RETENCIJA U POMORSKOM PRAVU
Ljerka Mintas-Hodak
znanstveni asistent
UDK 347.285:347.79
Izvorni znanstveni rad
Radi se o temi koja kod nas u posljednie vrijeme gotovo da i niie
u struinoj literaturi znansttteno obradivana, iako je i sa znattstvenog
i s praktiinog aspekta izvanredno aktualna i zanimljiva, posebno nakon
donolenja propisa jugoslavenskoga opieobveznog prava. U prvom diielu ilanka nayedene su neke opie nazrtake o pravu. zadrlania kao
instituttt opieg imovinslcog prova, a potom je prawta analiza usredototena na pravo zadrianja broda i tereta u jugoslavenskom pravu. U
ilanku se iznose i adredene sugestiie |to bi de lege ferenda trebalo
uiiniti da bi se ovaj, za pamorsku privredu izuzetno vaian pravni iru
strument osiguranja potralivania, jasnije regulirao i propisima po
morskog prava.
SADRZAJ
I
FUNKCIJA
Osnovni se udinak svakoga obveznopravnog odnosa sastoji u obvezi duinika prema vjerovniku da svoju obvezu ispuni savjesno i uredno, sadrZajno
onako kako je urtarnadena.' U swhu osiguranja ispu,njava ove duZnikove obveze vjerovniku u svakom pravnom poretku stoje na raspolaganju razlidita
sredstva jamstva, tj. za5tite. Jedno od takvih zakonom predvietenih sredstava
jamstva o kojem de biti vi5e rijedi je pravo zadrtanja ili retencije (ius retentionis). Po svom sadr2aju retencija moZe biti i pravo vjerovnika na uskratu izvjesne dinidbe' i vjerovnikovo pravo na zadtaaj stvari koja se nalazi
u njegovoj detonciji, sve clok rn'u ne bude naimireno potraZiverrje koje ima
prema duZniku.' Ovako definiran pojam prava zadrianja ponekad se u teori-
_ , ' U jugoslavenskom obveznom pravu to je izridito predvideno dl. 262. st. 1.
u 1978.
2 Tako je sadrZaj prava pridrZanja bio predviden propisima par. 1052, rc62.
i 1153. austrijskog Opieg grailanskog zakonika (OGZ), usp. Vukovit, )Pravo trgu
vadke_retencijeu, separat iz Spomenice Maurovidu, Beograd, 1934, str. 1.
! Tako je pravo zadrtaja regulirano propisima naSeg opieg obveznog prava i
to kako u odnosu na retenciju privatnog tako i privrednog-prava (dl. 286. Zakona
Zakona o obveznim odnosima
o obveznim cldnosima
-
skraieno ZOO)
97
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu,
upp, v. 31, (l), gr-124 (lgggl
ji
naziva pravo retencije u Sirem smislu,{ a obuhvaia i pravo zadrtanja koje
sadrZano u nekom Sirem pravu (npr. pravu
vlasni5tva, pravu zaloga itd.) i takvo pravo zadrianja koje u sebi sadrZineko
uie ovla5-tenje retinenta, a koje se temelji na drugoj pravnoj osnovi negoli
pravo zadtiania u uZem smislu (npr. prigovor neispunjenja ugbvora odnoino
exceptio non adimpleti contractus). Iz toga proiz[azi da -bi pravo zadrtanja
u uiem srnislu obtrhvaialo samo pravo vjerornnirka na zadrZaj stvari koja
se nalazi u njegovoj detenciji u trenutku dospjelosti vjerovnilove traibine
prema duZniku, sve dok duZnik ne podmiri dospjelo potraZivanje ili ne dade dnrgo odgovarajuie jamstvo.
je samo kao poseban atribut
koji uskraiuje izvjesnu dinidbu ili zadrlava stvar koja se
va i protivnikom retencije. Retinent je istodobno i vjerovnik u odnosu na
_ Vjerovnika
nalazi u njegovoj detenciji naziva se desto iretinentom' dok se duZnika nazi-
traZbinu zbog dijeg se namirenja za5tiiuje kori5tenJem prava zadrhanja,
ali i duZnik u odnosu na uskraienu dinidbu ili pridrZanu stvar protivnika
retencije. S druge strane protivnik retencije je istodobno i duZnil traZbine
za Eije se namirenje retinent koristi pravom retencije, ali i vjerovnik retinenta u odnosu na uskraienu dinidbu, odnosno zadrianu stvar. Prema tomu,
i_ retinent i protivnik retencije su istodobno i vjerovnik svog vjerovnika i
duZnik svog duZnika.
