Izvještaj
o stanju ljudskih prava LGBT osoba
u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
E-MAIL
[email protected]
[email protected]
WEB
www.kontra.hr
www.iskorak.org
IMPRESSUM
TEKST PISALA
Sanja Juras, koordinatorica Lezbijske grupe Kontra
POGLAVLJE 8. ZDRAVSTVO PRIPREMILI
Edo Bulić i Zoran Dominković, Iskorak
LIKOVNO-GRAFIČKO RJEŠENJE I PRIPREMA ZA TISAK
Zdravko Horvat
FINANCIJSKA PODRŠKA
ISBN 978-953-7876-02-9
Sadržaj
1. Uvod
4
2. Zakonodavstvo
7
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
27
4. Obrazovanje
53
5. Mediji
69
6. Homofobični istupi javnih osoba
70
7. Nasilje i diskriminacija
73
8. Zdravstvo
91
9. Javne manifestacije
96
10. Zaštita ljudskih prava LGBT osoba od strane međunarodnih
institucija
101
11. Buduće aktivnosti Pravnog tima Iskoraka i Kontre
103
12. Zahtjevi prema državnim institucijama
104
1. Uvod
Pravne promjene
Lezbijska grupa Kontra i Iskorak – grupa za promicanje i zaštitu različitih spolnih usmjerenja započele su suradnju na području javnog zagovaranja u proljeće 2002. godine, što je ujedno i početak
intenzivnijeg zagovaranja za zaštitu prava LGBT osoba (lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe) u hrvatskom pravnom sustavu.
Prilikom zagovaranja za ljudska prava LGBT osoba, često smo se osvrtale/-i na međunarodne dokumente za zaštitu ljudskih prava, posebice one koje su izdali Vijeće Europe i Europski
parlament.
Ostvarile/-i smo i značajnu suradnju s nevladinim organizacijama i aktivistima/-icama za
zaštitu ljudskih prava LGBT osoba iz Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine, budući da su se
slične promjene događale i u drugim zemljama regije.
U 2003. godini dogodio se najveći napredak u zaštiti prava LGBT osoba u hrvatskom zakonodavstvu. Nakon uspješnog zagovaranja za zakonske izmjene, većinu naših prijedloga usvojio
je Hrvatski sabor u srpnju 2003. godine.
U hrvatskom zakonodavstvu spolna je orijentacija prvi put eksplicitno navedena u člancima
koji brane diskriminaciju temeljenu na određenim razlikovnim osnovama. Zabrane diskriminacije na temelju spolne orijentacije uvedene su u Zakon o ravnopravnosti spolova, Kazneni zakon,
Zakon o radu, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom školstvu te Udžbenički standard. Također je usvojen Zakon o istospolnim zajednicama.
Izmjene u hrvatskom zakonodavstvu bile su rezultat javnog zagovaranja Lezbijske grupe
Kontra i Iskoraka, kao i pritiska zbog kandidature RH za ulazak u Europsku uniju.
Zaštita seksualnih manjina u Kaznenom zakonu eksplicitno je navedena 2003. godine u
okviru kaznenog djela veličanja fašističkih, nacističkih i drugih totalitarnih država i ideologija ili
promicanja rasizma i ksenofobije (čl. 151. a) KZ-a; NN, br. 111/03). Međutim, odlukom Ustavnog
suda od 27. studenog 2003. godine br. U-I/2566/2003, taj je zakon u cijelosti poništen. U 2004.
godini Kontra i Iskorak nastavili su s javnim zagovaranjem za prava LGBT osoba te je usvojen
novi Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koji smješta spolnu orijentaciju eksplicitno u stavak 3. članka 174. Kaznenog zakona (kazneno djelo rasne i druge diskriminacije).
Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, uključujući navedenu dopunu, izglasan je u
Hrvatskom saboru 13. srpnja 2004. godine. Također, Odbor za ljudska prava Hrvatskog sabora usvojio je amandman Kontre i Iskoraka na prijedlog Zakona o medijima koji se odnosio na
uvrštavanje spolne orijentacije u antidiskriminacijsku odredbu tog prijedloga zakona. Nažalost,
Odbor nije prihvatio amandman udruga koji se odnosio na rodni identitet. Zakon o medijima
usvojio je Hrvatski sabor, uključujući amandman koji se odnosi na spolnu orijentaciju, 10. svibnja
2004. godine.
U 2005. i 2006. godini udruge Kontra i Iskorak radile su na uvođenju definicije zločina iz
mržnje u Kazneni zakon. Prijedlog Kontre i Iskoraka za uvođenje definicije zločina iz mržnje u
Kazneni zakon usvojio je Hrvatski sabor uglavnom zbog međunarodnog pritiska (OSCE, pridru-
4
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
živanje Europskoj uniji) i podrške predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatski saboru u 2006.
godini.
Nakon duge javne rasprave Hrvatski sabor usvojio je 9. srpnja 2008. godine Zakon o suzbijanju diskriminacije. Navedeni Zakon širi institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije. Uvodi
instituciju umješača i instituciju udružnih tužbi te daje veće ovlasti Uredu pučkog pravobranitelja, koji prema zakonu obavlja poslove Središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije.
Zakon prvi put uvodi zabranu diskriminacije na temelju rodnog identiteta u hrvatsko zakonodavstvo.
Još uvijek nedostaje politička volja da se ukine diskriminacija istospolnih parova na zakonodavnoj razini. U 2006. godini odbijen je prijedlog Zakona o registriranom partnerstvu kojemu je
svrha bila istospolnim parovima osigurati prava i obveze koje uživaju bračni drugovi s izuzetkom
mogućnosti zajedničkog posvajanja djece.
Proteklih osam godina predstavlja veliku prekretnicu za LGBT zajednicu u Hrvatskoj na
zakonodavnoj razini. Međutim, iako su neka prava LGBT osoba sada zaštićena u hrvatskom
zakonodavstvu, implementacija novodonesenog zakonodavstva uvelike je otežana diskriminatornim postupanjem državnih institucija u konkretnim slučajevima. U većini slučajeva žrtve
ne prijavljuju diskriminaciju i nasilje jer nemaju povjerenje u hrvatski pravni sustav, posebice u
policiju. Zajednica je posebno obeshrabrena homofobijom i transfobijom u institucijama, pa čak
i u Hrvatskom saboru, koji je izglasao navedene zakone, a čiji zastupnici u javnosti koriste govor
mržnje usmjeren protiv LGBT osoba, kršeći te iste zakone i dajući poruku javnosti koliko poštuju
odredbe za koje su digli ruke u nadi da će se svidjeti međunarodnoj zajednici.
Sažetak Izvještaja za 2011. godinu
Kao pozitivan pomak u zaštiti prava LGBT osoba u Republici Hrvatskoj u 2011. godini izdvajamo usvajanje novog Kaznenog zakona.
Lezbijska grupa Kontra i Iskorak kao organizacije koje se bave direktnim radom sa strankama – žrtvama zločina iz mržnje, još od 2005. godine aktivno su se zalagale za uvođenje definicije
zločina iz mržnje u hrvatsko zakonodavstvo. Na našu inicijativu, podržanu od strane Srpskog
demokratskog foruma i Ženske mreže Hrvatske, 2006. godine uvrštena je definicija „zločina iz
mržnje“ u Kazneni zakon te se omogućilo sudovima da prilikom odmjeravanja kazne za kazneno
djelo, kao otegotnu okolnost uzmu činjenicu da je djelo počinjeno iz mržnje.
Nakon što je objavljeno u medijima da Vlada kreće u izradu novog prijedloga Kaznenog zakona, 2010. godine uključile/-i smo se ponovo u javnu raspravu vezano za bolje definiranje zločina iz mržnje kroz kazneno zakonodavstvo. U suradnji s udrugama za zaštitu prava nacionalnih
i etničkih manjina Srpskim demokratskim forumumom i Boljom budućnosti, radnoj skupini smo
dostavile/-i prijedlog za poboljšanje zakonskog reguliranja zločina iz mržnje koji smo izradile/-i
na temelju iskustva rada na konkretnim slučajevima.
Novi Kazneni zakon (NN br. 125/11) usvojen je od strane Hrvatskog sabora 24. listopada 2011.
godine.
Prijedlog naših organizacija je usvojen i poboljšano je zakonsko uređenje zločina iz mržnje.
Novim Kaznenim zakonom je definiran zločin iz mržnje kao otegotna okolnost, ali i kvalificirani
Uvod
5
oblik pojedinih kaznenih djela, poput tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede i drugih djela koja
se često javljaju na štetu pripadnika/-ca marginaliziranih skupina. Također, na naš prijedlog u
definiciju zločina iz mržnje uveden je rodni identitet, a sve odredbe Kaznenog zakona koje se primjenjuju na bračne i izvanbračne partnere i njihovu djecu, imaju se na jednak način primjenjivati
i na istospolne partnere i njihovu djecu.
Novi Kazneni zakon stupit će na snagu 1. siječnja 2013. godine. Pozdravljamo novi Kazneni
zakon kao korak naprijed u suzbijanju zločina iz mržnje, ali istovremeno upozoravamo da zakonske odredbe ništa ne znače ukoliko ne zažive u praksi.
Napadi motivirani mržnjom imaju za uzrok osjećaj opće nesigurnosti među pripadnicima
manjina i visoko stigmatizirajući učinak.
Posljednjih godina bilježimo povećan broj osoba koje su bile spremne javno progovarati o
svom iskustvu diskriminacije ili nasilja na temelju spolne orijentacije. Ipak, potrebno je naglasiti
da velika većina osoba koje su doživjele diskriminaciju i nasilje nikada ne prijavi takve incidente
zbog nepovjerenja u hrvatski pravni sustav i straha od razotkrivanja njihove spolne orijentacije
ili rodnog identiteta.
Kao najnegativniji događaj u 2011. godini ocjenjujemo propust državnih institucija da
spriječe nasilje na prvom Split Pride-u, te izostanak sankcioniranja odgovornih osoba u Vladi
i Ministarstvu unutarnjih poslova.
Kontra, Iskorak i Domine, kao organizatori Split Pride-a, višestruko su obavještavale/-i
MUP i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu prije okupljanja o pozivima na linč, govoru mržnje
i prijetnjama, te pozivima na nasilno okupljanje protiv Split Pride-a u Marmontovoj ulici u obliku grafita i letaka, te Facebook stranica. Prijetnje su dokumentirane fotografijama i linkovi na
Facebook stranice su dostavljeni Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. Također, udruga
Domine je prijavila prijetnje i pokušaj provaljivanja u njihov prostor. Od Grada Splita i MUP-a
smo tražili/-e uklanjanje grafita kojima se pozivalo na nasilje, međutim, oni nisu uklonjeni. Od
MUP-a smo zatražile/-i informaciju da li se organizira protuprosvjed, ali odgovor čak ni do dana
objave ovog izvještaja nismo dobili.
Bez ikakve sumnje je da su namjerno učinjeni veliki propusti vezano za praćenje organizacije
i sprečavanje organiziranja nasilnika, te da MUP i gradonačelnik nisu djelovali u okviru svojih
ovlasti kako bi spriječili nasilje.
11. lipnja 2011. godine prvi Split Pride je nasilno prekinut, uslijed čega nam je povrijeđeno
pravo na javno okupljanje. Cijelo vrijeme smo bili/-e izloženi masi koja je bacala eksplozivna
sredstva - petarde, bengalke, topovske udare, suzavac, te veće i manje kamenje, plastične
vrećice s izmetom, pepeljare i ostale objekte za cijelo vrijeme povorke i na Rivi gdje je predviđeno
okupljanje. Nasilnici su neposredno do povorke držali ruke u fašističkom pozdravu i vikali “Ubij
pedera” i “Morate umrijeti” gotovo po dužini cijele rute. Kad je povorka uspjela stići do mjesta
okupljanja, napadi su se nastavili. Zatražile/-i smo evakuaciju, a policija je tek nakon više od sat
vremena od trenutka kada smo stigli na Rivu uklonila nasilnike i evakuirala sudionike Pride-a.
Policija je morala vidjeti da okupljeni nasilnici drže kamenje, eksplozivna sredstva i druge
objekte. Međutim, policijskim službenicima očito je dano naređenje da se ruta povorke ne oslobodi od nasilnika čak ni kad je postalo očito da će do nasilja doći, pa ni onda kada je do nasilja
došlo.
6
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
U odgovoru na naš upit o tome da li je provedena istraga u Ministarstvu unutarnjih poslova
s obzirom na propuste u osiguranju javnog okupljanja Split Pride, MUP je odgovorio da propusta nije bilo. S obzirom na navedeno, sudionice/-i Split Pride-a kojima je povrijeđeno Ustavom i
Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava zajamčeno pravo na javno okupljanje zajedno
su podnijeli/-e individualne tužbe protiv Republike Hrvatske primjenom Zakona o suzbijanju diskriminacije kojima tražimo utvrđenje diskriminacije.
Dana 1. prosinca 2011. Europski parlament usvojio je rezoluciju o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji. U tekstu rezolucije Europski parlament je izrazio duboku zabrinutost zbog nasilja
nad sudionicima Split Pride-a 11. lipnja 2011. godine i činjenice da hrvatske vlasti nisu zaštitile
sudionike. Također, pozvao je hrvatske vlasti da istraže i procesuiraju počinjene zločine i razvije
strategije za sprečavanje sličnih incidenata u budućnosti.
Naglašavamo da je nakon pritiska od strane međunarodnih institucija i medija, Zagreb
Pride koji je održan tjedan dana nakon prvog splitskog Pride-a, održan prvi puta od 2006. godine bez nasilnih incidenata. Sramotno je da se pravo na javno okupljanje, koje spada u osnovna
ljudska prava, u Republici Hrvatskoj uskraćuje LGBT osobama zbog nedostatka političke volje
u državnim institucijama, te njegovo ostvarenje zavisi od količine političkog pritiska od strane
međunarodnih institucija i medija.
2. Zakonodavstvo
Zakon o osobnom imenu i Zakon o državnim maticama
U 2008. godini donesen je Zakon o suzbijanju diskriminacije kojim se prvi put u hrvatskom
zakonodavstvu uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rodnog identiteta.
Unatoč tome, transrodne osobe izložene su diskriminaciji i nasilju u svakodnevnom životu zbog svog rodnog identiteta, odnosno rodnog izražavanja. Postoje važni problemi u pogledu prava na privatnost transrodnih osoba koji su rezultat diskriminativnog zakonodavstva.
Naime, Zakon o osobnom imenu propisuje da je nakon primitka zahtjeva za promjenu osobnog
imena općinski organ uprave dužan objaviti na oglasnoj ploči objavu o podnesenom zahtjevu za
promjenu osobnog imena i novo ime koje podnositelj predlaže, a kroz praksu nam je poznato da
se na oglasnoj ploči objavljuje zahtjev u cijelosti.
Zakon o državnim maticama propisuje da se promjena osobnog imena i spola upisuju kao
naknadni upisi i bilješke. Znači, ako je osoba promijenila ime Marko u Ana, imat će rodni list na
kojem u temeljnom upisu piše Marko, a ispod (sitna slova na dnu dokumenta) u naknadnim bilješkama: „Promijenio ime u Ana tog i tog datuma.“
Budući da ne postoje zaštitni mehanizmi u navedenim zakonima za slučajeve promjene
spola, svi građani i građanke mogu saznati za promjenu spola pojedine osobe kroz postupak
promjene imena, kada su podaci objavljeni na oglasnoj ploči, a poslije je taj podatak također
vidljiv u dokumentima (rodni list).
Zakonodavstvo
7
Nadalje, promjenu spola u osobnim dokumentima uopće nije moguće izvršiti ukoliko osoba
nije prošla cijeli postupak promjene spola te za to ne posjeduje odgovarajuću medicinsku dokumentaciju.
U studenom 2009. Kontra je izradila prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o osobnom
imenu i Zakona o državnim maticama. Dana 20. studenog 2009. godine aktivisti/-kinje Kontre,
Ženske mreže Hrvatske i Iskoraka – Centra za prava seksualnih i rodnih manjina obilježile/-i su
Međunarodni dan borbe protiv transfobije akcijom podnošenja prijedloga za ocjenu ustavnosti
navedenih zakona i dijeljenjem letaka o pravima transrodnih osoba.
S obzirom da rodni identitet predstavlja najintimniji aspekt privatnog života, držimo da važeće odredbe zakona nisu u suglasnosti s čl. 23. st. 1. te čl. 35. Ustava, niti s člankom 3. Konvencije, jer primjenom propisa dolazi do nečovječnog postupanja prema ranjivim pojedincima te se
ne jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Diskriminativna narav pojedinih odredbi proizlazi iz činjenice da Republika Hrvatska kao
članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije o ljudskim pravima nije poduzela sve potrebne
radnje za promicanje jednakosti svih osoba. Radi se o osjetljivim pojedincima za koje nisu uvedeni zaštitni mehanizmi, a za to nema objektivnog i razumnog opravdanja niti postoji opravdani cilj.
Stručnjaci navode da su transrodne osobe najčešće potpuno psihički zdrave, ali duboko nesretne osobe koje od najranije dobi znaju kako su drugačije. Osjećaj nemogućnosti izražavanja
svoje prave prirode stalan je izvor tuge, bespomoćnosti, neshvaćenosti i neprihvaćenosti.
Socijalne promjene su burne, od promjene dokumenata do suočavanja sa zgražanjem okoline.
Kada nakon navedenog promotrimo pravo transrodne osobe na zaštitu privatnosti u odnosu na pravo građana da izraze svoje protivljenje promjeni imena i navode razloge za protivljenje,
nedvojbeno preteže pravo zaštite privatnosti posebno ranjivih pojedinaca.
Da bi izvršila promjenu imena u državnim maticama, transrodna osoba mora podnijeti zahtjev sukladno odredbama Zakona o osobnom imenu nadležnom tijelu državne uprave, koje o
zahtjevu odlučuje rješenjem.
Razmatrajući čl. 7. st. 1. Zakona o osobnom imenu, kojim se propisuje obveza objave o
podnesenom zahtjevu na oglasnoj ploči, uočavaju se specifične situacije promjena imena koje
obavljaju transrodne osobe. Postavlja se pitanje je li objavljivanje takvog postupka opravdano i
razmjerno, ili neopravdano i nerazmjerno miješanje u pravo na poštovanje privatnog života.
Naime, razlozi zbog kojih se obavlja objava, a koji su navedeni u čl. 7. st. 2., nisu prihvatljivi
s aspekta transrodne osobe koja mijenja ime. Moguće protivljenje građana postupku promjene osobnog imena, kao i navođenje razloga za takvo protivljenje, predstavljali bi daljnju povredu prava na privatnost. Zakon o osobnom imenu treba imati zaštitni mehanizam u odnosu na
transrodne osobe te zaštititi od objave podatke o osobnom imenu jer navedeno miješanje u zaštićeno pravo nije opravdano ni razmjerno.
Transrodna osoba koja u brojnim socijalnim odnosima mora predočiti svoj rodni list, iz kojeg su, kao naknadni upisi, vidljive činjenice promjene spola i osobnog imena, ne može ostvariti
pravo na „jednaka prava“ sa svim ostalim osobama koje u cilju realizacije tog istog socijalnog
odnosa predočavaju svoj rodni list.
8
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Osim rečenog, dostupnost podatka o promijenjenom spolu i osobnom imenu drugim nadležnim institucijama, npr. Ministarstvu unutarnjih poslova, i to bez ograničenja kruga ovlaštenih
službenih osoba, transrodnim osobama stvara stalne probleme prilikom prijelaza hrvatske državne granice jer od službenih osoba MUP-a bivaju izlagane izjavama ili pitanjima koja se tiču
roda, spola, imena i slično, a nisu u vezi s putovanjem transrodne osobe.
Također, želimo ukazati na potrebu uređenja „pravne faze“ promjene spola ne samo za one
osobe koje su operativnim zahvatima promijenile spol nego i za one osobe koje ne obave sve
operacije u postupku promjene spola.
Na primjer, postoje transrodne osobe koje duže razdoblje žive u drugom rodnom identitetu
i imaju vanjska fizička obilježja drugog spola jer uzimaju propisanu hormonsku terapiju i/ili su
obavile jednu ili više operacija i sl. Ta su vanjska obilježja različita od osobnog imena i od onog
spola koji im je upisan u dokumentima (npr. osoba koja u rodnom listu ima upisano ime Marko
i muški spol ima vanjska fizička obilježja žene). Za takve građane uopće ne postoji pravna mogućnost promjene upisa spola u dokumentima. S obzirom na očigledan nesklad između dokumenata i rodnog identiteta, takve se osobe dodatno i posebno provjeravaju pri svakom prijelazu
državne granice, te od službenika granične policije dobivaju nalog da se bez odlaganja moraju
uputiti na liječnički pregled u neki od kliničkih bolničkih centara radi provjere i identifikacije spola te radi pribavljanja potvrde o spolu.
Ne tako mali broj transrodnih osoba, zbog učestalih i teških komplikacija koje nastaju kao
posljedica operativnih zahvata promjene spola i hormonskih terapija, ne odluči se na cijeli operativni postupak, koji se sastoji od više operacija, nego se odluči provesti dio operacija ili u potpunosti odustaje od medicinskih zahvata. Upravo zbog specifičnosti, opsega i postoperativnih
komplikacija nakon sveobuhvatnih operativnih zahvata, građani se obraćaju Hrvatskom zavodu
za zdravstveno osiguranje radi odobrenja i financiranja operativnih zahvata u inozemstvu ili ih
neovisno o tome obavljaju u inozemstvu.
Osim navedenog primjera, postoje specifične situacije o kojima posebno treba povesti računa – kad su transrodne osobe djeca. Djeci tada liječnik specijalist vrlo rano propisuje hormonalnu
i drugu terapiju i na stalnom su psihijatrijskom tretmanu, no operativnom zahvatu ne pristupa
se prije nastupa određene dobne zrelosti. Na taj način do nastupa punoljetnosti djeca žive u
drugom rodnom identitetu i do osam godina ili više.
Stav je stručnjaka da za dobrobit djece treba obaviti promjenu oznake spola u rodnom listu
jer se rodni list za djecu vrlo često koristi, a djeca su općenito gledajući osjetljiva kategorija
pojedinaca, koja je u ovakvim situacijama dodatno izložena strahovitom pritisku kako od strane
vršnjaka, tako i ostale okoline. Razmatranje ovog pitanja u odnosu na djecu dovodi i do razmatranja članka 62. i 64. Ustava RH, iz kojih proizlazi da Država štiti djecu i stvara socijalne,
kulturne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojanstven život te dužnost
svih da štite djecu.
Primjer kršenja ljudskih prava koji je rezulat upravo postojeće zakonske regulative je slučaj
djeteta čija nam se majka obratila prije više od dvije godine. Naime, njeno dijete je bilo maltretirano zbog svog rodnog identiteta u školi od strane učenika i profesora, te je reagirala Pravobraniteljica za djecu. Dijete se trebalo upisati nakon toga u novu školu, međutim nije bilo moguće
promijeniti podatke o spolu u osobnim dokumentima djeteta po postojećoj zakonskoj regulativi
Zakonodavstvo
9
(ime je promijenjeno u neutralno s drugim obrazloženjem). Podaci o promjeni spola djeteta će
zbog toga biti dostupni ponovo osoblju nove škole. Budući da se osobni dokumenti predaju i
prilikom upisa na izvannastavne aktivnosti te na brojnim drugim mjestima, postoji još cijeli niz
osoba bez pravnog interesa kojima će biti dostupni privatni podaci o djetetu.
Svi opisani primjeri, neovisno radi li se o djeci ili odraslim osobama, u protivnosti su s čl.
35. Ustava te posljedično dovode do isključivanja, marginaliziranja i dehumanizacije pristupa
ionako osjetljivim pojedincima.
Oni ukazuju na nužnost i na potrebu usklađivanja zakona s Ustavom RH, i to na način da se
omogući i pravno uredi postupak promjene spola u dokumentima transrodnih osoba, ne samo
nakon obavljene operacije nego i nakon dužeg razdoblja života u drugom rodnom identitetu, kao
i da se uvođenjem zaštitnih mehanizama u postojeće zakone osigura zaštita temeljnih ljudskih
prava.
Uzimajući u obzir sve navedeno, udruga Kontra je nakon podnošenja prijedloga za ocjenu
ustavnosti navedenih zakona pristupila izradi prijedloga izmjena i dopuna Zakona o osobnom
imenu i Zakona o državnim maticama s ciljem da svoje prijedloge predstavi nadležnim institucijama te da se obave zakonske promjene i prije donošenja odluke od strane Ustavnog suda.
— Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama i Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osobnom imenu
Nacrte Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama i Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osobnom imenu izradile/-i smo i predstavile/i ih državnim institucijama i političkim strankama na okruglom stolu pod nazivom „“Pravo na
poštovanje privatnog života” dana 19. siječnja 2010. godine. Okruglom stolu su prisustvovale/-i
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, predstavnik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, predstavnik Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora i Socijaldemokratske
partije i predstavnik Hrvatske narodne stranke. Nakon okruglog stola SDP je uputio prijedloge
zakona u proceduru.
Prijedlozi su sadržavali zaštitne mehanizme kojima bi se osiguralo da se zahtjev za promjenom imena ne objavljuje na oglasnoj ploči u nadležnoj općini, te da promjene spola i imena nisu
vidljive na rodnom listu osobe. Također bi se omogućilo osobama koje nisu prošle kroz cijeli postupak promjene spola da promijene podatke na dokumentima, što je posebno značajno zbog
zaštite ljudskih prava djece i maloljetnika koji se nalaze u postupku promjene spola ponekad i
više godina, ali ne mogu postupak dovršiti zbog svoje dobi.
Prijedlozi zakona su u Hrvatskom saboru stavljeni na sam kraj dnevnog reda prvo 17., zatim
18. i na kraju 20. sjednice Hrvatskog sabora te im je odbijena hitna procedura, iako se radi o zakonskim prijedlozima čiji je cilj zaustaviti kršenja ljudskih prava jedne izrazito ranjive društvene
skupine.
Dana 18. ožujka 2010. godine Vlada Republike Hrvatske objavila je Mišljenje vezano za Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o osobnom imenu.
Objavljeno Mišljenje je bilo paušalno, neutemeljeno, kontradiktorno i ukazivalo je na nerazumijevanje suštine prijedloga kojim se nastojala zaštiti ljudska prava građana.
10
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Naime, Vlada u Mišljenju navodi da se prijedlog odnosi na mali krug osoba te da zbog navedenog nije prihvatljiv. Obveza Vlade je da štiti ljudska prava svih svojih građana i građanki.
Diskriminacija je u svojoj suštini uvijek usmjerena prema manjem krugu osoba, pa bi po logici
Vladine argumentacije svako ukazivanje na diskriminaciju bilo jednoobrazno i neutemeljeno jer
se ne tiče većine. Mišljenje Vlade suprotno je odredbama Ustava, pravno obvezujućih Konvencija
te Zakonu o suzbijanju diskriminacije.
U Mišljenju se dalje navodi da je „u kontekstu neizravne diskriminacije potrebno dokazati
neravnomjerni učinak naizgled neutralne odredbe“, što je u potpunosti izvan konteksta prijedloga. Citirani navod nije točan čak niti u slučaju sudskog postupka jer je diskriminaciju potrebno
učiniti vjerojatnom, a teret dokaza je na tuženoj strani. Vlada svojim mišljenjem otklanja od sebe
pozitivne obveze koje je preuzela potpisivanjem Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda i
neće se moći ekskulpirati u slučaju tužbe nekog diskriminiranog građanina.
Navodi Vlade o nepostojanju apsolutnih prava te o mogućnosti ograničenja određenih prava opet ukazuju na elementarno nepoznavanje i izostanak implementacije obveznih odredbi
Konvencije o zaštiti ljudskih prava. Neka prava jesu apsolutna, neka nisu. Ona koja nisu država
može ograničiti ako postoji zato opravdan interes, s time da ograničenje mora biti razmjerno.
Država u konkretnom slučaju nema opravdani interes za ograničenje prava pojedinca.
Nadalje, navod da prijedlog nije prihvatljiv jer se odnosi samo na transeksualne osobe i ne
vodi računa o drugim kategorijama osoba i njihovoj mogućoj diskriminaciji, također ukazuje na
elementarno nepoznavanje suštine zaštite ljudskih prava. Nejasno je pritom kako bi moglo doći
do diskriminacije drugih osoba jer Vlada ne navodi niti jedan razlog na kojem je utemeljila svoje
mišljenje.
U konačnici Vlada navodi da će ipak brisati cijeli članak i to u odnosu na sve građane, što cijelo mišljenje Vlade čini licemjernim, motiviranim isključivo potrebom za političkim kontriranjem
bez sadržajnog i razumnog obrazloženja.
U svom Mišljenju o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama, Vlada pak pokazuje da ne poznaje ni pozitivnu zakonsku regulativu vezanu za prava
transrodnih osoba, te poriče pravo na zdravstvenu skrb i pravo na zaštitu obiteljskog života
transrodnih osoba, kojima se navedeni zakonski prijedlog uopće ne bavi.
Naime, kao jedan od razloga za neprihvaćanje Prijedloga navodi se činjenica da se može
dogoditi „ da promjenu spola traži osoba koja je u braku, odnosno koja je roditelj.“
Naglašavamo da je prema pozitivnom zakonodavstvu već sada formalno moguće promijeniti podatke o spolu na dokumentima nakon dovršene operacije promjene spola, ali postoje
određeni nedostaci u zakonima koji su se pokazali i kroz praksu vezano za zaštitu prava na privatnost, a koje bi ovaj Prijedlog Zakona uklonio.
Također, prema pozitivnim zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj moguće je promijeniti spol na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno zatražiti liječenje u
inozemstvu o trošku Zavoda. Ne postoje pravne zapreke za promjenu spola osobe koja je roditelj. Štoviše, u nacionalnom i međunarodnom zakonodavstvu postoji zabrana diskriminacije na
temelju rodnog identiteta i pozitivna obveza zaštite obiteljskog života.
Jedini cilj predloženih izmjena zakona je bila zaštita privatnosti transrodnih osoba na način
da podaci o promjeni spola ne budu dostupni osobama bez pravnog interesa (putem rodnog lista
Zakonodavstvo
11
poslodavcima, školama itd.). Vlada ne samo da je odbila podržati uvođenje zaštitnih mehanizama vezano za pravo na privatnost transrodnih osoba, već je u svom mišljenju napala i pravo na
zdravstvenu skrb i obiteljski život transrodnih osoba.
Na sramotnoj raspravi u Hrvatskom saboru o Zakonu o državnim maticama i Zakonu o osobnom imenu koja je održana 9. prosinca 2010. (do koje je došlo samo igrom slučaja jer su sve točke
dnevnog reda ispremiješane u zadnji tren), samo četvero zastupnika se javilo za riječ. Rasprava o
ljudskim pravima transrodnih osoba nije zanimala gotovo nikoga u Hrvatskom saboru. Hrvatski
sabor je odbio usvojiti izmjene Zakona o državnim maticama i Zakona o osobnom imenu i tako
zaštiti pravo na zaštitu privatnog života transrodnih osoba na sam Međunarodni dan ljudskih
prava 10. prosinca 2010. godine.
Ana Lovrin u ime kluba zastupnika HDZ-a ponovila je dio navoda iz Mišljenja Vlade o Prijedlogu Zakona o dopuni Zakona o osobnom imenu. Rekla je da će Vlada uputiti novi Prijedlog
Zakona o osobnom imenu do kraja godine. Do dana objave ovog Izvještaja Vlada nije uputila
takav prijedlog u proceduru.
U studenom 2011. godine Ministarstvo zdravstva RH donijelo je pravilnik vezano za
promjenu osobnih podataka u dokumentima za transrodne osobe. Usvajanje Pravilnika je
bila direktna posljedica pritiska na državne institucije da se riješi problem zaštite privatnosti
transrodnih osoba, koji je stvoren kroz slučaj maloljetne transrodne osobe (vidjeti u opisima
slučajeva).
Međutim, navedeni pravilnik ne može i ne rješava probleme s kojima se transrodne osobe
susreću vezano za promjenu podataka o imenu i spolu u dokumentima. Pravilnikom nisu rješeni
problemi vezano za objavu zahtjeva za promjenom imena na oglasnoj ploči, kao ni problem vidljivosti promjene podataka u rodnom listu. Onaj dio problema kojim se bavi pravilnik - mogućnost
promjene podataka u osobnim dokumentima (iako bi ona i dalje bila vidljiva u rodnom listu!)
prije završene operacije promjene spola također nije jasno uređen, a procedura je besmislena i
namjerno zakomplicirana, pa je pitanje hoće li ikada biti upotrebljen.
Pravilnik primjerice propisuje da «mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća o promjeni
spola predstavlja dokumentaciju na temelju koje se provodi postupak upisa promjene podatka
o spolu u matici rođenih osobe». Zahtjev za mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća podnosi
se putem obrasca koji je tiskan u sklopu Pravilnika. Iz obrasca je vidljivo da se traži da obrazac
ispune dajući svoje mišljenje endokrinolog, psiholog, liječnik opće prakse i socijalni radnik. Prije
svega potpuno je nejasno kakvo mišljenje može dati socijalni radnik o nečijem rodnom identitetu
i promjeni imena u dokumentima. Nadalje, transrodne osobe koje su se obraćale za pomoć organizacijama Kontra i Iskorak navodile su u više slučajeva prilikom traženja endokrinologa da im
ispuni obrazac Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za uputu za liječenje u inozemstvu,
požalile su nam se da su endokrinolozi odbili potpisati navedene obrasce. Naime, endokrinolozi
koji u Republici Hrvatskoj nisu dovoljno upoznati s temom transrodnih osoba, upravo dajući
objašnjenje da nisu stručni odbijaju potpisati obrasce.
Nadalje, obrazac daje mogućnost da se navedu tri načina promjene spola: 1. medicinsko
liječenje, 2. kirurški zahvat uz terapiju i 3. na drugi način. Točka 3. nije zasebno pojašnjena, te je
nejasno ako nije potrebno medicinsko liječenje za promjenu podataka u dokumentima, zašto se
traže mišljenja liječnika u obrascu.
12
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Vlada je donošenjem pravilnika željela «zamazati oči» međunarodnoj javnosti bez da riješi
stvarne probleme svojih građana i građanki, transrodnih osoba.
Kontra i Iskorak organizirale/-i su 22. studenog 2011. godine na Međunarodni dan borbe
protiv transfobije javnu akciju pred Hrvatskim saborom. Simbolično smo bacile/-i ružičaste
poveze s očiju i javno zatražile/-i od slijedeće Vlade i Hrvatskog sabora zakonske izmjene koje bi
omogućile transrodnim osobama pravnu sigurnost, zaštitu prava na privatnost, te dostojanstven život.
Kazneni zakon
2006. godine na inicijativu udruga Kontra i Iskorak podržanu od strane Srpskog demokratskog foruma i Ženske mreže Hrvatske, uvrštena je definicija „zločina iz mržnje“ u Kazneni zakon
te se omogućilo sudovima da prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo, kao otegotnu okolnost uzmu činjenicu da je djelo počinjeno iz mržnje.
Naime, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona NN 71/2006 u članak 89. iza stavka 35. dodan
je stavak 36. koji glasi:
Zločin iz mržnje jest svako kazneno djelo iz ovoga Zakona, počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orjentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog
ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa
ili drugih osobina.
Uz promjene u članku 89., u članku 91., za kazneno djelo teškog ubojstva, u točki 6. dodana
je riječ mržnja, tako da točka 6. glasi: tko drugoga usmrti iz bezobzirne osvete, mržnje ili drugih
osobito niskih pobuda, što je kažnjivo kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Dakle, djelo počinjeno iz mržnje je kvalifikatorni oblik osnovnog djela.
Rješenjem ministra pravosuđa od 19. veljače 2009. godine osnovana je radna skupina za
izradu prijedloga novog Kaznenog zakona. Također je osnovana i radna skupina za izradu prijedloga novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U radne skupine nisu uključeni
predstavnici oganizacija koje se bave zaštitom prava manjina.
3. ožujka 2010. godine Lezbijska grupa Kontra, Srpski demokratski forum i Bolja Budućnost,
udruge koje se bave zaštitom prava triju marginaliziranih skupina - srpske i romske nacionalne
manjine i LGBT osoba, organizirale su okrugli stol s temom “Zločin iz mržnje i govor mržnje u
hrvatskom zakonodavstvu i praksi”.
Kroz suradnju triju udruga izrađeni su i prijedlozi amandmana čiji je cilj bolje sankcioniranje
zločina iz mržnje i govora mržnje, a koji proizlaze iz rada s korisnicima.
— Prijedlozi Kontre, SDF-a i Bolje budućnosti za izmjenu Kaznenog zakona
Predložile/-i smo uvođenje kvalifikatornih obilježja određenih kaznenih djela. Smatrale/-i
smo da je, imajući u vidu pojavnost i društvenu opasnost pojedinih kaznenih djela, bilo potrebno propisati u posebnom dijelu KZ-a i to kod pojedinih kaznenih djela da se radi o jednom
težem, odnosno kvalificiranom obliku kaznenog djela s posljedično strožom kaznenopravnom
sankcijom ako je djelo počinjeno iz mržnje. Kaznena djela za koja smo predložile/-i uvođenje
Zakonodavstvo
13
zločina iz mržnje kao kvalificiranog oblika su: tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, povreda
ravnopravnosti građana, povreda prava na rad i drugih prava iz rada, protupravno oduzimanje slobode, otmica, prisila, prijetnja, rasna i druga diskirminacija, silovanje, spolni odnošaj s
nemoćnom osobom, spolni odnošaj s djetetom, bludna radnja, iznošenje osobnih ili obiteljskih
prilika, teška krađa, uništenje i oštećenje tuđe stvari, nesavjesno liječenje, nepružanje medicinske pomoći, dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, širenje
lažnih i uznemirujućih glasina i nasilničko ponašanje.
Kada se djelomično analiziraju pojedini slučajevi iz medija, odnosno iz svakodnevnog života, tada nažalost moramo zaključiti kako je neophodno postupiti upravo na takav način. I to
zbog kako generalne, tako i specijalne prevencije. Naime, nesporno su se u društvu u posljednje
vrijeme događala ponašanja pojedinaca koja u sebi imaju elemente raznih kaznenih djela i za
koja se relativno lako može zaključiti da su motivirana odnosno inspirirana mržnjom prema osobi zbog njezine različitosti.
Ta različitost katkada je bila uvjetovana nacionalnom pripadnošću, pripadnošću određenoj
etničkoj ili vjerskoj zajednici, spolnoj orijentaciji ili nekom drugom razlikovnom elemetnu.
Takvi primjeri su slučaj liječnika koji je odbio liječenje pacijenta zbog njegove nacionalnosti,
slučajevi namjernog uništavanja imovine srpskih povratnika, slučajevi prijetnji tim osobama,
slučajevi nasilničkog ponašanja prema srpskim povratnicima, romima, LGBT osobama, te drugim društvenim skupinama.
Upravo je zbog brojnosti i učestalosti tih kaznenih djela, te njihove društvene opasnosti,
oportuno da se „zločin iz mržnje“ kao kvalificirani oblik označi u posebnom dijelu KZ kod pojedinih kaznenih djela. U preostalim slučajevima mogućeg pojavljivanja u vezi s drugim kaznenim
djelima, zločin iz mržnje uzet će se kao otegotna okolnost.
Također, zatražile smo uvođenje izraza “rodni identitet“ u definiciju zločina iz mržnje zbog
usklađivanja sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, dakle organskim zakonom kojim se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
S obzirom da je Zakon o suzbijanju diskriminacije donesen prije nepune dvije godine, smatrale/i smo da je bitno u čl. 89. st. 36. uvesti izraz „rodni identitet“. To je važno zbog činjenice da
naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa može staviti u nepovoljniji položaj osobe prema
kojima je počinjen „zločin iz mržnje“ zbog rodnog identiteta, a percepcija šire javnosti upućuje
na potrebu senzibiliziranja i razvoja nediskriminatorne svijesti uvođenjem širih standarda u Kazneni zakon.
Kod definicije obitelji predložile/-i smo da se uključe istospolni partneri/-ce i djeca istospolnih partnera/-ica.
Nadalje, predložile/-i smo da se uvede nova definicija „govora mržnje“, kao i uređenje
odredbe čl. 174 KZ – širenje rasne ili druge diskriminacije, s obzirom da je postojeća neusklađena
s Konvencijama koje obvezuju Hrvatsku.
Naime, tadašnja formulacija iz članka 174. KZ davala je mogućnost kažnjavanja onih počinitelja
koji javno iznesu ili pronesu zamisli o nadmoćnosti ili potčinjenosti, ali nije sankcionirala rasnu i
drugu mržnju ili diskriminaciju koja poziva na rat ili upotrebu nasilja ili širenja nesnošljivosti.
Formulacija članka nije bila u skladu sa preporukom Vijeća Europe (No. R (97) 20) jer „govor
mržnje“ nije u cijelosti bio obuhvaćen zakonskim rješenjem koje je bilo na snazi.
14
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Brojne manifestacije „govora mržnje“, a ne samo iskazivanje ideja o nadmoćnosti ili podčinjenosti, trebale bi biti regulirane Kaznenim zakonom. Proživljena ratna iskustva upućuju na
potrebu da se svo moguće znanje mobilizira korištenjem preventivnih, ali i represivnih mehanizama u cilju opće osude govora mržnje i djela motiviranih mržnjom.
Nadalje, formulacija čl. 174. nije bila u skladu sa Dodatnim protokolom Konvencije o kompjutorskom kriminalu, o kriminalizaciji djela rasističke i ksenofobične prirode počinjenih kroz
kompjutorske sisteme, jer se tadašnji st. 4. odnosio samo na govor mržnje u odnosu na genocid
ili zločin protiv čovječnosti. Člankom nije bio obuhvaćen govor mržnje distribucijom rasističkih i
ksenofobičnih materijala putem kompjutorskih sistema, dakle bilo kojih pisanih materijala, lika
ili druge reprezentacije ideja ili teorija koje zagovaraju, promiču ili potiču mržnju, diskriminaciju
ili nasilje protiv osoba ili grupa osoba na osnovu rase, boje kože, nacionalnog ili etničkog porijekla, religije i dr.
Udruge Kontra, SDF i Bolja budućnost, zajedno s udrugom Iskorak nastavile su u 2010. i 2011.
godini sudjelovati u javnoj raspravi putem okruglih stolova i izjava za jevnost te smo ostale/-i u
direktnoj komunikaciji s članovima radne skupine za izradu prijedloga Kaznenog zakona. Praktički sve prijedloge naših organizacija usvojila je radna skupina.
Novi Kazneni zakon (NN br. 125/11) usvojen je od strane Hrvatskog sabora 24. listopada 2011.
godine.
U skladu s prijedlogom naših organizacija, novi Kazneni zakon definira zločin iz mržnje kao
otegotnu okolnost, ali i kvalificirani oblik pojedinih kaznenih djela - teškog ubojstva, tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, teških kaznenih djela protiv spolne
slobode, izazivanja nereda i sakaćenja ženskih spolnih organa - koja se često javljaju na štetu
pripadnika/-ca marginaliziranih skupina. Za kaznena djela prisile i prijetnje progon se pokreće
po službenoj dužnosti kada je djelo počinjeno iz mržnje (inače je predviđena privatna tužba). Ove
izmjene su bile sastavni dio novog Prijedloga Kaznenog zakona već pri njegovom prvom javnom
predstavljanju, što je bio rezultat naše komunikacije s radnom skupinom.
Naknadno, za vrijeme javne rasprave o prijedlogu Kaznenog zakona u Centru za ljudska
prava, predstavnica radne skupine je prihvatila prijedlog predstavnice Pravnog tima Iskoraka
i Kontre, da se u Prijedlog zakona u definiciju zločina iz mržnje uvede rodni identitet, kao i da
se sve odredbe Kaznenog zakona koje se primjenjuju na bračne i izvanbračne partnere i njihovu
djecu, imaju na jednak način primjenjivati i na istospolne partnere i njihovu djecu. Ti prijedlozi
su također postali dio novog Kaznenog zakona.
Definicija zločina iz mržnje iz novog Kaznenog zakona:
Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge
osobe. Takvo postupanje uzet će se kao otegotna okolnost ako ovim Zakonom nije izričito propisano teže
kažnjavanje.
Primjer uvođenja zločina iz mržnje kao kvalifikatornog oblika kaznenog djela:
Teška tjelesna ozljeda
Članak 118.
(1) Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Zakonodavstvo
15
(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema članu obitelji ili prema osobi posebno
ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje, invaliditeta ili trudnoće, ili kao službena
osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Definicija obitelji iz novog Kaznenog zakona:
Članovi obitelji su sadašnji bračni ili izvanbračni drug, njihova zajednička djeca te djeca svakog od
njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnici po krvi u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po
tazbini do zaključno drugog stupnja u bračnoj i izvanbračnoj zajednici, posvojitelj i posvojenik, srodnici
posvojitelja po krvi u ravnoj lozi, srodnici posvojitelja po krvi u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja,
srodnici posvojitelja po tazbini do zaključno drugog stupnja. Kad se radi o kaznenim djelima nasilja u
obitelji članovima obitelji po ovom Zakonu smatraju se i bivši bračni ili izvanbračni drug, djeca svakog od
njih i njihova zajednička djeca, ukoliko su nakon prekida bračne ili izvanbračne zajednice povod sukoba
bili bivši bračni ili izvanbračni odnosi, osobe koje imaju zajedničku djecu, skrbnik i štićenik, udomitelj,
korisnik smještaja u udomiteljskoj obitelji i članovi njihove obitelji dok takav odnos traje, dijete i osoba
kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj. Pod istim uvjetima kao i članovima obitelji odnosno osobama
koje se smatraju članovima obitelji prema ovom Zakonu zaštita se pruža i istospolnom partneru te djeci
svakog od njih odnosno bivšem istospolnom partneru te djeci svakog od njih.
