kao jamca platca. 9. Dostaviti fotokopiju radne knjiæice s upisanim novozasnovanim radnim odnosom. 10. Potpisati ugovor o sufinanciranju samozapoπljavanja NOVINAR BROJ 1-3/2013. 36 Piπe Ozren Podnar medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013 37 Slobodni novinari u zamci fiskalizacije RPO-ovci, jeste li napisali inte rni akt i pripremili naljepnice Z akon o fiskalizaciji donesen je da bi uveo red u gotovinsko plaÊanje. “Fiskalizacija se tiËe samo gotovine”, bila je mantra koju su ponavljali predstavnici Vlade. Meutim, pogled u Zakon otkriva i neoËekivane iznimke koje se tiËu - izmeu ostalih slobodnih novinara. Pojedinci koji su registrirali samostalnu djelatnost novinara takoer su u izvjesnoj mjeri zahvaÊeni Zakonom o fiskalizaciji, te su prisiljeni poduzeti nekoliko radnji, iako nije vidljivo kakve Êe koristi od njih imati dræava. »lankom 3. Zakona o fiskalizaciji, novinari upisani u Registar poreznih obveznika (RPO) uvrπteni su meu obveznike fiskalizacije zajedno s nizom drugih profesija iz Ëlanka 18. Zakona o porezu na dohodak. Konkretno, obveznicima su proglaπeni obrtnici i samostalne djelatnosti koje ukljuËuju zdravstvene radnike, veterinare, odvjetnike, javne biljeænike, revizore, inæenjere, arhitekte, porezne savjetnike, steËajne upravitelje, tumaËe, Pojedinci koji su registrirali samostalnu djelatnost novinara takoer su u izvjesnoj mjeri zahvaÊeni Zakonom o fiskalizaciji, te su prisiljeni poduzeti nekoliko radnji, iako nije vidljivo kakve Êe koristi od njih imati dræava prevoditelje, turistiËke djelatnike, znanstvenike, knjiæevnike, izumitelje, samostalne predavaËe, odgajatelje, umjetnike, sportaπe i - novinare. Za njih, obveze po Zakonu o fiskalizaciji stupaju na snagu 1. travnja 2013. »emu to ako je opÊepoznato da je fiskalizacija uvedena zbog gotovinskog plaÊanja? Nije li za novinare, ukljuËujuÊi i one prijavljene u RPO, propisana naplata potraæivanja na æiro raËun? Jest, ali neovisno o tome, novinari RPO-ovci ipak su obveznici fiskalizacije, samo ne u istom opsegu kao poslovni subjekti koji naplaÊuju u gotovini, karticama ili Ëekovima. Slobodni novinari ne moraju nabavljati fiskalne blagajne niti slati raËune putem interneta u Poreznu upravu, ali moraju napraviti nekoliko drugih koraka, koji Êe im oduzeti neπto vremena. Evo πto mora poduzeti RPO-ovac: “Kako se bliæi 1. travnja i drugi krug fiskalizacijskog procesa, postavlja se sve viπe pitanja πto s obrtnicima i slobodnim zanimanjima koji svoje usluge naplaÊuju iskljuËivo putem transakcijskog (æiro) raËuna”, rekla nam je Ines IdæakoviÊ, direktorica Rufus d.o.o., zagrebaËkog poduzeÊa za knjigovodstvene usluge. “Prema Ëlanku 18. Zakona o porezu na dohodak, obavljaËi samostalnih djelatnosti koji ne naplaÊuju u gotovini nisu u obvezi nabavljati program za fiskalne blagajne, ali jesu u obvezi prilagoditi sadræaj izdanih raËuna. Sadræaj izlaznih raËuna mora biti reguliran internim aktom”, napominje ga IdæakoviÊ. Konkretno, RPO-ovci moraju do 1. travnja 2013. sastaviti dokument zvan interni akt (i Ëuvati ga u ladici za sluËaj kontrole), unijeti nove elemente na raËune koje izdaju kupcima i u svoj poslovni prostor (najËeπÊe stan) postaviti naljepnicu s porukom kupcima da uzmu raËun. Pretpostavljamo da Êe neki kojih se ovo tiËe biti iznenaeni, no svejedno Êe morati obaviti navedeno. BuduÊi da slobodni novinari nijednu uslugu ne naplaÊuju u gotovini, nije na prvi pogled vidljivo zaπto bi trebali mijenjati formu svojih raËuna, a buduÊi da im naruËitelji - nakladnici - nikad ne dolaze u poslovni prostor, nije jasna potreba isticanja naljepnice. Jednako je misteriozno zaπto moraju sastavljati spomenuti interni akt i u njemu navoditi podatke koji nemaju dodirnih toËaka sa svrhom fiskalizacije uvoenjem reda u plaÊanje gotovinom. No, buduÊi da su globe propisane za nepoπtivanje propisanih obaveza pozamaπne, a da se nikad ne zna kad bi nekog obveznika mogla posjetiti kontrola, uputit Êemo novinare RPO-ovce u ono πto im je Ëiniti, ako to veÊ nisu doznali od poreznih savjetnika. Predstavljamo vam interni akt. Dakle, interni akt je dokument u kojemu obveznik fiskalizacije mora precizirati nekoliko bitnih Ëinjenica o svojem poslovanju: • definirati πto je i gdje je njegov poslovni prostor (a to je za slobodnog novinara, uglavnom stan u kojem æivi); ako ima samo jedan poslovni prostor, u opÊi Êe akt napisati njegovu adresu i pridati mu oznaku - najjednostavnije je da to bude broj 1; • odrediti svoje naplatne ureaje, πto je sluËaju novinara njegovo raËunalo; ako raËune sastavlja samo na jednom raËunalu, opisat Êe ga kao stolno (ili prijenosno) osobno raËunalo i pridati mu oznaku - primjerice, takoer broj 1; • navesti imenom i OIB-om tko izdaje raËune (vjerojatno je to sam novinar) i navesti na koji Êe naËin ta osoba biti oznaËena na raËunima od 1. travnja; njena oznaka mogu biti njeni inicijali (recimo, I. I.) ili OIB. • utvrditi po kojem Êe principu biti numerirani njegovi raËuni od 1. travnja; buduÊi da novinar vjerojatno navesti samo jedan poslovni prostor i jedan naplatni ureaj, oba s oznakom 1, u internom Êe aktu napisati da Êe raËune oznaËavati rednim brojem od 1 naviπe te s oznakama 1/1 za poslovni prostor i naplatni ureaj. Uz redni broj, oznaku poslovnog prostora i naplatnog ureaja, raËun mora sadræavati i oznaku osobe koja izdaje raËune (na primjer, inicijali imena i prezimena) te datum, sat i minutu sastavljanja raËuna. U skladu s navedenim, prvi bi raËun mogao nositi sljedeÊu oznaku: 1/1/1, 3. travnja 2013., 15:00 h, N. N. Na dnu raËuna, buduÊi da se radi o bezgotovinskom plaÊanju putem transakcijskog (æiro) raËuna, treba pisati “NaËin plaÊanja: transakcijski raËun”. Svi ostali elementi raËuna propisani drugim zakonima (npr. Zakonom o PDV-u) takoer moraju biti navedeni na raËunu, kao πto su naziv i porezni broj kupca i prodavatelja, to jest - samog novinara. Kad je novinar sve ovo pripremio i isplanirao, preostaje mu samo da na komad papira isprinta lijepo sroËenu poruku “Ne zaboravite uzeti raËun” i nalijepiti je na vidno mjesto u svom radnom prostoru. Rekosmo, ta naljepnica nije namijenjena kupcu, jer novinarima u pravilu ne dolaze u goste direktori nakladniËkih poduzeÊa da bi od njih uzimali raËune, nego - inspekciji. Tko nije obveznik fiskalizacije? Ove se obaveze odnose na novinare (i mnoga druga zanimanja) upisane u RPO, temeljem Ëega obavljaju samostalnu djelatnost slobodnog zanimanja novinara iz Ëlanka 18. Zakona o porezu na dohodak. No, ne odnose se na autore pisanih djela koji umjesto dohotka od samostalne djelatnosti primaju naknade za autorska prava. Jer, autorske naknade nisu dohodak od samostalne djelatnosti, veÊ su u Ëlanku 32. Zakona o porezu na dohodak definirane kao “drugi dohodak”, a za takvu vrstu dohotka nije predviena fiskalizacija. Dakle, ako ste prema poreznim propisima definirani kao samostalni djelatnik - slobodni novinar, upisani ste u RPO i vodite knjige, tada ste obveznik fiskalizacije u opsegu opisanom u ovom Ëlanku; ako ste pak u poreznom smislu graanin koji stvara pisana (ili vizualna i druga) djela, prodaje autorska prava prema Zakonu o autorskim pravima te od kupca prima odgovarajuÊe naknade iz Ëlanka 32. Zakona o porezu na dohodak, niste obveznik fiskalizacije za ovaj oblik dohotka. Ali, neovisno o tome, moæete biti njen obveznik po nekoj drugoj osnovi, primjerice ako ste istovremeno i privatni odvjetnik, lijeËnik ili prevoditelj Primjer internog akta Evo i nesluæbenog primjera internog akta kakav treba donijeti svaki novinar upisan u RPO. Ovaj primjer dajemo iskljuËivo u orijentacijske svrhe, a obveznicima fiskalizacije preporuËujemo da pri sastavljanju vlastitog internog akta potraæe pomoÊ profesionalnog pravnog savjetnika. Primjer internog akta prilagoen je tipiËnom novinaru koji ima samo jedan poslovni prostor i jedan naplatni ureaj - svoje raËunalo. “Temeljem Ëlanka 11. stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj 113/12) Ivo IviÊ iz Zagreba, Splitska bb, OIB: 1111111111, donosi O D L U K U O pravilima slijednosti numeriËkih brojeva raËuna, o poslovnim prostorima, o oznakama naplatnih ureaja te oznaËavanju operatera na naplatnim ureajima. I. Ovom odlukom ureuje se popis poslovnih prostora s pripadajuÊim adresama i oznakama, oznakama naplatnih ureaja, oznakama operatera na naplatnim ureajima, radno vrijeme te pravilo slijednosti numeriËkih brojeva raËuna. II. NumeriËki broj raËuna po svakom naplatnom ureaju u poslovnom prostoru poËinje na dan 1. sijeËnja i teËe od rednog broja 1 do broja “n” na dan 31. prosinca tekuÊe godine, poπtujuÊi pravilo slijednosti raËuna. III. Popis poslovnih prostora s oznakama, pripadajuÊim adresama i radnim vremenom daje se u nastavku: Oznaka poslovnog Adresa poslovnog prostora prostora Radno vrijeme 1 Splitska bb, ponedjeljak - subota Zagreb 12:00 - 18:00 IV. S obzirom na to da je na raËunu obavezno navesti oznaku operatera na naplatnim ureajima, slijede oznaka poslovnog prostora, oznaka naplatnog ureaja - raËunala i oznaka operatera na naplatnom ureaju, kako slijedi: Oznaka naplatnog Oznaka operatera ureaja - raËunala na naplatnom ureaju 1 OIB 1111111111 ili ili inicijali I. I. V. RaËuni Êe se izdavati tako da svaki naplatni ureaj unutar svog poslovnog prostora ima svoj broj raËuna. Uz napomenu da porezni obveznik ima samo jedan poslovni prostor i jedan naplatni ureaj, u nastavku je naveden slijed raËuna, pri Ëemu prvi broj predstavlja redni broj raËuna, drugi broj poslovnog prostora, a treÊi broj naplatnog ureaja: 1/1/1 2/1/1 3/1/1 4/1/1 i tako redom. Ova odluka stupa na snagu 1. sijeËnja 2013. i primjenjuje se od 1. travnja 2013. NOVINAR BROJ 1-3/2013. 38 U dobrim vremenima za medije redakcijske meuljudske odnose rastakale su razlike u primanjima. Novinari su olako pali u zamku: onaj koji ima viπe ne, moæe biti solidaran s onim koji ima manje. Dok je novca bilo, o solidarnosti se nije ni razmiπljalo, a upravo ju je tada trebalo graditi Piπe Gabrijela GaliÊ medijska scena Lanac (ne)solidarnosti Kada je prije neπto godina jedna novinarka velike medijske kuÊe æeljela postati Ëlanicom sindikata, digla se velika bura meu Ëlanovima njena kolektiva. Svela se na tvrdnju da ta osoba ne moæe biti Ëlan sindikata. Argumenti koji su se pritom sipali svodili su se se na priËe o tome koliku plaÊu dotiËna osoba ima, kako ju je isposlovala, s kim je povezana politiËki i poslovno, obrazlagao se njen svjetonazor.... I tako redom. Nizale su se tvrdnje koje ama baπ nikakve veze ne trebaju imati s Ëlanstvom ili neËlanstvom u sindikatu. Nije to bio usamljen primjer u proπlosti. Ali, ni u sadaπnjosti. Takva situacija i viπe je nego svojstvena novinarima. Oni su solidarni, ali i nesolidarni. I jedna i druga opcije nerijetko su uvjetovane. I u konaËnici koËe moguÊnost iole snaænije akcije. Bez obzira na to je li rijeË o radno-socijalnim ili profesionalnim pravima novinara. Dobar dio novinara misli da bi trebali biti povlaπtena skupina na træiπtu rada. Za njih, samo zbog toga πto su novinari, ne bi trebala vrijediti pravila kao za ostale. Oni bi trebali biti iznad zakona i propisa. Sebe ne smatraju radnicima. Malo sutra. Novinar je radnik, kao πto je to graevinac, profesor, ËistaË, lijeËnik... Zakonodavstvo, radno i ino, na njega se odnosi baπ kao i na svakog drugog graanina, radnika. No, dobar dio novinara to joπ ne prihvaÊa. I to je problem. Drugi je problem, svrstavanje u “kuÊice”. S istomiπljenicima se moæe biti solidaran, no ako netko drukËije razmiπlja, to je veÊ problem. Onog tko se ne uklapa u razmiπljanje grupe, ne treba podræati. NeÊe to novinari otvoreno reÊi, ali Êe se tako ponaπati. A to je li netko politiËki orijentiran lijevo ili desno, voli li rock, narodnjake ili “sve πto vole mladi”, je li glup ili silno pametan u trenutku kada su mu radna ili profesionalna prava ugroæena, ne bi uopÊe trebalo biti predmetom razmiπljanja. No, naæalost jest. Novinari su u takvim situacijama skloni potpuno osobnom pristupu. To πto netko ili neka grupa za nekog misli da je pametnjakoviÊ, glupan, napuhanko, Ëije je razmiπljanje drukËije, ama baπ nikakve veze nema s radnim i socijalnim pravima. Ona su jednaka i za pravovjerne i za krivovjerne, ma iz kojeg se kuta gledalo. Jednako se primjenjuju, jednako se krπe. Ali ta se osnova, na kojoj bi trebalo graditi solidarnost, rado zanemaruje. Baπ kao πto se zanemaruje i Ëinjenica da i meu pravovjernima i meu krivovjernima, i obrnuto, ima onih koji se regula struke ponekad ne pridræavaju. Ako su na pravoj “strani”, to Êe se ponekad zanemariti. Joπ je jedno svrstavanje u “kuÊice”, ono financijsko, dijelom uzrok novinarske (ne)solidarnosti. U dobrim vremenima za medije redakcijske meuljudske odnose rastakale su razlike u primanjima. Novinari su olako pali u zamku: onaj koji ima viπe ne moæe biti solidaran s onim koji ima manje. Dok je novca bilo, o solidarnosti se nije ni razmiπljalo, a upravo ju je tada trebalo graditi. Mnogi koji su je tada gradili ili pokuπavali graditi, nerijetko su se suoËavali s problemom nedostatka kritiËne mase. Dobar dio novinara pognuo bi glavu raËunajuÊi da Êe πutnjom saËuvati svoju poziciju. Da, na neko vrijeme. No, vremena su se promijenila. Novca uglavnom viπe nema. Razmiπljanje - ako πutim, preæivjet Êu - joπ je tu. A solidarnost? Ona Êe se poËeti graditi kad se doista padne na dno. Ako i tada Veterani na vjetrometini Jasna BabiÊ mogla je i mjesec dana provesti u remetineËkom zatvoru ËekajuÊi sazivanje rasprave na OpÊinskom kaznenom sudu u privatnoj tuæbi koju je zbog uvrede podnio Josip Radeljak. Predmet spora, πto je priliËno zabrinjavajuÊe, ni u jednom trenutku nije bila istinitost u tekstu iznesenih tvrdnji, veÊ Radeljakov osjeÊaj uvrijeenosti. Novi Kazneni zakon, koji je stupio na snagu s prvim danom ove godine, otiπao je i korak dalje pa je, uz veÊ utvrenu uvredu i klevetu, dodao i novo kazneno djelo sramoÊenja za koje novinar moæe biti kaænjen s 360 dnevnica Ëak i kad je iznio istinu, ako sudac procijeni da ona nije iznesena u javnom interesu. Viπe su i novËane kazne pa Êe tako uvreda novinara koπtati 180, a kleveta Ëak 500 dnevnih plaÊa. Kako je Jasna BabiÊ, iako meu vienijim novinarima u Hrvatskoj, posljednje tri godine bez stalnog posla, pitanje je kako bi se te dnevnice obraËunavale. “Kako sam ostala bez posla? Lako! Kao i svi ostali ljudi moje generacije od 50 do 60 godina æivota ne samo u NOVINAR BROJ 1-3/2013 Piπe Melisa Skender novinarstvu veÊ u svim industrijskim granama. Pored toga, novinari poput mene viπe nikome ne trebaju jer danas su na cijeni propagandisti koji ne preispituju previπe sadræaj kojekakvih priopÊenja”, u kratkom je telefonskom razgovoru komentirala Jasna BabiÊ koja je na dan kada su je odveli u Remetinec trebala biti meu diskutantima HND-ove tribine posveÊene novinarima na burzi. Podatak kako je Jasna BabiÊ, ni ne znajuÊi, odlaskom iz EPH ostala i bez pravnog zastupnika u sluËaju Radeljak, joπ je jedan opasan presedan za preko 750 nezaposlenih novinara koliko ih je registrirano na burzi. »injenica je, naime, kako je napisani tekst naruËio urednik, a objavio izdavaË dok odgovornost za uvrijeenog Radeljaka na koncu oËigledno snosi sama novinarka. ©to to, pak, znaËi za slobodne novinare i one u sustavu RPO-a, ostaje nimalo ugodna neizvjesnost do sljedeÊeg presedana u kojem, nadajmo se, glavnu ulogu neÊe ponovo imati Jasna BabiÊ koja je, kaæe, posao u mainstream medijima odavno prestala traæiti. “Mainstream mediji su u banani, nemaju ni za plaÊe ljudi koji su im zaposleni u redakcijama, ali i dalje ustraju na printanim izdanjima. BuduÊnost kvalitetnog novinarstva je na internetu koji je i marketinπki puno prodorniji medij. No, kod nas ne vrijede logiËna træiπna pravila, veÊ monopoli medija i oglaπivaËa, a to je sprega koju novinarstvo samo neÊe moÊi probiti, a koliko Êe politika poduzeti da to rijeπi, veliko je pitanje jer izgleda kao da ova vlast niπta nije promislila i niπta postavila na Ëvrste temelje. Oni kao da ne primjeÊuju kako je javnost nestala, a bez angaæirane javnosti nemoguÊe je uopÊe artikulirati druπtvene interese. Druπtvene interese sigurno neÊe artikulirati tih desetak uvijek istih PR floskula kojima barataju. Zato vjerujem kako Êe veÊ iduÊe godine internet napraviti proboj koji ni oglaπivaËi viπe neÊe moÊi ignorirati”, optimistiËna je novinarska veteranka koja je nedavno zavrπila i pisanje knjige o zadnjim spaljenim vjeπticama u Zagrebu 1751. u doba Marije Terezije, koje je, baπ kao i ovo danas, obilovalo kojekakvim reformama. “Na knjizi sam radila πest godina, a trebala bi izaÊi u nakladi male izdavaËke kuÊe u vlasniπtvu Zorke JekiÊ. TrenutaËno sam angaæirana i kod Hrvatske gospodarske komore koja je naruËila istraæivanje o razvoju i propadanju industrije tijekom 20. stoljeÊa u Hrvatskoj. Grad Zagreb otkupio je povijesno istraæivanje nepoznatih zagrebaËkih junaka, onih koji u sluæbenoj povijesti ne znaËe niπta iako su dio ekonomske i proizvodne tradicije grada. S joπ dvije kolegice pokuπala sam ih iπËupati iz zaborava. Piπem i za portal Tjedno, jednu temu od mene naruËili su i objavili u 24sata, radim i za neke radijske postaje, a pregovaram o suradnji i s magazinom Banka...” niæe Jasna BabiÊ popis poslova koji u veÊini sluËajeva traæe svu metodiËnost po kojoj je poznata i konzumiraju priliËan dio vremena za istraæivanja Ëiju je realnu cijenu malo tko danas u ovoj dræavi sposoban platiti. Internet ipak, kao medij u Ëiju buduÊnost se Jasna BabiÊ uzda, cijeni upravo takvo, na iπËitavanju velikih baza podataka temeljeno novinarstvo na kojem je ova novinarka i izgradila svoju bogatu karijeru 39 Podatak kako je Jasna BabiÊ, ni ne znajuÊi, odlaskom iz EPH ostala i bez pravnog zastupnika u sluËaju Radeljak, joπ je jedan opasan presedan za preko 750 nezaposlenih novinara, koliko ih je registrirano na burzi. »injenica je, naime, kako je napisani tekst naruËio urednik, a objavio izdavaË dok odgovornost za uvrijeenog Radeljaka na koncu oËigledno snosi sama novinarka NOVINAR BROJ 1-3/2013. 