Opnavdanje primjene pirava padd,rZanja nalazi se u idej;i p,ravidnostri,
u potrebi po5tivanja nadela savjesnosti i poitenia pravnog prorneta,
te nadela ekvivalentnosti, jer je neprihvatljivo, kao Sto Vizner" kihe, >da jedna strana, pozivajudi se na postojanje obveznopravnog od.nosa, zahtijeva od
d*99 ispunjene svojeg potraZivanja, a da sa svoje stiane nije spremna isP"3i1i svoju obvezu.u Zakonskim pravom zadrilanja prinueluje vjerovnik
duZnika na uredno ispunjene njegove dospjele obveze 1z nastaiog obr"rrropravnog odnosa izmedu vjerovnika i duZnika, a u nekim pravima? pravo
posebno
retencije iq-na takoiter i ftr,nkoiju sredstva narrnrirenja vjerovnikova potrazi
vanja iz duinikove zadriane stvari. Polazeii od svrhe postojanj a piaua ,udrZanja stvari i njenog cilja da sluZi kao za5tita interesi v3eiovnika, funkcija retencije kao sreds,tva namirenj a je za vjerovnika u tom smislu od izu2:1199 znataja, s obzirom na moguinost da retencija kao sredstvo prinude
duZnika da isp,uni svoiiu obvezu pre(na vjerov,rdrku ,moZe ostati bez odekivanog efekta. Retinent, naime, drZeii stvar protivnika retencije ili uskradujuii dinidbu, sili ovoga na ispunjenje dospjele dinidbe retinentu, ali to retinentovo ovla5tenje w5enja prisile na protivnika retencije je latentno tako
imovinskos
i prava udru'
z.,"ru.T.i*ffif:ir1;'
s Treba obratiti #:i:Tli-i'izfilffiedija
P.ainjrl $a.-se u Gratlanskom zakoniku. SR. Njemadke u dl. 273.
st. 1. retinentom naiiva.'duZnik
potr+zivanja iije se namirenie
jomr ?- ne kao u Slicapkom, fraircl-rskom, ir_a5erir i veCini-a*gitrosigurivJr"-i""ti:
piZva,
"j.;;Gi[.
'.llt^p. Vizner, B., Komentar zakona o obveznim odnosiiai' ---'
iigreb,'tg6,
knj:-i,
.
str. ?1139.
Kao u nalem i Svicarskom opiem obveznom pravu (usp. el. 289. jugoslavenskog Zoo i dl. 898. Svicarskog Gra&anskgg lakq+ika), a u inigim
- e --- zeririi'ifi;;b;i.
vrednom prarrr (npr.
prava
Trgovadkom zakonikil SR
9E
Njeniieke).
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v.
31,
(l),
97-124
(1989)
dugo dok protivnik retencije ne zatrahi vradanje stvari ili ispunjenje dinidbe
retinenta. Retine,nt je obvezait vratiti duZniku zadrilanu stvar, odosno ispuniti drugovanu dio:rirdbtr, alri pod uvjetom i,stodobare protnrdi,ni,dbe pr,otiwrika
retencije. Tek tako i kada protivnik retencije zatrati vradanje stvari ili ispurnjenje dinidbe od netinenrta rnoglo bi se reii da pravo zadrtanja nastupa
u funkciji stvarne prisile duinika (protivnika retencije) na ispr.mjenje svoje
obveze prema retinentu. Ako protivnik retinencije ne zahtijeva povrat zadrLane stvari ili ispunjenje protudinidbe retinenta, retinentovo pravo retencije moZe udovoljiti svojoj ulozi sredstva jamstva ili za5tite intereBa retinenta, samo ako mu pruia i ovla5tenje da je sam namiri iz vrijednosti zadrta
ne stvari, tj. ako je zakonsko pravo zadrtanja predvitteno u dvojakoj funkciji i kao sredstvo prinude (zadrilaja stvari) i kao sredstvo namirenja (iz vrijednosti zadrtane stvari). Dakako, kad retinent uskraduje protivniku retencije izvjesnu protudinidbu koja se sastoji u Einjenju (facere) ili trpljenju
(pati) retencija ru frurkc;ij,i oramirenja neie moii dodi do pni,mjene, dodim ako
se radi o protudihidbi koja se sastoji u davanju (dare) to je mogude, ali
treba irnati u v,idu da, kad se radi o ,novdanoj protud,inidbi, pod od,redenirn
uvjetima, nede viSe biti rijed o namirenju s naslova prava zadrilanja nego o
prijeboju (kompenzaciji).
