KRŠĆANSTVO
(Isus Krist Sin Božji Spasitelj)
( Ο Ιησούς Χριστός είναι ο Υιός του Θεού Σωτήρα )
vs
I S L A M
(Nema Boga osim Allaha: ‫) ل إله إل ا‬
ON-LINE KNJIGA KOJA S POGLEDA KRŠĆANSTVA I ZNANOSTI PROMATRA ISLAM I
NJEGOVU REALNOST KAO MODERNE RELIGIJE
Autor: El Machor
Hrvatska, 17. srpanj 2010., subota, 5:25 sati
SADRŽAJ KNJIGE
Uvod i pogovor.
..................................................................................... 3
Muhammedova povijest.
...................................................................... 3
Odnos prema ženama.
Muhammed i Aisha.
......................................................................... 4
.............................................................................. 12
Karavane i "El Emin".
........................................................................... 16
Idolopoklonstvo. Kaaba.
....................................................................... 19
Nastajanje islama. Mandejci.
................................................................ 27
Ubojstva i Jihad u islamu.
..................................................................... 29
Barnabin indžil, evanđelje.
.................................................................... 36
Rodoslovlje Muhammedovo.
................................................................ 46
Sotonizam i psihička nestabilnost.
Proročanstva u al-Quranu.
Znanost u al-Quranu.
Posljednji Sud u islamu.
..................................................... 51
.................................................................... 53
............................................................................. 54
....................................................................... 74
Islamski i kršćanski monoteizam.
......................................................... 78
Religijska geografija kršćanstva i islama.
............................................ 90
Al-Quran – (ne) promijenjiva Allahova Riječ
Muhammedova smrt i zaključak
........................................ 94
............................................................ 102
(ukupno 110 stranica)
UVOD I POGOVOR
Ova on-line knjiga namijenjena je kao obrana kršćanstva u sadašnje vrijeme, kada se pogled na religiju znatno
izmijenio u odnosu na prošla vremena. Iako je kršćanstvo i dalje vodeća religija, sve se više govori i o islamu
te budućoj borbi ovih dvaju blokova za vjernike, koja se već sada odvija. Od velikog broja religija logički je
zaključak da istinita može biti samo jedna, ponajprije zbog razlika u onome što predstavljaju. Stoga, uvjeren da
je kršćanstvo pravi put za život svakog vjernika, ovom knjigom najprije želim iznositi istinu. Stoga Vam
obećajem da ću govoriti istinu, samo istinu i ništa osim istine ne služeći se nikakvim lažima ni neistinama!
Obećanje dajem još jednom.
Pozivam sve kršćane, muslimane, ali i druge ljude da pročitaju navedenu knjigu, jer čovjek modernog doba je
napredni, inteligentni pojedinac koji odbija slijepo vjerovati i živjeti te umrijeti u laži, nego provjerava svoju vjeru
od svih strana. Tko uporno odbija istinu i saznanja o svojoj vjeri, pokazuje strah i sumnju prema istinitosti
dogmi koju ista naučava, dok će pravi vjernik, koji nije fanatik, izučavati detaljno svoju i druge religije da bi
došao do istine. Vjerujem (barem želim) da danas ne postoji netko tko ne želi saznati istinu i bacati u smeće
sve protiv svoje vjere. Najveći nevjernik je onaj koji odbija istinu i živi u tami.
U knjizi se objašnjava realnost islama. Dane su osnove o toj vjeri iz svih njenih aspekata, koji obuhvaćaju
njena naučavanja, život osnivača religije te uloga islama danas i kroz povijest, na osnovu kojih pojedinac
procjenjuje na što se svodi njegov život. Razum nas treba odvući ka istini, jer bez nje, milijarde ljudi živjet će i
dalje u neznanju. Sadržaji su više ili manje detaljno obrađivani, a ukoliko želite saznati više o nekoj temi,
možete upitati na: [email protected]
Na istu e-mail adresu možete pitati i bilo što drugo vezano uz islam ili kršćanstvo, objašnjenje onoga što Vam
nije jasno nakon što ste pročitali knjigu ili brojna druga pitanja i zamolbe vezane uz temu. To obuhvaća i pitanja
ateista ili agnostika koji se još nisu opredijelili jer se nadam da im možemo dati adekvatan odgovor i usmjeriti
prema istini. Nastojat ću Vam odgovoriti što prije i preciznije, kakvo god pitanje bilo, pa Vas upućujem da to
učinite. Sve će Vam biti dodatno jasnije. Naći ćete zanimljivih sadržaja, pa pročitajte knjigu, jer izgubiti ništa ne
možete.
Unaprijed se zahvaljujem svima Vama na uloženom trudu, a mogu Vam se odužiti jedino na jedan način –
istinom! Pa neka tako i bude. Napominjem i da nije pisana knjiga radi širenja mržnje i netolerancije, što bi za
mene kao osobu bilo nemoralno. Stoga Vas molim ako sam pojedince na bilo koji način povrijedio (hotimično),
da prihvate moju ispriku jer to mi nikako nije bilo u planu.
S poštovanjem;
El Machor
MUHAMMEDOVA POVIJEST
Abu al-Qasim Muhammad ibn Abd Allah ibn Abd al-Muttalib ibn Hashim (jednostavno: Muhammed) rodio je se
12. travnja 570. u Meki, koja se do tada zvala Yitrab, a umro je u Medini 8. lipnja 632.. Ostavio je trajan trag na
Zemlji osnovavši danas drugu po brojnosti religiju svijeta. Rodio je se kao član plemena Quraysh. Otac
Abdullah umro je dok se on još nije ni rodio, pa je po arapskim običajima predan pomajci na skrb. Kada je
trebao biti vraćen pravoj majci, ona je umrla u njegovoj šestoj godini. Abd al Muttalib, idući odgojitelj, također
umire pa ga odgaja stric Abu Talib. U brdu Hira se Muhammedu kako je on tvrdio ukazao melek Džabrail
(arkanđeo Gabrijel). Tada mu je izrecitirao prvih pet stihova (ajeta). Gotovo nitko mu nije u početku vjerovao
budući da se čudno i nestabilno ponašao, što su tadašnji Arapi tumačili demonskom opsjednutošću. 619.
umire mu stric i vlast dobiva jedan drugi stric i Muhammed mora seliti u Medini što zovemo hidžrom. Trajala je
od 9. rujna do 4. listopada 622., a označava i početak islamske ere, te početak ekspanzije islama.
To je ukratko o njemu. Literatura koju sam koristio su internetski izvori koji su povjerljivi, kao što je Wikipedia
budući da je tu zakonski nedopušteno objaviti jednu rečenicu ako ona nije znanstveno istinita. Dalje, koristio
sam internetski online al-Quran bosanskog prijevoda Besima Korkuta, koji sam i pročitao da bi se mogli bolje
razumjeti. Nadalje, našao sam "Sirat Rasul Allah", izvorno arapsko djelo. Napisao ga je Mohammad Ibn Ishaq
u 8. stoljeću, na nagovor svoga djeda Yasara koji je u 7. stoljeću prihvatio islam. Družio je se sa brojnim
uglednim muslimanima i Muhammedovim poznanicima i vojnicima te na osnovu njihovih izjava i svjedočenja
napisao cjelokupnu autobiografiju Muhammeda. U njemu se iznosi svaki detalj Muhammedova života, od
rođenja do smrti, uključujući i privatni život i osobna razmišljanja. Jedan je od glavnih izvora o Muhammedu, a
moguće ga je pronaći i preko internetskih izvora, ali na engleskom jeziku i u skraćenoj verziju, pa ga je
moguće relativno brzo pročitati. Ovo djelo priznaju islamolozi (znanstvenici koji studiraju islamsku teologiju), a
u Saudijskoj Arabiji ga je zabranjeno osporavati pod cijenom glave. Dakle, autentičnost je 100%-tna. Ibn Ishaq
je najveći islamski povjesničar i kroničar.
Hadiši su drugi po redu izvor islamskih zakona, to su zbirke tekstova koji govore o Muhammedu i njegovu
životu, a islam - suniti ih priznaje 6. Važniji su Sahih al Bukhari s 7275 hadiša, a njihov sadržaj možete pronaći
na internetu, kao i Sahih Muslim koje bi trebao posjedovati svaki musliman, pa vjerojatno neće biti potrebe za
on-line sadržajem , a ostali su Sunen Ebu Dawud, Sunen el Sughra, Sunen el Tirmidhi te Sunen ibn Madže.
Napominjem da su u islamu prva dva osnovna i najautentičnija.
Također sam koristio sam u obzir Barnabino evanđelje koje se može pronaći na engleskom jeziku, ali postoji i
prijevod Mlive koji je na bosanskom. Može se pročitati za 2 do 3 sata, čak i prije ako se čita ono najvažnije.
Inače, to je djelo koje priznaju samo muslimani, dok ga znanost, pa i kršćanstvo među ostalim, odbijaju.
Muslimani tvrde da ono dokazuje da je Isus bio musliman i navijestio Muhammeda, o čemu ćemo puno
raspravljati. Dakle, uzimao sam literaturu dostupnu većini, a ako želite još više, u knjižnici podignite brojne
povijesne i fakultetske knjige o Muhammedu. Uzimao sam djela koja su povjerjiva i znanstveno te od islama
priznata. Da sam uzeo djelo koje je napisao neki kršćanski svećenik, s pravom bi sumnjali u njega. Imate
izvore i možete ih sve pročitati i sami se uvjeriti u ono što ću sada obrazložavati. Naravno, opseg korištene
literature mnogo je veći, a ukoliko je potrebno, možete ga zatražiti, a obuhvaća znanstvene portale, religijske
stranice, provjerene blogove, video zapise, geografske, povijesne i teološke knjige, više enciklopedija i dr.
ODNOS PREMA ŽENAMA
Islam je, kako to tvrdi, donio pravedan odnos prema ženama, za razliku od predislamskih Arapa. No, je li tako
stvarno bilo, najbolje ćemo vidjeti ako krenemo od Muhammeda. On je sa 25 godina oženio prvu ženu,
udovicu Khadijahu ili Katidžu. S njom je imao 6 djece, a nekom "slučajnošću" bila su dva sina, i oba umrla. Za
njena života nije imao drugih, ali ona je ubrzo umrla i krenuo je sa brojnim vjenčanjima. Pred smrt je u svojoj
autobiografiji imao 11 zakonski oženjenih žena, a imao je i manji broj ljubavnica čiji točan broj nije poznat. Ako
se ne varam, ovdje je riječ o izrazitoj poligamiji i bludu za koji bi danas u arapskim zemljama čovjeka objesili.
Naravno, Muhammed je to objasnio svojim suborcima tvrdivši da je to volja Allaha jer je njegov miljenik.
Muhammed je isto i njima odobravao, pa su tako i njegovi vojnici imali sličan broj žena koje su uglavnom
otimali i nasilno prisilili na brak. Problem je tim veći što je Muhammed uglavnom ženio poganke, Židovke,
kršćanke i žene poginulih neprijatelja. Prije nego što vidimo detaljno sve njegove žene, treba poznavati što
sam al-Quran govori o ovom problemu ženidbe i odnosa prema ženi.
"U braku mnogoboškinje ne zadržavajte", 10. ajet Al Mumtahina- samo da malo promislimo svi zajedno i
usporedimo to s Prorokovim ženama. Poslije njegove smrti, njegovi su nasljednici uvidjeli da poligamija u
islamu ima loš utjecaj, pa su dopustili "samo 4 žene", kako bi popravili dojam istog. No međutim, 4 žene i
dalje su po Starom zavjetu koji priznaje i islam poligamija i blud. U Knjizi Postanka Bog je stvarajući svijet
odredio da muž i žena budu jedno te da više od toga ne idu s drugima. Čak se i u al-Quranu napada isti grijeh
prelaska broja od 4 dopuštene žene. Većini suvremenog svijeta bolesno je reći nekome da ima 4 žene, osobito
u vrijeme kada brak zakonski opisuju zakoni vjerojatno većine zemalja. Time se žene dovode u ponižavajući
položaj, jer muškarac kada poželi može biti s kojom hoće i s njima imati djece koliko želi. Da je to loše, vidite
tako da sebe stavite u tu situaciju. Ako vas je 10 muškaraca u kući i jedna žena sa svakime ima odnose i
spava, kako biste se osjećali? Isto i za žene, bez obzira što će musliman reći da je takav muž dužan jednako o
svakoj skrbiti, mišljenja sam da ovo vraća naše društvo na patrijarhalno (zastarjelo) uređenje.
U al-Quranu (an Nisa: 3) piše: "eto vam onih koje posjedujete" (odnosi se na žene). Dakle, posjedovati se
koristi za predmete. Ovdje već pri početku al-Qurana vidi se njegov stav prema ženama, one su mužev posjed
i moraju mu se pokoravati. U an Nisi, 11 piše: "Allah vam naređuje da od djece vaše, muškom pripadne toliko
koliko dvjema ženskama". Dakle, pri raspodjeli imanja muškarci dobivaju dvije trećine. U idućem poglavlju
govori se isto o raspodjeli između muža i žene/a te i tu ako je žena jedna dobiva samo četvrtinu svega kada
on umre, a ako ih je više oni tu četvrtinu dijele! Tu je prikazan odnos prema ženama još bolje. Zar žena manje
vrijedi? Je li vama ugodno ako ste žensko dijete da se tako dijeli? Ili ako ste muško, i znate da to niste
zaslužili, možete li živjeti sa spoznajom da ste sestrino uzeli iako je isto više zaslužila? Mameleket
Ejmanukum islamološki je naziv za žene koje se pri dvoboju smiju oteti i oduzeti im se sva prava (doslovni
prijevod je "ona u posjedu vašem", a neki alegorijski prevode "sluškinja").
A što je još gore, uz to piše da će onaj tko se ne bude pridržavao ovih obveza točno, biti mučen vječno u
paklu. U pakao se može završiti i ako odvjetnik krivo podijeli zemlju između supružnika? Jer Allah strogo ističe
važnost preciznog pridržavanja tih odredbi!
Danas se organiziraju brojne akcije usmjerene protiv zlostavljanja slabijeg spola
Na ovo je jedan muslimanski pravnik fakih samo odmahnuo rukom tumačeći stihove al-Qurana i
izazvao proteste na Zapadu
"Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četverica od vas posvjedoče, pa ako
posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki" – an Nisa, 15.
Je li ovo u redu? Slažem se da je preljub nešto odvratno, ali tko je čovjek da nekog ovako okrutno ubija, i sam
Allah to naređuje? Gdje su tu ideali mira, ljubavi, opraštanja? Ili je Allah okrutan prema ženama, a muškarcima
ipak progleda preljub kroz oči? Zašto se muški grješnik ne bi kaznio? Neki tvrde da je ovo "Allah ne nađe neki
izlaz" zapravo pokajanje, no, već malo dalje tvrdi da Allah oprašta samo ako se jako brzo pokaje. Što ako ta
žena za 7 dana shvati pogrješku, tada mora čekati ne baš ugodnu smrt. Odnos prema ženama vidi se u
potrebi 4 svjedoka muškog, a ne ženskog spola, kojih je onda trebalo biti 8 da nadopune 4 muškarca.
"Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca bića, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa
ne obuzima nikakvo sažaljenje..." (24:2). A sada preokret. Odjednom se trebaju preljubnici izbičevati okrutno
bez sažaljenja da to više ne ponavljaju, i to oba spola. Ovdje govorimo o kontradikcijama koje sam objasnio
dalje, ali opet dolazimo i do okrutnosti. Da vaša vlastita majka načini preljub, biste li je mogli nemilosrdno
kazniti? Bili biste bjesni, ali za ovo nitko normalan ne bi smio imati srca. Samo ću reći: tko je bez grijeha, neka
prvi udari bičem. A po hadišima bi se preljubnike trebalo kamenovati (kada je "rajam" – kamenovanje kalifu
Umaru spomenuo Muhammed s kojim je bio možda i najbolji prijatelj). Hadiši svjedoče da je Muhammed često
preferirao kamenovati (pogledaj dolje). Šerijat pojedinih zemalja provodi kamenovanje (npr. Afganistan). Sad
se pitam, na koji od ova tri načina kazniti preljub? Jer dva vode do bolne smrti, a jedan do velike nehumane
grubosti.
Zlatno pravilo morala je: Čini drugima što želiš da oni tebi čine! Biste li vi sami da načinite preljub htjeli biti
kamenovani? Napominjem da smrt traje nekoliko minuta i izuzetno je bolna, a Muhammed ju je (po Sahih
Bukhari i Muslim) provodio, čak pred svojim očima (pogledaj pod al-Quran kao Allahovu riječ). Zar svatko ne
zaslužuje još jednu priliku? Tko je bezgrješan da može kamenovati, a sam ima gorih grijeha od preljuba?
An Nisa, 17: " Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz
lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju ". Tu se govori da Allah oprosti samom onome tko hotimično i
nesvjesno učini grijeh, te se brzo pokaje. A što je s onim koji počini teži grijeh? Kaže da će biti vječno mučen.
Što je s onim koji se preobrati u starosti i smrti? Piše da tu Allah ne oprašta nego priprema vatru. Zašto se
netko ne bi obratio na smrti? Pa čovjek je po prirodi grješan i po tome kriteriju će 99% ljudi u pakao. Po meni je
ovo okrutno od jednog Boga. U kršćanstvu je čovjekov zadatak priznavanje grešnosti pred Bogom i pokajanje,
a ne prijetnje i mučno kažnjavanje, jer nova istraživanja pokazuju da nasilje ne suzbija nasilje, što se vidi po
tome da zemlje sa smrtnom kaznom imaju veću stopu zločina od onih bez takvog oblika kažnjavanja. Prelijepo
je rekao Gandhi, jedan od najhumanijih bića koji je ikada hodao Zemljom: "Oko za oko, i svi bi bili slijepi!"
An Nisa, 20: "Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo..."
U knjizi Božjoj podupire se ostavljanje žena. Dakle, ja mogu ženu ostaviti ako mi je dosadila, zamijeniti je
drugom, ali da budem pravedan moram joj dati nešto nasljedstva? Ovdje se stvarno da razmišljati, ali
podupirati i opraštati mijenjanje žena kao na tržnici... Nemam riječi. Napominjem da žene isto ne smiju
napraviti pod cijenu vlastitog života. Kako se osjeća žena s kojom se tako radi (zlatno moralno pravilo!).
" i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre - što je bilo, bilo je" – an Nisa, 23. Ovdje al-Quran
indirektno podupire rodoskvrnuće, a sam Allah ga oprašta jer po njemu to nije značajniji grijeh, iako ga i ne
dopušta. Dakle, netko ima dijete sa majkom i samo treba reći kajem se i milosrdni Allah mu oprosti. A preljub
ne oprosti? Dakle, krivo nasljeđe je vječna vatra, a braća u krevetu - "što je bilo, bilo je"? Možda i razumijem
zašto to tako piše. Naime, i sam Poslanik je vjerojatno oženio ženu svog posinka za vrijeme njegova života
iako je to i islam u početku kažnjavao. Opravdao je to u al Ahzab, 37. Je li ovo razlog površnog pogleda na
ovaj grijeh i ističem zločin? Muhammed je svoj incest opravdavao svojom pravednošću, a to je potkrijepio i
ovim citatima u l-Quranu. Naime, smatrao je da je bolje odvesti u krevet vlastitu krv, nego je ostaviti da bude
neudata. Pa zar nije veće milosrđe da se Muhammed potrudio i našao muža toj ženi, a ne sebe?
" Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti
je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu..." - al Ahzab 50. Kćeri tetaka mojih
su i dalje moj rod iako dalji, tako da Muhammed ovdje i ozakonjuje incest. Štoviše, u daljnim stihovima dopušta
još neku rodbinu i s očeve/majčine strane. Raspitao sam se i saznao da većina zemalja u Europi to kažnjava
(istina, ne velikom kaznom, ali svrstava pod kriminal i neprirodno ponašanje). Nitko normalan neće odvesti u
krevet neku rođakinju i pred njom se skidati. U istom ajetu dopušta se da ako musliman u ratu zatoči ženu,
može ju zadržati za ženu kao robinju Mameleket Ejmanukum, po islamskim zakonima koji i danas vrijede na
npr. Bliskom Istoku u slučaju rata. Genevsku konvenciju o ratnom pravu neću ni objašnjavati.
Zašto u istoj suri, 37. ajet, dopušta se vjenčanje majke ili oca s posinkom? Arapski politeisti bili su tu pravedniji.
Kod njih je vrijedio zakon da posvojeni sin uzima ista prava kao i pravi, pa je njihova ženidba smatrana
incestom. To je preuzeo i Muhammed sve do 627. Onda odjednom prima dojavu da se taj incest dopušta pod
opravdanjem da ti ljudi ne ostanu bez partnera (iz Allahovih usta). Zašto je Muhammed toliko zapeo za tu ženu
(Zaynab bint Janash), teško je reći. Možda jer je imala 38 godina, a on 57?
Kako je incest jedan od lakših grijeha, idemo dalje. "udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi
propisi - a ostale su vam dozvoljene", an Nisa, 24. Trebaju li ovdje uopće riječi? Zarobiti žene da ih se oženi?
Ovo stvarno spada pod prapovijest i stari Rim kada su pogani tako uzimali žene. Ženama se tu trguje kao
robom na tržnici, i to u al-Quranu. Robovlasništvo je kršenje ljudskih prava i oduzimanje dostojanstva, a
osuđuje ga sav zapadni svijet isključujući arapski gdje žene i danas žive pod ovim okolnostima. Uostalom,
gotovo svaki dan u tim krajevima desetke žena se muči i bičuje zbog da tako kažem – "gluposti". Provjerite u
vijestima, a napominjem i da je arapski zakon ili šerijat sastavljen na temeljima al-Qurana, citata iz njega
poput ovakvih, tako da ono "ti ljudi krivo tumače al-Quran" ne prolazi. Naprotiv, predobro ga tumače.
U Pakistanu javno bičevana žena jer je
povrijedila šerijat; preklinjući za milost, mnoštvo
je mirno promatralo događaj
Malezijska manekenka javno udarena
štapom 6 puta, masovne reakcije protiv
islama zbog kršenja ljudskih prava
An Nisa: 34 kaže: "one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite,
pa ih i udarite" Udarite se može prevesti i kao išibajte, po nekim prevoditeljima osim Korkuta, ili tucite
lagano. Tu je sve rečeno. Islam je ovdje otkrio pravo lice. Čovjek koji ima ženu, ako sumnja da je loša, može
ju išibati i dovesti u red? Samo zbog sumnje izmlatiti ženu? Ovo je iz samog al-Qurana pa pročitajte, a ja sam
razočaran u sve žene muslimanke koje ovo čitaju i ne reagiraju, iako im se ovdje oduzima dostojanstvo na
grub i izrazito ponižavajući način. Još gore, u Saudijskoj Arabiji čovjek može prebiti ženu (ne i ubiti) bez minute
zatvora, po šerijatu, a to je vjerojatno izvučeno odavde. Donedavno je bio takav primjer koji se našao na udaru
boraca za ljudska prava. A to da muž može udarati ženu bez ikakve kazne, potječe od rimskih poganskih
običaja, samo što se muslimanka ne smije ubiti. Al-Quran tu koristi imperativ ili zapovjedni način, pa bi to
značilo da čak zapovijeda izvršenje ovoga. Žena zato ne smije ništa reći mužu ili ga udariti, jer po al-Quranu,
vjerojatno bi bila izudarana do smrti. Ovaj stih, priznao to netko ili ne, za svaku normalnu i neporemećenu
osobu predstavlja ponižavanje i uništavanje dostojanstva ženama, također Božjim bićima.
Kao i uvijek, pojavit će se vjerojatno oni koji će ovo opravdavati i tvrditi da je dozvoljeno samo jednom slabo
udariti ženu bez vidljivih ozljeda. Gluposti. Mali šamar ženi predstavlja poniženje. Što da vas neko ošamari od
suprotnog spola, kako biste se ponašali? Prvo, tuči je nesvršeni glagol po vidu i označava odužavanje
izvršenja neke radnje, dakle, udarati konstantno. Piše da se kazne samo one neposlušne, koje bi to zaslužile.
Nitko ne zaslužuje oduzimanje dostojanstva, a kamoli da muž dovodi ženu u red, uzimajući obzir da žena
muškarcu ne smije ništa niti prigovoriti, makar on bio skroz ljut, drzak, maltretira... Jer niti u al-Quranu niti
šerijatu postoje takvi zakoni. Koji će nešto osporavati, poručujem im da je veći zločinac od zločinca onaj tko
njegova djela nastoji opravdati. Takav sudjeluje u grijehu i skrivanju svojeg lica od istine i pravde.
Muslimanka u Iranu javno obješena; procjene ukazuju da je od islamske revolucije 1979.
do početka novog tisućljeća u toj zemlji obješeno preko 2000 žena iz razloga što nisu htjele
nasilno prihvatiti islam: Mahmudnizhad (17), Ishraqi (23) i njena majka 1983..... Tinejdžerka
Parnabi čitala "pogansku" znanstvenu literaturu protivnu znanosti u al-Quranu; obješeno čak i
dijete od 10 godina zbog "uvrede islama". Problem je tim veći što gotovo 100% ljudi Irana ovo
odobrava i temelji na Poslanikovu životu.
U an Nisa, 128 po već desetak puta u al-Quranu govori se o dogovoru o rastavi. Ako si supružnici dosade,
kaže Allah, najbolji put je da se sastanu i dogovore o rastavi uz pravilnu raspodjelu dobara.
" A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti ", an Nisa, 130. Ovo možemo
shvatiti kao nastavak prethodnog reda, samo što se ovdje rastava još i opravdava i podupire. A ima ovakvih
citata na stotine, samo što ne mogu cijeli al-Quran prepisivati. Isus je u Bibliji zabranio rastavu osim ako nije
riječ o preljubu. Kada bi se ljudi rastavljali po al-Quranu, bili bismo životinje, a ne ljudi. Zakoni svih europskih
zemalja snažno ograničavaju rastavu, pa ako se netko želi rastaviti uz dogovor, za isto treba imati valjani
razlog, a proces traje i godinama. K tome, i UN podupire ovakve teorije, većina normalnog svijeta.
At Talaq, 6: "A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete".
Zašto sam ovaj stih uzeo?
Možda zato što samo po sebi davati svoje dijete nepoznatom je glupo. Ako su roditelji rastavljeni, zašto ga
jedan ili čak i oboje ne bi odgajali? Malo sam razmišljao i sjetio se početka kada sam govorio o Poslanikovoj
povijesti. Isto se i njemu dogodilo. On je prošao ružan osjećaj prvih šest godina bez roditeljske ljubavi, pa je
vjerojatno ganut to stavio u svetu knjigu. Uostalom, to je poganski arapski običaj koji je vladao samo ondje
prije islama, a Muhammed ga je ostavio, štoviše – zapovjedio! Ovaj običaj jest poganski, jer naime nitko ga
osim predislamskih Arapa nije činio, barem ne zakonski i masovno kao oni.
Poslanik je iako tvrdio da su svi jednaki, bio "vrjedniji". Pa i u vezi žena. Al Ahzab, 53 kaže: "Vama nije
dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada
oženite". Dakle, on je smio ženiti koga hoće, tolike žene, a dalje piše da će ogroman grijeh biti onome tko
njegove takne. Allah čak i dopušta miljeniku da uzima žena koliko hoće. Po čemu je Poslanik vrjedniji od
drugih (po islamu on nije Bog?)? Za Isusa kršćani vjeruju da je druga božanska osoba, a on kao Bog nije se
uzdizao, nego živio u većoj poniznosti od oholih ljudi da bi ukazao da su ljudi jednaki i vole se. Poslanik je
stoga unatoč 13 žena (neki kroničari ga čak smatraju silovateljem) koje je kupovao, otimao i posuđivao od
prijatelja, zabranio istima da diraju njegove, uz ljubavnice kraj toga. To je apsolutna neravnopravnost kojom se
pitam koja je bila svrha Muhammedovog života ako nije mogao suzdržavati svoje nagone i oženiti jednu
ženu te je voljeti svim srcem. Netko će reći da je to radio iz pravde, ali to je mazanje očiju vjernicima.
"One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo, muževi imaju prednost pred njima za
jedan stepen" , al Baqara, 221. Isus je ukinuo nejednakosti, pa u Novom zavjetu zabranio razlike žena prema
muškarcima. Ovdje nalazimo nešto drugo, citiram: za jedan stepen u prednosti! Al-Quran očito ne skriva
podređenost žene i njezinu manju vrijednost, a zbog ovih stihova žene u arapskim prostorima danas pate.
Štoviše, po UN-u, te islamske zemlje najviše krše ljudska prava šerijatom, koji je sastavljen iz stihova alQurana (svake godine se sastavlja izvješće o pridržavanju prava ljudi, a tu je islam dosta nisko na ljestvici).
" O žene, trebale biste davati milostinju i stalno tražiti oprost, jer sam vas među stanovnicima Pakla vidio u
gomilama. Mudra gospođa među njima je rekla: Zašto je to tako, Glasniče Allahov, da je naš rod u gomilama
u Paklu? Na ovo je Sveti Prorok primjetio: Vi previše psujete i nezahvalne ste svojim muževima. Ni jednog
nisam vidio da mu nedostaje zdrav razum i da ne uspjeva u vjeri, nego (u isto vrijeme) se zaogrću mudrošću
mudrih, osim vas. Na ovo je žena primjetila: Što to nije u redu sa našim zdravim razumom i vjerom? "
(Sahih Muslim br.142). Ovo je izgovorio Muhamed, a na odgovor ovoj ženi je rekao kako one nisu pameću
niti blizu muškarcima (pogledaj ispod).
Žene nisu dobro prošle. Ako je vjerovati Muhammedu, al-Quran daje opise raja (Dženneta) kao mjesto gdje će
boraviti isključivo muškarci, a tamo će im Allah stvoriti čiste žene djevice s kojima će oni moći imati odnose
kad požele. I to s više njih! U samom raju prisutna je perverzija, jer meni nije normalno da žene kao igračke
hodaju rajem i kada musliman zovne, one dolaze na znamo već što. Dalje, muškarci će tu uživati u
prekrasnom piću u hladovini i razgovoru, a žene se uopće ne spominju, osim kao seksualne igračke. Ispada
da se muslimankama ne isplati biti dobar jer eto što ih čeka. I dalje ne vjerujem kako muslimanke to nađu u
islamu i šute, gubeći ljudsko dostojanstvo koje bi svaka vjera trebala pružati. Zašto žene žive ako će većina
njih na vječno mučenje? A Allah će izmisliti hurije, do 72 njih muškarcima u raju, da ih zadovoljavaju. Je li ovo
stvarno Božja riječ, osobito ako je neka žena veća vjernica od 100 muških zajedno. Uza sve, Muhammed
govori kako su apsolutno svi muški dobri vjernici, i nije vidio pokvarenog, pa ovdje možemo povući pitanje o
seksualnoj orijentaciji.
Jeste li znali da je Muhammed smatrao da su žene priglupe naspram muškarcima. Ako ne, evo vam Sahih al
Bukhari br. 2658.: "Zar nije žena svjedok jednaka polovici svjedoka koji je muškarac?" Žena je rekla: "Da."
On (Muhammed) je rekao: "To je stoga što joj je um manjkav!". Muhammed je izdao zakone po kojima je
svjedočanstvo jednog muškarca jednako dvama ženskima, dakle, ženino mišljenje ili zakletva je upola manje
pouzdano. Muhammed je na to dosta drsko odgovorio onoj ženi: Kad ste vi glupe nasuprot nas (u tom smislu)!
Zbog ovoga neke zemlje čak brane obrazovanje žena jer to smatraju sramotom, slijepo vjerujući ovim
nehumanim lažima. Žene nisu glupe kako Muhammed govori, evo, možemo biti pametni i priznati da je njih
dosta mnogo pametnije od 10 muškaraca zajedno. Uzmite Kristovo učenje, koji tvrdi da nema razlike
između Židova i Grka (kršćanina i nevjernika), slobodna i roba te muža i žene. On je čak rekao da se
nikog ne ponižava. Jeste li vi koji slijedite Muhammeda na Pravom putu?
Karikaturom Francuzi upozoravaju na
divljačko ponašanje muslimana nad ženama
izazvano smaknućima u arapskom svijetu
Muslimani brutalno silovali ženu
bez kaznene odgovornosti po šerijatu
"U Raju postoji paviljon napravljen od jednog jedinog šupljeg bisera od 60 milja širine, u svakom kutu kojeg
su žene koje neće vidjeti one u drugim kutevima; vjernici će ih posjećivati i uživati ih." (Ibid 4879).
" Vidio sam raj i protegnuo ruke prema obilju (njegovog voća) i uzeo sam od njega, vi biste jeli od njega do
kraja svijeta. Također sam vidio i vatru Pakla i nikad nisam vidio tako strašnog prizora. Vidio sam da su većina
stanovnika žene. " (Ibid 1052)
Ova dva citata izgovara, kako kažu, izgovara Apostol Allahov. No, i u njima je vidljivo njegovo mišljenje prema
ženama. Naime, većinu u paklu će činiti žene. Ovdje posebno ne moram iznositi svoje mišljenje, a većina
normalnih žena nad ovim će se zgroziti, jer žene muslimanke može itekako zabrinuti Allah, Bog ljubavi koji
ovakvo što dopušta govoriti Muhammedu i sam Poslanik, koji kao da unaprijed daje do znanja ženama da se
ne trude previše. Štoviše, žene će stajati u kutu raja (onaj mali broj koji uopće uđe), te će im tamo cijelu
vječnost jedina uloga biti da čekaju dolazak vjernika koji će "ih uživati". Po islamu žena će u raju biti nešto kao
ljudska igračka za vječno zadovoljavanje vjernika kada oni to požele. Ne svodi li se to na neki oblik psihičkog,
pa i tjelesnog mučenja i ponižavanja? Posebno boli onaj izraz "uživaju ih", koji se koristi za godišnje odmore,
hranu, piće ili predmete, a Muhammed ga prebacuje na žene. Te vjernice u kutovima, zašto one ne bi dobile
muškarce u kutovima da ih "uživaju"? Ne, jer Muhammed to nikad nije rekao smatrajući da su žene samo
muškarčeva lutka, bez dostojanstva. A zašto? Zato što su pameću daleko ispod muškaraca. Kao i uvijek, javit
će se oni koji će tvrditi da je to istina jer muškarci su više zastupljeni u znanosti, obrazovanju, ... Prvo, ovo
nema znanstvenu podlogu. Psihološki eksperimenti dokazali su da npr. ženama bolje ide izražavanje
emocija i govor, a muškarcima nešto drugo. A drugo, onaj tko opravdava ovakve postupke prema ženama u
suvremenom svijetu je bolesnik kojeg treba žaliti. Pokušaj opravdavanja ovih ajeta nekom Nobelovcu za mir
ne bi uspješno završio.
Žena na slici brutalno je mučena jer je skinula hidžab s glave
U Saudijskoj Arabiji policija natjerala žene da se vrate u požarom zahvaćenu
prostoriju jer su u strahu od vatre zaboravile obuti hidžab (izgorile su doslovno
u paklu; građani uopće ne reagiraju i pokazuju toleranciju prema istom
Kako islam utječe na žene u praksi? Itekako, jer većina islamskih zemalja sastavlja zakon šerijat na osnovu
al-Qurana i citata iz istog, pa se događaju priče poput oveakvih koje možemo pronaći u tisku gotovo
svakodnevno. U Pakistanu je kroz selo šetalo dvoje djece od oko 12 godina, a kada se to otkrilo, vlasti su
ponašanje dječaka osudili kao antiislamsko. Lokalni sud je s toga osudio da se obavi grupno silovanje
dječakove starije sestre, a odmah su se javili kandidati za izvršenje. Ili da ne spominjem u Indoneziji kada
žena pređe na kršćanstvo, kakve torture proživljava. Prije dosta godina žena je u Saudijskoj Arabiji bičevana
sto puta i dobila godinu dana zatvora zbog izlaska iz kuće, novinarke u Sudanu uvrijedile su Allaha noseći
hlače te ih je većina na mjestu 50 puta udarena bićem, a koje su odbile, naknadno su suđenjem prošle gore.
Da ne spominjem da se u Arabiji djeca mogu ženiti već s 9 godina, što nas vraća u davnu prošlost. Zašto to
govorim? Jer islam ovdje ima krivicu. Naime, šerijat se sastavlja po uzoru na citate al-Qurana, hadiše i
sunnete te kijas (teološko razumijevanje dogmi logikom), a sve to zakonodavci jednoglasnom odlukom
potvrde (4 izvora islamskog Zakona).
Tako kada neku ženu kamenuju, toga nema u al-Quranu, ali ima u hadišima koji svjedoče da je Poslanik
redovno kamenovao, ili bičevanje, piše u al-Quranu, isto i za podjelu dobara. Poanta je sljedeća: šerijat je
zapravo slika Muhammedova života, jer se po njegovim ponašanjima i objavama sastavlja. Tako da islam
snosi ogromnu krivicu za to, što drugi rekli. Netko će spomenuti inkviziciju. No, razlika je u tome što je
inkvizicija nastala odlukom papinstva, a Isus nikad nije slično zapovjedio (čuli smo svi za ono: kad te netko
ošamari, okreni mu drugi dio lica). Papa si je uzeo veliku ovlast, ali koji su to radili, stići će ih pravedna kazna.
Dok se islam ne može izvući na to, jer npr. al-Quran naređuje bičevanje, a to onda vlasti u strahu od Allaha
moraju provoditi, ili ono da muškarci smiju tuči žene. A i kršćani se ne klanjaju papi nego Kristu, a muslimani
Allahu da. Jer papa nije pisao Novi zavjet, a i da je, u njemu je mir, a Allah navodno al-Quran je.
Tužno je uopće spominjati sljedeće. Al-Quran 23, 1-6 kaže: " Vjernici moraju (na kraju) uspjeti-Oni koji se
ponizuju u svojim molitvama; Koji izbjegavaju uzaludan govor; Koji su aktivni u djelima Milostinje; Koji se
suzdržavaju od seksa, Osim sa onima spojenima S njima u bračnoj vezi, Ili koje posjeduje Njihova desna ruka
(koje zarobe) - Jer su (u tom slučaju) slobodni od krivnje. "
Ovaj ajet jasno opravdava robovlasništvo kao prvo, a sljedeće, silovanje robinja. Zašto? Da islam dopušta
robovlasništvo, to je dokazao Muhammed koji je imao hrpu robova o čemu će se govoriti, a običaj je bio da
muslimani zauzmu mjesto, pobiju većinu muškaraca i zatoče kao robove ženu i djecu (npr. 627. Khaybar).
Tada Allah piše da s njima mogu imati spolne odnose. To su žene koje su izgubile muževe od islamskih
krvnika, i sad moraju spavati s muževom ubojicom? Logički je da ne bi pristali bez prisile. Da vama neprijatelj
ubije člana obitelji, vas ponizi zatočivši vas, biste li s tim muškarce (može biti i žena) imali radosno odnose?
Očito da je ovo indikcija za silovanje.
Muhammed je otišao tako daleko da mu je Allah navodno rekao da je dobiti dijete s njima normalna stvar, tako
da nisu vodili brigu o azlu (coitus interruptus), ionako nesigurnom obliku zaštite. Tim ženama koje bi dobile
dijete s ubojicom voljene osobe i vjerojatno silovateljem, to bi bio vrhunac, a za Muhammeda je to normalno.
Opravdavanje nečega sličnog je bolesno jer ovo ne zaslužuje niti jedna žena.
" Krenuli smo s Allahovim Apostolom (mir bio nad njim) na ekspediciju u Bi’l-Mustaliq i zarobili smo nešto
odličnih arapskih žena; i poželjeli smo ih, jer smo patili zbog odsutstva naših žena, (ali, istovremeno) također
smo željeli otkupninu za njih. Tako smo odlučili da ćemo s njima imati spolne odnose, ali ćemo primjenjivati
azl. Ipak smo rekli: Radimo djelo dok je Alahov Glasnik među nama; zašto ga nebi pitali? Tako smo pitali
Alahovog Glasnika (mir bio nad njim), i on je rekao: Nije važno da li prekidate snošaj, jer svaka duša kojoj je
određeno roditi se do Dana Uskrsnuća, rodit će se. " (Sahih al Bukhari br. 4138).
Dakle, ovdje se otkriva i mentalitet muslimana. Oni nisu mogli izdržati bez odnosa samo neko vrijeme (sigurno
nisu bili mjesecima u ekspediciji), te su stoga uzeli poganske ropkinje kojima su prije pobili većinu obitelji za
spolne odnose. Gdje je tu vjernost prema ženama! Onaj tko stvarno voli nekoga i dao bi za istog ili istu život,
apstinirat će i 10 godina da pokaže ljubav, a ne odvoditi u krevet i uglavnom silovati žene strankinje, još i
poganke, dok Muhammed hladno dodaje da ako im naprave dijete nema problema (napominjem da se dijete
izvan braka u predislamsko, a i islamsko doba onda i danas, po zakonu ne mora priznati, ni sam Allah nema
lijepo mišljenje o takvoj djeci). I što ako muslimani tako naprave stotine djece, samo će ih ostaviti na ulici ili
držati kao robove? Jer ih zakon ne veže na to, a ako su ga kršili, sigurno ga neće ni sprovoditi ako ne trebaju.
Što bi bilo kad bi vašoj ženi netko napravio dijete silovavši je? Isti osjećaj imale su i te žene.
Indijka u Bangladešu brutalno silovana
i ubijena od strane muslimana; vlasti
zločin zataškavaju; nema zakona u šerijatu
koji bi ovo kaznio
Ujgurski muslimani braneći Allahovo ime
životinjski silovali djevojčicu kineske pripadnosti
i ostavili je posred ulice (izvještava agencija
Xinhua); ovakvi zločini česti i u arapskom svijetu,
a prolaze s kaznom samo ako je dijete musliman
S njenih 40 godina oženio je udovicu Khadijah (Katidžu), kćer Khawiladovu. Ovo je shvatljivo i opravdano, ali
nakon 620. započeo je tešku poligamiju. Iste godine ženi 50-godišnju udovicu Saudu (Seudu) bint Zama ibn
Kajis ibn Abd, što ne bi bio problem da ona nije zarobljena i Muhammed joj ponudio islam. Ona je prihvatila, ali
što da je rekla ne? Tada bi je Muhammed po Allahovoj naredbi "onih koje su u vašem vlasništvu" stavio u
robove te ljubavnice, a možda bi je kao Židove iz Khaybara izmasakrirao, a žene i djecu u okove. 637. njen
muž i sin istog imena Sakran ubijeni su na Dželuliju od muslimana. Kako biste vi reagirali da vas netko oženi,
a poslije vam ubije muža i vlastitog sina? 623. u Medini (mjesec Ševal), ženi 9-godišnju djevojčicu Aishu bint
Ebu Bekr ibn Osman ibn Amir koja umire 17. ramazana 680. Hafsu, kćer Umarovu, sina Khattabova, ženi 625.
kao djevicu od 22 godine. Zaynab bint Khuzaimu (Huzejme) oženio je s 30 godina nakon što joj je prije na
Bedru ubio muža, a njoj "ponudio" islam, što jadnica nije smjela odbiti. No, nakon 2 godine braka umire pod
sumnjivim okolnostima. Umm-I-Salma bint Amu Umayia također je indirektno morala prihvatiti islam nakon što
joj je na Uhudu islamska vojska ubila muža Abdullaha. A prvim mužem ostalo joj je 4 djece (Selema, Omer,
Zayneb, Zura), koje Muhammed nije prihvatio niti posvojio, možda jer su djevojčice, a on je htio nasljednika.
Salma je poznata i kao Hind, kćer Ebi Umeja ili Suhejla. Imala je 26-29 godina pri udaji s Poslanikom.
627. s 38 godina oženio je udovicu Zaynab, kćer Janashovu (Džahšovu). Prije Poslanika ona je bila kratki
period u braku s njegovim usvojenim sinom Zejd ibn Harithom (Harisom), što je u Muhammedovo doba bio
teško kažnjivi incest, i danas se takvi brakovi brane, u Australiji čak može doći do kastracije! No, Muhammed
je odjednom nakon 17 godina poslanstva dobio odobrenje da učini incest iz humanosti, da žena ne bude bez
muža (ima gore ajet iz al-Qurana). Vidimo da je Muhammed bio blagonaklon prema incestu (Što je bilo, neka
je bilo), da se normalan čovjek može zapitati: zašto su prije ubijani takvi prekršitelji, a Muhammed dobiva
odobrenje? To je razlog što i danas šerijat ne kažnjava većinu oblika incesta (po uzoru na Poslanikov život).
Zaynabin brat Ubejdullah je na ovo tako reagirao da je odmah prešao na kršćanstvo, a Muhammed je sebi
uzeo njegovu ženu. Juwaeria bint Harith (Haris) s 20 godina ušla je u brak s Poslanikom. Prije toga muslimani
su opsjeli njeno pleme Benu Mustalik i pobili sve muškarce, i njenog muža Mustafu ibn Saftwana, da bi je
Muhammed zatočio i ubrzo oženio. Što mislite kao bi bilo da vam neprijatelj ubije muža i ženu i onda vas pita
za brak. Što bi, iskreno, odgovorili? Ne, naravno, no ona nije smjela odbiti jer bi po Mameleket Ejmanukum
ostala robinja koju se smije silovati. Aisha čak prenosi da je bila neopisivo lijepa, a Muhammed tvrdi da to nije
razlog ženidbe, nego očuvanje njene obitelji. Prvo, i da mu je rodila sina (a nije), dijete bi bilo na Poslanika,
njena bi obitelj opet nestala (o tome je trebao misliti prije masakriranja njene obitelji). A dalje, veće bi djelo
napravio da je oženio neku manje lijepu jer bi tada ispao milosrdan, a ovako, sami razumno procijenite. UmmI-Habibu bint Abu Suftwan ženi 629., poslije toga sumnjivo se ne zna ništa o njoj.
Maryu Qibtiyu, Shamunovu kćer, ženi sa 17 godina, dobio je od Bizantskog guvernera kao kršćansku
koptsku robinju koju je guverner prije prisilio na islam za Muhammeda. Ibn Kajim el Dževzi obznanjuje da je
bila Muhammedova sluškinja i robinja. Rodila mu je sina Ibrahima, no on kao niti jedno Muhammedovo dijete
ne preživljava (osim Fatime). 627./628. sa 17 godina, Muhammed ženi ovu Židovku, kojoj je najprije 627.
(Sirat Rasul; al Bukhari; povijest) ubio cijelo selo, poštedivši rijetke. Ona kao robinja, naravno, prihvaća islam,
jer bi završila kao ostatak sugrađana, u jamama bez glava. Islam se pravda da je to pleme kršilo ugovore o
nenapadanju jer su se udružili s politeistima da oslobode Arabiju od muslimanske okupacije. To je i
razumljivo, uz to, još 625. muslimani su doslovno otjerali to pleme iz Medine u Khaybar, pa jadnici nisu mogli
više izdržati Poslanikovu tiraniju. Ime ženi je Safija (otac Hujej). Raihana bint Umru (Amr) ibn Hunafa po ibn
Ishaqu također je bila Židovka, koju Poslanik nije posebno volio jer ju je stavio na mjesto sluškinje i robinje.
Samo zato što nije prihvatila islam (eto što bi bilo s onim ženama da su odbile). 631. umire dosta čudno, bez
ikakvih saznanja poslije pa se pitam kako to žene čudno umiru, baš one koje su se "zakačile" s
Muhammedom (kao ova)?
630. ženi Maymunu bint Harith (Haris) kao udovicu. Spominje se još nekoliko žena koje povijest prihvaća
zbog relativno dosta dokaza. Tako je ženio Asmu iz Sabe i Asmu iz Nomana, te Hablu. Čovjek koji ima 13
žena i još 3 s neodređenim statusom ima 4 puta više žena nego dozvoljenih 4. Al Dashti (musliman) čak
svjedoči i imena nekih ljubavnica, uglavnom muslimanski: Zaynab i Maymuna (ne one od 13 žena, da ne
bude zabune), Chaola i Omm Sharik. Dakle, to potvrđuje još pouzdaniji Syed Abu Zafar Zain, ibn Ishaq te
hadiši, a i povijesni fakultetski udžbenici. Muhammed je, izbrojimo, posjedovao 20 žena! Ovaj broj je za
zgražanje, jer uz tolike žene, morao si je nabaviti i ljubavnice, a u al-Quran licemjerno je rekao da se bičuju svi
preljubnici (24,2), čak je i sam kamenovao. Jednostavno sam, vjerujte mi, ostao bez riječi. Shvatio bih 1,2,3
žene, ali 20, čak i ljubavnice i robinje... Ako 23,1-6 (al-Quran) logički shvatimo kao silovanje, koliko je onda
žena odveo u krevet?
''Kada bi tijelo muškarca bilo prekriveno gnojem i kada bi žena lizanjem očistila tijelo, ona se opet ne bi
mogla odužiti muškarcu.'' (zbirka hadiša Hajdžer-el-Hajtemi).
Imamo razum i savjest da razlikujemo dobro i zlo. Što vam govori ta savjest: je li ovo ponašanje najvećeg
Božjeg Poslanika? "Lažne proroke prepoznat ćete po njihovim djelima", rekao je Isus, pa tu razmislite i
procijenite inspiriranost islama božanskom silom koja bi ljude trebala usmjeravati prema ljubavi i jednakosti.
MUHAMMED I AISHA
Od brojnih žena Muhammedovog prekoračenog harema on je ipak volio jednu najviše. Sirat Rasul Allah kojeg
možete i sami pročitati, otkriva nam svaki detalj prorokova života, kako je živio, s kim, imena žena, kretanje,
putovanja, ukazanja, probleme, pa i smrt te rođenje i djetinjstvo... Pitate se je li djelo pouzdano. Da. Zašto?
Zato što su ga napisali Muhammedovi nasljednici poslije njegove smrti, jer ga islamologija i znanost prihvaća,
a u medresama (islamskim školama vjere) djeca ga moraju poznavati. U njemu imaju čak i neki Poslanikovi
osobni citati. No, vratimo se na temu.
Abu Bakar (Ebu Bekr ili slični oblici) bio je veliki Muhammedov prijatelj. Kako je Poslanik postao ugledan i
vođa, Abu Bakar morao je s njim sklopiti ugovor da će mu dati svoje dijete za ženu. A mala Aisha imala je 6
godina tada. Ovo dokazuje kako je Muhammed jednostavno kupovao, otimao i trgovao sa ženama, bez da je
pitao jednu želi li njega (ako bi rekla ne, kao Raihana bila bi robinja ili kao Židovi ubijena). Na osnovu čega se
to saznaje? Od ibn Ishaqa saznajemo ovo, što izgovara sama Aisha:
" So the apostle of Allah summoned my slave to examine her. Ali rose
and struck the woman a violent blow, and said, “Tell the truth to the apostle of Allah”,
and she replied, “I know only what is good; and I cannot say ill of Aisha, save that
one day I was kneading my dough and asked her to watch it, but she fell asleep and a
sheep came and ate it up. " (Sirat Rasul Allah, 16.Aisha Suftwan)
U njegovom djelu da se naslutiti da je Aisha mala djevojčica prilikom zaruka, iako ne kaže precizno broj
godina, štoviše, iz pune verzije može se izračunati i dokazati (na osnovu njenih osobnih riječi) da je se zaručila
s 6, a stupila u brak s 9 godina. Ovdje piše i da je Muhammed bio grub. Naredio je robu da provjeri jesu li
istinite priče o navodnoj Aishinoj bludnosti (pa zar on nije prorok da to odmah vidi), a ovaj je došao i ženu je
opalio "nasilnim udarcem", što znači da nije bio mali udarac, nego šakom iz sve snage. Muhammed na to nije
uopće reagirao, nego čak poslije išao Aishinim roditeljima da dogovore zaruke jer mu je Allah rekao da nije
bludnica, što piše u al-Quranu (kakav je karakter osobe da stupi pred lice ako ju je ponižavajuće udario).
Vjerojatnije nije više mogao bez nje, budući da u hadišima sam priznaje da je lijepa, želeći sve "ozakoniti".
Mala Aisha se uplašila njegovog dolaska da sama svjedoči da je plakala i ništa nije rekla roditeljima. No, ona je
njega hvalila i opravdala taj udarac (iako tvrdi da ga je nezasluženo dobila), što dokazuje da je dijete. Kada
dijete udarite, ono se malo ljuti, pa vas poslije zagrli, jer ne shvaća pojam poniženja i nasilja kao oni stariji od
11,12 godina (u pubertetu se odvija psihički napredak). Aisha je na "način djeteta" samo rekla kao ovako:
Muhammed ju je udario, ali je on to opravdao u al-Quranu i zna da sam ja dobra i on je dobar, pa ako me želi
za ženu, to je zato što mu Allah predlaže. Odrasla žena teško bi hvalila muškarca koji je "nasilnim udarom"
opali preko lica, i još ga htjela za muža, jer je i Aishu udario šakom (prvo ovo oko godina; za ovo pročitaj Sirat
Rasul).
Islamski uglednik iz Teherana javno poljubio dječaka
koji je tek na ulasku u pubertet (10 godina); kazna u toj zemlji za ovakav
slučaj al-Quranskim zakonima nije predviđena
Panarapske novine Sheik Abdul Aziz bin Baz (al Hayat ) javno poduprle ovo djelo
(sam Poslanik imao je 9-godišnju ženu, a šerijat sastavljaju i hadiši – njegov život)
Sahih al Bukhari 7.62.18.: " Poslanik je upitao Ebu Bekra za Aishinu ruku za brak. Ebu Bekr je rekao: Ali ja
sam tvoj brat! Poslanik je rekao: Ti si moj brat u Allahovoj vjeri i Njegovoj Knjizi, ali Aisha je dopuštena meni
za udaju! " Zašto sam uzeo ovo? Da dokažem da nije Aisha sama pristala na brak, niti je Ebu Bekr to
Poslaniku ponudio. Naprotiv, Muhammed je samo došao, nije čak ni zamolio, nego tražio Aishu kao neki
predmet. Ebu Bekr se htio izvući da ne da kćer preko bratstva jer (oni su čak bili neki rod preko prijašnjih
ženidba!), no Poslanik samo kaže da incest ili rodbinstvo nije bitno, nego nastavio tražiti djevojčicu. Nije se
udostojio pitati: pa je li tvoja kćer za brak? Je li spremna? Želiš li mi je ti uopće dati? Ne, nego čak u al-Quranu
piše da će biti kažnjen tko se opire volji Allaha i Njegova Poslanika (piše dolje). Vidimo da Muhammedu
njihova rodbinska veza ne znači ništa, bez opravdanja samo kaže: Pusti ti to, dozvoljeno je meni. Opet se
dopušta seks s rodbinom (za koji su Židovi kamenovali, a Isus inače blag oštro i nemilosrdno kritizirao u bilo
kojem obliku).
Sahih al Bukhari 7.62.64.: " Aisha izvještava: da ju je Poslanik oženio kada je imala 6 godina, i s njom
konzumirao brak kada je imala 9, a s njim ostala još 9 godina. "
Sahih al Bukhari 7.62.65.: " Aisha izvještava: da ju je Poslanik oženio kada je imala 6 godina, i s njom
konzumirao brak kada je imala 9. Hisham je rekao: informiran sam da je Aisha ostala s Prorokom 9 godina. "
Sahih al Bukhari 7.62.88.: " Ursa izvještava: Prorok je napisao (bračni ugovor) s Aishom dok joj je bilo 6
godina, a konzumirali su svoj brak kada je imala 9 i ona je ostala s njim 9 godina (tj. do smrti njegove).