40 Piπe Maro MaruπiÊ medijska scena Medijski odgoj u πkole Ako veÊ roditelji, P osljednje desetljeÊe doæivjelo je ogroman tehnoloπki kako pokazuju razvitak osobito u medijskom svijetu. Danas je dovoljno imati telefon i pristup bilo kojem mediju i brojnim istraæivanja, ne pametni informacijama doslovno vam je na domak ruke, nikad kao priËaju s djecom u posljednje vrijeme. Razna istraæivanja pokazuju da odrasle o medijima, osobe kod nas i na Zapadu dnevno uz medije provode izmeu i 5 sati. Kod djece i mladih to je joπ izraæenije. SveuËiliπte u postavlja se 4New doπlo je do podataka da mladi Amerikanci pitanje bi li dnevnoMexicu provode oko 7 sati uz razne medije. Zlatko Miliπa, trebalo uvesti u profesor s pedagoπkog Odjela SveuËiliπta u Zadru, proveo je πkole medijsko kod nas sliËno ispitivanje, a rezultati se nisu bitno od onih ameriËkih kolega. Viπe od 90% ispitanika obrazovanje razlikovali televiziju gleda svaki dan, Ëak 11% ispitanika jedne osnovne kako bi djeca πkole kaæe da dnevno provedu viπe od 5 sati uz raËunala, nauËila kritiËki jedna Ëetvrtina mladih provede viπe od sat i pol uz ekrane promiπljati o svojih mobitela, a 12% ispitanih provede viπe od 5 sati pred “MiksajuÊi” sve te medije (ukljuËujuÊi i medijima i na taj televizorom. videoigrice) i hrvatska djeca dnevno provedu oko 7 sati uz bi naËin bila raznorazne medije. manje podloæna raznoraznim Mediji mogu biti opasni Joπ gori podatak iz istraæivanja je taj da samo 12% djece manipulacijama navodi kako komentiraju sadræaje u medijima, 63% koje im mogu ispitanika navodi da ih komentiraju ponekad, dok Ëak 25% zagorËati æivot? mladih nikad ne razgovara o medijima sa svojim roditeljima. PriËa o medijima vrlo je vaæna jer, koliko se god ponekom odraslom oni Ëinili benigni, mogu biti itekako opasni. Uzmimo, primjerice, fotoπopiranu naslovnicu neke djevojke koja “savrπeno” izgleda - nerazumijevanje funkcioniranja masmedija moæe kod nekih djevojaka, pogotovo onih punaπnijih i(li) bez samopouzdanja, dovesti do anoreksije i bulimije, jer teæe izgledati tom idealu. SliËno je i s raznim reality showovima koji promiËu uspjeh preko noÊi ili s osobama koje se pojavljuju u medijima, poput GotovËevih, za koje nitko ne zna πto zapravo rade ili predstavljaju. Ako veÊ roditelji, kako pokazuju istraæivanja, ne razgovaraju s djecom o medijima, postavlja se pitanje bi li trebalo uvesti u πkole medijsko obrazovanje kako bi djeca nauËila kritiËki promiπljati medije te bi tako bila manje podloæna raznoraznim manipulacijama koje im mogu zagorËati æivot? Kreπimir MikiÊ, dugogodiπnji profesor kolegija Medijska kultura na UËiteljskom fakultetu u Zagrebu, kaæe da ne treba uvesti medijski odgoj u πkole, veÊ da se on trebao poËeti uËiti veÊ - juËer. “Ne æelim umanjiti vaænost nekih drugih predmeta, kao i preoptereÊenost djece gradivom, ali mislim da medijski odgoj jednostavno mora biti u πkolama. Naravno da nam je potrebna reforma πkolstva i to je neka sasvim druga tema, ali medijski odgoj u bilo kojem sluËaju mora imati zapaæeno mjesto. Djeca su, kao nikad prije, izloæena medijskim sadræajima i ako ih ne nauËimo razmiπljati o tome kako mediji funkcioniraju i zaπto, bit Êe izloæena velikim problemima”, zakljuËuje MikiÊ. S obzirom na to da se iz godine u godinu mediji rapidno razvijaju, MikiÊ je posljednjih petnaestak godina bezuspjeπno pokuπavao uvjeriti nadleæne institucije da se djeca moraju obrazovati u pogledu medija. “Za sada se o medijima u πkolama neπto govori u sklopu hrvatskog jezika, ali vrlo malo, jer je taj predmet ionako preopπiran. Ja sam, zajedno sa svojim istomiπljenicima, predlagao, s obzirom na njegovu vaænost, da to bude zaseban predmet tijekom cijelog πkolovanja. Ako veÊ zbog preoptereÊenosti gradivom to sad ne bi bilo moguÊe, predlagali smo da se mediji izuËavaju unutar nekog predmeta, ali i da postoji izborni predmet medijski odgoj. Uvjeravam vas da bi uËenicima bio itekako zanimljiv jer bi se izuËavalo neπto s Ëime se susreÊu svaki dan”, istiËe MikiÊ i dodaje da uopÊe nije bitno hoÊe li se taj predmet ocjenjivati, veÊ je jedino vaæno da mladi nauËe kritiËki propitivati sve medije. Profesor objaπnjava πto se dogaalo na sastancima s nadleænim institucijama. “Dogaao se pravi apsurd: svi su svjesni vaænosti medija, ali smatraju i da o njima ne treba uËiti, jer su mediji sami po sebi razumljivi. Ludo sam se osjeÊao kad sam to sluπao, ali Ëuo sam i neke joπ gore stvari od hrvatskih akademika (nije ih htio imenovati op.a.). Oni smatraju da se djeca ionako previπe susreÊu s medijima i da im ne treba dodatnog druæenja, jer to dovodi do smanjivanja Ëitanja knjiga Ëiji su rezultati ionako katastrofalni. Nevjerojatno koje je to nerazumijevanje”, razoËaran je MikiÊ. NOVINAR BROJ 1-3/2013 41 Ministarstvo obrazovanja pitali smo razmatraju li moguÊnost uvoenja medijskog odgoja u πkole, na πto su nam oni odgovorili popriliËno nedefinirano. “Hrvatska Vlada donijela je odluku o osnivanju Nacionalnog koordinacijskog tijela za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, na Ëelu s premijerom Zoranom MilanoviÊem, te Nacionalno operativno tijelo za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije kojemu je na Ëelu posebni savjetnik predsjednika Vlade za znanost Neven Budak. Na Strategiji se intenzivno radi te Êe, prema planu, biti dovrπena do ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Hrvatski sabor imenovao je Nacionalno vijeÊe za odgoj i obrazovanje koje Êe raditi na izradi nacionalnog kurikuluma. Iz toga Êe proizaÊi novi predmetni kurikulumi”, njihov je odgovor. Mila JelaviÊ, pravobraniteljica za djecu, smatra da bi se medijski odgoj trebao izuËavati na svim razinama osnovne i srednje πkole. “Medijski odgoj, odnosno stjecanje medijskih kompetencija, promatramo kao djetetovo pravo, koje proizlazi iz Ëlanaka UN-ove Konvencije o pravima djeteta. Stoga se sadræaji medijskog odgoja mogu i trebaju prenositi djeci i u sklopu jeziËne nastave, ali i u sklopu nastave informatike, projekata graanskog odgoja ili zdravstvenog odgoja, odnosno kao meupredmetni sadræaji koje realizira tim nastavnika u πkoli. Izborni predmet otvara izvanredne moguÊnosti πirenja ovih sadræaja, ali njime se obuhvaÊa tek dio uËenika, a ne svi, stoga to moæe biti tek vrijedna dopuna obveznim sadræajima koji trebaju biti dostupni svima”, rekla nam je JelaviÊ i dodala da ih nadleæne Kako je medijski odgoj zastupljen u inozemnim πkolama Profesorica Ksenija DominkoviÊ diplomirala je na UËiteljskom fakultetu u Zagrebu s temom Medijski odgoj. Dio rada posvetila je medijskom odgoju u inozemstvu. DominkoviÊ je zemlje podijelila u tri skupine: one koje su najuspjeπnije integrirale odgoj za medije u nacionalni ili regionalni πkolski nastavni plan, zemlje u kojima ukljuËenje odgoja za medije u nastavu ovisi o motiviranosti pojedinih uËitelja i potpori nesluæbenih institucija, te zemlje u kojima je odgoj za medije razmjerno slabo razvijen. U prvu se skupinu ubrajaju: Australija, Kanada, Velika Britanija, Finska, Norveπka, ©vedska, NjemaËka i Slovenija. Druga skupina su: SAD, Austrija, Danska, Irska, Italija i Nizozemska, dok u treÊu skupinu, odnosno u onu koje gotovo da uopÊe nemaju medijski odgoj, spadaju sve ostale, meu njima i Hrvatska. Ne trebamo iÊi daleko da vidimo dræavu kojoj je vaæno obrazovati mlade po pitanju medija. To je Slovenija koja Medijski odgoj ima kao izborni predmet i u osnovnim i u srednjim πkolama, kako u gimnazijama tako i u strukovnim usmjerenjima. Zanimljivo je da u NjemaËkoj mnogi nastavnici na svojim postdiplomskim studijima obavezno sluπaju upravo medijsku pedagogiju i adekvatno su obrazovani za predavanje o medijima tako da puno rade s djecom i u sklopu izvannastavnih aktivnosti. Naravno da medijski odgoj imaju i kao izborni predmet. U Skandinaviji se medijski odgoj uËi unutar raznih predmeta: u sklopu jezika i knjiæevnosti, filma, povijesti umjetnosti, likovnog, ali im se daje velika vaænost, odnosno uËi se o medijima gotovo svaki tjedan. U Norveπkoj postoji kao izborni predmet, u Velikoj Britaniji, Australiji i Kanadi o medijima se uËi u sklopu engleskog jezika, ali im se pridaje velika pozornost. U drugoj skupini dræava (SAD, Austrija, Danska, Irska, Italija, Nizozemska) ukljuËenje odgoja za medije u nastavu prije svega ovisi o motiviranosti pojedinih uËitelja i potpori nesluæbenih institucija. U tim dræavama sluæbena πkolska politika nije prepoznala znaËenje odgoja za medije i ne nudi vaæniju financijsku potporu. U svim ostalim dræavama mediji se u πkolama gotovo i ne spominju. Naæalost, i Hrvatska tu spada bez obzira na to πto Êe uËenici uskoro dobiti i graanski odgoj. Nevjerojatno je da se ni u sklopu tog predmeta o medijima neÊe govoriti apsolutno niπta Hrvatska Vlada donijela je odluku o osnivanju Nacionalnog koordinacijskog tijela za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, na Ëelu s premijerom Zoranom MilanoviÊem, te Nacionalno operativno tijelo za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije kojemu je na Ëelu posebni savjetnik predsjednika Vlade za znanost Neven Budak. Na Strategiji se intenzivno radi te Êe, prema planu, biti dovrπena do ulaska Hrvatske u Europsku Uniju medijska scena NOVINAR BROJ 1-3/2013. 42 NOVINAR BROJ 1-3/2013 Piπe Ankica TomiÊ Reciklaæa kao posao institucije nikada nisu kontaktirale u vezi uvoenja medijskog odgoja u πkole. “No, Ured pravobraniteljice za djecu u ovom podruËju moæe davati prijedloge i preporuke. U tom smo smislu, sudjelujuÊi u pripremi nacionalnih strateπkih dokumenata vezanih za djecu, mlade i ljudska prava, inzistirali da se u njih uvrste i ciljevi i zadaÊe kao πto su: odgoj za medije, medijska pismenost, medijska prava djece i sliËno. Jer, medijska pismenost pomaæe prepoznavanju medijskih poruka, razvija vjeπtine kritiËke analize, vrednovanja i selekcije medijskih sadræaja te smanjuje ranjivost djece u ovom podruËju”, zakljuËuje JelaviÊ. Svi za predmet, ali opet niπta Iako se o medijima u πkolama gotovo uopÊe ne govori u sklopu zadane nastave, nije sve crno kako se na prvi pogled Ëini. Profesor Igor Kaniæaj, jedan od voditelja projekta Djeca medija, iako smatra da se medijski odgoj mora uvesti kao obavezno obrazovanje, kaæe kako su πkole otvorene prema njihovu projektu, pa tako oni medijski educiraju u sklopu izvannastavnih aktivnosti. “Odræali smo viπe od 60 πkolskih radionica kroz koje je ukupno proπlo oko 1050 uËenika, ali i roditelja. VeÊinu radionica na poziv πkola odræali smo u zagrebaËkom prstenu, ali bili smo i u Slavoniji te drugim dijelovima Hrvatske. Sve to radimo dobrovoljno i besplatno, tako da ako nas pozove neka dalja πkola, primjerice iz Dubrovnika, traæimo da nam se plati dio putnih troπkova”, objaπnjava Kaniæaj i istiËe da su radionice izrazito dobro prihvaÊene jer su mediji djeci bliski i æele nauËiti kako funkcioniraju. Kaniæaj naglaπava kako mu nije jasna pasivnost vladajuÊih kada se zna da je medijski odgoj jedna od preporuka EU vezano uz obrazovanje. “Kada postane punopravna Ëlanica, Vlada Êe morati davati izvjeπtaj Europskoj Uniji πto je napravila po pitanju medijske pismenosti. Preporuke govore kako se medijski odgoj na ovaj ili onaj naËin mora uvesti u obrazovanje. Naæalost, mi jako kasnimo. I da se ministarstva odluËe za ovaj predmet, on ne bi bio odmah provediv, jer nedostaje educiranog kadra koji bi to predavao. Meutim, da je politiËke volje s obzirom na vaænost obrazovanja, sve bi se to dalo rijeπiti”, zakljuËuje Kaniæaj. Opet dolazimo do paradoksa. Svi se struËnjaci, ali i veÊina laika slaæu da djeca trebaju uËiti kritiËki promiπljati o medijima, pa ipak oni nemaju od koga “pokupiti” ta znanja. U πkoli takve edukacije nema, a ni roditelji nisu bogzna kako pismeni. Rezultat je da imamo medijski nepismenu naciju kojom je vrlo lako manipulirati. Moæda je politiËarima to ipak najvaænije u cijeloj ovoj priËi i moæda su zbog toga tako pasivni Je li razlog nedostatak vremena, neupuÊenost u problematiku ili potroπena motivacija, teπko je reÊi, no sve se ËeπÊe dogaa da novinari poseæu za tuim tekstom kao, budimo benevolentni, “inspiracijom” za vlastiti uradak. A koliko je puta jedan tekst moguÊe reciklirati a da publika ne primijeti da se vrti u krug?Hipotetska situacija: veliki trgovaËki lanac izrauje monografiju, vlasnik se svojim poslovanjem æeli pohvaliti træiπtu, poveÊati dobit i ne æali para kad treba investirati u marketing. U tu svrhu angaæira “dvorskog novinara” koji Êe ishvaliti brojne poslovnice diljem zemlje, upravu, menadæment, asortiman... i spreman ga je obilato platiti. No, na neËemu se mora uπtedjeti, pa se trgovaËki lanac dosjeti briljantnom rjeπenju: fotografije svojih trgovina, ilustracije ljudipotencijalnih kupaca, portrete milijun puta predstavljenih menadæera - jednostavno Êe “skinuti” s interneta ili skenirati iz novina. Potpisat Êe “dvorskog novinara” kao autora fotografije. I nadati se najboljem - da nitko neÊe uoËiti krau. Kraa kao teπko procjenjiva kategorija SreÊom, praksa je drukËija i autori fotografija s pravom su osjetljivi na “kolegijalno otuivanje” njihova vlasniπtva. Hipotetsku situaciju, ipak, moæemo zamijeniti stvarnom, dodijelimo li, umjesto fotografu, glavnu ulogu novinaru/ autoru teksta. SluËaj iznenada postaje nejasan - siva je zona copy/paste novinarstva pa je (odjednom) teπko utvrditi πto je plagijat, a πto slobodno citiranje bez navodnika i imenovanja izvora. Kraa niËim izazvana postaje teπko procjenjiva kategorija, ovisna o svakom konkretnom sluËaju, bez ustaljene, zajedniËke, prakse za sve objavljive tekstove. A kad jednom proglasimo “sivu zonu”, tko nam brani da ukrademo cijeli tekst jer nitko ionako niπta ne moæe utvrditi. No, je li baπ tako? Dr. sc. Vedran JuriËiÊ, dipl. ing. raË., s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, izradio je algoritam koji utvruje (ne)originalnost konkretnog tekstualnog autorskog djela. Svoj projekt (laiËki) objaπnjava ovako: “RaËunalno podræana detekcija plagijata temelji se na utvrivanju sliËnosti meu dokumentima. Pretpostavka je da velika sliËnost meu dokumentima, odnosno visoki koeficijent sliËnosti, znaËi i veÊu vjerojatnost da se radi o plagiranju. Meutim, osim ako to nije posebno rijeπeno samim algoritmom, moguÊa je i situacija da je koeficijent sliËnosti vrlo visok, ali da dokument nije plagijat (npr. ispravno citiranje dijela ili cijelog dokumenta drugog autora, ili zbog pogreπke u samom algoritmu).” Pojednostavljeno reËeno, citirati se smije, pa Ëak i hrabro - s velikim postotkom podudaranja. A preklapanje istih elemenata utvrdit Êe koeficijent sliËnosti, πto bi moglo biti sporno ako izvor nije naveden. 43 Kuknjava kako do novinara viπe nitko ne dræi, kako Êe internet “progutati” pisano novinarstvo i kako træiπte diktira teme moæda i nije tako opravdana ako problem sagledamo iz perspektive Ëitatelja. ProËita li nekoliko puta iste reËenice u nekoliko razliËitih publikacija o temi koja ga zanima (a o kojoj on sam zna viπe od novinara koji ju je dobio u zadatak istraæiti), vjerojatno Êe drugi put uπtedjeti koju desetinu kuna i jednostavno prosurfati internetom NOVINAR BROJ 1-3/2013. 44 medijska scena iz rada HND-a “Kao elementi mogu se uzimati rijeËi, pa ako se radi jednostavnosti pretpostavi da dokumenti sadræe samo jednu reËenicu, a svaka reËenica ima 10 rijeËi, od Ëega se 6 rijeËi nalaze u oba dokumenta, algoritam bi mogao izraËunati koeficijent sliËnosti 0.6. Navedeni koeficijent sliËnosti dovoljan je da se odnos dokumenata oznaËi kao sumnjiv, ali konaËnu odluku, odnosno potvrdu radi li se o plagiranju, donosi korisnik raËunalnog sustava.” Kuknjava kako do novinara viπe nitko ne dræi, kako Êe internet “progutati” pisano novinarstvo i kako træiπte diktira teme moæda i nije tako opravdana ako problem sagledamo iz perspektive Ëitatelja. ProËita li nekoliko puta iste reËenice u nekoliko razliËitih publikacija o temi koja ga zanima (a o kojoj on sam zna viπe od novinara koji ju je dobio u zadatak istraæiti), vjerojatno Êe drugi put uπtedjeti koju desetinu kuna i jednostavno prosurfati internetom... Ionako Êe naiÊi na iste (filtrirane) podatke, nerijetko Ëak i stilski identiËne. Zaπto? Iz puke lijenosti novinara i nemotiviranosti za bavljenje inaËe kreativnim poslom. Uzrok tome vjerojatno opet leæi u zakonu ponude i potraænje koji novinarstvo gura u kaljuæu neoriginalnosti, no - tko Êe utvrditi πto je bilo prije: nedostatak motivacije ili izostanak stimulacije? Utvrivanje ËinjeniËnog stanja oËito ne ide lako. »lanak 15 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima istiËe: “Osoba koja javno koristi autorsko djelo duæna je pri svakom koriπtenju naznaËiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne æeli biti naveden ili ako naËin pojedinoga javnog koriπtenja autorskog djela onemoguÊava navoenje autora.” U praksi je situacija drukËija: autori teksta njurgaju na krau, love svoje reËenice pa i cijela poglavlja po konkurentskim medijima, a kolege se ponaπaju kao da je citiranje bez navodnika uvrijeæena praksa dolaæenja do informacija (bez ijednog sastanka, telefonskog poziva ili istraæivanja na internetu), otkrivanjem jednog jedinog teksta koji Êemo koje li zgode! - jednostavno potpisati vlastitim imenom. U Ëlanku 189. Zakona o povredi autorskih prava Ëak je 13 razliËitih toËaka koje pravnu osobu sankcioniraju novËanom kaznom od 5000 do 50.000 kuna, a neke se odnose i na autorski tekst koji se objavljuje “bez naznaËivanja autora, osim ako je autor u pisanom obliku izjavio da ne æeli biti naveden ili ako naËin javnog koriπtenja onemoguÊava navoenje autora”, a ne bi trebalo preskoËiti ni stavku koja govori o “fotokopiranju za privatno ili drugo vlastito koriπtenje (...) pisanih izdanja (bez odobrenja nakladnika i bez plaÊanja naknade nakladniku)”. Povrijeena autorska prava Prema podacima Zavoda za intelektualno vlasniπtvo, Dræavnom odvjetniπtvu je u 2011. prijavljeno 337 poËinitelja kaznenih djela kojima se povreuju prava intelektualnog vlasniπtva (2010. ih je bilo 153), od toga je u 70% sluËajeva bila rijeË o autorskim pravima. U 2011. 