RAZVOJ
I
STJVREMENA ZAKONODAVSTVA
Pravo pridrZanja rr,ude korijen jo5 iz riim,s'kog rava, ,iako ono u rirnskom pravu nije predstavljalo poseban pravni institut pod nazivom ius retentionis, o po svom sadrZaju bitno se razlikovalo od dana5njeg pojma prava
zadrtanja (retencije). Po propisima rimskog ,ius civile( detentor tude stvari kojemu su zbog njenog popravka, odrZanja ili pobolj5anja nastali odredeni tro$kovi, nije imao pravo zadfiati takrnr stvar, radi osiguranja naplate
nastalih tro$kova, nego je stvar morao, na zahtjev, predati duZniku, a da
nije imao nikakvo pravno sredstvo (zbog strogog formalizma rimskih turbi)
da primora duinika na naplatu odnosnih tro$kova. Kako bi se ublaZila i donekle ispravila nepravda prema detentoru koju je nametala primjena Dius
strictum(-a, pretorsko je pravo kasnije' priznavalo detentoru, tuZenom na
povrat stvari, prigovor )'exceptio doli< kojim tuZenik (detentor) dobiva pravo zadrZati stvar dok mu vlaisnik stvari ne nadoknadi nastale tro5kove. Prema tomu, u rimskom pravu pravom zadtlanja nadomje5tao se, iz razloga pravidmosti (aeqnuitas), nedostatak odgovarajuie .t'uibe za wa,knadu tr.o5kova udinjenih u odnosu na zadfianu stvar, a moglo se ostvarivati samo u obliku prigOvora >exceptiro doli" u forrmru,larn6lrn pos,ttrpku kojeg kasnrije ev,ropska
prava nisu poznavala.
, '-Ovo pravo je rirnski pretor dobio podetkom treieg razdoblja rimske povijesti
kad je- edlkt prE:tora pgsta-o izvorom prava, a n4rodi-to uvottehjem formulainog
postupka putem
dvjema >,leges Iuliae" oko 17. godine n.e;
"lex Aebutia< i kasnije
(ius-reteritionis),
tako l+_renc, &,- Plqvo
Beograd, 1966, str. fu; usp. ta-zadrianja
koder Horvat, M., Rimsko pravo, Zagreb,19, str.
99
Li.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, Upp,
v. 31, (l),
97-124
(1ggg)
U doba ewopske kodifikacije graelanskog i trgovadkog prava pravo retgncije razlidito je tretirano. U graclanskim zakonicima nenfr zemalja nije
dala jedna opia definicija prava zadrianja, niti je taj institut cjelovito r-eguliran, nego su sludajevi kad je retencija dopu5tena izridito i taksativno
zakonom predvicletri. U nekim gradanskim zakonicima takvi izridito dopu5teni sludajevi retencije predvideni su kao izuzetak od nadelnog stava odnosnog zakonodavstva o zabrani retenoije', do,k u d.,rugiina, o.sim izr.id.ito predvidenih sludajeva kad postoji pravo retencije, nema nikakva propisa kojim
se retencija u nadelu bilo dopu5ta bito zabranjuje.'o
Me(tutim, u gradanskim zakonicima nekih drugih zemalja pravo zadrtanja je regulirano kao opdi pravni institut, biio da se u zakonicima taksativno
nabrajaju pojedini posebni sludajevi kad to pravo dolazi do primjene", bilo
da takvog nabrajanja nema".
