Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka foto Nikola ©oliÊ glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske broj 11-12 2013. Dossier: RADNO-PRAVNI ODNOSI Srozavanje novinarskih prava • Nakladnici, ne budite kao MarkiÊka • Mobingiranje novinara • PR agencije i novinari u klinËu • Monopoliziranje distribucije novina • Vjesnikova arhiva opet dostupna • Filmske priËe o novinarima i novinarstvu • SlijepËeviÊ: Novinarstvo na krivudavom putu NOVINAR BROJ 11-12/2013. 2 sadræaj NOVINAR BROJ 11-12/2013. 3 glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Prvi broj izaπao je 1946. godine IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332 e-mail: [email protected] www: http://www.hnd.hr UVODNIK U SREDI©TU ANALIZA MEDIJA MEDIJSKA POLITIKA DOSSIER MEDIJSKA SCENA REAGIRANJE IZ RADA HND-a I SNH-a RECITE IM… INTERVJU: V. SLIJEP»EVI∆ IN MEMORIAM Korak naprijed, dva nazad Ivica Buljan Ne budite kao MarkiÊ Zdenko Duka Medijska praπina Æivko Gruden Samo za vaπe oËi Toni GabriÊ Srozana prava M. Skender i G. GaliÊ Redakcijski mobbing Melisa Skender HRT na putu totalnog outsourcinga Siniπa PaviÊ Novi udar Tiska Goran BorkoviÊ Mizerni budæet za kvalitetno informiranje Branimir ZekiÊ Sukob interesa par excellence Ante PaviÊ Vjesnikova arhiva opet dostupna Miroslav Edvin Habek Dok struka smiπlja πto bi s internetom, Franjo Toth portali skupljaju klikove Damir PetranoviÊ Cenzura i STav Zbrka oko izmjena Zakona Ozren Podnar PrivlaËan materijal za filmske stvaraoce M. VrandeËiÊ i N. Leskovar Vaæno je da se novinari zaposle Denis Kuljiπ Znanost ne zna reÊi javni mediji Ivo LuËiÊ Klasificirano i deklasificirano Nives OpaËiÊ Distribucijom se utjeËe na nakladu, ... Jozo PetriËeviÊ str. 4. str. 9. str. 11. str. 14. Za nakladnika: Zdenko Duka Æiro raËun: 2360000-1101234838 Glavni urednik: Ivica Buljan e-mail: [email protected] str. 29. Redakcija: Jozo PetriËeviÊ Melisa Skender Goran BorkoviÊ Damir PetranoviÊ str. 31. Redaktorica: Ankica TomiÊ str. 33. 3500 primjeraka str. 36. GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: [email protected] str. 17. str. 24. str. 39. str. 42. str. 46. str. 48. str. 50. str. 53. str. 55. str. 58. str. 59. Tisak NOVI LIST Rijeka UreivaËki odbor: Viviana Ban Anton FiliÊ (predsjednik) Toni HnojËik Andrej MatijaπeviÊ Æarko ModriÊ (potpredsjednik) Æeljko PeratoviÊ Vlado VuruπiÊ Branimir ZekiÊ Hrvoje Zovko str. 64. Ovaj broj ilustriran je fotografijama Nikole ©oliÊa, dobitnika nagrade Fotografija godine 2012. NOVINAR BROJ 11-12/2013. 4 uvodnik Piπe Ivica Buljan Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: [email protected] foto broja Foto Nikola ©oliÊ Otkazi, predsteËaji, steËaji, gaπenje, neplaÊanje, mobingi- Korak naprijed, dva nazad ranje, klimav radno-pravni status... - sve je to svakodnevica nas sirotih novinara. Da je netko tamo devedesetih, kad su se novinari intenzivno borili za nezavisno novinarstvo, rekao da Êemo za desetljeÊe ili dva govoriti viπe o tome ima li posla nego o nazavisnim medijima, dakako da bi bio ismijan. I najoptimistiËniji, meu koje sam znao ubrajati i sebe, kaæu da nam je loπe. A opet - πto imamo od jamranja. Treba “delati”, frazerski bi opalili u medijima oni koji su nas proteklih godina i doveli na ove grane. No, kako “delati” kad se nema gdje, a i kada posla ima, plaÊeno je mizerno. To je socijalni dio priËe za novinare, a o profesionalnom gotovo da se i ne govori. Ljudi su naprosto optereÊeni borbom za egzistenciju, ali naravno da se veÊina novinara i u takvoj situaciji dræi novinarskog kodeksa i profesionalno obavlja svoj posao, jer drukËije i ne zna. Ima li nade!? Dakako da uvijek ima i to nas odræava. Primjerice, u zadnjih nekoliko tjedana ili mjeseci u dnevnim novinama Ëija je izdavaËka kuÊa u predsteËajnoj nagodbi zamijetio sam da piπu neki novi, ali i bivπi novinari, sada povratnici u te novine. Ne znam u kakvom su radno-pravnom statusu, ali ohrabruje. Naæalost u istoj izdavaËkoj kuÊi sada predsteËaj prijeti drugoj dnevnoj novini, Ëijim su se rezultatima donedavno diËili. I to je naπa medijska stvarnost! Korak naprijed, dva nazad. Gase se, ali i pokreÊu neke novine, a joπ viπe pokreÊu novi portali. I Ministarstvo daje doprinos kroz novinarske natjeËaje i otvara vrata pomalo zaboravljenom i nekad tako propulzivnom spomenutom nezavisnom novinarstvu, koje je iπËezlo valjda od gaπenja Ferala. I tu nailazimo na paradoksalnu situacije da je danas najveÊi zaπtitnik nezavisnog novinarstva postala upravo dræava iz Ëijeg su se medvjeeg zagrljaja devedesetih novinari i novine Ëupali na sve moguÊe naËine. Nakon svih tih iskustava ponovno se potvruje teza jednog starijeg kolege koji se afirmirao kao novinar u bivπem sustavu, a u novom je æivotario na marginama, ali je bio uvjeren da nezavisan kao novinar moæeπ biti samo ako napraviπ vlastite novine. Njemu to nije uspjelo, hoÊe li nekome od nas? Kako bi takvo πto imalo bilo kakve πanse, prije svega treba do kraja regulirati medijsko træiπte, a na neke stvari mi novinari Ëesto znamo zaboraviti, premda su one kljuËne za opstanak novina, poput pitanja distribucije. Kod nas je situacija takva da je distribucija pod kontrolom najveÊeg kapitalista u dræavi i to je vrlo oteæavajuÊa okolnost za bilo koga tko pokreÊe novine, jer prvo se mora pokloniti velikom gazdi i prije svega umreæiti s raznoraznim Ëimbenicima koji iza kulisa vuku glavne poteze. Za nezavisno novinarstvo bilo bi idealno pokretanje portala. Meutim, to je medij koji ne garantira ni osiguravanje osnovne egzistencije, buduÊi da ni najveÊi ne mogu oploditi svoj rad. I tako smo sada u Europskoj uniji, ali Ëini se da nam je bilo bolje na Balkanu, jer mi novinari imali smo prije desetak godina i nezavisniju poziciju i sigurniju egzistenciju. Europa nam nije donijela niπta, a toliko smo se, barem mi novinari skoro nepodijeljeno, zalagali da uemo u nju. Eto nam sad, ali na kraju ipak ostaje nada. Ni na skijanje viπe ne moramo u Europsku uniju, jer smo u njoj. Bar Êemo uπtedjeti, a oni koji imaju neπto para, neka idu na Jahorinu ili VlaπiÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 5 NOVINAR BROJ 11-12/2013. 6 infopress eph 21. stoljeÊe Poslodavac Digitel sprijeËio naplatu duæan poπtivati bivπih zaposlenika 21. stoljeÊa SteËajno roËiπte tvrtke Miran dan, izdavaËa propalog obaveze dnevnog lista 21. stoljeÊe, bilo je obiljeæeno istupom pravne Europapress holding zatraæio je polovinom studenog produljenje roka za dovrπetak postupka predsteËajne nagodbe za 30 dana, da bi potom krajem mjeseca traæio dodatnih 30 dana za postizanje nagodbe s najveÊim vjerovnicima. Premda postupak predsteËajne nagodbe obustavlja dio sudskih postupaka vezanih uz razliËita potraæivanja, ovo se pravilo ipak ne odnosi na radne sporove, potvrdila je predsteËajna upraviteljica Davorka Huljev. Jednako tako, postupak predsteËajne nagodbe ni na koji se naËin ne odnosi ni na kolektivni ugovor koji postoji u redakciji Jutarnjeg lista tako da je poslodavac i dalje duæan poπtivati tim ugovorom preuzete obaveze. (ms) zastupnice tvrtke Digitel i Digitalni medijski servisi. Jedino su se te dvije kompanije - koje novinari ugaslog dnevnika dræe za prikrivenog vlasnika 21. stoljeÊa - usprotivile prijedlogu steËajnog upravitelja Maroja StjepoviÊa da Miran dan odustane od tuæbe protiv tiskare Vjesnik. StjepoviÊ je od svih vjerovnika zatraæio da odustanu od tuæbe buduÊi da se radi ne samo o neizvjesnom sudskom ishodu, s obzirom na predsteËajni postupak tvrtke Vjesnik d.d., nego i o karakteru spora buduÊi da Êe trebati brojna vjeπtaËenja kako bi se dokazalo da je Vjesnik poviπenjem cijene tiskanja znatno niæeg broja primjeraka 21. stoljeÊa od prethodno dogovorenih, doveo do gaπenja tiskovine. Digitelu se u podrπci tuæbi kojom se od Vjesnika traæi viπe od sedam milijuna kuna pridruæila i slovenska kompanija iz Krπkog kojoj Marjan Jurleka, odnosno Miran dan, duguje 100.000 kuna. Kako Digitel ima viπe od Ëetiri milijuna kuna potraæivanja, to mu je donijelo 61-postotno pravo odluËivanja, Ëime je sprijeËio bivπe zaposlenike da naplate barem dio svojih potraæivanja. Prema predvianjima odvjetnika Emila HavkiÊa, koji zastupa dio oπteÊenih novinara, oni bi i dalje mogli naplatiti oko 40 posto traæenog novca. (gb) dani medija Regionalni i lokalni mediji u borbi za opstanak Regionalni i lokalni televizijski nakladnici od dræave su zatraæili smanjenje naknade za emitiranje, dok nacionalne televizije traæe izmjene regulative vezane uz medijsko praÊenje izbora. U posljednjih godinu dana u Hrvatskoj je ugaπeno Ëak devet radiopostaja i jedna televizija, a dvije televizije su u predsteËajnom postupku, priopÊila je Agencija za elektroniËke medije sa 6. dana elektroniËkih medija koje su krajem proπlog mjeseca u Opatiji organizirali Agencija za elektroniËke medije, Hrvatska udruga radija i novina (HURIN), Nacionalna udruga televizija (NUT) i Hrvatska agencija za poπtu i elektroniËke telekomunikacije (HAKOM). U 2012., u odnosu na 2011., biljeæi se pad prihoda, a kod nacionalnih radijskih nakladnika biljeæi se rast prihoda u istom periodu. U 2013. oËekuje se dodatan pad prihoda. S obzirom na to da je mnogima od tristotinjak okupljenih predstavnika nakladnika i lokalnih medija poslovanje dovedeno u pitanje, predstavnici HURIN-a i NUT-a ponudili su moguÊa rjeπenja koja bi im mogla pomoÊi da prevladaju teπku træiπnu situaciju. “Posebno bismo htjeli naglasiti potrebu redefinicije medija u smislu razlikovanja javnog servisa i komercijalnih medija. ©to se tiËe televizijske djelatnosti, potrebno je po hitnom postupku nastaviti aktivnosti na iznalaæenju rjeπenja problema previsokih naknada za emitiranje kao uzroka gaπenja lokalnih i regionalnih televizija“, istaknuo je predsjednik HURIN-a Juraj HrvaËiÊ. Naknada za emitiranje lokalnim televizijama predstavlja dodatni godiπnji troπak u iznosu od sedam milijuna kuna za koji predlaæu da se financira iz prihoda digitalne dividende. Predstavnici udruga HURIN i NUT ocijenili su pozitivnim nedavne promjene Zakona o elektroniËkim medijima kojim je Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroniËkih medija otvoren i za neprofitne medije. Predstavnici nacionalnih komercijalnih televizija su na panelu pod nazivom “Izbori i mediji” pozvali na hitne promjene regulative koja se odnosi na medijsko praÊenje izbora, a prema kojoj svim izbornim kandidatima mora biti omoguÊena jednaka zastupljenost u programu. Smatraju da Êe time vratiti poljuljano povjerenje javnosti u medije. Predstavnici Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova pojasnili su uvjete prijavljivanja na natjeËaje kao i EU smjernice do 2020. godine. Dosad su samo dva lokalna medija u Hrvatskoj povukla sredstva iz EU fondova - SBTV i Radio Kaj, Ëiji su predstavnici okupljenim kolegama prenijeli svoja iskustva. (n) slobodna Kad se s Kutlom ima posla Dva desetljeÊa nakon prve okupacije, duh Miroslava Kutle i dalje lebdi nad splitskom i dugopoljskom Slobodnom Dalmacijom. Iako se u poslovnim knjigama veÊ godinama sluæbeno biljeæio kao “potencijalni gubitak“, zavrπetak sudskog spora joπ iz 1995. godine πokirao je vodstvo te novinske kuÊe. Visoki trgovaËki sud u Zagrebu nakon punih osam godina πutnje presudio je da je Slobodna duæna isplatiti tvrtki Jadrantekstil u steËaju 5,7 milijuna kuna, skupa sa zateznim kamatama. To je i sluæbeni kraj procesa koji traje joπ otkako su ove dvije tvrtke bile dijelom famoznog Kutlina “bicikl-carstva“, presuda je pravomoÊna i izvrπna, no vodstvo EPH i Slobodne Dalmacije najavilo da je da Êe zatraæiti reviziju presude, a moguÊe i tuæiti Republiku Hrvatsku zbog naËina na koji su voeni brojni procesi oko ovog novca. Oko ukupnog iznosa koji bi Slobodna trebala platiti nitko se sluæbeno ne izjaπnjava, no zaposlenicima je objavljeno da bi se - zajedno s joπ jednom tuæbom na upola manji iznos i pripadajuÊim zateznim kamatama mogao popeti do Ëak 27 milijuna kuna. Poslovanje tvrtke ozbiljno je ugroæeno. Spor je nastao joπ sredinom devedesetih kada je Kutlina Diona kao jamce za svoj kredit navela Jadrantekstil i Slobodnu Dalmaciju; potom se ZagrebaËka banka naplaÊuje od Jadrantekstila, a ova tvrtka -u meuvremenu propala - kroz steËajni postupak tuæi novinsku kuÊu i traæi povrat svog novca. Joπ je nejasno zaπto banka svoj novac nije zatraæila od Dione kao duænika, ni zaπto su joj nekretnine te tvrtke bile manje zanimljivije od splitskih. A niti zaπto je Jadrantekstil tuæio baπ Slobodnu Dalmaciju. Kutlin bicikl nikako da zavrπi u starom æeljezu. Uprava splitske novinske kuÊe uvjerena je da moæe zaustaviti ovrhu s argumentom da ona moæe “poËiniti nepopravljivu πtetu tvrtki“, a ako do i toga doe, ima dovoljno argumenata za pokretanje regresne tuæbe i infopress traæenje novca natrag. Meutim, problem je likvidnost: iznenadni golemi troπak teπko bi podnijela i moÊnija kompanija. Slobodna je, istina, proteklih godina iskazivala dobit i isplaÊivala milijunske dividende, no glavnu zaslugu za to nosi prodaja udjela u 250 trafika diljem Dalmacije. Danas ih viπe nema za popravljanje poslovnih rezultata, niti za svjeæ priljev gotovog novca kojim bi se nekako premostile poteπkoÊe. U vodstvu novina uvjeravaju da isplata plaÊa zasad nije u pitanju, dok steËajni upravitelj Jadrantekstila Ante VukoviÊ poziva na dogovor o obroËnoj otplati duga. Dodatni problem je i Ëinjenica da se veÊina sestrinskih tvrtki iz konglomerata EPH nalazi u predsteËajnoj nagodbi. Prema nekima od njih Slobodna Dalmacija ima i vlastita potraæivanja, no umjesto da ih naplati, vjerojatno Êe kroz proces nagodbe i sama konaËno biti utopljena u sustavu Europapress holdinga... (dp) pristojbe Novac od RTV pristojbe ide i Hini Nakon πto je Hini uskraÊen dio dosadaπnjeg financiranja iz proraËuna, rad nacionalne novinske agencije ubuduÊe Êe se sufinancirati iz sredstava RTV-pristojbe, koju ubire Hrvatska radiotelevizija. Prema zadnjim vijestima, do rebalansa proraËuna potreban novac Hini Êe dostavljati Ministarstvo kulture. Do kraja ove godine Hina ima osigurana sredstva. “Glavna prednost pretplate je u tome πto je odreena zakonom (kao postotak prosjeËnog dohotka), pa nije podloæna proraËunskim usklaivanjima. Zbog toga Ministarstvo kulture smatra da su dugoroËno najkvalitetnije rjeπenje za financiranje Hrvatske izvjeπtajne novinske agencije upravo sredstva pristojbe. U trenutku kad se na HRT-u stvori moguÊnost za to, oko 2 posto pristojbe zakonom bi se preusmjerilo Hini, tako da se za neovisno i odræivo funkcioniranje javne novinske agencije ne bi viπe morala ‘traæiti’ proraËunska sredstva, pa ni najmanja naznaka sumnje za politiËki transfer koji, pokazuju iskustva i iz naπe domaÊe proπlosti, Ëesto ide u paketu s njima“, kaæe se u pismu koje je ministrica Andrea Zlatar VioliÊ uputila Saboru. Iz RTV-pristojbe, putem Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, veÊ se potiËu drugi, i to privatni mediji. Ove godine u taj je Fond izdvojeno 33,5 milijuna kuna koje je do ove godine VijeÊe za elektroniËke medije dijelilo privatnim televizijama i radiostanicama. Izmjenama zakona dio tog novca trebali bi dobiti i neprofitni portali. (n) NOVINAR BROJ 11-12/2013. 7 t-portal Nije bilo otkaza Nakon πto je objavljeno kako je T-portal postigao nagodbu po kojoj mora platiti 50 tisuÊa eura agencijama koje su ga tuæile zbog neovlaπtenog koriπtenja fotografija, krenule su i glasine o otpuπtanju djela honorarnih suradnika tog portal. Ulje na vatru dolila je i vijest o tome kako Ivica MudriniÊ napuπta kompaniju T-HT koja je izdavaË portala. Glavna urednica T-portala Alemka Lisinski demantirala je, meutim, informaciju o otkazu koji je navodno dobilo 15 honoraraca koji su suraivali s portalom. “T-portal nije otkazao ugovore o suradnji za 15 svojih stalnih suradnika, veÊ je dapaËe, u meuvremenu, a za povremenu suradnju, angaæirao i neke nove. Bilo kakvo restrukturiranje smanjenjem zaposlenika unutar HT-a, u okviru kojeg T-portal posluje, javno i transparentno se najavljuje, jer tako zahtijevaju burzovna pravila, a HT je kompanija izlistana na burzi. Uπtede se provode kontinuirano jer to je poslovno jedini odgovorni pristup - pa tako i na T-portalu. ©to se, pak, tiËe neovlaπtenog preuzimanja fotografija sa strane T-portala, prije Ëetiri godine, oko kojeg je postignuta nagodba, Tportal je podmirio svoje obaveze, i poduzeo sve mjere da se tako neπto ne ponovi. Isplata ove nagodbe nema apsolutno nikakve veze s drugim operativnim troπkovima Tportala”. (ms) NOVINAR BROJ 11-12/2013. 8 infopress dznap solidarnost i bojkot Nova cijena VijeÊe za medije osudilo postupak inicijative “U ime obitelji” Hrvatsko vijeÊe za medije osudilo je postupak Graanske inicijative “U ime obitelji”, koja je dijelu medija naknade za uskratila akreditacije i izvjeπtavanje iz prostora u kojem Êe volonteri inicijative pratiti rezultate danaπnjeg autorska djela referenduma o ustavnoj definiciji braka. Predsjednica VijeÊa za medije, Sanja MikleuπeviÊ PaviÊ, u Druπtvo za zaπtitu novinarskih autorskih prava uputilo je obavijest o visini naknade za koriπtenje autorskih djela i programskih sadræaja medija. Kako stoji u priopÊenju DZNAP-a sukladno ugovoru o uvjetima i naknadama za koriπtenje programskih sadræaja medija novinarskih autorskih djela zakljuËenih izmeu Druπtva za zaπtitu autorskih prava i Koordinacije clipping agencija (Bifing, Press clipping i Press cut) utvreno je da Êe se u 2014. g novinarska autorska naknada plaÊati u visini 0,54 kune za svaki distribuirani Ëlanak iz tiskovina ili web portala te 3,22 kuna za svaku distribuiranu radijsku ili televizijsku objavu. priopÊenju istiËe, kako VijeÊe “upozorava i osuuje u medijskom prostoru dosad nevien, presedanski postupak Graanske inicijative ‘U ime obitelji’, koja je dijelu medija uskratila akreditacije i moguÊnost izvjeπtavanja i praÊenja iz prostora u kojima Êe inicijativa pratiti i doËekati referendumske rezultate”. Graansku inicijativu pozivaju da u ime demokracije, na koju se pozivaju, povuku svoju odluku, i dopuste novinarima da rade svoj posao. “Nevjerojatno ja da se 2013. u zemlji Ëlanici Europske Unije, zbog nezadovoljstva pisanjem ili praÊenjem aktivnosti novinarima i odreenim medijskim kuÊama zabranjuje izvjeπtavanje. Time inicijativa slijedi trag Zdravka MamiÊa koji je praÊenje rada Dinama iz istih razloga onemoguÊio novinarima Indexa”, navodi MikleuπeviÊ PaviÊ. PodsjeÊa da “u radu VijeÊa sudjeluju medijske kuÊe, portali, elektroniËki mediji koji pokrivaju gotovo 90 posto hrvatskog medijskog træiπta”. Ako inicijativa “U ime obitelji” ustraje u svojoj odluci iz VijeÊe za medije istiËu da “svoje Ëlanove pozivaju na solidarnost i bojkot njihovih aktivnosti prije i poslije objave rezultata referenduma” o ustavnoj definiciji braka. (Hina) arhiva fenix Na portal Aukcijskicentar.hr, koji se inaËe bavi prodajom razliËitih vrsta automobila, objavljen je i oglas za prodaju arhive s osam milijuna fotografija napravljenih za ugasli tjednik Nacional, kao i æigovi nekadaπnjih izdanja NCL Media Grupe, uvezana arhiva te arhiva negativa. Predviena cijena je 750.000 kuna (plus PDV). Prodaju se i arhivska graa NCL Grupe, kao i fotodokumentacija Nacionala, pohranjena u 40 kartonskih kutija, za koju se traæi 150.000 kuna, te uvezani primjerci Nacionala, magazina Extra i Globusa i Glorije za koje se traæi po sto kuna. Æigovima Nacionalni globalni tjednik, Super koπarka, Nacional, Extra i Zagreb News prodaju se po poËetnoj cijeni od 250.000 kuna. Oglase je postavio steËajni upravitelj NCL Grupe Nebojπa AntoliÊ koji kaæe da pokuπava unovËiti imovinu koju moæe te da je to prodaju oglasio putem internetskog oglasnika za prodaju automobila jer nema novca uËiniti to putem dnevnih novina. Meutim, prema Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, arhivski materijal morao bi se najprije ponuditi dræavi. AntoliÊ priznaje da nije ponudio dræavi jer nije znao da to treba uËiniti, a osim toga, autori fotografija tvrde da su zapravo oni vlasnici, a ne steËajni upravitelj, te da je zbog toga ovaj pokuπaj prodaje takoer protuzakonit. (n) AmeriËki tjednik Newsweek planira ponovno, od iduÊe godine, izlaziti u tiskanom izdanju, objavio je The New York Times. OËekuje se da Êe tjedno izdanje tog magazina na 64 stranice izaÊi u sijeËnju ili veljaËi, izjavio je glavni urednik Newsweeka Jom Impoco, a prenosi HINA. Impoco je rekao u intervjuu da Êe Newsweek viπe ovisiti o pretplatnicima, nego o oglaπivaËima te da Êe ga Ëitatelji skuplje plaÊati. Dodao je da joπ nije odluËeno koliko Êe toËno koπtati, ali kako se oËekuje da Êe mu cijena biti manja od 10 dolara. „To Êe biti model viπe temeljen na pretplati, bliæe onome πto je The Economist u usporedbi s magazinom Time“, kazao je Impoco, bivπi urednik The New York Timesa. Newsweek, utemeljen 1933., na svom je vrhuncu 1991. imao 3,3 milijuna Ëitatelja. Posljednje tiskano izdanje popularnog Newsweeka izaπlo je u prosincu proπle godine nakon odluke ljudi koji stoje iza njega da u potpunosti prijee u digitalni oblik. Mnogi magazini i novine smanjili su svoja tiskana izdanja ili su ih ukinuli posljednjih godina zbog slabe potraænje oglaπivaËa. Meutim, Impoco je rekao da su duænosnici uvjereni da Êe moÊi prikupiti dovoljno pretplatnika za tiskano izdanje. (n) Arhiva Nacionalovih fotografija prodaje se za 750 tisuÊa kuna Newsweek Êe ponovno izlaziti u tiskanom izdanju u srediπtu NOVINAR BROJ 11-12/2013. 9 Piπe Zdenko Duka Ne budite kao MarkiÊ U praÊenju ustavnog referenduma o pitanju “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak æivotna zajednica muπkarca i æene?” dogodio se zajedniËki, solidarni bojkot medija u izbornoj noÊi stoæera inicijative “U ime obitelji” koja je prikupila potpise i tako iznudila referendum. OsjeÊajuÊi se straπno moÊnom, æeleÊi pedagoπki oËitati lekciju “zlim” medijima i novinarima i tako ih odmah pouËiti s kim imaju posla, pri svom ulasku na velika vrata u hrvatski druπtveni i politiËki æivot, “U ime obitelji” i Æeljka MarkiÊ slavodobitno su odbili akreditacije veÊini hrvatskih medija javnom servisu Hrvatske radiotelevizije, svim izdanjima EPH, Novom listu i portalima Index.hr, T-portal i Net.hr. Tu subotu prije referenduma, urednici i novinari bili su πokirani detaljnoπÊu podataka koje je ta inicijativa traæila od njih u procesu akreditacije. Traæili su i novinarske kuÊne adrese ne bi li ih valjda upozorili da Êe vrlo pomno pratiti njihovo izvjeπtavanje te u datom trenutku koji veÊ druπtveni kontekst eventualno omoguÊi - bilo pismom, bilo razglednicom ili pak i osobno fiziËki stiÊi i do njihova praga. Kao πto se u Vukovaru zvecka oruæjem, tako su ovi zazveckali adresama. Po uzoru na nekadaπnji ratni i poratni ST koji je javno izlistavao adrese nekih ljudi i tiskao tako javne potjernice. Na odbijanje akreditacija i zabranu izvjeπtavanja, na poziv Hrvatskog novinarskog druπtva i neπto kasnije Zaπto se nakladnici ljute na HND onda kad Druπtvo procijeni da ima opravdane razloge πtititi povrijeena prava nekih novinarki i novinara? Zaπto se u nekim sluËajevima i ti nakladnici pokuπavaju ponaπati kao MarkiÊka pa se zalaæu za embargo informacija koje im ne odgovaraju? Hrvatskog vijeÊa za medije, odgovorili su i svi ostali pa je iz izbornog stoæera u zagrebaËkom Hypocentru “ekskluzivno” izvjeπtavao jedino Dnevno.hr. Brojnim svakodnevnim klevetama i uvredama portala Dnevno.hr, osobito u posljednjih mjesec-dva, πokirani su mnogi, a neki od oklevetanih odluËili su se i za sudske tuæbe. Dnevno.hr krenuo je nedavno i u tiskano izdanje koje moæda samo malo manje vrijea od portala. Istodobno, isti vlasnik koji je ovdje instalirao taj gotovo pa proustaπki Dnevno.hr, u Srbiji ima proËetniËki Dnevno.rs (potpuno identiËnog grafiËkog izgleda), a u Bosni i Hercegovini ima Dnevno.ba. Kakva medijska i novinarska vjerodostojnost: isti vlasnik, isti profit i ista zarada ostvarena na meusobnom πovinistiËkom vrijeanju Hrvata i Srba. ©to je viπe kleveta i laæi, klikanost i profit su nam miliji i draæi! Mrænjom i najniæim strastima, ili πto bi rekao Zdravko MamiÊ “oËnjacima spremnim za klanje”, Dnevno huπka sve meusobno i tako se nesluÊeno πiri u “regionu”. Istina, utjeπno je kad se tako pokaæe da su vlasnik, nakladnik i urednici samo profiteri mrænje, Ëine to samo zbog novca, a ne zato πto su uvjereni ustaπe i Ëetnici. No, svejedno, straπno zagauju ariju. Istaknuti komentator Viktor IvanËiÊ piπe da koliko god medijska i novinarska solidarnost u vezi inicijative “U ime obitelji” bila opravdana i samorazumljiva, njezina euforiËna NOVINAR BROJ 11-12/2013. 10 Glavni je cilj HND-a πtititi profesionalna, a uz Sindikat novinara, i sindikalna prava novinara, a Udruga novinskih izdavaËa ona je koja interesno brani nakladnike. Viπe tolerancije i meusobnog uvaæavanja nuæno je da bi se poradilo na meusobnom povjerenju ondje gdje postoje zajedniËki interesi novinara i nakladnika, pa bi onda i profesija ËeπÊe pokazala svoju stvarnu moÊ u srediπtu glorifikacija mu nalikuje na “zamaskirano opijelo, obredno posveÊenje vlastite jalovosti, tragikomiËan pokuπaj fingiranja neËeg πto je davnih dana potroπeno, naime - integriteta, vjerodostojnosti i snage ‘sedme sile’”. Naravno da su o bojkotu i solidarnosti u ovom sluËaju prije svih odluËili nakladnici, a ne novinari, ali je takvu odluku potaknulo Hrvatsko novinarsko druπtvo i odluka je bila nekako prirodna. Totalitarni pogled na svijet kakav ima inicijativa “U ime obitelji” prirodno iskljuËuje njima nepoæeljne novinare iz izvjeπtavanja iz njihova stoæera. Mislim da nema ni jednog znaËajnog nakladnika koji moæe i æeli pristati na takvu medijsku i novinarsku redukciju. Bez obzira na brojne tegobe 23 godine hrvatske demokracije, debelo smo navikli na zapadnu liberalnu demokraciju, a ona ne trpi provincijalna ograniËenja. Onaj tko je uπao u javni prostor, mora biti spreman na razliËite pa i kompromitantne priËe. No pasaran. Bez javnosti nitko ne smije i neÊe proÊi. Jedan od zaista rijetkih kolumnista koji je pozdravio taj pretpotopni novinarski embargo, profesor Nino RaspudiÊ, napisao je da bi ti novinari, da su se mogli muvati po stoæeru “U ime obitelji”, traæili neke ljude koji bi davali homofobne izjave. Pa, πto je u tome sporno? Naravno da bi ih traæili jer ih tamo takvih i ima. NeÊemo se valjda sporiti oko Ëinjenica. Ne treba traæiti i naÊi jednog ili dva nereprezentativna neprisebna starËiÊa, jer su se i Ëelnici inicijative odmah poslije referenduma deklarirali kao istinski homofobi, premda su prije referenduma htjeli ostaviti drukËiji dojam. Odmah poslije referenduma okomili su se na Nacrt prijedloga zakona o æivotnom partnerstvu da bi pokuπali uskratiti prava homoseksualcima. No, tema je πira i dalekoseænija od ovog (rijetko) uspjeπnog medijskog i novinarskog bojkota. Kako novinari i nakladnici mogu djelovati u zajedniËkom interesu? Zaπto se nakladnici ljute na HND onda kad Druπtvo procijeni da ima opravdane razloge πtititi povrijeena prava nekih novinarki i novinara? Zaπto se u nekim sluËajevima i ti nakladnici pokuπavaju ponaπati kao MarkiÊka pa se zalaæu za embargo informacija koje tim nakladnicima ne odgovaraju? Primjerice, tako se u Novinarskom domu odræala konferencija za novinare na kojoj je novinarka Slobodne Dalmacije i novinarka godine za 2012. godinu Nataπa ©kariËiÊ govorila o tome da se Slobodna Dalmacija ogluπila na pravodobno provoenje sudske presude, a istaknuta sportska novinarka i urednica Romana Eibl iznijela je kako joj je prekinuta viπegodiπnja suradnja s Jutarnjim listom. Sumnja da je to “isposlovao” onaj s kojim je bila na sudu - Zdravko MamiÊ, najbogatiji nogometni tajkun i Ëovjek koji preËesto gubi kontrolu pa neobuzdano vrijea. BuduÊi da je i HTV dvaput imao u svojim prilozima uvjerljivu, sposobnu novinarku Romanu Eibl, to je bio povod za Jutarnji list da se u nekoliko novinarskih priloga okomi na HTV-ove urednike Aleksandra StankoviÊa i Maju Sever. Nije vaæno je li to EPH, sliËno i isto se ponaπaju i drugi nakladnici kad im se uËini da ih se nepravedno prokazuje za kakvu nekorektnost. Glavni je cilj HND-a πtititi profesionalna, a uz Sindikat novinara i sindikalna prava novinara, a Udruga novinskih izdavaËa ona je koja interesno brani nakladnike. Viπe tolerancije i meusobnog uvaæavanja nuæno je da bi se poradilo na meusobnom povjerenju ondje gdje postoje zajedniËki interesi novinara i nakladnika, pa bi onda i profesija ËeπÊe pokazala svoju stvarnu moÊ analiza medija Piπe Æivko Gruden NOVINAR BROJ 11-12/2013. 11 Med ijska praπina Nakon πto je na Europskom prvenstvu u koπarci Hrvatska 8. rujna u Celju pobijedila Sloveniju, Jutarnji list je sutradan, ocjenjujuÊi πanse pojedinih reprezentacija da se plasiraju u drugi krug natjecanja, meu ostalim napisao da Êe “Italija iz Kopera dopremiti Ëetiri boda”. Jutarnji nije jedini naπ medij koji vrlo Ëesto ne priznaje da u hrvatskom jeziku, kada je rijeË o slovenskim i kajkavskim imenima i toponimima, postoji nepostojano e. Od sportskih novinara HRT-a koji komentiraju nogometne utakmice moglo se, na primjer, Ëuti o uspjeπnom driblingu Davora Vugrineca, nekoÊ igraËa Varteksa, a danas Slaven Belupa. No, nije to nikakva specifiËnost sportskih novinara HRT-a. U informacijama o orkanskim vjetrovima koji su nedavnih dana harali Hrvatskom, 11. smo studenoga u TreÊem dnevniku Ëuli i o problemima izazvanim na cesti “izmeu Krapine i – urmaneca”. Nastavi li se takav trend, oËito lektorskih intervencija i tendencija u medijima, uskoro Êemo Ëitati i sluπati ne samo o Varaædinecu Vugrinecu i –urmanecu, nego analiza medija NOVINAR BROJ 11-12/2013. 12 i o »akovecu, Ivanecu, Vrbovecu i Kumrovecu, pa onda, dakako, i o Augustu Cesarecu i Matiji Gubecu. Dachau - prvi nacistiËki kamp U informaciji o dolasku njemaËke kancelarke Angele Merkel na podruËje nekadaπnjeg nacistiËkog konclogora Dachau, gdje je poloæila vijenac ærtvama tog logora smrti i odræala kraÊi govor, Novi list od 21. kolovoza piπe da je Dachau “bio prvi nacistiËki kamp, nakon kojega su niknuli i ostali”. Da, logor je na engleskom camp, a na hrvatskom, iako izmeu kampiranja i logorovanja nema razlike u znaËenju, kampere ipak nikada ne nazivamo logoraπima, kao ni logoraπe kamperima. A bogme ni konclogore, odnosno, logore smrti, kao πto su bili Auschwitz, Dachau, Jasenovac, nitko - izuzev vrlo loπih prevoditelja i njihovih korisnika - ne krsti kampovima. Inozemni Slovenac U kulturnoj rubrici VeËernjeg lista od 31. kolovoza kratka vijest pod naslovom “Boris Pahor proslavio stoti roendan”. Uz to πto je upravo proslavio stoti roendan, Boris Pahor je, piπe VeËernjak, “postao i prvi poËasni graanin Trsta iz Slovenije”. VeËernjak nipoπto nije jedini: da je slovenski pisac Boris Pahor “iz Slovenije”, moglo se potkraj proπle godine, kada je na sajmu knjiga u Puli bio predstavljen hrvatski prijevod njegova romana “Nekropola”, proËitati u viπe naπih listova. Nije ni Ëudo: ta, odakle bi bio slovenski pisac nego iz Slovenije?! Pahor, meutim, iako slovenski pisac, nije iz Slovenije, niti je ikada u svojih sto godina u njoj æivio. On je iz Italije, preciznije, iz Trsta, pa za one koji znaju da je u vrijeme Pahorova roenja pribliæno Ëetvrtina trπÊanskog stanovniπtva bila slovenska i da su, uz Gianija Stuparicha, Scipia Slatapera, Umberta Sabu, Itala Sveva (pravim imenom Aron Schmitz), Claudia Magrisa..., u vrhu trπÊanske pisane rijeËi bili ili jesu i Lavo »ermelj, Alojz Rebula, Vladimir Bartol, Joæe Pirjevec..., moguÊnost da “slovenski pisac Boris Pahor” ne bude “pisac iz Slovenije” nije neπto “izvan svake pameti”. Tri Tripolija U petak naveËer, 23. kolovoza, telefonom me zove dugogodiπnji prijatelj da bi mi izrazio svoje zgraæanje nad ignorancijom i neodgovornoπÊu mojih profesionalnih kolega koji su te veËeri, kako na televiziji tako i na radiju, emitirali informaciju o viπe desetaka ærtava eksplozije “u Tripoliju u Libanonu”. “Pa ti tvoji kolege ne razlikuju Libiju od Libanona, oni ne znaju da je Tripoli glavni grad Libije, pa mi bismo na Drugoj muπkoj za takovo neπto odmah dobili kolac iz zemljopisa!” Ja πutim, πto Êu drugo, nije to prvi put da mi se πulkolega javlja sa zgraæanjima nad mojim cehom. Sutradan, listajuÊi dnevne novine, nailazim na informaciju o eksploziji “u libanonskom sjevernom gradu Tripoliju”. Odmah sjedam za kompjutor i na Googleu nalazim tri Tripolija: uz glavni grad Libije, sa oko 2,2 milijuna stanovnika, Tripoli je i libanonski grad od pola milijuna stanovnika, a i gradiÊ u GrËkoj sa 32.000 æitelja. Obavjeπtavam o tome svog πulkolegu i kaæem mu da je urednik ili redaktor, prireujuÊi tu informaciju za objavljivanje, mogao to sroËiti i otprilike ovako: “U eksploziji u Tripoliju, gradu-imenjaku glavnoga grada Libije, koji se nalazi u sjevernom Libanonu, poginulo je...” Zagonetne brojke PiπuÊi o rezultatima tzv. fiskalizacije, Novi list od 21. kolovoza istiËe da su “samo ugostitelji i trgovci u prvih πest mjeseci ove godine prijavili sedam milijardi kuna viπe prometa nego u isto vrijeme proπle godine”. A koliko su to prijavili u prvom polugodiπtu proπle godine? Novi list nam to ne kaæe, pa je na nama da nagaamo je li rijeË o velikom ili neznatnom poveÊanju, dakle, o neËemu senzacionalnom ili pak zanemarivom. U osvrtu na istu temu Jutarnji list od 10. kolovoza pronalazi ugostitelja s Hvara koji je za pola godine poveÊao promet za fantastiËnih 2729 posto! Ali, dok ovdje imamo podatak o poveÊanju, ostaje nam da se pitamo u odnosu na πto je to silno poveÊanje, tj. je li fiskalni rekorder s Hvara u prethodnom polugodiπnjem razdoblju prijavio promet od, recimo, tisuÊu ili sto tisuÊa kuna. U posve sliËnoj neizvjesnosti, da ne kaæemo neznanju, ostavlja nas i Novi list od 17. kolovoza, istiËuÊi u naslovu da je “porezni dug u tri tjedna smanjen za 12,5 milijuna kuna”, ali ne navodeÊi u Ëlanku koliki je taj dug, prepuπtajuÊi nam, dakle, da nagaamo je li to neko ozbiljnije ili tek neznatno smanjenje. Hab, bitva, gluten i probacija Prema Jutarnjem listu od 22. kolovoza, meu potencijalnim je kupcima Croatia Airlinesa i divovska kineska kompanija China Southern Airlines, koja bi Pleso odmah povezala s Pekingom, Australijom, Dalekim i Bliskim istokom, a povrh svega, kako istiËe Jutarnji, “to bi, naravno, ukljuËivalo i otvaranje haba na zagrebaËkom aerodromu”. ©to je to hab? Zna li to novinar koji je pisao tekst? Znaju li to redaktor, lektor, urednik kroz Ëije je ruke tekst proπao? Ako kojim sluËajem i znaju, πto nije baπ vjerojatno, oËito je da ne znaju neπto πto bi svakako morali znati: da mnogi Ëitatelji njihova lista, πtoviπe, velika veÊina njih, posve sigurno ne znaju πto je hab i da je posao i duænost novinara, ako dræe do svojih Ëitatelja, ako im je stalo do prodaje novina u kojima rade, da to Ëitateljima kaæu, tj. napiπu. Hab Jutarnjeg lista, naæalost, nije nikakav izuzetak, naprotiv, svakodnevno se u naπim medijima pojavljuju rijeËi znaËenje kojih malo tko zna, a da uz njih nema nikakvih objaπnjenja. ©toviπe, to je jedna od dugogodiπnjih znaËajki naπih novina i naπega novinarstva. Tim sam povodom jednom prilikom napisao kako The Wall Street Journal, kad god ameriËka srediπnja banka (Federal Reserve) izmijeni diskontnu stopu, u informaciji o tome obvezno napiπe πto je diskontna stopa, iako velika veÊina Ëitatelja tog lista to sigurno zna. A zna li veÊina Ëitatelja naπih novina πto je bitva? Sumnjam. A Ëak da veÊina Ëitatelja to zna, manjina koja ne zna sigurno nije mala. Meutim, poËetkom rujna, kada su neki obijesni maloljetnici u Rijeci iπËupali i bacili u more bitvu - tj. stup na obali za koji se veæu plovila - i to simboliËnu bitvu koja je spomen-obiljeæje na posjet pape Ivana Pavla II. Rijeci, veÊina naπih dnevnih listova (izuzetak je bio Jutarnji list) u informaciji o tome nije Ëitateljima ni na koji naËin, izuzev (mutnom) fotografijom, dala do znanja πto je bitva. Kada su rijeËki policajci otkrili tko je to uËinio, Novi list je objavio informaciju pod naslovom “Pijani bacili ‘papinu bitvu’”, u kojoj se uopÊe ne spominje bitva - dakle u naslovu je neπto Ëega u tekstu nema! - nego iskljuËivo “spomen-obiljeæje posveÊeno papi”, bez ikakva opisa tog spomen-obiljeæja. Ili, koliki je udio kupaca naπih dnevnih novina koji znaju πto je gluten? Jutarnji je 20. kolovoza objavio cijelu stranicu o autobiografskoj knjizi teniskog asa Novaka –okoviÊa. Pod naslovom “Prehrana je promijenila moju karijeru, tijelo i æivot”, Ëitamo kako se –okoviÊ borio s astmom i umorom sve dok iz hrane nije “izbacio gluten” i tada se “sve promijenilo”. Ali, kako je to iz prehrane “izbacio gluten”, πto je prestao jesti - meso, ribu, kruh, grah, πpinat, mrkvu ili krumpir - ta je informacija Ëitateljstvu tom prilikom bila uskraÊena. A probacija? Znate li πto je probacija? U Novom listu od 8. studenoga Ëitamo o predstavljanju knjige “Mjera za æivot iz probacijske prakse” autora prof.dr. Slobodana Uzelca, ali, unatoË priliËno opseænom izvjeπtaju, Ëitatelju nije ponuen jasan odgovor na pitanje πto je probacija i je li ona - i kako zakonski definirana i regulirana. A da πiroka javnost nema pojma πto je probacija, oËito je i iz u izvjeπtaju navedenih dijelova izlaganja “naËelnice sektora probacije Ministarstva pravosua Jane ©pero” koja je, meu ostalim, rekla da je “ta sluæba ustrojena prije dvije godine te Hrvatska danas ima 12 lokalnih probacijskih ureda, a o tri tisuÊe osuenika u nadzoru brine 70 probacijskih sluæbenika”, ali da je “pojam probacije joπ uvijek nedovoljno poznat u javnosti”, pa joj nerijetko stiæu pisma adresirana na “Ured za prohibiciju”. SudeÊi po navedenome, sudionici predstavljanja knjige o probaciji, valjda su se i potrudili da kaæu o Ëemu je u predstavljenoj knjizi rijeË, tj. πto je probacija, meutim, ako i jest tako, iz spomenutog je izvjeπtaja to izostalo. Stoga nam, kao valjda i joπ ponekom Ëitatelju, nije preostalo drugo nego da potraæimo “probaciju” u nekom leksikonu. U Hrvatskom enciklopedijskom rjeËniku (Novi Liber, 2002.) probacija je 1. proba, ispitivanje, istraæivanje, iskuπavanje nekog zrenja, fermentacije i sl.; promjena u trajanju; 2. kat. kuπnja redovnika, novicijat, posluπniπtvo. OËito, znaËenje “probacije” iz spomenutog novinskog izvjeπtaja, odnosno, iz knjige o kojoj je u izvjeπtaju rijeË, nepoznato je ne samo πirokoj javnosti nego i suvremenim hrvatskim leksikografima. Utoliko je, rekli bismo, opravdanija zamjerka novinaru πto je propustio Ëitateljima reÊi o Ëemu on upravo piπe. Osmijeh nad tragedijom OdgovarajuÊi na novinarsko pitanje u povodu tada joπ neobjaπnjene smrti dvogodiπnje djevojËice u Rijeci, ministrica Milanka OpaËiÊ rekla je da je inspekcija bila u rijeËkom Centru za socijalnu skrb, pa da oËekuje njezin izvjeπtaj, te da i policija i DORH rade svoj posao. Odgovorila je, dakle, ono πto je u tom trenutku jedino i mogla reÊi, i to posve primjerenim, smirenim NOVINAR BROJ 11-12/2013. 