135 osoba optuæeno je zbog kaznenih djela povrede prava intelektualnog vlasniπtva, a 77,8% njih proglaπeno je krivima. Osim novËanih, nekima su izreËene i zatvorske kazne. Novinarska tribina HND srijedom 21. stoljeÊe ostalo duæno svima Stanje, oËito je, nije nimalo benigno, a “intelektualni vlasnici” sve su svjesniji da se protiv otuivanja vlastite imovine mogu boriti pravnim sredstvima. Zanimljivo je, meutim, da je meu kategorijama autorskih djela, u izvjeπtaju Zavoda za intelektualno vlasniπtvo navedeno sljedeÊe: glazbena i kinematografska djela, raËunalni programi, promet i umnoæavanje knjiga... ©to je s autorskim tekstovima objavljenima u novinama i ostalim publikacijama? Zakon kaæe da je “autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz knjiæevnoga, znanstvenog i umjetniËkog podruËja koja ima individualni karakter, bez obzira na naËin i oblik izraæavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu”, dakle i novinski tekst. No, πto ako se kategorije formiraju ovisno o potraænji, pa reakcija zakinute strane otvara prostor za konkretnije (zakonsko) bavljenje plagijatima? A preπuÊivanje krae i svoenje neslavne prakse pod egidu “tako se to radi” - piljenje je grane na kojoj svi zajedno sjedimo? U svakom sluËaju, valja krenuti od sebe. Ako niste sigurni koliko ste se “zaigrali”, prije nego πto ga poπaljete uredniku, provjerite svoj Word dokument algoritmom dr. JuriËiÊa, na internetskoj stranici http://www.slideshare.net/vhrzica/ autorska-prava-plagijati-i-metode-za-utvrivanje-plagiranja. Ako govorite istinu, “travka Êe zasvirati”, a ako ne zasvira, moæda je vrijeme da se potrudite i napiπete vlastiti tekst. Uostalom, time se novinarska branπa i bavi, zar ne? Nema krivca, osim ljudi koji su nas prevarili da u to uemo”, teza je koju su na 7. novinarskoj tribini srijedom, posveÊenoj 21. stoljeÊu, ponavljali Denis Kuljiπ, prvi izvrπni urednik, i njegova supruga Nada MirkoviÊ koja je bila prva glavna urednica dnevnih novina πto su se ugasile nakon samo par mjeseci izlaæenja. Neumjesne RoksandiÊeve prijetnje Glavni krivac Marjan Jurleka u posljednji se tren ispriËao kako na tribinu neÊe doÊi zbog problema sa zdravljem, a drugi najËeπÊe prozivan kao odgovoran za pokretanje i gaπenje novina koje su svima ostale duæne, suvlasnik Digitela Aljoπa RoksandiÊ, poziv na tribinu je odbio, ali se sudionicima obratio pismom πto ga je sroËio odvjetniËki ured. Nakon prijeteÊeg upozorenja govornicima da paze πto govore, RoksandiÊevi odvjetnici naveli su kako su projekt dnevnih novina 21. stoljeÊe inicirali Denis Kuljiπ, Nada MirkoviÊ i Marjan Jurleka dok im je RoksandiÊ, vele, ponudio otvorenu pomoÊ te tehniËku i financijsku podrπku. Kompanija Digitel, zakljuËit Êe RoksandiÊev odvjetniËki tim, pretrpjela je najveÊi gubitak od Jurlekine tvrtke Miran dan, πto je valjda razlog zbog kojeg nakladnik 21. stoljeÊa joπ nije otvorio steËaj, nego Ëeka da se Digitel naplati od novca koji bi na raËun trebao sjesti od prodaje posljednjih brojeva tih novina. Prema informacijama koje je na tribini iznio Damir Jirasek, jedan od urednika u bivπem dnevniku, Digitel od tvrtke Miran dan potraæuje oko 5,2 milijuna kuna! To je ujedno najveÊa prepreka zaposlenicima tih novinama da se naplate, a ne mogu se ni prijaviti na burzu, zbog Ëega su nakladnika i njegove oËito neraπËiπÊene vlasniËke odnose prijavili DORHu. I dok svi teret odgovornosti prebacuju jedni na druge, od onoga na tribini izgovorenoga moglo se zakljuËiti kako su Aljoπa RoksandiÊ i Dario Vince iz Media Ringa, producentske kuÊe u sklopu Digitela, bili privatni investitori koji su oko projekta trebali okupiti i druge zainteresirane ulagaËe. Kada se to nije dogodilo, Jurleka je osnovao tvrtku Miran dan, pa iako je to bitno poljuljalo financijske temelje projekta braËni par Kuljiπ ‡ MirkoviÊ, nastavio je raditi na pripremanju novina jer, kako su naveli, nisu imali srca ostaviti one koje su se dovukli u tu novonastalu redakciju. Svega par dana nakon πto su novine poËele izlaziti, taj je dvojac smijenjen kako bi novi glavni urednik, Borna KeseroviÊ, spasio projekt. Dilentatizam Prema KeseroviÊevu svjedoËenju, Digitel je itekako bio ukljuËen u strukturu upravljanja novinama jer je upravo njima savjetovao gaπenje projekta koji se veÊ u startu pokazao promaπenim, πto su oni, meutim, odbili kao opciju. Umjesto toga, krenuo je redizajn i joπ jedna reklamna kampanja preko Digitela. Kako se raspolagalo novcem koji 21. stoljeÊe oËito NOVINAR BROJ 1-3/2013 45 Prema informacijama koje je na tribini iznio Damir Jirasek, jedan od urednika u bivπem dnevniku, Digitel od tvrtke Miran dan potraæuje oko 5,2 milijuna kuna! To je ujedno najveÊa prepreka zaposlenicima tih novina da se naplate, a ne mogu se ni prijaviti na burzu, zbog Ëega su nakladnika i njegove oËito neraπËiπÊene vlasniËke odnose prijavili DORH-u NOVINAR BROJ 1-3/2013. 46 NajveÊa πteta, meu bezbroj prijepora koje je za sobom ostavilo 21. stoljeÊe, jest Ëinjenica da za nove dnevne novine na træiπtu ima mjesta. Na træiπtu je i dovoljno dobrih novinara koji Êe u ovoj situaciji raditi i za skromnije honorare, no ako je i postojao ozbiljan ulagaË, taj Êe danas itekako razmisliti hoÊe li se upustiti u medijski biznis iz rada HND-a i SNH-a nije imalo, govori i Ëinjenica da su prvi brojevi tiskani u nakladi od 160 tisuÊa primjeraka. Na tu je nakladu potpisan i ugovor s tiskarom, no kako se 21. stoljeÊe Ëak ni s nagradnim igrama nije prodavalo iznad 30 tisuÊa, nakladnik je smanjio tiraæu, a to je, naravno, poveÊalo i jediniËnu cijenu tiska kako i stoji u ugovoru. Ovaj, valjda najoËitiji primjer diletantizma ekipe koja se odluËila pokrenuti dnevnik, kasnije je posluæio kao sluæbeni razlog gaπenja 21. stoljeÊa, iako raËun tvrtke nije blokirala tiskara nego Digitel. Novinar 21. stoljeÊa Saπa VejnoviÊ zakljuËio je kako Êe 21. stoljeÊe uÊi u povijest kao jedine dnevne novine koje su pokrenute bez lipe; raËunala na kojima se radilo bila su unajmljena od bivπeg Vjesnika, redakcijski sustav spor i kupljen od mlade ekipe koja na sliËnim sustavima nikada nije radila, a i njima niπta nije plaÊeno. Telefone su novinari morali kupovati sami, a sada se ispostavilo da Êe sami morati platiti i raËune jer ih tvrtka nije plaÊala, novinari nisu plaÊeni, Ëitatelji nisu dobili svoje nagrade, ukratko, Miran dan i njegove novine svima su ostali duæni. Istovremeno, u svega par mjeseci ove su novine uspjele proÊi kroz katarzu za koju svakom ozbiljnom mediju treba nekoliko godina, od poËetne visoke tiraæe do njezina padanja i smjene urednika, mijenjanja ureivaËke koncepcije, redizajna, uvoenja nagradnih igara i fiktivnog rezanja plaÊa za 25 posto. Fiktivnog jer te plaÊe nikad nisu isplaÊene. Za kraj, povela se i diskusija o uredniËkoj odgovornosti za propast novina u Ëijoj redakciji nije nedostajalo dobrih novinara. Kuljiπ, Nada MirkoviÊ i Borna KeseroviÊ, meutim, za sve krive okolnosti u kojima su radili. NajveÊa πteta,meu bezbroj prijepora koje je za sobom ostavilo 21. stoljeÊe, jest Ëinjenica da za nove dnevne novine na træiπtu ima mjesta. Na træiπtu je i dovoljno dobrih novinara koji Êe u ovoj situaciji raditi i za skromnije honorare, no ako je i postojao ozbiljan ulagaË, taj Êe danas itekako razmisliti hoÊe li se upustiti u medijski biznis. Neodgovoreno je na koncu ostalo i kljuËno pitanje πto ga je postavila voditeljica tribine Ljubica LetiniÊ, novinarka Hrvatskog radija: Kome su te novine trebale? No, kako na tribini nije bilo prozivanog RoksandiÊa niti Jurleke, a Nada MirkoviÊ i Denis Kuljiπ, koji su od poËetka bili ukljuËeni u njihovo nastajanje, uporno su tvrdili kako ih je u taj posao uvukla samo neizmjerna ljubav prema izdavaπtvu, odgovor vjerojatno nikada neÊemo doznati - osim ako ga nekim Ëudom ne otkrije DORH Melisa Skender Poziv u Zbor novinara religiologa Skupina iskusnih novinara inicira osnivanje sekcije HND-a koja bi imala (radni) naslov Zbor novinara religiologa. Sve je viπe djelatnost Hrvatskog novinarskog druπtva koje nisu na teritorijalnom i redakcijskom principu, nego se novinari organiziraju prema interesnim i sliËnim podruËjima (ekologija, sport itd.). Baπ u vremenu kad je sve manje kompetentnog (sektorskog) novinarstva, osnivanjem Zbora æeli se dijelom pokazati vaænost samoorganiziranja medijskih poslenika sa specifiËnim interesima, kojima se pruæa organizacijski kanal da na razliËite naËine (od priopÊenja do tribina) promiËu struËnost i etiËnost u bavljenju druπtvenim pitanjima religije/a, odnosno vjerskih zajednica, a i πire. Otvoreni za prijedloge, molimo kolege koje zanima bavljenje religijskim problemima da nam se pridruæe i, za poËetak, pomognu u izradi programa rada o kojem bi se raspravljalo na skoraπnjoj sjednici moguÊih utemeljitelja Zbora. Zborovi HND-a predviaju Ëlanstvo bez prava predstavljanja onima koji nisu Ëlanovi/ce HND-a pa ste dobrodoπli i ako niste Ëlan naπe cehovske organizacije Javite nam se na [email protected] OsnivaËki odbor Mirko Vid Mlakar, Drago Pilsel i Silvije TomaπeviÊ Novinarski Party 2012. Joπ jedna godina proe, teπka, neizvjesna i borbena, ali ipak mi smo se sastali Ëetrnaesti put. Naπli smo se 7. prosinca 2012. godine u divnom Novinarskom domu usprkos teπkoj ekonomsko-financijskoj situaciji. Kao i do sada sponzori i donatori i ovaj su put pruæili ruku I omoguÊili nam da ostvarimo naπ zadatak i prikupimo sredstva za Fond solidarnosti Vladimir Majer. Druæilo se uz muziku tamburaπa i na trenutak smo zaboravili sve probleme koji nas pritiπÊu. Ovom prilikom najsrdaËnije zahvaljujemo svim sponzorima i donatorima koji su omoguÊili da ostvarimo svoj zadatak i pomognemo Fondu Enisa UnukiÊ Na sveËanosti u Novinarskom domu NOVINAR BROJ 1-3/2013 47 Nagrade Marko Polo za putopis Na prigodnoj sveËanosti odræanoj 14. prosinca 2012. u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog druπtva uruËene su nagrade “Marko Polo - slavni putopisac” za formu putopisa. Svrha nagrada je doprinos popularizaciji i afirmaciji turistiËkog novinarstva, prvenstveno putopisne reportaæe, te priznanje dugogodiπnjem radu u turistiËkom novinarstvu i promicanju visokih etiËkih i profesionalnih standarda. Pravilo je FIJETA - svjetske udruge turistiËkih novinara i pisaca u turizmu da svaki novinar koji doe na neki meunarodni natjeËaj o zemlji domaÊinu mora objaviti reportaæu u svojem mediju. Najbolje meu tim putopisima æiri je uzeo u razmatranje i nagradio ih. Od stranih novinara nagradu “Marko Polo - slavni putopisac” dobili su Plamen StarËev iz Bugarske za reportaæu iz Turske i Brigita BavËar i Stefan Celec iz Slovenije za reportaæu iz Rumunjske. Nagrade im je uruËila predsjednica FIJETA Hrvatske Tina »ubrilo. Nagrada “Marko Polo” za najbolju reportaæu domaÊem novinaru pripala je SpliÊaninu Jasenu Boki za seriju reportaæa pod zajedniËkim nazivom “Tragovima Odiseja”, objavljenima u Slobodnoj Dalmaciji. OcjenjivaËki odbor Ëinili su Ante GavranoviÊ, Zdenko Duka i Miro BrankoviÊ. Uz ostalo, u obrazloæenju nagrade “Marko Polo” najboljem uratku domaÊeg novinara stoji: “Jasen Boko je u dvadeset godina novinarskoga rada objavio viπe od 1400 Ëlanaka o kulturnoj i kazaliπnoj problematici, razgovora, reportaæa i putopisa u dnevnim novinama, tjednicima te domaÊim i stranim Ëasopisima.” Serija reportaæa pod zajedniËkim naslovom “Tragovima Odiseja” nije samo jedna od priËa koja propitkuje je li Odisej zaista putovao Jadranom. Ona zapravo promovira Jadran kao turistiËku destinaciju s novim zanimljivim podatkom: Odisejem kao prvim europskim putnikom Ëije se lutanje dogodilo baπ po Jadranu. Pri tome nije rijeË o senzacionalistiËkoj informaciji bez pokriÊa, nego o vrlo temeljito obrazloæenim tekstovima koji donose ozbiljnu argumentaciju vezano za tu problematiku. Cijela serija zapravo promovira Jadran kao zanimljivo turistiËko odrediπte, a leæeran i πarmantan pristup temi, s velikom dozom dodatnih informacija koje Boko crpi iz priËa malih ljudi koje susreÊe na vlastitoj Odiseji Ëini njegove putopise izuzetno pristupaËnima i zaista posebnima u tom æanru. Zaπto? Boko propitkuje, traæi skrivena mjesta, iskonski Mediteran kakav je nekad bio, promovirajuÊi na taj naËin ne samo kulturni turizam koji ne radi kolateralnu πtetu krajevima kojima prolazi, veÊ ujedno i etiËan, druπtveno osvijeπteni turizam koji ne priznaje masovnost i koji poπtuje lokalna obiljeæja. Iz cijele serije od osam reportaæa izdvojili bismo tri koje su i prevagnule u ocjeni OcjenjivaËkog odbora: Jadran je Odisejevo more, Malta je “ukrala” Odiseja i svetog Pavla, Odisej se vratio na Itaku noπen vjetrom s Jadrana. Putopisne reportaæe Jasena Boke u svakom sluËaju promiËu visoke etiËke i profesionalne standarde u turistiËkom i putopisnom novinarstvu. Osebujnim stilom i jasnim izriËajem Boko ispisuje svoje reportaæe i putopise na poseban naËin. Uspjeπno povezuje povijesne Ëinjenice s povijesnom baπtinom: nenametljivo istiËe prirodne ljepote naπe zemlje; upuÊuje na kulturoloπko znaËenje turizma, a da to ne zvuËi reklamerski. Ukratko, primjer je to kako bi trebalo pisati putopisne reportaæe, dodajuÊi novinarskom πtihu i znatnu dozu spisateljskog talenta koji tim reportaæama daje dodanu vrijednost. Isto tako, OcjenjivaËki sud je odluËio odati posebno priznanje novinaru i knjiæevniku Mladenu Kuπecu za emisiju na Radio Zagrebu “Putujemo Hrvatskom - zagonetno priznanje” te Borisu VeliËanu za ciklus reportaæa “OtoËka rapsodija”, objavljenima u osam nastavaka u nedjeljnom izdanju VeËernjeg lista. Na sveËanosti u Bijeloj dvorani Novinarskog doma uruËene su i zahvalnice novinarima za dugogodiπnji doprinos turistiËkom novinarstvu. Dobitnici su Vedran BeniÊ, Nikola ©ubiÊ, Nada ©urjak, Dragica LemeπiÊ, Davor StipaniÊ, Ljiljana JerkiÊ, Eduard KiπiÊ, Vesna »amdæiÊ, Ante Granik, Davor VerkoviÊ, Branka ©eparoviÊ, Radmila KovaËeviÊ, Marija BariÊ, Æeljko Suhadolnik, Bruno Profaca, Ksenija ZeleniÊ, prof. dr. Boris VukoniÊ i Budimir ÆiæoviÊ. Poslovnim partnerima i sponzorima, bez Ëije potpore ne bi bilo realizacije brojnih aktivnosti FIJETA Hrvatske, odana je zahvalnost plaketama i zahvalnicama, a dobili su ih: Veljko OstojiÊ, ministar turizma, Meri MateπiÊ, direktorica Hrvatske turistiËke zajednice, Amelija TomaπeviÊ, direktorica turistiËke zajednice Grada Zagreba, Æeljko Sabo, predsjednik TuristiËke zajednice Grada Vukovara, Jako Andabak, Ivica KrizmaniÊ, generalni direktor Hotela Esplanade, Josipa Jutt Ferlan, direktorica Hotela Palace, Zdenko Duka, predsjednik HND-a, i Branko StojanoviÊ, direktor Trnjanke Zagreb. Prije sveËane dodjele nagrada “Marko Polo - slavni putopisac” odræan je okrugli stol na temu “Putopis, novinarsko-publicistiËki izriËaj i najstariji medij turistiËke promidæbe” na kojem su sudjelovali knjiæevnici, publicisti, novinari i turistiËki djelatnici iz zemlje i inozemstva, meu kojima i predsjednik Svjetske federacije turistiËkih novinara i pisaca u turizmu Tijani Hadad. Naπ je cilj potaknuti suradnju novinara putopisaca i turistiËkih struËnjaka ukazivanjem na moguÊnost uporabe putopisa te starih i novih priËa u marketinπke svrhe. MoguÊe je kreirati novi itinerar, brendirati te putopise, uËiniti pojedina odrediπta zanimljivima gostima i tako produæiti sezonu, kombinirati morska i kontinentalna odrediπta, ona u zaleu, unutraπnjosti s onim otoËnima. Mnoge su neiskoriπtene moguÊnosti, istaknuto je na skupu u Novinarskom domu u Zagrebu Jozo PetriËeviÊ Jasen Boko je u dvadeset godina novinarskoga rada objavio viπe od 1400 Ëlanaka o kulturnoj i kazaliπnoj problematici, razgovora, reportaæa i putopisa u dnevnim novinama, tjednicima te domaÊim i stranim Ëasopisima NOVINAR BROJ 1-3/2013. 