S obzirom da pravo zadrianja ima posebni zna(aj u trgovadkom, odnosno privrednom prometu, kao efikasno i jeftino sredstvo namirenja, da bi
udovoljilo potrebama tog prometa, pravo retencije opiega gradtanJkog prava. poPrimilo je neke specifidnosti kad se primjenjivalo u trgovadkom ili
privrednom prometu, pa je tako nastalo razlikovanle irmedu prava pridrZanja opdega grailanskog prava i prava pridriaja trgovadkog ili privrednog
' Tako je bilo po austrijskom OGZ-u prije treie djelonridne novele iz 191.6,
iako io. pravne lgorije- sn-ratra_da jg p13-v-o zadri-anja poitojalo po OGZ-u i ranijei
usp. RuinoJ: A:,^f.lry"d OGZ, Zagr:eb,- 1893, I--662, Derieniin; M.,^Tumad OGZ, iigreb, 1880, II-=491 itd., te po srpskom Grailanskom zakonii<u -- skraieno SGZ-ir
je pravna teorija i u .o-vom,sludaju podijeljena na one koji smatraju
-da premda
je pravo:etenciie u,gZem smislu
bilo dopu5ieno"(triao Gams, A., Oinovi stvdrnog lravq, peogrqd,..1955, str. 199 i Lorenc,- R., Pravo zadrLanja, 'Beogracl, 1966,
str.25-26).i one ]igji smatraju. da pravo retencije nadelno nije bilo do[u5t6no ni
p^q9C?-" ni po OGZ.-u prije treie novele (kao peri(,Z., rO prairu
1926,
cit. po Lorencu).
zadri.ija", Biinie,
rc Tato je
Y odnosu- l+ pltqnjg -pllva zadrianja. postu*oljeno u francuskom
Graclanskom zakoniku. U tl. 1612. i 1613.
regulirano .ie pra,,'o zadri.anja proclava-
telja stvari sve dok kupac ne piati kupovniiu; dl. li49: preclviileno jL g,ravo zidrlanja zakupoprimca na stvarima pririrljenirr-r-u zakup; Ei. 1948. pravo iiO.zania
ostavoprimca na. stvari datoj- u ostavu: d[. 2102. st. 5. p::hvo zadrrzanja gostioniiaia
na stvarima qnijetjq .t gostionicu; tL. 2102. st. 6. pravo zad,rianja vazara r1a pre-
vezenim stvarima, itd.
npr. r{. jugoslavenskom ZOO-u u kojem ie pravo zadrilanja kao opii
"
pravnif?ko.ie
institut reguliiano odredbama dl. 286-289, ati "koji
ie ono preclvid"eno i u'dl.
praro pri.drZaja ure; t_s{o jc i_.pg-$vicarskom Gradanskom zakoniku
dJrje nadeho_.ljl. 895-898., ali su posebni sludajevi prrmJene prava ietencij"e preclvideni u dl. 722. st. _2._-kojim se priznaje pravd ret^encij"e nalizniku u oCnosu na
I].aqgnq. stvar, a u dl. 700. vlasniku nekietnine u odnosu na stvar koju mu je pridiniia Stetu na nekretninama. Posebni sludajevi primjene prava relenciie u 3vicarskom .su prlvu predvitteni i u Zakonu o oblilacii"ama iz 1911, i to u et. SZ.
pravo pridri-a1ja. Zivotinje .koja je podiplla Stetu,-u dt. 272. i 286..pravo zakupoclavca da zadrti invecta e-t illata; u.dl. 401. st. 3 pravo retencije punbmo6nika, i u
el,418.-_trgovadkog-putnika-; retenciju komisionara u dl. 434i vi>zara u dl. 451, a
gostioniiara i hotelijera u dl. 491, itd.
Gradanskom zakoniku u koiern je pravo reten" Ku-q Sto je-to -u njemad\g1n
par.273.
cije regulirano odredbom
100
Lj.