13 glasom. Publika koja je taj njezin odgovor Ëula 7. studenoga u TreÊem dnevniku HRT-a bila je, meutim, zgroæena ministriËinim portretom kojim je ta njezina izjava bila popraÊena: bila je to fotografija nasmijane Milanke OpaËiÊ. Kako se uredniku Dnevnika mogao dogoditi takav gaf, gaf koji je izazvao opÊe zgraæanje? U arhivi nije bilo mnistriËinog portreta primjerenog za tu informaciju? To, naravno, ne moæe biti opravdanje jer je izjava ministrice, naravno, mogla biti emitirana i bez njezina portreta na ekranu. Je li informacija stigla u zadnji Ëas, pa se ekipi Dnevnika, s urednikom na Ëelu, dogodio gaf kakav ni oni sami sebi ne mogu oprostiti, a kamoli da Êe im πefovi olako prijeÊi preko toga? Odgovor na ova pitanja, posve neoËekivan, stigao je sutradan, 8. studenoga, u podnevnom Dnevniku HRT-a: informacija o izjavi ministrice Milanke OpaËiÊ u povodu smrti dvogodiπnje djevojËice u Rijeci, u ovome je Dnevniku bila posve istovjetna onoj sinoÊnjoj, πto Êe reÊi - s istim, posve neprimjerenim, slikovnim prilogom! Ali, ni tu nije bio kraj: repriza te tv-informacije, posve vjerna, dakle, identiËna, emitirana je toga dana, 8. studenoga, i u Dnevniku u 19.30 sati! SudeÊi po tome πto tako sklepana informacija nije nimalo zasmetala ni jednome od trojice vrhunskih urednika na HTV-u - oni su je, takvu, uvrstili u svoje emisije - a, oËito, ni nikome od njihovih novinarskih kolega i πefova na HTV-u koji su gledali neki od ta tri Dnevnika, ona je, prema vladajuÊim novinarskim kriterijima na HTV-u, bila posve OK. Pa je samo pitanje dana kada Êe nam u nekom od Dnevnika HRT-a biti servirana informacija o suÊuti koju je visoki hrvatski duænosnik - πef dræave, premijer ili predsjednik Sabora - izrazio u povodu smrti neke ugledne hrvatske ili svjetske liËnosti, spravljena tako da Êe rijeËi suÊuti biti na ekranu popraÊene πiroko nasmijanim licem duænosnika koji suÊut izraæava. A moglo bi se dogoditi i to da na kraju te informacije, kao tonski intermeco prije sljedeÊe informacije, bude ubaËen - urnebesan grohot NOVINAR BROJ 11-12/2013. 14 medijska politika Samo za vaπe oËi NOVINAR BROJ BROJ11-12/2013. 8-10/2013. Piπe Toni GabriÊ, urednik neprofitnog portala H-Alter Novinari, nakladnici i last but not least sveukupna javnost, zbog strpljivog bi dvogodiπnjeg Ëekanja u vrijeme boæiÊnih i novogodiπnjih praznika trebali biti nagraeni puπtanjem u javnu raspravu odliËnog radnog materijala. Voljeli bismo se nadati da Êe biti tako, ali ne manjka prostora za skepsu Kada Êe se nacrt strategije medijske politike konaËno naÊi pred oËima javnosti? KonaËni rok stalno se pomiËe. Zadnju je vijest krajem listopada prenijela Hina, da Êe nacrt medijske strategije biti objavljen “do kraja godine”. Ostatak te izjave sveo se u onu staru, birokratsku: “Radimo na tome.” Identificirali su, kaæu nadleæni u Ministarstvu kulture, “brojne probleme”, “intenzivno su javno raspravljali sa zainteresiranim akterima”, “prouËavali su inozemne prakse”, “prikupljali” su i “obraivali” dostupne podatke i znanstvena istraæivanja, dapaËe, pripremali su i “neka dodatna istraæivanja”. mjesto dijaloga i rasprava o svim smjerovima promjena, od financijskog, do programskog i upravnog dijela. Kada se radi o javnom interesu, rasprava mora biti javna, otvorena u konfliktima i vrlo jasna u zakljuËcima.” (Slobodna Dalmacija, 4. sijeËnja 2012.) Uz svu ovu zbrku i nedoreËenosti, moramo istaknuti da su odgovorni u Ministarstvu u bitnoj stvari u pravu - a bitna stvar jest njihovo Ëesto ponavljano naËelo da je za objavljivanje javno relevantnih sadræaja potrebno osigurati javna sredstva. Posve je razumljivo da ova teza nailazi na otpore moÊnih medijskih lobija na nacionalnoj i lokalnim razinama, te da ti lobiji dobivaju taktiËku pomoÊ iz politiËkih, privrednih i PR-ovskih sfera koje se tu opravdano osjeÊaju ugroæenima. Iz nekih reakcija moæe se zakljuËiti da u Ministarstvu kulture, za politiku koja bi se na toj tezi temeljila, nemaju ni podrπku vlade Ëiji su dio. Zato se u zadnje vrijeme pojavljuju i procjene kako je pregnuÊe na planu popravljanja sistemskog poloæaja neprofitnih medija samo “pranje vlastite savjesti” (http://www.hnd.hr/hr/ homepage/vijest/67160), odnosno alibi za odustajanje od uvoenja reda u mainstream novinske proizvodnje. Nevere u Ëaπi vode Novinari, nakladnici i last but not least sveukupna javnost, zbog strpljivog bi dvogodiπnjeg Ëekanja u vrijeme boæiÊnih i novogodiπnjih praznika trebali biti nagraeni puπtanjem u javnu raspravu odliËnog radnog materijala. Voljeli bismo se nadati da Êe biti tako, ali ne manjka prostora za skepsu. Skepsa se temelji na mnoπtvu znakova koje je aktualna vlast dosad odaπiljala po pitanju medijske politike. UoËljivi su u nizu medijsko-politiËkih epizoda u posljednje dvije godine, od gaπenja “Vjesnika”, preko ambivalentnog odnosa Ministarstva kulture, Vlade i Sabora prema Agenciji i VijeÊu za elektroniËke medije, zatim sniæavanja PDV-a uz uvjet od 25.000 rijeËi, pa do aktualnog smanjivanja Hinina budæeta za 5 milijuna kuna i brisanja javnog novinskog servisa iz projekcije proraËuna u iduÊim godinama. Te sve epizode obiljeæava nedovoljna promiπljenost, konfuznost, kontradiktornost i ambivalentan odnos prema “velikim igraËima” u medijskoj utakmici. VeÊina dosadaπnjih medijsko-politiËkih poteza doπla je iz Ministarstva s neba pa u rebra, bez ikakvih prethodnih najava i razgovora, na naËin dijametralno suprotan onome πto je ministrica Andrea Zlatar VioliÊ na samom poËetku svojega mandata najavila kao stil rada: “Ministarstvo kulture, kao resorno ministarstvo, mora biti No dobro, razmotrimo πto je trenutaËna vlast doista napravila na planu neprofitnih medija. Prva ovogodiπnja top tema u ovoj Ëaπi vode bilo je raspisivanje natjeËaja za dodjelu bespovratnih sredstava, na kojem je petnaestak neprofitnih medija krajem ljeta dobilo, ukupno, oko 3 milijuna kuna, osiguranih odvajanjem dijela dobiti od igara na sreÊu. Pridavanje svih zasluga za ovu ideju Ministarstvu bilo bi pomalo nepravedno prema Vladinu Uredu za udruge, koji ju je “vrtio” joπ dok je sadaπnja vlast bila u opoziciji. Ministarstvu je pripao operativni dio posla i obavilo ga je uglavnom dobro - otvorilo je raspravu sa zainteresiranom javnosti o sadræaju natjeËaja i kriterijima, sastavilo je relativno podnoπljive kriterije i vezalo ih uz jasan sustav bodovanja, imenovalo je kvalitetnu struËnu komisiju koja, dojam je, nije bila previπe impresionirana pritiscima ovih ili onih interesnih grupa i lobija koji postoje u Ministarstvu i izvan njega. NajveÊim dobitnicima toga natjeËaja - H-Alteru, Fade Inu, Forumu, pa za njima Lupigi, Kulturpunktu i ostalima, preostalo je da ispitaju koliko se realno, unutar godine dana, u medijskoj proizvodnji moæe napraviti s 400.000 ili samo 200.000 dodijeljenih kuna - i da zakljuËe kako se moæe neπto, ali ne baπ jako puno. Ideja da se Fond za poticanje pluralizma elektroniËkih medija, kojim upravlja VijeÊe za elektroniËke medije, otvori neprofitnim medijima bila je druga ovogodiπnja top-tema, a njezino autorstvo doista pripada Ministarstvu kulture. Udruge lokalnih radija i televizija (NUT i HURIN) æestoko su se usprotivile, smatrajuÊi da su se odavno i za svagda izborile za tih 30-35 milijuna kuna godiπnje, koliko iznosi dio od 3 posto pretplate za HRT. U srpnju je Zakon o elektroniËkim medijima ipak dopunjen novom regulativom u vezi Fonda za pluralizam. Odgovornost za odreivanje omjera za rasporeivanje sredstava izmeu pojedinih vrsta korisnika pripala je VijeÊu za elektroniËke medije, koje ga mora propisati uz prethodno konzultiranje s Ministarstvom. Javna rasprava o 15 VeÊina dosadaπnjih medijskopolitiËkih poteza doπla je iz Ministarstva s neba pa u rebra, bez ikakvih prethodnih najava i razgovora, na naËin dijametralno suprotan onome πto je ministrica Andrea Zlatar VioliÊ na samom poËetku svojega mandata najavila kao stil rada: “Ministarstvo kulture, kao resorno ministarstvo, mora biti mjesto dijaloga i rasprava o svim smjerovima promjena, od financijskog do programskog i upravnog dijela” NOVINAR BROJ 11-12/2013. 16 I na kraju, zbog politiËke osjetljivosti toga podruËja, kriteriji i procedure dodjele javnih sredstava medijima, novinama i novinarima moraju biti jasni i konzistentni medijska politika Pravilniku o Fondu zakljuËena je sredinom studenoga, ali do predaje ovoga priloga Pravilnik joπ nije objavljen; u njegovu nacrtu predvieno je da nakladnicima lokalnih radija i televizija pripadne po 47 posto, a toj grupi pridodani su i neprofitni lokalni radiji i televizije. Preostalih πest posto namijenjeno je uglavnom neprofitnim portalima i neprofitnim producentima AV i radijskog programa. Tijekom rasprave pokazalo se da VijeÊe namjerava i dalje postupno “fleksibilizirati” ove omjere, na πto su se NUT i HURIN opet propeli na zadnje noge, ali takvo opredjeljenje VijeÊa svakako treba pozdraviti - pod uvjetom da osnovni kriterij za dodjelu sredstava Fonda bude kvalificirana ocjena o tome koliko neki konkretni medij ili medijski projekt realno pridonosi ostvarivanju javnog interesa u medijima i pluralizaciji medijske scene. Denuncijacijski “watchdog” Da bi javna politika koja se zasniva na ideji financiranja javnog interesa u medijima javnim novcem uopÊe mogla osigurati kredibilitet javnosti i da bi mogla zaista funkcionirati, ona mora zadovoljiti nekoliko bitnih pretpostavki. Prva, koju teπko da Êemo ikada doËekati, jest da vlast, kao nositelj javne politike u medijima, jasno i glasno deklarira kako je istraæivaËka, nadzirateljska “watchdog”-funkcija novinara prvorazredni i bezuvjetni javni interes, zbog toga πto je neizostavna pretpostavka za demokraciju. U postupku izrade kriterija za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima vidjelo se kakvu knedlu u grlu nadleænima Ëini novinarska “watchdog”-funkcija. U nacrtu tih kriterija koji je Ministarstvo u travnju ove godine putem mailing liste uputilo na raspravu zainteresiranoj javnosti, bilo je ponueno rjeπenje: “Ocjenjuje se kritiËka orijentacija medija u odnosu na pozicije moÊi, shvaÊene πire od dominantnog medijskog koncentriranja na politiËku dræavnu vlast - misli se, dakle, i na pozicije ekonomske, medijske, znanstvene, kulturne itd. moÊi.” Intencija je, vidimo, bila da se dræavna vlast prepusti “dominantnom medijskom koncentriranju”, a da se neprofitni mediji bave neËim drugim - πto bi moæda i moglo biti opravdano kada bi mainstream dobro obavljao svoju funkciju, ali on je vrlo daleko od toga. U zavrπni tekst natjeËaja uπla je nova formulacija ovoga kriterija - vrlo originalan doprinos watchdogologiji kakvom bi je htjela vidjeti klasa politiËara: “KritiËka (ali ne denuncijacijska) ‘watchdog’ orijentacija medija u odnosu na pozicije moÊi - politiËku dræavnu vlast i politiËke elite, ali svakako i na pozicije ekonomske, medijske, znanstvene, kulturne, itd., moÊi”. U svoja istraæivanja raznih zloupotreba kojima se bave vlastodrπci, neprofitni bi novinari, prema ovako izraæenoj propozicji, morali ulaziti s dobrom dozom opreza, kako donatorima/vlastima ne bi pruæili povod za ocjenu da se radi o njihovu “denunciranju”. Ako vlastodrπci ocijene da se o denuncijaciji ipak radi, neprofitnim bi medijima moglo prijetiti da ostanu liπeni financijske podrπke. Drugo, donatori javnih sredstava taj posao moraju povjeriti komisijama sastavljenim od struËnih i odgovornih ljudi koji su spremni pridræavati se znanog naËela upisanog na ulazu u Kneæev dvor: “Obliti privatorum publica cu- rate”. U osiguravanju formalnih pretpostavki za spreËavanje sukoba interesa Ministarstvo se dovelo u kontradikciju - dok je Ëlanovima i Ëlanicama Povjerenstva za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima izriËito zabranilo sukob interesa, promjenom Zakona o kulturnim vijeÊima legaliziralo ga je u tim vijeÊima, stvorivπi plodno tlo za trgovinu meu njihovim Ëlanovima po znanoj maksimi - “ja tebi, ti meni”. A stoga πto Kulturno vijeÊe za knjiænu, nakladniËku i knjiæarsku djelatnost priprema, izmeu ostalih, i odluke o dodjeli sredstava za programe Ëasopisa i elektroniËkih publikacija, meu koje pak ulaze i mediji koji prakticiraju novinarstvo, taj detalj dio je priËe o medijskoj politici. dossier Piπu: Melisa Skender i Gabrijela GaliÊ 17 Kolektivni ugovori i reguliranje radno-pravnih odnosa u novinarstvu a n a z ro Neprofitni queer I na kraju, zbog politiËke osjetljivosti toga podruËja, kriteriji i procedure dodjele javnih sredstava medijima, novinama i novinarima moraju biti jasni i konzistentni. U ljetoπnjem natjeËaju za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima, usprkos “denuncijantskom watchdogu” i nekolicini drugih gafova, Ministarstvo jest unaprijedilo dotadaπnje procedure, ali trebalo bi dalje poraditi na njihovu bruπenju. Formalnu razinu natjeËaja za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima, Ëiji Êe se veliki finale, tzv, Public Commissioning, odræati poËetkom prosinca, proπli su, recimo, i pojedini nakladnici koji nisu u Registru neprofitnih medija, a meu njima Ëak i pojedina trgovaËka druπtva. U Ministarstvu nude kontradiktorne odgovore na pitanja πto uopÊe ulazi u kategoriju neprofitnih medija. “Na poziv se mogu prijaviti neprofitni proizvoaËi medijskog sadræaja (…) upisani u Registar neprofitnih organizacija kod Ministarstva financija”, piπe u Obrazloæenju pravila, ciljeva i kriterija toga natjeËaja. “U ovom se programu neprofitnim medijima smatra i niz pravnih osoba koje u taj registar nisu upisane, poput neprofitne zadruge Kop Medija ili Fakulteta politiËkih znanosti, osnivaËa Radija Student”, kaæu u Ministarstvu kulture, i dodaju: “IspriËavamo se πto tu proπirenu definiciju nismo proveli i u - iako nesluæbenom - na stranicama Ministarstva kulture objavljenom eksplanatornom dokumentu o ciljevima, pravilima i kriterijima programa.” U Ministarstvu dalje obrazlaæu da upravo takva definicija medija, kakva, dakle, nije provedena u “eksplanatornom dokumentu”, uporiπte ima u Zakonu o elektroniËkim medijima i u IzvjeπÊu o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnoπÊu o Programu dodjele bespovratnih sredstava neprofitnim medijima. Nadalje, na natjeËaj se prijavila i Udruga za pitanja kulture, medija i druπtva “Zarez” - i to s portalom Zarez.hr, u Ëijem impressumu na dan 24. studenog nema informacije o nakladniku, a koji objavljuje iskljuËivo sadræaje iz Ëasopisa “Zarez”, Ëiji je pak naklada trgovaËko druπtvo “Druga strana”. Proizlazi da se “Zarez” proizvodi u queer-simbiozi profitnog i neprofitnog nakladnika. Drugim rijeËima, aksiom natjeËaja za neprofitne medije (a aksiom, podsjetimo, glasi da subjekti osnovani s ciljem stjecanja dobiti ne mogu biti nakladnici neprofitnih medija) pervertiraju, mal’te ne, isti oni koji su natjeËaj raspisali NOVINAR BROJ 11-12/2013. S a v a r p Prije 10-15 godina gotovo svi veliki mediji prava i obveze regulirali su kolektivnim ugovorima. Nije bilo pozivanja na osnove zakonodavnog okvira jer se unutar kuÊa s poslodavcima dogovaralo viπe dossier dossier NOVINAR BROJ 11-12/2013. 18 Na zapadu u koji Ne moæemo birati vrijeme i prilike u kojima æivimo i radimo. Pet medija je potpisivanje Nacionalnog kolektivnog ugovora Sindikat novinara Hrvatske osnovan je u Trogiru 19. se ugledamo Stoga (NKU) jedan od strateπkih ciljeva Sindikata novinara svibnja 1990., govori Stipe JoliÊ, dugogodiπnji novinar tako je nedavno Hrvatske. Bez obzira na sve poteπkoÊe i popriliËne razlike VeËernjeg lista, koji je na Ëelu sindikata 1991. naslijedio prvog primijeÊen trend izmeu zahtjeva sindikalne strane i onoga na πto su predsjednika Krunu SaboliÊa. U posljednje vrijeme, otkako je sve manjeg broja poslodavci spremni pristati, vjerujemo da je moguÊe pregova- u mirovini, priprema rukopis o povijesti SNH kao jedan od te na kraju postiÊi i dogovor”, odgovara predsjednik SNH utemeljitelja organizacije koja je do kraja njegova mandata novinara u rati Anton FiliÊ na pitanje je li danas, i u ovim okolnostima uopÊe uspjela isposlovati kolektivne ugovore u sedam tada najveÊih redakcijama. moguÊe pokrenuti novu rundu pregovora o Nacionalnom novinskih redakcija u Hrvatskoj.?? “VeÊ krajem 1989. u Hrvatskom novinarskom druπtvu Ondje se sada kolektivnom ugovoru. Sindikat novinara u pregovorima je sa Sindikatom grafiËara, dok su s druge strane poslodavci kojim je predsjedao Drago Flego poËelo se razmiπljati o zapoπljavaju okupljeni u Udrugu novinskih izdavaËa pri HUP-u. novinarskom sindikatu i postojale su neke teze o tome zaπto prezenteri U meuvremenu je na Ëelu Udruge poslodavaca Borisa nam sindikat treba, Ëime Êe se baviti, tko Êe biti Ëlanovi”, na sadræaja, TrupËeviÊa iz 24sata zamijenio Miroslav IviÊ iz Slobodne same poËetke vraÊa nas JoliÊ. A veÊ u prosincu iste godine menadæeri Dalmacije pa FiliÊ i u toj okolnosti vidi πansu za obnavljanje Predsjedniπtvo Druπtva novinara Hrvatske pokrenulo je SljedeÊih dana, kako najavljuje FiliÊ, Miroslav IviÊ inicijativu za osnivanje novinarskoga sindikata. U veljaËi sadræaja, pregovora. primit Êe od SNH i sluæbenu ponudu za nastavak pregovora sljedeÊe godine na ZagrebaËkom Velesajmu odræan je Zbor medijatori sve koji traju veÊ dulje od desetljeÊa. novinara na kojem se okupilo oko 400 novinara iz cijele Hrvatske koji su jednoglasno donijeli odluku o osnivanju SNH. kako bi se u “Isti mjesec osnovani su novinarski sindikati, najprije u Kome trebaju svinjske polovice? aktima izbjeglo ”Znam da smo relativno brzo ispregovarali ove opÊe stand- Vjesniku, pa na Televiziji Zagreb, Radio Zagrebu, zatim u spominjati ard, ali kad smo doπli do sistematizacija, minimalne plaÊe, Slobodnoj Dalmaciji, a u VeËernjem listu osnovan je desetak novinara koji godiπnjih odmora, zapeli smo”, sjeÊa se Jasmina PopoviÊ, dana uoËi osnivaËke Skupπtine. Tih pet medija, uz Druπtvo ipak ima neka potpredsjednica Meunarodne federacije novinara, za Ëijeg novinara, bili su osnivaËi Sindikata novinara Hrvatske”, kaæe JoliÊ koji je izabran za jednog od pet Ëlanova Izvrπnog odbora meunarodnim su mandata na Ëelu SNH zapoËeli pregovori o NKU. VeÊina velikih redakcija tada je veÊ imala interne kolektivne SNH. Osnovana je i Komisija koja je izradila nepotpuni nacrt konvencijama ugovore. Njima se u to vrijeme, prema procjeni Jasmine PopoviÊ, kolektivnog ugovora. Na Ëelu joj je bio Vladimir Matek, propisana prava. πtitilo oko 70 posto novinara na træiπtu. Problem su, meutim, novinar VeËernjeg lista, nekadaπnji dopisnik Vjesnikove kuÊe Gdje oni ostale male redakcije i lokalni mediji na kojima ili nije postojao iz Francuske, koji je nabavio i prouËio novinarske kolektivne broj zaposlenih koji bi se organizirali u sindikalnu ugovore u Francuskoj, Britaniji i Sloveniji. Silvio TomaπeviÊ spadaju? Nigdje dovoljan podruænicu ili su pak bili u strahu. Ili uvjereni kako je prenio je iskustva talijanskih novinara s kolektivnim sindikalno udruæivanje stvar socijalistiËke proπlosti jer - kome danas trebaju svinjske polovice? Prije desetak, petnaestak godina hrvatski su novinari, upravo zahvaljujuÊi sindikatu, imali puno viπe od onoga na πto danas mogu raËunati. Gotovo svi veliki, tradicionalni mediji prava i obveze regulirali su kolektivnim ugovorima. PlaÊe, godiπnji odmori, prekovremeni, rad u smjenama, noÊni, minuli rad, specifiËnosti pojedinih medija, odnosno pojedinih radnih mjesta... Nije bilo pozivanja na osnove zakonodavnog okvira, jer se unutar kuÊa s poslodavcima dogovaralo viπe. Izvan sustava kolektivnog pregovaranja, bili su jedino manji lokalni mediji. Njihova prava, odnosno minimum onog na πto novinari i ostali medijski radnici mogu raËunati, pokuπao se ugovoriti granskim kolektivnim ugovorom. No, nikada na strani poslodavaca zapravo nije bilo stvarne æelje da se postigne dogovor. Danas, gotovo 11 godina nakon πto su uopÊe razgovori o granskom kolektivnom ugovoru otvoreni, na domaÊoj medijskoj sceni niti ima ugovorenog nacionalnog minimuma, niti su na razinama pojedinih medijskih kuÊa uËinjeni iskoraci. Kolektivnih ugovora sve je manje, a i tamo gdje su joπ opstali sindikati, u æelji da se saËuvaju radna mjesta, pristaju na ustupke. Nekada ugovorena prava, polako se nagrizaju. ugovorima, a uz ostale, u komisiji je bio i Marjan Jurleka”, sjeÊa se JoliÊ koji pamti i kako se u tom razdoblju od 1990. do 1991. veÊ poËeo osjeÊati strah meu novinarima jer su po redakcijama krenule i prve Ëistke. Prvi je cilj tek osnovanog sindikata bilo potpisivanje nacionalnog kolektivnog ugovora za novinare. Kruno SaboliÊ ubrzo je shvatio kako su novinari jaki na rijeËima, ali na djelu slabi. Godinu ih je dana kumio i molio, objaπnjavao kako se nitko umjesto njih ne moæe izboriti za njihov kolektivni ugovor. Nitko u to vrijeme nije ozbiljno shvaÊao ni da se SNH mora plaÊati Ëlanarinu, pa je u nedostatku sredstava teπko bilo organizirati neko ozbiljnije sindikalno djelovanje zbog kojeg ste u to vrijeme, kao ‘komunjara’, mogli ostati i bez posla. Nakon πto je SaboliÊ dao ostavku, JoliÊ ga je 1991. naslijedio kao v.d. da bi godinu dana kasnije bio izabran za predsjednika SNH. “Trebalo je ojaËati podruænice, osnivati nove. Od 1992. u SNH se mogao uËlaniti svatko tko radi u medijima, od dostavljaËa do glavnog urednika. Odustali smo od prvobitne usvojene elitistiËke koncepcije sindikata po kojoj su njegovi Ëlanovi mogli biti samo novinari, snimatelji i fotoreporteri. Trebalo je stvoriti uvjete da se svi ljudi ujedine i da mogu zajedno nastupiti prema poslodavcu. Samo za to nam je trebalo godinu dana”, kaæe JoliÊ, a o uspjehu taktike svjedoËi i Ëinjenica da je tada gotovo 99 posto zaposlenih u VeËernjem listu bilo (upisano i) u Ëlanstvu sindikata. Svi su VeËernjakovi novinari bili unutra, tvrdi JoliÊ. Vjesnikov kolektivni prvi “Uspjeli smo uvjeriti ljude u VeËernjem da su sindikalni povjerenici ti kojima se mogu uvijek obratiti, koji moraju biti dovoljno hrabri i jaki jer Êe ih zakon zaπtititi. Tako smo uspjeli izgraditi stvarno jaku, lijepu i dobru organizaciju u koju su bili ukljuËeni praktiËki svi. Ali govorimo o tadaπnjem vremenu. Tada nije bilo tako puno honoraraca. To je neka nova moda koja je doπla krajem 90-ih kada se poËela mijenjati struktura redakcija”, kaæe Jasmina PopoviÊ, tada predsjednica sindikata u VeËernjem listu. Prva prepreka na koju su naletjeli, pokuπavajuÊi ispregovarati nacionalni kolektivni ugovor, bila je, sjeÊa se Stipe JoliÊ, zbrka oko toga tko bi s druge strane takav ugovor trebao potpisati. “Osnovnim se problemom pokazao stav Ministarstva rada koje je tvrdilo da ne moæe potpisati KU za struku nego samo na nivou djelatnosti. Postigli smo dogovor sa Sindikatom grafiËara da zajedno krenemo u pregovore za izdavaËku djelatnost, ali nakon prvih pregovora s Udrugom poslodavaca, raziπli smo se zbog neslaganja oko vrednovanja novinarskog rada i poËela su naπa tumaranja od jedne do druge dræavne institucije, od Ministarstva do Privredne komore, Vlade, traæeÊi bilo kakvu zakonsku moguÊnost za potpisivanje nacionalnog kolektivnog ugovora za medijske djelatnike. Svi su nam govorili isto - kolektivni ugovor ne moæe se potpisati za profesiju, nego samo za djelatnost”, prisjeÊa se JoliÊ razloga zbog koji se aktivnost sindikata s pregovora o nacionalnom kolektivnom ugovoru prebacila na pregovore o internim kolektivnim ugovorima po redakcijama. Premda se onaj VeËernjakov opravdano smatra prvim, zapravo je prvi kolektivni ugovor imala redakcija Vjesnika joπ 1993. godine. Njime, meutim nisu bila obuhvaÊena materijalna, veÊ samo socijalna i radna prava svih zaposlenih u Vjesniku. Udruga novinskih izdavaËa pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca osnovana je 1995. godine, a njezin prvi predsjednik bio je Ante GavranoviÊ. JoliÊ se sjeÊa kako je od samog poËetka pregovora sporna bila minimalna plaÊa novinara. Najavljene promjene Zakona o radu dale su, meutim, novi zamah sindikatu, jer njime se predvialo donoπenje Pravilnika o radu, dokumenta koji samostalno donosi poslodavac. Ako novinari ne postignu dogovor oko kolektivnog ugovora, sva Êe njihova prava, osim onih temeljnih iz Zakona o radu, biti regulirana tim aktom. Sindikat koji je od 1992. poËeo skupljati Ëlanarinu i jaËati sindikalne podruænice po redakcijama imao je do 1995. dovoljno sredstava za organiziranje seminara na kojima su povjerenici educirani o tome kako pregovarati s poslodavcem. “Krajem 1995. u SNH je bilo uËlanjeno oko 90 posto svih zaposlenih novinara, ali nitko nije bio obuËen kako provoditi sindikalne aktivnosti. Nije dovoljno imati hrabro srce i osjeÊaj NOVINAR BROJ 11-12/2013. 19 za pravdu. Voenje pregovora zahtijeva znanje jer sindikalizam je profesija. »ini mi se da to do danas, izuzev vodeÊih ljudi u SNH, nije shvatila veÊina novinara. Pregovaranje se uËi, i ono πto je vrijedilo juËer, danas viπe ne vrijedi. Pojavili su se novi mediji, promijenili odnosi, nove su spoznaje, nove tehnike voenja pregovora”, nabraja JoliÊ. Novinarsko zajedniπtvo Baπ zahvaljujuÊi odræanim dvama seminarima o tom problemu, podruænice SNH u svim su veÊim redakcijama 1996. uπle spremne u pregovore s direktorima velikih medijima, koji su veÊinom bili u vlasniπtvu dræave. Iste godine Hrvatska se spremala uÊi u punopravno Ëlanstvo VijeÊa Europe, a tadaπnji tajnik Meunarodne federacije novinara Aidan White izjavio je kako je nezamislivo da Hrvatska ulazi u VijeÊe Europe bez kolektivnog ugovora za novinarsku branπu. SoËne detalje jednog Êe dana JoliÊ objaviti u svojoj knjizi o povijesti SNH; dovoljno je reÊi kako je Zlatko Mateπa, kao predsjednik Vlade 1996., na intervenciju SNH, pozvao sve direktore dræavnih medija da pristupe pregovorima o kolektivnom ugovoru. “Meni Êe iz tih dana zauvijek ostati u sjeÊanju ta kompaktnost redakcije i veliki entuzijazam sindikalnih povjerenika. Svaka rubrika u VeËernjem imala je sindikalnog povjerenika i oni su za vrijeme cijelih pregovora sjedili u redakciji, u svakom trenutku spremni nazvati sve Ëlanove i pozvati ih na πtrajk ako zapnu pregovori. Imali smo odliËnog pravnog savjetnika, Ivicu CrniÊa, koji nam je bio na dispoziciji cijelo vrijeme. Pregovori su bili teπki, imali smo moæda 10-ak zajedniËkih sjednica. Bilo je tu nervoze, izlazaka, vraÊanja… Na kraju bismo se naπli na pola puta. Mi bismo odstupili od nekih maksimalistiËkih zahtjeva, ali smo uspijevali zaπtititi profesionalna i radna prava novinara. Ti su standardi bili jako dobri. Bili bi dobri i danas da ih imamo”, kaæe Jasmina PopoviÊ. Otkazani kolektivni ugovori No danas, od nekadaπnjih osam kuÊnih kolektivnih ugovora, u πest dnevnih novina, dræavnoj novinskoj agenciji i nacionalnoj televiziji, imamo Ëetiri vaæeÊa, ali u skladu s krizom koja je pogodila i medijsku scenu, okrnjena dokumenata. VeËernji list, dnevnik u kojem je potpisan prvi kolektivni ugovor za novinare i ostale medijske radnike, i koji je posluæio kao podloga svim ostalima za razgovore s poslodavcima, bez kolektivnog ugovora ostao je prije viπe od tri godine, kao i Glas Istre u kojem je poslodavac nezakonito otkazao kolektivni ugovor. Danas su mu naknade koje radnicima treba isplatiti temeljem presude suda, a zbog nezakonitog otkazivanja kolektivnog ugovora, jedan od razloga zbog kojeg otpuπta. U Jutarnjem listu, kao i Novom listu, pa i Slobodnoj Dalmaciji i Hini novinari su nastojali saËuvati kolektivni ugovor te su dio prava ili reducirali ili privremeno suspendirali. S druge strane, u Glasu Slavonije veÊ je dulje vrijeme na snazi pravilnik o radu, jednostrani dokument poslodavca “Krajem 1995. u SNH je bilo uËlanjeno oko 90 posto svih zaposlenih novinara, ali nitko nije bio obuËen kako provoditi sindikalne aktivnosti. Nije dovoljno imati hrabro srce i osjeÊaj za pravdu. Voenje pregovora zahtijeva znanje jer sindikalizam je profesija. »ini mi se da to do danas, izuzev vodeÊih ljudi u SNH, nije shvatila veÊina novinara”, smatra Stipe JoliÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 20 dossier dossier “Puno smo puta u koji je ugradio odredbe kolektivnog ugovora. Naime, taj ugovor bio bi itekako koristan jer bi osigurao barem minimum ugovoreni dokument u dnevniku u kojem su prava socijalnih i radnih prava na koja veÊina novinara danas viπe ne traæili miπljenje bipartitno radnika tek neπto iznad zakonodavnog minimuma, istekao moæe raËunati. Ministarstva rada je, a pregovori o novom tek su poËeli. Pregovori o nacionalnom kolektivnom ugovoru poËeli su Istekao je i kolektivni ugovor na HRT-u, kuÊi u kojoj djeluje 2000. kada je postojalo 11 kolektivnih ugovora u svim veÊim oko toga πto je RPO ugovor i je najviπe sindikata. Prebrojali su se u skladu sa zakonom, a sada medijima. “Nacionalni kolektivni ugovor trebao je tada zaπtititi kolege sjesti s poslodavcem i pregovarati. Premda, pregovori o li on u skladu sa valja novom kolektivnom ugovoru trebali su otpoËeti mjesec dana u malim medijima koji, ili nisu imali dovoljno ljudi za zakonom i prije isteka starog. »ini se tako da u javnom servisu baπ i nema organiziranje sindikalne podruænice, ili su bili u strahu od dobivali smo interesa da se prava i obveze svih medijskih radnika, pa i sindikalnog organiziranja. Htjeli smo KU proπiriti kako bi sluæbi, dogovore dijalogom sindikata i poslodavaca. zahvatio i njih. Krenuli smo prema tadaπnjem ministru rada razna tumaËenja. pomoÊnih U novonastalim okolnostima nacionalni ili granski kolektivni Davorku VidoviÊu jer je on imao snagu kolektivni ugovor Viπe od 10 godina to je ostao Tako je kod njih: Kolektivni ugovor za cijelu medijsku scenu neregulirani novinarski sindikat, kolektivnim ugovorima “pokriva” praktiËno cijelu medijsku scenu, odnosno dnevne prostor u kojem Nizozemski novine, komercijalne televizije kao i javni servis. PoËetna plaÊa novinara kreÊe se od 1846 do 2089 eura, ovisno o mediju, je sada sve viπe a nakon desetljeÊa rada oËekivani rast plaÊe kreÊe se oko 1,5 tisuÊa eura u prosjeku. Kolektivnim ugovorom, prema ljudi. I sve je podacima za proπlu godinu, ugovoreno je tjedno radno vrijeme od 36 sati u javnom servisu do maksimalno 40 sati u elektronskim medijima. No, za veÊinu medijski radnika uvrijeæeno se radi 38 sati tjedno, dok godiπnji manje medija komercijalnim odmor varira od 25 do 29 dana. Slobodni novinari nisu pokriveni kolektivnim ugovorom, ali novinari mogu raËunati na koji nude ugovor naknadu za autorsko djelo. Kolektivnim ugovorim regulira se i pitanje porodnog, rodnog i roditeljskog dopusta. To je standard u veÊini socijalno i ekonomskih razvijenijih zemalja Europe. na neodreeno uglavnom ©vedski novinari tako svojim kolektivnim ugovorom imaju regulirane i naknade za ”nesocijalne sate”. RijeË je, primjerice, kao startnu o radu vikendima od πest do 22 sata ili radu od 22 sata do sedam sati ujutro. Rasponi su razliËito regulirani pa se, ovisno poziciju za o danu u tjednu i vremenu nesocijalnog rada, obraËunava i dodatna naknada na plaÊu. Ona ne podrazumijeva rad jer se on posebno regulira. Pa tako netko moæe dobiti naknadu za prekovremeni rad, a ako se on novinara”, kaæe prekovremeni odvijao u nesocijalnim satima, obraËunava se poseban dodatak. No, novinari imaju obavezu odraditi dvadesetak Jasmina PopoviÊ prekovremenih sati mjeseËno koji se posebno plaÊaju ili se pretvaraju u slobodne dane. To, takozvano kompenzacijsko slobodno vrijeme moguÊe je koristiti i u nekim drugim situacijama. U naËelu, radni tjedan novinara u ©vedskoj nije dulji od pet radnih dana u kojima se odradi 40 sati. S druge strane, na istoku Europe, posve drukËija priËa. Estonski novinari niti imaju kolektivnih ugovora, niti njihov sindikat moæe govoriti o zajamËenoj minimalnoj zaradi s ulaskom u profesiju kada je rijeË o svim drugim medijima osim o javnom servisu u kojem je prosjeËna poËetniËka plaÊa neπto viπa od 1160 eura. Ono πto je ugovoreno setom zakona s podruËja rada, vrijedi i za novinare. SliËno je i u Poljskoj u kojoj je kolektivnim ugovorom pokriveno oko tri posto novinara, a poËetniËka plaÊa se kreÊe od 480 eura na razini lokalnih medija do 720 eura u nacionalnim dnevnicima, tjednicima i elektronskim medijima, bilo da je rijeË o komercijalnim stanicama ili javnom servisu. Nakon desetogodiπnjeg rada plaÊe, pak, prosjeËno rastu od 50 do 100 posto. Godiπnje se mogu odmarati 20 dana, a nakon 10 godina staæa joπ dodatnih πest dana. Slobodni novinari nisu pokriveni kolektivnim ugovorom, ali po kartici prosjeËno mogu zaraditi 24 eura. Nije ugovorena ni naknada za autorsko djelo. Austrijanci su ljetos, nakon viπegodiπnjih napora, ugovorili novi kolektivni ugovor za medijske radnike kojim su pokriveni i radnici u on line izdanjima. Zaposleni u on line izdanjima do sada su mahom bili pokriveni nenovinarskim kolektivnim ugovorima (kolektivnim ugovorima za PR ili IT industriju, odnosno ugovorima na razini pojedine kompanije). U medijskom sektoru u toj je zemlji pokrivenost kolektivnim ugovorima visoka i kreÊe se od 85 posto kada je rijeË o Ëasopisima do 100 posto kada je rijeË o Austrijskoj novinskoj agenciji, Ëiji su zaposlenici dijelom pokriveni sektorskim kolektivnim ugovorom za novinare, a dijelom kuÊnim kolektivnim ugovorom. No, na drugoj strani komercijalni elektronski mediji biljeæe pokrivenost kolektivnim ugovorima od svega pet posto. Kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama, i u Austriji je standard da se kolektivnim ugovorima za dnevnike, Ëasopise, nacionalnu televiziju i radio, kao i lokalne medije na godiπnjoj razini ugovara i 13., 14. pa i 15. plaÊa. Ona koja bi se u naπim uvjetima zvala regresom, pokrit Êe godiπnji odmor od minimalno 30 dana koji s godinama staæa naraste i do 40 dana. Slobodnjaci koji rade za dnevne novine, nacionalni radio i televiziju te tjednike pokriveni su kolektivnim ugovorima pa im se, primjerice, plaÊa odreeni dio socijalni davanja. Francuski novinari, pak, imaju i donekle poseban porezni status. Tako od oporezivog dohotka mogu odbiti 7650 eura. Tu poreznu olakπicu novinarski sindikati izborili su joπ 1998. nakon viπegodiπnjih pregovora i ona je nadomjestak za 30-postotnu olakπicu koju im je ukinula vlada Alaina Juppea. Naravno, tu olakπicu ne moæe koristiti netko tko se povremeno bavi novinarstvom, veÊ samo novinari, urednici, fotoreporteri, novinski urednici, kazaliπni i glazbeni kritiËari kojima je novinarstvo glavna, redovita i plaÊena djelatnost. No, olakπicu valja opravdati, primjerice prilaganjem raËuna za kupnju raËunala, digitalne opreme ili nekog drugog sredstva za rad. SpecifiËnost Francuske je da, osim materijalnih prava za novinare u stalnom radnom odnosu, pa i financijski nadomjestak fotoreporterima za opremu, ugovorom sa sindikatom ima regulirana i materijalna prava za slobodnjake, odnosno samostalne novinare proπiriti na cijelu branπu, za sve ljude unutar struke. To nije uspjelo. Ne znam ni dan danas zaπto ondaπnja koalicijska vlada nije pokazala dovoljnu πirinu i dovoljno razumijevanja za to. Nakon toga su ti pregovori preπli na HUP, odnosno Udrugu poslodavaca novinskih izdavaËa. Dræava je to otklonila od sebe”, kaæe Jasmina PopoviÊ koja je u to vrijeme bila predsjednica SNH. Inicijativa nacionalnog kolektivnog ugovora naiπla je, kaæe ona, odmah na razumijevanje predstavnika HRT-a. Zaπto ne potpisati nacionalni kolektivni ugovor kad se veÊ redakcijskim jamËi visoka razina prava? Tako postavljena teza negativno je utjecala na entuzijazam sindikata u medijskim kuÊama koje su veÊ imale kolektivne ugovore, a Ëije je Ëlanstvo Ëinilo 70 posto ukupnog Ëlanstva SNH. Osim toga, velik otpor nacionalnom kolektivnom ugovoru pruæali su otpoËetka mali izdavaËi. Otvoreni stranom kapitalu ”Kad smo doπli do tarifnog dijela ugovora, minimalne plaÊe, godiπnjih odmora, prekovremenih i drugih materijalnih prava, mali izdavaËi pobunili su se kako je za njih nemoguÊe osigurati tako visoku razinu prava. Predlagali smo i aneks za male izdavaËe i pokuπali s njima dogovoriti posebne standarde, da zaπtitimo barem ova opÊa prava, ali sve se odjednom razbucalo. PoËelo se otezati, rastezati, pa su traæili stanke, a onda je nastao i kaos u manjim i lokalnim medijima jer su poËeli nestajati i nastajati preko noÊi. Velike kuÊe takoer su postale privatno vlasniπtvo i bitno su se promijenili odnosi unutar kojih je moguÊe postiÊi KU. Uspjeh pregovora zahti- NOVINAR BROJ 11-12/2013. 21 Ista prava zaposlenima i honorarcima Slovenija ima jevao je veÊi angaæman ljudi u kuÊama, u sindikatima, a vjerojatno i veÊi angaæman na nacionalnoj razini. Ali s druge strane, mogu to reÊi sad kad pogledam sa strane, nismo imali voljne partnere”, zakljuËuje Jasmina PopoviÊ dok rezanje prava iz kolektivnih ugovora u svim redakcijama koje su ga uopÊe imale, potvruje takav zakljuËak. Istovremeno, hrvatsko se medijsko træiπte novom zakonskom regulativom poËelo sve viπe otvarati stranom kapitalu. Europske tvrtke koje su u svojim domicilnim zemljama radnicima osiguravale prava o kojima se ovdje moæe tek sanjati, vrlo su brzo prepoznale moguÊnosti novog træiπta. “Dio poslodavaca, osobito u privatnim medijima, bio je apsolutno protiv sindikalnog organiziranja. Kako je kod nas to pravo ustavna kategorija, nisu to mogli tako otvoreno reÊi, ali bi dali do znanja da je sindikalno organiziranje nepoæeljno. Bilo je poslodavaca koji su rekli: ako se uËlaniπ u sindikat, evo ti radna knjiæica. Tako smo dobili masu ljudi koja je pristajala na takve uvjete. To je i rezultat spina koji se valjao jako dugo - da su sindikati ostaci socijalizma i da nema viπe samoupravljanja. Kad su mladi novinari ulazili u redakcije, njima sindikat nije bio ni u peti”, istiËe Jasmina PopoviÊ. I dok se danas stari mediji na domaÊoj sceni bore za oËuvanje kolektivnih ugovora, cijeli niz lokalnih medija, komercijalnih televizija, portala i ne zna πto je sindikalno organiziranje, pa ni socijalni dijalog, a posljediËno ni πto je kolektivni ugovor. Dijelom je to i posljedica individualizacije radnih odnosa i, naæalost, raπirenog razmiπljanja da se u dogovoru izmeu poslodavca i radnika mogu ugovoriti bolji uvjeti nego u sluËajevima kolektivnih, odnosno sindikalnih kolektivni ugovor za profesionalne novinare koji πtiti minimalne standarde bez obzira jesi li zaposlen ili radiπ kao slobodni novinar. “Naravno, problem je u implementaciji i poπtivanju tog ugovora koji je u sluËaju stalno zaposlenih novinara 80 posto, dok je u sluËaju slobodnih novinara puno niæi”, kaæe Iztok VranËiË, predsjednik Sindikata novinara Slovenije. Sindikat je stoga najviπe radio na odredbi o sklapanju ugovora o radu s novinarima koji dulje rade iskljuËivo za istu redakciju. ”Potpisivanje ugovora o radu obavezno je za RTVS, ali na volju novinara. Dosta smo napravili i u sudskoj praksi po kojoj mediji sada moraju zaposliti slobodnog novinara ako njegov ugovor pokriva sve obaveze iz stalnog radnog odnosa, odnosno ako je on je ‘laæni’ slobodni novinar”, kaæe VranËiË napominjuÊi kako su minimalna primanja propisana kolektivnim ugovorom neovisno radi li se o redovnom dohotku ili honoraru. ToËan odnos stalno zaposlenih novinara i onih koji su honorarnom statusu u strukturi pojedinih redakcija u Hrvatskoj teπko je utvrditi. Zbog velike fluktuacije teπko je aæurirati popise, no prema nekim procjenama od 30 do Ëak 40 posto srednja je vrijednost, s time da u pojedinim manjim redakcijama novinari rade bez ikakvog ugovora NOVINAR BROJ 11-12/2013. 