Sahih Muslim 8 (3310): "Aisha (Allah bio zadovoljan s njom) izvještava: Allahov Apostol (neka je mir na
njemu) me je oženio kad sam imala 6 godina i bila sam primljena u njegovu kuću kada sam imala 9 godina. "
Dakle, brojni izvori izvještavaju Aishinu dob, gdje to ona sam apotvrđuje. Zar je bila bolesna da ne zna koliko
ima godina i oni oko nje bili svi slijepi? Dakako da ne. No, muslimani ovo pokušavaju opravdati time da je
Hisham koji većinu ovoga prenosi bio senilan jer je imao 70 godina tada. Čovjek je živio do 100 i pisao brojne
izvještaje, a nazivati ga tako je povreda islama. Čovjek koji je senilan ne može pisati stotine stranica o islamu,
jer za to treba itekakva pamet. Uostalom, nije valjda i Muslim bio senilan, i ibn Ishaq (najveći islamski
povjesničar)? Zar su svi oni prolupali i govorili da Aisha ima toliko godina? Ovo objašnjenje koje sam našao
kod nekih muslimana apsolutno je glupo, neutemeljeno i protuznanstveno.
Pojedini govore da je Aisha imala 19 godina pri udaji, jer je tada njena sestra Esma imala 29 (a 10 godina su
razlike). Prvo, to spominje samo Kusnab Ahmad ibn Hanbal i slični pojedinci koji su prvo živjeli uglavnom u
Bejrutu, daleko od Medine (jedan takav dokaz – knjiga je iz Karachija). Drugo, što oni znaju kad su živjeli
dosta stoljeća poslije autora hadiša. Ako su ovi glupi i senilni, ovi bi kao trebali biti autentični? Također
gluposti. Ne zna se uopće je li Aisha imala sestru jer je nijedan od muslimana iz prva 3 stoljeća islama ne
spominje, pa se pojave pojedinci i izmišljaju. Esma je povijesno nepostojeća osoba za koju nema niti jedan
jedini podatak (provjerite). Nemamo više o čemu razgovarati, a trebaju dokazi, ne neke muslimanske novije
knjige. U takvim knjigama spominje se da je Khadijaha upoznala Poslanika s Aishom, i nazvala ju djevojkom.
Dosta loš dokaz. Najprije postoji legenda da je Muhammed upoznao Aishu kroz viziju (ibn Ishaq), poslije
Khadijahe, a sada odjednom ovo. Također, provjerio sam da je i ovo povijesno neutemeljeno i tu nemamo o
čemu više govoriti.
Poduzetnik Dale (53 godine)
Josephine (9 godina)
(Jeste li i dalje mišljenja da veza ovako dvije dobno različite osobe ne bi bila pedofilija?)
A povijest kao znanost priznaje da je Aisha rođena 614. u Meki, a umrla 678. (6.mjesec). Evo vam znanstveni
izvor: http://www.britannica.com/EBchecked/topic/11120/Aishah . Dakle, tek kada znanost promijeni ovo i to
javno objavi, može se raspravljati. Pobijanjem Aishinih godina muslimani se kose sa znanošću i dokazuju
neutemeljenost islama kao prave božanske vjere.
Muslimani (koji priznaju znanost i nisu vjerski fanatici) se često opravdavaju da je u ono doba to bilo normalno.
Pa sam odlučio to provjeriti. I da, bilo je to normalno, u poganskim običajima. Što se tiče normalnog doba
vjenčanja, ono je iznosilo minimum 14 godina u Rimljana, Grci minimum 14, preko 12 kod Egipćana (iako je i
to nenormalno), srednjovjekovna i starovjekovna Europa- također 14... nitko nije imao ispod 12!
Dakle, i pogani su čekali da djeca dobiju bar 12,13,14 godina, a Muhammed je Aishu malenu odveo u krevet.
Možda će netko reći pa koja je razlika između djeteta od 6,9 godina i 14? Prvo, da je Muhamed ženio 14godišnjakinju, ne bi bio pedofil. Cura sa 14 godina je pred kraj puberteta, emocionalno, fizički i spolno je
razvijena, te je prirodom predodređena za brak. Uostalom, sve do nedavno svaka žena se ženila s 14.
I danas neki psiholozi smatraju da je cura od 14 godina prava žena. Pogledajte jednu takvu i vidjet ćete da ne
griješe. A djevojčica od 9 godina je premala. Njen spolni sustav je ni blizu razvoja, emocionalno još nema
pravu predodžbu stvarnosti i fizički je slaba u odnosu na odrasle. Napominjem da je po definiciji pedofilija
spolni kontakt s osobama predpubertetske dobi upotrebom prisile ili bez nje. Na zapadu se spolni odnos s
djetetom mlađim od 12-16 godina (najčešće, postoje izuzetci, ovisno o zemlji) makar to oboje sami htjeli
kažnjava zatvorskom kaznom. Ne bih htio da se danas sutra vašem djetetu dogodi da ga osoba od 53 godine
odvede u krevet. Siguran sam da tada ne bi branili Poslanikovo nedjelo, po sadašnjim niti ondašnjim
kriterijima.
Poslanik je bio relativno dobar prema ženama, ali to stavljam pod veliki upitnik. On bi svakoj ponudio islam, a
koja bi odbila, po onom arapskom pravilu bila bi robinja, a vjerujte da njima život nije lagan nimalo. Ibn Ishaq
(pročitaj djelo) potvrđuje da je ženu pod imenom Asma (koja je to od mnogih žena, teško je reći, radi se o
nadimku za neku od njih) otjerao iz kuće jer je dobila gubu. Za suprotnost, Isus je bio stalno uz gubavce i
tražio da se jadnike ne izostavlja iz društva, jer Bog sve vidi. Jednu nazvanu Amra istjerao je jer se nije htjela
odreći svoje vjere (vjerojatno jedna od onih nekoliko Židovki sluškinja). Malu Aishu je udario šakom u prsa, a
tukao je i druge žene pravdajući se al-Quranom. Evo izvještaja.
Sahih al Bukhari 7; 715: " Ikrima izvještava: Rifaa se rastavio sa svojom ženom nakon čega ju je oženio
Abdur-Rahman ... Reče Aisha: Još nisam vidjela jednu ženu vjernicu da toliko pati. Pogledajte! Njena koža je
zelenija nego njena odjeća ...".
Zašto sam ovo odabrao? Zato što malo poslije ta žena odlazi Poslaniku da se žali. Kaže da je bila nedužna,
što i je, a muž Poslaniku dovede 2 sina iz drugog braka. Muhammed donosi presudu: žena se mora vratiti
Abduru, iako sva "zelena" kao odjeća. Zanimljive su Poslanikove proročke sposobnosti. Zašto mu Allah nije
rekao da to nisu i ženina djeca? Ovaj ga je prevario, a drugo, žena se do kraja života vratila u pakao, iako
nedužna, na osnovu laži izrečenih od Abdura, koje Poslanik nije uvidio. Zaključujemo da je Poslaniku vidjeti
ženu takvu bilo sasvim normalno, dok se Aisha zgražala, on je odmah svojim sudom bio uz nasilnika. Može li
jedan Božji prorok tako nepravedno i krivo suditi? Sahih Muslim 9 (3512, 3526, 3527) govore o Abu Jahmu,
široko poznatom premlaćivaću žena kojeg Muhammed nikada niti jednom riječju ne opominje, nego o njemu
priča normalno kada predlaže jednoj ženi za koga da se uda.
Male djevojčice u Saudijskoj Arabiji pripremaju
se za udaju za starce (krajem 2008. u Hailu
64-godišnjak ženi 10-godišnju curicu; 2009. dijete
od 9 godina ženi 47.godišnjak; upozorenja na ovo su uzaludna
jer ih vlasti odobravaju na temelju "časnog Poslanikovog života"
Žena iz Arabije nakon dolaska u SAD
javno progovara o ponižavajućem životu
žena u islamskom svijetu, upozorava i na
zakonski dozvoljena vjenačanja staraca i djece
Sahih Muslim (2127): "... On (Poslanik) je rekao: Je li tama koju sam vidio ispred sebe od tvoje sjene? Rekla
sam (Aisha): Da. On me je udario po prsima što mi je izazvalo bol, i onda je rekao: Jesi li mislila da će Allah i
njegov Apostol biti nepravedni prema tebi? ".
Kada pročitate cijeli taj hadiš, saznat ćete da se radi o noći kada je Poslanik došao kod Aishe da bude s njom.
Ujutro, on se prvi ustao da ode van, a Aisha je potajno krenula za njim da vidi ukazanje. Podignuvši ruke samo
tri puta gore, krenuo je kući, a ona još brže naprijed. Došavši doma, pitao je Aishu je li to vidio njenu sjenu da
ulazi u kuću. Kada je priznala, dobila je šakom u prsa, a udarac je bio izuzetno snažan i bolan jer ona sama
kaže da ju je boljelo. Zašto ju je udario? Zato što je vidjela da nikakvog ukazanja nije bilo osim bezveznog
dizanja ruku, a Poslanik se bojao da ga ne razotkriju kao lažnog proroka. Stoga je ovo učinio tada 15godišnjoj djevojci. Uz to, jadna Aisha nije vidjela ukazanje, osim fantazija i dizanja ruku. Da je Muhammed
primao velike objave, čemu je onda tukao Aishu? Čega se bojao da bi mogla razotkriti? Jer da je primao
nadahnuća, ne bi se tako uspaničio. Sahih Muslim (3506) govori o tome da je Ebu Bekr bijesan ošamario
Aishu jer mu je to prije svojim postupkom odobrio Muhammed. Problem je nastao oko davanja novca kćerima,
u čemu se Muhammed samo smiješio (Umar je na osnovu toga fizički kaznio i Hafsu).
Sahih al Bukhari 8 (828): "Aisha izvještava: Ebu Bekr je došao prema meni i nasilno me udario šakom: Vi
zatočivate ljude svojim ogrlicama..."
Sahih al Bukhari 7 (132): "Zama izvještava: Prorok je rekao: Nitko od vas ne treba šibati svoju ženu kao što
šiba svog roba, a zatim imati spolni odnos s njom u zadnjem dijelu dana."
Još o ovoj temi pronađite na brojnim drugim izvorima i enciklopedijama, gdje se detaljno iznosi ogroman broj
primjera zlostavljanja žena od muslimana i Muhammeda, zapisanih u brojnim djelima uključujući i hadiše, a
postoje i primjera kakvo je stanje do danas s muslimanima čak i u npr. Americi. Zaključak je jasan, Poslanik je
tukao izuzetno nasilno žene, iako ne često, dok su ostali to gotovo svakodnevno radili. Muhammed je obično
branio muškarce i nagovarao u nekoliko primjera da se isto čini. Zbog ovakvog ponašanja, danas brojne žene
svakodnevno na Bliskom Istoku odlaze na odjele za traumu i psihička oboljenja.
KARAVANE I "EL EMIN"
Sada se možemo maknuti s žena i iz ibn Ishaqovog djela i znanstvenih knjiga te islamski priznatih
spisa istraživati još o Muhammedovu životu. Poznato je da je Muhammedovo izvorno zanimanje bilo trgovac.
Kako su prije islama arapska plemena bila podijeljena i u ratu, trgovina kao jedina gospodarska grana je
propadala. Stoga, Muhammed je uvidio da kršćanstvo ako ništa drži vjernike jedinstvenima na svojim
putovanjima, pa je zaključio da bi novom vjerom ujedinio Arabiju. Kada mu je to palo na pamet, eto, njemu se
ukazao Gabrijel. I uspio je ujediniti Arape. Kao Poslanik nastavio se baviti trgovinom kao vođa karavana.
Tu su najdeblji kraj izvukli Židovi, kojih je na tim prostorima bilo relatvno puno zbog povijesnih
okolnosti. Oni su bili dosta bogati i kao takvi "dobar ulov". Sirat Rasul nam govori da ih je Muhammed žestoko
pljačkao i protjerivao. Izreći ću samo neke povijesne godine:
624. bitka na Bedru- zatočeno 70 politeista nakon pobjede islama
624. nastradalo je hebrejsko pleme Ban Nadir. Nakon što ih je pobijedio, Muhammed im je rekao da bježe i
nose sve, osim ruku. Na drsku naredbu ovi su to učinili.
625. posjedovao je najmanje 700 robova-mladića prema kojima nije ugodno postupao budući da je po naredbi
Allaha takav morao biti jer su oni nevjernici.
626. (ljeto) preko 1000 muslimana 600 km od Medine pljačka oazu Dumat al Džanbal
627. u Medini pokušaj istrebljenja plemena Benu Kurajzu ne završava bez nasilja i pljački
628. izraelska plemena Fadah i Wadi I'Qura morala su sve posjede dati Muhammedu da sačuvaju živote.
628. Poslanik je naredio ubojstvo velikog broja deva, a dan danas ne zna se razlog, ovaj primjer samo
pokazuje stabilnost Muhammedove psihe.
628. zbog manjeg sukoba sa Židovima naredio ubojstvo njih 600; naširoko je već zvan tiraninom
Muhammed je bio u prednosti pred drugima. Nakon što bi pobijedili, muslimani bi opljačkali sve moguće, a od
svega Muhammed je po Allahovoj želji uzimao čak petinu sam. Presjecajući karavanske putove, Muhammed
je stekao ogromno bogatstvo, o čemu svjedoči ogroman broj svjedoka, a i on sam. U povijesti ga se priznaje
kao vođu 27 pljačkaških pohoda na pojedine lokacije u Arabiji, te 30-40 manjih (kako svjedoči među
mnogima i Sirat Rasul). Puni opis pohoda nalazi se u al-Quranu, a po pravilu prvo treba ubiti većinu
muškaraca, ostale zatočiti, a plijen i sve te robove raspodijeliti, s većinskim udjelom na Poslanika.
Sahih Musliman 4363 govori: "Vi (Židovi) bi trebali znati da zemlja pripada Allahu i Njegovim Apostolima i
zbog toga ja vas želim prognati iz ove zemlje". Tu je Muhammedu Allah navodno sve to dopustio.
U al-Quranu piše da musliman koji ima ogromno bogatstvo ne voli Allaha i bit će vječno mučen.
Nepodudarnost ili povlastice? Muhammed je na ovako nepošten način stekao nadimak El-Emin ili Pouzdani,
jer je bez prijevare trgovao ljudima, osobito Židovima i politeistima, te njihovim ukradenim dobrima. Muslimani
mu često pripisuju taj nadimak zbog njegova poštenja i karaktera, ali nije zbog toga, osim ako pod dobar
karakter spada poštena trgovina ljudima i zarađivanje na tuđem znoju, mukama i plaču. Nitko ne bi želio da
mu dođe hrpa nasilnika i lopova te pod izlikom vjere uništava sve za što je mukotrpno godinama radio.
Stavimo se u kožu tih ljudi.
Muhamemd je zavodio sve te ljude navodnim objavama, a neke od njih sam našao u al-Quranu.
" Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se
Allahu i Njegovu Poslaniku " , ( al Anfal, B.Korkut, al-Quran ).
" O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku " ( onda opet to ponavlja, al Anfal )
" pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu" (pa opet to potvrđuje...al Anfal )
Dakle, Allah ovdje dokazuje da je Muhammed vrjedniji od ostalih jer se njemu drugi moraju
pokoravati. Riječ pokoravati odnosi se na utjecati se njemu, slušati ga, slijepo mu vjerovati i štovati ga. Ona se
primjenjuje na Boga. Dakle, ja trebam pokoravati se Allahu, a i Muhammedu. To znači da je i Muhammed Bog?
Nije li Muhammed malo pretjerao ovdje? Jer se izjednačuje s Allahom, a uz to mora mu se dati petina svega.
U kršćanstvu ni Isus ne govori da mu se pokoravaju, a smatra se Sinom Božjim, a Muhammed je svojim
privilegijama gdje se u al-Quranu stavlja u "isti koš s Allahom" što? Niti jedan Božji prorok od Noe sve do Krista
nije tražio da se njemu pokori, osim Bogu, čak gotovo da istu riječ nisu niti koristili.
U al Anfal: 24 piše: "odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam
život osigurati..." Odnosno, što god Poslanik naredi, bilo što, vjernik treba slijepo uraditi. Nije li i ovdje
Muhammed božanskih osobina jer da ja ne bi završio u paklu, ne da moram slušati Allaha, nego i
Muhammeda!
U 8.al Anfalu (Plijen) od 75 ajeta Muhammed neprestano ističe da mu se treba pokoravati, a iz
nekih se može izvući da je veći od Allaha. Možda je tako vjernike al-Quranom držao u pokornosti jer to ne
spada pod učenje islama. Ili?
Ostaci Khaybara, nekada židovskog
sela gdje su muslimani 627. istrijebili većinu ljudi
(simbol patnje Židova kroz povijest)
Nažalost za muslimane, robovlasništvo, otmice, protjerivanje i pljačke Muhameda ne mogu pobiti jer
ih je znanost dokazala, ali ih je Muhammed na puno, puno mjesta stavio i u svetu knjigu, da ne spominjem
druge zapise. U al-Quranu piše i: " O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti
patnje nesnosne ". Zanimljivo, ako se trguje, ne ide se u pakao. Al-Quran ispada knjiga koja promovira
trgovinu (as Asaf). Ne vidim razlog zbog kojeg bi trgovci bili bolji i pravedniji ljudi (to čak ističe i Barnabin
indžil) od nekih koji se bave drugim zanimanjima u kojima spašavaju i usmjeravaju ljudske živote. Promocija
ljudskih zanimanja u svetoj objavi tjera ljude da se zapitaju: koliko je stvarno ljudskog, odnosno Božjeg u njoj?
Razlog leži u činjenici da je trgovina bila gotovo jedina gospodarska grana u Arabiji, a Muhammed je preko
islama vidio priliku da ujedini plemena i ojača trgovinu, koja je u njegovo vrijeme napredovala više nego ikada.
Čovjek ne može služiti i Bogu i bogatstvu, rekao je Isus, a slično, samo izmijenjeno u al-Quranu istakao
Muhammed. Nadam se da opet nije posjedovao neke privilegije nad ostalima, jer do sada ih je imao i
previše za običnog čovjeka koji nije Bog. Muhammed je služio uz Allaha i bogatstvu, a tako ne ide.
Ibn Ishaq iznosi zanimljiv podatak o kojem bih raspravljao. Od 27 velikih pljačkaških pohoda, Muhammed je
osobno sudjelovao u samo 9, dakle trećini. Da razjasnimo što je uopće pljačkaški pohod. Samo ime govori,
da je to vojni udar na stranu koja nije primarno napala da bi se pljačkanjem, terorom i čak ubijanjem prisilno
uzela što veća količina tuđih materijalnih dobara, a može uključivati i robovlasništvo. Muhammed, vidimo, nije
ratovao isključivo za vjeru, nego i za osobnu korist. Ako pročitate Sirat Rasul Allah, naći ćete detaljne primjere.
Ti pohodi bi bili izuzetno brutalni, a naselja su znala biti do temelja opljačkana. Zbog ovog su Židovi i politeisti
često bježali, ili su prihvatili islam da si olakšaju ionako jako teške živote. Ako je Muhammed bio Božji sluga,
zašto nije ratovao samo za vjeru, nego i pljačkao ljude? Da se meni stvarno ukazuje Bog, ostavio bih se
svakog bogatstva, a Muhammed nas ovime upućuje na pitanje: Koja je svrha njega kao Poslanika (i kolika
pouzdanost) ako se islam širi u strahu i nasilju?
U siječnju 624. (24.1.) otišao je još i dalje. Muslimanski je mjesec redžeb, sveti mjesec, kada muslimani nisu
smjeli ratovati po cijeloj Arabiji. Na relaciji Meka – Sirija išle su bogate karavane, što Poslanik nije mogao
propustiti. Tada je prekršio Božje zakone i tradiciju te krenuo u pljačku. Odjedanput, poslije mu se, pogodite,
kao i obično ukazao melek i rekao da se od sad smije ratovati i po svetim mjesecima kada je riječ o borbi
protiv mnogobožaca. Najprije, al-Quran tom navodnom objavom odobrava prekršenje vlastite tradicije i to
samo zato što ju je Muhammed prekršio, ističem, prekršio, ne mogavši se suzdržati od zločina. No, to ne
uključuje pljačke. Te 624. piše da je Muhammed krenuo u pljačku. Pitam se, postoji li jedan razlog zbog kojeg
ne bih Allaha nazvao okrutnim tiraninom? Kako Bog u svetom mjesecu kada bi trebao biti mir dopušta
ubijanja, ne zbog vjere (to je samo maska za zatvoriti oči muslimanima), nego da bi se pljačkale karavane
prema Siriji? Dalje, sumnjivost Allahovih objava je velika. 14 godina živjelo se po jednom zakonu, da bi ga
onda Muhammed prekršio i "slučajno" poslije toga dobio potvrdu od Allaha da može nastaviti s tim. Kao i za
malu Aishu ili incest vezan uz Zeida, nakon prekršenja zakona primao bi potvrde od Allaha da smije to raditi.
Kolike on to ima privilegije? Kakav je to uopće Bog koji ljudima dopušta ovakve zločine? Je li to Bog mira i
pravde kojem ljudsko biće treba težiti? Osoba s imalo morala u sebi neće podržavati ovakve postupke i postati
njihov sudionik sa stavom iz srednjeg vijeka u 21.st., a koja ima pameti, pitat će se kolika je realnost ovakvih
objava koje Boga ne vrijeđaju (iako bi po 10. Božjih zapovijedi trebale), koji daje poticaj nasilju i mržnji, i koje
dolaze dan poslije grijeha da bi ga opravdale. Čovjek koji vjeruje neistini, robuje laži i slijepo joj vjeruje,
tjerajući samog sebe od Onoga koji je pravi Put, Istina i Život, koji ljubi mir i čovjekovu sigurnost.
Ibn Hisham: "al Sira al Nabawyya"
(upućuje nas na pitanje: što je Muhammed radio da
su nestali arapski Židovi?)
Ovakvi strašni prizori iz vremena nacizma
pokazuju čovjekovu bijednost (uputa za stjecanje
dojma za Muhammedovo bacanje židovskih leševa u jamu)
vidi pod Jihad
Vratimo se na onaj podatak od Poslanikova sudjelovanja u samo 9 od 27 velikih pljački. Poznato je da je
većina Muhammedovih suboraca sudjelovala u svim ili većini bitaka. Je li Muhammed bio uistinu hrabar kako
ga se prikazuje? Jer osim straha, nijedno logično objašnjenje ne postoji, osim ako se na onih 18 nije prehladio
ili slomio nogu. Da je Poslanik stvarno dobivao ohrabrenja, bez straha bi išao dati život za svoga Allaha, ali on
je imao strah, što znači da su te objave upitne, jer se bojao umrijeti ne imajući povjerenje u vječni život. I
zašto bi Allah njega odabrao za poslanika, a ne onog koji je 25-27 puta išao pljačkati, jer je ovaj tri puta veći
rizik za život unosio od Muhammeda. Kada pogledamo sve one godine koje je povijest priznala i studenti uče
na fakultetima (a napominjem da su to one od manjih pljački!), neka svakog razum usmjeri na pravi put ili
borbu protiv znanosti, koja je navodno "prijatelj" islama.
Kradljivcu i kradljivici , odsjecite ruke njihove, kao opomenu za ono to su učinili i opomena od Allaha
(al-Quran 5:38). Zašto Muhammed ovo nije primijenio na sebe, ili muslimani nekad smiju pljačkati, a kada su
muslimani, ne smiju? Kakav nam mentalitet ovdje Poslanik otkriva? Što tek reći o ovome u al-Quranu:
" I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj,
i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan
pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, a Allah sve može. " (8:41).
Muhammed je od svega opljačkanog sam uzimao petinu (ne samo za sebe, nego i za Allaha i svoje žene, ali
njih je uzdržavao primarno radi svojih potreba), pa možda su sada razumljivi ovakvi čudni Poslanikovi
postupci, dok su tisuće drugih dijelile ostatak. Onome tko se bude protivio ovoj "pravednoj" podjeli, Allah prijeti
paklom (uskoro o tome).
IDOLOPOKLONSTVO. KAABA
U islamu Kaaba je središte svemira, svetište koje je sagradio Abraham. Abraham je iz 2000.pr.Krista. Ali
znanstvenici se s tim ne slažu. Kaaba nije osnivana, to je meteorid koji je u davnoj geološkoj prošlosti
vjerojatno došao iz svemira. To se može i provjeriti, metodom radioaktivnih izotopa temeljenoj na
poluraspadu npr.urana, plutonija, vanadija... Ova izrazito precizna metoda otkrila je i starost Zemlje, živog
svijeta... Kada bi Saudijska Arabija dopustila to istraživanje, jer ne dopušta, pogodite što bi se otkrilo. Znanost
ovdje ne može istraživati jer je Muhammed zabranio ulazak "nečistih" blizu Kaabe. 20 km ispred Meke
kontrolori nevjernicima i znanstvenicima brane ulaz u grad.
No dobro, idemo korak dalje. Je li Abraham mogao to osnovati? Ne. Abraham je živio u gradu Uru u Kaldeji,
što je udaljenost od Meke više stotina kilometara. Povijest ga naziva praocem Hebreja (što ste valjda učili iz
povijesti) koji je otuda odveo iste u Kanaan. Pogledajte geografsku kartu, i uvidjet će te da nisu ni blizu te
relacije od Meke. On je išao kroz Haran, Šekem, Betel, Aj, Negeb, zatim u Egipat, pa se s narodom vratio u
blizinu Soara kraj Jordana. Još je Abraham bio jako, jako star i definitivno nije trošio mjesece da ide do Meke i
ostavlja Izraelce da ga čekaju. A u Meki su tada vladali politeisti kada je bila mala oaza, dakle manje selo. Bi li
oni dozvolili da im dođe neki starac i pred očima gradi Božji hram? Štoviše, Arapi nikada nisu išli blizu Izraela,
osim jednog plemena Amalečana koji su živjeli uz Sinaj, ali ono su bili krvavi protivnici Izraela i s njima ratovali
("Petoknjižje"). Izl 17, 8-16 kaže da su ih Izraelci sve pobili, tako da nisu mogli vući korijene ka Muhammedu.
O vezi između Muhammeda i Jišmaela pogledaj temu o rodoslovlju Muhammedovu.
.
Kaaba i njezina unutrašnja građa (desno). U kutu se vidi oblik koji podsjeća na rodnicu, odnosno štovanje kulta
plodnosti Venere, što bi mogla biti namijena Kaabe
Čistom logikom zaključite. I uz to, povijest ne priznaje da je Abraham osnovao Kaabu. Jedno vrijeme, Indijci su
jačali prema zapadu i došli do kraja Arabije, dakle, okupirali i Meku. Oni su na Kaabi prvi izgradili hram za
vladavine kralja Vikarmaditija, naravno, poganski. Tu su prinošeni brojni poganski kipovi i činjene žrtve
bogovima Višni, Krišni i Šivi (brahmanizam). Znale su one biti i okrutnije, jer stari pogani pržili su živu djecu. U
takvu hramu mole se muslimani. Ako me pitate ima li dokaza za ovo, ima. Prvo, već su pronađeni neki nakazni
likovi poput boga Ganesa (debeli čovjek sa glavom slona) kojeg pronađite na internetu i uvjerite se, te neki još
manje poznati u Kuvajtu. Saudijske vlasti ovo ušutkavaju i zabranjuju pretragu Kaabe, jer arheolozi sumnjaju
da se u prostoru Kaabe nalaze jezivi bogovi i demoni. Saudijci svaki govor o ovome rješavaju: prvo uhićenje,
drugo mučenje, treće suđenje, 4.dekapitulacija.
Još nepobitniji dokaz je spis Sajar ul Okul. On dokazuje da su se u Kaabi održavale poganske svečanosti i
žrtovanja, te da su islamisti na čelu s Muhammedom to vjerojatno prikrivali. A taj se spis sve do danas čuva u
Istanbulu u sultanovoj knjižnici. On je posveta onom kralju, pronađena u Kaabi. Njegovo uništavanje Turci nisu
sproveli, što je za pohvalu. Taj spis možete sami vidjeti u Istanbulu i uvjeriti se na svoje oči. Zašto je Muhamed
odabrao Kaabu? Zato što su politeisti zarađivali od nje više nego od trgovine, a tu tradiciju je Poslanik nastavio
s islamom. Al-Quran u 41. ajetu 8. sure govori da Muhammedu ide petina svake zarade, a već tada je stotine
tisuća hadžija dolazilo na hodočašća, iako ne u pravom smislu jer tada to Muhammed još nije osnovao.
Povijesna istraživanja ukazuju da se znalo događati da zarada od Kaabe premaši i trgovinu kao vodeću
djelatnost, pa ne čudi što Muhammed to u srži pogansko svetište nije zamijenio nekim drugim (jer ne bi
ostvario nikada ni približnu zaradu).
Svaki musliman mora na hadž u Poslanikov grad barem jednom u životu (da ne objašnjavam financijski zašto
je donesen ovakav zakon). Službeno traje od 8. do 13. dana mjeseca Dhul al Hijja. Prvi dan hadžije u
unutrašnjem dvorištu vidjevši Kaabu uzvikuju Labbaika (Ovdje sam), te kruže oko kamena 7 puta moleći.
Tada u gužvi se guraju da bi poljubili i dirali "sveti" kamen. Za muslimane je Kaaba samo orijentacija za
molitvu. Koji je onda razlog da se toliko mnoštvo nagurava i udara da bi poljubilo običan kamen? Mislio sam da
musliman ljubi samo Allaha, a ne kamen. Ljubljenje kamena ostatak je politeista koji su imali slična pravila, a
iako su ga oni koristili za poganske obrede, muslimani se bacaju da bi ga poljubili. Klanjanje komadu kamena
je po definiciji iz enciklopedija Britannica idolatrija. Nakon toga 7 puta obilazi se danas popločeni put između
stijena Marwe i Safe, kao uspomena na Hagaru i sina joj Jišmaela, koje je Abraham odbacio u pustinji.
Kaaba – orijentir za molitvu ili potajno klanjanje (idolopoklonststvo)? Prikazani su ljudi koji na 1,2 m daleko od Kaabe kleču .
pred njom, a poslije je i ljube. Što će im tu orijentacija? Isto je i s ovim čovjekom, koji Kaabu i Meku gleda s ovog brda
Drugog dana ide se u Minu pa sve do doline pod Arafatom, 10 km jugoistočno od Meke (jer je tu Poslanik
održao posljednji govor u životu). Isto se proteže i na treći dan, a pri prolazu kraj Mine i Muzdalife skuplja se
kamenje. Ostatak hadža njime se kamenuju 3 kipa Šejtana (velikog, srednjeg, malog). Pri ovome činu svake
godine 250 – 400 ljudi izgubi život, a stotine ih bude ranjeno. O besmislenosti ovako praznovjernog ponašanja
uzaludno je govoriti. Po meni, to kamenovanje ne vrijeđa Šejtana, nego se on sigurno gdje god da je smije na
sav glas dok se gasi stotine ljudskih života. Predislamski Arapi također su jednom u godini imali obvezu
kamenovanja tih stupova kao simbola zla. Na tom hodočašću svi muslimani odjeveni su u bijele haljine
(ihram) kao simbol jednakosti pred Allahom. No, pozadina je sasvim drugačija. Točno kao što to rade
muslimani, prije islama isto su se kupali, brijali i u bijelo odijevali Vede slijedeći poganske običaje. Vidimo još
jedan poganski element naslijeđen od prethodnika iz Kaabe.
Kamenovanje Šejtana
.
Haljine s hadža (ostatak Veda;do danas neke indijske religije
oblače iste, a ovakve imaju i Mandejci, nastali prije islama
Barnabin indžil, 33.: (Isus govori) " kažem da je bolje spaliti grad, nego ostaviti tamo jedan zao
običaj". (ovo djelo nitko osim muslimana ne priznaje). Zašto je ne samo jedan takav običaj još u Meki?
Barnabin indžil, 33.: " Što je najveći grijeh? A što je najveća ruševina kuće?... Kažem vam,
idolopoklonstvo je najveći grijeh ".
Biblija, Pnz 7,5: "...njihove žrtvenike poobarajte, njihove kamene spomenike porazbijajte, njihova
sveta stabla sasijecite i rezane bogove spalite u ognju" (za pogane i njihove hramove i stvari)
Pnz 7, 26b: " neka ti se to gadi, i neka te od toga hvata groza, jer je to prokleto " (međuostalim Bog
to kaže i za hramove pogana).
Nakon što su Šejtani dobili batine, slijedi prinošenje žrtvi Allahu. Stotine tisuća životinja kolje se kako je
zapovijeđeno u al-Quranu. Ovdje nema poganskog, ali možemo govoriti o moralu i svrsi ovoga. Često se ističe
kako su kršćani napustili žrtovanje i skrenuli s pravog puta. No, stava sam da je žrtovanje nepotreban i u srži
nebitan za religiju čin. Žrtovanje simbolizira otkupljenje od grijeha. Kršćani više ne žrtvuju jer je to od njih tražio
Bog još u Starom zavjetu da isto ne trebaju raditi:
" Što će mi mnoštvo žrtava vaših?", tako govori Gospod. "Sit sam žrtava od ovnova i pretiline od teladi i ne
marim više za krv bikova, janjaca i jaraca. " (Iz 1,11)
" Ne prinosite više žrtava nevrijednih, jer mi se gadi. Mjesec mlađak, subotu, poziv na blagdan svečan - ne
podnosim: zlodjela i blagdan. " (Iz 1,13)
" Ali ja gledam na onoga, koji je ponizan, na onoga, koji je skrušen u duhu, na onoga, koji se brine za riječ
moju. Tko kolje bikove, a ujedno je ubojica ljudi; tko žrtvuje ovce, a ujedno psu lomi zatiljak; tko prinosi dar,
a ujedno prinosi krv svinjeću; tko pali kad, a ujedno hvali idola... " (Iz 66,2-3)
" Obratite se Gospodu i recite mu: "Oduzmi svu krivnju i umilostivi se! I mi ćemo ti žrtvovati hvalospjev usana
svojih. " (Hošea 14,2)
" Jer ako mi prinosite žrtve paljenice i prinose, to mi se ne dopada. Ne volim vidjeti pomirnih žrtava vaših od
tovnih telaca. " (Amos 5,22)
Dakle, Bog još odavno želi reći Izraelu da se okani žrtvi, nego da mu žrtvuje sebe, čineći dobra djela. Bog
gleda vjeru i srce, život u miru i toleranciji, a ne prinošenje bezvrijednih žrtava koje Bog mrzi, gade mu se.
Zar je onaj tko žrtvuje svaki dan, a živi u nasilju i mržnji vredniji od onog koji nikad ne žrtvuje, a širi mir po
svijetu. Bog sam kaže: neću žrtve, dajte mi mir, djela, sebe. Kršćanima žetve ne trebaju jer je njihova žrtva za
svagda dana i Bogu otplaćena, a to je Isus Krist koji je kao žrtveno janje koje se ne buni zaklan za naše
grijehe i naš otkup. Kršćanin ima žrtvu kojom će se hvalit i spominjati ju, a ne životinje koje ne mogu otkupiti
čovjeka. Kako prorok Hošea proriče, Bogu treba žrtovati hvalospjevom usana, ne nekim ljudskim zakonima i
paljenjem životinja. Isto je i za obezanje. Obrezanje je Bog uveo kao tjelesni zahvat kojim će razlikovati svoje
Židove od pogana, budući da su ovi bili prevrtljivi i često ostavljali Boga. Još je Jeremija prorokovao da Bog
ne traži obrezanje po tijelu, nego duhovno obrezanje, obrezanje po srcu. Zašto je onaj tko se obreže
vredniji od neobrezanika koji čini više dobra? Jasno da nije, i time obrezanje nema svrhu, nego je ono samo
simbol preobraćenja. Bog traži da se čovjek djelima obrezuje, što je Crkva na sastanku 49./50. godine i
odredila (NZ, Djela apostolska 15). Kršćani imaju zadatak duhovnog obrezanja što Bog zahtjeva još i za
Židove, ali njima je sve bilo u obrezanju tijela. Isto i za molitve. Zar je vredniji tko se moli 5 puta dnevno od
onoga koji se moli 2 put, a u onog prvog duša je puna mržnje i nasilja. Bog kroz Stari zavjet viče Židovima da
se okane lažnih molitvi, nego predaju djelima, jer djela su najveća molitva.
" I kad širite ruke svoje zatvaram ipak oči svoje od vas, i kad molite još toliko, ne slušam vas: ruke su vaše
pune krvi. " (Iz 1,15). Bog hoće mir, a ne one koji ubijaju druge šireći vjeru u krvi, pa se licemjerno stalno
mole. Tu se itekako može prepoznati islam, dok Bog ne želi provođenje ljudskog, nego duhovnog, ostvarenog
preko križa Isusovog, koji je zamijenio i obrezanje i žrtovanje i stalno moljakanje (sam Isus nam je rekao
da molimo Očenaš i ne govorimo puno pri molitvi!).
Simboli islama su polumjesec i zvijezda, koje nalazimo na zastavama 7 islamskih država, te 2 neautonomne
(Zapadna Sahara i Sjeverni Cipar). No, ti simboli nisu u suštini islamski, nego poganski. Na području Arabije
prije islama mnogi narodi (pogani) koristili su polumjesec. Da bi to objasnili, prvo ovo.
U al-Quranu (2,62) kaže se: " One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i Sabijci - one koji su u
Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni
neće bojati i ni za čim neće tugovati! "
Muhammed iza muslimana kao sljedbenike knjige i nekada pravovjerne svrstava uz kršćane i Židove i Sabijce.
Kaže da su oni činili dobra djela i svakodnevno molili Allaha koji je bio njihov Bog. To ne bi bilo ništa posebno
da Sabijci nisu pogani! Postoji i monoteistička "verzija", ali se i ona svodi na politeizam, a objašnjena je dolje.
Oni su narod koji je prije i za vrijeme Poslanika živio na jugozapadu Arabije uključujući cjelokupno područje
današnjeg Jemena, a kao i Arapi spadaju u semitsku etničku grupu. Njihov vrhovni bog i neki drugi zvali su
se Allah, a imali su kult štovanja 3 božanstva: Mjeseca, Sunca i Venere. Ovo dokazuje da je Muhammed
preuzeo mnoge običaje od njih i kao pogane čak ih naziva pravovjernim sljedbenicima. Ovo bi značilo da islam
većinu svojih korijena vuče iz poganstva, svojih sunarodnjaka Sabijaca.
Štoviše, oni su se molili svojim bogovima 5 puta dnevno, kao i muslimani, i to u indentično vrijeme, po istim
načinima i propisima. U ranu zoru pa do izlaska Sunca Sabijci bi u položaju "sjedenja na nogama" (onako kako
se moli danas u džamijama!) zazivali svoja božanstva, a drugi puta bi je obavljali kada je Sunce u središtu
neba i sjene se počinju širiti, a završit će u trenutku jednakosti sjena svih objekata. Tada treći put dolaze moliti
dok je još dan, a četvrti put u predvečerje ponavlja se isto. Otprilike sat i pol poslije kada je već mrak, kao i
sadašnji muslimani, Sabijci su završavali jedan dan i čekali zoru da sve ponove. Ti ljudi koji se mole po pet
puta dnevno redom su nosili sljedeće nazive: 1.sobh, 2.dohr, 3.asr, 4.maghrib, 5.ischa. Uz to, sumnjivo je
što ovaj poganski običaj Bog Jahve je nastojao dokidati, te je tražio od Izraelaca da vrše djela, a ne kao pogani
stalne molitve po nekim pravilima, što islam usprkos svemu uzima od pogana Sabijaca.
Slika koju vidite gore također dokazuje poganske korijene islama. Na njoj je prikazana božica al Uzzah, koja
je u arapskom politeizmu pretstavljala kćer vrhovnog od mnogih bogova – boga Allaha, kod nekih i boginje
Allaha. Arapi prije Muhammeda od mnogih bogova posebno su štovali kult tri najveća: Mjesec, Sunce i
Venera. Glavni bog zvao se Allah i on je imao 3 kćeri: al Lat, al Uzzah i al Manat. Po poganskim vjerovanjima,
al Lat bila je najsličnija ocu Allahu i posjedovala najveću božansku moć, al Uzzah bila je zaštitnica Meke,
Poslanikova grada, a međuostalim, većina stanovnika toga grada imala je dužnost čuvanja Kaabe i njihovih
hramova, pa i Muhammedova obitelj. To dokazuje ime Muhammedova oca: Abdallah. Abdallah vuče korijene
kao ime po nazivima arapskih idola koji su štovani kao bogovi (abd = sluga; allah = bog; sluga božji; u
arapskom se može ovisno o kontekstu prevesti kao sluga bogova). S raznim kombinacijama kipovi su na
temelju riječi "abd" i "allah" dobivali imena, a da bi im pokazali zahvalnost, Arapi su djeci davali imena po
njima. Kako je i Abdallah nosio to ime, logično je da je čuvao pogansku Kaabu, što ćete pronaći u svakoj
enciklopediji. Pravilno pisanje imena Abdallah u izvorima je Abd Allah. Muhammed je dugo opstao pod
utjecajem tih božanstava da je ime Allah dao islamskom Bogu, a u al-Quran uvrstio stihove u kojima poziva
ljude da se slobodno klanjaju trima kćerkama Allaha, boga/boginje Mjeseca.
" Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj? " (al-Quran, an Nagm 53, 19-20)
(za detaljnije pojašnjenje pogledaj pod "Sotonski stihovi", kako su ih jedino mogli "opravdati")
Izrekavši te stihove usred mečke džamije, mnoštvo politeista koji su štovali te tri božice oduševljeno njegovim
riječima, počelo se klanjati Muhammedu, kojeg će ubrzo peći savjest i Allah (ne onaj poganski) mu reći da se
to moglo svakome dogoditi (da ga Šejtan zavede). Koliko je taj kult bio utjecajan, pokazuju brojni znanstvenici
i arheolozi koji vjeruju da je tu sa sigurnošću oko Kaabe čuvano 350 do 400 idola (Arapi su vjerojatno štovali
po Georgeu Braswellu i Vaqqidiju 360 bogova) . Muhammed se pametno sjetio da zabrani ulazak
nevjernicima u Meku, i zbog toga danas znanstvenici ne mogu istraživati (pogodite čega se vjerojatno boje).
Reći sjetio ovdje je upitno, bolje preuzeo. Običaj da nevjernici ne mogu uči u Meku također su vršili Arapi prije
Muhammeda, da bi u "čistoći" mogli bogovima odati počast. I danas čak niti avioni ne smiju letjeti nad Mekom.
Vedičko brijanje i pranje prije hadža koje su preuzeli arapski politeisti i prenijeli na islam, već sam objasnio.
Ono kruženje 7 puta oko Kaabe isto je od politeista koji su to radili potpuno goli. Muhammed je to očuvao,
samo promijenio teoriju u onu da to simbolizira Hagaru i uveo nošenje odjeće.
Treba nadodati da je treća Allahova kćer, ponosno spomenuta u al-Quranu, bila božica predodređenja. Ona
je određivala ljudsku sudbinu i sve unaprijed poznavala, a taj dar preuzela je od oca. Učenje o predodređenju
u potpunoj suglasnosti s politeistima preuzeo je i Poslanik, budući da je 40 godina odgajan po njemu. Ovo
pokazuje i podatak da se islamisti i politeisti oko predodređenja nisu morali svađati, a besmislenost toga
učenja je velika (Ako je Allah, ne Mjesec, mene predodredio za pakao, koja je onda svrha mog života? Čista
formalnost bez logike! Koja je onda svrha dobrog života ako sam ja već negdje zapisan u pakao?). Takvu
teoriju uz islam prihvaćaju u potpunosti samo kalvinisti. Zbog toga, većina kršćanskih Crkvi i Židovstvo
apsolutno odbija ovakvo razmišljanje na razini pogana. To predodređenje ide na ruku vjernika i protiv
nevjernika. Zašto onda većinu siromašnih čine muslimani (pročitajte religijsku geografiju islama dolje), pa mi
onda odgovorite. Očito da loše radi svoj posao. Kršćani i Židovi bar se mogu izvući na to da njihov Bog
kažnjava na Sudnjem danu, a predestinacijom islam otvara put ogromnim nelogičnostima. Zašto u SAD-u
"nevjernici" se razbacuju novcima, a u Pakistanu djeca umiru od gladi? Zar je Allah (ne Mjesec, ženski)
predodredio svoje vjernike za kaznu? Nešto se ne slaže! Ili su tu teroristi koji uzimaju stvar u svoje ruke po
volji Allaha, boga mržnje i nasilja (sada onog ženskog)?
Ova prva slika koju vidite prikazuje štovanje boga Mjeseca (Allaha), Sunca i Venere, a dobro se vidi znak
polumjeseca koji označava Allahovo prvenstvo. Potječe iz doba 100 godina nakon općeg potopa po predaji, a
ovaj kult raširio je snažni vladar iz Mezopotamije, Nimrod. Priče kažu da je bio snažan i navodno sagradio
Babilonsku kulu, ali mu Bog Jahve nije dopustio da završi pomiješavši jezike (biblijska priča). On je raširio ovo
vjerovanje po Mezopotamiji, Palestini, Perziji, Arabiji i dr. Druga slika još je jedan dokaz da je Allah zapravo
boginja Mjeseca. Prikazuje perzijsku boginju Mjeseca koju su Arapi nazvali Allah i koristili u svojim obredima.
Vidi se kako je oslonjena na polumjesec, čvrsto vezan uz islam, simbol na brojnim džamijama po minaretima
(pogledaj na internetu). Uz Arape, ubrzo se kultu pridružuju i Kanaanci, u Bibliji žestoki protivnici Izabranog
naroda (time je Bog pokazao i što misli o ovome u islamu).
Na prvoj slici je kanaanski kult tri vrhovna boga. U sredini jasno pogledajte polumjesec. Povijest pokazuje da je
taj narod štovao osobito Sunce čije je bogove nazivao Baali (naziv se pojavljuje i u Bibliji gdje Bog viče da mu
se gade) i Mjesec (Allahi). U množini je zbog njihove djece koja su se isto tako nazivala, a običaj je bio čak i
žrtovanje djece koja su se živa pržila. Za vjerovati je da da se to radilo i po Kaabi, koju danas ljube muslimani
(jer su svi ovi narodi štovali identični kult s korijenom od Babilonaca). Baali i Allahi su imali spolne odnose te
dobivali djecu koju su činile Zvijezde. Druga slika prikazuje asirku boginju plodnosti i ljubavi, Veneru, tamo
zvanu Ištar (vjerojatno ste za istu čuli iz povijesti – Ištarine dveri). Ističem je zbog znaka polumjeseca kojeg je
preuzeo Muhammed, a danas obično ukrašava minarete ili zastave država. Štovanje plodnosti i erotike bilo je
dosta pervezno, jer su na svečanostima ljudi mogli biti goli i imati snošaj s bilo kime, što su preuzeli Arapi,
pa Muhammed (mislim na velik broj žena, čak iako se Muhammed ženio). Da ne spominjem da su tu
sudjelovala i mala djeca i rađeni kipovi spolnih organa i slično (arheolozi ovako što danas pronalaze po
cijelom Bliskom istoku, slično ovoj Ištar).
Nepobitne dokaze da islam vuče korijene direktno iz politeizma i ovog kulta vidite na sljedećim linkovima:
(ja vas molim da ih obvezatno pogledate!!!)
http://translate.googleusercontent.com/translate_c?hl=hr&sl=en&u=http://www.letusreason.org/Islam6.htm&prev=/search
%3Fq%3Dkaaba%2Bje%2Bvagina%26hl%3Dhr%26prmd
%3Dv&rurl=translate.google.hr&usg=ALkJrhibJqyHiNQjVe9qvgiGFkgq8AqFgA
http://translate.googleusercontent.com/translate_c?
hl=hr&sl=en&u=http://www.archaeologyexpert.co.uk/Nabodinus.html&prev=/search%3Fq%3Dkaaba%2Bje
%2Bvagina%26hl%3Dhr%26prmd
%3Dv&rurl=translate.google.hr&usg=ALkJrhgJMVwcXXZZCOIe2wjKJRFn2LX7Fw
http://translate.googleusercontent.com/translate_c?
hl=hr&sl=en&u=http://www.biblebelievers.org.au/moongod.htm&prev=/search%3Fq%3Dkaaba%2Bje
%2Bvagina%26hl%3Dhr%26prmd%3Dv&rurl=translate.google.hr&usg=ALkJrhi4ASSMQhlz8G7QQRLd00JFbujFQ
http://translate.googleusercontent.com/translate_c?hl=hr&sl=en&u=http://www.bnvillage.co.uk/spiritualityreligion-village/82982-pagan-sources-islam.html&prev=/search%3Fq%3Dkaaba%2Bje%2Bvagina%26hl
%3Dhr%26prmd%3Dv&rurl=translate.google.hr&usg=ALkJrhjFg1Ybzs8MIxnZP6nkly1OyIh73A
http://translate.googleusercontent.com/translate_c?
hl=hr&sl=en&u=http://aryamehr11.blogspot.com/2006/06/allah-arab-moon-god.html&prev=/search%3Fq
%3Dkaaba%2Bje%2Bvagina%26hl%3Dhr%26prmd
%3Dv&rurl=translate.google.hr&usg=ALkJrhgj2ateAUuYhwqx1baFaQgYUUZ_eA
Čak se pretpostavlja da Kaaba iznutra ima oblik vaginalnog otvora žene (štovanje božice plodnosti), ali
eventualna istraživanja ugrozila bi vjerodostojnost islamske vjere, pa se strogo brane (na to upučuje oblik
slijeva na slici na 2.str. odavde). Muhammedova sklonost ka idolatriji pokazuje se u tome da je često ljubio
Kaabu (komad kamena), a o tome svjedoči Sahih al Bukhari: 7 (2916), 7(2913), 2.26.673. te 2.26.693., što
prelazi ipak onu teoriju da je Kaaba samo molitveni kompas. Uz to, zašto se hodočasnici udaljen nekoliko
metara od nje klanjaju i bacaju pred istu? Što im i sad treba orijentacija? Nije Muhammed samo preuzeo boga
Mjeseca, već i plodnosti. Opisi raja kakve daje Muhammed gdje je prisutno mnoštvo hurija (pogledaj o raju i
paklu u islamu), čak do njih 72, koje seksualno zadovoljavaju vjernike, naslijeđe je onoga kulta. I Sabijci su
vjerovali da ako budu bogovima (osobito vrhovnom Allahu) ugađali, da ih poslije čeka raj pun djevojaka koje
će ih zadovoljavati. Niti jedan vjerski spis, priznati ili nepriznati, prije islama (uključujući Židovstvo, kršćanstvo i
sekte) ne daje takve opise raja. Kako to da Bog Židovima cijelu povijest to ne spominje, a odjednom kaže
Muhammedu? I to baš se podudari s poganskim vjerovanjima? Neka vam razum da odgovor.
Ova slika još je jedan dokaz islamskog idolopoklonstva. Pronađena je u Palestini na mjestu Hazor, a drugi od
lijeva je vrhovni bog Allah na čijim se prsima vidi polumjesec, u društvu ostalih bogova. Pitam se gdje je sad
ona unikatnost i jedinstvenost imena Allah koji simbolizira samo jednog Boga na svijetu, islamskog. U alQuranu se strogo ističe da je Allah jedan i nema kćeri, a ima ih 3. Isto je i s ramazanom. U isto vrijeme i istu
svetkovinu slavili su Sabijci. Oni su tada cijeli mjesec morali postiti, a od zore do zalaska Sunca ne bi smjeli
konzumirati hranu, piće, što je uključivalo i vodu, a zabranjeni su im bili i spolni odnosi. Sabijci kroz to vrijeme
nisu smjeli griješiti ni u kojem slučaju, što je uključivalo izbjegavanje i grješnih misli i pogleda na žene. Kada
zađe Sunce, Sabijci bi imali obredni ručak (kojeg muslimani danas zovu iftar i kao Sabijcima, i njima je
poželjno da ga pripreme bližnjima). Krajem tog mjeseca, prvog idućeg (kod muslimana 1.shawwala),
organizirali bi završni obred i proslava (Ramazan Bajram danas u muslimana). Na taj dan Sabijci bi skupljali
financijska sredstva za pomoć onima koji ne mogu dostojno slaviti taj blagdan, a danas to čine i muslimani
darivanjem novca i hrane koju islamske zajednice preračunavaju u novac za sirotinju, a najmanji iznos dara
nosi ime sadekatl fitr. Kao što i muslimani kroz ramazan imaju posebne i duže molitve, osobito navečer, koje
se zovu Taraweeh, slično su činili i Sabijci, ali ih nisu tako nazivali, nego ih izgovarali u svojim hramovima
(osobito Mjesečevim – Allahovim, kao vrhovnom božanstvu). Međutim, najsličnija razlika je orijentacija po
mjesecima gdje se sabijski mjesec i islamski ramazan (danas 9. u islamu) podudaraju točno u dan, što ne
može biti slučajnost, nego kopiranje. To bi se moglo objasniti činjenicom što su muslimani i Sabijci koristili isti
kalendar i međusobno se samo nadovezali.
Ne samo Sabijci, nego politeisti svih dijelova Arabije, Mezopotamije, Palestine, Perzije, itd., tj. oni od njih koji
su boga/boginju Mjeseca (Allaha) smatrali najvišim, koristili su izraz Allahu akbar (Allah je najveći) da bi
istaknuli njegovu važnost. Tim poklikom politeisti su izražavali svoju vjeru – od svih bogova najveći je Alla.
Uostalom, Allahu Akbar savršeno se uklapa u tu priču, kad bolje pogledamo. Zašto ne bi govorili Allah je velik,
jer ako je Allah jedan, zašto bi bio veći od nekog? To znači da ima još bogova čim se koristi superlativ! Izvorni
prijevod riječi akbar s arapskog je najveći (provjerite), iako neki islamolozi to prikrivaju s velik. U Britannica
enciklopediji, uz sve ovo, možete naići i na brojne podatke o mitologiji i legendama koje su brojne u islamu,
pa i u al-Quranu, a nastavak su politeističke tradicije. U toj enciklopediji naći ćete na mnoštvo interesantnih
podataka koji itekako neraskidivo povezuju islam i predislamska vjerovanja. Isto vrijedi i za Opću i nacionalnu
enciklopediju.
Vagina? (uloga Kaabe kao idola spolnosti; srebrni liv Kaabe)
Sumnjiva je i činjenica da se npr. Meka ne spominje uopće u Bibliji niti u jednoj svetoj knjizi, štoviše, prije
islama čak je ni povjesničari nisu gotovo niti poznavali. Kao i ime Allah, osim što su ga Židovi spominjali u
nekim spisima kao poganskog idola i boga, a i kršćani su pri širenju vjere za trajanja progona spominjali
Allahe kao bezvrijedne kipove! Jahve u Starom zavjetu kao hodočasniko mjesto nikada nije spomenuo
Kaabu, nego je isticao važnost Jeruzalema, a Arape isticao kao svoje neprijatelje i pogane, računajući i
Jišmaelite (pogledaj o Muhammedovu rodoslovlju). A što se tiče idola u Kaabi, nažalost, arheolozi ne mogu
istraživati zbog strogih zabrana, iako bi, smatraju, tu moralo biti unutar dosta idola. Englez Richard Francis
Burton 1853. i Švicarac Johann Ludwig Burckhardt 1814. jedni su od rijetkih "nevjernika" koji su se uspjeli
maskirani provući u Meku do Kaabe, ali ne nisu uspjeli detaljnije istraživati.