Mintas-I{crclak: Retencija
u pomorskolr plavu, upp, v.31, (l), g7-tz4
(lggg)
prava.,U pravnoj doktrini" definira se trgovadku retenciju kao pravo zadr
ianja koje se u pogledu koneksiteta more obavljati i ei aispafr causa, tj.
bez potrebe koneksiteta izmedu zadrilaae stvari i- traZbine, te- koje je pojid?Io jednim ius distrahendi, tj. pravo prodaje zadrlane stvari, afo mu'auZnik ne namiri dospjelo potraZivanje, kio i ius prioritatis, tj. pravom prrenstvehe naplate prije ostalih duZnikovih vjerovnika, a koje ie oAnosi na trgovce ili privrednike i na njihove trgovadke ili privredne poslove, i to u pogledu pokretnih stvari i vrijednosnih papira. U veiini pravnih sustava trso-
vadka je retencija regulirana posebnim propisima trgovadkog prava'*. Ifiedutim, bez obzira {a Ii su pravo pridrZanja gradanskoga i trgovadkoga privrednog prava regulirani odvojenim odredbama, kao i ha li jE pravo p.ia.iania nadelno dopu5teno ili nedopu5teno odredbama opieg gradanskog prava, a izridito regulirano odredbama trgovadkog (privrednogl prava, u ieiirri
ranijih kodifikacija opiega imovinskog pravi, postoji Uitno razlikovanje
izmedlu prava zadriania opdega gractanskog prava i trgovadkog prava. SLvremeni trend razvoja gvoga pravnog instituta ide u pravcu- uklanjanja
razlikovanja izmec[ Braelanskopravne i trgovadkopravne (privrednoprirrr")
retende. To _je prihvaieno prvo u SvicarJkom piavu koj6 u Graclinskom
zakoniku iz 7907. ne pravi gotovo nikakvu razliku izmedu irgovadke i civilne
rete'ncije", a potorl, po uzoru na svicarsko pravo, i u jug6slavenskom zakonu o obveznim odnosima iz 1976.
JUGOSLAVENSKO PRAVO
Dopustivost prava zadrzanja, uvjeti za njegovu primjenu, kao i pravni
udinci, ovise o zakonskim odredbama svakogi pojedinog nacionalnog prava
jer je pravo zadrZ.anja po svom karakteru redovito za[onom ustan-ovljeno
sredstvo za5tite vjerovnikovih interesa (ius retentionis legale), iako r" rr"
smije izgubiti iz vida da su propisi nacionalnog zakonodaistva o pravu zadriaja preteZ'no dispozitivne prirode (ius dispositivum), zbog dega ie njihova primjena ovisiti o volji stranaka. To znadi da stranke mogu sporazumno utvrditi da ie vjerovnik imati pravo retencije duZnikove stvari i u
onim sludajevima kad mu takvo pravo zakon rre piirnaje (ius retentionisconventionale), ali se takoiler i vjerovnik moie u odredenom sludaju odreCi
"
D.
quelque-s clifferences dans l'appiication
clu <Iroit'rsS,
. Npt. d'apres
.F,leks, N. $.,.
cle
retentior
jurisRrudenci: flaqeaiqg et altem]"dd,'Fiiii
--' ,'iglg, iii.
_
prema Lorenc, R., Ipravo iadrianja, Bgdl 1966,
str. 23, fn. 2.'o Tako su oropisi. o
sadrZani q- aus-trijskom Trgovadkoip
Letencii_i
-tlgoy?ikoj
zakoniku iz 1s62._ y el.3i3=l6rti il-g;-;'dk6il'zatoniku SR Niemadke iz 1897.
.l. gl. f€-171; y, Svicarskom Zakoniku d oblig.-acijama ii iitt-.i ti: s7', ni, iao,-401',
41.8, 434,451,491, itd; u francuskom TrgovaEkorir zakonitiu-u el-306: 's Po Svicarskom Graitansko,m zakoniku osnovna bitna razlika izmeclu graclani trgovadtSg re[eqgije postoji.u pogledu k-oneiisi-tiGl bor<--;; k;ir ;;*gqlqyl:
(tanskopravne retencije zahtijeva kojreksitet, kad.stvar zadrii trgovac,
pretposTrrl
lja se da koneksitet.postoji dim traZbina zbilg koje reiineni zaarEur" stvar i sama
detencija stvari proizlaze-iz poslovnog odnola .i:tinenti i protfiita r'"t ricij* 101
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pnavu, UPP,
v.