48 Novinari 21. stoljeÊa moraju dobiti novac koji su zaradili iz rada HND-a i SNH-a NOVINAR BROJ 1-3/2013 49 Nakon konaËne odluke o gaπenju dnevnog lista 21. stoljeÊe, Hrvatsko novinarsko druπtvo æali zbog neuspjeha projekta tog dnevnika, prvog koji je poslije osam godina pokrenut, u jeku krize tiskanih medija. Izlazak dnevnika 21. stoljeÊe i prije poËetka pratile su brojne sumnje u to tko su pravi vlasnici lista i sumnje u njegov uspjeh koje su se naæalost pokazale opravdanim. List u dva i pol mjeseca izlaæenja nije kvalitetom ispunio oËekivanja a posljedice su muËne prije svih za novinare koji gube posao a usto joπ i zdvajaju kako Êe naplatiti neisplaÊena potraæivanja. S obzirom na generirana milijunska dugovanja prema tiskari, dobavljaËima i novinarima jasno je da je projekt bio loπe pripremljen i nisu dobro procijenjene potrebe medijskog træiπta. Bojimo se da bi ovaj neuspjeh mogao i na dulje vrijeme obeshrabriti moguÊe buduÊe medijske investitore. Sada kada je medijski projekt 21. stoljeÊa zavrπen tako kako je zavrπen, najvaænije je od svega da 49 zaposlenih novinara i drugih medijskih djelatnika te tridesetak stalnih honoraraca uspiju πto je bræe moguÊe naplatiti svoj rad u 21. stoljeÊu. To nije samo materijalni problem ovih novinara nego i problem za cijelu novinarsku profesiju. Prestanak izlaska lista znaËi joπ 60-70 nezaposlenih novinara na novinarskom træiπtu i objektivno dodatno moæe sniziti cijenu novinarskog rada. A najbitnije je da neodgovoran odnos vlasnika, investitora prema novinarima temeljito ruπi dostojanstvo ove naπe novinarske profesije i opÊenito produbljuje nepovjerenje prema medijskim vlasnicima. I zbog toga - iznimno je vaæno da novinari - koristeÊi sva legalna sredstva - dobiju novac koji su radeÊi u 21. stoljeÊu zaradili, stoji u priopÊenju HND-a koje potpisuje predsjednik Zdenko Duka “Uz svjetlost πibice”, Josip Klarica, 1965. “Kavana opera”, Trg marπala Tita, 1965. Izloæba Snjeæane Poæar Izloæba “Zagreb s Roll-filma” Snjeæane Poæar u galeriji Stella Skopar, MaæuraniËev trg 6/II kat. Snimila Julija Domac Sa 23 crno-bijele fotografije raskoπne ljepote, nastale πezdesetih “Tiπina, SveuËiliπna Ëitaonica”, 1966. godina proπloga stoljeÊa, predstavila se fotoreporterka i svestrano nadarena umjetnica te dugogodiπnji Ëlan Hrvatskog novinarskog druπtva Snjeæana Poæar na izloæbi u Galeriji Stella na MaæuraniÊevu trgu 6 u Zagrebu, odræanoj od 7. do 21. veljaËe. OtvarajuÊi izloæbu u prisutnosti brojnih posjetitelja akademik Tonko MaroeviÊ uz ostalo je naglasio da nas izloæene fotografije vraÊaju u davno vrijeme kao πto fotografija to doista moæe. “Fotografija je naravno jedan oblik putovanja vremeplovom. Ovdje je rijeË o 60-im godinama, o vremenima suradnje u Telegramu, gdje smo zajedno radili, o susretima u Studentskom centru SveuËiliπta u Zagrebu, o vizijama glavnoga grada, eksterijerima, interijerima i portretima. Crno-bijela fotografija upravno na svjetlosti joπ viπe - moglo bi se reÊi inzistira, oduzima neke efekte koji prizor nosi. Ali ga zato svodi na ono bitno: kao da konstruira prostor, kao da konstruira kadar, kao da komponira crno-bijelo u odnosima svjetla i sjene, u odnosima tamnoga i svijetloga. Mislim da je to funkcija fotografije i Snjeæana Poæar koja je tehniËki i profesionalno - zanatski πkolovana znala je na neki naËin iz kadra izvuÊi, reklo bi se, optimum, maksimum - ono πto i jest potrebno - bilo da je rijeË o interijerima, eksterijerima, portretima itd.”, naglasio je akademik MaroeviÊ. Kolegica Poæar dosad je izlagala na viπe od 160 natjeËajnih izloæbi u zemlji i inozemstvu, na kojima je dobila viπe pohvala i nagrada. Odræala je 52 samostalne izloæbe fotografija u Zagrebu, Osijeku, Virovitici, Rijeci, Kninu, Splitu, Jaski, Hvaru, PlitviËkim jezerima te Francuskoj, Austriji, Rumunjskoj, Portugalu, Crnoj Gori, SlovaËkoj... (j.p.) 50 iz rada HND-a Izabrani Neprofitnim medijima PISMO Ivo Horvat: Ëlanovi æirija osigurati Nestaju tribine Ëitatelja za dodjele dodatne izvore financiranja Moæda sam prestar (93) pa ne mogu shvatiti nove trendove u novinarskih ureivaËkoj politici naπih dnevnih listova I tjednika, ali u nagrada PoËetkom mjeseca Ministarstvo kulture organiziralo je javnu posljednjih godinu dana nestale su rubrike (i stranice) rezervirane Izbor najboljih novinarskih radova ove godine ulazi u svoju zavrπnu fazu. Sastavljen je i ocjenjivaËki odbor za dodjelu novinarskih nagrada, a svoj prvi sastanak odræali su sredinom oæujka. »lanovi æirija za pisano novinarstvo su: Vladimir BariπiÊ (VeËernji list), Draæen CigleneËki (Novi list), Mario »uæiÊ (Moj Zagreb), Gabrijela GaliÊ (Novi list), Nikolina ©ajn (Jutarnji list), Ivana MikuliËin (Jutarnji list) i Zoran Vitas (VeËernji list). Za radijsko novinarstvo æiri Ëine: Danja Dubravac (Radio 101), Jasna Fila (Media servis), Muharem KulenoviÊ (umirovljenik), Ante LjubiËiÊ (Soundset) i Rajka Rusan (Hrvatski radio). Za televizijsko novinarstvo æiri Êe biti u sastavu: Goran Flauder (OsjeËka TV), Sanja BojaniÊ Kos (HTV Koprivnica), Hrvoje KreπiÊ (RTL), Tihomir LadiπiÊ (24 sata TV), Tena Periπin (HTV), Ivana Moskaljov Pezo (Nova TV) i Dejan Tatomir (Nova TV). Najbolje za internetsko novinarstvo birat Êe: Ilko ∆imiÊ (Index) –urica Klancir (T-Portal), Tomislav Klauπki (24sata), Tina LakiÊ (Net.hr) i Miroslav Wranka (slobodnjak) raspravu o Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o elektroniËkim medijima. Javna rasprava organizirana je tek sad, pred drugo saborsko Ëitanje tog Zakona, i to na izriËiti poticaj parlamenta. Pokazalo se da zakonski prijedlog obiluje kontroverzama pa ga gotovo nijedan sudionik javne rasprave nije podræao u predloæenom obliku.Glavna namjera Zakona je da neprofitni mediji mogu aplicirati na natjeËaj u Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroniËkih medija VijeÊa za elektroniËke medije. MoguÊnost da traæe novac iz Fonda poslije donoπenja izmijenjenog Zakona osim neprofitnih radija i televizija, ako ih bude, imat Êe i neprofitne elektroniËke publikacije, ali su iskljuËena trgovaËka druπtva, portali koji su registrirani kao d.o.o. Hrvatsko novinarsko druπtvo u svom je prilogu raspravi napisalo da je neprofitnim medijima prijeko potrebno osigurati dodatne izvore financiranja, ali da nema jakog razloga ograniËiti novac Fonda iskljuËivo za neprofitne publikacije i na taj naËin iskljuËiti portale koji su registrirani kao d.o.o. “Kad pogledamo unatrag 22 godine novinarstva u Hrvatskoj, izuzimajuÊi Hrvatsku televiziju kao javni mediji, sve πto je bilo znaËajno i vrhunsko pa i ono πto je predstavljalo javni sadræaj - dogodilo se u privatnim medijima”, piπe u prilogu javnoj raspravi koji je poslao HND (zd) za pasionirane Ëitatelje koji su i svojim tekstovima æeljeli sudjelovati u javnom æivotu, reagirati na pojedine pojave u druπtvu. Nestao je Vjesnik koji se za vrijeme urednika Miroslava Leæaje bio sasvim otvorio glasu javnosti i na visokom nivou gajio tu rubriku na Ëitave dvije stranice. SjeÊam se Vjesnika pod uredniπtvom Radovana StipetiÊa koji je tribinu Ëitatelja objavljivao na drugoj stranici lista. Jednako tako i Novi list za vrijeme ViËeviÊa. Posebno se pazilo na priloge Ëitatelja, pogotovo one iz pera umirovljenih novinara, kao πto sam i ja. Tri sam knjige svojih izabranih Ëlanaka, polemika, zapisa - objavljenih prije toga u posljednjih tridesetak godina u Vjesniku, Novom listu, Meimurju, Ninu, Mladini, Hrvatskom sjeveru, zborniku ReËi rieË - izdao otkako sam otiπao u mirovinu. I to je moj prilog kronici naπeg vremena. Osim lista Meimurje, koji je svoje dvije stranice otvorio Ëitateljima, ostali listovi ne shvaÊaju od kolike je vaænosti ta rubrika kao odraz javnog mnijenja. Kaæu, pa tu su internet, mreæe, portali. Mojoj generaciji, barem meni, to je strano. Usuujem se to reÊi. Pogotovo kad Ëujem πto se sve ondje objavljuje. Ali kad vidim taj tekst u novinama, to je za mene pravi doæivljaj. Bojim se da takvog zadovoljstva viπe neÊu imati listajuÊi “velike” listove. I Novi list ukida tribinu, sveo ju je samo na demantije. Iskreno mi je æao. ©to da kaæem? Vrijeme teËe nemilosrdno, joπ se odupirem pisanjem, pa makar samo za sebe Tribina “Novinarska srijeda” MilanoviÊeva vlada æeli dræavne dnevne novine Cilj je Vlade Zorana MilanoviÊa osnovati javne dnevne novine koje Êe financirati dræava, kako bi se ostvarila potreba za novinama osloboenim pritiska oglaπivaËa i træiπta. Izjavio je to pomoÊnik ministrice kulture Milan F. ÆivkoviÊ na tribini “Zaπto se (ne)vjeruje novinarima”, odræanoj u sklopu redovitih razgovora o novinarstvu - “Novinarska srijeda”. No, dræava jednostavno ne kani pokrenuti dnevnik i financirati ga, a novinarima dati da ga stvaraju. »ekat Êe se, objasnio je ÆivkoviÊ, “zainteresirana kritiËna masa” graana, pod Ëijim bi se pritiskom dræava osjetila ponukanom da pokrene taj proces. Zamisao o dræavno-javnome dnevniku, dakle, nije Vladin projekt ili odluka, nego æelja ili, kako je rekao ÆivkoviÊ, “cilj”. ÆivkoviÊ pritom nije objasnio po Ëemu se to ta priæeljkivana “kritiËna masa” razlikuje od omraæenoga “træiπta” koje je ÆivkoviÊ u raspravi otpisao tvrdnjom kako je baπ ono ovdaπnje novinarstvo dovelo u stanje koje on smatra gorim nego devedesetih. U raspravi, koja se otegla na gotovo tri sata, govorili su - uz brojne zainteresirane iz publike - politolog i predsjednik vijeÊa GONG-a Berto ©alaj, veterani –urica Klancir i Marinko JurasiÊ, novinarka HTV-a Maja Sever, sociolog Hajrudin HromadæiÊ te novinarka tjednika Novosti i utemeljiteljica obnovljenoga hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatiquea Andrea Milat. Pritom je glavni povod okupljanju - podatak da tek 21 posto graana vjeruje medijima - katkad i opreËno interpretiran, pa Berto ©alaj, primjerice, dræi da to i nije tako loπe, jer ostale kljuËne demokratske institucije - stranke, Vlada, parlament - prolaze joπ gore. Raspredale su se ponajviπe dvije suprotstavljene teze: jamËi li povjerenje u medije i novinare veÊ neka posebna vrst vlasniπtva medija - “javni” medij nasuprot privatnome, primjerice - ili se povjerenje publike stjeËe mukotrpnim, nikad posve ostvarenim trudom oko dobre stare novinarske objektivnosti, poπtovanja Ëinjenica i toËnosti, profesionalne etiËnosti, neovisno o vlasniËkome modelu. Veterani su uglavnom zastupali drugu tezu - –urica Klancir naroËito uvjerljivo - dok su Andrea Milat i Hajrudin HromadæiÊ, pripadnici mlade antikapitalistiËke fronte, tvrdili da takozvana “novinarska objektivnost” nije niπta drugo nego neosvijeπtena prikrivena ideologija vladajuÊe klase koja se dade i historiografski datirati, pa tako i raskrinkati. No, kako plamen revolucije te veËeri dvoranu Hrvatskoga novinarskog druπtva ipak nije pretvorio u hrvatsku krstaricu Auroru, skupom se na kraju proπirio dah kakve-takve suglasnosti da je kljuËno njegovati πto veÊu raznovrsnost medijskoga vlasniπtva ako æelimo æivjeti u slobodnome i otvorenom druπtvu. Uz jedan uvjet - da se znade tko uistinu dræi kesu Boris PaveliÊ recite im… Piπe Nives OpaËiÊ Taborenje i tavorenje NOVINAR BROJ 1-3/2013. »itajuÊi hrvatski dnevni tisak, sve se ËeπÊe i sve viπe uvjeravam kako ni sami pisci novinskih Ëlanaka ne znaju zapravo πto piπu, pa ne znam kako onda uopÊe oËekuju da Êe u njihovo pisanje proniknuti oni kojima se, valjda, obraÊaju - a to je ËitalaËka publika. VeÊ i na naoko sitnom primjeru mogu odmah vidjeti koliko je koji novinar „teæak“ (naravno, bez obzira i na tvigijske kilograme, znam to i za novinarke), pa akoje po tome suditi, ispalo bi da ih je sve viπe iz perolake kategorije. U eri tako silne lakoÊe dostupnosti informacija, nitko viπe ne provjerava niπta, nikoga viπe nizaπto nije briga. Jer novinar, napisao toËno ili krivo, hvata mu se na isto - ne samo da neÊe biti nikakvih negativnih posljedica (a kamoli sankcija) nego pogreπku po svoj prilici viπe nitko neÊe ni primijetiti, πefovi ponajmanje, jer ni oni nisu niπta bolji od svojih podreenih piskarala. Vjerojatno su ih neke druge „kvalitete“, a ne sporo i mukotrpno uspinjanje radom po hijerarhijskoj æurnalistiËkoj ljestvici, izbacili na neki (sitnoπefovski) vrπak. A evo primjera koji Êe bjelodano pokazati da ne pucam u prazno. U Jutarnjem listu od 24. studenoga 2012. godine, na sportskoj, 78., stranici, novinar Alen LesiËki piπe: „ ... kazao je ∆iro u predveËerje gradskog derbija. Nije mu lako ovih dana. Zagreb tabori (istaknula N. O.) na dnu, 2. liga je sve bliæe ...“ RijeË koja je uljez u ovaj tekst jest tabori. Po konstrukciji reËenice, vidi se da je to glagol u treÊem licu jednine; infinitiv bi, po tome, trebao glasiti taboriti. Tako on, uostalom, i glasi, samo sada je pitanje πto znaËi i kako se uklapa u spomenutu reËenicu. Da vas ne bih predugo dræala u nepodnoπljivoj i sve goroj napetosti, odmah Êu vam otkriti: nikako. Ne uklapa se nikako. A evo i zaπto. Taboriti znaËi boraviti u taboru, taborovati, logorovati. Osnovna rijeË tabor doπla nam je kroz maarsko jeziËno cjedilo (tábor), no inaËe je turskoga podrijetla (tabur). To je, povijesno, bilo mjesto gdje na otvorenom, odnosno pod πatorima, prebiva vojska, moæe - u prenesenom znaËenju - biti i jedna od zaraÊenih ili suprotstavljenih strana (UËenici se podijeliπe na dva tabora), a u NDH tabor je bio osnovna organizacija ustaπtva (s tabornikom na Ëelu). Ondje, u turskom, znaËi bataljun vojske, bojnu. U turskoj vojsci na Ëelu tabora bio je binbaπa. Turski tabkur znaËi utvrdu, barikadu od kola poredanih naokolo u obliku kvadrata i povezanih lancima. Utaboriti se znaËilo je (joπ smo u turskoj vojsci) postrojiti se u takve redove. Nama danaπnjima, s drukËijom organizacijom vojske, taboriti znaËi logorovati (boravak vojske pod πatorima u ograenom prostoru, obiËno zbog vjeæbanja). Ako se sada, sa svim netom iznesenim podacima i znanjem, vratimo spornoj reËenici, vidjet Êemo da u njoj glagol taboriti nema nikakva smisla. Ima li lijeka protiv toga besmisla? Naravno da ima. To je pravo i poπteno znanje. Umjesto πto se reklo da ∆iro i Nogometni klub Zagreb tabore na dnu, trebalo je reÊi i/ili napisati da tavore na dnu. Glagol tavoriti znaËi: teπko æivjeti, æivotariti, kuburiti (osnovno je obiljeæje kubure, male puπke, stijeπnjenost, uzanost, pa se i za Ëovjeka u nevolji, onoga, dakle, koji kuburi, kaæe da je u „stisci“), zlopatiti se, boriti se s raznim nevoljama i nedaÊama, baktati se, patiti se, petljati („vrpati“), jedva sastavljati kraj s krajem. Svaki od nabrojenih glagola imao bi smisla u navedenoj reËenici. Dakle, jedan nogometni klub tavori na samom dnu ljestvice, æivotari, kuburi, zlopati se, bakÊe se, pati se, bori se s raznim nevoljama i nedaÊama, jer, oËito, jedva sastavlja kraj s krajem. U svakom smislu - novËanom, upravnom, igraËkom, trenerskom itd. A nije bolje proπao ni u spomenutom hrvatskom dnevnom listu NOVINAR BROJ 1-3/2013 51 NOVINAR BROJ 1-3/2013. 52 reagiranje na tekst “Anatomija jedne gramatiËke pogreπke” u Novinaru br. 3-4/2012. Pogreπna anatomija Branimira Pofuka Komu se zapravo srce para za hrvatski jezik U staklanu hrvatskoga jezika nedavno je hrabro uπlo i “21. stoljeÊe”. Dakako, mene je, kao gotovo polustoljetnog (sada besposlenog) voajera u njoj, ponajprije zanimalo koliko su toga njegovi tvorci veÊ prvim brojem porazbijali i Ëemu se od njih joπ moæemo nadati. No o tom moæda nekom drugom prilikom. ReÊi Êu joπ samo da me je razgalila reËenica “Najviπe na svijetu volim hrvatski jezik.” Obnarodovala ju je javnica πto veÊ godinama cvrËi li cvrËi u jednom listu, djeva koja u njemu, osim ostaloga, πtikle odjeva i suoËava se oËi u oËi s kojeËim. Na ovlaπ, jasno. Tako je zborio Jonke I natprosjeËno pismeni Branimir Pofuk nesumnjivo voli hrvatski. Meutim, ono πto je napisao u “Novinaru” br. 3-4/2012. - u Ëlanku “Anatomija jedne gramatiËke pogreπke”, u kojem se zbog “neoprostivog” previda (“Ministrice, hvala vam πto ste bila gost naπeg Dnevnika”) na kraju razgovora s Andreom Zlatar obruπio na novinarku - natjeralo me je da posumnjam u tu njegovu ljubav, pa Ëak i u njegovu pismenost! “Ima jeziËnih pogreπaka koje su tako vulgarne da se jeziËnom struËnjaku Ëini nepotrebno da o njima govori. Ta veÊ i vrapci na krovovima pjevaju o njima podrugljivo, ali odjednom okreneπ npr. dugme na svojem radio-aparatu da posluπaπ knjiæevnu emisiju, a ta te pogreπka udari po glavi i nasmije ti se u dokaz da je joπ æiva. Pogledaπ zatim malo lijevodesno i opaziπ da je ima i u novinama i u knjiæevnim novinama, pa i u umjetniËkoj prozi. Ne preostaje ti dakle drugo nego da upreπ u nju prstom i dadeπ svoj prilog za njezino πto potpunije istrebljenje.” Tako, razborito, u svom “Knjiæevnom jeziku u teoriji i praksi” iz 1965. zbori znameniti jezikoslovac Ljudevit Jonke. No znamenitom novinaru jeziËno neznanje nije dovoljno za reagiranje protjerivanje, on bi istrijebio i - neznalicu! U tko zna Ëije ime, uskoËki, u mraku bezimenosti, HTV-ovoj urednici prijeti: “Ali, da budemo brutalno jasni, gruba gramatiËka pogreπka u Dnevniku HTV-a i analiza naËina na koji je osoba koja ne zna hrvatski zasjela na to vaæno uredniËko mjesto stvar su kojom bi se moralo baviti pravosue.” Ta novinarkina pogreπka (u “Anatomiji...” piπe: pogreπka novinarke) koja je osobito “grubo proparala uπi i srce svakog kome je joπ uvijek stalo do hrvatskog jezika” toliko je ozlojedila Pofuka da je i njoj i njezinu poslodavcu na tri stranice skresao viπe od pet gnjevnih kartica! Iako se opravdava da nepoznatu nam kolegicu ne vjeπa na banderu srama zbog zlobe, nego zato πto takav lapsus nije gaf koji se moæe “omaknuti svakom tko nastupa govoreÊi uæivo”, nego je svojstven “ljudima koji nemaju sluha za hrvatski jezik i koji ga nikada nisu do kraja svladali”, on ne posustaje u svom ocrnjivanju. Jer njemu je i jedan jedini primjer nemarna odnosa prema jeziku jedan od “pokazatelja nesreenosti i nedovrπenosti glava koje nam govore s ekrana”. Katedrale, tornjevi i tornjaci Doduπe, uvaæeni kolumnist napominje da bi morao nanizati joπ nekoliko (!?) primjera jeziËne neukosti iz drugih medija, “ali nijedna od tih televizijskih i novinskih kuÊa ne pretendira na visokopoπtovani naslov katedrale hrvatskog duha”. A ja (se) pitam: zaπto je samo HRT “kaænjen” brigom o jeziËnoj pravilnosti, zaπto ona mora biti samo njegov teret? Imamo mi joπ takvih katedrala! Jedna je od njih nesumnjivo i Pofukov “VeËernji list” (Klajne cajkung, kako mu sada tepaju), Ëiji se najviπi toranj, subotnji prilog “Obzor”, iz broja u broj u svom zaglavlju bestidno hvali da je - najutjecajniji tjednik. Pa kad je tako, zacijelo je neporeciva i njegova uloga u Ëuvanju hrvatskoga jezika. Jezik jest i ostat Êe nezaobilazan alat svih pisaca (i govornika), bez obzira na to πto se u nas veÊ dugo gadi mnogima, a manjeviπe svim izdavaËima - na Ëijim sviralama nema za nj viπe ni jedne rupe. Jer on je blanja ili pila koje bruse svi πto æele da ih se shvaÊa ozbiljno, koji dræe do njegove pravilnosti. No meu takvima nisu rijetki ni oni koji, ne videÊi smeÊe u svojima, radije Ëiste tue misli i reËenice. O jednome takvom, Tihomiru DujmoviÊu, pisao sam davno u ovome listu (“©nicla s knedlom u grlu”, br. 10-11/2005.), a sada ga vrijedi spomenuti i zato πto mnogi Ëitatelji njegova Ëlanka objavljenog u VL-u 8. rujna proπle godine, u kojem reæi i na medijske tornjake, vjerojatno nisu samo gutali knedle, nego im je stao i - mozak. U njemu dvaput piπe Pacta sun servandi, a njegov urednik to i treÊi put, debelim crvenim slovima, ponavlja. Nek se vidi da se nama ne fuÊka samo za hrvatski jezik! I joπ jedan primjer. Ja se, eto, joπ ne mogu naËuditi kako je moguÊe da Ëovjek ostane bez ulja u automobilu i ipak se nekako dovuËe do mehaniËara koji jede burek, a taj se pisac, u iduÊem “Obzoru” (br. 472), Ëudi potpisu na TV ekranu Uæivo sa Ravnica. I pritom mu je joπ æao “tih nesretnika na televiziji koji nisu uspjeli svladati to jednostavno pravilo kad ispred rijeËi ide s, a kad sa. Uz sve moguÊe jeziËare, savjetnike i lektore...” (Kakvi su jeziËni savjetnici na HRT-u uzgajani i kakvi joπ ondje rastu, πto znaju i Ëemu sluæe, pisalo je u Ëlanku “Lektorska svaπtara Hrvatskog radija”, u prvom lanjskom “Novinaru”, ali Ëini mi se da to, osim moæda izravno prozvanih, gotovo nitko joπ nije proËitao.) Dakle, zaπto je i “jedan od ponajboljih mlaih hrvatskih knjiæevnika” koji piπe i posjeta, i plesajuÊe, i kojeg umjesto koji... zapeo baπ za televiziju kad je obilje takvih i sliËnih nepodopπtina mogao naÊi u listu u kojem se redovito pojavljuje? Recimo na 39. stranici u 457. “Obzoru” (P Podpredsjednik, poslijednje, pljeniti, donjelo, usljedilo, vidjeti Êete, sa negativnog, sa javnoπÊu, sa maarskom, sa poluinformacijama, s SDP-om...) te na 34. i 35. stranici 464. broja (pobjedio, sa predsjednikom, sa liste, Sinjska Alka, sa Karamarkom, æeljeli bi smo kada bi...postigli...)