R.F.Burton
J.H.Burckhardt
NASTAJANJE ISLAMA. MANDEJCI
Nastanak islama počeo je nenadano. Muhammedov stric bio je tada bogat i Muhammedu platio
putovanja po Izraelu te Europi (rubni dijelovi tadašnjeg Bizanta) u svezi s trgovinom. No s nje je skrenulo na
religiju. Kako je došlo do islama? Poslanik je tamo slušao hebrejska, a ubrzo i kršćanska učenja te uvidio da
religija održava jedinstvo oduvijek, te shvatio što mora. Na tom putovanju pouzdano se zna da je naišao i na
Mandejce, "monoteističke" Sabijce.
Mandejci su otpala kršćanska sekta koja se još pri nastanku kršćanstva odvojila od istog. Razlog
nije poznat, ali obično je to novac ili vlast. Za osvetu, iskrivili su kršćanski nauk. Raširili su se na dosta širok
prostor, ali kršćanstvo je jačalo i morali su se povući prema Arapskom poluotoku i "rubu" Europe. Oni
naučavaju da Isus nije Mesija i nikad nije razapet na križ, nego da je Bog zamijenio lica Judi i Isusu, tako da je
Juda razapet misleći da je Isus, dok je Isus uznesen na nebo. Pitate se zašto vam to govorim? Zato što ovo o
Isusu točno u detalj naučava islamologija, a i zapisano je u al-Quranu. Isus nije ni Bog ni razapet. No, kod njih
je naglasak na Ivanu Krstitelju.
Sada musliman može reći da je to čista slučajnost. U 10.st. Samuel Stern je to skoro pobio.
Profesor s Oxforda našao je zapis Abd al Džabar na 600 strana koji dokazuje i da neke odredbe Mandejaca
su čak upisane u Kuraan. Isti zapis čuva se do dan danas, a povezuje islam i sektu. Mandejci potiču na
nejedenje svinjskog mesa te nošenje bijelih haljina, što je poganski ostatak u islamu do danas (uskoro ću o
tome). Mandejaca ima i dan danas u Iraku. Al-Quran je po nekima pokušaj kopije Biblije i židovskih spisa.
Našao sam dokaze i za to u al-Quranu, ali o tome u drugim temama više. Činjenica da je Muhammed bio pod
njihovim utjecajem, te u dodiru s njima, a i njihovo postojanje danas, može značiti ili da je Muhammed kopirao
njihov nauk ili da islam slučajno ima sličnosti s tom sektom u dosta segmenata.
Ostaci Mandejaca u Bagdadu
.
.
Prijevod imena ove vjere na aramejskom (istočnom mandejskom) je znanje. U direktan kontakt s islamom
dolazili su za vrijeme Muhammeda, a oni o kojima muslimani najviše govore 636. padom Bagdada. Zbog
netolerancije muslimana morali su se povući u močvarne regije, i tamo su ostali sve do modernih vremena.
Sada žive u Iraku u Nasiriyyu kao svome središtu, te Bagdadu i Basru, a u tragovima ih ima i u manjim
naseljima. Još su prisutni i u Shushtaru te Ahvazu na jugozapadu Irana. Danas su uglavnom zlatari ili radnici
u brodogradnji, ali dosta pismeni, što uzrokuje polagano propadanje ove vjere, iako je do danas održava njena
bogata i mistična tradicija. Ima ih svega nekoliko tisuća. Odakle im sežu korijeni, ne zna se. No, smatra se da
su porijeklom iz poganskih kultova Palestine, Perzije, Mezopotamije i Arabije, koji su štovali kult bogova
Mjeseca (Allaha), Sunca (Baal) i Venere. Drugi tvrde da vuku korijene od esena, možda čak i Ivana Krstitelja,
što je malo vjerojatno, ali da su vezani uz Židovstvo, to je svakako točno. Između 10. i 8. st. pr.Kr. postojala je
država Saaba na području sadašnjeg Jemena, čija se "kraljica od Saabe" spominje u Bibliji kao Salomonova
gošća. Monoteistički Mandejci javljaju se u 4. st. pr..Kr. na području kojem i danas prebivaju (Mezopotamija), i
to bi mogli biti još jedni sljedbenici knjige koje spominje al-Quran.
Iako se Mandejci smatraju monoteistima, isto je dosta upitno. Njihova vjera u biti je dualizam, pa time i
dvoboštvo, jer govori o vječnom sukobu vladara dobra i vladara zla. Zli je jednom pobijedio i stvorio čovjeka,
iako dobri to nije htio. Prisutan je i pojam "nižih" bogova ili "kraljeva", iz čega vidimo da je njihov mutni
monoteizam zapravo samo naslijeđe višebožačkih Sabejaca. Naziv Sabejci obuhvaća sve do sada navedene
grupe, ali pojmom Mandejci naglašavaju se oni monoteizirani. Mandejci sadrže elemente zoroastrizma,
islama, židovstva i brojnih drugih religija, a preuzeli su i brojne kršćanske dogme, kao krštenje. Krštenje se
odvija u molitvi pri kojoj je položaj tijela kao u muslimana pri klanjanju i molitvi. Također, i oni se mole 5 puta
dnevno, kao i politeisti. Propisi o hrani u svetom mjesecu (islamski ramazan) gotovo su jednaki, a kao i
muslimani imaju obvezu zekata (samo što oni isto tako ne zovu), osobito pri kulminaciji svetog mjeseca
(pogledaj iznad objašnjenje). Čitaju svetu knjigu Ginzu koja je zapravo zbirka mitološko-poučnih priča. Po
čemu bi to onda bili pravovjerni Sabijci koje se spominje u al-Quranu? Zar su izmišljeni mitovi dani od Boga?
Gdje je Poslanik u njima prepoznao nekadašnje pravovjerce? U onome njihovom dijelu vjere koji je jednak s
ostalim poganskim Sabijcima!
Za njih je glavni učitelj i prorok Ivan Krstitelj (otuda teorije o osnivaču), a Isus je veoma zli lažni prorok. Zar
Muhammed može nazivati ovakve sljedbenike Božjim? Jer oni su obična ljudska religija, nikako nadnaravna. A
da su muslimani samo kopirali Sabijce (nebitno monoteiste ili politeiste), pokazuje da su se krštavali u rijeci
koja je bila ograđena, u unutar tog prostora "nevjernicima" je ulaz bio zabranjen. Ovo je preuzeo
Muhammed vezano uz Meku jer i tamo vladaju ovakvi zakoni, a ne samo od njih, nego i od ostalih arapskih
politeista. Očito da je Muhammeda božanski inspiriralo mnoštvo mitova da je Ginzu proglasio Božjom knjigom,
iako izmijenjenom. Dokaz i da je Muhammed kopirao ovu vjeru uz sve nabrojeno i kod monoteista i kod
politeista je i logika, jer Mandejci su imali sve islamske običaje još prije Krista, a to bi onda značilo da je
Muhammed kopirao ovu sektu, ili je slučajno smislio u detalj 5-dnevnu istu molitvu s njima i pogodio, što je,
naravno, apsurdno. Dok su Mandejci preuzeli svašta od kršćana i Židova; najprije osobu Ivana Krstitelja,
krštenje u vodi, nedjelju kao glavni dan, izlazak duše iz tijela 3 dana poslije smrti – Isus je uskrsnuo 3 dana
nakon što je ubijen. Jer ove običaje Mandejci nisu imali sve do nekoliko desetljeća poslije širenja kršćanstva.
Geografska raspodjela Mandejaca u Iranu
Široki utjecaj na narode imali su do 3. st. kada slabe, ali isti se zadržao u Arabiji, pa će ga poslije preuzeti
Muhammed. Muslimani se nisu baš slagali s ovim upitnim monoteistima jer je po njima Muhammed zapravo
okrutni mračni demon Bizbat koji je došao na Zemlju. Ali, Muhammed nalazi inspiraciju u njima, uzima
većinu, osim tumačenja o Isusu i Bogu. No, zašto je njih spomenuo kao pravovjerne sljedbenike, iako mrze
Isusa? Zašto nije odabrao neke druge vjere, poput arijanstva čiji je nauk jednak i slaže se s islamom (Isus je
samo čovjek)? Bilo je još mnogo takvih sekti. Očito je Muhammed namjerno njim rekao (jer u njegovu
prisustvu bilo je mnogo bližih i poznatijih vjera sličnih islamu) jer je njihove politeističke sunarodnjake upoznao
osobno u Jemenu pa čuo i za Mandejce. Od njih je kopirao većinu pa je na taj način vjerovao da će im zamesti
trag i pokriti sličnosti s njima. No nije. I danas postoje kao živi svjedoci Poslanikova preslikavanja islama iz njih
preuzeo na islam većinu od njih, pa bilo od Sabijaca politeista ili onih monoteista Mandejaca (ako ih uopće
možemo tako zvati), jer se njihova naučavanja razlikuju samo u broju bogova: 1 ili 2, odnosno 3, a Muhammed
je sve preuzeo, ali odredio broj 1 za Boga. Čak su i Mandejci u razdoblju prije nove ere Boga nazivali Allah,
kao simbola svijetla. Kod Mandejaca razlikujemo dvoboštvo (dualizam), a ne dvojstvo. Dvoboštvo su dva
potpuno odvojena i nepovezana naravlju boga (kao u Mandejaca, tama i svijetlo – protivnici), pa ovo zovemo i
dualizam. Dok je dvojstvo jedan Bog s dva manifesta, a kod Mandejaca to ne nalazimo. Isto je i s troboštvom
ili trializmom kao u npr. Rimljana: Jupiter, Junona, Minerva, odnosno Trojstvom (jedan Bog kao u kršćana),
što je Muhammed lagao u al-Quranu.
Islamsko klanjanje u detalj odgovara onome starih Sabejaca (samo što ga sadašnji Mandejci rade u vodi – pogledaj vjernika
unutar vode). Obavlja se 5 puta dnevno na isti način i vrijeme kao muslimansko, ali kopirao je onaj tko je kasnije nastao
UBOJSTVA I JIHAD U ISLAMU
Današnja islamologija želi prikazati Muhammeda kao isključivo dobrog čovjeka. To neću poricati, sigurno da
svi imaju svoje dvije strane. Ali što je s onom lošom? Već su rečene neke njegove mane, a sada ću iz Sirat
Rasul Allaha Muhammedovih prijatelja i vojnika nabrojati sve ljude koji su od njega izgubili život. Neki od njih
zvjerski su mučeni, pa čak i u Poslanikovu prisustvu. Sve navedeno možete pročitati u Sirat Rasul Allahu i naći
uz to osobno još više primjera, pa vas molim da to i učinite.
1) Ugba bin Abu Mu-yata: Muhammed ga je uhvatio kao ratnog protivnika i ubio, što se još i može opravdati u
ono doba, ali ne i što je njegovu malu djecu bacio na ulicu i predodredio za pakao.
2) Jednooki pastir Amr: na Muhammedov zahtjev vojnik mu je kuku zabio kroz oko koje vidi da je izašla kroz
vrat. Muhamed ga je javno pohvalio kao uzornog vjernika, a krvnik se hvalio: " Ubio sam ga na najužasniji
način kako je itko ubijen ". A slijepe osobe su same po sebi već dovoljno propatile u životu, čime ovaj čin
pokazuje apsolutnu nehumanost prema onima koji bi trebali najviše podršku društva.
3) Mirba bin Qayzi (slijepac): Saad bin Zayd mu je pred Muhammedom raskolio glavu. On to nije naredio,
ruku na srce, ali ga nije niti jednom riječju bar opomenio. Kada je za to čuo, nesretnika nije niti spominjao, što
odaje veliku hladnokrvnost, ako uzmemo da je i ova osoba slijepa. Raskoliti glavu znači nešto kao smrskati je
na pojedine dijelove. Iz ovog sami procijeniti koliki je to udarac i bijes bio da se to dogodilo. Ovakvo smaknuće
normalna osoba ne bi mogla mirno promatrati ni poduprijeti.
4) Kinana bin al Rabi: padom grada Khaybara, muslimani su ga kao glavnog tamo natjerali da oda gdje je
blago, a odbivši razljutio je Muhammeda da je rekao al-Zubayr al-Awamu da mu na prsima zapali vatru dok ne
kaže. Na sreću ili nesreću, preživio je. Vidimo da je Muhammedu prva stvar na pameti novac, čak nije ni
spomenuo da ga ubijaju zbog vjere, nego da bi dobio novce toga sela. Za raspadljive novce starog je čovjeka
udario na teške muke ne prezajući na teške posljedice koje je mogao, a i je prouzročio. Stavite ruku u vatru, i
shvatit ćete o čemu vam govorim. Normalan čovjek bez sadističkih nagona ovakvo što bojao bi se i zamišljati.
5) Ibn Sunayna: židovski trgovac, nakon Muhamedove naredbe o ubojstvu svih Židova u selu, Muhayyisa bin
Masud, iako Sunaynov veliki kolega, morao ga je rasjeći da dokaže vjernost. Istina, on zbog ovog nije mrzio
Muhammeda, ali stavite se u situaciju da vam netko pod izgovorom vjere kaže da najboljeg prijatelja zakoljete.
Sve je jasnije da je Poslanik muslimane koristio samo kao sredstva kojima će se osvećivati onima koji ga
povrijede, mrze ili mu ne daju novac. Niti jednom nije pitao Muhayyisu želi li on zaklati osobnog kolegu, voli li
on i može nekoga ubiti. Ne, nego se ponašao kao diktator koji nemilosrdno bez opraštanja pogubljuje. U
normalnom i neporemečenom društvu vjrnost prijatelju dokazuje se ljubavlju, opraštanjem i zauzimanjem za
njega, a ne ubijanjem.
6) Kaaba bin al-Ashrafa: u narodu poznat kao dobar i pošten čovjek, Mohammad bin Maslam rasporio mu je
utrobu na naredbu znamo koga jer je javno oplakivao poginule kod Bedra 17.3. 624. Istina, on je bio poganin,
ali isto čovjek od krvi i mesa kao ja, i vi, i normalno da plače za onima koje je izgubio. Svatko bi zaplakao i
tugovao za bližnjim da umre, ali Muhammedu to nije ništa značilo. Iako nije nikada niti digao prst na
muslimane, nego živio poštenije i mirnije od mnogih muslimana (kako svjedoči ibn Ishaq - musliman),
Muhammed je naredio njegovo smaknuće, koje je izvršeno dosta nehumano (nije ga ubio mačem, nego mu od
bijesa i rasporio utrobu).
7) Abu Afak: ubijen je zbog istog razloga u prošlom primjeru, Asmu je to uvrijedilo, pa je i ona otišla na drugi
svijet. Ovi primjeri samo potvrđuju da je Poslaniku smetalo da nevjernici žale za onima koje je njegova vojska
ubila, iako je to potpuno normalan prirodni nagon žaljenja za ubijenima.
8) Sallam Ibn Abul-Hugayga. Muhammed je tražio tko će ga ubiti, a zahtjev su poslala 2 plemena, Ahus i
Khazraj. Ubijali su ljude i govorili Muhammedu, a on ih blagoslivljao. Khazraji su dobili "čast" da srede
Sallama. Abdullah bin Unays zario mu je mač u trbuh tako da je izašao s druge strane. Komentirajući ovaj
primjer, vidimo da je Muhammed toliko redovno ubijao ljude da su se čak dva veća plemena javila za
obavljanje posla. Iako je Sallam tvrdio da je Poslanik lažni prorok, ovo ne bi smjeli opravdavati. Izgleda da se
Poslanik bojao tih optužbi pa ga je ušutkao. Muhammedova reakcija ukazuje na strah od odbijanja i
razotkrivanja istine koju su primjenjivali totalitarni režimi tipa nacizam ili komunizam, da bi ušutkali istinu. Samo
bih primijetio da su muslimani bili toliko zvjerski okrutni da pri ubijanju nisu jednostavno samo ubili, nego
unakažavali i mučili. Zar mač nije mogao biti zaboden samo u trbuh? Za izlazak na drugu stranu treba dosta
snage, što ukazuje da je egzekucija obavljena pri napadu bijesa.
9) Abdullah bin Khatal bio je apostat (prihvatio islam pa ga odbacio ne vidjevši u toj vjeri ništa što bi ga
upućivalo Bogu). Muhammed ga je kaznio naredivši da se ubije on i njegove dvije kćeri. Jednu su poštedili,
zašto, sami odgonetajte. Isti razlog; druge žrtve – Sara, al Huwayritha.... Muhammed je bio milosrdan prema
vjernicima, i to muškima uglavnom, dok je one koji nisu milom prihvaćali islam davao pogubiti. Kršio je ljudska
prava, jer onaj tko jednom postane musliman, više ne smije izaći makar uvidio kao i Abdullah da živi u laži.
Ovakvi zakoni, nažalost, i danas vrijede u dosta islamskih zemalja da ga neki fanatici vrednuju kao veleizdaju,
a gdje ih nema, ti ljudi redovno proživljavaju maltretiranja od ostalih muslimana bez policijske zaštite. Djevojku
Saru jedan islamski vojnik je pregazio konjem, kako nam prenosi predaja. Ovakva postupanja nisu provodili ni
pogani prije islama.
10) Qurazya je židovsko selo koje je palo pod muslimane nakon skoro mjesec dana. Tada je preko Saada bin
Muadha naredio da se svi muški pogube dekapitulacijom i bace u jame, a stotine preživjelih (muslimani
svjedoče do 900) su porobljeni te rasprodani na tržnici usred Meke. Ovo je samo jedan od primjera zašto su
Židovi odbijali Poslanika kao Allahovog proroka, jer iz ovog svatko normalan bi slično razmišljao. Židovi su
smatrali da bi bilo bolje da su ostali prijašnji politeisti, jer s njima su živjeli barem u miru bez sukoba (uređenje
društva kakvim ga je htio Isus Krist, a prihvatila većina svijeta: Povelja o pravima ljudi i njihovoj jednakosti).
Dolaskom islama Židovi svjedoče da žive u stalnoj opasnosti po život i imovinu (povijest). Pogledajmo samo
izvršenje. Nakon što su dekapitulirani, muškarcima su leševi i glave nabacani u iskopani rov i zatrpani pod
zemlju. Ovo podsjeća na na zločin u Katinskoj šumi u Poljskoj koji je slično, samo humanije, ali u većem broju,
nad poljskim intelektualcima izvršio diktator Staljin. Na osnovu ovakvih zločina neki povijesničari svrstavaju
Muhammeda u vodeće svjetske zločince, a da mu se danas sudi u Haagu, dobio bi nekoliko tisuća godina
zatvora (zbrojite sve ovo i ostalo po Zakonu o ratnom pravu koji koristi Haag). Dalje, žene i djeca kao robovi
prodavani su u "svetom gradu" Meki, a tu tradiciju nastavili su Arapi i dobro poznati Turci, šireći ovako islam.
Ovo su najpoznatiji slučajevi, a ovim vas još jednom molim da pročitate Sirat Rasul Allah i sve ovo pronađete.
Ovo je samo manji dio, postoje još nehumaniji zločini. Samo da napomenem da je 10. slučaj po Genevskoj
konvenciji genocid. Zaključak može izvesti svatko sam, osim ako i u 21.st. nema vjerskih fanatika i terorista
koji će zbog ovoga ubijati znanstvenike i povjesničare.
Islam se odavno povezuje sa Jihadom, Svetim ratom protiv nevjernika koji je svaki musliman dužan voditi.
Pred samu smrt, poznati je povijesni događaj kada je Muhammed pozvao sve muslimane da nastave njegovo
djelo i šire islam Jihadom (632.godine). Prvi muslimani i Muhammedovi prijatelji zapisali su da je u početku
Muhammed bio zaposlen širenjem islama, a poslije se počeo okretati prema Džihadu. Ali ima li pouzdaniji
dokaz od al-Qurana, koji muslimani ne mogu pobiti pa da nađemo što tu piše.
" U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite "
(As Asaf, bojni red)
" Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima " (al Fath; pobjeda)
" Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i
poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako
učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti
djela onih koji na Allahovu putu poginu " (Mohammad, 47:4)
11.9. 2001. radikalni muslimani i teroristi zabijaju se u tornjeve WTC-a te uzrokuju smrt oko 3000 osoba; dok cijela Amerika i zapadni svijet
tuguje, 11.9.2007. Osama bin Laden, vođa al-Qaide, šalje nove prijetnje Zapadu i hvali one koji su to izveli, a po običaju prijetnje zasniva
na citatima iz al-Qurana uz tvrdnju da nitko ne smije umrijeti kao nemusliman.
" Nevjernike obraduj kaznom nesnosnom " (al Tawba 9:3)
" Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome
prolazu dočekujte " (al Tawba 9:5)
" Borite se protiv onih kojima je data Knjiga " (al Tawba 9,29; napomena: sljedbenici Knjige u al-Quranu su
kršćani i Židovi)
" Krenite u borbu na Allahovu putu " (al Tawba 9:38)
" Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti " (9:39 )
" Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati - oni će se na
Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti " (al Tawba 9:111)
" O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu stogost " (9:123)
" Borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna " (al Baqara 2:221)
" Vjernici koji se ne bore - osim onih koji su za borbu nesposobni - nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu
bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će
odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će
borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu " (an Nisa; žene)
" O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim
neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte " (al Mumtahina 60:1)
" napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže
od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda
ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike " (al Baqara;krava)
" I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne
mogne "
"Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji " (al Baqara;krava)
" Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili
razapeti, ili da im se unakrst odsjeku ruke i noge ili da se iz zemlje prognaju " (al Ma'ide 5:33)
(ovo je samo manji dio, ako želite više, naći ćete još pet puta toliko u Kuraanu sigurno!).
Slično nalazimo i u Sahih al Bukhari broj 3017 gdje Muhamed kaže: " Ako netko odbaci vjeru (islam), ubij ga!
" Onda isto potvrđuje Muhammed i u al Bukhari 4.52.260., samo sada samo za muslimane apostate. U 9.
poglavlju dopušta se ubijanje nevjernika bez kazne od strane Poslanika, a musliman se ne smije niti hotimično
ubiti (po al-Quranu kazna je Džehennem).
" Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili (misli se Židovi), kao i to da
smo im mi rekli: “Budite majmuni prezreni!” (Židove se naziva majmunima) " (2:65 al-Quran)
Muslimani pale američku zastavu proklinjući "Velikog Sotonu". Radikalne
skupine pozivaju na Jihad; terorizam se u zemljama poput Pakistana povećava
" Reci: “Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i
na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer
oni su najdalje s Pravoga puta odlutali.” " (5:59-60) – sljedbenike Knjige, dakle kršćane i Židove, naziva se
opet majmunima i svinjama, te određuje za pakao. (kršćani i Židovi za Allaha su svinje i majmuni)
" a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne
pobili, a druge kao sužnje uzeli, i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova,
i zemlju kojom prije niste hodali " (33:26-27) ; progoni, robovlasništvo, pljačke i ubijanja dopuštaju se u
Kuraanu za one koji odbiju islamsku vjeru. Štoviše, dozvoljeno ih je opljačkati. Meni nije jasno, ratuju li
muslimani da bi u nasilju širili vjeru ili da bi uz to i pljačkali za osobnu korist?
(slike gore - objašnjenje): Pozivi i odazovi na sveti rat. Od nedavno se postavlja pitanje: podupiru li vlade
islamskih zemalja Jihad? Osobita sumnja baca se na Pakistan i možda Saudijsku Arabiju. Pogledaj časopis
GEO, travanj 2009. Postavlja se pitanje zašto terorizam nije još do sada iskorijenjen, nego pokazuje veće
tenzije? Jedan lokalni čelnik iz te zemlje otkriva da navodno pakistanska vlada podupire i potajno financira
teroriste. Razlog je u tome što SAD šalje u islamski svijet milijarde dolara za borbu protiv terorizma, a to je za
siromašnu zemlju poput Pakistana solidno. Isto ne bi dobivali ukoliko terorizma nestane. Teroriste je moguče
uništiti, ali islamski svijet za to ne pokazuje volju, a dosta građana čak pristaje uz takve ideje. Sve se češće
napada kraljevska obitelj Saud da navodno skriva Osamu bin Ladena svojim moćnim utjecajem, jer je dosta
neobično što se jedan čovjek ne može uhititi već toliko godina, za što postoje i naznake. Na skupove koji se
tiču paljenja zastava zapadnih država odaziva se tisuće građana uz glasne anti-nemuslimanske uzvike.
Treba li što govoriti o mržnji prema Izraelu? Čim je nastala njihova država, 7 arapskih islamskih zemalja ju je
napalo, ali je Izrael začuđujuće pobijedio. Bombaški napadi na sinagoge u Izraelu nažalost se povećavaju, a u
Iranu država dopušta javne prosvijede ljutih građana koji žele izraelsko uništenje. Tu državu muslimani
potpuno bojkotiraju, a sve se više govori o velikom ratu Židova i muslimana, a kao izgovor koriste se nuklearne
elektrane. U javnost su izašle informacije da je Izrael toliko moćan da može dotući sve islamske zemlje, što je
dokazao i pobijedivši njih 7, iako daleko nadmočnijih. Jihad usmjeren protiv Izraela u budućnosti će se
provoditi, najavljuju agencije.
Pozivi na mržnju protiv Židova (od neterorista, običnih muslimana)
" O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama
koji ih za zaštitnike prihvati " (5:51) ; dakle, piše da musliman koji ima npr. kršćana za prijatelja, čini grijeh i
skreće s puta, jer Allah dalje nastavlja da takvi muslimani nisu na pravom putu. Da vas upitam, ako ste
musliman i imate kršćanina za velikog i dobrog prijatelja, koji bi dao život za vas, kako biste postupili? Evo i
potvrde toga:
" O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka
dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa " (3:118).
Ističem da piše da je uopće zabranjeno imati nevjernika za prijatelja. Mogao bi netko opravdavati da se to
odnosi samo za vrijeme ratovanja, ali da preduhitrimo, nije. Riječ zaštitnik iz 5:51 znači jamac, dakle vezujemo
je uz trgovinu ili sklapanje nekih poslova, pa zaključimo da se ne odnosi na ratno stanje. Allah (ili Poslanik)
očito zabranjuje prijateljstvo s nevjernicima jer bi se muslimani i oni zbližili, pa tada bi odbili ubijati, pljačkati i
osvajati za njega. Ovako je držao strogu zabranu koja je stvarala mržnju među sugrađanima različitim po vjeri,
što normalnim ljudima ne bi smjelo odgovarati. Da još razjasnimo značenje Jihada. Po Poslanikovu shvaćanju,
a i prijevodu s arapskog, Džihad (arap.i engl. Jihad) označava općenito borbu i iskorjenjivanje nevjernika čiji će
rezultat biti konačna pobjeda islama. Muhammed je pod tim označavao upotrebu oružja, tako da je 622. izveo
prvi Džihad (nazvao ga Putevima Božjim ili Jihad fi sabil Allah) kada je napao Medinu. Džihad je nastavak i
nadopuna 5 stupova islama, a pri njemu musliman ima pravo ubijati i zlostavljati nevjernike radi očuvanja
časti vjere i pobjede zla (po Danijel Ćosić - Dragan iz islamskih i povijesnih izvora, islamski rječnik).
Muhammed je tvrdio da ubiti nevjrnika nije grijeh (pogledaj gore: hadiši i al-Quran), a pri Jihadu je čak
napadao nenaoružane ljude, koji nisu imali oružje da se brane:
" I kada vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine - a vi ste više voljeli da vam padne šaka
ona koja nije bila naoružana - Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi "
(8:7)
.
Prikazi izrađeni od strane Arapa. Na drugoj slici građani blagoslivlju Hitlerov zločin nad
Židovima.
Allah navodno kaže Muhammedu da nije kukavički napasti civile pa muslimani vjerujući u njega napali su iste.
Ovo ne samo da je kukavički osobito za muškarce (jer vidimo da su se oni bojali naoružane skupine i izbjegli
nju da bi mogli ubijati slabije od sebe), nego je i podmuklo. Od desetke pljački, stotine zločina i napada,
prisilnog protjerivanja, današnji islamolozi nastoje zaboraviti prošlost i Jihad smatraju ne samo širenje islama
mačem, nego i duhovnim putem (Jihad al akbar). Nažalost, kod Poslanika je prevladavao onaj iz 622. kada je
prvi put uporabio ime Jihad. No, da je Muhammed bio sklon i bolesnim sadističkim ponašanjima otkriva
sljedeće:
Slika M
" Grupa ljudi iz plemena Urejne i Ukejle su došli u Medinu i primili islam. Kada im je naškodio medinski
zrak, Vjerovjesnik im je preporučio da se napiju devine mokraće. Ljudi su rastjerali deve, a čobanina
su ubili. Vjerovjesnik je naložio da se uhite; odsjekao im je ruke i noge, izvadio oči i ostavio ih je da
umru u pustinji bez vode. Kada smo im htjeli dati vode, Vjerovjesnik nas je spriječio.'' (Sahih al Bukhari,
Medicina 5/1; Hanbel 3/107, 163)
Treba li uopće ovdje govoriti? Ova grupa ljudi zaslužila je kaznu apsolutno, čak i smrt, ali ovdje Muhammed
nije izvršio smaknuće, nego divljačko i strašno uopće za zamisliti mučenje. Stavimo se u kožu tim ljudima
kojima su obje ruke i noge na živo odsječene, zatim iskopane oči. Ovo kada zamišljam zapitam sebe zašto
Bog ovo dopušta? Kolike su muke proživjeli ti ljudi, i umjesto da ih ubije, on nastavlja torturu i ostavlja ih u
pustinji kod al Harre da se muče i polagano u mukama suše bez vode. Muhammed je ovo sve promatrao, a
onima koji su htjeli pomoći, naredio je da ih puste. Ovo je sasvim nehumano i usudim se reći sotonistički
uopće pokušati u mislima opravdati, jer ovako što ni najgorem zločincu ne bih htio niti poželjeti. Netko će da
obrani Muhammedove zločine ići u tu krajnost da pobija valjanost hadiša. Na takve sam naišao jer im je to
očajnički potez da obrane zla Muhammedove ličnosti. Kada u hadišima musliman nađe npr. da Muhammed
cijeni žene, to valja, a ono loše ne valja. Sam islam priznaje hadiše, pa i jedan od dva koja su u vjeri obvezna
(al Bukhari) i vjerski autentična. Sve ovo napisano u al-Quranu, hadišima, što povijest uvrštava u knjige,
šerijat... nije li to dovoljan pokazatelj istine? Isus je rekao da će neki ljudi padati pod lažne proroke pod
utjecajem duha obmane (đavola) koji im neće dati da vide istinu, iako im je ona pred očima. Može li sebi
čovjek dopustiti vjeru usko vezanu uz osobu poput Muhammeda?
Građani u islamskim zemljama, ali i Engleskoj i SAD-u pozivaju se međusobno na iskorijenjivanje Židova
i obećaju im da će proći gore nego kod Hitlera. Na gornjoj slici baca se prokletstvo na svakog tko ne prizna islam i prijeti im se
istrebljenjem, a na nekim natpisima nalaze se riječi poput ubojstvo ili sl. "Slobodo, idi u pakao" slogan je kojim muslimani žele raširiti islam,
uvesti radikalne zakone i zabraniti slobodu, koja po plakatima: insult islam (vrijeđa islam). Na jihadske prosvjede odazivaju se i muslimani
na Zapadu, što nas može jako zabrinuti.
Slika M prikazuje oglas izašao u mnogo islamskih zemalja koji poziva na Jihad protiv ostatka svijeta. Vlasti na
ovo nisu uopće reagirale, što može značiti da je ovo njihovo djelo. Ovakav stav prema Jihadu zabrinjava
budući da fanatizam raste, osobito u doba jačanja demokracije i Zapada gdje se sve više znanstveno i
moralno opovrgava islam. Većina muslimana Arapa javno podupire ovakve akcije i ne želi širenje demokracije
do njih. Teorije o krivom tumačenju al-Quranu su nemoguče, jer bi to značilo da su većina muslimana
krivovjernici, a takve stavove očito su našli u al-Quranu (prisjeti se gornjih stihova). Što nas čeka, teško je reći!
Sve se više javljaju "proroci" koji proriču 3. svjetski rat protiv islama u kojem će se koristiti nuklearno oružje i
možda pobijediti kršćanstvo, a ovoga se boji Zapad. Novi masakr je ono što nam najmanje treba. "Baba
Vanga" iz Bugarske jedna je takva proročica, ali bez obzira na to, politička zbivanja na relaciji islam – ostatak
svijeta sve su napetija, a Jihad poduprt vladama raste (pogledaj GEO).
BARNABIN INDŽIL, EVANĐELJE (eng.GOSPEL)
Dolazim do toga famoznog evanđelja. Evanđelje dolazi od grč. euangelion što znači radosna vijest. Za
kršćane ono je izvor spasenja po Isusovoj žrtvi za ljude na križu i propovijed mira i tolerancije, a u Bibliji su
uvrštena 4 koja su pisali Isusovi učenici. Za islam su oni laž i izmišljotina jer je u njima Isus Sin Božji. Oni
priznaju samo Barnabino gdje je Isus rob Božji, prorok, navješta Muhammeda i uzdiže ga iznad sebe. Ovo je
navodno pravo i neizmijenjeno evanđelje Božje. Muslimani tvrde da ga je napisao Isusov učenik Barnaba i da
je nađeno u 4./5.st.(382.) u njegovu grobu. Otuda ga je našao i skrio papa te je dospio u bečki muzej, dok nije
pronađen od muslimana. Pročitao sam ga cijelog i ako me pitate za dojam, reći ću da se pametan čovjek ovom
može samo nasmijati i uvrstiti ovo pod viceve. Sada ću iznijeti svoje argumente, a bilo bi dobro da ga i vi za
2,3 sata vremena pročitate da se bolje razumijemo.
Barnaba ovo evanđelje nije napisao. Tvrdim to iz više razloga. Prvo, Barnaba je umro kao mučenik (martir) u
drugoj polovini 1.st. Naime, on je djelovao na Cipru. Tamo su nakon pobune Židova protiv Rima 67. do 73.
došli brojni Židovi iz Sirije. Barnaba je bio gorljivi zagovornik Isusovog božanstva i navodno je tako lijepo
govorio da je mnoge preobratio na kršćanstvo. Bijesni Židovi su ga kamenovali pa spalili, a Dj 9, 26-27
potvrđuju da je Barnaba (prije Josip, Pavao mu promijenio ime) bio protiv onih koji negiraju Sina Božjeg (a to
uključuje i budući islam). I da istaknem, nedavno je nađen povijesni temelj ovome i time ovo evanđelje pada na
razinu nepouzdanosti..
Biblijsko evanđelje
po Ivanu
Judino evanđelje (primjer lažnih evanđelja
koja pobijaju Isusov nauk
Barnabine poslanice nađene u 4./5. st.(odakle ih je našao papa) u kojima on veliča Krista kao Boga
muslimani često zamijenjuju tim evanđeljem, što je netočno. Uostalom, danas se ti spisi (poslanice) nalaze u
bečkom muzeju pa se nevjerni mogu uvjeriti da 4./5.st. isto otpada. U 8.st. govorilo se opet o njemu, ali se sve
ubrzo zaboravilo. No, to je razdoblje poslije islama, tako da je dosta nepouzdano. U 16.st. javlja se navodno
izvorno izdanje, a ubrzo i još dva (na španjolskom i talijanskom jeziku). Masovno se koriste od 20.st. kada je
islam slabio pred kršćanstvom; da bi se očuvao. Sumnju na indžil baca i to što je prvi puta prevedeno na
arapski 1908., a uopće ga nema na aramejskom, hebrejskom, latinskom, grčkom (tim su se jezicima služili
apostoli, i sam Barnaba). Barnaba španjolski očito nije mogao znati jer tada nije ni postojao. Zbog toga svi
arheolozi tvrde da indžil dolazi između 14. i 16. st. Znanost i svi osim islamologije, napominjem, odbijaju ovaj
indžil, za razliku od biblijskih evanđelja koja su bar povijesno ispravna i iz Kristova doba. Začuđuje i što su
većina apokrifa pronađeni u prva tri stoljeća nove ere, osim ovog indžila, pa ova iznimka uvelike unosi sumnju.
U njemu se govori da je Juda umro umjesto Isusa na križu, što je Muhammed rekao u al-Quranu 4,157-158,
govoreći o tami oko prikaza u ovom djelu gdje je Juda dobio Isusovo lice. To je učenje jedne kršćanske sekte i
hereze koja je iskrivila Kristov nauk. To je djelo puno nauka iz al-Qurana - osobito kraj što znači da je pisac
ovoga čitao al-Quran - živio poslije Muhammeda. Pisac upotrebljava i netočno izrečene citate Biblije koje
izgovara Bog! A i stil pisanja ne odgovara Barnabinu vremenu, nego podsjeća na srednjovjekovne španjolske
književnike. Dalje, Isusu se u usta stavljaju riječi koje je izgovorio Ivan Krstitelj ( vjerojatno je pisac slučajno
pogriješio ), i uz to nisu pravilno napisane po izvornom hebrejskom zapisu. Dalje, Isus tu objašnjavajući
Davidov hvalospjev se toliko zapetljao da ne zna je li Muhamed Mesija, iskrivljava citate Psalama, brka
osobe... Do ove je greške došlo pokušajem nepreciznog kopiranja biblijskih evanđelista jer je to jedino
objašnjenje (nećemo valjda reći da je Isus bio pijan?).
Nazaret nije ribarski grad kao po ovom indžilu
Pročitajte to evanđelje i vidjet ćete da se u početku Isus naziva Kristom (" Barnaba, apostol Isusa Nazarenca
zvanog Krist, svima..."). Dalje, Isus proklinje narod da ga prestanu zvati Kristom (" Isus reče: Ja nisam
Mesija ", pogl.42). " Uistinu, vi ćete (12 apostola) na Sudnji dan sjediti protiv mene i svjedočiti protiv 12
plemena Izraela ". Dakle, govori se da su apostoli tvrdili da Isus nije Bog, što je velika greška pisca, jer je
povijesno dokazano da je 10 apostola mučki ubijeno zbog zagovaranja Isusova božanstva (Toma proboden
kopljem, Petar raspet naopako, Luka obješen na maslinu, Andrija raspet u Grčkoj, Filip također.... osim Ivana
koji se skrio na Patmos). Nije mi jasno, ljudi daju život za nešto, a onda se pojavi neki čovjek i tvrdi da su oni
kao budale umirali iz zabave? Nadalje, Barnaba uopće nije bio Isusov učenik, o čemu svjedoče "Djela
apostolska". On je se tek kasnije priključio Pavlu i odlučio s njim propovijedati kršćanstvo, o čemu postoje
povijesni izvori. Zanimljivo da se u ovom djelu kaže da je Barnaba oduvijek Isusov učenik.
Autor Isusa naziva i Nazarencem. Osoba rođena u Nazaretu gramatički se pravilno naziva Nazarečanin ili
Nazarečanka, a po ovom bi značilo da je Isus živio u gradu imena Nazaren (jer je njegov pridjev Nazarenac).
Očito je da se ne poznaje gramatika, a ni imena naselja, očito jer autor nikad nije kročio u Izrael (latinski
Nazaretus – Nazarenus, različiti termini). Problem je tim veći što su Nazarenci postojali u Kristovo doba, ali
kao manja sekta. Oni su vjerojatno bili Mandejci ili njihov korijen (pogledaj gore) i nisu priznavali Isusa uopće,
nego Ivana Krstitelja, na osnovu čeha većina povjesničara smatra da su Mandejci sinonim za Nazarence.
Autor u indžilu kaže da "se oni koji slijede Isusa nazivaju Nazarenci". Vjerojatno je čuo za Muhammedovu
inspiriranost tom sektom i odlučio je umetnuti u djelo. Sam Muhammed je njih smatrao "nekada
pravovjernima" , pa je cilj ovoga bio opravdati nih kao prave sljedbenike knjige, što nije točno, jer njihova
sveta knjiga su mitološke priče, a Isus je jako zao. Vidljivo je da autor ili namjerno laže ili ne poznaje razliku
između religija, što bi značilo da nije živio u doba Krista, a time i da nije Barnaba.
Car August
car Tiberije
Herod Veliki
Kada je učenicima objašnjavao Poslanikov dolazak, nazvao ga je Spasiteljem (grčki spasitelj = soter,
aramejski = mešiha = Krist!!!), što po islamu i je, ali o tome poslije. Onda Isus priča prispodobu o
vinogradaru, što je kopija iz Biblije, i koja se tu nije trebala naći. Ta prispodoba u prenesenom značenju govori
da je Isus Sin Božji, a onaj tko je ovo pisao stavio je te riječi u Isusova usta (pogl.46). Primijetio sam da Isus
barem polovinu svega što govori govori isto kao iz Biblije, samo što to preokrene na način da nije Bog (iako je
prepisivač Biblije neke prispodobe greškom dodao). Najlošije sam prepisivanje zamijetio kada sve ono što je
izrekao Ivan Krstitelj, ali baš sve, pripisano je Isusu. " Ja sam Glas koji viče u pustinji, poravnajte put
Gospodnji " (Biblija, Iv 1,23). To izgovara Ivan, a u islamskom indžilu to kaže Isus, naviještajući Muhammeda.
Po islamu je Isus kao i Muhamed musliman, je li tako? A svi su muslimani potpuno jednaki? Zašto onda Isus u
inžilu govori: " Kada dođe, (Muhammed) ja mu nisam dostojan odriješiti vezice na obući" (parafraziram!). Opet
Muhamed postaje "Bog" jer tim riječima Bibija ističe Kristovo božanstvo!
Autor ne razlikuje da su riječi Mesija i Krist na grčkom i hebrejskom istog značenja (Χριστός),
Ta manja greška nije mu se smjela dogoditi. Zašto? Barnaba je poznavao hebrejski, ali i grčki jezik budući da
je bio Židov s Cipra, a ovdje se vidi da poznaje samo jedan i u kojem čak griješi. Isto tako, kralj Salomon se
ovdje krivo naziva na dva načina: Soloman (59.) i Solomon, a u 68. se spominju Midjenci, koji ne postoje, ali
postoje Midjanci. Ako je Barnaba s Isusom išao na Sinaj kako tvrdi, prolazio je kroz tu zemlju, ali očito da nije.
A da ne spominjem kako se tu Isus sramoti kada izgovara citate iz Starog zavjeta, najčešće proroka – gotovo
sve krivo, naopako i neshvatljivo, a pola ih nema nigdje niti u jednoj jedinoj vjerskoj knjigi prije Isusa (58.-60.) .
Bit će dobro da sami pročitate i nađete mnoge, mnoge primjere. Isus govori i Petru budalo, a u Bibliji Isus
govori da je apsolutno zabranjeno nekome reći budalo ili luđače. Dalje, Isus savjetuje da se ne kune Bogom,
a on se u svakom poglavlju nekoliko puta kune riječima: "Tako mi Boga živoga". U 193. piše da su Nikodem i
Lazar braća, a Barnabino evanđelje jedino je koje to tvrdi. Biblijska, pa čak i neka po Crkvi lažna, gotova sva,
tvrde da nije tako. Vjerojatno krivo prepisivanje Biblijei mnoštvo kontradiktornosti.
Rimska vojska – vojska koju autor
nije poznavao iako je onda vladala Izraelom
Što me je zbunilo, je sljedeće. Očenaš je kršćanska molitva, odnosno kako se na misi kaže: "Pomolimo se
kako nas je Gospodin naučio moliti- Očenaš...". A u ovom indžilu Isus uči svoje učenike tu molitvu, ali naravno,
pogodite – iskrivljenu! A po islamu ljudi nisu djeca, nego Allahovi robovi. Isus se služi psovkama, te umjesto
riječi prostitutka govori onu drugu. Gramatički, prostitutka je prihvatljiv naziv, a onaj drugi je psovka (čak 6
puta). Isus govori proročanstvo iz Biblije koje je izrekao David u 20.psalmu: " Reče Gospodin Gospodinu
mojemu, sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim " (samo što u indžilu
piše podnožnom klupicom???). To proročanstvo kaže da će iz Davidove obitelji doći potomak koji će biti toliko
velik da će se zvati Gospodin (=Bog) i sjest će na prijestolje Božje. To je kršćansko učenje o Kristovu
božanstvu i Trojedinom Bogu. Isus potiče iz Davidove, pa i Izakove loze,a Muhamed iz Jišmaelove. Po kojoj
logici onda Isus koristi ovaj citat da navijesti Muhameda (osim ako on nije Bog). To je iz pogl. 43. I 44., a
možete vidjeti da se Isus i tu spetljao riječima!
U pogl. 48. rimska vojska hoda Nainom i čuje da skoro cijeli Izrael govori o Isusu kao Bogu. Tu oni njima
savjetuju da ga štuju i uzvisuju. Dakle, Rimljani potiču Izraelce da slave Isusa kao kralja, iako to rimsko pravo
tada kažnjava razapinjanjem. Uostalom, iznose se nemogući podaci o rimskoj vojsci, a pored toga se i krivo
piše ime grada Kafarnauma (to je jedino poznato u literaturi, a tu piše Kafernaum). Štoviše, u 69., 91., i
128.pogl. rimska vojska širi po Izraelu da je Isus Bog, iako to rimsko pravo kažnjava kao "uvredu rimskog
veličanstva".
Pisac ovog djela mogao bi se natjecati za najboljeg pisca tv-serija, jer mu to očito bolje ide nego geografija i
povijest. U djelu se vidi da autor nije živio ni blizu Izraela jer spominje neka mjesta koja tamo ne postoje, kao
što je dolina Jehošapat. Ne razlikuje pojmove s ove i s one strane Jordana kojima su Židovi odjeljivali sebe od
pogana. Vidi se loša orijentacija pri određivanju rasporeda gradova i geografskih objekata, a i njihova imena se
čak pogrešno pišu, dan je primjer. Ne zna niti da je uz Jordan dolina, nego tvrdi pustinja. Djelo je povijesno
apsolutno neodređeno, što znači da autor nije dobro poznavao povijest Izraela i nije upisao niti jedan takav
podatak (jer da je, pobili bi ga, i bila bi to neuspjela laž). Dalje piše da je Heroda naslijedio sin Herod Arhelaj,
što je povijesna neistina jer ga je naslijedio sin, ali se on zvao Herod Antipa (naime, nekoliko vladara iz
dinstije Herodovaca zvalo se Herod, što autor ne raspoznaje i na taj način miješa osobe). Pri početku se dobro
kaže da je Isus rođen za vrijeme cara Augusta, ali se to ne pobija kroz djelo što znači da je on nastavio vladati
do Isusove smrti / uznesenja po islamu. Ali i to je neistina, jer je njega 14.godine naslijedio car Tiberije (što je
autor slučajno zaboravio ili jednostavno nije znao). Dalje, Herod Veliki uopće nije živio kad i Pilat, nego do
4.pr.Kr., a Pilat je živio u Kristovo doba (vladao 26.-36.). Arhelaj, sin Herodov, vladao je do 6. kao etnarh
Judeje, Samarije i Idumeje. A onaj koji je bio četverovlasnik i pravi Herodov nasljednik bio je Herod Antipa.
Karta Izraela po plemenima
Isus naziva Nazaret ribarskim gradom. Nazaret je od Galilejanskog jezera udaljen 15 km i nalazi se na
manjem brdu, što ukazuje da autor nikada nije bio u Izraelu. U 92. pogl. naslućuje se da su Jeruzalem i Jordan
jako blizu, a nisu, nego udaljeni 30-ak km. U 208. piše da je Isus poslao izliječenog slijepca da se okupa u
potoku Kedron. Osim što ne zna da se on nalazi iza hrama, u njega su se iz hrama slijevale krvi žrtvovanih
životinja posebnim putovima. Autor je očito vidio da se slijepac kupa u krvavom i zagađenom potoku. Dalje,
Isus je jednom u Jeruzalemu, pa odmah u idućem poglavlju u Sinaju čak, pa u idućem uz Jerihon, onda već u
Cezareji Filipovoj koja je čak u Siriji, pa u Damask, pa se vraća u Judeju... Od ovolikih napora čovjek bi umro.
Očito da autor ne poznaje kartu Bliskog Istoka. Mjesto Tiro uz Jordan (99.) ne postoji uopće, a i ako ga ima,
riječ je o selu koje danas ne postoji. U 80. piše da Job stanuje u zemlji Uz, a Biblija u Usu-u. Razlika je što
Usu postoji na području Edoma južno od Palestine, a ova Uz je izmišljena (ili loše prepisana).
U 98. piše da je guverner Pilat poslao zahtjev Svetom Senatu da donese odluku o zabrani štovanja Isusa kao
Boga. Piše da ovi to donose i ugravirano u bakar iz Rima šalju u hram. Prvo, guverner pojedine regije sam
rješava politička pitanja unutar nje, osobito ako su lokalne prirode. Ako car uvidi da u njegovoj državi dolazi do
nereda, guverneru leti glava. Pilat se taj zahtjev ne bi usudio poslati. Drugo, u hramu tog zapisa nema niti ga
nitko nije našao. I treće, povijesno je poznato da takva odluka nije donesena u to vrijeme, za Tiberija. Prvi
progoni kršćani počeli su 64. i tek od tog vremena kult štovanja cara napreduje, a zabranjuje se druge ljude
smatrati bogovima. Uz to, Senat se naziva Svetim ( a kolike su poganske odluke tu donesene). Guverner je
točan naziv za Pilatovu službu, ali potpuniji i pravno tada ispravniji je prokupator, što autor ne poznaje.
U 152. pogl. piše da Rim ima 28000 bogova, što je glupost i pretjerivanje (vidi
http://hr.wikipedia.org/wiki/Rimska_mitologija ). U istom se događa nešto zanimljivo. Isus vikne "adonai sabat"
i sva rimska vojska sama od sebe odleti dalje od njega. Sad uzmite znanstvenu i povijesnu istinitost događaja
koji nitko nije zapisao. U 193. pogl. Isus viče da "mu nije došao čas, a kad dođe brzo će ustati". To bi značilo
da će brzo uskrsnuti, oprostite, oživiti. Prvo, to je kopija iz Biblije i više odgovara Isusovu uskrsnuću, a drugo,
po islamu Isus nije nikad umro, nego je uznesen na nebo. Izraz "adonai sabat" ne postoji niti u aramejskom
(Isusovom govoru), niti u hebrejskom, aapskom ni jezicima Palestine, pa nije jasno zbog čega je ovo
izmišljeno. Isto kao i letenje ljudi na riječi, što nema ni u bajkama.
Ovo prvo su Barnabine poslanice
po kojima je Krist Sin Božji; muslimani
ih često mijenjaju s ovim indžilom na
drugim slikama
Kod Mizpeha (nisam našao to mjesto uopće na karti) se sukobljavaju 3 vojske (Pilatova, Herodova i visokih
svećenika), svaka s po 200000 vojnika (91.). Prvo, svećenici uopće nemaju vojsku. No, recimo da su se borili
svi farizeji. Na drugom mjestu Isus piše da je tada u Izraelu bilo najviše 100000 farizeja. Gdje im je još toliko?
Rimljani nikad nisu nikog napadali s 200000 vojnika, čak niti kod razrušenja Jeruzalema 70., borbe protiv
barbara kada je država propadala, niti Kartažana, a protiv male državice šalje toliko? I Herod, on je postavljen
od Rimljana, i sigurno neće ratovati protiv ruke koja ga hrani, štoviše, u povijesti, on je gušio židovske pobune,
poput one Jude Galilejca. Sve zajedno ih je bilo 600000, što bi značilo da je gotovo više od trećine izraelske
države sudjelovalo u sukobu. To bi bila najveća bitka u povijesti, a niti jedan povjesničar nije ju spomenuo, pa
ni tadašnji Josip Flavije.
Križ na koji je
raspet sveti Andrija
64. Petar zbog veličanja Krista
kao Boga raspet naopako
(za vladanja Nerona)
Josip Flavije
(židovski povjesničar)
A kako je bitka završila? Došao je Isus i umirio 600000 ljudi. Ovo je povijesni fenomen! Nakon toga sva trojica
lijepo su razgovarala o vjeri kao da ništa nije bilo! U 131. piše čak da je Ivan išao kod kralja Heroda za stol
jesti. Da će kralj zvati ribara za stol, ne. Jer deseci ribara svakodnevno su radili za njega, pa otkud je baš od
svih njih odlučio zahvaliti Ivanu? U 61. piše da će se trgovci spasiti i da treba živjeti po uzoru na njih. Ovo me
vuče na Muhammeda i njegovu profesiju, pa se autor pišući vjerojatno zanio i nahvalio Muhammeda. Po čemu
su to trgovci vredniji od npr. siromašnih ribara, radnika, liječnika, koji spašavaju živote, a trgovac zarađuje bez
da čini neko globalno dobro.
U 95. se Isus popinje na 12 kamenja koje je Jošua postavio kada je presušio Jordan da ga prijeđu. Ne znam
kako je ovo izveo, budući da se oni i danas nalaze tamo i to pod Jordanom (jer Isus nije riba sigurno). U 120.
piše da je se šaliti i smijati uopće grijeh. To je vjerojatno autor prepisao Isusova blaženstva te ih krivo
interpretirao (iz Biblije). U 114. se kaže: " Sunce i druge planete". To bi značilo da je Sunce planet? Pravilno
pisano bilo bi Sunce i planete, a ovako se veznikom i povezuju dva pojma, koji su jednaki jer ih riječ druge po
smislu i vrijednosti izjednačava. Dakle, Sunce je planeta, a postoje i druge uz njega. U 218. piše da su sestre
Djevice Marije Marta i Marija Magdalena, što je neistina i po Bibliji i al-Quranu (iako Kuraan kaže još gore, ali
poslije o tome). U 200. kamenje progovori na farizeje. Isto, kopija Biblije. Isus u Bibliji kaže farizejima da ako
oni kojim čudom ušute, onda bi kamenje progovorilo. Samo što autor to shvaća doslovno, pa kod njega
kamenje priča. Isus kaže da će svih 11 apostola osim Jude preživjeti. Napominjem, povijesna činjenica kaže
da su svi apostoli osim Ivana koji je se skrio na Patmos mučeni i ubijeni od Rimljana, počevši od 64. kada su
za Krista hrabro umrli Pavao i Petar. U 199. spominje se riječ Džehennem za pakao, što znači da je ovo
napisano poslije al-Qurana. To je arapska riječ, a Isus je pričao aramejskim i bio dosta udaljen od Arapa, te je
autor ovdje možda slučajno pogriješio. U 138. se za grob koristi arapska riječ kabar i mezar. Uz to, po alQuranu je 7 nebesa, a po indžilu 9.
Adam i Eva, glavni krivci za ulazak zla u svijet. Adam se jedino u islamu smatra prorokom
Božjim, i niti u jednoj jedinoj vjeri ni sekti osim islama. Tim se grešnicima od krvi i mesa anđeli
moraju pokloniti
Što još reći od grešaka u indžilu, npr. kada Isus kaže zanimljivu misao u pogl.8.: "Tko napravi i
najmanju grešku, bit će najmanji u kraljevstvu Božjem". Dakle, čovjek mora biti božanski savršen da ne bude
najmanji? A tko je takav? A ovo je kopija Kristovih riječi iz Biblije, samo što tamo ima smisla, jer poziva na
poniznost. A da ne spominjem ono o metarmofozi gdje Barnaba nikako nije mogao sudjelovati jer tada je bio
deleko od Isusova naučavanja. Sada još o poglavljima 52 do 55, jako kratka pa ih za 2 minute pročitajte da
me možete razumijeti, ako već nećete cijelo evanđelje čitati.