31,
(l),
97-124 (lg$9>
vrSenja zakonom priznatog prava retencije". Medutim, stranke ne bi mogle
ugovoriti pravo zadfranja izvan sludajeva predvidenih pravnim propisima,
ako odnosno nacionalno zakonodavstvo nema izgradenu opdu teoriju prava
zadttalrrja. S obzirom na znalaj koji ima nacionalno zakonodavstvo kao
formalni pravni izvor za proueavanje i primjenu prava zadfi.anja osvrnut
Cemo se na jugoslavenske pravne izvore o pravu zadfiaja sistematizirajudi
ih radi pregledhosti, ali i radi odvajanja pozitivnih propisa od ranijega
pravnog stanja, u dvije odvojene cjeline: prije i nakon dono5enja Zakona
o obveznim odnosima iz 1976.
StanJe do donoSenJa Z;OO
Prije dono5enj a ZOO-a u jugoslavenskom su pravu postojale odredbe
o pravu zadrlanja u pojedinim zakonimat', podzakonskim aktimat', uzanc&
D?", kao i u propisima ranijih zakona koji su se primjenjivali kao pravna
pravila' sve do dono5enja novih zakonskih tekstova, ali unato6 tomu pravna
teorija nije bila sasvim jedinstvena u odgovoru na pitanje da li je pravo
pridrZanja bilo prije donoSenj a ZOO-a regulirano kao opdi pravni instihrt ili
predvideno samo za pojedine izridito regulirane sluEajeveS
Austrijski Grattanski zakonik koji se primjenjivao na dijelu danaSnjega
jedinstvenoga jugoslavenskoga pravnog podruEja isklju6ivao je naEelno
przwo re,tenoife ru uZem su:nislru u par. 471., iako je u nekoliko izuzetnih s,luCajeva dopuStao njegornr primjenu uz uvjet postojanja koneksitetaz. Me16
Pravo se retencije moZe za-snovati
izvr5nog postupka.
i
pri,wemenom naredbom po pravilima
t? Npr. u Zakonu
o mienici iz 1946. u dl. 87; Zakonu o advokaturi iz 1957. u
El. 46; Zakonu o vadlenju iotonulih stvari iz 1966. u 61. 18, itd.
Npq. u Pqlv_il-nikq lr_pakliudivanju ugovora o kr-r,povini i prodaii robe iz
1?47. (Sl. Iist FNRJ br. 1l/47) u et. g. t. il. piedvitleno je bilo da kupac iina pravo,
a-ko.preuzme robu, zadfiati dio kupoprodajne cijene koji je srazrirjeran kvalitatirmim nedostacima robe u sludaju aa ti nddostaii prelaie uobidajeriu mjeru.
re Tako je
u uzancama br. 6l: 62 i 134. Opdih uzinci za promet robom iz 1954.
preqyrgelo pravo retencije u Sirem smislu. r_fa.ko su propisi o pravu retenciie
sadrZani u OGZ-u noveliranom 1916,
{e u SGZ-u, Takona o izwSnom postupkubili
iz 1930. itd.
,Tumadenjem. odredaba u prvom redu noveliranog OGZ-a i SGZ-a veCina
iusoslavenskih_ praynill p_isaca zastu,pa stajali5te u priloe postojanja opCeg institrta prava za{fiania, kako u opCem gradanskom, tako i u privrednom (trgovadstvarnos prava. Beograd, 1955, str. 115, 199;
\om) pravu. Tako Gams, A., oinovi
Rastovdan. P.. Trgovadko pravo (OpCi dio), skiipte, Zagreb, 1947. str. 93. Lorenc,
R.,_Pravo zgdria4i4, Beograd, 1966, itr.29, ali imi takodbr i mi5lienja da ie pravo
44{rZania bilo dodu5e priznato noveliranim OGZ-om (par. 471.) i-SGZdm (par.
2?0.), ali da su ta pravna pravila valila iskljudivo za gratlansko, a ne i za privre_dno, r:dnosno trgovadko pravo, te da pravo zadrlanja do dono5enia ZOO-a niie
bilo:radelno priznati opdi insti'tut u jugoslavenskom piavu; usp. Vizner, 8., Komentar Zakona o obveznim odnosirna, knj. 2,Zagreb,1978, str. 1138.