Pozdravljamo novi Kazneni zakon, ali istovremeno upozoravamo da zakonske odredbe ništa ne znače ukoliko se ne primjenjuju u praksi. Napadi motivirani mržnjom imaju za posljedicu
osjećaj opće nesigurnosti među pripadnicima manjina i visoko stigmatizirajući učinak.
— Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje
Za vrijeme rasprave na okruglom stolu 2010. godine informirane/-i smo o uspostavljanju
Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje koju koordinira Ured za ljudska prava Vlade RH, te
smo sugerirali/-e uključivanje u radnu skupinu nevaldinih organizacija koje se bave pružanjem
pravne pomoći žrtvama zločina iz mržnje.
Prvi sastanak Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje održan je u prostorijama Ureda za
ljudska prava Vlade RH, dana 9. ožujka 2010. godine, s dnevnim redom „Unaprjeđivanje kaznenog zakonodavstva vezano uz definiranje govora mržnje i zločina iz mržnje“.
Na sastanku su doneseni sljedeći zaključci:
(1) Radna skupina će ponovno razmatrati zakonodavno određivanje prema definiranju zločina iz
mržnje - kao zasebnog kaznenog djela koje će biti u stjecaju s drugim kaznenim djelom ili će se
odrediti kao kvalifikatorni oblik pojedinog kaznenog djela, pri čemu postoji mogućnost nepotpunog
obuhvata svih mogućih/budućih kaznenih djela,
(2) Uključiti u Radnu skupinu predstavnika/-icu Županijskog suda u Zagrebu kako bi se razmotrila
pozitivna sudska praksa vezano uz zločine iz mržnje,
(3) Uključiti predstavnika/-e organizacija civilnoga društva koje se zalažu u navedenoj problematici,
(4) Uskladiti izmjene kaznenog i prekršajnog zakona / Zakona o prekršajima protiv javnog reda i
mira, kako bi se izbjeglo dvostruko procesuiranje, posebno nakon slučaja Maresti protiv RH.
16
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Iz zaključaka sastanka vidljivo je da je razmatrano više problema na koje smo ukazale/-i na
okruglom stolu nadležnim institucijama. Prije svega potreba za oštrijim sankcioniranjem zločina
iz mržnje, zatim uključivanje predstavnika/-ica civilnog društva u Radnu skupinu, i na kraju problematika uvođenja odredbe o poticanju na nesnošljivost u Zakon o prekršajima protiv javnog
reda i mira, što bi rezultiralo dvostrukim procesuiranjem.
Nevladine organizacije Iskorak i Kontra uputile su dopis Uredu za ljudska prava RH 4. siječnja 2011. godine u kojem su iskazale interes za sudjelovanjem u Radnoj skupini za praćenje
zločina iz mržnje.
19. siječnja 2011. godine zaprimile/-i smo odgovor da će u Radnoj skupini sudjelovati samo
jedan predstavnik/-ica civilnog društva kojeg će imenovati Savjet civilnog društva.
LGBT populacija je posebno ranjiva društvena skupina. LGBT osobe često ne prijavljuju zločine iz mržnje iz straha od otkrivanja njihove spolne orijentacije ili rodnog identiteta, te zbog
nepovjerenja u državne institucije.
Budući da pripadnici manjinskih društvenih skupina općenito rijetko prijavljuju zločine iz
mržnje, organizacije poput Iskoraka i Kontre, ali i SDF-a, te drugih organizacija koje pružaju
pravnu pomoć manjinskim skupinama raspolažu s dragocjenim informacijama vezano za zločine
iz mržnje nad pojedinim društvenim skupinama. Zabrinjavajuće je da to Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje nije prepoznala.
Obiteljski zakon
Nakon prvih presuda Europskog suda za ljudska prava u korist istospolnih parova – Salgueiro da Silva Mouta protiv Portugala (1999., roditeljstvo) i Karner protiv Austrije (2003, pravo na
nasljeđivanje, stanodavstvo), u 2010. godini donesene su prve presude u kojima je Sud potvrdio da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima
(Schalk i Kopf protiv Austrije, P.B. i J.S. protiv Austrije).
Važećim Obiteljskim zakonom (NN br.116/03, 17/04, 136/04 i 107/07; u daljnjem tekstu OZ)
uređuje se brak, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice
žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom. OZ u
čl. 5. definira brak kao zakonom uređenu zajednicu muškarca i žene.
Zakon o istospolnim zajednicama (NN, br. 116/03; u daljnjem tekstu ZIZ) uređuje minimalni pravni učinak koji se odnosi na pravo na uzdržavanje, pravo na uređenje imovinsko-pravnih
odnosa partnera te predviđa zabranu diskriminacije po osnovi istospolne zajednice ili činjenice
homoseksualne orijentacije. Odredbe ZIZ preuzete su iz OZ i u nekim segmentima su preformulirane, dok se na temelju istospolne zajednice ne mogu ostvariti druga prava koja, bilo da
proizlaze iz braka bilo izvanbračne zajednice, nalaze svoje uređenje u drugim zakonskim rješenjima. Iako formalno čl. 21. ZIZ sadrži zabranu diskriminacije po osnovi istospolne zajednice, čini
se kako ona ne predstavlja dovoljnu pravnu osnovu za primjenu drugih zakona. Brojna prava iz
drugih zakona primjenjuju se na bračne i izvanbračne drugove, a nedostatak primjene i u odnosu
na istospolnu zajednicu govori u prilog tvrdnji da je riječ o diskriminativnoj praksi.
Zakonodavstvo
17
— Prijedlog izmjena i dopuna Obiteljskog zakona predstavljen od strane udruga Kontra i Iskorak
Lezbijska grupa Kontra i Iskorak - centar za prava seksualnih i rodnih manjina organizirale su na
Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2010. godine okrugli stol s temom “Pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova”.
Na okruglom stolu po prvi puta smo predstavile/-i javnosti nacrt zakonskog prijedloga čiji je
cilj zaštita obiteljskog života istospolnih parova – nacrt Prijedloga izmjena i dopuna Obiteljskog
zakona.
Predloženo je uvođenje dva instituta – istospolne zajednice i neregistrirane istospolne zajednice, izjednačenih u pravima i obvezama s brakom i izvanbračnom zajednicom, kojima bi se
osigurala zaštita obiteljskog života za istospolne parove.
Jamstva iz čl. 35. Ustava i čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava štite privatnost, štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a što
se sve mora ogledati i kroz zakonski aspekt. Garancije kojima se štiti obiteljski život odnose se
na sve oblike obitelji, uključujući istospolne zajednice, što proizlazi i iz prakse Europskog suda
za ljudska prava.
Republika Hrvatska kao članica Vijeća Europe i potpisnica Konvencije nije poduzela sve potrebne radnje za promicanje jednakosti svih osoba.
Pravna regulativa koju predviđa ZIZ nije dostatna jer uređuje minimalni opseg prava, ne
dajući istovremeno opravdanje zašto samo tako minimalni opseg može biti ostvaren u odnosu
na izvanbračnu zajednicu. Činjenica da nije predviđeno da se istospolna zajednica može registrirati predstavlja problem po pitanju dokazivanja takve životne zajednice kada se radi o ostvarenju pojedinih prava. Brojna prava, dostupna bračnim i izvanbračnim parovima, poput prava na
nasljeđivanje, prava na obiteljsku mirovinu, prava na zdravstveno ili mirovinsko osiguranje po
partneru/-ici nisu dostupna istospolnim parovima, što predstavlja diskriminaciju.
Na predstavljanju prijedloga izmjena i dopuna Obiteljskog zakona javnosti, sudjelovali su
predstavnici/-ce Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva
vanjskih poslova, Ureda za ljudska prava Vlade RH, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH,
Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora, te Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Predstavnik SDP-a izrazio je podršku prijedlogu.
Sam prijedlog izmjena Obiteljskog zakona izrađen je nakon sastanaka s političkim strankama, ponajviše sa SDP-om. Naime, predstavnici SDP-a su na sastancima s udrugama Kontra i
Iskorak, potvrdili da će predložiti izmjene Obiteljskog zakona u Hrvatskom saboru. Međutim,
iako je predstavnik SDP-a izrazio podršku na okruglom stolu, nakon toga stranka nije uputila prijedlog izmjena Obiteljskog zakona u proceduru, s objašnjenjem da «nije dobro vrijeme jer su izbori preblizu», ali da će svakako predložiti izmjene ukoliko dođu na vlast. Identično objašnjenje
dobiveno je i na sastanku s Hrvatskom narodnom strankom.
Ubrzo nakon toga, priopćeno je udrugama da se SDP neće ipak zalagati za izmjene Obiteljskog zakona, međutim da je moguće da će se zalagati za neka druga zakonska rješenja koja bi mogla smanjiti diskriminaciju istospolnih parova, iako ne u jednakom opsegu.
U 2011. godini nije bilo pozitivnih pomaka vezano za ovu temu. Dapače, u javnoj raspravi
prije parlamentarnih izbora došlo je do daljenjeg nazadovanja u javnom diskursu i stavovima
pojedinih političkih stranaka.
18
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Naime, u posljednjim mjesecima pred izbore, stranke kao da su se natjecale koja će više
zgaziti ljudska prava LGBT osoba, kako bi se dodvorile biračima.
To natjecanje je naravno uključivalo i predstavnike Vlade koji u predizborno vrijeme redovito
zaboravljaju da trebaju štiti prava svih građana i građanki bez obzira na spolnu orijentaciju.
Tako je podpredsjednik Vlade RH i ministar vanjskih poslova g. Jandroković u rujnu 2011. godine u intervjuu «optužio» SDP da «zagovaraju homoseksualne brakove i eutanaziju». S druge
strane, predsjednik SDP-a u ime koalicije izjavio je: «U našem Planu 21 izjasnili smo se za slobodu
izbora životnog stila, uključujući i slobodu izbora punoljetnoga suglasnog partnera. No, to ne
znači da ćemo podržati i legalizaciju brakova istospolnih partnera.»
Udruge Kontra i Iskorak izdale su javnu reakciju na izjave predstavnika političkih stranaka.
Izjavu predsjednika SDP-a i koalicije, ocjenili smo sramotnom, posebice uzimajući u obzir da se
radi o stranci/strankama koje se inače promoviraju kao zaštitnice prava LGBT osoba. Naime,
izjava predsjednika SDP-a nas je vratila u 70.-te godine prošlog stoljeća, kada je seksualni odnos
između dvoje odraslih muškaraca prestao biti kazneno djelo. Skretanje pozornosti upravo na
slobodu izbora seksualnog partnera može se protumačiti jedino kao izostanak bilo kakve pozitivne izjave o suzbijanju diskriminacije istospolnih parova i štoviše, skretanje javne rasprave na
progon homoseksualnih osoba.
Nakon toga, 16. listopada 2011. godine SDP je odbila sučeljavanje u HRT Dnevniku na temu
diskriminacije LGBT osoba.
Pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova bilo je također tema prvog Split Pridea 2011. godine, a podršku temi i pravu na javno okupljanje LGBT osoba u Splitu nije dala ni Vlada,
a ni zastupnici oporbenih stranaka, upravo radi predstojećih parlamentarnih izbora.
Podršku pravu na zaštitu obiteljskog života dao je jedino predsjednik RH Ivo Josipović putem dopisa koji je uputio organizatorima Split Pride-a, te posjetom udruzi Domine u Splitu. U
dopisu predsjednika RH između ostaloga stajalo je: «Kao jedan od temelja svoga predsjedničkog
programa istakao sam borbu za ljudska prava i zabranu svake diskriminacije. Snažno se protivim
diskriminaciji istospolnih obitelji, na koju želite upozoriti svojim ovogodišnjim skupom.»
Budući da ni jedna politička stranka nije izrazila podršku za rješavanje problema diskriminacije istospolnih parova, udruge Kontra i Iskorak odlučile su predati prijedlog za ocjenu ustavnosti Obiteljskog zakona Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Ustav RH, člankom 14. u poglavlju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje da
svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Nadalje, Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima je propisano da se svakom jamči
štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (čl 35.
Ustava i čl. 8. Konvencije).
Ustavne odredbe odnose se na ravnopravnost i zaštitu obiteljskog života svih, pa tako i lezbijki, gejeva i biseksualnih osoba u Republici Hrvatskoj.
Istospolni par koji živi zajedno dvadeset godina ne smatra se obitelji prema hrvatskom zakonodavstvu. Kada jedno od njih umre, njegov partner, odnosno njezina partnerica nije u mogućnosti naslijediti stan u kojemu su zajedno živjele/-li, niti primati obiteljsku mirovinu.
Zakonodavstvo
19
Očekujemo da će Ustavni sud proglasiti zakon neustavnim čime bi se pokrenuo proces donošenja i usvajanja izmjena Obiteljskog zakona kojima će se poštivati jednakost svih.
Zakon o strancima
U listopadu 2011. godine Vlada Republike Hrvatske uputila je u saborsku proceduru prijedlog Zakona o strancima.
Navedeni Prijedlog Zakona uređivao je između ostaloga boravak stranca u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, te u članku 56. definirao kao članove uže obitelji bračne drugove i
osobe koje su u izvanbračnoj zajednici, te njihovu maloljetnu djecu, dok su osobe koje žive u istospolnoj zajednici i njihova maloljetna djeca bile/-i isključene/-i iz te definicije, te im je uskraćeno
pravo na spajanje obitelji.
Organizacije Kontra i Iskorak zatražile su od Vlade RH da u novi Prijedlog Zakona o strancima uvrsti amandmane kojima bi se ukinula diskriminacija istospolnih parova u pogledu prava
na spajanje obitelji.
Nacrt prijedoga amandmana koji ima za cilj ukinuti diskriminaciju istospolnih parova u pogledu prava na spajanje obitelji upute/-i smo u listopadu 2011. godine Vladi RH i Hrvatskom Saboru.
Podršku za prijedloge amandmana zatražile/-i smo od Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda za ljudska prava Vlade RH, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, Odbora za ravnopravnost spolova i Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora.
U dopisima državnim institucijama ukazali smo na nedavne presude Europskog suda za ljudska prava, osobito presudu u slučaju P.B. i J.S. protiv Austrije od prošle godine. Naime, Europski
sud je zaključio da je Austrija prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima, jer nije osigurala
pravo na zdravstveno osiguranje istospolnim parovima koje je bilo dostupno izvanbračnim heteroseksualnim parovima. Radilo se o trećoj presudi Europskog suda za ljudska prava koja se tiče
istospolnih parova i sud je ponovo potvrdio da „istospolni parovi koji žive u stabilnim vezama
ulaze u pojam „obiteljskog života“, jednako kao i izvanbračni heteroseksualni parovi.“
U svjetlu presuda Europskog suda za ljudska prava pozvale/-i smo nadležne institucije da
ukinu diskriminaciju istospolnih parova u pogledu prava na spajanje obitelji kroz Zakon o strancima.
Nažalost, Vlada RH i Hrvatski sabor, već prema uobičajenoj praksi ignoriranja problema diskriminacije istospolnih parova, nisu usvojili predložene amandmane.
Vlada RH je naš prijedlog amandmana dostavila Ministarstvu unutarnjih poslova na odgovor. U dopisu Ministarstva unutarnjih poslova upućenom udrugama Kontra i Iskorak stajalo
je između ostaloga slijedeće: «...Obavještavamo da je Nacrt prijedloga Zakona o strancima, u
području koje se odnosi na reguliranje boravka u svrhu spajanja obitelji, usklađen sa slijedećim
aktima Europske unije: Durektivom Vijeća 2003/86/EZ od 22 rujna 2003. o pravu na spajanje
obitelji i Direktivom Vijeća 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu državljana Unije i članova
njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području država članica. Budući u navedenim
pravnim instrumentima nije dana mogućnost reguliranja boravka i svrhu spajanja obitelji
temeljem istospolnih zajednica, Nacrtom prijedloga Zakona o strancima također nije definirano
reguliranje privremenog boravka u navedenu svrhu. Napominjemo, da je Obiteljskim zakonom
20
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
(«Narodne novine» broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11) uređen brak kao životna zajednica
žene i muškarca, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice
žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.»
U svom dopisu Ministarstvo unutarnjih poslova navodi kako je Zakon o strancima, u
području koje se odnosi na reguliranje boravka u svrhu spajanja obitelji, usklađen sa direktivama EU te da navedenim instrumentima nije dana mogućnost reguliranja boravka u svrhu spajanja obitelji temeljem istospolnih zajednica. Upravo suprotno, direktive ostavljaju državama
članicama mogućnost da u svojim nacionalnim zakonodvstvima urede okvire za priznanje
određenoj osobi status užeg člana obitelji. Zakon o strancima u tom kontekstu nije usklađen s
navedenim direktivama. Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003.g. u svom uvodnom dijelu, u točki 5., navodi kako bi države članice trebale provesti (implementirati u svoje nacionalno
zakonodavstvo) odredbe te direktive bez diskriminacije na osnovi spolne orijentacije. U članku 4.
Direktive stoji da države članice mogu dopustiti ulazak i boravak nevjenčanom partneru, odnosno registriranom partneru (dakle i istospolnom partneru).
Sama činjenica da je u RH na snazi Zakon o istospolnim zajednicama, upućuje na zaključak
da je Hrvatska odlučila regulirati istospolne zajednice te da bi jednaka prava (što uključuje i pravo na spajanje obitelji) trebala biti dostupna istospolnim zajednicama u odnosu na izvanbračne
zajednice (budući da su istospolne zajednice svojim sadržajem istovjetne izvanbračnim zajednicama). Iz navedenog proizlazi da je Zakon o strancima u koliziji s dosadašnjim zakonodavstvom,
konkretno da nije u skladu sa Zakonom o istospolnim zajednicama. U kontekstu Direktive, Zakon
o strancima je trebao biti uklađen s postojećim standardima pozitivnih hrvatskih zakona.
Ured Vlade RH za ljudska prava kojem smo također uputili dopis kao resornom tijelu s upitom o usklađenosti Nacrta prijedloga Zakona o strancima koji je izradila Vlada RH sa Zakonom o
suzbijanju diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova, dostavio je slijedeći odgovor: «...
mišljenja smo da Vaš prijedlog amandmana na prijedlog Zakona o strancima nije u suprotnosti
sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova.» U dopisu je nadalje stajalo da «Ured za ljudska prava Vlade RH nije u mogućnosti uložiti amandman na prijedlog
Zakona o strancima, budući da pravo na podnošenje amandmana ima svaki zastupnik, klubovi
zastupnika i radna tijela Hrvatskog sabora te Vlade Republike Hrvatske. Budući da je Ured za
ljudska prava Vlade Republike Hrvatske stručna služba Vlade Republike Hrvatske, nemamo ovlasti ulaganja amandmana na predmetni prijedlog Zakona o strancima.»
Naglašavamo da smo od Ureda Vlade RH tražili mišljenje o usklađenosti Nacrta prijedloga Zakona sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova, a ne
mišljenje o tome da li su naši prijedlozi amandmana u skladu s istima.
Ured za ljudska prava Vlade RH, iako sam ne može uputiti amandmane u službenu proceduru, Ured može savjetovati Vladi ukoliko postoji diskriminativna odredba, da se ta odredba
uskladi sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, što je Ured propustio učiniti.
Smatramo da je dopis Ureda za ljudska prava očiti primjer izbjegavanja odgovornosti u pogledu davanja mišljenja i reagiranja na diskriminativni Nacrt prijedloga Zakona.
Na stranicama Vladinog Ureda za ljudska prava na kojima se opisuje djelokrug rada Ureda
stoji: «Ured razmatra stanje ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj prema odredbama
Ustava Republike Hrvatske, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, izvješćima
Zakonodavstvo
21
međunarodnih organizacija, pučkog pravobranitelja i nevladinih udruga. Prema utvrđenom
stanju dobivenom na gore opisan način, Ured predlaže Vladi Republike Hrvatske aktivnosti i
mjere za djelotvornije ostvarivanje ljudskih prava.»
Ured je odlučio ne reagirati na diskriminaciju istospolnih parova u Nacrtu prijedloga Zakona o strancima u okviru svog djelokruga, čime je propustio izvršiti svoju dužnost koju ima kao
stručna služba Vlade za područje ljudskih prava.
Novi Zakon o strancima koji uskraćuje istospolnim parovima pravo na spajanje obitelji donesen je na 24. sjednici Hrvatskog sabora održanoj dana 28. listopada 2011. godine. Predmetni
zakon je objavljen u Narodnim novinama broj 130 od 16. studenog 2011. godine.
Takav rad Vlade RH ima za posljedicu diskriminaciju istospolnih parova u svakodnevnom
životu. Često nam se obraćaju LGBT osobe koje žive više godina u istospolnim zajednicama, a
njihovim partnerima/-cama nije dozvoljen boravak u svrhu spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj, iako je takav boravak dozvoljen heteroseksualnim partnerima u istoj situaciji.
19. prosinca 2011. godine zaprimile/-i smo odgovor od Pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova vezano za ovu temu.
U dopisu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova stajalo je između ostaloga slijedeće:
Napominjem kako se u novom Zakonu o strancima (NN 130/11) nalazi predmetni zakonski članak
(čl. 56.) kojim su definirani članovi uže obitelji. Međutim, u predmetnom zakonskom članku kao članovi
uže obitelji nisu navedene i «osobe koje su u istospolnoj zajednici i njihova maloljetna djeca», a što ste vi
predlagali/-e u vašem nacrtu prijedloga amandmana koji ste mi dostavili na očitovanje.
Napominjem kako, sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), odnosno načelu ravnopravnosti spolova, kao i načelu zabrane diskriminacijena temelju spolne orijentacije (čl. 6. st. 3. Zakona
o ravnopravnosti spolova), navedeni zakonski članak bi kao članove obitelji svakako trebao obuhvatiti i
osobe koje su u istospolnoj zajednici kao i njihovu maloljetnu djecu. Nadalje, smatram da bi u predmetni
zakonski članak trebalo uvrstiti i odredbu koja bi sadržavala definiciju istospolne zajednice, a koja se
nalazi u čl. 2. Zakona o istospolnim zajednicama (NN 116/03) kako bi se uklonile eventualne dvojbe oko
samog pojma istospolne zajednice, a time i poteškoće u primjeni toga zakona u praksi.
Zakon o javnom okupljanju
Dana 10. prosinca 2007. godine na Međunarodni dan ljudskih prava u suradnji s organizacijama civilnog društva (Srpski demokratski forum i članice Ženske mreže Hrvatske) udruge Iskorak i Kontra podnijele su prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o javnom okupljanju.
Odredbama toga Zakona građanima se zabranjuje javno okupljanje unutar 100 metara od
zgrade Hrvatskog sabora, Ustavnog suda i Vlade.
Temeljem te odredbe pokrenut je i prekršajni postupak protiv aktivista/-ica Kontre i Iskoraka jer
su u sklopu nacionalne kampanje „Nismo homofobični, ali...“ dijelili letke saborskim zastupnicima ispred zgrade Hrvatskog sabora. Sporne odredbe Zakona o javnom okupljanju glase kako
slijedi:
22
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
„Članak 11.
(1) Iznimno od odredbe iz članka 10. ovoga zakona, mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije se
održavati:
... najmanje 100 metara od objekata u kojima su smješteni ili zasjedaju Hrvatski sabor, Predsjednik
Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske.
(2) U slučaju iz stavka 1. podstavka 6. ovoga članka ne primjenjuje se odredba članka 4. stavka 1.
ovoga Zakona, u dijelu kojim se određuje broj sudionika okupljanja.“
Skrećemo pozornost da je aktiviste/-ice Kontre i Iskoraka prekršajno prijavila 1. policijska
postaja Policijske uprave zagrebačke, jer su 29. travnja 2007. godine dijelili/-le letke saborskim
zastupnicima i novinarima u sklopu kampanje „Nismo homofobični, ali...“, koja je jasno ukazivala na homofobiju u Hrvatskom saboru i slala političku poruku saborskim zastupnicima s ciljem
zagovaranja proširenja opsega prava istospolnih parova. Takva politička poruka bila je kritičke
naravi prema postojećim političkim strukturama. Međutim, iako su se u nešto većem broju (od
ukupno četiri osobe), aktivisti/-ice Kontre i Iskoraka dana 13. lipnja 2007. godine okupili ispred
zgrade Hrvatskog sabora kako bi pohvalili Hrvatski sabor što je donio Zakon o volonterstvu koji
sadrži zabranu diskriminacije po osnovi roda i rodnog izražavanja, kao posljedica nije uslijedila
intervencija policije niti kasniji prekršajni progon. Iako je policijski službenik zatražio osobne
iskaznice sudionika tog okupljanja, isti je samo rekao da je sve u redu i da aktivisti/-ice mogu
nastaviti dijeliti letke uz uvjet da «nisu napasni i da «ne ometaju javni red i mir.»
Da bi testirali učinkovitost sustava i provedbe spornih odredaba Zakona o javnom okupljanju, aktivisti/-ice su dana 28. studenog 2007. godine organizirali/-le simboličnu akciju dijeljenja
letaka izmišljenog frizerskog salona „Mira“ unutar kruga od 100 metara od zgrada Hrvatskog
sabora, Vlade RH i Ustavnog suda. Aktivisti/-ice podijelili/-e su letke i policijskim službenicima,
koji su se interesirali i o tome mogu li njihove supruge dobiti kakav blagdanski popust. Iz navedenog proizlazi da je primjena odredaba Zakona o javnom okupljanju proizvoljna i ovisi o ocjeni
policijskih službenika o kakvoj vrsti okupljanja je riječ, ne ulazeći pritom u ocjenu ugrožava li
takvo okupljanje javnu sigurnost, već samo ocjenjujući je li u konkretnom slučaju riječ o izražavanju političkog mišljenja građana i je li to mišljenje u skladu sa stavovima vladajućih političkih
struktura.
Dana 29. studenog 2007. godine aktivisti/-ice Kontre i Iskoraka sudjelovale/-li su na prvom ročištu na Prekršajnom sudu u Zagrebu. Sanja Juras i Kristijan Grđan bili su okrivljeni da
su održali javno okupljanje ispred Hrvatskog sabora, gdje je javno okupljanje strogo zabranjeno zakonom, bez obzira na broj sudionika. Prije saslušanja Kontra i Iskorak i zatražile/-i su od
Prekršajnog suda u Zagrebu odobrenje da druge osobe (novinari/-ke, aktivisti/-ice za ljudska
prava) budu prisutne i prate saslušanje. Predsjednica Prekršajnog suda, gđa Ana Krleža-Jurišić,
nije odobrila praćenje suđenja obrazloživši svoju odluku činjenicom da je prostorija u kojoj se
trebalo održati suđenje premala. Međutim, to nije bilo zadovoljavajuće obrazloženje budući da
je u takvim okolnostima predsjednica suda dužna dodijeliti veću prostoriju.
Kontra i Iskorak izradili su izjavu vezano za slučaj prekršajnog progona aktivista/-ica zbog
dijeljenja letaka na Markovom trgu koju su potpisali predstavnici/-ice nevladinih organizacija
za ljudska prava. Aktivisti/-ice Kontre i Iskoraka uz podršku drugih aktivista za ljudska prava
dijelili/-le su letke novinarima/-kama ispred zgrade suda prije prvog ročišta. Aktivisti/-ice su
Zakonodavstvo
23
pokazali/-le medijima slike policijskih službenika koji su uzimali letke izmišljenog frizerskog salona „Mira“ i dali izjave vezano za pravo na javno okupljanje. Aktiviste/-ice je saslušala sutkinja,
nakon čega su obaviješteni/-e da će drugo ročište biti zakazano.
Dana 10. prosinca 2007. Kontra i Iskorak organizirali su javnu akciju na Međunarodni dan
ljudskih prava. Naime, aktivisti/-ice Kontre i Iskoraka su uz podršku drugih predstavnica/-ika
organizacija civilnog društva predale/-li prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o javnom okupljanju s Ustavom RH. Akcija je održana na Markovom trgu u zgradi
Ustavnog suda. Akciju su popratili mediji.
Dana 19. ožujka 2008. godine održano je drugo ročište na Prekršajnom sudu u Zagrebu vezano za slučaj dijeljenja letaka. Policijski službenik koji je podnio prijavu protiv aktivista ispitan
je kao svjedok. Izjavio je: “Predmetne zgode primijetio sam na ulazu u zgradu Hrvatskog sabora
dvoje ljudi kako dijele letke kojim propagiraju istospolne zajednice i tamo se skupilo nešto novinara, a kako je na Trgu Sv. Marka zabranjeno okupljanje, ja sam pristupio istima i napisao prijavu
protiv njih. Također je zabranjeno promoviranje bilo kakvih ideja, pa sam ja zbog toga isto propagiranje evidentirao kao prekršaj. Posebno napominjem da se prijavljeni nisu nigdje evidentirali
da će dijeliti letke. Nakon mog upozorenja prijavljeni se nisu razišli, već su rekli da će oni podijeliti letke i tada su se razišli.“ Na ročištu okrivljena gđa Sanja Juras izjavila je kako «ima saznanja da
su se na Trgu Sv. Marka dijelili leci frizerskog salona, pa da policija nije jednako reagirala.»
Krajem ožujka 2008. godine Vlada RH najavila je da će organizirati javno okupljanje na Trgu
sv. Marka, kako bi predsjednik Sjedinjenih Američkih država, g. George Bush imao direktni kontakt s građanima za vrijeme njegovog posjeta Republici Hrvatskoj. Analizirajući Trg sv. Marka
kao mjesto okupljanja većeg broja građana sa sigurnosnog aspekta, g. Mate Laušić, sudeći prema dosadašnjim dužnostima jedan od najvećih stručnjaka za sigurnost u ovoj zemlji (kojeg je
Vlada zadužila i za osiguranje Trga sv. Marka za vrijeme ovog okupljanja), istaknuo je za medije
da je „Markov trg veoma dobro odabrana lokacija za današnje obraćanje predsjednika Busha
građanima, jer je i inače dobro štićen, a i lako se kontroliraju svi prilazi“.
Dana 2. travnja 2008. godine Kontra, Iskorak, Ženska mreža Hrvatske javno su reagirale/-li
kako bi javnosti ukazali/-le na svjesno kršenje vlastitih zakona Vlade RH. Ženska mreža Hrvatske,
Kontra i Iskorak najavili su podnošenje prekršajne prijave protiv premijera Ive Sanadera zbog
održavanja protuzakonitog okupljanja na javnom trgu.
Dana 4. travnja 2008. Prekršajni sud u Zagrebu donio je odluku u korist okrivljenih Sanje
Juras i Kristijana Grđana. Sutkinja je obrazložila da prema njezinom mišljenju okrivljenici nisu
postupali protivno odredbama Zakona o javnom okupljanju s obzirom da njih dvoje ne predstavljaju organizirano okupljanje, čak niti grupu građana. Sutkinja je posebno navela dio iskaza
okrivljene Sanje Juras u odnosu na činjenicu da policijski službenici nisu reagirali na građane koji
su na Trgu sv. Marka dijelili letke frizerskog salona.
Dana 5. travnja 2008. godine Vlada Republike Hrvatske, povodom dolaska predsjednika
Sjedinjenih Američkih Država u Republiku Hrvatsku, organizirala je na Trgu sv. Marka u Zagrebu
veliko javno okupljanje na kojem je sudjelovalo 3000 osoba, kako pripadnika državnih tijela, tako
i građana koji su ranije putem predstavnika lokalne uprave i samouprave izrazili interes za sudjelovanjem na tom okupljanju. Na tom skupu sudjelovao je američki predsjednik. Sudjelovanje
24
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
američkog predsjednika na bilo kojem javnom skupu u ovom je trenutku najrizičniji događaj sa
stanovišta sigurnosti ne samo u hrvatskim nego u svjetskim razmjerima. Organiziranjem opisanog skupa upravo na Trgu sv. Marka u Zagrebu, na udaljenosti manjoj od 100 metara od sjedišta
Vlade RH, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda RH, Vlada je pokazala da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi mirna okupljanja i javni prosvjedi trebali biti zabranjeni na Trgu sv. Marka.
Dana 7. travnja 2008. godine Kontra i Iskorak podnijeli su prekršajnu prijavu protiv premijera g. Ive Sanadera zbog održavanja protuzakonitog okupljanja na Trgu sv. Marka.
Dana 10. travnja 2008. godine Kontra i Iskorak uputili su podnesak Ustavnom sudu Republike Hrvatske vezano za prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o javnom
okupljanju s Ustavom RH. Podnesak je sadržavao informacije o javnom okupljanju na Trgu sv.
Marka koje je organizirala Vlada RH.
Dana 11. travnja 2008. godine Lezbijska grupa Kontra zatražila je od Ministarstva unutarnjih
poslova dozvolu za održavanje javnog okupljanja na Trgu sv. Marka za 17. svibnja, Međunarodni
dan borbe protiv homofobije.
Dana 24. travnja 2008. godine Lezbijska grupa Kontra uputila je požurnicu Ministarstvu
unutarnjih poslova vezano za odluku o dozvoli za održavanje javnog okupljanja.
Dana 15. svibnja 2008. godine Lezbijska grupa Kontra primila je službenu obavijest od
Ministarstva unutarnjih poslova u kojoj je odbijen zahtjev za održavanje javnog okupljanja na
Trgu sv. Marka. Lezbijska grupa Kontra podnijela je tužbu Upravnom sudu vezano za nejednako
postupanje, referirajući se na činjenicu da je Vlada RH organizirala javno okupljanje na istoj
lokaciji.
Dana 6. srpnja 2011. godine mediji su objavili da je Ustavni sud donio jednoglasnu odluku o
ukidanju tri članka Zakona o javnom okupljanju koja se odnose na zabranu okupljanja na Markovom trgu i na mjestima na kojima zasjeda Vlada i Predsjednik RH.
Zabrana okupljanja trenutno je ukinuta za sve prostore na kojima zasjedaju Vlada i Predsjednik RH, osim za Markov trg. Za ukidanje zabrane okupljanja na Markovom trgu dan je rok
koji ističe u srpnju 2012. godine.
Kontra i Iskorak u izjavi za javnost 6. srpnja 2011. pozdravile su odluku Ustavnog suda. Smatramo da je sud dao važnu poruku hrvatskoj javnosti i vlasti vezano za poštivanje prava na javno
okupljanje i važnosti zaštite ljudskih prava općenito.
Argumenti iz podneska, koji smo uputili Ustavnom sudu nakon okupljanja za doček američkog predsjednika Georgea Busha na Markovom trgu, a u kojem ukazujemo na nejednako postupanje jer je javno okupljanje Kontri na istom trgu zabranjeno, prema izjavi glasnogovornika,
koristio je Ustavni sud u obrazloženju presude.
U izjavi za javnost nakon presude zatražile/-i smo da Vlada ne čeka zadani rok, već da ukine
odmah protuustavnu odredbu o zabrani okupljanja na Markovom trgu, te da osigura pravo na
javno okupljanje svim građanima i građankama sukaldno Ustavu i međunarodnim dokumentima kako se više nikad ne bi dogodilo da aktivisti završe na sudu zbog dijeljenja letaka pred
Saborom.
Zakonodavstvo
25
Zakon o pučkom pravobranitelju
U 2011. godini osnovana je radna skupina u Ministarstvu pravosuđa (u kojoj su bili predstavnici Ureda za ljudska prava Vlade, Ministarstva uprave, Ureda pučkog pravobranitelja,
Pravnog fakulteta u Zagrebu, Centra za mirovne studije i Centra za ljudska prava) s ciljem izrade
novog prijedloga Zakona o pučkom pravobranitelju. Radna skupina je izradila prijedlog Zakona o
pučkom pravobranitelju koji je predvidio ukidanje ureda posebnih pravobranitelja/-ica. Posebni
pravobranitelji/-ice nisu bili uključeni u rad radne skupine, niti informirani o njenom postojanju.
Nevladine organizacije koje se bave pravima žena, LGBT osoba, djece i osoba s invaliditetom
nisu bile uključene u rad radne skupine. Javnost nije bila obaviještena o postojanju radne skupine, ni o sadržaju prijedloga zakona. Udruge su saznale za postojanje radne skupine na neformalan način, preko jednog od članova radne skupine.
Odmah nakon što su navedene informacije došle do orgainzacija civilnog društva, izdano
je više priopćenja za javnost u kojima se tražilo povlačenje prijedloga Zakona iz hitne procedure i očuvanje ureda posebnih pravobranitelja/-ica (Vijeće za djecu, Ženska mreža Hrvatske,
sindikalne ženske grupe, CESI, itd.).
Dana 13. travnja 2011. godine na apel Ženske mreže Hrvatske i udruga Iskorak i Kontra,
članovi Europskog parlamenta – Eva Britt-Svensson, predsjednica Odbora za prava žena i rodnu
ravnopravnost Europskog parlamenta, Edit Bauer, koordinatorica Odbora za prava žena i rodnu
ravnopravnost Europske pučke stranke, Britta Thomsen, koordinatorica Odbora za prava žena
i rodnu ravnopravnost Saveza demokrata i socijalista, Marije Cornelissen, koordinatorica Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog saveza zelenih i Ulrike Lunachek i Michael
Cashman predsjenici Intergrupe za prava LGBT osoba Europskog parlamenta, uputili su dopis
Vladi RH i povjereniku za proširenje Stefanu Fuleu vezano za ukidanje Ureda pravobraniteljice
za ravnopravnost spolova.
U dopisu je između ostaloga stajalo:
Saznale/-i smo za namjeru Hrvatske Vlade da ukine Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Po našem shvaćanju, to je bila preporuka radne skupine Ministarstva pravosuđa, koja je izradila
prijedlog Zakona o pučkom pravobranitelju.
Spomenuti Zakon bi spojio različite pravobraniteljske djelatnosti pod postojećim Pučkim pravobraniteljem. Time bi bila stvorena funkcija zamjenika pučkog pravobranitelja za ravnopravnost spolova, čime
bi prioritet koji je dan ravnopravnosti spolova kroz zasebnu instituciju nestao.
Želimo izraziti svoju duboku zabrinutost zbog takvog razvoja događaja. Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koji je usko povezan s nedavnim napretkom pod poglavljem 19. pregovora
o pridruživanju, je bio centralno tijelo u osiguranju da Hrvatska usvoji acquis u području ravnopravnosti
i suzbijanja diskriminacije na temelju spola i spolne orijentacije. Ured pravobraniteljice dostavlja Vladi
pouzdana istraživanja i statistike. Što je najvažnije, do sada je upotrebljavao predan pristup analizama i
izradi anti-diskriminacijskih politika, za razliku od Ureda pučkog pravobranitelja čiji je pristup legalistički
i usmjeren na pojedinačne slučajeve.
Zabrinuti smo da će ovakva strukturalna promjena dovesti do slabijeg razumijevanja suzbijanja diskriminacije i rada na ravnopravnosti, u konačnici potkopavajući nedavna postignuća Hrvatske
i sprečavajući implementaciju EU acquisa tijekom pregovora o pridruživanju ili ubrzo nakon njihovog
26
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
završetka. Posebice, problemi istaknuti u Izvješću o napretku RH u 2010. godini od strane Europske
komisije vezano za «ograničenu reakciju vlasti» na prijetnje i napade na LGBT osobe je jedan od primjera
za koje se bojimo da će postati uobičajena praksa pod novom pravobraniteljskom strukturom, kako na
temelju spola, tako i spolne orijentacije.
13. travnja 2011. godine Ženska mreža Hrvatske zajedno sa ženskim sindikalnim grupama
organizirala je prosvjednu akciju ispred Vlade RH pod nazivom «Nikako nećemo natrag». Aktivistkinje su Vladi predale zahtjev da se prijedlog Zakona o pučkom pravobranitelju povuče iz hitne
procedure, te da se prijedlog izmijeni na način da se očuvaju posebna pravobraniteljstva.
Za vrijeme javne rasprave sve tri pravobraniteljice su se izjasnile protiv prijedloga Zakona o
Pučkom pravobranitelju i ukidanja posebnih pravobraniteljskih ureda. Pravobraniteljica za djecu
Mila Jelavić izjavila je za Večernji list vezano za ovu temu: “Gubitak nezavisnosti pravobranitelja
korak je nazad u zaštiti prava djece. Bojimo se da dječja pitanja neće doći do izražaja ako ih se
tretira u masi slučajeva koji se odnose na odrasle. Gledajući svjetska iskustva, pravobranitelji za
djecu izrazito su personalizirane funkcije, što je također vrlo važno za postizanje prepoznatljivosti među djecom – upozorila je.” Anka Slonjšek, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, izjavila je da “takvo rješenje onima koji su diskriminirani u svim segmentima življenja šalje poruku
da su njihovi problemi za državnu upravu – minorni”. Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica
za ravnopravnost spolova izjavila je: “Utapanje jedne institucije u drugu neizbježno dovodi do
gubitka fokusa i smanjenja kontrole onih koji bi trebali provoditi Zakon o ravnopravnosti spolova. Ne razumijem kako će se suzbijanju spolne diskriminacije pridonijeti ukidanjem neovisnog
tijela koje se primarno time bavi.”
Zakon o pučkom pravobranitelju donesen je na 24. sjednici Hrvatskog sabora 21. listopada
2011. (76 glasova “za”, 1 “suzdržan”). Budući da se ne radi o većini kakva je potrebna za donošenje organskog zakona, najavile/-i smo u javnosti da ćemo podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti
donošenja ovog zakona.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
Vlada Republike Hrvatske
Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju 2008. – 2011. ne sadržava
u svojim ciljevima zaštitu od diskriminacije te ne sadržava zasebne provedbene mjere iz tog
područja. Izuzetak su posebne mjere koje se tiču specifično uklanjanja diskriminacijskih uvjeta
pri zapošljavanju mladih (pod poglavljem „Mladi“). Također, u poglavlju „Trgovina“ propisano je
sljedeće: „U području koje utječe na rad u sektoru trgovine, a u sferi je Zakona o radu, potrebno
je voditi računa i hitno usvojiti izmjene i dopune Zakona o radu u sljedećim segmentima: zaštita
radnika od diskriminacije po bilo kakvoj osnovi...“
Vlada RH je nositeljica mjere 1.5.2. Nacionalne politike ravnopravnosti spolova, kojom
je propisano da će se predstavnici organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
27
uključivati u radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih za prava seksualnih
manjina. Vlada redovito propušta implementirati navedenu mjeru, što se u 2010. godini pokazalo
izostankom uključivanja predstavnika organizacija za prava seksualnih i rodnih manjina u radne
skupine za izradu prijedloga Kaznenog zakona i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Također, unatoč zamolbi udruga Kontra i Iskorak predstavnici organizacija za prava seksualnih
i rodnih manjina nisu uključeni u Radnu skupinu za praćenje zločina iz mržnje 2011. godine.
Vlada je proteklih osam godina namjerno propuštala implementirati vlastite antidiskriminacijske zakone (usvojene radi približavanja Europskoj Uniji), kao i međunarodne dokumente
kojih je potpisnica, u pogledu zaštite prava LGBT osoba, a osobito u pogledu zaštite prava istospolnih parova.
Specifični zakoni koje Vlada predlaže, a Sabor usvaja, redovito su protivni pozitivnom antidiskriminacijskom zakonodavstvu. Primjerice, u 2009. godini to se očitovalo kroz usvajanje Zakona o radu i Zakona o medicinskoj oplodnji, od kojih je prvi diskriminativan s obzirom na spolnu
orijentaciju, dok je drugi diskriminativan s obzirom na bračni status i spolnu orijentaciju, dok je u
2011. godini to bio slučaj sa Zakonom o strancima.
Vlada također odbija podržati zakonske izmjene koje bi uklonile diskriminaciju transrodnih
osoba, što se pokazalo na primjeru Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o državnim maticama i
Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o osobnom imenu.
Nadalje, u 2011. godini Vlada je i unatoč preporuci Pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova odbila ukloniti homofobični sadržaj iz udžbenika „S Kristom u život“ za 8. razred osnovne škole (udžbenik je odobren od strane Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, te je na
službenom popisu udžbenika za osnovnu školu), što dalje ukazuje na nedostatak implementacije postojećih ant-diskriminacijskih odredbi.
Usvojeni antidiskriminacijski zakoni ostaju mrtvo slovo na papiru jer nema političke volje za
pružanje adekvatne zaštite ljudskih prava jednoj od najranjivijih društvenih skupina.
Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH
Iako rad na tematici zaštite prava LGBT osoba potpada pod Nacionalnu politiku promicanja
ravnopravnosti spolova, iz aktivnosti Ureda za vrijeme provedbe Politike, nije vidljivo da se isti
uopće bavio tom tematikom do 2011. godine, ako izuzmemo sudjelovanja na pokojem okruglom
stolu (uglavnom u 2011. godini) u organizaciji nevladinih organizacija i prijevod jedne preporuke Vijeća Europe. Također, iz provedenih natječaja za dodjelu financijske potpore udrugama od
strane Ureda razvidno je da nije odobren niti jedan projekt ili program koji se bavi tematikom
suzbijanja diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Iznimka je jedino
spominjanje financiranja Zagreb Pride manifestacije kroz izvještaj o provedbi mjere 1.5.2. (s kojom inače sadržajno nema veze, a koja nije provođena). Prema informacijama na web stranicama
Ureda nije jasno kroz koji je natječaj izvršeno to financiranje i u kojem iznosu.
Ured za ravnopravnost spolova nema praktički nikakvu ulogu u provedbi makar i šturo određenih mjera kako Nacionalne politike promicanja ravnopravnosti spolova, tako i Nacionalnog
programa zaštite i promicanja ljudskih prava vezano za ljudska prava LGBT osoba.
28
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
— Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010.
Zakonom o ravnopravnosti spolova (NN br. 116/03, NN br. 82/08) propisano je da Ured za
ravnopravnost spolova izrađuje Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova i
nadzire njezinu provedbu, te da surađuje s nevladinim organizacijama koje su aktivne u području ravnopravnosti spolova.
Hrvatski sabor je na sjednici 13. listopada 2006. godine usvojio Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010. (NN, br. 114/06), koju je izradio Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH. Republika Hrvatska je u 2006. godini zbog nestručnog rada Ureda punih
deset mjeseci bila bez nacionalne politike u navedenom području.