22 FiliÊ: Najbolja zaπtita je stalan posao Kriza na træiπtu zaustavila je pregovore o nacionalnom kolektivnom ugovoru nakon πto su poslodavci dali prijedloge koji su u nekim segmentima bili i niæi od zakonski propisanog minimuma. ”U naπem prijedlogu minimalna plaÊa za najjednostavnije novinarske poslove iznosi 3414 kuna, no poslodavci nisu pristali ni na to. Definicija plaÊe koju su ponudili poslodavci razlikuje se od pristupa definiranja minimalne plaÊe koju predlaæu sindikati”, kaæe predsjednik SNH Anton FiliÊ koji smatra kako Êe s hrvatskim poslodavcima biti vrlo teπko dogovarati cijenu novinske kartice koja bi se odnosila i na rad slobodnih novinara. “Najbolja zaπtita honoraraca bila bi da dobiju stalan posao jer ono πto naπi poslodavci nude hrvatskim novinarima daleko je od prava ne samo ©veana, Nijemaca ili Austrijanaca, nego je i daleko od razine prava koju imaju slovenski novinari”, zakljuËit Êe FiliÊ akcija. No, individualni ugovori mogu donijeti kratkoroËnu korist radniku, ali veÊina je dugoroËno na gubitku. I dok Êe sindikat kolektivnim ugovorom moæda ispregovarati dodatne povoljnosti u odnosu na osnovno zakonodavstvo, kada je rijeË, primjerice, o otkazima i otpremninama, pa i dodacima na plaÊu, u individualnom ugovoru te su kategorije, kao i sama plaÊa, promjenjive. Sindikalno organizirani radnik, s kolektivnim ugovorom na koji se poziva, primjera radi, moæe imati pravo na dulji otkazni rok od zakonskog minimuma, no njegov kolega s individualnim ugovorom teπko Êe se za to izboriti. SliËna situacija ponovit Êe se i kod godiπnjih odmora ili naknada za noÊni rad, prekovremeni rad ili rad praznicima. Individualno ugovorena plaÊa nerijetko je “kompenzacija” za sve dodatke kojih se radnik u praksi odriËe, ali je i ta ugovorena plaÊa podloæna promjeni. Ovisi o poslodavcu koji Êe lakπe smanjiti troπkove “individualaca” nego radnika zaπtiÊenih kolektivnim ugovorom. Ipak, “individualaca” je u redakcijama sve viπe ako pod time podrazumijevamo novinare koji nemaju ugovor o radu na neodreeno. Ovaj trend nije tipiËan samo za Hrvatsku i IstoËnu Europu. ”Gotovo polovica svih zaposlenih u NjemaËkoj, a to vrijedi i za medije, u nekoj je vrsti privremenog radnog odnosa. Oni to nastoje rijeπiti tako da se zakonom urede odnosi i da neizvjesnost i nesigurnost budu πto manji. Kod nas se to i dalje prepuπta stihiji. Pitanje je πto Êe napraviti zakonodavac, ili ministar financija, jer vidjeli smo i visoke porezne dugove ljudi koji su u RPO-u, πto znaËi da se tijekom godina nisu plaÊali nuæni doprinosi i porezi, dakle i dræava gubi ono πto bi joj trebalo pripadati. S druge strane, mislim da je postalo jasno kako je zapravo rijeË o sivom træiπtu rada gdje se ne znaju pravila, gdje se ne znaju ni pravi prihodi, gdje se ljude moæe ucjenjivati na razliËite naËine, a gdje ni inspekcije ne odrauju svoj posao do kraja. Puno smo puta traæili dossier dossier miπljenje Ministarstva rada oko toga πto je RPO ugovor i je li on u skladu sa zakonom i dobivali smo razna tumaËenja. Viπe od 10 godina to je ostao neregulirani prostor u kojem je sada sve viπe ljudi. I sve je manje medija koji nude ugovor na neodreeno kao startnu poziciju za novinara”, kaæe Jasmina PopoviÊ koja uzroke tome vidi i u povlaËenju dræave iz pregovora koji bi trebali regulirati medijsko træiπte tako da novinar zadræi nuænu autonomiju u odnosu na svojeg poslodavca. Ako je egzistencijalno ugroæen jer nema zaπtitu svojih osnovnih radnih i socijalnih prava. Nuænost dijaloga “Uvijek se ti standardi prelijevaju od dræave koja daje zakonski okvir i koja je tu da ga πtiti. Neke dræave u EU imaju obavezno kolektivno pregovaranje. Mislim da Êe se to sad proπiriti na sve veÊi krug dræava, ukljuËujuÊi IstoËnu Europu jer jednostavno nema drugog naËina da se urede odnosi nego da dvije strane sjednu i ravnopravno pregovaraju”, kaæe Jasmina PopoviÊ koja vjeruje kako se o takvoj moguÊnosti razmiπlja i u sklopu medijske strategije koja bi trebala biti podloga za donoπenje prijedloga novog zakonodavnog okvira za medije u Hrvatskoj. Moæe li dræava zakonom propisati obavezu kolektivnog pregovaranja? Moæe, kao πto je propisala i obavezne redakcijske statute prije devet godina. “Mislim da u HR joπ imamo dobru podlogu, imamo sindikat koji je organiziran, imamo druπtvo koje je organizirano, imamo neke kolektivne ugovore koji nisu izgubljeni”, smatra potpredsjednica Meunarodne federacije novinara, osobito u usporedbi s drugim zemljama u okruæenju. JugoistoËna Europa prepoznata je, naime, kao jedno problematiËno, neuralgiËno mjesto i unutar Europske federacije novinara jer, osim Hrvatske i Slovenije u svim zemljama bivπe Jugoslavije sindikati se teπko organiziraju. Zbog toga se sada NOVINAR BROJ 11-12/2013. 23 Poslodavci nisu protiv pregovora Novi predsjednik Udruæenja novinskih izdavaca Miroslav Ivic u kratkoj je prepisci mailom odgovorio prije svega kako UNI nije protiv nastavka pregovora o nacionalnom kolektivnom ugovoru, no kod pitanja minimalne novinarske place i ovoga ce puta ocigledno biti teπko postici kompromis. “Ne postoji jedinstven stav poslodavaca o minimalnoj novinarskoj placi jer postoje velike razlike u velicini, snazi i odræivosti izdavaca. Udruga novinskih izdavaca, kada je u pitanju minimalna novinarska placa, mora voditi racuna o mogucnosti opstanka svih svojih clanova pa i malih i lokalnih izdavaca kojima bi nametanje minimalne place po kriterijima velikih izdavaca bio nepremostiva prepreka daljnjem opstanku”, rekao je Ivic koji je komentirao i ocjenu da poslodavci zapravo nikada nisu bili spremni na potpisivanje NKU jer da je drukcije, vjerojatno se ni pregovori ne bi toliko otegnuli. “Ne znam cije su to izjave i tko ih je izrekao, koliko je taj sugovornik kompetentan, pa ih ne mogu ni komentirati. Dugo traje - zbog kompleksnosti problematike”, zakljucio je Ivic kroz skandinavske programe Europske federacije novinara ulaæe jako puno novca kako bi se novinare informiralo i regrutiralo da postanu Ëlanovi sindikata, kaæe Jasmina PopoviÊ. “Mi smo najbolje rezultate imali kad smo bili najmasovniji kao sindikat i kad smo imali najjaËe podruænice u redakcijama. Ako podruænice u redakcijama ne rade i ne okupljaju ljude, onda je jako teπko oËekivati od krovne organizacije da ih ona organizira. To je problem i sindikalnih srediπnjica koje su puno veÊe od nas”, zakljuËit Êe potpredsjednica Meunarodne federacije novinara. Na tragu je to i zakljuËaka Svjetskog kongresa ove organizacije koja okuplja 600 tisuÊa novinara iz 100 zemalja, a koja je preuzela obavezu stvaranja preduvjeta za globalno kolektivno pregovaranje. Jer kapital je odavno preπao dræavne granice. “To je inicijativa koja se veÊ dulje spominje i trebat Êe joπ dosta vremena da se realizira. Najviπe Êe ovisiti o meunarodnoj organizaciji rada, jakim sindikalnim organizacijama i povezivanju na meudræavnoj razini kako bi se pokrenula meunarodna inicijativa prema udrugama poslodavaca, prije svega u zapadnim zemljama, a onda i prema ovom nesretnom istoku gdje se joπ muËimo i tapkamo na mjestu”, kaæe Jasmina PopoviÊ. Nered na medijskom træiπtu Hrvatska stvarnost, naime, nije njena specifiËnost. SliËan nered na medijskom træiπtu, ali i neinteres medijskih radnika da se kroz sindikalno djelovanje izbore za bolje pozicije, mahom je prisutan u zemljama Srednje i IstoËne Europe. Zapadnjaci, pak, jako dobro znaju πto je socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, a pravila igre za medije uglavnom se ugovaraju na sektorskoj razini. Odnosno, ugovaraju se kolektivni ugovori za tiskane medije, magazine, elektronske medije, lokalne medije, nerijetko i slobodne novinare. Svoj prostor u kolektivnim ugovorima zauzimaju i medijski radnici u on line izdanjima, a gotovo je standard postalo i ugovaranje naknade za autorska prava. Sindikalno organizirani radnici u medijima zarauju viπe. Pokazalo je to proπlogodiπnje istraæivanje πto su ga proveli Europska federacija novinara (EFJ) i EURO-MEI u Velikoj Britaniji i Francuskoj i promatrajuÊi, meu ostalim promjene u politici zapoπljavanja u novinarstvu i medijskoj industriji. Tako su nalazi istraæivanja pokazali da je medijan godiπnje plaÊe sindikalno organiziranih medijskih radnika 25-40 tisuÊa eura, dok nesindikalno organizirani radnici zarauju 10-25 tisuÊa eura. Naravno, æivotna dob radnika i iskustvo igraju vaænu ulogu u njegovim primanjima, no ovo je istraæivanje pokazalo da nesindikalno organizirani radnici manje zarauju i kada se promatraju dobne granice, bilo da je rijeË o mlaoj radnoj snazi ili srednjim godinama kada se u djelatnosti doseæe gornja granica primanja. S obzirom na to, ne Ëudi da 70 posto ispitanika koji su sudjelovali u istraæivanju u te dvije zemlje navodi kako su se sindikatu prikljuËili jer vjeruju u njegove ciljeve. Kao drugi najvaæniji razlog navode unapreenje radnih uvjeta kao i plaÊe. Minimum zajedniËkih interesa Naπi poslodavci, s druge strane, svojim su prijedlozima za nacionalni kolektivni ugovor, a koji su u nekim segmentima bili i niæi od zakonski propisanog minimuma, pokazali koliko im je stalo do ureenja odnosa na træiπtu. Jednako tako, dok je s novinarske strane nedostajalo solidarnosti i interesa za Ëlanstvo u sindikatu, poslodavci su se uspjeπno dogovorili oko nuænog minimuma zajedniËkih interesa. Na zapadu u koji se ugledamo tako je nedavno primijeÊen trend sve manjeg broja novinara u redakcijama. Ondje se sada zapoπljavaju prezenteri sadræaja, menadæeri sadræaja, medijatori sve kako bi se u aktima izbjeglo spominjati novinara koji ipak ima neka meunarodnim konvencijama propisana prava. Kamo oni spadaju? Nigdje. Tako dalekoseæno razmiπljanje po kljuËu “zavadi pa vladaj” pokazalo se i u sluËaju πtrajka novinara u VeËernjem listu. RazliËiti status i kolektivni ugovor koji nije jednako πtitio prava honoraraca pokazao se odluËujuÊom preprekom za pritisak na poslodavca koji je nastavio izdavati novine zahvaljujuÊi dovoljnom broju novinara Ëija prava sindikat nije mogao πtititi. A koji, uostalom, nisu bili ni Ëlanovi sindikata. Osipanje Ëlanstva ujedno znaËi i manje prihode sindikata, a za uspjeπan je πtrajk potreban i izdaπan πtrajkaËki fond iz kojeg bi se nadoknadili eventualni financijski gubici. “Cilj je jednog dana organizirati πtrajk, neÊemo imenovati domaÊe redakcije, ali recimo πtrajk u svim zemljama u kojima francuski, njemaËki, austrijski poslodavac ima svoje medije. Ako se neπto dogodi u Francuskoj, a poslodavac ima medije i u Poljskoj i Maarskoj, svi Êe oni stati kako bi podræali svoje kolege u Francuskoj i obrnuto. To je motiv i izazov”, kaæe na poËetku svojeg trogodiπnjeg mandata potpredsjednica MFN-a. A kad to gledamo s naπe strane, dodaje ona, moæda je Ëak lakπe dobili podrπku kod kolega iz Danske ili ©vedske nego iz vlastite redakcije: ”Jer kapital se organizira, on se vrlo brzo dogovori i svoje prioritete zna nametnuti, a s druge strane ima neorganizirano Ëlanstvo koje se teπko dogovara i unutar same zemlje.” I dok se danas stari mediji na domaÊoj sceni bore za oËuvanje kolektivnih ugovora, cijeli niz lokalnih medija, komercijalnih televizija, portala i ne zna πto je sindikalno organiziranje, pa ni socijalni dijalog, a posljediËno ni πto je kolektivni ugovor. Dijelom je to posljedica individualizacije radnih odnosa i, naæalost, raπirenog razmiπljanja da se u dogovoru izmeu poslodavca i radnika mogu ugovoriti bolji uvjeti nego u sluËajevima kolektivnih, odnosno sindikalnih akcija NOVINAR BROJ 11-12/2013. 24 medijska scena NOVINAR BROJ 11-12/2013. Piπe Melisa Skender “Tek kad se ugasi diktafon i kad Ëuju o nekim naπim sluËajevima, novinari ispriËaju kako se to i njima dogaa, ali nisu spremni i nisu hrabri zauzeti se za sebe. Umjesto toga, πute i trpe”, kaæe predsjednica Udruge Mobbing Jadranka Apostolovska Redakcijski mobbing Jesi li ikada bio ærtva mobbinga u redakciji, pitam kolegu. Oboje smo nezaposleni. Mislim na ono kad ti preurede tekst i stave opremu pa viπe i ne prepoznajeπ to πto stoji potpisano tvojim imenom u novinama. Ili kad odbijeπ pisati PR kojim bi se izdavaË umilio potencijalnom oglaπivaËu. Kad pred tebe na stol bace hrpu dokumenata i traæe priËu isto popodne pa polude kad shvate da gubiπ vrijeme na provjeravanje autentiËnosti. Odbijaju svaki tvoj prijedlog, a ne daju ti nikakve zadatke. Ili bacaju u koπ svaki tvoj uradak, pa ako se usudiπ pitati zaπto, umjesto argumenata dobivaπ ciniËan odgovor ili nekontrolirani ispad bijesa. Takvi smo i sami Ne znam zaπto bi pisala o tome, odgovara mi kolega. Tako sve redakcije funkcioniraju. Sada Êu im sa svoje nezaposlene pozicije popovati o tome kako nije u redu pisati PR tekstove koji Êe moæda spasiti firmu i da treba reagirati ako ti urednik pumpa opremu za naslovnicu koja Êe, u gomili stvari πto se danas træe na svakom kiosku kao na malom vaπaru, privuÊi Ëitatelja da plati sadræaj. Kao da to sama nikad nisam radila. Mogu se, dakle, samo zamjeriti kolegama, a poslodavce da i ne spominjemo, zakljuËio je moj kolega s burze. “Nisam to viπe æelio trpjeti. Procijenio sam kako moram govoriti, tim prije πto se radi o javnom mediju”, rekao nam je Ivo LuËiÊ koji je nedavno, nakon osam godina parniËenja, dobio pravomoÊnu sudsku presudu koja njegovog poslodavca, dræavnu agenciju HINA, obavezuje da mu osigura neometane uvijete za rad, samo to. Problemi su poËeli nakon LuËiÊeva prijedloga da se, unutar Hine, viπe posveti ekoloπkim znanstvenim temama za koje je specijaliziran. Nastavilo se njegovom primjedbom da Hinina redakcija Kulture, u kojoj je radio, pojedine manifestacije zanemaruje dok drugima daje preveliki znaËaj na temelju, u najmanju ruku, nedovoljno jasnih kriterija. Uskoro mu se sve ËeπÊe poËelo dogaati da urednici znaËajno interveniraju u svaki njegov tekst ili ga uopÊe ne objave. Ako bi od uredniπtva i dobio kakav zadatak, to bi u pravilu bila tema koju je agencija mogla i ne objaviti. LuËiÊ je postao i redovna ærtva svakog rasporeda deæurstava, a njegova tadaπnja nadreena, Smiljanka ©kugorHrnËeviÊ svoje je miπljenje o LuËiÊu kao suradniku i bjelodano saæela u izjavi koju je dala tijekom arbitraænog postupka na njegovu æalbu da je u redakciji diskriminiran. “Netko bi o tome (kakav LuËiÊ mora biti Ëovjek op.a.) mogao napisati vrlo lijepu struËnu disertaciju... Psiholog bi je naslovio ‘Podvojena liËnost’, da je piπe sociolog, mogao bi je nasloviti ‘O provokatoru’, a medicinar ‘O bolesnom umu’. Kada bih je pisala ja, naslovila bih je ‘O neduhovitosti, gluposti i kretenizmu’”, napisala je LuËiÊeva nadreena, braneÊi se od optuæbi za mobbing. Arbitraæni postupak zakljuËen je odlukom kako nikakvog mobbinga nije bilo. ©toviπe, da je LuËiÊ svojoj pretpostavljenoj urednici radio probleme zbog Ëega je pozvan i da se ispriËa. UredniËka procjena “Nakon toga nema natrag. Stvari se tako razvijaju, napravite nekoliko koraka i ako se poËnete povlaËiti, to Êe biti 25 U situaciji kad kriza ugroæava nakladniËki biznis, govoriti u javnosti protiv pojedinih poteza u redakciji tretira se kao veleizdaja. Za razliku od zabavnih sitcoma koje smo o redakcijama ikada gledali, u vrijeme upitnih profita i isplata plaÊe, redakcije se pretvaraju u hermetiËki zatvorene sekte u kojima je svatko tko nije lojalan automatski proglaπen ludim ili pokvarenim. Lojalnost tako postaje najtraæenija novinarska vrlina medijska scena 26 “Radio sam u redakciji informativnog programa, Ëitavo vrijeme pod pritiskom jer je poslodavac tvrdio kako to πto radimo niπta ne valja. Najprije su rezali troπkove i sadræaj pa su mnogi novinari postali viπak. Onda je glavni za program postao Ëovjek koji je ujedno imao i menadæersku poziciju i koji je napravio kadrovsku roπadu nakon koje je redakcija ostala prepolovljena. Nekoliko sam se puta æalio da tako ne moæemo raditi”, priËa kolega koji je bio zaposlen kao urednik redakcije o kojoj je rijeË shvaÊeno da gubite i onda - jao si ga vama. Viπe nije bilo natrag”, objaπnjava LuËiÊ kako se i zaπto odluËio podiÊi tuæbu za mobbing na OpÊinskom sudu. KljuËan je dokaz bila upravo izjava koju je tijekom arbitraænog postupka dala buduÊa, a danas veÊ bivπa ravnateljica Hine Smiljanka ©kugor-HrnËeviÊ. Ni na suenju je nije povukla. Svoje je postupke prema LuËiÊu pravdala uredniËkom procjenom koju sud nije smatrao vjerodostojnom jer je u znanstvenim krugovima bilo dovoljno izjava koje su potvrdile struËnost novinara i opravdanost tema o kojima je pisao. To je na koncu dovelo i do sudskog vjeπtaËenja LuËiÊevih tekstova. “Ivo LuËiÊ je bio prvi novinar koji nam se javio. Doπao je na naπ seminar i ispriËao nam πto mu se dogodilo. Zatim su nam doπli novinari iz sada veÊ ugaπene kuÊe Vjesnik, javljalo nam se i puno HRT-ovih novinara, masovno su se javljali i novinari Glasa Istre i traæili naπu pomoÊ. Dolazili su i novinari iz nekih æenskih Ëasopisa. Mislim da je jedan od njih odluËio i podiÊi tuæbu protiv svojeg poslodavca”, kaæe predsjednica Udruge Mobbing Jadranka Apostolovska, skrivajuÊi ipak identitet kolega. Naime, malo se koji od njih, nakon πto bi se pojadao u Udruzi, i odluËio na tuæbu. Osobito kad se radi o novinarima koji dolaze iz privatnih medija. “Imali smo prilike razgovarati i s novinarima privatnih medija, ali to je bilo stidljivo ili srameæljivo. Naime, tek kad se ugasi diktafon i kad Ëuju o nekim naπim sluËajevima, novinari ispriËaju kako se to i njima dogaa, ali nisu spremni i nisu hrabri zauzeti se za sebe. ©ute i trpe. Vrlo su rijetki oni koji Êe se ‘fajtati’ jer svatko tko se upusti u takvu bitku, postaje obiljeæen kao problematiËan pa ga ni druge medijske kuÊe sigurno ne bi æeljele zaposliti”, objaπnjava predsjednica Udruge. ProblematiËna je tako veÊ godinama, koliko se vukla po sudovima zbog tuæbe protiv Slobodne Dalmacije, i Nataπa ©kariËiÊ. Njezin je sluËaj poËeo s 2009. aktualnim ministrom zdravlja Darkom MilinoviÊem. Kao novinarku koja godinama prati zdravstvo, zabrinula ju je nova uredniËka orijentacija koja je propisivala da se ondaπnjom reformom zdravstva treba baviti iskljuËivo afirmativno. ZakljuËila je kako posrijedi mora biti politiËka prije nego li uredniËka direktiva. Onoga trenutka kad je javno postavila pitanje tko ureuje novine u kojima je tada bila pomoÊnica glavnog urednika, postala je ime na listi za odstrel. Kako za otkaz koji je uslijedio nije bilo pravog obrazloæenja, tuæila je Slobodnu i sljedeÊe Ëetiri godine posvetila dokazivanju da je bila zaposlena u Slobodnoj Dalmaciji. Sad kad je presuda koja je vraÊa na posao postala i pravomoÊna, njezin je poslodavac jednostavno ignorira. Revoltirana takvim ponaπanjem, odluËila se obratiti javnosti. MamiÊ vedri i oblaËi Na konferenciji za tisak uz nju je sjedila i Romana Eibl, donedavno sportska novinarka Jutarnjeg lista. Njezin je otkaz obrazloæen rijeËima da je lijena i ne piπe dovoljno dobro, iako je samo par mjeseci prije smijenjena s funkcije urednice sporta u tim dnevnim novinama zbog, kako su joj objasnili, toga πto predobro piπe da bi se zakopala u uredniËki posao. “Impressum Jutarnjeg zanimljivo je πtivo. Ondje se urednici smjenjuju kad tko poæeli”, izjavila je okupljenim NOVINAR BROJ 11-12/2013. 27 novinarima uvjerena kako joj je “dasku nasapunao” Zdravko MamiÊ, potencijalni buduÊi investitor u EPH-ov dnevnik Sportske novosti. Njezin status RPO suradnika poslodavcu je itekako olakπao raskidanje ugovora. “Imali smo dosta ljudi koji nisu zaposleni, a rade za jednu medijsku kuÊu u kojoj zapravo nemaju status temeljem kojeg bi se izborili za sebe. Ipak, postoje Ëlanci u Zakonu o medijima koji πtite novinare i njihov rad neovisno o radnom statusu”, upozorava Jadranka Apostolovski. I doista, Zakon o medijima u dijelu koji se odnosi na prava i obaveze novinara propisuje pravo novinara na izraæavanje stajaliπta, pravo da odbije izvrπiti nalog i zaπtiti svoj ugled, a prema novom Kaznenom zakonu, i golu egzistenciju, odbijanjem da stavi svoj potpis tamo gdje je uredniËkom intervencijom promijenjen smisao njegova novinarskog djela. Sve su te odredbe prenesene i u redakcijske statute koji su zakonska obaveza nakladnika veÊ punih devet godina. VeÊina redakcija donijela ih je, meutim, prije manje od godinu dana, kao jedan od uvjeta temeljem kojih mogu zahtijevati sniæavanje PDV-a s 25 na 5 posto. Baπ kao i Zakon o medijima, i statuti su u veÊini redakcija tek mrtvo slovo na papiru. Najprije zbog toga πto meu samim novinarima otvorena solidarnost Ëesto izostaje. “Kolege su bile zgroæene kada su Ëule da sam dobila otkaz. Ipak, podrπku su mi slali u inbox. Nitko se, na primjer, nije oglasio na Facebooku”, rekla je Romana Eibl. S glavom u tastaturi “Nakon mojeg otkaza, kolege su se prema meni poËele ponaπati kao da je to zarazna bolest zbog koje me moraju izbjegavati, kako se i sami ne bi zarazili”, rekla je kolegica Ëije iskustvo ponavljaju i drugi novinari s kojima smo razgovarali. »im se pojavi situacija sukoba s poslodavcem, svi su skloni zabiti glavu u svoju tastaturu i praviti se da ih se to ne tiËe. Dok ne doe red na njih. “Novinarima je najteæe to kako se prema njima odnose njihovi glavni urednici koji skraÊuju njihove tekstove, koji im cenzuriraju priloge, ili uopÊe ne objave to πto su radili, za πto su se trudili. Æale se i na previπe zadataka i prekratke rokove u kojima ih moraju obaviti. Problem je Ëesto i kad se kadrovskom kriæaljkom na mjesta glavnih urednika postavljaju ljudi koji Êe svoju novu funkciju iskoristiti kako bi se osvetili ljudima koji su im prije stali na æulj. To je osobito Ëest sluËaj u javnim medijima gdje se novi urednici postavljaju sa svakom smjenom vlasti. Ti zapravo moraπ biti simpatiËan svojem uredniku da bi te objavio, dao ti da radiπ”, o iskustvima s novinarima koji su im se obratili za pomoÊ govori predsjednica Udruge Mobbing. I dok jedni primaju plaÊu i sjede besposleni, πto novinara moæe samo frustrirati, drugi rade prekovremeno i zapravo non stop, jer takav je novinarski posao. SpecifiËan. “Radio sam u redakciji informativnog programa, Ëitavo vrijeme pod pritiskom jer je poslodavac tvrdio kako to πto radimo niπta ne valja. Najprije su rezali troπkove i sadræaj pa su mnogi novinari postali viπak. Onda je glavni za program postao Ëovjek koji je ujedno imao i menadæersku poziciju i koji je napravio kadrovsku roπadu nakon koje je redakcija ostala prepolovljena. Nekoliko sam se puta æalio da tako ne moæemo raditi”, priËa kolega koji je bio zaposlen kao urednik redakcije o kojoj je rijeË. “I onda je krenulo. Odjednom su svi ljudi s kojima sam radio prestali razgovarati sa mnom. Nije proπlo dugo i dobio sam otkaz. Pitao sam i za plaÊu koja je kasnila, πto je, pretpostavljam, bio dodatni minus”, rekao nam je bivπi urednik. Svako izraæavanje miπljenja, dakle, iako zakonom omoguÊeno, izaziva posljedice koje su istim Zakonom zabranjene. Isto vrijedi i za odbijanje izvrπenja naloga. Odbijete li izvrπiti nalog urednika, jer se protivi pravilima novinarske struke i etike, sljedeÊe πto moæete oËekivati je u najmanju ruku opomena pred otkaz. Oprema tekstova, pak, standardan je problem. Oprema opasnih namjera “Zbog opreme i prekrajanja tekstova lako je moguÊe da zavrπite s kaznenom prijavom vi, a ne urednik koji ga je opremao, jer se on ispod svoje opreme ne potpisuje. Premda je u veÊini statuta navedeno kako dio odgovornosti u sluËaju sudske tuæbe snosi i nakladnik, poslodavci su se i tu ograniËili na to da Êe, u sluËaju tuæbe, svim sredstvima pomoÊi novinaru. Koja su to sredstva, meutim, nigdje nije precizirano. S druge strane, postoje nakladnici koji u sluËaju Kafkijanski proces u Hini MOBBING NAKON MOBBINGA NOVINAR BROJ 11-12/2013. K ljuËno je da su pretpostavljeni namjerili da me srede. Najteæe mi je bilo kad me direktor Hine Mirko Bolfek, tijekom obrane dva puta pokuπao pokopati, a oËekivao sam od njega da me πtiti. Prvi put kad je nakon takozvanog arbitrarnog postupka “naπao” da su moji nadreeni u pravu i naredio mi da se vratim i da im se ispriËam, i drugi put kad mi je na suenju namjestio psinu i izvukao neki toboænji seksualni skandal koji je trebao baciti sjenu na moj moralni i ljudski profil, od ærtve me napraviti nasilnikom i opravdati takav odnos prema meni. Kazao je da moja pretpostavljena ima negativan stav prema meni je sam navodno nekad tijekom devedesetih napastovao neku njezinu prijateljicu, pa su barem ishodili da se suenje zatvori za javnost. Ironija je da se Bolfek na sudu pojavio kao svjedok i veÊ tada ugledni hrvatski veleposlanik u za sebe otvorenom uredu u Alæiru, dakle i bez moguÊnosti da snosi ikakve sankcije, a da je Hinu zastupala osoba koja je vodila mobbing protiv mene, a koja je u meuvremenu postala ravnateljica. S druge strane, za moje preæivljavanje bilo je vaæno da je tadaπnji direktor Bolfek uz odredbu da ne dolazim na posao dok se ne rijeπi spor, odredio da po zakonu za to vrijeme primam osnovnu plaÊu. U vezi s tim nemam pravo na naknadu πtete. Ovo govorim da bih pokazao kao je sustav s lakoÊom organizirao sve opstrukcije konkretnih prava do toga da je na mjesto osobe za prituæbe stavio onu koja je poËinitelj mobbinga i kako je teπko pribaviti dokaze za mobbing. Zahvalan sam svima koji su mi pomogli, a najviπe osobi koja je vodila mobbing, jer bih bez njezine iskrene izjave to teπko uspio dokazati. Imao sam veliku podrπku dijela kolega na poslu - koji su kasnije teπko ispaπtali zbog toga, i svih organizacija poput sindikalne podruænice i Hinina ogranka HND-a, RadniËkog vijeÊa te mojih prijatelja izvan posla, meu kojima je odvjetnik Ivo BanoæiÊ, koji me besplatno zastupao NOVINAR BROJ 11-12/2013. 28 medijska scena NOVINAR BROJ 11-12/2013. Prestrojavanje je poËelo “OsjeÊaju se tuæbi πto su zavrπile na njihovu πtetu od novinara traæe povrat prava, mora u prijavi navesti i dokaze ili svjedoke koji Êe potvrditi plaÊenih kazni”, govori nam kolega koji, kao i svi koji njezin iskaz. Ime onoga tko je podnio prijavu, kao i imena poniæeno. Svi dijela su uopÊe pristali razgovarati o odnosima unutar redakcije, svjedoka, optuæenom za mobbing otkrivaju se tek poπto je doneseno koji nam se jave æeli ostati anoniman. rjeπenje. Ovakav postupak podrazumijeva kako je osoba nadleæna o povredi dostojanstva i diskriminaciji radnika neutralna, U situaciji kad kriza ugroæava nakladniËki biznis govoriti popunjavaju u javnosti protiv pojedinih poteza u redakciji tretira se kao zanotuæbe to najËeπÊe nije tako. standardiziranu veleizdaja. Za razliku od zabavnih sitcoma koje smo o anketu. Neovisno redakcijama ikada gledali, u vrijeme upitnih profita i isplata Bez provjere “Kad smo slagali statute, naπ je nakladnik inzistirao na redakcije se pretvaraju u hermetiËki zatvorene sekte u o tome jesu li plaÊe, kojima je svatko tko nije lojalan automatski proglaπen ludim tome da se umjesto tijela koje bi odluËivalo o povredama nekvalificirani ili pokvarenim. Lojalnost tako postaje najtraæenija novinarska statuta imenuje jedna osoba. Pojedinca je, kako znamo, lako radnici, vrlina iako se radi o logici koja je upravo suprotna onome kupiti. Osim toga, ni on ni Ëlanovi tog tijela, ako bi se ono i bi novinar trebao biti. Odgovoran prema svojoj publici. oformilo, nisu zaπtiÊeni od otkaza i drugih posljedica onako sveuËiliπni πto No, u meuvremenu je i to rijeπeno jer je publika generalno kako su zaπtiÊeni, primjerice, sindikalni povjerenici”, profesori ili Ëak i proglaπena glupom i gladnom ekskluziva i senzacija. objaπnjava nam kolega iz jedne od redakcija dnevnih novina, kako statut i nema pravu moÊ sve dok ne postoji “To je zadnja faza, kad se Ëovjek ide obratiti za pomoÊ suci, u anketi naπoj udruzi. Osobito ako je rijeË o novinarima jer je to struka dodajuÊi sluæbeni nadzor koliko se uopÊe poπtuje. koju koja se navikla boriti sa stresom. Evo, primjerice, posljednjih “Takav bi nadzor trebala zahtijevati dræava koja se odriËe popunjavaju, u dana kad su vaπi kolege prisiljeni deæurati pred kuÊama onih dijela svojeg proraËuna na ime statuta koji su formalno su optuæeni da su neπto ukrali samo da bi se dokopali doneseni, ali se u praksi ignoriraju kao i druge odredbe Zakona 86% sluËajeva koji informacije koliko i πto su ukradenim novcem kupovali. To o medijima”, smatra naπ sugovornik sugerirajuÊi kako bi izabrat Êe im sigurno oduzima vrijeme za pisanje o tome kako je i zaπto Ëlanovi redakcijskog tijela nadleænog za provoenje statuta poniæenje kao 350 tisuÊa ljudi zavrπilo na burzi”, kritiËna je Jadranka trebali biti zaπtiÊeni od samovolje poslodavca i duæni nadleænom Pitamo je u kakvom stanju joj dolaze novinari inspektoratu ili Ministarstvu kulture podnositi redovita izvjeπÊa prvi odgovor. Jer Apostolovski. o tome koliko se statut primjenjuje. Tamo gdje se ne primjenjuje, s prituæbama za mobbing. ljudima je nakladniku bi trebala biti osporavana i povlastica koju je temeljem statuta dobio. Jedini je problem πto nadleæni Poniæeni i ugroæeni ugroæena “OsjeÊaju se poniæeno. Svi koji nam se jave popunjavaju inspektorat ne postoji, a Ministarstvo kulture ne æeli se igrati egzistencija. standardiziranu anketu. Neovisno o tome jesu li nekvalificirani policajca. Urednici su odavno, kako se Ëesto ponavlja, prestali Ljudi idu na radnici, sveuËiliπni profesori ili Ëak i suci, u anketi koju biti prvi novinari u redakciji i postali su zadnji menadæeri u u 86% sluËajeva izabrat Êe poniæenje kao prvi upravi. Neki od njih samo figuriraju dok vlasnik izravno ili preko posao da bi popunjavaju, odgovor. Jer ljudima je ugroæena egzistencija. Ljudi idu na posao svojih menadæera kroji ureivaËku politiku koja najbolje zaradili plaÊu i da bi zaradili plaÊu i prisiljeni su trpjeti razliËita poniæenja odgovara njegovim poslovnim interesima. Kako o tome ovisi i prisiljeni su kako bi posao zadræali”, kaæe predsjednica Udruge Mobbing. njihova plaÊa, mnogi novinari odobravaju takvu politiku. Hrabri Statuti postoje i nakladnici koji su ih brzinski donijeli na koji se odluËe upustiti u privatnu bitku kako bi zaπtitili svoj trpjeti razliËita toj Ëinjenici mjeseËno πtede milijune kuna. Vjerojatno ih ne profesionalni integritet moraju imati Ëvrste dokaze ili barem poniæenja kako trpaju u svoj dæep jer situacija je doista teπka. Zato se i dva svjedoka koja nije uvijek lako naÊi i koji, na kraju, trpe bi posao novinare poziva na lojalnost. Ipak, ako ste se izmeu posljedice. Tako svjedoËi Ivo LuËiÊ kojemu je u arbitraæi unutar poslodavcu i svojem pozivu odluËili za ovo drugo, firme svjedoËilo troje kolega. Ipak, postoje i masovne prituæbe, zadræali”, kaæe lojalnosti πanse su vam slabe. Pokrenete li sudski postupak, raËunajte spomenula je Jadranka Apostolovski. Dogodilo se to u sluËaju predsjednica da Êe proÊi godine ako vam i kada sud odluËi dati za pravo. Glasa Istre i jednog regionalnog servisa HRT-a. Je li tada lakπe “Suci su u posljednjih nekoliko godina postali osjetljiviji dokazati kako mobbing nije tek subjektivni doæivljaj ærtve? Udruge Mobbing na pitanje “Nije lakπe jer oni se bore s moÊnim neprijateljem koji im mobbinga. Naπa udruga nudi kvalitetnu pravnu pomoÊ koja poËinje s prigovorom osobi imenovanoj za zaπtitu dostojanstva radnika ili upravi ako ta osoba nije imenovana, i problem se najprije pokuπava rijeπiti unutar kuÊe”, objaπnjava Jadranka Apostolovski koja smatra da je to dobar put. Postoje sluËajevi u kojima je to bilo i dovoljno, naravno, ako je uprava ozbiljno shvatila prigovor i odluËila rijeπiti situaciju. U suprotnome, za sud je vaæno da imate pisani trag o tome kako ste pokuπali rijeπiti tu situaciju unutar kuÊe. Kad je rijeË o sluËaju Nataπe ©kariËiÊ, dodaje Jadranka Apostolovski, odgovor koji je konaËno dobila od osobe za zaπtitu dostojanstva radnika u Slobodnoj, dovoljan je argument za sudski spor. “Rjeπenje najprije navodi pogreπno prezime, nema ni datuma kad je doneseno i, πto je najvaænije, nije proveden propisan istraæni postupak”, kaæe predsjednica Udruge, objaπnjavajuÊi kako postupak nakon prijave podrazumijeva internu istragu koja se provodi u tajnosti do trenutka donoπenja rjeπenja. Osoba koja smatra kako se na radnom mjestu krπe njezina osnovna ljudska sutra moæe dati otkaz, otvoriti tvrtku kÊer, a ovu gdje ste zaposleni otjerati u steËaj. Nova firma zaposlit Êe samo one ljude koji su mu lojalni, a drugi Êe ostati bez posla”, kaæe Jadranka Apostolovska. Vratimo se jedva godinu dana unatrag, na sluËaj Forum. VeÊina novinara koja je, bez uspjeha, πtrajkala u VeËernjem listu, zavrπila je na koncu u redakciji novog Styrijina tjednika Forum. Izdanju nisu dali ni godinu dana prije nego li su zakljuËili da ne donosi dobit i odluËili ga ugasiti. Osveta πtrajkaËima ili poslovna odluka, interpretacija se razlikuje ovisno o tome sluπate li poslodavca ili novinare koji su ostali bez posla. Sve na kraju zavrπi na novinaru, rekla je profesorica Zrinjka Peruπko prije par mjeseci kad smo razgovarale o medijskom zakonodavstvu i kako zaπtititi profesiju. Ipak, novinar koji ima obitelj i stambeni kredit teπko Êe se odluËiti na borbu s vjetrenjaËama u kojoj ga, na koncu, nitko osim obitelji i prijatelja neÊe ni podræati 29 Piπe Siniπa PaviÊ HRT na putu totalnog outsourcinga S prvim sijeËnja 2014. godine Hrvatska radiotelevizija gasi dopisniπtva u Mostaru i Sarajevu. Od 13 ljudi koji, joπ sitno, rade u dopisniπtvima, njih 11 Êe zavrπiti na burzi. Ti koji Êe na burzu prva saznanja o tome dobili su, kako se dalo Ëuti, iz nekih drugih medija. No, moæda i zbog toga πto se iz naπe uskogrudne Hrvatske, poglavito iz zagrebaËke perspektive, Ëak i granica s Hercegovinom Ëini dalekom, dopisniπtva Êe πutke pasti. Slabo je, naime, ovaj Ëas ikoga na Prisavlju tko bi se kraj svojih problema, paranoja, strahova bavio joπ i tuim. Slabo je onih koji Êe se spomenuti istine da se ne moæe otpuπtati nikog dok se zapoπljava nove ljude i angaæira honorarce. Slabo se to dotiËe Ëak i nadzornih organa, recimo predsjednika Nadzornog odbora HRT-a Viktora Gotovca, makar je Ëovjek ni manje ni viπe nego uvaæeni struËnjak za radno pravo. Rjeπenje ili problem Na temu HRT-a nedavno je odræana joπ jedna Novinarska srijeda HND-a. Tema viπe nego ambiciozna “Goran Radman na HRT-u: rjeπenje ili problem”. Govornika viπe nego publike. Ljudi s HRT-a koji su poæeljeli ponoviti gradivo vezano za stanje kuÊe u kojoj djeluju bilo je, ako ne sedam, ono osam!? Sve da su govornici bili najdosadnija neka Ëeljad na svijetu, neinteres je to koji je najblaæe reËeno zabrinjavajuÊi. A opet, Ëemu se Ëuditi kad na tribinu nisu doπli ni predstavnik Ministarstva kulture Milan ÆivkoviÊ, ni SDP-ov Ëlan saborskog Na dræavnoj televiziji stare su, primjerice, kamere, ali su, kako rekoπe programski Ëelnici, stari i kamermani; nitko nov odavno nije zaposlen, ali po hodnicima novih lica angaæiranih na razliËite naËine nikad nije bilo viπe medijska scena NOVINAR BROJ 11-12/2013. 