U njima je tema smak svijeta. Evo kako bi po indžilu to trebalo biti. Najprije će doći do sukoba i ubijanja, pa
će Zemlja postati pustinja. Onda će po danima biti po jedan događaj, pa ih sad slušajte!
1) Sunce će po putanji ići crno? (bez njega nema života na Zemlji, a iduće dane ipak će ga biti, a uz to ako
Sunce izgubi sjaj više se ne bi moglo kretati)
2) Mjesec će kao krvava rosa pasti na Zemlju? (ovo je pomalo i smiješno, i baš bih volio vidjeti kako 384000
km udaljen Mjesec postaje krv i pada po ljudima)
3) zvijezde će se boriti jedna s drugom? (ovo će biti zanimljivo, kada zvijezde izvade šake)
4) stijene i kamenje će se sami od sebe udarati? (ovo se ni u filmovima ne može naći)
5) trave će prolijevati krv? (Zemlja pustinja, a sad trave, a njihovo krvarenje- nemam komentara)
6) more se uopće obujmom mijenjati, ali će se podići kao zid? (ovdje sam pomalo i zbunjen)
7) onda će ono utonuti da ga nitko ne vidi
8) vode će urlikati? (ako ovdje nađem realno objašnjenje, onda ja nisam normalan)
9) oluje će pobiti 9/10 sveg živog
10) sijevanje će spržiti planine ( ovo u životu nisam mogao ni pomisliti)
11) rijeke postati krv i suprotno teći? (ovo za krv mogu i razumjeti, neko Božje čudo...ali suprotan tok je
apsolutno nemoguć i nelogičan- ako rijeka teče niz planina, kako će se opirati gravitaciji i ići uz nju?)
12) sve živo i neživo će vrištati? (dakle, i biljke koje su već trebale iskrvariti, a i staklo, kamenje, drvo)
13) nebesa će se smotati kao knjiga i pobiti sve ostalo? (ovo je vrhunac, kao da je autor prepisivao neku
bajku)
14) potres će bacati vrhove planina po zraku? (nema šta, autor je pravi znanstvenik)
15) umrijet će sveti anđeli (iako ne vidim razloga)
Samo da kažem da je ovo dosta slično biblijskom Otkrivenju ( http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?
odabir=Notk ) , samo što tamo nema ovakvih visokih znanstvenih dostignuća. To upućuje da je autor kopirao
isto, samo pretjerao u izmjenjivanju da ga ne otkriju. Iza tih 15 dana i 40 godina mira, Bog će prvo oživiti
Muhammeda. On će biti sjajan kao tisuće sunaca. Poslije će oživiti anđele da bi se mogli klanjati Muhammedu.
Onda će svi proroci oživjeti, pa poslije koji su bili dobri, da Muhamedu na prijestolju poljube ruku. Dalkle, opet
se vraćamo na to da al-Quran i ovaj indžil potajno Muhameda shvaćaju kao Boga (za al-Quran sam dao
primjere). Prvo, Muhammed će nedaleko Boga sjesti uz prijestolje. To odgovara kršćanskom učenju o Isusu
Kristu koji sjeda zdesne Ocu (Bogu). Drugo, svi će mu se anđeli klanjati. Treće, svatko će morati spustiti
koljena pred Poslanikom i ljubiti mu ruke,a Bogu neće. Dakle, Bog prepušta Muhamedu sud, obranu i svoje
prijestolje, a sebe zaboravlja? Još dalje, Bog govori Muhammedu kao da su na kavi: " Imaš li svjedoke
ovome, moj prijatelju, Muhammede? ".
Anđeli su složenija bića od čovjeka. Duhovni su, svakodnevno gledaju Boga u lice i služe mu, osim
Sotone (Šejtana) nisu grešni... S tim ćete se složiti. Zašto bi se oni onda klanjali Muhammedu? Osim ako on
nije Bog, onda dobro. Štoviše, al-Quran kaže da se anđeli trebaju klanjati i Adamu (Ademu): " A kada
rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše". Usput, klanjanje čovjeku kao neduhovnom biću
po definiciji islama je pakleni grijeh i idolatrija! Adam je u islamu Božji prorok. I to samo u islamu. U Bibliji je
on poznat kao krivac uz Evu zbog kojeg je grijeh ušao u svijet. Nije slušao Boga, a Post 5 i 6 svjedoče da je
većina njegovih potomaka služila poganskim bogovima. I da Bog takvog čovjeka uzme za proroka? Što je to
Adam prorekao? Svojoj djeci? Zašto su onda svi zalutali da je Bog odlučio potopom uništiti svijet? Biblija u
Post 9,12 kaže: " Ovo neka bude znak saveza što ga sklapam između sebe i vas... za vječno vrijeme.".
Dakle, povijest izabranog naroda počinje tek od Noe (Nuha), pa bi bilo logično da je on prvi islamski prorok, a
ne Adam koji je izdao Boga.
Indžil nam svjedoči da je Bog 60000 godina prije ičega stvorio Muhammedovu dušu. U Iv 8,58 piše: "
(Isus) Prije nego je postojao Abraham, ja jesam!" Dakle, Isus je Bog, postojao je prije svijeta i ičega. Ove se
riječi vjerojatno greškom stavljaju Muhammedu u usta. Uostalom, Bog mu tada pri stvaranju kaže: "
zahvaljujem što si se udostojio da me stvoriš da budem Tvoj sluga i što si stvorio sve za ljubav moju ". Dakle,
Bog je sve što je stvorio stvorio za Muhameda, jednog čovjeka. Tu dolazimo do kršćanskog učenja o Isusu
Kristu ako Riječi Božjoj u ljudskom tijelu, po kojoj Bog sve stvara da bi svako stvorenje spoznalo istinu po njoj.
Biblija Iv1,1-4 kaže: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u
Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše
ljudima svjetlo ". Ovo o Isusu primjenjuje se na Muhammeda.
Još da izdvojim nešto iz ovog indžila, a i al-Qurana: al-Quran, al Ar'af: " Mi smo Adema stvorili i onda mu
oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!", i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se
pokloni. ". Još je gore što dalje slijedi. Kad je Bog stvorio čovjeka, Sotona je pljunio na njegov trbuh i zato ljudi
imaju pupak. Ovo samo recite nekom znanstveniku. Osim znanstvenik izmišljotina, klanjanje čovjeku, još
grešniku, je idolopoklonstvo. Neki govore da se anđeli trebaju pokloniti samo Adamovoj duši kao odrazu
savršenstva. Prvo, i to je idolatrija jer se treba klanjati samo Bogu, a i anđeli su većih ovlasti od čovjeka.
Drugo, Adam nije samo duša, nego duša i tijelo, dakle, klanjao se i mesu. Zato sam i izdvojio ovaj redak jer
Bog ističe oblikovao, znači klanjanje obliku.
Kako je čovjek nastao. Po ovom indžilu objedivanjem 4 elementa: , zemlje, vode, vatre i zraka. To će sada
neki islamolozi shvaćati prenesenim značenjem, ali tu piše objedivanjem! A poznato je da čovjek od vode nije
nastao, iako ona čini oko 60% mase. Čovjek diše, ali to ne znači da je on nastao objedivanjem zraka. Čovjek
je samo meso, kosti i krv, a plućni sustav se formirao zbog potrebe za opstankom vrsta, potrebe disanja
(evolucija). Po indžilu ruke su nastale kada se čovjekova svijest razlila i produžila kao ulje (123.poglavlje).
Ovdje ne moram objašnjavati koliko je vjerodostojno ovo djelo. U 173. piše da čovjek trpi bol na zahtjev
elemenata. To je laž, jer je poznato da čovjek osjeća bol zbog živćanih završetaka koji preko leđne moždine
bol registriraju u glavu. I zemlja, voda, zrak i vatra nisu elementi. To je staro Aristotelovo učenje koje će se
dosta kasno pobiti, a dokaz je da je ovaj indžil iz srednjeg vijeka. Tada je Crkva isticala važnost Aristotelovog
nauka, obveznog u ondašnjim školama, pa je kroz njega vjerojatno prolazio i sam autor između 14. i 16.st..
Npr. voda je spoj od elemenata vodika i kisika, vatra pojava nastala procesom oksidacije, itd.
Puno je nesuglasica i oko detalja vezanih uz Isusovo uhićenje i uznesenje. Prvo, u 214. piše da je Isusa došla
uhititi jedna rimska legija. Jedna rimska legija postrojba je koja se sastojala od 4500-6000 vojnika, a dijelila se
na centurije. Jednog Isusa došlo je 5000 vojnika najbolje vojske tada uhititi? Za jednog čovjeka? Drugo, kaže
da su hebrejski svećenici ušli gledati Kristovo suđenje. Ne, nisu. Jer židovski zakon im je tada strogo branio
boravak u domovima pogana dok traje pasha, da se ne "uprljaju". To piše i u Bibliji, jer je Pilat izašao kod njih
da sudi Kristu. Ovo je velika povijesna greška. Onda, gotovo sva evanđelja pa i ona koja Crkva odbija (a ima ih
jako puno) govore da je Juda prodao Isusa za 30 srebrnjaka, a indžil kaže za 30 zlatnika. To je vjerojatno i
povijesna laž, jer u to vrijeme srebro je bilo veće novčane vrijednosti od zlata, o čemu svjedoče povijesni
podaci da se tada u Palestini za istu količinu srebra dobivalo više šekela nego za zlato. Evo vam povijesni
dokaz: hrcak.srce.hr/file/8085
Rimsko Carstvo, država o čijoj povijesti i državnom
uređenju navodni Barnaba ne zna ništa
Očito je autor smatrao da je zlato vrednije od srebra, jer je u srednjem vijeku stvarno i bilo, pa tako mislio da
će nadmašiti Bibliju koja "veliča" srebro. No, prevario se, štoviše, dokazao da je živio od 14. do 16.st. A da je
ovo samo bajka, pročitajte u 208. poglavlju gdje se 1000 svećenika međusobno do smrti kamenuje u hramu.
I nepobitna činjenica, Isusova (Judina) osuda. U ovom indžilu Pilat predaje trojicu osuđenika da ih Židovi
razapnu. Prvo, rimski zakon strogo je branio okupiranim vlastima da izvršavaju smaknuće bez da to
guverner pokrajine osobno potvrdi. A Pilat tu svu trojicu daje njima. Drugo, Židovi nisu smjeli po Talmudu
nikoga razapeti. Ta kazna za njih je bila simbol Božjeg prokletstva ("Proklet onaj koji je obješen na drvo" –
razapet se misli). Oni su smjeli po Tori (Zakonu) isključivo kamenovati i ništa drugo. A tu piše da će ga oni
razapeti, svu trojicu, iako ona dva nemaju veze s njima. 6.godine car oduzima Židovima pravo smaknuća, osim
uz potvrdu prokupatora, a sami mogu smaknuti samo pogane koji pristupe hramu. Ovime bi Pilatova glava išla
u Rim po kratkom postupku jer direktno krši rimsko pravo (753.pr.Kr.-565.). A nije išla!
Učenje o 4 "elementa"- kopirano u indžilu po Barnabi
Kada sam rekao o sličnosti s srednjovjekovnim književnicima, mislio sam najprije na Dante Alighieria (1265.1321.) koji je u 14.st. Napisao "Pakao" (Inferno). Gdje su sličnosti? Najprije u podjeli pakla po zonama, samo
što Danteov ima 9. Kao i tamo, u indžilu se pakao što idemo dublje širi i zamišljen je kao lijevak. Nalazimo
mnoga paklena bića (zmijurine) i mnoštvo đavola koji muče ljude (i u Danteovom). Dalje, kada Dante uđe u
neki krug pakla, muke kratko prestaju dok on priča s nesretnima (npr. Paolo i Francesca). I Muhamed kada
uđe, muke će se prekinuti (ali na manje od sekunde). Dalje, neke kazne su previše slične. Npr. lijenčine moraju
nositi ogromne kamenove dok ih vragovi guraju. Ista kazna predviđena je i za lijenčine kod Dantea. Kupanje u
đavlovu izmetu isto je iz Dantea, kao i kazna u zadnjem krugu: samo što u Dantea Sotona drobi ustima
najgore zločince, a ovdje ih gazi nogama. U paklu nalazimo i led (samo se, istina, spominje), kao i u Dantea.
Danteovo djelo za samo nekoliko desetljeća raširilo se po Europi, pa i u Španjolsku, gdje je autor došao s njim
u dodir. A sličnosti i sa samim stilom pisanja su velike.
U jednom od redaka u pogl. 59., 60., 135.-137. Isus kaže da je pakao podijeljen na 7 dijelova po sedam
smrtnih grijeha: u svakome po jedan grijeh (npr. 6.zavist, 3.soba lijenost, 2.neumjerenost...). Učenje o 7
smrtnih grijeha je kršćanski nauk Katoličke crkve i ovo islam ne bi trebao priznavati. Ako je Barnabin indžil
islamski navještaj Poslanika, čemu kršćanski nauk koji ne piše u Starom zavjetu niti al-Quranu niti i jednom
spisu (da netko ne kaže to je Bog zapisao oduvijek). 7 smrtnih ili glavnih grijeha uveo je papa Grgur 1. oko
600. godine. To znači da je onaj tko je ovo pisao živio iza 600., a time i da nije bio Barnaba, a i da je sve ovo
neistina. Ovo je nepobitan dokaz zašto povijest ne prihvaća ovo djelo ni danas, izuzev islama. Kakvo mišljenje
ovakvo djelo stvara o islamu?
Dante Alighieri (1265.-1321.) i njegov "Pakao"
Zbog povijesnih neistina, nepoznavanja osnovnih geografskih lokaliteta Palestine i grčkog i hebrejskog jezika,
srednjovjekovnog stila pisanja (začeci humanizma i predrenesanse), poznavanja događaja koji su se dogodili
poslije islama i kopiranja kršćanskih nauka, znanstvenih viceva oko stvaranja čovjeka i kemije, te neslaganja
sa samim al-Quranom, ovo djelo Barnaba nikako nije pisao. Ono što mi nije jasno je, zašto muslimani
prihvaćaju ovo djelo? Za njih je to dokaz pravog evanđelja, no, je li vjera koja se služi lažima prava vjera ako
laganjem mora dokazati ono što al-Quran tvrdi? Bilo kako bilo, ovo djelo (u potpunosti neinspirirano Bogom), i
dan-danas priznaje islam.
.
Papa Grgur 1. (rođen 540.) - uveo doktrinu o 7 smrtnih grijeha U narodu poznat kao jako pobožan i dobar; u potpunosti predan
Bogu cijelim životom. Pisao brojne pobožne knjige i od strane Crkve proglašen kršćanskim svecem.
Pa se pitam, zašto Allah nije dao neko pouzdano evanđelje da muslimani znaju što o Isus, kao jako
važnom u islamu? Jer ako je ovo od njega, taj bog nije ništa pametniji od nekog ribara. Zašto al-Quran
ne kaže nešto o raspeću Jude i Isusovu kraju na svijetu (osim nekoliko riječi o nekoj tami)? Zašto su
tolike nesuglasice između al-Qurana i pravog indžila? Sto pitanja, sto sumnjivosti, sto odgovora, ali
nijedan točan! Je li islam prava vjera ako je morala izmisliti ovo evanđelje da bi mogla opstati? Odgovor je
unaprijed dan, vi sami odlučujete želite li se suočiti s njim ili ga vječno izbjegavati skrečući s Jedinog Puta!
RODOSLOVLJE MUHAMEDOVO
( Safijurrahman el-Mubarekfuri - islamsko službeno učenje )
1. od Adama do Abrahama: Uzlazno od Ibrahima, a.s., do Adema, a.s., i to: Ibrahim je sin Tariha (ime mu je Azer), IbnNahur, Ibn Saru’ (ili Sarug), Ibn-Ra’u, Ibn-Falih,Ibn- ‘Abir, Ibn -Šalih, Ibn-Erfahšed, Ibn-Sam, Ibn-Nuh, a.s., Ibn-Lamik, IbnMutevešleh, Ibn- Ahnuh (kaže se da je on Idris, a.s.), Ibn-Jerid, Ibn- Mehlail, Ibn-Kajnan, Ibn- Anuše, Ibn-Šejs, Ibn-Adem
2. od Abrahama do Adnana: Adnan je sin Eda ibn Humejsea, Ibn-Selaman, Ibn- Avs, Ibn- Bevz, Ibn-Haza’, Ibn-Beldas,
Ibn-Jeddaf, Ibn-Tabih, Ibn- Džahim, Ibn- Nahiš, Ibn- Mahij, Ibn-’ljed, Ibn- ‘Abkar, Ibn-’Ubejd, Ibn Ed-Du’a, Ibn-Hamdan, IbnSenber, Ibn-Jesribi, Ibn-Jahzen, Ibn- Jelhan, Ibn-Er’avij, Ibn-’ljed, Ibn-Dejšan, Ibn- ‘Ajsar, Ibn- Efnad, Ibn-Ejham, IbnMaksar, Ibn-Nahis, Ibn-Zarih, Ibn-Semaj, Ibn-Mezij, Ibn-’Avda, Ibn-Aram, Ibn- Kajdar, Ibn-Isma’il, Ibn-Ibrahim
3. od Adnana do Muhameda: Muhammed ibn Abdulah ibn Abdil –Mutalib (ime mu je Šejbe), Ibn-Hašim (ime mu je ‘Amr)
ibn-Abdu Menaf (ime mu je El-Mugire), Ibn-Kusaj (ime mu je Zejd), Ibn- Kilab, Ibn- Mure, Ibn- Ka’b, Ibn- Lu’ej, Ibn- Galib,
Ibn–Fehr (nadimak mu je Kurejši po njemu je pleme dobilo ime), Ibn-Malik, Ibn–Nedar (ime mu je Kajs), Ibn- Kinane, IbnHuzejme, Ibn- Mudrike (ime mu je ‘Amir), Ibn-Ilijas, Ibn- Mudar, Ibn- Nezar, Ibn -Me’ad, Ibn-Adnan
Rodoslovlje od Adnana pa sve do Muhammeda je istinito i pouzdano, jer za njega postoji povijesni
temelj, i tu nema problema. Ali nailazimo na problem kod ovog drugog. U Bibliji Post 25, 13-18 piše da je
Jišmaelov prvorođenac bio Nebajot, pa ostali Kedar, Abdel, Mibsan, Mišma... Dok po ovom rodoslovlju koje
priznaje islamska vjera, Jišmaelov prvorođenac je Ibn Kajdar ili Kedar. Tu se ni muslimani u potpunosti ne
slažu. Iako se službeno tako tvrdi, neki islamolozi tvrde da islam treba priznati Nebajota kao prvorođenca kao
u Starom zavjetu jer će time biti povećana vjerodostojnost. Uglavnom, ni islam se ovdje do kraja ne slaže. A i
ne slaže se s Biblijom, a trebao bi, budući da je do Abrahama se slagao i tu stao. Obićaj u Izraelaca je bio da
prvorođenac naslijeđuje oca i sve ostalo, a ako postoje izuzeci, to se mora istaknuti posebno (kao Izak Jišmael). Iznesimo konačni zaključak, a to je da ovo rodoslovlje nije istinito zbog puno kontradikcija i
nesuglasica, a ovo od Abrahama do Adama slaže se s Biblijom, ali se ne može dokazati u potpunosti. Problem
je u ovom drugom jer je ono povijesno izrazito nepouzdano i sumnjivo.
Štoviše, u Post 25,18 piše: " Sinovi Jišmaelovi prebivali su od Havile do Šura, koji leži istočno od
Egipta u smjeru prema Ašuru. U blizini sve svoje braće naseliše se iz prkosa. ". Idemo sada sve sagledati.
Dakle, Jišmaelovi potomci naselili su se samo malo južnije od prostora Kanaana (pogledajte geografsku
kartu). Dakle, bili su od Meke udaljeni stotinama kilometara, a od Arapa su imali dodir samo s Amalečanima
koje će Izraelci iskorijeniti. Oni su tu ostali i poslije, da bi prkosili Izraelu, kako i kaže citat.
Islam se dići zapisom u Bibliji gdje Bog obećava Abrahamu brojno potomstvo, i to Jišmaelu (IbnIsma’ilu). Tu također kaže da će njegovi potomci postojati zauvijek, iako se to odnosi na Izaka. No, recimo da
je na Jišmaela. Zašto onda Muhammed nije nastavio potomstvo? On naime nije imao muško dijete. U
povijesti je poznato da su mu se od velikog broja njegove djece rodila samo tri sina: Ibrahim, Kasum i
Abdallah. Sva tri su nažalost umrla nedugo nakon poroda. Ovo i mene začuđuje kako čovjek koji ima tolike
žene nema niti jednog nasljednika? Igra subine, Božja volja ili nešto treće, međutim, dokaz Muhammedove
neistinitosti kao potomka Abrahama, jer će kako Bog kaže potomstvo Abrahamove loze biti vječno. To se
ispunjava u Izaku preko Isusa, koji kao Bog vlada u vijeke vjekova. Štoviše, Jišmael je sin obične egipatske
robinje Hagare, a Izak Sare, prave vjernice, od koje je poslije potekao i Isus, što i sam islam priznaje. Bog
sigurno neće egipatskoj, vjerojatno i poganskoj ženi, dati da nastavlja rađanje važnih proroka (Post 25,12). Još
bar da je ta robinja bila vjernica.
" O da bi samo Jišmael živio pred tobom. A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime
Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. I za Jišmaela uslišah te.
Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod
izrasti. Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba."
(Post 17,19)
Ovo je za muslimane dokaz da će od Jišmaela poteći Muhammed. Idemo to proučiti. Dakle, Bog
ipak obećava da će Jišmaelov narod biti brojan (za muslimane Arapi). Ali dalje kaže da je Izak bitniji za
nastavak Božje ideje. Jer će sklopiti s njim vječni i neraskidni savez, dok s Jišmaelom nema nikakve planove.
Ispred ovih redaka piše da će Jišmael imati potomke samo iz toga što je sin Abrahamov, i ništa više. I na kraju
Bog rješava dilemu: kaže da će savez zadržati samo s Izakom ipak, a ne s Jišmaelom. Taj dio u raspravama
musimani često izostave pa bez njega ispadne stvarno kao da će od Jišmaela poteći izabrani narod.
U Post 25,11a piše: " Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog njegova sina Izaka." Dakle, Bog blagoslivlja
samo Izaka, a Jišmaelu nigdje nikada nije dao blagoslov. U starom Izraelu blagoslov je značio naslijeđe,
kome ga otac provjeri, taj ga nasljeđuje, a ostali gube prava (pogledaj Stari zavjet). Bog dakle za svoj narod
odabire Izaka i blagoslovom to formalno potvrđuje, a Jišmaela odbacuje iako je prvorođenac, jer je potomak
poganke, što je izrekao Abrahamu koji je zatražio od Boga sina sa Židovkom (Post 17.pogl.).
U zadnje vrijeme sve se više govori o retku iz Biblije, koji glasi:
" Jer je pisano, da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje, a drugoga od slobodne. Ali koji je bio od
ropkinje, po tijelu je rođen, a koji od slobodne, po obećanju. A to je u slici rečeno, jer ovo su dva zavjeta:
jedan od gore Sinajske, koji rada za robovanje, i to je Hagara. Jer Hagara znači Sinaj goru u Arabiji, a
odgovara sadašnjemu Jeruzalemu, koji robuje s djecom svojom. A onaj Jeruzalem, koji je gore, slobodan je, i
taj je mati"
(Galačanima 4,25)
Zašto je on presudan? Sv. Pavao u njemu govori da je Abraham imao 2 sina: Jišmaela i Izaka. I kaže da je
onaj od ropkinje (Jišmael) rođen po tijelu, dakle samo radi reda, bez uloge u nečem netjelesnom, duhovnom, a
onaj rođen od slobodne (vjernice Sare) rođen je za obećanje koje će trajati (preko Sina Božjeg). Onda dalje
kaže da Hagara znači gora Sinaj, koja je u Arabiji (Sinajski poluotok je mjesto gdje se tradicionalno prepisuje
istome lokacija), i da njeno potomstvo do danas robuje, kao i Jeruzalem kojeg uništavaju Rimljani jer je
odbacio Sina Božjeg. Ovo ne bi bilo posebno, jer je ovo za muslimane bila laž. Ako su Jišmaeliti robovali do
tada, nisu mogli biti Arapi (jer Arapi su kao politeistička plemena bili slobodni za nove ere), niti Poslanikovi
preci jer su njima vladali Arapi i ponižavali ih, a rodoslovlje Poslanikovo (neutemeljeno) to odbija, tvrdivši da je
Muhammed potekao od slobodnih ljudi. No, tek nedavno otkriveno je da gora Sinaj stvarno postoji u Arabiji
(na sjeverozapadu Saudijske Arabije, kako Pavao kaže unatoč znanju da se Sinaj nalazi u Egiptu) do
današnjih dana, pod nazivom Jebel el Lawz. Kada se za to pročulo, dio Pavlovih tvrdnji se u potpunosti
ostvario, no, još je trebala znanstvena potvrda da se konačno stavi "točku na i" islamu. Ali tada su islamske
vlasti željeznim lancima i ogradom ogradile tu goru i zakonom zabranili pristup bilo kome. Da se dopuste
istraživanja, moglo bi se potvrditi da su Jišmaeliti bili robovi i davno poslije Krista, udaljeni od Meke ogroman
put za ona vremena te da Muhammed nije potomak Jišmaelov, čime bi islam kao vjera vjerojatno propao.
Jebel el Lawz
No, vlasti su brzo reagirale i dan danas tamo je svakoj osobi zabranjen pristup, osobito turistima i
znanstvenicima. Ovo je dokaz i nevjerojatne isitnitosti i preciznosti Biblije, jer za ovaj podatak znanost je otkrila
tek nedavno. Čak niti ateisti nisu mogli opovrgnuti ovaj zapanjujući dokaz biblijske istinitosti. Dajem vam 2
znanstvena dokaza da sami proučite o čemu se radi:
http://www.biblebelievers.org.au/bb971126.htm
http://translate.google.hr/translate?hl=hr&langpair=en%7Chr&u=http://www.bible.ca/archeology/biblearcheology-exodus-mt-sinai-arabia-gal-4-25.htm , a ima ih još ako vam bude potrebno.
(pogledajte linkove jer dokazuju istinitost Biblije i Muhammedovo porijeklo koje sigurno nije od Jišmaelita, za
koje se u Bibliji čak ne spominje da su uopće bili Arapi, nego samo u dodiru s njima).
Isto je i s primjerom Rephidimom, čiji je smještaj na Sinajskom poluotoku vidljiv na gornjoj desnoj slici. U Izl
17. pogl. te 19,2, uključujući i Br 33,14 spominje se to mjesto kao mjesto gdje je Izrael tražio od Mojsija vodu,
ali je nije bilo, pa ju je Jahve dao. Također, tu se odvijao i sukob a Amalečanima. Ovo mjesto otkriveno je
ponovno tek nedavno u blizini el Lawza, a ako se pokaže da je ova teorija znanstveno utemeljena, bit će to još
jedna potvrda nemogućeg – u Bibliji je zapisano nešto što potvrđuje njenu vjerodostojnost (kao i el Lawz za
kojeg niti jedan čovjek u 1.st. nije znao). Naime, do nedavno se smatralo da je i Rephidim na Sinajskom
poluotoku, ali je otkrivena njegova moguća lokacija kraj el Lawza. Mjesto primanja i Deset zapovijedi otkrili su
Ron Wyatt i Bob Cornuke, a prijevod planine s arapskog znači "planine zakona", a ovo je i novi izazov
znanosti i kršćanskim teolozima – je li istina da je Zakon primljen na SZ Arabije, a ne Egiptu?
Istraživanja vezana uz ovo javno su dostupna i u Nashvilleu u obliku video snimki na adresi Lambert 713
(Wyatt Archeological Research, poštanski broj 37220.).
Povijesno utemeljene migracije Hebreja pod vodstvom Abrahama (oko 2 tisućljeća pr.Krista)
Uza sve ovo, nameće se jedini logičan zaključak. Islamske tvrdnje o Muhammedovu podrijetlu od Jišmaelita
nedokazive su i dosta nerealne, ako uzmemo u obzir da je on bio Hebrej, a Hagara poganka, ali ne Arapkinja,
te da su po pretpostavkama znanstvenika Jišmaeliti prebivali na području Edoma, za što postoje neke
arheološke naznake. U Bibliji Jišmaeliti su Božji neprijatelji:
" Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe (Jahvea) savez sklopiše: šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i
Hangrijci,..." (Ps 83,6-7). "...Učini s njima ko Midjancima... koji padoše blizu En Dora i postaše gnojivo njivi,"
(10-11).
Dakle, prvo što piše je da Jišmaeliti žive u Edomu, dakle, ni blizu Meke (što većina znanstvenika prihvaća), a
kao drugo, Bog ih mrzi jer oni ratuju protiv Boga i naroda izraelskog, a čak su toliko nepravedni da se za njih
traži pokolj od Boga kao Midjancima. Bi li Bog od takvog naroda odjednom uzeo sebi Arape, promjenivši
mišljenje odjednom? Kako je Muhammed bio Božji Poslanik ako je do 40. godine živio kao poganin, a otac mu
čuvao tada pogansku Kaabu i prinosio tamo žrtve (Britannica)?
Problem je i tvrdnja da je Abraham osnovao Kaabu. Prvo, od istoga nije imao nikakve koristi. Zašto bi otišao
do Meke udaljene stotinama kilometara, sagradio Kaabu i vratio se? U povijesti, Abraham je kao praotac
hebrejskog naroda prvotno živio u gradu Uru u Kaldeji, odakle je otišao zbog vjerskih neslaganja s tamošnjim
politeistima. Prvotno je otišao u Haran, da bi u Kanaan ušao preko Šekema (tada svetište), pa krenuo istočno
od Betela prema Aju, odakle je skrenuo prema Negebu. Zbog nestabilnih prilika (glad i siromaštvo) primoren je
otići u Egipat. Nakon nekog vremena, vraća se u Kanaan i to u prijašnji šator između Betela i Aja, odakle će
biti u suživotu s prastanovnicima Perižanima i Kanaancima (Post 12). U znanosti (pogledaj Brittanica)
Abraham je vodio narod iz Ura prema Kannanu, gdje izraelska država ima problema sa starosjediocima.
Dakle, čak niti u povijesti nije prihvaćeno da je Muhammed uopće znao za Arabiju i Meku, a sigurno je
nemoguće da je vodio stotine i stotine tisuća ljudi kroz velike arapske pustinje, što bi u ono vrijeme trajalo
nekoliko mjeseci, osobito ako uzmemo da je Abraham već bio u poodmakloj dobi, a Izraelci našli svoje
obitavalište. Uopće je nezamislivo pomisliti da bi tadašnja poganska arapska plemena dopustila gradnju
hramova tuđincima u svojoj državi i to samo mirno promatrala.
Grad Ur u Babiloniji
Tko mu je pomogao sagraditi hram, jer Izraelci povijesno pouzdano nisu napuštali prostor Palestine? Pogani?
Da anđeli nisu uzeli cement i gradili (jer bit će sigurno onih kojih će ulaziti u takve bajkovite priče). Uostalom,
zašto bi ga sagradio, pa se mjesecima vraćao, i onda ga pruzeli pogani i obečastili, pa se za 2200 godina Bog
sjetio: Joj, ja imam hram u Meki! Zvuči smiješno i neprihvatljivo. Zašto Kaabu ne spominje niti jedna sveta
knjiga? Zašto se bar jedan čovjek nije sjetio to u nekom apokrifu zapisati, jer je to jako velik događaj, veći od
mnogočega, ako islam govori istinu. Dr. Bernard Lewis, profesor povijesti Bliskog i Srednjeg Istoka na
londonskom sveučilištu, govori da Meka u Abrahamovo vrijeme uopće nije postojala, čak niti kao oaza. Tek
između 1000. i 500. pr Kr. se formira, ali samo kao manja beznačajna oaza. Tek poslije se kao dio puta i
karavane tamjana jako razvija i za islama je važno središte. Zanima me kako je Abraham došao u Meku koje
tada nije ni postojalo, nego je bila samo pustinjski pijesak? Uostalom, stari Arapi imali su kamene poput Kaabe
po svim gradovima i oazama (Marib, Džof, Vadi ed Davasir, Vadi es Sirhan, Vadi er Ruma...). I danas po
većini tih gradova su ostaci kamenja kojima su se arapska plemena klanjala smatrajući ih božanskim (idoli).
Zašto je Bog od mnoštva poganskog kamenja odabrao baš Meku? Slučajnost, baš mjesto gdje se rodio
Muhammed!
Masjid al Haram (Mekkah)
Bog u SZ obećava da će od Jišmaela poteči 12 plemena, velik narod. Odmah se tu pojedini javljaju i tvrde da
su to Arapi, jer njih čini 12 glavnih plemena. Glupost! Arapi su bili podijeljeni na daleko veći broj plemena
(Amalećani, Midjanci, i još bar desetak koji se spominju u SZ, a plus toga i oni u samoj Arabiji!), tako da je ovo
klasično namještanje. Uostalom, u SZ 25,13-16 (Post) kaže se jasno da su tih 12 plemena nazivi Jišmaelovih
sinova (pa vas molim da ih pogledate, znat ćete Jišmaelovu djecu). Dakle, ništa Bog nije mislio na Arape.
37,25-27 (Post) kaže da su Jišmaelci bili trgovci za Egipat, te da je Hagara oženila Jišmaela za Egipćanku!
To bi značilo da su Jišmaelci, Božji neprijatelji, živjeli oko Sinajskog poluotoka i često išli u Egipat, te tako
vjerojatno nikada bili u Arabiji.
Čak ih se u Bibliji izjednačuje s Midjancima! Ako je to točno, onda Jišmael nije nikako Muhammedov
potomak, nego je cijelo vrijeme živio na prostoru između Sinaja i Palestine jer su narod Midjanci povijesno
pouzdano tu prebivali dok ih Izraelci nisu iskorijenili i počinili pokolj nad njima. Ovo je napisano prije više od
3000 godina i kao da je Bog namjerno to stalno isticao (Jišmaelce ne volim, oni su zli, ne žive u Arabiji) da
bi upozorio buduće generacije. Egipćani koji su u ono vrijeme živjeli sasvim su različit narod od sadašnjih, koji
su Arapi, a ako je Jišmael oženio tadašnju Egipćanku, njegovo potomstvo moglo je skrenuti na stranu Egipta,
ne Arapa, i time bismo možda čak mogli dokazati sljedeće: Jišmael Hebrej, žena nearapska Egipćanka, pa,
njegova djeca nisu mogla biti Arapi (Židov + Nearap = nije Arap nikako!). Njegova djeca trgovala su s Egiptom i
tu živjela, pa to znači da su ženili Egipćanke ili okolne narode (nevjerujem da će uzeti devu i reći: ajmo
stotinama km u pustinju da nađemo koju Arapkinju!). To znači da su njegovi potomci rodom otišli ka
sinajskim narodima, uz to najvećim djelom pobijeni, te vjerojatno za Krista robovali nekim narodima na istom
prostoru daleko od Meke! A Arapi su na jugu poluotoka postojali za to vrijeme iz pouzdanih izvora pa i same
Biblije, a to bi značilo da Jišamelci nemaju nikakve veze s njima, dakle, da je Muhammed malo slagao.
Prostorno bi bilo neizvedivo da Arapi poteknu od ovih, a kamoli vremenski.
SOTONIZAM I PSIHIČKA NESTABILNOST
Vratimo se još malo na Poslanika. Kakvo je bilo njegovo duševno stanje? Je li uopće bio stabilan da ljudi mogu
prihvatiti njegovo učenje? Muslimanski povijesni izvori kazuju da je prorok Muhammed tijekom velikog dijela
života bio psihički nestabilan. O tome se zaključuje i iz samog al-Qurana, a o tome ćemo uskoro govoriti. U
Sahih Muslim, knjiga 30, broj 5763 piše sljedeće: ''Kada bi otkrivenje sišlo na njega, Alahov Apostol
(blagoslov i mir Alahov bili nad njim) bi se znojio čak i pri hladnom vremenu.''
U Ibidem, broj 5765 te
Ibidem, broj 5766: Muhammedova šestogodišnja žena ( odavde nam ona priznaje svoju dob i odnose s
Prorokom ) Aisha te Ubada bin Samit govore o njemu da kad bi primao otkrivenje od Allaha, problijeđivao bi i
znojio/tresao, a piše:
"Kako ti wahi (nadahnuće) dolazi?' On je rekao: 'Ponekad mi dolazi kao zvonjava
zvona i to je za mene tako snažno da se zadrži i kad je gotovo (ono što sam primio u obliku wahija), a
povremeno mi dolazi (i govori) anđeo u obliku ljudskog bića i ja zapamtim sve što rekne"
Njegove žene tvrde da ga je čarao politeist i vračar Labid bin el-Asam, čovjek iz Ben Zuraika. To su njegovi
suborci i poznanici i zapisali u Sahih al Buhari, svezak 4, knjiga 53,71,broj 400-660, a i sami možete to
pročitati ako možete to djelo nekako nabaviti, jer su to hadiši koje priznaje islam i uči se u medresama
(kuraanskim školama). Svjedoči se da se Muhammed toliko tresao kada bi primao objave da su ga pokrivali
dekom i smirivali, a u jednoj pustinji vidio je dva čovjeka koja nitko drugi nije mogao vidjeti. Znao se vratiti kući
i govoriti ženama da je imao odnose s njima, a one su tvrdile da je to neistina. Ja vas pitam, koliko je pouzdan
prorok koji dobiva objavu i trese se, plaši, zvoni mu u ušima tako da skoro ogluši, što i sam priznaje. Nekoliko
puta pao je i u depresiju, čak piše u tom muslimanskom djelu da je bio sklon suicidu. Ovaj čovjek što mu se
prikazuje kao navodni anđeo dosta je sumnjiv. Njegov način govora je dosta čudan, jer se učestalo služi
abrogancijom (ukidanjem), o čemu ćemo uskoro. Opis koji daje Muhammed ne podudara se s opisima meleka
(anđela) niti kršćanstva niti islama. Što ako je taj sumnjivi čovjek kojeg nitko nije mogao uvidjeti zapravo
Sotona? Jer Isus je u Bibliji prorekao da će se Sotona kao anđeo predstavljati ljudima i zavoditi ih lažnim
naukom da propadnu. Aishino svjedočenje o Muhammedovoj psihičkoj nestabilnosti zapisano je na mnogim
hadišima, dajem jedan primjer koji možete naći u Sahih Muslim 26 (5428).
Sol na ranu dodat će i tzv. sotonski stihovi. Ovo je nesreća s kojom se islam i danas bori. O čemu se radi?
Idemo polako. U početku su Muhammedovo propovijedanje relativno dobro prihvaćali, ali problem je nastao
poslije kada je zapao u krizu. Vjera se sve slabije širila i on je počeo halucinirati. Sve je to došlo do izražaja
kada je držao propovijed u mečkoj džamiji. Sporo širenje islama natjeralo ga je da usred govora izrekne
sljedeće:
" Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj? " (al-Quran, an Nagm 53, 19-20)
" Ovo su uzvišena božanstva (Gharaniq), utjecanje kojima je odobreno.''
Kada je javno odobrio svima da se klanjaju arapskim bogovima, politeisti su od divljenja kleknuli i poklonili se
Muhammedu. To su učinili i muslimani, iako su se čudili i nisu shvatili čemu ti stihovi. Od tada su brojni
politeisti prihvaćali islam šireći među sobom ovaj govor. Uz to, al Uzzah zaštitnica je Meke pa je razumljiv
Muhammedov govor. Muhammeda je poslije nekog vremena depresivno grizla savjest, i odjednom mu se,
kako sam tvrdi, ukazao melek Džabrail (Gabrijel). Prekorio ga je zbog toga i rekao mu da pamti ove stihove:
" Mi nismo poslali ni jednog proroka ili apostola prije tebe, a da mu Sotona, kad je žudio, nije u njegovu žudnju
ubacio svoje prijedloge. Ali, Bog će poništiti ono što je Sotona poništio. Tada će Bog uspostaviti svoje
stihove, budući da Bog zna i mudar je. " (al-Quran 22, 52)
Time je Muhammed u al-Quranu priznao da ga je zaveo Vrag. Kako najvećeg Božjeg proroka može Sotona
zavesti? U Mt 4,1-12 govori se da je Isus pobijedio Đavla i ovaj je vidjevši da ga nemože zavesti pobjegao. U
evanđeljima Isus zapovijeda Sotoni: " Sine Božji, zar si došao ranije da nas mučiš? " I vaše Barnabino
evanđelje priznaje da je Isus vladao đavolima. Kako Isusa koji je navodno manji od Muhameda Vrag se plaši i
ljuti jer ga ne može zavesti, a Muhammedu stavi svoje stihove u al-Quran i cijeli život ga opsjeda (psihička
nestabilnost). Biblija je još prorekla dolazak Sotone u obliku anđela zavodnika: " Ali kad bismo vam mi, ili kad
bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! "
(Gal 1,8)
Netko će reći: pa Sotona je napastovao sve proroke Božje! Pa i je, ali poanta je u tome što nikog nije zaveo,
osim Muhammeda. Jedina osoba vezana uz Isusa i starozavjetne proroke koju je opsjeo Vrag bio je Juda
Iškariot, a znamo kako je završio. Onaj stih s riječju Gharaniqi je izbrisan ubrzo iz al-Qurana (abrongiran), i
Allah ga je opravdao ovim:
" Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao! on ne govori po
hiru svome'' (al-Quran 53, 1-3) - opravdanje za one stihove.
Prikazi Šejtana (Đavla, Iblisa) – po al-Quranu dobio je ružan izgled kada se odbio klanjati Adamu
Allah u 22,52 sam priznaje da je Sotona poništio Njegove stihove, a onda je on poništio njegove i stavio svoje.
Kakav je to Bog kojem Šejtan mijenja stihove? Kako Šejtan može prevariti Allaha i velikog Poslanika? Zar je
Bog toliko slab da mora naknadno dokidati đavlove stihove u vlastitoj "svetoj knjizi"? Za Bibliju možete govoriti
da je svakaka, mijenjana, kontradiktorna (o tome poseban članak), ali barem u sebi nema niti riječ od
sotonskog stiha. Toliko o pouzdanosti Allaha i Njegove knjige u koju se ubaciva Šejtan i tjera ga da naknadno
intervenira.
Je li po vama Muhammed pouzdan Poslanik ako u Riječ Božju stavlja takve stihove pa ih onda izbacuje, pa
potvrđuje s 3 nova stiha? Tu je upitna i nepromjenjivost i savršenost al-Qurana, a nakon nekoliko redaka iz
Biblije o lažnim prorocima,govorit ćemo o al-Quranu i njegovoj vjerodostojnosti.
" Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u
razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista " (Jd 1,4)
" Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i
Antikrist " (2 Iv 1,7) – misli se ne vjeruju u Krista kao Boga u ljudskom tijelu.
" Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe
Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca " (1 Iv 2,22-23)
Antikrist – označava sve one koji ne vjeruju u Kristovo božanstvo;
može označavati i jedno biće u smislu "sina Vražjeg", kao kontrast Mesiji, Sinu Božjem
" Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili " (1 Iv 2, 18)
" U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama " (2 Pt 2,3) – prisjetimo se Muhammedove "petine".
" Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti
pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast " (2 Pt 2,1)
" Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja " (Tit 1,10)
" ...koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju
oni koji vjeruju i znaju istinu (odnosi se na lažne proroke) " (1 Tim 4,1-3)
" njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim
nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se
spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži " (2 Sol2,9-12)
(naročito usporedite ovaj zadnji redak s Muhammedom)!
PROROČANSTVA U AL-QURANU
Sada malo na proročanstva. Tko je prorok? Onaj tko kaže da će se nešto dogoditi, i to se poslije nekog
vremena i dogodi. Prorok Muhammed, kakvo je stanje s njim? Odmah ću reći da se u al-Quranu može naći na
samo jedno jedino proročanstvo o pobjedi Bizantinaca! Jedno jednino, za razliku od Biblije u kojoj se nalazi
6000-8000 stihova što ispunjenih ili neispunjenih proroštva. Kasnije ću napisati i posebno tumačenje tog
mnoštva proroštva u Bibliji (od danas, 21.st.,preko pada Rima, Isusovog života i božanstva u detalj,asirskih,
babilonskih, rimskih, perzijskih osvajanja i padova, krivih proroka, spominjanja Kirovog imena...!)! Pa mi vi
recite, je li pouzdanija Biblija s tolikim ispunjenim proroštvima ili al-Quran sa samo jednim upitnim dosta?
Naknadno ću napisati poseban i jako detaljan članak o tim proroštvima.
Hajdemo pregledati to proroštvo.
" Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni na najnižem mjestu, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti
za nekoliko (3 - 9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka -i tada će se vjernici radovati."
(Ar Rum 1-4).
Radi se o porazu bizantske kršćanske vojske 616. od Perzijanaca u dolini jezera Lut. Poraz je bio težak, a
brojni unutarnji problemi i pobune te napadi Slavena i Avara dodatno su sve otežavali. No, 624. odigrala se još
jedna bitka kraj ruševina Minova gdje je ovaj put Bizant dotukao Perziju. Na isti taj dan odigrala se i bitka na
Bedru, a ovaj poraz pogana navodno je tada pomogao muslimanima ("i tada će se vjernici radovati").
Islamolozi još govore i da je područje oko Luta najniži prostor na Zemlji, čime se sve u potpunosti ispunilo.
Ponajprije, ni sami muslimani se ne mogu dogovoriti kada je točno bila ova bitka 616. Negdje u svom
obrazloženju jedan islamolog tvrdi: "Bizantijci pretrpjeli žestoki poraz od idolopokloničkih Perzijanaca, oko 620.
godine".
Ova bitka uopće nije poznata u povijesti. Ne postoji niti jedan vjerodostojan dokaz da se bitka
odigrala, čak niti na području oko Luta. Povijest službeno ne priznaje ovu bitku, i nećete je naći u ogromnoj
većini povijesnih knjiga. A ni sama godina nije jasna: 616., pa sve do 620., ne zna se koja, jedni kažu da je
pobjeda Bizanta bila 8, a ovaj islamolog čiji sam vam citat dao kaže 7 godina poslije nego one kraj Luta. Ipak,
standardno se uzima 616.
To što se bitka na Bedru odigrala na isti dan kao i ona 624. Bizanta i Perzije, koja je u povijesti poznata, je
čista slučajnost. Pa kolike su se bitke odigrale na isti dan, osobito u to vrijeme provale barbara, kada su ratovi
bili svakodnevni. I to ništa nije pomoglo muslimanima na Bedru, jer su Bedr i Minova za ono vrijeme dosta
udaljeni gradovi, tako da poraz Perzije nije nikako oslabio politeiste Arabije. Uostalom, kolike su bitke čudno
pobijeđene. Recimo, Klis se mjesecima krvavo branio od daleko moćnijih turskih krvnika, 1683. Beč je se
mjesecima s 20000 vojnika branio od 200000 turskih vojnika, Vukovar 3 mjeseca s 1800 ljudi, za razliku od
13000 Srba, Staljingrad čudesno odbio Njemce, Čakovec ili Sinj je trebao pasti pod Turke, no oni su jedne
noći doslovno pobjegli iako su trebali pobijediti (jedna priča to objašnjava ukazanjem Majke Božje koja je
spasila grad od muslimana – o ovom naknadno) i stotine drugih primjera. Ja tu ne vidim nešto posebno. Po
čemu bi onda muslimani bili posebni?
Lut je najniža točka na Zemlji s 395m ispod mora. Ali u ovom proročanstvu ne piše gdje najniža. Možda je
Muhammed mislio na najnižu točku po cijelom Arapskom poluotoku! Išavši tamo, vidio je da se naglo
nadmorska visina spušta (što se biološki itekako osjeti!), pa je vjerojatno zapisao da je prostor oko Luta
najniže mjesto koje je on vidio. 395m je ipak veliko "spuštanje" s obzirom na geografski ravan pustinjski
prostor Saudijske Arabije. Zamislite ravninu, i onda se reljef počinje naglo spuštati (postepeno) skoro 400m!
Osobito kada ste cijeli život na ravnini, ovo će vam biti začuđujuće i pomislit ćete da je isto najniže što ste
vidjeli. U tom ajetu ne piše najniži na Zemlji, dakle, očito je riječ o Poslanikovoj osobnoj procjeni! Ovaj ajet je
nedorečen, neprecizan i po meni neprihvatljiv, budući da ne ukazuje na ništa čudno niti neviđeno, a povijesno
je nedokazan. Ovo proročanstvo ne dokazuje ništa, i vjerojatno nikoga neće posebno oduševiti da prelazi na
islam; jer svaki znanstvenik može ga pobiti i čak na bolje načine.
ZNANOST U AL-QURANU
Muslimani će često reći kako je al-Quran prvotno vjerska, ali i knjiga s neobjašnjivim znanstvenim činjenicama.
Govori se da je al-Quran govorio pojedine stvari dokazane tek u moderna vremena. Proučavajući te
znanstvene "dokaze", odlučio sam svaki od njih prokomentirati i uvidjeti jesu li oni nešto posebno ili vađenje iz
konteksta, te je li al-Quran knjiga i s protuznanstvenim ajetima.
Je li Zemlja ravna ploča ili okrugla? Odabrao sam šest mjesta na kojima al-Quran kazuje svoje spoznaje, a na
jednom piše dvosmisleno, može se shvatiti i kao kugla i kao ravnina (Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova
podigao..."(Ar-Ra'd, 2). Iz ovog ajeta ja ne vidim da je Zemlja okrugla. Tu se govori samo o nebesima bez
stupova, koja je Allah mogao podići i na ravnoj ploči. Ovdje ovisi o pojedincu i njegovom načinu razmišljanja,
ali znanstveno, ovo ne dokazuje ništa. Štoviše, na 6 mjesta u al-Quranu tvrdi se da je Zemlja ravna ploča:
" i Zemlje i Onoga koji je ravnom učinio " (Aš Šams)
" Poslije toga je Zemlju poravnao " (an Nazi'at)
" Allah vam je zemlju učinio ravnom " (an Nuh)
" A Zemlju je za stvorenja razastro " (Ar Rahman)
" On je Zemlju ravnom učinio " (Ar Ra'ad)
" i Zemlju smo prostrli (tepih se prostire, ne kugla!)" (Ad Daryat).
Al-Quran daje jasan stav – Zemlja je 100% okrugla. Samo jedno mjesto tvrdi dvosmisleno, no ako ovih 6
primjenimo na onaj 1, vjerojatno da je Muhammed i tu mislio da je ravnina. Ako čak i iz sažaljenja priznamo
onaj jedan za kuglu, omjer laži i istine je 6:1, dakle, sramotno za knjigu koju navodno objavljuje Allah, jer ako je
Bog, ne može imati lošu dioptriju i ne vidjeti kakva je Zemlja koju je stvarao. Je li knjiga koja tvrdi ovu neistinu
stvarno od Boga, ili od ljudi, koji su onda Zemlju smatrali pločom?
Iako prva slika predstavlja stav Allaha o Zemlji, ipak su iduće 3 slike istinitije
(al Bukhari čak svjedoči da je Muhammed govorio da Zemlju nose jetra ribe – pogledaj dolje)
Danas je znanosti poznato da zvijezda Danica nije zvijezda, nego sjajni planet Venera koji sjaji zbog efekta
staklenika uzrokovanog velikom količinom ugljikovog dioksida:
" Tako mi neba i Danice! A znaš li ti šta je Danica? Zvijezda blistava! " (at Tariq 1-3)
O ovome je smiješno uopće govoriti ili opravdavati. Svemogući Allah ne raspoznaje ono što je stvarao. Zašto
na pitanje o Danici nije odgovorio: pa to je planet Venera i zadivio vjernike? Nije, jer očito da to ne zna niti je
ikakav Bog, jer ovakvu grešku ne bi smio napraviti. U 67,5 pokazuje svoje poznavanje astronomije koje
odgovara čovjeku s koeficijentom inteligencije na razini 0:
" Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo
patnju u ognju pripremili. ".
Apsurdnost i neozbiljnost ovakve izjave stvarno dokazuje znanstvenost al-Qurana, koji govori da zvijezde
bacaju vatru na šejtane. Znanstvenik se ovome može samo glasno smijati. Šejtani dolaze pred zvijezde, a ovi
ih opale vatrenim projektilom!? Slične izjave nisu davali ni najprimitivnije i najzaostalije kulture, koje su u
neznaju njih proglasili božanskim (npr. u Palestini sinovi Allahovi). A da ne solim ranu time što kažem da
zvijezde imaju više funkcija, ali ne i da "pucaju" po šejtanima: zagrijavanje svemira, njegovo osvijetljavanje,
formaciju planetarnih sustava, stvaranje novih nebeskih tijela, pa i samih zvijezda. Samo da kažem i da
prominencije (koje su poznate samo na Suncu) kao i Sunčev vjetar se nalaze unutar fotosfere, i ne gađaju
šejtane, nego imaju funkciju vezanu uz magnetizam Zemlje (polarna svijetlost).
Na prvoj slici je u narodu poznata kao zvijezda Danica. Danas se zna da je Danica zapravo Venera, koja je planet. Zbog reflekcije
ugljikovog dioksida gledana sa Zemlje sjajna je kao zvijezda. Na drugoj slici je najsjajnija zvijezda u svemiru: Sirius A; koja služi po alQuranu kao projektil za prženje Šejtana, uključujući i sve ove koje se vide oko nje.
" Nek čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi
izlazi " (at Tariq 5-7).
Tekućina o kojoj se ovdje radi je očito sperma, i to je u redu. Ali pogreška je dalje, gdje se kaže da ona izlazi
između kralježnice i prsa, a svi znamo gdje nastaje, i gdje prolazi, sigurno ne kraj srca. Sperma, odnosno
stanice spermija formiraju se u testisima i putem sjemenovoda šalju se u mokraćnu cijev u trenutku
izbacivanja. Tvrditi da se ovo odnosi kao spermu koja se izbacuje u smislu svoga nalska između kralježnice i
prsa, kao krajnjih strana tijela, je netočno, jer al-Quran naznačava izlazi. A da bi tu izašla, tu mora i nastati, jer
vjerojatno nema sposobnost letenja. Uz to, i neki autori umjesto prsa prevode rebra, koja nisu u punom smislu
prednji dio tijela. I sama prsa širok su pojam, i obuhvaćaju širi raspon u čovjekovu tijelu, tako da je Muhammed
ovo očito napisao misleći zadiviti tada nepismen narod, u nadi da znanost ovo nikada neće saznati. Nikakvu
posebnu znanost ovdje ne možemo naći, osim saznanja da se čovjekova sjemena tekućina kreće svega
nekoliko centimetara od naših usta (jer su prsa ili rebra u pitanju, znači, gornji dio tijela).