Na prijedlog Lezbijske grupe Kontra, Iskoraka i Ženske mreže Hrvatske sljedeće odredbe uvrštene su u Nacionalnu politiku:
¬ U poglavlju 3, «Obveze u procesu pristupanja Europskoj uniji», suzbijanje diskriminacije na temelju spola i spolne orijentacije navedeno je među zakonskim osnovama na području jednakih mogućnosti.
¬ Strateški okvir za provedbu politike ravnopravnosti spolova i akcijski plan djelovanja uključuje poglavlje o unapređenju načina suzbijanja i uklanjanja diskriminacije temeljene na
spolnoj orijentaciji. Navedeno poglavlje sadržava sljedeće odredbe:
1.5.1. Provest će se istraživanje radi analize sudske prakse i postupanja policije kod kaznenih
djela motiviranih seksualnom orijentacijom oštećenika/oštećenice.
Nositelji: Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova
Rok provedbe: 2007.
1.5.2. Predstavnici/predstavnice organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina
uključivat će se u radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih za prava
seksualnih manjina.
Nositelj: Nadležna tijela državne uprave, Vlada Republike Hrvatske
Rok provedbe: 2007. – 2010.
Ipak, nažalost moramo izvijestiti da većina naših primjedbi i prijedloga upućenih Uredu za
ravnopravnost spolova Vlade RH nije uvrštena u Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova. Takav postupak pokazuje selektivnu implementaciju Zakona o ravnopravnosti
spolova od strane Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH.
Naime, kako bismo pojasnile navode iz prošlog odlomka, citiramo prijedloge upućene Uredu za
ravnopravnost spolova:
IV. Unaprijediti položaj žena pripadnica seksualnih manjina
Glavni cilj ovog programskog područja jest suzbijanje i uklanjanje diskriminacije temeljene na seksualnoj orijentaciji provođenjem postojećih zakonskih odredbi i prijedlog mjera za
uklanjanje svih ostalih oblika diskriminacije seksualnih manjina. Lezbijke, kao žene drugačije
seksualne orijentacije, podložne su specifičnim oblicima diskriminacije, a problem diskriminacije žena pripadnica manjina općenito nije dovoljno prepoznat od strane javnosti i državnih
institucija.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
29
Većina prava dostupnih heteroseksualnim bračnim i izvanbračnim partnerima još uvijek nije
dostupna istospolnim partnerima, što čini diskriminaciju temeljenu na seksualnoj orijentaciji i
činjenici istospolne zajednice protivnu odredbama iz Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona
o istospolnim zajednicama. Jedan od ciljeva ovog programskog područja jest i uklanjanje diskriminacije istospolnih parova u hrvatskom zakonodavstvu.
1. Predložit će se izmjene i dopune Zakona o istospolnim zajednicama
Nositelji: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo
pravosuđa
Rok provedbe: 2007.
2. Provest će se istraživanje s ciljem analize postupanja policije te sudske prakse kod kaznenih
djela motiviranih seksualnom orijentacijom oštećenika
Nositelji: Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova
Rok provedbe: 2007.
3. Održavat će se radionice radi sustavnog usavršavanja policijskih službenika, sudaca i općinskih državnih odvjetnika koji postupaju u predmetima vezanima za diskriminaciju i nasilje
nad seksualnim manjinama, a s ciljem unapređenja pravne zaštite i pomoći žrtvama nasilja
i diskriminacije.
Nositelji: Pravosudna akademija, Policijska akademija, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova.
Rok provedbe: 2007. i nadalje trajno
4. Pri izradi novog Udžbeničkog standarda posebna pozornost će se posvetiti osjetljivosti za
prava seksualnih manjina te će se dodatno izraditi Naputak za procjenu kvalitete udžbenika
iz perspektive prava seksualnih manjina.
Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te Zavod za školstvo RH
Rok provedbe: 2007.
5. Osnovat će se stručna radna skupina s ciljem izrade programa usavršavanja i osposobljavanja iz područja prava seksualnih manjina za nositelje/-ice odgojne obrazovne djelatnosti.
Nositelji: Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa, Zavod za školstvo, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Agencija za strukovno obrazovanje
Rok provedbe: 2007.
6. Stručnjaci i/ili stručnjakinje iz područja prava seksualnih manjina aktivno će sudjelovati u
stručnim povjerenstvima za izradu propisa i drugih akata iz nadležnosti MZOŠ-a (Nastavni
planovi i programi, Pravilnik o samoprocjeni, Etički kodeks).
Nositelji: Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa
Rok provedbe: 2006./2007.
7. Predstavnici organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina uključivat će se u
radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih uz prava seksualnih manjina.
Nositelj: Vlada Republike Hrvatske
Rok provedbe: 2007. i nadalje trajno
Iz usporedbe prijedloga Lezbijske grupe Kontra, Iskoraka i Ženske mreže Hrvatske s usvojenom Politikom jasno je vidljivo da iako je sugerirano da se pojasni potreba zaštite prava LGBT
30
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
osoba, te je predloženo sedam aktivnosti, obrazloženje nije uvršteno, a od aktivnosti usvojene
su samo dvije. LGBT osobe, a posebno lezbijke, biseksualne te transrodne žene zbog statusa
dvostruko diskriminiranih skupina izložene su diskriminaciji i nasilju. Ured za ravnopravnost
spolova prema Zakonu o ravnopravnosti spolova ima dužnost educirati javnost i odaslati jasnu
poruku da je takvo stanje neprihvatljivo. Upravo to je Ured propustio učiniti izbjegavajući uvrstiti opis stanja i potrebu zaštite prava LGBT osoba, osobito lezbijki, biseksualnih i transrodnih
žena.
Zakon o istospolnim zajednicama pruža istospolnim parovima samo dva prava; pravo na
zajedničku imovinu i pravo na uzdržavanje po partneru/-ici, i na taj način uskraćuje istospolnim
parovima preostala prava i dužnosti dostupne raznospolnim partnerima kroz institucije braka
i izvanbračne zajednice. To čini diskriminaciju temeljenu na spolnoj orijentaciji i činjenici istospolne zajednice, te je zakon zbog toga protivan sam sebi (članak 21. Zakona o istospolnim zajednicama brani diskriminaciju na temelju istospolne zajednice i spolne orijentacije) i Zakonu o
ravnopravnosti spolova. Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH je odbijanjem ukazivanja na
diskriminativan položaj istospolnih parova i preuzimanja inicijative za promjenu stanja pokazao
da i sam u određenim situacijama djeluje diskriminativno prema seksualnim manjinama.
Diskriminativno postupanje policijskih službenika u slučajevima diskriminacije i nasilja
spram LGBT osoba jedna je od glavnih točaka svih dosadašnjih izvještaja o stanju ljudskih prava
LGBT osoba u RH, te jedan od najvećih problema s kojima se susreće LGBT zajednica u Hrvatskoj. U izvješćima Europske komisije za 2007., 2008., 2009., 2010. i 2011. godinu kontinuirano se
navode problemi vezano za implementaciju zakonodavstva koje se tiče zločina iz mržnje. Jedan
od glavnih prigovora Europske komisije u posljednjih pet godina nedostatna je podrška žrtvama
diskriminacije u Republici Hrvatskoj.
Zakon o ravnopravnosti spolova, kao i drugi zakoni koji imaju za cilj zaštitu od diskriminacije i nasilja, ostaju samo mrtvo slovo na papiru ukoliko žrtve takvog postupanja ne mogu imati
povjerenje u policiju i pravosuđe prilikom prijavljivanja kažnjivih djela. To posebno vrijedi kad
postoji velika mogućnost za doživljavanje istog takvog diskriminativnog postupanja od strane
policijskih službenika. Unatoč svemu tome, Ured za ravnopravnost spolova namjerno je u prošloj nacionalnoj politici propustio baviti se problemom diskriminativnog postupanja prema LGBT
osobama od strane policijskih službenika.
U hrvatskom obrazovnom sustavu ne postoji seksualna edukacija kao obvezni predmet, niti
edukacija vezana za ljudska prava, pa tako ni ljudska prava LGBT osoba. Zabrinjavajuće je da
Ured nije prepoznao ni ovaj problem.
Politika u većini navoda nije bila eksplicitno vezana za vremenske granice. Neodređene definicije i odgođene aktivnosti ukazuju na činjenicu da nije ni postojala stvarna politička volja od
strane Vlade RH za rad na suzbijanju diskriminacije temeljene na spolu i spolnoj orijentaciji.
Ured za ravnopravnost spolova u prethodnim godinama (2006. - 2011.) nije ni jednom odgovorio na naše zahtjeve za informacijama o provedbi mjera nacionalnih politika i programa u
kojima je naveden kao nositelj. U 2012. godini prvi puta smo od Ureda zaprimile/-i odgovore na
naše dopise. Međutim, u njima se nisu nalazile informacije o provedbi navedenih mjera. Naime,
na naš zahtjev za informacijama o provedbi mjera iz Nacionalnog programa za zaštitu i promicanje ljudskih prava u kojima je Ured za ravnopravnost spolova nositelj, Ured za ravnopravnost
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
31
spolova je odgovorio da se obratimo Uredu za ljudska prava za informacije. Na naš zahtjev za
informacijama o provedbi pojedinih mjera iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, Ured
je odgovorio da redovito stavlja obavijesti o mjerama i aktivnostima koje se tiču prava LGBT osoba na svoju web stranicu, te da žali što ne pregledavamo njihove web stranice.
Do veljače 2011. godine na web-stranicama Ureda za ravnopravnost spolova nije objavljeno
ni jedno godišnje izvješće o radu Ureda i provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010. (zadnje objavljeno izvješće bilo je za 2004. godinu). Dana 12. veljače
2011. Ured je objavio Izvješće o provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010. za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2008. godine. U srpnju 2011. godine objavljeno je i Izvješće Izvješće o provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti
spolova 2006. – 2010. u 2009. i 2010.godini.
U vezi s provedbom mjere 1.5.1. u Izvješću za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2008.
godine se navodi sljedeće:
„1.5.1. Provest će se istraživanje radi analize sudske prakse i postupanja policije kod kaznenih djela
motiviranih seksualnom orijentacijom oštećenika/oštećenice.
Nositelji: Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova
Rok provedbe: 2007.
— Izvjestitelji: Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova
Ministarstvo pravosuđa izvijestilo je da u okviru postojećih statistika koje se vode pri Ministarstvu
i pravosudnim tijelima nije bilo moguće izdvojiti podatke o kaznenim djelima motiviranima seksualnom
orijentacijom s obzirom na to da osim kaznenog djela iz čl. 174. Kaznenog zakona (rasna i druga diskriminacija) iz motiva seksualne orijentacije mogu biti počinjena i druga kaznena djela. U tijeku je razmatranje mogućnosti za prikupljanje takvih sveobuhvatnih podataka u okviru nadogradnje Integriranog
informacijskog sustava za upravljenje sudskim predmetima (ICMS) kako bi se takva djela identificirala
te izradila analiza.
Ministarstvo unutarnjih poslova izvještava da je novelom Kaznenog zakona iz 2006. godine u
članku 89. dodan novi stavak kojim je definiran zločin iz mržnje kao novo kazneno djelo. Tijekom 2006.
godine evidentirano je jedno kazneno djelo motivirano seksualnom orijentacijom žrtve, a u 2007. godini
Općinski kazneni sud u Zagrebu izrekao je dvije osude za navedeno kazneno djelo. Broj prijava Državnom odvjetništvu i stanje predmeta nisu još prikupljeni. Krajem 2006. godine potpisan je Memorandum
između Ministarstva unutarnjih poslova i Ureda za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije
za europsku sigurnost i suradnju (OESS) o suzbijanju zločina iz mržnje, a Ministarstvo unutarnjih poslova
se obvezalo unijeti u postojeći nastavni program za obuku policijskih službenika i obuku o zločinima iz
mržnje.“
Vezano za opisano izvješće Ministarstva pravosuđa ističemo da je Zakon o izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona koji sadržava definiciju zločina iz mržnje stupio na snagu još 1. listopada 2006. godine. Svrha uvođenja definicije zločina iz mržnje bila je, u osnovi, izreći veću
društvenu osudu za takvu vrstu kriminaliteta pa je sukladno tome potrebno voditi zasebne statistike i pokazatelje kretanja stope takvog kriminaliteta, kao i posebno isticati njegovu pojavnost
u društvu. Četiri godine nakon uvođenja zločina iz mržnje u Kazneni zakon i tri godine nakon
32
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
isteka roka za provedbu mjere istraživanja radi analize sudske prakse i postupanja policije kod
kaznenih djela motiviranih spolnom orijentacijom oštećenika/oštećenice, u izvješću o provedbi
predmetne mjere navodi se da je u tijeku razmatranje mogućnosti za prikupljanje takvih sveobuhvatnih podataka kako bi se takva djela identificirala te izradila analiza. Takvo postupanje
nadležnih institucija potvrđuje činjenicu da nema političke volje za kvalitetno bavljenje ovom
problematikom.
Prvo što dolazi do izražaja u opisu izvješća Ministarstva unutarnjih poslova jest da se pogrešno navodi da čl. 89. definira zločin iz mržnje kao novo kazneno djelo. Prema tome, osobe
koje su izvještavale o provedbi predmetne mjere ispred Ministarstva nisu znale ni što je zločin iz
mržnje (ne radi se o zasebnom kaznenom djelu, već otegotnoj okolnosti za postojeća kaznena
djela). Nadalje, kako se radi o izvješću za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2008. godine
(objavljenom u veljači 2010.), ostaje nejasno kako Ministarstvo unutarnjih poslova nije uspjelo
prikupiti broj prijava Državnom odvjetništvu i stanje predmeta vezanih za zločin iz mržnje, kad
je podatke o broju prijava Državno odvjetništvo u prosincu 2008. dostavilo udrugama Kontra i
Iskorak. Sve ovo navodi nas na zaključak da nije bilo stvarnog pokušaja provedbe predmetne
mjere od strane nadležnih institucija.
U Izvješću za 2009. i 2010. godinu navedeno je slijedeće:
Status provedbe mjere: Mjera je djelomično provedena, o čemu se izvijestilo u Izvješću o provedbi
Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od listopada 2006. do prosinca
2008. godine.
Ministarstvo pravosuđa: Ustrojeno je statističko praćenje podataka o sudskim predmetima vezanim
uz diskriminaciju, a prema osnovama diskriminacije iz članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije u okviru kojih se prate i prikupljaju podaci o kaznenim djelima motiviranim spolnim izražavanjem i spolnom
orijentacijom oštećenika i oštećenija.
Mjerom propisano istraživanje radi analize sudske prakse i postupanja policije kod kaznenih
djela motiviranih spolnom orijentacijom oštećenika/oštećenice nikada nije provedeno, što se ne
može opravdati statističkim praćenjem podataka koje je propisano drugim propisima poput Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, te ne može pružiti istu vrstu informacija.
Vezano za mjeru 1.5.2. u Izvješću za razdoblje od listopada 2006. do prosinca 2008. godine. Ureda stoji sljedeće:
„1.5.2. Predstavnici/predstavnice organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina
uključivat će se u radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih za prava
seksualnih manjina.
Nositelj: Nadležna tijela državne uprave, Vlada Republike Hrvatske
Rok provedbe: 2007. – 2010.
Izvjestitelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Odbor za ravnopravnost spolova
Hrvatskog sabora, Ured za ravnopravnost spolova
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uključuje predstavnike/-ice organizacija za
ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina u rad određenih radnih tijela, primjerice Povjerenstva
za procjenu programa za zdravstveni odgoj i obrazovanje.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
33
U 2006. godini za rad radnih tijela izdvojeno je 160.000,00 kn.
Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je u srpnju 2007. godine tematsku sjednicu „Analiza prava istospolnih zajednica u republici Hrvatskoj“.
Ured za ravnopravnost spolova u svibnju 2007. godine, u suradnji s udrugom Drugi korak Centar za društvenu integraciju seksualnih i rodnih manjina, organizirao je okrugli stol povodom
Međunarodnog dana borbe protiv homofobije koji se obilježava 17. Svibnja, na dan kad je 1990. godine Svjetska zdravstvena organizacija izbrisala homoseksualnost iz Međunarodne klasifikacije bolesti. Na okruglom stolu u Novinarskom domu u Zagrebu, uz sudjelovanje saborskih zastupnika/ica i Ureda za ravnopravnost spolova, Drugi korak je predstavio Program za suzbijanje homofobije
u pet koraka.“
Ured za ravnopravnost spolova kao izvjestitelje za navedenu mjeru navodi samo sebe, Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa i Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, iako
su za nositelje mjere definirana sva nadležna tijela državne uprave te Vlada RH.
Od tri aktivnosti koje Ured opisuje kao provedbu mjere koja propisuje uključivanje organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina u radna tijela za donošenje zakona, programa
i strategija, dvije aktivnosti su zapravo inicijative udruga.
Naime, nejasno je zašto Ured pod izvješćem za ovu mjeru opisuje okrugli stol udruge Drugi
korak iz 2007. godine, budući da se nije radilo o radnom tijelu Vlade RH usmjerenom na izradu
određenog zakona, programa ili strategije. Nadalje, tematska sjednica pod nazivom „Analiza
prava istospolnih zajednica u Republici Hrvatskoj“ iz 2007. godine nastala je također na inicijativu nevladinih organizacija, ovog puta udruga Kontra i Iskorak. Također se nije radilo o raspravi o
konkretnom prijedlogu zakona, programa ili strategije.
Informacija da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uključuje predstavnike/-ice organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina u rad određenih radnih tijela u potpunosti je netočna. Jedini primjer koji se navodi je Povjerenstvo za procjenu programa za zdravstveni odgoj i obrazovanje.Ono nije uključivalo predstavnike LGBT organizacija. Jedini predstavnici
udruga u povjerenstvu bili su gđa Renata Jelušić, predsjednica udruge Roditelji u akciji, i g. Amir
Hodžić, predstavnik Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), dok se po navodima iz medija povjerenstvo sastojalo većinom od osoba „iz izrazito konzervativnog miljea, poput
Zlatka Miliše sa zadarskog Filozofskog fakulteta, ili Gorana Dodiga, splitskog psihijatra, nekadašnjeg člana HSLS-a, koji je, primjerice, prije tri godine u Fokusu zapisao: “Pokušajte zamisliti
kamo nas je odveo lažan zov o ravnopravnosti žene... Žene se nikada nisu imale više razloga
buniti nego danas; oduzete su im obitelji, oduzeta su im djeca, a cijenu ponovno najviše plaćaju
one.” Podsjećamo i da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa kao rezultat navedenog
procesa eksperimentalno uvelo u osnovne i srednje škole program koji je pravobraniteljica za
ravnopravnost spolova ocijenila kao diskriminativan s obzirom na seksualnu orijentaciju, da bi
napokon nakon četiri godine rada na pronalaženju adekvatnog rješenja oko uvođenja sadržaja
seksualnog, pa poslije zdravstvenog odgoja, odustalo od uvođenja zasebnog predmeta seksualnog odnosno zdravstvenog odgoja i uopće prestalo raditi na toj problematici.
U razdoblju od listopada 2006. godine do dana pisanja ovog izvještaja oformljen je veći
broj radnih tijela za izradu zakona, programa i strategija koje se tiču prava seksualnih i rodnih
manjina. U navedenom razdoblju ni jedna radna skupina za izradu prijedloga zakona, progra-
34
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
ma ili strategije nije uključivala predstavnike udruga za zaštitu prava seksualnih manjina. Da
mjera 1.5.2. neće doživjeti svoju implementaciju postalo je jasno već prvom prilikom pri izradi
prijedloga Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava (2007), a zatim i pri izradi
prijedloga Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova (2008), prijedloga Zakona o radu i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji (2009), te naposlijetku prijedloga
Kaznenog zakona i Zakona o prekršajima protiv javnig reda i mira (2010) kada u radne grupe za
izradu navedenih dokumenata nisu uključeni predstavnice/-ici organizacija za zaštitu ljudskih
prava LGBT osoba, kako je propisano u navedenoj mjeri. Organizacije za prava LGBT osoba na
svoj zahtjev su kroz godine povremeno sudjelovale na sjednicama saborskih odbora na kojima
se raspravljalo o već gotovim zakonskim prijedlozima. Međutim, u 2009. godini zahtjev za sudjelovanje predstavnica Lezbijske grupe Kontra na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na kojoj se raspravljalo o Prijedlogu zakona o radu odbijen je pod obrazloženjem
da „nema dovoljno stolaca“.
Vezano za mjeru 1.5.2. u Izvješću za 2009. i 2010. godinu stoji sljedeće:
Status provedbe mjere: Mjera je provedena.
Ured za ljudska prava: Na javnoj raspravi održanoj u Centru za ljudska prava 13. srpnja 2010. godine
predstavljen je Nacrt Izvješća o napretku u provedbi Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih
prava 2008. – 2011. godine. Na predmetnoj raspravi sudjelovali su i predstavnici i predstavnice organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina.
Također predstavnici i predstavnice organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina sudjelovali su i u radu Radne grupe za izradu Okvirnog dokumenta, koji je bio preduvjet za prijavu projekta
unutar programa Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS.
Ured za ravnopravnost spolova: Predstojnica Ureda sudjelovala je na okruglom stolu i diskusiji pod
nazivom „Od institucionalne homofobije do zajedničke borbe za LGBT prava“ koji je održan 18. lipnja
2010. godine u suorganizaciji Zaklade Heinrich Böll u Hrvatskoj i udruge Zagreb Pride. Ured za ravnopravnost spolova je uz udruženje Zagreb Pride bio suorganizator okruglog stola „Mame u Mami“ koji je
održan 17. lipnja 2010. godine te je pružio financijsku potporu udruzi Zagreb Pride za organizaciju „Zagreb Pride 2010“. Ured je preveo Preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara/ministrica VE državama
članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta
usvojenu 31. ožujka 2010. Ista je dostupna na internetskoj stranici Ureda za ravnopravnost spolova: www.
ured-ravnopravnost.hr.
Na poziv Ureda za ravnopravnost spolova predstavnici i predstavnice organizacija za prava LGBT
osoba sudjelovali su u konzultativnom procesu izrade nove Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011. – 2015.
Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora: Predsjednica Odbora uputila je pismenu podršku
društveno - političkoj manifestaciji Povorka ponosa (Gay-pride) koja je 2010. godine održana u Zagrebu
na temu „Sloboda seksualnog izražavanja i različitosti seksualnih praksi».
U ovom izvješću, uz ponovno navođenje sudjelovanja na okruglim stolovima koje su organizirale udruge, spominje se da su predstavnici LGBT organizacija sudjelovali u radnim skupinama za izradu Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava 2008. – 2011. godine i Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2011. – 2015.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
35
Udruge Kontra i Iskorak na čiji prijedlog su uključene mjere u prethodnu Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova, kao i Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava, nisu uključene u navedene skupine, a u novim politikama nema sadržajno gotovo
nikakvog napretka u odnosu na prošle.
Predstavnici LGBT organizacija nisu uključeni ni u jednu radnu skupinu za izradu prijedloga
relevantnih zakona koji su doneseni za vrijeme provedbe Politike (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o radu, Zakon o azilu, Kazneni zakon, Zakon o
strancima, itd.). Također, unatoč zahtjevu organizacija Iskorak i Kontra predstavnici udruga za
zaštitu prava LGBT osoba nisu uključeni u Radnu skupinu za praćenje zločina iz mržnje od strane
Ureda za ljudska prava Vlade RH.
— Nacionalna politika za ravnopravnost spolova 2011.-2015.
U svibnju 2011. godine javnosti je predstavljen Nacrt prijedloga Nacionale politike za ravnopravnost spolova 2011.-2015.
U Nacrt prijedloga Nacionalne politike za razdoblje 2011.-2015. uključena je mjera iz prethodne politike koja obvezuje radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih za
prava LGBT osoba da uključuju predstavnike organizacija za ravnopravnost LGBT osoba. Ista
mjera je na prijedlog udruga Iskorak i Kontra uvrštena u Nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova 2006 - 2010, ali nikada nije provođena. Mjera 1.5.1. Nacionalne politike za
promicanje ravnopravnosti spolova 2006 - 2010. Provođenje istraživanja radi analize sudske prakse
i postupanja policije kod kaznenih djela motiviranih seksualnom orijentacijom oštećenika nije nikada
provedena i nije prenesena u novu Nacionalnu politku. Umjesto te mjere uvrštena je nova mjera
1.1.7. Pratit će se statistički podaci o sudskim postupcima i postupanju policije kod kaznenih djela
motiviranih seksualnom orijentacijom oštećenika i oštećenice. Ta mjera ne uvodi nikakvu novu
aktivnost koja već od ranije ne postoji, te ne može zamijeniti analizu postupanja policije i sudstva u slučajevima zločina iz mržnje.
Nova Nacionalna politika, 9 godina nakon usvajanja Zakona o ravnopravnosti spolova, uvodi kao nove odredbe koje bi trebale suzbiti homofobiju i diskriminaciju temeljenu na spolnoj
orijentaciji u Hrvatskoj mjera 1.1.4. u kojoj se navodi da će se obilježavati Međunarodni dan borbe
protiv homofobije i transfobije (17.05.), te mjera 5.3.1. gdje je navedeno da će se organizirati okrugli stolovi o problemu rodno uvjetovanog nasilja nad LGBT osobama.
Napominjemo da se simboličnim obilježavanjem Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije kroz organiziranje okruglog stola ne može riješiti problem diskriminacije
LGBT osoba u Hrvatskoj.
Također, uvedena je mjera 5.2.2. Provodit će se sustavna edukacija sudstva, općinskih i županijskih državnih odvjetništava, zdravstvenih djelatnika i djelatnica, djelatnika i djelatnica odgojno-obrazovnih ustanova, obiteljskih centara i policijskih uprava, socijalnih radnika i radnica te stručnjaka i stručnjakinja s područja zaštite mentalnog zdravlja, radi unapređenja pružanja pravne zaštite i pomoći žrtvama
nasilja, posebice žrtvama seksualnog nasilja, kao i žrtvama diskriminacije na temelju spolne orijentacije,
rodnog identiteta i rodnog izražavanja. Udruge Iskorak i Kontra zagovarale su uvođenje mjera koje
propisuju sustavnu edukaciju sudstva, općinskih i županijskih državnih odvjetništava, djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova i drugih državnih službenika vezano za prava LGBT osoba još
36
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
od 2005. godine (vidi gore), te uvrštavanje ove mjere ocjenjujemo kao jedini pozitivan pomak u
odnosu na prošlu Politiku. Mjera 5.2.2. govori o edukaciji za pomoć žrtvama nasilja, te također
spominje žrtve nasilja na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Međutim, iz same mjere
nije jasno da li će edukacija za pomoć žrtvama nasilja uključivati posebnu edukaciju o ljudskim
pravima i nasilju nad LGBT osobama ili će LGBT osobe biti samo spomenute kao moguće žrtve
nasilja. Također, ističemo da je potrebna daleko opsežnija edukacija sudstva i policije koja bi
obuhvaćala druge vrste diskriminacije i zločina iz mržnje, za razliku od predviđene edukacije koja
se tiče isključivo nasilja.
Smatramo da Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 2011-2015. ipak nije
pokazala volju Republike Hrvatske da se zaista obračuna s diskriminacijom LGBT osoba u hrvatskom društvu. Ova Nacionalna politika, po uzoru na prethodnu uključuje svega nekoliko mjera koje
se bave zaštitom prava LGBT osoba. Za sada nema nikakvih naznaka da će se usvojene mjere koje
su prenese iz prošle Nacionalne politike ovoga puta zaista provoditi (izuzetak su mjere koje se tiču
okruglih stolova), kao ni da će se nova mjera 5.2.2. zaista provoditi, a posebno nema naznaka da
će se provoditi na način da se zaista vrši detaljna edukacija o pravima LGBT osoba kako su to naše
organizacije predalagale uzimajući u obzir veliku količinu homofobije u državnim institucijama.
Većina mjera predloženih od strane nevladinih organizacija i dalje nije usvojena.
Konačni je zaključak da je rad Ureda za ravnopravnost spolova bio usmjeren na izradu deklarativnih dokumenata, te sam nije provodio mjere u kojima je bio imenovan kao nositelj. Ured
do sada nije podržao nijednu od predloženih zakonskih inicijativa od strane nevladinih organizacija za ukidanje diskriminacije LGBT osoba (amandman na Zakon o športu koji bi uključio spolnu
orijentaciju u antidiskriminacijske odredbe tog zakona, Prijedlog zakona o registriranom partnerstvu iz 2006. godine, zatim prijedlozi amandmana na Zakon o azilu, Zakon o strancima, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o radu i Zakon o medicinskoj oplodnji), kao ni za uvođenje
efektivnih mjera u nacionalne politike i programe. Ured u pravilu ne odgovara na zahtjeve nevladinih organizacija za dostavu informacija vezanih za provedbu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova i Nacionalnog programa za zaštitu ljudskih prava i prava nacionalnih
manjina. Aktivnost Ureda za ravnopravnost spolova vezano za prava LGBT osoba ograničena je
na povremeno sudjelovanje na okruglim stolovima i financiranje istih.
Ured za ljudska prava Vlade RH
Ured za ljudska prava odgovorno je tijelo za izradu i praćenje provedbe nacionalnih programa zaštite i promicanja ljudskih prava.
— Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine
Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine sadržavao je
slijedeće mjere:
98. Cilj: Povećati tolerancije prema spolnim i rodnim manjinama
98.1. Mjera: Organizacija javnih rasprava i seminara
Nositelj: Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Ured za ljudska prava Vlade RH
Rok: 2008. – 2011.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
37
98.2. Mjera: Poticanje aktivnosti u svrhu podizanja javne svijesti o neprihvatljivosti diskriminacije na osnovi spolne orijentacije
Nositelj: Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH
Rok: 2008. – 2011.
99. Cilj: Unaprijediti zakonodavstvo na području zaštite pripadnika spolnih i rodnih
manjina
99.1. Mjera: Izraditi analizu zakonodavstva u svrhu ostvarivanja prava pripadnika istospolne orijentacije
Nositelj: Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH
Rok: 2009.
Ured za ljudska prava je u izvješću o provedbi gore navedenih mjera naveo slijedeće aktivnosti:
1. organizaciju okruglog stola Nasilje nad manjinama od strane Ureda za ljudska prava;
2. suorganizaciju i sudjelovanje Ureda za ravnopravnost spolova na okruglim stolovima (nije
navedeno o kojim okruglim stolovima se radi) i sufinanciranje Zagreb Pride manifestacije od
strane Ureda za ravnopravnost spolova;
3. sudjelovanje Ureda za ljudska prava zajedno s Uredom Pučkog pravobranitelja i Centrom za
mirovne studije u provedbi kampanje koja je imala za cilj senzibilizaciju javnosti o različitim
oblicima diskriminacije;
4. podrška projektu udruga Zagreb Pride, Queer Zagreb i Centar za mirovne studije «Zajedno
za LGBTIQ ravnopravnost»;
5. usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije;
6. eksperimentalno provođenje programa zdravstvenog odgoja u 8 osnovnih i 6 srednjih škola
u školskoj godini 2007/2008 od strane nevladinih organizacija.
Kao aktivnosti Ureda za ravnopravnost spolova koji je glavni, a u dvije od tri mjere jedini
nositelj mjera 98. i 99., navode se sudjelovanje i suorganizacija u okruglim stolovima. Međutim,
ne navodi se o kojim okruglim stolovima se radi, a sam Ured za ravnopravnost spolova odbio je
odgovoriti na pitanja o provedbi mjera upućujući nas na Ured za ljudska prava. Također se spominje sufinanciranje Zagreb Pride manifestacije, ali se ne navodi se u kojem iznosu i putem kojeg
natječaja za dodjelu sredstava.
Okrugli stol «Nasilje nad manjinama» koji je jedina aktivnost Ureda za ljudska prava navedena vezano provedbu mjere 98., uopće nije imao za glavni fokus senzibilizaciju javnosti za prava
LGBT osoba, već se radilo o okruglom stolu o nasilju općenito, a nasilje nad LGBT osobama je
također spomenuto.
Također, nacionalna kampanja u organizaciji Ureda za ljudska prava, Pučkog pravobranitelja i Centra za mirovne studije nije imala za fokus isključivo prava LGBT osoba, već općenito suzbijanje diskriminacije, dok se diskriminacija na temelju spolne orijentacije spominje u
kampanji.
Zakon o ravnopravnosti spolova usvojen je prvi puta 2003. godine. Nakon što je poništen
zbog proceduralne greške od strane Ustavnog suda u 2008 godini, donesen je novi Zakon o rav-
38
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
nopravnosti spolova, ali on ne donosi bitne razlike vezano za zaštitu prava LGBT osoba vezano
za ranije razdoblje. Općenito je nejasno zašto se donošenje novog Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije navodi kao provedba gore navedenih mjera.
Eksperimentalno uvođenje zdravstvenog odgoja koje se spominje je detaljnije opisano u
ovom izvještaju u poglavlju «Obrazovanje». Jedini program zdravstvenog odgoja koji se provodio u osnovnim školama i jedan od dva koji su se provodili u srednjim školama ocijenjen je od
strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao diskriminativan s obzirom na spol, spolnu orijentaciju i bračni sttatus, te u suprotnosti s Zakonom o ravnopravnosti spolova i Nacionalnom politikom za promicanje ravnopravnosti spolova. Odbor Radne grupe Europskog parlamenta za reproduktivno zdravlje izrazio je zabrinutost jer je program sadržavao rodne predrasude i
negativne stavove prema homoseksualnosti.
U izvještaju Ureda za ljudska prava spominje se i podrška projektu “Zajedno protiv diskriminacije LGBTIQ osoba”. Ured za ljudska prava djelovao je u svojstvu kontakt tijela za područje
Borbe protiv diskriminacije u okviru Programa za zapošljavanje i socijalnu solidarnost - PROGRESS (VP/2010/008) Europske komisije. Mišljenja smo da je navedeni natječaj bio netransparentan
i manipuliran s ciljem potkopavanja aktivnosti organizacija civilnog društva koje su kritične prema Uredu.
Udruge Iskorak i Kontra uložile su nekoliko prigovora Uredu za ljudska prava u svezi navedenog natječaja u kojem smo upozorili Ured za ljudska prava da je projekt “Zajedno protiv
diskriminacije LGBTIQ osoba” prijavljen od udruge Zagreb Pride i koji je dobio potporu Ureda
za natječaj na razini Europske Unije direktan plagijat projekta “Zajedno protiv diskriminacije
LGB osoba na radnom mjestu” kojeg provode udruge Iskorak i Kontra i koji je dobio potporu
Europske komisije (Ugovor broj EC 2006-0202-020305). Uz službeni prijevod i mišljenje sudskog
tumača dokazali smo da je navedeni projekt u cjelosti identičan našem s minornim izmjenama u
pojedinim nazivima dok je struktura, sadržaj pa čak i proračun identičan. O navedenim otkrićima
izvjestili smo Europsku Komisiju kao i SAFU te Ured za udruge. U dopisu Europske Komisije dobili smo odgovor da odgovornost za nacionalni pred-selekcijski natječaj spada na Ured za ljudska
prava - koji su odbili njihovo mišljenje i u svom dopisu naveli da oni nisu odgovorni za rješavanje
navedenog slučaja.
Udruga Zagreb Pride i njihovi partneri Domino - Queer Zagreb i Centar za mirovne studije
su neslužbeno priznali da je projekt plagijat i da su ga dobili putem našeg bivšeg uposlenika, ali
su isto tako tvrdili da je projekt koji je poslan na natječaj Europske Komisije uz podršku Ureda za
ljudska prava izmijenjen i da kao takav ne predstavlja plagijat našeg projekta.
Naše daljnje istrage su ustanovile da udruga Zagreb Pride koja je ostvarila podršku od Ureda za ljudska prava nije ispunjavala kriterije opisane u smjernicama PROGRESS natječaja, pa
je podršku Ureda dobila udruga Domino - Queer Zagreb. Udruga Zagreb Pride nije ispunjavala
kriterije opisane u sekciji 9B s naglaskom na kriterij “ratio annual income/total costs of the application above 0.7” gdje oni ostvaruju ratio od 0.13. Očito je da je Ured za ljudska prava ignorirao
činjenicu da udruga Zagreb Pride ne ispunjava kriterije definirane smjernicama PROGRESS natječaja te je svejedno pružio podršku projektu koji je prijavila navedena udruga.
Nadalje, rezultati nacionalnog natječaja nisu nikada javno objavljeni, već je informacija o
podršci projektu udruge Zagreb Pride poslana isključivo udrugama koje su se prijavile na natje-
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
39
čaj. Dopis s rezultatom nacionalnog natječaja je između ostalog uključivao i popis članova/-ica
odbora koji je evaluirao prijavljene projekte u kojem posebno ističemo gđu. Suzanu Kunac koja
je članica udruge B.a.B.e. Mišljenja smo da je tijekom evaluacije došlo do sukoba interesa iz razloga što je udruga B.a.B.e. glavni partner udruzi Centar za mirovne studije na jednom od najvećih ljudsko-pravaških projekata u Hrvatskoj “Kući ljudskih prava”. Centar za mirovne studije
je također partner na projektu prijavljenom od strane udruge Zagreb Pride, a njihov koordinator
gosp. Gordan Bosanac jedan je programskih asistenata u udruzi Domino - Queer Zagreb - također partneru na projektu odnosno sada već vodećoj organizaciji na ovom natječaju. Smatramo
da odabir članova za evaluaciju projekata nije bio dovoljno transparentan i temeljit kako bi se
isključila mogućnost manipulacija tijekom evaluacije projekata.
Uzimajući u obzir navedene nalaze možemo sa sigurnošću zaključiti sljedeće:
- Projekt apliciran Uredu za ljudska prava od strane udruge Zagreb Pride i njihovih partnera
je plagijat projekta kojeg su provele udruge Kontra i Iskorak - činjenica koja je dokaziva
službenim prijevodom od strane sudskog tumača i ugovora EC pod brojem 2006-0202020305;
- Projekt apliciran na natječaj Ureda za ljudska prava na prvoj razini te projekt apliciran na natječaj Europske komisije (Progress) se razlikuju - činjenica koju potvrđuju navedene udruge
u obrani projekta od tužbe za plagiranje projekta;
- Zagreb Pride je udruga čiji je projekt dobio podršku Ureda za ljudska prava za natječaj Europske Komisije (Progress) međutim oni nisu udruga koja je prijavila projekt na taj natječaj,
već se uz znanje i podršku Ureda za ljudska prava, uključuje udruga Domino – Queer Zagreb
kao vodeća organizacija koja ispunjava kriterije propisane smjernicama Progress natječaja i
oni dobivaju podršku za daljnji natječaj;
- Uzimajući u obzir navedene činjenice možemo navesti da postoji opravdana sumnja da je
tijekom nacionalnog natječaja došlo do sukoba interesa i manipulacije evaluacijom i selekcijom projekata u korist određenih udruga;
- Ured za ljudska prava nije bio susretljiv u našim nastojanjima da razriješimo ovaj problem,
što dodatno povećava sumnju u cijeli nacionalni natječaj i njegovu manipulaciju.
Mišljenja smo da gore navedene činjenice direktno i neosporivo potkapaju cijeli nacionalni
natječaj, odnosno pred-selekciju projekata za natječaj EK. Ne samo da je projekt koji je prijavljen
na natječaj od strane udruge Zagreb Pride plagijat i kao takav je trebao biti eliminiran iz natječaja, odnosno podrška navedenom projektu povučena, projekt je zamijenjen drugim dorađenijim
projektom jednako kao što je zamijenjena i vodeća udruga koja je dobila podršku Ureda za ljudska prava.
Navedene činjenice jasno potkopavaju smisao nacionalnog natječaja i ukazuju na manipulaciju natječajem kako bi određene favorizirane udruge dobile financijsku korist u sklopu Progress natječaja. Samim time ostale udruge koje su se prijavile na isti natječaj stavljene su u nepovoljan položaj u odnosu na favorizirane udruge. S obzirom da je Ured za ljudska prava odlučio
provesti javni natječaj za prijavu projekata, trebali su poštovati sva pravila koja se primjenjuju
na javne natječaje jednako kao što su trebali prilikom evaluacije uzeti u obzir kriterije propisane
smjernicama Progress natječaja.
40
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Smatramo da je ovakav način organiziranja natječaja i pružanja podrške isključivo favoriziranim udrugama direktan pokušaj kontrole civilnoga društva i pasiviziranja organizacija koje su
kritične prema politici Vlade.
U nastavku ćemo se osvrnuti na postupanje Ureda za ljudska prava prilikom dodjele sredstava iz državnog proračuna.
Dana 10. ožujka 2009. godine Ured za ljudska prava Vlade RH raspisao je natječaj za dodjelu
sredstava iz državnog proračuna, kojim nije pozvao udruge da prijave svoje projekte čiji bi cilj
bio suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Slijedom toga,
u Odluci o raspodjeli sredstava za projekte i programe organizacija civilnog društva iz područja
zaštite i promicanja ljudskih prava u 2009. godini od 22. travnja 2009. godine nisu dodijeljena
sredstva niti jednom projektu ili programu čiji je cilj suzbijanje diskriminacije na temelju spolne
orijentacije i rodnog identiteta. Budući da je natječaj uključivao financiranje projekata udruga
koje se bave problematikom HIV-a/AIDS-a i hepatitisa, udruzi Iskorak odobreno je 30.000,00
HRK za projekt prevencije HIV-a/AIDS-a.
U sklopu navedenog projekta udruga Iskorak preuzela je i prevela brošuru vodeće britanske organizacije za prevenciju širenja HIV-a i AIDS-a “Terrence Higgins Trust” namijenjenu homoseksualnim muškarcima. Brošura je otisnuta uz financijsku potporu Ureda za ljudska prava
Vlade RH.
Nažalost, više medija je objavilo izrazito homofobične članke u vezi s navedenom brošurom, nazivajući je vulgarnom, skandaloznom i pornografskom isključivo zbog eksplicitnog
stila pisanja o gej seksu i ilustracija s lutkama, te prozivajući institucije zbog financiranja takve
brošure.
Na upit novinara o brošuri „Stražnja strana“, tiskanoj u sklopu navedenog projekta, g. Luka Mađerić, predstojnik Ureda za ljudska prava, izjavio je sljedeće:
„Jedan od prioriteta ovogodišnjeg natječaja Ureda za ljudska prava za projekte udruga civilnog društva koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava bilo je suzbijanje HIV-a/AIDS-a.
Prijavila se i udruga Iskorak, čiji je projekt neovisna radna skupina zadužena za ocjenjivanje pristiglih projekata ocijenila dovoljno kvalitetnim za financiranje, pa je isti potom i financiran. Međutim, u tom projektu nigdje nije navedeno da će se tiskati brošura pod tim nazivom i s takvim
sadržajem. Dakle, Ured nije bio, niti je tada mogao biti, upoznat s tiskanjem predmetne brošure
s ovakvim sadržajem. Da smo znali za planiranje izdavanja brošure s neprimjerenim sadržajem,
predmetni projekt sigurno ne bi bio financijski podržan.“
Predstojnik Ureda također je naglasio da je logotip Ureda tiskan na brošuri bez njihova dopuštenja te napomenuo kako je u ugovoru koji su sklopili s Iskorakom o financiranju projekta
jasno specificirano da Ured ne snosi odgovornost za štetu proizišlu iz bilo koje aktivnosti koju je
počinio korisnik projekta za vrijeme trajanja projekta.
Udruge koje se bave prevencijom širenja zaraznih bolesti trebale bi imati mogućnost komuniciranja s korisnicima na način koji smatraju najboljim za postizanje učinka svojih projekata. Brošuru „Stražnja strana“ nije čak ni napisala udruga Iskorak, nego je preuzeta od vodeće
britanske organizacije za prevenciju širenja HIV-a i AIDS-a “Terrence Higgins Trust” i samo je
prevedena na hrvatski jezik, a način komuniciranja s korisnicima koji se koristi uobičajen je za tu
vrstu brošura.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
41
Skandalozno je da se Ured za ljudska prava ograđuje od projekta koji je sufinancirao uslijed homofobičnih napisa u novinama (jedan od novinara nazvao je homoseksualne muškarce
„guzorantima“ i „heterofobima“), umjesto da reagira na takve napise, što mu je zakonska obveza i jedna od svrha postojanja.
Nacionalnim programom zaštite i promicanja ljudskih prava propisane su svega tri mjere
vezane za prava LGBT osoba usmjerene na podizanje javne svijesti o diskriminaciji LGBT osoba
te izradu analize zakonodavstva.
Umjesto toga Ured za ljudska prava u 2009. godini ogradio se od jedine aktivnosti vezane za
LGBT osobe, koju je sufinancirao slučajno, jer je projekt udruge Iskorak ulazio u područje bavljenja problematikom HIV-a, dok područje suzbijanja diskriminacije na temelju spolne orijentacije
i rodnog identiteta po principu stalne prakse tog Ureda nije uvršteno u prioritetna područja.
Dana 15. veljače 2010. godine Ured za ljudska prava Vlade RH raspisao je natječaj za dodjelu sredstava iz državnog proračuna, kojim nije pozvao udruge da prijave svoje projekte čiji bi cilj
bio suzbijanje diskriminacije LGBT osoba. Nakon incidenta u kojem se Ured ogradio od financiranja brošure namijenjene MSM populaciji iz 2009. godine, u 2010. godini Ured je prvi puta unutar kategorije koja se tiče prevencije HIV-a definirao isključivo jedno područje i to prevenciju
kod ovisnika o drogama. Budući da je vjerojatni put prijenosa infekcije u 48,5% zaraženih, muški
homoseksualni odnos, a od 53 slučaja dijagnosticirane HIV infekcije u 2009. godini, u 40 slučajeva vjerojatni put prijenosa je muški homoseksualni odnos, očito je da je MSM populacija najugroženija rizična skupina (podaci iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo). Očito je da je Vlada
pri određivanju prioritetnog područja namjerno zanemarila epidemiološku situaciju i potrebu
MSM populacije za preventivnim programima, što ukazuje na homofobiju unutar Vlade.