30 Sasvim je izgledan scenarij po kojem Êe svi zaposlenici najprije van, da bi se oni bez kojih se ne moæe, njih neπto malo, vratilo unutra, a sve ostalo unajmljivalo, kupovalo, angaæiralo po potrebi. Tako je jeftinije NOVINAR BROJ 11-12/2013. Piπe Goran BorkoviÊ Odbora za medije, informiranje i informatizaciju ©ime LuËin. Odbili su u zadnji Ëas. JamaËno zato πto nemaju πto reÊi. Odnosno, jamaËno zato πto je sve reËeno i to nedavno za sjednice Odbora, one tematske o HRT-u. Telegrafski, na toj tematskoj sjednici zaposlenicima je poruËeno - ostavite svaku nadu! Moæda je drukËijim rijeËima reËeno, no smisao je taj, ostavite svaku nadu jer glavni ravnatelj HRT-a ima naπu punu podrπku! Nabrajati sve grijehe πto ih je Radman napravio u prvoj godini mandata i nema zato nekog smisla. Kazivati kako su drugi druπtveno-politiËki radnici i zbog manje propusta letjeli s pozicija, takoer nema smisla. Smisla nema kad je vladajuÊa koalicija poruËila da se prva godina ne raËuna i da je na koncu jedino na temelju Ëega Êe se mandat glavnog ravnatelja ocjenjivati to kako Êe provesti plan restrukturiranja. Radmana Êe se, sloæilo se i ono malo ljudi na tribini, ocjenjivati na temelju toga koliko Êe ljudstva otiÊi s Prisavlja. A je li to dvjesto, petsto, πesto, sedamsto, ne zna se. Ali se zato sluti da Êe istinu da su viπak saznati iz medija. Svijest da su moæda jedni od odabranih za odstrel nikada nije u zaposlenika bila stvarnija. Stoga im ne treba zamjeriti πto su se povukli u svoje ljuπture. Atmosfera je jednostavno u zadnje vrijeme takva, zvala se ona strah ili veÊ nekako drugaËije. Uπteda jedini kriterij Par stotina ljudi manje i par stotina uπteenih milijuna viπe, pa makar da je samo na papiru, to Êe biti kriteriji po kojima Êe se ocjenjivati mandat glavnog ravnatelja i njegovih poboËnika. Program, njegova kvaliteta, njegova posveÊenost javnom sadræaju, to sigurno neÊe biti. Da hoÊe, ne bi se urednici programa i redakcija, ne bi programski ljudi koji joπ osjeÊaju nekakvu odgovornost za ono πto Êe se emitirati 2014. na malim ekranima, muku muËili kako srezati budæet za sljedeÊu godinu za, neki kaæu 50, a neki tvrde Ëak 100 milijuna kuna! I da je 50, dovoljno je za konstataciju kako uz toliko kresanje, od programa neÊe ostati niπta. Bojazan da HRT neÊe ispuniti ugovor potpisan s Vladom, u kojem su propisane programske obaveze javnog servisa, Ëini se posve opravdanom. S druge strane, zadnja je sjednica Programskog vijeÊa HRT-a onako usput iznjedrila i priznanje kako je zaposleniËki kadar na HRTu veÊ miljama daleko od toga da ga se naziva mladim. Stare su, primjerice, kamere, ali su, kako rekoπe programski Ëelnici, stari i kamermani. Nitko nov odavno nije zaposlen, ali po hodnicima novih lica angaæiranih na razliËite naËine nikad nije bilo viπe. Ljudstva je Ëas previπe, Ëas premalo, ali ga se zato nemilice troπi na kojeπta, primjerice na ultimativno spaπavanje HRT-a 4 makar da ga ne gleda ni jedan posto puËanstva. Doda li se ovome glasina kako su na HRT-u razmiπljali i o famoznom rebrandingu koji bi im napravila tvrtka izvana, specijalizirana za takvu marketinπku akciju, nije posve naivno predvidjeti kako sve kreÊe put dana kada Êe u zgradi na Prisavlju stolovati birokracija i neπto malo novinara, dok Êe sve drugo, jezikom kapitala i korporacija reËeno, biti outsourcing. To nas na neki vraÊa na poËetak, do dopisniπtava u Mostaru i Sarajevu, a preko splitskog brodogradiliπta ako ne i preko grËke televizije. Vodi nas ka scenariju po kojem Êe svi zaposlenici 31 najprije van, da bi se oni bez kojih se ne moæe, njih neπto malo, vratilo unutra, a sve ostalo unajmljivalo, kupovalo, angaæiralo po potrebi. Tako je jeftinije. Samo je li to javna televizija koju smo Ëuvali sve ove godine!? ©to kad ravnatelj prijavljuje? Sve spomenuto dogaa se iza nikada debljih zidova zgrade HRT-a. Sve je viπe upita javnosti πto ostaju bez odgovora i sve je manje æelje i potrebe Ëelniπtva HRT-a da iπta ikome objaπnjava. Odgovori se ne daju, ali se zato ide u drugu krajnost. Glavni ravnatelj HRT-a tako je uËinio ono πto nijedan glavni ravnatelj prije njega nije - EtiËkom povjerenstvu HRTa prijavio je ni manje ni viπe doli legitimnu Ëelnicu HND-a Elizabetu Gojan! Zasmetalo mu je priopÊenje Ogranka HNDa na HTV-u u kojem se reagira na smjenu Zorana ©prajca s mjesta rukovoditelja Informativnog medijskog servisa nakon manje od pola godine. No, nije mu, kako se saznaje, pritom zasmetalo to πto HND-u ukazuje na Ëinjenicu da ©prajca nakon samo pet mjeseci smjenjuje onaj koji za ostvarenje svojih vizija traæi barem Ëetiri godine, veÊ onaj dio priopÊenja u kojem se kaæe da bi se razlozi zbog kojih je smijenjen Zoran ©prajc mogli primijeniti i na one koji su takvu odluku donijeli, a to hoÊe reÊi i na Radmana, jer su oni generatori kaosa i to na sva Ëetiri kanala javne televizije. Shvatiti ravnateljsku prijavu EtiËkom povjerenstvu ikako drukËije do napadom na kompletni Ogranak HND-a, te samim tim na novinare, iznimno je teπko, ako ne i nemoguÊe. Da apsurd bude veÊi, Ëelnicu HND-a tuæi onaj kojeg se sukladno redizajniranom EtiËkom kodeksu tuæiti ne moæe i onaj koji ima duænost izricati kazne kad EtiËko povjerenstvo utvrdi krπenje EtiËkog kodeksa!? Zaposlenici bez stava Situacija na HRT-u tako i opet nije niπta manje Ëemerna nego situacija u druπtvu, ako nije joπ i malo gora. Vrijedno je, naime, notirati i to kako se javni servis za praÊenje referenduma o definiciji braka, πto nam ge je nametnula Inicijativa “U ime obitelji”, odluËio za nepristranost i jednaku minutaæu za obje strane, te tako prokockao priliku da se konaËno prometne u branitelja druπtvenih vrijednosti i zaπtitnika manjinskih prava πto je HRT-u i zakonska obveza. Slijepo dræanje za odredbe Pravila o postupanju HRT-a tijekom referenduma, koja im nitko nije nametnuo, nego su ih sami sebi pisali, dovelo je i do toga da se zaposlenicima branilo ne samo sudjelovanje u kampanji, veÊ i to da na druπtvenim mreæama iskaæu svoj stav. Treba li se onda Ëuditi kuloarskim glasovima kako se lagano prestrojavanje na HRT-u veÊ dogaa i kako veÊ sada ima doajena koji trËe hodnicima zadovoljni dok viËu kako im je πef najjaËe oporbene stranke veÊ obeÊao neke vaæne funkcije na HRT-u. Moæda je laæ, moæda je paranoja, a moæda se povijest ponovno ponavlja. Povijest koja Êe se u najdrastiËnijem obliku veÊ 1. sijeËnja dohvatiti zaposlenika u sada veÊ bivπim dopisniπtvima u Mostaru i Sarajevu. Ili ona povijest zahvaljujuÊi kojoj se Goran Radman uredno naπao u nimalo laskavom Izboru za ©tracu 2013. godine portala Net.hr, zajedno s joπ 14 znanih lica s domaÊe javne scene Novi udar Tiska Dostava, prodaja, kupnja, otkup, plaÊanje, uplate, isplate… Nema toga πto se danas ne moæe napraviti na kioscima, posebno Tiska. Pad prodaje tiskovina i nuæda stalnog poveÊavanja prihoda pretvorili su kioske iz uobiËajenih trafika na kojima su se kupovale novine i cigarete u male trgovine, poπte, banke, pa Ëak i otkupna mjesta za prodaju starog papira. ProdavaËice koje su nekad rutinski, po uhodanoj navici, rukom birale izmeu Filtera 160, Croatije ili Evrope, danas su - u skladu s træiπnim uvjetima - postale sve u jednom: prodavaËice, bankarske sluæbenice, poπtarice, foto-sluæba… Katice za sve Nema πto ne znaju. Jer na Tisku moæete sve. Kupiti novine i cigarete, πtapiÊe, smoki, pivo i sokove, bonove za mobitele, ulaznice za javni prijevoz, koncerte i sportske utakmice, platiti raËune, podiÊi novac, uplatiti lutriju, predati filmove na razvijanje fotografija, prodati stari papir… Kiosk je, zapravo, postao puno viπe od onoga πto mu se predvialo kada je Agrokor preuzeo Tisak, tvrtku s najraπirenijom distribucijskom mreæom u Hrvatskoj. Govorilo se tada da Êe Ivica TodoriÊ od njih napraviti male Konzume. Pokazalo se, meutim, da je procjena bila kriva. TodoriÊ je od njih napravio puno viπe. Tako u malom limenom kontejneru, smjeπtenom na uglu svakog, pa i onog najmanjeg kvarta nekoga grada ili u centru svakog sela, danas moæete napraviti puno viπe nego πto bi bilo tko prije pet godina mogao i zamisliti. Zatraæili smo iz Tiska odgovor na pitanje koje sve usluge nude kupcima i koji je omjer u prodaji izmeu uhodanog poslovanja koje se tiËe novina i cigareta i ostatka djelatnosti, ali ga do zakljuËenja ovog broja Novinara nismo dobili. Doznali smo tek nesluæbeno da su ostale usluge uvedene zbog snaænog pada prodaje tiskovine koji se u prihodima trebalo nekako nadoknaditi kako bi se izdavaËima, koji se i tako nalaze u problemima, ne bi natovarili dodatni rabati. Tisak je zadovoljan Ëinjenicom da su svoj dio posla u prevladavanju sve oËitijeg problema s padom kupovne moÊi i zanimanja Ëitatelja za novine odradili i izdavaËi, kupcima ponudivπi cijeli novi asortiman proizvoda koji se danas prodaje uz novine - od knjiga i Ëasopisa do bombona i satova, Ëime su, kako kaæu, pokazali odgovornost da i sebi i cijeloj distribucijsko-prodajnoj mreæi pomognu u pronalasku rjeπenja za prevladavanje pada prodaje. Prepolovljena prodaja A on je sve veÊi. Prema procjeni Hrvatske gospodarske komore, u 2013. oËekuje se da Êe u tonama papira dnevne novine biti prodane 7,5 posto manje nego godinu dana ranije. Kada se gleda otisnuta koliËina tiskovina, taj je postotak manje uznemirujuÊi, ali i dalje alarmantan i doseæe 5,6 posto. S tjednicima, dvotjednicima i mjeseËnicima situacija je neπto bolja kada se pogleda koliËina tiskanog papira. U 2013. trebala bi biti niæa tek 2,7 posto u odnosu na 2012. godinu, ali zato u Kad je Agrokor preuzeo Tisak, tvrtku s najraπirenijom distribucijskom mreæom u Hrvatskoj, govorilo se da Êe Ivica TodoriÊ od kioska napraviti male Konzume. Pokazalo se, meutim, da je procjena bila kriva. TodoriÊ je od njih napravio puno viπe medijska scena NOVINAR BROJ 11-12/2013. 32 To su najprije broju proizvedenih komada pad iznosi 12 posto. Kako bi dræe viπe od 80 posto ukupne potroπnje na træiπtu, πto su oni prikazali o kakvom je padu rijeË, treba usporediti pokuπali amortizirati cigaretama ostalih proizvoaËa. Dio je poËeli raditi ilustrativnije podatke iz 2011. godine, kada je ukupno prodano 218,4 uspio, dio se spuπtene glave vratio TDR-u i pristao na njihove Europapress milijuna primjeraka novina i Ëasopisa koji izlaze najmanje zahtjeve, a dio propao. Nakon takvog æestokog udara koji su holding i Styria, a Ëetiri puta tjedno (kako su klasificirani), s 2012. kada ih je preæivjeli prije nekoliko godina, Tisak im sada sprema puno 193,8 milijuna komada ili oËekivanjima za 2013. opasniji udarac koji bi na kraju mogao dovesti do gaπenja svih preuzeli ostali prodano godinu kada ta brojka doseæe tek 183 milijuna komada. Stanje kioska koji nisu u vlasniπtvu Agrokora i Adrisa. Svima njima izdavaËi: ponudili nije puno bolje ni s novinama i Ëasopisima koji izlaze manje najavljena je promjena ugovora nakon Nove godine kojom Êe su potencijalnim od Ëetiri puta tjedno (tjednici, dvotjednici i mjeseËnici) koji su im se uvjeti suradnje s Tiskom dodatno pogorπati. Mali kiosci, 310,2 milijuna podataka u 2011. godini pali na 296,2 naime, trenutno imaju maræu od devet posto na prodaju dnevnih kupcima sve samilijuna u 2012. i oËekivanih 260,8 milijuna u 2013. godini. novina plus dva posto na redovno plaÊanje. Od 2014. oËekuju Ëega se njihova Od tiskovina - na istoj razini - prema usporedbi koju su napravili da Êe je Tisak dodatno sniziti, a one koji su poπtovali ugovor i maπta mogla u HGK stoje komercijalni materijali i knjige, odnosno broπure, oËekivali obeÊanu proviziju od dva posto, posebno ljuti Ëinjenica bi u 2013. godini, i to prvenstvo zahvaljujuÊi trudu da ih Tisak cijelu 2013. jednostavno ignorira i unatoË redovnom sjetiti kako bi se koje izdavaËa, koji poput Tiska πire krug djelatnosti, imaju tek blagi plaÊanju novinskih izdanja koje distribuira i poπtivanju postigla kakva- pad. Postoji, meutim, i ona gora usporedba koja na vrlo dogovorenih rokova joπ nisu vidjeli ni kune u ovoj godini. Da takva dobit. plastiËan naËin opisuje πto se dogodilo s prodajom novina. Kako bude jasnije, radi se uglavnom o ciframa izmeu 10 i 30 tisuÊa kaæu u HGK, prema njihovoj procjeni, od 2004., kada je kuna za one koji su uspjeli poslovati po pravilima i izdræati Krenulo se s nam ukupan prihod od prodaje novinskih izdanja iznosio 1,4 monopolistiËku konkurenciju Tiska i i iNovina koju tek knjigama, milijardu kuna, do 2013. prodaja novina se prepolovila. odnedavno razbijaju trgovaËki lanci, poput Lidla, koji su odluËili biti sami svoji distributeri, ali ih to koπta Ëinjenice da ne mogu nastavilo se s Uz novine svaπta na svojim prodajnim mjestima imati sva novinska izdanja. Usto, bombonima i I πto je joπ gore, taj trend je i dalje prisutan i nitko ne zna fiskalizacija im odnosi mjeseËno viπe od 500 kuna samo na raËun grickalicama, kada i kako ga zaustaviti. Pad kupovne moÊi, masovno papira za kasu, da se ne spominju ostali troπkovi… zavrπilo sa koriπtenje interneta, pad kvalitete i zanimanja Ëitatelja za satovima i novine slabi moÊ izdavaËa koji s viπe od πesto naslova, koliko Stvari nisu crno-bijele Iz HGK nas upozoravaju da stvari ne treba gledati crno-bijelo, postoji trenutno u Hrvatskoj, nastoji odræati koliko-toliko noæevima... ihstabilno poslovanje sluæeÊi se vezanom kupnjom razliËitih buduÊi da je nakon odustajanja Hrvatske poπte koja polako gasi proizvoda uz novine, kako su to najprije poËeli raditi Europapress holding i Styria, a preuzeli ostali izdavaËi nudeÊi potencijalnim kupcima sve Ëega se njihova maπta mogla sjetiti kako bi se postigla kakva-takva dobit. Krenulo se s knjigama, nastavilo se s bombonima i grickalicama, zavrπilo sa satovima i noæevima. Osim toga tu je i stalna prodaja novina s magazinskim dodacima nerealno niskih cijena i viπe od πesto knjiænih izdanja koliko ih se godiπnje nae samo na kioscima, a pomoÊu kojih odræavaju konkurentnost u situaciji kada je jedan dio njih (Feral Tribune, Nacional, 21. stoljeÊe) veÊ izgubio bitku s oglaπivaËima i træiπtem, a Tisak je nova izdanja “pomogao” i Ëinjenicom da je prije nekoliko godina odustao od tretmana kioska kao prodajnog kanala nalik Konzumu, buduÊi da je traæio priliËan novac za ulazak “novinskog proizvoda” na svoje kioske. Ako ste æeljeli svoje izdanje prodavati u svim æupanijama, do prije nekoliko godina takav prodajni model preko Tiska koπtao bi vas desetak tisuÊa eura. Danas je situacija poneπto drukËija i svaka tiskovina koja je prijavljena u HGK ima pravo distribuirati se preko Tiskovih kanala. Kolateralna ærtva takve ekonomske situacije su i ostali kiosci. Iza najveÊih prodajnih mreæa Tiska i iNovina, koji su vlasniËki ionako povezani, stoje moÊni konzorciji Agrokor i Adris koji svaki u svom segmentu nameÊu pravila koja ostatak konkurencije teπko moæe slijediti. Izmijenjeni ugovori Prvi udar ovih monopolista vlasnici malih kioska jedva su preæivjeli. TDR im je znatno smanjio maræu na prodaju svojih cigareta koje, unatoË stalnom padu udjela na træiπtu, i dalje svoje nerentabilne poslovnice, praktiËki Tisak ostao jedini distributer koji novinska izdanja dostavlja u svaki grad i gotovo svako selo, bez obzira na profit, πto iznimno poskupljuje poslovanje kao i Ëinjenicu da se brine za remitendu koja, kako doznajemo, vrlo Ëesto prelazi Ëak 40 posto naklade. Posebno se to odnosi na prva Ëetiri dana u tjednu kada je prodaja novina kao najvaæniji razlog dolaska kupca na kiosk - znatno niæa u odnosu na ostale, petak, subotu, a u zadnje vrijeme i nedjelju. Nisu ni izdavaËi, kaæu u HGK, poslovali na najbolji naËin. Pokuπali su stalno πiriti tiraæu i iskoristiti maksimum od prodajne mreæe koja danas prelazi pet tisuÊa mjesta. Da bi uspjeli imati barem po dva primjerka svojih izdanja na svakom od njih, morali su tiskati barem 10 tisuÊa primjeraka. Do kakve je remitende, a samim time i troπkova, dovelo takvo ponaπanje, ne treba ni govoriti. Potroπili su puno, a takvo ponaπanje im nije osiguralo dostatnu zaradu, posebno zato πto se u prodaju sve viπe ukljuËuju mali duÊani koji kupcima nude iskljuËivo novine i time spreËavaju moguÊu prodaju ostalih proizvoda koje ima svaki kiosk. Premda se tiraæiranje danas u Tisku radi kao i u Europskoj uniji, sva ograniËenja koja Hrvatska kao mala dræava i inaËe ima, na ovom se primjeru pokazuju joπ veÊima. NemoguÊe je, kaæu nam upuÊeni, ma koliko se trudili na osnovu petnaestak uobiËajenih primjeraka koja se dostavljaju na kioske, “iztiraæiti” prodaju. Nekada vam ostane jedan od 15, a nekada od sedam dostavljenih primjeraka prodate svih sedam, pa opet dostavite 15, a ona prodate samo jedan, kaæe nam jedan od njih i nastavlja da se izdavaËima triput dnevno dostavljaju podaci o prodaji i da i oni mogu reagirati, ali opet napominje da je to na ovako malom træiπtu jako teπko uËiniti NOVINAR BROJ 11-12/2013. Piπe Branimir ZekiÊ 33 Ni tri mjeseca nakon πto je Mizerni budæet za kvalitetno informiranje Pravna savjetnica GONG-a Vanja ©koriÊ upozorava da bi ured Anamarije Muse trebao zapoπljavati najmanje 15 ljudi, s godiπnjim proraËunom od 6,5 milijuna kuna: umjesto toga saborska veÊina tom je uredu namijenila 1,39 milijuna kuna za 2014. godinu mlada docentica sa zagrebaËkog Pravnog fakulteta Anamarija Musa izabrana na mjesto prve hrvatske povjerenice za informiranje, politika Ëini sve da joj saplete noge. Saborska veÊina - isti oni koji su je u rujnu izglasali - iz proraËuna je za rad njenog ureda u iduÊoj godini izdvojila samo 1,39 milijuna kuna, nedovoljno za zapoπljavanje inspektora koji bi sankcionirali tijela javne vlasti ako odbiju objaviti financijska izvjeπÊa, odluke o javnim nabavama i subvencijama ili neki drugi podatak koji po zakonu mora biti javno dostupan. Upravo inspektori, koji na poziv novinara ili graana mogu nadzirati svako od pet tisuÊa tijela javne vlasti u Hrvatskoj, trebali su biti najjaËa poluga Musina druπtvenog i politiËkog utjecaja, ali smo umjesto toga dobili instituciju koja na papiru jamËi viπe transparentnosti - bez novca da to provede u praksi. Ipak, u kojem god smjeru se stvari razvijale, od povjerenice se oËekuje prirodna simbioza s novinarima, pa je logiËno pitanje kako ubuduÊe vidi odnos sa sedmom silom. Samoregulacija medija “Mediji i novinari kljuËna su karika u radu povjerenika. Moæete pomoÊi tako πto Êete angaæirati povjerenika, koristiti moguÊnosti koje vam pruæa Zakon o pravu na pristup informacijama, traæiti informacije od tijela javne vlasti, raditi na jaËanju transparentnosti i smanjivanju korupcije. Meutim, nuæno je i kva- medijska scena NOVINAR BROJ 11-12/2013. 34 litetno izvjeπtavanje jer, kao i druge institucije u druπtvu, i mediji su izgubili na svojoj teæini. Rado Êu sudjelovati i poticati inicijative na jaËanju kvalitete medijskog izvjeπtavanja i samoregulacije medija, kao πto je to npr. u Velikoj Britaniji, koja je Ëekala na veÊi zaokret po tom pitanju tek kad se dogodilo nekoliko tragiËnih i skandaloznih sluËajeva koji su ukazali na potrebu jaËanja profesionalne etike u medijima”, kritiËna je Musa. Iako ima podrπku novinara, povjerenica je zasad priliËno rezervirana u javnim nastupima, ne razbacuje se velikim rijeËima i uglavnom koristi suhoparni pravniËki jezik. Po svoj prilici, trenutno je viπe okrenuta zatvaranju klimave financijske kontrukcije i lobiranjem, pa ni odluku saborske veÊine da joj mizernim budæetom blokira zakonske ovlasti ne komentira previπe oπtro. Tri su okolnosti, kaæe, utjecale na manje novca njenom uredu. “Sabor me imenovao nakon πto su definirani proraËunski limiti i prijedlog proraËuna, tako da smo jednostavno bili ograniËeni zadanim stanjem. Drugo, proraËun je veÊ sada neuravnoteæen i rashodi su veÊi od prihoda. Na kraju, tu je i negativan stav javnosti prema svim institucijama, pa se Ëesto moæe Ëuti da je i povjerenik izmiπljen da bi se nekoga uhljebilo i da se ne bi niπta radilo. Sa svoja Ëetiri zaposlena sluæbenika poduzet Êu sve da osim dosadaπnjih poslova napravimo maksimum u okviru zakonskih nadleænosti, a za πto imamo formalne uvjete”, kaæe Musa. Vlada u prekrπaju Zanimljivo je da se za proraËun povjerenice u Saboru najglasnije borila bivπa novinarka i premijerka Jadranka Kosor. Amandmanom je traæila da se Musi prebaci dio sredstava namijenjenih za koriπtenje sluæbenog Vladina zrakoplova, koji je u 2014. uveÊan za πest milijuna kuna, ali je glatko odbijena. Laburist Branko VukπiÊ, predsjednik saborskog odbora za informiranje, informatizaciju i medije, tvrdi da ovaj problem treba rjeπavati jakim pritiskom novinara. “Najvaænije je da povjerenica Musa probije medijsku blokadu, jer nije ekipirana i ima vrlo malo ljudi. Sumnjam da Êe u takvom odnosu snaga moÊi napraviti neπto Ëega Êe se vlast bojati i zbog Ëega Êe je uvaæavati. To Êe joj uspjeti samo uz inzistiranje novinara, namjerno ne kaæem medija, jer su vlasnici medija najËeπÊe uz vlast, koja Êe se boriti protiv toga πto povjerenica radi”, smatra VukπiÊ. Pravna savjetnica GONG-a Vanja ©koriÊ godinama prati rad povjerenika za informiranje u zemljama regije i upozorava da bi Musin ured trebao zapoπljavati najmanje 15 ljudi, s godiπnjim proraËunom od 6,5 milijuna kuna. Vlada je, tvrdi, na ovom sluËaju prekrπila Zakon o pravu na pristup informacijama, koji propisuje da se sredstva za rad povjerenika moraju osigurati u proraËunu. Novca za inspektore zasad nema, pa nema tko ni provoditi zakonom propisani inspekcijski nadzor. Slovenska kolegica “Iznos od 6,5 milijuna kuna donekle je moguÊe smanjiti jer Êe administrativno-tehniËke poslove ureda povjerenice obavljati Agencija za zaπtitu osobnih podataka. Ali, opet Êemo imati situaciju da Êe je sljedeÊe godine mnogi prozivati da ne obavlja poslove za koje je ovlaπtena zakonom, a nikoga neÊe biti briga ima li joj ured dovoljno sredstava za posao”, upozorava ©koriÊ. A kako to izgleda u zemlji gdje povjerenik za informiranje nije tek demokratski ukras, zna Nataπa Pirc Musar koja tu funkciju u susjednoj Sloveniji obavlja zadnjih devet godina. Po struci diplomirana pravnica, po radnom iskustvu televizijska novinarka i voditeljica, doima se kao najbolja kombinacija za nimalo lagan posao probijanja informacijske blokade od strane slovenskih moÊnika. Drugi uzastopni mandat istjeËe joπ dogodine u srpnju i, rjeËnikom sportskih novinara, ima mnogo utakmica u nogama. “Najvaæniji sluËaj koji sam odradila u svoja dva mandata bio je zahtjev za pristup dokumentima o trgovini oruæjem od 1991. do 1994. godine. Podnijeli su ga novinari, od parlamentarnih odbora za istragu trgovine oruæjem zahtijevali su da im predaju sve dokumente, iako je najviπe bilo onih s oznakom tajnosti. SluËaj smo vodili viπe od dvije godine, u postupku je pregledano oko 27.000 dokumenata i s veÊine je oznaka tajnosti skinuta. Svi dræavni organi kojima su dokumenti bili dostupni - parlament, ministarstvo unutraπnjih poslova, sigurnosno-obavjeπtajna sluæba, ured predsjednika i ministarstvo obrane - poπtovali su naπu odluku, protiv nje nije podnesen nijedan upravni spot, πto mi je bilo posebno zadovoljstvo. Novinarima je na kraju dostavljena sva dokumentacija za koju je moj ured prethodno odredio da treba biti javno dostupna”, istiËe Pirc Musar. No, ni u Sloveniji poËeci nisu bili lagani. Ured povjerenice krenuo je 2004. s ekipom od samo troje ljudi, a danas, kad pokrivaju i podruËje zaπtite osobnih podataka, u uredu ih je tridesetak. Dugogodiπnju beskompromisnu borbu za javnu dostupnost ”zabranjenih” informacija znala je cijeniti i javnost. Prema zadnjem istraæivanju u Deæeli, ured povjerenice Pirc Musar proglaπen je institucijom kojoj Slovenci najviπe vjeruju, daleko ispred predsjednika ili javnog pravobranitelja. Tamnija strana ove priËe su pritisci, koje bi u svoj posao trebala ukalkulirati i hrvatska povjerenica Musa, ako joj budæet u buduÊnosti dopusti slobodan rad. Prijetnje opasne po æivot “Pritisci nisu dolazili osobno od politiËara na Ëijim smo sluËajevima radili, nego od pripadnika njihovih stranaka. Bilo je tu svega, od pisanja ruænih stvari o meni po raznim forumima, do prijetnji ubojstvom meni i mojoj obitelji. Svjesna sam vaænosti svoje funkcije i Ëinjenice da se s naπim odlukama svi uvijek ne slaæu, ali mi radimo za graane i to je jedino πto se na kraju broji. Pritiske smatram dijelom posla, ne obraÊam na njih previπe pozornosti”, kaæe slovenska povjerenica za informiranje. Zakon o pravu na pristup informacijama u Sloveniji se mijenjao 2004., a okidaË je bio zahtjev dijela novinara da se javno objave plaÊe njihovih kolega na javnoj televiziji, u to vrijeme zakonom zaπtiÊeni podatak. “Mi smo jednostavno odluËili da javnost ima pravo na tu informaciju. PlaÊe na RTV-u financiraju se iz proraËuna, dakle rijeË je o potroπnji javnog novca. Donijeli smo nalog da se poimence objave plaÊe vodeÊih ljudi na RTV-u, a kao rezultat toga uskoro je izmijenjen i zakon o plaÊama u NOVINAR BROJ 11-12/2013. 35 javnom sektoru. Sada su sve javne i automatski dostupne”, istiËe Pirc Musar. No, uloga povjerenika nije samo razotkrivanje informacija iz sfere visoke politike ili medija, za potrebe novinarskih profesionalaca i njihovih priËa. Pirc Musar navodi da joj je jednako vaæno bilo natjerati slovensko ministarstvo zdravlja da javno pokaæe ugovor o nabavi cjepiva protiv gripe, kao i lokalne vlasti da objave koliko troπe na uredski materijal. Pravo na informacije “Tijela javnih vlasti nakon deset godina u osnovi znaju πto je njihova zakonska duænost i zahtjeve odbijaju samo u kompleksnijim situacijama. Jedan od temeljnih zadataka povjerenika je baπ ta promocija prava na informacije, u to sam uloæila mnogo energije, i zato Slovenci danas dobro poznaju i svoja prava i mene kao povjerenicu”, zakljuËuje Pirc Musar. Naπ novi Zakon o pravu na pristup informacijama, za razliku od Slovenije, ipak ne rjeπava jednu veliku æurnalistiËku boljku: sadræajno isprazne i neupotrebljive odgovore glasnogovornika na one novinarske upite Ëija se vaænost za javni interes moæe slobodno interpretirati. Moæda je najslikovitiji primjer takvog sluËaja boravak bivπeg premijera Sanadera u Veroni. Do danas se nagaa da visoka delegacija onamo nije iπla privatno i zbog ljubavi prema operi, veÊ da je potajno, daleko od oËiju javnosti, dogovarala prodaju Plive. “Za razliku od slovenske pravobraniteljice, mi nemamo moguÊnost rjeπavati sporove u drugom stupnju prema Zakonu o medijima, u kojem sluËaju bismo mogli reagirati i na obijanje odgovora na novinske upite. Do sada smo imali nekoliko takvih sluËajeva da se podnose æalbe zbog uskraÊivanja odgovora na upit novinara ili graanina o tome πto je tijelo ili sluæbena osoba radila, gdje je bila, kako Êe rijeπiti neki problem... Takvi upiti idu glasnogovornicima i to ne moæemo rjeπavati, ali u naπim dopisima tijelu naznaËimo koja je njihova obveza. Naravno, moguÊe je da Êe se u buduÊnosti djelokrug i nadleænost povjerenika proπiriti i na takve sluËajeve”, prognozira Musa. Stvar javnog interesa Slovenski susjedi i tome su doskoËili, kroz postupak testa javnog interesa. Povjerenik u iznimnim situacijama moæe odluËiti da je objava neke osjetljive i kompleksne informacije stvar javnog interesa i da Êe njena objava biti u sluæbi graana. Primjerice, ako je predsjednik ili premijer teπko bolestan, a zdravstveno stanje moæe utjecati na kvalitetu politiËkih odluka i procjena, povjerenik za informiranje moæe izdati zahtjev za objavom. “Test javnog interesa je iznimka od iznimke, treba ga koristiti vrlo oprezno i restriktivno. Mi smo testom otvarali informacije u otprilike pet posto sluËajeva, jer nije dovoljno da informacija samo zadovoljava znatiæelju javnosti i da joj je zanimljiva, nego u sebi zaista mora sadræavati javni znaËaj”, pojaπnjava Pirc Musar. Divovski koraci koje je proπla u zadnjih deset godina njezinu hrvatsku kolegicu tek Ëekaju Prema zadnjem istraæivanju u Deæeli, ured povjerenice Pirc Musar proglaπen je institucijom kojoj Slovenci najviπe vjeruju, daleko ispred predsjednika ili javnog pravobranitelja. Tamnija strana ove priËe su pritisci, koje bi u svoj posao trebala ukalkulirati i hrvatska povjerenica Musa, ako joj budæet u buduÊnosti dopusti slobodan rad NOVINAR BROJ 11-12/2013. 36 medijska scena Piπe Ante PaviÊ Marketing vrπi pritisak na novinare jer ima moÊnu ucjenjivaËku snagu u vidu To za mene i nije neki sretan brak”, komentira Gordana korporativnih ViloviÊ, profesorica novinarstva na Fakultetu politiËkih oglasa: bez puno znanosti, tijesnu suradnju agencija za odnose s javnoπÊu s truda moæe medijima. Iako Ëesto upuÊene jedna na drugu, linija trebala bi biti sasvim jasna, ali Ëesto nije usmjeriti svaku razgraniËenja vidljiva, pogotovo u Hrvatskoj. PR agencije, kako je veÊ temu u pravcu uvrijeæeno ime za agencije za odnose s javnoπÊu, zaduæene koji odgovara su za promicanje privatnih interesa svojih klijenata, dok su barem u teoriji, zaduæeni za promicanje javnog korporaciji te mediji, interesa koji se Ëesto ne mora podudarati s partikularnim tako novinarima interesima klijenata agencija. ubiti volju za pristup temi s Pozitivan imidæ “U zadnjih nekoliko godina svjedoËimo potpunom kritiËnijeg mijeπanju pojmova pa i poslova odnosa s javnoπÊu i novinara aspekta jer je, primjerice, korporacijama, bitno da se o njima piπe NOVINAR BROJ 11-12/2013. 37 PR agencije i novinari Sukob interesa par excellence iskljuËivo pozitivno, pri Ëemu se novinare malo pita jer uvijek prevladavaju privatni interesi vlasnika medija koji se Ëesto nalaze izvan medijskog biznisa. Novinari nisu lijeni, kao πto se Ëesto tvrdi, nego ih se niπta ne pita niti im se dopuπta kritiËko preispitivanje raznih objava i tema”, kaæe ViloviÊ, dodajuÊi da je ranije unutar redakcija postojao debeli zid izmeu propagande i novinarstva, a sada viπe ne postoji, zbog Ëega prevladava surogat izmeu ta dva zanimanja. “Novinari sve ËeπÊe odrauju samo ono πto im gazda kaæe i vlada ‘politika svezanih ruku’, a ni glavni urednici viπe nisu brana redakciji niti æive s njom, nego su to uglavnom menadæeri koji prenose æelje vlasnika i menadæmenta”, objaπnjava ViloviÊ koja kao jedan od najveÊih problema vidi u isprepletenosti materijalnih i inih interesa vlasnika medija s vlasnicima ostalih korporacija. Vlasnici i zaposlenici agencija za odnose s javnoπÊu, s druge strane, tvrde da se Ëesto susreÊu s predrasudama novinara i tvrde da oni i nisu tu da vrπe pritisak ili da budu prijatelji s novinarima jer to nikada ne bi smjeli, nego novinarima nude priËe koje ovi mogu objaviti i ne moraju, ovisno o prosudbi. Takoer, tvrde da se Ëesto brkaju pojmovi s marketinπkim agencijama i da je marketing taj koji vrπi pritisak na novinare jer ima moÊnu ucjenjivaËku snagu u vidu korporativnih oglasa, kojom lagano mogu usmjeriti svaku temu u svojem pravcu, i tako ubiti volju novinarima za pisanje teme s kritiËnijeg aspekta. Problem je πto pojmove Ëesto brkaju i pojedini vlasnici agencija. Prolazi samo afirmativno “Ne bih se sloæio da je nuæno rijeË o neznanju. No, Ëinjenica je da neki ljudi poistovjeÊuju sve agencije koje se bave komunikacijama u najπirem smislu rijeËi. S druge strane, korisnici usluga marketinπkih i PR agencija vrlo dobro znaju razlike i sliËnosti marketinπkih i agencija za odnose s javnoπÊu. HUKA je osnovana s ciljem razvoja i standardizacije hrvatskog træiπta agencija za odnose s javnoπÊu i komunikacija, a kroz niz aktivnosti, Ëesto u suradnji s HUOJ-em, sustavno radimo na podizanju razine javne percepcije odnosa s javnoπÊu kao struke i zanimanja te javne percepcije o stvarnoj ulozi komunikacijskih savjetnika i ulozi agencija za odnose s javnoπÊu”, objaπnjava Mario Anuedi Medek, predsjednik Hrvatske udruge komunikacijskih agencija (HUKA). Ivan JakπiÊ, predsjednik Druπtva Srbije za odnose s javnoπÊu, kaæe da je u komunikaciji s kolegama iz medija Ëuo da u praksi i zbog teπke financijske situacije veÊine medija, nisu nerijetki pritisci i zloupotrebe predstavnika PR struke koji, povezani s marketingom, uvjetuju novinare i medije oglaπavanjem, traæeÊi zauzvrat afirmativno izvjeπtavanje o kompaniji. “Ali, u komunikaciji s kolegama iz PR struke shvaÊam da je Ëest i obrnut sluËaj, da mediji preko PR sluæbi pritiπÊu kompanije - potencijalne oglaπivaËe, pokretanjem negativnih tema o toj kompaniji, u cilju pridobivanja njih kao oglaπivaËa, a nakon Ëega Êe ih, podrazumijeva se, zaπtititi od takvih novinarskih napada, tekstova i priloga u tom mediju”, upozorava JakπiÊ. Dodaje da je sve uzroËnoposljediËno i odraz opÊe krize druπtva. “Ali to nije ni novinarstvo, niti PR. Zato mislim da pritisaka pravih predstavnika obiju struka nema. Meu takvima postoji neπto viπe od suradnje - prirodno partnerstvo. Pravi profesionalci u obje struke, PR-u i novinarstvu, istinski su partneri. Naæalost, u opÊoj krizi druπtva, to je viπe izuzetak, nego pravilo. Ali je vaæno, u cilju zaπtite i razvoja obiju struka, da se negativne pojave prepoznaju i identificiraju kako bi u buduÊnosti postale izuzetak”, kaæe JakπiÊ. Sve viπe agencija U Hrvatskoj danas postoji 30-ak agencija za odnose s javnoπÊu, od kojih su 14 Ëlanovi HUKA-e. Njihov broj u zadnje je tri godine u porastu. Medek kaæe da je to rezultat ekonomske situacije koja je prisila brojne agencije za odnose s javnoπÊu na smanjivanje broja radnika i otkazivanje suradnje PR struËnjacima. “Dio tih struËnjaka sa znaËajnim znanjem i iskustvom pokrenulo je vlastite agencije za odnose s javnoπÊu”, objaπnjava Medek. Ne slaæe se da pritisci na novinare dolaze iskljuËivo od marketinga. “Mislim da svojevrsni pritisak na novinare vrπe svi urednici, kolege novinare, sami rokovi, konzumenti medija, ako baπ hoÊete, i politika. Ne mislim da su tu marketinπke agencije izuzetak, iako one nominalno imaju polugu ´pritiska´ u vidu moguÊnosti kanaliziranja marketinπkih budæeta. No, ta je poluga ograniËena jer marketinπke agencije, odnosno agencije specijalizirane za zakup medijskog prostora, svoj posao prije svega trebaju obaviti profesionalno. Na kraju krajeva, klijenti su ti koji donose konaËno odluku u koje se medije ide s oglaπavanjem. Ne bih se sloæio da PR agencije vrπe pritisak - njihova je zadaÊa osmisliti dovoljno zanimljivu priËu - ako to nije sluËaj, nikakav ih pritisak neÊe pogurati niti Êe uvjeriti urednika da objavi priËu. Usudio bih se reÊi da su odnosi PR-ovaca iz agencija i novinara i urednika danas bolji nego prije. Ako postoji meusobno poπtivanje i razumijevanje izmeu novinara i agencije, nema prostora za osjeÊaj pritiska i nerazumijevanje”, kaæe Medek. JakπiÊ kaæe da je percepcija i reputacija i marketinga i PRa generalno negativna. Kaæe da se termini “marketing” i “PR” u medijima i javnosti koriste u negativnom, najËeπÊe politiËkom, aferaπkom i tabloidnom kontekstu kao simbol prikrivanja nerada i neprofesionalnosti pozitivnim i afirmativnim priËama. “Rijetki su sluËajevi da se o naπim strukama priËa s njihova temeljnog aspekta i na osnovi pozitivnih primjera u gospodarstvu, politici i svim sferama druπtva gdje marketing i PR znaËajno svakodnevno utjeËu na reputaciju, poslovanje i rezultate, kojih je uistinu mnogo viπe od negativnih pojava. Integrirane komunikacije su realnost i ove dvije razliËite, ali bliske struke jedino integrirane daju najbolje rezultate”, kaæe JakπiÊ. Generalno loπa reputacija Tvrdi da je manji je problem πto javnost ne razlikuje bitne aktivnosti i zadatke ovih dviju struka i vaænih poslovnih funkcija. “Mnogo je veÊi problem πto to ne razlikuju poslodavci, top menadæeri, donositelji odluka - oni koji biraju kadrove koji trebaju raditi na tim poslovima, pa im daju nerealne zadatke. A takva nerealna oËekivanja dovode do “Ne bih se sloæio da PR agencije vrπe pritisak njihova je zadaÊa osmisliti dovoljno zanimljivu priËu - ako to nije sluËaj, nikakav ih pritisak neÊe pogurati niti Êe uvjeriti urednika da objavi priËu. Usudio bih se reÊi da su odnosi PR-ovaca iz agencija i novinara i urednika danas bolji nego prije. Ako postoji meusobno poπtovanje i razumijevanje izmeu novinara i agencije, nema prostora za osjeÊaj pritiska i nerazumijevanje”, kaæe Mario Anuedi Medek, predsjednik Hrvatske udruge komunikacijskih agencija (HUKA) NOVINAR BROJ 11-12/2013. 38 medijska scena Piπe Miroslav Edvin Habek realnih razoËaranja. Ali, najveÊi je problem πto nerijetko to ne razlikuju, odnosno ne znaju ni oni koji misle da se bave ovim poslovima. NajveÊi nonsens je πto je reputacija PR struke i svih nas PR profesionalaca, Ëiji je osnovni zadatak upravljanje reputacijom, vrlo loπa. Mi smo poput frizera s loπom frizurom ili postolara s potrganim cipelama. I zato smo sami krivi! Uzrok tome, ali i rjeπenje, vrlo je duboko - u osnovi - u edukaciji”, kaæe JakπiÊ. Medek tvrdi da je jedan od kljuËnih zadataka PR-a gotovo svakodnevna komunikacijama s medijima tako da bi se moglo reÊi da je struka odnosa s javnoπÊu neraskidivo povezana s novinarima i novinarstvom. “Djelatnici PR agencija trebaju novinarima biti pravovremen i pouzdan izvor informacija, poπtujuÊi pritom njihove rokove te poslovanje medija. Kao zlatno pravilo uspostavljanja i odræavanja meusobno dobrih odnosa i suradnje istaknuo bih, prije svega, poπtivanje pravila profesije te meusobno razumijevanje”, kaæe Medek. “Novinari sve ËeπÊe odrauju samo ono πto im gazda kaæe i vlada ‘politika svezanih ruku’, a ni glavni urednici viπe nisu brana redakciji niti æive s njom, nego su to uglavnom Cilj - zbuniti javnost Pri definiranju povijesti PR-a i njegovoj ulozi u menadæeri koji formiranju javnog mnijenja, Ëesto se citira Robert W. prenose æelje McChesney koji je zakljuËio da su izdavanjem uglaenih i vlasnika i lukavih izvjeπÊa za tisak, plaÊenim struËnjacima, toboæe menadæmenta”, neutralnim, ali laænim graanskim skupinama te dogaanjima za medije spretni PR-agenti objaπnjava namjeπtenim uspijevali oblikovati novosti u skladu s interesima svojih profesorica veÊinom korporativnih klijenata. Alex Carey, pionir u Gordana ViloviÊ znanstvenom prouËavanju PR-a, rekao je da je uloga odnosa s javnoπÊu zbuniti javnu sferu kako bi se “iz demokracije uklonio rizik” za bogate i korporacije. PR je dobrodoπao meu vlasnicima medija jer im u praksi izravno smanjuje troπkove osiguravajuÊi im besplatan sadræaj. Istraæivanja pokazuju da PR proizvede izmeu 40 i 70 posto svega πto se pojavi kao vijest. Ta koliËina preuzetih gotovih materijala direktno je povezana s otpuπtanjima, smanjivanjem prava novinara i njihovom egzistencijalnom ugroæenoπÊu jer sve skuËenije i malobrojnije redakcije jednostavno nemaju vremena propitkivati objave za medije, nego ih ubacuju kao neizmijenjene novinarske vijesti, buduÊi da je zbog opsega posla i sve manje radne snage, vrlo teπko oËekivati od novinara da jednoj temi posveti dulje od nekoliko sati, a kamoli dana. Novinari su sve ËeπÊe pretvoreni u radnike za onom poznatom Fordovom trakom na kojoj dnevno strpljivo slaæu po nekoliko tema, zbog Ëega dolazi do povrπnosti i Ëestih pogreπaka. Stoga je pitanje koliko uopÊe javnost moæe biti zadovoljna takvom obradom informacija, a niti kako bi PR-ovci u takvim okolnostima mogli kvalitetno pogurati priËe svojih klijenata. Kako su se poæalili mnogi agenti za odnose s javnoπÊu u Hrvatskoj, od kojih mnogi dolaze iz novinarstva, velik pad kvalitete novinarstva i novinara poËeo ih je sve viπe zabrinjavati jer im nekvaliteta i povrπnost u mnogoËemu oteæavaju posao i utjeËu na kvalitetno servisiranje vlastitih klijenata. “Globalni trend tabloidizacije to dokazuje. Kao i u naπoj struci, i u vaπoj postaje upitno pitanje edukacije onih koji misle da se bave tim poslovima. Kriza medija i novinarstva ogleda se ne viπe toliko u opÊoj financijskoj krizi medija, koliko u sveprisutnoj autocenzuri, kao posljednjoj fazi uruπavanja novinarstva kao struke”, upire prstom JakπiÊ u glavni problem novinarske struke koja zbog egzistencijalnog grËa sama sebe sve ËeπÊe cenzurira. Erozija novinarstva “Pad kvalitete novinarstva i novinara rezultat je sveprisutne gospodarske krize koja se direktno reflektira na radnu snagu i kvalitetu sadræaja, ali i manjka vremena za bavljenje ozbiljnijim temama. No, to je puno veÊi problem za druπtvo u cjelini i politiËki sustav, nego za PR agencije. Odnosima s javnoπÊu ne odgovara ta situacija te bi zajedno s medijima trebali graditi odnose temeljene na suradnji, a ne na skrivenim namjerama, i zajedno se truditi da zaustave pad kvalitete novinarske profesije kako bi se saËuvalo povjerenje publike u medijski sustav koji zauzvrat treba biti vjerodostojan, pouzdan i transparentan”, kaæe Medek. ViloviÊ istiËe da se erozija novinarstva dogaa svugdje, ali nigdje tako brzo i temeljito kao u Hrvatskoj. Smatra da je dobra vijest ako su PR-ovci pokazali zabrinutost zbog srozavanja kvalitete novinarstva. “Moæda je to poËetak bolje buduÊnosti. Sigurna sam da bi i novinari æeljeli raditi bolje novinarstvo. Bilo bi sjajno kada bi imali novine u kojima bi se teme mogle obraivati na jednoj ozbiljnijoj razini. Pitanje je samo koliko je PR i marketing doveo do ovakvog srozavanja novinarskih standarda, ali ako niπta drugo, barem se diæe svijest koliko je to dugoroËno bilo neodræivo za druπtvo u cjelini”, zakljuËuje ViloviÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 39 Vjesnikova arhiva Opet dostupna Mitski arhiv hrvatskog novinarstva - Vjesnikova zbirka novinskih isjeËaka, koju je desetljeÊima u pripremi svojih Ëlanaka koristilo na tisuÊe novinara, od sredine srpnja ponovno je dostupna svim korisnicima u Hrvatskom dræavnom arhivu u Zagrebu kao zbirka Vjesnikove novinske dokumentacije (VND) unutar arhivskog fonda Vjesnik - signature HR-HDA-2031. Bunkerirano blago To neprocjenjivo arhivsko blago - svojevrsni “internet prije interneta” - do 2007. bilo je smjeπteno u Vjesnikovu neboderu da bi ga se tada predalo na upravljanje Hini koja je dokumentaciju “bunkerirala” u spremiπta u Kerestincu tako da je hemeroteka (zbirka novinskih isjeËaka) veÊini novinara postala nedostupna - prvenstveno zbog suludo visokih cijena koriπtenja, komplicirane procedure i iznimno dugog Ëekanja. No, ono πto je najvaænije - izmjeπtanjem VND-a u Kerestinec u koriπtenju novinske dokumentacije viπe nije bio moguÊ izravan dodir novinara-istraæivaËa s kompletnom hemerotekom, jednom od najveÊih u JugoistoËnoj Europi, u kojoj je sadræano gotovo pola stoljeÊa kompletne novinske produkcije u Hrvatskoj. Skriveno od korisnika i gotovo nedostupno novinarima, to iznimno gradivo i kulturno dobro kao da je palo u zaborav iako je prije internetskog doba, kako je svojevremeno kolega Igor LasiÊ o tome pisao, Vjesnikova novinska dokumentacija bila najvaæniji alat kojim se “novinarski æivalj u glavnom gradu Hrvatske pripomagao u poslu”. Naime, za razliku od drugih arhivskih fondova koji su objavljena novinska izdanja Ëuvala u cjelovitim zbirkama, kao πto to radi Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, glavni izvor arhiviranog tiska bio je upravo VND. I drugi su stvarali sliËne “baze podataka”, primjerice VeËernji list, a kasnije i EPH, no Vjesnikova arhiva ipak je bila i joπ jest - nezamjenjiva. Prvenstveno zbog kvalitete i sveobuhvatnosti prikupljenog materijala jer se osim arhiviranja kompleta mnogih izdanja, ta novinska dokumentacija istiËe i specifiËnim i filigranskim sustavom klasificiranja razliËitih novinskih tekstova o nekoj temi, instituciji ili liËnosti objavljenih u razliËitim i ne samo hrvatskim novinama. Kronologija u registratorima Naravno, iza toga je stajao vrijedan trud dokumentalista koji su svakodnevno izrezivali novinske tekstove i spremali ih u posebno oznaËene registratore prema nizu razliËitih parametara, ukljuËivπi, naravno, abecedni red, kljuËne rijeËi, tematsko podruËje ili povijesno razdoblje. Bio je to zanimljiv, a Ëesto i mukotrpan posao. Princip je bio jednostavan - svakoga dana u redakciju bi dolazilo nekoliko primjeraka dnevnih i Vjesnikova hemeroteka s isjeËcima Ëlanaka iz novina, tjednika i Ëasopisa objavljivanih u Hrvatskoj i Jugoslaviji od 1964. do 2006. sadræi Ëak 680 duænih metara gradiva sloæenih u 6105 registratora NOVINAR BROJ 11-12/2013. 