Al Qiyama 36-37 svjedoči da čovjek "nastaje od kapi sjemena koja se ubaci". To je navodno dokaz jer se
sada zna da čovjek nastaje od ne cijele sperme, nego samo jednog mikroskopskog spermija kao spolne
stanice. Opet ovdje nije ništa posebno zapisano, jer se to može shvatiti na dva načina. Prvo, kap je širok
pojam. Kap može biti šaka vode, ako je usporedimo s morem. Čovjek izbaciva malu količinu sperme koju je
Muhamed vjerojatno nazvao kap. Spermij se može gledati samo pod mikroskopom, a tako mala količina je
premala da bi je mi uopće vidjeli, a kamoli nazvali kap. A da čovjek nastaje od sperme, to su znali još odavno. I
piše da nastaje od kapi koja se ubaci. A istina je da nastaje od spermija koji ne samo da se mora ubaciti, nego
i stopiti s jajnom stanicom. To nije napisano jer očito Bog ovdje ništa nije govorio. Zašto Muhamed nije rekao
riječ spermij, mikroskopski, jajna stanica, stapanje... Očito da ova knjiga jajnu stanicu ne smatra potrebnom za
oplodnju. Logički je svatko mogao zaključiti ovo jer čovjek izbaciva malo sperme (relativno), a za pretpostaviti
je da ne nastaje od cijele. Još jednom – ono što se mora gledati mikroskopom nije kap, jer kap vidimo okom, a
ono ne. Tako da ovo nije ništa posebno, naprotiv, prije dokaz lažne znanosti zbog nepoznavanja jajne stanice,
a ostalo su mnogo bolje znali i drugi narodi.
Ad Dahr 2 i As Sajda 6-8 spominje tzv. smjesu sjemena. Danas je poznato da je sperma zapravo smjesa jer
sadrži različite sastojke od kojih svaki ima neku ulogu (lakše kretanje, regulacija šećera...). 60% čine sastojci
sjemenig mjehurića, 20% prostate, a ostatak uglavnom Cowperovih i Littreovih žlijezda za lakše kretanje i
zaštitu stanica. Opet kažem, ništa posebno. Prvo, Arapi su imali razvijenu alkemiju i proučavali ovo područje
daleko više od Europljana. I na sam pogled da se zaključiti da je sperma smjesa, što će potvrditi svaki tko se
bavi medicinom. Na donjoj slici može se vidjeti da je sperma negdje gušća, a negdje rjeđa, odnosno tamnije
(žućkaste), a u sredini bjelkaste boje. To bi svakoga navelo na činjenicu da se u istoj nalazi više različitih tvari,
a mogu čak biti prisutni i manji "mjehurići". Opet samo obična pretpostavka.
.
Prva slika upućuje na spermu kao smjesu, a druga dokazuje da ista ne nastaje između prsa i kralježnice, jer su čak
testisi u ravnini s prsima, tako da pada i teorija o spermi između kičme i prsa u smislu prostora.
Sura Al Infitar kaže u al-Quranu: " i kada se mora jedna u druga uliju ". Kao geograf, za ovo ću reći da je
nemoguće, neistina i glupost. Naime, sva mora na Zemlji nalaze se na nultom metru nadmorske visine, na istoj
razini. Kada bi napravili obris Zemlje, mora bi bila na istoj visini, a onda se kopno uzdiže iznad njih ili ispod
unutar kopna (depresije!). Ovo što tu piše neizvedivo je i nezamislivo. Upravo po tome se određuje nadmorska
visina. Kako je moguće more preliti u drugo ako stoje na istom? Ono prvo će se sniziti, a ovo drugo povisiti i
biti kao zid? Ovo bi (iako neizvedivo, no zamislimo da je) uzrokovalo katastrofalne promjene na Zemlji.
Vjerojatno je cilj ovoga bio pretjerivanjem ukazati na Allahovu moć. Ako i dođe do podizanja i spuštanja mora,
onda se ono odnosi na svo Svjetsko more, kao što je to bilo 100 m više podizanja u zadnjem ledenom dobu
prije 10000-25000 godina. Svjetsko more je cjelovit i povezan sustav, i nikako se ne može dogoditi podizanje
većine, a samo jednog ne, jer bi se narušila prirodna ravnoteža. Još to potvrđuje i stara narodna izreka: Stavi
prst u more, i povezan si s cijelim svijetom! Slatke vode nisu na istoj nadmorskoj visini, a kod njih se ona
utvrđuje upravo po istovjetnoj morskoj razini!
Na prvoj slici po sredini podijelite more na dva dijela/mora, i zamislite kako bi se to mora ulijevala. Može biti da je Muhammed to krivo
zaključio na osnovu kretanja valova, no, oni ne uzrokuju promjenu razine mora, nego pokretanje površinskog dijela zbog snage vjetra.
At Takwir 6.ajet kaže: " i kada se mora vatrom napune ".
Nije potrebno ni objašnjavati da su vatra i voda kao miš i mačka. Bilo bi zanimljivo da se voda može zapaliti, ali
to je samo fantazija.
" i noć pokrivačem dali " (an Naba). Također neistina. Noć ne nastaje zbog kojekakvih pokrivača,
zaklanjanja Zemlje od nebeskih tijela, nego jer to Zemlja odredi! Zemlja vrši rotaciju oko svoje osi i tako jedan
njen dio svake sekunde ima noć, drugi dan, po odjeljenju sumračnice. Muhammed je ovdje iznio razmišljanje
na razini ondašnjih naroda kada se smatralo da noć nastaje kada se pokrivačem prekrije nebo ili to učine
bogovi. Noć također u drugom smislu nije nikakav pokrivač. Noć je pojava nastala usred prirodnih tokova
kretanja nebeskih objekata u svemiru, i ona ne pokriva Zemlju od Sunca. Glavna "funkcija" joj je da na neki
način rashlađuje Zemlju i propušta zračenja koja nagomilavaju zrake Sunca kroz dan, osobito podne kada je
Sunce u zenitu. Zemlja bi s ljudima opstala i da je stalno dan, samo bi temperature bile više, ali bi se čovjek
adaptirao na uvjete kroz evoluciju. No, Muhammed izričito tvrdi: pokrivač! Noć ne prekriva ništa, za noći je
nebo otvoreno kao i danju, samo što Sunce nije s te strane i također mogu ulaziti utjecaji iz svemira jednako
kao i danu. Dakle, ostajem pri onome da noć nije pokrivač niti je nastala zbog pokrivanja, nego su to saznanja
na razini tada neupućenih ljudi.
Noć nije pokr ivač niti od pokrivača!
Al Muzzammil: "Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi
iz Kur’ana učite ono što je lahko".
Opet krivo. Dužinu dana znali su precizno izračunati još stari narodi, a danas znanstvenici otkriju u sekundu
koliko će trajati dan po kojem dobu. Učite iz al-Qurana da je Zemlja ravna ploča, i to je dosta? Ovo baš nije
neki poticaj znanosti. Da Allah ne može ponižavati ljude svojim "znanjem" koje je ispod ljudskog, pokazali su
mu znanstvenici i u sekundu odrede dan, za razliku od njega koji to ne zna kao i puno toga o svemiru, što je
opravdano samo ako tamo ne živi ili ne putuje često. Rotacija traje točno 23 sata 56 minuta i 4 sekunde,
revolucija 365.2424 dana ili 365 dana, 48 minuta, 46.98 sekundi. Toliko o tome tko može ili ne može izračunati
nešto.
" i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za
drugim, u tri tmine " (az Zumar).
Ovo za osam vrsta stoke nije točno, jer postoje stotine vrsta stoke diljem svijeta. Vjerojatno je u sušnoj Arabiji
Muhammed znao za samo 8, pa tako zapisao. Ovo za 3 tmine za muslimane je znanstveni dokaz, jer čovjek u
trbuhu nastaje kroz tri sloja i faze. Ali to ništa ne dokazuje. Arapi su kao pogani žrtovali djecu ili ih žive kopali,
što je kritizirano i u al-Quranu. Žrtovanje se moglo odvijati rasparanjem utrobe, kao u starih naroda, i bolesnici
su to vjerojatno otkrili. A i arapska medicina oduvijek je bila najrazvijenija na svijetu, do novijih vremena (Ibn
Sina ili Avicena), gdje ne vidim nešto božansko. Njen razvoj započeo je još i prije Muhammeda. Uostalom, piše
u 3 tmine, ne sloja ili faze. Može biti da je Muhammed mislio na nešto sasvim drugo, jer 3 je simboličan broj.
Ovo neće oduševiti znanstvenika i embriologa ništa posebno.
Sura Nuh: "Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec
svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio ".
Isto se spominje na još desetak mjesta, npr.Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio. Ovo je za
muslimane znanstveni dokaz jer je Zemljina atmosfera sastavljena od 7 slojeva, a to su: troposfera,
ozonosfera, stratosfera, mezosfera, termosfera, ionosfera i egzosfera. Kako je i ovo moje područje, nadodao
bih da je ova podjela površna. Npr. ozonosfera uopće nije zaseban sloj, nego je ona površinski dio troposfere
jer su istih svojstava, a različitih funkcija. Ionosfera je drugi naziv za termosferu zato što u cijeloj termosferi je
prisutan visok stupanj ionizacije. Odvojiti ih ovako je podmuklo namješteno da se potvrde tvrdnje al-Qurana.
Termosfera i ionosfera nešto je sasvim isto, samo što ionosferom ističemo koja su svojstva te termosfere.
Egzosfera je krajnji dio atmosfere, koji neki ne priznaju kao sloj, budući da tu atmosfere zapravo nema, nego
tragovi iste u nešto molekula. To je granica sa svemirom, prijelaz u isti.. Dakle, ima 4, eventualno 5 slojeva
atmosfere, što se uči na fakultetu!
Čak i da je 7 slojeva, opet je krivo. Piše da se po tim nebesima nalaze Sunce i Mjesec, a to znači da se
misli na nebo kao svemir. A svemir ne sadrži 7 nebesa. Vjerojatno je Muhammed uočio na nebu 7 različitih
nebeskih tijela, i shvatio da su između njih nebesa, budući da onda svi planeti nisu bili poznati. I sloj nije isto
što i nebo. Na Zemlji je jedno nebo sa 4/5 sloja, a ne njih 7. 5 je osnovnih slojeva i 3 prijelazne linije:
tropopauza, stratopauza i mezopauza, koje odjeljuju ove slojeve.Tu ne nalazim što božansko. Muhammed je
cijeli svemir podijelio na 7 nebesa, a svemir je u biti jedno nebo šireg gramatičkog značenja. Ako ćemo ga već
dijeliti, zašto ne bi bilo 3, 5, 11 ili 60 slojeva svemira? Ako muslimani govore da su ti slojevi iz atmosfere, onda
to znači da se Sunce i Mjesec po al-Quranu nalaze svega nekoliko desetaka km iznad nas? Kao i ono za
zvijezde u troposferi (jer piše da se nalaze u nama najbližem nebu). Ovo je sramotna tvrdnja za znanost i
pokazatelj Muhammedovog ili Allahovog nepoznavanja osnovnih pojmova astronomije. Ponižavajuće je i da
jedan čovjek znanjem nadmaši Allaha.
5 slojeva atmosfere i 3 prijelazna oblika ili "pauze"
" Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa..." (Al-Anbiya 31).
Geolozima je poznato da je ovo laž. Jer planine uopće nemaju funkciju sprječavanja potresa. Potresi
nastaju na više načina, kao što je globalnom tektonikom, jakim valovima. Nadalje, planine nisu nepomične jer
se one "mikroskopski" ipak pokreću tzv. plutanjem litosfernih ploča, 8 velikih i nekoliko manjih. Zašto
svemogući Allah to ne zna? Budući da poznajem ovo područje, ovo je sve neistina, a to će vam reći bilo koji
znanstvenik. A sada vidite licemjerja ili kontradiktirnosti:
"Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima?" (an Naba 6-7) "Ti vidiš planine i misliš da su
nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci" (an Naml 88) Sada imamo preokret. Planine se ipak
pomiču i to je znanstveni dokaz. No ostaje činjenica da imamo i kontradikciju i nesavršenost al-Qurana jer se
prvo ne pomiču pa onda da. Objasnio bih i prvi redak, nisam ga bezveze odabrao. Planine su stubovi, to su
zastarjela vjerovanja po kojima su planine nosači i stubovi za nebo, a danas je poznato da one ne drže isto. A
onda opet kontradikcija. Islam se hvali da dalje piše da planine nisu stubovi, nego da su odvojeni od neba. Tu
povlačim pitanje vjerodostojnosti al-Qurana. Jedno pitanje ima dva odgovora, ja ih oba napišem i neko za 100
godina moju knjigu proglasi božanskom. Po tom principu je radio i Muhammed, napisao više teorija i logično
jednu pogodio. Muhammed svojom znanošću nije baš oduševio. Spoznaja da su planine stubovi za nebo, ne
kreču se, pa se nekad kreču, pa sprječavaju potrese, što je geološki netočno, muslimanima je izgleda dosta,
jer Allah ne želi ljude opterečivati s previše znanja. Znanost svete knjige je dvolična, napiše se i jedno i drugo,
pa normalno pogodi, i zbog toga ne vidim razloga zašto bi i jedan znanstveniik prihvatio tu knjigu za istinitu.
U travnju 2010. planinski rub Tibeta pogodio razorni potres. Potresi na rubnom planinskom području ovdje su česti i dokazuju da planine
ne sprječavaju ove pojave. Štoviše, u kineskoj ravnici bez planina potresi se jako rijetko događaju. Iste podatke potvrdila je i Seizmološka
služba.
Može biti da je Muhammed mislio sljedeće: potresi se, logično, ne događaju po samim planinama (da se
planina rasječe u 50 komada ili slično), nego uz rub, pa snaga može otkinuti čak i vrhove planina. To je
poznato i djeci, a Muhammed je vjerojatno mislio na to da potresi ne pogađaju direktno planine. Uostalom i
kaže, stavili smo planine po Zemlji, da ih (planine) ona (Zemlja) ne trese. Očito se misli da potresi ne mogu
imati izvorište po samoj planini, ako bolje proučimo al-Quran. Ovdje nema nikakve znanosti, nego naprotiv!
Relativnost vremena po al-Quranu.
" On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju
vremena, hiljadu godina traje " (As Sajdah, 5).
Ovdje muslimani vide dokaz relativnosti vremena. Može biti, ali prije vjerujem da je ovdje cilj uzvisivati Boga, a
ne iznositi znanost. Vjerojatno se ističe malenost čovjeka pa i njegova vremena prema Bogu, a to nije
nepoznanica. U Bibliji na nekoliko mjesta piše da je jedan Božji dan tisuće ljudskih (Bog kaže Mesija će doći
za koji čas, a Isus dođe stotine godina kasnije). To je Muhammed mogao prepisati odatle, jer je na putovanju
izučavao kršćanstvo. A onda opet kontradikcija. Sada piše da će taj dan Suda trajati 50000 godina.
" K njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. " (70,4).
Dakle, očito ovo nema za cilj znanstvena otkrića! Neki tvrde da je ono prvo općenito za svaki dan, a ovo za
50000 dan Suda. No, ako bolje pogledamo oba ajeta, prvi kaže da se Allahu svi vračaju u jednom danu. Ne
odnosi li se to na Sudnji dan? Ili ako neki kažu to se misli na smrt, pa ne umire čovjek valjda 1000 godina?
Allah i ovdje govori o danu kada će svi doći njemu, a to je Sud! U biti, ta dva su ajeta sasvim identična. Jer u
prvom se Njemu penju svi ljudi, a u drugom se isto penju anđeli. Ako je drugi ajet za Sud, a penju se Allahu, po
kojem to onda pravilu ovo prvo isto ne bi bio Sud, jer isto se narod penje? Ovo je kontradikcija i dokaz da
ovdje Muhammed samo hvali Allaha, ne iznoseći nešto za što bi dobio Nobelovu nagradu.
Relativnost vremena očitija je onda u Bibliji. Jer tamo Bog ne precizira, nego govori alegorijski "tisuće godina",
za stotine godina kaže "čas" i npr. za vladavinu zla 3.5 mjeseca... U posebnom članku obradit ću ovu temu, i
dokazati da je kršćansko stvaranje svijeta u biti alegorijska evolucija, pa ćete se i sami uvjeriti u to.
" Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju " (Ar Rahman 19-20).
Za muslimane je ovo još jedan znanstveni dokaz. Jer mora se po oceanografiji i fizici ne dodiruju zbog
površinske napetosti. Moram reći da je ovo djelomična istina jer se većina mora dodiruje. Recimo, Jadransko
more od Sredozemnog odvojeno je Otrantskim vratima, a na tim prostorima teče jedna voda, iste slanosti,
prozirnosti i boje. Pogledaj sliku dolje, onu prvu! Voda koja odvaja dva mora potpuno je ista i tu ne vrijedi
Muhammedovo pravilo. Podjela na ta tri termina samo je formalna. To je prisutno npr. između Atlantskog
oceana i Sredozemnog mora. Iako se oni dodiruju, različita su im svojstva. Ali to je lako uočljivo. Kada
pogledate tu sliku, po boji ćete vidjeti već razliku, tako da je logično zaključiti da je tu neka pregrada. To je
negdje dalje vidio i Muhammed i zapisao. Tu ne vidim ništa posebno. Što nije napisao da je ta pregrada
površinska napetost? Jer očito to nije znao kao niti imao pojma o znanosti opravdano za to doba). A to je
mogao i čuti od nekog. Za ovaj primjer vezan uz Sredozemlje znali su još stari Rimljani jer su doprli sve do
Azorskih otoka, samo što kao i Muhammed isto nisu mogli objasniti. A između njih je ograda nepravilno je reći.
Nema nikakve ograde. Površinska napetost sila je koja se javlja na površinskom dijelu vode ili voda, pa može
uzrokovati njihovo nemiješanje. Pravilnije bi bilo reći da je nad vodama "pokrivalo" (ili slično) koje to
omogučava. Ovdje nije prikazano ništa što bi trebalo čuditi moderni svijet.
Još je i Aristotel ovo uvidio i objasnio: "Pitka, slatka voda je onda lakša i izvlači se na površinu, dok je
slana voda teža i povlači se na dno.".
More koje su Arapi sigurno poznavali, a udaljeno je neznatno od Meke, je Crveno more. Na slici drugoj sve se
jasno vidi: netko je trebao samo pogledati i zaključiti da se vode ne miješaju. Muhammed je ovo upoznao
preko moreplovaca i samo zapisao. Ulijevanje slatkih voda u Crveno more dovodi do formiranja "dva
nemiješajuća mora". To je znao objasniti i Aristotel gornjom izjavom. Štoviše, u stvari se te vode miješaju! To
nemiješanje je kratkotrajno i nakon toga ono se ipak odvija. Čak možemo i pobiti tu izjavu iz al-Qurana, jer se
nemiješanje odvija zbog razlika u fizikalnim svojstvima dvije vodene mase. Tvrditi da se ta izjava (koju smo
ionako pobili) odnosi na Atlantik i Sredozemlje je glupo, jer niti to Muhammed kaže, niti daje jednu naznaku za
to. Ovo je čisti pokušaj "podmetanja znanosti" neukim ljudima.
" On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a
između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. " (25,53). Muhammed jasno ističe da govori o slatkoj i
slanoj vodi, dkle, Crveno more, jer se tu ne miješaju (ali samo kratko) te dvije vode, što znači da nije mislio na
mora uz Gibraltar, koja su oba slana.
Ab Nur 40 govori da u dubinama mora vlada mrak i to gledaju kao kuraansku znanost. Istina, Sunčeva
svjetlost prodire do dubine 200 metar (šelf), ali opet ne vidim tu što posebno. Sami odite brodom na morsku
pučinu i uvidjet ćete da se kroz njega vidi samo do određenog mjesta, a dalje je tama. Sasvim je logično da se
kroz vodu ne može vidjeti skroz dolje jer bi onda poznavali dna odavno, a ne tek od druge polovine 20.st.
Pogledajte 3 slike iznad. Kada pogledate u more, vidjet ćete da je vidljivo do samo određenog broja metara
dubine, ali ne i dalje. A ako je tamo dolje nevidljivo i mračno za ljude, ov je bila očito logična pretpostavka,
poznata još i Grcima. Zašto nije Allah opisao te dubine mora, nastanak, geologiju? Jasan je razlog.
" Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih
ponovo " (al Qiyamah 3-4).
Ovo je navodno znanstveni dokaz jer je tek prije nekoliko desetljeća utvrđeno da svaki čovjek ima različite
jagodice prstiju, što se utvrđuje izradom njihova tzv. bar koda. Čak su i kod blizanaca različiti. Ovo je istina, ali
opet, ja tu ne vidim božansku objavu. Mislim da je ovdje cilj bio istaknuti kako je Bog toliko moćan da može
obnoviti ljudsko tijelo do temelja, čak i male jagodice prstiju. Što nije zapisano da su svakome jagodice prsta
različite? Onda bi to bio znanstveni podatak. Iz ovog ajeta se ne saznaje uopće da ih svi imamo različite. A
piše i u jednini, dakle, odnosi se na jednog čovjeka. Bog poručuje jednom čovjeku da će mu skupiti svo tijelu,
uključujući i jagodice. Tu ne kaže da taj čovjek u jednini ima drugačije prstne jagodice od ostalim ljudima. Iako
se na prvi pogled čini uvjerljivo, logikom dolazimo da se tu ne radi o znanosti, nego isticanju Božje moći. Da je
napisano: svi ljudi imaju različite jagodice, onda bi to bilo nepobitno. Uz to, još je jednina koja dokazuje da se
odnosi samo na jednog čovjeka, bez cilja usporedbe s drugim, spominjanja bar-koda ili drugog. Ovdje
možemo samo govoriti o izvlačenju iz konteksta (i to namjernom).
" Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od "alaqa", čitaj, plemenit je Gospodar tvoj "
(al Alaq 1-3).
Alaq je arapski termin koji označava zigotu koja je prilijepljena za maternicu u jednom stadiju svog razvoja.
Ovo se moglo logički zaključiti jer dijete koje se razvija u maternici mora biti za nešto pričvršćeno, neće
"plutati" u tijelu žene. Nadalje, alaq se prevodi kao "prijanjanje", tako da tu nema ništa posebno. Zašto nije
napisan neki znanstveni termin koji bi zamijenio ovaj neautentični i višesmisleni. Uz to, da ne spominjem
snagu napredne tada arapske medicine, tako da je ovo ništa posebno. Ovo su vjerojatno znali i njihovi liječnici
(samo ne stručno kao danas, pa je za muslimane ovo čudo). Uostalom, provjerite i sami. Upitajte embriologa ili
svog liječnika o ovome, i reći će vam da je ovo nepouzdano, jer se može shvatiti na mnogo načina:
zansntvenik na svoj, musliman svoj, kršćanin svoj.... Muhammed ništa nije precizirao i ovo nikoga ne bi trebalo
baciti na koljena od čuđenja. Nije precizirano što je točno alaq. Riječ ma nekoliko prijevoda koji se svode na
"prijanjanje", "lijepljenje", i slično, a ja bi to mogao shvatiti kao sam embrij koji je za nešto zaljepljen, što nije
ništa novo, ili maternicu, koju su oduvijek poznavali (možda je Muhammed mislio na nju), možda čak i sjemenu
tekućinu, budući da je ljepljiva, pa je Muhammed za "sinonim" uzeo riječ alaq.
"Alaq"
" Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku; za ono lažno i grješno čelo." (al Alaq 15-16).
Kažu islamolozi da je tek nedavno dokazano da se u predjelu čela unutar lubanje nalazi dio mozga koji
regulira naša ponašanja, pokrete i druge stvari. To jest istina, ali ovaj redak to i ne kazuje. Bog (Allah) tu kaže
da će čovjeka ako se ne odvrati od zla, uhvatiti za čelo i prekinuti to. To je kao ono kada dijete nešto pogriješi,
pa ga mama ili tata uhvate za čelo i opomenu. Ovdje apsolutno ništa ne upućuje da je znanstveni podatak.
Allah ovdje to koristi više kao funkciju opomene, i to je samo to! On će, dakle, uhvatiti čovjeka da mu kaže
dosta, a nigdje ne piše da se u čelu nalazi dio mozga tih osobitosti. Opet kažem, tu nije napisano ništa
znanstveno, nepobitno, stručno. To bi bilo kao da ja kažem: Ne tucite djecu! I onda u današnja vremena (ono
sam rekao npr. u 3.st.) psiholozi otkriju da je udaranje djece loše za njihov emocionalni razvoj i ne popravlja
čovjekov karakter. Zar sam ja napisao nešto zbog čega bih bio prorok? Po tom principu je većina znanosti u alQuranu.
Paul Dirac (čovjek koji je Muhammedu preoteo Nobelovu nagradu)
Postoji još možda pet, šest redaka koji muslimani propagiraju kao znanost, ali sve je to izvlačenje iz konteksta
i pretjerivanje, kao u prethodna dva primjera. U cijelom al-Quranu nije napisano ništa znanstveno što bi nekog
znanstvenika uzdrmalo i natjeralo na razmišljanje, nego je to Muhammed sve logično uvidio i danas pokušao
umetnuti vjernicima, kao ono u Ya Sin 36 koje kaže da sve ima svoj spol, pa i predmeti, u smislu da svaka
materija ima svoju antimateriju. Isto logično. Pa npr. planina, ona ima svoju anti-suprotnost, dolinu! Željezopapir... to je najnepismeniji čovjek mogao uvidjeti. Ovdje bih povjeravao da je Muhamed napisao znanstveni
dokaz tomu, obrazložio ga kao Paul Dirac 1933. za Nobelovu nagradu. On je to objasnio fizikom, a
Muhammed- samo logički uvidio! Na to se svodi znanost u al-Quranu, u uvjerenju da je Zemlja ravnina!
Vidjevši suprotnosti kod željeza i planine, Muhammed je pretpostavio da sve ima nešto suprotno, što je jasno
bilo kome, i vjerojatno je to htio reći. Nikako nije sumnjao na antimaterije, za što nema nikakve naznake.
Poslanik nas je vjerojatno uputio u način Božjeg stvaranja po kojem sve ima suprotnost. Čudim se samo što
Muhammed nije dobio Nobela prije Diraca. Nije, jer znanstvenici se ovom smiju, vjerojatno uopće niti ne
spominju u ozbiljnim raspravama.
I još sljedeće: al-Quran, Hud:
"I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi,
i bi rečeno ". Kaže da je Noina arka nakon potopa pristala na planinu El-Džudi, dok u Bibliji piše na Ararat.
Zašto to govorim? El-Džudi je u biti brdo koje se nalazi između Armenije i Južnog Kurdistana. Ararat je pojam
koji obuhvaća jednu planinu,u biti je to vrh, ali i cijeli planinski sustav oko prostora Armenije, što je netočno jer
tako tvrde muslimani. Često se napada Bibliju da je rekla neodređeno, a da se El-Džudi kao mjesto pristanka
arke spominje i u povijesti kod babilonskih kraljeva. No međutim, napretkom tehnologije ljudi su se popeli i na
vrh Ararat i na El-Džudi. Na islamskom nije ništa nađeno, a na Araratu je nađena rupa ili anomalija koja u
metar odgovara opisima iz Knjige Postanka!!! Metodom izotopa ugljika procijenjena joj je starost manje od
5000 godina, točno koliko kaže Biblija! Obvezno pogledajte ovaj članak:
http://www.24sata.hr/news/kinezii-turci-tvrde-nasli-smo-noinu-arku-na-araratu/170519/ ! Štoviše, istraživanje su obavili turski (muslimanski)
znanstvenici s Kinezima, pa su sami pobili Kuraansku tvrdnju o El-Džudiju, na kojem nema apsolutno ništa.
Muhammed je to vjerojatno kopirao čitajući tvrdnje babilonskog svećenika Berasusa koji je odredio El-Džudi
900 godina prije njega.
Uvidjeli smo da je kršćanski Bog preciznije odredio. No, postavlja se pitanje, kako je potop mogao biti
univerzalan? U Bibliji piše da je potop zahvatio sav svijet. Ali to ne treba doslovno tumačiti. Svijet je izraz koji
Biblija koristi za ljude (" i sav svijet pohrli k njemu" - Isus, Novi zavjet). Dakle, vjerojatno je to potop koji je
pogodio sve ljude. Moguće da je se dogodio u razmacima po pojedinim kopnenim cjelinama posebno, o
čemu svjedoče geološka istraživanja koja tvrde da je prije 5000 godina Mezopotamiju pogodio veliki potop, a
nađeni su brojni fosili ljudi i životinja doslovno nabacanih jedno na drugo.
Islamolozi najčešće tvrde da se potop zbio samo na prostoru Mezopotamije, jer su tu davno u prošlosti živjeli
svi ljudi, pa ih je sve zajedno pogodio potop po al-Quranu. Prvo, to je laž. Kao geograf ću reći da su prvi ljudi
nastali u jugoistočnoj Africi, gdje su nađeni ostaci Australopitecusa. Onda su se razišli po cijelom svijetu,
npr. prije 15000-35000 godina po Americi. Nisu mogli svi biti tamo. Drugo, u davnoj prošlosti? Noa je živio prije
otprilike 4800 godina po Bibliji, a islam to mora priznati jer Poslanik potječe od njega. Kako je tada potop
mogao biti bez Noe (Nuha)? Jer ako Noa nije prije oko 4800 godina, pada Muhammedovo rodoslovlje, a time
onda i islam.
Na drugoj slici vidi se anomalija čije veličine u detalj odgovaraju onima iz Biblije, kao i vrijeme, koje se
podudara. Za razliku od al-Qurana, na čijem mjestu nije ništa nađeno. Turski znanstvenici na zadnjoj slici tvrde
da su našli ostatke arke koji se podudaraju s biblijskim vremenom (metoda poluraspada izotopa elemenata).
Prva slika pokazuje neobični oblik za koji istraživači tvrde da bi mogao biti arka ili vezana uz nju. Ova otkrića
potakla su na istragu vjernike širom svijeta, a čak je i znanost u geologiji formirala posebnu granu koja će
dokazati istinitost ovih tvrdnji (Flood geology). I ovdje je Biblija nadmašila al-Quran.
U al-Quranu 7,40 piše: " i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni kroz Džennet ući. " (neki
prijevodi: umjesto uže = deva).
Ovo je navodno znanstveni dokaz jer u svemiru crne rupe formiraju singularitet, neodređen nevremenski i
neprostorni oblik. Veličina tog singuariteta je, kažu muslimani, kao iglene uši. Tu gdje su rupe rijetki smatraju
da se dodiruju međusobno kozmosi (naš i Džennet). Apsolutno neutemeljeno! Prvo, to za dodire kozmosa
puke su pretpostavke bez ijednog dokaza. Drugo, singularitet je mali, ali ne moram ja upotrijebiti izraz uši
igle, to je namještanje muslimana. A treće, ovo je jeftina kopija Biblije, jer u Novom zavjetu Isus kaže 700
godina prije al-Qurana: " Prije će deva proći kroz ušicu igle, nego bogataš u kraljevstvo božje. " Ako
ćemo i govoriti o znanosti, Muhammed ju je samo prepisao. Na slici: pokušaj opisivanja singulariteta (još se o
toj temi ne zna jako puno, tako da možemo zanemariti muslimanska nagađanja i namještanja). Kao i u Bibliji,
Muhammed je mislio da će te osobe tako teško uči u raj, zbog svojih grijeha, da su veće šanse da deva prođe
kroz ušicu igle. To je samo to.
U 10,5a u al-Quranu da se naslutiti da je Mjesec svijetao zbog odbijanja Sunčevih zraka, a ne sam. Pa gdje je
tu znanost? Da je tako, pretpostavljali su još neki stari astronomi. Pa idemo malo logike: Muhammed je gledao
u Sunce, i vidio da ono prži, daje toplinu, oslijepljuje, dakle sjaji. A Mjesec, u njega se može gledati, javlja se
noću i ne zagrijava. Čisto jasno! To su znali astronomi i tada. Ovako što nalazimo i u Bibliji na više mjesta, pa
ne vidim čemu bi al-Quran bi iznimka?
12,4 kaže da je Jusuf vidio 11 planeta. A to je dokaz krivog nauka al-Qurana. 9. je čak izbačen jer je planetoid
(asteroid), tako da tri nedostaju. Neki spašavaju stvar govoreći da je nađen jedan novi planet, a možda se
nađu još i dva. Sve je to možda (pretpostavke, pucanje u prazno) i većina znanstvenika sumnja. Iza Plutona je
Kuiperov pojas gdje od nebeskih tijela isključivo nalazimo asteroide. Ne kažem da drugi sustavi u svemiru
nemaju planete, ali onda po tome ima stotine planeta u svemiru, a opet ne 11. Čak dokazuje da Muhammed, a
niti Allah, nisu imali pojma o broju planeta. Ovo je samo dokaz da se znanost u al-Quranu svodi na nagađanja i
nedefinirane činjenice i pojmove. A k otme, ovo je Muhammed prepisao iz Biblije. Jer u Postanku Josip je vidio
Sunce, Mjesec i 11 zvijezda. Zvijezda je iz izvornog prijevoda, a Muhammed je promijenio koju riječ da ne
ispadne prepisivač. Sva ta tijela Josipu su se klanjala, a to je proroštvo koje kaže da će se Jakov, žena i 11
njegove braće njemu kada postane faraon pokloniti (i jesu; kada im je dao hrane da prežive u Izarelu). Kao
što vidimo, svrha tog izraza označiti je braću i njihov poklon, a ne znanost. Moram priznati da sam bio ljut kada
sam vidio da se ovako što koristi za obranu islama, i ponjaprije razočaran tom vjerom.
13,2 i 22,65 govore o navodnoj gravitacijskoj sili jer piše da Allah podiže nebesa bez stubova. I što sad? Pa
taj stih ističe Allahovu veličinu, bez ikakve znanosti. Sam pogled na nebo daje pretpostaviti da ako nema tu
stubova, moguće da nema ni dalje. Ovo ne znači ništa, a glupo je kao znanstveni dokaz. Niti se spominje
gravitacijska sila, niti što slično. Opet napominjem, ovo ima i u Bibliji. Onda bi ja mogao reći da je Biblija prava
riječ Božja. To su čista lupanja i igranje riječima koje nemaju veze s a znanošću.
Allah kaže kada govori, noću ili danju, u 10,24. To bi kao trebao biti dokaz rotacije Zemlje oko svoje osi, te
vremenskih zona (ako je u Europi mrak, u Oceaniji je mrkla noć). Ovo je opet izvlačenje iz konteksta, jer Allah
kaže da on može poslati svoju zapovijed u bilo koje doba, ako se sjeti noću, pa i danu. Može uvijek iznenaditi
ljude! Sigurno se ne fovori o vremenskim zonama. Zašto to Allah nije rekao: vama donosim zapovijed danju, u
istom trenu drugima noću! Tada bi to bila znanost. Očito da je ovo ipak samo pisao Muhammed, a ne Bog. To
je kao kada nekom kažete: doći ću ti danju ili noću, ne znam još! I sada oni koji me očekuju, zar bi oni trebali
reći da sam ja znanstvenik koji im govori o vremenskim zonama? Nikako. Da je Muhammed stvarno znao za
vremenske zone, pa zar ne mislite da se ne bi time pohvalio? Kako da ne bi, ali nije znao.
Vremenske zone (kako ih je Muhammed poznavao ako je tvrdio da je Zemlja okrugla?)
"I vode se povratiše i prekriše dvokolice, i konjanike i svu vojsku faraonovu, koja je za njima krenula kroz
more, tako da niko od njih ne ostade". (Izlazak, 14:28-Biblija). A al-Quran se hvali da je Allah rekao da će
izbaviti samo njegovo tijelo kao opomenu svima (10,90-92- al-Quran). I tijelo Merneptaha (umro 1203.pr.Kr.)
za kojeg se sumnja da je napadao Mojsija kroz Crveno more nađeno je mumificirano u Tebi, a Biblija navodno
kaže da je potopljen u moru. Opet namještanje. Prvo, u Bibliji piše da je išla vojska pod more, a ne faraon.
Pročitajte dobro citat. Faron gotovo nikada nije išao u boj. On bi nad vojsku postavio svog vojskovođu koji
bi ga zastupao. Neće vladar moćne države svakodnevno riskirati život. Drugo, ne zna se pouzdano je li Mojsija
napadao on ili njegov otac Ramzes II. Većina znanstvenika uzima Ramzesa zbog toga što se više podudara
s Mojsijevim vremenom po Bibliji. Nadalje, Merneptah je vjerojatno umro prirodnom smrću, jer je 1898.
našavši njegovo tijelo u Tebi, Victor Loret otkrio da je najvjerojatnije umro prirodnom smrću jer je bio izrazito
star, te bolovao od teškog artritisa, a bio je i dosta slab. Čovjek s artritisom neće ići napadati Mojsija, sigurno.
Njegovo tijelo nađeno je dobro očuvano, bez ikakvih tragova da je bio u vodi neko vrijeme. To je Muhammed
vjerojatno naslutio iz Biblije, dakle, ništa posebno opet, prije kopiranje i zaključivanje na osnovu Biblije.
Merneptah
Ramzes II.
Loret
Po večini znanstvenika Ramzes II. Živio je za vrijeme Mojsija, što se saznaje računanjem godina iz Biblije
17,78 navodno svjedoči o deklinaciji Sunca, jer Allah kaže vjernicima da se mole po naginjanju Sunca. Tu ne
piše ništa konkretno. Naime, Muhammed je vjerojatno pod naginjanje Sunca mislio njegovo kretanje (prividno)
po nebu,gdje se spušta sve niže da zađe. Deklinacija Sunca je kut pod kojim njegove zrake upadaju na neki
prostor Zemlje, a može se kretati od sjeverne obratnice do južne, a to Muhammed nije rekao nigdje. Ovaj stih
je namjerno shvaćanje islamologa kako njima odgovara. Gdje tu piše deklinacija? Obratnice? Svemir?
Uostalom, muslimani se mole po kretanju Sunca 5 puta, kada je zora, kada se Sunce digne, 3.put kada se
spusti, kad zađe... (pogledaj o Kaabi). Muhammed savjetuje da prate koji je dio dana i po Suncu kao
"prirodnom satu" se mole. Muhammed je mislio očito to.
Al-Quran ne iznosi niti jedan znanstveni detalj s ovih slika koji bi opisao ozonske rupe ili omotač
18,90 u al-Quranu govori o ozonskim rupama. Ne! Znam mnogo toga o njima, ali iz ovog to se ne odnosi na
njih. Allah neće zaštititi od Sunca, kaže, nevjernike (otprilike prepričavam). U Arabiji broj solarnih sati na dan je
među najvećima u svijetu, zbog visokog stalnog tlaka. Ti ljudi su se doslovno kuhali, pa je smisao da Allah
kaže: ako budeš musliman, zaštitit ću te od Sunca, njegovog prženja, znoja, teškog života... I to je samo to. Pa
zašto Muhammedu Allah nije rekao: hajde napiši u al-Quran formulu ozona, da ljudi vjeruju! A zašto nije?
Pogodite! Ovaj stih utjeha je onima koji se pate u ovom životu i tu sve staje vezano uz znanost.
Izumrli gmaz koji se evolucijom postepeno iz života u vodu adaptirao na onaj kopneni
24,45: "Allah je svaku životinju stvorio od vode ". Prvo kako muslimani ovo objašnjavaju. Kažu da govori da
su sva bića potekla iz vode jer je UV zračenje (ultraviolentno) bez ozona onemogućavalo život na kopnu.
Stvaranjem ozona, životinje (dio njih) prelazi na kopno. A i voda čini 40-99% mase živih bića, ovisno o vrsti.
Je, to je točno, ali to ne piše u al-Quranu. 24 sura kaže: stvorio od vode, a ne iz vode. To je dokaz da je
Muhammed izmišljotinom pokušao zadiviti buduće generacije, ali se prevario. Životinje nisu nastale od vode,
ovo recite nekom znanstveniku i ismijat će vas i poniziti. Uostalom, da piše "iz", opet nema podataka o
postotcima, ozonu, izlasku iz vode, kada... A čak nema ni "iz". Da su životinje nastale od vode nisu vjerovali niti
oni najprimitivniji i najzaostaliji narodi, a tvrditi takvo što sramota je čak i za ona vremena. Moguće da je
Muhammed zaključio da ljudi ne mogu živjeti bez vode (kao pića, higijena, itd.) te vidio da je ona svugdje oko
nas, pa pretpostavio da su ljudi stvoreni i od vode, no, tu se prevario. Nije čak ni bitno kako je došao do te
činjenice, ona je na kraju svega ipak dokaz znanstvene neozbiljnosti al-Qurana.
.
Ako se čovjek poreže, krv počinje naglo teči, kao posljedica cirkuliranja; Muhammed je na to mislio i sigurno nije poznavao
ništa vezano uz cirkulaciju, koju niti jednom nije spomenuo. Također, mlijeko ne nstaje od krvi (usporedi slike).
16,66 svjedoči o cirkuliranju krvne tekućine, ulozi krvi u prehrani, te kao hrana u stoci preko krvi postaje
mliječni sadržaj kojeg nama ljudima luče mliječne žlijezde. Već sam umoran od loših znanosti u al-Quranu, ali
ću reći i ovo. Prvo, da krv cirkulira, istina, otkriveno je tek nekoliko stoljeća poslije Muhameda, ali tu ne piše
"cirkulacija" u al-Quranu. Muhammed je mislio na tečenje krvi. Pa kada se malo jače porežete nožem, doći
će do "šikljanja" krvi, što je Muhammed vidio kada je u bitkama ubijao protivnike, ništa spektakularno. Tu piše i
da mlijeko nastaje od krvi, a to je neistina. Gdje tu piše da mlijeko nastaje preko krvi, a ne od krvi, jer bolesno
je da ljudi piju bilo čiju krv. Mlijeko nastaje preko krvi, a još jednom ističem da u al-Quranu piše od (pogledaj
ajet ispod). Ovo je ogromna greška u znanosti koja pokazuje da tu nema nekakve inspiracije Bogom, jer Bog
ne može to ne znati ako je stvarao te životinje. Muhammed je ovo vjerojatno načuo od arapskih alkemičara koji
su detaljno izučavali i krv, pa je pokušao znanost staviti u al-Quran. U području crijeva dolazi do prelaza
hrane u krv, a ne u buragu, odnosno trbuhu, kako je Muhammed pogriješio. Burag je zapravo trbuh stoke
(krava ih ima 4), a crijeva se nalze izvan trbuha. Tvrditi da su želudac i crijeva isto svodi se na bolesni
fanatizam kojem je svrha u laži širiti islam. Zašto nisu rečena crijeva? Pogađajte i osobno si nađite zaključak
ove ogromne neistine koju uče djeca u biologiji još za osnovne škole. Ne mogu vjerovati da djeca ovo znaju,
a Allah i Muhammed ne.
" Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u
buragu i od krvi - ukusno onima koji ga piju. " (16,66).
Anatomija želuca stoke; Muhammedu očito nepoznata
Atom, njegovo dijeljenje i težina: 34,3 i 16,1-2. Teorija o atomima seže još u starogrčko doba, a spomenimo
Demokrita. To je najsitnija moguća čestica nekog elementa. Tek u zadnjim stoljećima otkriveno je da se i on
sastoji od 3 sastavne čestice: protoni, neutroni (koji određuju težinu atoma) i elektroni (naboj). Mene
zanima, gdje tu piše da se atomi dijele na te dijelove? Spominju se u al-Quranu atomi, ali čisto da se ukaže
snaga Allahova, kako može izmjeriti čak i ono najmanje što čovjek tada nije mogao. To je kao da ja kažem Bog
može izmjeriti neki drugi planetarni sustav, u budućnosti tehnologija napreduje i stvarno oni to urade. Prvo, ja
nisam prorok nego lažov jer nisam rekao ime tog sistema, veličinu, kako će ga izmjeriti. Isto tako je i za ovo u
al-Quranu. Kemičari će vam se na ovo samo nasmiješiti (u smislu ruganja). Allah je, misli se, svemoguč, i on
može ako hoće izmjeriti veličinu i težinu i onog najmanjeg o čemu su još stari Grci pričali, tako da ništa
posebno i vrijedno divljenja ne vidim tu. Ako je za to znao, zašto Muhammed nije napisao pojmove proton,
elektron ili neutron, težina atoma, neke stručne definicije, ili slično. Previše toga on zna, a ništa ne iznosi
znanstveno. Da možda on to uistinu i ne zna? Jer u previše slučajnosti vjerovati je blago rečeno glupo.
Od navednih slika, Muhammed nije ništa opisao u al-Quranu, a mogao je dati barem jedan detalj. Naprotiv,
daje ono što je već poznato i preko toga hvali Allaha.
U 13,41 navodno se dokazuje spljoštenost zemlje ( "Mi Zemlju sužavamo umanjujući joj pogranične
oblasti" ). Opet bezveze, nema tu znanosti. Zemlja je spljoštena s koeficijentom 0.003 (21.318km) i to po
polovima, a time ispupčena na ekvatoru. Prvo, ako je Zemlja geoid ili recimo samo kugla, šta je tu kraj?
Ništa. Polovi su samo rubne točke jer oni ne sudjeluju u rotaciji. To znači da Muhammed misli da je zemlja
ravnina (imate gore objašnjenje)! Zašto je napisano ovo pogranične? Ako je Zemlja okrugla nema granica,
izuzev unutar nje prirodnih i političkih. Ovdje ispada da se ona stalno umanjuje jer je pisano u prezentu. A to je
laž, jer takva tvrdnja al-Qurana je neistinita. Onaj pokazani iznos je stalan. Riječ sužavamo je nesvršena, a to
znači konstantno odvijanje neke radnje. Ovdje je jedini smisao da kada Allah dolazi na zemlju, čovjekova moć
na Zemlji se umanjuje pred njegovom snagom. Može se sakriti pred Njegovim / Njihovim sposobnostima. Iz
ovog vidim samo neistine tipa da je Zemlja ravnina. Evo pojašnjenje na slikama dolje. Pravokutnik je ravnina, i
njegove stranice su njegov rub, "pogranična oblast", koju možemo vidjeti okom i pokazati. A što bi na kugli bila
granica uzimajući u obzir da je sva njena površina potpuno ista? Polovi ne, jer oni nisu granica niti rub Zemlje,
nego samo dio Zemljine sfere koji je poseban po tome što se jedini ne rotira. To smo svi trebali znati iz
matematike još u prvom razredu.
(na slikama pravokutnik i kvadar imaju svoje granice, to su stranice, odnosno bridovi, dok kugla nikako ne
može imati rub ili granicu jer koji dio na njoj odabrali, on je dio iste sfere; iz ovog se vidi da Muhammed i dalje
smatra Zemlju pločom, jer tada ima granice)
Isto tako ću reći, da ajet 30. u suri 21. ne dokazuje Big Bang. Ovo je moje znanstveno područje i smiješno mi
je da se to tu tvrdi. Uostalom, to je nastalo na osnovu stihova iz Biblije, jer i tako Bog razdvaja nebo od
Zemlje, bilo atmosfersko ili nebo kao cijeli svemir. Štoviše, biblijski je zapis uvjerljiviji. Ovim bih objasnio ono
što neki muslimani šire neistine o Bibliji. Navodno u njoj piše da je Zemlja oblika posude, na njoj ravna, drže je
stupovi, a ispod je šeol (Podzemlje). Ovo nema u Bibliji, osobito ne u knjigi Postanka. U Bibliji na 10-ak
mjesta piše da je Zemlja okrugla, o tome ću pisati posebno. Onaj tko je to govorio, ako Bog da, nadam se da
će pročitati ovo moje, jer širiti islam neistinama je grijeh, barem u normalnih i ne-sotonskim religijama. On će
se sam prepoznati. Na ovo često nailazim u raspravama s muslimanima, pa, neka mi to pronađu u Bibliji.
Jadno je da se al-Quran služi stihovima koji nemaju nikakve veze s Big Bangom (još i prepisani iz Biblije), a uz
to se i laže o biblijskom sadržaju. Opet, gdje je Allah ili Muhammed rekao: Big Bang, 13.7 mlrd. godina,
praatom, Gibbsov bozon, nuklearna fizija ili bilo što vezano uz ovaj pojam? Pa da je znao, što mislite da ne bi
napisao? Itakako bi, ali nije...
Teorija Big Banga, složena teorija o kojoj u znanstvenom al-Quranu ne piše niti riječi
" I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i šta je među njima u šest dana, i nije Nas dotakao nikakav umor. " (alQuran, 50:38). Islamolozi ovim stihom napadaju Bibliju jer tvrde da širi zablude po kojima je Zemlja nastala u
6 ljudskih dana, a znanost otkriva da je nastajala milijardama godina. As Sajdah, 5 (al-Quran) govori da je
Allahu Sudnji dan tisuću godina, iz čega su oni shvatili da 6 dana stvaranja Allahovog, znači 6 neodređenih
perioda. A nije tako jer Allah kaže da će taj dan trajati 1000, točno 1000 godina (provjerite sami). Dakle, Bog je
Zemlju stvorio za 6000 godina? Ili hajdemo onaj ajet u kojem je Bogu dan 50000 godina (točno tako piše). 6
puta 50000 je 300000 godina stvaranja, što je znanost pobila. Allah nigdje ne kaže da je njemu svaki dan neki
period, nego samo za Sud, a i on je točno određen. Allahovu relativnost vremena gore sam pobio. Po
Muhammedu, iznose se lažni podaci o nastanku Zemlju. Uzmimo 1000 i 50000 godina, kako god okrenemo,
ispadne krivo. 6 dana prepisano je iz Biblije na samom početku, a ako netko kaže da vremenski period može
trajati i milijun godina, ja ga onda pitam: kako li se samo usuđuje pobijate Allahov podatak, pardon, 2 podatka,
o broju godina i iznositi svoje? Krivo kopiranje Biblije dovelo je do toga da se u al-Quranu nalaze spletke i
nesuglasice, koje su sramota u sadašnje doba. Zašto Muhammed nije rekao kako je Bog stvarao: je li prije
biljke, čovjeka ili životinje? Gdje su tu dinosauri, svi oni gmazovi i ribe? To po točnom slijedu piše u Bibliji, ali
da je Muhammed kopirao, otkrili bi ga prvi Židovi i kršćani. Ali bolje da je kopirao, jer ne bi se ovo kao sada
događalo!
Dok za razliku od al-Qurana, Mojsije u psalmima govori:
dan koji je minuo i kao noćna straža..." (Ps 90,4).
"jer u tvojim očima tisuća godina kao jučerašnji
Dakle, Bogu je jučerašnji dan i jedna jedina jedna noćna straža tisuće godina. To znači da za razliku od alQurana, kršćanskom Bogu dan traje puno više, jer noćna straža označava samo dio noći. Uostalom, na
drugim mjestima u Bibliji ovo se ponavlja i govori se "tisuće godina". To može značiti 2,3,6,100 ili 10000000
godina! Time Biblija nije strogo odredila trajanje dana, nego ga proširila i alegorijski do znanstvenih
podataka. 6 dana u Bibliji znači točno onome znanosti, o čemu ću pričati u posebnoj temi jako detaljno.
Štoviše, Biblija daje prva na kugli zemaljskoj točan evolucijski slijed, uključuje dinosaure, život u vodi, stvaranje
atmosfere, oblikovanje hidrosfere milenijskim kišama... A tadašnji poganski narodi vjerovali su da je čovjek
nastao od krvi bogova, iz kamena, od pljuvanja, da su prvo nastali ljudi pa onda biljke i životinje... A Biblija
pogađa točan slijed evolucije prije više od 3500 godina! (o tome posebna tema, koja će vas jako interesirati).
Pogledajte još ovo, što piše u al-Quranu.
Al Fussilat: "Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u
dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio " Kontradikcija. Pa nije li Zemlja stvarana u 6 ili sad 2 perioda? Sada
mi ništa nije jasno, jer ako je al-Quran savršen, kako se ovo dogodilo? Ali priznajem, ovo za 2 razdoblja je
upitno, jer iza toga nabraja još neka stvaranja koja se ne kraju svode na 6 dana. Recimo da ovo popustim i
priznam al-Quranu, da se dosad u bar nećem ne "vučemo za nos".
Na kraju tumačenja znanosti u al-Quranu, obratio bi se na teoriju evolucije, koju islam odbija. Prije dosta
godina Katolička crkva, protestantske i gotovo sve pravoslavne priznale su teoriju evolucije kao model
kojim je Bog stvarao svijet, a do njega dolazimo iz same Biblije, ako onako tumačimo dane i slijed evolucije.
Da ne objašnjavam što ona govori, provjerite sami. Moram napomenuti da ona nikako ne pobija Božje
stvaranje, što i Crkva, a i evolucionisti stalno ističu. U Bibliji piše da Bog stvara riječju, dakle bez nekih
dodira, oblikovanja ili crtanja,a stvaranje od praha ističe da bi pokazala na čovjekovu smrtnost i slabost, i ništa
drugo (stvaranje riječju možemo prenjeti na evoluciju)! Dok al-Quran jasno kaže da je Allah oblikovao čovjeka
od ilovače i oživio ga dušom.
Dokaz da je čovjek evoluirao, i da će isto biti i dalje (od habilisa na kromanjonca)
Zašto mislim da evoluciju ne treba odbaciti? Zato što za nju kao prvo postoji sve više dokaza. Ako se ona
dokaže za nekoliko godina, islam će izumrijeti kao lažna vjera. Spomenut ću prvo najpoznatiji fosil praptice
koja ima osobine i ptica i gmazova. To znači da je ona prelazni oblik između gmazova i ptica. Evolucijom su
gmazovi napredovali, i od njih se preko praptice razvile složenije ptice (bit evolucije, razvoj od jednostavnih ka
složenima, opisan točno u knjigi Postanka). Ako je evolucija neistina, od kuda takav fenomen te praptice?
Nema smisla. Ako je Bog npr.treći dan stvorio biljke, a taj je dan trajao milijune godina, zašto je onda čekao
toliko razdoblje da stvori životinje? Pa njih za jedan dan, pa opet čeka milijunima... Možda je čekao da
evoluiraju! Nelogično je. Evolucija daje odgovor da je Bog postepeno stvarao i oblikovao sve složenije oblike
milijunima godina, da kad završi, kaže "Neka bude" i krene dalje, što je shvatljivije od islamskih tvrdnji.
Što je s ostacima australopitecusa u Africi, homo habilisa i erectusa, te neandertalaca i kromanjonaca?
Oni govore da se čovjek postepeno mijenjao od primitivnijeg ka složenijem, od zgrbljenog i niskog, preko
dlakavog i koji ne razmišlja niti govori, do današnjeg. Što je s tim kosturima? Nisu valjda lažni? Oni dokazuju
da je tijelo čovjeka prije milijun godina bilo daleko drugačije, a sada se promijenilo, što dokazuje njegovu
evoluciju kroz vrijeme. Pogledajte sami sebe. Da sada odete u Afriku i živite 50 godina tamo, koža bi vam se
samo malo promijenila. Vi bi te osobine genima prenijeli na svoje dijete, i ono bi se nastavilo adaptirati snazi
Sunca i još jače pocrnilo. Onda bi vaše dijete genima "zarazilo" svoje, koje bi ako tu ostane počelo se još više
adaptirati, tako da bi vaš pra, pra...unuk postao pravi crnac. Ili, ako crnac i bijelac imaju dijete, nastat će
mješanac mulat koji je svojstava obje rase. I on je promijenjen već, a daljnim mješanjem s drugim rasama on
evoluira! Pa to možete vidjeti u Americi. Čovjek se mijenja kroz vrijeme, evoluira. Isto tako npr. dvije biljke. Za
jednu se otkrije da je stara 1000 godina, druga 20000, a prva je složenija. Takvih primjera je puno i dokazuju
da Bog nije stvarao nešto u jednom danu (te biljke iste su vrste!). Tada tu odgovara da je Bog stvarao
evolucijom, što islam apsolutno odbija govoreći da evolucijom Allahovo stvaranje ne bi bilo potpuno. Ili primjer
konja. Konj znamo kakav je sada, a prije milijuna godina on je bio veličine male lisice, što je dokazano. Ako je
Bog stvorio jednom konja, otkud drugi (jer su potpuno iste vrste). Znači da je se ovaj prilagođavao i
napredovao do današnjeg. Sve je više dokaza evoluciji, a vjerujem da će se ona ubrzo dokazati, a tada islamu
neće biti lako. Evolucionisti tvrde da je sve više dokaza i smatraju da će evolucija biti potvrđena 100% već
za nekoliko desetljeća. A što će tada biti s islamom? Ništa, jer će ga vjernici masovno napuštati zbog dokaza
očiglednog laganja.