U 2011. godini Ured za ljudska prava ponovo nije uvrstio suzbijanje diskriminacije na temelju
spolne orijentacije u prioritetna područja Natječaja za financijsku potporu projektima organizacija
civilnog društva u RH u okviru raspoloživih sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Nakon kritika vezano za ograničavanje kategorije koja se tiče prevencije HIV-a u 2010. godini na isključivo jedno područje i to prevenciju kod ovisnika o drogama, u 2011. godini Natječaj
je sadržavao područje pod nazivom «Projekti udruga koje se bave problematikom HIV/AIDS-a
– provođenje preventivnih programa i destigmatizacijskih aktivnosti».
Udruga Iskorak prijavila je na Natječaj projekt koji ima za cilj prevenciju HIV-a u MSM populaciji. Financiranje udruzi Iskorak nije odobreno s obrazloženjem da se «udruga Iskorak nije
pridržavala ugovornih obveza” u provođenju prethodnog projekta (iz 2009 godine) te da Ured
smatra projekt “neinovativnim”. U 2011. godini putem navedenog natječaja nije financiran ni jedan projekt koji se bavi suzbijanjem diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta kao ni jedan projekt koji se bavi prevencijom HIV-a u MSM populaciji.
Ovakav rad Ureda ukazuje na homofobiju u Vladi, kao i uskraćivanje financijskih sredstava
udrugama koje otvoreno kritiziraju rad Ureda.
Nadalje, sukladno mjeri 1.5.2. Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova,
predstavnici organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina uključivat će se u radna
tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih za prava seksualnih manjina. Ured za
ljudska prava Vlade RH redovito izbjegava provoditi navedenu mjeru te u radnu grupu za izradu
42
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
prijedloga Nacionalnog programa zaštite i promicanja ljudskih prava (2007) i radnu skupinu za
izradu Prijedloga Zakona o suzbijanju diskriminacije (2008) nije uključio i predstavnike/-ice organizacija koje/-i se bave ravnopravnošću seksualnih i rodnih manjina, suprotno navedenoj mjeri
Nacionalne politike.
Nevladine organizacije Iskorak i Kontra uputile su dopis Uredu za ljudska prava RH 4. siječnja 2011. godine u kojem su iskazale interes za sudjelovanjem u Radnoj skupini za praćenje
zločina iz mržnje, međutim takvo sudjelovanje je odbijeno s obrazloženjem da u skupinu može
ući samo jedan predstavnik civilnog društva, kojeg će izabrati Savjet civilnog društva.
U prethodnim godinama Ured za ljudska prava nije bio angažiran po pitanju zaštite prava
seksualnih i rodnih manjina, nije provodio mjere Nacionalne politike ravnopravnosti spolova,
kao ni Nacionalnog programa za ljudska prava koje se tiču suzbijanja diskriminacije na temelju
spolne orijentacije i rodnog identiteta. Ured nije određivao suzbijanje diskriminacije na temelju
spolne orijentacije i rodnog identiteta kao prioritetno područje kod raspodjele sredstava organizacijama civilnog društva, a ako bi se dogodilo da financira projekt LGBT organizacije, ogradio
bi se od toga u javnosti. Međutim, u 2010. godini Ured je otišao i jednu stepenicu dalje, kada
je manipulirajući natječajem Europske komisije dodijelio podršku plagiranom projektu s ciljem
ugrožavanja aktivnosti udruga koje su izrazito aktivne i kritične prema radu Ureda vezano za
suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije.
Nadalje, u 2011. godini Ured je odlučio ne reagirati na diskriminaciju istospolnih parova u
Nacrtu prijedloga Zakona o strancima u okviru svog djelokruga, čime je propustio izvršiti svoju
dužnost koju ima kao stručna služba Vlade za područje ljudskih prava (vidi poglavlje o Zakonu o
strancima).
Zaključak je da Ured za ljudska prava Vlade RH uopće nije imao namjeru sudjelovati kao
relevantno tijelo Vlade u zaštiti ljudskih prava LGBT osoba, te da je upravo suprotno aktivno
pokušavao pasivizirati udruge koje su upozoravale na probleme na ovom području.
Hrvatski sabor
Tijekom rasprava u Hrvatskom saboru o zakonskim prijedlozima koji se tiču prava LGBT
osoba prethodnih godina redovito su izostajale sankcije Predsjedništva Hrvatskog sabora prema
zastupnicima koji su izražavali svoje stavove vulgarno i na uvredljiv način prema LGBT osobama
(primjer je rasprava o Prijedlogu Zakona o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine).
Hrvatski sabor propuštao je u pravilu usvojiti bilo kakve izmjene zakona koje bi ukinule
diskriminaciju istospolnih parova, te je usvajao diskriminativne zakone unatoč upozoravanju
udruga za prava LGBT osoba. U 2011. godini Hrvatski sabor je propustio usvojiti amandman na
Zakon o strancima koji bi ukinuo diskriminaciju istospolnih parova vezano za pravo na spajanje
obitelji.
U 2010. godini transfobija u Hrvatskom saboru je bila vidljiva iz rasprave o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama i Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osobnom imenu, kada se samo četvero zastupnika javilo za riječ, a prijedlozi
kojima bi se uveli zaštitni mehanizmi vezano za ljudska prava transrodnih osoba odbačeni su na
Međunarodni dan ljudskih prava.
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
43
Pozitivni pomaci u zakonodavstvu usvojenom od strane Hrvatskog sabora posljednjih godina
vežu se uz kazneno zakonodavstvo i zločine iz mržnje, te opće anti-diskriminacijske zakone.
Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora
Dana 16. studenog 2009. godine Lezbijska grupa Kontra, uz podršku Ženske mreže Hrvatske, Iskoraka i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, uputila je Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora prijedloge amandmana na Prijedlog zakona o radu čiji
je cilj eliminirati odredbe s diskriminativnim učinkom prema seksualnim manjinama iz navedenog prijedloga zakona.
Budući da nismo dobile povratnu informaciju na molbu da prisustvujemo sjednici Odbora,
kontaktirale smo Odbor telefonom. Dobile smo odgovor da Odbor zasjeda u manjoj dvorani te
da zbog toga na sjednici nema mjesta za civilno društvo, odnosno nevladine organizacije i sindikalne središnjice koje su predložile amandmane na prijedlog zakona.
Ponovno podsjećamo na mjeru 1.5.2. Nacionalne politike ravnopravnosti spolova, koja nikad nije doživjela implementaciju, a kojom je propisano da će se predstavnici organizacija za ravnopravnost seksualnih i rodnih manjina uključivati u radna tijela za donošenje zakona, programa
i strategija vezanih za prava seksualnih manjina. Međutim, u ovom slučaju izostavljeni nisu bili
samo predstavnici udruga za zaštitu prava seksualnih i rodnih manjina nego civilno društvo u
cijelosti.
Odbor nije usvojio amandmane Kontre, a također nije usvojio ni brojne amandmane sindikalnih središnjica i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova usmjerene na zaštitu ljudskih
prava radnika i radnica.
U 2011. godini Odbor nije usvojio amandman udruga Kontra i Iskorak na Prijedlog Zakona o
strancima.
Prethodnih je godina Odbor usvojio pojedine prijedloge amandmana LGBT organizacija, ali
uglavnom vezano za opće odredbe koje se tiču zaštite od diskriminacije i suzbijanja zločina iz
mržnje prema svim društvenim skupinama (uvođenje zločina iz mržnje u Kazneni zakon, amandman na Prijedlog zakona o suzbijanju diskriminacije vezano za instituciju umješača itd.) a nikad
u vezi s pravima istospolnih parova.
Sve navedeno navodi nas na zaključak da je odbor u osnovi homofobičan i nespreman na
suradnju vezano za zaštitu ljudskih prava LGBT osoba.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Pravobraniteljica prati područje vezano uz zaštitu prava LGBT osoba u skladu sa Zakonom o
ravnopravnosti spolova i Zakonom o suzbijanju diskriminacije.
U Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2010. godinu navodi se da od
323 slučaja na kojima je Ured radio, 207 ih je analizirano po osnovi diskriminacije, s time da je
osnova u smislu članka 6. ZORS-a bila:
- spol – 176 slučajeva (85,0%);
- bračni ili obiteljski status – 19 slučajeva (9,2%);
44
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
- spolna orijentacija – 12 slučajeva (5,8%);
- rodni identitet i izražavanje – nije bilo slučajeva (0,0%)
Pravobraniteljica je u razdoblju od listopada 2010. godine do prosinca 2010. godine provela
istraživanje sudske prakse u području antidiskriminacijske zaštite. Cilj istraživanja bio je osigurati osnovni uvid u način na koji hrvatski sudovi tumače i primjenjuju neka temeljna antidiskriminacijska jamstva kao što su zabrana izravne diskriminacije, zabrana neizravne diskriminacije ili
zabrana seksualnog uznemiravanja odnosno uznemiravanja temeljem spola.
U zaključcima istraživanja navodi se slijedeće: «Sudovi imaju ključnu ulogu u pogledu pružanja učinkovite zaštite antidiskriminacijskih prava koje je Republika Hrvatska osigurala osobama na svom području preuzimajući ta jamstva iz pravne stečevine Europske unije. Ta uloga
postat će još naglašenija s pristupanjem Republike Hrvatske u članstvo Europske unije. U tom
smislu posebno zabrinjava činjenica kako ustanovljeni podaci vezani uz broj predmeta u ovom
području i doktrinarna obilježja postojeće sudske prakse ukazuju kako kod domaćih sudova još
uvijek postoji određena nesigurnost u pogledu tumačenja i primjene antidiskriminacijskih jamstava. Također zabrinjava činjenica da se hrvatski sudovi vrlo slabo oslanjaju na praksu Europskog suda pravde, iako bi im odluke ovog suda mogle biti višestruko korisne s obzirom na njihovo
ograničeno iskustvo u ovom području. Iako je opseg ovog istraživanja bio ograničen, prikupljeni
podaci i utvrđena obilježja postojeće sudske prakse u području antidiskriminacijske zaštite jasno
ukazuju na potrebu da se hrvatskim sutkinjama i sucima osigura što više mogućnosti za profesionalno usavršavanje u ovom području, a što se posebno odnosi na upoznavanje s praksom Europskog suda pravde. U suprotnom, Republika Hrvatska bi pri pristupanju u članstvo Europske
unije mogla bi imati problema u pogledu poštivanja obveze da svim građanima Europske unije
na svom području, uključujući i građane Republike Hrvatske, osigura učinkovitu sudsku zaštitu
njihovih prava koja proizlaze iz načela jednakog postupanja temeljem spola odnosno ostalih diskriminacijskih osnova koje je Europska unija utvrdila svojim pravnim aktima.
Pravobraniteljica je u posebnom odjeljku spomenula stanje prava LGBT osoba:
3. SEKSUALNE I RODNE MANJINE
3.1. PRAVNA OSNOVA I OCJENA STANJA
Pravobraniteljica prati donošenje i provedbu nacionalnih zakona i međunarodnih propisa koji se
tiču zaštite prava seksualnih i rodnih manjina, aktivno sudjeluje u promicanju njihove ravnopravnosti
i zaštite prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini, zaprima i postupa po pritužbama o kršenju prava ili diskriminaciji temeljem seksualne orijentacije te surađuje s nevladinim udrugama za zaštitu prava
LGBTiQ zajednice.
Na razini Europske unije u 2010. godini doneseni su neki važni dokumenti te objavljena izvješća vezana za stanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, pa tako i za LGBTiQ prava. Jedan od dokumenata je
Preporuka CM/Rec (2010)5 Odbora ministara zemalja članica Vijeća Europe o mjerama za borbu protiv
diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Dana 10. veljače 2010.
Europski parlament prihvatio je Rezoluciju o napretku RH u kojoj izražava zabrinutost zbog negativnog raspoloženja u društvu spram seksualnih manjina, referirajući se na homofobične napade na Gay
Pride u Zagrebu, te spominje napredak u području legislative vezane za zločin iz mržnje, potičući vladu
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
45
da osigura odgovarajući zakonski okvir te osudi diskriminaciju seksualnih manjina, uključujući temeljite
istrage zločina iz mržnje i prijetnje.
Kao i prethodnih godina, pravobraniteljica je pratila događanja vezana uz Zagreb Pride. U 2010.
reagirala je na priopćenje Mladeži Hrvatske čiste stranke prava koja je najavila „Prosvjed protiv gayparade“ u kojem je izneseno niz netočnih i homofobičnih navoda, te govor mržnje i upozorila da su diskriminacija temeljem seksualne orijentacije, kao i govor mržnje, u Republici Hrvatskoj zakonom zabranjeni.
Podsjetila je na niz zakona na području zaštite prava seksualnih i rodnih manjina, Rezoluciju o homofobiji
Europskog parlamenta iz 2006., te Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 71/06) Republike Hrvatske, kojim je definiran kaznenopravni izraz „zločin iz mržnje“ koji među osnove po kojima će
se zločin iz mržnje sankcionirati kao kazneno djelo, uključuje i spolnu orijentaciju. Homofobija se tijekom
2010. izražavala otvoreno i izravno, ali pravobraniteljica smatra da je jednako zabrinjavajuća i ona koja
dolazi pod krinkom argumentacije koja na prvi pogled nije homofobična pa mnogima izgleda prihvatljivo.
Pravobraniteljica smatra krajnje problematičnim što još uvijek preveliki broj ljudi kao temeljni razlog
protivljenja održavanju Zagreb Pridea navodi argument da je seksualna orijentacija privatna stvar te
da nema potrebe da pripadnici/e homoseksualne orijentacije „paradiraju“ po ulicama. Do prije desetak
godina isti stav o „privatnoj stvari“ odnosio se i na obiteljsko nasilje.
Međutim, prava na slobodu kretanja, udruživanja i izražavanja su ljudska prava zapisana u Ustavu.
Argument o homoseksualnosti i homoseksualnom izražavanju kao privatnoj stvari koja spada iza zatvorenih vrata, drugim riječima „da se ne vide i ne čuju“, kojim veliki broj heteroseksualaca kritizira Povorku
ponosa i druge javne događaje vezane za seksualne manjine, znači da se, protivno Ustavu, dijelu populacije negiraju prava koja imaju heteroseksualci. Jer Povorke ponosa su i nastale iz potrebe i održavaju
se upravo zbog toga što se želi skrenuti pozornost na diskriminaciju i kršenje prava seksualnih manjina.
Heteroseksualci nemaju potrebu održavati povorke ponosa jer njihova prava i slobode na temelju njihove
seksualne orijentacije nisu ugrožena, a njihova seksualna orijentacija se ne smatra privatnom stvari –
viđamo je javno na svakom koraku, a najviše u medijima, i nitko ih zbog toga ne diskriminira. Upravo u
tome jest bit i značaj povorki ponosa i zbog toga treba nastaviti s osvješćivanjem o pravima LGBTiQ pripadnika/ca i njihovoj zaštiti od diskriminacije temeljem njihove seksualne orijentacije. Nasilnički napadi
na homoseksualne osobe, kao krajnji izraz homofobije, još su uvijek prisutni.
Pravobraniteljica u svakom svom izvješću upozorava na neophodnost društvene osude nasilja nad
pripadnicima/ama seksualnih i rodnih manjina. Tijekom 2010. bilo je nekoliko grupnih nasilničkih napada
na homoseksualce. Povodom homofobnog napada na mladića ispred kluba „Sirup“, ministar unutarnjih
poslova osudio je napad na dva mladića zbog njihove seksualne orijentacije u kojem je jedan mladić teže
ozlijeđen kad su mu nasilnici razbijenom bocom izrezali lice i tijelo. Izuzetno je važno što je ministar unutarnjih poslova, kao predstavnik izvršne vlasti, javno osudio ovaj napad, i to kao zločin iz mržnje, te poslao
poruku „o nultoj toleranciji na zločine potaknute mržnjom i homofobijom“. Krajem prosinca 2010. počelo
je suđenje napadačima mladića ispred kluba „Sirup“, a prema optužnom prijedlogu Općinskog državnog
odvjetništva okrivljenike se tereti za „kazneno djelo nasilničkog ponašanja u svezi sa zločinom iz mržnje
s osnova spolne orijentacije“.
Kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju, pravobraniteljica je surađivala s udrugama koje se bave
promocijom prava LGBTiQ populacije te sudjelovala na događanjima na koja je bila pozvana kao što su:
okrugli stol „Pravo na poštovanje privatnog života“ u organizaciji Lezbijske grupe Kontra i Ženske mreže
Hrvatske (19. siječnja 2010.), okrugli stol „Zločin iz mržnje i govor mržnje u hrvatskom zakonodavstvu i
46
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
praksi“ u organizaciji Lezbijske grupe Kontra, Srpskog demokratskog foruma i Udruge žena Romkinja
„Bolja budućnost“ (3. ožujka 2010.); okrugli stol „Od institucionalne homofobije do zajedničke borbe za
LGBT prava“ u organizaciji Heinricha Bölla Stiftunga i Zagreb Pridea (18. lipnja 2010.); okrugli stol „Pravo
na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova“ koji su povodom Međunarodnog dana ljudskih prava
organizirale Lezbijska grupa Kontra i Iskorak – centar za prava seksualnih i rodnih manjina (10. prosinca
2010.). Kao i svake godine, pravobraniteljica je i osobno sudjelovala u povorci ponosa Zagreb Pride 19.
lipnja 2010. Kampanje nevladinih organizacija za osvješćivanje javnosti o pravima seksualnih manjina
smatra izuzetno važnima.
Pravobraniteljica je tijekom 2010. pratila i analizirala medije vezano za problematiku LGBT osoba
te razmjenjivala informacije o zaštiti prava LGBT osoba s odgovarajućim europskim tijelima i drugim
međunarodnim tijelima koja su provodila istraživanja vezano za ovu problematiku.
Otvorena homofobija, izostanak javne osude homofobije, nepostojanje sustavnog građanskog odgoja, odnosno odgoja za ljudska prava na svim obrazovnim razinama, te stav da je homoseksualnost privatna
stvar, pridonose diskriminatorskom okruženju u kojem 45,5% mladih homoseksualizam smatra nekom vrstom bolesti, a njih 64,3% ocjenjuje da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javno nastupanje.
Općenito nedostaje sveobuhvatni program edukacije za suzbijanje diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a ponajviše nedostaje izravna implementacija takvih edukativnih
sadržaja u školski program. Predviđena međupredmetna tema Građanskog odgoja i obrazovanja u Nacionalnom okvirnom kurikulumu nudi mogućnost implementacije edukativnih sadržaja vezanih zaseksualnu
orijentaciju i rodni identitet, no u svrhu što kvalitetnije i temeljitije integracije u odgojnoobrazovni sustav,
pravobraniteljica smatra da bi se na učinkovitiji način pridonijelo protudiskriminacijskom obrazovanju, i
samim time primjerenije odgovorilo na zahtjeve iz Preporuke CM/Rec(2010)5, kad bi se Građanski odgoj
i obrazovanje integrirao u sustav kao obvezni nastavni predmet.
Upravo stoga pravobraniteljica smatra da je neophodno u obrazovni sustav uvesti više sadržaja
vezanih za ravnopravnost spolova i rodnu jednakost, uključujući sadržaje vezane za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije.
Osim toga, iako postojeći zakonodavni okvir Republike Hrvatske zabranjuje diskriminaciju temeljem
spolne orijentacije, pravobraniteljica smatra da prava i zaštitu prava pripadnika/ca istospolnih zajednica
treba proširiti. Tim više što je Europski sud za ljudska prava u lipnju 2010. donio presuduu kojoj je nacionalnim zakonodavstvima ostavljena sloboda definiranja braka, ali je naglašeno da prema Europskoj
konvenciji o ljudskim pravima „istospolni parovi koji žive u stabilnim vezama ulaze u pojam obiteljskog
života, jednako kao i izvanbračni heteroseksualni parovi“ te da uživaju zaštitu Članka 8 Europske konvencije o ljudskim pravima“ – članka koji se odnosi na pravo poštivanja privatnog i obiteljskog života.
— Pritužba upućena pravobraniteljici - opis slučaja
1. OPIS SLUČAJA (PRS 03-06/10-05): Vezano za održavanje Povorke ponosa u Beogradu 10.listopada
2010., župnik F. J. iz K. objavio je na svom blogu komentar u kojem se koristio govorom mržnje prema
sudionicima povorke, te pripadnike LGBT zajednice nazivao „psihopatima“, „bolesnicima“ i „moralnim
nakazama“. Osim toga, sukob između policije i onih koji su prosvjedujući protiv Gay Pridea napali i ranili
brojne policajce, F. J. je definirao kao reakciju „normalnih Beograđanina“ te izjavio kako bi tako trebali postupiti i „normalni Zagrepčani kad ovi bolesnici okupiraju javne putove i javne površine“, čime
je zapravo opravdao nasilje i pozvao na isto prilikom održavanja Gay Pridea u Zagrebu. Sadržaj bloga
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
47
prenesen je putem nekoliko internetskih portala te je na taj način postao dostupan i poznat na području
cijele RH.
PODUZETE MJERE: Temeljem navedenih medijskih napisa, pravobraniteljica je uputila dopis Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci kojim je zatražila od nadležnog odvjetništva da ispita ima li mjesta
kaznenom progonu radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 106. KZ RH – Povreda ravnopravnosti građana ili
kaznenog djela iz čl. 174. KZ RH – Rasna i druga diskriminacija radi teksta objavljenog na blogu u kojem F.
J. komentira nerede u Beogradu nastale nakon Parade ponosa, na način koji je diskriminirajući, ponižavajući i uvredljiv za osobe homoseksualne spolne orijentacije. Dana 25. studenog 2010. Općinsko državno
odvjetništvo u Rijeci obavijestilo je pravobraniteljicu da postupa po kaznenoj prijavi lezbijske grupe K. iz
Z. podnesene protiv F. J. zbog kaznenog djela rasne i druge diskriminacije iz čl. 174. st. 2. i 3. KZ-a, slijedom
čega je i pravobraniteljičina predstavka pridodana navedenom predmetu i bit će predmetom zajedničke
obrade. Nakon završene obrade kaznene prijave, državno odvjetništvo će obavijestiti pravobraniteljicu
o poduzetim radnjama i mjerama. Do kraja izvještajne godine pravobraniteljica nije primila obavijest
državnog odvjetništva o navedenom slučaju pa će o ishodu izvijestiti u sljedećem Izvješću o radu.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uključuje u svoj rad aktivnosti usmjerene na zaštitu prava LGBT osoba, surađuje s nevladinim organizacijama za zaštitu prava LGBT osoba, te
redovito osuđuje nasilje nad LGBT osobama.
Ministarstvo unutarnjih poslova
U siječnju 2012. godine zatražile/-i smo od MUP-a, kao i prethodnih godina, informacije vezano
za zločine iz mržnje i to za razdoblje od 01. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011.:
1. Ukupan broj prijavljenih kaznenih djela za koje se sumnjalo da su počinjena po osnovama iz
čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu KZ);
2. Ukupan broj predmeta u kojima su provedeni izvidi u pogledu kaznenih djela za koje se sumnjalo da su počinjeni po osnovama iz čl. 89. st. 36. KZ;
3. Ukupan broj predmeta u kojima su provedene istražne radnje temeljem naloga istražnog
suca u pogledu kaznenih djela za koje se sumnjalo da su počinjeni po osnovama iz čl. 89.
st. 36. KZ;
4. Ukupan broj kaznenih djela u kojima je utvrđeno nakon provedenih izvida ili istražnih radnji
da su počinjena po osnovama iz čl. 89.st. 36. KZ;
5. Ukupan broj kaznenih djela za koje je podnesena od strane policije kaznena prijava nadležnom Državnom odvjetništvu, a koja su počinjena po osnovama iz čl. 89. st. 36. KZ;
6. Ukupan broj predmeta za koja su od strane policije podnesena posebna izvješća nadležnom
Državnom odvjetništvu, a bilo je riječi o kaznenim djelima koja su počinjena po osnovama iz
čl. 89. st. 36. KZ;
7. Vezano uz toč. 1. do 6. ovoga Zahtjeva dostaviti i navedene informacije za kaznena djela iz čl.
106. KZ i čl. 174. KZ;
8. Po svim točkama dostaviti informacije o motivu počinjenja djela, a po mogućim motivacijama taksativno navedenim u sadržaju odredbe iz čl. 89. st. 36. KZ;
9. Dostaviti informacije o kojim vrstama kaznenih djela prema odredbama Kaznenog zakona
se radilo za sva evidentirana kaznena djela u svezi sa čl. 89. st. 36. KZ;
48
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Od Ministarstva unutarnjih poslova zaprimile/-i smo slijedeći odgovor:
Vezano za Vaš zahtjev za informaciju o kaznenim djelima počinjenim po osnovama iz čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona (zločini iz mržnje) u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2011., priopćavamo slijedeće:
- u navedenom razdoblju evidentirano je ukupno 57 kaznenih djela za koja se prema svim okolnostima počinjenja sumnjalo ili je kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da su motivirana mržnjom
prema određenom pojedincu ili skupini, a po osnovama iz čl. 89. st. 36. KZ-a.
Od navedenih 57 kaznenih djela razriješeno je 55 kaznenih djela za koje je prijavljeno ukupno 39
osoba. Kriminalistička istraživanja provedena su skuladno odredbama Zakonu o kaznenom postupku,
dok istražne radnje temeljem naloga istražnog suca odnosno suca istrage nisu provođene.
Kaznena prijava protiv počinitelja ovih kaznenih djela ili posebno izvješće kao nadopuna kaznene
prijave podneseni su nadležnim državnim odvjetništvima za svih 57 evidentiranih kaznenih djela.
Među navedenih 57 kaznenih djela ubrojena su i 3 kaznena djela iz čl. 174. (Rasna i druga diskriminacija) dok u traženom razdoblju nismo evidentirali kaznena djela iz čl. 106. (Povreda ravnopravnosti
građana) koja su motivirana mržnjom iz čl. 89. st. 36. KZ-a.
Prema motivima 45 kaznenih djela je motivirano spolnom orijentacijom, 10 etničkom pripadnošću, 1
podrijetlom te 1 političkim ili drugim uvjerenjem.
Vezano za upit o kvalifikaciji kaznenih djela zločina iz mržnje u 2011. g., stanje je slijedeće:
- 22 kaznena djela «Nasilničko ponašanje» iz čl. 331. KZ-a,
- 22 kaznena djela «Povreda prava na okupljanje i javni prosvjed» iz čl. 108. KZ-a,
- 5 kaznena djela «Prijetnja» iz čl. 129. KZ-a,
- 3 kaznena djela «Rasna i druga diskriminacija» iz čl. 174. KZ-a,
- 4 kaznena djela «Uništenje i oštećenje tuđe stvari» iz čl. 222. KZ-a,
- 1 kazneno djelo «Teška tjelesna ozljeda» iz čl. 99. KZ-a,
Želimo napomenuti da se od 57 evidentiranih kaznenih djela zločina iz mržnje 44 odnosi na
događanja tijekom javnog okupljanja «Split gay pride 2011», koja su sva razriješena.
Također Vas želimo obavijestiti da je temeljem Protokola za postupanje u slučaju zločina iz mržnje
usvojenog od strane Vlade Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava definiran kao centralno mjesto za
prikupljanje i objedinjavanje podataka o zločinima iz mržnje u Republici Hrvatskoj.
Dalje navodimo dio odgovora Ministarstva unutarnjih poslova (Policijska akademija) na naš upit
o provedbi mjera nove Nacionalne politike za ravnopravnost spolova:
Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno Ravnateljstvo policije, kroz postupanje u predmetima
zločina iz mržnje statistički prate sva kaznena djela počinjena iz mržnje prema osobi zbog njezine rase,
boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih
osobina, kako je to opisano u čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona.
U cilju efikasnog statističkog praćenja zločina iz mržnje izdani su naputci o postupanju svim policijskim upravama te se na ovom području permanentno provodi edukacija policijskih službenika.
Važno je naglasiti da je Ured za ljudska prava definiran kao centralno mjesto za prikupljanje podataka o zločinima iz mržnje, te da je Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje osnovana pri istom Uredu,
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
49
a u kojoj sudjeluju predstavnici MUP-a, DORH-a, Visokog prekršajnog suda, Ministarstva pravosuđa i
dr., izradila Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji precizno definira uloge pojedinih tijela
državne uprave i pravosuđa u načinu postupanja i prikupljanja podataka. Vlada Republike Hrvatske usvojila je ovaj Protokol na 119. sjednici održanoj 2. travnja 2011. g.
Vezano za podatke o zločinu iz mržnje obratili smo se i Uredu za ljudska prava Vlade. U odgovoru Ureda
navedno je:
Vezano uz Vaš zahtjev za dostavom statističkih podataka za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca
2011. godine o zločinima iz mržnje dostavljamo Vam tražene podatke. Napominjemo kako se prema Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje podaci prikupljaju na polugodišnjoj osnovi.
Prema podacima kojima Ured za ljudska prava raspolaže u 2011. godini Ministarstvo unutarnjih poslova zabilježilo je 57 kaznenih djela vezanih uz zločin iz mržnje. Prema podacima Državnog odvjetništva
Republike Hrvatske u 2011. godini imamo 20 optužnica i 10 nepravomoćnih presuda, od toga 9 osuđujućih
presuda i ustup Centru za socijalnu skrb.
Vezano za statističko praćenje prekršajnih djela posebno označenih vezano uz zločin iz mržnje prema dostupnim podacima Ministarstva pravosuđa pred Prekršajnim sudom u Splitu podneseno je 65 optužnih prijedloga vezano uz događaje na Gay Pridu u Splitu.
Nepravomoćno su rješena 32 predmeta na slijedeći način:
Osuđujuća presuda- u 24 predmeta u kojima je izrečena novčana kazna u rasponu od 700,00 do
5000,00 kn.
Odbijajuća presuda – u 6 predmeta
Oslobađajuća presuda – u 1 predmetu
primjenjena odgojna/zaštitna mjera (maloljetnik) – u 1 predmetu
Nerješeno – u postupku se nalaze još 33 predmeta
Smatramo da je najveći propust u radu Ministarstva unutarnjih poslova u 2011. godini izostanak zaštite javnog okupljanja Split Pride. Nažalost nakon događaja unatoč najavljenoj istrazi
nisu uslijedile sankcije za odgovorne osobe iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Ističemo također da su proteklih godina zabilježeni primjeri policijskog zlostavljanja u smislu vrijeđanja, omalovažavanja i ismijavanja kada žrtve dolaze prijaviti nasilje ili diskriminaciju,
a što se u pravilu događa na razini postupanja temeljne policije. Također, zabilježeni su i teži
primjeri kršenja ljudskih prava LGBT osoba od strane policijskih službenika (vidjeti u opise slučajeva u poglavlju Nasilje i diskriminacija). Kako su službenici temeljne policije najčešće prvi u
kontaktu sa žrtvom neposredno nakon počinjenja kaznenog djela, njihovo neprofesionalno ponašanje odvraća oštećenike od daljnjeg inzistiranja na progonu počinitelja i budućeg prijavljivanja ovakvih kaznenih djela.
U tom pogledu smatramo da je potrebno uvrstiti u redovni program Policijske akademije
edukaciju o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje nad LGBT osobama, što je već najavljeno od strane predstavnika Policijske akademije na sastancima s predstavnicima udruga Kontra
i Iskorak. Smatramo da bi takva edukacija značila važan korak naprijed vezano za suzbijanje
zločina iz mržnje i uspješan nastavak suradnje na tom području s Policijskom akademijom.
50
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Dana 23. siječnja 2012. godine zaprimile/-i smo dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske vezano za naš zahtjev za podacima o zločinima iz mržnje u 2011. godini.
Zatražile/-i smo od DORH-a da nam dostavi slijedeće informacije i to za razdoblje od 01. siječnja
2011. do 31. prosinca 2011.:
1. Ukupan broj prijavljenih kaznenih djela za koje se sumnjalo da su počinjena po osnovama iz
čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu KZ);
2. Ukupan broj predmeta u kojima su provedeni izvidi u pogledu kaznenih djela za koje se sumnjalo da su počinjeni po osnovama iz čl. 89. st. 36. KZ;
3. Ukupan broj predmeta u kojima su provedene istražne radnje temeljem naloga istražnog
suca u pogledu kaznenih djela za koje se sumnjalo da su počinjeni po osnovama iz čl. 89. st.
36. KZ;
4. Ukupan broj kaznenih djela u kojima je utvrđeno nakon provedenih izvida ili istražnih radnji
da su počinjena po osnovama iz čl. 89.st. 36. KZ;
5. Ukupan broj kaznenih djela za koje je podnesena od strane policije kaznena prijava nadležnom Državnom odvjetništvu, a koja su počinjena po osnovama iz čl. 89. st. 36. KZ;
6. Ukupan broj predmeta za koja su od strane policije podnesena posebna izvješća nadležnom
Državnom odvjetništvu, a bilo je riječi o kaznenim djelima koja su počinjena po osnovama iz
čl. 89. st. 36. KZ;
7. Vezano uz toč. 1. do 6. ovoga Zahtjeva dostaviti i navedene informacije za kaznena djela iz čl.
106. KZ i čl. 174. KZ;
8. Po svim točkama dostaviti informacije o motivu počinjenja djela, a po mogućim motivacijama taksativno navedenim u sadržaju odredbe iz čl. 89. st. 36. KZ;
9. Dostaviti informacije o kojim vrstama kaznenih djela prema odredbama Kaznenog zakona
se radilo za sva evidentirana kaznena djela u svezi sa čl. 89. st. 36. KZ;
U odgovoru DORH-a je bilo navedeno:
U vezi vašeg dopisa od 9. siječnja 2012., u prilogu vam dostavljamo tražene statistička podatke o
zločinu iz mržnje koje nam je dostavila Vlada Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava kao središnje
tijelo za prikupljanje i objavu podataka o zločinima iz mržnje.
Ujedno vas obavještavamo da je navedeni Ured, a sukladno Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, kojeg je Zaključkom prihvatila Vlada Republike Hrvatske, i središnje tijelo za suradnju s
organizacijama civilnog društva i međunarodnim organizacijama te objedinjava statističke podatke o
zločinu iz mržnje.
U odnosu na vaša pitanja pod 2. i 8., na ista ne možemo odgovoriti budući je navedenim Protokolom
uređeno postupanje u prikupljanju podataka, a isto ne sadrži podatke o podnositeljima prijava.
U priloženom dopisu Ureda za ljudska prava od 16. siječnja 2012. godine se navodi: «...u
2011. godini Ministarstvo unutarnjih poslova zabilježilo je 57 kaznenih djela vezanih uz zločin iz
mržnje. Prema podacima DORH-a u 2011. godini provedene su istražne radnje u 8 predmeta, imamo 20 optužnica i 10 nepravomoćnih presuda i ustup Centru za socijalnu skrb. Također, imamo 2
odbačaja kaznenih prijava i 4 odustanka od progona. Nadalje, ukupno je osuđeno 11 osoba.»
3. Suradnja s državnim institucijama i tijelima
51
Godina
Kazneno djelo
Broj
osuđenih
osoba
Sankcije
2011.
Čl. 129. Prijetnja
1
Kazna zatvora u trajanju od 3
mjeseca, uvjetno na 2 godine
2011.
Čl. 129. Prijetnja
1
Kazna zatvora u trajanju od 6
mjeseci, uvjetno na 2 godine
2011.
Čl. 99. Teška tjelesna ozljeda
2
2 Kazne zatvora u trajanju 7 mjeseci
2011.
Čl. 98. Tjelesna ozljeda
1
Odgojna mjera upućivanja u
odgojnu ustanovu preinačena te je
maloljetniku izrečena odgojna mjera
upućivanja u odgojni zavod
2011.
Čl. 222. Uništenje i otuđenje 1
tuđih stvari
Kazna zatvora u trajanju od 5
mjeseci, uvjetno na 2 godine
2011.
Čl. 331. Nasilničko ponašanje
2
1 kazna zatvora od 6 mjeseci
zamijenjena radom za opće dobro na
slobodi od 60 radnih dana, 1 kazna
zatvora od 6 mjeseci, uvjetno na 3
godine
2011.
Čl. 99. Teška tjelesna ozljeda
2
1 kazna zatvora od 1 godine i 6 mjeseci
uvjetno na 4 godine, 1 kazna zatvora
od 8 mjeseci, uvjetno na 2 godine
2011.
Čl. 331. Nasilničko ponašanje
1
Kazna zatvora u trajanju od 2 godine,
uvjetno na 5 godina
2011.*
Čl.
Kazna zatvora u trajanju od 1 godine,
3 godine uvjetno.
* Ovo je točna preslika tablice koju je dostavio Ured za ljudska prava, a u kojoj je posljednji red nepotpun.
Nadalje, u odgovoru Ureda za ljudska prava stajalo je: «Vezano uz pitanje 2. i 8. Ured za
ljudska prava ne raspolaže traženim podacima. Sukladno tome, traženim podacima mogli bi raspolagati Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa.»
Podatke o kaznenim djelima razvrstane po motivu počinjenja zaprimale/-i smo prijašnjih
godina od strane MUP-a i DORH-a, a s obzirom da navedene podatke za 2011. godinu DORH nije
dostavio, opravdavajući svoj postupak Protokolom, moramo zaključiti da Protokol ima negativan učinak na praćenje i izvještavanje Državnog odvjetništva vezano za zločine iz mržnje.
Također, naglašavamo da je u izvješću MUP-a jasno naznačeno da «Prema motivima 45 kaznenih djela je motivirano spolnom orijentacijom, 10 etničkom pripadnošću, 1 podrijetlom te 1
političkim ili drugim uvjerenjem.»
52
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Naglašavamo da je MUP i ove godine bez obzira na Protokol nastavio dosljedno pratiti sve
relevantne podatke o zločinima iz mržnje, te izvještavati o njima.
Ministarstvo pravosuđa
Dana 10. siječnja uputile/-i smo zahtjev Ministarstvu pravosuđa da nam se dostave podaci
za razdoblje od 01. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. o objedinjenim statističkim pokazateljima
dostavljenih od strane pravosudnih tijela o zločinima iz mržnje prema Protokolu o postupanju u
slučaju zločina iz mržnje kako to propisuje čl.14. Protokola a sve u roku od 15 dana od zaprimanja
Zahtjeva, sukladno odredbi iz čl. 12. st. 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Zaprimile/-i smo slijedeći odgovor:
Sukladno zahtjevu koji ste uputili 10. siječnja 2012. godine prema Ministarstvu pravosuđa Republike
Hrvatske izvešćujemo Vas da traženim statističkim podacima ne raspolažemo. Radi dobivanja istih upućujemo Vas na Državni zavod za statistiku.
4.Obrazovanje
Obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj ne zadovoljava temeljne standarde za edukaciju o
ljudskim pravima. Program katoličkog vjeronauka u najviše sati obrađuje temu ljudske seksualnosti u osnovnim školama, a vjeronaučni udžbenik propisan od strane Ministarstva obiluje sadržajima kojima se potiče djecu na diskriminaciju LGBT osoba.
U Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova od 2006. do 2010. godine (NN,
br. 114/06), u poglavlju o rodno osjetljivom obrazovanju za 2006. godinu navedeno je da će biti
izdan Udžbenički standard koji slijedi zahtjeve iz Zakona o ravnopravnosti spolova. Udžbenički
standard donesen je 17. siječnja 2007. godine. Pod točkom 2.4., Etički zahtjevi, navedeno je da
udžbenik treba odražavati bogatstvo različitosti hrvatskog društva, omogućavati stjecanje znanja o ravnopravnosti pojedinaca i društvenih skupina te promicati pravo na različitost. Posebno
su navedeni zahtjevi vezani za nacionalne, etničke i vjerske manjine te ravnopravnost spolova,
dok se LGBT osobe eksplicitno ne navode, niti se specificiraju zahtjevi vezani za njih.
Iako u nekim segmentima Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova razrađuje pitanje rodno osjetljivog obrazovanja, to se ne odnosi i na edukaciju na temu diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta. Nadalje, spomenuta Nacionalna politika
navodi potrebu za proširivanjem zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama temama
o spolnosti, ali s naglaskom na spolno prenosive bolesti. Edukacija o spolnosti u svakom je slučaju šira no što je to u kontekstu spolno prenosivih bolesti, a tu širinu Nacionalna politika nije
dostigla.
Obrazovanje
53
Zdravstveni odgoj i obrazovanje
29. prosinca 2006. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na svojim je web
stranicama objavilo odluku vezanu za provođenje programa zdravstvenog odgoja u školama.
Objavljeno je kako je Povjerenstvo imenovano od strane Ministartsva najboljim programom ocijenilo program udruge GROZD za osnovne škole, a za četverogodišnje i trogodišnje srednje škole
programe udruga GROZD i Foruma za slobodu odgoja. Svaki od ponuđenih programa školske
godine 2007./2008. prema odluci trebao se eksperimentalno po dvanaest sati godišnje u sklopu
sata razredne zajednice u desetak škola uz obveznu prethodnu suglasnost roditelja. Programi
su se trebali tijekom eksperimentalne primjene evaluirati i na temelju rezultata evaluacije izraditi redoviti programi. Programi su poslani na ocjenu Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.
Program udruge GROZD sadržavao je negativne stavove prema osobama koje ne žive u heteroseksualnom braku, homoseksualnosti i masturbaciji, te se bazirao na apstinenciji od seksa.
Program udruge Forum za slobodu odgoja bio je heteronormativan i nije sadržavao teme o homoseksualnosti. Najviše bi se u tom kontekstu možda moglo govoriti o toleranciji, uvažavanja
tuđe seksualnosti i osvještavanju stereotipa i predrasuda vezanih uz seksualnost. Za razliku od
programa udruge GROZD, program Foruma za slobodu odgoja ne osuđuje homoseksualnost
otvoreno. Zbog toga i jer zagovara korištenje sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti
proglašen je „liberalnim“ od strane medija. Program nije otvoreno osuđivao homoseksualnost i
zagovarao je korištenje sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti, te je u medijima proglašen „liberalnim“.
Kontra, Iskorak i Ženska mreža Hrvatske javno su reagirali na odluku Ministarstva. Predstavnici Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, uključujući i ministra gospodina Dragana
Primorca, osobno su na sastanku s predstavnicama/-icima Ženske mreže Hrvatske, Kontre i
Iskoraka još 11. srpnja 2006. godine (a kasnije i u medijima) izjavili da će program zdravstvenog odgoja koji bude najbolje ocijenjen Ministarstvo otkupiti i preuzeti odgovornost za njegovo usklađivanje s međunarodnim dokumentima, nacionalnim zakonodavstvom, standardima
ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i suzbijanja homofobije, te za provedbu navedenog programa. Odluka Ministarstva je jasno izbjegavanje upravo te odgovornosti i još jedno odgađanje
pružanja kvalitetnog obrazovanja vezanog za teme koje obuhvaća zdravstveni odgoj.
Budući da je program udruge GROZD prema napisima iz medija sadržavao diskriminatorne
elemente prema LGBT osobama i ženama, te netočne informacije vezane za masturbaciju i kontracepcijska sredstva, ovakva odluka Ministarstva u suprotnosti je s pravom djeteta na točnu
informaciju zaštićenim Konvencijom o pravima djeteta. Iz tog razloga Kontra, Iskorak i Ženska
mreža javno su prozvali Ured pravobraniteljice za djecu jer se do tada nije očitovala o ovom grubom kršenju prava djece, podsjećajući da je prethodna Pravobraniteljica redovito pratila slučaj
i negativno ocijenila program udruge Teen STAR, čiji je dopredsjednik sastavio program udruge
GROZD.
Također, činjenica da je roditeljima ostavljeno da izaberu hoće li njihovo dijete pohađati
program zdravstvenog odgoja ili ne, dovodi nas do zaključka da neka djeca uopće neće pohađati program zdravstvenog odgoja, koji prema tome ostaje u domeni fakultativnih predmeta.
Takva odluka Ministarstva također je protivna ljudskim pravima djece prema međunarodnim
dokumentima. To najbolje pokazuje slučaj iz davne 1976. godine. U slučaju Kjelsen i drugi protiv
Danske pred Europskim sudom za ljudska prava (u kojem su roditelji tražili da se njihova djeca
54
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
oslobode od seksualne edukacije u državnim školama jer se to protivi njihovim kršćanskim načelima), sud je jasno dao do znanja da bi takvo uskraćivanje spolnog odgoja prouzročilo neopravdanu diskriminaciju protivnu članku 14. Europske konvencije o ljudskim pravima. Naime, djeca
takvih roditelja bila bi stavljena u neravnopravan položaj spram djece koja imaju roditelje čija se
uvjerenja ne kose s odredbama danskog zakonodavstva.
Satnica od 12 sati (od čega 2-3 sata za modul ljudske spolnosti) koja se trebala implementirati za vrijeme satova razredne nastave nedostatna je za edukaciju djece o navedenim temama.
Također, u školama ne postoje educirani kadrovi za implementaciju programa.
Vezano za sve navedeno, zatražile/-i smo očitovanje Pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova i Pravobraniteljice za djecu.
26. siječnja 2007. godine, nakon razmatranja odluke Ministarstva i programa udruge GROZD,
Pravobraniteljica za djecu izdala je preporuku Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa vezano za programe zdravstvenog odgoja. U preporuci se navodi da Ured pravobraniteljice za djecu
smatra kako je nužno da svaki program kroz koji se djeca podučavaju o zdravlju, a posebno o
spolnosti, treba biti u skladu sa standardima poštovanja zaštite ljudskih prava, ravnopravnosti
spolova i suzbijanja svih vrsta diskriminacije i homofobije. Izneseno je mišljenje ureda da:
1. način uvođenja programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja u škole i njihova izvođenja ne
odgovara općim kriterijima prava i interesa djece;
2. ponuđeni programi nisu jasni u obrazloženju i planiranju kadrovskih uvjeta i evaluacije;
3. program zdravstvenog odgoja i obrazovanja za osnovnu školu koji je Povjerenstvo
preporučilo, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa prihvatilo te proslijedilo Vama na
suglasnost, ne udovoljava istaknutim standardima.
Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova dostavio je svoju ocjenu eksperimentalnih
programa zdravstvenog odgoja ministru Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dopisom
od 12. veljače 2007. godine.
U svom dopisu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Pravobraniteljica navodi:
„Ravnopravnost spolova i izvanbračna zajednica su ustavnopravne kategorije. Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova nije zabranjena samo diskriminacija na temelju spola već se izrijekom zabranjuje i diskriminacija na temelju bračnog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije
(čl. 6.).“
Djeca se rađaju ne samo u braku nego i izvan braka i izvan izvanbračne zajednice (što može
činiti, a nerijetko i čini, jedan od oblika jednoroditeljskih obitelji). Rastava braka je zakonski
dopuštena. Prema Obiteljskom zakonu uređenje obiteljskih odnosa temelji se i na načelu ravnopravnosti spolova, ravnopravnost bračnih drugova jedno je od osobnih prava i dužnosti bračnih
drugova i kada u braku nema djece, brak je zakonit i kada u njemu nema djece, kao i izvanbračna
zajednica kada u njoj nisu rođena djeca, a zakon upućuje i na ravnopravnost roditelja.
U takvim ustavnopravnim i zakonskim okvirima i takvom realitetu neprihvatljivo je u okviru
zdravstvenog odgoja „razvijati svijest“ da spolni odnos dobiva svoj stvarni smisao samo u braku
(str. 49.), razvijati svijest o tome da je spolni odnos fizička oznaka predanja jedne osobe drugoj
Obrazovanje
55
i da on dobiva svoj stvarni smisao samo u cjelovitom odnosu utemeljenom na ljubavi između
muškarca i žene u trajnoj vjernoj zajednici (braku), kao što je nedopustivo da se u Programu nijednom jedinom riječju ne spominje ravnopravnost spolova (Program udruge GROZD).
Takav kriterij, kao i eventualna praksa (ukoliko bi se Program GROZDA provodio u školama),
netolerantni su i diskriminatorni prema osobama koje ne žive i ne žele živjeti u braku, kao i prema
djeci rođenoj izvan braka, prema razvedenim osobama, te vodi socijalnoj isključenosti tih osoba
(uključujući i djecu), suprotno navedenim ustavnim i zakonskim normama.
Nadalje, istospolna zajednica, u smislu Zakona o istospolnim zajednicama koji priznaje i
pravne učinke postojanja te zajednice, jest životna zajednica dviju osoba istog spola (u daljnjem
tekstu: partner/-ica). Zakonom o istospolnim zajednicama zabranjuje se „... svaka diskriminacija, izravna i neizravna, na osnovu istospolne zajednice, kao i činjenice homoseksualne orijentacije.“ (članak 21. st. 1.) i ističe kako neizravna diskriminacija „... postoji kada… kriterij ili praksa
osobu koja je član istospolne zajednice na temelju te činjenice stavlja ili bi stavila u nepovoljniji
položaj u odnosu na druge osobe.“ (članak 21. st. 4.)
Polazeći, dakle, od činjenice da je Hrvatski sabor donio zakon koji priznaje istospolne zajednice, teza iz Programa udruge GROZD da će se „- razvijati svijest o tome da se homoseksualni čin
protivi samoj prirodi spolnog čina (str. 46.) je diskriminatorna i protivna nacionalnom zakonodavstvu.“ Upravo obrnuto, u smislu nacionalnog zakonodavstva dužni smo u školama razvijati
svijest o potrebi tolerancije drugog i drugačijeg seksualnog identiteta u sklopu razvijanja svijesti
o ljudskim pravima.
Ukazujem da je odredbom članka 14. Zakona o ravnopravnosti spolova određeno da je sustavno obrazovanje i osvještavanje o ravnopravnosti spolova obvezujuće za sva državna tijela, te
druge pravne osobe koje sudjeluju u provedbi promicanja i uspostavljanja ravnopravnosti spolova (stavak 3.), te će nadležno državno tijelo za obrazovanje i institucije na području obrazovanja
provoditi posebne mjere, osobito u odnosu na, između ostalog, pripremu, usvajanje i provedbu
programa obrazovanja (stavak 4.).
Program ne razlikuje spolne od rodnih uloga žena i muškaraca, što otežava uklanjanje rodnih i spolnih stereotipa.
Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova treba poticati nova - nediskriminatorna znanja o
ženama i muškarcima, uklanjanje spolne/rodne nejednakosti i rodnih stereotipa u obrazovanju na svim razinama te uvažavanje rodnih aspekata u svim obrazovno-nastavnim područjima
(članak 14.).
Program nije ni u suglasju s Nacionalnom politikom za promicanje ravnopravnosti spolova
2006.-2010., a u kojoj stoji: „Budući da je nacionalni prioritet u području obrazovanja detektiran
u potrebi uvođenja rodno osjetljivog obrazovanja u nastavne planove i programe, uz otklanjanje
spolnih stereotipa i edukaciju odgojitelja/odgojiteljica i nastavnog osoblja o ravnopravnosti spolova, potrebno je ubrzati uvođenje konkretnih mjera radi postizanja navedenih ciljeva.“
Slijedom izloženoga, a temeljem čl. 22. st. 1. Zakona, u p o z o r a v a m:
da Eksperimentalni program zdravstvenog odgoja i obrazovanja za srednje škole (Konačni
prijedlog), čiji je nositelj udruga GROZD – Glas roditelja za djecu – a u dijelu koji se odnosi na
ljudsku spolnost i spolni odgoj, krši odredbe o načelu ravnopravnosti spolova i zabrane diskrimi-
56
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
nacije na temelju spola, zabrane diskriminaciju na temelju bračnog ili obiteljskog statusa te
spolne orijentacije.
Analizom Programa Foruma za slobodu odgoja nisu nađeni diskriminatorni sadržaji u odnosu na nacionalno zakonodavstvo, a upućuju i na ravnopravnost spolova.
24. travnja 2007. godine Odbor Radne grupe Europskog parlamenta za reproduktivno zdravlje, HIV/AIDS i razvoj uputio je Stjepanu Mesiću, Ivi Sanaderu i Draganu Primorcu pismo u kojem
izražava zabrinutost mogućom provedbom modula o ljudskoj spolnosti, a koji je predložen u
sklopu programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja udruge GROZD. Između ostaloga, u dopisu
Odbora navodi se da program sadrži i spolne/rodne predrasude i negativne stavove prema homoseksualnosti, što je u suprotnosti s pozitivnim hrvatskim zakonodavstvom.
Unatoč svim upozorenjima nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ureda pravobraniteljice za djecu, 2.11.2007. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa potpisalo je ugovor o otkupu prijedloga eksperimentalnih programa zdravstvenog odgoja s udrugom GROZD, te najavilo da se s provedbom programa
kreće tekuće školske godine. Nakon pregovora s Ministarstvom, 26. studenog 2007. ugovor je
potpisala i udruga Forum za slobodu odgoja.
Dana 14. siječnja 2008. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo je rezultate natječaja za odabir osnovnih i srednjih škola za provođenje eksperimentalnih programa
zdravstvenog odgoja udruge GROZD i Foruma za slobodu odgoja. Za provedbu programa udruge
GROZD odabrano je devet osnovnih škola1, te pet trogodišnjih i četverogodišnjih srednjih škola
za provedbu programa udruge GROZD i Foruma za slobodu odgoja.2 Odlukom Ministarstva za
praćenje provedbe eksperimentalnih programa i vanjsko vrednovanje rezultata određen je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji s Institutom društvenih znanosti „Ivo Pilar“, Školom narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ i Hrvatskim zavodom za javno
zdravstvo. Za stručno usavršavanje izvoditelja programa određena je Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s udrugama koje su izradile programe. Prema istoj odluci, programi zdravstvenog odgoja i obrazovanja trebali su se provoditi eksperimentalno tijekom drugog polugodišta
školske godine 2007./2008. u 5. razredu odabranih osnovnih škola i 1. razredu odabranih srednjih
trogodišnjih i četverogodišnjih škola. Eksperimentalni program provodio se uz obveznu suglasnost roditelja onih učenika koji su sudjelovali u provedbi programa.
Dana 18. prosinca 2008. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa održalo je konferenciju za medije na kojoj je predstavilo rezultate evaluacije navedenih programa i najavilo
kako smatra da sukladno tome nema potrebe da se isti provode u osnovnim i srednjim školama
jer da učenici o zdravstvenom odgoju dobivaju dovoljno znanja već kroz postojeće predmete.
Takvo stajalište kontradiktorno je nastojanjima Ministarstva da uvede jedinstveni nacionalni
kurikulum kojim će se proširiti postojeći obrazovni program u školama uvođenjem novih pred1
OŠ Vladimira Nazora, Daruvar; OŠ Eugena Kumičića, Velika Gorica; OŠ Ljudevita Gaja, Nova
Gradiška; OŠ Šime Budinića, Zadar; OŠ Eugena Kumučića, Slatina; OŠ Novi Marof, Novi Marof; OŠ Retkovec,
Zagreb; OŠ Žuti brijeg, Zagreb; OŠ K. Š. Gjalski, Zabok.
2
Gimnazija Bernardina Frankopana, Ogulin; Upravna i birotehnička škola, Zagreb; Gimnazija Vladimira Nazora, Zadar; Gimnazija Antuna Brančića, Šibenik, i Prva sušačka hrvatska gimnazija, Rijeka.
Obrazovanje
57
meta. Također, evaluacija eksperimentalnih programa nije imala za svrhu ispitivanje potrebe za
zdravstvenim odgojem, jer je za istim potreba već prije utvrđena kroz rad imenovanih povjerenstava nadležnog ministarstva, nego je svrha bila evaluirati kvalitetu pojedinih programa, što je
izostavljeno.
Treba naglasiti da zdravstveni programi koji su bili predloženi za provođenje po našem mišljenju nisu adekvatni, tim više što je za sadržaj o ljudskoj spolnosti bilo predviđeno svega dva
školska sata u školskoj godini.
Dana 30. ožujka 2009. godine Europski odbor za socijalna prava (ECSR – European Commmittee of Social Rights), koji prati usklađenost državnih politika i programa s Europskom socijalnom poveljom, donio je odluku vezanu uz pritužbu organizacije INTERIGHTS (International
Centre for the Legal Protection of Human Rights) protiv Republike Hrvatske zbog nedostatka
sveobuhvatnog obaveznog kurikuluma seksualne edukacije, kao što se zahtijeva u čl. 11. Europske socijalne povelje.
Odbor je pronašao povredu čl. 12. st. 2. Europske socijalne povelje vezanu za antidiskriminacijsku
odredbu povelje iz sljedećih razloga:
„Uzimajući u obzir antidiskriminacijsku odredbu u preambuli Povelje, edukacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju mora biti osigurana školskoj djeci bez direktne ili indirektne
diskriminacije po bilo kojoj osnovi, podrazumijevajući da zabrana diskriminacije pokriva cijeli
edukacijski proces, uključujući način na koji se provodi edukacija i sadržaj nastavnog materijala
na kojem se temelji edukacija.
Obveza da zdravstvena edukacija treba biti osigurana bez diskriminacije uključuje dva
aspekta: djeca ne smiju biti diskriminirana u pristupu takvoj edukaciji i edukacija ne smije biti
korištena kao oruđe za jačanje degradirajućih stereotipa i perpetuiranje oblika predrasuda koje
doprinose socijalnoj isključenosti povijesno marginaliziranih skupina i drugih skupina koje se
suočavaju s diskriminacijom čiji je učinak poricanje njihova ljudskog dostojanstva.“
Odbor je zaključio da su „određeni edukacijski materijali koji se koriste u redovnom nastavnom programu pristrani, diskriminativni i ponižavajući, osobito u odnosu na način kako su opisane osobe čija je seksualna orijentacija različita od heteroseksualne.“ Ovaj zaključak Odbora
utemeljen je na uvidu u sadržaj udžbenika iz biologije za treći razred gimnazije pod nazivom Biologija 3: Životni procesi, autora Ivana Regule i Milivoja Sljepčevića, koji je odobrilo Ministarstvo
obrazovanja, a izdala Školska knjiga.
U udžbeniku je stajalo sljedeće: „Mnoge su osobe sklone seksualnim odnosima istog spola
(homoseksualci – muškarci i lezbijke – žene). Smatra se da su za to najodgovorniji roditelji koji
nepravilnostima u obiteljskim odnosima ometaju pravilan razvoj spolnosti u svoje djece. Danas
se pokazalo da su homoseksualni odnosi glavni krivac za pojačano širenje zaraznih spolnih bolesti (npr. AIDS-a). Bolest se širi među promiskuitetnim grupama ljudi koje često mijenjaju seksualne partnere. Takvi su homoseksualci zbog seksualnih kontakata s brojnim partnerima, ovisnici
o drogama zbog dijeljenja zaraženih igala i prostitutke.”
U odluci odbora dalje se navodi da ovakve izjave stigmatiziraju homoseksualce, a bazirane su na negativnim i ponižavajućim stereotipima o seksualnom ponašanju svih homoseksualaca. Takve izjave služe samo kako bi se napalo ljudsko dostojanstvo i nema im mjesta u
58
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
seksualnom i reproduktivnom zdravstvenom obrazovanju. Službeno odobravajući ili dopuštajući uporabu udžbenika koji sadržavaju takve antihomoseksualne navode, hrvatske vlasti nisu
ispunile svoju obavezu da osiguraju učinkovitu edukaciju koja ne potiče socijalnu isključenost i
ne vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Hrvatske su vlasti, ističe Odbor, propustile ispuniti svoju pozitivnu obvezu koja se tiče osiguranja prava na zaštitu zdravlja kroz nediskriminativan seksualni
i zdravstveni odgoj.
Udžbenik je povučen nedugo nakon što je podnesena prijava Odboru.
Također, pritužba INTERIGHTS-a odnosila se na program TeenStar, baziran na učenju Katoličke crkve, koji je poučavao potpunu apstinenciju, homoseksualne veze nazivao devijantnim,
protivio se kontracepciji, tvrdio da kondomi ne sprečavaju HIV i slično. Nažalost, ovdje Odbor
nije ulazio u meritum stvari, ustvrdivši kako TeenStar, iako odobren i financiran od vlasti, nije
obavezan program niti je zamjena za redovnu zdravstvenu edukaciju, nego se provodi eksperimentalno i samo ako ga roditelji odaberu.
Međutim, Odbor u nekoliko članaka upozorava vlasti da „imaju obavezu zakonodavnim
okvirima osigurati da su programi koje je odobrila država objektivni i nediskriminirajući”.
U 2010. i 2011. godini nije bilo nikakvih pomaka vezano za ovu temu. Stoga se i dalje zalažemo
za uvođenje zasebnog i obveznog spolnog odgoja u hrvatskim osnovnim i srednjim školama.
Katolički vjeronauk
Sukladno Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja
i kulture, potpisanom u Zagrebu, 18. prosinca 1996. godine, nastava katoličkoga vjeronauka provodi se u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obvezan
predmet za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih
predmeta.
Škole u pravilu stavljaju vjeronauk u sredinu dnevnog rasporeda sati, pa su učenice/-i čiji
roditelji nisu dali pristanak da pohađaju satove vjeronauka također prisiljeni sjediti na satovima.
Tako zapravo sva djeca, učenici/-ce javnih škola u Republici Hrvatskoj, pohađaju vjeronauk, s
razlikom da dio njih za to ne dobiva ocjenu.
Program katoličkog vjeronauka za osnovne škole još uvijek u najviše sati obrađuje temu
ljudske seksualnosti u osnovnim školama.
U okviru Programa katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi, odobrenom od strane Ministarstva obrazovanja, koji se primjenjivao od početka školske godine 2003./2004., u metodičkim
uputama nastavne cjeline koja obrađuje temu ljudske seksualnosti spominjali su se, između
ostalog, «razgovor o cjelovitom značenju i odnosu pojmova ‘ljubav’ i ‘seks’ i prosudba pogrešnih oblika
seksualnosti (homoseksualnost, prostitucija, incest, transvestiti...)”.
Udruge Kontra i Iskorak javno su reagirale na diskriminativan sadržaj vjeronaučnog programa te uputile pritužbe Pravobraniteljici za djecu i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova u
vezi s navedenim sadržajem. Nakon reakcija pravobraniteljica na navedeni diskriminativni sadržaj Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa dosjetilo se 2005. godine objaviti Ispravak Programa katoličkog vjeronauka (NN br. 14/05) te zamijeniti riječ „pogrešan“ riječju „grešan“.
Obrazovanje
59
Naposljetku, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa donijelo je 15. rujna 2006. godine
Odluku o nastavnom planu i programu za osnovnu školu, kojom se uređuje i sadržaj izbornog
predmeta Katoličkog vjeronauka (NN, br. 102/06). U ovom programu ne nalazi se izravna diskriminacija seksualnih manjina, na način kako je to bilo u Programu Katoličkog vjeronauka za
osnovnu školu iz 2003. godine ili Ispravku iz 2005. godine. Međutim, u Programu koji je još uvijek
na snazi stavljen je naglasak na ljudsku heteroseksualnost, što se dalje razrađuje na izrazito diskriminativan način kroz udžbenik također odobren od strane Ministarstva obrazovanja i športa
te praksu.
— Diskriminacija u udžbeniku
Popis školskih udžbenika za školsku godinu 2010./2011. sadržavao je udžbenik „S Kristom u
život“ (u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 2008.). U udžbeniku se navodi sljedeće: „Božja
je zamisao da se dva po spolu različita bića međusobno privlače i nadopunjuju u odgovornoj
ljubavi. To znači da je heteroseksualnost temeljna odrednica čovjeka. Privlačnost i usmjerenje
suprotnih spolova jednog prema drugom proizlazi iz poziva za stvaranjem zajedništva i rađanja, odnosno stvaranja obitelji. Muškarac i žena se stoga nadopunjavaju ne samo u tjelesnom
i emotivnom nego i u društvenom i duhovnom smislu. Svjesni smo ipak činjenice da neki ljudi osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola. Medicina i psihologija pronalaze različite
uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju. Crkvena je predaja uvijek tvrdila da su
‘čini homoseksualni u sebi neuredni’. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru
života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kom slučaju ne mogu
biti odobreni“ (KKC 2357). „Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju.“
Sadržaj udžbenika je znanstveno neutemeljen te je izrazito diskriminativan prema LGB
osobama. Homoseksualnost nije neistraženo „ljudsko stanje“, nego jednako vrijedna varijacija
ljudske seksualnosti, kao što je i heteroseksualnost, što je stav mjerodavnih svjetskih (Svjetska
zdravstvena organizacija) i hrvatskih institucija (Hrvatsko psihijatrijsko društvo i Hrvatska liječnička komora). Navođenje da se radi o posebnom „ljudskom stanju“, s naglaskom na traženje
medicinskih i psiholoških uzroka, sugerira upravo suprotno; da se radi o anomaliji, odnosno bolesti, te je protivno nizu međunarodnih i nacionalnih propisa koji reguliraju zabranu diskriminacije i pravo na potpunu i točnu informaciju.
Podsjećamo da su brojne lezbijke, gejevi i biseksualne osobe u povijesti bile žrtve pokušaja
promjene seksualne orijentacije medicinskim metodama poput prisilne hospitalizacije, elektrošokova, lijekova za duševne bolesti i sl. Upravo zbog toga je izrazito opasno davati djeci pogrešne informacije koje ih navode na zaključak da je homoseksualnost bolest. Dok hrvatska djeca uče
iz sramotnih udžbenika o „neistraženom ljudskom stanju“, diljem svijeta 17. svibnja obilježava se
kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije u znak sjećanja na brisanje homoseksualnosti iz
Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije 17. svibnja 1992. godine.
Nadalje, citat da je homoseksualnost „nenaravna“ (tj. anomalija), iako je izvađen iz crkvenih dokumenata, nije obrađen na kritički način, nego se baš takav prezentira djeci u već opisanom kontekstu.
Na kraju se zaključuje da „homoseksualno stanje“ predstavlja kušnju za homoseksualne
osobe. Seksualna orijentacija je dio osobnosti svake pojedine osobe. Tvrdnjom da „homoseksu-
60
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
alno stanje predstavlja kušnju“ vrši se izravan napad na osobnost homoseksualnih osoba te se
negira njihovo pravo na zdravlje, koje uključuje prirodan razvoj njihove seksualnosti.
Dana 17. svibnja 2010. godine na Međunarodni dan borbe protiv homofobije Lezbijska grupa Kontra uručila je predstavniku Vlade RH zahtjev za hitnim očitovanjem vezano za ovu temu
i povlačenjem sramotnog diskriminativnog udžbenika iz prodaje, te stavljanje u opticaj novog
udžbenika u skladu sa zakonima i međunarodnim propisima koji se tiču zaštite od diskriminacije
na temelju seksualne orijentacije.
U kolovozu 2010. godine zaprimile/-i smo od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
dopis u kojem navedeno Ministarstvo jasno daje do znanja da nema namjeru ukloniti homofobični sadržaj iz vjeronaučnog udžbenika za 8. razred osnovne škole „S Kristom u život“ (u izdanju
Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 2008.).
Ministarstvo se u svom odgovoru uopće nije osvrnulo na homofobični sadržaj udžbenika, te
se isključivo bavilo opisivanjem procedure donošenja svih, pa tako i navedenog udžbenika. Time
je Vlada Republike Hrvatske dala jasno do znanja da nema namjeru poštivati vlastite zakone koji
se tiču zaštite od diskriminacije, te da ju nije ni najmanje briga što djeca uče iz diskriminativnih
udžbenika pogrešne informacije.
Smatramo da je upravo skandalozno da je naš zahtjev na Međunarodni dan borbe protiv
homofobije zaprimio Predstojnik Ureda za ljudska prava Vlade RH, a da je nakon toga uslijedio
ovakav odgovor.
Lezbijska grupa Kontra je o slučaju također obavijestila Pravobraniteljicu za ravnopravnost
spolova, te zatražila njezinu ocjenu vezano za usklađenost sadržaja udžbenika sa Zakonom o
ravnopravnosti spolova i međunarodnim propisima.
28. prosinca 2010. godine zaprimile smo odgovor od Pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova u kojem stoji da je „Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova sukladno zakonu ovlaštena davati upozorenja, prijedloge i preporuke, te tražiti izvješća.“
Pravobraniteljica je zatražila od Ministarstva znanosti obrazovanja i športa očitovanje o
sadržaju udžbenika koji je isto Ministarstvo i odobrilo. Poseban naglasak u dopisu Pravobraniteljice Ministarstvu je stavljen na činjenicu da je Pravobraniteljici poznata procedura usvajanja
udžbenika, kako bi se Ministarstvo očitovalo upravo o sadržaju udžbenika.
Nakon prve požurnice koju je Pravobraniteljica za ravnopravost spolova uputila Ministarstvu (14. travnja 2011. godine), isto je u rujnu 2011. godine dostavilo očitovanje izdavača udžbenika, Kršćanske sadašnjosti d.o.o., te je izvjestilo Pravobraniteljicu da će dostaviti cjelovit odgovor
nakon što zaprimi očitovanja Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda.
Nakon toga Pravobraniteljica je 29. kolovoza 2011. godine uputila još jednu požurnicu Ministarstvu, međutim, do danas nije zaprimila odgovor.
Iz očitovanja na sadržaj gore navedenog udžbenika evidentno je da Vlada RH nije sposobna sama zauzeti stav vezano za implementaciju zakona koji se tiču suzbijanja diskriminacije na
temelju spolne orijentacije, te traži mišljenje/odobrenje Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda da li da zaštiti ljudska prava građana i građanki.
Jedini zaključak koji se nameće iz svega navedenog je da mi ne živimo u sekularnoj državi, te
da bi se za zaštitu svojih ljudskih prava trebali prvo obraćati Hrvatskoj biskupskoj konferenciji,
a onda možda Vladi.
Obrazovanje
61
1. prosinca 2011. godine zaprimile/-i smo dopis od Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. U
dopisu je bilo navedeno slijedeće:
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa po pitanju pritužbe udruga Kontra i Iskorak na udžbenik
vjeronauka «S Kristom u život» očitovalo se naglasivši kako je udžbenik prošao postupak odobravanja
i pregled višečlanog stručnog povjerenstva koje nije utvrdilo nepravilnosti u udžbeniku te ga je ocijenilo
prihvatljivim.
Kršćanska sadašnjost d.o.o. i Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije u svoji
očitovanjima naveli su da, s obzirom da je sporni tekst na koji se pritužba udruga Kontra i Iskorak odnosi
citiran iz Katekizma katoličke Crkve, smatraju da tekst «nikoga ne sramoti ili diskriminira, ne krši zakone, već je izraz stava, načela i vjerovanja Katoličke Crkve.»
Izražavam razumijevanje za činjenicu da je Katekizam katoličke Crkve sažetak cjelokupnog katoličkog nauka i predstavlja temeljno polazište za podučavanje o katoličkoj vjeri, te da je katolički nauk
zajamčen Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture
i Ugovorom o katoličkom vjeronauku u javni školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama.
Međutim, Kršćanska sadašnjost d.o.o. i Nacionalni katehetski ured svjesno ili nesvjesno su zanemarili činjenicu da tekst na koji su se pritužile udruge nije u cijelosti citiran iz Katekizma katoličke Crkve,
te je vidljivo da dio koji su udruge posebno istaknule kao problematičan nije citat, već djelo autora
udžbenika.
Podsjećam na glavni dio pritužbe udruga Kontra i Iskorak koji sam citirala i u svom prvom obraćanju
Vašem Ministarstvu vezano za ovaj predmet: «Navođenje da se radi o posebnom ljudskom stanju, s
naglaskom na traženje medicinskih i psiholoških uzroka, sugerira da se radi o anomaliji, odnosno bolesti, što je protivno nizu međunarodnih i nacionalnih propisa koji reguliraju zabranu diskriminacije i pravo na potpunu i točnu informaciju.»
Dakle, vidljivo je da udruge problematičnim dijelom teksta kojeg citiraju u svojoj pritužbi prije svega
smatraju rečenicu iz udžbenika: «Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju», koja nije dio citata preuzetog iz Katekizma katoličke Crkve, te
na koju se ni nakon 9 (devet) mjeseci mog potraživanja i dvije požurnice Vaše ministarstvo nije osvrnulo,
a isto su propustili napraviti i nakladnik Kršćanska sadašnjost d.o.o. i izdavač Nacionalni katahetski ured
Hrvatske biskupske konferencije (premda njihova očitovanja nisam ni zatražila).
U nedostatku pruženog mišljenja i stava relevantnih aktera, ponudit ću samostalno tumačenje ovog
spornog dijela teksta na koji su se pritužile udruge Kontra i Iskorak.
Unatoč činjenici da se homoseksualnost kao specifično «stanje» opisuje i u Katekizmu katoličke
Crkve, moramo uzeti u obzir da stavljanje nečega u kontekst posebnog «ljudskog stanja» s naglaskom na
tome da je to stanje predmet proučavanja medicine i psihologije, može asocirati čitatelja/-icu da se radi o
nekoj vrsti anomalije ili bolesti kako udruge Kontra i Iskorak navode u svojoj pritužbi. Primjera radi, navedenom formulacijom bi se na isti način moglo opisivati, primjerice, Alzheimerova bolest ili shizofrenija,
koje su klasificirane kao bolesti, ali im uzroci još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni.
Nadalje, točno je da su se psihologija i psihijatrija kao grana medicine bavile homoseksualnošću
i da je ona svojevremeno smatrana psihičkim poremećajem, no korištenjem predikata «pronalaze» u
sadašnjem vremenu (prezentu) i pritom ne spominjući stav Svjetske zdravstvene organizacije i činjenicu
da homoseksualnost od 1990. više nije klasificirana kao bolest prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i
62
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), čitatelja/-icu mogu navesti na zaključak da se homoseksualnost na isti način preispituje i danas.
Slijedom navedenog, mišljenja sam da je sporna rečenica neodređena, nedorečena i ne pruža potpunu informaciju o temi o kojoj progovara. Samim time podložna je različitim tumačenjima i interpretacijama, ovisno o shvaćanju smisla rečenice, te upozoravam da na taj način može ukazivati na diskriminaciju
temeljem spolne orijentacije, koja je zabranjena čl. 6. st. 3. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08),
čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) i čl. 21. Zakona o istospolnim zajednicama (NN
116/03), te međunarodnim dokumentima kojih je Republika Hrvatska potpisnica, a kojima se također
zabranjuje diskriminacija (Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe iz 1950.
godine i njenim Protokolima).
Stoga, kako bismo uklonili i najmanju mogućnost diskriminacije prema osobama homoseksualne
orijentacije i da bi se učenicama i učenicima osiguralo pravo na točnu i potpunu informaciju, dajem preporuku da se rečenica «Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom
ljudskom stanju» na str. 16. udžbenika «S Kristom u život» u potpunosti ukloni iz slijedećeg izdanja udžbenika, ili preformulira na način da se čitateljima/-cama ne ostavlja prostor za pogrešne interpretacije.
Molim Vas da me u skladu s člankom 23. st. 2. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08) u zakonskom roku od 30 dana obavijestite pisanim putem o Vašem postupanju u skladu s upozorenjem i preporukom.
— Slučaj „Bartol Kašić“
U listopadu 2009. godine roditelji djece koja pohađaju 8. razred Osnovne škole „Bartol Kašić“ u Zagrebu obavijestili su medije da je vjeroučiteljica Jelena Čorić-Mudrovčić na satu vjeronauka učenike osmog razreda poučavala je da je homoseksualnost bolest.
Jedna od majki izjavila je: „Moja kći ne pohađa vjeronauk, ali bila je prisiljena ostati na tome
satu jer nema kamo. Vjeroučiteljica je djeci koja ne pohađaju taj predmet sama dopustila da
ostanu i rješavaju zadaće ili crtaju.“
Nakon što je slučaj popraćen od strane medija, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
pozvalo je roditelje da svoje primjedbe upute Upravi za inspekcijske poslove Ministarstva.
Lezbijska grupa Kontra podnijela je kaznenu prijavu zbog postojanja osnovane sumnje da
su vjeroučiteljica i Osnovna škola „Bartol Kašić“ počinili kazneno djelo rasne i druge diskriminacije jer su na temelju spolnog opredjeljenja kršili temeljna ljudska prava i slobode priznate
od međunarodne zajednice te su javno iznijeli i prenijeli zamisli o potčinjenosti homoseksualne
skupine osoba po osnovi spolnog opredjeljenja te time počinili kazneno djelo iz čl. 174. st. 1 i
3. KZ.
Također, podnijele smo udružnu tužbu primjenom odredbe čl. 24. Zakona o suzbijanju diskriminacije radi utvrđenja diskriminacije sa zahtjevom da se zabrani svako daljnje diskriminatorno ponašanje takve vrste te da se presuda objavi u medijima.
Vezano za kaznenu prijavu do dana objave ovog izvještaja ništa nije poduzeto od strane
Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. To je osobito zabrinjavajuće ako se uzme u obzir
činjenica da smo 5. veljače dodatno obavijestile ODO o događajima nakon podnošenja kaznene
prijave, osobito o pritiscima na svjedoke i zastrašivanje svjedoka u sudskom postupku. Također,
zastrašivanje svjedoka je prijavljeno policiji.
Obrazovanje
63
U interesu je države da kaznena djela budu procesuirana, a ovdje se pokazuje da nema
stvarne volje za procesuiranjem kaznenog djela rasne i druge diskriminacije.
U postupku povodom udružne tužbe održano je 1. ročište na Županijskom sudu u Zagrebu
25. svibnja 2010. godine. U neformalnom razgovoru u sudnici nakon prvog ročišta sutkinja je
rekla odvjetnicima i predstavnici Kontre: „Ja ne vidim zašto bi to bila diskriminacija kad netko
kaže da su homoseksualni ljudi bolesni. Kad netko kaže da su debeli ljudi bolesni jel› to onda isto
diskriminacija?“
Drugo ročište održano je 16. lipnja 2010. godine. Saslušane su svjedokinje obrane, te gđa.
Jelena Čorić-Mudrovčić.
Gđa. Čorić-Mudrovčić, međutim, tvrdila je da ‹takvo što nije izjavila, nego da je, kad se prilikom nastavne jedinice u kojoj se govorilo o homoseksualnosti, kazala da se sve ljude, pa tako
i homoseksualce, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili seksualnu orijentaciju ne smije vrijeđati,
nego ih treba poštovati›.
Međutim, sama gđa. Čorić-Mudrovčić na pitanje novinara Jutarnjeg lista od 19.06.2010.
„Mislite li vi osobno da je homoseksualizam bolest?”, odgovara “Nisam liječnica pa vam
predlažem da takva pitanja postavite meritornim stručnjacima kao npr. dr. Vladimiru Grudenu,
dr. Dubravki Kocijan Hercigonja…”, navodeći upravo imena ljudi koji su govorili o homoseksualnosti kao bolesti u medijima.
Svjedočila je također i Gordana Barudžija, savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje,
Ministarstva znanosti obrazovanja i športa. Naime, nadzor je izvršen na zahtjev majke učenice
8. razreda koja je prijavila diskriminaciju. Napominjemo da rezultati nadzora nisu dostavljeni
osobi koja je zatražila nadzor, a dostavljeni su samo tuženoj strani. Nadzor je izvršen krajnje
neprofesionalno, a nalaz nadzornice je bio manjkav i pristran. Naime, na pitanje tužiteljice koliko
je učenika među kojima je provedena anketa bilo iz razreda 8a (u kojem se dogodio incident),
a koliko iz razreda 8b, nadzornica nije odgovorila. Na pitanje koliko je učenika među kojima je
provedena anketa uopće bilo prisutno na spornom satu, također nadzornica nije odgovorila.
Tužiteljica je te podatke zatražila, no sutkinja je taj zahtjev ‹odbila›, uz obrazloženje da ‹nije riječ
o presudnom dokazu›. Na pitanje da li je anketa sadržavala uopće direktno pitanje o tome što
je vjeroučiteljica rekla na satu, nadzornica je odgovorila da takvo pitanje nije postavljeno.
O atmosferi u sudnici izvijestio je T-portal: „U međuvremenu, vrijedi spomenuti i pomalo
neprimjerenu atmosferu u maloj sudnici u prizemlju zagrebačkog Županijskog suda, u kojoj je
uz malobrojne pripadnike medija, kao javnost sjedila ipak nešto brojnija publika sva iz redova
tužene strane, a čiji su se pripadnici, uz pokoju medijsku iznimku, smijuljili i vrtjeli glavom, jednako kao i sama obrana, koja je često cijeli postupak nazivala ‹pravnom besmislicom›.
Na sve to sutkinja i nije pretjerano reagirala, a ‹izuzetno zanimljiv moment›, koji nije ni mogla vidjeti, dogodio se kad je jedan od roditelja iz publike, koji je i inače stalno nešto došaptavao
ljudima oko sebe, našao za shodno novinarima u ruke tutnuti letak, koji ‹zabludjele› upućuje
na to što crkveno i poimanje Svetog pisma govore o homoseksualnosti, a koji je očito prigodno
tiskan baš za ovu i ne daj bože slične prilike.“
3. ročište održano je 15. srpnja 2010. godine. Ovog puta trebale su biti saslušane kao svjedokinje majke djece koja su pohađala nastavu u OŠ Bartol Kašić.
64
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Zgroženi smo protuzakonitim postupanjem sutkinje Vesne Kovačević-Ostoić za vrijeme saslušanja svjedokinje za vrijeme 3. ročišta.
Naime, sutkinja je vikala na jednu od svjedokinja, majku djeteta koje je pohađalo nastavu
u školi Bartol Kašić punih pola sata, te ju zastrašivala i izrijekom vrijeđala govoreći „Kakva ste
vi majka!“
Punomoćnica tužiteljice je podnijela zahtjev za izuzeće sutkinje zbog strukturalne viktimizacije svjedokinje koja je svjedočila o počinjenoj diskriminaciji od strane vjeroučiteljice, uz koji su
priložene i izjave osoba prisutnih na ročištu. Predsjednica Županijskog suda odbila je zahtjev.
4. ročište održano je 7. ožujka 2011. godine. Na četvrtom ročištu na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočile su majke djece koja su pohađala nastavu u osnovnoj školi Bartol Kašić. Svjedokinje su potvrdile svoje ranije iskaze, svjedočeći da su im djeca prenijela da je vjeroučiteljica
izašla izvan okvira udžbenika i učila djecu da je homoseksualnost bolest, odnosno da su homoseksualci bolesni ljudi.
Svjedokinje su također posvjedočile o brojnim pritiscima kojima su bile izložene nakon što
su slučaj prijavile Ministarstvu obrazovanja, znanosti i športa, te medijima. Naime, ravnatelj
škole koji je ujedno i muž vjeroučiteljice im je u više navrata fizički prijetio, te prijetio njihovoj djeci snižavanjem ocjena. U školi se radio velik pritisak raspisivanjem peticija za učenike i roditelje u
korist vjeroučiteljice, te je vjeroučiteljica na kasnijim satima govorila negativno o svjedokinjama
pred djecom. Jednoj od djevojčica, koja se ustala u razredu i prigovorila učiteljici zbog diskriminacije, su snižavane ocjene. Djeca majki koje su prijavile diskriminaciju bila su fizički i verbalno
napadana od strane druge djece zbog atmosfere koja se stvorila u školi.
Za vrijeme 4. ročišta ispred suda organizirani su prosvjedi čiji je cilj bio potkopati postupak
protiv diskriminacije, te izravno utjecati na rad suda.
U web izdanju «24 sata» objavljena je slijedeća izjava: «Katoličke udruge se imaju pravo
boriti za svoje mišljenje. Problem je u zakonu. Zabranjuje li on Katoličkoj crkvi da ona propagira
svoju istinu, a ključni problem je da li mi zbog EU-a, Kontre i sličnih udruga moramo govoriti da
homoseksualnost nije bolest - rekao je jedan vjeroučitelj.”
8. ožujka 2011. udruge Kontra i Iskorak izdale su pripoćenje za javnost zabrinute količinom
netočnih informacija i homofobičnih članaka objavljenih u medijima vezano za slučaj diskriminacije u osnovnoj školi Bratol Kašić nakon 4. ročišta. Naime, unatoč činjenici da smo dajući izjave (napr. Jutarnjem listu i pred grupom novinara) više puta ponovile/-i da nije postojao slučaj
na Općinskom sudu, te da se u postupku protiv vjeroučiteljice ne radi o privatnoj tužbi (što je
između ostalog pravna besmislica), gotovi svi mediji su objavili članak u kojem se upravo to navodilo. Istu dezinformaciju, plasiranu očito od strane ljudi koje je okupila tužena strana, prenijela je većina medija. Također upozoravale/-i smo na veliku količinu homofobije u člancima koji
su objavljeni. Tako se primjerice u članku Večernjeg lista od 07.03.2011. govori o izjavi Kontre
kao o «lezbijskom mišljenju», ironizirajući i omalovažavajući na taj način navode organizacije
za zaštitu ljudskih prava jedne izrazito stigmatizirane skupine. Apelirale/-i smo na sve medije
da objave ispravak pogrešne informacije da je ikada podnesena tužba Općinskom sudu, te da se
pred Županijskim sudom vodi postupak po privatnoj tužbi. Naime, postupak pred Županijskim
sudom reguliran je odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, a radi se o udružnoj tužbi
Obrazovanje
65
zbog počinjene diskriminacije, a ne o «privatnoj tužbi». Pozivale/-i smo sve novinare/-ke da prisustvuju ročištima u sudnici kako bi dobili točne informacije iz prve ruke o postupku, te molile/-i
da izvještavanju pristupaju na objektivan i korektan način.
5. ročište održano je 19. svibnja 2011. godine. Na ročištu je ispitana jedna svjedokinja, majka
djeteta koje je pohađalo nastavu u osnovnoj školi Bartol Kašić, koja je kazala da joj sin nije o
predmetnom satu vjeronauka pričao ništa, te da je sva svoja saznanja o ovoj temi dobila od gđe.
Čorić Mudrovčić na roditeljskom sastanku.
Lezbijska grupa Kontra na 5. ročištu predala je u spis podnesak. U podnesku smo predložile,
kao i na prvoj raspravi, održanoj dana 25. svibnja 2010. godine, saslušati svjedoke, djecu koja su
pohađala nastavu u osnovnoj školi Bartol Kašić, čije majke su prijavile diskriminaciju Kontri. Radi
se o neposrednim svjedocima diskriminatornog ponašanja zbog kojeg je podnesena udružna
tužba. Njihovo saslušanje je predloženo nakon saslušanja njihovih roditelja kako bi se zaštitila
dobrobit djece. Radi se o maloljetnicima koji su u trenutku podnošenja tužbe bili učenici osmog
razreda osnovne škole Bartol Kašić, a nekima je gđa. Čorić Mudrovčić bila predavač. Maloljetna
X.X. je, a što potvrđuje njezina majka u svom iskazu imala problema u školi nakon što je njezina
majka reagirala na diskriminatorno podučavanje djece od strane gđe. Čorić Mudrovčić. Dijete
je trpilo lošiji tretman kod nekih profesora, te je bila izložena neprimjerenim komentarima od
strane nekih profesora koji su joj predavali u školi. Zbog neprijateljskog okruženja kojem je bilo
izloženo, dijete – mlt. X., je «trpjela psihički stres», te je bila i lošije ocjenjivana.
Svjedokinja (jedna od majki koje su prijavile diskriminaciju Kontri), također je u u svom iskazu iskazivala o prijetnjama koje je ravnatelj osnovne škole Bartol Kašić izrekao njezinom djetetu,
te je iskazala da je zbog prijetnji podnijela kaznenu prijavu. Predloženi mlt. svjedoci nisu više bili
učenici osnovne škole Bartol Kašić, te je bilo nužno saslušati ih u ovom postupku kako bi iznijeli
svoja neposredna saznanja o tome što je učiteljica kazala na spornom satu vjeronauka. Prilikom
predlaganja salušanja konkretne djece, pozivale smo se na primjenu Konvencije o pravima
djeteta. Člankom 3. Konvencije propisana je obveza tijela državne vlasti, pa i sudova, da u svim
radnjama vode računa o interesima djeteta, te da štite dječju dobrobit. Člankom 12. propisana
je obveza osiguranja prava djeteta da bude saslušano u svakom i sudskom i drugom postupku
koji se na njega odnosi, a kako su predložena djeca neposredni svjedoci događaja na satu vjeronauka, te kako se u ovom postupku utvrđivale činjenice, konkretno: da je vjeroučiteljica na
satu vjeronauka kazala da su homoseksualci bolesni ljudi, stoga je bilo potrebno saslušati djecu.
S obzirom da se radilo o adolescentima koji su se nalazili u osjetljivom životnom razdoblju, a
koji se sukladno odredbama Obiteljskog zakona i Konvenciji o pravima djeteta imaju smatrati
djecom, predložile smo da se mlt. svjedoci saslušaju putem tehničkih uređaja za prijenos slike i
zvuka (video linkom) na način da im sudac i stranke mogu postavljati pitanja bez nazočnosti u
prostoriji gdje se svjedok nalazi, time da sud za potrebe takvog ispitivanja odredi stručnu osobu
koja će biti u prostoriji sa svjedocima – djecom i prenositi djeci pitanja postavljena od strane
suda i stranaka. Predložile smo da Sud primjenom čl. 307. st.1. Zakona o parničnom postupku
isključi javnost za dio rasprave kada će iskazivati djeca. Ujedno smo predložile da primjenom
čl.308. st. 2. na dijelu javne rasprave na kojem će biti isključena javnost dopusti da na raspravi
sudjeluju predstavnici Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ureda pučkog pravobranitelja.
66
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Tužena strana se na prethodnom ročištu usprotivila saslušanju predloženih svjedoka,
pozvavši se pritom na provedeni stručno pedagoški nadzor. Međutim, mi smo podsjetile da u
ovom postupku osporavamo vjerodostojnost navedenog nalaza. Naime, na raspravi održanoj
dana 16. lipnja 2010. godine svjedokinja Barudžija nije znala odgovoriti na niz važnih pitanja.
Ostalo je tako neispitano koju točno djecu je testirala, tko je od testiranih učenika bio prisutan
na spornom satu vjeronauka, a tko nije, ostalo je neispitano da li je testirala ovdje predložene
svjedoke, koliko učenika 8a razreda je testirala, koliko učenika 8b razreda je testirala, zašto
nije postavljeno pitanje zbog kojeg je vršen nadzor, itd. Neovisno o tome, nadzor nije mogao
utvrditi one činjenice koje su tada bile sporne u ovom postupku. Te činjenice morao je utvrditi
naslovljeni sud.
Tužena strana je na ročištu 7. 3. 2011. predložila da ako sud uvaži dokazni prijedlog Kontre,
sasluša sve učenike 8a razreda koji su bili prisutni na spornom satu vjeronauka. Mi smo se ovom
dokaznom prijedlogu škole Bartol Kašić i gđe. Čorić Mudrovčić usprotivile zbog činjenice da je
zbog diskriminatorne izjave gđe. Čorić Mudrovčić u školi svojedobno stvorena polarizirana atmosfera. Djeci je u školi upravo od strane gđe. Čorić Mudrovčić ukazano na članak u novinama.
Tuženi su stvorili dojam da će gđa. Čorić Mudrovčić ostati bez posla i da će joj se desiti neko zlo.
Iako je vjeroučiteljica na satu vjeronauka kazala da je homoseksualnost bolest, ona to u ovoj
parnici osporava, a dio djece i njihovih roditelja nije govorilo istinu o događajima sa sata vjeronauka jer «nisu željeli da se vjeroučiteljici nešto loše dogodi». Zbog toga su sazivani roditeljski
sastanci, potpisivane su peticije, svjedocima su izrečene prijetnje...