40 medijska scena Naime, osim periodiËkih izdanja. Dio pristiglog materijala odmah bi se novinar u rekordnom roku dobio registrator ili fascikl sa a dokumentalisti bi zapoËeli sistematizirati i zatraæenim novinskim isjeËcima ili uvezanim novinama. nemoguÊnosti uvezivao, izrezivati novinske tekstove koji se odnose na Ëetrnaest cjelina Izbor iz ponuenog materijala odmah se mogao i fotokopirati kvalitetnog - od ekonomije, preko religije do politike i druπtvenih po pristojnim cijenama. Ta se izvanredna usluga “starog” pretraæivanja uz fenomena. Svaki od njih bio je zaduæen za odreeni sektor i VND-a u reæiji Hine u posljednjih nekoliko godina pretvorila pomoÊ sve je izvanredno funkcioniralo. Bio je to ozbiljan posao do u grotesknu karikaturu. se jako dræalo jer je u vrijeme najveÊe Vjesnikove slave dokumentalista kojeg - sredinom 80-ih godina, u dokumentaciji Vjesnika radilo Preskupi tekstovi VND-a, zatraæeni Ëak 25 ljudi. Rezultat njihovog rada bio je impresivan jer Naime, osim nemoguÊnosti kvalitetnog pretraæivanja uz tekst iz novinske Vjesnikova hemeroteka s isjeËcima Ëlanaka iz novina, pomoÊ dokumentalista VND-a, zatraæeni tekst iz novinske dokumentacije tjednika i Ëasopisa objavljivanih u Hrvatskoj i Jugoslaviji od dokumentacije mogli ste dobiti, kao πto svjedoËe kolege, i do 2006. godine sadræi Ëak 680 duænih metara gradiva nakon gotovo dvadeset dana Ëekanja i intenzivne prepiske s mogli ste dobiti, 1964. sloæenih u 6105 registratora sloæenih po “sektorima” ili marketingom Hine. Pritom je i cijena bila paprena - primjerice kao πto svjedoËe tematskim cjelinama odnosno podcjelinama, a kao posebna jedan je kolega za CD sa “zapræenih” dvadesetak novinskih kolege, i nakon vrijednost istiËu se i fajlovi za oko 60.000 liËnosti o kojima se isjeËaka i iz samo jednog registratora morao platiti Ëak 1260,75 u Hrvatskoj i u bivπoj Jugoslaviji. Osim toga, u VND-u kuna ili kako je sam precizno izraËunao - Ëak 53 kune po gotovo dvadeset pisalo je sadræano i gotovo Ëetiri tisuÊe uveza novina - od ozbiljnog Ëlanku. SliËno iskustvo imao je i autor ovog teksta kada je od dana Ëekanja i i nekad utjecajnog Vjesnika, Vjesnika u srijedu, VeËernjeg lista Hine zatraæio preslik πest tekstova Veselka Tenæere objavljenih intenzivne i Jutarnjeg lista pa sve do Arene i Erotike. No, pojavom u Vjesniku 1978. i 1979. Godine, πto je Hina naplatila Ëak 161 prepiske s interneta - ali i sustavnim uniπtavanjem Vjesnika, opada i kunu ili ipak “skromnijih” 26,8 kuna po tekstu. Ta je cijena, za oËuvanjem i koriπtenjem novinske dokumentacije usporedbe radi, mnogo veÊa od godiπnje pretplate na koriπtenje marketingom interes pa u vrijeme odluke o izdvajanju dokumentacije iz Vjesnika usluga Hrvatskog dræavnog arhiva koja iznosi 100 kuna i gdje Hine. Pritom je i i njezinim pripajanjem Hini 2007. na prikupljanju novinskog registrator Vjesnikove novinske dokumentacije sa zatraæenim cijena bila gradiva radi joπ samo 14 zaposlenih. Napuπtanjem “koπnice” novinskim isjeËcima nakon narudæbe dobivate veÊ iduÊi dan. paprena - Vjesnika hemeroteka viπe nije razvijana, a njezina dostupnost Usto, taj se materijal moæe fotokopirati po razumnoj cijeni ili naplata koriπtenja postaje predmetom opravdanih kritika ga moæete kopirati i potpuno besplatno - odluËite li se novinske primjerice jedan izbog, kako mnogi kolege tvrde, katastrofalnog upravljanja u isjeËke, πto je dopuπteno, fotografirati mobitelom odnosno je kolega za CD reæiji bivπe uprave Hine. Nekada je arhiva bila dostupna fotoaparatom. No, iako su u Hini tvrdili da je njihova “paprena sa “zapræenih” svakom novinaru koji bi doπao u Vjesnikov neboder i, kako usluga” korisnicima bila samo privremena mjera do mnoge kolege prisjeÊaju, pristojno i donekle suvislo skeniranja i digitaliziranja cjelokupne Vjesnikova dvadesetak serastumaËio osoblju VND-a πto mu treba. Nakon toga svaki bi dokumentacije, taj se velik dræavni medijski plan, pokrenut novinskih isjeËaka i iz samo jednog Fotodokumentacija - simbol agonije Vjesnika registratora eu programima i aktivnostima za iduÊu godinu u Hrvatskom dræavnom arhivu jest i morao platiti Ëak M sreivanje i obrada - restauracija i skeniranje Vjesnikove fotodokumentacije, spaπene uoËi 1260,75 kuna ili raspada i nestanka lista Vjesnik proπle godine. Iako je taj iznimno vrijedan fond, po kako je sam sluæbenim zapisima, predao imatelj gradiva Narodne novine - Press.d.o.o - javna je tajna je ta dokumentacija spaπena intervencijom djelatnika Hrvatskog dræavnog arhiva koji precizno da su dokumentacijski potpuno nesreene fotografije traæili i nalazili po “zaboravljenim” izraËunao - Ëak ormarima, registratorima, kutijama i kuvertama, pa Ëak i razbacane po podovima koje je koristila redakcija tadaπnjeg Vjesnika. 53 kune po prostorija No, bez obzira na razliËite institucije koje su predale baπtinu bivπeg dræavnog lista, u Ëlanku Hrvatskom dræavnom arhivu novinsku i fotodokumentaciju Vjesnika smatraju jedinstvenim fondom. Kako saznajemo u HDA, veÊi im dio posla predstoji na fotodokumentaciji Vjesnika koja je potpuno neobraena i zahtijeva restauraciju jer postoji moguÊnost propadanja fotografija koje su se do primopredaje Ëuvale u neodgovarajuÊim uvjetima. Prema predajnoj dokumentaciji, procijenjeno je da je predano viπe od 350.000 fotografija, da bi se kasnije nakon preuzimanja taj broj procjenjivao na viπe od 500.000. Fotodokumentacija je u potpunosti nesreena i do njezina sreivanja u spremiπtu u Kerestincu nedostupna je javnosti. Isto kao i zbirka poslovne dokumentacija Vjesnika koja je tek u neznatnoj mjeri u posjedu HDA i koja bi mogla nekom istraæivaËu ponuditi zanimljive odgovore tko je sve odgovoran za propast i komadanje Vjesnika, nekadaπnjeg novinsko-izdavaËkog i tiskarskog diva koji je u trenucima najveÊe slave zapoπljavao gotovo 6000 ljudi. Ta je graa nestala u agoniji najveÊe novinsko-izdavaËke kuÊe u povijesti Hrvatske i, kako saznajemo, za njom HDA i dalje traga odlukom Sabora 2006., izjalovio ostavivπi mnoge dubioze. Konkretno, iako je za digitalizaciju Vjesnikove dokumentacije izdvojeno oko devet milijuna kuna, digitalizirano je manje od Ëetiri posto ukupnog gradiva, a djelatnici VND-a nastavili su raditi u projektu Media monitoringa, agencije za press clipping u sastavu Hine koja je stvorila milijunske gubitke. Digitalizirano tri posto “Spaπavao se Vjesnik, utapala Hina”, jetko je u Jutarnjem listu ovog ljeta poruËila Branka ValentiÊ, nova ravnateljica Hine, koja je na poËetku svog mandata ukinula Media monitoring i pokrenula primopredaju gradiva VND-a Hrvatskom dræavnom arhivu. O neslavnoj epizodi Hine u upravljanju dokumentacijom Vjesnika, sadaπnja ravnateljica poruËuje: “Procedura jest bila prespora, gradivo je bilo dislocirano, usluga se previπe plaÊala i zapravo se moæe reÊi da dokumentacija uopÊe nije funkcionirala. Digitalizirano je tri posto gradiva, novac se, oËito je, potroπio nenamjenski i to na projekt Media monitoringa, Uprava Hine je pozvala Dræavnu reviziju. Ne æelimo se igrati istraæitelja niti je to naπ posao. Ne znam zbog Ëega nitko to nije æelio istraæiti. Mi smo se, meutim, okrenuli otvaranju arhive za javnost i saniranju poslovanja Hine. U Hrvatski dræavni arhiv prebaËeno je πest djelatnika, dokumentalista iz Hine, sve ljudi koji su u Hinu doπli iz Vjesnika i koji su posljednjih godina radili na press clippingu, ali su dobro upoznati s Vjesnikovom hemerotekom, koji su zapravo sami stvarali. Cijeli taj transfer napravljen je u dobroj suradnji izmeu Hrvatskog dræavnog arhiva, Hine i Ministarstva kulture”, zakljuËuje ValentiÊ. S druge strane, i u Ministarstvu kulture smatraju to dobro obavljenim poslom kojim je, a kako istiËe pomoÊnik ministrice kulture Milan F. ÆivkoviÊ, odano “duæno poπtovanje prema neprocjenjivoj vrijednosti novinarske baπtine arhiva Vjesnika”. “Glavni, odnosno naËelni razlog za povjeravanje Vjesnikove novinske dokumentacije Hrvatskom dræavnom arhivu na Ëuvanje, digitalizaciju i posredovanje u javnom koriπtenju u tome je πto se, smatramo, Hina kao javna novinsko-izvjeπtajna agencija primarno treba baviti proizvodnjom medijskih sadræaja. Drugim rijeËima, Hinin posao su nove vijesti, a ne recikliranje “starih”. Vjesnikov arhiv cijelo to vrijeme leæi u skladiπtima Hrvatskog dræavnog arhiva u Kerestincu, i dalje u oËuvanom stanju, pa je i sama lokacija grae bila jedan od momenata pri odabiru HDA kao nove “adrese” novinarske baπtine”, zakljuËuje ÆivkoviÊ potvrdivπi i da su, tijekom transfera, dokumentalisti nekadaπnjeg Vjesnika, a zatim Hine, prije konaËnog smjeπtaja u HDA nakratko bili zaposleni i u dræavnoj upravi. “Premjeπteno ih je πest, oni su morali postati kratko zaposlenici Ministarstva, jer zakon ne omoguÊuje premjeπtaj iz jedne javne ustanove u drugu, nego iskljuËivo iz javne ustanove u tijelo dræavne uprave i obratno. Takvo rjeπenje, koje je u skladu sa zakonom, primijenjeno je kako bi se osiguralo da na obradi vrijedne Vjesnikove dokumentacije nastave raditi ljudi koji su je i stvorili. Deπa Kolar, Jasminka Cesar MiliËeviÊ, Anelka GrubiπiÊ »abo i drugi dokumentalisti NOVINAR BROJ 11-12/2013. 41 napamet znaju u kojem se od registratora nalazi koji novinski isjeËak”, zakljuËuje ÆivkoviÊ slaæuÊi se s tvrdnjama da dosad novinska dokumentacija nije bilo lako niti besplatno dostupna, a kamoli internetski pretraæiva. Izniman interes “Smatram da je u prvorazrednom javnom interesu da se zajedniËka novinarska baπtina πto prije digitalizira i besplatno dade na koriπtenje svakome. Hini to nije poπlo za rukom zbog krivog upravljanja, ali i zbog obustave financiranja. Cijela transakcija na relaciji Hina - Arhiv je i pokrenuta upravo zato da bi se digitalizacija nastavila, a Ministarstvo je financira s nekih 600.000 kuna godiπnje za plaÊe πest radnika. To su trenutaËne proraËunske moguÊnosti, a od HDA smo zatraæili plan digitalizacije iz kojeg Êemo vidjeti dinamiku oËekivanih rezultata. Nisam prevelik optimist u vezi takozvanih EUfondova, ali ako se za neπto u podruËju kulture doista moæe raËunati na ‘izvlaËenje europskih sredstava’, onda je to upravo digitalizacija baπtine”, zakljuËuje ÆivkoviÊ. O vrijednosti preuzetog fonda, kao i o planovima digitalizacije, oglasila se i ravnateljica Hrvatskog dræavnog arhiva Vlatka LemiÊ. “Velik je interes za koriπtenjem Vjesnikove dokumentacije koji je, vjerujem, nastao viπe usmenom predajom meu novinarima jer naπi ‘klasiËni’ korisnici arhivskog gradiva joπ nisu upoznati s dostupnoπÊu Vjesnikove dokumentacije. No, povratne informacije i komentari koje sam dobila od novinara i novih korisnika iznimno su pozitivni. Kad smo preuzeli taj fond, razgovarali smo, naravno, i o digitalizaciji koja je u nadleænosti Ministarstva kulture. Prijavili smo projekt digitalizacije za 2014. godinu, odnosno njegov nastavak, ali ne moæemo znati hoÊe li on biti i odobren. No, ako postoji velik interes za neko gradivo, to je svakako jedan od faktora u odreivanju prioriteta u naπem radu”, zakljuËuje LemiÊ. S druge strane, kako se saznaje od KorisniËke sluæbe HDA, za fond Vjesnik postoji velik interes novinara i od srpnja je tridesetak kolega zatraæilo viπe od 180 registratora s odreenim temama i osobnim fajlovima. Njihove su reakcije iznimno pozitivne. “U novinskom arhivu smjeπtenom na dnu Vjesnikova nebodera provodili smo sate. Recimo, kad bi trebalo napisati tekst o liku koji se naglo obogatio u 90-tima. Naæalost, u to pljaËkaπko doba nije bilo interneta, pa na webu nisu ostali zabiljeæeni detalji o privatizaciji. Zato su nas vrijedne djelatnice Vjesnikova arhiva, izmeu ostaloga, zasipale fajlovima o tzv. kontroverznim poduzetnicima, s nizom tekstova o tome kako su dizali menadæerske kredite, kupovali podcijenjene tvrtke i potom ih pljaËkali. Kad je arhiv predan Hini, par godina ga nismo koristili jer je postao suludo skup, a materijale se Ëekalo danima, ponekad i tjednima. Sada je opet sve u redu Vjesnikova dokumentacija ponovno je brzo dostupna i to po razumnoj cijeni, a za dobar tekst izrezan iz starih novina nije problem potegnuti do zgrade Dræavnog arhiva, gdje se sada nalazi”, poruka je kolege Saπe Paparele, ujedno i vrijedan novinarski opis znaËaja Vjesnikove dokumentacije neprocjenjivog arhivskog blaga koji je napokon ponovno dostupno njegovim stvarateljima, prije svega - novinarima “Glavni, odnosno naËelni razlog za povjeravanje Vjesnikove novinske dokumentacije Hrvatskom dræavnom arhivu na Ëuvanje, digitalizaciju i posredovanje u javnom koriπtenju u tome je πto se, smatramo, Hina kao javna novinskoizvjeπtajna agencija primarno treba baviti proizvodnjom medijskih sadræaja. Drugim rijeËima, Hinin posao su nove vijesti, a ne recikliranje starih”, zakljuËuje Milan F. ÆivkoviÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 42 Piπe Franjo Toth medijska scena Dok struka smiπlja πto bi s internetom, portali skupljaju klikove O internetskom novinarstvu malo je struËnih tekstava, o njegovim problemima rijetko se raspravlja; osim kad ga optuæuju za netoËno prenoπenje informacija i banaliziranje sadræaja Petsto πesnaest milijuna devetsto devedeset πest tisuÊa Ëetiristo osamdeset pet. 516.996.485. Broj je to “pageviewa”, ili jezikom tiska, novinskih stranica koliko ih se u listopadu “prelistalo” na osam vodeÊih internetskih portala koji proizvode novinski sadræaj. Na svaki od njih, dnevno, tijekom radnog tjedna, dolazi izmeu tristo i petsto tisuÊa pojedinaËnih posjetitelja. Jezikom tiska, to je tiraæa za koju bi novinski izdavaËi danas prodali duπu vragu. Iako je informiranje putem interneta veÊ dugo najnormalnija stvar veÊini graana, struËna javnost joπ nije sigurna πto bi s tim medijem. O njemu se rijetko moæe proËitati struËan domaÊi tekst, o njegovim problemima rijetko se raspravlja. Osim kad ga optuæuju za netoËno prenoπenje informacija i banaliziranje sadræaja, te kad je krivac za uniπtavanje tiskanog novinarstva i krau sadræaja. Ipak, prije dvije godine novinar portala Index.hr Ilko »imiÊ proglaπen je najboljim istraæivaËkim novinarom. Ove godine na sveËanoj dodjeli HND-ovih nagrada za novinarsku izvrsnost pojavila se i nova kategorija - internet novinar. Prva nagrada za internet novinarstvo predana je Ani BenaËiÊ i Jeleni ©imac s portala Net.hr. Njihova urednica je Tina LakiÊ, dugogodiπnja novinarka Jutarnjeg lista i Business.hr-a. S jezika tiska na jezik interneta preπla je 2009. godine. Adrenalinska zabava “Kad bih rezimirala, rekla bih da je sreÊa πto mi oni koji su me pozvali da ureujem vijesti na Net.hr-u nisu baπ do u detalje rekli πto sve to podrazumijeva i koja je razina oËekivanja. Mislila bih da ja to ne mogu i prevarila bih se. Sve se to brzo savlada i poËne ludi adrenalin i zabava koju NOVINAR BROJ 11-12/2013. 43 od medija jedino internet danas moæe pruæiti u toj mjeri.” Prvi izazov s kojim se susrela svakako je, kaæe, tehniËke prirode jer se od novinara i urednika na internetu oËekuje puno veÊa razina tehniËkih znanja. “No, ta prepreka je brzo savladana zahvaljujuÊi kolegama koje su svesrdno pomagale dok nisam pohvatala konce. Moæda je najveÊi izazov bio brzina jer, za razliku od tiskanog medija, na internetu sve mora biti odmah i sad”, pojaπnjava LakiÊ. No, tvrdi da bitnih razlika πto se profesionalnih standarda tiËe izmeu tiska i interneta nema. “U oba se medija morate dræati osnovnih novinarskih postavki poput onih da svaka vijest treba sadræavati odgovore na standardnih pet pitanja, imati obje strane, biti potkrijepljena dokumentima, citatima i sliËno.” Ipak, dodaje sljedeÊe: “Velika je razlika u selekciji glavnih priËa. U tisku se glavna priËa, ona koja nosi taj broj i naslovnicu, odreuje tako da bude dovoljno jaka i jedinstvena kako bi izdræala 24 sata. Na internetu se sve mijenja iz minute u minutu, jedna priËa smjenjuje drugu, a rijetko koja traje 24 sata ili duæe.” Æestoko odgovara na tvrdnju da internet uniπtava novine. Novinari tiskanih medija trebali bi viπe raditi na obogaÊivanju vijesti dodatnim sadræajima, analizama, primjerima iz drugih zemalja… Protjerane “sijede glave” “Tu, meutim, dolazimo do dubljeg problema domaÊeg novinarstva. Vlasnici medija su, u silnoj æelji da za πto manje novca ostvare profit, iz novina uglavnom protjerali ‘sijede glave’, starije, iskusnije i samim tim skuplje novinare i urednike koji su u stanju na zreliji naËin promiπljati sadræaj i dati mu dodanu vrijednost. Postavlja se pitanje, dakle, tko Êe stvarati i osmiπljavati sadræaje za koje Êe Ëitatelji svakog dana na kiosku biti spremni izdvojiti 7 kuna? Vjerujem da bi, kada bi se radila ozbiljna analiza prosjeËne starosti novinara/ urednika u hrvatskim dnevnim novinama, te taj podatak usporedio s europskim statistikama, Hrvatska bila u vrhu po mladosti kadra. Mladi kolege imaju prednosti jer su angaæirani, æeljni napretka i dokazivanja, ali iskustvo i akumulirano znanje nose svoje i bez toga se teπko moæe ozbiljno raditi.” Ni jedne sijede vlasi nema Matej LonËariÊ, producent novih medija i dnevni urednik na Dnevnik.hr-u. NetipiËan po svim standardima novinarstva staroga kova. Ovog inæenjera elektrotehnike sreli smo na terenu, πto je prava rijetkost za jednog urednika. Radio je “live stream” ili izravni prijenos slijetanja Antonova 225 na Pleso. »ekajuÊi na slijetanje, putem mobitela ureivao je portal. “Mobitel gasim jedino kada sam u avionu, ali i to uskoro viπe neÊu trebati. Jednom se Ëak dogodilo da sam bio u kinu kad se poËela odvijati izvanredna situacija, naravno javio sam se na poziv, otiπao iz kina i doπao na posao. To su rijetke situacije, ali u svima nama koji volimo ovaj posao tada se javi poseban adrenalin, koje je neobjaπnjiv onima koji ga nisu iskusili”, o svojoj zaljubljenosti u novinarski posao govori LonËariÊ. “Na teren izlazim kod svakog veÊeg dogaaja, kad radim live stream za naπ portal. Glavni motiv mi je osjetiti vijest iz Postavlja se pitanje, dakle, tko Êe stvarati i osmiπljavati sadræaje za koje Êe Ëitatelji svakog dana na kiosku biti spremni izdvojiti 7 kuna? Vjerujem da bi, kada bi se radila ozbiljna analiza prosjeËne starosti novinara/ urednika u hrvatskim dnevnim novinama, te taj podatak usporedio s europskim statistikama, Hrvatska bila u vrhu po mladosti kadra. Mladi kolege imaju prednosti jer su angaæirani, æeljni napretka i dokazivanja, ali iskustvo i akumulirano znanje nose svoje i bez toga se teπko moæe ozbiljno raditi NOVINAR BROJ 11-12/2013. 44 medijska scena “Vikendom prve ruke. Teren je mjesto gdje se ostvaruju kontakti, ali i i iz dana u dan im nudite trivijalnosti jer to vole Ëitati, onda iskustva. Tako se lakπe razumije i novinare i snimatelje se statistika moæe pretvoriti u loπ alat. Nije stvar u alatu, nego deæuram 10 sati, nova kada su oni na terenu, a vi u redakciji, a doe li do problema u onome tko ga dræi u rukama”, jasna je Tina LakiÊ. radim na BoæiÊ i na terenu, efikasnije komunicirate.” “Statistike su te koje potvruju da se posao kvalitetno radi. I LonËariÊ tvrdi da osnovni postulati novinarstva vrijede i Svakodnevno iskustvo pokazuje da su istraæivaËke priËe, na Novu godinu, u njegovoj redakciji, brzini objave tekstova usprkos. kvalitetni intervjui, kolumne lica Nove TV redovito najËitaniji a kad ih pitam za “NajveÊi problem svake internet redakcije jest brzina koja novinarski uraci na portalu. Naravno, internet je mjeπavina ugovor, kaæu - moæe dovesti do greπke. Bitno je potrebu da informaciju svega, pa tako i neke nevjerojatne videosnimke, pojave i priËe nema πanse... provjerite iz viπe izvora pretpostaviti æelji da neπto prvi objavite. imaju dobru posjeÊenost. Ali ljudi to traæe jer se, izmeu u redakciji se Ëvrsto dræimo pravila da vijest mora imati ostalog, æele i zabaviti”, kaæe nam Matej LonËariÊ. Nema vremena, Mi barem tri izvora, ako toga nema - ne objavljujemo.” nema novca, Standardi novinarstva tako su ostali u biti isti, ali su Utrka za klikovima tehnike bitno drukËije. Svaka ozbiljna internetska redakcija Profesor novinarstva na VeleuËiliπtu Vern i jedan od prvih Ëesto me sram ima alate koji prate statistiku svih objavljenih Ëlanaka u internetskih novinara i urednika u Hrvatskoj, Stanislav Bender tekstova koje realnom vremenu. To daje moguÊnost urednicima da smatra da “zloupotreba” statistika vodi internetsko novinarstavim na por- mijenjaju opremu Ëlanka, mjenjaju fotografije ili naslove. stvo u krivom smjeru. “Ako moæeπ pobijediti Google Analytics (alat za praÊenje tal”, tvrdi U svakom trenutku se zna koliko se koji tekst Ëita. Tu dolazimo do pitanja koje postavljaju mnogi novinari i urednici, posjeÊenosti portala, op.a), osvojit Êeπ svijet”, tako otprilike internetski tradicionalnih, “ozbiljnih” medija - ureuju li portal urednici glasi novi credo koji su usvojili online izdavaËi. Pageview je honorarac koji je ili statistike? Podilaze li portali svojim Ëitateljima? postao simbolom svega πto je poπlo po zlu s digitalnim medijima. Broj stranica zatraæenih od servera nije jedini æelio ostati Statistika nije jedini kriterij kriterij, ali sva metrika (statistika) moæe se svesti na to jer anoniman “StatistiËki podaci o Ëitanosti svakog pojedinog teksta u izdavaËi i oglaπivaËi imaju tendenciju gravitirati prema ovom realnom vremenu vrlo su koristan uredniËki alat, ali i alat koji treba koristiti umjereno. Statistika svakako ne smije biti jedini kriterij plasmana teksta na naslovnici portala. Feedback je koristan jer svaka izmjena naslova ili noseÊe fotografije jasno pokazuje jeste li na dobrom putu i jeste li pogodili koji kut gledanja na problem najviπe zanima Ëitatelje. No, zna biti i pomalo obeshrabrujuÊa jer shvatite da su ljudi skloniji trivijalnim stvarima nego problemima koji ih stvarno muËe, poput broja nezaposlenih, pada BDPa, krize u zdravstvu. Ako to shvatite kao poticaj da pronaete naËin da Ëitatelje privuËete i zainteresirate za ozbiljan sadræaj, onda je statistika koristan alat. Ako, pak, podlegnete defetizmu pokazatelju jer im on izgleda kao jedina mjera uspjeha. To s druge strane stvara “pageview novinarstvo”, utrku za klikovima, pseudovijesti, jeftini senzacionalizam, kiË, pa Ëak i odreenu vrst demagogije. Bilo da su statistike odraz kvalitete posla ili vode u senzacionalizam i kiË, one su priliËno egzaktne i jasne. To su brojke koje se nude oglaπivaËima. Internet je besplatni medij, koji je i prije ove krize imao problema kako osmisliti poslovni model koji bi bio odræiv. Kako klikove pretvoriti u novac, zna Sanda LonËar, Ëlanica Uprave Styrije za digitalne operacije u Hrvatskoj. Od deset najposjeÊenijih portala u Hrvatskoj njihova su tri. UnatoË krizi, oni ulaæu znatna financijska sredstva u svoje proizvode. Njihove redakcije meu posljednjima su u Hrvatskoj koje joπ zapoπljavaju internet novinare. “Tajna je u kontinuiranom razvoju - Styria je krenula od jednih novina, a danas ima troje dnevnih novina, tridesetak ostalih izdanja, veliki online portfelj, TV produkciju i izuzetno mnogo ostalih projekata. Takav sustav otporniji je na negativne træiπne trendove, no moæda je najvaæniji faktor Ëinjenica da je Styria reinvestirala sve πto je zaradila u Hrvatskoj u daljnji razvoj poslovanja. Dio Styrijine strategije jest razvoj digitalnog dijela poslovanja i svi vodeÊi ljudi u kompaniji odgovorno stoje iza tog smjera i snaæno ga podræavaju u implementaciji. Ne gradimo paralelne digitalne strukture nego kontinuirano radimo na tome da pomirimo staro i novo, print i digitalne timove jer su oni komplementarni i jedino zajedno mogu dati odliËne rezultate. Nismo fiksirani na sebe i svoje ego tripove, fokusirani smo na træiπte, Ëitatelje i klijente. Odgovaramo na pitanja kako Ëitateljima moæemo biti korisni i zanimljivi te poslovnim klijentima pomoÊi u ostvarenju njihovih rezultata”, pojaπnjava nam Sanda. Banneri (oglasi na portalima, nekad na fiksnim mjestima, a nekad “πetaju” ili se πire stranicom) i dalje su glavni izvor prihoda za internetske redakcije. Postoji li alternativa? Druga strana priËe “Oglaπavanje je primarni izvor prihoda i vjerujem da Êe i ostati tako. Na naπem træiπtu je udio online oglaπavanja i dalje vrlo skroman i postoji neiskoriπteni potencijal rasta. Taj rast se neÊe dogoditi sam od sebe, mediji trebaju biti proaktivni i dokazivati klijentima da je oglaπavanje na internetu uËinkovito. VeËernji list, 24sata i Poslovni dnevnik imaju takav pristup i on donosi rezultate.” PrimjeÊuje i da je usprkos brojnim portalima i æestokoj konkurenciji sadræaj svih portala uglavnom sliËan. “TrenutaËno je meu top 10 portala u Hrvatskoj 8 news portala i Ëesto Êete na njima pronaÊi vrlo sliËnu ponudu. Ne postoji dublja segmentacija ponude portala prema ciljnim skupinama, interesima ili kategoriji (redakcijski sadræaj, community, igre). Træiπte, po meni, treba raznolikost ponude portala i dobru segmentaciju.” Cijelu svoju novinarsku karijeru proveo je po internet redakcijama. Uvjet za iskreni razgovor bila je anonimnost. Ima stalan posao i kredit. Bez posla moæe ostati sutra, kredit Êe tu biti joπ dvadeset godina. “Viπe se ni ne sjeÊam kako sam zamiπljao da Êe izgledati bavljenje novinarstvom - moæda sam mislilo da Êe biti korisnije i angaæiranije. RadeÊi na internetu, nemaπ kontakta s ljudima, ne baviπ se nijednom priËom ni sektorom pozorno, viπe (ili samo) se baviπ statistikom i tehniËkim dijelom posla. U radnom danu preneseπ ili prevedeπ desetak Ëlanaka, ponekad okreneπ koji broj telefona - to s vremenom postaje rutinski posao koji i ne zahtijeva previπe truda. Najgore trenutke stresa proæivljavaπ kad se natjeËeπ s konkurencijom u minutu, pa nemaπ vremena za provjeru informacija, za minutu razmiπljanja o tome πto se dogaa. Za autorske Ëlanke nemaπ vremena, a kad ih radiπ, obavljaπ upite iskljuËivo telefonom ili mailom. Na teren ideπ samo da bi uæivo, u sekundu, javljao πto se dogaa i tko πto govori. U svakom NOVINAR BROJ 11-12/2013. 45 sluËaju, nije baπ posao kojim se æelim baviti ubuduÊe. To nuæno ne znaËi odustajanje od interneta (πtoviπe, internet je jedna od boljih platformi, nema ograniËenja u naËinu prenoπenja informacije, u duæini teksta...), ali znaËi mijenjanje smjera od sumanutog tipkanja prema kvalitetnijem sadræaju. No, za to trebaju veÊe redakcije i veÊi budæeti, a to je, bojim se, nama daleko…” Kao i u svakoj redakciji, tako i su u internetskoj honorarci na dnu “hranidbenog lanca”. Jedan od njih, koji Êe uskoro napuniti prvo desetljeÊe rada bez ugovora o radu, ponudio nam je svoje vienje posla u internetskoj redakciji. Anonimno naravno. “Radiπ na Novu godinu, na BoæiÊ, onda ‘æicaπ’ svoj slobodni dan. Kada sam deæuran vikendom, radim deset sati. Pauza mi je pola sata, da mogu otiÊi do toaleta i neπto pojesti. I tako iz mjeseca u mjesec. A kada ih pitam za stalni ugovor, odgovor je uvijek isti - nema πanse. To je najveÊi problem i zato ne vidim nikakvu buduÊnost u ovom poslu. Ne radim autorske tekstove, za to jednostavno nemam vremena. Nema dovoljno ljudi. Svi æele πto viπe, za πto manje novca. Mislio sam da Êe biti drukËije, da Êu imati prilike za razvoj. Jednom kad shvatiπ da prilike nema - onda se prepustiπ. I ‘πtancaπ’. »esto me sram tekstova koje stavljam na portal. Ne znam jesu li urednici svjesni kakvo ‘smeÊe’ puπtaju Ëitateljima, ne znam je li i njih sram. I zaπto to rade. Kada priËam s prijateljima koji ne rade u medijima, kaæu mi da ne vjeruju portalima. I da ih podcjenjujemo. Ako je tekst pun tipfelera, ako su tri od pet informacija krive, kako da nam vjeruju?! PriËa o djetetu s Ëetiri glave vaænija je od novog zakona o radu. Ne razumijem to.” Dobro novinarstvo koπta Umjesto zakljuËka, jer pravog zakljuËa i nemam, jer niti su sve redakcije iste, niti su svi urednici, novinari i vlasnici medija isti, ponudit Êu vam joπ jednu priËu s interneta. Svoju. Po internetskim redakcijama radim od 2006. godine. U radnoj knjiæici mi piπe da sam snimatelj, ali zapravo sam i montaæer i fotograf i novinar i sve πto treba. Ponekad sve u isto vrijeme. Tada rezultati znaju biti, u najmanju ruku, upitne kvalitete. I prije krize na internetu nije bilo velikog novca, od klikova se uvijek teπko æivjelo. A svako dobro novinarstvo koπta, pa tako i na internetu. Jeftinije je neku starletu poslati u kupaonicu s mobitelom, nego novinara na teren po priËu. Restrukturiran sam nekoliko puta. I fleksibiliziran, optimiziran i reorganiiran. Svaki put sam sve bliæi danu kada neÊu moÊi plaÊati raËune. A primat Êu plaÊu i imati posao. Dok i ja jednog dana ne odem u “rezaliπte”. Kada pacijent dolazi lijeËniku po pomoÊ, njega ne treba biti briga kako taj lijeËnik æivi, dobiva li plaÊu. Duænost je lijeËnika da pomogne, uvijek i svakome. Duænost novinara je takoer da pomogne. Trebamo πtititi najslabije, uvijek imati vremena za njihove priËe. Trebamo juriπati na najveÊe i najmoÊnije kad svi drugi odustanu, trebamo im postavljati pitanja na koja ne æele odgovoriti. Trebamo biti moralni i hrabri. Trebamo voljeti svoj posao. Naπe Ëitatelje ne treba biti briga kako æivimo. Mi smo tu radi njih, da ih informiramo, pomognemo, zabavimo, obrazujemo… No, naæalost, kad pogledam sebe i svoje kolege, sve manje vidim novinare, a sve viπe samo oËajne ljude. I to je stvar koja povezuje tiskano i internetsko novinarstvo Viπe se ni ne sjeÊam kako sam zamiπljao da Êe izgledati bavljenje novinarstvom moæda sam mislilo da Êe biti korisnije i angaæiranije. RadeÊi na internetu, nemaπ kontakta s ljudima, ne baviπ se nijednom priËom ni sektorom pozorno, viπe (ili samo) se baviπ statistikom i tehniËkim dijelom posla. U radnom danu preneseπ ili prevedeπ desetak Ëlanaka, ponekad okreneπ koji broj telefona - to s vremenom postaje rutinski posao koji i ne zahtijeva previπe truda. Najgore trenutke stresa proæivljavaπ kad se natjeËeπ s konkurencijom u minutu, pa nemaπ vremena za provjeru informacija, za minutu razmiπljanja o tome πto se dogaa NOVINAR BROJ 11-12/2013. 46 Piπe Damir PetranoviÊ medijska scena Cenzura i STav “Sama Cenzura i nastala je iz iskrenog poriva za slobodom u medijskom Neprofitni mediji novi su hrvatski hit, pogotovo otkako je prostoru bez formalno socijaldemokratska vlada odluËila financirati ih iz proraËuna i tako ublaæiti posljedice svog fatalnog cenzure, a mrvicama nesnalaæenja na ukupnoj medijskoj sceni: s po nekoliko gotovo sav novac stotina tisuÊa kuna efikasno se zaËepe gladna novinarska usta, koristili smo za i to prije svega ona koja imaju neugodnu naviku propitkivati plaÊanje prostora pogodovanje velikim izdavaËima ili, recimo, gotovo tragiËno srozavanja i profesionalnih i materijalnih prava na televizijama ignoriranje novinara vulgaris. Neprofitni mediji u pravilu su internetski koje su nas portali, a internetski portali - opÊepoznata je stvar - nemaju pristale komercijalni potencijal i za ozbiljniju ulogu na sceni treba emitirati”, kaæe im pozadinska podrπka. “DesniËarski” sajtovi skupljaju lovu modelu uobiËajenom za duet HDZ-a i Crkve, oni koje Eugen JakovËiÊ po oznaËavamo kao “mainstream” siπu lovu korporacija ili gazda zainteresiranih za svoj specifiËni ekonomski interes, a “ljeviËarski” - oni koje Êe se opisati kao graanski projekti s misijom zaπtite ljudskih prava i sloboda, ravnopravnosti, antidiskriminacije i sliËnih teoretskih vrijednosti - mahom su na dræavnoj sisi. Ili su, opÊenito, spretno uglavljeni u tokove kojima iz raznih natjeËaja, fondova i fundacija pristiæe sasvim solidan novac. Preklapanje Êelija Takvi, dakle u pravom smislu rijeËi neprofitni mediji, zbilja nemaju dublji interes osim “poticanja promiπljanja”, “πirenja vidika” i “stvaranja boljeg druπtva” - a nije nevaæno da se, kaæemo, usput i osigura egzistencija barem dijelu novinara pometenih u brutalnoj akciji ËiπÊenja hrvatskog novinarstva od kritiËki raspoloæenih pojedinaca, onih koji nisu pokazali sklonost uklopiti se u korporativni “work flow” pa su bili prisiljeni “potraæiti nove æivotne izazove”. Meka je, naravno, Zagreb, gdje su se grupirale stotine Êelija koje se Ëesto meusobno preklapaju, pa u simpatiËnoj simbiozi nevladinih udruga, slobodnomisleÊih aktivista, prisilno rashodovanih novinara i promuÊurnih teoretiËara, koji su se u stvarnom æivotu uspjeli spojiti na neki od tokova dræavnog proraËuna, nastaju - “medijski projekti”. Kakvi su, takvi su - a jednom rijeËju mogli bi se opisati kao “angaæirani” - no nekakvu ravnoteæu u medijskom prostoru uspijevaju odræati. Barem dok je ove vlade. Zanimljiv je ipak sluËaj Grada Splita, valjda jedinoga u dræavi gdje se iz gradskog proraËuna ne izdvaja doslovce ni jedna jedina kuna za medije: Ëak je i Milan BandiÊ bio dovoljno pametan pa razdijelio sitniπ lokalnim portalima, ali i onim nacionalnima koji su imali nezgodan obiËaj Ëesto ga spominjati u negativnom kontekstu. U drugom hrvatskom gradu po veliËini, medijskom tamnom vilajetu, novinari su prisiljeni kupiti mrvice koje im pruæe zagrebaËke kolege svjesni da bi, ipak, barem kakvim prilogom iz “provincije” trebali anulirati primjedbe da ne vide dalje od Cvjetnoga trga. A baπ Split je, recimo, ne tako davno predstavljao meku nezavisnog (ali i vrlo angaæiranog) novinarstva: stavimo li na stranu sluËaj Slobodne Dalmacije, gdje se borba za slobodu medija vodila doslovce do trenutka kada su isukane puπke, kao i Feral Tribune i njegovo ustrajno æivciranje histeriËnog dræavotvornog mainstreama devedesetih, na televizijskoj sceni postojala je Cenzura. Sjetit Êe se neπto stariji, premda sama emisija i danas formalno postoji: bila je sredina devedesetih, a u gotovo potpuno zamraËenom televizijskom eteru jednom tjedno, petkom, javljao se Eugen JakovËiÊ. U oËajnim produkcijskim uvjetima, s nekvalitetnom slikom i upravo bijednim tonom, jednosatne emisije ugostile bi kakvog opozicijskog politiËara ili hrabrijeg HDZ-ovca koji bi bio spreman stati na puπkomet neugodnih i provokativnih, iz danaπnje perspektive sasvim logiËnih i razumnih pitanja. Za mali prostor novinarske slobode poπteno se trebalo boriti i izboriti, ali je pobjeda samim time bila znatno slaa: zbog gotovo gerilskog imidæa Cenzura je postajala sve utjecajnija, a sve viπe malih lokalnih televizijskih postaja - jednako siromaπnih i prestraπenih - ustupalo joj je prostor u eteru. Dolazak demokratske vlasti doËekan je s upravo sjajnim imidæem. Novinarstvo iz “πugavog studija na kraju grada” Stvar s JakovËiÊem klapala je joπ gotovo osam godina, sve tamo do kraja 2008., premda Êemo se teπko prisjetiti neËeg upeËatljivog iz tog razdoblja. Malo, pomalo oËito se dogaao i koncepcijski razlaz, pa je dotadaπnji frontmen uskoro digao sidro i zaplovio bespuÊima hrvatskih i balkanskih NGO-a, dok je u Splitu ostala ekipa koja Êe se sve spretnije izmicala iz medijskih i gurala u aktivistiËke vode. “Otiπao sam jer sam smatrao da vrijednosti civilnog druπtva treba zagovarati iskljuËivo kroz medijske projekte. Sama Cenzura i nastala je iz iskrenog poriva za slobodom u medijskom prostoru bez cenzure, a gotovo sav novac koristili smo za plaÊanje prostora na televizijama koje su nas pristale emitirati. U jednoj fazi nakon izbora 2000. preoblikovali smo se u ‘udrugu za promociju medijskih sloboda’, ali u fazi nakon toga nisam se sloæio s novom koncepcijom. Jednostavno, smatrao sam da se Cenzura ne bi trebala πiriti bez granica na podruËja poput diskriminacije, korupcije, prava æena i sliËno, koliko god taj angaæman bio vrijedan iz koristan. Iz moje perspektive, moglo se organizirati stotinu okruglih stolova - ali televizijska emisija je televizijska emisija”, kaæe JakovËiÊ. “Volio bih da se iπlo dalje i tom smjeru i da se ojaËala produkcija jer emisija danas izgleda jednako kao u moje doba, kada smo pokazali da se dobro novinarstvo moæe raditi u πugavom studiju na kraju grada, u doslovce bijednim uvjetima. Split s nama i Feral Tribuneom tada je pruæao nadu. Cenzura je dana sve samo ne utjecajan medijski projekt i æao mi je πto je taj aspekt rada udruge oslabio - koliko god su, ponavljam, ostale aktivnosti znaËajne i pohvalne”, dodaje JakovËiÊ. KritiËna masa “Nisam imao namjeru otiÊi, ali unutar udruge stvorila se kritiËna masa ljudi koji su imali malo veze s novinarstvom, ali su znali naËin funkcioniranja nevladinih udruga”, zakljuËuje. U toj “kritiËnoj masi”, istina, bilo je i osoba koje su zajedno s JakovËiÊem od poËetka radili na Cenzuri, no tim se u meuvremenu πirio do danaπnjih 12 zaposlenih i nekoliko desetaka vanjskih suradnika i partnerskih udruga. “Eugen JakovËiÊ bio je vidljivo lice Cenzure, ali iza njega je i tada stajao tim, od kojega je dio i danas u ovdje”, objaπnjava Æeljana BuntiÊ-PejakoviÊ, izvrπna direktorica udruge koja se sada formalno naziva “Cenzura plus”. “PoËetkom i sredinom dvijetisuÊitih, kada smo uvidjeli da su prava manjina - konkretno, srpske manjine - izaπla iz fokusa javnosti, procijenjeno je da bi se prostor djelovanja trebalo proπiriti na druge diskriminirane skupine. Ne treba se truditi sliËiti mainstreamu, nego progovarati analitiËki i kritiËno, pa kroz nove informacije pruæiti graanima priliku za obrazovanje i promjenu dugoroËnih stavova”, kaæe BuntiÊ-PejakoviÊ. “Nije baπ da smo zanemarili medijski aspekt: emisija Cenzura joπ se emitira, imamo produkciju radijskih emisija na nekoliko postaja, a tu je i novi internetski portal”, dodaje, objaπnjavajuÊi da se polje djelovanja udruge zbilja drastiËno proπirilo - od voenja kampanja protiv diskriminacije, preko antikoruptivnih aktivnosti koje obuhvaÊaju brojne programe poput monitoringa javne uprave, pa sve do akcija za edukaciju æena u Lici kroz programe socijalnog poduzetniπtva. Ipak, internetski portal STav - pokrenut poËetkom studenoga - zaintrigirao je javnost i podsjetio na slavne NOVINAR BROJ 11-12/2013. 