? Rasulo pismenosti I naposljetku pogledajmo, samo ukratko, kakav je sluh poznatoga glazbenog kroniËara i kritiËara za hrvatski jezik, koliko je i kako ovladao njime i koliko se zapravo njemu srce para za nj s obzirom na druæinu s kojom se bori za privatnu novinsku istinu i pravdu! “U kaljuæi u kojoj jesmo rijeËi Ëuvaju glavu kao i Ëizme, ali naπe se reËenice raspadaju. Ne znamo ih viπe zalijepiti ni pravopisom i gramatikom, a kamoli logikom i istinoljubivoπÊu. Sve je manje onih koji slovima znaju zakucati petu da ne otpadne u pola Ëlanka.” Majstorski je to (iako dvaput na istome mjestu spominje male radnjice) u “Obzoru” br. 471 potumplao Pofuk i zato je teπko dokuËiti zaπto se njegova pismenost povremeno raspada. “Roman je utemeljen na istinitoj priËi i iskazu Vukovarke S. koja je za vrijeme srpske okupacije svoga grada bila silovana od dvojice sugraana u uniformama srpskih vojnih formacija”, piπe on u 448. “Obzoru”, a pomnjiviji se Ëitatelj mora zapitati: ako je sadræaj ove reËenice jeziv, mora li ona biti ne samo jezivo nego i nejasno napisana? Jesu li Srbi okupirali svoj ili njezin grad? ©to pak reÊi o ovome: “Na njegovu sreÊu, æivio je kratko pa se nije muËio dugo...” (br. 468)? Zaista, s koje god sam strane hrpe novinske krame zagrabio, sdesna ili s lijeva (br. 465), u gotovo svakom “Obzoru” osvjedoËio sam se da je Pofukov pokliË “Niπta kontra hrvatskog” na trulu πtapu. I joπ samo jedna potvrda te tvrdnje (br. 449): “U svom posljednjem filmu, za koji on sam tvrdi da mu je i zadnji, kultni maarski reæiser Bela Tarr ne nudi nikakvu dasku spasa...” Zar ne bi trebalo pisati obratno: u zadnjem...posljednji? Nakon svega neka bude jasno: dok ne navede barem ovoliko potvrda novinarkina neznanja ili nemara za jezik koliko sam ja nanizao njegovih “bisera”, imamo pravo vjerovati da je ona pismenija i od njega i od mnogih drugih iz kojekakvih novinskih (medijskih) naplavina! Jasno, i od ministrice, jer ju nije ispravila, a upravo to Branimir Pofuk ne moæe preæaliti. Pa da, mogla je usput u Dnevniku proËitati i vremensku prognozu Slavko PerπiÊ NOVINAR BROJ 1-3/2013 53 Zbog jednog jedinog previda poznati je kolumnist u “Novinaru” razapeo HTV- ovu urednicu, a onda u svom “Obzoru” napisao: “U kaljuæi u kojoj jesmo rijeËi Ëuvaju glavu kao i Ëizme, ali naπe se reËenice raspadaju. Ne znamo ih viπe zalijepiti ni pravopisom i gramatikom, a kamoli logikom i istinoljubivoπÊu. Sve je manje onih koji slovima znaju zakucati petu da ne otpadne u pola Ëlanka.” Treba li te njegove lijepe reËenice donekle shvatiti i kao samokritiku? NOVINAR BROJ 1-3/2013. 54 Piπe Ante GavranoviÊ mediji u svijetu Neizvjesna buduÊnost velikih dnevnika Dugogodiπnja Krajem protekle godine dva su dnevna nadregionalna lista Pritom valja istaknuti da je njemaËko medijsko træiπte medijska kriza prestala izlaziti na njemaËkom træiπtu. RijeË je o Frankfurter najrazvijenije u Europi. Otprilike 47 milijuna stanovnika i Financial Times Deutschland, izuzetno Ëita dnevno jedne dnevne novine. Dodaju li se tim Ëitateljima mogla bi prerasti Rundschau uglednim tiskovinama. Moæda nije nevaæno spomenuti da je i posjetitelji on-line izdanja, brojka korisnika obilato prelazi u veliko prva imala dnevnu prosjeËnu prodanu nakladu od 150.000, 50 milijuna. “Nikada doseg novina nije bio tako velik”, tvrdi Horst odumiranje a druga otprilike 120.000 primjeraka. Medijski analitiËari novinskih istinski su zabrinuti za daljnju sudbinu preostalih listova. Roeper, medijski analitiËar i direktor Instituta Formatt iz medijska kriza mogla bi, smatraju oni, prerasti Dortmunda. »ak ni naklade novina nisu tako loπe kakav je izdanja. Razlozi Dugogodiπnja u veliko odumiranje novinskih izdanja. Razlozi ovoj bojazni dojam stvoren u javnosti. Istina, samostalna prodaja i pretplate ovoj bojazni su su viπestruki: naklade padaju, opadaju prihodi od oglaπa- u posljednjih su deset godina smanjeni za otprilike πest viπestruki: vanja, troπkovi stalno rastu pa sada i renomirani listovi biljeæe milijuna primjeraka dnevno. Usprkos tome velike dnevne brojke”, bez jasnijih naznaka da Êe uskoro iziÊi iz novine poput Sueddeutsche Zeitunga i Frankfurter Allgemeine naklade padaju, “crvene krize. Dovoljno je istaknuti da je samo u razdoblju od 2007. Zeitunga dnevno prodaju gotovo pola milijuna primjeraka. opadaju prihodi do 2009., na vrhuncu svjetske financijske i gospodarske krize, Svaki treÊi euro koji je u 2011. utroπen za oglaπavanje zavrπio od oglaπavanja, svjetsko træiπte oglaπavanja opalo za 44 milijarde eura. je u novinama. Ipak, dnevni listovi na tom su podruËju troπkovi stalno OglaπivaËi su tako postali najveÊi problem novinskoj branπi. pretrpjeli goleme πtete. Konkretno, u 2011. dnevne novine su pitanje glasi je li egzistencijalna kriza zaista utræile 3,6 milijardi eura od oglaπavanja. Za usporedbu rastu pa sada i Temeljno zahvatila i dnevne listove u NjemaËkoj? poËetkom 21. stoljeÊa to je bilo gotovo dvostruko viπe, 6,6 renomirani listovi Zabrinutost je tim veÊa jer se u obliænjim zemljama takve milijardi. “Za træiπte oglaπavanja bile su to najteæe godine od biljeæe “crvene nepovoljne tendencije produbljuju. U Francuskoj, na primjer, nastanka Savezne Republike”, istiËe Volker Nickel, glasnobrojke”, bez ni jedne novine viπe ne biljeæe zaradu, a mnoge su odustale govornik Srediπnje udruge njemaËke oglaπivaËke industrije. izlaæenja ili su se udruæile u neku mreæu i izgubile svoj jasnijih naznaka od identitet. ©panjolski El Pais otpustio je treÊinu zaposlenih Traæiti nove izvore prihoda da Êe uskoro novinara. U SAD-u je u posljednjih pet godina Ëak 14 velikih Preæivjeli na træiπtu dnevnih novina jednostavno moraju nauËiti æivjeti sa smanjenim prihodima iz oglaπavanja. “Stara vremena izaÊi iz krize dnevnih listova zatvorilo svoja vrata. NOVINAR BROJ 1-3/2013 NjemaËka medijska pozornica visokih prihoda od oglaπavanja viπe se nikad neÊe ponoviti”, tvrdi Anja Pasquay, glasnogovornica Udruge njemaËkih izdavaËa novina. Tako nakladnicima preostaju dvije moguÊnosti: πtedjeti na troπkovima ili pronaÊi nove izvore prihoda. Medijski analitiËari slaæu se u ocjeni da su uπtede u proizvodnji novina velikim dijelom iscrpljene ako se ne æeli izgubiti kvaliteta novinarskih uradaka. Opasnost u tom pogledu vrlo je prisutna. Gdje su realno novi izvori prihoda? Koncern Axel Springer pokazao je da se s on-line portalima ipak moæe zaraivati, pa sada otprilike 35 posto prihoda dolazi iz toga dijela poslovanja. Ostali izdavaËi pokuπavaju prihode poveÊavati organizacijom raznih konferencija za rukovodne kadrove, tematskim seminarima, izdavanjem knjiga ili na druge naËine. VeÊ je pronaen i naziv za takvo djelovanje izdavaËa dnevnih novina: kofinancirano novinarstvo. Sve je ËeπÊe miπljenje da novinsko poduzeÊe koje se bavi klasiËnim izdavanjem novina bez dodatnih aktivnosti jednostavno viπe ne moæe preæivjeti. I dok veliki dnevni listovi imaju teoretske moguÊnosti uÊi u nova podruËja, lokalni listovi uglavnom su liπeni te opcije. Njima nedostaje potreban kapital da bi se ukljuËili u nova podruËja aktivnosti. Stoga medijski analitiËari upozoravaju da bi odumiranje novina moglo zapoËeti najprije u malim gradovima. Signal za takva razmiπljanja bilo je nedavno zatvaranje jednog malog lista, Deister-Leine Zeitung iz Barsinghausena, malog grada u Donjoj Saksoniji. GradiÊ ima 34.000 stanovnika i imao je vlastite dnevne novine punih 126 godina. U posljednjih deset godina smanjena je naklada lista sa 6200 na 4500 primjeraka, uz izostanak prihoda od oglasa. Vlasnici su jednostavno odustali… Postoji realna opasnost da Êe primjer spomenutih novina u narednim godinama slijediti mnoge lokalne novine. Tko Êe i kako preæivjeti? Sigurno je da Êe FAZ ili Sueddeutsche Zeitung preæivjeti i u iduÊem desetljeÊu, istiËe najnovija analiza Lajpziπke πkole za medije. Michael Geffken, medijski analitiËar i direktor πkole, istiËe kako Êe se novine vjerojatno tada prodavati po viπim cijenama, a moæda viπe neÊe izlaziti dnevno nego dva-tri puta tjedno. Naime, time bi se osjetno smanjili troπkovi proizvodnje i ukupnoga poslovanja novinskih izdavaËa. Kakva je buduÊnost? Takva razmiπljanja o buduÊnosti dnevnih novina nisu neutemeljena. DugoroËnije pred izdavaËima i samim novinarima postavljaju se suπtinska pitanja buduÊnosti cijele branπe: mogu li se dnevne novine u sadaπnjim formatima uopÊe odræati? Svjedoci smo prakse da se zainteresirani sve viπe informiraju o aktualnim dogaanjima preko druπtvenih mreæa koje daju iste informacije, samo mnogo bræe od novina. Mnogi portali i agencije nude temeljite analize i background informacije veÊ isti dan, a novine to Ëine s kaπnjenjem. Zabrinjava Ëinjenica da u NjemaËkoj samo svaki treÊi stanovnik izmeu 14 i 19 godina Ëita redovito neke dnevne novine. Prije deset godine takvih je bilo gotovo 50 posto. Sve to govori da se umiranje najveÊeg broja dnevnih novina neÊe moÊi zaustaviti, moæda samo usporiti. Sigurno, takva perspektiva na najveÊem europskom træiπtu novina nije ugodna vijest, posebno za novinare u tim redakcijama. Njihova buduÊnost ovisi o tome u kojoj Êe mjeri izdavaËi pronaÊi nove poslovne modele koji Êe omoguÊavati prakticiranje kvalitetnog novinarstva. Glavni urednik WAZ-a Ulrich Reitz nudi u tom pogledu modele i odgovore. Novine, pored vijesti, koje se mogu dobiti “na svakom uglu”, moraju osigurati Ëitateljima i neke druge elemente: organizirati iznenaenja, sve drugo je zamjensko novinarstvo. Taj koncept u sebi nosi potrebu pojaËane strasti prema kvalitetnom novinarstvu. Kvaliteta i kreativnost nisu samo stvar pojedinca, veÊ posljedica timskog redakcijskog djelovanja. On smatra da formula uspjeπnosti leæi u organizaciji rada redakcije, i to na temelju poveÊane struËnosti samih novinara. Tko ugroæava medijske slobode? Usporedo s pitanjima egzistencijalne buduÊnosti novina i novinara u NjemaËkoj se u posljednje vrijeme vode dosta æuËne rasprave i oko slobode medija. Tu slobodu, kako se navodi u πirokoj raspravi koju je inicirao Goethe Institut, ne ugroæava u tolikoj mjeri dræava, jer pokuπaje ugroæavanja tih sloboda odmah sankcionira Ustavni sud πtiteÊi znaËenje te slobode za demokraciju uopÊe. Meutim, ugroæavanje slobode medija izazivaju - sami mediji. Kvaliteta novinarstva opada jer izdavaËi novina nastoje uz pomoÊ medija zaraivati viπe nego ranije. Krilatica “»iji kruh jedem, njegovu pjesmu pjevam“ sve je rasprostranjeniji oblik novinarskog izraæavanja stavova i miπljenja. To napose dolazi do izraæaja u sve prisutnijem isprepletanju novinarstva i PR-a. Najraπirenija je sprega novinarstva, politike i gospodarstva, gdje se novinari sve ËeπÊe javljaju kao glasnogovornici pojedinih, osobito privrednih lobija, pri Ëemu se gubi javni respekt prema novinarstvu, njegova vjerodostojnost, a samim time i vrijednost slobode izraæavanja i medijskih sloboda. NakladniËki menadæeri govore sve ËeπÊe o novom konceptu “bijesnog reportera” koji s pomoÊu laptopa i kamere stoji blizu dogaaja i istodobno izvjeπtava on-line, on air i za tisak. Takav novinar je, slijedeÊi taj koncept, nadleæan za sve - televiziju, radio, internet i novine. Sve se to pokriva formulom “multifunkcionalnog novinarstva”, pri Ëemu menadæeri smatraju da su se vremena promijenila i da je takav oblik novinarstva primjereniji suvremenim potrebama. U stvari, to je (ipak) samo pokuπaj smanjivanja osoblja i troπkova. Praksa veÊ sada na konkretnim primjerima pokazuje da se time potire srediπnja zadaÊa novinarstva: opada kvaliteta novinarskih uradaka. StruËnjaci ukazuju na opasnost da se njemaËko novinarstvo svede na uploπnjavanje i zaglupljivanje. Za istraæivaËko novinarstvo jednostavno viπe nema ni vremena ni mjesta. Zagovornici medijskih sloboda upozoravaju da takvo udaljavanje od temeljnih zadaÊa novinarstva ozbiljno ugroæava slobodu. Oni istiËu da je sloboda izraæavanja za novinarstvo ono πto je za funkcioniranje pravosua neovisnost sudaca. Bilo bi groteskno ako bi ponaπanje samih novinara slobodu dovelo u pitanje 55 “Nikada doseg novina nije bio tako velik”, tvrdi Horst Roeper, medijski analitiËar i direktor Instituta Formatt iz Dortmunda. »ak ni naklade novina nisu tako loπe kakav je dojam stvoren u javnosti. Istina, samostalna prodaja i pretplate u posljednjih su deset godina smanjeni za otprilike πest milijuna primjeraka dnevno intervju zlatko sinobad NOVINAR BROJ 1-3/2013. 56 Razgovarali Nataπa KaliniÊ AhaËiÊ i Jozo PetriËeviÊ Kako je osnovana Televizija Radio Zagreb Naπ sugovornik je ugledni novinar, urednik i diplomat Zlatko Sinobad, prvi direktor Televizije Radio Zagreba (TRZ) i Televizije Zagreb te nekadaπnji predsjednik Druπtva novinara Hrvatske. Povod - njegov 90. roendan i podsjeÊanje na sada veÊ tako daleke dane kada se krenulo u osnivanje televizije, o Ëemu se u nas malo zna Najzasluæniji Ëovjek za osnivanje Televizije Radio Zagreb Zlatko Sinobad krajem 50-ih godina - odnosno danas Hrvatske televizije, nesumnjivo je Zlatko Sinobad.” To je izjavio pomoÊnik glavnog urednika za politiËkoinformativni program TV Zagreb Marko VojkoviÊ 60-ih godina proπlog stoljeÊa. Podsjetili smo na to kolegu Sinobada. Uslijedio je odgovor: - Nisam samo ja za to zasluæan - ogovara skromni, danas 90-godiπnji Zlatko Sinobad dok s njime razgovaramo u Domu Zaklade “Lavoslav ©varc” u Zagrebu, posebno se osvrÊuÊi na osnivanje i poËetak rada danas najmoÊnijeg medija u nas - Hrvatske televizije. - Marko je vjerojatno u pravo, premda se meni nelagodno o tome izjaπnjavati. Za osnivanje Televizije Radio Zagreba - odnosno televizije Zagreb, najzasluæniji su generalni direktor Radio Zagreba Ivan ©ibl, tehniËki direktor Vojko Trs, glavni inæenjer Roman GaliÊ i moja malenkost. Televiziju je osnovao Radio Zagreb, osiguravao je plaÊe za sve zaposlene, kupovao tehniËku opremu i ostalo neophodno. ©to vas je odredilo kao novinara, gdje ste uËili zanat? - Na duænost direktora Radio Zagreba postavljen sam 1. svibnja 1950. godine odlukom hrvatske Vlade. Meutim, za direktora me odredio CK KPH, odnosno tadaπnji organizacioni sekretar Centralnog komitete KPH, drug Zvonko BrkiÊ. InaËe AGITPROP je utemeljen u NOB-u s dvije zadaÊe: u KomunistiËkoj partiji ideoloπkom, a u narodnooslobodilaËkoj vojsci i na teritoriju pod kontrolom Titove vojske kulturno-prosvjetnom. Ideju za osnivanje televizije Radio Zagreb zapravo vam je dao Ëlan Politbiroa CK KPJ i potpredsjednik savezne Vlade Edvard Kardelj. Zar ne? - ToËno tako. Bio sam predsjednik Upravnog odbora Jugoslavenske radiodifuzije - dva mandata - u kojem su se nalazili direktori svih vodeÊih republiËkih i pokrajinskih radiostanica. Zbog vrlo teπkog materijalnog poloæaja u kojem su tada bile radiostanice (1955), zatraæio sam sastanak naπih predstavnika kod Edvarda Kardelja, Ëlana Politbiroa CK KPJ i potpredsjednika savezne vlade, nadleænog za zakonodavstvo. Neposredan povod za taj sastanak bio je Zakon o autorskim pravima i jedna uredba πto ju je potpisao Milovan –ilas, Ëlan Politbiroa CK KPJ i nadleæni ministar za kulturu i prosvjetu, a odnosila se na izjednaËavanje malih, tzv. mehaniËkih prava s osnovnim autorskim pravima. A ona su podlijegala istim principima u provoenju. To je bio teæak udar na radiostanice koje su raznim agencijama morale uplaÊivati velika sredstva za koriπtenje njihovih usluga. Upravni odbor JRD-e smatrao je da to treba ispraviti. Kad sam izloæio svoje miπljenje o tom zakonu, dr. GerπkoviÊ uzeo je rijeË i rekao da je to sve isto mislio je pritom na autorska i izvoaËka prva. Mene je to iznenadilo jer sam dr. GerπkoviÊa cijenio kao iskusnog pravnika. Zanijemio sam nekoliko sekundi i mislio πto da mu kaæem, a onda sam rekao: “Druæe GerπkoviÊu, mislim da niste u toku s razvojem pravne nauke danas u svijetu, ta se prava - mala autorska prava, na engleskom nazivaju ‘miberingh rights’, a na francuskom ‘droit voisens’, πto znaËi susjedna slova.” Dr. GerπkoviÊ na to nije rekao ni rijeË. ZahvaljujuÊi tome πto je JRD-a joπ 1945. bila Ëlanica zapadnoeuropske unije za radiodifuziju, koja je imala struËna tijela, komisije i odbore za razliËita podruËja u Ëijem smo radu i mi sudjelovali, bilo nam je omoguÊeno da i o nekim pravnim pitanjima vezanim uz radiodifuziju iznosimo meritorna miπljenja i stavove. Kao i na sastanku o kojemu je bila rijeË. Na kraju tog sastanka, kad smo se pripremali otiÊi, potpredsjednik Edvard Kardelj je zapitao: “A da li vi, drugovi, mislite πto o televiziji?”, na πto sam mu ja odgovorio: “Mislimo ozbiljno, ali se ne usudimo o tome javno govoriti.” Tom prigodom Kardelj je joπ dodao: “Znam da ste u teπkoj materijalnoj situaciji. Ali mislim da bi se trebalo ozbiljno pripremati za televiziju, jer Êemo zaostati za susjednim zemljama koje su manje razvijene od nas.” O tome susretu u Beogradu morali ste izvijestiti generalnog direktora Ivana ©ibla? - Normalno da sam o tome odmah po povratku obavijestio generalnog direktora Radio Zagreba Ivana ©ibla. On je bio vrlo precizan i jasan: “Zlatko, radi i ubuduÊe sve πto si dosad radio. Nemoj mene optereÊivati time, da ne kaæem gnjaviti.” BuduÊi da ©ibl nije bio formalist, sastanke smo u pravilu odræavali u predsoblju njegova kabineta u JuriπiÊevoj ulici broj 4, na “kafici”, gdje je sjedila i tajnica Renata, izmeu 9 i 9.30 kad je obiËno dolazio. Ondje smo ga informirali o mom susretu s Kardeljem, pitali za miπljenje i upoznali s idejom da se zapoËne s televizijom. On je isprva prema toj ideji bio skeptiËan i dræao kako Êemo samo imati problema, ponajviπe financijske naravi. NOVINAR BROJ 1-3/2013 57 Prve TV antena na Tomislavovu domu na Sljemenu, 1956. Osim Zagreba za pokretanje TV-a bili su zainteresirani i Beograd i Ljubljana? - Naravno. Poslije sastanka kod Edvarda Kardelja sastao se Upravni odbor JRD-a i poËeli su razgovori o uvoenju televizije. Osim Zagreba, zainteresirani su bili Beograd i Ljubljana. Osnovno pitanje bilo je kako se pripremiti te kako i kada poËeti. Beograd je smatrao da prije poËetka stvarnog emitiranja televizije valja obaviti potpune i obilne pripreme u tri osnovna podruËja: prvo, obuËiti kadar za televiziju (tehniËko i programsko osoblje slati u inozemstvo u velike TV centre); drugo, nabaviti cjelokupnu televizijsku tehniku; i treÊe, sagraditi adekvatan TV dom. Sve je to zahtijevalo golema sredstva kojih tada u Jugoslaviji, a i za tu svrhu, nije bilo. Zagreb je imao suprotno stajaliπte. Mi smo dræali da s televizijom treba zapoËeti πto prije i πto skromnije, sa sredstvima koja imamo i kojima moæemo raspolagati, znanjem koje imamo uz pomoÊ prijatelja koje imamo u inozemstvu, πto je osobito smatrao inæenjer GaliÊ, te da moramo uËiti kroz rad. Ing. GaliÊ je odigrao najveÊu ulogu kada je rijeË o tehnici, nabavci opreme? - Prijateljske i poslovne veze s francuskom tvrtkom “Compagnie Francaise Thompson - Houston (C.F.T.H.)”, koje su poËele veÊ 1948. godine, kada je od te tvrtke kupljen naπ 135 KW odaπiljaË za Deanovac, te kasnije poslovne veze s nekim talijanskim i njemaËkim tvrtkama omoguÊile su inæenjeru GaliÊu da se upozna s osnovnim tehniËkim i programskim dostignuÊima novog medija. ZahvaljujuÊi naπim prijateljskim vezama s tvrtkom CFTH i njenim komercijalnim direktorom J. M. Crostom, GaliÊu je uspjelo da sve ureaje dobije na posudbu od francuskih tvrtki CSF i CFTH bez ikakve naknade za troπkove prijenosa i kasniju eksploataciju ureaja. Te dvije strane tvrtke poslale su o svom troπku i po dva svoja inæenjera koji su ureaje montirali te su poduËili naπe tehniËare kako se njima rukuje. Nakon amaterskog rada naπih inæenjera i tehniËara poËeli smo se ozbiljno i sustavno pripremati za televiziju. Doπli smo do zakljuËka da se malim odaπiljaËem na Sljemenu moæe hvatati i emitirati TV program. Da se i u Istri i Primorju moæe gledati RAI. Imali smo radioodaπiljaË na UËki koji smo za prijem tog programa mogli povezati UËka - Pljeπivica - Sljeme. Uspjeli ste konaËno zainteresirati direktora ©ibla za televiziju? - Vojko Trs, inæenjer GaliÊ i ja smo se dogovorili da zainteresiramo ©ibla za televiziju. On je jako volio nogomet. Iπao je redovito na Dinamove utakmice. ImajuÊi to na umu, odluËili smo iskoristiti meunarodnu utakmicu Jugoslavija Italija koja se trebala igrati u Torinu. U Hrvatskoj je tada Antena radijskih i TV odaπiljaËa na Vrhu, terestijalne antene na terasama, Sljeme intervju zlatko sinobad NOVINAR BROJ 1-3/2013. 