Tijekom trajanja ovog postupka jednaka atmosfera se nastojala prenijeti u javnost. Kontra
je na to upozorila sud u svom podnesku od 14.07.2010. godine u kojem smo navele kako gđa. Čorić
Mudrovčić u javnosti lažno prikazuje činjenice, prikazujući se pritom kao žrtvu. Za razliku od
prvotužene, mlt. X.X. i drugi predloženi svjedoci nemaju motiv za laganje. Opis reakcije mlt. X.X.
iz iskaza dosad saslušanih svjedoka jasno ukazuje da je dijete reagiralo na riječi vjeroučiteljice da
su homoseksualci bolesni. Da je npr. vjeroučiteljica kazala da je homoseksualnost grijeh (kako to
tvrdi u ovom postupku), teško bi mlt. X.X. mogla revoltirano ustati i kazati «Nije točno da je homoseksualnost bolest.» Prvotužena je pogriješila u svom podučavanju. Počinila je diskriminaciju.
Učiteljica i ravnatelj škole su ustrajali u svom diskriminatornom ponašanju jer su stvorili atmosferu u kojoj su tražili i dobili bezuvjetnu lojalnost jednog dijela roditelja i učenika. U isto vrijeme
su pogriješili jer su stvorili neprijateljsku atmosferu u odnosu na sve one koji su posvjedočili ono
što se doista dogodilo na satu vjeronauka. Na taj način učenicima su odaslali poruku da je laž,
iako ne prijeti nikakvo zlo, dobra i da se očekuje. Provođenjem dokaznog postupka saslušanjem
tih istih učenika nanijela bi im se još veća i daljnja šteta.
6. ročište održano je 13. lipnja 2011. godine. Na ročištu je saslušana svjedokinja, majka
djeteta koje je pohađalo osnovnu školu Bartol Kašić (ne radi se o jednoj od dvije majke koje su
prijavile slučaj Kontri). Svjedokinja je između ostaloga izjavila: «...po povratku iz škole moj sin
nije doslovce citirao riječi kojima je gđa. Čorić Mudrovčić govorila o homoseksualcima, već je kao
što sam već rekla, samo prenio njene stavove govoreći da je rekla da to nije prirodno i da su to
bolesni ljudi, a djeca su se nakon sata ismijavala na tu temu govoreći «pederi, pederčine».
7. ročište održano je 18. srpnja 2011. godine. Na ročištu su saslušane Sanja Juras, koordinatorica Lezbijske grupe Kontra i vjeroučiteljica Jelena Čorić Mudrovčić.
Obrazovanje
67
Sanja Juras, kao koordinatorica tužiteljice iskazala je «Da je 2009. godine Lezbijska grupa
Kontra dobila e-mail od gđe. X. u kojem je pisalo da joj je kćer rekla da je vjeroučiteljica Osnovne
škole Bartol Kašić učila djecu da je homoseksualnost bolest, odnosno da su homoseksualci
bolesni ljudi. Nakon toga telefonski sam razgovarala s dotičnom gospođom koja je to potvrdila
i uputila me na gđu. Y s kojom sam također telefonski razgovarala. Gđa. X. mi je rekla da je na
tom satu jedan učenik pitao vjeroučiteljicu što treba učiniti ukoliko mu netko kaže da je on gej, a
vjeroučiteljica mu je rekla da ga treba istući. Više se točno ne mogu prisjetiti je li taj učenik rekao
gej ili homoseksualac. Nakon toga na internetskim strankicama «Slobodne Dalmacije» vidjela
sam članak o tom događaju sa izjavom gđe. X. , prema kojem je novinarka također pokušala kontaktirati školu Bartol Kašić, ali su odbili izjavu. Nakon toga Kontra se odlučila na ovu tužbu.
Da je homoseksualnost bolest jednostavno nije istina jer Svjetska zdravstvena organizacija
kao i domeće strukovne organizacije o tome već niz godina imaju jasan stav jer se još od 1990.
godine homoseksualnost ne navodi na listi bolesti. Želim nadodati da su upravo zbog krive
predodžbe lezbijke i homoseksualci bili prisilno hospitalizirani, liječeni čak i elektrošokovima,
lijekovima za liječenje duševnih bolesti i raznim drugim metodama. Na posebno pitanje suda
čime sam se ja osjetila kao i članice Kontre diskriminirana obzirom da sam dobila saznanja da
je spomenute izjave gđa. Čorošić Mudrovčić dala predajući Katolički vjeronauk izjavljujem zbog
toga jer ga je predavala u javnoj školi, po ovome što su mi spomenute osobe prenijele I. tuženica
je svojim izjavama izašla iz okvira Katoličkog vjeronauka, jer je učila djecu, kao što sam već rekla,
da je homoseksualnost bolest.
Na daljnje pitanje suda izjavljujem da nisam vjernica i da ne znam kakav je službeni stav,
odnosno doktrina Katoličke crkve prema homoseksualnosti. Koliko je meni poznato Katolička
crkva o homoseksualnosti govori samo kao o grijehu, a ne kao o bolesti, međutim službeni stav
mi nije poznat.
Pomoćnici tužitelja zabranjuje se postavljanje pitanja je li se netko od građana tužiteljici
obratio radi prisilne hospitalizacije zbog homoseksualnosti.
Na daljnje pitanje punomoćnice tužitelja izjavljujem da sam bila napadnuta zbog pogrešnog
stava da je homoseksualnost bolest.
Na posebno pitanje suda izjavljujem da se taj događaj zbio 2008. godine.
Na daljnje pitanje punomoćnice tužitelja izjavljujem da sam napadnuta i ove godine i to
na Split Pride-u i to upravo zbog spomenute izjave prvotuženice i drugih sličnih izjava koje daju
razni ljudi.
Na daljnje pitanje suda izjavljujem da znam da sam na tom Split Pride-u napadnuta i zbog
predmetne izjave prvotuženice jer takve izjave stvaraju pogrešnu sliku u javnosti o homoseksualnim ljudima i potiču na diskriminaciju.
Nisam bolesna osoba, potpuno sam zdrava osoba.
Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja kako smo se ja i članice Kontre osjetile diskriminiranima obzirom da se radilo o satu vjeronauka, ponavljam da je taj vjeronauk održan u državnoj školi i da je tom izjavom jedna skupina građana diskriminirana jer je proglašena bolesnima,
a takvo pogrešno mišljenje dovodi do strašnih slučajeva diskiriminacije, kao napr. prisilne hospitalizacije kao što je slučaj Ane Dragičević.»
68
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
U presudi donesenoj 18. srpnja 2011. godine, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Uložena je žalba na presudu a Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova se pridružila kao
umješač u postupku žalbe.
U trenutku kada ne postoji seksualna edukacija u osnovnim školama, smatramo krajnje neprihvatljivim da se ta tema obrađuje unutar programa vjeronauka, poglavito iz razloga što se
ovakvim postupcima eksplicitno diskriminira osobe homoseksualne orijentacije, odnosno učenike se potiče na diskriminaciju. Dugoročna posljedica ovakvog programa je povećanje umjesto
ublažavanje diskriminacije prema LGBT populaciji zbog pružanja informacija koje su znanstveno
neutemeljene i pripadaju krugu vjerskih dogmi.
Smatramo da se vjeronauk treba provoditi u vjerskim ustanovama, a ne u javnim školama.
Ako vjeronauk već postoji u školama, treba biti stavljen kao nulti ili posljednji sat nastave, kako
se ne bi stvarao pritisak na pohađanje vjeronauka.
Hitno je potrebno uskladiti nacionalni obrazovni program i sve udžbenike s pozitivnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom te početi strogo sankcionirati slučajeve škola u kojima se
promiče diskriminacija na bilo kojoj osnovi.
5. Mediji
U 2011. godini bilježe se uglavnom profesionalni i informativni izvještaji u medijima vezano za prava seksualnih i rodnih manjina, najčešće u neutralnom tonu. Međutim, nažalost, kao
i svake godine bilo je i homofobičnih članaka kojima se poticalo na diskriminaciju seksualnih
manjina.
Primjerice, u siječnju 2011. godine bilježimo medijske napise vezano za popis stanovništva
se provodio od 1. do 28. travnja ove godine. Naime, radi se o redovnom, desetogodišnjem popisu
stanovništva, koji se provodi svake prve godine u novom desetljeću. Posljednji je popis održan
2001. godine. Novi popis jednako kao i prethodni sadržavao je pitanje o bračnom statusu stanovnika, a budući da je 2003. godine uveden institut istospolne zajednice, logično je da pitanje o
bračnom statusu daje mogućnost odgovora vezano za život u takvoj zajednici, baš kao i u sličnim
popisima u inozemstvu. Nakon objave sadržaja pitanja velik broj medija objavio je na senzacionalistički način netočnu informaciju da će se građane/- ke ispitivati o njihovoj seksualnoj orijentaciji. Sam način na koji su mediji popratili ovu temu, izdvajajući samo navedeno pitanje, ukazuje
na visoku razinu stigmatiziranosti LGBT osoba u hrvatskom društvu.
Nadalje, bilježimo homofobične izvještaje vezano za slučaj Bartol Kašić (opisano u poglavlju
4. Obrazovanje).
Također, pojavio se i veći broj članaka u kojima se davala pozornost homofobičnim izjavama
javnih osoba pred Split Pride, osobito u dnevnim novinama «Slobodna Dalmacija».
Mediji
69
6. Homofobični istupi javnih osoba
— Diskriminacija u nogometu
U 2010. godini homofobičnim izjavama prednjačil su predsjednik Hrvatskog nogometnog
saveza Vlatko Marković i izvršni dopredsjednik nogometnog kluba Dinamo, Zdravko Mamić.
G. Marković je dana 7. studenog 2010.g. na pitanje novinara „Bi li za hrvatsku selekciju
mogao nastupiti igrač koji bi se deklarirao kao gay?“ izjavio za Večernji list: „Dok sam ja
predsjednik, sigurno ne!“. Nadalje na pitanje: „Susreli ste takvoga igrača u karijeri?“, g. Marković je odgovorio: „Ne, na svu sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi.“
Dana 15. studenog 2010.g. mediji su prenijeli kako je nakon sjednice Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza (u nastavku HNS) izvršni dopredsjednik «Dinama», Zdravko Mamić komentirao izjavu predsjednika HNS-a Vlatka Markovića od dana 7. studenog 2010.g. koja
je dana u intervjuu za dnevne novine „Večernji list“ a u kojoj Vlatko Marković navodi kako dok
je on predsjednik HNS-a za hrvatsku reprezentaciju ne bi mogao nastupiti igrač koji bi se deklarirao kao gay. Prema medijima, g. Mamić je izjavio da niti u njegovoj reprezentaciji, kad bi on
bio predsjednik HNS-a, ne bi igrali homoseksualci. Nadalje izjavljuje da ne može ni zamisliti da
takav igrač ide čvrsto na kopačku, u duel, te da mu je prirodnije da takve osobe budu baletani,
tekstopisci ili novinari.
Podsjećamo da je već 2004. godine jedan nogometni trener - Otto Barić, tadašnji izbornik
hrvatske nogometne reprezentacije sankcioniran od strane UEFA-e zbog diskriminativinih izjava
spram homoseksualnih osoba.
LGBT (lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne) osobe izložene su diskriminaciji i nasilju
zbog svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Diskriminacija na radnom mjestu (uključujući sportske klubove) je nažalost česta pojava u hrvatskom društvu, a žrtve diskriminacije
rijetko prijavljuju takve slučajeve zbog nepovjerenja u državne institucije.
Udruge Iskorak i Kontra podnijele su udružnu tužbu zbog diskriminacije protiv predsjednika
Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića.
Najavile/-i smo i prijavu disciplinskoj komisiji UEFA-e, nakon čega je UEFA objavila da je
pokrenula postupak protiv g. Markovića zbog sumnje da je prekršio pravila koja se tiču diskriminacije i ponašanja nogometnih dužnosnika. Naime, članak 11. Disciplinskog pravilnika predviđa
sankcije za onoga koji vrijeđa dostojanstvo osobe ili skupine ljudi, dok članak 5. govori o povredi
integriteta i sportskog duha.
Županijski sud u Zagrebu donio je presudu 28. lipnja 2011. godine u kojoj odbija tužbeni
zahtjev udruga Iskorak i Kontra.
Dana 9. rujna 2011. godine uložile/-i smo žalbu protiv presude. 29. prosinca 2011. godine Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je uputila Vrhovnom sudu izjavu o stupanju u parnicu u
svojstvu umješačice.
— Poticanje na nasilje od strane svećenika
U listopadu 2010. godine Kastavski župnik Franjo Jurčević objavio je tekst putem bloga (koji
su prenijeli i pojedini mediji) u kojem je podržao nasilje ekstremističkih skupina na beogradskim
70
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
ulicama za vrijeme „Parade Ponosa“ i napisao kako je ono što se u Beogradu događalo “dokaz da
moralne nakaze i psihopati sve više ovladavaju sredstvima javnog priopćavanja, ulicama, ustanovama, gradovima”.
Župnik je u svom tekstu naveo: «Beograđani su pokazali što misle od tim psihopatima» te
dodaje da mu je žao policajaca koji su nastradali, ali i da su se oni trebali povući i dozvoliti „normalnima da s tim bolesnicima malo prodiskutiraju“.
Župnik dalje osporava pravo na javno okupljanje LGBT osoba, te osim što daje podršku nasilnicima iz Beograda otvoreno potiče na nasilje iz mržnje u Hrvatskoj riječima: «Bravo za normalne Beograđane! Tako bi trebali postupati i normalni Zagrepčani kada ovi bolesnici okupiraju
javne puteve i javne površine».
Pravo na slobodu okupljanja jedno je od osnovnih ljudskih prava. Nasilje na beogradskim
ulicama koje se dogodilo prilikom održavanja Prade Ponosa govori o stanju ljudskih prava LGBT
populacije u Srbiji, ali i o opasnosti širenja mržnje, negatovnom utjecaju crkve i razornom djelovanju ekstremističkih skupina s kojima se država odbijala obračunati.
Koliko je strašno pozivati na krvoproliće na ulicama Zagreba zbog mržnje utemeljene na
spolnoj orijentaciji poput onog u Beogradu znaju dobro sudionici/-ice Parade Ponosa, uključujući
članice Kontre koje su došle u Beograd dati podršku organizatorima manifestacije, a za vrijeme
mirnog okupljanja morala ih je štiti specijalna policija. Na beogradskim ulicama napravljena je
milijunska šteta, a napadnut je čak i kombi s pokretnim mamografom koji je uništen.
Zbog svega navedenog podnijele/-i smo kaznenu prijavu protiv g. Franje Jurčevića zbog
poticanja na nasilje i mržnju utemeljenu na seksualnoj orijentaciji, opisanog kaznenim djelom
rasne i druge diskriminacije.
Također, u javnom dopisu smo ponovile/-i zahtjev da država spriječi širenje mržnje putem
fašističkih „anti-gay“ prosvjeda koji su se održali u protekle dvije godine, a kojima se pozivalo na
nasilje i čiji su sudionici napadali sudionike Zagreb Pride-a.
Nakon toga Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je optužni prijedlog protiv g.
Jurčevića zbog kaznenog djela rasne i druge diskriminacije.
Upravo je sramotno da se nakon ozbiljnih medijskih reakcija na navedeno g. Jurčević u
medijima pokušavao prikazivati žrtvom, te se ismijavao s postupkom koji se vodio protiv njega
izjavljujući za medijie primjerice da moli prijatelje da mu donesu dekicu u zatvor, nastavljajući
također s diskriminativnim izjavama spram LGBT osoba.
Općinski sud u Rijeci proglasio je u 2011. godini Franju Jurčevića krivim jer je u cilju širenja
mržnje i omalovažavanja po osnovu spolne orijentacije, javno iznio i pronio zamisli o podčinjenosti po osnovi spolnog opredjeljenja, čime je počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom – rasnom i drugom diskriminacijom, opisano i kažnjivo po čl. 174. st. 3.
Kaznenog zakona, te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca s rokom kušnje od jedne godine.
Pozdravjamo presudu Općinskog suda u Rijeci. Smatramo da je Sud poslao važnu poruku
javnosti da je poticanje na diskriminaciju i nasilje prema bilo kojoj društvenoj skupini ponašanje
koje se ne smije tolerirati.
Homofobični istupi javnih osoba
71
— Govor mržnje pjevača Mladena Grdovića
Dana 11. lipnja 2011. godine g. Mladen Grdović izjavio je za dnevne novine Slobodna dalmacija, a povodom održavanja Split Pride-a: « Ma to je sramota, sve su to nenormalne stvari.
Ja bih sve te gayeve, ili kako se već zovu, stavio na jedan otok u Južnoj Americi i zapalio ih. Da ih
nitko nikada više ne vidi. U to vrijeme nisam u Splitu, da i jesam, ne bih ih želio ni vidjeti ni čuti.
Nije me briga za njih, ako ti gayevi ne vole lijepu ženu, onda nisu normalni.» te dodao «Slobodno
to napišite.»
Udruge Kontra i Iskorak podigle su kaznenu prijavu zbog kaznenog djela rasne i druge diskriminacije protiv Mladena Grdovića. Kaznena prijava je odbačena.
U rješenju Općinskog državnog odvjetništva iz Splita u obrazloženju je bilo navedeno da
«Obavijesno ispitan po djelatnicima policije Mladen Grdović negira da bi kazao riječi koje su
navedene u članku «Slobodne Dalmacije». Navodi da se sjeća da ga je 11. lipnja 2011. između
14.30 i 15.30 sati dok se nalazio ispred hotela «Intercontinental» u Zagrebu nazvala novinarka
Marijana Šešo koja ga je pitala što misli o Gay paradi i o njegovoj profesionalnoj karijeri i turneji
u Južnu Ameriku. Navodi da joj je po pitanju parade kazao da nije u Splitu niti je znao da se
parada održava, da ga ne zanima niti bi na nju išao, da je katolik i da vjeruje samo u katoličke
vrijednosti.»
Nadalje, također je bilo navedeno da su djelatnici Policijske uprave zadarske uvidom u popis
dolaznih i odlaznih brojeva telefona utvrdili da 10. lipnja 2011. u vremenu od 11 do 14 sati, kao ni
11. lipnja 2011. između 14.30 i 15.30 sati (vremena koja je navela novinarka Marijana Šešo) «nije
bilo telefonskih kontakata između telefonskih brojeva redakcije Slobodne Dalmacije i mobilnog
telefona u vlasništvu Mladena Grdovića na koji se novinarka pozivala.
Nakon predkaznene obrade predmeta nije potvrđena osnovana sumnja da je Mladen
Grdović počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Naime, isti negira da bi izrekao riječi
koje se navode u članku «Slobodne Dalmacije» od 11. lipnja 2011. pod naslovom «Neka izađu iz
polumraka». Novinarka Marijana Šešo iskazuje da joj je osumnjičenik kazao upravo ono što je u
članku objavljeno, iako ne postoji nikakav materijalni dokaz niti snimka njihovog razgovora kako
bi se utvrdilo tko je kada i što kazao. Isto tako nije utvrđeno da bi u navedeno vrijeme uopće
došlo do telefonskog kontakta između Mladena Grdovića i novnarke Marijane Šešo. Kod ovako
utvrđenog stanja kaznenu prijavu protiv Mladena Grdovića trebalo je odbaciti jer nisu potvrđene
osnovne sumnje da bi isti počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa se prijava odbacuje na temelju čl. 206. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku.»
— Govor mržnje od strane svećenika povodom Split Pride-a
13. lipnja 2011. godine svećenik g. Jozo Ćirko za dnevne novine Slobodna dalmacija izjavio je
da je «sretan što su slike razbijenih glava i podignutih desnica obišle svijet, jer se time pokazalo
da Split ne trpi «nenormalno» ponašanje», a u nastavku dodao: «Nisam vidio nikakvo nasilje
i nerede u subotu, ono je bila normalna reakcija ljudi na nešto neprirodno. Zašto se nisu organizirali i «prajdirali» negdje gdje ih nitko ne vidi? Neka traže svoje slobode za stolom, u Saboru,
a ne na ulici.»
Lezbijska grupa Kontra i Iskorak podnijeli su kaznenu prijavu protiv g. Ćirka zbog kaznenog
djela rasne i druge diskriminacije.
72
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
7. Nasilje i diskriminacija
Nasilje i diskriminacija motivirani spolnom orijentacijom ili rodnim identitetom su i dalje
česte pojave u hrvatskom društvu. Oblici nasilja različiti su, od psihičkog, verbalnog do fizičkog
nasilja. Gorući problem i dalje je strah žrtava koje ne prijavljuju doživljeno nasilje zbog moguće
stigmatizacije okoline. LGBT osobe u velikom broju slučajeva nisu upoznate sa svojim pravima,
niti s mehanizmima zaštite tih prava. Nemaju povjerenja u državne institucije, osobito u policiju, čiji službenici kontinuirano postupaju na diskriminativan način prilikom tretiranja slučajeva
diskriminacije i nasilja nad LGBT osobama. Upravo je zbog toga stvaran broj slučajeva nasilja
i diskriminacije nemoguće procijeniti, a donedavno su slučajevi koji dođu do procesuiranja bili
isključivo slučajevi nasilja nad aktivistkinjama i aktivistima.
Ipak, upravo na tom području proteklih godina bilježimo određene pomake. Žrtve nasilja i
diskriminacije sve se češće obraćaju nevladinim organizacijama za pomoć, a imale smo i slučajeve u kojima su žrtve otvoreno progovorile o nasilju koje su proživjele u javnosti. Sve to svjedoči
o činjenici da se LGBT osobe sve više interesiraju za svoja prava i odlučuju se njima koristiti.
Također, potrebno je napomenuti da se u posljednjih nekoliko godina bilježe 4 slučaja u kojima je provedena istraga i sankcionirani počinitelji, međutim radilo se o iznimkama, slučajevima
koji su od samog početka bili izuzetno medijski eksponirani, uz podršku i pravnu pomoć nevladinih organizacija i angažman Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (slučaj napada na državljane Kosova nakon Pride-a u 2008. godini, slučaj napada na Nevena Rauka u 2009. godini, te
slučaj napada na mladiće ispred gej kluba i slučaj napada na Gorana Hadžića u 2010. godini).
Kako bismo pomogle/-i boljem sankcioniranju diskriminacije osnovale/-i smo zajednički
Pravni tim Iskoraka i Kontre 2002. godine čije aktivnosti uključuju pružanje direktne pravne pomoći LGBT osobama, te javno zagovaranje za zakonske promjene. Također redovito izdajemo
publikacije kojima informiramo LGBT populaciju o njihovim pravima i zakonima Republike Hrvatske.
U nastavku pod naslovom „Pojedinačni slučajevi“ opisujemo neke od slučajeva na kojima
smo radile/-i u protekloj godini.
Pojedinačni slučajevi
U 2011. godini Pravni tim Iskoraka i Kontre radio je na ukupno 23 pojedinačna slučaja. U
ovom dijelu navodimo primjere nekih slučajeva koje smo zaprimile/-i.
— Napad na Nevena Rauka
Dana 12. siječnja 2009. godine četvero napadača, od kojih dvoje maloljetnika, izvršili su napad na gej mladića Nevena Rauka iz mržnje prema osobama homoseksualne orijentacije.
Naime, na internetskom portalu stvorili su profil u kojem su se predstavili kao mladić biseksualne orijentacije i dogovorili sastanak s oštećenikom. Na mjestu sastanka oštećenika su
fotografirali u namjeri da fotografije objave na internetu, a kad je oštećenik počeo bježati, pratili su ga.
Nasilje i diskriminacija
73
Oštećenik je pobjegao u autobus, a napadači su potom automobilom pratili autobus u koji
je ušao. Kada je Neven Rauk izašao na stanici, troje od četvero napadača prišli su mu i opkolili
ga, govoreći mu „ti si taj, kud bježiš, daj razgovaraj s nama, znaš da te mogu ubiti“, slikali su ga,
da bi ga potom jedan napadač udario nogom u glavu, uslijed čega je Neven Rauk pao na pod.
Tom prilikom su oštećeniku ispale naočale i torba, koju su mu napadači uzeli i otišli, a Neven
Rauk je ponovno pobjegao u autobus iz kojeg se prethodno iskrcao te je vozač autobusa pozvao
Hitnu pomoć. Oštećeniku je pružena medicinska pomoć u bolnici Sveti Duh, gdje je utvrđeno da
je zadobio ozljede natučenja glave s prijelomom nosnih kostiju, razderotinu gornje vjeđe lijevog
oka, krvni podljev, eroziju rožnice lijevog oka te sitne oguljotine kože piramide nosa.
U izvješću Policijske uprave zagrebačke od dana 13. siječnja 2009. navedeno je sljedeće: „U ponedjeljak 12. siječnja oko 21.30 sati na području Medveščaka, Remetska cesta, trojica su
nepoznatih počinitelja, uz uporabu tjelesne snage, izvršili razbojstvo nad 23-godišnjim muškarcem te otuđili torbu s dokumentima. Materijalna šteta nije utvrđena.“ PUZ nije napad doveo u
vezu sa seksualnom orijentacijom oštećenika te nije vođena istraga u tom smjeru sve dok udruge
nisu podigle kaznene prijave.
Oštećeni je sam obavijestio medije o napadu te nam se obratio za pravnu pomoć. Udruge
Kontra i Iskorak podnijele su kaznenu prijavu zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja i rasne
i druge diskriminacije, a u vezi s čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona (zločin iz mržnje). O navedenom
smo odmah obavijestili medije.
Dana 15. 2. 2009. na poziv policijskog službenika korisnik je došao u 5. policijsku postaju
u Bauerovoj ulici u Zagrebu te je odvezen u Sektor kriminalističke policije u Heinzelovoj ulici.
Obavljeno je prepoznavanje počinitelja u Sektoru kriminalističke policije. Korisnik je prepoznao
jednog od počinitelja (napadača) s 80 % sigurnosti, te je zatražio da ga vidi uživo kako bi bio potpuno siguran. Sljedeći dan korisnik je na prepoznavanju uživo prepoznao počinitelje.
U postupku povodom napada na oštećenika Nevena Rauka provedena su dva sudska postupka, jedan protiv dvojice maloljetnih počinitelja i jedan protiv dvoje punoljetnih
počinitelja.
Protiv punoljetnih počinitelja proveden je istražni postupak tijekom kojeg je održano više
rasprava, a N. R. saslušan je na raspravi održanoj pred Županijskim sudom u Zagrebu dana 10.
veljače 2009. godine.
Nakon provedenog istražnog postupka Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je podnijelo
optužni prijedlog te je proveden kazneni postupak tijekom kojeg je održano šest ročišta, kako
slijedi:
- na raspravi održanoj dana 25. 3. 2009. g. okrivljenici su se izjasnili o krivnji, iznijeli su obranu, saslušan je jedan svjedok, ukinut je pritvor;
- na raspravi 9. 4. 2009. g. saslušan je oštećenik;
- na raspravi 4. 5. 2009. g. saslušan je oštećenik te je preslušana i pregledana snimka napada
na N.R.;
- na raspravi 3. 6. 2009. g. saslušan je mlt. svjedok;
- na raspravi 14. 7. 2009. g. saslušan je mlt. svjedok, izmijenjen je optužni akt u činjeničnom
opisu i u pravnoj kvalifikaciji djela;
74
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
- na raspravi 16. 7. 2009. g. okrivljenici su se ponovno izjasnili o krivnji po izmijenjenom
optužnom aktu, dopunili su svoje obrane, stranke su iznijele završne govore, sud je zaključio
raspravu i objavio presudu.
Općinski sud u Zagrebu u presudi je proglasio okrivljenike krivima jer je: Prvookrivljeni radi
iživljavanja nasiljem, zlostavljanjem i osobito drskim ponašanjem na javnom mjestu doveo
drugoga u ponižavajući položaj, a djelo je počinjeno iz mržnje, a drugookrivljena drugima s namjerom pomogla da radi iživljavanja nasiljem, zlostavljanjem i osobito drskim ponašanjem na
javnom mjestu dovedu drugoga u ponižavajući položaj, a djelo je počinjeno iz mržnje, čime su
počinili kazneno djelo protiv javnog reda – nasilničko ponašanje – opisano i kažnjivo po čl. 331.
st. 1. Kaznenog zakona u vezi s čl. 89. st. 36. Kaznenog zakona, a u vezi s čl. 38. KZ-a u odnosu na
drugookrivljenu.
Sud je na temelju čl. 331. st. 1. u vezi s čl. 89. st. 36. KZ-a prvookrivljeniku Baričević Alenu
izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na temelju članka 67.
KZ-a, s rokom kušnje od 4 godine od pravomoćnosti presude.
Drugookrivljenoj Petri Mihetec je na temelju čl. 331. st. 1. u vezi s čl. 89. st. 36. KZ-a te u vezi
s čl. 38. KZ-a sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na
temelju članka 67. KZ-a, s rokom kušnje od 3 godine od pravomoćnosti presude.
Olakotnim okolnostima na strani prvookrivljenog sud je ocijenio činjenicu da je zaposlen,
otac dvoje maloljetne djece, osoba mlađe životne dobi, kao i činjenicu da prvookrivljeni do sada
nije kazneno osuđivana osoba. U odnosu na drugookrivljenu, također je olakotnom ocijenjena
činjenica njezine prethodne neosuđivanosti, kao i činjenica da se radi o osobi mlađe životne dobi.
Sud je prvookrivljenom i drugookrivljenoj kao olakotnu okolnost uzeo u obzir i činjenicu urednog
i korektnog držanja pred sudom.
U obrazloženju presude navodi se između ostalog sljedeće: „Imajući u prvom redu u vidu
pogibeljnost djela koje se I. i II. okrivljenima stavlja na teret, sve veću učestalost nasilnog ponašanja upravo u mlađoj populaciji društva kojoj i I. i II. okrivljeni pripadaju, činjenicu da je djelo
motivirano netrpeljivošću i izrazitom odbojnošću prema osobama homoseksualne spolne orijentacije, posljedice koje je djelo imalo u odnosu na oštećenog, sud je vodeći računa i o svim izloženim olakotnim okolnostima na strani I. i II. okrivljenih, I. okrivljenom izrekao kaznu zatvora u
trajanju od 10 mjeseci, a II. okrivljenoj kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.“
Protiv presude Općinskog suda žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj
sankciji, a u žalbi je predložio na način da se presuda preinači i da se I i II okrivljeniku izreknu
strože kaznene sankcije, odnosno bezuvjetne kazne zatvora.
11. svibnja 2010. godine Županijski sud u Zagrebu je odbio žalbe Državnog odvjetnika, te I i II
okrivljenika. Županijski sud je sve žalbe odbio, čime je presuda postala pravomoćna.
S obzirom da su dvoje napadača bili malodobne osobe, protiv njih se kazneni postupak vodio
pred odjelom za mladež, po posebnim pravilima postupka. Dokazni postupak u ovom predmetu je dovršen 28. travnja 2009. godine. Budući da nismo zaprimili presudu Općinskog kaznenog
suda, oštećenik je dana 16. ožujka 2010. godine zamolio sud da mu dostavi sudsku odluku.
S obzirom da odluka nije dostavljena odvjetnik je napravio uvid u spis. Iz spisa je bilo jasno
da sud nije pozvao oštećenika niti punomoćnika oštećenika na rasprave koje su održane 16. ožuj-
Nasilje i diskriminacija
75
ka i 2. svibnja 2011. godine. Na slijedeću raspravu za koju je utvrđeno da će se održati 6. lipnja
2011. godine odvjetnica punomoćnika je pristupila bez poziva.
6. lipnja 2011., 8.srpnja 2011. i 13. lipnja 2011. održane su rasprave pred Općinskim kaznenim
sudom u Zagrebu, odnosno očevid na licu mjesta, gdje je stranka dala sudu dodatna objašnjenja
vezano za predmetni događaj.
Na raspravi od 13. prosinca 2011. godine po drugi put je donesena osuđujuća odluka kojom
je izrečena odgojna mjera protiv okrivljenika s posebnom obvezom da se uključi u pojedinačni ili
skupni rad u savjetovalištu za mlade. Predmet nije pravomoćno okončan.
— Napad na Gorana Hadžića
Napad na g. Gorana Hadžića dogodio se u noći 6./7. studenog 2010. godine oko 2 sata. G.
Hadžić je napad prijavio Pravnom timu Iskoraka i Kontre i zamolio nas da informacije navedene
prvo u izjavi za javnost, a sada u izvještaju proslijedimo medijima. Angažiran je također odvjetnik
za rad na slučaju.
Miroslav Šarić (24), nogometaš prve hrvatske nogometne lige (bivši nogometaš Dinama,
sada igra za Inter) i njegov brat Marko Šarić (21) pratili su g. Hadžića nakon izlaska iz gej lokala.
Bez ikakvog povoda nasrnuli su na g. Hadžića te u namjeri da ga usmrte, srušili su ga na pod i
udarali nogama isključivo u glavu, a u svom naumu da ga usmrte bi zasigurno i uspjeli da nisu bili
spriječeni dolaskom četvero prolaznika. Dok su ga udarali nogama u glavu, obojica napadača su
višekratno ponavljala riječi: „Udri ga! Ubij ga! Ubij ga! Mamu mu jebem pedersku!“
G. Hadžić, inače hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, zadobio je teške tjelesne ozljede u
vidu frakture nosa sa pomakom, hematoma po licu, te razderotine usnice (7 šavova). Zbog krvarenja iz glave zadržan je u bolnici u Vinogradskoj ulici na odjelu za neurokirurgiju više dana.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je napad okvalificiralo kao kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda u stjecaju s kaznenim djelom nasilničkog ponašanja, te ga je okvalificiralo kao zločin iz mržnje.
Napadači su zadržani u pritvoru u Zagrebu. 1. ročište u ovom slučaju održano je 29. prosinca
2010. godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu.
Općinski Kazneni sud u Zagrebu objavio je 4. veljače 2011. presudu kojom je Marka Šarica i
Miroslava Šarića proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 99.st.1. u vezi s čl. 89.st.
36 KZ- teška tjelesna ozljeda iz mržnje i čl. 331.st.1. uvezi s čl. 89.st. 36 KZ, nasilničko ponasanje
iz mržnje.
Kažnjeni su na slijedeći način: za kazneno djelo iz čl. 99 st. 1 KZ svaki je dobio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 331. st. 1. KZ, kazna zatvora u trajanju od 3
mjeseca, te su oboje osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz ukidanje
pritvora.
Nažalost, moramo primijetiti da je sud donijevši osuđujuću presudu za svako kazneno djelo
primjenio minimalnu zakonsku kaznu za okrivljenike, ovom presudom uputio negativnu poruku
javnosti u pogledu poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ovaj slučaj je zbog činjenice da je g. Hadžić odlučio javno progovoriti o svom iskustvu, uvelike pomogao senzibilizaciji javnosti za problem nasilja nad LGBT osobama.
76
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
— Napad na transrodnu ženu, pokušaj silovanja i ubojstva
N.S., transrodna žena obratila nam se za pravnu pomoć. Naime, 6. listopada 2011. godine
putem telefona dogovorila se s osobom koju je poznavala pod imenom H. (muškarac), a kojeg je
prethodno upoznala na internetu, da će se susresti u zagrebačkom naselju (gdje N.S. živi) radi
upoznavanja. U 19.37 sati H. ju je nazvao i našli su se ispred zgrade u kojoj ona živi. Prošetali
su po naselju i pozvala ga je u stan. U stanu su razgovarali o promjeni spola kroz koju je N.S.
prolazila. N.S ga je ponudila «Fantom» i kavom, nakon čega ju je H. upitao da li ima alkohola,
a ona je odgovorila da nema. Tada je H. uočio bocu šampanjca na polici u dnevnom boravku,
ustao je i otvorio tu bocu. Nakon što je popio bocu šampanjca, H. ju je počeo ljubiti, a ona ga je
odbila jer se ponašao agresivno. Kada mu je rekla da «nije njen tip», H. ju je oborio na kauč i sjeo
na njen trbuh, odnosno butine. Ona ga je molila da prestane i da ode, a kad je počela vrištati,
stavio joj je ruku na usta. Gurao joj je glavu među jastuke, govoreći joj da neće živa izaći. Ona
ga je i dalje pokušavala urazumiti, kako bi sišao s nje i kako bi došla u poziciju da pobjegne. U
jednom trenutku je H. je sišao s nje i sjeo na kauč, a ona je ustala i počela bježati prema ulaznim
vratima stana. H. je ustao, sustigao ju, uhvatio ju za haljinu i odvukao ju natrag na kauč. Dok su
se naguravali, H. ju je u jednom trenutku odgurnuo prema zidu, uslijed čega je glavom udarila
u sliku, koja se zbog toga razbila. H. ju je ponovno odgurnuo na kauč, počeo joj zadizati haljinu
te ju dirati po grudima i genitalijama. Dok je ležala na kauču, H. je sjedio na njoj te je u jednom
trenutku iz džepa izvadio osobnu iskaznicu i gurnuo joj ju u lice govoreći: „Evo, pogledaj, ja sam
H. K., ti ionako nećeš živa izaći iz ovog stana pa da znaš tko ti je to napravio". Također joj je rekao:
«Ja ću te ubiti, nikada nećes izaći iz ovog stana, ja sam poznat, ja imam šest lokala u X., ti si
obična drolja..." U jednom trenutku, unatoč njenom opiranju, H. joj je poderao najlonke i skinuo
gaćice. Dok ju je držao na kauču, rekla mu je da će mu ona staviti kondom, da se smiri i nakon
nagovaranja, H. je na to pristao. Tada je rekla da mora na WC i on ju je pustio. Ona je iskoristila
priliku i pustila pse iz susjedne sobe. H. je počeo udarati pse, a ona je otrčala na hodnik i počela
zazivati pomoć. Nakon toga je H. pobjegao iz stana i tom prilikom joj je sa stola ukrao novčanik
u kojem su se nalazili dokumenti i novac u iznosu od 800 HRK. N.S. je nazvala prijateljicu i nakon
razgovora s prijateljicom prijavila sve policiji oko 23 sata.
Angažiran je odvjetnik za rad na slučaju i 20. prosinca 2011.g. upućen je podnesak
Županijskom državnom odvjetništvu s obavijesti da stranku zastupa odvjetnik.
U nastavku postupka stranka je saslušana u svojstvu svjedoka gdje je iznijela svoj iskaz.
09. siječnja 2012. godine zaprimljen je nalog Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu
za provođenjem vještačenja DKT analizom.
Nakon toga, u više navrata je zaprimljen poziv za saslušanje stranke radi davanja dodatnih objašnjenja (za dan 23. veljače 2012., 17. travnja 2012., te u više navrata telefonskim putem,
odnosno ukupno 7 puta). Stranka je izjavila kako zbog straha ne želi pristupiti saslušanju, slijedom čega je upozorena na štetne posljedice ne pristupanja. Stranka je ustrajala u odluci ne
pristupanja zbog čega je Županijsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu, a s obzirom
na uputu i odluku stranke, nije preuziman kazneni progon protiv osumnjičenika.
— Zaštita prava na privatnost transrodne maloljetne osobe
Dana 21. svibnja 2009. godine obratila nam se majka djeteta S. F. Obavljen je razgovor s majkom radi uvida u pravne probleme koje dijete S. F. ima nakon početka postupka promjene spola.
Nasilje i diskriminacija
77
S. F. je dijete koje duži niz godina živi u drugom rodnom identitetu. Dijete je doživljavalo
maltretiranje od strane profesora i učenika u osnovnoj školi zbog svog rodnog identiteta te je
2008. godine reagirala Pravobraniteljica za djecu uputivši dopis školi, nakon čega se situacija
poboljšala. Ime djeteta je promijenjeno u neutralno na zahtjev majke (pod obrazloženjem da ga
svi tako zovu), međutim, u rodnom listu je vidljivo da je izvršena izmjena jer je promjena imena
unesena u naknadnim bilješkama. Spol djeteta na dokumentima nije bilo moguće izmijeniti jer
dijete nije prošlo cijelu operaciju promjene spola.
Majka je također navela da u učeničkoj knjižici djeteta piše staro ime te izrazila strah da bi
zbog toga dijete moglo imati problema nakon upisa u srednju školu (jer bi već pri upisu budući
profesori saznali za promjenu spola djeteta).
Dana 16. srpnja 2009. g. upućen je dopis osnovnoj školi koju pohađa S. F. na ruke ravnatelju
škole. U dopisu je zatraženo od škole da izvrši prijepis učeničke knjižice s novim imenom djeteta.
U razgovoru s uredom ravnatelja postignuta je suglasnost da će se rješenje pokušati pronaći tijekom rujna.
Nadalje, u razgovoru s odvjetnicom ravnateljica škole navela je da učenička knjižica nije
dokument koji se treba predočavati prilikom upisa u srednju školu te da će djetetu biti izdana
svjedodžba s imenom kojim se služi u pravnom prometu.
Međutim, s obzirm na činjenicu da je za upis u školu potrebno priložiti i rodni list, majka je zatražila pomoć vezano za zahtjev za promjenu podataka o spolu i imenu u rodnom listu djeteta.
S obzirom na ustavnopravnu obvezu zaštite dobrobiti djeteta, a s obzirom na činjenicu da
se stručnjaci slažu da bi bilo uputno promijeniti osobne dokumente djeteta, prikupljena su mišljenja liječnika i pravobranitelja kako bi se djetetu u rodnom listu izvršila promjena spola na temelju činjenice da već dugo živi u drugom rodnom identitetu, a neovisno o tome što nije izvršen
operativni zahvat.
20. travnja 2010. godine podnesen je zahtjev za promjenu podataka o spolu i osobnom imenu stranke u temeljnom upisu matice rođenih Uredu državne uprave iz razloga što stranka od
najranijeg djetinjstva živi u izabranom rodnom identitetu što potkrepljuje obilna medicinska
dokumentacija.
12. svibnja 2010. godine zaprimljeno je Rješenje Ureda državne uprave kojim se obija zahtjev
iz razloga što stranka nije dostavila liječnički dokaz o provedenoj trećoj fazi postupka promjene
spola, odnosno dokaz o izvršenoj operaciji spola.
26. svibnja 2010. podnesena je žalba na Rješenje Ureda državne uprave kojom se isto u cijelosti pobija kao nezakonito. Naime, u obrazloženju pobijanog Rješenja se u bitnome navodi
kako je za odobrenje upisa promjene spola u DMR (državnu maticu rođenih) potreban liječnički dokaz o provedenoj trećoj fazi postupka promjene spola, a to je operacija promjene spola,
odnosno fizička promjena. Unatoč argumentiranom i obrazloženom zahtjevu, naslovljeno tijelo
je svoje rješenje šturo obrazložilo ne osvrćući se na argumentaciju podnositelja kojom potkrepljuje opravdanost svog zahtjeva. Također, naslovljeno tijelo se upušta u arbitrarno tumačenje
podzakonske odredbe odnosno izraza «odgovarajuća medicinska dokumentacija» iz Naputka
o provedbi Zakona o državnim maticama, bez uzimanja u obzir predočene argumentacije.
Ukazali smo na povredu čl. 6. st. 1. (pravo na pošteno suđenje) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koji se analogno primjenjuje i na upravne postupke, a
78
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
koji određuje da, radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja
optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Vezano za arbitrarno tumačenje izraza «odgovarajuća medicinska argumentacija»,
istaknule/-i smo da ni u Zakonu o državnim maticama, a niti u Naputku o provedbi Zakona o
državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih nije definirano što znači «odgovarajuća medicinska argumentacija». Dakle, Ured se neosnovano pozvao na argumentaciju da se pod
izrazom «odgovarajuća medicinska dokumentacija» podrazumijeva liječnički dokaz o operaciji
spola, odnosno fizičkoj promjeni spola.
Dana 17. lipnja 2010. zaprimljeno je Rješenje Ministarstva uprave kojim se odbija žalba izjavljena protiv Rješenja Ureda državne uprave. U obrazloženju Rješenja se ponovo navodi da nije
provedena operacija promjene spola.
Napominjemo da smo u više navrata kontaktirali Pravobraniteljicu za djecu vezano za ovaj
slučaj. Pravobraniteljica je zatražila očitovanje Ministarstva uprave vezano za ovaj slučaj.
U dopisu od Ministarstva uprave od 14. listopada 2010. navedeno je između ostalog:
Nadalje, iznosimo da je točna činjenica da Zakon o državnim maticama i Naputak za provedbu Zakona o državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih ne definira izraz «odgovarajuća medicinska dokumentacija», a to iz razloga što tijelo državne uprave nije nadležno da propisuje vrstu medicinske
dokumentacije kojom bi se dokazivala promjena spola. Termin «promjena spola» je medicinski termin
koji prodrazumijeva promjenu spola medicinskim zahvatom, a što bi trebalo biti potkrijepljeno i odgovarajućom medicinskom dokumentacijom.
Posebno ukazujemo da u Republici Hrvatskoj nema propisa kojima bi bilo detaljno uređene medicinske i pravne pretpostavke za operativni zahvat promjene spola. S tim u svezi ukazujemo da tijela nadležna za evidentiranje promjene osobnih podataka nisu ovlaštena procjenjivati pravni aspekt transeksualnih
osoba i medicinski postupak promjene spola, budući da je to upravno područje zdravstva, te bi i sam
postupak promjene spola trebalo urediti pravnim propisima iz njihove nadležnosti. Stoga, predlažemo da
sukladno ovlastima koje proizlaze iz Zakona o pravobranitelju za djecu pokrenete inicijativu za donošenje
propisa kojim bi se reguliralo pitanje promjene spola i pravni aspekt transeksualnih osoba u RH.
Također, Pravobraniteljica je zatražila od Hrvatske liječničke komore odgovore na pitanja
«Što predstavlja odgovarajuću medicinsku dokumentaciju za rješavanje o zahtjevu za upis promjene spola?» i «Koliko su stajališta hrvatske prakse usklađena s praksom Europskog suda za
ljudska prava kada se rješava o zahtjevu za upis promjene spola?»
U odgovoru Hrvatske liječničke komore Pravobraniteljici od 20. rujna 2010. navodi se: U
Republici Hrvatskoj je kao jedini takozvani poseban zakon (lex specialis) koji uređuje područje medicinske dokumentacije na snazi Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva, donesen u travnju 1978. godine a preuzet u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti zdravstva.