47 dane Cenzure: radi se o projektu koji se idealno uklopio u trendove neprofitnih medija spomenutih na poËetku teksta, pa nema sumnje da Êe specifiËnom kombinacijom novinarstva i aktivizma dodatno podebljati proraËun udruge, koja i inaËe iz raznih izvora godiπnje uspije skupiti respektabilnih tri milijuna kuna. STav je od samog poËetka jasan, prepoznatljiv i artikuliran, a u prvim tjednima djelovanja idealno se uklopio u opÊu atmosferu u dræavi - stotine tekstova ispisane su o referendumu o ustavnoj definiciji braka i Æeljki MarkiÊ, puæuÊoj faπizaciji druπtva, a naπlo se i zgodnih propitkivanja besramnog politiËkog kadroviranja lokalne vlasti u Splitu. Uglavnom, sve skupa idealno se uklopilo u program rada same udruge. Objektivno novinarstvo - floskula “Ideja je ponuditi splitskom i dalmatinskom Ëitateljskom prostoru urbani, informativni i kritiËki portal, a s poveÊanjem kapaciteta nastojat Êemo pratiti i zbivanja u javnim upravama ovog podruËja te tako graanima ponuditi materijal s kojim Êe lakπe sudjelovati u odluËivanju”, objaπnjava izvrπna direktorica, pa na naπe pitanje o specifiËnoj mjeπavini aktivizma i novinarske struke, odgovara: “I novinarstvo bi trebalo biti angaæirano, iako se Ëesto pita treba li se zauzimati otvoreni stav. Mi smo jasni: promiËemo opÊe dobro”, kaæe BuntiÊ-PejakoviÊ, koju smo zamolili i za objaπnjenje uvodnog obrazloæenja redakcije STav-a da se “neÊe skrivati iza floskule o objektivnom novinarstvu”: “Ne vjerujem da takvo πto uopÊe postoji!” Sa sreÊom, ali o tom stavu moglo bi se diskutirati... “Mi smo jasni: promiËemo opÊe dobro. STav se neÊe skrivati iza floskule o objektivnom novinarstvu. Ne vjerujem da takvo πto i postoji”, istiËe Æeljana BuntiÊPejakoviÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 48 Piπe Ozren Podnar medijska scena Kako Êe se porezne novosti odraziti na poslovanje novinara Zbrka oko izmjena Zakona zastraπujuÊe, jer su sugerirale da bi pojedina bruto naknada za jednak neto koπtala isplatitelja dvadesetak posto viπe nego u 2013. Razumije se da bi veÊina isplatitelja u tom sluËaju prebacila porezno optereÊenje na svog suradnika tako πto bi mu i dalje plaÊala jednak bruto, ali manji neto, jer bi mu veÊi dio bruta pojeo porez i prirez. Neki bi isplatitelji vrlo vaænim suradnicima moæda i izaπli u susret i nastavili im plaÊati jednak neto, dok bi neki vjerojatno preπli na dobre stare isplate na crno. No, niπta se od ovog neÊe dogoditi. Jednostavno, u izmjenama se ne spominju Ël. 32. st. 4. i 5. niti Ël. 48. Zakona o porezu na dohodak, koji jedini reguliraju tu materiju. Svaka pojedinaËna isplata autorske naknade, odnosno kolokvijalno “honorara”, i dalje Êe se oporezivati stopom od 25 posto i eventualnim prirezom i to na osnovicu dobivenu umanjivanjem bruta za 30 posto pauπalnih izdataka. Obaveza prijave svih dohodaka Objava navodno konaËnog teksta prijedloga izmjena Zakona o porezu na dohodak uznemirila je brojne graane, iako je Vlada u senzacionalnom zaokretu naknadno vratila stvari na poËetak. ZnaËajne - i nepovoljne promjene zapravo dolaze 2015. posredstvom novog Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a pogodit Êe sve fiziËke osobe obveznike tog poreza. ©to se tiËe promjena u Zakonu o porezu na dohodak, one su se trebale odnositi na primitke iz kategorije drugog dohotka (Ël. 32. Zakona), u koju spadaju autorske naknade. Na te naknade, koje naπ narod naziva honorarima, otpada znaËajan dio prihoda novinara izvan radnog odnosa N ovinari koji rade kao vanjski suradnici nakladnika uglavnom naplaÊuju naknade za ustupanje autorskih prava. Isto Ëine i prevoditelji, karikaturisti, autori kriæaljki i drugi pojedinci koji nisu zaposleni kod dotiËnog nakladnika (ali mogu biti u radnom odnosu kod drugog poslodavca, bio on nakladnik ili ne). Promjene se ne odnose na plaÊu, odnosno dohodak od nesamostalnog rada, niti dohodak od samostalne djelatnosti novinara koji je upisan u Registar poreznih obveznika. »itatelji hrvatskih tiskovina uplaπili su se zbog napisa Ëiji su autori tvrdili da Êe se od 1. sijeËnja 2014. autorske naknade oporezovati stopom od 40 posto uz eventualni prirez, πto bi bilo za 15 posto viπe od dosadaπnje stope od 25 posto (plus prirez). Vrlo je neobiËno da je nekoliko novina objavilo takvu dezinformaciju, jer takva promjena nije predviena u konaËnom tekstu izmjena Zakona. Tablice u kojima su simulirani izraËuni autorskih naknada za 2014. izgledale su Promjena za 2014. zapravo se trebala sastojati od povratka obaveze prijavljivanja primitaka iz kategorije drugog dohotka, dakle i autorskih naknada. Ta je obaveza ukinuta 2010., moæda zato πto su mnogi Ëlanovi proπlog saziva Sabora bili primatelji izdaπnih naknada iz klase drugog dohotka, pa su toj okolnosti prilagodili porezne propise. Sve do zadnjeg trena, izgledalo je da Êe obveznici koji su primili autorske naknade i druge srodne primitke morati uvrstiti te primitke u godiπnju poreznu prijavu. Bilo je zamiπljeno da Êe to prvi puta morati uËiniti do kraja veljaËe 2015. za 2014. Pribrajanje autorskih naknada poveÊalo bi obvezniku poreznu osnovicu pa bi ona nekima preπla granicu od 105.600 kn, od koje se naplaÊuje godiπnji porez od 40 posto. Dakle, oni koji bi zbog autorskih naknada uπli u najviπi porezni razred imali bi i relativno viπu poreznu obavezu, jer bi im porezni predujam koji im budu uplaÊivali isplatitelji (spomenutih 25 posto plus prirez) bio manji od stope koja vrijedi za najviπi porezni razred. Tko bi bio na gubitku? Nije to tako straπno, jer ta se poveÊana porezna obaveza imala ticati samo onog dijela dohotka koji prelazi limit od 105.600 kn. Primjerice, tko u 2014. ostvari oporezivi dohodak od 150.000 kn, zakoraËio bi za 44.400 kn u najviπi porezni razred, na koji se primjenjuje stopa 40 posto. BuduÊi da isplatitelji pri svakoj isplati naknade uplaÊuju poreznoj upravi po 25 posto (plus prirez), nastao bi “minus” od 15 posto, koji bi morao nadoknaditi sam obveznik po rjeπenju Porezne uprave. Nije moguÊe ustvrditi da zbog tog minusa primatelji autorskih naknada ne bi ostvarili nikakav povrat poreza, jer to ovisi o mnogim elementima poreznog statusa, koji variraju od pojedinca do pojedinca. Nepovoljne su se promjene ticale samo onih novinara koji solidno zarauju, pa bi im stoga one neπto lakπe pale. Nevjerojatno, tek πto su zainteresirani graani shvatili πto im donose porezne promjene, Vlada je odustala od obveznog podnoπenja godiπnje porezne prijave za porezne obveznike koji su tijekom poreznog razdoblja NOVINAR BROJ 11-12/2013. 49 ostvarili drugi dohodak! Vlada je s telefonske sjednice 2. prosinca uputila amandmane na KonaËni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, promijenivπi Ëlanke 4.,5., 10. i 12. toga prijedloga! Tako je konaËna verzija prijedloga dobila - joπ konaËniju. Naæalost, bilo bi bolje da je Vlada odustala od neËeg drugog. Prijetnja se zove PDV VeÊi Êe problemi od 2015. nastupiti za novinare (i sve druge fiziËke osobe) koji su obveznici poreza na dodanu vrijednost. Od 1. sijeËnja 2015. stupa na snagu odredba Zakona o porezu na dodanu vrijednost po kojoj i fiziËke osobe moraju plaÊati PDV po izdanim raËunima, a ne viπe po naplaÊenim naknadama. Ministar obrta i poduzetniπtva Gordan Maras bio je gorljivo protiv ovog LiniÊevog napada na fiziËke osobe, no otkad je krajem svibnja Zakon izglasan naglo je utihnuo.Ova promjena zahvaÊa sve novinare-obveznike PDV-a, neovisno o tome jesu li slobodni novinari upisani u RPO ili prodaju autorska prava kao graani. Od 2015., novinar-obveznik PDVa izdat Êe nakladniku raËun s naznaËenim PDV-om u zakonski predvienom roku. Potom Êe, opet u propisanom roku, morati uplatiti iznos PDV-a u dræavni proraËun NEOVISNO o tome je li mu nakladnik platio zaraËunatu naknadu! BuduÊi da mnogi nakladnici plaÊaju neredovito, a neki ne plaÊaju uopÊe, dio novinara-obveznika PDV-a, kao i drugih fiziËkih osoba koje su obveznici ovog poreza, financirat Êe dræavni proraËun iz svog dæepa. Istina je da ista pravila vrijede i za pravne osobe, odnosno poduzeÊa, ali velike institucije imaju izuzetno djelotvorne mehanizme provoenja ovrhe. To znadu stotine tisuÊa graana koji nisu platili neki od raËuna velikih dobavljaËa. Slobodnim novinarima preostat Êe da sudskim putem utjeruju neplaÊene naknade, πto je u okvirima hrvatskog pravosua muËan i neizvjestan posao. Porez iz vlastitog dæepa NajtragiËnija od svega je Ëinjenica da Êe i nakladnik koji novinaru nije platio naknadu sasvim legalno odbiti pretporez po primljenom raËunu i tako umanjiti svoju poreznu obvezu prema dræavi. Time Êe biti na dvostrukom dobitku, baπ kao πto Êe neplaÊeni novinar biti na dvostrukom gubitku: neÊe primiti naknadu za obavljeni posao, a morat Êe dræavi podmiriti obavezu koju je preuzeo samim tim πto je - obavio posao. MoguÊa rjeπenja? Oni koji zarauju manje od 230.000 kn bruto od samostalnih djelatnosti neka ne ulaze u sustav PDV-a, a ako veÊ jesu u njemu, neka izau Ëim za to steknu uvjete (neka pitaju svog referenta kad se smiju ispisati). A dok su u sustavu PDV-a, neka paze s kakvim nakladnikom ulaze u poslovni odnos i neka izdaju fakture zadnji dan zakonski propisanog roka. Jedini obveznici PDV-a kojima Êe se isplatiti pravilo o plaÊanju PDV-a po izdanom raËunu su oni koji Êe jako puno troπiti u poslovne svrhe, pa Êe smjeti odbiti jako puno pretporeza i moæda Ëak zavrπiti u plusu. No, jasno je da nitko ne moæe duæe vrijeme troπiti viπe nego πto zarauje pa se nove odredbe Zakona mogu isplatiti samo kratkoroËno i to samo dijelu obveznika Porezne stope i razredi Podsjetimo na porezne razrede i stope s kojima se oporezuje dohodak u pojedinom razredu. • Godiπnji bruto dohodak od 26.400 kn oporezuje se stopom od 12 posto. • Dohodak izmeu 26.400 i 105.600 kn oporezuje se stopom od 25 posto. • Dohodak koji prelazi 105.600 kn oporezuje se stopom od 40 posto Kako Êe se obraËunavati honorari PojedinaËne isplate autorskih naknada obavljat Êe se i nadalje jednako kao i u 2013. Meutim, od veljaËe 2015. svi Êe obveznici u sklopu godiπnje prijave za 2014. morati navoditi i autorske naknade, πto Êe nekima uveÊati godiπnju poreznu obavezu. Obaveza prijave tiËe se svih dohodaka koje su pisci Zakona zbirno nazvali “drugim dohotkom”. Po Ëlanku 32. Zakona o porezu na dohodak, u drugi dohodak spadaju naknade za autorska djela (dakle, i honorari za autorske Ëlanke novinara), primici Ëlanova nadzornih odbora, konzultanata, prevoditelja, tumaËa, sudskih vjeπtaka, akvizitera, sportaπa i drugo NOVINAR BROJ 11-12/2013. 50 Novinari i film medijska scena Piπu: Mario VrandeËiÊ i Neven Leskovar Novinari na filmu su vrlo privlaËna tema, a podjednako su prikazani u dobrom i loπem svjetlu. ©to se tiËe stvarnosti ta profesija se percipirana sve negativnije, πto potvruju brojna istraæivanja po kojima je ugled novinara spao na nikad niæe grane. Profesorica sa zagrebaËkog Fakulteta politiËkih znanosti (FPZ) Marijana Grbeπa smatra da je reprezentacija novinara u filmovima i serijama pozitivnija nego li njihov stvarni javni imidæ na koji, u velikoj mjeri, utjeËe stvarno medijsko okruæenje. Neromantizirana slika PrivlaËan materijal za filmske stvaraoce Filmski kritiËar s Hrvatskog radija Ivan ÆakniÊ napominje da se generalno pozicija novinara, poglavito u zapadnoj kinematografiji, tijekom godina mijenjala. Smatra da se to Ëak odvijalo u izravnoj vezi s vjerom u demokratski sustav. No, kako je danaπnja demokracija postala vrlo suspektna i naπla se u procjepu izmeu neoliberalnog kapitalizma i slobode koje je sve manje, novinari su postali demokratski fikus pa se Ëini da ih ni filmski autori ne uzimaju previπe ozbiljno U tom smislu, kazala je Grbeπa, percepcija novinara u posljednjih dvadesetak godina sigurno se globalno bitno promijenila, ali se ona svakako razlikuje od dræave do dræave, ovisno o specifiËnostima nacionalnog medijskog okruæenja. “HoÊu reÊi, dræave koje imaju Guardian ili New York Times vjerojatno mogu raËunati i na bolji javni rejting novinara nego Hrvatska u kojoj su medijski i novinarski standardi æalosno niski. Novinare se danas ËeπÊe percipira kao ciniËne, neurotiËne i dekadentne pojedince koji bi se prodali za mrvicu ekskluzive i senzacije”, kaæe Grbeπa. Takav filmski opis novinara, dodaje, prikazan je u liku Daniela Ferbea u skandinavskoj seriji Most koju smo mogli pratiti i kod nas posljednjih tjedana. Njoj prva asocijacija na filmsku reprezentaciju novinara i dalje predstavlja Hoffmanovo i Redfordovo utjelovljenje Woodwarda i Bernsteina u filmu “Svi predsjednikovi ljudi” snimljen prema knjizi protagonista flafere Watergate«, no smatra da se javna slika novinara danas bitno odmaknula od te romantizirane slike boraca za pravdu koji ne posustaju ni pred Ëim. No, i motivacija studenata koji upisuju novinarstvo bitno je drukËija danas nego prije dvadesetak godina kad su upisivali novinarstvo inspirirani likovima, poput Woodwarda i Bernsteina ili ratnim reporterima. “Meutim, danas je za njih novinarstvo dobrim dijelom seksi zanimanje koje u sebi sadræi dozu glamura i uzbuenja koje je manje herojske, a viπe estradne prirode”, dodaje Grbeπa. Dræi da televizija kao medij i televizijski novinari imaju jako vaænu ulogu u kreiranju takve javne slike novinara, puno vaæniju od samih filmova i serija. “Iako se filmska slika novinara bitno promijenila, na πto su utjecale promjene u stvarnom globalnom medijskom okruæenju, vjerujem da je joπ puno pozitivnija od ‘stvarne’ slike.” Izgubljeni ugled StruËnjakinja za medije Zrinjka Peruπko smatra da, bez obzira na sve te promjene, na studiju novinarstva na Fakultetu politiËkih znanosti i dalje imaju znatno viπe zainteresiranih kandidata nego πto mogu primiti studenata. “Takvi trendovi sliËni su i u drugim zapadnim zemljama”, istiËe Peruπko i dodaje da se uloga novinara mijenja ne samo zbog politiËkih okolnosti, poput demokratizacije i novih oËekivanja, nego i zbog tehnoloπkih promjena i novih komunikacijskih praksi ‘onih koje smo nekada zvali publikom. - Tako se i percepcija novinara mijenja, zakljuËila je Peruπko. Filmski kritiËar s Hrvatskog radija Ivan ÆakniÊ napominje da se generalno pozicija novinara, poglavito u zapadnoj kinematografiji, tijekom godina mijenjala. Smatra da se to Ëak odvijalo u izravnoj vezi s vjerom u demokratski sustav. No, kako je danaπnja demokracija postala vrlo suspektna i naπla se u procjepu izmeu neoliberalnog kapitalizma i slobode koje je sve manje, novinari su postali demokratski fikus pa se Ëini da ih ni filmski autori ne uzimaju previπe ozbiljno.Dojam veÊine kritiËara s kojima su razgovarali autori ovog teksta pokazuje da su novinari loπije percipirani u stvarnosti nego u filmovima.Filmski kritiËar i knjiæevnik Damir RadiÊ takoer smatra da su novinari loπije percipirani u javnosti. S njime se slaæe i ÆakniÊ, koji kaæe da su novinari definitivno loπije percipirani u javnosti nego u filmu. Naime, film je ipak umjetniËka kategorija i ne pripada podruËju javnosti koliko god ovisio o broju gledatelja. Novinari su, pak, dio te javnosti pa tu dolazi do svojevrsnog unutarnjeg konflikta, smatra ÆakniÊ. “Da se sad snimi na stotine filmova koji bi negativno kontekstualizirali novinarsku profesiju, to i dalje ne bi bilo niπta prema animozitetu javnosti prema novinarima kao dijelu te javnosti. Barem je takav sluËaj kod nas”, rekao je ÆakniÊ. Za razliku od njih, povjesniËar filma Daniel RafaeliÊ smatra da trenutaËno na obje strane vlada ravnovjesje i da se rijetko pronalazi dobar i iskren prikaz novinara na filmu. Iako su novinari Ëesto omraæeni, oni su u svjetskoj kinematografiji izuzetno privlaËan materijal za filmske stvaraoce koji su o njima snimili viπe od 2200 filmova. Tijekom povijesti kroz film su uglavnom prikazivani ekstremno. Kao πto ih u stvarnom æivotu neki vole, a neki mrze, i u filmovima ih se s jedne strane doæivljava seksi i glamurozno, a s druge prezreno i ljigavo. O toj svojevrsnoj kulturnoj shizofreniji pisao je i sociolog medija Brian McNair u knjizi “Novinari u filmu: heroji i zlikovci” (Journalists in Film: Heroes and Villains, 2009.) u kojoj istraæuje percepciju novinara kroz prizmu filma, jednog od kljuËnih obrazaca u masovnoj popularnoj kulturi. Novinari u razliËitim ulogama OslanjajuÊi se na povijest kinematografije od 1930., McNair na primjeru 2165 filmova istraæuje prikaz njihove uloge u liberalnim demokratskim druπtvima. Kad govori o herojskom prikazivanju novinara u filmu, McNair ih dijeli na principijelne Ëuvare demokracije, neustraπive svjedoke, junakinje-novinarke koje se kroz profesiju bore i za poboljπanje uloge æena u druπtvu, te na novinare-pisce s umjetniËkim pretenzijama. U negativnom svjetlu novinari znaju biti prikazani kao manipulatori istine, krivotvoritelji Ëinjenica, greπnici pokajnici, lupeæi, prevaranti ili PR-ovci koji stvaraju i uniπtavaju tue karijere, Ëak i æivote. Za razliku od svjetske kinematografije, napose ameriËke, hrvatski kritiËari smatraju da se o bilo kakvom statusu novinara u hrvatskim i exjugoslavenskim filmovima gotovo ne moæe govoriti jer je takvih filmova jako malo. “OËito, filmskim autorima novinari kao ‘druπtvenopolitiËki radnici’ u vrijeme socijalizma nisu bili pretjerano zanimljivi, 90-ih se samostalna hrvatska kinematografija nije NOVINAR BROJ 11-12/2013. 51 “Dræave koje imaju Guardian ili New York Times vjerojatno mogu raËunati i na bolji javni rejting novinara nego Hrvatska u kojoj su medijski i novinarski standardi æalosno niski. Novinare se danas ËeπÊe percipira kao ciniËne, neurotiËne i dekadentne pojedince koji bi se prodali za mrvicu ekskluzive i senzacije”, kaæe profesorica Marijana Grbeπa NOVINAR BROJ 11-12/2013. 52 medijska scena reagiranje PovjesniËar filma bavila niËim, pa tako ni novinarima, a i u novije vrijeme koji tematizira novinarstvo na filmu - “Svi predsjednikovi se ne pojavljuju u hrvatskim filmovima ili se ljudi” (1976.). S druge strane, Woody Allen je nedavno u Daniel RafaeliÊ novinari “Rimu s ljubavlju”, u jednoj epizodi, oznaËio novinare kao pojavljuju tek pauπalno kao epizodisti”, kaæe ÆakniÊ. smatra da se Izdvojio je klasik Fadila HadæiÊa “Novinar” s Radom izuzetne negativce koji od obiËnih ljudi nastoje stvoriti heroje, rijetko pronalazi ©erbedæijom. Izuzetak je, smatra, i serija “PoËivali u miru” a onda ih ispljunu i u potrazi za “reality-showom”. Njegov dobar i iskren u kojoj je glavni lik televizijska novinarka koja istraæuje tajne apsolutni favorit su “Svi predsjednikovi ljudi” Alana J. Pakule zatvora. Novinarska profesija, po njemu, nije koji smatra najozbiljnijim filmom o novinarskom poslu. Od prikaz novinara bivπeg zanimljiva ni filmskim autorima u regiji, dok je situacija svjeæijih filmova naveo je joπ “Laku noÊ i sretno” Georgea na filmu. Iako su neπto bolja s dokumentarcima. Novinari su u filmovima su i Clooneyja. Zanimljiva je, kaæe ÆakniÊ, i komedija “Beskrajan novinari Ëesto po RadiÊevim rijeËima prikazani na dva krajnja naËina. Kao dan” s Billom Murrayjem u ulozi televizijskog reportera. Ne borci za istinu po svaku cijenu, koji su Ëak spremni treba zaboraviti, kaæe, da je, primjerice, i Supermen u obiËnom omraæeni, oni su moralni riskirati vlastiti æivot, ili pak kao beskrupulozni lovci na æivotu bio novinar. RafaeliÊ smatra da su novinari apsolutni u svjetskoj senzacionalizam i po cijenu uniπtavanja tuih æivota. pozitivci ako ih npr. glume Robert Redford i Dustin Hoffmann kinematografiji u filmu “Svi predsjednikovi ljudi”, u kojem Woodward i Bernstein razotkrivaju Nixonove kriminalne radnje, dok su Morski pas, πarmer i poπtenjak izuzetno kada doslovno uniπtavaju ljudske (filmske) sudbine Novinare se u filmu, smatra RadiÊ, osim na ta dva krajnja privlaËan naËina, uvjetno reËeno, prikazuje i u realistiËnoj formi negativci poput paparazza u “Diani” (2013.). materijal za svakodnevnog æivota u kojoj su novinari “ljudi poput nas”. filmske stvaraoce Nije rijetkost, dodaje, da se kombiniraju prvi i drugi modus, Filmska zanovijetala U stranim filmovima novinari su, od poËetka kinemakoji su o njima pa je junak spoj novinarskog morskog psa, ali na πarmerski naËin, i dubinskog poπtenjaka koji u njemu na posljetku tografije, bili zanovijetala koja nahrupe na glavnog junaka snimili viπe od prevlada. ÆakniÊ, koji smatra da status novinara u svjetskoj ili junakinju u, naravno, najgorem trenutku. No, kao likovi 2200 filmova kinematografiji varira od negativno-karikaturalnog do ipak su profilirani iznimno ljudski. Za njega je ozbiljan prikaz pozitivno-herojskog, iznio je dva recentna primjera iza kojeg stoje poznati filmski autori. U filmu “Frost/Nixon” Rona Howarda nedavno preminuli novinar David Frost prikazan je kao ultimativni pozitivac koji je bivπeg ameriËkog predsjednika Richarda Nixona ozbiljnoπÊu pristupa doveo do Ëina pokajanja. Taj je film, napominje ÆakniÊ, nastao prema istinitom dogaaju te je smjeπten u sedamdesete godine kad je novinarska profesija - oËito zasluæeno - bila pozitivno percipirana. Uostalom, dodao je, 70-ih je snimljen i najznaËajniji film Izbor 20 filmova o novinarima koji se Ëesto pojavljuju na top listama It Happened One Night (1934) Frank Capra - Dogodilo se jedne noÊi Foreign Correspondent (1940) Alfred Hitchcock - Strani dopisnik His Girl Friday (1940) Howard Hawks - Njegova djevojka Petko Citizen Kane (1941) Orson Welles - Graanin Kane Meet John Doe (1941) Frank Capra - Upoznajte Johna Doea The Big Carnival (1951) Billy Wilder - As u rukavu Parallax View (1974) Alan J. Pakula - Ubojice i svjedoci Professione: reporter (1975) Michelangelo Antonioni - Zanimanje: reporter All the President’s Men (1976) Alan J. Pakula - Svi predsjednikovi ljudi Absence of Malice (1981) Sydney Pollack - Bez pakosti Year of Living Dangerously (1982) Peter Weir - Godina opasnog æivljenja Killing Fields (1984) Roland Joffé - Polja smrti Groundhog Day (1993) Harold Ramis - Beskrajni dan The Pelican Brief (1994) Alan J. Pakula - SlluËaj pelikan Fear and Loathing in Las Vegas (1998) Terry Gilliam - Strah i prezir u Las Vegasu The Insider (1999) Michael Mann - Probuena savjest Almost famous (2000) Cameron Crowe - Korak do slave Shattered Glass (2003) Billy Ray - Razbijeno staklo Good Night, and Good Luck (2005) George Cooney - Laku noÊ i sretno Frost/ Nixon (2008) Ron Howard - Frost/Nixon istraæivaËkog novinarstva dao je Orson Welles u filmu “Graanin Kane” (1941.) u kojem je novinarstvo prikazano kao plemenita struka koja je jedina sposobna doÊi do prave istine koju tajkuni i politiËki moÊnici skrivaju godinama. RafaeliÊ smatra da je Welles, koji je i sam Ëesto radio kao novinar, time odao moæda najveÊu poËast profesiji. Kao film koji se kvalitetno napajao Wellesovim predloπkom RafaeliÊ istiËe i “Batman se vraÊa” (1992.) u kojem Tim Burton upozorava na relativitet istinitog izvjeπtavanja medija povezanih s politiËkim podzemljem. ÆakniÊ dræi da se pitanje je li novinarski posao prikazan istinito ili stvarnosno na filmu, moæe postaviti i za bilo koju drugu profesiju. “Onoliko koliko je film pomno napravljen, koliko su njegovi autori duboko zaËeprkali po temi, toliko je i novinarska profesija prikazana stvarno”, rekao je ÆakniÊ. RafaeliÊ smatra da se percepcija novinara u stvarnom æivotu razlikuje od percepcije reæisera. Novinari, kaæe, zbog srozavanja struke i æutila, nemaju viπe druπtveni status koji, najveÊim dijelom, zasluæuju. U usporedbi s redateljima njih se danas najËeπÊe percipira kao plaÊenike velikih i tajnih korporacija. O toj je borbi govorio film “Muπkarci koji mrze æene” (2011.) snimljen po prvom romanu trilogije “Millennium” ©veanina Stiega Larssona. RadiÊ kaæe da je razlog loπe percepcije novinara u stvarnom æivotu to πto je veÊina danaπnjih hrvatskih novinara radikalno slabo obrazovana. Od filmova s novinarima u bitnim ulogama kojih se prisjetio najdraæi mu je “Dogodilo se jedne noÊi” (1934.) Franka Capre. Filmski teoretiËar i kritiËar Hrvoje TurkoviÊ smatra da filmovi nisu “krivi” za loπu percepciju novinara jer oni mnogo slabije utjeËu na to od televizije i interneta. Televizija sa svojim serijama o redakcijama i novinarima, odnosno o politici u kojoj i novinari igraju neku ulogu, ima veÊe πanse utjecati na percepciju o novinarima, nego film, dodaje NOVINAR BROJ 11-12/2013. 53 Denis Kuljiπ Vaæno je da se novinari zaposle U proπlom broju Novinara objavili ste Ëlanak Damira PetranoviÊa pod naslovom “Hrvatskoj ne treba joπ jedna Nova TV niti RTL”. Autor teksta podræao je odluku VijeÊa za elektronske medije da poniπti natjeËaj za dodjelu nacionalne koncesije za komercijalni tv-kanal osloboen nakon gaπenja Kapital Networka. Piπe kako ne moæe sa sigurnoπÊu govoriti o razlozima te odluke buduÊi da VijeÊe “ne dopuπta otkrivanje sadræaja ponuda na neuspjelim natjeËajima”. No, ipak je neπto uspio - nesluæbeno - doznati pa zakljuËuje da je odluka bila opravdana jer “dobili bismo joπ jednu televiziju nalik Novoj i RTL-u, samo neπto siromaπniju”. »injenica da VijeÊe skriva sadræaj javnih koncesijskih ponuda sramotna je po sebi i protivna naËelu transparentnog rada javnih ustanova - javnost se stoga ne moæe osvjedoËiti o Ëemu je zapravo rijeË, nego se informacije diseminiraju preko “novinara od povjerenja” te spinaju u skladu s interesima politiËkog centra moÊi koji dirigira i VijeÊem i novinarima koji su se naπli u nezavidnoj poziciji ovisnosti o politiËkim operativcima. GrËka televizijska kuÊa Antena na ovom je natjeËaju ponudila investiciju od dvadeset do trideset milijuna eura u hrvatski audiovizualni sektor. Bez obzira na to bi li njihov program donio kakvo poboljπanje, podizanje razine komercijalne tv-produkcije, tu bi se zaposlilo 100-200 ljudi, novinara i drugih medijskih profesionalaca (na burzi ima 700 novinara, a svake godine joπ ih toliko u Hrvatskoj upiπe studij novinarstva). Gledatelji bi, pak, pored Ëetiri postojeÊa komercijalna kanala dviju televizija potpuno besplatno mogli gledati i peti u izdanju treÊe. To bi pojaËalo konkurenciju i moæda poveÊalo kvalitetu. Moæda i ne bi, pa ako su se skrbni Ëlanovi VijeÊa toliko bojali da Êe ulazak na scenu velike grËke medijske korporacije, koja takoer proizvodi glazbu, filmove i knjige (a njen vlasnik takoer posjeduje cijelu flotu supertankera), negativno djelovati na tankoÊutnog hrvatskog gledatelja, mogli su koncesiju dati nezavisnoj tv-kuÊi NeT koja se takoer prijavila na natjeËaj. Kako veÊ dugo emitira program na zagrebaËkoj periferiji te prima i neki sponzorski novac iz gradskog proraËuna, javni je interes za njihovu djelatnost, Ëini se, verificiran. Netovci bi valjda zaposlili dvadeset ili trideset ljudi, ali ako se VijeÊu iz nekoga razloga ni njihova programska osnova nije svidjela, iako je dobila podrπku Hrvatskog druπtva dramskih umjetnika i Hrvatske glazbene Podizanje razine komercijalne tv-produkcije, tu bi se zaposlilo 100-200 ljudi, novinara i drugih medijskih profesionalaca (na burzi ima 700 novinara, a svake godine joπ ih toliko u Hrvatskoj upiπe studij novinarstva) NOVINAR BROJ 11-12/2013. 54 Naravno, ne bi bilo u interesu sadaπnje Vlade da se sad pojavi novi koncesionar kojeg ona ne moæe kontrolirati onako kako moæe utjecati na ostale komercijalne televizije dok ih πtiti od konkurencije ovom odlukom πto ju je donijelo VijeÊe koje ona posredno i neposredno kontrolira kao i sva sliËna “nezavisna” vijeÊa, gdje se uhljebljuju ljudi bliski reæimu. ©toviπe, posluπan vijeÊnik tu moæe izbjeÊi plaÊanje poreza. Sve je kao u Sanaderovo doba reagiranje unije (glumci i muzikaπi ponadali su se kakvom angaæmanu), mogli su koncesiju dodijeliti ezoteriËnom splitskom Kanalu 5, pa bi se barem moglo reÊi da eksperimentiraju s “decentralizacijskom” medijskom politikom, a na novom bi se kanalu tada uposlilo recimo pet ili deset nezaposlenih splitskih novinara. No, Ëlanovi VijeÊa odluËili su drukËije. Na njihovu Ëelu stoji sam veliki Zdenko Ljevak, gotovo sedamdesetogodiπnjak, krepak gospodin, vlasnik knjiæare na glavnom zagrebaËkom trgu steËene u privatizaciji poduzeÊa Naprijed, gdje je u socijalizmu bio direktor. Ljevak ne radi u VijeÊu volonterski. Prima plaÊu od gotovo trideset tisuÊa kuna brutto, a joπ se ne namjerava umiroviti. Predsjednik je Zajednice nakladnika iako je njegova tvrtka poznata upravo po tome πto jako teπko isplaÊuje novac izdavaËima. Bio je dioniËar te predsjednik nadzornog odbora tvornice Badel dok firma nije propala, pa ju je preuzela i sanirala dræava. Ljevka je na poziciju u tijela koje nadziru televizije doveo joπ RaËanov ministar kulture TonËi VujiÊ, koji je i sam imao razliËite nakladniËke interese. Ljevak se pokazao korisnim svim reæimima te prosperira i danas buduÊi da je valjda nezamjenjiv. A probrana skupina njegovih vijeÊnika, odnedavno je bila silno pojaËana provladinim kadrovima imenovanim po aktualnoj vlasti, preko Ministarstva kulture. Ti ljudi ranije su veÊinom radili na Radiju 101, nisu baπ poznati novinari ili struËnjaci, ali ako im je Ljevak πef, zaπto bi oni sami morali biti bolje kvalificirani za materiju koju reguliraju na podjednako visokim plaÊama kakve danas u Hrvatskoj isplaÊuje samo dræava? VijeÊe je u svakom sluËaju odluËilo natjeËaj naprosto poniπtiti, ali kako im pravila koje su sami donijeli izriËito zabranjuju da svoje odluke tumaËe, nisu morali obnarodovati zaπto su to uËinili. No, tim ljudima zaposlenost u privatnom sektoru nije prioritet. Oni rade za dræavu, za Ministarstvo kulture i, Ëini se, za interese onih koji Ministarstvom upravljaju. Njihove motive pokuπava opravdati novinar Damir PetranoviÊ upravo i to baπ u listu novinarske asocijacije ispunjenom Ëlancima u kojima se ljudi æale na besposlicu i male plaÊe u postojeÊim medijskim tvrtkama, koje se ne boje da Êe im ljudi pobjeÊi nekamo drugamo, jer dok je ove Vlade, neÊe biti novih medja, osim “neprofitnih”, dakle onih kojima novac daju direktno Vlada i njeno Ministarstvo kulture. Tog novca uskoro viπe neÊe biti jer Êe javni sektor doæivjeti kolaps buduÊi da je budæet nemoguÊe zakrpati, a onda Êe biti kasno da se pojave poduzetnici koji bi neπto riskirali da pokrenu djelatnost od kojih novinari æive. Naravno, ne bi bilo u interesu sadaπnje Vlade da se sad pojavi novi koncesionar kojeg ona ne moæe kontrolirati onako kako moæe utjecati na ostale komercijalne televizije dok ih πtiti od konkurencije ovom odlukom πto ju je donijelo VijeÊe koje ona posredno i neposredno kontrolira kao i sva sliËna “nezavisna” vijeÊa, gdje se uhljebljuju ljudi bliski reæimu. ©toviπe, posluπan vijeÊnik tu moæe izbjeÊi plaÊanje poreza. Sve je kao u Sanaderovo doba. Ali, æalosno je da Vladu od odgovornosti za ovakve makinacije nauËene od najprljavijih igraËa prethodne korumpirane garniture πtiti upravo pripadnik staleæa koji Êe od te odluke pretrpjeti najveÊu πtetu Hrvatsko novinarsko druπtvo ukljuËilo se u javnu raspravu o Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je zakljuËena sredinom studenoga. HND je tijekom nekoliko zadnjih godina organizirao viπe javnih skupova i okupio mnogo znanstvenih novinara i znanstvenika sklonih popularizaciji znanosti kako bi potaknuo vaænost medija u promicanju znanosti i odsutnost osmiπljenog pristupa veÊeg dijela medija znanstvenim informacijama. Saæetak stavova iznesenih na tim dogaajima primijenjen je na Ëitanje Strategije i upuÊen predlagaËima kao kritika i nadopuna njezina teksta. Okvir za strategiju izradilo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti te akademskom zajednicom u svibnju 2012. godine kao smjernice za izradu Strategije. Posebni savjetnik predsjednika Vlade za znanost Neven Budak, predstavio je Strategiju istaknuvπi njezine glavne principe: poseban javni interes obrazovanja i znanosti, koncept cjeloæivotnog uËenja, fleksibilnost i prilagodljivost sustava te autonomiju i odgovornost. Hrvatska, ako æeli biti socijalna dræava, mora svakom pojedincu omoguÊiti dostupno kvalitetno obrazovanje i Hrvatsko druπtvo mora imati koristi od svojih znanstvenika, Ëija znanost mora biti vrhunska i kompetitivna u svjetskim razmjerima, rekao je Budak. “Ovo je dugoroËna strategija, svaka odluka mora biti dobro promiπljena, mora biti zasnovana na toËnim pokazateljima. Sve ono πto se predvidi za provedbu, mora biti dobro pripremljeno”, rekao je Budak na predstavljanju Strategije. iz rada HND-a NOVINAR BROJ 11-12/2013. 55 Primjedbe HND-a na Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije Primjedbe HND-a KljuËna opÊa primjedba HND-a je da Strategija ne prepoznaje medije i novinarstvo kao jedan od srediπnjih mehanizama javne komunikacije, kao vaæan element druπtvene integracije i jedan od presudnih utjecaja na moguÊi ugled znanosti u javnosti. Dojam je da Strategija funkcionira kao viπe odvojenih dijelova, bez zajedniËke strukture i bez “opÊih poslova”, pa se moguÊe primjedbe koje proizlaze iz interesa javnosti i medija suoËavaju s teπkoÊom gdje im u tekstu Strategije pronaÊi mjesto koje bi poslalo poruku cjelini. Zato ove primjedbe nisu stavljene na neko odreeno mjesto Strategije. Strategija operira s informativno-komunikacijskim infrastrukturama uglavnom u tehniËkom smislu, a ne smislu sadræaja i svrhovitosti informacija. Analiza sadræaja teksta u tom pogledu otkriva zabrinjavajuÊi odsutnost zanimanja za taj vaæan aspekt. Primjerice, Strategija ne poznaje izraze kao πto su popularizacija znanosti (premda za popularizaciju postoji dræavna nagrada, na jednakoj razini kao kao i za samu znanost), javno promicanje znanosti, komuniciranje znanosti u javnosti, pa Ëak ni izraz javni mediji ili znanstveno novinarstvo. Samo se dva puta koristi izraz diseminacija i to u funkciji financiranja istraæivanja i kod upravljanja sustavom za osiguranje kvalitete odgoja i obrazovanja, ali ne u smislu javne diseminacije znanstvenih informacija. Nije samo pitanje kako se znanost misli predstaviti πiroj javnosti i objasniti joj svoje poslanje, te je uvjeriti u svoju opravdanost, nego kako u vrijeme strelovitog razvoja znanstvenih otkriÊa koja korjenito mijenjaju sliku svijeta, koje obrazovni sustav viπe ne moæe slijediti, obrazovati ne samo cjeloæivotno nego i u redovitim tradicionalnim stupnjevima obrazovanja ako se ne koriste mediji?! Tako usmjeren sustav znanosti teπko moæe imati uspjeπnu perspektivu. Znanost ne zna reÊi javni mediji Temeljni prijedlog HND-a: Potrebno je temeljito osmisliti, izgraditi i odræavati (pod)sustav, odnosno mreæu aktivnosti koja bi trajno, aktivno i kreativno razvijala odnos izmeu znanosti i javnosti. Ona bi imala ulogu: - prikupljati sve znanstvene informacije, uravnoteæivati ih meusobno prema mjeri koju moæe razumjeti veÊina; - aktivno sintetizirati sliku adekvatnog broja znanstvenih informacija koje prethodno nisu imale dovoljnu razinu cjelovitosti i komunikativnosti za πiru izvanspecijalistiËku javnost; - oblikovati sliku svijeta prema rezultatima i dosezima znanosti te izgraivati samosvijesti dionika javnosti na tim temeljima; - educirati i razvijati javnost za praÊenje znanstvenih informacija. Dakle, ne radi se o pukoj promidæbi interesa dionika sustava znanosti, nego vaænoj informativnoj, edukativnoj i razvojnoj aktivnosti druπtva. O tome je potrebno izraditi Strategiju odnosa medija i znanosti. Cilj prijedloga je poveÊanje dostupnosti znanstvenih informacija u javnosti, poveÊanje razine informiranosti opÊe javnosti i podizanje javnog utjecaja znanosti u javnosti. Za ostvarenje cilja treba poduzeti sljedeÊe mjere: - Izgraditi sustav za medijsko posredovanje znanosti koji Êe Ëiniti autori novinari i urednici javnih medija te znanstvenici iz sustava znanosti, a koji Êe u javnim medijima, znanstvenim publikacijama i mreænih sadræajima dionika sustava znanosti proizvoditi relevantne, toËne i zanimljive informacije i druge medijske priloge prikladne za opÊu upotrebu i za javno razumijevanje znanosti. - Definirati javni interes u javnim medijima i elemente koji bi osigurali njegovo provoenje, npr. prostor u medijima i novinare/urednike koji bi ga ostvarivali. - Institucije sustava znanosti trebaju se kadrovski i tehniËki osposobiti za medijsko posredovanje znanosti. - Treba pokrenuti edukaciju novinara i znanstvenika za medijsko posredovanja znanosti. - Vlasti trebaju provesti promjene pravilnika o vrednovanju znanstvene produkcije kojim Êe se stimulirati medijsko i drugo javno posredovanje znanosti. Nadleænost: MZOS. MK, HND, ustanove za obrazovanje odraslih, visoka uËiliπta. Provedba: MZOS, dionici sustava znanosti, HRT, HINA Rok: Izgradnja tehniËkih pretpostavki: 2 godine; aktivnosti na razvoju sustava: trajno Pokazatelji ostvarivanja: Broj objava i kvaliteta sadræaja koji se pojavljuje u javnosti te poveÊanje pozitivnih reakcija javnosti u smislu ukljuËivanja publike i utjecanja na sustav znanosti Ivo LuËiÊ, HND NOVINAR BROJ 11-12/2013. 