58 se gradio na Sljemenu. To Êe biti dovoljno da se na televizijskim ekranima u Zagrebu pojavi i prvi domaÊi program. Bit Êe to, kako predviaju u radiostanici, pod kraj srpnja, a za kraj godine priprema se stalan domaÊi program. Nastavljene su opseæne pripreme - posla je bilo napretek? Sastanak Uprave Radiotelevizije Zagreb 1956. godine kod generalnog direktora Ivana ©ibla. Slijeva nadesno - tehniËki direktor Vojko Trs, ing. Roman GaliÊ, direktorica Radio Zagreba Marija Ritz, direktor privredno-financijskog sektora Pajo PaveliÊ i generalni direktor RTZ-a Ivan ©ibl postojao samo jedan televizor i to u Rijeci. U dogovoru s nama njihovi su tehniËari odnijeli taj televizor u Dom kulture na Trsat i javili nam da su uhvatili signal i da mogu gledati RAI te da Êe se utakmica sigurno prenositi. Tada smo Trs, GaliÊ i ja nagovorili ©ibla, malo je dulje potrajalo, da odemo u Rijeku i gledamo utakmicu. Znali smo, ako prijenos uspije, da Êe i on pozitivno gledati na uvoenje televizije. KonaËno je pristao. Mi se ujutro skupljamo kod Blaæeka (portir Blaæ) na porti, a ©ibla nema. Javlja da neÊe iÊi. Kad nedugo zatim zove njegova supruga Neva i javlja da on ipak dolazi. Imali smo plan. Najprije na dobru ribu u Rijeci pa na gledanje utakmice. Ribe nije bilo, a i ruËak je bio oËajan. ©to ako tako bude i s utakmicom? ©ibl je uæivao - bio je oduπevljen? - Utakmica je poËela. Signal je bio odliËan. ©ibl je uæivao. Bilo mu je to prvo gledanje televizije. S puta smo direktno svratili u Klub knjiæevnika na Trgu Republike, tadaπnje okupljaliπte svih ljudi od kulture kamo smo i inaËe odlazili nakon programa. I tu je veËer Klub bio pun. Svi su priËali o utakmici, a ©ibl kaæe: “Nije bilo tako, veÊ tako i tako…” “Kako znaπ? Zar si bio tamo?” A ©ibl veli: “Nisam. Gledao sam utakmicu na televiziji u Rijeci.” Oni u klubu nisu mogli vjerovati… Od tog se vremena i ©ibl zainteresirao, pomagao i pratio rad televizije. S ponosom je na proslavi 30-godiπnjice Radio Zagreba, na sveËanosti u Domu JNA, 15. svibnja 1956., u 20 sati objavio: “Od ovog momenta prenosi se prvi televizijski signal u Jugoslaviji.” O tome je Borba, glasilo CK KPJ, opπirno pisala? Zlatko Sinobad danas - Kako je Zagreb doËekao taj prvi televizijski program, moæe se saznati iz Borbe od srijede 16. svibnja 1956., u kojoj piπe: “Dok se sinoÊ u Domu JNA odvijala sveËana akademija povodom 30. godiπnjice Radio Zagreba, mnogobrojni ZagrepËani su se skupili na Trgu Republike, Trgu Marπala Tita, Britanskom trgu i ostalim dijelovima Zagreba gdje su bili postavljeni televizori.” ToËno u 8 sati poËela je prva televizijska emisija u Zagrebu. Prenoπen je program televizijske stanice iz Graza. Treperenje na ekranu. Nekoliko desetaka sekundi nestrpljivog iπËekivanja i u toËno odreeno vrijeme pojavila se posve jasna slika. Nadalje, Borba piπe o pripremama prostorija za televizijski studio za koji bi uskoro jedna francuska tvrtka “poslala” ureaje, te o tornju koji bi - Nakon naπeg prvog signala tehniËki dio ekipe nastavio je opseæne pripreme. Tako smo se dogovorili da se u ime Radio Zagreba na jesenji ZagrebaËki velesajam pozovu proizvoaËi televizijske opreme. Znali smo da postoje velike proizvoaËke kuÊe koje dræe monopol, ali i oni su znali da je to prodor na buduÊe træiπte. Tako nam je Schaub Lorenz iz Sttudgarta poklonio 30-ak TV aparata. Taj je sajam bio prilika za joπ neke akcije. U sklopu Velesajma postojale su redovite moguÊnosti da se bez administrativno vrlo sloæene dodjele deviza nabavi “devizna” oprema. GaliÊ je imao izvrsne veze i sa Siemensom, a poËelo se i pomalo putovati u inozemstvo. PoËelo se i s kadrovskim ekipiranjem? - Morali smo i o tome razmiπljati. Tako je delegacija JRD stigla i u Kopar. Tadaπnji direktor Radija Kopra Lado Pohar pozvao nas je da posjetimo radiostanicu. Dok smo razgovarali, otvorila su se vrata jedne sobe i ja sam ugledao televizor i dva momka kako gledaju RAI i diskutiraju. Bili s to Mario Fanelli i Anton Marti. Vratio sam se u Zagreb, nastavili smo pripreme za televiziju. Sjedio sam se mladiÊa iz Kopra. Nazvao sam Ladu Pohara i pitao ga ima li πto protiv da ih pozovem u Zagreb. “Naprotiv”, rekao je. Oni su i tako honorarci. Nazvao sam ih i dobio Fanellija. Kaæem mu kako pripremamo svoju televiziju i bi li on i prijatelj htjeli doÊi u Zagreb. “Ja bih vas rado imao ovdje. Ne brinite, dobit Êete i putne naloge.” Doπli su i poËeli raditi. Dali su ideju da se naprave drvene kamere na kojima su vjeæbali. Radijski novinari su se smijali i smiπljali viceve na njihov raËun. I ©ibl je reagirao: “Ona dva tvoja pripremaju se za cirkus.” Televizija je, pored svega, i cirkus. Ali rijetki su tad shvatili kako je to moÊno sredstvo. Radio je moÊan, ali i televizija… Napokon, krenula je prva emisija iz “studija”? - U studenome 1956. pripremali smo se za prvi TV program i prvu emisiju u “studiju”, u JuriπiÊevoj 4, ovalno predvorje na prvom katu. Sjedio sam u reæiji s Vojkom Trsom i gledao kako se tehniËari muËe podeπavajuÊi instrumente za snimanje grupe Dalmatinaca i Anice ZuboviÊ. Kako god okrenu - jeka i nemoguÊ ton. I tad sam se sjetio neËega: kad je za direktora Radio Zagreba doπao Ivo SarajËiÊ kojem sam bio zamjenik i direktor programa, javio sam se na natjeËaj za stipendiju UNESCO-a. I dobio sam je. Bio sam dva mjeseca na BBC-ju gdje su me ukljuËili u svoj interni teËaj uz napomenu da sam prvi i jedini “iza æeljezne zavjese” koji je njega primljen. Vodio sam biljeπke. Doπao i do literature. Zatim sam bio mjesec dana u Norveπkoj i mjesec dana u ©vedskoj. Na povratku sam svratio i u Dansku. Ondje sam nazoËio pripremama za televiziju kakve smo planirali i mi u Zagrebu. Na granici su carinici bili razoËarani sadræajem mog kofera. Naime, imao sam samo knjige. Moj boravak na BBC-ju i literatura pomogli su mi da shvatim πto se u to vrijeme dogaalo u naπem studiju. Objasnio sam im da tako ne mogu snimati i uputio ih kako da rijeπe problem i naprave prvi “play back”. Pokusi su u toku, a 29. studenoga od 8.00 do 13.25 i od 14.15 do 16.30 ugaala se definitivno veza, jer se naveËer od 20.00 do 22.30 emitirao prvi put iz vlastitog studija vlastiti program. Program se dalje kombinirao kao domaÊi strani, ali i prijenosi su iπli uz najavu Televizije Zagreb. Na programu prvog dana bile su TV novosti, pjesme naπih krajeva, a kao film prikazao se “Dokument jednog vremena”. Uzgred, mi smo prvi u ovom dijelu Europe organizirali teËaj pisanja za radio. Nabavio sam literaturu i obradio desetak tema. Radiostanica Zagreb postala je u stvari - kulturni centar grada? - Naπa JuriπiÊeva 4 bila je sredinom 50-ih godina proπlog stoljeÊa kulturni centar Zagreba. Dolazili su nam umjetnici i znanstvenici. S Rankom MarinkoviÊem, na primjer, konzultirao sam se o metodama predavanja za teËaj pisanja za radio. S prof. B. KlaiÊem o pravopisu, a s prof. Guberinom kakav treba biti govor na radiju i kako ga treba pisati. I koliko zapamti prosjeËan Ëovjek od onoga πto Ëuje na radiju. Uslijedila je prijetnja iz Beograda: smjesta prekinite program? - Malo poslije prve televizijske emisije u prosincu 1956. ostao sam raditi premda je proπlo radno vrijeme. Pokraj ©iblove sobe, u sobi pravnika dr. Ive Balena, radila je takoer prekovremeno i njegova tajnica. Odjednom je dojurila u moju sobu: zove savezna vlada. Traæe hitno direktora. Javio sam se na telefon. Glas s druge strane æice iz Beograda: “Dobio sam nalog da vam prenesem naredbu da smjesta prekinete s televizijom.” Kad sam upitao tko je to naredio, glas je rekao: “Ovo je kabinet potpredsjednika savezne vlade Rodoljuba »olakoviÊa. Ostavili su pismeno da vam to prenesem. Ja sam inaËe deæurni…” Tada sam se predstavio: “Moje ime je Zlatko Sinobad. Recite da sam vam rekao da neÊemo prekinuti s televizijom.” Tu veËer nisam nikom niπta govorio. Sutradan sam pozvao Vojka Trsa, Romana GaliÊa, glavnog urednika Ivu VuljeviÊa na kolegij u uredu direktora ©ibla i obavijestio ih πto se dogodilo. Nastao je muk. ©ibl me pitao: “©to ti misliπ, πto Êe biti?” Kazao sam: “7, 8 dana niπta. Onda Êe sazvati sastanak u Beogradu.” Osjetio sam da je zabrinut. Rekao sam mu: “Ako se stvar zapetlja na viπem nivou, recite toËno πto se dogodilo. Da sam to uËinio u svoje ime i da nisam nikoga pitao niti sam mogao pitati.” ZakljuËak kolegij bio je da s tim treba upoznati dr. Vladimira BakariÊa. Naravno, ©ibl je to i obavio. ©to je toËno bilo kod BakariÊa, ne znam jer nisam bio nazoËan. Prigovor je bio - nedopuπteno troπite devize? - Moja pretpostavka o sastanku u Beogradu bila je toËna. ©ibl je onamo poslao Vojka Trsa i mene. Kad smo doπli u Savezno izvrπno vijeÊe, k Rodoljubu »olakoviÊu, bio je pozvano puno ljudi: predstavnici Radio Beograda i Ljubljane, ministar saobraÊaja i veze, predstavnici industrije itd. Prvi je govorio Rodoljub »olakoviÊ. Do njega su doπle neke ruæne priËe. Kao da smo nedopuπteno troπili devize, kupovali opremu itd. Mislim da je nekima bilo krivo πto s televizijom poËinjemo prvi. Javili su se i predstavnici industrije da njima treba dati sredstva za proizvodnju televizijske opreme. Tada im je neki mladi inæenjer iz Beograda rekao da najprije nauËe proizvoditi gramofonske ploËe jer da i toga nema na træiπtu. Napokon je doπao red i na mene. Iznio sam Ëinjenice i spomenuo sastanak kod Kardelja. Tada je sve zavrπilo, a mi nismo imali nikakvih posljedica. Nastavili smo s televizijom. Beograd je i dalje tjerao megalomaniju pa su krenuli tek 1958. uËeÊi na naπim iskustvima. Tijekom rada na televiziji i kasnije upoznali ste brojne najvienije osobe druπtveno-politiËkog æivota zemlje? - Predsjednika Tita, Edvarda Kardelja, Milovana – ilasa, Rodoljuba »olakoviÊa, Miloπa MiniÊa, dr. Vladimira BakariÊa i druge. Danas se svakojake primjedbe upuÊuju na adresu predsjednika Tita. Po Ëemu ga vi pamtite? - On je neosporno bio veliki dræavnik, vojskovoa, vizionar, po svojoj ideologiji graanin svijeta. Poveo je narod u borbu i u toj borbi trijumfirao. Obnovio je zemlju, vratio sve ono πto nam je oteto. ZahvaljujuÊi njemu naπa zemlja uæivala je golem ugled u svijetu. S drugom Titom sam se susreo u viπe navrata. Kad sam odlazio na duænost ambasadora u Finsku, poæelio mi je puno uspjeha u radu. “ProuËavaj dobro njihova iskustva, koristi svaku priliku da ih pozivaπ na ljetovanje na Jadran. Vodi raËuna o ugledu svoje zemlje i predstavljaj je najbolje πto moæeπ”, rekao mi je predsjednik Tito. Sudjelovali ste i na dvije sjednice gdje je razmatran prijedlog o dodjeli Nobelove nagrade za mir drugu Titu? - Istina je. Na sastanku kolegija Saveznog sekretarijata za vanjske poslove SFRJ, odræanog 30. svibnja 1972., na tajnoj sjednici dakako, razmatrali smo taj prijedlog. Ja sam obavijestio prisutne da je prijedlog da se predsjedniku Titu dodijeli Nobelova nagrada za mir podnio Pjer Gregoar, luksemburπki politiËar, tada predsjednik Komiteta za prouËavanje posljedica Drugog svjetskog rata. To je prvi sluæbeni prijedlog takve vrste. Mi smo - razumije se - pozitivno ocijenili taj prijedlog i donijeli odgovarajuÊe zakljuËke. Koga od ljudi πto su stvarali televiziju ne bismo smjeli zaboraviti? - Na prvome mjestu generala i narodnog heroja, generalnog direktora Ivana ©ibla, tehniËkog direktora Vojka Trsa, glavnog inæenjera Romana GaliÊa, direktora privrednofinancijskog sektora Pavla PaveliÊa, zatim Veseljka VelËiÊa, Ivu VuljeviÊa, Marija Fanellija, Antona Martija, Mladena BjaæiÊa, Boæu MilaËiÊa, Todora DediÊa, Josipa Bracu MiπkoviÊa, Josipa GrubiπiÊa ∆abu, Kreπu Novosela, Ivu Rugerrija, Jovu UgrËiÊa, Mladena DeliÊa, Antu Viculina, Mihaela Ostrovidova, Viktora Faragu, Vladu JurkoviÊa, Maria Saletta, –uru Salka, Hrvoja MacanoviÊa, Cina Handla, Stanka Edear, Ivana Hetricha, Franu Aduma, ©imu MihoviloviÊa, Jozu VukeliÊa, Ljubu JelËiÊa, Netu Slamnig, Marka VojkoviÊa, Gordanu Bonetti, Miloπa RadivojeviÊa, Duπana ©trbca, Milku BaboviÊ, Saπu Bjelousova i joπ mnoge novinare, snimatelje, reæisere itd. Ako sam nekoga zaboravio, nisam to namjerno uËinio. PreskoËili smo Ivu BojaniÊa? NOVINAR BROJ 1-3/2013 59 Neprocjenjivo vrijedna meunarodna iskustva »esto ste putovali u inozemstvo prouËavati iskustva drugih, i uvijek ste se vraÊali doma s koferom knjiga? - Doista sam mnogo putovao, u SAD, Veliku Britaniju, Italiju i neke skandinavske zemlje. Obilazio sam ugledne televizijske kuÊe, upoznavao se s njihovim radom. Istodobno, od njih sam dobivao i donosio u Zagreb obilje knjiga, publikacija i prospekata o TV-u, o stvaranju programa, i svemu πto je vezano za televiziju. »ak su to zamijetili i carinici. “Pa vi stalno, za razliku od drugih, nosite knjige…” rekli su mi. Iz Rima sam, na sugestiju Frane Barbierija, rasnog novinara dopisnika, donio u Zagreb nekoliko ploËa Marije Callas, Ëemu se osobito obradovao muziËki urednik Radio Zagreba Ivo VuljeviÊ. Te 1955. godine razgovarao sam u Rimu s delegacijom RAI-ja o tome imaju li iπta protiv da njihove programe emitiramo besplatno. Sloæili su se u naËelu, premda su morali konzultirati sindikate. Bilo im je u interesu da idu van NOVINAR BROJ 1-3/2013. 