Medicinsku dokumentaciju u obveznom zdravstvenom osiguranju uređuju opći akti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, konkretno Općim uvjetima ugovora o provođenju zdravstvene zaštite
iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima se utvrđuje ostvarivanje ugovorene zdravstvene zaštite s
Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje određeno je da će medicinska dokumentacija vezana uz
provođenje ugovorene zdravstvene zaštite za osigurane osobe (povijesti bolesti, otpusna pisma i drugo)
Nasilje i diskriminacija
79
biti sastavljena prema pravilima struke. Niti jedan od spomenutih akata ne daje odgovor na uvodno postavljeno pitanje.
Na drugo pitanje HLK se nije našla kompetentnom komentirati.
U dopisu kojim smo se obratili još 14. srpnja 2010. godine Pravobraniteljici za djecu istknule/i smo da prema važećim propisima nije izričito definirano što znači pojam «odgovarajuća medicinska dokumentacija». S obzirom na navedeno, nadležna upravna tijela si dopuštaju široku
slobodu diskrecijske ocjene pri odlučivanju o zahtjevima stranaka. U praksi Europskog suda za
ljudska prava javlja se standard pod nazivom «margin of appreciation», a odnosi se na određeni «manevarski» prostor, odnosno slobodu koju ESLJP dopušta nacionalnim institucijama u
ispunjavanju svojih obveza vezano za provedbu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda. No, ne može se govoriti o «manevarskom» prostoru tijela državne uprave
kada u nacionalnom okviru medicinska struka, koja je prva pozvana definirati «odgovarajuću
medicinsku dokumentaciju» u Republici Hrvatskoj govori u prilog tome da se stranci, temeljem
priložene medicinske dokumentacije treba odobriti promjena podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu matice rođenih.
Medicinska struka sačinila je dokumentaciju kojom je sadržajno obrazložila potrebu promjene podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu matice rođenih za maloljetnu stranku. Trenutno pravni propisi ne sadrže definiciju «odgovarajuće medicinske dokumentacije».
S obzirom da pravni standard u nedoumici treba uvijek ići u korist stranke, osobito kada je
ona malodobna, te s obzirom na druge pravne standarde za zaštitu ljudskih prava, predloženo
je Pravobraniteljici da u skladu sa zakonskim ovlastima, da preporuku upravnom tijelu da riješi
žalbu stranke u skladu s važećim međunarodnim ugovorima vezano za zaštitu ljudskih prava i
djece. Međutim, kao što je gore opisano, Pravobraniteljica je tražila očitovanje od institucija,
spominjući i mogućnost donošenja zakona koji bi detaljnije definirao ovu problematiku, ali nije
dala preporuku za pozitivno rješavanje ovog slučaja.
Posebno napominjemo da je Pravobraniteljica za djecu svu korespondenciju vezano za ovaj
slučaj proslijeđivala na Ministarstvo pravosuđa, Upravu zastupnice Vlade RH pred Europskim
sudom za ljudska prava i drugim EU sudovima, n/p gđe. Štefice Stažnik. To ukazuje na činjenicu
da je Ured svjestan kršenja ljudskih prava djeteta, te se radi o pokušaju prebacivanja odgovornosti na zastupnicu Vlade RH za koju se danas već očigledno predviđa da će zastupati RH u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava. Taj postupak se može izbjeći ako Vlada postupi
po zakonu. Međutim, radi se očito o nedostatku volje za zaštitu prava transrodnih osoba.
17. siječnja 2011. uputile/-i smo požurnicu Ministarstvu uprave kako bi što prije donijelo drugostupanjsko rješenje povodom žalbe u predmetu kojim je odbijen upis podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu matice rođenih.
24. siječnja 2011. godine zaprimile/-i smo odgovor Ministarstva uprave na požurnicu u kojem
je stajalo da je drugostupanjsko tijelo po žalbi stranke odlučilo dana 17. lipnja 2010. godine, te da
je rješenje sa cjelokupnim spisom dana 30. srpnja 2010. proslijeđeno prvostupanjskom tijelu.
25. siječnja 2011. uputile/-i smo podnesak uredu državne uprave uz zahtjev za dostavu gore
navedene drugostupanjske odluke. U podnesku smo uz priložen odgovor Ministarstva uprave
navele/-i da je potpuno nevjerojatno i stranci teško prihvatljivo da joj naslovljeno tijelo od 30
80
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
srpnja 2010., pa do dana pisanja podneska, dakle protekom pola godine nije dostavilo odluku
koja je od bitnog utjecaja na život i ljudska prava maloljetnog S.F.
7. veljače 2011. godine, nakon zaprimanja drugostupanjske odluke, podnijele/-i smo tužbu
upravnom sudu radi poništenja upravnih akata prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela radi
upisa podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu matice rođenih. U tužbi smo navele/-i između
ostaloga da smatramo kako osporavana rješenja nisu utemeljena na slijedećim zakonima:
Zakonu o državnim maticama, Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama i Zakona o
općem upravnom postupku.
Osporavanim rješenjima krše se ljudska prava stranke zajamčena Ustavom RH, Europskom
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Konvencijom o pravima djeteta, kao i da je osporavanim
rješenjima, povrijeđen i Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti spolova, te
slijedom izloženog podnosi ovu upravnu tužbu tražeći poništenje drugostupanjskog ali i prvostupanjskog rješenja, smatrajući da sud ovaj spor treba riješiti odlukom o meritumu u „sporu
pune jurisdikcije.
Činjenicu da smo rješenje od 17. lipnja 2010.g. zaprimili tek nakon požurnice poslane
drugostupanjskom tijelu, dana 2. veljače 2011.g., uz ispriku prvostupanjskog dijela zbog
nedostavljanja odluke tijekom osam mjeseci nakon njezina donošenja mlt. tužitelj i njegova
majka su primili vrlo teško. Dječak se naime povremeno raspituje o tome kako teče ovaj pravni
postupak. Jako mu je stalo do pozitivnog ishoda koji bi ga usrećio jer bi i u drugim osobnim
dokumentima bio upisan njegov, muški spolni identitet . Ove godine je mlt. tužitelj imao
mogućnost izvaditi osobnu kartu, a iduće godine će to morati učiniti. Navedena pomisao za
njega u ovom trenutku izuzetno traumatična i uznemirujuća. On ne želi osobnu kartu. Ne želi
putovnicu na kojoj će pisati ženski spol. On međutim mora imati osobnu kartu jer je u protivnom
u sferi prekršajne odgovornosti. Jednako tako, on mora imati putovnicu jer mora putovati svojim
liječnicima izvan Hrvatske.
Nakon primitka drugostupanjske odluke, postalo je razvidno da je drugostupanjsko tijelo
odluku donijelo u razdoblju od dvadesetak dana, dakle, uopće ne promislivši o argumentaciji
koja je izložena u žalbi i u zahtjevu, pogrešno pritom primjenjujući ZDM i Naputak za primjenu
ZDM, te kršeći Zakon o općem upravnom postupku nesazivanjem rasprave.
Postupanjem upravnih tijela, do sada, stranci je povrijeđeno i pravo na život iz čl. 2. Eurpske
konvencije o zaštiti ljudskih prava, te je izložen nečovječnom postupanju protivno jamstvima iz
članka 3. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava, uz ostale povrede koje je isticao tijekom
postupka i to čini u završnom dijelu ove tužbe. Članak 2. Europske konvencije povrijeđen je
u smislu izostanka pozitivnih obveza RH jer mlt. stranka svoj život povremeno doživljava
uništenim upravo iz razloga što mu se ne priznaju osnovna prava koja predstavljaju pravne standarde kojih bi se Republika Hrvatska trebala pridržavati. Članak 3. je povrijeđen jer se prema
mlt. tužitelju očigledno nečovječno postupa. Arbitrarnim postupanjem mlt. tužitelja se izlaže
duševnoj patnji i izolaciji.
U svjetlu zaključaka Europskog suda za ljudska prava, Yogyakarta načela, preuzetih obveza
Republike Hrvatske spram međunarodnih ugovora, te ranije priložene dokumentacije koja je s
obzirom na svoj sadržaj „odgovarajuća medicinska dokumentacija“ sačinjena u cijelosti prema
pravilima struke, a koja govori u prilog tvrdnji kako je mlt. tužitelj suštinski osoba muškog spola
Nasilje i diskriminacija
81
koja u izabranom rodnom identitetu živi od svoje najranije mladosti, predloženo je sudu da uvaži
tužbu, poništi rješenje tuženika, kao i da poništi rješenje RH Ureda državne uprave; Služba za
opću upravu i imovinsko pravne poslove, te da presudom riješi ovu upravnu stvar na način da
naloži upis promjene spola i imena mlt. tužitelja u temeljnom upisu rodnog lista. Također, zatraženo je zakazivanje rasprave.
26. svibnja 2011. godine uputile/-i smo podnesak Upravnom sudu kojim se u spis dostavlja
dodatna dokumentacija u vidu dopisa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, mišljenja soc. radnika i izjava tužitelja i njegove majke, a koja dokumentacije se odnosi na činjenicu da je prethodno postupanje tijela državne uprave pogrešno s obzirom da je stranka dostavila svu relevantnu
medicinsku dokumentaciju.
9. lipnja 2011. i 11. srpnja 2011. godine uptile/-i smo dopise Upravnom sudu, predsjedniku
Upravnog suda radi uzimanja predmetnog spisa u hitan rad.
13. srpnja 2011. obavljen je telefonski razgovor s predsjednikom Upravnog suda, s obzirom
na zahtjev za sastanak, a glede što hitnijeg rješavanja predmetnog spisa.
19. srpnja 2011. uputile/-i smo podnesak Upravnom sudu sa zahtjevom da, s obzirom na spor
pune jurisdikcije, održi raspravu i na nju pozove tužitelja, a prilikom rješavanja predmeta da pazi
na tajnost podataka.
21. rujna 2011., 5. listopada 2011. i 28. listopada 2011. uputile/-i smo požurnice Upravnom
sudu.
27. prosinca 2011. zaprimile/-i smo presudu Upravnog suda kojom se tužba usvaja i poništava rješenje Ministarstva uprave Republike Hrvatske od 17. lipnja 2010. Međutim, sud nije u svojoj
odluci išao u meritum stvari, već je u presudi stajalo da su upravna tijela propustila u postupak
uključiti Centar za socijalnu skrb, te da tuženo tijelo nije uzelo izjavu mldb stranke, niti je saslušalo njegove roditelje. Sud je našao da su takvim postupanjem upravna tijela povrijedila zakon
na štetu mldb tužitelja.
— Promjena podataka o spolu i imenu u osobnim dokumentima transrodne osobe
Stranka je transrodna osoba i prolazi kroz hormonalnu terapiju. Zatražila je pomoć Pravnog
tima kako bi ostvarila administrativnu promjenu spola i osobnog imena u državnim maticama
na način da promjene u maticama ne budu vidljive na izvacima. Također, popratnu promjenu
osobnih dokumenata.
Tijekom rujna i listopada 2011. godine stranka je dva puta bila na sastanku u odvjetničkom
uredu gdje je dobila pravni savjet i informaciju o potrebnoj dokumentaciji.
15. prosinca 2011. godine održan je sastanak sa strankom u uredu na kojemu je stranka donijela do sada prikupljenu medicinsku dokumentaciju te je obaviještena o Pravilniku o načinu
prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola.
22. prosinca 2011. godine ostvarile/-i smo kontakt sa Centrom za socijalnu skrb u Zagrebu, kako bi socijalnom radniku pojasnili da je potrebno ispuniti obrazac koji je sastavni dio
Pravilnika.
Nakon što je stranka pribavila sve potrebne potpise te odgovarajuću medicinsku dokumentaciju i mišljenja na obrascu koji propisuje Pravilnik, 23. siječnja 2012. godine podnesen je zahtjev
Nacionalnom zdravstvenom vijeću za davanje mišljenja o promjeni spola.
82
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Također, 23. siječnja 2012. godine podnesen je zahtjev Uredu državne uprave, Područnom
uredu gradske uprave Trnje, radi promjene osobnog imena te da se promjena evidentira kao temeljni upis u matici osobe.
— Promjena podataka o imenu i spolu na diplomi fakulteta
Stranka nam se obratila za pomoć 6. prosinca 2010. godine jer je promijenila spol i osobno
ime te u skladu s time od Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta elektrotehnike i računarstva zatražila
izdavanje nove diplome u skladu s izmijenjenim podacima, a što je navedeni fakultet dopisom
od 3. prosinca odbio.
16. prosinca 2010. godine upućen je zahtjev Fakultetu da donese odluku u formi upravnog
akta kako bi se protiv tog akta, u slučaju da fakultet odbije izdati novu diplomu, mogao pokrenuti upravni spor.
Fakultet u roku od 60 dana nije donio rješenje, pa je stranka dana 1. ožujka 2011. požurnicom
ponovo zatražila da u daljenjem roku od 7 dana donese rješenje.
Fakultet ni u daljnjem roku od 7 dana nije donio rješenje, nakon čega smo pokrenule/-i
upravni spor.
22. prosinca 2011. godine Upravni sud uvažio je tužbu, te je naložio tuženom Sveučilištu u
Zagrebu, Fakultetu elektrotehnike i računarstva da u roku od 30 dana donese odluku o tužiteljičinom zahtjevu za izdavanje nove diplome u ženskom rodnom identitetu s imenom ... (novo ime
stranke).
— Kršenje ljudskih prava lezbijke od strane policije
Stranka, lezbijka koja živi u manjem gradu u Hrvatskoj obratila nam se u travnju 2011. godine jer je u razdoblju od 2005. godine, pa nadalje (posljednji puta u ožujku 2011. godine) trpila
kršenje ljudskih prava od strane policije.
Policijski službenici su stranku u posljednjenje 3 godine prije obraćanja Pravnom timu kontinuirano ispitivali i vršili druge radnje pod obrazloženjem da istražuju navodni zločin od prije 20
godina. Stranci je rečeno da je osumnjičena da je «ubila u sotonskom ritualu sa svojom lezbijskom ljubavnicom» jednog mladića za kojeg se smatra da je nestao prije više od 25 godina.
Policijski službanici su ju u više navrata isptivali u u policijskoj postaji i po 12 sati, a pritom su
ju vrijeđali, seksualno ju uznemiravali i prijetili joj, a kada bi tražila pravo da nazove odvjetnika
uskraćivali su joj to pravo. Prisiljavali su ju da prizna da je sudjelovala u navodnom kaznenom
djelu. Jednom prilikom doveli su oca navodne žrtve koji ju je isto ispitivao i bacao novac na nju
govoreći joj da prizna kazneno djelo.
Policijski službenici su također došli u javnu instituciju u kojoj je zaposlena partnerica stranke i rekli joj pred suradnicima da je njena «lezbijska ljubavnica optužena za ubojstvo». Ispitivali
su i druge članove obitelji stranke. Također, pretraživali su joj stan. Jedan policijski službenik joj
je uzeo dnevnik, te ju je kasnije uznemiravao čitajući joj dijelove dnevnika.
Policijski službenici su stranku vodili na poligrafsko ispitivanje u susjedni grad, gdje ju
je ispitivač ispitivao o spolnoj orijentaciji i seksualnom životu, a nije joj postavljao pitanja u
vezi s navodnim kaznenim djelom. Nadalje, uskratili su joj medicinsku pomoć i lijekove koje
je morala uzeti.
Nasilje i diskriminacija
83
Nakon što nam se stranka obratila zatražile/-i smo izvješće o postupanju djelatnika
nadležne policijske uprave, te smo dana 6. svibnja 2011. godine zaprimile/-i dopis od strane
načelnika policijske uprave, kojim načelnik otklanja protupravnost u postupanju djelatnika
naznačene PU.
Međutim, iz samog dopisa načelnika razvidno je kak nisu provjereni navosi oštećene, a sam
načelnik priznaje kako su djelatnici PU postupali prema oštećenoj na cit. »okolnosti nestanka g.
X.X. koji je nestao X.X. 198X. godine.»
Takvo priznanje od strane načelnika da policija posupa zbog događaja iz 198X. godine
i istražuje nestanak osobe nakon proteka vremena od više od 25 godina ukazuje na istinitost
navoda oštećene i dokazuje protupravnost u postupanju prijavljenih djelatnika nadležne PU.
30 svibnja 2011. godine podnijele/-i smo kaznenu prijavu protiv djelatnika nadležne PU zbog
sumnje u počinjenje kaznenih djela rasne i druga diskriminacija, prijetnje, zlouporabe položaja i
ovlasti i nesavjesnog rada u službi.
30. svibnja 2011. podnesena je također pritužba MUP-u, Odjelu za unutarnju kontrolu, sa
zahtjevom da se pokrene odgovarajući stegovni postupak protiv djelatnika policije.
U odgovoru Odjela za unutarnju kontrolu između ostaloga stajalo je «priopćavamo Vam
da smo upoznati sa sadržajem dokumentacije sačinjene povodom obavljenih provjera, te odgovorom nadležne PU, na koji nemamo primjedbi.» Također je navedeno kako su sve prikupljene
obavijesti u vezi kaznene prijave dostavljene nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu na
meritornu odluku.
— Diskriminacija na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu
Dana 9. studenog 2009. godine obratio nam se dr.sc. Dario Krešić, viši asistent na Fakultetu
organizacije i informatike u Varaždinu.
Naime, g. Krešić nam se obratio prvi puta 2009. godine zbog uznemiravanja na radnom mjestu od strane kolega profesora na fakultetu i neposredno nadređene osobe prof. dr. sc. Željka
Hutinskog.
Kolege i nadređeni su ponavljano iznosili šale i opaske kojima su se ismijavali sa seksualnom orijentacijom g. Krešića.
Nakon dopisa kojeg je naš odvjetnik uputio upravi fakulteta 27. studenog 2009. godine ,
prof. dr. sc. Kliček i prof. dr. sc. Hutinski pismeno su se ispričali zbog uznemiravanja. Nakon toga
naš klijent je očekivao normalizaciju odnosa na fakultetu, međutim upravo suprotno se dogodilo. G. Krešić je sustavno sprječavan u napredovanju na radnom mjestu, a odnosi s kolegama su
se dodatno pogoršali.
Diskriminacijom se prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovu seksualne orijentacije.
Zbog svega navedenog naš klijent je 16. prosinca 2010. godine podnio individualnu tužbu
Općinskom sudu u Varaždinu kojoj su se udruge Kontra i Iskorak pridružile kao umješači. Angažiran je odvjetnik da zastupa g. Krešića u postupku.
U ovom slučaju održan je veći broj ročišta na Općinskom sudu u Varaždinu u 2011. godini.
Dana 4. kolovoza 2011. godine predsjednik Općinskog suda u Varaždinu donio je rješenje kojim se usvaja zahtjev za izuzeće sutkinje Lidije Krašek od postupanja u ovom predmetu. Zahtjeve
84
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
za izuzeće sutkinje podnijeli su tužitelj i umješači- udruge Kontra i Iskorak i Pravobraniteljica za
ravnopravnost spolova.
Naime, sutkinja je na prvom ročištu željela uskratiti pravo javnosti, govoreći da ni ni udruge,
ni predstavnik Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ne mogu prisustvovati raspravi, a pogotovo da to ne mogu učiniti novinari «jer nije takav običaj» i «predsjednik suda to u
ovakvim slučajevima ne dopušta bez posebnog odobrenja».
Sutkinja je na raspravi posredno i neposredno (izjavama, naredbama, zabranama, gestikulacijom) odvala netrpeljivost spram tužitelja i umješača. Istovremeno je komentirala za vrijeme
ročišta da je dekanu Fakulteta sigurno teško. U postupku koji se tiče grube povrede prava tužitelja je susjećanje s predstavnikom počinitelja diskriminacije, a ne s diskriminiranom osobom
pokazatelj nerazumijevanja suštine problema. Nadalje, sutkinja je odbila zahtjeve za miješanjem u postupak Lezbijske grupe Kontra i Iskoraka i prema riječima Predsjednika suda počinila
bitnu povredu odredaba parničnog postupka na štetu tužitelja i njemu pridruženih umješača.
Navedenu odluku o odbijanju zahtjeva za miješanjem je poništio Županijski sud. Na drugom
ročištu saslušan je svjedok, profesor s dvadeset godina iskustva rada na FOI-u, koji je opsežno
posvjedočio o diskriminaciji dr.sc. Krešića na Fakultetu. Sutkinja je saslušavala svjedoka 4 sata
i pedeset minuta, jer je cijelo vrijeme izostavljala upisati dijelove iskaza svjedoka i to one koji su
upućivali na diskriminaciju, te je mijenjala bit iskaza, na što su upozoravali tužitelj i umješači.
Sutkinja je započela sa ispitivanjem svjedoka, postavljanjem pitanja, no uopće nije bilježila sadržaj iskaza, već je slušala svjedoka u trajanju od gotovo 2 sata. Tek tada, na kraju iskaza svjedoka
povodom pitanja koja je postavljao sud, sutkinja je započela s unošenjem iskaza glasnim diktatom u zapisnik. No, diktirajući iskaz, sutkinja nije unosila iskaz smislenim redom kako je svjedok
iskazivao, nije unosila točno (ili približno točno) na način na koji je svjedok kazivao, pogrešno je
unosila neke dijelove iskaza, a neke dijelove svjedočkog iskaza uopće nije unosila. Na opisani
način, sutkinja je promijenila smisao iskaza, umanjila je snagu, izmijenila je ili izostavila one
dijelove iskaza koji idu u prilog g. Krešiću jer govore o nezakonitim radu Fakulteta.
U Rješenju Predsjednika Općinskog suda u Varaždinu bilo je navedeno: «Naime, u kontekstu postupka koji se vodi upravo radi utvrđenja i zabrane diskriminacije valja postupati izrazito
suptilno te pritom isključiti bilo kakvu mogućnost da bilo koja od strana u postupku temeljem
okolnosti koje objektivno postoje i koje su pogodne da izazovu sumnju u nepristranost uređujućeg suca, dođe do zaključka, odnosno da posumnja u nepristranost suca, dakle da je diskriminirana pred sudom od kojeg traži zaštitu.»
U međuvremenu, u tijeku postupka pred sudom u Varaždinu, g. Krešić je dodatno viktimiziran. U svrhu osnaživanja svoje procesne pozicije i daljnje viktimizacije stranke, Fakultet
je protiv g. Krešića pokrenuo postupak pred Etičkim povjerenstvom, zbog navodnog kršenja
Etičkog kodeksa koje je nastalo istupanjem g. Krešića u medijima. Naime, predsjednik Etičkog
povjerenstva dana 1. veljače 2011. uputio je dopis g. Krešiću u kojem je stajalo «U prilogu dostavljam zahtjeve prof. dr. sc. Željka Hutinskog i prof. dr. sc. Božidara Kličeka koje su dostavili
Etičkom povjerenstvu Fakulteta organizacije i informatike a vezano za davanje mišljenja o sukladnosti određenog djelovanja ili ponašanja s načelima i pravilima etičkog kodeksa.« G. Krešić
se očitovao na dopis i istakao da prema čl. 33. st. 2. Etičkog kodeksa Fakulteta, zahtjev za davanjem mišljenja o usklađenosti određenog djelovanja ili ponašanja s načelima i pravilima Etičkog
kodeksa može podnijeti samo dekan sastavnice ili rektor Sveučilišta, slijedom čega je g. Krešić
predložio obustavu postupka.
Nasilje i diskriminacija
85
Zakon o suzbijanju diskriminacije propisuje zaštitu od viktimizacije. Postupak pred Etičkim
povjerenstvim za vrijeme trajajanja postupka zbog diskriminacije je teški oblik oblik diskriminacije g. Krešića.
Motiv za pokretanje postupka pred Etičkim povjerenstvom izvrgnuo je ruglu Etički kodeks
koji Fakultet formalno ima. Radi se o sramotnom činu jer su provođenjem postupka protiv g.
Krešića zloupotrebljena načela na kojima počiva pravni sustav. Diskriminira se osoba koju je
primjenom Kodeksa trebalo zaštiti od diskriminacije. Dokument koji je donesen kako bi unaprijedio određene vrijednosti, upotrebljava se kao oružje protiv vrijednosti koje bi trebao štititi.
Izbjegavanje dekana da pokrene postupak pred Etičkim povjerenstvom protiv prof. Kličeka i
prof. Hutinskog je sramotno. Jednako tako je sramotan postupak dvojice profesora koji su grubo uznemiravali tužitelja, a bi onda protivno svakoj proceduri, pokrenuli postupak protiv iste
osobe koju su grubo uznemiravali, nakon što je njihovo neetično i diskriminatorno ponašanje
procurilo u javnost. Očigledno je da su svojedobne isprike dvojice profesora bile krajnje neiskrene i usmjerene na stvaranje privida koji ne izražava stvarno stanje stvari. Uostalom, pitanje
je kako netko može uopće reći da nije mislio ništa loše kad je g. Krešiću pred studentima rekao
da stavlja prezervative zbog HIV-a ili mu se obraćao ženskastim glasom te govorio o «dubokim osjećajima» g. Krešića prema kolegi koji je također bio prisutan. Spolno uznemiravanje koje
aludira na promiskuitet ili duboke osjećaje, grubo je zadiranje u privatnost g. Krešića. Samodopadnost koja je pritom bila prisutna u postupanju prof. Kličeka u Hutinskog jer su bez zadrške
diskriminirali g. Krešića pred drugim osobama, ukazuje na ozbiljnost situacije u kojoj se g. Krešić
nalazi.
Postupak pred Etičkim povjerenstvom je pokrenut uz kršenje procedure propisane Etičkim
kodeksom. Unatoč tome, Etičko povjerenstvo je održalo raspravu 22. veljače 2011. nakon koje
je donijelo mišljenje (vezano uz zahtjeve g. Kličeka i g. Hutinskog) u kojem stoji kako je Etičko
povjerenstvo stajališta da ponašanje g. Krešića nije u skladu s etičkim kodeksom te da je «velik
stupanj neusklađenosti i težine povrede etičkih načela» koje su uzrokovane izjavama i napisima
u medijima. Protiv mišljenja je uložen prigovor, a o svemu je obaviještena predsjednica Etičkog
savjeta Sveučilišta u Zagrebu koja je povodom obavijesti u srpnju 2011. formirala etičko povjerenstvo koje je trebalo ispitati rad Etičkog povjerenstva FOI-a. Međutim, nikakav zaključak, čak
ni pozitivnu poruku općenito vezano za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije,
godinu dana od imenovanja komisije Sveučilište nije uputilo javnosti. Sveučilište također nije
reagiralo na prijedlog g. Krešića da se ispita diskriminatorno djelovanje gospodina Tihomira
Hunjaka, tadašnjeg dekana Fakulteta organizacije i informatike.
Nadalje, g. Božidar Kliček i g. Željko Hutinski podnijeli su protiv g. Krešića tužbe radi naknade štete. Navedene tužbe su očigledno usmjerene ka zastrašivanju g. Krešića i otežavanju
njegove životne situacije. One ukazuju na stvaranje neprijateljskog okruženja za g. Krešića.
Također, ukazuju na spregu Fakulteta s dvojicom profesora koji su uznemiravali g. Krešića, te
potvrđuju odlučnost namjere Fakulteta da g. krešića spriječi u napredovanju i otjera ga iz znanstvene zajednice Fakulteta.
Podnošenje tužbi g. Kličeka i g. Hutinskog imalo je snažno uporište u mišljenju Etičkog
povjerenstva, a vrijeme podnošenja tužbi nakon izuzeća uredujuće sutkinje, upućuje na zaključak
da se radi o zajedničkoj smišljenoj aktivnosti usmjerenoj protiv g. Krešića, te pokušaju stvaranja
povoljnije pozicijie Fakulteta u postupku.
86
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Očiglednost tvrdnje da se radi o orkestriranoj akciji proizlazi i iz navođenja kronologije
događaja: nakon saznanja o spolnoj orijentaciji tužitelja dvojica profesora ga počinju uznemiravati; povodom reakcije g. Krešića šalju mu isprike formalne naravi što je vidljivo i iz sadržaja
isprika; dekan viče i prijeti g. Krešiću jer se usudio reagirati; činjenica da je g. krešć reagirao
na uznemiravanje zbog svoje spolne orijentacije stavlja ga na listu nepoželjnih zaposlenika
Fakulteta; poduzimaju se raznovrsne aktivnosti kojima se g. Krešića sprečava u napredovanju;
Fakultet stavlja pod zaštitu g. Kličeka i g. Hutinskog te uz proceduralne greške provodi etički
postupak protiv g. Krešića i nalazi da diskriminirana osoba uznemirava počinitelje uznemiravanja; čin uznemiravanja Fakultet pronalazi u navođenju imena dvojice profesora u medijima
premda su imena dvojice profesora medijima dale udruge umješača, a ne g. Krešić; g. Kliček i g.
Hutinski koji su uznemiravali g. Krešića sada tuže g. Krešića jer ih je uznemirila činjenica da su
mediji objavili njihova imena...
U postupku u Varaždinu dana 15. prosinca 2011. godine g. Krešić podnio je zahtjev za izuzeće
druge sutkinje, te zahtjev za delegaciju nadležnosti sa Općinskog suda u Varaždinu na neki drugi
stvarno nadležni sud. Zahtjevu su se pridružili umješači.
Naime, 14. prosinca 2011. godine održana je rasprava pred Općinskim sudom u Varaždinu
na kojoj je punomoćnica Fakulteta zatražila da se ponovo, u svojstvu svjedoka sasluša već
saslušavan svjedok Tihomir Hunjak, dekan Fakulteta u Varaždinu. Sud je prihvatio prijedlog
punomoćnice Fakulteta.
15. prosinca 2011. godine zaprimili smo podnesak iz parničnog spisa stalne službe ovog suda
u Ivancu, u kojemu gospodina Krešića tuži djelatnik Fakulteta Božidar Kliček u kojemu se na
kraju podneska navodi kako se u tom sporu u Ivancu tužitelj protivi da se pročita zapisnik sa
ročišta na kojem je saslušan Tihomir Hunjak jer da cit. «Za očekivati je da će se personalni dokazi
na sudu u Varaždinu ponovo provoditi.» Taj podnesak napisan je dana 8. prosinca 2011. godine i
utom podnesku je savršeno točno unaprijed opisan slijed događaja koji se dogodio na raspravi
u Varaždinu dana 14. prosinca 2011. godine. Dakle odvjetnik Božidara Kličeka iz postupka u Ivancu unaprijed je znao koje će dokazne prijedloge podnijeti odvjetnik Fakulteta u postupku u
Varaždinu te je unaprijed i najavio kakvu će odluku o tome donijeti sud.
Nije bilo nikakvog razloga za ponovljenim saslušavanjem dovoljno saslušanog bivšeg dekana Fakulteta Tihomira Hunjaka jer je vrlo opsežno i okolnosno iskazivao o svim svojim saznanjima. Razlog zbog kojeg se tražilo i dobilo ponovno saslušavanje bivšeg dekana leži u činjenici
da je on na raspravi održanoj 4. ožujka 2011. godine u Varaždinu kazao slijedeće cit. «Ja osobno
osudio sam ponašanje profesora Kličeka i Hutinskog.»
U postupku koji se vodi povodom tužbe Božidara Kličeka protiv ovdje tužitelja pred stalnom
službom u Ivancu, Božidar Kliček izričito poriče da je uznemiravao tužitelja zbog njegove spolne
orijentacije.
Na raspravi održanoj 23. sudenoga 2011. u Ivancu, tužitelj je predao zapisnik sa iskazom
svjedoka Hunjaka u Varaždinu koji zapravo potvrđuje tužiteljeve navode.
Nakon rasprave u Ivancu očigledna je koordinacija između različitih punomoćnika Božidara
Kličeka i Fakulteta u Varaždinu u pogledu zapisnika sa iskazom svjedoka Hunjaka, a sve u namjeri kako bi se taj zapisnik izuzeo iz oba spisa.
Nasilje i diskriminacija
87
To je potpuno jasno kada se izvrši uvid u podnesak napisan dana 8. prosinca 2011. godine u
kojemu se točno predviđa postupanje punomoćnika tuženika na raspravi zakazanoj za 14. prosinac 2011., a točno se prognozira i odluka suda u pogledu prijedloga tuženika.
Ustav RH kao i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 6. propisuje kako svatko ima pravo da cit. «zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično,
javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.»
U razradi tog Konvencijskog prava, Europski sud ustanovio je u svojoj praksi dvojaki pristup
ovome pitanju, razmatrajući a) da li je sud subjektivno nepristran u smislu da su njegovi članovi nepristrani i b) postoji li, s objektivne točke gledišta dovoljan dojam nepristranosti i jesu li
jamstva za nepristranost u datoj situaciji takva da isključuju bilo kakvu legitimnu sumnju o tom
pitanju.
Kada na postupanje raspravnog suca primjenimo navedeni tekst nepristranosti tada se
opravdano može smatrati kako nisu zadovoljeni postavljeni standardi čl. 6. Europske Konvencije
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Odluka raspravnog suca da ponovo saslušava svjedoka Hunjaka, koja je najavljena podneskom iz drugog postupka, nema svoje utemeljenje u odredbama Zakona o parničnom postupku
budući da je sud mogao tmeljem čl. 315. st. 3. ZPP odlučiti pročitati sve dokaze.
Osim toga, Zakonom o suzbijanju diskriminacije u čl. 16. st. 3. propisuje kako je sud u ovakvim postupcima dužan odluke donositi hitno, a u što se svakako ne uklapa ponovo saslušavanje
već saslušanih svjedoka.
Zbog svega navedenog g. Krešić, te udruge Kontra i Iskorak i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova zatražile/-i su izuzeće sutkinje.
Predložile/-i smo da sud ne određuje drugog suca Općinskog suda u Varaždinu i zatražile/-i delegaciju nadležnosti sa Općinskog suda u Varaždinu na neki drugi stvarno nadležni sud iz slijedećih
razloga:
1. Rješenjem predsjednika suda od 4. kolovoza 2011. usvojen je zahtjev za izizeće raspravne
sutkinje Lidije Krašek zbog sumnje u nepristranost uredujuće sutkinje;
2. Sada se ponovo traži izuzeće nove raspravne sutkinje, ponovo zbog sumnje u nepristranost
sutkinje zbog gore opisane procesne situacije;
3. U postupku koji se vodi pred sudom u Ivancu, predložen je za svjedoka protiv tužitelja prof.
Goran Bubaš, zaposlenik tuženog fakulteta, koji je ujedno i suprug predsjednice parničnog
odjela Općinskog suda u Varaždinu;
4. Općinski sud u Varaždinu već je jednom donio procesno rješenje koje je zbog povrede Zakona o parničnom postupku na štetu tužitelja ukinuto.
Zauzele/-i smo stav da kada imamo procesnu situaciju u kojoj je jedan sudac već izuzet zbog
sumnje u njegovu nepristranost, a traži se izuzeće drugog suca zbog istih sumnji u nepristranost, kada he sud već donio nezakonitu odluku na štetu tužitelja, te kada je suprug predsjednice parničnog odjela mjesno nadležnog suda zaposlenik kod tuženika, a ujedno i svjedok protiv tužitelja, Konvencijski pravni standard «nepristranog i neovisnog suda» nalaže delegaciju
nadležnosti.
88
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Tužba protiv Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu prva je tužba u kojoj je osoba
prijavila diskriminaciju na temelju spolne orijentacije po Zakonu o suzbijanju diskriminacije. To
je izuzetno važno jer LGBT osobe rijetko prijevljuju diskriminaciju zbog nepovjerenja u pravni
sustav i straha od otkrivanja njihove spolne orijentacije, dok građani općenito zbog straha od
gubitka radnog mjesta ne prijavljuju diskriminaciju na radnom mjestu.
Budući da se radi o slučaju koji je izuzetno popraćen u medijima jer se radi o diskriminaciji
na Sveučilištu, slučaj ima i veliki utjecaj na senzibilizaciju javnosti na problem diskriminacije na
radnom mjestu.
— Diskriminacija vezano za pravo na spajanje obitelji istospolnog para
Partneri (muški par) žive u istospolnoj zajednici 4 godine, te imaju statusni problem rješenja
boravka jednog od partnera u RH jer nije Hrvatski državljanin.
Naime, par se upoznao prije 4 godine i od tada se viđaju vikendima. Uz zahtjev predan MUP-u u
svojoj izjavi par je opisao situaciju u kojoj se nalaze: “Onemogućena nam je kvaliteta zajedničkog
života, jer smo razapeti na relacijama Hrvatska - Bosna i Hercegovina, umorni od konstantnih putovanja radi zajedničkog života. Budući da živimo u faktičnoj zajednici duže vremensko razdobije
te želimo stvoriti jedan stabilan zajednički dom i ostvariti zajedničke ciljeve, zajedno bi nastavili
živjeti u Zagrebu. S obzirom da smo se čvrsto odlučili na zajednički život kao i da živimo u istospoloj zajednici sukladno Zakonu o istospolnim zajednicama, a u Republici Hrvatskoj ne možemo
registrirati naše partnerstvo, dakle skiopiti istospolni brak, nailazimo na brojne probleme.
Jedan od njih je ostvarenje mog privremenog boravka u Republici Hrvatskoj radi spajanja
obiteiji. Ja svog partnera smatram svojom obiteiji, svojim istospolnim partnerom s kojim sam
obiteljske odnose utemeljio na principima ravnopravnosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja.
Stoga svojevoljno dajem ovu izjavu, koja je u cijelosti točna, sve kako bi mi se omogućio prvi
privremeni boravak u svrhu spajanja obiteiji sa mojim partnerom, kao državljaninom Republike
Hrvatske.»
28.12.2011.g. na MUP-u je predan zahtjev radi izdavanja odobrenja za privremeni boravak u
svrhu spajanja obitelji temeljem istospolne zajednice.
— Povreda prava na javno okupljanje - Split Pride 2011.
Kontra, Iskorak i Domine, kao organizatori/-ce najavile/-i su održavanje javnog okupljanja
za prava LGBT osoba Split Pride na press konferenciji u siječnju 2011. godine. Slogan prvog Split
Pride-a je bio «Različite obitelji, jednaka prava».
U mjesecima prije održavanja Pride-a, višestruko smo obavještavale/-i MUP i Općinsko
državno odvjetništvo u Splitu o pozivima na linč, govoru mržnje i prijetnjama, te pozivima na
okupljanje protiv Split Pride-a u Marmontovoj ulici u obliku grafita i letaka, te Facebook stranica. Prijetnje su dokumentirane fotografijama i linkovi na Facebook stranice su dostavljeni Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. Također, udruga Domine je prijavila prijetnje i pokušaj
provaljivanja u njihov prostor. Od Grada Splita i MUP-a smo tražili/-e uklanjanje grafita kojima
se pozivalo na nasilje, međutim, oni nisu uklonjeni. Od MUP-a smo zatražile/-i informaciju da li
se organizira protuprosvjed, ali odgovor čak ni do dana objave ovog izvještaja nismo dobili.
19. svibnja 2011. podnijele/-i smo kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja, a vezano za
dojavu bombe u prostorijama Europskog pokreta u Splitu, za vrijeme održavanja tribine „Ništa
Nasilje i diskriminacija
89
kontra splitskog Pride-a“ i zbog prijetnji upućenih putem društvene mreže Facebook. Kaznena
prijava je dopunjena 1. lipnja 2011. zbog prijetnji i poziva na nasilno okupljanje u Mramontovoj
ulici putem Facebook stranica i grafita na gradskim pročeljima Splita kojima se poziva na mržnju,
nasilje i diskriminaciju.
1. lipnja 2011. godine upućen je dopis gradonačelniku Kerumu kojim se ukazuje na postojanje
grafita koji pozivaju na nasilje, mržnju i diskriminaciju osoba istospolne orijentacije, a upućeni
su i dopisi MUP PU Splitsko –Dalmatinskoj i MUP PP I. Split kojima se traži istraga mogućih
nasilnih okupljanja.
Tek 16. kolovoza 2011. godine (2 mjeseca nakon održavanja Split Pride-a) zaprimljen je dopis
ODO-a u Splitu, upućen PU Splitsko-Dalmatinskoj, Sektoru kriminalističke policije, Odjelu općeg
kriminaliteta radi provođenja izvida kako bi se utvrdili počinitelji prijavljenih kaznenih djela.
Bez ikakve sumnje je da su namjerno učinjeni veliki propusti vezano za praćenje organizacije
i sprečavanje organiziranja nasilnika, te da MUP i gradonačelnik nisu djelovali u okviru svojih
ovlasti kako bi spriječili nasilje.
11. lipnja 2011. godine prvi Split Pride je nasilno prekinut, uslijed čega nam je povrijeđeno
pravo na javno okupljanje. Cijelo vrijeme smo bili/-e izloženi masi koja je bacala eksplozivna
sredstva - petarde, bengalke, topovske udare, suzavac, te veće i manje kamenje, plastične vrećice s izmetom, pepeljare i ostale objekte za cijelo vrijeme povorke i na Rivi gdje je predviđeno
okupljanje. Nasilnici neposredno do povorke su držali ruke u fašističkom pozdravu i vikali “Ubij
pedera” i “Morate umrijeti” gotovo po dužini cijele rute. Kad je povorka uspjela stići do mjesta
okupljanja, napadi su se nastavili. Zatražili smo evakuaciju, a policija je tek nakon više od sat vremena od trenutka kada smo stigli na Rivu uklonila nasilnike i evakuirala sudionike Pride-a.
Policija je morala vidjeti da okupljeni nasilnici drže kamenje, eksplozivna sredstva i druge
objekte. Međutim, policijskim službenicima očito je dano naređenje da se ruta povorke ne
oslobodi od nasilnika čak ni kad je postalo očito da će do nasilja doći, pa ni onda kada je do
nasilja došlo.
U odgovoru na naš upit o tome da li je provedena istraga u Ministarstvu unutarnjih poslova
s obzirom na propuste u osiguranju javnog okupljanja Split Pride, MUP je odgovorio da propusta nije bilo. S obzirom na navedeno, sudionice/-i Split Pride-a kojima je povrijeđeno Ustavom i
Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava zajamčeno pravo na javno okupljanje zajedno
su podnijeli/-e individualne tužbe protiv Republike Hrvatske primjenom Zakona o suzbijanju diskriminacije kojima tražimo utvrđenje diskriminacije.
21. lipnja 2011. podnijele/-i smo kaznenu prijavu protiv Željka Keruma zbog povrede prava na
okupljanje i javni prosvjed (čl. 108. KZ-a) i nesavjestan rad u službi (čl. 339. KZ-a), a sve vezano
uz primjenu čl. 89. st. 36. - zločin iz mrženje. U odnosu na Željka Keruma državno odvjetništvo je,
nakon provedenih izvida, ocijenilo kako se nisu ostvarila obilježja kaznenog djela koje se progoni
po službenoj dužnosti.
15. srpnja 2011. godine uputile/-i smo dopis gradonačelniku Kerumu kojim smo ukazale/-i
kako neprimjereni grafiti na gradskim pročeljima još uvijek stoje pa se stoga poziva na poduzimanje radnji kojima bi se ti grafiti uklonili. Dopis gradonačelniku je ponovljen i 26. rujna 2011., a
upućen je također i PU Splitsko – Dalmatinskoj kojim se poziva navedeno tijelo da u okviru svojih
ovlasti poduzme sve što je potrebno za uklanjanje grafita neprimjerenog sadržaja.
90
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
2. studenoga 2011. PU Splitsko-Dalmatinska je odgovorila kako je brisanje grafita u nadležnosti Komunalnog redrastva i drugih službi, a da su policijski službenici povodom zaprimljenog
dopisa postupili u skladu sa svojim ovlaštenjima.
7. studenoga 2011. zaprimile/-i smo dopis PU Splitsko-Dalmatinske, Sektor kriminalističke
policije, Odjel organiziranog kriminaliteta u kojem se navodi kako brisanje grafita ne provode
policijski službenici već nadležna Komunalna redarstva u skladu sa svojim financijskim i tehničkim mogućnostima. Neovisno o ovom odgovoru, djelatnici policije su nazvali radi provjere točnih
lokacija na kojima se nalaze grafiti.
Nadalje, 15. srpnja 2011. uputile/-i smo zahtjev PU Splitsko-Dalmatinskoj, I. PP Split da izvijesti o učinjenim radnjama povodom nasilja za vrijeme održavanja Split Pride-a.
15. rujna 2011. odgovoreno je kako je podneseno 103 optužna prijedloga zbog prekršaja iz Zakona o javnom okupljanju i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, 25 kaznenih prijava za
kaznena djela nasilničkog ponašanja (čl. 331. KZ-a) i povrede prava na okupljanje i javni prosvjed
(čl. 108. KZ-a), a sva počinjena u svezi čl. 89. st. 36. – zločin iz mržnje.
Dana 1. prosinca 2011. Europski parlament usvojio je rezoluciju o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji. U tekstu rezolucije Europski parlament je izrazio duboku zabrinutost zbog nasilja
nad sudionicima Split Pride-a 11. lipnja 2011. godine i činjenice da hrvatske vlasti nisu zaštitile
sudionike. Također, pozvao je hrvatske vlasti da istraže i procesuiraju počinjene zločine i razvije
strategije za sprečavanje sličnih incidenata u budućnosti.
Naglašavamo da je nakon pritiska od strane međunarodnih institucija i medija, Zagreb Pride
koji je održan tjedan dana nakon prvog splitskog Pride-a, održan prvi puta od 2006. godine bez
nasilnih incidenata. Sramotno je da se pravo na javno okupljanje, koje spada u osnovna ljudska
prava, u Republici Hrvatskoj uskraćuje LGBT osobama zbog nedostatka političke volje u državnim institucijama, te njegovo ostvarenje zavisi od količine političkog pritiska od strane međunarodnih institucija i medija.
Kao sudionici/-e i organizatori/-ce Split Pride-a, odlučile/-i smo pokrenuti postupak protiv
Republike Hrvatske po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, zbog povrede prava na javno okupljanje.