Dokazi evolucije do sada se dijele na biokemijske ili molekularne, paleontološke, citološke, anatomskomorfološke, evolucijske nizove i prelazne oblike.
Od čega je nastao čovjek, pitanje je često tumačeno u al-Quranu, koji tu, nažalost, nije prošao ispit. 21,30
kaže da je čovjek nastao od ilovače, 22,5 od prašine, 23,12 od gline i 25,54 od vode (ne iz!). Od koje je od
ove četiri različite tvari i spoja nastao čovjek? 25,54 jasno govori u svim prijevodima pa i arapskom da je
čovjek nastao ne iz vode, nego od nje. Voda u oblikovanju organizma nije imala nikakvu ulogu, iako danas
čini oko 60% mase tijela, pa je Muhammed vjerojatno vidjevši da ljudima treba voda za piće, kupanje, žvot,
zaključio da je čovjek mogao nastati iz vode. Na njegovu žalost, nije. O prašini da i ne govorim. Zemlja je još
razumljiva, ali prašina ne. Muhammed je to vjerojatno zaključio po tome što se ljudsko tijelo raspadne u prah
nakon smrti, pa odlučio to upisati u knjigu, misleći da ljudi neće skužiti 2, odnosno 4 različite verzije. Tvrditi da
su prašina i glina isto je besmisleno i neznanstveno, a u to se uvjerite na prvi pogled, po boji, čvrstoći... I na
kraju, je li glina ili ilovača? Riječ je o 2 sasvim različita pojma, i geološki i kemijski i fizikalno. Koje je istina?
Zašto je Muhammed pisao 4 verzije (je li uopće on pisao, ako je, bio je prilično senilan). Od 2 nikako nije
nastao, a između ovih se opredijelite. Ovdje je četverostruka kontradikcija, koja ukazuje pravo lice alQurana i njegove znanosti, pa time i islama kao vjere. Problem je velik i što je Muhammed samouvjeren:
čovjek je nastao od gline! Onda: čovjek je nsato od tog i tog... Muhammed je za svaku verziju siguran, a nije
mislio na sve 4, jer niti je to gdje spomenuo, objedinio, nego je na različitim mjestima rekao različite stvari.
Još gore stanje je u hadišima, gdje se iznose, oprostite na izrazu, znanstvene gluposti, koje su toliko velike da
se većina islamologa u zadnje vrijeme zalaže za proglašavanje hadiša nevjerodostojnim, odnsosno da su neki
od njih pisani pogrešno ili ljudskom nepažnjom, kao ovi:
''Kada neko od vas stupi u spolni odnos, neka ne gleda u spolni organ svoga supružnika, pošto gledanje u
spolni organ prouzrokuje sljepilo.'' (Fejz-ul-Kadir, 1326)
''Kada vidite požar, donesite tekbir, jer izgovaranje tekbira (Allahu ekber) gasi požar.'' (Ramuz-el-Hadis)
''Zemlja je na leđima ribe. Oni koji uđu u Džennet će prvo biti počašćeni jetrom ove ribe.'' (al Bukhari, 3;51)
Sada muslimani znaju da kada imaju spolne odnose, moraju nositi maske na licu da ne bi vidjeli spolovilo svog
partnera, jer će morati kod okulista na operaciju, a ukoliko im se u tom trenutku dogodi požar, moraju prekinuti
odnose i izgovarati "Allah je najveći" da se vatra uplaši i ugasi. Od sada se ni vatrogasci ne moraju znati. A ako
se toga svega budu pridržavali, zagrist će malo njenog mesa i uživati šetajući njenom jetrom. Koliki je ovo
apsurd, ne moram niti zamišljati čak. Kako se ovako što može pisati u hadiše koji su izvor (1 od 4) islamskih
zakona uz al-Quran, kijas i jednoglasno glasanje? Al Bukhari je čak uz Muslima najautentičniji i najvažniji
hadiš, ako ćemo već ova 2 osporavati. A islam je toliko vjerodostojan da mora u 21. st. Izbacivati, dodavati,
odlučivati što prihvatiti... , a Crkva je bar to napravila u 4. st. prekidom progona (sabor 325. - odlučene
"granice" Biblije). Pitam one koji će reći da su hadiši nevažni: 1. zašto pobijaju osnovne izvore islamskog
zakona koje je islam koristio do modernih vremena (pobio ih napredak znanosti ili ?!), 2. zašto onda iz njih
uzimaju kada nešto piše lijepo o Muhammedu (npr. neki hadiši o ženama, koji se često ističu jer je u al-Quranu
loše mišljenje o slabijem spolu), jer to je licemjerje; ukoliko ćemo koristiti sve, onda sve, nećemo dio, nećemo
ni cjelinu; i 3. Je li itko rekao što primitivnije od ovih Poslanikovih riječi?
Mahovine
Papratnjače
Golosjemenjače
Kritosjemenjače
Zaključak: mišljenja sam da u al-Quranu nema apsolutno nikakve znanosti, prije bih rekao da ima pokušaja!
Nisam naišao ni na što da me je oduševilo i natjeralo da razmislim o prelasku na islam, štoviše, imao sam 90%
veće šanse biti musliman dok nisam ovo sve pročitao. Većina znanstvenih podataka u svetoj knjigi uopće nisu
znanost, nego iskrivljeno shvaćanje i namještanje (onih 7 slojeva). Muhammed je govorio da je lagati za
dobrobit nekoga dozvoljeno, ali samo onda. Pa se pitam koliko su uopće pouzdana uvjeravanja
islamologa u kuraansku znanost, koliko su koristili tu Muhammedovu zapovijed? Uza sve, al-Quran
iznosi neistine tvrdeći da je Zemlja okrugla (1 primjer). Al-Quran nije znasntvena knjiga, ali lažna znanost
dokaz je i enormne sumnjivosti cijeloga al-Qurana, pa time i islama.
POSLJEDNJI SUD U ISLAMU
Kao i svaka religija, i sam islam nas upozorava na dolazak Sudnjeg dana kada će ljudi biti suđeni po svojim
dijelima. U kršćanstvu jako malo o tome piše, o raju ima kratak uvod na samom početku Biblije, a o paklu
ništa, samo je spomenut nekoliko puta. Isto je sa Židovstvom, osim što oni stihove koji upućuju na pakao
shvaćaju alegorijski pa ne priznaju pakao. Islam daje najviše opisa pakla i raja te Suda, osobito u samom alQuranu, ali islamologija (znanost o islamskim vjerskim dogmama) prihvaća i opise pakla iz Barnabinog indžila,
po njima pravog Isusovog evanđelja. Kakvi su ti opisi pakla i raja? Moram priznati da su mene šokirali, osobito
oni "pakleni", gdje se na ružne načine opisuju muke nesretnih kažnjenika. Prvo ćemo dati stihove iz al-Qurana
i indžila kako izgleda pakao.
Ed Duhan 43-48 izvještava: "Drvo Zekkum biće hrana grješniku, u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,
kao što voda kada ključa vri. "Ščepajte ga i usred ognja odvucite, a zatim mu, za kaznu, na glavu ključavu
vodu izljevajte!" Inače, riječ džehennem se od 114 sura barem jednom spominje u više od 75% njih,, dok se
u nekim surama kao ovoj danoj spominje desetak puta. Mučeni u paklu kao jedinu hranu imat će drvo Zekkum,
za koje piše da je bljutavo i odvratno, ali će ga oni od gladi morati jesti. Rastopit će im se u trbuha kao ključala
voda. Uz to bit će prženi u vatri po različitim stupnjevima (sura Stepeni), ovisno o krivici. Povrh svega,
jadnicima će se prolijevati vrela voda po tijelu. Da stvar bude gora, oni iz raja će im se smijati i rugati,
uključujući i Adama koji je i glavni krivac za njihove muke jer je uveo grijeh u svijet, ali on će u raj. Ako
htjednu izaći, udarit će ih se svom silinom željeznim maljem (22.sura).
Barnabin indžil (za muslimane izvorni od Isusa) kaže da će na Sudu prvo Poslanik čitati imena dobrih, pa onih
za pakao. Sotona će biti udaren mačem teškim kao deset pakala 100000 puta. Onda će obični ljudi istim
dobivati 5 do 50 puta, ovisno o grijehu (56 pogl.). 136. pogl. govori da će nevjernici biti vječno mučeni, a
muslimani najviše 70000 godina. Mene zanima ono 10 pakala, zamislite sve muke u paklu, a onda vas netko
udari mačem koji zada još 10 puta jače. U 105. pogl. spominju se brojevi, citiram, "10 stotina hiljada", dakle,
ovdje se po meni radi o običnom pretjerivanju koje su izmislili ljudi. al-Quran govori da će vatra doslovno čupati
udove ljudima (70, 15-16). Znam da pakao postoji zbog pravde, ali ovakve perverzije su pretjerivanje i
preuveličavanje. Osobito u 136. pogl. gdje se iznosi misao da je biti musliman isplativije nego biti dobar. Npr.
Židov koji čini cijeli život dobro, po al-Quranu i indžilu će vječno u pakao, a musliman koji cijeli život griješi bit
će maksimalno 70000 godina. Gdje je tu pravda? Ili tiranija?
Ovako će po indžilu biti kažnjavanji ljudi: 7.krug pakla: sotona gazi ljude, 6.ljubomorni: paklene zmije deru im
meso, 5.pohlepni: vragovi im skroz otimaju ono što najviše vole, 4.požudni: kuhat će se u gorućem đavlovu
izmetu, stišću ih zmije. 3.lijenost: nose ogromno kamenje, guraju ih đavoli, 2.žderonje: vezani okovima od
vatre, izmiče im se meso, nesnosne muke zadaju im živi progutani škorpioni i zmije, 1.srditi: vragovi ih
vrijeđaju i ostali gaze nogama. U 4.krugu bit će za bludnike i furije, žene čija su kosa zmije, oči sumpor, nokti
britve, kandže, kuke po tijelu, jezik galeb, usta otrov i spolni organi vatra. Prisiljavat će bludnike na odnose.
(59.-60-, 135.-137. pogl.).
Slike koje izazivaju gađenje na islam i Muhmmeda
Ovdje je puno toga nelogično. U zadnjem krugu bit će stotine milijarda ljudi (samo u 2.svjetskom ratu poginulo
je 50 milijuna, a kamoli svi umrli kroz povijest ljudi). Koliki će to Sotona biti da može odjednom gaziti sve te
ljude? Veći od 10 galaksija? Zašto oni u 5.krugu trpe samo psihičko mučenje, a oni ispod daleko veće
muke, iako su po indžilu više zgriješili? Kako će ovi u 3.krugu nositi ogromna kamenja? Uzmite vi komad
stijene, i nećete ga moći nositi, a kako će ovi ljudi koji uz to trpe muke i slabe? Ovo je inače kopirano iz
Danteovog djela Pakao. Zanima me i kakvi su to okovi "od vatre"? Znamo da vatra nije krutina ni željezo da
zadrži ruke, pa je ovo jako zanimljivo. A furije, pa čovjeku u današnje vrijeme ovo treba biti smiješno. Ovakvih
izmišljenih bića nema niti u poganskim mitovima, naprotiv, prije bih povjerovao u čovjeka-konja nego u furije.
Pogledajte još jednom njihov opis i zamislite ih. Govori li što ovakvo stvarno netko tko je Bog?
Furije su zamišljene kao kontrast hurijama, koje će biti u raju po al-Quranu. No, prvo da riješimo pakao. Piše
da će slijepac sa smo jednim okom bez obzira tko je najviše u 3.krug pakla. Što ako je bio pohlepan?
Ljubomoran na druge što su zdravi? A ako je bio nevjernik, jer al-Quuran u suri al Tawba (pokajanje) piše da je
pokajanje predviđeno samo za one koji se okrenu Allahu. Došli smo do nesuglasice. Ako netko napravi prvih
pet grijeha, ići će vjerojatno u 5.krug, jer je to "najteži" krug. A netko napravi samo jedan (npr. ljubomoru), i trpi
gore muke nego ovaj koji je 5 puta više griješio i izvukao se sa psihičkim zlostavljanjem. Gdje je ovdje pravda?
U al-Quranu prijetnje i opise paklom nalazimo u: 7,4-5; 51,59-60; 56,90-94; 54,51; 25,27, 22,17-23, 70.,
75., 88. sura, i brojna druga mjesta. U opisima pakla brojne su nelogičnosti i neshvatljivosti, te preuveličavanja.
Iako se riječi kazna i nagrada u al-Quranu spominju istim brojem, riječi džehennem i džennet spominju se u
omjeru gotovo 2:1, u korist prve (brojao sam samo dio al-Qurana, ali dovoljno za neki prosjek). A kakav je raj?
I ovdje jedino al-Quran iznosi opise, ali oni su više ljudski, a ne Božji. Zašto to tvrdim? Zato što se u njima
sve svodi na neki tjelesni užitak, spolne odnose, odmaranje u hladovini, konzumiranje hrane i pića, te ruganje
onima u paklu. Takve opise iznosi sam al-Quran, a slično njima i Barnabin indžil, koji njegovu bit samo
potvrđuje. Evo vam nekoliko redaka o raju iz al-Qurana:
" Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti "
" A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im
se iz njih da kakav plod, oni će reći: „Ovo smo i prije jeli", - a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste
žene imati, i u njima će vječno boraviti "
"Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata. U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u
njemu ćete vječno boraviti "
" ...u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromjenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna
onima koji piju, i rijeke od meda procjeđenog i gdje ima voća svakovrsnog... "
Raj se spominje i u hadišima na više mjesta, a Muhammed je u njima više isticao pakao i prijetio muslimanima
da se bore za Allaha i njega uvijek. U njima su opisi raja i pakla još nadopunjeni:
1.primjer: " Džennet ima osmera vrata, jedna od njih se zovu "Rejan" na koja ce ulaziti samo postači "
(Sahih Mutefekun Alejh)
2.primjer: " U Džennetu ima stotinu predjela (oblasti), kada bi se svi ljudi smjestili u jedan njegov dio ne bi ga
popunili "
(Sahih Ahmed i Tirmizi)
3.primjer: " U Dženetu ima stotinu spratova koje je Allah obećao za one koji se bore na njegovu putu. Prostor
između dva sprata je kao prostor između nebesa i zemlje. Ako tražite od Allaha Dženet onda molite Ga za
Firdeus, a to je središte, odnosno najviši nivo dženneta. Odatle izviru dženetske rijeke, iznad toga je Allahovo
prijestolje 'Arš " (Sahih al Bukhari)
4.primjer: " U Džennetu ima odaja koje su prozirne; iz vana se vidi unutrašnjost, a unutrašnji dio se vidi spolja "
(Sahih Taberani)
Dakle, po ovim opisima Poslanik u raju ističe samo uživanje, niti jednom nije spomenuo da se u raju trebaju
raditi dobra djela. Ide po onom principu: odradi svoje, i više ne mrdaj prstom! Najviše tjelesne užitke ističu
hurije, rajske djevice koje će biti dostupne muškarcima (2,25, 3,15, 4,57, al-Quran). One će biti prekrasna bića
koje će dobiti svaki musliman na "konzumiranje" kada god poželi. Pitanje je koliko će ih biti. Hadiši u Sahih
Mutefekun Alejhu pišu 2: " svaki muškarac će imati dvije žene u kojih će se vidjeti moždina potkoljenica od
njihove ljepote ". Još prije toga u istom hadišu kaže: " Imat će češljeve od zlata, znoj će im biti mirisa
mošusa, mangale od alojevog drveta i žene crnooke hurije, a svi će biti istog rasta, kao njihov otac
Adem, šezdeset lakata u visinu ". No, danas neki islamolozi tvrde da će njihov broj biti 3 ili 4 jer je tako
pojedinim kolegama prenosio Muhammed, a isto su i zapisali. A još od Muhammedovod doba šire se glasine
da je poslanik čak obećao 70 djevica hurija onima koji daju život za njega i Allaha. Ta priča vjerojatno vam je
poznata. To je glavni razlog zbog kojeg bombaši samoubojice izgovore citat iz al-Qurana o ubijanju nevjernika i
raznesu se. Nije ni čudo što ti ljudi bacaju tako živote, ali što ako se prevare i dobiju samo 2,3 ili 4 djevice, ako
su broj 70 krivo njihovi prethodnici čuli od Poslanika? Evo i što Muhammed misli o ženama!
Opisi raja u Bibliji su "tanki", što daje slikarima puno materijala za razmišljanje (i gornje slike)
Kolika je veličina raja? Nju islamolozi uzimaju iz Barnabinog evanđelja gdje piše da ima 9 nebesa (ne piše li u
al-Quranu 7?), između svakog je 500 godina puta, dakle ukupno 4500. Sve to sad zamislite, a to je samo
zrno od raja. A sad zamislite taj raj; on je samo zrno od veličine Boga (poglavlje 105.)! Kakav je to
megaAllah? Kakv je to raj? Nesuglasice s al-Quranom, a muslimani prihvaćaju oba djela? Ovakav način
opisivanja u književnosti se stilski naziva hiperbola, a karakterizira je preuveličavanje da bi se istakla neka
pojava na koju se ukazuje. Ovdje je to islam. Muhammed vjerojatno pretjerivanjem u al-Quranu i hadišima
straši neobrazovane muslimane da bi ih održao pod okriljem islama, i u njemu piše da će u pakao onaj tko ne
umre za Allaha (pogledaj pod Džihad). Nije li time Poslanik vršio političke manipulacije nad narodom? Jer ovi
opisi su teoretski nemogući i neshvatljivi, a neki kao za furije i hurije vuku podrijetlo iz mitologije. Pitam se
postoji li 5% ljudi danas koji vjeruju u ta bića.
Štoviše, indžil nam govori da će u raju Bog biti Sunce, a Muhammed Mjesec. U ondašnje doba, a i danas,
narodi su smatrali da je poslije Sunca, Mjesec najvažnije tijelo za Zemlju, što je i znanstveno ispravno! Neki
narodi su i poslije Krista vjerovali u njegovo božanstvo (uvjeri se na: http://translate.google.hr/translate?
hl=hr&langpair=en%7Chr&u=http://en.wikipedia.org/wiki/Lunar_deity ). Dakle, Allah će biti glavni, a poslije
njega Poslanik. Poslanik je toliko uzdignut da je iza Allaha najvažnija osoba, sjedi kraj njegova prijestolja
(pogledaj pod Barnabin indžil), te mu se klanjaju anđeli i slave ga, a ljudi mu ljube ruke. Ako se ne varam, u
islamu je Muhammed samo Božji Poslanik i jedank svim ostalim muslimanima, Božji rob. Koji rob dobiva
ovakve privilegije? Spominjati da su kult Mjeseca (Allahi) i Sunca Baalovi iz poganstva, nije potrebno. Uz to,
Bog ga 3 puta zove prijateljem, kao da su ovce pasli (57. pogl.).
U opise raja s mnoštvo hrane i žena za zadovoljavanje vjerovali su mnogi pogani, osobito Sabijci od kojih su,
pretpostavlja se, muslimani preuzeli taj nauk. Slično su vjerovali i stari Grci i Rimljani (budući da postoji više
verzija njihovog raja, teško je naći najtočniju, ali većina se svodi na ishranu i žene), narodi Mezopotamije, itd.
Stalna prijetnja mučenjem u nesnosnim mukama na koju sam nailazio često čitajući al-Quran glavni je razlog
zbog kojeg bi i većina ljudi odmah odbacila ovu knjigu kao svetu, jer takav Bog vrši prisilu i nasilje, osobito
opisujući bolesne i perverzne opise muka. U pakao kao mjesto ostvarenja pravde i kazne zločinaca (najprije
zločinaca, onda nevjernika, za razliku od islama) vjerujem, ali stalne prijetnje i perverzije čovjeka mogu
okrenuti prema kršćanskom Bogu, koji ne prijeti stalno paklom. Cijeli Stari zavjet ne spominje riječ pakao (pa
ga Židovi i ne priznaju), a Novi zavjet riječ pakao (hebr. Gehena) spominje samo 8 puta (od toga većina u
samo jednoj knjizi Matejevo evanđelje i to kao mogućnost: "Bojte se onoga koji ima moć baciti u pakao, a ne
ljudi"). Dok se u al-Quranu na pojedinim surama spominje tri puta više pakao, a kada bi ih uzimali svih 114?
Islamski pakao kopija je biblijskog, samo daleko perverznija i nemilostivija, osobito prema nemuslimanima, dok
Isus nudi spasenje i nevjernicima po dobrom životu, a zamišlja pakao kao kaznu samo za one koji uporno
cijeli život odbijaju pokajanje za teške grijehe (nešto poput ubojica koje se odbijaju pokajati na sudu). Je li
ljepše čitati Bibliju i poziv na mirno obraćenje i ljubav, nego al-Quran i prisilne prijetnje na neku umjetnu vjeru?
Kakav dojam da čovjek stekne čitajući sljedeće:
" zar je to isto što i patnja koja čeka one koji će u vatri vječno boraviti, koji će se uzavrelom vodom
pojiti, koja će im crijeva kidati! " (Mohammad 15). Zbog ovakvih stihova ljudi danas bježe od islama i
stječu dojam o Allahu kao bogu Mjeseca, odnsono tiraninu koji samo prijeti i prisiljava. A ljudima treba
ohrabrenje, podrška i mirno uvjeravanje bez prisile i riječi od kojih bi oni slabijeg želuca povratili.
Kao što sam tamo kod žena pokazao, al-Quran kaže da će svi nemuslimani ići u pakao, i ne vrijede im dobra
djela i pokajanje. Što se tiče pokajanja, muslimanima će vrijediti samo ako se pokaju odmah (pogledaj citat),
dok Isus kaže da se cijeli život do smrti treba pozivati grešnika na pokajanje.Vidite li vi sebe ikada u raju po
strogim kuraanskim kriterijima? Sumnjam. Zašto je Muhammed toliko zapeo s tim paklom i prijetnjama, za
razliku od Biblije? Možda nije bio siguran da je prorok, te se bojao da će ga otkriti i islam propasti. Stoga je
ovako bolesnim opisima (sadističkim) strašio narod i tjerao ih da ostanu uz njega. Muhammed kao da osjeća
nesigurnost i strah, koji mu nadopunjava pakao. Kako muslimani očekaju da jedan čovjek modernog doba
koji je civiliziran i ima zakone, želi živjeti u miru i napredovati, prihvati islam kada u al-Quranu naiđe na
čupanje utrobe, guljenje kože vrelom vodom, udaranje maljem, gnječenje, prženje kao na roštilju, seks
s demonskim furijama i drugo? Nije ni čudo što većina ljudi na Zapadu ima mišljenje o Allahu kao bolesnom
tiraninu i diktatoru, kojem čovjek ne znači ništa. Ovo je čisto širenje vjere prisilom i zastrašivanjem.
Onaj tko ovakve torture opravdava treba se vratiti u prapovijest ili otići u ludnicu. Svi želimo pravdu i kaznu
onih koji nanose zlo uokolo, ali ovo u al-Quranu ljude smo tjera od islama. Neka se muslimani ne varaju: kada
razgovaraju s "nevjernicima", najčešće prijete paklom misleći nekog uplašiti. Na taj način samo tjeraju ljude od
islama, jer pokazano je da većina ljudi izbjegava temu pakla i ne zanima ih (preko 50%), dok je raj daleko
zanimljiviji. Dakle, paklom se ljude tjera od islama, shvaćaju Allaha kao tiranina, islam primitivnošću i
umjetnom vjerom, pa umjesto da nemuslimanima prijete čupanjem utrobe, bilo bi bolje da ubace nešto drugo.
Kao stvra zbog koje ateisti ne bi nikada prihvatili islam, većina navodi pakao. Pakao može biti upozorenje, ali
bez perverzija i stalnih prijetnji.
ISLAMSKI I KRŠĆANSKI MONOTEIZAM
Dugo se, još od nastanka islama, vode polemike između ove dvije strane o monoteizmu među njima. Kršćani
štuju tri Boga, je vjerojatno ono što će kršćanima reći jedan musliman. Je li tako uistinu? Potrebno je upoznati
u što kršćani točno vjeruju, je li to prihvatljivo u odnosu na zajedničko podrijetlo triju monoteističkih religija i
kako se to odbija od islamskog učenja i shvaćanja Boga. Ukratko, vidjet ćemo i nesuglasnosti i sumnje oko
islamskog monoteizma.
Kršćani vjeruju u jednog jedinog Boga koji se objavljuje u 3 osobe potpuno iste božanske naravi: Otac, Sin i
Duh Sveti. Prve dvije su predstavnici i personifikacije jednog Boga koje su Duhom povezani u jedinstvo,
objedinjeni u jedno isto biće (Bog). Boga na Zemlji zastupaju anđeli, proroci, svećenici i drugi ljudi, a
pretstavljaju, prikazuju samo 3 božanske osobe. I da milijarde proroka sa svih strana svijeta zastupa Boga, on
ostaje jedan. Po toj logici isto je i s božanskim osobama, Bog je po svojoj naravi samo jedan i neraskidljiv.
Duh je zajednički i Ocu i Sinu, izvor ili suština Boga, svi se tu prožimaju. Otac je naravlju neraskidno
povezan i jednak sa Sinom, preko Duha Svetoga, što Boga čini vječnim. Otac nije zaseban Bog niti Sin (grč.
hipostasis). Otac je Stvoritelj koji po Sinu stvara i koji se utjelovljuje kao Isus, a Duh je jedini nevidljiv kao
efekt iste proizlaznosti. Sve tri osobe su oduvijek, ali su jedan Bog jer posjeduju jednu te istu Božju narav,
volju i moć. Otac je punina Boga, Sin ostvarenje i otkrivenje iste punine, a Duh potvrditelj svega, iz čega
vidimo da sva tri imaju istu zadaću, narav, jedan su, ali se na različite načine manifestiraju, na različite
načine vrše tu istu narav.
Primjer je veliki ocean. On je sav po svom sastavu molekula vode od dva atoma vodika i jednog kisika. To bi
bio Otac. Sin je more, koje je unutar tog istog oceana, i on je po sastavu od vodika i kisika (sadrži tu istu srž,
narav). Mi kada putujemo morem, ne bi ni primijetili da smo došli na to more u mnoštvu oceana, jer su sva
mora na planetu čudesno povezana. Kako tu ne primijetimo razliku, nje tako nema niti u jednakosti svih osoba.
Duh je onda sama voda, ta srž ili narav, atomi vodika i kisika, koji preko iste kemijske građe potvrđuje da je
to more isto, samo formalno riječima razdvojeno na dijelove da bi se lakše geografski realiziralo. Sav taj jedan
kompleks koji tvori u geografiji pojam Svjetsko more je Bog, Svjetsko more u 3 osobe: ocean, more i vodu
koji se prožimaju međusobno. Ili čovjek. Čovjekov organizam je Otac. Njegova riječ i svo znanje sadržano u
čovjeku je Sin (jer je Krist utjelovljena Riječ Božja), a čovjekova duša je Duh, srž i početak čovjeka koji
objedinjuje i fizički i duhovni dio čovjeka u jedno - jedinstvo. Čovjek je punina, riječ i razum objava (kod nas
Boga), a duša daje pravilno funkcioniranje tog "sustava". Iako je čovjek stvoren od duhovnog i fizičkog, dobrog
i zlog, svih tih sustava organa... on je jednom riječju ljudsko biće kao jedna cjelina. I Bog kaže "stvorimo
čovjeka na svoju sliku", dakle, nije to bezveze rekao. Očito da i Bog slično "funkcionira", kao svoje
najsavršenije stvorenje.
Nauk o Trojstvu kao jednom Bogu nastao je službeno u prvim stoljećima Crkve jer su se javljala brojna
krivovjerja i tumačenja da je Isus čovjek, prorok, imao obitelj, Bog postao tek poslije muke, Bog ga posvojio s
Marijom, itd. Nauk o Trojstvu očuvao je jedinstvo prvih kršćana, ono što su oni svjedočili svojim životima, za
Isusa Boga. Duh sveti tu ima presudnu ulogu. On je održavao, održava i održavat će jedinstvo vjere i
spašavati Crkvu od lažnih proroka. Često se govori da Duh ima oblik vode, vatre ili golubice. To je velika laž o
kršćanstvu. Duh je nevidljiv, ali se on može preoblikovati u pojedine simbolične oblike, a to piše i u al-Quranu
kada se u suri 17, ajetu 19. spominje da je Mariji došao Allahov Duh u obliku anđela (meleka). Ako se po alQuranu Bog transformira u anđela, zašto ne bi mogao i kao vatra koja se spušta na učenike? Duh je nevidljivi
vodič Crkve. Još Stari zavjet govori da odabrani izraelski narod vodi Duh Jahvin, a on to nastavlja s
kršćanima u Novom zavjetu jer su Židovi odbili Kristov dar spasenja. Duh je odraz brige Trojedinog za svoj
narod. Duh daje 7 darova: razum, jakost, znanje, mudrost, savjet, pobožnost, strah Božji, iz kojih dolazi i 12
plodova: mir, strpljivost, dobrota, suzdržljivost, blagost, velikodušnost, čistoća, uslužnost, radost, krotkost,
vjernost i ljubav.
Naglasak je na ljubavi iz koje sve proizlazi, Bog je sama Ljubav koja se iz ljubavi prepunog Oca putem Sina
prikazuje svijetu, preko križa. Križ je simbol vječne i prevelike Božje ljubavi. Bog je toliko volio ljude, pa
iako su većina grješni, da je sišao na Zemlju da bi sramotnom smrću u mukama na križu prekinuo sve
rasprave: Bog je Ljubav! Tu ljubav Bog nama i poklanja preko Duha i njegovih darova i plodova. Samo da
razjasnimo križ. Musliman će često reći da kršćani ne vole Isusa jer ga skroz žele vidjeti na križu. Ali nije tako.
Križ je ljubav, vječni simbol kršćaninu da kada je bolestan ili tužan vidi križ i sjeti se kako je Spasitelj njega
volio i da se nastavi boriti. Križ je poticaj za napredak, mir, ljubav, opraštanje, a to je temelj Kristova nauka.
Poniženi Krist simbolizira nadu, nakon muke došla je vječna slava. Križem je Bog zadao težak udarac Sotoni
jer je Bog otkupio čovjeka, ne žrtvama, nasiljem, galamom, knjigama, nego samim sobom. Židovi, a i
muslimani vjeruju da je strašni križ Božje prokletstvo, ali Isus kaže ne, nije tako, i on to mijenja. A i sam nam
je poručio: "Nema veće ljubavi od ove, da netko da svoj život za svog prijatelja." Uostalom, kažu i Psalmi
(Zebbur): "Ali ne može čovjek samoga sebe otkupiti, niti platiti otkup Bogu za sebe" (Ps 49,8).
Kršćanski se Bog nije uzvisivao, hvalio, ubijao, nego je sebe ponizio da bi nam rekao da i mi to radimo. A
netko može reći zar Bog nije imao nekog proroka da otkupi svijet? Otkupiti čovječanstvo prekompleksan je
pojam. Radi se o spasenju milijarda života. Kroz povijest je umiralo stotine proroka i ljudi, ali samo smrt
utjelovljenog Sina može otkupiti svijet. Križ poziva ljude na dolazak Kristu, da se zapitaju: ovaj čovjek je za
nas umro. Voli nas pa idimo njemu! Netko bi mogao pitati zašto Crkva griješi ako ju je Krist osnovao? Što je
Crkva? To je zajednica vjernika, dakle običnih ljudi, koji se u sklopu nje stapaju u jednu "zaručnicu" Kristovu.
Svrha Crkve je samo da drži vjernike na okupu da bi nas Bog preko Duha lakše usmjeravao, što bi bilo teže da
ima 1000 crkvi. Crkva je, priznajem, kroz povijest griješila, radila zločine, ubijala nedužne kroz inkviziciju,
tražila nekad previše materijalnog, ali Crkva nije nepogrješiva. Ona je skupina nas vjernika, a ako mi
griješimo, griješi i Crkva. Crkva su ljudi, dakle, ona je grešna, nesavršena, ali zato je tu Duh koji
objedivanjem Oca i Sina usmjerava ju na pravi put slanjem proroka. I danas svaki dan se događaju čuda,
magična izlječenja ispred raspela, ukazanja Krista i Djevice, oživljavanje kada je netko proglašen 100%
mrtvim. Crkva će, kaže sigurno, opet griješiti i sramotiti kršćanstvo, ali će Bog preko Duha usmjeravati dobre
ljude da ode na pravi put. A što je Isus govorio: bit svega je priznati grijeh i okrenuti se Bogu jer ćemo svi
kadtad teže zgriješiti. Samo Bog neće. Stoga je papa Ivan Pavao II., jedan od najboljih ljudi na svijetu, koji
je išao čak i u džamiju, oprostio islamskom atentatoru, javno se u ime Crkve ispričao svima onima koji
su zbog nje propatili i kojima je nanijela bol.
" A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za
mene. " (Iv 16,7).
Ovaj stih iz Novog zavjeta muslimani shvaćaju da se odnosi na Muhammeda, jer je on taj Branitelj. Prvo, piše
da je taj Branitelj Duh koji će svjedočiti istinu, a Muhammed nije Duh? Piše da će Isus poslati navodnog
Muhammeda. Kako Isus odlučuje koga će on sam slati ako nije Bog? Taj Branitelj je Duh sveti, koji izlazi od
Oca (pogledaj gore što je pisano). Zašto Branitelj? Prvi kršćani bili su proganjani od strane Rimljana jer nisu
htjeli štovati cara za Boga, nego Krista. Stoga su bili okrutno mučeni, razapinjani, unakažavani, bacani da se
bore sa zvijerima, sve do 313., pa čak i 311. Duh je taj Branitelj koji je ih je čuvao i davao im darove, osobito
vjernost, da su mogli pretrpiti tu tortutu i ostati pri svome: Krist je Bog, a da to govorimo nitko nas neće
zaustaviti! I danas taj Duh održava Crkvu. Grčki naziv jest "Parakletos", a muslimani to izvrču do riječi
Muhammed i ovime kao nešto dokazuju, no to je nadodavanje, iskrivljavanje i kao i kod znanosti –
namiještanje kako je kome po volji.
http://www.24sata.hr/news/lice-isusa-krista-ukazalo-se-na-madarskim-poljima-/170536/
http://www.rijeczivota.hr/novost/article/mohammed-isus-se-ukazao-nigerijskom-muslimanu-video/?cHash=2d917e37e3&tx_ttnews
%5BbackPid%5D=1
http://www.rijeczivota.hr/novost/article/isus-se-ukazao-muslimanki-iz-indonezije-video/?cHash=2d917e37e3&tx_ttnews%5BbackPid
%5D=1
http://www.24sata.hr/news/moldavija-tvrde-da-im-se-isus-krist-ukazao-na-nebu/67921/
http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/19511/Default.aspx
Isus Krist je utjelovljena Riječ Božja (grč. Logos). Iv 1.pogl. Kaže: "U početku bijaše Riječ, Riječ bijaše u
Boga i Riječ bijaše Bog." Riječ je oduvijek u Bogu, a kada je došla punina vremena, ona sama dolazi među
ljude. Tijelo koje Riječ uzima odraz je ljubavi, Božje blizine nama, otkupljenja. Isus nije sin, nego Sin. Isus nije
nastao iz odnosa Boga i žene, on je Sin u smislu organiziranosti Boga kroz božanske osobe. Isus i sam kaže u
Bibliji da Marija (Merjem) nije njegova prava obitelj, nego oni koji čine dobro i ljube Boga i ljude (najveća
zapovijed). Bog kao cjelina voli čovjeka, bilo u Ocu (trud), Sinu (križ) ili Duhu (preko proroka). Isusovo tijelo je
više uputa, kada nam On kaže da se hranimo njime (to jest, prihvatimo njegov nauk u sebe) i pijemo Njegovu
krv (to jest, s njim budemo u dobru i u zlu, jer šta on pije, npr. muke, i mi ćemo za njega). No, pojavili su se
neki drznici koji su iskrivljavali Isusove riječi i rekli da nije Spasitelj, te mu zadali tešku uvredu za sve što je
učinio. Ali on i njih ljubi, kada u Iv 12,48 piše da on sudi po djelima i poziva ih na obraćenje, za razliku od
Allaha, koji gleda prvo religijsku pripadnost (" O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i
neka oni osjete vašu stogost " (9,123), ali i kada kaže da se nijedna vjera osim islama neće priznati, kao
i u Barnabinom indžilu).
Ukazanja Isusa Krista u 21.st. Niti za jednu od ovih fotografija znanstvenici nemaju objašnjenje, nego se ograđuju od komentara tvrdnjama
da ovo ne spada pod znanost. Zadnja slika snimljena je od strane Google Maps-a u mađarskom mjestu Püspökladány, a ona treća
dogodila se jednoj muslimanki. Ovakvih prikaza ima na stotine.
Bog je kao voda koja je iste molekulske građe i kemijskih osobina bilo u kojem od tri stanja. U kristalnom je
Otac, punina Božje snage, voda u najjačem obliku, u tekućini Krist, voda u najčešćem obliku i najbliža
čovjeku, baš kao i Isus, a u pari Duh, koju najslabije vidimo, ali osjetimo je u blizini (tada je Duh koji nam
nešto u svijesti govori). A Bog je sva ta sila koja objedinjuje ta stanja, koja kruži kroz prirodu i pretstavlja se
u jednom od tri oblika, iako je jedna voda. Bog je i svijetlo: nekad sjaji jače, nekad slabije, ali je jedno svijetlo
koje postoji, jedan Bog koji nas osvjetljuje. Bog nije jednostavno biće kao Allah, on je složenošću uputa ljudima
da ga traže, sve više upoznaju. Ili recimo latinica i alfabet. To su dva oblikom potpuno različita pisma, no, u
svojoj biti, korijenu, oni su jednom riječju pismo, a pismo je taj Duh kao treća osoba koja ih povezuje u cjelinu,
imaju istu narav i siasao: čovjeka podučiti pisati, iako to rade na različite načine, kao i Trojedini.
U Novom zavjetu Isus je potvrdio Trojstvo u Mt 28,19: "Zato idite i počnite činiti mojim učenicima sve narode
krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga...". A još i u Starom zavjetu postoje indikcije za ovo. U knjizi
Postanka Bog govori: stvorimo, načinimo čovjeka sebi na sliku, itd. Na hebrejskom se Bog tada pisao riječju
"Elohim". Prefiks "el" označava množinu, a budući da je korijen riječi jednina, ovo se shvaća kao zbirna
imenica. Npr. cvijeće je po broju jednina, iako ga tvori nekoliko cvijetova. Granje je po broju jednina gramatički,
ali iako to kaže leksikografija, mi ćemo zaključiti da se to jedno granje sastoji od više njih. Množine bi bile
granja (npr. 3 granja, jednina 1 granje) i cvijeća. Dakle, "Elohim" je zbir za Boga, jedan je Bog, ali u
shvaćanju s hebrejskog najdoslovnije bi se prevelo kao bogovi, a znamo da su Židovi monoteisti. Bog to
ponavlja i kod proroka Izaije. A brojna proroštva pisana 450 do 1000 godina prije Isusa potvrđuju Sina kao
Boga.
"Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj." "Objavljujem krepku riječ Gospodnju; on mi
reče: "Ti si Sin moj, ja te rodih danas. Samo zaželi od mene: "i dat ću ti narode za baštinu i krajeve zemlje u
posjed tvoj" (Ps 2,6-8)
"Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio" (izgovara Davidov Mesija, Ps 2,21).
"Pouzdaj se u Gospoda!" Neka ga on spasi! "On neka mu pomogne; jer ga on miluje!"
A ti si onaj, koji si me izveo iz krila materina i skrio me na grudi matere moje.
Od djetinjstva tebi sam se predao, od krila materina ti si Bog moj.
Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, jer nema nikoga, koji bi mi pomogao!
Junaci mnogi okružuju me, bikovi bašanski opkoljuju me.
Razvaljuju na me usta svoja, kao lav, koji razdire i riče.
Kao voda razlijevam se, rasuti su svi udovi moji; srce mi postade kao vosak i topi se u grudima.
Sasuši se kao crijep snaga moja, jezik mi prionu za nepce, u prah smrti mećeš me.
Hajka pasa opkoljuje me; četa zlikovaca okružuje me; probodoše mi ruke i noge.
Sve kosti svoje mogu izbrojiti; naslađuju se gledajući u me.
Dijele među se haljine moje i za odjeću moju bacaju kocku. (Ps 22, 8-18, opis Kristove smrti u detalj, ili se
to odnosi na Judu, kako tvrde islamolozi?).
Neka ga on spasi ako je Mesija, siđi s križa, druge si spasio, a
sebe ne – samo su neki od poklika kojim je svijet ponižavao Krista. Probodoše mi ruke i noge jasno upućuje
na raspeće koje se odvijalo na taj način. Čovjeku raspetom na križu težina tijela i gravitacija uzrokuju
iščašćenje ramena (rasuti udovi), a ubrzo slijedi glad i žeđ koja doslovno suši tijelo i snagu (Isus povika: Žedan
sam!). U stanju bez vode, i jezik prionire za nepce pokušavajući slinom dobiti nešto tekućine. Ista ona
gravitacija uzrokuje da se čovjeku koji visi s križa mogu vidjeti kosti, u smislu "uvlačenja kože u tijelo", kao ono
kod mršavosti.
Primjer raspeća; 2. uskrsli Krist
"Reče Gospod Gospodu mojemu: "Sjedi mi s desnu stranu moju, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje
nogama tvojim!
(Ps 110,1. Dakle, David kaže da je njegov Gospodin rekao nekom drugom Gospodinu iz
njegove loze (Isusu, iz Judine loze), da sjedne uz njega; kršćansko učenje o Trojstvu: "koji sjedi s desne
Ocu").
"Tada reče Izaija: "Slušajte dakle od kuće Davidove! Nije li vam dosta, što dosađujete ljudima, da još
dosađujete i Bogu mojemu? Zato će vam sam Svemogući dati znak: "Eto, Djevica će začeti i roditi sina i
nadjenuti mu ime Emanuel"
(Iz 7,10-14; 7 stoljeća prije Krista, Djevica koja je trudna, samo je i po
islamu jedna, Marija. A dalje kaže da će to dijete biti Emanuel, hebrejski "Bog s nama", dakle to dijete će biti
sam Bog koji će doći k nama ljudima, jer piše da narod dosađuje Bogu pa će on sam doći sve riješiti).
Emanuel se alegorijski isunjava u Onome s nama, Kristu Isusu.
"Budite jaki, ne bojte se! Evo, Bog vaš, osveta dolazi, plaća Božja, on će sam doći, da vas otkupi." Tada će
se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvorit će se." (Iz 35,4-5; Bog kaže da će doći sam na Zemlju da
otkupi ljude – Isusova smrt na križu, a ova čudesa koja taj Bog na Zemlji će raditi priznaje i islam). Bog koji
otkupljuje i izlječuje sav narod je samo jedan, onaj koji se objavljuje preko Krista!
"Leđa svoja podmetao sam onima, koji su me udarali, obraze svoje onima, koji su me šamarali, nijesam
skrivao lica svojega od ruga i pljuvanja. A Gospod, Svemogući, pomagao mi je; zato se nijesam
osramotio" (Iz 50, 6-7; odgovara mukama Kristovim, ili je to Juda po islamu koji je sve umjesto Isusa
pretrpio). Ne moram ni govoriti da su po Isusu pljuvali, a on im opraštao, da su ga Rimljani šamarali, pa i
bičevali na što se On nije bunio, nego samo podmetnio leđa.
"Gle, uspjet će sluga moj, popet će se, uzdignut će se, bit će silno uzvišen. Kako su se mnogi ustrašili nad
tobom - jer je nečovječji bio iznakažen njegov izgled; lik njegov nije više bio sličan čovječjemu."
(Iz
53,13-14). Isus se ovdje simbolično zove Slugom jer odlučuje se poniziti za ljude, uzdignuće označava
uskrsnuće, silno uzvišenje božanstvo, a unakaženost strahote unakažavanja tijela na križu).
" Tko je povjerovao vijesti našoj, kome se je otkrila mišica Gospodnja?
Tako je izrastao pred njim kao
mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja na njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda,
da bismo našli ugodnosti na njemu.
Prezren je bio, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama,
kao jedan, od koga čovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga cijenili.
A on je nosio
patnje naše, žalosti je naše uzeo na se, mi smo ga držali udarenim, pogođenim od Boga i mučenim,
ali je on bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naša zlodjela.
Za spasenje naše ležala je kazna na
njemu, modricama njegovim mi smo se iscijeljeni.
Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je išao
svojim vlastitim putem. A Gospod je stavio na njega grijehe zlodjela sviju nas.
Bio je zlostavljen, a on
se je predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje, što se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred
onima, koji je strižu, nije otvorio usta svojih.
Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da iskaže sudbinu
njegovu. Bio je istrgnut iz zemlje živih i za opačine naroda mojega bio je na smrt pogođen.
Odredili
su mu grob uz zločince, a uz bogatoga bio iza smrti, jer nije počinio nepravde, i nije se našla prijevara u ustima
njegovim.
Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh,
vidjet će potomke, dugo će živjeti, i volja će se Gospodnja ispuniti po njemu.
"Za muku duše svoje
on će se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela
njihova uzima on na se.
Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato, jer je
dao život svoj na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince " (Izaija
53.pogl.).
Tko je povjerovao našoj vijesti – muslimani ne, ali ističem našoj. Bog s tim nekim govori Mi i s njim osobno
kuje planove, a taj bi bio Krist. Opis odgovara mukama i unakaženosti te odbačenosti, dakle, Juda nije Božji
prijatelj pa to nije on - ostatak o mučenju, odbačenosti, tome nekome koji za naše grijehe ispašta, on se ne
buni na mučenju, oprašta krvnicima... To je naš Isus i nitko drugi. I nije ništa dometnuto naknadno.Postoji
izvorni spis Izaijinih proročanstava nađen 1947. uz špilju Kirbet Qumrana na sjeverozapadnoj obali Mrtvog
mora, a uostalom, Židovi misle da je Isus lažni prorok, pa neće lagati za njega. Uzmite židovsku Bibliju i
uvjerite se u ovo osobno, a iz svega ovoga jasno se vidi da je Gospodin Krist Spasitelj na ljudi koji se
dobrovoljno u suglasju s Ocem daje na muke.
" Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade. Vlast počiva na plećima njegovim, 'čudo od savjetnika' glasi ime
njegovo, 'Jaki Bog, 'Otac vječni', 'Knez mira'. Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat će na
prijestolju Davidovu i nad kraljevstvom njegovim " (Iz 9,5-6).
Ovo poglavlje u biti predstavlja Bogojavljenje, kada zvijezda odvodi pstire da se poklone rođenom Bogu, što
ovi rade i donose 3 dara. U stihu piše da se rodilo muško dijete čije će ime biti međuostalim i "Jaki Bog", pa bi
to dijete bilo Bog Isus Krist. Piše da će dijete imati vječnu vlast nad kraljevstvom Davidovim, a vječnu vlast
običan čovjek ne može imati. Piše i da će to dijete donositi mir i ljubav kojima neće biti kraja, a to je u skladu s
Isusovim naukom o opraštanju (ono s šamarom i dva lica, ako te netko prisili da ideš s njim milju, ti idi 2),
jednakosti ljudi (Isus se druži s poganima, carinicima, bolesnima i Samarijancima koje Židovi i farizeji
odbacuju...). Sve ovo ispunilo se prije više od 2000 godina.
" A ti, Betleheme - Efrato, među krajevima Judinim najmanji, iz tebe će mi izaći onaj, koji će biti vladalac u
Izraelu. Njegov je početak iz davne davnine, iz dana vječnosti " (Mihej 5,1). Dakle, Isus je taj koji se,
priznaje i islam, rodio u Betlehemu. To ne bi bilo ništa posebno da ne piše da će taj Isus biti vječni vladar (jer
će vladati Davidovim prijestoljem) i da on postoji od davnine, što znači da je Bog. Isus je rekao jednom
Židovima i pismonoznancima (parafraziram!): Vi čitate pisma, a ona svjedoče za mene, i to ne vidite!
Pisma stvarno svjedoče za Istinu i Spasitelja, pa vas ja pitam: Vjerujete li i vi Jahvi, Njegovim
svjedočanstvima, ili ste kao ondašnji Židovi zaslijepljeni krivovjerjima i neprihvaćanjem spasenja?
Pronalazite li tu sebe?
Ovo su bile najave Krista kao Boga (druge božanske osobe) još u staroizraelsko doba, a spominje se u
Bibliji i Duh, pod nazivima Duh Božji, samo Duh, Sveti Duh, Duh Jahvin, neprolazni ili vječni Duh (na početku
u Postanku Duh Božji lebdi nad vodama, u Mudr 12,1, 9,17, Ps 143,10, Ps 51,7-13 i skoro u svakoj drugoj
starozavjetnoj knjizi. Dakle, indicije o Trojedinom Bogu postoje, a da je tako, pokazuje i prorok Izaija. U 6.
poglavlju svoje knjige ukazuje mu se Bog koji ima skute i sjedi kao čovjek na prijestolju, što upućuje na
božanske osobe još uvijek jednog Boga. Uostalom, u Starom zavjetu Bog govori da je Otac svog naroda. U
to vrijeme napisana je jedna apokrifna knjiga, Enohova knjiga, koju sinagoga nije prihvatila. Zašto? Zato što u
njoj Bog poziva Enoha i odaje mu tajnu, a to je da će uskoro na Zemlju doći Elohimov (kako Enoh kaže za
Boga) Sin, kojeg će narod zvati masovno Gospodinom (kršćani). Evo vam link
http://www.scribd.com/doc/
15198982/Knjiga-Enohova
i molim vas da je samo pogledate i uvjerite se da nisam izmislio ja to djelo. Ona
je dokaz stoljećima prije Krista da je Krist stvarno utjelovljena Riječ, pa time i Sin Elohimov oko kojeg se
potajno vrti cijeli Stari zavjet. Ako ju pročitate, vjerujte da neće to biti gubljenje vremena. Enoh prima vizije
nekoliko puta, a jednom ga Bog (Elohim) preko anđela odvodi do svog prijestolja. Tamo ispred Elohima je 7
anđela, upravljača ljudske sudbine. Nakon svega dolazi do Božjeg prijestolja i vidi na njemu Muško i Žensko.
On se čudi, a oni mu progovore nešto poput sljedećeg: Mi smo Elohim, Jedan Jedini, ovo što vidiš je samo
Naš manifest u dvije osobe! Mi smo Otac i Majka, a u biti smo Nevidljivi! Nešto poslije kraj Elohima (Oca i
Majke koji su Vidljivi u Nevidljivome) kraj njih vidi malo dijete, koje s desne sjedi na prijestolju. Enoh ubrzo
saznaje da je taj mali Sin Elohimov. Poslije mu anđeo govori da će nakon nekog vremena Sin Elohimov
morati sići dolje na Zemlju da bi "njegova krv otkupila one koji se nalaze u 3 kata nemilosti". 4. njagornji
je raj. Razlog tomu je što su na Zemlju došli "bogovi zla" koji žene "kćeri ljudske" i žele dobiti svoje sinove,
prave bogove, da zavladaju Elohimom. Bogovi zla mogu biti simbol kvarenja ljudi, koji su se odmetnuli od
Božjih zakona, odbacuju druge i ženidbom s kćerima ljudskim (one bi mogle biti simbol ljudi koji se ne odupiru
zlu i s njim tako i sudjeluju). Stoga, Sin jednostavno mora sići na Zemlji da "sredi stvari" kao Spasitelj. Enoh
(Hanoh) tu iznosi i neke podatke vezane uz potrebu očuvanja okoliša, koja se javlja tek nedavno, te stvaranje
svijeta koje je zapravo u skladu sa znanošću. Knjiga je izuzetno dobra i tjera na "filozofiranje", pa je svakome
predlažem.
Sve ovo što sam rekao nije puka slučajnost, nego činjenice koje nas odvlače prema jedinom Putu, Istini i
Životu, a to je samo Isus Krist. On čeka svakog nevjernog da mu dođe bilo kada i prihvati ono što nam je Krist
svima darovao, a to je ljubav bez kraja i spas od Đavla koji zavodi narode da ne upoznaju onoga koji je Đavla
pobijedio na križu.
U al-Quranu se također spominje Bog u množini. Neki tumače da je riječ u arapskom jeziku koji tako ističe
poštovanje, kao što je npr. obraćam ti se, odnosno obraćam vam se. To nije istina, jer riječ koja se koristi za
Boga u al-Quranu je Allah u jednini. JA se u arapskom piše piše ‫أنا‬, dok se MI piše: ‫نحن‬. Dakle, postoji forma
u arapskom koja na taj način ističe hvalu, zahvalu ili posebnost, ali poanta je u tome što ona u al-Quranu nije
korištena (pogledaj arapski al-Quran), nego je Muhammed koristio 1.lice množine, dakle, u al-Quranu
govorimo o množini, više raznih bogova, a ne u zbiru kao Elohim. Tu je razlika, vjerojatno je Muhammed to
pokušao prepisati iz Biblije, pa se prevario. A taj Mi u Kuraanu se nekad koristi, a nekad i ne. Zar Bog nije
uvijek uzvišen, ili samo kada se Poslanik sjetio napisati?
Neki to objašnjavaju kao Allah plus njegovi meleci koji mu uvijek pomažu. Za razliku od ono ti – vi, ovo
odgovara gramatičkoj formi arapskog jezika jer je ovdje stvarna množina. No, što će Bogu uvijek anđeli? Ako
je on svemoguć, zašto onda pri npr. stvaranju čovjeka treba anđele? A ovo je i greška, jer Allah kada stvara
čovjeka, ne radi to pomoću anđela, jer ovo dolazi do granice bogohuljenja. A kada Bog kaže Mi za stvaranje
anđela, tko su mu sada ti kolege? Anđeli nestvoreni, a Bog u množini (ne kao izraz hvale, arapski prijevod alQurana to savršeno otkriva!). Da mu te "kolege" nisu Krist i Duh, a Muhammed je to krivo preveo na množinu,
a ne zbir, za koji u arapskom ima ekvivalent? To Muhammed nije znao, jer Boga nije ni poznavao. Osnove
arapskog jezika možete pronaći svugdje na internetskim stranicama,a koristan je i
http://translate.google.hr/#hr|ar|mi (google prevoditelj).