60 Biografija Zlatko Sinobad roen je u Benkovcu 1923. Realnu gimnaziju pohaao je u Splitu, pravo apsolvirao na ZagrebaËkom sveuËiliπtu. Sudionik je antifaπistiËke borbe i NOR-a od 1941. Jedan od organizatora masovnih srednjoπkolskih demonstracija u Splitu 1941., protiv aneksije i okupacije Dalmacije od strane faπistiËke Italije. Rjeπenjem Vlade NR Hrvatske, Ëiji je predsjednik bio dr. Vladimir BakariÊ (1. svibnja 1950.) postavljen je za direktora Radio Zagreba, upravo u vrijeme kad poËinje rad novog srednjevalnog odaπiljaËa od 135kW. Uz pomoÊ predsjednika Vlade NRH, dr. BakariÊa, uspijeva za RZ dobiti zgradu u JuriπiÊevoj 4, Ëime se stvaraju temeljni tehniËko-materijalni uvjeti za razvoj. Emisije Radio Zagreba mogle su se Ëuti ne samo u Hrvatskoj i susjednim zemljama, veÊ i πirom Europe, a noÊu i izvan europskog kontinenta. VeÊ 1955. inicira i organizira pripreme za poËetak televizije, u Upravi RZ na Ëelu s I. ©iblom. Prevodi i prireuje publikaciju o pisanju i izvedbi TV programa (“Adaptacija pripovijetke”), zatim o tehnici prezentacije vijesti i prijenosa dogaaja “uæivo” i sl. Kao (prvi) direktor TV-a (1956.) rukovodi neposrednim pripremama za poËetak emitiranja TV programa u Hrvatskoj (πto je bilo i prvo emitiranje TV u ovom dijelu Europe) 15. svibnja 1956., kao i pripremom za izvedbu prvog domaÊeg TV programa (29. studenoga 1956.). U viπe mandata biran je za Ëlana Administrativnog vijeÊa (upravnog odbora) Europske unije za radio i TV (EBU/UER) sa sjediπtem u Æenevi; 1980. biran je za Ëlana Meunarodnog vijeÊa (Bord of Directors) NATAS (Nacionalna akademija za televizijske umjetnosti i znanosti) sa sjediπtem u New Yorku intervju - Ne moæemo ga preskoËiti nikako. Njegova je uloga i zasluga neosporna, od kraja 50-ih godina nadalje. On je, kako je veÊ reËeno i zapisano, jedan od vaænijih, ako ne i najvaænijih utemeljitelja TV Zagreb, otac da tako velim, suvremene radiotelevizije. S kojim ste sve kolegama izvan svoje kuÊe dobro suraivali? - Najbolje s tanjugovcima: Rudijem ©tajduharom, Antunom Horvatom, Viktorom Knivaldom, Vladom Benedikom i drugima. Sve su to bili rasni novinari i dobri organizatori novinarskog posla, svi odreda debatni stenografi i poligloti. I dokle ste ostali u JuriπiÊevoj ulici, na broju 4? - Sve do 1957. kada sam otiπao na novu duænost: postavljen sam za direktora Centra za informacije FNRJ u New Yorku gdje sam ostao pune Ëetiri godine. Potom sam se vratio u Beograd u æelji da Êu se vratiti u Zagreb. Meutim, na temelju dobro obavljenog posla u SAD-u, rasporeen sam za rad u Ministarstvu vanjskih poslova. Imenovan sam za ambasadora FNRJ u Finskoj gdje sam proveo Ëetiri godine, od 1976. do 1971. Po isteku mandata postavljen sam za savjetnika Saveznog sekretara za vanjske poslove Miloπa MiniÊa, a radni vijek okonËao sam takoer u Beogradu na mjestu izvrπnog sekretara Jugoslavenske radiodifuzije. Na tu me duænost predloæio generalni direktor RTZ-a Franko Vinter i taj posao obavljao sam sve do 1985. kada sam otiπao u mirovinu. Tko su vam uzori u novinarstvu? - Prije svega - slavni novinar, publicist, povjesniËar i poliglot Josip Horvat, Frane Barbieri, Hrvoje MacanoviÊ, Nikica SmoËiÊ. To su super klase u novinarstvu. Nekad su novinari bili itekako odgovorni i cijenjeni. A danas? - Vi to znate najbolje. Danas se trËi za senzacijama. Naπ uvaæeni kolega Ante GavranoviÊ svojevremeno je podsjetio da je uloga medija nekada bila da informiraju, educiraju i zabave, a danas dominiraju tri “s”. - ©to znaËe ta tri es? To su skandali, senzacije i seks. - ToËno. Svaka mu Ëast. Svijet se mijenja, pa i pisanje medija. Ne poπtuje se ni istina ni istinito informiranje? - Da. Teπko je ljudima i znati πto je istina. Kamo je sve skupa otiπlo. Jeste li za represiju protiv onih kolegica i kolega koji ne govore istinu? - Valjalo bi sve one πto se tako neodgovorno ponaπaju iskljuËivo opaliti po dæepu. Svakako. Mnogi novinarski giganti u nas su se ugasili - je li do toga, primjerice do gaπenja Vjesnika, trebalo doÊi? - Nipoπto. Velika je πteta πto je nestalo kuÊe Vjesnik, lista Vjesnik i πto je tako proπla Vjesnikova dokumentacija. To je ogroman kapital koji je morao biti pohranjen u HND. Ondje je toj dokumentaciji mjesto. ©teta. ©to kaæete na to da je u zadnje dvije godine oko 750 kolega i kolegica ostalo bez posla? - Uæas jedan, to je æalosno. Bili ste 1953. i 1954. godine predsjednik Druπtva novinara Hrvatske. Zaπto ste se tada zalagali? - Pune dvije godine obavljao sam tu duænost. Prije mene predsjednici DNH bili su od 1945. Nikola RubËiÊ, Franjo Hartl, Martin Furlan, Stjepan ©eparoviÊ, Branko Priselac, Frane Barbijeri i Berto »rnja. Kao predsjednik DNH zalagao sam se, sa svojim najbliæim suradnicima, za povratak povjerenja u cehovsku organizaciju - pravilnu raspodjelu roto papira kojeg je u to vrijeme bila nestaπica. Ukazivao sam da æivotne prilike i visina mirovina starijih kolega nisu zadovoljavajuÊe. Borili smo se i za beneficirani radni staæ. Jedna od vrlo vaænih zadaÊa bila je redovito izlaæenje naπeg cehovskog glasila - biltena DNH, odnosno lista Novinar. sekcija skijaπa Æutog tiska u nas je sve viπe? - Ja ga ne Ëitam. Ali on ide, Ëita se. Koje sve novine danas pratite? - Sve do kojih doem. Jutarnji, Novi list, evo sada i naπe cehovsko glasilo, list Novinar. OdliËan je ovaj posljednji broj. Gledate i televiziju? - Gledam svakodnevno Dnevnik, a ne preskaËem dokumentarne, kriminalistiËke, pa Ëak i kaubojske filmove. I, kakav je televizijski program? - ©aren. Ima dobrih stvari. Je li za novinarski zanat bitan talent ili se sve moæe nauËiti na fakultetu? - Bitno je i jedno i drugo. HoÊe li pisano novinarstvo ipak opstati? - HoÊe, bez obzira na sve nove tehnike i tehnologije, na internet. NeÊe ga niπta potisnuti. Radili ste u viπe sredina, gdje vam je bilo najljepπe? - Svugdje mi je bilo lijepo. a najljepπe u JuriπiÊevoj 4. Dakle, na radiju, odnosno televiziji. Kako protjeËu umirovljeniËki dani? - Idu dani. Kada je lijepo, proπetam. InaËe. oËi me dobro sluæe pa Ëitam knjige, novine, gledam televiziju, a susretnem se i s nekim poznatim. Kakvu biste poruku æeljeli uputiti mladim kolegicama i kolegama πto stupaju na televizijsku scenu? - Obavljajte svoj posao odgovorno, poπteno, struËno, provjereno, toËno, istinito, nepristrasno, pa Êe vas i ljudi cijeniti. Klonite se senzacionalizma. ©teta da su netragom “nestali” iz naπih novinskih kuÊa mentori, od kojih mladi mogu nauËiti moæda i viπe nego na fakultetu Malnar najuspjeπnija Branka Malnar (HRT- Hrvatski radio Rijeka) najuspjeπnija je hrvatska novinaraka skijaπica na 60. Svjetskom prvenstvu novinara skijaπa odræanom u talijanskom skijaliπtu Ponte di Legnu. Osvojila je broncu u veleslalomu i kombinaciji (veleslalom, skijaπko trËanje) Godine 1951, tijekom sastanka ministara vanjskih poslova u Parizu, u krugu novinara koji su pratili taj skup izdvojio se vatreni planinar i skijaπ Gilles de La Rocque i predloæio nazoËnima da osnuju meunarodni Ski klub novinara. U spontanom razgovoru razliËitih politiËkih, ponekad i suprotstavljenih strana, novinari ljubitelji prirode i skijanja, bez svojih usko politiËkih vokabulara i osloboeni svih banalnosti i πovinizma osnovali su SCIJ (Ski Club International des Journalistes). U sijeËnju 1955, san je postao stvarnost i prvi susret SCIJ je organiziran u Meribel-les-Allues (Francuska). Susretu je nazoËilo 65 novinara iz 8 zemalja (Austrija, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, ©vicarska, Zapadna NjemaËka i Jugoslavija). No razlog podsjeÊanja na SCIJ-ovu povijest je jubilarni 60. susret novinara skijaπa u Ponte di Legnu u Italiji na kojem je sudjelovala i naπa deseteroËlana novinarska ekipa. U trkama veleslaloma i skijaakog trËanja sudjelovali su Ëlanovi hrvatske novinarske reprezentacije: Branka Malnar (HRT), Barbara ©trbac (Nova TV), Ana RaiÊ KneæeviÊ (Novi list), Mirjana ©oπiÊ (umirovljena novinarka) Sran VranËiÊ (Cropix), Tom Dubravec (Cropix), Petar Fabijan (Novi list), Ivica MikuliËiÊ (Novi list), Dan Figenwald (HRT) i Danijel PopoviÊ, kapetan hrvatskog tima. Na ovogodiπnjem SCIJ-evu, πto su ga organizirali talijanski novinari skijaπi, sudjelovalo je 250 predstavnika medija iz 31. zemlje. Hrvatski tim se ponosno vratio s dvije medalje koje je osvojila Branka Malnar (HRT Rijeka) - broncu u veleslalomu, te broncu u kombinaciji za koju se bodovao i rezultat u skijaπkom trËanju(Danijel PopoviÊ) NOVINAR BROJ 1-3/2013 61 NOVINAR BROJ 1-3/2013. 62 sekcija skijaπa nove knjige Kajkavska Ëitanka Boæice Brkan Knjiæevnica, novinarka i urednica Boæica Brkan (1955.) sve je Kapetan slovenske reprezentacije Blaæ MoËnik i kapetan hrvatske reprezentacije Danijel PopoviÊ sporazum o stalnoj suradnji sa Slovenijom potpisali su prije svojih premjera! neumornija u pisanju i tiskanju novih djela. Nakon nedavno objavljene zbirke pjesama “Pevcov korak” podarila nam je novi oblizek - djelo pod naslovom “Kajkavska Ëitanka Boæice Brkan”, a uskoro Êemo imati u rukama i knjigu “Rez”. Spisateljica Brkan piπe standardnim hrvatskim knjiæevnim jezikom i kajkavskim - moslavaËkom kekavπtinom. Diplomirala je na dva fakulteta. Tri desetljeÊa radila je kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica te suraivala u razliËitim medijima. Osobito su je zanimale teme vezane za komunikaciju, træiπte i baπtinu. Predavala je stilistiku u medijskoj komunikaciji na Hrvatskim studijima, a osnivaËica je, urednica i autorica internetskih magazina te suosnivaËica Acumena. Uz sve te silne i nimalo lagane obveze vezane za ureivanje, uvijek je nalazila dovoljno vremena za pisanje proze, poezije i romana, πto je snaæna potvrda o sposobnosti te vrsne i rasne novinarke i spisateljice. O njoj i njenom najnovijem djelu s puno uvaæavanja govore ponajbolji poznavatelji njezina opusa. “Kajkavska Ëitanka Boæice Brkan” baπ je mjera voljenja iskonskog, materinskoga, jezika svojega neponovljenoga i neponovljivoga, a ipak osuenog na izumiranje. Da ga nije zabiljeæila, poetski i prozno snaæno utisnula i nama neπtokavcima prije svega u duπu, a potom u svijest, ne bismo ni znali koliki zapravo moæe biti ponovno pronaen uæitak Ëitanja, i to u kajkavskome idiomu - kekavskome. Njezina Ëitanka - prema miπljenju Maje MatkoviÊ, natkriljuje uobiËajenu rjeËniËku definiciju, proπiruje joj znaËenjsko polje, baπ kao πto to autorica Ëini izborom rijeËi (primjerice, vetrenica, kuπalice, oblizeki, osebuπek) jer ovdje nije posrijedi samo “πkolska knjiga s prikladnim πtivom iz koje se uËe jezici i knjiæevnosti, knjiga izabranih πtiva”, nego vlastoruËna, vlastopisna, vlastita tkanica u razliËitim rijeËnim bojama, odnosno æanrovima. “Kajkavska Ëitanka Boæice Brkan” svojim hrvatskim kekavskim svakako Êe stoga biti vaæno πtivo i u nastavi hrvatskoga jezika jer uËiteljima nudi velik izbor tekstova, potiËuÊi ih da i sami s uËenicima stvaraju svoje zaviËajne rjeËnike, a jezikoslovcima je izazov da provjere i odluËe πto kajkavski (kekavski) moæe dati standardu - ukazuje Maja MatkoviÊ (jp) Na nacionalnoj veËeri prepun stol hrvatskih delicija Sarmi nije odolio ni πef organizacijskog odbora ovog susreta Mario Sansini... Dossier BoriËevac Naklada PaviËiÊ, Posebna izdanja ...ni turske nisu tak fine, al zato su one lijepe ZahvaljujuËi Edyju Strikeru i njegovoj Tecnica Groupi, dobili smo priliku testirali najnovije Blizzardice (za 2014.). Edy, bravo, odliËne su! Tom Dubravec radi i kad ne radi! Knjiga “Dossier BoriËevac”, urednika (i jednog od autora) uglednog novinara Josipa PaviËiÊa (r. 1944. u Bjelovaru, u obitelji podrijetlom iz BoriËevca), prva je knjiga u kojoj se otvoreno, bez uvijanja, obuhvatno i ËinjeniËno, iz povijesne i ljudske perspektive, kroz priËu i sjeÊanje, progovara o sudbini sela BoriËevca, o æivotu u selu i okolnostima u kojima je selo, zajedno sa svojom æupom Male Gospe, nestalo u ljeto 1941. Selo su zapalili, a sve æupljane, neduæne i nenaoruæane seljane, zauvijek protjerali (neke i pobili) srpski ustanici (kako su sami sebe nazivali) s kokardama i ponekom crvenom zvijezdom petokrakom na kapama te bez ikakvih oznaka, ako se u oznake ne raËuna mrænja, dakle, Ëetnici, komunisti i razjarena rulja (πto nisu razdvojene skupine). Prvi se put na sustavan naËin osvjetljava naliËje dogaaja koji su u Jugoslaviji 45 godina prikazivani i slavljeni kao “ustanak naroda Hrvatske protiv faπizma”, premda su u svojoj sræi bili antihrvatski i antiljudski. Znali smo da je bilo teπko biti BoriËevljanin, rekao je u BoriËevcu biskup BogoviÊ; sada se iz ove knjige napokon vidi kako je to uistinu bilo - prije progona, kako se i zaπto progon dogodio i kako se æivjelo i æivi u progonstvu. Tekstove o BoriËevcu i boriËevaËkom kraju - rasprave, uspomene, priËe, kronologije, zapise, polemike, komentare, popise stradalih, propovijedi, peticije, govore - napisali su povjesniËari i publicisti, sudionici zbivanja, sami BoriËevljani, njihovi prijatelji i potomci, na temelju povijesnih izvora i svjedoËenja roditelja i djedova, a to su, uz druge, dr. Zlatko Begonja, dr. Mile BogoviÊ, Hrvoje DeËak, dr. Zdravko Dizdar, Ana Doπen, Dane IveziÊ, Marija i Milkan Krpan, Abaz Muπeta, Marija MuæeviÊ, Ivan, Josip, Jure Juko, Kreπimir, Marko, Martin Maran i Mile PaviËiÊ, Ana TomljenoviÊ, Nikola VidakoviÊ Nikac... Knjigu ilustrira 400-tinjak fotografija i faksimila, kompletno je tiskana u boji i ima razdjelnu traku u obliku hr. trobojnice. U NOVINAR BROJ 1-3/2013 63 maloprodaji stoji 290 kn, a izravno od nakladnika moæe se nabaviti s popustom. Djelo je sveËano predstavljeno u petak, 27. srpnja 2012., u 12 sati, u Novinarskom domu, PerkovËeva 2, u Zagrebu. O njoj su govorili povjesniËar dr. Æeljko Holjevac, knjiæevnik, akademik Dubravko JelËiÊ i urednik Josip PaviËiÊ, koji je proËitao i prigodnu rijeË odsutnog prof. dr. Zdravka Tomca. Knjiga je drugi put predstavljena u samom BoriËevcu, 8. rujna 2012., na proslavi zaπtitnice sela Male Gospe (p) Sonja Hodak Mirela Holy Komunikacijske magije Biblioteka: Posebna izdanja - Naklada Ljevak O no πto æelimo naglasiti ovom knjigom jest: nema niËega vaænijeg u poslu od komuniciranja. I nema niËega manje pametnog u poslu od ignoriranja te Ëinjenice. Bilo da se vaπa tvrtka bavi proizvodnjom kruha i peciva, raËunovodstvenim ili pogrebnim uslugama, turizmom, prodajom oruæja, gradnjom brana - sve poËne i okonËa komuniciranjem - kaæu autorice knjige “Komunikacijske magije” novinarka Sonja Hodak i bivπa ministrica i aktualna saborska zastupnica Mirela Holy. Dvije po mnogoËemu specifiËne autorice navode kako obiËno poËinje komuniciranjem u jednoj glavi: centri u mozgu pretaËu i analiziraju nekakvu ideju. “Potom se ideja seli u tue glave: autor sije zarazu meu svojim bliænjima (obitelj, prijatelji, poslovni partneri, kolege) koji takoer neπto deriviraju po toj ideji. Uspije li se uhvatiti na nekakvoj mikrorazini, ideja postaje nukleus koji dobiva obrise, konstrukciju, dijelove koji rastu, nastaje æivi organizam... Ako ste Bill Gates, u nekoliko koraka doπli ste iz garaæe u klub multimilijardera. Ostalima ide neπto polakπe”, navode autorice. Knjiga nije liπena i odreenih pikanterija, a zasigurno izaziva i pozornost svojom neuobiËajenom provokativnoπÊu koja proizlazi iz æivotnih stilova dviju suradnica i prijateljica (no) Ivo Horvat Nema predaje Dugogodiπnji urednik Radio Zagreba, poznati novinar i publicist Ivo Horvat (1920.), premda je zakoraËio u 92. godinu i dalje neumorno radi i objavljuje. PoËeo je pisati davnih dana. Od 1946. do prosinca 1971. radio je na Radio Zagrebu na raznim novinarskim poslovima. Kao πef informativnog programa smijenjen je nakon udara u Karaorevu. PolitiËki i druπtveno je izoliran sve do demokratskog preokreta 1990. Posljednja Horvatova knjiga donosi Ëlanke, zapise i reagiranja od 2002. do 2012. godine, odnosno tekstove o kajkavskim temama tiskanim u istom vremenu u dnevnim i tjednim listovima - najviπe u Vjesniku, zatim Novom listu, Meimurju, Kajkavskom kalendaru i zbornicima. - U doba sveopÊe ravnoduπnosti prema dijalektima (a naæalost i prema hrvatskom jeziku uopÊe), koja je posljedica globalizacije i suvremenog naËina æivota, Ëlanci Ive Horvata o razliËitim jezikoslovnim pothvatima na toj zanemarenoj njivi pravi su melem za duπu onima koji su te pothvate ostvarili. Njegovi Ëlanci o kajkavskoj tematici doista su vaæan povijesni dokument jer Êe pomoÊu njih i buduÊe generacije dokumentirano moÊi pratiti sudbinu tog dijela hrvatskog jezika u posljednjim desetljeÊima drugog tisuÊljeÊa i na poËetku treÊeg. Horvat je meu prvima detektirao deset temeljnih meimurskih samoglasnika i o tome pisao s naπim velikim lingvistom Bulcsuom Laszlom. Zalagao se skupa s mr. Ivanom Zvonarom i za πto jednostavniju grafiju kojom bi meimursku kajakavπtinu mogao biljeæiti i πiri auditorij, a ne samo znanstvenici zapisao je dr. –uro Blaæeka. Autor u pogovoru, meu ostalim, kaæe: - »esto se tematski ponavljam. Ponavljam i argumente i citate. To je znaËajka moga angaæiranog novinarstva. Ako je potrebno, ponovit Êu i po sto puta osnovne teze i stajaliπta koja branim. Takav sam bio i nekoÊ, 1980-ih godina, kada sam u obrani hrvatskog jezika i njegovog ustavnog naziva napisao stotinjak Ëlanaka varirajuÊi Ëesto istim argumentima (jp) NA TJE »AJ Poπtovane kolegice i kolege, raspisan je natjeËaj za godiπnje nagrade za najbolji novinarski rad o zaπtiti okoliπa Velebitska degenija. Na natjeËaj se primaju radovi objavljeni ili emitirani od 1.oæujka 2012. godine do 28. veljaËe 2013. godine. NovËani iznos nagrade u svakoj kategoriji iznosi 12.000 kuna. OËekujemo vaπe prijedloge s obrazloæenjem do 30. oæujka 2013. godine. NOVINAR BROJ 1-3/2013. 64 nove knjige Trilogija Bruna Proface “Ploviti se ne mora” - zapis s Mediterana, Atlantika i Dunava, “Pred morem si uvijek na poËetku”, zapis s puta oko svijeta na strancu i “Galeb koji se smije” pogibelji mora, razgovori s kapetanima IzdavaËka kuÊa Meridijani iz Samobora objavila je nedavno trilogiju novinara, knjiæevnika, publicista i kapetana duge plovidbe Bruna Proface. “Profacina trilogija o moru koja sebe skromno razumijeva putopisnom, jedan je od onih tragova na kojima je istraæivaË sam, kad bi doista takvim ostao, svoje ciljeve prepustio drugima, kakvi se uvijek nau i s Ëime takoer i kad jest i kad nije bilo rijeËi o moru, imamo velikog iskustva”, kaæe u predgovoru trilogiji potpredsjednik Matice Hrvatske Vlaho BogiπiÊ. Prema BogiπiÊevim rijeËima, novinar i knjiæevnik Profaca je uz to dobar pisac. Uzburkanost te vrste uvijek se dogaa u malom moru, kad se rijeË utapa u Ëaπi neizgovorenoga. Njegova je lakoÊa u blagoj anegdotalnosti Ëudesa πto æive u predjelima sjeÊanja, u skepsi kako se ploviti ne mora, jer su sve plovidbe ionako veÊ obavljene, osim one o kojoj treba izvijestiti da se ne bi zaboravilo, kao obavezu i cilj bez kakva se ne moæe. Novinar i knjiæevnik Bruno Profaca je itekako znano ime u tisku, radiju, filmu, televiziji i internetu. Najzapaæeniji uspjeh postigao je u visokotiraænom Vjesniku u srijedu, koji je krajem pedesetih godina izlazio u nakladi od danas nevjerojatnih 400 tisuÊa primjeraka! I ostala Profacina djela govore o raznim fazama njegova pomorskog i knjiæevnog sazrijevanja “s okusom mora”, kako se popularno kaæe. To je “Zov mora - zov obala”, “Zanimanje: pomorac”, “Djevojka u svakoj luci” i “VeËera s kapetanom” te posebno troknjiæje zajedniËkog naziva mornarska trilogija: “Ploviti se ne mora”, “Pred morem si uvijek na poËetku” i “Galeb koji se smije”. Njegove su knjige rijetko pomorsko πtivo nastalo u rasponu od punih pet desetljeÊa plodnog literarnog i spisateljskog stvaralaπtva. More, ljubav i smrt u svim Profacinim priËama proæimaju se potresnom poetskom ljepotom s ironijskim pomakom (j.p.) Neven ©antiÊ »ari hrvatske politologije Disput, Zagreb Knjiga “»ari hrvatske politologije” novinara Nevena ©antiÊa, posveta je 50. obljetnici Fakulteta politiËkih znanosti u Zagrebu, najstarijeg sveuËiliπnog politoloπkog studija u jugoistoËnoj Europi. Knjigu koja je izbor novinarskih tekstova razgovora s doktorima politologije, objavljenih u Novom listu 7. studenog, na Fakultetu politiËkih znanosti predstavili su profesor emeritus dr. Ivan ©iber, dekan i redoviti profesor dr. Nenad Zakoπek te urednik i nakladnik, takoer politolog, Josip PanduriÊ. Knjiga “»ari hrvatske politologije” sadræi izbor od 50 novinarskih intervjua novinara Novog lista Nevena ©antiÊa, s doktorima znanosti s Fakulteta politiËkih znanosti, koji su na fakultetu diplomirali politologiju, magistrirali