56 iz rada HND-a i SNH-a Glasu Istre nagrada, a novinarima otkazi Otvoreno pismo OgorËeni Ëinjenicom da Êe Skupπtina Istarske æupanije novinama Glas Istre dodijeliti Grb Istarske æupanije, povjerenika dnevnim obraÊamo vam se u ime redakcije Glasa Istre i navodimo Sindikata i razloge zbog kojih takva institucija ne bi trebala dobiti predsjednika nikakvo priznanje. 1. Sadaπnja Uprava na Ëelu s Albertom Faggianom i druπtva novinara Slavenom Æmakom prije 23 dana najavila je 35 otkaza i jedan vijeÊnicima sporazumni raskid ugovora na ukupan broj od 112 radnika. Istarske æupanije Na listi za otkaz nije nitko od odgovornih u novinama koji su kvalitetu lista i unijeli destrukciju u redakciju. U protekle i medijima na srozali 2,5 godine Uprava je uruËila otkaz petorici radnika Glasa Istre sramotnu odluku novine - jedan je povukla, tri radnika su odlukom Suda vraÊena o dodjeli Grba na posao, a za petog se Ëeka pravomoÊnost odluke Suda. HoÊe li Grb Æupanije biti poticaj takvoj poslovnoj politici? Istarske æupanije 2. Lani je prilikom reizbora glavnog urednika dvostruko viπe Ëlanova redakcije glasalo PROTIV reizbora Ranka BoroveËkog, nego ZA. Uprava je takvo glasanje protumaËila kao potvrdu da redakcija BoroveËkog æeli ZA glavnog urednika! U tome su naπli zadovoljavajuÊu formu πto su glasovima ZA BoroveËkog pribrojili i sve one koji su tog dana bili sprijeËeni ili nisu doπli glasati. Je li to ta demokracija koja se nagrauje Grbom Æupanije? 3. Ljetos je Uprava nelegalno ovlastila povjerenika koji je sklopio ugovor o prijenosu Statuta redakcije, a protivno odluci veÊine prisutnih u redakciji. “»ovjek od povjerenja Uprave” prikupljao je potpise za svoju funkciju po hodnicima, nakon πto su Ëlanovi Uprave po istim tim hodnicima πirili paniku o drastiËnom smanjenju plaÊa svima zbog toga πto redakcija æeli predloæiti svoj tekst Statuta. Je li to taj pluralizam miπljenja koji se nagrauje Grbom Æupanije? 4. Uprava od 2010. protuzakonito umanjuje plaÊe radnicima, na temelju Ëega su radnici tuæili firmu i ovrhama dolaze do zaraenog novca. Nagrauje li se takvo gaæenje radniËkih prava Grbom Æupanije? 5. Uprava je uvela sofisticirani model autocenzure u Glasu Istre. Do prije godinu dana glavni je urednik sakupljao HND Hrvatsko novinarsko druπtvo æestoko je osudilo odluku graanske inicijative “U ime obitelji” koja je uskratila akreditacije osudio za praÊenje referenduma veÊini hrvatskih medija - svima onima su posljednjih dana i tjedana pisali o nelegalnim radnjama odluku koji voa ove inicijative. Podsjetimo, pred sam referendum Ëelnici bojkota incijative “U ime obitelji” nisu izdali akreditacije novinarima javnog servisa HRT-a, novinarima svih izdanja EPH-a, graanske novinarima Novog lista te portala index.hr, t-portala i net.hr-a. su se u hrvatskim redakcijama obavljale pripreme za incijative Kad akreditaciju u prostorijama zagrebaËkog Hypo centra gdje su “U ime Ëlanovi “U ime obitelji” Ëekati rezultate referenduma o promjeni Ustav RH, urednici su bili iznenaeni iznimnom detaljnoπÊu obitelji” podataka koju inicijativa traæi prilikom akreditacije novinara. tekstove novinara koje je cenzurirao, a za Ëije su odraivanje novinari dobivali plaÊu. Nakon toga uveli su sistem da se plaÊa moæe dobiti samo za Ëlanke koji se objavljuju. Kada se novinaru ne objavi jedan, dva pa i viπe Ëlanaka, on odustaje od istraæivanja i pokori se politici glavnog urednika - odnosno pristaje pisati samo odreene teme koje Êe mu osigurati plaÊu. Je li to sloboda medija za koju se zalaæe Æupanija kada nagrauje svojim grbom? 6. Do 1. prosinca 2013. Ëlanovi i savjetnici Uprave Glasa Istre novine d.o.o. bili su Draæen i Æeljko Æmak, protiv kojih je podignuta kaznena prijava zbog utaje 15 milijuna kuna u poslovanju propalog Glasa Istre d.o.o. U njihovom su mandatu æupanijske javne i komunalne tvrtke pozajmicama financirale poslovanje propalog Glasa Istre. Je li to rad koji nagrauje Æupanija svojim grbom ili Grbom æeli prikriti svu prljavπtinu u koju se sama Æupanija uvukla financirajuÊi Glas Istre? 7. »lan Uprave Slaven Æmak 5. prosinca 2013. pisanim putem obratio se glavnom povjereniku sindikata s priznanjem da Ëita internu pisanu e-mail komunikaciju meu Ëlanova sindikata s kojima se spori na sudu za parnice viπemilijunske vrijednosti. Je li to obrazac ponaπanja koji zasluæuje Grb Æupanije? 8. Da, Glas Istre svakako zavreuje svako priznanje za 70 godina svog postojanja. No, sada nije trenutak za to i u najmanju ruku vrijea mnoge zaposlene i mnoge generacije novinara, a pogotovo ovih 35 koji Ëekaju izgon. STOGA AKO VAM JE IMALO STALO DO TOGA DA JAVNOST SAZNA TKO DOBIVA GRB ISTARSKE ÆUPANIJE, SAVJETUJEM VAM DA PRO»ITATE OVO NA SKUP©TINI ONIMA KOJI SU PREDLOÆILI DA SE GRB DODJELI GLASU ISTRE I ONIMA KOJI SU TAKAV PRIJEDLOG PRIHVATILI Sindikat novinara Hrvatske Podruænica Glas Istre Glavni povjerenik Sindikata Paulo GregoroviÊ Hrvatsko novinarsko druπtvo Podruænica Glas Istre Predsjednik Boris Vincek Osim brojeva njihovih mobitela te njihovih e-mailova, obavezno je bilo navesti novinarske kuÊne adrese (sic!) te imena i emailove njihovih pretpostavljenih urednika. - Sigurni smo da za potrebe obiËne novinarske akreditacije za jednu izbornu noÊ nema nikakve potrebe za deklariranjem novinarskih adresa. Ovo istiËemo i zbog toga πto smo posljednjih tjedana vidjeli brojna anonimna pisma i razglednice uglednim novinarima u kojima ih i zbog Êirilice i zbog njihovih stavova u vezi ovog referenduma vrijeaju neki nepoznati prostaci i oËiti (polu)faπisti. Smatramo da je ova vrsta diskriminacije novinara kakvu je veËeras obznanila inicijativa “U ime obitelji” dosad kod nas nezabiljeæena, a navedeno je u priopÊenju HND koje je potpisao predsjednik Zdenko Duka (n) Srediπnji odbor HND-a Malo dobrih vijesti Slavica LukiÊ, potpredsjednica HND-a i predsjednica HND-ova ogranka u Jutarnjem listu, postavila je pitanje sukoba interesa novinara kojima razliËiti sponzori plaÊaju sluæbena putovanja. „RijeË je mahom o dalekim i skupim putovanjima, πto stvara osjeÊaj obaveze i ugroæava objektivnost novinara“, istaknula je LukiÊ koja se sloæila s time da postoje iznimke u sluËaju, primjerice, novinara koji prate autoindustriju buduÊi da je njihov posao testirati proizvod Brojni problemi u medijima od kojih se osobito istiËe onaj najave 20 otkaza u Glasu Istre bile su teme ovog mjeseca odræane sjednice Srediπnjeg odbora Hrvatskog novinarskog druπtva. “EPH joπ uvijek nema rjeπenja o predsteËajnoj nagodbi, restrukturiranje na HRT-u joπ nije krenulo, a 20-ak zaposlenih na Sportskoj TV æalilo se Druπtvu jer mjesecima nisu dobili plaÊu, a uprava im odbija dati uvid u financijska izvjeπÊa. Poznato je kako je STV u gubitku te zaduæena kreditima od 50 do 70 milijuna kuna “, rekao je Zdenko Duka, predsjednik HND-a koji je u svojem izvjeπtaju o stanju u medijima spomenuo i otvaranje nekoliko novih portala, Autograf, Tris i Forum.tm, a pozitivnom ocijenio i odluku o tome da dnevnim informativnim listovima PDV ostane na razini od 5 posto. Ponovo su, nakon ljetne pauze, krenule i novinarske tribine u HND-u, a Duka i predsjednik SNH Anton FiliÊ pripremaju sastanak dvaju Izvrπnih odbora, HND-a i SNH-a kako bi dogovorili suradnju i eventualne zajedniËke pregovore s poslodavcima oko Nacionalnog kolektivnog ugovora. Sastanak Izvrπnih odbora planiran je za sijeËanj ili veljaËu sljedeÊe godine. Ogranak HND-a na HTV-u u posljednja je dva mjeseca reagirao viπe puta. Najprije zbog otkaza djelatnici interne revizije Marini PaviËiÊ, potom zbog zamjene Zorana ©prajca s mjesta rukovoditelja Informativnog medijskog servisa i na koncu zbog zabrane ravnatelja Gorana Radmana djelatnicima HRT-a da privatno iznose svoja stajaliπta uoËi referenduma o braku. Hrvatsko novinarsko druπtvo reagiralo je i na smanjenje od pet milijuna kuna proraËunskih sredstava za agenciju Hina te traæilo od Ministarstva kulture preispitivanje te odluke. Damir ©arac, predstavnik HND-a u redakciji Slobodne Dalmacije, rekao je kako je novina uspjela odgoditi na 30 dana isplatu od 26 milijuna kuna na temelju kredita koji je dizao Kutle, ali kako bi ih taj iznos budu li ga morali platiti NOVINAR BROJ 11-12/2013. 57 - pokopao. ZahvaljujuÊi pozitivnom poslovanju Slobodna je, naime, izbjegla predsteËajnu nagodbu u kojoj je zavrπilo nekoliko nakladnika kuÊe EPH no ovaj viπemilijunski iznos i to bi mogao dovesti u pitanje. U meuvremenu, zatraæili su internu reviziju, a za velike kamate optuæuju i sud koji je tako dugo Ëekao s donoπenjem rjeπenja u ovom, gotovo zaboravljenom sporu. Elizabeta Gojan, predsjednica ogranka HND-a na HTV-u izvijestila je Srediπnji odbor kako situacija u toj kuÊi loπa. Razgovori o kolektivnom ugovoru na HRT-u joπ nisu zapoËeli iako KU istiËe s posljednjim danom ove godine, upozorila je Gojan dodajuÊi kako su ljudi zaplaπeni i novim valom otkaza. Slavica LukiÊ, potpredsjednica HND-a i predsjednica HND-ovog ogranka u Jutarnjem listu postavila je pitanje sukoba interesa novinara kojima razliËiti sponzori plaÊaju sluæbena putovanja. “Radi se mahom o dalekim i skupim putovanjima πto stvara osjeÊaj obaveze i ugroæava objektivnost novinara”, istaknula je LukiÊ koja se sloæila s time da postoje iznimke u sluËaju, primjerice novinara koji prate auto industriju buduÊi da je njihov posao testirati proizvod. Jednako tako, slaæe se kako je nemoguÊe sve trpati u isti koπ jer na koncu i ovakve situacije ovise o etici svakog pojedinog novinara. Svejedno, smatra kako bi bilo poπteno prema Ëitateljima na poËetku teksta navesti tko je pokrio troπkove putovanja novinara. Damir Hainski iz HINA-e izvijestio je kako im je Ministarstvo kulture skinulo 23,5 posto prihoda iz proraËuna pravdajuÊi se preporukama Agencije za zaπtitu træiπnog natjecanja i usklaivanjem sa zakonodavstvom EU. Prethodno je HINA u dogovoru s Ministarstvom pripremila moguÊnost da se dio njezinog servisa koji je plaÊan iz proraËuna otvori za javnost bez naknade, a sljedeÊa je alternativa neplaÊanje PDV-a na sredstava iz proraËuna Ëime bi agencija uπtedjela neka sredstva. Premda su u Ministarstvu kulture obeÊali angaæman na rjeπavanju ovog problema, zaposleni u HINA-i im ne vjeruju bez pisanog traga. SljedeÊa toËka dnevnog reda, izvjeπtaj o izvrπenju proraËuna HND-a u ovoj godini i prijedlog za 2014. otkrio je kako se prihodi druπtva smanjuju, ali smanjuju se i rashodi pa je tako druπtvo zakljuËilo ovu godinu u okviru planiranih brojki. Na Srediπnjem odboru raspravljalo se i o buduÊnosti samog Srediπnjeg odbora buduÊi da je prijedlogom novog Statuta druπtva njegova uloga trebala biti savjetodavna. Iπlo se naime za tim da se smanji broj tijela koja funkcioniraju u sklopu HND-a za koje se tvrdi da je druπtvo s najviπe tijela odluËivanja. Novi prijedlog Statuta trebao bi biti pripremljen za HND-ovu Skupπtinu koja Êe se odræati u lipnju sljedeÊe godine. Komisija koja je ispred Srediπnjeg odbora zaduæena za izradu nacrta treba voditi raËuna da nacrt proe i sva tijela HND-a prije nego se pojavi na Skupπtini. Pod toËkom razno raspravljalo se o VijeÊu za medije. Prihodi na koje se raËunalo od nakladnika za financiranje tog tijela nikada nisu uplaÊeni. OdluËeno je da predsjednik Duka okupi predstavnike HND-a u tom tijelu kako bi u razgovoru s predstavnicim nakladnika u VijeÊu za medije taj problem rjeπio Melisa Skender HND na HTV-u: Novinari imaju pravo iznositi svoja stajaliπta na druπtvenim mreæama Izvrπni odbor Ogranka HND-a na HTV-u najoπtrije se ograuje od izjave ravnatelja programa HRT- a Gorana Rotima koju je iznio na sjednici Programskog vijeÊa HRT-a kojom se zaposlenicima HRT-a zabranjuje da privatno iznose svoje stavove o nadolazeÊem referendumu o braku. Smatramo to krπenjem temeljnih ljudskih prava o slobodi govora i zadræavamo pravo da o ovom pitanju, kao i o svim drugim temama i prijeporima, slobodno i niËim uvjetovano iznosimo svoja stajaliπta kako u internoj komunikaciji s drugim ljudima, tako i u komunikaciji na druπtvenim mreæama, stoji u priopÊenju Ogranka HND-a na HTV-u, koji je potpisala predsjednica Elizabeta Gojan(n) 58 recite im… Piπe Nives OpaËiÊ Klasificirano i deklasificirano NOVINAR BROJ 11-12/2013. Premda sam o rijeËima klasificirano i deklasificirano veÊ i govorila i pisala na raznim mjestima, oËito joπ nisu svi Ëuli, pa moæda iz cehovskoga glasila dopre πtogod i do kojega novinara. Naime, vrlo Ëesto primjeÊujem kako novinari, prepisujuÊi iz stranih - mahom engleskih i/ili ameriËkih izvora, pokazuju zamjetno nepoznavanje i jezika s kojega prevode i jezika na koji prevode. Oni Ëesto samo misle da neπto prevode, a zapravo ne prevedu niπta. Tako Ëitatelji njihovih novinarskih uradaka moraju zamiπljati πto je pisalo u potki izvornika iz kojega su im neπto, eto, “preveli”. Pogreπke se ponavljaju, nitko se ne buni, sva je prilika da ljudi pogreπke viπe i ne primjeÊuju, a ni razumljivost tekstova ne kotira bogzna kako. Tako svako malo u novinama proËitam kako netko biva uhvaÊen u iznoπenju ili odavanju klasificiranih dokumenata, no obiËno se takvi nagode sa sudom, pa izbjegnu zatvorsku kaznu. Dobiju samo privremenu zabranu pristupa, kako opet Ëitam, klasificiranim tajnim dokumentima, a ako je prekrπaj teæi, prekrπitelji, za svaki sluËaj, pravodobno pobjegnu iz zemlje. »itateljima pak (i kupcima) hrvatskih novina ostaje da mozgaju kakvi su to dokumenti bili u igri i πto takva novinska “informacija” uopÊe znaËi. Nerazumljiva im je, ali ne zato πto su oni, Ëitatelji, glupi i neuki. Zec ipak leæi u nekom drugom grmu. Pogled u bilo koji rjeËnik stranih rijeËi - jer lako je proniknuti u to da je rijeË tuica - otkrit Êe da klasificirati (u europskom kulturnom krugu, koji poËiva na grËkim i latinskim temeljima) znaËi svrstati ili razvrstati po klasama (lat. classis, razred, vrsta, klasa + facere, Ëiniti, napraviti). Takvo razvrstavanje obiËno u svijesti ljudi dobiva i konotaciju urednosti, sistematiËnosti, reda. VeÊ sam viπe puta naglasila da hrvatske novine ne treba uopÊe ni uzimati u ruke bez nekoga rjeËnika, no rjeËnici stranih rijeËi sve Êe rjee odgovarati toj svrsi. Treba svakako posegnuti za nekim englesko-hrvatskim rjeËnikom, jer Êe tek on, moæda, odgovoriti sebi na ona pitanja koja je, nepotrebno, prouzroËio svojim neznanjem autor novinskoga teksta. I, πto Êe naÊi u engleskohrvatskom rjeËniku uz glagol classify? NaÊi Êe ona ista znaËenja kao i za klasificirati, no classified document ne znaËi nam niπta ako se prevede poloviËno, neznalaËki, rijeË po rijeË, a ne sintagma u cjelini, ili ako se samo misli da se prevelo (a nije se) - klasificirani dokument. Naime, ovdje treba znati ipak malo viπe: classified document znaËi povjerljiv dokument, tajni dokument, kao πto i classified data jesu povjerljivi ili tajni podaci. Dakle, sve popularniji “zviædaËi” iznose u javnost sadræaje koji vjerojatno kompromitiraju nekoga politiËara, koji su “iscurili” bez znanja sluæbi koje ih prikupljaju itd. I spomenuti izriËaj klasificirani tajni dokumenti pokazuje isto (dubinsko) neznanje, jer classified document veÊ je ionako povjerljiv ili tajni, pa je tako, bez tautoloπkoga i nerazumljivoga klasificirani, trebalo i pisati. Usprkos svemu πto sam veÊ viπe puta objasnila, jedan se dnevni list (svejedno koji) pohvalio kako ekskluzivno i prvi (uvijek smo mi prvi u svemu!) donosi “deklasificirane ameriËke dokumente koji priËaju pravu istinu o nadbiskupu Stepincu”. Zanemarit Êu ovom prilikom fenomen kako dokumenti “priËaju” i zadræati se samo na tim deklasificiranim spisima. Kakvi su i πto znaËe? ZnaËe da je s njih skinuta oznaka tajnosti. A da je pisalo highly classified, naπ bi to “znalac” vjerojatno “preveo” kao vrlo klasificirano. Sve, sve, samo ne onako kako je trebalo pisati: strogo povjerljivo intervju NOVINAR BROJ 11-12/2013. Razgovarao Jozo PetriËeviÊ Vladimir SlijepËeviÊ : Distribucijom se utjeËe na nakladu, ali i na sadræaj Mnogi kolektivi u nas su se devedesetih godina i kasnije ugasili, a meu njima i SOUR, odnosno NI©PRO Vjesnik. Je li do toga trebalo doÊi? - Trebalo doÊi nije, ali je moralo. Ugasio se i list Vjesnik? - Pretpostavljao sam da list Vjesnik neÊe dugo opstati Ëim se izdvojio iz NI©PRO-a Vjesnik. Jer bez logistike koju je list Vjesnik imao u kuÊi, Vjesnik nije imao πansi - ni ekonomskih ni profesionalnih. U ostalom, kad se iz naπe kuÊe izdvojio Danas, vrlo ubrzo se ugasio. Izmeu ostalog, Globus je pokrenut uz pomoÊ iz kuÊe Vjesnik. Prvi brojevi tiskani su kao zajedniËko izdanje Revija Vjesnik i tadaπnje firme u kojoj je radio Nino PaviÊ. Realno gledajuÊi, Vjesnik je umro puno prije nego πto je prestao izlaziti. Posljednjih godina su ga odræavali na aparatima i na dræavnim infuzijama. Zaπto Vjesnik nije, kao list i druga izdanja, privatiziran po MarkoviÊevu receptu, πto Êe reÊi da vlasnici budu novinari, kao u rijeËkom Novom listu i kasnije Areni? - Novi list je postojao i egzistirao u drukËijem politiËkom okruæenju pa se mogao privatizirati po receptu predsjednika SIV-a, ing. Ante MarkoviÊa. Arena se prva izdvojila iz NI©PRO-a i privatizirala? - Da. Uroπ ©oπkiÊ je relativno brzo shvatio da se Vjesnik poËeo raspadati, pa je redakciju Arene izdvojio iz Osnovne organizacije udruæenoga rada Revije. A onda je vrlo brzo po takozvanom MarkoviÊevu zakonu pretvorio taj novoformirani OOUR u dioniËko druπtvo. Dohodak Arene u tom trenutku, s obzirom na to da su imali tri izdanja (Arenu, Milu i Autoklub), bio je dovoljno velik da su mogli obraËunati takve plaÊe kojima su onda mogli otkupiti svoje poduzeÊe, svoju Arenu. I svi zaposleni u Areni dobili su dionice te je tako ona privatizirana i to meu prvim firmama u Hrvatskoj. S Vjesnikom je malo teæe iπlo, da Ëovjek ne povjeruje? - ©to se tiËe Vjesnika, ispriËat Êu vam cijelu priËu. Dakle, 1989., temeljem saveznih zakona, trebalo je transformirati druπtveno vlasniπtvo i to tako da vlasniπtvo nae titulara, da se zna tko je vlasnik. I u prvoj fazi sve osnovne organizacije udruæenoga rada, radne organizacije, sloæene organizacije, dakle OUR-i, SOUR-i, trebali su postati dioniËka druπtva ili druπtva s ograniËenom odgovornoπÊu, da bi se u drugoj fazi naπao njihov vlasnik. VeÊ u jesen 1989. VeËernji list, tadaπnji OOUR, pokrenuo je postupak izdvajanja iz kuÊe Vjesnik i pretvaranja u dioniËko druπtvo - samostalno poduzeÊe. Ubrzo potom sliËan je postupak pokrenuo list Vjesnik. Meutim, u to vrijeme veÊina zaposlenih u kuÊi, veÊina direktora, bila je za to da se saËuva radna organizacija, da se saËuva sustav i mi smo pronaπli model reorganizacije, transformacije i pretvorbe NI©PO-a Vjesnik i to tako da na vrhu bude krovno poduzeÊe. Ono Êe dræati odreeni postotak dionica u svakoj od bivπih osnovnih organizacija udruæenoga rada pretvorenih u dioniËka druπtva i tako Êe dræati kuÊu, tj. sustav na okupu. Nazvali smo tu novu organizaciju Grupa Vjesnik. No, Privredni sud - danaπnji TrgovaËki sud - odbio je registrirati tako zamiπljen holding... ToËnije potpredsjednik tog suda, tada i πef sudskog registra Ante GveriÊ. Naravno, nikakva uvjeravanja niti ikakvi argumenti nisu pomogli. A po tom modelu pretvorbu su obavili veliki sistemi ili veÊina sistema u Sloveniji, Rade KonËar u Zagrebu itd. KonËar je taj isti Privredni sud registrirao bez problema. Ali nisu htjeli ni Ëuti da registriraju Vjesnik. Gospodin GveriÊ je ostao tvrd i uporan. Usput, KonËar i danas uspjeπno funkcionira po tom modelu po kome se tada reorganizirao i obavio pretvorbu. Bio je to svibanj 1990. - iza nas su bili parlamentarni izbori, znalo se tko je izborni pobjednik - Ëekalo se joπ samo da HDZ i formalno preuzme vlast. Nekoliko mjeseci kasnije, poπto se konstituirala HDZ-ova vlast, gospodin GveriÊ je postao predsjednik Privrednog suda. Tada je zapravo veÊ poËelo rasulo ? - Nakon toga je poËelo rasulo u Vjesniku. Jedan po jedan OUR krenuo je u transformaciju i izdvajanje iz kuÊe Vjesnik u organiziranje dioniËkog druπtva kao samostalnog poduzeÊa. Uslijedili su mjeseci muËnih rasprava, natezanja o raspodjeli Vjesnikove imovine, joπ muËnijih rasprava oko rasporeda ljudi iz zajedniËkih sluæbi Vjesnika. A zajedniËke sluæbe nisu se mogle registrirati kao nova poduzeÊa. Svoje prste u to je umijeπao i predsjednik RH, zar ne ? 59 VJESNIK - Bilo je to novinskoizdavaËka, πtamparska i prodajna radna organizacija (NI©PRO) koja se razvila iz ilegalnog lista PolitiËki Vjesnik, koji se u sudbonosnim godinama uoËi II. svjetskog rata, toËnije 24. lipnja 1940., pojavio u Zagrebu. Nekoliko godina ilegalno je izlazio u gradu podno Sljemena za vrijeme NDH, zatim na osloboenom teritoriju i kasnije u osloboenom Zagrebu sve do njegova nedavnog gaπenja. Osnovne djelatnosti bile su mu izdavanje, tiskanje i prodaja novina, obavljanje grafiËkih usluga, proizvodnja, prodaja grafiËke galanterije i sluæba marketinga. O tome smo iscrpno razgovarali ovih dana s njegovim nekadaπnjim generalnim direktorom Vladimirom SlijepËeviÊem intervju vladi mir slijepËeviÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 60 ÆIVOTOPIS VLADIMIR SLIJEP»EVI∆ Naπ sugovornik, novinar, urednik, generalni direktor i publicist Vladimir SlijepËeviÊ roen je 19. lipnja 1940. u Osijeku. Diplomirao je hrvatski ili srpski jezik i jugoslavensku knjiæevnost na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu 1964. Prije dolaska u NI©PRO Vjesnik radio je na II. programu Radio Zagreba kao novinar i urednik emisija od 1964. do 1968, na Televiziji Zagreb bio je suradnik, reporter, urednik od 1968. do 1973. Bio je glavni i odgovorni urednik Komunista , izdanja za SR Hrvatsku od 1973. do 1982., profesionalni predsjednik Predsjedniπtva OpÊinskog komiteta SKH Trnje u Zagrebu 1982.-1983., a potom i komentator u Komunistu. Od 9. travnja 1985. Ëlan je, potom zamjenik, a od 15. svibnja 1989. vrπilac duænosti predsjednika Poslovodnog odbora NI©PRO Vjesnika. Na sjednici RadniËkog savjeta NI©PRO Vjesnika 12. listopada 1989. izabran je za predsjednika Poslovodnog odbora (generalni direktor). Napisao je mnogo tekstova svih novinarskih oblika, uredio brojne radijske i televizijske emisije. Od 1992. do 2005. bavi se nakladniπtvom gospodarskopravnih priruËnika. Nekoliko ih je sam napisao, meu ostalim PDV- priruËnik za svakoga 1997., Hrvatski mirovinski sustav 1998., Ekoloπku proizvodnju 2002., Devizni reæim 2004. itd.. Bio je druπtveno-politiËki aktivan. Bio je sekretar OO SK, Ëlan raznih komisija i odbora, a u cehovskoj organizaciji DNH Ëlan Predsjedniπtva. Dobitnik je viπe priznanja, meu kojima je Zlatno pero DNH 1970., plaketa Komunista 1983., plaketa OpÊine Trnje 1986... - Da. Potkraj 1990. predsjednik Tuman na ekonomskom forumu u Davosu, u ©vicarskoj upoznao je Jana Roberta Maxwella - on je bio u tom trenutku u Engleskoj vlasnik Mirror Group Newspapera. I gospodin Tuman je obeÊao Maxwellu prodati Vjesnik. Ubrzo nakon toga Maxwell je doπao u Zagreb - i u Vjesnik. ObeÊao je, naravno, brda i doline. Na sastanku s gospodinom Maxwellom dogovoreno je da se obave dvije neovisne procjene vrijednosti Vjesnika - jedna za nas koju bi obavili revizori naπe Sluæbe druπtvenog knjigovodstva, a drugu revizorska kuÊa u Engleskoj, po Maxwellovu izboru. I doπla je cijela ekipa revizora iz Sluæbe druπtvenog knjigovodstva u Vjesnik, njih desetak, radili su nekoliko mjeseci, Ëeπljali su sve moguÊe bilance, ne znam viπe koliko godina unazad - a usporedo smo prevodili te bilance, usklaivali ih s engleskim propisima i danomice ih slali njima u Englesku da bi Englezi napravili svoju procjenu. Uslijedio je, preokret? - Najednom. Ne znam zaπto, ali mogu pretpostaviti gdje. Uglavnom jednog dana, nakon gotovo tri mjeseca rada te cijele ekipe revizora, πef te grupe doπao mi je u ured - bilo mu je oËito neugodno. “Meni je æao, napravili smo ono πto smo morali napraviti. Za nekoliko dana Êete dobiti rjeπenje”, kazao mi je. Poslije nekoliko dana stiglo je i rjeπenje tadaπnje Agencije za restrukturiranje i razvoj o uvoenju Upravnog odbora, u biti prinudne uprave, s obrazloæenjem da smo, prema nalazu SDK, falsificirali bilancu za 1990., πto nije bilo toËno. Agencija je bila institucija koja je trebala nadzirati provedbu pretvorbe i tada je imala izuzetno velike ovlasti. Za predsjednika tog Upravnog odbora imenovan je diplomirani jurist Milivoj JuriπiÊ, u to vrijeme savjetnik u Kabinetu dr. Franje Tumana - kasnije je zavrπio u Privrednoj komori kao πef jednog sektora. Tada sam se ponadao, buduÊi da je Upravni odbor imao velike ovlasti, da Êe vratiti sve na poËetak i da Êe se tada veÊ rasuti Vjesnik okupiti i saËuvati kao cjelina. Ali, dogodilo se obrnuto. Inzistiralo se na tome da se dovrπe diobene bilance i da se ta dezintegracija, πto je krenula, dovede do kraja. Vi ste tada bili Ëlan Poslovodnog odbora? - Bio sam Ëlan Poslovodnog odbora poπto sam 25. lipnja 1990. podnio ostavku na duænost predsjednika. Za novog predsjednika Poslovodnog odbora imenovan je Milovan BaletiÊ, ali me zadræao u novoformiranom Poslovnom odboru kao svog zamjenika. Kazao mi je da je razgovarao s MesiÊem - tada predsjednikom Vlade. OdluËeno je da Êe on biti novi predsjednik Poslovodnog odbora, ali da Êe mene zadræati u novom Poslovnom odboru .Tako je i bilo. PoËetkom te 1991. godine mi smo u Vjesniku od dijelova zajedniËkih sluæbi opÊih poslova i izdavaËke djelatnost formirali dva nova poduzeÊa - Vjesnik usluge i Iva agenciju. Ta dva poduzeÊa su takoer dobila rjeπenje da su falsificirali bilancu za 1990. premda u 1990. godini kao pravne osobe nisu ni postojala. Rjeπenja Agencije za restrukturiranje i razvoj bila su izvrπna, na njih se nije moglo æaliti. Moglo se jedino pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom. Krenuli su pritisci da se maknete ? - Poπto je Privredni sud odbio registrirati grupu Vjesnik, shvatio sam da ima malo πansi da se Vjesnik saËuva. S druge strane, krenuli su izuzetno veliki pritisci da se povuËem. Bili su anonimni, ali i javni. U to se vrijeme, a rijeË je o lipnju ambulante opÊe prakse, stomatoloπku ambulantu, jednom su tjedno u Vjesnikovim ambulantama ordinirali specijalisti ginekolog i oftalmolog, imali smo restoran druπtvene prehrane, praktiËno je svatko imao besplatno jedan topli obrok svakog radnog dana, restoran je radio do ranih jutarnjih sati, tako da su i oni koji su radili u noÊnoj πihti - grafiËari, noÊni urednici i redakcijske ekipe - imali noÊu topli obrok. Uz to smo neprekidno ulagali u razvoj. UoËi Univerzijade sagradili smo aneks nebodera koji je za vrijeme Univerzijade postao press centar, kasnije su se onamo uselile dnevne redakcije: VeËernji list, Vjesnik i Sportske novosti. Uveli smo prvi u ovom dijelu Europe kompjutore u redakcije, instalirali smo redakcijski sistem prvo u VeËernjem listu pa potom u Vjesniku. Izdaπno ste pomagali i nekim novinskim kuÊama izvan Zagreba? Redakcija “Komunista” - Viktor ©trkalj, Zdravko BasariÊ, Mirko MihaljeviÊ i Vladimir SlijepËeviÊ Milan BaletiÊ, Vladimir SlijepËeviÊ i Pero Pletikosa 1990., na televiziji dogaao narod. Jednog dana su mi doπli mladi novinari TV Zagreb, Latin i MiloπeviÊ, s kamerom i pitanjem πto Êu raditi kada me smijene. proizvodnju u to vrijeme mehanografskih papira, pokrivali smo kompletno hrvatsko i bosansko-hercegovaËko træiπte, zatim galanteriju i, naravno, prodaju u oko 1500 prodajnih mjesta u zemlji, uglavnom u Hrvatskoj, a bilo je i nekoliko desetaka prodajnih mjesta u Sloveniji i BiH. Na Vjesnikovim kioscima nisu se prodavala samo naπa izdanja, nego i novine drugih nakladnika. Prodavale su se izuzetno velike koliËine cigareta, kao da su se tvornice duhana natjecale koja Êe nam dati veÊi rabat i povoljnije uvjete i rokove plaÊanja, tako da smo mjesecima radili novcem od cigareta - novcem tvornice duhana. Takav Vjesnik, takav sustav, mogao je pokrivati i gubitke listova Vjesnik i Danas i odræati dokumentaciju te je stvarati, πto takoer koπta. Nakon raspada Vjesnika ta dokumentacija je svima postala preskupa: i listu Vjesnik i redakciji. I Hini je bila skupa, tako da je sasvim jasno zbog Ëega se dogodilo s dokumentacijom ono πto se dogodilo. I dokle ste ostali u kuÊi Vjesnik ? - Jedno vrijeme sam ostao u Iva agenciji, do sredine 1992. godine. Ondje su bile Vjesnikova dokumentacija, fotolaboratorij, zajedniËki steno-daktilo biro, a vodili smo raËuna i o Vjesnikovim dopisniπtvima. Zatim je Iva agencija likvidirana, rasformirao se steno-daktilo biro, fotolaboratorij praktiËno viπe nikome nije trebao, jer ga nisu htjeli koristiti, a dokumentaciju su pripojili redakciji Vjesnika . Gdje ste konaËno zavrπili, Ëime ste se bavili, od Ëega ste æivjeli? - Bavio sam se izdavaπtvom - izdavanjem pravnogospodarskih priruËnika i drugih publikacija, angaæirao ugledne autore, pisce tekstova. Firma se zvala Dival, a sjediπte je bilo u JuriπiÊevoj ulici broj 3 u Zagrebu. Dokle ste se bavili izdavaπtvom? S kakvim uspjehom? - Tim poslom bavio sam se do 2005. godine, kada sam stekao uvjete za mirovinu. Firma je uglavnom uspjeπno poslovala. Novinska arhiva, ta sjajna dokumentacija, slagana godinama, zavrπila je u Dræavnom arhivu? Gdje joj je zapravo trebalo biti mjesto? Moæda Ëak u HND-u? - Pa sad... PriËa o arhivi, tj. o Vjesnikovoj dokumentaciji, sliËna je priËi o listovima Vjesnik i Danas. Kad je nestala kuÊa, svima je ta dokumentacija postala preskupa. Vjesnik nije bio samo novinsko nakladniπtvo. Vjesnik je bio i tiskarstvo, prodaja. U Vjesnikovoj tiskari imali smo 4 novinske rotacije od kojih je jedna bila bakrotisak - dakle za tiskanje kvalitetnih kolora. Na tim se strojevima nisu tiskala samo izdanja Vjesnika mi smo tada godiπnje πtampali viπe od 200 milijuna primjeraka novina i revija, a uz to smo tiskali i oko 120 eksternih listova. U to vrijeme gotovo svaki veÊi kolektiv imao je svoje interno glasilo, svoj list namijenjen Ëlanovima kolektiva, koji se tiskao u nekoliko tisuÊa primjeraka, a glasilo ÆTP-a Zagreb imalo je nakladu Ëak od 30 tisuÊa. Usto, u tiskari smo imali knjigotisak na kvalitetnim strojevima, meu kojima je bila jedna Ëetverobojka za tiskanje knjiga, dakle velik broj knjiga se tiskao u Vjesniku - gotovo svi udæbenici, izmeu ostaloga. Imali smo mehanografiju, vrlo rentabilnu Gdje je trebala biti dokumentacija? - Teπko mi je reÊi. Je li moæda trebala biti u HND-u, jer ja ne znam koje uvjete za to ima HND, prije svega prostorne. Jer da bi se ta dokumentacija smjestila, treba vam golema prostorija. No, u svakom sluËaju, zadovoljan sam i sretan πto je konaËno ta dokumentacija udomljena i πto je opet dostupna. Sada je u Dræavnom arhivu, vjerujem da je to konaËno i dobro rjeπenje. Vjesnik je svojedobno postao najmoÊniji informativni sustav u SFRJ i jedno od 10 najveÊih europskih novinskih poduzeÊa (uveo je najsuvremeniju tehnologiju, sagradio viπe od 1000 stanova, imao odmaraliπte na moru- imali su najveÊe plaÊe u zemlji). Svaki radnik nakon tri godine imao je pravo na stan. Pojedinci su imali veÊe plaÊe od generalnog direktora, zar ne? - Glavni urednici i neki urednici i komentatori imali su stvarno vrlo visoke plaÊe, one su bile rezultat rada. Naravno, nismo mi u Vjesniku imali najveÊe plaÊe, jer su uvijek bila neka zakonska ograniËenja o visini plaÊa. Svakog oæujka nakon zavrπnog raËuna isplatili smo 13. plaÊu. Nekad je ona Ëak bila i veÊa od jednomjeseËne prosjeËne plaÊe. Meutim - nisu samo plaÊe bile velike, mi smo imali i visok druπtveni standard, u Vjesniku smo imali dvije - Meu ostalim, pomagali smo montirati offsetnu rotaciju Glasu Slavonije u Osijeku, koju je kupila tadaπnja Zajednica opÊina Slavonije, jer Glas Slavonije nije imao novca za montaæu pa su onda naπi inæenjeri pomogli montirati rotaciju i financijski i tehniËki. Poπto smo instalirali offsetnu rotaciju u Glasu Slavoniji, tiskali smo VeËernji list, slavonsko izdanje, u Osijeku, πto tada tehniËki nije bilo nimalo lako. U suradnji sa zagrebaËkom televizijom gotove smo stranice televizijskim trasama kao sliku prenosili u Osijek da bi se onda ondje tiskalo to izdanje. Pokrenuli smo i tiskanje VeËernjeg lista u Frankfurtu za naπe radnike privremeno zaposlene u NjemaËkoj. I tako redom... Niz razvojnih stvari, s tim da Vjesnik nije bio jako zaduæen. VeÊinu sredstava ulagali smo u razvoj iz vlastite akumulacije, bez uzimanja kredita. I ne samo to ? - I ne samo to. UoËi Univerzijade u Vjesniku smo instalirali prvu digitalnu kuÊnu telefonsku centralu u Jugoslaviji sa 1200 brojeva, πto je bio kapacitet manjeg grada. Prije tadaπnjeg PTTa imali smo mobilnu telefoniju tako da su naπi direktori i glavni urednici koji su dobili mobilne telefone - uz softver koji su rijeπili Teslini inæenjeri - mogli preko kuÊne centrale ulaziti u javnu fiksnu telefonsku mreæu. Mogao si s ulice nazvati bilo koji broj u Hrvatskoj i Jugoslaviji i u inozemstvu, πto je tada bila senzacija prvoga reda. Predlaæem da krenemo na malo lakπa pitanja. Pretpostavljam da i dalje pratite naπu medijsku scenu. Kako je komentirate? - Dræim da nisam baπ pravi sugovornik za to jer malo toga kao umirovljenik pratim. Na internetu prelistam skraÊena izdanja dnevnih novina, subotom i nedjeljom kupujem Jutarnji list zbog tekstova i autora koji tada piπu. Radio sluπam relativno rijetko. Tijekom ljeta, kad ne gledam televiziju, sluπam informativne emisije I. programa Radija, na TV-u u pravilu gledam dnevnike HTV-a iz neke navike, a djelomice i zato πto joπ osjeÊam nekakvu povezanost jer sam davno, davno, ali ipak dvije godine bio urednik TV dnevnika. I kad god se prije πpice pojavi onaj sat na ekranu, osjeÊam uzbuenje. ©to god bih rekao o danaπnjoj medijskoj sceni, bilo bi djelomiËno, povrπno i onda je bolje da se od toga suzdræim. Mogu li danas mediji, konkretno TV postaje, aktivnost πefa dræave objavljivati na kraju, odnosno pri kraju TV dnevnika? NOVINAR BROJ 11-12/2013. 61 Kako biste usporedili cenzuru u bivπem sustavu i ovu danaπnju? - Teπko mi je na to odgovoriti jer danas ne znam πto se dogaa kako bi se reklo u back stageu. Jedino iz Novinara saznajem πto se dogaa u redakcijama listova, ali to je premalo. Iz vremena provedenog u Vjesniku sjeÊam se dvaju sluËajeva. Primjerak svakih novina, poπto su otisnuti prvi primjerci, iπao je javnom tuæiocu. PoËetkom 1989. javni je tuæilac zabranio jedan broj Starta. Nekoliko tjedana kasnije sud je ukinuo zabranu, no veÊ je kompletna naklada bila uniπtena pa taj broj nikad nije otiπao u prodaju. Nekoliko mjeseci kasnije, jednog kasnog poslijepodneva, nazvao me javni tuæilac doma. Traæio je da obustavim tiskanje Starta koji se iduÊi dan trebao pojaviti na kioscima. Odbio sam, nije bilo nikakvih posljedica. Toliko o oficijelnoj cenzuri. Postojala je i ona neformalna. Direktne su intervencije bile relativno rijetke, no na djelu je bila autocenzura. Urednici i novinari sami su procjenjivali πto bi bilo nepodobno za objavljivanje. Ali su ujedno i ispipavali do kojih se granica moæe iÊi, traæili pukotine u sustavu. U drugoj polovici 80-ih veÊ je bio osvojen velik prostor novinarskih sloboda NOVINAR BROJ 11-12/2013. 62 Kolika je tada bila naklada lista Vjesnik? - Dnevno se Vjesnik u prosjeku radnim danom tiskao u oko 70.000 primjeraka, πto je viπe nego πto sada imaju VeËernji ili Jutarnji list. Nedjeljno izdanje imalo je dvostruko veÊu nakladu. Naravno, u to vrijeme samo je Vjesnik izlazio nedjeljom, drugi dnevni listovi nisu, pa je onda i to bio razlog, kao i sadræaj tog nedjeljnog izdanja. List je bio izuzetno bogat. Druga izdanja su imala naklade koje su danas nezamislive - VeËernji list je petkom izlazio u 400.000 primjeraka zbog televizijskog programa, Arena je u najboljim godinama imala tiraæu preko 350.000, u vrijeme kada je glavni urednik bio Stevo Maoduπ. Mnogo Arene pod nazivom Sirena plasiralo se u inozemstvo jer vani nismo smjeli koristiti to ime jer je bilo zaπtiÊeno intervju vladi mir slijepËeviÊ NOVINAR BROJ 11-12/2013. 