Vrste križeva
1. Latinski križ (crux eapitata, crux ordinaria) 2. Petrov križ (crux inversa) 3. Tau
križ ili križ sv. Antuna Pustinjaka (crux
commissa, "T"-križ) 4. Račvasti križ (razbojnički križ, "Y"-križ) 5. Grčki križ (crux immissa, crux quadrata) 6. Andrijin križ (crux
decussata) 7. Nadbiskupski križ (crux gemina, dvostruki križ) 8. Papinski križ (crux papalis) 9. -10. Ruski križ 11. Slomljeni
križ 12. Klinasti križ 13. Plosnati križ 14. Malteški
križ
15. Jabučasti križ 16. Trolisni križ (Lazarov križ, brabantski križ) 17.
-18. Štakasti križ (crux patibulata) 19. -21. Sidrasti križ (crux ancorata) 22. Ponovljeni križ 23. Jeruzalemski križ (križ Svetog
groba) 24. Rimski "Sveti križ" 25. Kukasti križ (crux dissimulata, svastika) 26. Rotirajući kukasti križ 27. Sunčani križ 28. Posvetni
križ 29. Udvostručeni kukasti križ 30. Njemački gimnastički križ (četiri slova F: frisch = svjež, fromm = pobožan, frolich = veseo, frei =
slobodan) 31. Gamadia (crux gammata, sastavljen od 4 slova T) 32. Koptski križ (križ s čavlima) 33. Biserni križ (crux gemmata) 34.
Egipatski križ (crux ansata)
35. Kombinacija egipatskog, Antunovog i sunčanog križa 36. Kombinacija sidrastog i egipatskog križa
(crux ansata ancorata) 37. Križ uzdignut iznad zemlje 38. Varijanta uzdignutog križa sa šest zrna pijeska 39. "Arbor vitae" (crux
virescens) 40. Arkanđeoski križ 41. Varijanta arkanđeoskog križa 42. Križ četiriju evanđelista
Samo da spomenem još i Muhammedovo laganje o kršćanstvu. Svugdje u al-Quranu može se naići na brojne
izmišljotine o kršćanskim vjerskim dogmama, pa evo nekih.
"...kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao
dva boga uz Allaha! " (5,116).
U kršćanstvu razlikujemo: 1.klanjanje (latrija), koje se odvija isključivo
prema Trojedinom Bogu te s druge strane štovanje (duliju), koje se odnosi na svece, mučenike, anđele,
Mariju, relikvije, itd.). Štovanjem kršćani iskazuju svoje poštovanje prema osobama koje su Bogu pomogle u
ispunjenju njegova otkupiteljskog nauma, a njima se ne klanja, nego ih se poštuje i od njih traži da nas
zagovaraju pred Bogom budući da su oni s njim u raju. Slike i kipovi Marije ne služe za klanjanje, nego
zagovor i zamolbu da nam pomogne kod Sina, da nam pomogne sama svojom dobrotom. Po kršćanskom
učenju Marija je samo rodila Boga kao pomoćnica Gospodinova, ona je samo Blažena Djevica i ništa više.
No, Muhammed je ulio u glave muslimana da su kršćani višebošci i kleče pred Marijom da bi ih razljutio ili
osigurao si borbu protiv njih i njihovo istrebljenje. Ili je to čuo od nekih sekti koje štuju Mariju kao Boga, no, to
nije opravdanje i vjerojatno nije točno.
" Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je - Allahov sin." To su riječi njihove, iz
usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?
Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina..." (9,3031).
Ovdje Muhammed, ako pažljivo čitate, govori s bijesom i mržnjom šireći već nedopustive laži. Kao prvo, Židovi
nikada u svojoj povijesti nisu štovali nikoga kao sina Božjeg, pa ni Uzejra. Uzejr je nepoznanica, po nekima
je to Ezra, koji se spominje u Starom zavjetu za sedme godine vladavine Artakserksa kao Aaronov potomak,
sin Seraje, Azarje, Hilkije, Šaluma, Sadoka... On je došao iz Babilona u Jeruzalem kao nadareni književnik
koji je u Jeruzalemu izučavao Zakon i učio ljude. No, nikada se u svojoj knjizi u Bibliji nije nazvao Bogom ni
Njegovim sinom. Židovski zapisi, uključujući i apokrife to ne spominju, pa čak nije postojala niti sekta koja je to
tvrdila, što će neki reći da bi ublažili Poslanikovu laž i Allahovo neznanje. To možete provjeriti pitanjem
židovske zajednice, pa i povjesničara. Po drugima je to Enoh, kojeg sam spominjao. No, Enoh nije nikakav
ekvivalent za Uzejr u arpskom, pa ovo je dosta mutno. A i Enoh se nije smatrao Bogom, nego je napisao
onaj apokrif. Židovi su ga odbili, pa ga nisu ni mogli smatrati tim "činom". Međutim, eseni su sačuvali Enohovu
knjigu kao nadu u skori dolazak Mesije koji će biti čak Sin Elohimov, pa je Muhammed moguće čuo za to pa
malo pretjerivanjemi laganjem preoblikovao na Židove i esene (iako su oni samo čuvali tu knjigu!). A i Uzejr u
arapskom je Ezra, tako da su ove Poslanikove riječi dosta čudne. Ako je Poslanik mislio na Enoha, to bi bio
dokaz da čak nije niti znao arapski jezik!
Dokaz ljubavi Božje
Za Mariju neću 2 put govoriti. Ono "ubio ih Allah" pokazuje prijezir i mržnju prema sljedbenicima knjige, jer je to
odraz velikog laganja i prijetnji. Muhammed ulazi toliko daleko da laže kako kršćani štuju monahe i svećenike
kao bogove, što je velika, ogromna laž. Kao i u Židovstvu, svećenik je sluga Božji koji propovijeda Njegovu
riječ vjernicima, održava vjeru i obavlja administrativne poslove Sinagoge/Crkve. U Levitskom zakoniku 8.
poglavlje Bog (Jahve) uspostavlja i posvećuje svećenike te traži od Izraelaca da ih poštuju, a u mudrosnim
knjigama SZ to i traži od vjernika. Kršćanstvo je nastavilo Božju odredbu, no, islam nije. Zašto je
Muhammed odbacio svećeništvo ako je Zakon to obvezno propisivao? Mojsije i Aaron sami sebe nazivaju
svećenicima, kao i Isus Krist (po redu Melkisedekovu), a Muhammed to ukida? Zašto je prekinuo nešto što se
proteže kroz svu povijest Izabranog naroda? Možda zato što onda ne bi bio glavni, pa ne bi mogao dobiti onu
petinu svega. Po Zakonu i Tori morao bi to ravnopravno dijeliti sa svim svećenicima, što se njemu financijski
ne bi isplatilo (da tu petinu dijeli sa npr. 500 svećenika). Stoga je mudro ukinuo Božju molbu. Svećenik nema
božanske moći, on krsti, pričešćuje, propovijeda, organizira Crkvu. Što se tiče ispovijedi, u njoj isti ne oprašta
grijehe, nego to čini Bog. On je samo obavljač molbe Isusove: "Kojima otpustite grijehe, otpušteni su im,
kojima zadržite, zadržani su im!" U ispovijedi se i kaže: Bog neka ti otpusti grijehe. Idi u miru. Po
kršćanskom učenju, svećenik ne oprašta grijehe, a ako to radi sam od sebe, čini bogohuljenje.
Knjiga proroka Enoha
To da kršćani štuju svećenike kao bogove njegova je izmišljotina, ili rezultat psihičke nestabilnosti kojoj je bio
podložan. U 57,27 Muhammed govori da su monasi izmišljotina. Vidimo da je nešto "zapeo" za te monahe,
jer ih često napada, čak i u hadišima. Možda je bio ljubomoran na njih jer su istinski služili Bogu, suzdržavali
se od ženidbe (što Muhammed nije uspio s 20 žena) uz Božju pomoć ili na njihov sklad (koji i danas vlada u
donošenju odluki gdje se na Koncilima može svatko izjasniti)! Poslanikov način život nije se mogao usmjeriti
prema Ljubavi, pa je to razlog takvog odnosa. No, zadivljen njima i kršćanstvom u 3,113-114 govori lijepo o
kršćanima, a u 3,100 kada ih kritizira to radi dosta blago, neuobičajeno, jer obično prijeti masakriranjem i
paklom (pogledaj Jihad).
" Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su
vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i
monaha i što se oni ne ohole. " (5,82).
Ovaj ajet je najvažniji. Nagli preokret je u njemu, jer Muhammed koji je nazivao kršćane i Židove umno
nesposobnim svinjama i majmunima, te tražio muslimane da ih se klone, sada se čudno ponaša: politeisti i
Židovi i dalje su neprijatelji (ljuti!), a kršćani se izdvajaju kao muslimanima najbliže kolege. Začuđuje što je
Muhammed odabrao samo kršćane, i to opet one monahe za koje je zapeo cijelo vrijeme. Razlog zašto cu
kršćani takvi, po Muhammedu su monasi. Iako je dosad bio ljubomoran na njih, toliko je bio zadivljen njima da
se nije mogao suzdržati da ih ne pohvali, da ne "pukne". Prvi spisi svjedoče da je Crkva u nastanku bila
jedinstvena, složna, hrabro podnosila najgore muke za Kristovo božanstvo, pomagala siromašne, opraštali su
si svi međusobno, preobraćali pogane i svećenici živjeli pošteno i po Božjim zakonima.
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=9842
http://www.kriz-zivota.com/rijec_bozja/2013/svijet_prvih_krscana/
http://hrcak.srce.hr/36284
Prvi kršćani i danas začuđuju svijet, da se ljudi pitaju: gdje su danas Crkvi ti ideali koji su ljude, osobito
pogane, ostavljali bez daha i raširili vjeru unatoč mržnji i progonima? I sam Muhammed bio je oduševljen
kako ljudi mogu biti tako dobri, da je rekao kako kršćani jednostavno ne mogu biti oholi. Nije mogao shvatiti
otkud im dolazi ta snaga, da je jednostavno morao pohvaliti kršćane unatoč mržnji, jer oni su bili nešto što
prvi muslimani nikad ni približno neće biti (pogledaj knjigu Joachima Gnilke: "Prvi kršćani. Izvori i početak
Crkve", koja opisuje neshvatljive ideale kršćanstva i čudesno božansko širenje vjere).
Kršćani su po Muhammedu (5,82) dobri zbog monaha i svojeg previše poštenog ponašanja. Sami zaključite
je li Muhammed stvarni Božji prorok i nije li vas on svojom oduševljenošću kršćanima pogreškom uputio na tu
vjeru. U 5,72-73 Muhammed nažalost nastavlja zavoditi muslimane iskrivljavajući kršćanski nauk. U 73. ajetu
govori da je Isus jedan od Trojice, što apsolutna laž, jer Isus nije trećina, niti dio Boga, ni poseban Bog, nego
osoba i manifest jednog jedinog Gospodina (gore je objašnjeno). To je Muhammed itekako dobro znao, ali
bolje zvuči ako se malo izmijeni i slaže. A ovdje čak Isusa naziva Mesijom, što islam kao vjera opovrgava (74.
ajet). Da je Isus Mesija, Muhammed potvrđuje i u 4,171 gdje isto ponavlja (Isa – Mesih). Očito da ni
Muhammed nije bio svjestan što uopće propovijeda i smišlja suborcima, jer nazvati Isusa Mesijom protiv
vjerskog učenja katastrofalna je greška.
" Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od
Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je
samo jedan Bog - hvaljen neka je On! " (4,171).
Tu se osim Muhammedova nepoznavanja islama vidi još jedna enormna pogreška! Isus je Riječ Njegova
(Božja, Allahova) koju je Bog dostavio Mariji. To je kršćansko učenje o Riječi Božjoj koja uzima ljudsko tijelo
kao Mesija Isus. Islam priznaje da je Isus Božja Riječ u ljudskom tijelu, a to znači i Bog (jer riječ koju
čovjek kaže je njegova, makar nekim čudom uzela drugo ljudsko tijelo, jer Bogu Svemogućem to je apsolutno
moguće). Kopiranjem kršćanskog učenja o utjelovljenoj Riječi i Ivanova evanđelja (1. pogl.) gdje se nalazi ta
tvrdnja Muhammed jasno kaže tko je on! A kada se toliko spetljao, pun mržnje i zavisti nastavlja širiti gnjev
među muslimanima laganjem da kršćani vjeruju u trojicu bogova, a u 23,91 bila su dva boga. Vjera koja se
mora širiti lažju i prepisivanjem riječi iz Biblije je pouzdana koliko i ono što izmišlja o drugima.
" U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po
njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u
tami svijetli i tama ga ne obuze, " (Iv 1,1-5)
" I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca - pun milosti i istine. " (Iv 1,14).
I da sve razjasnimo, zašto se Isus naziva Slugom Božjim? Odgovor vam je u nauku o Trojstvu. Isus nije neki
manji Bog od Oca ili Duha, nikako! Bog je u Ocu punina Boga, kao kristalno stanje punina vode. On
prvenstveno zastupa Boga, on se naziva Ocem Sinovim i nas ljudi koji preko Isusa postajemo jedno, a time i
djeca Božja, ne u biološkom smislu, nego u ljubavi i vršenju Njegovih zapovijedi. Isus pretstavlja Boga na
Zemlji utjelovljenjem u tijelo ljudima, te se on zove Slugom (velikim slovom; kako kaže sv.Pavao, iako je Krist
potpuno jednak s Ocem, on se sam ponižava i uzima lik Sluge). Uzimanjem atributa Sluge Krist pokazuje
kako je uvijek spreman pretstavljati Božje Jedinstvo, pod cijenu svega, što mu omogučuje Njegovo pravo
božanstvo. Isus je Sluga u smislu pokornosti, ljubavi, skromnosti i opraštanju, time On kaže da se nije kao
neki došao uzvisivati, nego služiti: "Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi!".
Sluga je poticaj ljudima da i oni budu požrtovni te slijede Krista, a ne znak da je Isus manji Bog. Isus uzima i
naziv Sin čovječji te Sin Božji, da bi rekao da je on ujedno i čovjek i ponajprije Bog, Bogočovjek, utjelovljeni
Bog. Isus kazuje da je voljom Oca rođen od čovjeka, žene, pa je Sin čovječji, ali najprije govori da je Bog, na
čemu je naglasak (jer zbog toga gubi život!). Isus na križu kaže: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio
(Eli, Eli, lama sabahtani)? Time se on pouzdaje u Oca, iskazuje nam da je On uzevši ljudsko tijelo došao među
ljude, izvan Svog primarnog boravka (duhovnih nebesa), te traži od Oca zaštitu. U ljudskom tijelu, iako je Sin
Bog, mora živjeti pod Zakonom i ponašati se sukladno ljudima, dok ne pobijedi na križu i on sam postane
Zakon po kojem će narodi (budući kršćani) živjeti, radi ostvarenja Božjeg nauma.
Kaže Isus i da nije sluga viši od gospodara. Naravno, to je točno. Isus kao lik Sluge koji osobno izvršava naum
Trojedinog, a budući da se utjelovljuje, postaje čovjek, time se u prenesenom značenju pretvara u Slugu. Sin
kao Sluga nije veći od Oca Gospodara (Gospodar označuje temelj i puninu Boga), ali nije ni Otac veći od Sina.
Isus je rekao: "Otac moj i ja smo jedno te isto" , "tko je vidio Oca, vidio je i Mene" , "Otac moj je u meni i
ja u njemu" i slično. Ta Isusova izjava, međutim, najprije se odnosi na ljude ( u smislu da se ljudi ne ohole
pred gospodarima da ne budu poniženi jer nisu veći). Krist nikada nije pobio svoje božanstvo, pa ni rekavši
Otac je veći od mene (Iv 14,28), govoreći o tome da On u Trojstvu iako jednak Ocu, u izvršavanju nauma
Božjeg on je sekundarno zastupljen, jer je Otac temelj, a Sin (isto ravnopravni Bog) Otkupitelj. Isus je ulogu
koju je imao obavio na Zemlji, a Otac istu kao punina Boga radi uvijek. Otac je veći od Sina u manifestaciji
Boga i ostvarenja plana, ali kao Bog oni su jedno, a time nema većeg ili manjeg.
"Ti si Krist, Sin Božji! I on ih ukori ne dozvolivši im da govore." (Lk 4,41). Ovo bi muslimani najčešće
komentirali u smislu da vragovi govore gore navedeno, a Isus viče da ušute, jer nije Sin Božji. No nije tako.
Došavši na Zemlju, Sin je imao svoju zadanu zadaću – umrijeti na križu nakon 3 godine propovijedanja. Stoga
je Isus zapovijedio učenicima da ne govore da je Bog sve dok ne dođe Njegov čas, čas muke. Isto je tvrdio
svima koji su uvidjeli da je Sin. Jer da je nakon mjesec dana javno rekao da je Bog, farizeji bi ga odmah uhitili i
nastojali ubiti preko Pilata, ili ga čak i sami kamenovali (iako nisu smjeli, ali su znali i to raditi – sv.Stjepan).
Isus mora čekati Pashu u 33. godini života, i tada se proširio nauk da je Bog. Pred visokim svećenikom Isus
kaže da je Bog i da će ga svi gledati dok bude sjedio s desne Ocu! Tada će uslijediti smaknuće. Isus je morao
biti raspet, ne kamenovan, da otkupljenje bude kako su najavili svi proroci i potpuno.
Isus kaže vragovima tu da ušute i ne šire to o njemu, jer će ga ubiti ranije. I to je to, ne ono da Isus govori da
nije Sin. To objašnjava čak jedan evanđelist, ali muslimani to podmuklo izbace i namještaju sebi kako im
odgovara. I ime sin Božji. Ono se proteže odavna. U SZ Jahve je svoj narod Izrael zvao svojim
Prvorođencem, Sinom (Izl 4,22). Time je Bog iskazao svoju ljubav prema narodu jer je jedini koji ga štuje na
Zemlji (do tada), jer ga voli, spašava, vodi kroz povijest i zlo kao da mu je dijete. Isus je onaj pravi Sin – ne
biološki nastao iz odnosa s Marijom (Bože sačuvaj), nego onaj koji je od Boga, u Bogu, po Bogu, svome Ocu,
koji ima božansku moć izvršavanja Očevih planova. Npr. kada Isus kaže da nitko ne zna kada će Sud, pa ni
On, nego samo Otac, isto je logično. Usporedimo Trojstvo s čovjekom. Kada ja smislim da će nešto biti tada
(ja sam Otac), ja to ne moram izgovoriti preko riječi (Sina), nego mogu to zadržati sebi. Tako je i Sin utjelovivši
se Božjom svemoći ostao bez toga saznanja. Jer sam ja svoju odredbu o tome što hoću zadržao u sebi, i ne
rekavši taj podatak, utjelovio Je. No, ta riječ i dalje je dio čovjeka, sastav, neodjeljivi dio, i dalje čovjek
(primijeni sve ovo na Trojedinog). Mi se djelima sjedinjujemo s Kristo, postajemo kršćani (= Kristovi) i s njim
jedno tijelo u alegorijskom smislu po dobrim dijelima, pa se nazivamo također sinovima (malim slovom, kao
narod Božji koji slijedi onog pravog Sina).
Nauk o Trojstvu potječe odavno, i razlikuje se od troboštva ili trializma. Monoteizam u kršćanstvu je istinit, čak
veći i potpuniji od islama. Isusov lik ne pobija tu teoriju, nego dopunjuje i objašnjava ljubavlju, a ne mačem kao
neki lažni proroci. U definiciji Trojstva stoji (325. za Anastazija) da je Bog jedan u 3 različite osobe. To je
apsolutno točno, i logično. Otac je vidljiva i nevidljiva osoba (punina), Sin vidljiva (utjelovivši se preko Marije
kao čovjek), a Duh nevidljiva osoba. Dakle, ove 3 osobe morfološki su samo različite po vidljivosti ili
nevidljivosti, te ulozi koju unutar Jedinstva Božjeg predstavljaju:
Otac - Stvoritelj, Uzdržavatelj;Gospodin
Sin – Otkupitelj, Spasitelj, izvršitelj nauma, Učitelj (rabbi, rabunni), Kralj, Sudac na zadnjem Sudu; Gospodin
Duh Božji – Voditelj, Branitelj (Parakletos), Zaštitnik, Životvorac, objavitelj prorocima i svetima; Gospodin.
Iako su morfološki oblikom različiti, povezuje ih to da svi imaju božansku moć, svaki od njih, svaki je Gospodin.
Oni djeluju u skladu u Trojstvu i međusobno se prožimaju kao jedan Bog. Svojom mišlju oni su jednaki,
predstavljaju Boga u 3 osobe istih osobina i nauma. Svaki ima apsolutnu moć kao Bog, pa su time 1, a ne
kao u poganskim religijama gdje su Jupiter i Mars bogovi, ali Jupiter je glavni i naređuje svima pa i Marsu koji
radi za njega. Kao što je Isus rekao: Otac je u Sinu, a Sin u Ocu, jednaki su i isti (upravo po tome nema
većeg ili manjeg, osim u smislu odnosa osoba i vršenja zadaće na Zemlji), a Duh je onaj koji izlazi i od Oca i
od Sina te kao takav objedinjuje 1 Boga! Bog se ćovjeku objavljuje u 3 osobe ili oblika, koje morfologija ne
raskida na 3 Boga, nego ista i potpuno jednaka božanska moć i naum u Istog povezuje. Bog djeluje kao sklad,
On je samo 1, a Trojstvo je odraz Njegove tajanstvenosti, ljubavi, presavršenosti i nejednostavnosti kao
Svemogućeg te želje približavanja čovjeka sebi. "Što je čovjeku nemoguće, Bogu je moguće", rekao je Krist.
Otac, Sin, Duh – svi imaju ne različitu, nego istu svrhu – a to je da su 1 Bog neraskidno povezan istom.
U SZ (danas i hebrejskoj Bibliji), Bog se naziva s više naziva, ali reći ću jedan. U Post 35,11 Bog kaže da je
On El Šadaj, svemogući Bog, što je doslovan prijevod tog izraza. No, prefiks "el" u hebrejskom označava
množinu kao broj, dakle, najprecizniji prijevod bio bi svemogući bogovi. Kako su Hebreji monoteisti, ovo
možemo najbolje objasniti kao zbir koji će nas opet odvući ka Trojstvu. Bog se u SZ na više mjesta služi
imenima koja su u gramatici množina, bez da je to poštovanje (ja sam svemogući bogovi nema mi, očito je
Bog rekao da je "bogovi" namjerno, i to uzastopce!). Sve ovo dovoljan je razlog da vidimo kako nas Trojedini
poziva k istini, sebi, jer On nije ništa drugo nego onaj pravi Bog u kojeg je vjerovao Noa i njegovi potomci.
RELIGIJSKA GEOGRAFIJA KRŠĆANSTVA I ISLAMA
U zadnje vrijeme sve se više govori o sve bržem demogeografskom porastu islama. Početkom 21. stoljeća
prosječni godišni porast broja kršćana iznosio je 1.46%, a islama 6.40%. Ovi statistički podaci često su
muslimanima dokaz i uvod u brzu pobjedu islama kao buduće najveće globalne religije. Kako je ovo područje
kojim se i ja bavim, reći ću da ovdje nema ništa božansko. Dat ću objašnjenje zbog kojeg islam tako raste, te
čak dokazati da je kršćanstvo u prednosti. Ti podaci porasta su potpuno točni, a islam će još i brže rasti. No,
razlog tog porasta je u različitosti odvijanja demografske tranzicije između kršćanskih i islamskih zemalja.
Većina islamskih nalazi se u tzv. prvoj ili ranoj podetapi demografske tanzicije (prijelaza). Tu su zemlje koje
su izašle iz predtranzicije smanjivši ogromne stope smrtnosti, čak i preko 4%, i to najčešće sredinom 20.
stoljeća kada je to omogućeno napretkom medicine i međunarodnih organizacija kao što je UNICEF (iako
su one danas razvijenije izašle same ranije!). No, stopa nataliteta u toj etapi nije smanjena i ostala je na razini
mortaliteta (iz predtranzicije). Naglo smanjenje stopa mortaliteta, a ostanak onih nataliteta, rezultira
demografskom eksplozijom koja se očituje u naglom i gospodarski neuhvatljivom porastu ljudi. Razlog tomu
je ekonomska i društvena nerazvijenost takvih zemalja koje ne mogu samostalno pokazati napredak i smanjiti
stope nataliteta i otići u središnju podetapu. Te zemlje imaju nizak BDP, veliku stopu pothranjenosti i ogroman
utjecaj religije koja koči napredak.
Takav je slučaj i s muslimanskim zemljama. Većina njih je gospodarski zaostala i zbog toga imaju porast od
preko 6% na godinu. Većina tih koji se rodi bit će siromašni i živjeti u neljudskim uvjetima bez mogućnosti za
napredak i obrazovanje. Na području Bliskog Istoka i sjeverne, zapadne, ekvatorijalne Afrike (ima izuzetaka,
naravno), proteže se i tzv. pojas gladi. Taj visoki porast tereti ekonomiju i otežava život ljudi. Većina tih što se
rodi u islamskim zemljama će gladovati. Dok Latinoamerika, Angloamerika te Europa (kršćani) imaju male
stope porasta jer su u posttranziciji još od 80-ih 20.st. Što znači da su gospodarski skočile.
Od 20 zemalja s najvećim BDP-om u prvom desetljeću 21.st., 16 su kršćanske (Luksemburg, Norveška,
Švicarska, SAD, Danska, Irska Rep., Island, UK, Švedska, Austrija, Monako, Finska, Belgija, Njemačka,
Francuska, Kanada), Nizozemska je samo dijelom kršćanska, jedna je Japan, a samo dvije islamske (Katar,
Brunej). Među 20 najsiromašnijih su 3 kršćanske (DR Kongo, Burundi, Ruanda), 9 je islamskih (Somalija,
Sijera Leone, Eritreja, Gvineja Bisao, Niger, Burkina Faso, Tadžikistan, Čad, Mali). Ostalih 12 su druge zemlje,
na dnu s Etiopijom. Napomena: pod pojmom kršćanske ili islamske zemlje podrazumijevam zemlju koja
ima preko 70% udjela jedne od tih religija. Npr., Etiopija ima trećinu kršćana Kopta i malo više muslimana,
ostalo su tradicionalna vjerovanja. Dakle, na dnu je tri puta više islamskih država.
Svi podaci vezani uz geografiju pojedinih zemalja dostupni su na https://www.cia.gov/library/publications/theworld-factbook/
(iako napominjem da sam podatke uzimao i iz geografskih udžbenika i atlasa, naklada
Lijevak. Prosječan BDP po stanovniku islamskih zemalja iznosi otprilike 2230 USD bez najbogatijih
Kuvajta, Bahreina i Katra s kojim iznosi skoro 2600. Ovi podaci ukazuju na veliko siromaštvo tih zemalja. A ni
ove tri najbogatije nisu izuzetak. One imaju BDP nešto manji od europskih, ali ne jer su ekonomski divovi,
nego jer su otkrili naftu, osobito u Arapsko-Perzijskom zaljevu. Katar npr. od nafte ostvari 85% BDP-a, a
Kuvajt je potpuno ovisan o njoj (znači skoro 100% je od nafte). Kada u budućnosti za nekoliko desetljeća
nestane nafte po predviđanju znanstvenika, ove će zemlje kao i većina na Arapskom poluotoku gospodarski
potonuti do dna i propasti. One već sad nastoje udio nafte zamijeniti nečim drugim, ali za sada bezuspješno.
Tako da ni te tri "neće dugo"! O npr. SAD-u i Europi vam ne trebam niti govoriti. Najniži BDP 2004. u Europi s
4500 USD po stanovniku imala je Albanija, a sve ostale imaju preko 6000 (s Ukrajinom na dnu, ali ona ima
ekstreman porast). Na vrhu je Luksemburg s 88000 USD/stan. Samo da istaknem da je Albanija
muslimanska zemlja, a njoj se na dnu pridružila nakon osamostaljenja još jedna – Kosovo.
Što se tiče prostorne rasprostranjenosti, kršćanstvo i islam pokazuju razlike. Tako sam došao do sljedećeg. Od
svih muslimana na svijetu, narod s najvećim udjelom su Arapi (21%), a slijede Indonežani (15%), Pakistanci
(10.2%), Bangladežani (10%), Turci (5%) i Perzijanci-Iranci (4.8%). Od prvih šest kršćanskih naroda, najveći
udio u kršćanstvu imaju: američka nacija (10%), Brazilci (7.2), Meksikanci (4.6%), Rusi (3.6%), Njemci
(3%) i Filipinci (2.8%). Dakle, samo šest naroda zauzima čak 65.4% islamskih vjernika, a prvih šest
kršćanskih samo 31.1%. To znači da je kršćanstvo prostorno raširenije i obuhvaća više naroda, širi prostor i
spektar ljudi i kultura. Dok islam je prihvatio manji broj naroda koji su u prednosti samo zbog velike brojnosti.
Tako se i Biblija mora prevoditi na više jezika zbog veće rasprostranjenosti, pa se time javlja i problem
prijevoda. Uostalom, najprodavanija knjiga na svijetu početkom 21.st. bila je Biblija (ako se nije danas
promijenilo).
Podijelio sam dijelove prostora na Zemlji na kršćanske i islamske (ovisno na kojem je prevladavajuća pojedina
religija). Npr. sjeverna Amerika je kršćanski, a jugozapadna Azija muslimanski prostor. I dobije se da podatak o
109 milijuna km² kršćanskog prostora i 29 milijuna islamskog, s tim da Sibir nisam računao u kršćanski
prostor. To znači da je kršćanstvo 3.76 puta prostorno-geografski šire raspoređeno. Kršćanstvo npr.
minimalno raste u Oceaniji, NR Kini, sjeveru Amerike i stagnira u Europi, dok islam ekstremno raste isključivo
u Africi i Aziji. To je znanstvena potvrda slabe prostorne raširenosti islama barem u odnosu na kršćanske
prostore.
Ako se ovdje već postavlja pitanje o Božjoj ruci u svemu ovome, onda muslimani ne mogu isticati porast
islama kao nešto božanski potaknuto. Moglo bi se postaviti pitanje o ulozi Božje kazne u svemu ovome, ako bi
netko pomislio da je islam krivovjerje navještano u Novom zavjetu nekoliko puta. Samo napominjem da su
podaci vezani uz religijski sastav dosta različiti, kao i u BDP, pa ako naiđete na drugačije da ne bude
problema. Npr. broj muslimana po raznim izvorima kreće se od 850 milijuna do 1.2 milijarde, ali je 1.1 milijarda
najprihvaćenija. Nastojao sam uzimati neku realnu sredinu.
Samo širenje islama nije se odvijalo po principu "u vjeri nema prisile". Prvo, cijeli Arapski poluotok Muhammed
je osvojio ratujući i prisiljavajući na islam kurejšije, o čemu svjedoče hadiši, ali i Sirat Rasull Allah te al-Quran
(imate gore citate). Nakon toga, vođena idejom Jihada, novonastala država 635. nasilno osvaja Damask, a
godinu poslije pokoren je Jeruzalem (al Quads – Sveti grad). Sirija i Palestina dijelom su pali i ranije, ali 638.
muslimani su ih do kraja pokorili. Iste godine nasilno je osvojena i Cezareja Filipova. 636. kod Kadisuaha
konačno je pokorena Mezopotamija. 639. upadaju u tada kršćanski (koptski) Egipat koji nije pružio značajan
otpor, te tu stradavaju kršćani (danas ih je tu jako malo, a prije Muhammeda tu su bili u prevlasti). Borbu protiv
nevjernika nastavljaju prodavanjem u roblje "nevjerničkog" stanovništva te spaljivanjem biblioteke u
Aleksandriji (vršen kulturni genocid). 652. razaraju Perziju i do kraja je islamiziraju. Bitkom kod Jermuka
kršćanska bizantska vojska otjerana je u Malu Aziju. 680. šijiti dižu pobune koje bitkom kod Kerbele (Iran)
suniti Omejidi (661.-750.) guše u krvi, a sukobi su došli do toga da je sama Meka spaljivana. 697. prodiru sve
do Kartage i pokoravaju Tunis, te cijelu sjevernu Afriku. Muslimani su tada na sjeveru Afrike iskorijenili Crkvu
koju je osnovao sveti Augustin i otjerali mnoge kršćane, koji su tu prije Muhammeda bili većina (sv. Augustin).
Ubrzo upadaju u srednju Aziju i između rijeka Amu Darje i Sir Darje kod Buhare i Samarkanda poraženi su od
Turaka, ali nažalost, Turci tu upoznaju islam i u 10. st. Svi ga prihvaćaju, te nastavljaju osvajanja. Posljedica
ovog prodora je iskorjenjivanje Mahinejske kršćanske Crkve koja je išla do granica Kine, zato tu danas nema
više kršćana, a po Genevskim konvencijama ovo je genocid. Već u 8. st. prodiru u Indiju i osvajaju sjeverni dio.
Tu osnivaju Delhijski sultanat, a kako su hindusi bili mnogo brojniji, da bi ušutkali njihove zahtjeve, služili su
se terorom i okrutnim ubijanjima stanovništva, što će spriječiti tek Mongoli osnivanjem Mogulskog carstva
1526. Arapi su vladali okrutno prema šijitima i nemuslimanima, pa u 10. st. diljem carstva dižu se pobune
protiv terora: Ubajdullah osniva Fatimide, Hamdanidi peuzimaju sjever Sirije, Buwajhidi Perziju, a i Bagdad
pada pod šijite. Bagdad je, inače, od 717./718. središte Bagdadskog kalifata, a 711. Arapi su upali na prostor
Španjolske odakle su protjerali sve kršćane i Židove te 711. osnovali Kordobski kalifat (tu su većinu Crkvi
muslimani pretvorili u džamije).
I šijiti se nisu dugo radovali. Turci uzimaju sunitsku ideologiju te 1038. na čelu s begom Toghrulom Seldžukom
kreću na Arapsko carstvo. 1055. uzimaju od šijita Bagdad i kažnjavaju ih zbog pobuna. Arapi su dio naroda
nasilno islamizirali, npr. u Egiptu, sjeveru Arabije, Palestinu..., a ostale su prisilili na islam porezom ili džizijom
koja je za nemuslimane bila jako velika, te im je zabranjeno sudjelovati u znanosti i napretku. Povijest
pokazuje da su nemuslimani morali živjeti u prljavim kolibama trpeći svakodnevni strah od Arapa koji su ih
terorizirali. Ispovijedanje vjere šerijatom im je zabranjeno, što stoji i danas u zakonima Saudijske Arabije u 21.
st. (ne smiju u kući imati niti Bibliju!). Stoga su mnogi izbjegli ili morali uzeti islam. A Turci su bili još gori,
1453. pokoravaju Bizant, pa do 1463. cijeli Balkan, jer tada bez otpora pada Bosna. Tu su Turci, hvaleći se
stihovima iz al-Qurana, uveli u šerijat tzv. demširvu ili porez u krvi. Ušli bi u kuće kršćana i malu djecu uzeli
pred roditeljima te ih odgajali prisilno u islamu (npr. Mehmed paša Sokolović je kao dijete bio kršćanin). Na
taj način u Bosni danas prevladava islam, jer su svi bosanski muslimani zapravo potomci kršćana koje su Turci
prisilili na islam (povijesna činjenica iz osnovnih škola). Svi pobunjenici protiv islamske vlasti kažnjavali su se
nabadanjem na kolac kao kazna za "zlodjela protiv Allaha". Ali Bog je ipak spasio Hrvatsku, kojoj je trebalo
malo da postane islamska zemlja. Da su Turci 1683. zauzeli Beč, Europljani bi se danas klanjali Allahu, ali u toj
čudesnoj bitci Beč se branio mjesecima s 10 puta manje vojnika. Kada su trebali pasti, Bog je poslao Jana
Sobjeskog koji je otjerao Turke. Isti je primjer bitka kod Poatiesa 732. s Arapima. Dakle, islam u sjevernoj
Africi, jugozapadnoj Aziji, dijelu Europe te Pakistanu i srednjoj Aziji proširen je na mukama i patnjama nedužnih
ljudi koji nisu uspjeli spasiti svoje zemlje, ali njih nikada nećemo zaboraviti. U ostale krajeve svijeta proširen je
trgovanjem i pomorstvom, npr. Maleziju, Indoneziju, rog Afrike. Islam je, zaključimo, reći će svaki geograf i
povjesničar, barem 90% proširen nasiljem, enormnim porezima i trgovinom, dakle bez nečega božanskog u
svemu.
Kada pomislim na plač svih ljudi kojima je islam nanio vječne ožiljke i sve to nalazeći u stihovima al-Qurana,
zamislim se o tome. Kako religija proširena nasiljem može biti prava? Kršćanstvo se, za razliku od islama širilo
mirom. Kada je nastalo, Rimljani su 64. s Neronom (navodno Zvijer broja 666 u Bibliji?) započeli progone.
Prvo u Rimu, a poslije s Domicijanom, Trajanom, Hadrijanom, Aurelijem... te na koncu s Dioklecijanom i
Galerijem po cijelom Carstvu. Kršćani su pribijani na križeve koji vode do polagane i mučne smrti uz
nepodnošljivu patnju, bacani zvijerima u koloseje, u rudnike, masakrirani, živi zakopavani, spaljivani, sječeni
na komadiće... Sve ovo kršćani martiri (mučenici ili Kristovi svjedoci) su sami prihvaćali i tako širili
kršćanstvo na pogane koji su se pitali: kako kršćani sve to mogu podnijeti? Kršćanstvo nije propalo, nego se
širilo. 311. cezar Galerije dobio je rak utrobe i spolnih organa te u strašnim bolovima pred kraj živote donio
Dekret o snošljivosti prem kršćanima. Iduće godine, 4 strane su se borile za vlast u Rimu. Najmanje šanse
imao je Konstantin kojem se kako je još kao poganin tvrdio, ukazao u snu križ na kojem je pisalo: U ovoj bitci
ćeš pobijediti! I došao je na vlast te 313. Milanskim ediktom ozakonio kršćanstvo. Rimljani su radosno
prihvaćali novu vjeru mira. Ostalo je 10-ak% onih koji su još bili pogani. Priznajem, oni su pod Teodozijem
380. prisiljeni na kršćanstvo (što je prorečeno u Bibliji kao konačna pobjeda Jaganjca – Krista). Kršćanstvo se
na barbare Germane i Slavene širilo misionarenjem (Ćiril i metoda, franački i rimski svećenici, Bizant). Samo
rijetki narodi nasilno su postali kršćani (Danci, Česi, Estonci, plemena tada uz Baltik, itd.).
U Australiju su kršćani došli kao Britanci uglavnom, a ostatak je "pokoren" misionarenjem. U Amerike obje
misionari su širili kršćanstvo (napomena: konkvistadori jesu radili genocide i ubijali te mnogobošce, ali vjeru
nisu širili jer njime je tada u cilju bilo samo zaraditi). Poslije Crkva šalje svećenike koji dosta lako preobraćaju
te narode na vjeru. Kolonijalizatori su samo pljačkali osvojene kolonije, ali vjeru nisu ni spominjali. Uostalom,
i muslimani su bili pod kolonijalizacijom pa ih nitko nije tjerao s islama. Dakle, kršćanstvo se uglavnom širilo
mirom kako je Krist i tražio, a neka se ne miješa osvajanje radi novaca i osobne koristi s vjerom. Uloga
konkvistadora bio je rad za vlade država okupatora i cilj im je bio staviti što veći teritorij pod svoju ovlast. Tamo
bi radili genocide nad narodima i krali njihova materijalna i prirodna dobra koja su punila državne blagajne
(osobito španjolske, portugalske i britanske vlade). Na http://www.geografija.hr/pitajgeografa/ možete uputiti
pitanje vezano uz moje argumente i sami se uvjeriti u istinitost ovih tvrdnji (iako su ljudi geografi, odgovorit će
vam na pitanje vezano uz povijest budući da za to imaju stručnjake i razvijenu tehnologiju).
Hrvatski glasnik (Glasnik Hrvatskog uljudbenog pokreta; tjednik društvenih državnih i drugih pitanja),
1. godina,broj 15, nezavisne hrvatske internetske novine; nedjelja 1.6.2008.(izvještava Rudi Tomić);
iznosi statistički izvještaj vezan uz masovni prelazak muslimana na kršćanstvo koji je primijećen zadnjih
godina, a odvija se i do današnjih dana po procjenama demografa i statističara. Isto je potvrdio i The Wanderer
3.4.2008. urednika Paula Likoudisa. Po nima web-stranica WikiIslam javno je objavila popis stotina uglednih
muslimana, glazbenika, političara, književnika, bivših terorista, znanstvenika i drugih koji su se odrekli islama i
prešli na različite grane kršćanstva, najviše protestantizam i katolicizam. U Francuskoj prosječno godišnje
15000 muslimana bude pokršteno, od toga 2/3 na katolicizam. Ruski Interfax objavio je brojku od 2.5
milijuna muslimana koji su prešli na pravoslavlje, u Engleskoj do čak 200000 ljudi, u Iranu 50000, u Turskoj
35000 (u razdoblju od 2004. do 2008. je započeo taj fenomen). Od 5 milijuna Kirgiza 100000 ih u tom
razdoblju prelazi na novu vjeru, a u Maleziji je tada bilo 200000 konvertira na kršćansko učenje. 1000
Indonežana do danas prosječno prijeđe godišnje na kršćanstvo. Evangelički Charizma Magazine tvrdi da je u
posljednja dva desetljeća broj pokrštenih muslimana veći nego prije toga sve do nastanka islama. Arapska TV
postaje Al Jazeera objavila je u 2003. kako svake godine oko 6 milijuna muslimana konvertira na
kršćanstvo; a to predstavlja 667 svakog sata ili 16.000 dnevno.
Prostorni raspored kršćanstva nad islamom daleko je veći i polagano se još povećava
Islamski imami i državnici odmah su reagirali i nastojali spriječiti takvo stanje. Najčešće se to čini šerijatom koji
kažnjava muslimana koji konvertira u drugu vjeru, čak i smrtnom kaznom, a stanje je osobito radikalno u
Saudijskoj Arabiji gdje vladaju zakoni koji su svojom evolucijom zaostali na srednji vijek, samo kad se
prisjetimo zabrane leta aviona nad Mekom. No, papa Benedikt 16. na Uskrs 2008. javno se izjasnio u vezi
masovnog pokrštavanja muslimana. Nije prikrivao oduševljenost brojkama i pozvao je sve muslimane u
islamskim zemljama koji su u Kristu našli onaj pravi Put, Istinu i Život, da se ne boje kazni, nego kao pravi
budući kršćani umru za svoju vjeru ako treba i oslobode se straha. Ovo je prvi put da je papa javno nešto
ovako izrekao i podupirao, nakon što je Crkva godinama osjećala strah da isto izreče, zbog vjerskog fanatizma
i terorizma u islamu koji bi zbog ovakvih izjava mogao izvršiti osvetu nad kršćanima Zapada. Jasno, prijetnje
su upućene, pa i samom Vatikanu, a i danas šerijat vješa (Iran, Irak,Libija), kamenuje (Afganistan) ili
dekapitulira (S.Arabija) apostate (muslimane koji napuste islam), ili u blažem obliku bičuje, a prisutna su čak
i mučenja, najizrazitija u Saudijskoj državi. Nerijetko i bičevanje završava smrću.
Unatoč prijetnjama, papa je krstio Magdi Allama, uglednog egipatskog novinara, koji je odbio islam kao laž.
Neki su ovo najavili kao početak velikog vjerskog suparništva dviju vodećih religija. No, kršćanstvo se polako,
ali sve brže, širi i u arapskom svijetu, ali kao i prvi kršćani, morat će da pobijedi islam proći pravi pakao. U prva
3 stoljeća progoni su samo osnažavali osjećaj zajedništva vjernika, a tako će biti i sada. Ukoliko se nastavi
ovaj tempo, islamu kao religiji koja ulazi u ulozi suparnika s kršćanstvom za vjernike ne piše se dobro. Podatak
vrijedan spomena je i onaj u Kini. Broj kršćana u Kini 1950. bio je manji od 2 milijuna, a oko 2010. već
premašiva brojku od 50 milijuna, unatoč progonima komunističkog sustava koji podupire ateizam i čak
zatvara kršćane u koncentracijske logore. U istoj zemlji, broj muslimana uglavnom stagnira ili se izrazito slabo
povećava, a manji je od kršćana, iako kineske vlasti ne progone muslimane. Rezultati su ovo istraživanja
Release Internationala iz Velike Britanije preko ZENIT-a, katoličke informativne agencije. Od sadašnjih 50
milijuna kršćana 10 miliuna protestanata i 4 milijuna katolika izuzeti su od progona kao priznate Crkve, dok se
ostali moraju skrivati na izolirana mjesta za ispovijedanje vjere. 2007. kardinal Tarsicio Tarbone kao državni
tajnik Vatikana imao je sastanak s kineskim biskupima oko poboljšanja stanja, ali Kina je i dalje netolerantna
(osobito jer je Vatikan uspostavio odnose s Rep.Kinom – Tajvanom, regije koja se odvojila od NR Kine).
U Kini se Kristovi svjedoci kao i za rimskih progona moraju skrivati čak i pod zemlju, a poznat je primjer
uhićenja Julius Jia Zhigua u 21. st., biskupa, a ovo je svakodnevica. Najdrastičnije je u Sjevernoj (NDR)
Koreji gdje je stanje alarmantno, a potpuna izolacija te zemlje onemogućuje veća saznanja. Krvavi
koncentracijski logori s radom gotovo bez sna kazna su za kršćanske prijestupnike. Za razliku od islama,
koji se suočava s progonima samo manjim dijelom u hinduističkoj zoni, no, tamo i muslimani rade nerede (u
nekim regijama siluju hinduskinje i vrše učestale terorističke napade). Indija i Pakistan već su nekoliko puta
ratovali, a i danas se spore oko Kašmira.
Pretpostavlja se da godišnje 250 milijuna kršćana trpi progone, najviše u islamskoj zoni gdje Saudijci čak
zabranjuju ulazak Biblije u tu zemlju, pa i sve nekršćanske literature, a mučenjem i kaznama kršćane se
pokušava ušutkati, dok Saudijci uz to godišnje daju milijarde dolara za promociju islama, temeljenog na krvi
tih kršćana. Na ovo je upozoravao i Radio Vatikan na čelu s urednikom Tamburranijem, rekavši da kršćani
tamo ne smiju niti nekoga prevesti na kršćanstvo, kamoli javno reći da su "Kristovi". Stanje je loše i u
umjerenim islamskim zemljama tipa Turske koja provodi reforme, ali antikristijanizam je dosta velik.
Teološki se može reći da su progoni ponos Crkve jer začuđujuće je vidjeti opstanak kršćana unatoč svim
ovim zlostavljanjima, pa čak i porast, koji u točkama progona sve više rastu. Rimljani su progonili kršćane na
zvjerske načine, ali ono se proširilo i zavladalo svijetom uništivši rimsku religiju. Isto rade danas i muslimani,
hindusi i komunisti, ali sve ih čeka ista sudbina – njihova propast i pobjeda kršćana, kako je i sam Isus u
Otkrivenju obećao. Ovi porasti naznaka su novog vremena kršćanstva koje ako ovako statistički nastavi
može slomiti ostale vjere, samo je pitanje koliko će to vlasti (islamske) "tolerirati", jer već sada ne samo
teroristi, nego i vlade država (osobito obitelji Saud) poduzimaju antikršćanske korake. Ovo nas može natjerati
na pomisao o 3. globalnom ratu, ovoga puta vjerskom, jer netrpeljivosti dviju religija vjerojatno se neće
smanjivati nastave li se ovi brojevi.
Broj kršćana raste prostorno, a muslimana brojčano
(isključivo Afrika i Azija, dok kršćani rastu na većini kontinenata, ali manjim postotcima)
AL-QURAN – (NE) PROMJENJIVA ALLAHOVA RIJEČ
Sljedbenici islama od svih religija jedini se žestoko hvale kako je al-Quran jedina nepromijenjena Riječ Božja.
Prije svega ovoga znao sam da isti nije nepromijenjiv, jer čitajući ga naišao sam na neke indikcije koje se
mogu najrealnije objasniti time da je al-Quran mijenjan. Znanost o al-Quranu kroz povijest ima mišljenje da je
kao i svaka knjiga u ljudskim rukama korigirana kroz prošlost. Nakon Muhammedove smrti 632. za nasljednika
je izabran kalif Abu Bakar, poznat i kao Ebu Bakar, a vladao je od 632.-634. Al-Quran u početku nije bio
zapisivan, nego su Muhammedovi vojnici slušali Muhameda i učili njegove riječi napamet, a ti su ljudi hafizi.
No, stvari su krenule loše za Abu Bakra kada je 632. izbila bitka kod al-Yamame (eng.battle of Aqraba), protiv
lažnog proroka Musailima ili Maslame. Tu je ogromna većina hafiza poginula. Tada je Abu Bakar naredio Zaid
ibn Taabitu i njegovoj skupini da od hafiza skupi svo znanje u jednu knjigu, a uzimali su se i citati pribilježeni
na listove palme ili stijene, pa i na životinje!. Ta knjiga čuvana je kod Abu Bakra do njegove smrti, a tada je
preuzima Hafsa, Umar bin Khattabova kćer i Muhamedova udovica. Ali tada se javlja problem. Povijesni izvori
svjedoče da su iz 4 ili čak 6 kompetentnih pokrajina Arabije dolazili podaci o različitim al-Quranima, jer su
sve različito sprovodile zakone i tumačile isti. Ogromne kontradikcije samo je potvrdio drugi kalif Umar ili
Omar bin Khattab, vladar od 634. do 7.8.644., o tome uskoro. Treći kalif Uthman (Osman) bin Affan (vlada
od 644.-17.7.656.) zaprima dojave da se u kavkaskom području te Iraku i Siriji različito recitira i tumači alQuran što jača sukobe sunita i šijita. Sprovodi istragu i otkriva da se u Kufi koristi manuskripta Abdullah ibn
Masuda, u Siriji skripta Ubyy ibn Ka'ba, u Basri (Irak) spisi Abu Musa al Ash'arija, a u npr. pokrajini Hims
Migdad ibn Amra.
Al Baihayi u "As Sunan el Kubra", 221. stranici, svjedoči da su 33. sura Suratul Ahrzab i druga jednake u
Uthmanovo doba. Druga sura ima 286 ajeta, a 33. 73 ajeta. To znači da su iz 33. sure nestala 213 ajeta.
Sahih Muslim govori da su muslimani u početku učili al-Quran napamet i da je pri tome dolazilo da neki
zaborave većinu, a ostali se pomiješaju govorima. Abu Musa govori sam zapisuje u Sahih Muslimu da je
jednom rekao kako je zaboravio sve stihove, osim jednog po kojem Adamovim nasljednicima ne bi ni tri
doline da im Allah da bile dovoljne. Taj ajet danas ne postoji u al-Quranu. Na 526. stranici At Itqan Fii Ulum
al-Qurana piše se da se sure 57., 59., 61., 62. i 64. koje počinju istim ajetom nisu morale točno učiti napamet,
nego otprilike, a nazivaju se musabbihaat-i. Stoga Uthman naređuje opet Zaid ibn Taabitu, Said ibn al'-As-u
te Abdullah ibn Zubairu i ibn Harithu (koji je Muhammedu poklonio 2 žene) da skupe kopije svih različitih alQurana i slože samo jedan. Kada je gotova, ostali al-Qurani su skupljeni i spaljeni, ali neki su do danas
sačuvani, kao ibn Masudov i dokazuju različitosti al-Qurana. No, ta Uthmanova verzija još je sređivana jer on
izbacuje mnoge ajete i prilagođuje ga dijalektima arapskom. Naime, Hafsin, Uthmanov i ibn Masudov al-Quran
pisani su sasvim različitim dijalektima, a svi su tvrdili da je tim dijalektom govorio Muhammed! To je učio već
medinski guverner Marwan pa je uništio Hafsin al-Quran do kraja, što pokazuje da su razlike bile tolike da
se korigiranje ne bi isplatilo.
Uthmanov al-Quran, za koji se tvrdi pogrešno da je izvorni nepromijenjeni Hafsin, to nije jer je taj Hafsin nestao
zauvijek. No, on je i dalje imao kontradikcije pa su razni šeici i utjecajni ljudi počeli sami ispravljati neka mjesta
u al-Quranu. Daleko najpoznatije izmjene napravili su Al Waleed ibn Abd al Malik i njegov otac iz Taifa (660.714.) al Hajjaj ibn Yusuf al Thakali, inače stručnjak za arapski jezik. Njegova otkrića o izmjenama riječi koje
je sproveo u al-Quranu su sljedeća:
1) zamijenio je izraz AL MUKHRAGEEN (prognan) s AL MARGOONEE (kamenovati na smrt) u 26:116
2) AL MARGOONEE zamijenio je obrnuto s MIN AL MARGOONEE u 26:167
3) YANSHOROKOM (širiti) zamijenio je s YOUSAYEROKOM (pomoći da se krene dalje) u 10:22
4) WATAGU (bojati se Allaha) zamijenjen je s WE ANFAGU (darivati, poklanjati...) u 57:7
5) YASEN (siromašni arapski) danas je u 47:15 u al-Quranu ASEN (nezagađen, neustajal).
Po ibn Abi Dawudu al Hajjaj je načinio 11 izmjena koje su vam dostupne
na arapskom
Mnoge greške se izbacuju no ostaju razlike u cijelim rečnicama, suglasničkim osnovama te jezičnoj formi. Oko
900. i dalje se vlastima javljaju informacije o različitim recitiranjima al-Qurana u državi, koja je sad
proširena. Stoga ibn Mugahid (iz Kufe) nalazi 7 uglednih hafiza i od njih odredi jedinih 7 dopuštenih recitiranja
al-Qurana. Musliman Abdul u djelu "Studies in islamic serie" izdanom 1971. prisjeća se incidenta vezanog uz
Uthmanovo paljenje al-Qurana. , a Jeffery u "Materials for the History of the Koran" ukazuje na
promjenjivost al-Qurana, osobito ukazujući na problem kamenovanja (tzv. rajam). 684. stranica Sirat Rasul
Allaha svjedoči da je Muhammed kamenovao, a i prvi muslimani, što ne piše u al-Quranu, pa se zaključuje da
je isti mijenjan. Abu Ubaid s djelom "Fadhail al Kuran" i Muhammed ibn Hazm govore o jednom razdoblju
tuge u arapskoj državi jer je dobar dio al-Qurana izgubljen.
16:103, al-Quran kaže da je sveta knjiga pisana na jasnom arapskom. Arapski jezik je širok pojam. Poznato je
po svjedočanstvima i manuskriptama nađenim po Arabiji da je al-Quran pisan klasičnim arapskim. To je
književni arapski koji je u to vrijeme bio dosta kompliciran i čak ga nije govorila većina stanovnika proširenog
carstva. Muhammed ovdje kaže da je al-Quran pisan jasnim arapskim, to znači da ga je pisao na
neknjiževnom arapskom koji je jezik svakodnevice u ondašnje vrijeme. Dakle, ovo upućuje na to da
Muhammed uopće nije napisao niti izrekao ovaj ajet jer ne razlikuje svoj jezik i njegove oblike i dijalekte. AlQuran je poslije morao biti jezično izmijenjen zbog širenja islama, kratki vokali se uvode, što utječe na samu
formu knjige, a ova jezična reforma naređena je od strane Abd al Malika, koji je kao kalif krajem 7.st.
proglasio klasični arapski službenim u državi. Da je al-Quran bio pod utjecajem promjena arapskog jezika,
pokazuje i sadašnji podatak da je uopće teško govoriti o jedinstvu tog jezika. Arapski u Iraku, Saudijskoj
Arabiji, Omanu ili Kuvajtu je toliko drugačiji od onih u Maroku, Libiji ili Tunisu da se ti ljudi uopće ne mogu
razumjeti, pa stoga se sve više preferira klasični ili moderni književni da bi komuniciranje bilo praktičnije. To
je razlog zašto su se javljali različiti al-Qurani u Arabiji, pa ih je kalif Uthman "smiksao" u jedan, čime je u
potpunosti izmijenjen Muhammedov, koji je čak pisan sasvim drugačijim dijalektom (svjedoči sam Muhammed
u al-Quranu, a s druge strane, ako to nije napisao dokazuje se apsolutna nepouzdanost knjige). Muhammed
kaže da je pisao na arapskom kojeg su tada svi mogli razumijeti, a to nije bio onaj kojeg sadašnji islamolozi
tvrde jer i danas se većina teško njime služi.