i doktorirali, koji su predavali na Fakultetu politiËkih znanosti i joπ predaju, kao i onima koji su znanstveni put stvarali u drugim centrima. Svaki politolog predstavljen je s po jednim razgovorom, objavljenim u Novom listu od 1993. do 2012. godine. S glediπta struke, doktori politologije analizirali su razliËite politiËke dogaaje i procese demokratske tranzicije i viπestranaËja u Hrvatskoj, ali i mnoge πire teme. Novinarski tekstovi podijeljeni su zato u tematske cjeline: Jugoslavensko naslijee i hrvatska nezavisnost, ideoloπki okviri, politiËki sustav i institucije, izbori i stranke, razvojne dileme i problemi, javne politike, politiËka kultura, javnost, mediji i politiËko ponaπanje, globalizacijski izazovi, meunarodni odnosi i sigurnost u svijetu te pogled u Europsku Uniju. Svojom prisutnoπÊu kroz medij, posredujuÊi svoje znanje o onom πto se na politiËkom i druπtvenom planu u zemlji dogaa, doktori politologije su izvan katedre i znanstvenih publikacija i politiËare i obiËne graane pokuπali obrazovati, ali i savjetovati za demokraciju i demokratsku praksu. Autor knjige od 360 stranica politolog je po struci, a novinar po zvanju. Svojim intervjuima iz domene politologije objavljenima u Novom listu, a sada pripremljenima u izdanju knjige, ©antiÊ svjedoËi da su diplomirani politolozi struËnjaci koji razumiju politiku i pomaæu da ona posredstvom medija πiri svijest o demokratizaciji moderne dræave, gdje dræava prestaje biti glavni subjekt politike, a to postaju graani. Intervjui su u knjigu preneseni tako da su zadræane fotografije, naslovi, meunaslovi i antrfile kao i u novinama, za πto je zasluæan arhiv Novog lista. Opus od 50 intervjua publiciranih u knjiπkom izdanju prigodni je i nuæni izbor autora i izdavaËa izmeu 150 intervjua i kraÊih razgovora u kojima su politolozi bili analitiËari i komentatori politiËkih dogaaja i procesa, a koje je Neven ©antiÊ napisao i objavio u spomenutom razdoblju. Na deset stranica knjiga sadræi i biljeπke o sugovornicima, tako da su navedeni njihovi osnovni biografski podaci, razina struËnog obrazovanja, nastavni status i naslovi znaËajnijih znanstvenih radova. Knjigu je u listopadu 2012. objavila biblioteka Srednji put, a nakladnik je Disput Zagreb Branka Primorac ima novu knjigu Jedan Kinez i “Zvonka Zmaj i Tri kavalira” UoËi posljednjeg Interlibera izaπla je - u biblioteci Knjiga za mladeæ, izdavaËke kuÊe “Alfa”, nova knjiga naπe kolegice, veËernjakovke Branke Primorac, dugogodiπnje urednice i novinarke u dnevnim novinama. RijeË je o romanu “Zvonka Zmaj i Tri kavalira” koji se nedavno naπao u uæem krugu za Nagradu “Grigor Vitez”. Napeta priËa Ëita se u dahu, a govori o nasilju i njegovim posljedicama na psihiËko zdravlje ærtve. I ne samo to. Dobre djevojke i momci udruæuju snage. Zvonka te momci –uro, Bero i Maro, i njihovi prijatelji, zakljuËuju da se jedino zajedniπtvom mogu oduprijeti huliganima koji maltretiraju cijelu πkolu. NeoËekivano im se pridruæuje i vrπnjak iz Kine, πto je prilika da se u naπoj knjiæevnosti za mlade progovori o drugoj rasi i predrasudama koje imamo prema dalekim i slabo poznatim civilizacijama, drukËijim ljudima i kulturama. Petnaestogodiπnji Kinez djeËak je drukËije boje koæe, ali po svemu istih afiniteta kao i njegovi vrπnjaci u Hrvatskoj. Ono πto ih snaæno spaja, unatoË jeziËnoj barijeri, jesu sport i glazba. Za odrasle je napisala romansiranu biografiju “Pereπin, æivot i smrt” te kriminalistiËki roman “Divlje godine” koji je 2010. tiskao zagrebaËki izdavaË Fraktura. Svoje bogato novinarsko iskustvo ukoriËila je u priruËniku “Novinarstvo u πkoli” (©kolska knjiga, 2010.), nastalom u suradnji s dvoje kolega. TrenutaËno za “Modru lastu” piπe priËu u nastavcima “Martino obeÊanje”, a po motivima te priËe priprema radiodramu (j.p.) Ljepπi od pogleda iz sveËane loæe Krunoslav Kruljac: Pogled s jablana Znate li πto je najljepπe od svega u nogometu? Iz svog iskustva, πezdesetogodiπnjeg intenzivnog bavljenja nogometom, kaæem - to su priËe. PriËe o nevienim igraËima, utakmicama, golovima, obranama, doæivljajima na igraliπtu i oko njega. Jednu takvu, neobiËnu, ispriËao nam je kolega Krunoslav Kruljac u knjizi “Pogled s jablana” koja danaπnjoj generaciji moæe zvuËati nestvarno. Poput bajke. Toliko je lijepa i poetiËna. I poæeljna, traæena... Prvo izdanje rasprodano je za tri dana, a i nakon godinu i pol ljubitelji πtiva sa sportskom tematikom i kolekcionari, raspituju se kako je mogu nabaviti. Nema veÊeg priznanja autoru sa 40-ljetnim staæom sportskog novinara, koji je i sam bio svjedokom opisanih dogaaja, a kasnije prvotimac Varteksa. Kluba u srediπtu zbivanja radnje. “Pogled s jablana” oda je jednoj generaciji varaædinskih nogometaπa, onoj iz ’61. koja je ostvarila najveÊi pothvat u povijesti kluba pobjedom 2:0 nad Hajdukom u polufinalu Jugoslavenskog kupa. Bila je to borba Davida i Golijata. Splitska momËad sa sedam reprezentativaca, predvoena legendarnim Bajdom Vukasom i dotad viπe-manje anonimni varaædinski deËki. Rezultat - prvoklasna senzacija. Tribine su bile ispunjenje do te mjere da naπ pripovjedaË ni s ulaznicom nije mogao do mjesta. SreÊom, stadion je bio opasan jablanovima pa je mjesto jedva pronaπao na jednoj od grana. I na toj “ptiËjoj” poziciji proveo je 180 minuta! Danas Varteks zapravo i ne postoji, Hajduk je u turbulencijama, i zato ovaj podsjetnik na zlatna vremena joπ viπe znaËi. KruljËev “Pogled s jablana” vredniji je i ljepπi od pogleda iz sveËane loæe na Barceloninu Camp Nou ili londonskom Wembleyju Miroslav Rede in memoriam Ljudevit Gaj (1946.-2013.) Æivotna nit novinara Ljudevita Gaja iznenada je i prerano prekinuta 17. veljaËe u 67. godini, a ispraÊaj je obavljen 21. veljaËe u Krematoriju na Mirogoju. Roen je 15. lipnja 1946. godine u Zagrebu gdje je po zavrπetku gimnazije 1965. apsolvirao studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu i na Viπoj grafiËkoj πkoli u Zagrebu. Od 1. svibnja 1968. najprije radi honorarno, a od 1. srpnja 1970. u stalnom je radnom odnosu na mjestu grafiËkog urednika u redakciji “Studija”. Kao vrstan grafiËki i tehniËki urednik itekako se iskazao u grafiËkom ureivanju i opremanju ne samo revije “Studija” nego i drugih listova πto ih je izdavala kuÊa “Vjesnik”. Istodobno, opremio je i mnoge knjige i publikacije, napose one namijenjene djeci i omladini. Kasnije je osnovao vlastitu tvrtku i gotovo puna dva desetljeÊa suraivao u “Sportskim novostima” gdje je bio iznimno cijenjen kao struËan i vrlo pouzdan u obavljanju tog vaænog posla (p) Mario Peruπina (1934.-2013.) Jedan od najpoznatijih i najboljih filmskih i televizijskih snimatelja, glasoviti Mario Peruπina preminuo je 27. veljaËe u 79. godini, a pokopan je 1. oæujka na groblju Markovo polje. Peruπina, filmski i tv-snimatelj, roen je 1934. u Tivtu, Boka kotorska, Crna Gora. Diplomirao na filmskoj πkoli u Zagrebu 1953. Od tada radi kao snimatelj u Croatia filmu, potom u Zora filmu, a od 1957. na TV Zagreb. Snimio je brojne dokumentarne filmove i televizijske serije. Godine 1964. prelazi u filmski program TV Zagreb i tako zapoËinje pravi stvaralaËki rad. Snima serije “NB 21”, djeËju seriju “Riki”, “Kad je maË krojio pravdu”, “Stoljetnu eskadru”, drame i dramske serije u reæiji Marija Fanellija, MaruπiÊa, Hetricha itd., “Mendo i Slavica”, tv-seriju “Nepokoreni grad”, “»uvaj se senjske ruke”, “Auto trubi - mi smo rodoljubi” , “»ovik i po”, “Smrt Tome Bakrana”. Snimao je takoer tv-seriju “Putovanje u VuËjak” kao i istoimeni igrani film, “Horvatov izbor”, πto je jedini igrani film koji su mu dali da ga radi, tv-seriju “Libar Marka MaruliÊa SpliÊanina”, tv-seriju “Hokejaπi” , dok s oskarovcem Duπanom VukotiÊem snima film “Ritam i slika”. Prema scenariju Matka PeiÊa i u reæiji Viπnje Laste snimio je film “Ljubav na putu”, a sa Josipom GrubiπiÊem »abom glasovitu reportaæu o “IRI” u Irskoj. Za Domovinskog rata, osim za HRT, radio je za ORF (najdulje), ABC (za koji je snimio dokumentarac “Marπalka” u Zagrebu, odnosno izlazak i napuπtanje tenkova i pripadnika JNA Zagreba i Hrvatske) i druge ugledne strane televizijske kuÊe. Za potrebe HRT-a snimio je film “Oluja nad Mostarom” (snimatelj i reæiser). Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao ga je 1975. Ordenom rada sa srebrnim vijencem, a od 1994. do 1997. dobio je viπe priznanja za “pomoÊ i potporu hrvatskom narodu u BiH u borbi za oËuvanje rodnih ognjiπta” (jp) Duπko RadiÊ (1955.-2012.) Nakon kraÊe i teπke bolesti u Zagrebu je 31. prosinca 2012. godine, iznenada u 58. godini, preminuo dugogodiπnji novinar, urednik, komentator i direktor Radio Zagreba (Hrvatskog radija) Duπko RadiÊ. Roen je 6. svibnja 1955. u Splitu. Osnovnu πkolu i gimnaziju zavrπio je u Zagrebu gdje je diplomirao na Fakultetu politiËkih nauka. TeËno je govorio njemaËki, engleski i πpanjolski. Prve novinarske radove objavio je tijekom studija u “Studentskom listu” 1974. i 1975. godine. Po zavrπetku studija zaposlio se na Radio Sljemenu, a od 1986. na Radio je Zagrebu. Autor je prvog radijskog “Gastronomskog vodiËa” i “Kulturnog vodiËa”. Na Drugom programu vodio je i ureivao emisiju “Music free shop”. Bio je urednik Informativno- politiËkog programa Hrvatskog radija i ravnatelj Prve mreæe 1993., odgovorni urednik Drugog programa Hrvatskog radija 1996. Tijekom Domovinskog rata, kao urednik Radio Sljemena. Bio je predstavnik Hrvatskog radija u Europskoj radiodifuziji te glavni urednik HR 2000-2003., a zatim i privremeni direktor programa Hrvatskog radija te novinar mentor. Dobitnik je Godiπnje nagrade HR za voenje redakcije Drugog programa, Nagrade HND “Marija JuriÊ Zagorka” 1998. i Nagrade “Ondas” 1997. u Barceloni. “Duπko slovio za jednog od najboljih hrvatskih novinara i urednika te uspjeπnog medijskog direktora i menadæera. UpamÊen je kao inteligentan, svestran, odliËno obrazovan, borben, druπtven, otvoren, izvrstan kolega i prijatelj s kojim je bilo veliko zadovoljstvo druæiti se. Imao je veliki osjeÊaj i potrebu pruæiti sve πto moæe i za dobrobit novinarske profesije u Hrvatskoj, pa je tome doprinosio i u naπem HND-u”, zapisao je Zdenko Duka, predsjednik HND-a (jp) Miroslav KrmpotiÊ (1946.-2013.) Hrvatsko novinarsko druπtvo ostalo je bez joπ jednog svog dugogodiπnjeg Ëlana; nakon duge i teπke bolesti 13. veljaËe umro je Miroslav KrmpotiÊ, a pokopan je 18. veljaËe u krugu obitelji na zagrebaËkom groblju Mirogoj. KrmpotiÊ je roen 4. listopada 1946. godine u Zagrebu. Najdulje je proveo u radeÊi u latiniËnom izdanju “Borbe” . PoËeo je 1974. kao novinar - a 1984. je kao stariji suradnik rasporeen na poslove i radne zadatke urednika gradske rubrike i regija u “Borbi”. Ukidanjem latiniËne “Borbe” u Zagrebu 1988. do kraja svog zaposlenja u tom listu (dobio je otkaz u studenom 1991.). Novinar Miroslav KrmpotiÊ od 30. sijeËnja 1992. godine radio je u novinarsko-izdavaËkom poduzeÊu “Slovo” u MeduliÊevoj ulici broj 13 u Zagrebu sve do odlaska u mirovinu. Kolege i prijatelji upamtili su kao i kao solidnog pisca, ali i kao organizatora u izvrπavanju svakodnevnih novinarskih zadataka, te kao solidnog redaktora. Novinarske poslove obavljao je profesionalno, vrlo brzo, provjereno i odgovorno (p) NOVINAR BROJ 1-3/2013 65 NOVINAR BROJ 1-3/2013. 66 in memoriam Luka TripkoviÊ (1947.-2013.) Poznati novinar i publicist, suradnik i dopisnik viπe hrvatskih medija iz Francuske Luka TripkoviÊ preminuo je 31. sijeËnja u Parizu u 66. godini. TripkoviÊ je roen 12. kolovoza 1947. u Zagrebu, gdje se i πkolovao. Po zavrπetku srednje πkole najprije je radio kao kemijski laborant u Plivi 1968. godine, nakon Ëega postaje voditelj emisije za Jugoslavene u Francuskoj na Radiju France (1972. - 1978), potom ga susreÊemo na stranicama “VeËernjeg lista”, da bi postao suradnik i dopisnik nekoliko medija - meu kojima Hrvatske televizije i Hrvatskog radija - Radio Zagreba. Osim u Zagrebu i Parizu, djelovao je i radio u Torontu i Tokiju, pri Ëemu mu je mnogo koristilo poznavanje stranih jezika francuskog, engleskog, njemaËkog i japanskog. Ljubav prema sportu - a bio je uspjeπan stolnotenisaË usmjerila ga je u sportsko novinarstvo, no kasnije se bavio temama iz razliËitih podruËja æivota. Poglavito su ostali zapaæeni njegovi izvjeπtaji iz Domovinskog rata. Ostavio je traga u publicistici i literaturi - objavio je viπe knjiga i publikacija, meu kojima “Vremenske zone: razgovori, susreti”, 1995., “Tebi, Zagrebe, govorim”. 2002., “Hrvatski testament”, 2005., “ZagrebaËke istine”, 2011., a kao nogometni zaljubljenik osobito se ponosio djelima “Zaπto volim nogomet”, 1997., u suautorstvu sa Z. VukeliÊem, i knjigom “»arli: æivot koji traje”, 2009. Njegovi kolege, sportski novinari, meu kojima i Tomislav Æidak, zadræali su “novinara i knjiæevnika iz pariπke Latinske Ëetvrti, boema, svjetsku lutalicu, kozera rijetko vienog πarma” u najljepπem sjeÊanju. Nogomet je oboæavao, pa iako je æivio u Parizu, njegov nogomet se igrao u Zagrebu, a idol mu je bio Draæen JerkoviÊ o kojem je napisao i knjigu “Neponovljivi Draæen JerkoviÊ”. Luka TripkoviÊ bio je jedini novinar s podruËja bivπe Jugoslavije koji je 1987. izvjeπtavao s omladinskog Svjetskog prvenstva, kada su naπi “Ëileanci” osvojili naslov svjetskog prvaka (p) Ivan (Ivo) DruæijaniÊ (1926.-2012.) Jedan od najvienijih i najuglednijih naπih novinara - dugogodiπnji dopisnik “Politike”, “Borbe “ i Televizije Beograd iz Zagreba i Hrvatske, Ivo DruæijaniÊ, umro je 15. prosinca 2012. godine u bolnici Sestara milosrdnica nakon duge i teπke bolesti, a na vjeËni poËinak ispraÊen je na Krematoriju na Mirogoj 18. prosinca u krugu najbliæe rodbine. Novinar Ivo DruæijaniÊ roen je 30. svibnja 1926. godine u RaπÊanima kod Vrgorca. Od 1938. do 1943. pohaa gimnaziju u Poæarevcu. Godine 1950. postaje novinar u redakciji “Politike” u Beogradu, od 1951. do 1959. dopisnik je “Politike” iz Splita, a od 1960. do 1964 rukovodilac dopisniπtva “Politike” u Zagrebu. Od 1964. do 1970. DruæijaniÊ je urednik - reporter u latiniËnom izdanju “Borbe” u Zagrebu, od 1970. do 1987. dopisnik je Televizije Beograd u Zagrebu sve do odlaska u zasluæenu mirovinu. Nije se ograniËavao na “uski” dopisniËki æivot i rad. Pisao je komentare i druπtvene kronike sa æivotnim, socijalnim temama. Na primjer, za druπtvenu kroniku “©to birokratu znaËi ruka rudara” dobio je nagradu Zlatno pero Druπtva novinara Hrvatske. Ali najdraæa mu je - prema vlastitoj izjavi, Srebrna plaketa za doprinos antifaπizmu. Oπtricu svog pera i glasa upirao je u “samoupravnu birokraciju” koja je jaËala i πirila se naroËito od kraja sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa i to pod laænim plaπtem samoupravnog socijalizma. Osveta te birokratske kaste bivala je sve oπtrija do nemilosrdnosti. Nekoliko puta bio je i sudskim tuæbama gonjen, ali ni jednom nije osuen. Bilo je sluËajeva kada je politika æestoko reagirala na njegove tekstove - do istrebljenja. U potjeru protiv Ive DruæijaniÊa kao razbijaËa Jugoslavije najæeπÊe se ukljuËila Televizija Sarajevo. Novinar DruæijaniÊ ostavio je traga i u publicistici - objavio je tri knjige: “S lica i naliËja”, “»ovjek nije od kamena” i “Vjetrometine”. Jedan je od koautora knjige “Suvremeno novinarstvo”. Svojevremeno sam dragog i uvaæenog kolegu pitao - πto ga ljuti i na πto je osobito osjetljiv u branπi u kojoj je proveo svoj radni vijek. Odgovorio je: “I sada, petnaest godina od svrπetka obrambenog rata, Ëesto sluπam o proslavi nekog dogaaja izmeu 1991. i 1995. godine, ‘kada je stvarana Republika Hrvatska’. Republiku Hrvatsku stvorili su Titovi partizani u Ëetverogodiπnjoj antifaπistiËkoj borbi i u granicama do kojih nikada u naπoj proπlosti nisu dopirale granice ni jedne hrvatske kraljevine, banovine, kneæevine ili neke druge dræavne tvorevine. Pa, novinari valjda znaju te osnovne Ëinjenice iz naπe proπlosti: da je naπa dræava, Republika Hrvatska, ovako nacionalno i teritorijalno zaokruæena u antifaπistiËkoj borbi od 1941. do 1945. godine.” (jp) Ljubo Ljubomir NikoliÊ (1924.-2013.) Otiπao je na put bez povratka veliki gospodin hrvatskog æurnalizma, uËitelj i prijatelj, Ëovjek blagog osmijeha i dobrostive mudrosti, ugledni rijeËki novinar i urednik Ljubo Ljubomir NikoliÊ. Umro je 1. sijeËnja 2013. godine u Rijeci u 89. godini, a urna s posmrtnim ostacima poloæena je 9. sijeËnja u obiteljsku grobnicu na rijeËkom groblju na Trsatu. Novinar NikoliÊ, rodom iz Koprivnice, cijeli je svoj radni vijek proveo u Rijeci. Zavrπio je Novinarsko-diplomatsku πkolu u Beogradu. Prve novinarske radove objavio je sada veÊ daleke 1947. kao dopisnik agencije Tanjug iz grada na Kantridi. Potom je bio suradnik “RijeËkog lista”, odnosno “Novog lista” od 1953. pa sve do prelaska na Radio Zagreb. Na Radio Zagrebu je od 1953. do umirovljenja 1984. Isprva izvjeπtava iz Rijeke, a nakon osnivanja TV centra Rijeke postaje πef dopisniπtva do 1982. Izvjeπtavao je za Informativni program i suraivao s Dokumentarnim programom Televizije Zagreb. Svoje radove objavljivao je u “Naprijedu”, “Borbi”, “Politici”, “Ljudskoj pravici” / Slovenija, Radio Rijeci i drugim medijima. Uz NikoliÊa, kao velikog znalca autorskog i uredniËkog posla, stasali su brojni radijski i televizijski novinari Rijeke. Posljednjem ispraÊaju kolege NikoliÊa nazoËili su, uz obitelj i rodbinu, brojni njegovi prijatelji, kolegice i kolege, umirovljeni novinari. Nitko od rukovodeÊih ljudi iz Radio Rijeke i TV-Centra Rijeke nije bio na posljednjem ispraÊaju Ëovjeka koji je Ëitav svoj radni vijek, do umirovljenja, uloæio u razvoj tih dviju rijeËkih medijskih kuÊa (j) NOVINAR BROJ 1-3/2013 67 Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka foto Sanjin StrukiÊ glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske broj 1-3 2013. Intervju Ninoslav PaviÊ EPH izalazi iz krize Dossier: RTL i Nova TV - televizije u utrci za profitom Glavni urednik za πaku dolaraSamozapoπljavanje i fiskalizacija novinaraOd Vjesnika do 21. stoljeÊa Prokockano povjerenje ËitateljaUvesti medijski odgoj u πkoleZlatko Sinobad: Kako smo stvarali televiziju
© Copyright 2024 Paperzz