8. Zdravstvo
— Prevencija HIV-a u MSM populaciji
Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM) uključuju gej i biseksualne
muškarce te one muškarce koji se ne identificiraju tako, no prakticiraju odnose s muškarcima. MSM predstavlja najranjiviju skupinu od infekcije HIV-om u Hrvatskoj. Prema podacima
Hrvatskog Zavoda za Javno Zdravstvo (HZJZ) svaki druga (51.2%) registrirana HIV pozitivna
osoba u Hrvatskoj je MSM, dok zadnjih godina 4 od 5 novih otkrivenih slučajeva je MSM (82%
Zdravstvo
91
u 2010; 74% u 2009)3. Hrvatska je zemlja s niskom razinom (prevalencijom) HIV infekcije, manje od 0.1% populacije je HIV pozitivno, po procjenama istraživanjima provedenih u Hrvatskoj
prevalencija HIV-a među MSM-om je 2.8-4.5%4. MSM ima bar 30 puta veću šansu da je zaražen HIV-om.
— Nacionalni program0
U 2011. godini donesen je novi Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 20112015 (u daljnjem tekstu Nacionalni program). Kod donošenja novog Nacionalnog programa organizacije civilnog društva (u daljnjem tekstu OCD) ali i drugi dionici koji sudjeluju u provedbi
Nacionalnog programa upitani su od odgovorne osobe u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi
(u daljem tekstu MZSS) za sugestije putem aids.hr mailing liste u koju su uključeni svi partneri
na provedbi Nacionalnog programa.
U dijelu Nacionalnog programa koji se tiče preventivnog rada u MSM populaciji posebno
važnim smatramo da je MZSS prihvatilo prijedlog g. Kristijana Grđana Nacionalnog savjetnika
za HIV/AIDS i ljudska prava pri UN Tematskoj skupini za HIV/AIDS da se u aktivnostima navede osnaživanje vanjskog rada (eng. outreach) kao temeljni dio preventivnih aktivnosti. Druge
aktivnosti koje se tiču preventivnog rada u MSM populaciji između ostalog navode i evaluaciju
strukturalnih intervencija u zajednici u cilju smanjenja stigmatizacije i diskriminacije zbog seksualne sklonosti i različitosti spola, osnaživanje postojećih i po potrebi povećanje broja vladinih
i nevladinih ustanova za prevenciju koje uspješno provode učinkovite mjere prevencije HIV-a
za MSM populaciju, razvijanje javno-zdravstvenih programa u sklopu kojih će se povećati broj
osoba koje se testiraju na HIV, povećanje broja timova u epidemiološkoj službi i broj centara
za besplatno i anonimno testiranje i savjetovanje na HIV pri zavodima za javno zdravstvo, provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija mjera radi uvođenja učinkovite prevencije
HIV-a i spolno prenosivih bolesti u MSM populaciji, unaprjeđenje rada profesionalaca za rad s
MSM populacijom, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kao nositelji ovih mjera navedeni su
MZSS, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zavodi za javno zdravstvo, Iskorak, Drugi korak, Terra
i druge udruge koje rade s ovom populacijom.
Program prevencije HIV/AIDS-a i SPB u MSM populaciji, predložen od strane udruge Iskorak, svojim aktivnostima direktno nadopunjuje Nacionalni program te spada u prioritet suzbijanja HIV/AIDS infekcije. Predložene aktivnosti koje uključuju outreach (rad s korisnicima), dobrovoljno savjetovanje i testiranje, edukaciju i informiranje, bihevioralno i biološko istraživanje
spolnog ponašanja MSM populacije direktno utječu na sprječavanje širenja HIV-a ali i spolno
prenosivih bolesti u populacijama s rizičnim ponašanjem odnosno u MSM populaciji. Navedene
aktivnosti su produkt višegodišnjeg angažmana udruge Iskorak i relevantnih stručnjaka iz područja HIV/AIDS-a i razvijene su u skladu sa željama i potrebama zajednice.
3
Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Epidemiologija HIV infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj http://
www.hzjz.hr/epidemiologija/hiv.htm (26.8.2011)
4
UNGASS Country progress report (2010), Prevalence of sexually transmitted infections among
men who have sex with men in Zagreb, Bozicevic et al. (2006), Prevalence of HIV and sexually transmitted infections and patterns of recent HIV testing among men who have sex with men in Zagreb, Croatia, Bozicevic
et al (2010)
92
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Napominjemo da udruga Iskorak zbog ograničenih financijskih sredstava djeluje uglavnom
u gradu Zagrebu. Podaci iz istraživanja pokazuju da su MSM van Zagreba manje educirani o HIVu, rjeđe koriste kondom, i jako se rijetko testiraju na HIV.
Iako je incidencija HIV-a u Republici Hrvatskoj niska, zabrinjava udio MSM populacije u
ukupnom broju oboljelih (51.2%). Jedan od glavnih ciljeva Nacionalnog programa je smanjiti rizik
prijenosa među MSM populacijom. Kao plan ostvarenja tog cilja navedeno je jačanje postojećih
i po potrebi povećanje broja vladinih i nevladinih ustanova za prevenciju koje uspješno provode
učinkovite mjere prevencije HIV-a za MSM populaciju.
— Financiranje nacionalnog programa
U sklopu nacionalnog programa prikazan je plan financiranja sredstvima Državnog proračuna od 2011-2013, predviđeno je 45.758.448 HRK za 2011, 45.757.448 HRK za 2012, te 45.706.448
HRK za 2013. Veći dio sredstava (89%) predviđeno je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pretežno za liječenje. Plan financiranja predviđa smanjenje sredstava u nadolazećim
godinama, dok dosadašnji podaci pokazuju stabilan rast novih HIV dijagnoza svake godine. Primjerice do kraja 2010 u 862 osobe dijagnosticirana je HIV infekcija što predstavlja rast od 10.1%
u odnosu na 2009 (792 osobe), zadnjih godina imamo stabilan linearan rast. Broj umrlih ne prati
broj novooboljelih zbog uspješne terapije, koja je najčešće doživotna. Ako se taj trend nastavi
u manje od 10 godina broj HIV pozitivnih osoba će se udvostručiti što će rezultirati dvostrukim
troškom liječenja za Državni proračun.
Suprotno Nacionalnom programu za prevenciju HIV/AIDS-a gdje je navedeno da se moraju
jačati kapaciteti udruga koji se bave prevencijom HIV-a u MSM populaciji zbog zabrinjavajućih
epidemioloških podataka o prevelenciji HIV-a u MSM populaciji, MZSS je u 2009. godini za prevenciju HIV-a u MSM populaciji izdvojilo tek 5,9% (što čini 273 000 HRK) od ukupnih sredstava
namijenjenih prevenciji HIV-a (što čini 4 624 996 HRK), dok je u 2010. godini izdvojilo 8,5% (što
čini 343 255 HRK) od ukupnih sredstava namjenjenih prevenciji HIV-a (što čini 4 016 563 HRK)5.
U 2011. godini nastavio se trend niskog izdavanja sredstava za preventivne programe za MSM,
osigurano je 260.000 HRK što je na razini iz 2009. godine – udio u ukupnom financiranju nije
moguće izračunati jer Ured za udruge nije objavio sve podatke za 2011. godinu.
Zbog nesrazmjera u ukupnom broju oboljelih i novozaraženih putem nezaštićenog muškog
homoseksualnog seksualnog odnosa i ukupnih financijskih sredstva za financiranje prevencije
HIV-a u MSM populaciji obratili smo se saborskom zastupniku Šimi Lučinu, potpredsjedniku
Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. G. Šime Lučin postavio je zastupničko pitanje predsjedniku Hrvatskog Sabora koji je to pitanje proslijedio ministru zdravstva g. Darku
Milinoviću. U odgovor g. Darka Milinovića navodi se dobra epidemiološka situacija na području
suzbijanja HIV/AIDS-a u RH te se spominje MSM populacija kao populacija koja je najslabije
odgovorila na sve zdravstveno odgojne i druge preventivne mjere. MZSS zaključuje kako je broj
oboljelih od HIV/AIDS-a u porastu ali se ne može nazvati dramatičnim zbog toga jer se apsolutni
brojevi novozaraženih kreću od 50 u 2008. godini, 41 u 2009. godini te 56 u 2010. godini. MZSS
napominje kako se u CST testira i MSM populacija. U odgovoru MZSS daje se i pregled ukupnih
5
Podaci dobiveni putem pretraživanja baze podataka Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske o
odobrenim financijskim potporama iz državnog proračuna. http://www.uzuvrh.hr/potpore.aspx?pageID=58
Zdravstvo
93
sredstava za suzbijanje HIV infekcije koja su u 2009. godini iznosila 43 455 000 HRK, dok su u
2010. godini ta sredstva bila na razini od 46 454 450 HRK. MZSS također navodi da su se i u 2012,
2013 i 2014. godini osigurala financijska sredstva za suzbijanje HIV infekcije u iznosima od cca. 45
750 000 HRK čime je osigurana stabilnost provedbe preventivnih aktivnosti.
MZSS se u svom odgovoru poslužilo generalnim podacima o prevenciji i suzbijanju HIV-a u
RH da bi umanjilo problem koji smo izložili g. Šimi Lučinu. MZSS navodi dobru epidemiološku situaciju i nedrastično povećanje broja oboljelih u MSM populaciji ne uzimajući u obzir da je MSM
populacija skrivena populacija. Po navodu resornog Ministarstva MSM populacija slabo odgovara na trenutne preventivne programe što je i točno s obzirom da je i opseg tih programa malen
te obuhvat populacije, s obzirom na uložene resurse od strane države, nije niti mogao biti takve
kvalitete da uopće osigura zadovoljavajući odgovor populacije na predviđene protuepidemijske
mjere. Apsolutni brojevi koje navodi MZSS nisu relevantni upravo zbog problema skrivenosti
populacije zbog stigmatizacije i diskriminacije kojoj je ova populacija izložena. Također se navodi
da se MSM populacija testira u CST no nije moguće provjeriti koliko se MSM osoba testira na
godišnjoj razini u CST zbog statističkih podataka koji nemaju distribuciju u kojoj se može vidjeti broj testiranih MSM osoba. Kod navođenja pregleda sredstava namijenjenih za suzbijanje
HIV infekcije navode se ukupni iznosi koji se ne odnose samo na prevenciju već i na financiranje
besplatnog i anonimnog testiranja na HIV putem CST te na skrb i liječenje osoba koje žive s
HIV-om - troškovi antiretrovirusnih lijekova pokrivaju se iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje. Unutar ukupnog budžeta nalaze se i sredstva za prevenciju HIV-a. Postotak sredstava za prevenciju u ukupnim sredstvima za suzbijanje HIV infekcije iznose u 2009. godini 10,63%
dok u 2010. godini taj postotak iznosi 8,65%. Sredstva za prevenciju HIV-a u MSM populaciji
unutar ukupnih sredstava za suzbijanje HIV infekcije iznose u 2009. godini 0,63% dok u 2010.
godini taj postotak iznosi 0,74%. Broj novozaraženih se svake godine povećava kao što to pokazuju podaci HZJZ dok projekcije financijskih izdavanja za suzbijanje HIV infekcije ne uzimaju tu
činjenicu u obzir. Bez revizije financijskih projekcija i usmjeravanja veće pozornosti preventivnim
programima, povećanje broja novozaraženih postavit će velik financijski teret na državni proračun jer će se sve veći dio sredstava morati izdvajati za liječenje. Upravo zbog toga vidimo potrebu
da se inicijalno povećaju sredstva za prevenciju širenja HIV-a u MSM populaciji, na način da se
raspodjela sredstava vodi kriterijem udjela novozaraženih, kako bi se spriječilo veće povećanje
troškova za liječenje AIDS-a.
Izvještaj Svjetske banke pokazao je da je kritično za nacionalno HIV epidemiološko stanje
kontrolirati epidemiju među MSM-om6. «Okvir za investiranje» koji je nedavno predstavljen u
The Lancentu7 također stavlja važnost na strateško korištenje resursa, odnosno povećanje ulaganja u najranjivije skupine, što u Hrvatskoj predstavlja MSM. Dobra praksa dolazi iz SAD-a koji
ima sličan udio MSM-a među HIV oboljelima kao u Hrvatskoj. Američki Center for Disease Control
(CDC) 43% sredstava za prevenciju novih infekcija HIV-om ulaže u MSM programe8, u Hrvatskoj
je taj udio četiri puta manji.
6
Better HIV/AIDS Programs for Men Who Have Sex with Men Could Significantly Slow Global
Epidemic (World Bank report, 2011)
7
2011)
Towards an improved investment approach for an effective response to HIV/AIDS (The Lancet,
8
“In fiscal year 2009, 43% of CDC’s Division of HIV/AIDS Prevention’s budget was targeted towards MSM and MSM-IDU”, CDC MSM report, http://www.cdc.gov/hiv/topics/msm/index.htm
94
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
— Centri za savjetovanje i testiranje na HIV (CST)
Javno zdravstveni programi u području prevencije HIV-a u MSM populaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (u daljnjem tekstu HZJZ) usmjereni su na deset Centara za besplatno i
anonimno savjetovanje i testiranje na HIV/AIDS (u daljnjem tekstu CST). Devet CST djeluju pri
službama za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo dok jedan CST djeluje u sklopu Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje HIV/AIDS-a Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Prema službenim podacima HZJZ-a dostupnim na njihovim web stranicama u 2010. godini u
CST testiralo se je 2 866 osoba te je utvrđeno 35 pozitivnih nalaza. Usporedno gledano ukupno je
u 2010. godini dijagnosticirano 68 novih slučaja HIV-a od čega je u 56 slučaja vjerojatni put prijenosa muški homoseksualni odnos. Podaci za 2011. godinu u trenutku pisanja nisu bili dostupni
na web stranicama HZJZ-a. U izvještaju HZJZ-a ne postoji distribucija ukupno testiranih osoba
na način da se vidi koliko je od ukupno testiranih osoba MSM.
Podaci iz ECDC (European Centre for Disease Prevention and Control) pokazuje da je razina
HIV testiranja u Hrvatskoj niska u odnosu na ostale europske zemlje9. Niska stopa testiranja
rezultirala je s tim da od 59 MSM koji su dijagnosticirani 2010 njih 57,5% su otkriveni u kasnijoj
fazi (late presenters), odnosno imali su broj CD4 stanica ispod 350/mm3
MSM populacija je teško dostupna populacija te prema epidemiološkim podacima visoko
rizična populacija za prijenos HIV-a. Zbog straha od prepoznavanja i stigmatizacije mnoge MSM
osobe ne odlaze u CST koji su uglavnom u medicinskim institucijama. To je posebice izraženo u
manjim mjestima gdje postoji veća mogućnost prepoznavanja od strane medicinskih djelatnika
te je razina diskriminacije visoka. U Zagrebu se jedna trećina (32.7%) MSM testirala na HIV u zadnjih godinu dana, to je manje od Slovenije (38%), Londona (50.8%) i SAD-a (61.9%). Olakšanje
pristupa HIV testiranju MSM osobama u Hrvatskoj je krajnje nužno. Testiranje na vrijeme omogućuje osobi da u pravom vrijeme dobije pristup liječenju. Također, istraživanja govore o terapiji
kao preventivnoj mjeri koja može pozitivno utjecati na smanjenje infektivnosti pojedinca.
— Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu
Stigmatizaciju i diskriminaciju MSM populacije dodatno povećavaju i institucije poput Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (u daljnjem tekstu HZTM). Na službenim web stranicama HZTM navodi se da se za darivanje krvi trajno odbijaju osobe koje su zbog svog ponašanja
izloženi riziku te je navedeno da takvo ponašanje uključuje i muškarce koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima. Na web stranicama HZTM kao relevantan pravni okvir navodi
se Pravilnik o krvi i krvnim sastojcima (NN 14/99) koji više nije važeći te koji u čl. 16 navodi osobe
homoseksualnog ponašanja kao osobe koje se trajno isključuju kao davatelji krvi.
Prema stvarno relevantnom pravnom okviru za prikupljanje krvnih pripravaka - Pravilniku o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke (NN 80/2007) mjerilo za odbijanje
davatelja krvi je seksualno ponašanje koje dovodi u visok rizik dobivanja zaraznih bolesti koje
se mogu prenositi krvlju. Pravilnik kao prilog sadrži upitnik i obavijest za davatelje krvi u kojem
se navodi koje su to osobe s povećanim rizikom za dobivanje krvlju prenosivih zaraznih bolesti
te navodi da su to između ostalih i osobe koje njihovo seksualno ponašanje dovodi u visoki rizik
dobivanja zaraznih bolesti. U upitniku za davatelje krvi pitanje postavljeno davatelju je formu9
Croatia: 8.8 HIV tests per 1000 population. HIV/AIDS surveillance in Europe 2008
Zdravstvo
95
lirano na sljedeći način ‘Ne smatram se osobom povećanog rizika za krvlju prenosive zarazne
bolesti’. Visoki rizik za dobivanje krvlju prenosivih zaraznih bolesti je nezaštićeni seksualni odnos a ne seksualna orijentacija osobe ili zaštićeni seksualni odnos između dva muškarca. U više
smo navrata čuli od davatelja krvi da se upitnik za davatelje krvi nije uskladio s Pravilnikom o
posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke (NN 80/2007) kao što se nisu uskladile
ni informacije na web stranicama HZTM. Ovakvo postupanje HZTM smatramo diskriminatornim
ponašanjem prema gej i biseksualnim muškarcima o čemu smo obavijestili i Pravobraniteljicu za
ravnopravnost spolova.
— Preporuke
1. Na nacionalnoj razini usmjeriti fokus na MSM koja predstavlja najranjiviju skupinu u Hrvatskoj (82% novih slučajeva HIV infekcije u 2010 su MSM).
2. Raspoređivati financijska sredstva za prevenciju HIV-a uzimajući u obzir epidemiološke podatke o udjelu rizičnih skupina u novozaraženima HIV-om.
3. U financijska sredstava za HIV program uzeti u obzir linearan rast novih HIV infekcija, kako
ne bi došlo do smanjenja sredstava za preventivne aktivnosti što bi samo ubrzalo rast novih
infekcija.
4. U statističke pokazatelje ukupno testiranih osoba u CST na godišnjoj razini uvesti distribuciju rezultata na način da se može pratiti broj testiranih MSM osoba.
5. Omogućiti veću dostupnost testiranju MSM populaciji kroz suradnju javno zdravstvenih institucija i organizacija civilnog društva koje imaju iskustva u radu s MSM populacijom.
6. Uskladiti upitnik i obavijesti za davatelje krvi i informacije na web stranici HZTM sukladno
Pravilniku o tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke (NN 80/2007)
9. Javne manifestacije
Split Pride 2011
13. siječnja 2011. udruge Iskorak, Kontra i Domine najavile su na konferenciju za medije da
će se prvi Split Pride, pod sloganom «Različite obitelji, jednaka prava», održati 11. lipnja 2011.
godine.
Tema prvog Split Pride-a bila je pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova. U
2010. godini donesene su prve presude Europskog suda za ljudska prava u kojima je Sud potvrdio
da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (P.B.
i J.S. protiv Austrije). Zakon o istospolnim zajednicama usvojen je prije više od sedam godina,
međutim on ne daje istospolnim parovima praktički nikakva prava što uzrokuje diskriminaciju u
svakodnevnom životu.
96
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Problemi s kojima se susreću istospolni parovi u Hrvatskoj potakli su nas da ukažemo na
diskriminaciju. Cilj Split Pride-a je potaknuti javnu raspravu na temu diskriminacije istospolnih
parova, te obilježiti početak suvremenog pokreta za zaštitu ljudskih prava LGBT osoba.
Također smo najavile/-i aktivnosti Splitu – radionice, tribine, projekcije filmova, izložbe i
druge aktivnosti koje su održavane dva puta mjesečno u periodu prije Pride-a. Čak i prije konferencije mediji su bili jako zainteresirani za Split Pride.
16. ožujka 2011. predsjednik RH, dr. Ivo Josipović, primio je predstavnike/-ce Kontre i Iskoraka. Tom prilikom upoznale/-i smo predsjednika s problemima s kojima se susreću LGBT osobe u Splitu, s problemima oko organizacije prvog Split Pride-a te s problemima istospolnih
parova u RH.
30. ožujka 2011 predsjednik Josipović posjetio je udrugu Domine u Splitu te je tom prilikom
još jednom izrazio svoju podršku organizatorima Split Pride-a i temi Split Pride-a. Tom prilikom
predsjednik je izjavio ‘Bilo mi je zadovoljstvo doći u udrugu Domine i pružiti podršku organizaciji
Split Pride-u jer ovi aktivisti rade vrijedan posao u promicanju ljudskih prava’. Prostor udruge
Domine bio je metom napada zbog njihova sudjelovanja u organizaciji Pride-a.
12. travnja 2011. otvorile/-i smo izložbu ‘Različite obitelji, ista ljubav’ u INFO ZONI u Splitu.
Izložba je proizašla iz kampanje međunarodne organizacije ILGA Europe koja se sastojala od
postera i plakata distibuiranih diljem Europe. Od 2010. godine izložba putuje po europskim zemljama kako bi dodatno podigla svijest o potrebi za zaštitom prava na obiteljski život svih obitelji,
pa tako i istospolnih parova. To je ujedno i centralna poruka ove izložbe. Izložba se sastoji od 12
portreta različitih obitelji kojima je jedno zajedničko – a to je ljubav. Prilikom otvaranja izložbe
puštena je video poruka zastupnice u Europskom Parlamentu, Ulrike Lunacek, kojom podržava
Split Pride.
11. svibnja 2011. održana je tribina ‘Ništa kontra Splitskog Pride-a’u Europskom domu u
Splitu. Gosti tribine bile su istaknute javne osobe u Splitu poput novinara Borisa Dežulovića,
umirovljenog profesora Pravnog fakulteta Nikole Viskovića, kulturne djelatnice Blažene Radas,
profesorice na Filozofskom fakultetu Antonije Primorac, novinara Damira Pilića, novinarke Barbare Matejčić, glazbenika Aleksandra Antića, novinara Predraga Lucića i profesorice na Filozofskom fakultetu u Zadru Inge Tomić Koludrović. Na početku tribine dojavljeno je da je postavljena
bomba u prostoru u kojem se održavala tribina. Nakon te obavijesti nitko od prisutnih nije izašao
van i tribina se nastavila.
10. lipnja 2011. održana je međunarodna konferencija pod nazivom ‘Pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova’ u Hotelu Park. Na konferenciji su govorili organizatori konferencije
Mirjana Kučer, Edo Bulić, Sanja Juras te gosti Linda Freimane (ILGA Europe), Dragana Todorović
(Zavod za rodnu ravnopravnost – Srbija), Tatjana Greif (ŠKUC LL – Slovenija), Lepa Mlađenović
(Labris – Srbija), Lazar Pavlović (Gej strejt alijanca – Srbija), Jovanka Todorović Savlović (Labris
– Srbija) i Marta Drury (Heart and Hand Fund – SAD). Konferencija je bila usmjerena na razmjenu iskustava u javnom zagovaranju za pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova u
Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, EU i u SAD-u.
11. lipnja 2011. na dan održavanja prvog Split Pride-a, povorka je krenula u 14:30 sati s
Đardina, ulicom Kralja Tomislava i Marmontovom ulicom. Povorka je završila na Rivi, gdje se trebao održati dvosatni program (govori aktivista i aktivistkinja iz Hrvatske i inozemstva, glazbeni
Javne manifestacije
97
program). Međutim, ruta kojom je trebala proći povorka nije bila osigurana i javno okupljanje je
završilo u nasilju. Nasilnicima je bilo dopušteno da bacaju eksplozivna sredstva- petarde, bengalke, topovske udare, suzvac, plastične vrećice s izmetom, te veće i manje kamenje, pepeljare i ostale objekte za cijelo vrijeme povorke i na Rivi gdje je predviđeno okupljanje. Nasilnici
neposredno do povorke su držali ruke u fašističkom pozdravu i vikali “Ubij pedera!” i “Morate
umrijeti!” gotovo po dužini cijele rute. Prije izlaska na Rivu u Marmonotovoj dopušteno je velikom broju izgrednika da potpuno suze prolaz povorke. Bacali su eksplozivne i druge objekte, te
se povorka prvo morala dva puta povući, da bi onda kroz toliko uzak prolaz morala proći. Policija
je tom prilikom nagovarala sudionike da prođu, unatoč tome što su bili zasipani eksplozivnim,
kamenjem i drugim objektima. Više ljudi je ozlijeđeno. Kad je povorka uspjela stići do mjesta
okupljanja na Rivi, napadi su se nastavili. Na binu su i dalje bacani razni objekti (kamenje,
upaljači, itd.), a više ljudi je ozlijeđeno. Jednog čovjeka je odvezla hitna pomoć jer je nakon
udarca kamena krvario iz glave. Mjesto okupljanja nije bilo osigurano. Organizatori su odmah
zatražili evakuaciju. Nakon više od sat vremena što smo čekale/-i evakuaciju, u trenutku kada
je policija uklonila nasilnike kako bi evakuirala sudionike Pride-a, ipak su predstavnice/-ci LGBT
organizacija iz Hrvatske i inozemstva održale/-i kratke govore (Mirjana Kučer, Domine, Sanja
Juras Kontra, Lazar Pavlović, GSA, Tatjana Greif, ŠKUC LL, Linda Freimane ILGA Europe) i LeZbor je otpjevao par pjesama. Međutim, to je ubrzo prekinuto jer su tada sudionici evakuirani.
Prvi Split Pride potaknuo je široku javnu raspravu o ljudskim pravima LGBT osoba, ne samo
u Splitu, već u cijeloj Hrvatskoj, kao i u regionalnim zemljama. Split Pride i druge aktivnosti (javne tribine, radionice, izložbe, projekcije filmova, itd.) koje su udruge Kontra, Iskorak i Domine
organizirale u Splitu ohrabrile su i osnažile LGBT zajednicu u Splitu. Split Pride naišao je na veliku potporu od strane građana i građanki grada Splita, kao i javnih osoba iz Splita i cijele Hrvatske
i prije i nakon njegovog održavanja. Nakon nasilja na Split Pride-u, velik broj medija, političara i
javnih osoba javno je progovorio o pravima LGBT osoba, osudio nasilje u Splitu i pozvao ljude da
dođu na Zagreb Pride koji je bio zakazan tjedan dana kasnije.
Na prvom Split Pride-u sudjelovalo je oko 300 sudionika, uglavnom iz Splita i okolice.
Također, 50 aktivista je došlo posebno organiziranim prijevozom iz Zagreba. U autobusu koji je
stigao iz Zagreba je također bio dio aktivista/-ca iz regije koj/-e su došli/-e dati podršku Split
Pride-u.
Zagreb Pride 2011
U Zagrebu je 18. lipnja 2011. godine održana 10. LGBT povorka ponosa u Zagrebu. Slogan 10.
Zagreb Pride-a glasio je ‘I budućnost je naša’, dok se na plakatima nalazila fotografija djeteta
koje gasi svijećice na rođendanskoj torti.
Nakon nasilja koje se dogodilo za vrijeme Split Pride-a uslijedila je velika potpora javnosti
Split Pride-u i osuda nasilja prema LGBT osobama. Javne osobe, mediji i političke stranke pozivali su građane i građanke da osude nasilje i dođu na zagrebački Pride.
Na Zagreb Pride-u koji se je održao tjedan dana nakon Split Pride-a bilo je prema procjenam organizatora oko 4 000 sudionika što je najmanje 5 puta više sudionika nego u prethodnim
godinama.
98
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Sudionici Split Pride-a bili su na Zagreb Pride-u te su nosili obilježja prvog Split Pride-a.
Kulturno društveni program Zagreb Pride-a započeo je dva tjedna prije samog Pride-a. Prije
Pride-a prikazivani su igrani i dokumentarni filmovi LGBT tematike, izložbe LGBT tematike, organizirana su razna druženja i koncerti za LGBT osobe.
Festival Queer Zagreb 2011
Queer Zagreb Festival je godišnji međunarodni festival koji se održava u Zagrebu od 2003.
godine. Festival ugošćuje kazališne predstave, performase, plesne predstave, filmove queer tematike te je od 2003. godine ugostio više od 300 umjetnika iz cijelog svijeta.
U 2011. godini Queer Zagreb Festival održavao se je od 26. travnja do 6. svibnja te je u tom
periodu imao bogat kulturni program na više lokacija u Zagrebu.
L-Fest 2011
Drugo izdanje L-Festa, festivala lezbijske kreativnosti, održavalo se je od 18. do 20. studenog 2011. godine u Muzeju prekinutih veza, Studiju Smjeha, Net kulturnom klubu Mama, Booksi i Pogonu. Cilj festivala je promicanje lezbijske vidljivosti u javnom i medijskom prostoru te
poticanje kreativnosti unutar zajednice. Program festivala bio je bogat kulturnim, zabavnim i
društvenim aktivnostima.
Obilježavanje međunarodnog dana borbe protiv homofobije
Povodom 17.svibnja, međunarodnog dana borbe protiv homofobije, održali smo akciju ispred
Ministarstva pravosuđa. Povod za akciju bilo je odbijanje zahtjeva udrugama Iskorak i Kontra da
sudjeluju kao umješači u postupku zbog diskriminacije na fakultetu u Varaždinu. Odluka suda da
udruge nemaju interes pratiti sudski postupak i kontrolirati rad suda, pokazuje elementarno neznanje i pristranost suda te u potpunosti negira postojanje institucije umješača koju je ustanovio
Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o parničnom postupku. Par mjeseci ranije na jednom
drugom sudu, sutkinja je u postupku povodom udružne tužbe zbog diskriminacije vikala pola
sata na svjedokinju koja je prijavila diskriminaciju i sprečavala ju da svjedoči čime je počinila
viktimizaciju svjedoka, a predsjednik tog suda nije izuzeo sutkinju iz rada na tom konkretnom
spisu. U sklopu akcije aktivisti su odjeveni u crne toge pročitali presudu hrvatskim sudovima.
Obilježavanje međunarodnog dana borbe protiv transfobije
Povodom obilježavanja 20. studenog., međunarodnog dana borbe protiv transfobije, aktivisti udruga Iskoraka i Kontre održali su akciju ispred Hrvatskog Sabora. Povod akciji bio je usvajanje pravilnika vezano za promjenu osobnih podataka u dokumentima za transrodne osobe.
Navedeni pravilnik ne može i ne rješava probleme s kojima se transrodne osobe susreću vezano
za promjenu podataka o imenu i spolu u dokumentima. Pravilnikom nisu rješeni problemi vezano
za objavu zahtjeva za promjenom imena na oglasnoj ploči, kao ni problem vidljivosti promjene
podataka u rodnom listu. Onaj dio problema kojim se bavi pravilnik - mogućnost promjene po-
Javne manifestacije
99
dataka u osobnim dokumentima (iako bi ona i dalje bila vidljiva u rodnom listu!) prije završene
operacije promjene spola također nije jasno uređen, a procedura je besmislena i namjerno zakomplicirana, pa je pitanje hoće li ikada biti upotrebljen. Vlada RH je ovim pravilnikom htjela zamazati oči hrvatskoj javnosti. Simboličnom akcijom bacanja ružičastih poveza s očiju željeli smo
poručiti kako i dalje tražimo zakonske izmjene koje bi omogučile transrodnim osobama zaštitu
prava na privatnost kroz usvajanje izmjena i dopuna Zakona o državnim maticama i Zakona o
osobnom imenu koje imaju za cilj uvesti zaštitne mehanizme vezano za zaštitu privatnog života
transrodnih osoba, a predložene su od strane SDP-a prošle godine u Hrvatskom saboru, te osiguranje dostupnosti zdravstvenih usluga za transrodne osobe po međunarodnim standardima
medicinske struke.
Kampanja ‘Prijavi diskriminaciju’
Lezbijska grupa Kontra je u partnerstvu s Savezom samostalnih sindikata Hrvatske te u suradnji s udrugom ŠKUC LL iz Slovenije te Centrom za prava seksualnih i rodnih manjina - Iskorak
provela projekt ‘Zajedno za ravnopravnost LGBT osoba na radnom mjestu’. Projekt je financirala
Eurospka Komisija.
Ciljevi projekta bili su informirati LGBT osobe na tržištu rada te ih ohrabriti za povezanost s
sindikatom, ojačati kapacitete sindikata da se bore protiv diskriminacije na temelju spolne orijentacije ili rodnog identiteta te započeti suradnju s poslodavcima i lokalnom upravom. U sklopu projekta tiskane su sljedeće publikacije: ‘Vodič o radnim pravima za LGBT osobe’, ‘Nevidljivi
radnici’ te ‘Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba na radnom mjestu’. U sklopu projekta
održano je 6 radionica za sindikalne povjerenike u Zagrebu, Bjelovaru, Osijeku, Puli, Zadru i Rijeci
te je tim putem ukupno educirano 130 sindikalnih povjerenika.
U Zagrebu je 14.11.2011. u sklopu istog projekta pod pokroviteljstvom ETUC (Europske konfederacije sindikata) održana Regionalna konferencija za Jugoistočnu Europu pod nazivom ‘Zajedno za LGBT ravnopravnost na radnom mjestu’.
U sklopu projekta osmišljena je kampanja ‘Prijavi diskriminaciju’. Kampanja se je sastojala od promiđbenog materijala (kalendari, rokovnici i olovke), city light plakata u Zagrebu, Rijeci,
Osijeku i Splitu te rainbow tramvaja u Zagrebu. Poruka kampanje ‘Prijavi diskriminaciju’ je poziv
LGBT osobama da prijave diskriminaciju na radnom mjestu udrugama Iskoraku i Kontri te Savezu samostalnih sindikata Hrvatske.
Kampanja ‘Jer nam je stalo’
Udruge Centar za mirovne studije, Queer Zagreb, Lezbijska organizacija Rijeka i Zagreb Pride u sklopu projekta ‘Zajedno protiv diskriminacije LGBTIQ osoba’ kojeg je financirala Europska
Komisija u sklopu natječaja PROGRESS osmislili su i proveli kampanju ‘Jer nam je stalo’.
Kampanja se je sastojala od billboard plakata i video spota. U kampanji se pojavljuju javne
osobe i osobe iz LGBT zajednice. Poruka kampanje je da je bilo dosta homofobije, govora mržnje
i nasilja prema LGBT osobama.
100
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Okrugli stol ‘Zaštita LGBT osoba u pravnoj praksi – zakonska jamstva i sudska praksa u primjeni’
28. prosinca 2011. udruge Iskorak i Kontra u suradnji s Pravobraniteljicom za ravnopravnost
spolova organizirali su okrugli stol pod nazivom ‘Zaštita LGBT osoba u pravnoj praksi – zakonska jamstva i sudska praksa u primjeni’ u Hotelu Internacional u Zagrebu.
Skup je okupio stručnjake/inje akademske zajednice, predstavnike/ice državnog odvjetništva, policije, Policijske akademije, Hrvatskog novinarskog društva, sutkinje Županijskog i Visokog prekršajnog suda, predstavnike/ice Ureda pučkog pravobranitelja te organizacija civilnoga
društva.
Zaključna razmatranja ukazuju na potrebu daljnje edukacije policijskih službenika/ica i sudaca/sutkinja, a vezano uz zločine iz mržnje i diskriminaciju, potrebu stvaranja i ujednačavanja
sudske prakse vezano uz zločine iz mržnje i diskriminaciju, održavanje okruglih stolova i seminara na ovu tematiku u suradnji s organizacijama civilnog društva radi poboljšanja postojeće
suradnje i radi osvješćivanja i senzibiliziranja javnosti o toj problematici.
10. Zaštita ljudskih prava LGBT osoba od strane međunarodnih
institucija
Rezolucija Europskog Parlamenta o Izvješću o napretku RH u 2011. godini
U izvješću se navodi da su potrebna poboljšanja vezano za implementaciju zakonodavstva vezanog za suzbijanje diskriminacije i zločina iz mržnje. Još uvijek je malen broj pritužbi
za diskriminaciju, te je svega nekoliko slučajeva završilo na sudu. Posebno je naglašeno da su
lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe (LGBT) i dalje izložene prijetnjama i napadima, te da je to osobito bio slučaj za vrijeme gay pride manifestacije u Splitu, s ograničenom
reakcijom institucija.
Dalje se navodi da hrvatsko zakonodavstvo nije usklađeno s Odlukom Vijeća Europe 2008/913/
JHA vezano za suzbijanje pojedinih oblika rasizma i ksenofobije kroz kazneno zakonodavstvo. Također je navedeno da Hrvatska mora više raditi na suzbijanju homofobije i ksenofobije u društvu.
Naglašavamo da je ovo već peta godina za redom da je u izvješću Europske komisije naglasak
stavljen na činjenicu da LGBT osobe doživljavaju prijetnje i napade, a reakcije držanih institucija
na takve napade su ograničene.
Naša predstavnica sudjelovala je na konzultacijama o Izvješću o napretku s predstavnicima
Europske komisije u svibnju ove godine u Briselu. Izražavamo zadovoljstvo ovakvim Izvješćem o
napretku Republike Hrvatske u 2011. godini po pitanju zaštite od diskriminacije i pojavnosti homofobije koje je u skladu sa stvarnim pokazateljima funkcionalnosti države u borbi protiv zločina
iz mržnje i homofobije.
Zaštita ljudskih prava LGBT osoba od strane međunarodnih institucija
101
Rezolucija Eurospkog Parlamenta o pridruživanju Hrvatske Europskoj Uniji
U tekstu rezolucije Europski parlament poziva RH kao buduću članicu na suzbijanje homofobije i sprečavanje homofobičnog nasilja. Parlament izražava duboku zabrinutost zbog nasilja
nad sudionicima Split Pride-a 11. lipnja 2011. godine i činjenice da hrvatske vlasti nisu zaštitile
sudionike. Također, poziva hrvatske vlasti da istraže i procesuiraju počinjene zločine i razviju
strategiju za sprečavanje sličnih incidenata u budućnosti. Europski parlament poziva hrvatske
vlasti da brzo usvoje i počnu primjenjivati akcijski plan za borbu protiv homofobije.
Direktiva Eurospke komisije o unaprijeđenju prava žrtva kaznenih djela
Europska komisija predložila je paket zakonodavnih mjera koji će ojačati prava žrtava u
Europskoj Uniji, uključujući prijedlog nove direktive koja će uspostaviti minimalne standarde
vezano za prava, podršku i zaštitu žrtava kaznenih djela, te će unaprijediti postojeću Odluku o
statusu žrtve u kaznenom postupku (2001.220/JHA). Pozdravljamo inicijativu Europske komisije. Predložene zakonodavne izmjene su svakako korak naprijed u zaštiti prava žrtava kaznenih
djela.
Predložena direktiva prepoznaje nakoliko tipova žrtava i specifične okolnosti u kojima se
nalaze. U direktivu su na prijedlog ILGA Europe (International Lesbian and Gay Association)
čije su članice i Iskorak i Kontra, uključene posebne refernce vezano za LGBT osobe koje su žrtve
kaznenih djela, te definiranje kaznenih djela iz mržnje s jasnim referencama vezano za rod, rodni
identitet i spolnu orijentaciju.
Rezolucija Eurospkog parlamenta o pravima transrodnih osoba
Europski Parlament je usvojio rezoluciju kojom poziva Svjetsku zdravstvenu organizaciju da
prestane klasificirati transrodne osobe kao mentalno bolesne osobe. ‘Poremećaj rodnog identiteta’ je trenutno klasificiran kao ‘mentalni poremećaj u ponašanju’ prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija.
Tekst rezolucije koja je usvojena ‘poziva Europsku Komisiju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju da povuku poremećaj rodnog identiteta s liste mentalnih poremećaja te da osiguraju
nepatološku reklasifikaciju u pregovorima o 11. verziji Međunarodne klasifikacije bolesti.’
Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB) služi kao svjetski priznati popis fizičkih i mentalnih
oboljenja. Do 1990., MKB je klasificirala homoseksualnost kao mentalni poremećaj. Popis oboljenja se trenutno razmatra i revidira te bi sljedeća verzija MKB-a trebala biti gotova 2015. nakon
dugih konzultacija.
Ova rezolucija šalje jasnu poruku Europskoj Komisiji i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji
da patologija rodnog identiteta mora biti ukinuta kao što je ukinuta za homoseksualnost 1990.”
Europska Komisija sudjeluje u pregovorima za sljedeću verziju Međunarodne klasifikacije bolesti. Zastupnici Europskog Parlamenta očekuju od Komisije da uvaži mišljenje Parlamenta koje je
dano u rezoluciji, a koju su podržale sve političke stranke u Parlamentu.
102
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj
Izvještaj UN-a o stanju ljudskih prava LGBT osoba
Ured visokog povjerenika za ljudska prava Ujedinjenih naroda objavio je prvi izvještaj o ljudskim pravima, spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu.
Radi se o prvom izvještaju Ujedinjenih naroda koji se bavi eksplicitno diskriminacijom i nasiljem nad lezbijkama, gejevima, biseksualnim i transrodnim (LGBT) osobama. Izvještaj bilježi
diskriminaciju i nasilje s kojim se suočavaju LGBT osobe diljem svijeta i poziva države na primjenu međunarodnog pravnog okvira kako bi zaustavile te povrede ljudskih prava. Izvještaj potvrđuje da vlade imaju obvezu štititi sve osobe od diskriminacije i nasilja temeljenog na spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu prema međunarodnom pravu koje se tiče zaštite ljudskih prava.
Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda zatražilo je Visokog povjerenika za ljudska prava
da pripremi izvještaj. Poziv za izradu izvještaja podržan je od strane većine zemalja članica Vijeća, iz svih regija svijeta. Izvještaj će biti predstavljen, te će vlade o njemu raspravljati na Vijeću
za ljudska prava u ožujku 2012.godine.
Izvještaj poziva sve vlade da primjenjuju svoje obveze po međunarodnom pravu, štiteći prava svih osoba, bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju, rodni identitet ili rodno izražavanje. U
izvještaju se posebno ističe da se to odnosi na promjenu i zaštitu podataka o spolu za transrodne
osobe. Također, to se odnosi na zaštitu od nasilja i zlostavljanja, uključujući od strane članova
obitelji. U izvještaju je naglašena važnost slobode javnog okupljanja, zaštite od diskriminacije
na radnom mjestu, u zdravstvu i obrazovanju. Izvještaj između ostaloga poziva na zaštitu pružanjem azila LGBT osobama koje se nalaze u opasnosti.
11. Buduće aktivnosti Pravnog tima Iskoraka i Kontre
- Pružanje izravne pravne pomoći LGBT osobama koje su doživjele diskriminaciju ili nasilje na
temelju svoje spolne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja;
- Suradnja s policijom, državnim odvjetništvima i sudovima u vezi sa suzbijanjem zločina iz
mržnje;
- Zagovaranje za uvođenje antidiskriminacijskih odredbi na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta i rodnog izražavanja u Ustav i sve relevantne zakonske propise;
- Zagovaranje za izmjene zakona s ciljem zaštite prava na poštovanje privatnog života
transrodnih osoba (zakonsko priznanje novog imena i spola);
- Zagovaranje za izjednačavanje istospolnih parova s raznospolnima u pogledu prava i obveza koje proizlaze iz braka i izvanbračne zajednice;
- Rad sa sindikatima i poslodavcima u vezi sa zaštitom od diskriminacije na radnom mjestu za
LGBT osobe;
- Razvoj sudske prakse kroz podizanje udružnih tužbi i sudjelovanje u svojstvu umješača u
Buduće aktivnosti Pravnog tima Iskoraka i Kontre
103
parničnim postupcima za zaštitu od diskriminacije sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije;
- Zagovaranje za donošenje Nacionalnog programa za suzbijanje diskriminacije na temelju
spolne orijentacije i rodnog identiteta.
12. Zahtjevi prema državnim institucijama
Kako bi se što kvalitetnije zaštitila prava seksualnih i rodnih manjina u RH, pozivamo nadležne
institucije da poduzmu sljedeće mjere:
- ukinu diskriminaciju istospolnih parova kroz obiteljsko zakonodavstvo, osiguravajući im
prava i dužnosti dostupne raznospolnim parovima kroz institucije braka i izvanbračne zajednice;
- usvoje Nacionalni program za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta;
- uklone sve homofobične sadržaje iz školskih udžbenika;
- uvedu seksualnu edukaciju u osnovne i srednje škole u sklopu koje će se objektivno govoriti
o seksualnosti i LGBT osobama te da preuzmu odgovornost za njezinu provedbu;
- usvoje izmjene Zakona o osobnom imenu i Zakona o državnim maticama vezano za promjenu imena i spola u osobnim dokumentima za transrodne osobe, sukladno prijedlozima koje
je SDP predložio u Hrvatskom saboru kao oporbena stranka 2010. godine
.hr
- da osiguraju dosljednu provedbu zakonskih odredaba i politika vezanih za suzbijanje diskriminacije i zločina iz mržnje nad LGBT osobama.
104
Izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u 2011. godini u Republici Hrvatskoj

ovdje - Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH

Izvještaj o govoru mržnje zasnovanom na seksualnoj orijentaciji i

Ponašanja na Internetu - Društvo za Socijalnu Podršku

Zabranjen pristup? Protiv diskriminacije mladih na hrvatskom tržištu

u slučajevima zločina iz mržnje nad lgbt osobama

ISTRAŽIVANJE o zastupljenosti stručnjakinja u programima HTV

Ne toleriši netoleranciju. Upoznaj svoja prava i koristi ih. Vodič za

NIKOLA Br 6(371).pub - Župa Sv. Nikole biskupa – Krapina

Nevidljivi radnici – kako zaštititi LGBT osobe na radnom

“In the zone” - radovi koji sadrže svoju prošlost i svoj izvor

UPR hrvatski 2014 2014

Čitanka LGBT ljudskih prava 2

MITOVI I STEREOTIPI

realizacija notnih vrijednosti, primjena plesa, narodni plesovi, o