Jedan bliskoistočni kršćanin s područja Iraka pod pseudonimom Christoph Luxenberg objavljuje "Die
syro-aramaische Lesart des Koran" u kojem iznosi teoriju da je al-Quran čak pisan izvorno na
aramejskom, budući da je taj također semitski jezik tu bio jako raširen, i možda ga je čak poznavao
Muhammed ili netko od njegovih nasljednika. Do toga je došao naišavši na brojne izvorno aramejske izraze
koji imaju prikladniju zamjenu u arapskom, a njihovo nekorištenje ukazuje na ili izmjenu al-Qurana ili pisanje
na nearapskom jeziku. Ovu teoriju prihvaća sve više znanstvenika. Neki su otišli i dalje i našli pouzdane izvore
i hebrejskih te grčkih riječi u al-Quranu, kao što je indžil, koji je izvorno grčka riječ, a arapski naziv je ‫النجيل‬
. U 98:8 spominju se edenski vrtovi, što ukazuje na kopiranje Biblije jer ta riječ ima daleko prikladniju
zamijenu u arapskom : ‫جنة عدن‬
Ime Isus na hebrejskom glasi Jehoshua ili Jeshua, engleski Jesus, a u al-Quranu piše Isa. No, Isa u
prijevodu s arapskog nije Isus! Isa je sinonim za Ezru, biblijskog lika (Ezrina knjiga), što je pokazatelj da autor
al-Qurana ne poznaje književni arapski kako islamolozi tvrde. Pravi arapski naziv za Isusa bio bi Jeshuwa (
‫)يسوع‬. Kako se ovaj propust mogao dogoditi? Ovo su samo neki primjeri, a Luxenberg je navodno našao
daleko više i još pouzdanijih.
Problem se javlja i oko imena islama. Brojni znanstvenici otkrili su da su se muslimani u početku nazivali
hunafa, od arapske riječi al Hanifiyyah koja znači Pravi put. Povijesni izvori govore da je ibn Masad 19. ajet
u 3. suri umjesto al islam čitao al hanifiyyah, i čak se zagovarao da se to upiše u al-Quran. U slučaju da se
nađe još više izvora, dokazalo bi se muslimani čak oduvijek nisu ni zvali tako, nego i u al-Quranu se nalaze
indicije za ovo (inadilna 'indallaahil-islaam – ibn Masad zalaže se za promjenu al islama, jer je tako bilo pri
nastanku vjere). Kako se islam proširio, "Pravi put" postao je za Muhammeda nedorečen naziv jer smatra da
su svoj put ostvarili, pa uzima praktičniji: predanost Bogu. Ali dokaz je ostao na nekoliko mjesta u al-Quranu ("i
da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna vjera, 98:5). Znanost sve jače napreduje
i očekuju se nova saznanja. Ibn Masad imao je svoj al-Quran, a napisao ga je uskoro i Abdullah Yusuf Ali, do
danas sačuvanog. Po "Kitab al Tefsir-u", govori se da su nepotrebno mijenjane riječi u 98. suri, gdje se javlja
problem oko riječi diin odnosno arapskim pismom ‫(دين‬religija).
Sahih al Bukhari na 539.str. svjedoči o javnom govoru kalifa Umara koji sam priznaje izmijenjeni al-Quran, jer
tvrdi da mu je Muhammed osobno rekao da se preljubnike kamenuje što je on i sam kratko radio, i da se
tradicija ne smije prekinuti. To je moguće jer su njih dvojica u islamologiji veliki prijatelji. Dok npr.neki drugi
tvrdili su da njima to Muhammed nije rekao. Muhammedove propovijedi slušale su stotine vjernika i događalo
se da jedni nešto čuju, drugi ne, neki su nekad odsutni zbog ratova... i posljedica toga brojni su al-Qurani. As
Suyuti, al Itqan Fii Ulum al Quran na stranici 528. ukazuje da se Poslanik jednom čudno ponašao kada su ga
upitali treba li zapisati rajam. On je rekao ne. 4 strane ispred potvđuje se Ka'bin neupisani stih o Adamu i 2,
odnosno 3 doline i da je isti izrekao Muhammed, ali je poslije ispravcima izbrisan. Koga se smije kamenovati?
Muško? Žensko? Ili oboje? I tu su problemi jer al-Quran u 24:2 govori o kazni i muškaraca i žena, a praksa
provođenja smaknuća kamenovanjem za Muhammeda znala je biti i drugačija (24:2 govori o bičevanju i nema
kamenovanja!). Hadiš Muwatta Iman Malika na 350. stranici potvrđuje da je Muhammed kamenovao. Čovjek
je pred njim priznao preljub 4 puta, a Muhammed je naredio smaknuće (a Muhammed nije bio preljubnik s
tolikim ženama?).
Al-Quran brani da se dva para vjenčaju ako ih je 10 i više puta dojila ista žena. No, Sahih Muslim (740.str.)
piše da je za vrijeme Poslanika pravilo bilo ne 10, nego 5 puta! To upućuje na to da je Poslanikova zapovijed
sada zapisana u al-Quranu zapravo umetnuta izmjena. Sličnih primjera neslaganja sadašnje svete knjige s
zakonima koje je provodio sam Poslanik ima još.
Stil abrogancije počeo bih objašnjavati ovim ajetom: " u Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve
protivrječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali " (Az Zumar: skupovi).
Sam al-Quran hvali se svojom savršenošću i jednosmjernošću, no je li to stvarno istina? Najbolji primjer za to
je pitanje vezano uz alkohol. Ajet 90. Al Ma'ide kaže: " O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za
gatanje su odvratne stvari, Šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite. ". Al
Baqara 219.ajet zato dopušta alkohol u malim količinama ( " Oni donose veliku štetu, ali i korist ljudima ").
Alkohol se dopušta i u An Nisa-i 43, ali ne dok traje molitva ( " O vjernici, pijani nikako molitvu ne
obavljajte "). Ovo je samo jedan od ogromnog broja primjera, pa sam ga odlučio istražiti. Našao sam odgovor
da se ova pojava objašnjava na studiju islamologije, gdje ju muslimani i njihovi teolozi tumače stilom
abrogancije ili ukidanja.
Objašnjenje je sljedeće. Kroz period pisanja al-Qurana od nešto više od 20 godina, političke i gospodarske
prilike na arapskom poluotoku drastično su se mijenjale. Tako razlikujemo razdoblja rata i mira, bržeg ili
sporijeg širenja islama. Kada se islam širio bez problema, stihovi su miroljubiviji, a kada je nailazio na
prepreke, onda su suprotne prirode ( zato je Muhammed napisao sotonske stihove u al-Quran ). O ovom
načelu posebno djelo napisao je islamski znanstvenik Ibn Warrag (The Koran Really Says), ali i Ibn Hazm al
Andalusi Abu Muhamed (994.1064.). Objašnjavaju ga retkom iz al-Qurana:
" Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili
njemu sličan ne donesemo ". (2,105)
Usprkos svemu, ostaje činjenica da je al-Quran ipak nesavršen. Kako se u 23 godine Božji zakoni mogu
mijenjati nekoliko puta? Što trebaju činiti vjernici kada im na jednom mjestu piše da ne piju alkohol nikako, a na
jednom smiju pomalo? Zar Bog nije presavršen da bi na njega utjecale ljudske političke promjene u samo
dvadesetak godina? U tom trenutku najbolje je možda gledati one retke koji su najkasnije napisani i po
njima se ravnati, što će vam i islamolozi reći. No tada se javlja problem kada dolazimo do Jihada i ubijanja
nevjernika. U al-Quranu samo nekoliko redaka govori o neprisiljavanju na islam ( " U vjeri nema prisile " ).
No, barem četrdeset drugih govori o prisili na islam i vjerskoj netoleranciji. Molim vas da još jednom pregledate
stihove iz al-Qurana koji govore o Jihadu. Recimo samo jedan:
" Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili
razapeti, ili da im se unakrst odsjeku ruke i noge ili da se iz zemlje prognaju " (al Ma'ide 5,33)
Koji je stih prije napisan? Uočena je pojava da su retci koji potječu iz Meke miroljubivi, a svi ostali ne. Ako
idemo tom logikom, onda je konačno da su pravilni stihovi o mržnji, a uostalom, njih je jako puno više.
Ili ako vjernici ne daju život u borbi za Allaha i Poslanika, ići će na vječne muke, a na drugom piše da se bore
samo oni koji imaju hrabrosti, a kukavice će drugačije biti kažnjene. Dakle, ovi stihovi tipa 9,39 ( Ako ne
budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti ) su drastični i
prisiljavaju svakog muslimana na iskorjenjivanje nevjernika, dok drugi na borbu tjeraju sve, ali neće biti pakla
(pogledaj gore!). Ovaj redak 9,39 koriste bombaši samoubojice kao svoju dužnost prema Allahu, a imate još
pokoji primjer. Al Baidawi i Zamakshari iznose teorije o uzimanju zadnje napisanog zakona u svezi ukidanja,
a u terminologiji ukinuti stih je mansukh (arap. poništen), a novi je naskh (arap. replicirati).
Kada Mi ajet dokinemo drugim - a Allah najbolje zna što objavljuje, - oni govore: "Ti samo izmišljaš!" A
nije tako, nego većina njih ne zna (16:101)
Muslimani jednostavno moraju, htjeli ili ne, priznati abroganciju. Jer u 16:101 sam Allah priznaje da on dokida
ajete u al-Quranu. Nemuslimani su Muhammedu u lice govorili da izmišlja i sam mijenja sadržaj knjige ("Ti
samo izmišljaš!" neki prevode kao "Ti si krivotvoritelj!"). On je rekao da on ne mijenja sam, nego to Allah radi.
Ja se još čudim kako jedan savršeni i nepromijenjivi Bog može mijenjati skroz zakone nekoliko puta u samo 23
godine. Ako Bog kaže: Ne psuj!, on to neće promijeniti 5 godina poslije jer su ga isprovocirali nevjernici pa reći
da se psuje (dajem primjer izvan al-Qurana!).
Mi dobro znamo da oni govore: "Poučava ga jedan čovjek!" Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je
jezik tuđina, a ovaj Kur’an je na jasnom arapskom jeziku (16:103)
Svrha ovog ajeta je da pokaže kako Allah nije jedinstven, jer malo prije je tvrdio da se al-Quran piše na
klasičnom arapskom (teško do kraja shvatljivog i Arapima), a sada piše da taj arapski je jasan (svakodnevni
arapski). Možemo si postaviti pitanje je li al-Quran uopće imalo sličan onome kako ga je Muhammed
izgovarao. Ista sura, 98. ajet pokazuje i da se al-Quran za Muhammeda učio napamet: "Kada hoćeš učiti
Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog. " Pri tome je moglo doći do pogrešaka, jer i sami se
sjećate u školi kada ste učili pjesmice napamet, pa neki dobiju 5, neki 1, a neki 2,3,4! Jer smo mi kao ljudi
zaboravni i različiti. Tako su i neki al-Quran naučili cijeli, neki dio, neki bolje ili lošije... Hafizi su jako nepouzdan
način "zapisivanja" al-Qurana, jer nove informacije iz čovjekove glave istiskuju stare (psihologija).
Za islamologe abrogancija ne znači da al-Quran nije nepromijenjiv, nego je to samo stilski oblik kojim Allah
ukida, odnosno mijenja zakone. No, sama ta pojava ukazuje na neodređenost svete knjige islama jer iskazuje
njegovu nestabilnost (da je Muhammed živio do danas nekim čudom, što bi bilo od al-Qurana pri tolikim
promjenama?).
Zar oni da govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa, ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete
moći odbraniti; On dobro zna što o Kur’anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i
samilostan je (26:108)
Ako je Muhammed siguran da je al-Quran prava Božja riječ, zašto se toliko opravdava i u nekoliko sura na
barem 20-ak mjesta ( se opravdava )? Ako ja nešto kažem i govorim istinu, neću se nekom kleti i govoriti ja ne
lažem, to je istina, vjerujte mi... Ne, jer mi je to poniženje, a tko živi u istini ne treba se tako ponašati. Onda se
primjećuje "preokret". Naime, kad Poslanik govori i napada druge da lažu ili rade protiv Allaha, oštar je i bez
razmišljanja ukazuje im na pakao, npr:
" Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili
razapeti, ili da im se unakrst odsjeku ruke i noge ili da se iz zemlje prognaju " (al Ma'ide 5,33)
Primijetite Muhamedovu sigurnost u mučenju nemuslimana (ili kada u istoj suri Židove i kršćane naziva
svinjama i majmunima), a u 26:108 kada govori o sebi, nije više toliko jak na riječima. Nego naprotiv, na kraju
dodaje Allah je samilostan i prašta. Kao da se nekoga boji ili sumnja u istinitost svojih tvrdnji. Zašto nije rekao
nek me Allah unakazi i razapne ako lažem (ne, jer iskazuje osjećaj nelagode i nesigurnosti, a to će vam neki
psiholog potvrditi u odnosu na njegovo ostalo ponašanje). Kako se u narodu kaže: spustio je ton.
Ukazati je važno i na još nešto, a to su manuskripti iz Sane (Jemen). 1972. obavljala se rekonstrukcija Velike
džamije u glavnom jemenskom gradu. Pri renoviranju građevinskog zida, nađeno je mnoštvo spisa stavljenih u
20-ak vreća od krumpira, a za neke od njih procijenjeno je da su kuraanski spisi. Stoga jemenski predsjednik
Qadhi Ismail al Akwa poziva znanstvenike na istragu. Geološkim metodama poluraspada ugljikovih izotopa
određena je starost većine spisa između 645. i kraja 7.st., a oni s krasopisom potječu između 710. i 720. Od
međunarodnih stručnjaka odaziva se njemački profesor, stručnjak za pitanja islama i povijest al-Qurana na
sveučilištu Saarbruecken u Saarlandu, Gerd Puin, uz pomoć ondašnjih vlasti. Dakle, oni su nastali samo 20ak godina poslije Poslanikove smrti, barem manjim dijelom. Zato je prof. Puin otkrio da su te prve stranice
pisane Hejazi (Hijazi) arapskim, arapskim lokalnim jezikom koji se govori u Jeddahu, Yanbuu, Rabighu i
brojnim drugim, a među ostalim i Meki te Medini. Najviše se njime čak i danas služi beduinsko
stanovništvo.Ima neke komparativne sličnosti s klasičnim arapskim, a od posebnosti mogu mu se spomenuti
negacije, npr. ne znam: Egipćani na arapskom kažu Ma'rafsh, koristeći jedan izraz i negacijsku česticu -sh,
dok Hejazi kaže: Ma a'rif. Također, Hejazi sadržava više kratkih samoglasnika iz standardnog arapskog. Ovo
nam ukazuje da al-Quran nije pisan na čistom arapskom kako se hvalio Muhammed, nego beduinskim
narječjem. Ostatak Sanskog al-Qurana nije pisan Hejaziem, što znači da se pisanje al-Qurana odugovlačilo i
pisano je te korigirano kroz generacije.
Prof.Puin dokazuje svoje tvrdnje.
Puin je uz pomoć stručnjaka obnovio čak do do 40000 stranica i 12000-15000 koji su iz 8.st. Oni su sortirani,
a svojim sadržajem jednim dijelom su apsolutno različiti od današnjeg al-Qurana, što bi značilo da je istina
bilježenje prvih muslimana i kalifa o postojanju mnogo al-Qurana. To je kao zaključak objavio i urednik Lester
1999. rekavši da se ovime ne pobija islam, nego vjerodostojnost al-Qurana kao navodno nepromijenjene
knjige, što je pobijeno, a 35000 snimljenih mikrofilmova potvrđuje do današnjih dana izmjenjenost svete
knjige islama. Puin je rekao da ima previše dokaza i da je u cilju muslimana da prihvate povjesnost al-Qurana
kao što je to Crkva prihvatila s Biblijom. Uostalom, al-Quran kao i sve knjige pisali su ljudi, a ljudi se mijenjaju,
pa i knjige s njima. Al-Quran je samo ljuska knjiga s brojnim kontradikcijama i ako to islam ne prizna, već u
bližoj budućnosti zadat će si smrtnu ranu.
Puin je rekao točno sljedeće:
"Moja ideja je da je al-Quran vrsta koktela od tekstova koje nisu svi shvatili ni
u vrijeme Muhameda. Mnogi od njih čak su više od 100 godina stariji od islama! Čak i unutar islamske
tradicije postoji ogroman broj proturječnih informacija, uključujući i značajnu kršćansku podlogu..... Ako ga
jasno pogledate, primijetit ćete da svaka peta rečenica ili tako slično uopće nema smisla. To je ono što je
izazvalo probleme oko tradicionalnih prijevoda. Ako al-Quran nisu u stanju shvatiti na arapskom, niti se
sporazumjeti na arapskom, onda on nije za prijevod ni na koji jezik..... Tu su očita i ozbiljna proturječja....."
Naravno, musliman se može izvući na odstupanje metode ugljikaova 14 izotopa jer je moguće odstupanje od
50 godina, i reći da je pravi al-Quran Hafsin. To kaže većina muslimana s kojima sam dospio u kontakt, ali neki
tvrde da je to Uthmanov, neki nijedan od tih! Ni sami muslimani se ne znaju dogovoriti, a činjenica je da od
svih al-Qurana nije mijenjan jedino Hafsin, ali kroničari svjedoče da je on uništen pod guvernerom Medine (ili
su povjesničari budale pa krivo vide?). Taj koji je navodno izvorni neotkriveni, je glupo za govorit. Toliki alQurani puni kontradikcija i napominjem niti jedan isti kao današnji, pa mene zanima gdje je on? Kako da taj
izvorni koji bi datirao iz Muhammedova vremena nije nikada otkriven? Štoviše, po džamijama i zemljom
otkrivaju se još kontradiktorniji, ali taj ne. Uostalom, povijesna je činjenica: prvi al-Quran pisan je 19 godina
poslije Muhammedove smrti i kontradiktoran je s današnjim!
Manuskripti iz Sane (Jemen; glavni grad). Datiraju čak iz 645., i sve je više onih koji smatraju da je ovo najstariji alQuran, što je i moguće ako uzmemo da odstupanje može biti do 50 godina. Ukoliko je ova tvrdnja točna, imamo dokaz da je al-Quran u
potpunosti izmijenjen i danas ne nalikuje ni u čemu tom prvom! Čuvši za ovo, jemenska vlada odmah je zabranila bilo kakvu ostragu.
Bitno je istaknuti i sveučilište u Kairu, al Azhar, osnovano 988., a džamija 969., još prije. U početku zamišljen
kao šijitsko učilište, danas ga drže suniti. Tu je 1923. provedena reformacija arapskog standardnog jezika i
po uzoru na njemu pisan je al-Quran koji se i danas koristi, jer su oni prijašnji usklađeni s reformiranim.
Napominjem da je to 2. najstarije sveučilište u svijetu i možda najuglednije islamsko, a tu studiraju najugledniji
studenti (islamologiju, iako postoje još i neki dodatni odsjeci). Ženama je ulaz donedavno bio zabranjen
tumačenjem al-Qurana, ako se što nije promijenilo u zadnje vrijeme. I taj al-Quran reformiran je po uzoru na
Uthmanovu verziju, za koju povijest i znanost tvrde da je nastala miješanjem više različitih verzija u jedan
"koktel". To znaju neka djeca u srednjim školama i svi sveučilišni profesori (a svjedoče i hadiši na nekoliko
mjesta!).
Poanta svega je, kao što govore svi znanstvenici, istaknuti da je al-Quran knjiga koju su pisali ljudi, iskrivljavali,
brisali, dodavali, a vjerovanje u njegovu nepromijenjenost spada pod vjerski fanatizam i kosi se sa znanošću.
Islamolozi nemaju niti jedan dokaz koji bi pobio znanstvene argumente, niti taj izvorni al-Quran (jer svi oni koji
su nađeni iz 7.-8.st. su drugačijeg sadržaja). Pravi izvorni al-Quran isti današnjem nikada nije nađen. Čak i
hadiši jedno kažu, da je tako Muhammed živio, a al-Quran ne. Metode zapisivanja al-Qurana po kamenju,
palminim listovima i slično (još za kalifa Abu Bakra), itekako su nepouzdane. A zašto su jemenske vlasti
zabranile daljne istraživanje jemenskih spisa? Ako govore istinu, čega se boje? Neka daju da se istraži i
potvrdi da je al-Quran isti oduvijek. Ne, nego su prekinuli u trenutku kada je znanost počela ulaziti u jezično
razotkrivanje islama, koje bi po Luxenbergu razotkrilo da srž al-Qurana čak nije na arapskom! Čega se boje?
Pa čovjek je morao uzeti pseudonim, da se zaštiti. Ovako, muslimani žive u pouzdanju koje imaju ne znajući
što bi to istraživanje moglo pobiti pouzdanost al-Qurana. Sami sukobi sunita i šijita koji tumače al-Quran
sasvim različito dokazuju netočnost te islamske teorije. Moje mišljenje je da bi se trebalo priznati da je alQuran mijenjan, jer što ako se istraživanja na Arapskom poluotoku nekako sprovedu i otkrije da je al-Quran
obično mijenjano ljudsko djelo, jer da nije, vlasti bi s radošću i same istraživale i objavile cijelom svijetu da je
al-Quran stvarno svet. A zašto se ne pohvale istinom? Budite inteligentni i zaključitesami po onome što vam je
Bog dao – glavi!
Sam al-Quran po Puinu dobrim je dijelom nesmislena kopija Biblije. Čitajući pojedine sure i ajete, lako ćemo
uvidjeti da oni baš i nemaju smisla. Npr. U 5. suri jedan dio govori se o hadžu i dopuštenim žrtvama, onda se
spominju sinovi Izraelovi i savez s njima, zatim se kritiziraju kršćani zbog zaboravljanja dijela riječi Božje, onda
kratko potreba dolaska Muhammeda, slijedi priča o Mojsiju (Musi) i lutanju pustinjom, da bi sse onda skrenulo
na Kajina i Abela. Tu se govori nešto sasvim smiješno! Allah šalje gavrana na Zemlju (5:32) da bi zakopao
tijelo mrtvog Abela! Nije potrebno isticati koliko je ovo smiješno i apsolutno nesmisleno da ptica kopa ljudski
leš. Ozbiljan čovjek – kao da takvu knjigu shvati ozbiljnom? Iza toga prijeti se nevjernicima, osebno poganima,
pa kradljivcima. I dalje je prisutna nesmislenost. Npr. Muhammed govori u 59. ajetu govori da ga sljedbenici
knjige ne bi trebali kritizirati i osuđivati zbog islama jer su većina grešnici. Toliko o Muhammedovoj
bezgrešnosti i božanstvu te njegovom dosta zaostalom načinu zamišljanja, budući da je dao glup razlog.
Ovako nešto govore si mala djeca međusobno (u smislu igre) ili npr.: neću s tobom ići u školu jer si jučer išao
drugim putem u grad! Ili 75. ajet gdje Allah (odnosno Oni) iznose jasne (100%-tne) dokaze da Mesija nije Bog
(a sad napisali da je Mesija): prvi je što su i prije njega dolazili poslanici, a drugi što je on jeo hranu. Što da sad
objašnjavam, kad vam je jasno? U 83. suri neki dio kršćana slušajući Muhammedove objave se rasplače i
odmah prelazi na islam. E, da je tako bilo, ne bi danas kršćanstvo bila vodeća religija. I što je toliko posebno
da bi masovno plakali? Prijetnje paklom i nasiljem? Zatim slijedi niz pravila o hrani, pa opomena u 104. ajetu
da nije dovoljno znanje prijašnjih poslanika, jer su oni mogli skrenuti s pravog puta, dok je maloprije hvalio
Mojsija i njegov nauk.
Kreče nešto o zakletvama i oporukama, pa vraćanje na Isusa. Tu sav narod traži od Mesije (opet je Mesija!) da
ih potvrdi kao muslimane. Da ne napominjem da se riječ musliman nigdje u svijetu nije spomenula do
Muhammeda, a sigurno bi je netko zapisao da je Isus rekao (čak ni navodni "Barnaba" u onom indžilu). Ovdje
se vidi da Muhammed nije baš bio neki govornik koji bi rekao nešto smisleno, nego se služio ovakvim
fantastičnimnepromišljenim izrazima. U 111. ajetu, čak i u arapskom jeziku, ime Isusovo piše se velikim
slovima (" Vjerujte u Mene i Poslanika Moga"). Velikim slovima u al-Quranu zamjenica "moj" uz
Muhammeda se čak piše malim slovima, pa nekad i uz Allaha, a zašto se Isusovo ime piše tako, kao da je
Bog? I napominjem, čak niti Muhammedovo! Isus ne kaže "vjerujte mi", nego "vjerujte u mene", a vjeruje se
samo u Boga, dok se ljudima vjeruje, a ne u njih. Vjerovati u nešto zanči smtrati da je isto božansko, u njemu
je neka sila, a vjerovati čovjeku znači prepustiti se njemu, iati povjerenje da ga neće izdati ili slično.
Zašto to Muhammed tako piše? Štoviše, Isus kaže da je Muhammed Njegov poslanik. Muhammed pripada
Isus koji ga šalje! Zar Isus nije Bog u islamu? Očito da Muhammed ni sam ne zna što progovora i vjerojatno
je dijelom i vjerovao u Isusa Krista, ali mu je čudni anđeo rekao da ne vjeruje. Ova sura završava se
pohvalom Allaha.
Dakle, u jednoj suri koja nosi ime "trpeza", ista je spomenuta samo kratko pred kraj, a tu se izmijenjivalo 10-ak
raznih tema, o svemu i svačemu. Tako je u gotovo svim surama, u što će te se sami uvjeriti. Nema držanja
teme, govori se o jednom, pa prelazi na nešto ni slično tome, pa opet na drugo, kao npr 14. sura (Ibrahim) u
kojoj se govori o mnogo tema, ali gotovo da Abraham niti ne spominje. ... Dobro je Puin i tvrdio. No, je li i alQuran kopija Biblije? U to sam se uvjerio osobno, jer al-Quran sadrži nek fraze karakteristične isključivo Bibliji.
" On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! " (57,3). Ovaj izraz Prvi i Posljednji je biblijski.
Naime, Muhammed ga je preuzeo iz Novog zavjeta, proročke knjige Otkrivenja, gdje Isus na kraju viđenja koje
je dao Ivanu kaže da je on Prvi i Posljednji, Alfa i Omega. Muhammed riječi koje karakteriziraju Kristovo
božanstvo primjenjuje na Allaha. Izraz Prvi i Posljednji potječe iz grčkog jezika, od prvog slova grčkog
alfabeta (alfa) i od zadnjeg (omega). U Kristovo doba primjenjivao se da označi nšto s čime se počinje i
završava, bilo predmet, događaj ili osoba. Muhammed nije naširoko pričao grčkim pa je ovo morao prepisati iz
Biblije. Problem je i kod ovg Vidljivi i Nevidljivi! Molitva Vjerovanje u kršćanstvu glasi (izdvajam): "Vjerujem u
Jednoga Boga, Oca Svemogućega, stvoritelja neba i Zemlje, svega Vidljivoga i Nevidljivoga, i u jednoga
Gospodina Isusa Krista...".Ovaj nauk i frazu prvi put je upotrebila Crkva, a Muhammed samo upisao u alQuran.
" Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će
pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici
i tko god ljubi i čini laž." "Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak
Davidov, sjajna zvijezda Danica..." (Otk 14-16; Biblija)
Slijedi dalje: "i prije će debelo uže (neki prijevodi: deva) kroz iglene uši proći nego što će oni kroz
Džennet ući. " (7,40). Također, jeftina kopija Kristovih riječi iz Biblije; očito da Allah ili Muhammed nisu imali
širok raspon riječnika:
" Prije će deva proći kroz ušicu igle, nego bogataš ući u kraljevstvo nebesko. " (Matejevo evanđelje).
Da ne duljim, ovakvih ćete primjera naći daleko više, a u gornjim temama dano vam ih je mnogo. S pravom i
pouzdanošću možemo vjerovati u al-Quran kao u biblijski plagijat, kao kopiju Biblije prilagođenu nauku islama.
Iz pojedinih citata vidi se laganje, kontradikcije i slično, što nas može s pravom uputiti na činjenicu da
vjerujemo u istu Puinovu tvrdnju. Pročitavši njegovu knjigu i nauk, svakako će vam biti sve jasnije.
Ili ono o podjeli; kada Muhammed dobiva petinu. U Bibliji (Post 47,24-26) faraon uzima svom narodu petinu,
osim svećenicima. Zar nije čudno što je i Muhammed odabrao tu petinu, a imao je "stotine" drugih brojeva.
Očito je čitao Bibliju i kopirao ovo, ali je izbacio sveććenike, jer da oni ne plaćaju, njegova zarada pala bi
naveliko dolje. Muhammed je kopirao ovo, ali si namjestio kako njemu odgovara, jer već je previše slučajnosti
da bi njome sve Muhammedove postupke opravdali.
MUHAMMEDOVA SMRT (ujedno i zaključak)
Nakon svega što je govoreno, dolazimo do samog kraja, Poslanikove smrti. Kaže se da sve što je lijepo kratko
traje, no, je li nemuslimanima Muhammed bio baš to nešto lijepo? Nije. Uz to, Židovi u Arabiji javno su ga
odbacivali, i otvoreno govorili da izmišlja i zavodi narod, ili da mu se ukazuje Đavao. Muhammed je protiv njih
često ratovao, a Židovi i danas doba Muhammeda smatraju jednim od najtežih u svojoj povijesti. Arapski Židovi
nisu htjeli više trpiti njegovu tiraniju, pa su ga čak htjeli i ubiti, što će na kraju biti i sprovedeno.
Hadiši (Bukhari i Muslim, iza al-Qurana najvjerodostojnija islamska tradicija), pa i neki drugi, daju sljedeće
izvještaje:
Ibn Sa'd, str.249.: "Zaista, Židovka je donijela otrovanu kozu (meso njeno) Allahovu Apostolu. On je uzeo
komadić, stavio u usta, sažvakao i bacio daleko. Zatim reče kolegama: Stoj! Njene noge (kozine) govore mi da
su otrovane! Tada je poslao po Židovku i upitao je: Što te je natjeralo da napraviš to što si napravila? Ona je
odgovorila: Željela sam znati jesi li istinit, u tom slučaju Allah će te sigurno obavijestiti, a ako si lažnjak,
oslobodit ću svoj narod od tebe! "
Ibn Sa'd, str.249.: "Allahov Apostol i njegovi kolege jeli su od nje (kozinog mesa). Ona (koza) mu je rekla: Ja
sam otrovan. On je rekao (Muhammed) svojim kolegama: ne dirajte rukama! Jer me je obavijestila da je
otrovana. Povukli su svoje ruke, ali Bishr ibn al-Bariju je prošlo (progutao je). Poslanik je poslao po Židovku te
je upitao: Što je te nagnalo da učiniš to što jesi? Htjela sam znati ako si prorok, u tom slučaju neće ti naštetiti,
a ako si kralj, oslobodit ću narod od tebe. On izda naredbu i ona bi pogubljena. "
Ibn Sa'd, str.250.: "Zaista, žena Židovka iz Khaibara donijela je otrovanu kozu (meso) Allahovu Apostolu. On
prepoznaje da je otrovana, pa šalje po nju i upita: Što te je natjeralo da napraviš to što si napravila?
Odgovorila je: Razmišljala sam ako ste prorok, Allah će vas obavijestiti, ako ste osvajač, oslobodit ću narod od
vas. Kada mu je pozlilo..."
Ibn Sa'd, str.251.,252.: "Kada je Apostol Allahov osvojio Khaibar, i imao mir na umu, Zaynab bint al-Harith
sestra Marhabova, supruga Sallam ibn Mishkama, upitala je: Koji dio koze voli Muhammed? Oni su rekli:
Prednju nogu! Zaklala je jednu od svojih i pržila je. Uzela je otrov koji nije mogao ne uspjeti. Allahovm Apostol
uzeo je prednju nogu i komad stavio u usta. Kad je Allahov Apostol pojeo zalogaj, a jeli su i Bishr i drugi ljudi,
Apostol Allahov tada je rekao: Mičite ruke! Ove prednje noge obavještavaju me da su otrovane! Odmah po tom
Bishr je rekao: Po Njemu, koji te učini velikim. Sam sam to otkrio iz zalogaja koji sam uzeo. Ništa me nije
sprječavalo da govorim ovo izvan...... ...... Bishr nije ustao sa svojeg sjedala, ali dobio je boju zelenog
platna.... Apostol je poslao po Zaynab i rekao: Što te je natjeralo da napraviš to što si napravila? Ona je
odgovorila: Učinio si mom narodu to što već jesi. Ubio si mi oca, muža i strica pa sam si rekla: Ako si prorrok,
prednje noge će te obavijestiti, a s druge strane ako si kralj dobit ćemo slobodu od tebe...... Apostol Allahov
živio je još tri godine, dok nije umro od posljedica bolova. Za svoje bolesti običavao je reći: Učinak trovanja od
zalogaja ne prestaje..... osjećam da je došao čas za rezanje moje jugularne vene."
Ibn Sa'd, str.263.: "Zaista, u vrijeme svoje bolesti (očekujući izlječenje od bolova), Prorok je recitirao 113. i
114. suru i puhao dahom po svom tijelu trljajući lice. "
Ibn Sa'd, str.265.: "Allahov Apostol se razbolio i on, npr. Gabrijel, pjevao mu je govoreći: U ime Allaha pjevao
sam ti da odvratim od tebe sve što je zlo..... i Allah će te izlječiti."
Ibn Sa'd, str.294.: "Umm Bishr (Bishrova majka) došla je proroku za trajanja bolesti i rekla: O, Apostole
Allahov! Nikad nisam vidjela groznicu kao tvoju! Prorok odgovori: Naše je suđenje dvaput, tako je i naše
nagrađivanje u raju duplo. Što ljudi pričaju (o mojoj bolesti)? Reče ona: Da je upala pluća. Potom reče
Apostol:Allah neće dopustiti da Njegov Apostol trpi od toga jer to ukazuje na opsjednutost Sotonom..... On
(zalogaj koji je otrovnog pojeo) reže mi jugularne vene (ne Sotona)! "
Ibn Sa'd, str.322.: "Zaista, kad god se Apostol Allahov osjećao bolestan, pitao je za oporavak, Allaha. Ali u
bolesti, koja je rezultirala njegovom smrću, nije molio za ozdravljenje, volio je reći: O, dušo! Što ti se dogodilo
da tragaš za utočištem u svakom mjestu utočišta? "
Ibn Sa'd, str.322.: "Allahovo prokletstvo neka je na kršćane i Židove koji su grobove svojih proroka učinili
objektom počasti! " (misli na to što ih zakapaju u Crkve i Sinagoge).
Tabari (8) 123.-124-str.: " Kad se glasnik Božji odmarao od svog rada, Zaynab bint Harith, supruga Sallam ibn
Mishkama, servirala mu je pečenu ovcu. Upitala je koji dio ovce najviše voli glasnik Božji i rečeno joj je da je to
prednja noga. Ona je to i donijela. Kad je sve servirala, glasnik Božji stavio je zalogaj u usta, prožvakao i
ispljunio. S njim je bio i Bishr ibn al-Bara, koji je kao i Apostol prožvakao komadić, međutim, i progutao ga....
Tabari (9) 108.str.: "Kad se Prorok vratio u Medinu nakon izvršenja zadnjeg hodočašća, počeo se žaliti na
bolest..... Vijesti o Prorokovoj bolesti su se širile....Tada u Muharremu se Prorok žali na bol od koje će umrijeti."
Sahih al Bukhari 5,713: "izvještava Aisha: Prorok je u svojoj bolesti od koje je umirao obićavao govoriti: O,
Aisha. Još uvijek imam bolove od onog zalogaja kojeg sam pojeo u Khaibaru, i sada osjećam da će mi se
aorta isječi od tog otrova."
Ibn Hisham 678.str.: "Dok je došlo do toga da je Apostol počeo patiti od bolesti kojom ga je Bog uzeo uz čast i
suosjećanje namijenjene njemu...... Zatim se vratio svojoj obitelji i u jutro su započele njegove muke. "
Ibn Hisham 679.str.: "Apostolova bolest se pogoršala i pretrpio je mnoge bolove..... Umar je po njemu lijevao
vodu dok nije zaplakao: Dosta! Dosta! ...... Tada je izrekao: Bog je dao jednom od svojih sluga da izabere
između ovog života ili onog s Bogom, i on je odabrao ono zadnje. "
Ibn Hisham 680.str.: "Kad ih je (Muhammed žene) pitao što su učinile da je njegov stric rekao: Bojali smo se
da imaš upalu pluća! Nadodao je: To je bolest kojom me Allah nikad ne bi kaznio! ..... Maymuna je bila
prisiljena popiti taj lijek, iako je postila, kao kaznu za ono što je učinila (sve žene osim strica)."
Kao što možemo zaključiti, velik broj muslimana izvještava Muhammedovu smrt, do koje je došlo
konzumacijom nedefiniranog, ali opasnog otrova koji ubija polako. Možemo pročitati da je Muhammedovo
poslaništvo upitno. Jedan je od rijetkih koji nije znao da će umrijeti, nego se slučajno otrovao. Isus je znao
kakva ga smrt čeka, Ilija da će bitiuznesen, sv.Petar da će ga raspet, Ivan da neće nikada umrijeti (uznesenje),
Mojsije da će morati umrijeti jer nije zaslužio da uvede Izrael u Obećanu zemlju, itd. Većina pravih Božjih
proroka znala je što ih čeka, no ne i Muhammed. Otišao je jesti, i ne sluteći ništa sažvakao otrovan komad
mesa, dovoljno da mu ošteti organizam i proširi se krvlju. Otrov je bio tako snažan da je Bishr u trenutku
pozelenio, ukočio se i umro. Muhammed je ispljunio najveći dio mesa, i tako očuvao život još 3 godine, no,
bolje da je progutao, jer se te godine dobro napatio.
Muhammed nije znao da će umrijeti. Zato mu je Židovka Zaynab i postavila zamku. Ako je Allahov, neće ni
staviti u usta otrov, no, stavio je i sažvakao. Vidjevši da je okus sumnjiv i njemu postaje loše (pogledaj citate),
skužio je da ima otrova u tome, pa je u strahu pljunio, no, dovoljno da mu nešto jakog otrova uđe u
organizam. Da ne bi ispao lažnjak, popravio je stvar tvrdivši da mu je meso preko Allaha reklo da je otrovano.
Što mu to nije reklo prije, nego čekalo da ga otruje? Otrov se u ustima itekako osjeća, a to bi uvidjeo svatko.
Zato ne vidim da je Muhammedu itko išta rekao, nego je to samo popravljanje dojma i hvatanje slamke spasa.
Otrov počinje preko sline djelovati odmah, već pri dodiru s usnom šupljinom, a ako je jači, to se osjeti ili po
peckanju ili svrbenju, manjim bolovima, pomutnji svijesti, osjećaju slabosti, umora, nagle promjene
raspoloženja.... Muhammed je nešto od navedenog osjetio (a iz izvora saznajemo da je Zaynab odabrala tako
jak otrov da je bila uvjerena da će mu nanjeti težak udarac po zdravlje). Tada je Muhammed shvatio da je
otrovan, no, kad je već tako bilo, ispljunio je meso nadajući se da će simptomi i trovanje brzo nestati jer nije
progutao. Da ne bi ispao lažni prorok, odmah je rekao da mu Allah poručuje da je otrovan. Ostali su slijepo
povjerovali u to, no, Muhammeda će isto stajati glave.
Iako mu nije bilo najbolje, Muhammed je bjesan pozvao Zaynab i tražio objašnjenje. Ona mu bez straha u lice
indirektno kazuje da je lažni prorok, a on naređuje njetinu egzekuciju. U pojedinim hadišima govri se da joj je
navodno oprostio, no, daleko više svjedoči da je ubio ženu, osobito najpouzdaniji al Bukhari, pa i Muslim. Isus
je opraštao svojim mučiteljima, ali Muhammed nije, nego je tražio osvetu. Zaynab bi po nekima mogla biti čak
jedna od onih Muhammedovih žena koje su u tom razdoblju sumnjivo nestale i o njima se ništa poslije ne zna.
Zašto Muhammed nije vjerovao u Allaha i rekao: Ma ja joj opraštam, vjerujem da ćeš je ti kazniti! Nije, jer
nema povjerenja u Boga te uzima sve u svoje ruke. Zašto nije spasio svog prijatelja Bishra koji je umro na
mjestu? Isus je spasio svoje učenike hrabro kada je rekao Rimljanima da su došli po njega, a da njih puste da
odu. Zašto Muhammed nije rekao Bishru na vrijeme da ga spasi (a bili su čak osobni prijatelji!)?
Dalje, Muhammed se ljuti na narod što govore da ima upalu pluća, jer je to kazna za one kojima ovladava
Sotona. Po čemu bi infekcija pluća (koja ima znanstveno objašnjenje) bila sotonska kazna, a trovanje (koje
Bog može, ali nije spriječio) ne? Zar trovanje prije ne bi bilo Božja kazna, jer čovjeka prepušta volji drugogo
čovjeka, da mu oduzme život. I pred smrt bojao Sotone, da ne otkriju nešto s njim, neku povezanost (Gabrijel
zapravo nije Gabrijel?), što se vidi iz oštrog napada na ljude. Muhammed izbjegava svaku bolest od straha
pred istinom. Otrovavši se, Muhammed je vjerojatno mislio da neće biti ništa posebno. No, u iduće 3 godine
života otrov se zadržao u tijelu. Ušavši u maloj količini u tijelo, krvlju se naglo raširio i zahvatio brojne
organe, no ta mala količina je i problem. Bishr je u organizam prekoračio dozu, pa se višak otrova nakupio u
nekoliko minuta po vitalnim organima uzrokujući njihovo razaranje i propadanje (zato je "pozelenio").
Muhammed je unio malu količinu. Npr. kad čovjek dobije metak u glavu, vjerojatno na mjestu umire bez
dugotrajnog "bolovanja", mučenja. Ali ako se upuca u npr. nogu, bez liječničke pomoći doći će do velikog
krvarenja i možda šoka, a uz to metak pri prolazu oštećuje tkiva i meso nanoseći oštru ili tupu bol. Takva
osoba umirat će duže vrijeme, bilo minutama ili danima. Isto je i s Muhammedom i otrovom. Iako je manja
količina otrova kao i metak u nogu manje smrtonosna od metka u glavu, ubijat će polako i neugodno.
Takva sudbina zahvatila je Muhammeda. Voljom neke sile morao je za razliku od Bishra preživjeti, da bi se
iduće 3 godine pošteno namučio. Svjedočanstva govore da se stalno žalio na jake bolove, a nekada su muke
bile toliko jake da je govorio da mu se sve vene u tijelu kidaju na komade. To bi značilo da su bolovi bili
nesnosni i ekstremni, da mu se organizam iznutra doslovno raspadao. Dalje, jednog dana ga posjećuje
Bishrova majka i prvi komentar bio je da nikada nije vidjela nekog da ga groznica tako ubija, što kazuje na
Muhammedovu tešku bolest. Bolest je bila periodična (ekstremne boli javljale su se jedan period, pa onda tek
kasnije...). I u znanosti te enciklopedijama piše da se Poslanikovo stanje zadnja oko 2 tjedna života trajno
pogoršalo. To svjedoče i hadiši. Obavivši zadnji hadž, bolovi su ga opet zahvatili, ali ovoga puta nisu se
smirivali. Vijest o bolesti raširila se posvuda, da bi 18.6.632. vjerojatno oko podneva (?) izahnuo na Aishinim
rukama.
Neki poput Omara, budućeg 2. kalifa teško su prihvaćali smrt, koja je došla nenadano jer su vjerovali da ga
Allah kao Poslanika mora ozdraviti. Omar čak nije dao da se odmah sahrani tijelo, tvrdeći da Muhammed treba
ubrzo oživiti. No, Ebu Bekr ga uvjerava da je običan čovjek i kao takav morao je umrijeti. Pred smrt je prokleo
kršćane i Židove jer u bogomolje sahranjuju svoje proroke. A njemu se dogodilo isto. Muslimani su ga
sahranili u Prorokovoj Velikoj džamiji u Medini, a vjernici do danas masovno posjećuju njegov grob odajući mu
počast. U Crkve se sahranjuju vođe Crkve, sveci ili ljudi koji su ostvarili posebne zasluge po pitanju vjere, ali
se njihove grobove obično zabranjuje posječivati. Npr. u đakovačkoj katedrali (iza rimske jedna od najljepših)
grobove biskupa dozvoljeno je posjetiti samo uz najavu, bez dodirivanja i odavanja časti. U sinagogama je još
drastičnije. Dok Muhammedov grob otvoreno i javno gleda milijune muslimana i po njemu se mole hvaleći
Muhammeda. Proklinjao je druge, a njemu već gotovo 1500 godina odaju počast skoro više nego Kristovu
grobu. Znači li to da je Muhammed prokleo i sve ondašnje i današnje muslimane jer su ga sahranili u Allahovoj
kući? Ili od bolova nije bio priseban?
Muhammed je htio ozdraviti, iako je pred muslimanima tvrdio da više voli raj. Vidimo da jako često citirao alQuran preklinjući Allaha da ga ozdravi, puhao si je po tijelu, trljao lice (magija), molio anđela da pjeva nad
njim... Muhammed je na sve moguće načine htio ozdraviti, a da ne bi bio lažnjak, tvrdio je da mu je Allah
rekao da će biti izlječen. Ali ništa od tih želja i obećanja navodnog Allaha. Gdje je Muhammedu sad taj Allah?
Zašto ga nije spasio od bolesti, uz to mu je isto čak i obečao! Znam da je kad-tad morao preminuti, ali on nije
umro, on se blago rečeno 3 godine žestoko napatio. Po islamu, Isus nije mogao biti raspet jer Božji ljudi ne
mogu umrijeti u bolovima i sramotno. Zašto je onda Muhammed tako umro, od komada bezvrijednog mesa
neke tamo životinje, ne ostavivši čak ni nasljednika; ni zadnju želju mu nisu ispunili?
Tko je bio prorok Muhammed? Je li primao objave od Gabrijela ili Đavla koji ga je zavodio? Je li bio Božji
čovjek ili je smislio islam da ostvari svoje želje i ujedini politički i trgovinki Arape? Kazat će neki kako je on sve
to mogao, a bio je nepismen! Da možda on uopće nije bio nepismen, nego su prvi muslimani samo htjeli
tako prevariti današnji narod? Bio je trgovac, a u Arabiji i većini svijeta tada trgovci i obrtnici bili su jedno od
najtraženijih zanimanja, pa su bili i obrazovaniji od ostalih? Muhammed je putovao po Izraelu i rubnim
dijelovima kršćanske europe, za što je trebalo neko obrazovanje i poznavanje osnova pismenosti (Opća i
nacionalna enciklopedija). Muhammed sigurno nije bio potpuno nepismen, iako ne kažem ni da je bio doktor
znanosti. Gdje su Muhammedu čuda? Isus ih je načinio stotine, pa ni tisuće nije puno, i rekao (parafraziram):
"Napravio sam tolika čudesa, a vi i i dalje ne vjerujete? Da nisam napravio koje od ovih čudesa, s pravom bi
sumnjali....". Ne spada li i Muhammed u ove riječi: "s pravom bi sumnjali"? Al-Quran nigdje ne ukazuje na
Muhammedova čudesa, pa ni hadiši (barem ne veći dio). Islamolog će ovo obično objasniti u smislu da je bitno
spoznati i vjerovati, jer čudo je sam al-Quran. Pa procijenite tko je pouzdaniji: Isus koji oživljava mrtve, hoda
po vodi, utišava vjetar, liječi neizlječivo, ili Muhammed sa svojim "čudesnim" al-Quranom (gore se uvjerite u
njegovu čudesnost).
Isus je izrekao i one riječi da se Sotona ne diže protiv Sotone, i to je kao potvrda da Muhammed ne može
biti lažni prorok koji ima doći. Sve je to lijepo, ati po tome, onda je prava vjera i Židovstvo, jer i oni vjeruju u
Boga, pa ne može Sotona lagati na sebe. Onda je pravo i kršćanstvo, i oni Mandejci, i budizam (jer oni nemaju
konkretan stav o Bogu), hinduizam na neki način (jer se može shvatiti i kao monoteizam), i Jehovini svjedoci,
plus stotine sekti i gluposti koji štuju Boga, Oca, Jahvu ili Allaha, kako god Ga zvali. Naravno, Isus nije tako
mislio. Kada je izlječio bolesne, farizeji su mu rekli da ima đavla uza sebe. On kaže u smislu: Pa zar Vrag
može sve ovo raditi? Otkud mu moć? Zašto bi se okretao protiv sebe i radio čudesa, širio mir i ljubav? Dok
Muhammed prvo nije širio mir i ljubav, barem ne ni približno kao Isus, nije radio čuda, itd.
Zašto je Muhammed rekao da poslije njega neće više biti proroka? Prvo bi netko mogao "grješno" pomisliti
da je lažni prorok i da je znao da iza njega neće biti nikog Božjeg, osim Sotoninog, te se tako ogradio od
očigledne laži. No, oni "negrješni" mogu to opravdati tvrdeći da je al-Quran potpuna objava i drugih više ne
treba. U Barnabinom indžilu tvrdi se da je Bog prvo poslao Tewrat (Toru, SZ) Mojsiju, no, ljudi su ga izmijenili
pa je poslao Psalme Davidu (Dawudu). Zbog iste sudbine, poslao je i evanđelje po Isus, ali se isto dogodilo,
pa šalje al-Quran! A ja vas pitam: a što ako se izmijeni al-Quran? Recimo, svi ovi znastvenici koji ga oskvrnjuju
i pobijaju, vrijeđaju, Arapi koji navodno skreću s puta (ponižavanje žena koje nema veze s vjerom i dr.). Zar će
Allah dopustiti njihovu propast i sve to o islamu, one podatke o brojčanom padu, "laganju" o Jihadu, itd.?
Što ako neki narod skrene s puta? Ovo je dosta mutno i sumnjivo! Dok u kršćanstvu do danas imamo proroke,
svece, one koje izlječuju, Kristovo ukazivanje, trpljenje muka za Krista.... Opet povlaćim pitanje: zar su stotine
tisuća dojava o ukazanju Djevice i Krista, prijava izlječenja i sl. sve laži? Pa čak i na muslimane?
Mahatma Gandhi na upit što misli o kršćanstvu šokirao je svijet: "Ja bih bez sumnje postao kršćanin kad
bi kršćani bili kršćani sva 24 sata na dan. " Islamske tvrdnje o tome da Biblija pretjeruje u nauku o miru
(ono s 2 šamara i ukidanju oko za oko, zub za zub), Gandhi je razrješio još jednim citatom: "Oko za oko i
cijeli svijet bi bio slijep."
Na kraju da sve objedinimo. Poznato je da svi lažne proroke možemo prepoznati po njihovim dijelima i životu.
Ako iz svoje propovijedi izvlače materijalnu ili bilo koju pomoć za sebe, tada su to lažnjaci. Je li Muhammed
jedan od tih, ako uzmemo u obzir sve što je radio kroz svoj život, počevši od 20 žena, male Aishe, preuzimanja
nauka drugih religija, genocida nad Židovima, progona kršćana i monoteista, širenja islama ratom, sotonskih
stihova u riječi Božjoj, "epileptičnih" napada pri primanju objave, očuvanja Kaabe kao žrtvenika Allahu, boginji
Mjeseca, krivih znanstvenih tvrdnji, stalnih prijetnji paklom kao što je kidanje utrobe, poništavanja svećenstva
radi raspodjele novaca, iako je isto naredba u Zakonu, pretjerano štovanje Knjige, a ne Ljubavi i mira,
opraštanja.... Mogao bih tako u nedogled. Zar nije pravi put Onaj koji nam stalno daje novu priliku, ljubi nas,
naziva svojom djecom, a ne "ništavnim robovima" kao Muhammed, koji daje svoj život poradi nas, oprašta
svakom grješniku, ukida ljudske zakone obrezivanja i uzaludnih molitvi (kada molite ne govorite puno), te
žrtovanja, a uvodi novi koji sva ova 3 zamijenjuje – Ljubav! Bilo prema Bogu, prijateljima i najgorim
neprijateljima, te obitelji. U čijem nauku nalazite mir i ljudsko dostojanstvo slobode izbora? Donosi li Isusov
nauk sve to i osigurava toleranciju, zajedništvo, prijateljstvo, pomaganje (isključimo one kršćane koji ne slušaju
Isusa i zbog potrebe jednog svog dijela tijela ne žive po Njemu – inkvizicija, križari...), ili to čini Muhammed
(gledamo osnivače religija i njihov nauk, a ne što su radili oni poslije)? Grozote Crkve naplatit će Gospodin
Krist, koji sudi po djelima, a ne vjeri, tako da se ni papa ni bilo koji kršćanin neće nagraditi ako životom nije
živio po Kristu, s Kristom i u Kristu.
ISUS KRIST STVARNO JE LJUBAV, SIN BOŽJI I NAŠ SPASITELJ
Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice
svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!
(Mt 1,46-49)
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik
sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato
Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika. Svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
(Fil 2,6-11)
"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga
upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!"
Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva
u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte." (Iv
14,6-11)
"Ne boj se, jer Ja sam s tobom, Ja sam te otkupio, imenom sam te zazvao. Jer moja ljubav je istina, moja
ljubav liječi srca slomljena." (pjesma)
"Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko
život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem
slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam
čuo od Oca svoga." (Iv 15,12-15)
"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no
budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. A sve će to poduzimati
protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. Da nisam došao i da im nisam govorio, ne
bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega." (Iv 15,18-23)
Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo
na stablo života i na vrata će smjeti u grad! Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko
god ljubi i čini laž." "Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po Crkvama. Ja sam korijen i izdanak
Davidov, sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje)
"To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji
vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene." (Iv 16,1-3)
"Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile
da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus
odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od
istine, sluša moj glas." (Iv 18,36-37)
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. Ova su
zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20,30-31)
" ... vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i
grešnicima?" Čuvši to, Isus im reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike,
nego grešnike." (Mk 2,16-17)
"I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe
ako je on Krist Božji, Izabranik!" (Lk 23,33-35)
" Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama
zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena Svojega. Pa da mi je i
dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica
tvoja utjeha su meni. " (Ps 23,1-4)

Pitanja i Odgovori – Mektebska Nastava za Prvi Stupanj

Propovijed 18.11.14. sjećanje na Vukovar

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

Tri kralja

Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu e - IKB

VDJE (letak br.369)!

29. kolovoz - hkc.com.au

15. Blagdan Sjenica: Isus–svjetlo svijeta, oprašta grijehe preljubnici

FRANJEVAČKA CRKVA SV. IVANA KRSTITELJA U ZEMUNU U