63 - Moram reÊi da mi to smeta, premda ne treba svaku protokolarnu vijest objaviti u prvom, udarnom dijelu. Isto tako, straπno mi smeta kad se pred bitnim informacijama, ne samo o πefu dræave, nego ponekad i iz svijeta, dade prednost informaciji da je priveden joπ jedan osumnjiËenik u nekoj od korupcijskih afera. Pa onda iz viπeminutnog rekla-kazala raporta saznamo da je privedeni dao iskaz i da mu je pao πeÊer. Sada u naπim medijima, kako je izneseno nedavno na skupu u HND-u, uglavnom dominiraju “tri S” - seks, skandali, senzacija. »ini se da dobra vijest viπe i nije vijest? - Te novine u kojima dominiraju “tri S” ili revije ja uglavnom ne pratim. Moram reÊi da toga ima, ako ne na prvim, a onda sigurno u sredini ili pri kraju i u onim novinama koje pretendiraju biti ozbiljne. Neki mediji u nas gotovo πute o pozitivnom. Ulaze u utrobu ljudi. Kopa se po privatnosti. ©to se to dogaa s naπim novinarstvom? Jesmo li dospjeli u slijepu ulicu ? - Ne mislim da je naπe novinarstvo u slijepoj ulici, ali dræim da je na dæombavom i krivudavom putu. PokuπavajuÊi odræati ili pak poveÊati naklade, mediji nastoje stalno proizvoditi senzacije. To je opasna igra. Kad nekoga navuËete na senzaciju, to je kao da ste ga navukli na drogu. Svaki dan treba sve viπe i viπe. Ono πto je juËer bilo senzacionalno, danas viπe nije. I to je vrlo opasna igra. Mnogi su skloni komparirati novinarstvo danas i juËer. Neki tvrde da ozbiljno nazadujemo u tom pogledu, a drugi opet da je novinarstvo snaæno napredovalo. - Po mom miπljenju, to nije lako usporeivati jer su okolnosti i uvjeti bitno drukËiji. Smatram da i danas imamo kvalitetnih novinara, dobrih autora i novina, barem dijelova. Dakako, puno toga πto se danas tiska i prodaje na kioscima prolazi mimo mene jer ja jednostavno mnogo toga ne pratim i ne Ëitam. Jesu li mediji podloæni utjecajima sa strane? - Htjeli ili ne htjeli, uvijek su podloæni utjecajima sa strane. Mislim da je tako svugdje, ne samo kod nas. No, upozorio bih na sljedeÊe: distribucija i prodaja tiska u nas su odvojeni od izdavaËa. Distribucijom se moæe bitno utjecati na nakladu, a onda povratno u manjoj ili veÊoj mjeri i na sadræaj. I nije najveÊi problem u tome πto je distribucija u posebnim poduzeÊima. No, u nas se distribucijom bave dvije izuzetno jake i velike kompanije u kojima je distribucija tiska malen, da ne kaæem sporedan posao. I te kompanije - radi se o Adrisu i Agrokoru- imaju svoje legitimne ekonomske i poslovne interese. Ali nije legitimno da ti njihovi poslovni interesi odreuju makar i u najmanjoj mjeri sadræaj novina. Tu se radi o klasiËnom sukobu interesa na koji nisam primijetio da netko posebno reagira. Koliko se danas cijeni ono πto su stvorile starije generacije naπih kolegica i kolega? A stvorile su tako mnogo. - Mislim opÊenito, kad se govori i piπe o svemu onome πto je bilo prije 1990. Godine, piπe se kao da je tada bila samo represija i niπta drugo, kao da se nije niπta radilo, kao da se nije stvaralo. Dakle, ne obezvreuje se samo ono πto je bilo u novinarstvu, nego puno toga πto je stvoreno u ne znam koliko desetljeÊa. ©to biste iz svojeg dugogodiπnjeg bavljenja pisanjem voljeli ponoviti? - Niπta ne bih htio ponoviti jer mislim da oni koji kaæu da bi htjeli neπto ponoviti nisu niπta u æivotu nauËili. Vladimir SlijepËeviÊ i fotoreporter ©ime RadovËiÊ A πto zaboraviti? - Ne sjeÊam se viπe πto bih zaboravio. Je li bilo pritisaka na vas da neπto morate objaviti, odnosno da ne objavite poneku informaciju dok ste obavljali iznimno odgovorne duænosti u viπe medija? - Da, bilo je pritisaka. Meutim, ËeπÊe sam dobio po glavi ili po prstima nakon πto sam neπto objavio. Jednom je, dok sam bio urednik u Komunistu, Slavko ©ajber, sekretar Gradskog komiteta SK Zagreba, traæio da me se partijski kazni zbog pisanja Komunista. Zahtijevao je to od OpÊinskog komiteta SK opÊine Trnje, u Ëijoj smo nadleænosti bili. Predsjednik Komiteta, predsjednik, volonter, u to vrijem je bio Mirko Perπen i on je to negdje zabaπurio tako da sam dobro proπao. Radili ste u viπe medija, gdje vam je bilo najljepπe? - Znate kako je. ©to godine viπe prolaze, sve vam se viπe Ëini da je u mladim danima bilo ljepπe i bolje. I sad iz ove perspektive mislim da mi je najljepπe bilo na Televiziji 1969. na 1970. kada sam malo viπe od godinu dana bio suradnik Zvonka Letice u mozaiËno-dokumentarnoj emisiji STOP koja se emitirala svakog drugog utorka. Svakih 15 dana morao sam imati jednu televizijsku dokumentarnu reportaæu. I iz toga ciklusa sam dobio za jednu od tih reportaæa i nagradu Druπtva novinara Hrvatske - Zlatno pero. To razdoblje mi je ostalo u sjeÊanju kao vrlo lijepo. Prisilili su me tada na TV-u da odem iz te redakcije za urednika Dnevnika, πto mi baπ nije bilo drago, ali nije bilo izlaza. A najteæe? - Bilo je puno i lijepih, ali i teπkih situacija. Izuzetno mi je bilo teπko onih 13 mjeseci dok sam bio predsjednik Poslovodnog odbora NI©PRO-a Vjesnika, najprije nekoliko mjeseci vrπilac duænosti. Bila su tada druπtvena previranja, a bila su previranja i u Vjesniku. Mi smo NI©PRO pokuπali saËuvati, ali u tome nismo uspjeli. Tko su vam novinarski uzori? - Ima ih viπe: Ivo Braut, Frane JuriÊ i Frane Barbieri, Ive MihoviloviÊ, Zvonko Letica, a posebno cijenim izuzetno snaæna ekonomska pera- Milana Sabola, Kreπimira Dæebu i Milana GavroviÊa. Jeste li ikada tijekom novinarske karijere pisali po narudæbi, s neËasnim namjerama? - Na sreÊu, nije bilo puno takvih situacija, nije bilo puno narudæbi, ali sam uvijek uspio na neki naËin izmigoljiti. Probao sam naÊi neko rjeπenje da baπ ne prihvatim nalog. S Velimirom Zajecom poËetkom 1990. godine Na πto ste posebno alergiËni u naπoj branπi? - Kad Ëitam novine, ljuti me oprema tekstova. Kad vidite naslove, podnaslove, oËekujete neπto. Onda proËitam tekst, a u njemu niπta od toga nema. Jednostavno ne znam odakle su izvukli naslov i podnaslov. Ljute me kojekakve kompilacije u novinama kojima se preævakavaju stare informacije, poznate stvari. Na Televiziji gledam Dnevnik pa onda poneki prilog mladih novinara za koji ne znam πto je. Niti je izvjeπtaj, niti je reportaæa, niti komentar. I na kraju se pitam πto je to dijete htjelo uopÊe reÊi. Ljuti me - izmeu ostaloga neπto πto se u posljednje vrijeme na javnoj TV uobiËajilo - da u dnevniku ovi mladi novinari gotovo svaki svoj prilog zavrπe nekom zajedljivom ili barem sarkastiËnom primjedbom - kao da misle, da ako nisu zajedljivi - nisu niπta napravili. U naπim medijima nema viπe reportaæe, karikature i feljtona. Manje-viπe to je iπËezlo. Zbog Ëega? - Ne znam zaπto, nije mi jasno. Karikatura je potpuno nestala. Nikada nije bilo novina bez karikature. Imali smo uvijek nekoliko vrsnih profesionalni karikaturista, ali i karikature ljudi kojima to nije bilo primarno zanimanje, npr. ©evËik i GavranoviÊ Gaga bili su tehniËki urednici u VeËernjem listu, a bili su izvrsni karikaturisti. U naπem hrvatskom izdanju Komunista jedno vrijeme su za svaki broj naizmjence radili politiËke karikature Duπko VukotiÊ, Nedjeljko DragiÊ i Boro DovnikoviÊ Bordo. Mihatov iz Zadra redovito je slao karikature. Danas karikature nema. I Reportaæa je nestala - nema priËa o takozvanim malim ljudima. ©to se, pak, tiËe feljtona, tu i tamo se neπto nae; feljton ili kvazi feljton. Ipak, malo ga viπe ima nego πto ima karikatura i reportaæa. Koje kolegice i kolege ne biste smjeli zaboraviti? - PoËeo sam, kao πto rekoh, raditi na II. programu Radio Zagreba. Prvi urednik bio mi je Joco VukoviÊ. On je bio urednik informativne redakcije i urednik ZagrebaËkog dnevnika u to vrijeme. Bio je neizmjerno strpljiv, puno mi je u tim prvim danima pomogao i puno sam nauËio. Moram spomenuti i Miju VlaoviÊa. On mi je bio prvi πef - bio je πef II. programa Radija u to vrijeme i zahvaljujuÊi njemu relativno brzo sam napredovao. Koga ne bismo smjeli preskoËiti u Komunistu? - Redakcija nije bila velika, Ëlanovi su bili Pero Poæar, Mirko MihaljeviÊ, Zdravko BasariÊ, Viktor ©trkalj, Miljenko PredragoviÊ, Mirko Banjeglav, Karmelo Vlahov, Danko Plevnik… Nisu ondje bili svi cijelo vrijeme postojanja redakcije, jedni su odlazili, drugi dolazili. I fotoreporter Ivan Posavec poËeo je u hrvatskoj redakciji Komunista. Kojega danas pisca-novinara ne preskaËete proËitati? - VeÊ spomenuh da danas kupujem subotom i nedjeljom Jutarnji list i to prije svega zbog Inoslava Beπkera, Jurice PaviËiÊa, Miljenka JergoviÊa, Ante TomiÊa i dr. To su autori koje vrlo rado Ëitam i cijenim. Za uspjeh u naπoj branπi najvaænije je….? - Kao i u svakom drugom poslu, prije svega da se taj posao voli. Drugo, u svakom poslu pa tako i u naπemu, ako æelite uspjeti, morate raditi puno. I naravno, i prije pa i danas, mora se neprekidno uËiti jer se stalno dogaaju i otvaraju nove stvari - danas puno bræe nego prije. Po svemu sudeÊi, danas se jako malo radi s mladim novinarima kada dou u naπe redakcije. Nema viπe mentora kakve smo nekoÊ imali i od kojih su mladi mogli puno toga nauËiti gotovo kao na studiju novinarstva, moæda i viπe. Ne koriste se viπe stari i iskusni, pa nam je danas novinarstvo takvo kakvo jest? - Tu se isto mnogo toga promijenilo. Kad sam ja poËinjao, nije bilo studija novinarstva. Prvi studij novinarstva u Hrvatskoj pokrenut je 1988. na Fakultetu politiËkih nauka i to na naπu inicijativu iz Vjesnika i naπu uz financijsku podrπku. Danas ne znam koliko ima studija novinarstva na dræavnim fakultetima i veleuËiliπtima i ne znam πto ti mladi ljudi na fakultetima nauËe. S Ëim oni dolaze ako dolaze u redakcije. No, u svakom sluËaju, bez obzira na znanje s kojim dolaze, ne bi πkodilo da u praksi imaju i mentora. Pratite li naπe cehovsko glasilo Novinar? - »itam ga redovno. Moæete ga pohvaliti, a moæete i pokuditi... - Ne, nemam ga razloga pokuditi. Novinar se u zadnje vrijeme znatno promijenio nabolje. Osim toga, meni je izuzetno zanimljiv jer iz njega doznam ono πto inaËe ne bih znao - πto se dogaa u medijima. Niπta ne preskaËem, pogotovo posljednje stranice lista. One tuæne. Manje-viπe sve proËitam. Kakvu biste na kraju poruku poslali mladim kolegicama i kolegama? - Prije svega, da u rad u novinarstvu vrate neke uzuse profesije - da se zna πto je vijest, πto je informacija, da je izvjeπtaj izvjeπtaj, a komentar komentar. Vrlo je Ëesto sve to izmijeπano pa onda nije jasna ni poruka teksta. Drugo, da se Ëvrsto dræe Ëinjenica, da ih provjere, da objavljuju Ëinjenice umjesto πpekulacija i naklapanja Kolegij “Komunista” kod Milke Planinc predsjednice CK SKH. Na slici: Milka Planinc, desno Milan Rakas, direktor i glavni urednik svih izdanja “Komunista”, lijevo Vladimir SlijepËeviÊ i Savo Kraπovac, urednik u zajedniËkoj redakciji u Beogradu Prvi put u povijesti hrvatskog novinarstva imamo na burzi rada viπe stotina novinara. Kako to tumaËite? - Mislim da trenutaËno takoer ima viπe nego ikad novinara u radnom odnosu. No, kada se kaæe da je 800 novinara na burzi - sam taj podatak ne govori puno. Mene zanima kojih je to 800 novinara. Koliko je meu njima onih koji su dobili otkaz zato πto se vlasnicima listova ili medija nije svialo njihovo pisanje? A znam da ima i takvih. Koliko je meu njima onih koji su ostali bez posla zbog ukidanja, gaπenja pojedinih listova, zbog smanjivanja broja zaposlenih u onim listovima πto izlaze. I koliko je meu njima mladih diplomiranih novinara, dakle onih koji su zavrπili studij novinarstva, a ne mogu naÊi posao. Svaki od tih segmenata zasluæuje zasebni komentar i tema je za sebe NOVINAR BROJ 11-12/2013. 64 in memoriam in memoriam golemu je energiju uloæio i u elektronske medije formiranjem zanimljivih portala. Vremena su teπka, a hrabrih, duhovitih, kreativnih novinskih znalaca poput njega sve je manje (n.u.) Romana JuriÊ (1969.-2013.) Mladen IvaniπeviÊ (1937.-2013.) Poslije duge i teπke bolesti u Zagrebu je 24. listopada umro istaknuti sportski novinar, reporter i urednik u Sportskim novostima i u nekoliko izdanja NI©PRO Vjesnik, dugogodiπnji Ëlan HND-a i dobitnik nagrade za æivotno djelo sportskih novinara Mladen IvaniπeviÊ, a posljednji ispraÊaj obavljen je 29. listopada na groblju Mirogoj. IvaniπeviÊ je roen 24. travnja 1937. u Splitu. Gimnaziju je zavrπio u Zagrebu 1955. i apsolvirao na Pravnom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Od 1962. suraivao u Studentskom listu i Sportskim novostima, gdje je u stalni radni odnos primljen 15. travnja 1963. Vodio je koπarkaπku rubriku, pratio odbojku i zimske sportove. Iz Sportskih novosti preπao je u Arenu i proveo deset godina na duænostima reportera, urednika i zamjenika glavnog urednika. Potom je u VUS-u, od 1976. do 1978., urednik rubrike Naπe doba. Od 1978. do 1985. u SN reviji urednik je nogometne rubrike i zamjenik glavnog urednika, a od 1985. urednik je meunarodne rubrike u Sportskim novostima. U Areni je pokrenuo akciju TuristiËka patrola, s nagradom za najbolje turistiËke radnike i mjesta u sezoni, a u SN reviji rang-listu najboljih nogometaπa i sudaca Jugoslavije. Organizirao je zapaæene sportske akcije, humanitarne i zabavne. Izvjeπtavao je s olimpijskih igara i svjetskih prvenstava, za πto je dobio niz priznanja i nagrada, meu kojima i Nagradu za æivotno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara 2000 .godine. Kolega IvaniπeviÊ upamÊen je po mnogoËemu, prije svega po prijateljstvu, pruæanju izdaπne pomoÊi mlaim kolegicama i kolegama, kao vrijedan i jednostavan Ëovjek, vedar, sa svakim ljubazan, Ëovjek principa i istinski borac za dignitet profesije te za poboljπanje uvjeta rada novinara. Dakako i za njihovo bolje nagraivanje (j.p.) Eduard StojËiÊ (1952.-2013.) Edo StojËiÊ roen je 20. lipnja 1952. u Karlovcu, gdje je i poËeo novinarsku karijeru u KarlovaËkom tjedniku pa i na Radio Karlovcu. Nakon Viπe ekonomske πkole diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 1978. godine, a veÊ 1. prosinca iste godine zaposlio se u Novom listu. Radio je kao novinar, zatim urednik sekcije i glavni urednik Goranskog Novog lista, potom kao glavni urednik i kolumnist Butige, piπuÊi uz to kratke priËe i knjige. Bio je popularan i kod kolega i kod Ëitatelja, oduπevljenih kolumnom Tko se ne bi ljutio? StojËiÊeve priËe su duhovite slike iz svakodnevnog njegova æivota, onoga njegove obitelji i prijatelja. Kreativan, domiπljat, provokativan kao urednik, iznimno zanimljiv, mnogi bi rekli pitak, StojËiÊ je kao malo tko, ne samo u Novom listu, nego i u cjelokupnom hrvatskom novinarstvu, ostavio specifiËan trag. StojËiÊ je izdao knjigu kolumni 1999. godine kao zbirku Boje kupleraja. Slijede, po istom obrascu Moja æene mene vara, Drug Tito je kriv za sve... Proπlog desetljeÊa æivote nekolicine hrvatskih srediπta obiljeæile su i novine Moj grad Ëiji je StojËiÊ bio pokretaË, a SpliÊanka, roena 24. kolovoza. 1969. godine, Romana JuriÊ, radila je punih πesnaest godina na Rabu kao kroniËar tog otoka za Novi list. Radila je s puno strasti jer posao dopisnika ne poznaje sektore, oni su prva pera svojih otoka, mjesta, gradova. Preminula je u 45. godini 23. rujna. Samozatajna kakva je bila, uvijek je voljela biti s druge strane novinarske priËe. Ona koja pita i piπe, a ne ona o kojoj se piπe. TuristiËka djelatnica s nezavrπenim filozofskim fakultetom poËela je suradnju s Novim listom 1996. godine. »lanica HND-a postala je 2005. godine. Znala je reÊi: “Da nisam novinarka, ne znam πto bih radila, ali znam da nikad ne bih bila uËiteljica. Bez dlake na jeziku komunicirala je i u privatnom i u poslovnom æivotu. Nijedan novinarski æanr nije joj bio stran, kao ni jedna tema. U istom danu izvjeπtavala je s kulturnog dogaanja da bi skoknula na sportski teren, svratila u gradsko poglavarstvo, dom zdravlja, napravila reportaæu iz idiliËnog, ali od svih zaboravljenog mjesta, ako treba, i prokomentirala aktualnu temu, a onda sve to napisala i poslala u Rijeku (n.u.) Palma KataliniÊ (1927.-2013.) U 87. godini umrla je 13. rujna Palma KataliniÊ, dugogodiπnja djelatnica Televizije Zagreb. Bila je urednica u ©kolskom radiju, osnivaËica ©kolske televizije te urednica nekih od najpoznatijih dramskih i filmskih projekata (GruntovËani, Kapelski kresovi, MaËak pod πljemom, Velo misto, Inspektor Vinko i drugi). Autorica je brojnih djeËjih igranih i dokumentarnih emisija, reportaæa i dokumentarnih filmova. Objavila je i nekoliko romana i zbirki pripovjedaka za djecu. PuËku i graansku πkolu pohaala je u rodnome Trogiru, uËiteljsku πkolu u Splitu, a studirala novinarsko-diplomatsku πkolu u Beogradu. Od godine 1954. radi u Zagrebu najprije u redakciji ©kolskog radija, a od 1960. ureuje πkolski TV program.Prve priËe za djecu objavila je 1952. godine u Politici i Pioniru. Djela Palme KataliniÊ: Djetinjstvo Vjetra kapetana i druge pripovijetke, PriËanje cvrËka moreplovca, Snovi na dnu mora, Dvoje u brodolomu, Anja voli Petra, More pod sjevernom zvijezdom i Golubica. U mirovinu je otiπla 1985. s mjesta odgovorne urednice Igranog programa. “Palma je bila, kako se kaæe, æenazmaj”, kaæe Miroslav LiliÊ: “Bila je odliËna urednica DjeËjeg programa, odluËna i vrlo vrijedna urednica Dramskog programa, ali, prije svega, ona je bila jako dobar Ëovjek. Mogu to reÊi jer smo se jako dobro poznavali i bili bliski suradnici. Televizijski ljudi a i gledatelji, Êe je pamtiti prvenstveno po svemu onome πto je napravila na TV Zagreb. A napravila je mnogo. Danas se Ëini da je takvo πto nemoguÊe ponoviti. Naravno, u zlatnim televizijskim vremenima nije bilo konkurencije, novca je bilo viπe nego danas, no ipak je najvaænije to πto je bilo viπe znanja i entuzijazma. Upravo je Palma bila jedna od onih koji su oko sebe okupljali kvalitetne kadrove.” Palma KataliniÊ bila je izuzetno vrijedna i moralna. Bila je najuspjeπniji urednik Dramskog programa u povijesti televizije u Hrvatskoj. Ona je, zajedno sa svojim suradnicima, pomogla da danaπnji HTV u posljednjih dvadeset godina moæe reprizirati najveÊi dio naπe umjetniËke produkcije. A te reprize i danas predstavljaju najgledanije i najkvalitetnije dijelove HTV-ova programa (n.u.) Mira Gumhalter (1923.-2013.) Donedavno najstarija Ëlanica HND-a Mira Gumhalter umrla je 12. studenoga u Zagrebu u 91. godini æivota, a ispraÊaj poπtovane kolegice obavljen je 15. studenoga u krematoriju na Mirogoju. Roena je 20. rujna 1923. u Dubravi nedaleko od Vrbovca. ©kolovala se u Zagrebu gdje je diplomirala na Visokoj privrednoj πkoli 1963. Sudionik je NOB-a od travnja 1943. Radila je u Oblasnom NOO za Slavoniju, zatim u Agitpropu OK KPH Psunj i u listu Psunjska rijeË, a od rujna 1943. do osloboenja u Agitpropu Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju te listu Glas Slavonije kao stenograf i urednik vijesti. Od osloboenja Osijeka, 14. travnja 1945. Godine, radila je u redakciji Glasa Slavonije u Osijeku, a zatim u Gospodarskom listu u Zagrebu (1945.-1946. Godine), nakon Ëega prelazi u Dræavni zavod za socijalno osiguranje u Zagrebu. Od 7. listopada 1947. surauje i ureuje unutraπnjopolitiËku rubriku Vjesnika, odakle 1. travnja 1949. odlazi za glavnog urednika Glasa Slavonije. Na toj duænosti ostaje sve do 20. svibnja 1958. kada se vraÊa u redakciju Vjesnika. Od 19. listopada 1958. zamjenica je glavnog urednika VeËernjeg vjesnika i zatim VeËernjeg lista, a poslije toga urednik privredne rubrike u VeËernjem listu. Od listopada 1963. do odlaska u mirovinu, 1. srpnja 1980., bila je glavni i odgovorni urednik Vjesnikove revije Svijet. Djelovala je u mnogim druπtveno-politiËkim organizacijama i u njima obavljala razliËite funkcije. Izmeu ostaloga, bila je u dva mandata odbornica u Skupπtini grada Zagreba (1963.-1966. i od 1982-1986.), a od 1986. Ëlanica je Gradske konferencije SSRNH Zagreba i Gradskog odbora SUBNOR-a te Ëlanica Sekretarijata Sekcije za informiranje RK SSRNH. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod, Ordenom rada, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima. Dobitnica je Zlatne plakete Vjesnika, plakete SUBNOR-a Jugoslavije i najviπeg priznanja SRH -plakete ZAVNOH-a i drugih priznanja. Uz ostalo, upamÊena je kao istinski borac za dignitet profesija i izvanredan organizator novinarskog posla ( j.p.) Ivica Hripko (1939.-2013.) Glasoviti filmski i televizijski snimatelj, dugogodiπnji Ëlan Hrvatskog novinarskog druπtva, Ivica Hripko umro je nakon duge i teπke bolesti 26. listopada u 75. godini æivota , a ukopan je 30. listopada na groblju Miroπevac u Zagrebu. Novinar Hripko roen je 17. srpnja 1939. u Ogulinu, a nakon srednje πkole diplomirao je na Viπoj pedagoπkoj πkoli u Zagrebu knjiæevnost, povijest umjetnosti i likovnu umjetnost, a u Kino klubu Zagreb zavrπio je teËajeve snimanja i rada s kamerom. Godine 1960. zaposlio se na RTZ-u gdje ostaje sve do 1980. i s kolegama snimateljima gradi temelje danaπnje Televizije. Svestran, obrazovan i marljiv obraivao je sve teme, odgovarajuÊi izazovima tadaπnjih filmskih trendova i unoseÊi inovacije u filmski izriËaj. Dva je desetljeÊa na televiziji bio mali-veliki Ëovjek, okrenut uvijek novim idejama. Svejedno mu je bilo tko je pred kamerom: njemu su svi bili isti. Sudjelovao je u kreiranju i realizaciji ne samo dokumentarnog programa, snimao je brojne informativne i specijalizirane emisije, a osobito je volio djeËji program. Za njega nije postojalo radno vrijeme, radio je dok god posao ne bi bio gotov, a na snimanje su ga uvijek mogli pozvati jer je vazda bio spreman za novi radni izazov i svaki program, od jutarnjeg do veËernjeg. Naredne 23 godine proveo je u INA Naftaplinu gdje je bio urednik audiovizualnih informacija. Sve to vrijeme djeluje kao nenametljiv stvaratelj koji je svojim djelima neprestano uz nas, preobraæavajuÊi vlastitu okolinu, ali i svijet πto ga okruæuje. Dakako, to Ëini nervnom istinskog umjetnika. RadeÊi u INA-Naftaplina snimao je kronike u koje je okom kamere biljeæio, prema vlastitom scenariju i na vlastiti tekst, sva tehnoloπka, gospodarska i druπtvena zbivanja, snimivπi tako oko 500 sati materijala povijest Naftalina i INE, grau iz koje su znalaËkim odabirom i razvrstavanjem nastala dva njegova znaËajna filma 50 godina INA-Naftaplina i »etiri desetljeÊa INE. ZnaËajno razdoblje njegova snimateljskog djelovanja dokumentarni su i obrazovni filmovi raeni na temu ekologije koji imaju svrhu poduËiti gledateljstvo o svakodnevnim stvarima o kojima malo skrbimo, premda o njima ovisi naπ æivot. RijeË je o filmovima prikazanima viπe puta na HTV-u, PriËa o vodi, Selo na suncu i Rad na crveno, iz velikog nedovrπenog serijala Obnovljivi izvori energije. Osim filmova, Hripko je snimio i mnoπtvo fotografija koje danas imaju znaËajnu dokumentarnu vrijednost. Priredio je i viπe od 100 fotoizloæbi svojih te fotografija kolega fotografa i fotoreportera u zemlji i inozemstvu, od Ëega 50 u uliËnoj Galeriji Idi i vidi u Heinzelovoj ulici u Zagrebu, a za Radio Ogulin snimio je 120 kolumni pod imenom Hripkoteka, veoma omiljene kod ogulinske publike. Bio je iznimno aktivan u svojoj cehovskoj organizaciji, napose u Klubu novinara, a za svoj filmski stvaralaËki opus primio je viπe nagrada i priznanja (j.p.) Nikola ©aranoviÊ (1928.-2013.) Umro je joπ jedan veteran hrvatskog æurnalizma, novinar, urednik, direktor, ekonomist i antifaπistiËki borac Nikola ©aranoviÊ. Roen je 17. prosinca 1928. u mjestu Kosovi Lug. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu ZagrebaËkog sveuËiliπta. Novinarstvom se poËeo baviti 1955. u nekad uglednom zagrebaËkom dnevniku Narodni list u Masarykovoj ulici broj 28, a pretpostavljeni su mu bili Milan NoæiniÊ i Drago BobiÊ. »lan je DNH od 1962. Osim u Narodnom listu, pisao je Ëlanke i osvrte u Naprijedu, Globusu, Ekonomskoj politici,VUS-u te Informatoru. U novinsko-nakladniËko-trgovaËkom dioniËkom druπtvu Informator d.d. bio je novinar, komentator, urednik, glavni i odgovorni i generalni direktor. ZnaËajno je pridonio ugledu πto ga je taj list nekoÊ uæivao diljem zemlje. Radio je i u nakladnoj djelatnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, gdje je uredio nemali broj knjiga πto ih je objavila ta najviπa kulturna i znanstvena ustanova na slavenskoj jugu... Isticao se i u radu druπtveno-politiËkih organizacija; bio je Ëlan OpÊinskog komiteta SK Centar u Zagrebu, Ëlan Centralnog odbora sindikata industrije u i rudarstva Jugoslavije... ( j.p.) Rudolf Rudi ©tajduhar (1920.-2013.) Neumoljiva bolest u vjeËnost je odvela velikog Ëovjeka i briljantnog novinara i pisca. Poslije kraÊe bolesti 3. kolovoza umro je u SAD-u, Pinewood Court, Woodburyju, u 93. godini jedan od najvienijih hrvatskih, jugoslavenskih i svjetskih novinara Rudolf - Rudi ©tajduhar. Ondje je i pokopan. Novinar ©tajduhar roen je 2. sijeËnja 1920. u Zagrebu gdje je nakon srednje πkole diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Novinarstvom se poËeo baviti 1945. najprije kao reporter u Predstavniπtvu Tanjuga u Zagrebu; od 1946. do 1947. direktor je Tanjuga za Hrvatsku, od 1948. do 1952. vanjskopolitiËki urednik Tanjuga, od 1952. do 1960. glavni i odgovorni urednik Tanjuga, a od 1960. do 1966. dopisnik je Tanjuga iz Ujedinjenih naroda. Nakon 21 godinu rada u jugoslavenskoj novinskoj agenciji prekida aktivno pisanje i postaje visoki duænosnik Ujedinjenih naroda. Od 1966. do 1973. direktor je Informacijskog centra Ujedinjenih naroda za Indiju; od 1973. do 1975. predstavnik je za tisak Mirovnih snaga UN-a na Bliskom istoku i Cipru; od 1975. do 1981. predstavnik je za tisak Generalnog sekretara UN-a i istodobno direktor UN-a za tisak; od 1983. do 1993. savjetnik je izvrπnog direktora Instituta UN-a za obrazovanje i trening. Istodobno, obavljao je i mnoge druge duænosti: od 1953. do 1960. sekretar je Saveza novinara Jugoslavije; od 1959. do 1960. predsjednik je Upravnog odbora izdavaËke kuÊe Jugopressa; 1957. jedan je od osnivaËa Jugoslavenskog instituta za novinarstvo; 1965. predsjednik je Udruæenja novinara pri Ujedinjenim narodima. Bavio se i publicistikom - pisac je scenarija za dokumentarni film Put mira (1959.), a iste godine s Joæom Smoletom objavio je knjigu Tito u zemljama Azije i Afrike. RadeÊi kao novinar, pokrivao je meunarodne konferencije i dogaaje i susretao svjetski poznate osobe. Pridonio je ugledu UN-a, a opskrbljivao je vijestima i informacijama tisuÊu novina, radio i TV stanica te novinskih agencija. Takoer, zahvaljujuÊi njemu, generalni sekretar UN-a bio je vrlo dobro informiran. Poznat je i po tome πto su vrata njegova ureda u sjediπtu Ujedinjenih naroda uvijek bila otvorena i novinari su kod njega vijek imali prioritet. Za svoj predan rad primio je visoka odlikovanja od predsjednika Tita, poglavara RimokatoliËke crkve i generalnog sekretara UN-a (j.p.) Æarko BoæiÊ (1931.-2013.) Otputovao je na svoje vjeËno poËivaliπte novinar i publicist Æarko BoæiÊ 18. Rujna, a ispraÊen je na mirogojskom krematoriju, prema vlastitoj æelji u krugu Ëlanova najuæe obitelji, 20. rujna. NOVINAR BROJ 11-12/2013. 65 Novinar BoæiÊ roen je u Sinju 26. listopada 1931. gdje je zavrπio gimnaziju 1950., da bi diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Do 1957. radio je u Dræavnom sekretarijatu za unutraπnje poslove NR Hrvatske, ali ga je privuklo novinarstvo pa se 1. rujna 1957. zaposlio kao novinar u Vjesniku srijedu. U Novinsko-izdavaËkom-πtamparskom poduzeÊu Vjesnik radio je do 21. oæujka 1959. kao urednik i specijalni dopisnik Vjesnika iz Sirije, Libanona, Iraka i Egipta (1957.-1959.). Po odlasku iz Vjesnika dopisnik je Borbe iz Moskva (1959.-1963.), Meksika i Brazila (1963.-1967.) te iz SAD-a (1968.), dopisnik beogradskih VeËernjih novosti iz Zagreba (1969.-1972.), glavni urednik Radio Zagreba (1972.-1974.) i direktor programa Televizije Zagreb (1974.-1978.). Osobito je upamÊen kao dopisnik Borbe iz Moskve kada je veoma uspjeπno, fenomenalno, izvjeπtavao naπu javnost o postaljinistiËkim kongresima u SSSR-u, letu J. Gagarina u svemir itd. Potom postaje dopisnik JRT-a iz Madrida (1978.1983.) i savjetnik za radijski i televizijski program te vanjskopolitiËki komentator Radio televizije Zagreb. Potom je bio na sluæbi u Jugoslavenskoj ambasadi u Rimu. Objavio je viπe knjiga i publikacija, meu kojima i knjige ©panjolska -dnevnik jedne krize, Zagreb 1981. Nosilac je viπe odlikovanja i dobitnik mnogih druπtvenih priznanja. Primio je nagradu Zlatno pero DNH 1981., nagradu za æivotno djelo DNH Otokar Kerπovani 1984., a dobitnik je i nagrade Moπa Pijade Saveza novinara Jugoslavije 1985. godine Milan Griva (1932.-2013.) Otiπao je na poËinak u tiπinu mira 27. rujna Ëlan Hrvatskog novinarskog druπtva i dugogodiπnji dopisnik viπe medija iz Nove Gradiπke i drugih slavonskih gradova Milan Griva, a pokopan je 30. rujna u Novoj Gradiπki u kojoj je proveo najljepπe godine æivota. Novinar Griva roen je 20. kolovoza 1932. u Starom Petrovu Selu. Po zavrπetku srednje πkole zavrπio je prvi stupanj Pravnog fakulteta i apsolvirao na Ekonomskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Zavrπio je takoer prvi i drugi stupanj njemaËkog jezika i dopisni teËaj stenografije, πto mu je itekako pomoglo u obavljanju novinarskih poslova. Novinarstvom se poËeo baviti u rujnu 1956. godine u dnevniku Vjesnik, nastavio u Glasu Slavonije, ©kolskim novinama, Jednoti, Privrednom vjesniku, RadniËkim novinama, Globusu, Areni, a od umirovljenja 1988. najviπe i najËeπÊe objavljuje u Hrvatskom umirovljeniËkom listu - sluæenom glasilu Matice umirovljenika Hrvatske. Kao novinar suradnik najviπe je pisao o gospodarstvu, financijama, æetvi, sjetvi, izvozu, radu poljoprivrednih kombinata, druπtvenom æivotu u viπe slavonskih komuna, specijaliziranim organizacijama, poglavito o automoto djelatnosti i vatrogastvu itd. UpamÊen je i kao nogometni sudac regionalnog ranga te sudac automoto sporta nacionalnog ranga s aktualnom licencom. Njegov doprinos informiranju iz novogradiπkog kraja i drugih mjesta u tom dijelu zemlje valoriziran je i mnogim druπtvenim priznanjima. Meu ostalim, dobitnik je priznanja Saveza »eha i Slovaka 1976., novinarske nagrade ©kolskih novina Tone Peruπko 1982., priznanja ZO Croatia d.d. 1987. godine povodom izlaska stotog broja tog lista. NOVINAR BROJ 11-12/2013. 66 in memoriam Ostavio je traga u mnogim dnevnim, tjednim i mjeseËnim listovima, a napose u Hrvatskom umirovljeniËkom listu, piπuÊi o radu i aktivnostima umirovljeniËkih udruga u Novoj Gradiπki, Vrpolju, Slavonskom Brodu, Cerniku, Kutini, Novoj Kapeli, Kaptolu i drugim mjestima (j.p.) Novinarske radove iz istog podruËja objavljivao je u zagrebaËkom Narodnom listu, Vjesniku, Glasu rada, Radio Zagrebu i drugim medijima. Istodobno, bio je stalni dopisnik Ëasopisa XYLON / drvo / iz Milana te urednik brojnih edicija s podruËja drvne industrije. Bio je Ëlan svih dosadaπnjih uredniËkih odbora, pa je obavljao tehniËko i grafiËko opremanje svake tiskane informacije te Ëasopisa u cjelini (j.p.) Smajo GradaπeviÊ (1936.-2013.) Nedjeljko KujundæiÊ (1930.- 2013.) Novinar, pisac, pedagog, povjesniËar i sveuËiliπni profesor Nedjeljko KujundæiÊ preminuo je 7. kolovoza u 84. godini æivota, a ispraÊaj je obavljen 12. kolovoza na groblju Mirogoj u Zagrebu. Roen je 16. veljaËe 1930. u Poljicima kod Imotskog. ©kolovao se u Zagrebu gdje je stekao visoko obrazovanje: diplomu Filozofskog fakulteta, a potom i titulu magistrira te doktora znanosti. Od 1959. godine pa sve do 1976. kontinuirano je pisao, ureivao razne Ëasopise i djelovao publicistiËki. Najprije je bio na Radio Zagrebu prosvjetni izvjestitelj, pa komentator. Potom je, zajedno s Hrvojem Lisinskim, osnovao III. program Radio Zagreba i u njemu vodio emisije iz podruËja popularizacije znanosti. Od 1968. je glavni urednik Obrazovnog programa Radio Zagreba, no zbog aktivnog sudjelovanja u hrvatskom proljeÊu 1971. bio je maknut s rukovodeÊeg poloæaja. Nakon zaposlenja na Filozofskom fakultetu ZagrebaËkog sveuËiliπta novinarstvom se bavi u slobodno vrijeme, te od 1971. do 1980. obavlja duænost glavnog urednika Ëasopisa Roditelji i πkola. Potom se javlja u brojnim glasilima, a povremeno i u III. programu Radio Zagreba. U Glasniku HDZ-a tijekom 1991. i 1992. godine objavljuje serijale Anatomija viπestoljetnog nasilja (5 feljtona), YUboljπeviËka zvjerstva (8 feljtona) i Hrvatska odisejada (9 feljtona). Osim toga piπe u VeËernjem listu, Vjesniku, Slobodnoj Hrvatskoj te u Hrvatskim interesima. Redovit je suradnik u ©kolskim novinama, gdje analizira tekuÊu prosvjetnu politiku i obiljeæava vaænije knjige iz teorije i prakse odgoja. Sudjelovao je na meunarodnim skupovima o novinarstvu u pluralistiËkom druπtvu i u tri zbornika objavio svoje struËne komunikacijsko-æurnalistiËke radove.. Godine 1990. pokrenuo je izlaæenje novog Ëasopisa za obitelj, vrtiÊ i πkolu Zrno, kojemu je glavni urednik. Kao sveuËiliπni profesor, dugogodiπnji profesor na Pedagoπkom fakultetu u Zagrebu, odgojio je generacije studenata i potvrdio se kao jedan od najistaknutijih pedagoga. Predavao je i na fakultetima izvan Zagreba gdje je stekao glas vrsnog povjesniËara i znanstvenika. UpamÊen je i kao predsjednik Znanstvenog druπtva za prouËavanje podrijetla Hrvata (j.p.) Andrija IliÊ 1921.- 2013.) Novinar i urednik Andrija IliÊ umro je 8. studenoga u 93. godini, a pokopan je 11. studenoga na mjesnom groblju Sv. Kriæ u Medulinu. Roen je u mjestu Lepetane, Boka kotorska, 8. srpnja 1921. godine. Osnovno obrazovanje zavrπio je u rodnom kraju, klasiËnu gimnaziju u Splitu, a klasiËnu filozofiju diplomirao 1943. na Filozofskom fakultetu u Rimu. Od 1943. do 1945. sudjelovao je u NOB-u.Te dvije godine ureivao je glasnik 5. bataljuna 6. brigade KNOJ-a. OD 1945.do 1950. obavljao je novinarske poslove u Odjelu za πtampu Predsjedniπtva Vlade NR Hrvatske, od 1951. do 1975. u resoru je drvne industrije Hrvatske osnovao i ureivao list Drvna industrija - Ëasopis s problematikom obrade i ekonomije drvne privrede. I nakon umirovljenja 1975. nastavio je suradnju s Ëasopisom Drvna industrija. Milan SigetiÊ (1940.-2013.) Novinar, pjesnik, knjiæevnik Milan SigetiÊ umro je 14. studenoga, a pokopan je 18. studenoga na Groblju Markovo Polje u Zagrebu. Roen je u Hlebinama nedaleko od Koprivnice 21. rujna 1940., srednju ekonomsku πkolu zavrπio je u »akovcu, a u Zagrebu je studirao na Pravnom fakultetu. Honorarno se bavio novinarstvom od 1956. objavljujuÊi radove najprije u listu Meimurje, zatim u Vjesniku, VeËernjem listu i na Radio Zagrebu, a u stalni radni odnos u VeËernjem listu primljen je 3. svibnja 1962. Nakon toga radi u Vjesniku i VUS-u, te od 1967. ponovo u Vjesniku. U istu se redakciju vraÊa i nakon odsluæenja vojnog roka 1967./68. Godine 1974. postaje urednik dopisniπtva. PokretaË je mnogih akcija, meu kojima i akcije za prikupljanje novca za novu zgradu Nacionalne i sveuËiliπne biblioteke u Zagrebu. Autor je viπe knjiga, meu kojima i monografije VinkovaËke jeseni, objavljenu 1986., Hrvatska je naπa mati 1992. te brojnih novinarskih pripovijedaka, radiodrama i dokumentarnih televizijskih emisija. UpamÊen je i kao pisac tekstova pjesama za festivale u Krapini, Zagrebu, Poæegi itd. Dobitnik je nagrade CK NOH 1968, zatim nagrade Boris JankoviÊ Argus 1979., Zlatnog pera DNH 1980., plakete SSRNH 1988., srebrne plakete Vjesnika 1988. itd (j.p.) Branimir Jaklin (1944.-2013.) Æivotna nit novinara, reportera i rasnog filmskog snimatelja Branimira Jaklina prekinuta je 29. rujna u 69. godini æivota. IspraÊen je na vjeËni poËinak 2. listopada. Roen je 15. studenoga 1944. u Sremskoj Mitrovici. Na televiziji Zagreb bio je od 1964. godine, isprva kao asistent snimatelja, a od 1968. kao snimatelj, majstor-specijalist. Snimio je sve najvaænije druπtveno-politiËke, sportske i kulturne dogaaje na podruËju Zagreba i Hrvatske te na prostoru SFRJ, zatim konferencije nesvrstanih u Alæiru, Colombu, Kubi, Olimpijske igre u Tokiju, Svjetsko nogometno prvenstvo u NjemaËkoj kao i brojne dokumentarne, sportske, informativne i obrazovne filmove, suraujuÊi pritom s najpoznatijim novinarima i reæiserima Televizije Zagreb. Radio je fantastiËno brzo i visoko kvalitetno, tako da na njegovim filmovima i filmskim storijama montaæeri nisu imali potrebe ni za kakvom intervencijom. Dobitnik je nemalog broja pohvala, priznanja i odlikovanja. Kolegice i kolege koji su s njime radili s pravom istiËu da je bio vrhunski profesionalac, izuzetno radiπan, pouzdan i odgovoran, pristupaËan i drag (j.p.) Radovi Hrvatskog novinarskog druπtva sve su siromaπniji. 1. listopada napustio nas je dugogodiπnji Ëlan i ugledni poljoprivredni novinar i struËnjak Smajo GradaπeviÊ. Roen je 1. sijeËnja 1936. u GradaËcu. Po zavrπetku srednje πkole diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Specijalnost u branπi bila mu je poljoprivreda. Prve novinarske radove objavio je Poljoprivrednom vjesniku te u Gospodarskom listu, radeÊi najprije kao suradnik, na kraju kao urednik. O poljoprivredi je pisao za Vjesnik, RadniËke novine, Radio Zagreb i druge medije, a intervjuirao je najistaknutije agrarne struËnjake u bivπoj dræavi. Diplomirani inæenjer poljoprivrede bio je aktivan i u svojoj cehovskoj organizaciji te u OpÊinskoj konferenciji SSRN Donji Grad u Zagrebu kao i u Narodnoj tehnici Zagreba i Hrvatske (j.p.) Just Ivetac (1924.- 2013.) Dugogodiπnji Ëlan HND-a, novinar i spisatelj, dobitnik Nagrade za æivotno djelo Otokar Kerπovani Just Ivetac preminuo je u 90. godini æivota u nedjelju 27. listopada, a posljednji ispraÊaj poπtovanog kolege obavljen je u srijedu 30. listopada na mjesnom groblju u Karojbi u Istri. Ivetac, novinar i publicist, roen je u Karojbi 1924., zavrπio je KlasiËnu gimnaziju 1943. u Kopru i jednogodiπnju novinarsku πkolu 1950. u Zagrebu. Sudionik NOB-a od oæujka je 1944. godine. PoËeo se baviti novinarstvom u NOB-u 1944,. u Gorskom kotaru, radeÊi za partizanski list 43.divizija pri Agitpropu 43. istarske divizije, kao novinar, tehniËki urednik i ilustrator. Od 1946. do 1947. uposlen je kao suradnik u redakciji dnevnika Glas Istre, a 1947. prelazi u novoosnovani dnevnik RijeËki list u Rijeci i u njemu ostaje do 1952. (od 1950.do 1952. honorarni je dopisnik Vjesnika iz Istre i STT.) KraÊe vrijeme bio je glavni urednik novog tjednog lista Glas Istre, a od 15. listopada 1952. do 1970. neprekidno je stalni dopisnik Borbe iz Pule, GospiÊa, Dubrovnika i Karlovca. Potom je do umirovljenja 1984. u Glasu Istre u Puli, gdje se dugo (15 godina) isticala njegova stalna rubrika Tjedni report iz Trsta. Premda je u mirovini veÊ nekoliko decenija (kredo mu je “dvije kartice dnevno”), redovito je, godinama, bio prisutan u dnevniku Glas Istre napisima o povijesti grada, njegove svakodnevice te cijele Istre. Vaæi za najboljeg poznavatelja Istre i svaki “naj” podatak vezan za Istru njegov je. Djela: Istarski toponimi, 1982., Istarski uskliËnici ( svi istarski zvonici), 1998., Zanimljiva Istra, 1998., Æuti kruh, 1999., Manje poznata Istra, 1999., Buran novinarski æivot, 2001., Nepodobni partizan, 2001., Najstariji gradovi Istre, 2002., Furlanski roaci, 2002., a u tandemu s Antom BartoliÊem napisao je Valigaπtar (povijesni izvor kod Karojbe), 1998., ©ublentu (monografija o povijesnom brdu kod Karojbe), 2000., Sopajac (monografija o povijesno-prirodnom lokalitetu kod Karojbe), 2001., Ivetac, BartoliÊ i grupa autora napisali su Rakotule, monografiju, 2000. Dobitnik je Zlatnog pera DNH 1974./1975. i nagrade za æivotno djelo Otokar Kerπovani DNH 1990./ 1991. te drugih priznanja (j.p.) NOVINAR BROJ 11-12/2013. 67 Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka foto Nikola ©oliÊ glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske broj 11-12 2013. Dossier: RADNO-PRAVNI ODNOSI Srozavanje novinarskih prava • Nakladnici, ne budite kao MarkiÊka • Mobingiranje novinara • PR agencije i novinari u klinËu • Monopoliziranje distribucije novina • Vjesnikova arhiva opet dostupna • Filmske priËe o novinarima i novinarstvu • SlijepËeviÊ: Novinarstvo na krivudavom putu
© Copyright 2024 Paperzz