Tako je pravo retencije prema starom tekshr OGZ-a bilo predvieteno par
392. za nalaznika tlrtte stvar!; par. 403. za spa5avatel.ia tude stvari; par. 98. za poslugoprimca koji natte izgubljenu stvar, a vlasnik stvari rnu ie nadoknadio vriiednost stvari; par. 1327. za Zivotiniu nadenu u Steti. Postoii, mettutim, dak miSIjenje kako tekst par. 471. starog OGZ-a niie u nadelu zabraniivao pravo zadri,anja u uZem smislu, nego da ie ono bilo iskliudeno. samo ako nije-bio ispunien
uvjet koneksiteta; usp.-Derendin, M., Tumad OGZ, Zagreb, 1880, Ii491.
102
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v.
31, (1), 97-124
(1989)
ttutim Novelom iz 1916. (par. 52. trede djelomidne novele par. 471. tekstualno
je dijametralno promijenjen tako da je pod odredenim uvjetima priznato
opde pravo zadrtania.
Medu pravnim teoretidarima nije postojala jednodu5nost o dopu5teno
sti prava pridrZanja s obzirom na nejasnoiu odredaba Srpskoga gradanskog zakonika o tom pitanju.s Ipak se vedina pisaca slaZe da je SGZ u par.
220. st. 2. dopu5tao pravo zadrilanja, jer je propisivao da savjesni kupac
mora vratiti stvar vlasniku, samo ako m,u ovaj naknadi ono Sto je za nju
dao. Iz toga se moie zakljuditi da sve do tada kupac ima pravo retencije
takve stvaria. Inade je i u SGZ bilo odredaba o pojedinim sludajevima primjene prava zadtianjas.
Iako su propisi i OGZ-a i SGZ-a imali ranije ogranidenu teritorijalnu
pravnu valjanost, vedina prarmih pisaca smatra da se pravna pravila tih
propisa kojima se priznaje i regulira pravo retencije u na5em prarm (posebno par. 471. noveliranog OGZ-a) trebaju primjenjivati na cjelokupnom
pravnom podrudju nove Jugoslavije. Ovo tim viSe, Sto su i neki na5i poratni
propisi dopu5tali primjenu prava pridrZanja, kao npr. dl. 87. Zakona o mjenici iz 1946. i 1970, El. 46. Zakona o advokaturi iz 1957, El. 18. Zakona o
vadtenju potonulih stvari iz 1966, te 6I. 8. t. 11. Pravilnika o zakljuEivanju
ugovora o kupoprodaji robe iz 1947. Prema tomu, pravo pridrZanja bilo je
dopu5teno u jugoslavenskom pravu prije dono5enja ZOO-a u svim onim
sludajevima u kojima je to pravo bilo predvidteno bilo pravnim pravilima
biv5ih gradanskih zakonika bilo propisima novoga jugoslavenskog zakonodavstva. Mi5ljenja se pisaca, medtutim, donekle razilaze oko pitanja da li
su se sludajevi, kad je pravo retencije bilo predvidteno ranijim gradtanskim
zakonicima, mogli primjenjivati i na privredne, odnosno trgovadke odnose.
Dok jedni smatraju da je to bilo nemoguCe, zbog nuZnosti da po par. 471.
noveliranog OGZ-a postoji tzv. materijalni koneksitet, tj. povezanosti potraiivanja i predmeta prava zadrianj*, drugi smatraju da bi primjenom
noveliranog par. 461. zaloZni vjerormik, i kad namiri svoje zalogom osigurano potraZivanje, mogao obavljati pravo retencije i zbog nekog drugog
potraZivani{, pa da se prema tome po par. 471. nov. OGZ-a ne traZi uvijek
I
Tako su neki smatrali da je pravo retencije u uZem smislu po SGZ-u na
i po starom tekstu OGZ-a; usp. PeriC, 2., ,O pravu zadrianjau, Branid, 1926, str. 154, po Lorencu. Drugi su meitutim smatrali da .ie SGZ u
par. 220. st. 2. pravo zadti,atja priznavao samo u izuzetnim sludajevima; usp.
Gams. A., Osnovi stvarnog prava, Beograd, 1955, str. 199.
2'Tako i Lorenc, R., Pravo zadrianja, Beograd 1966, str. 25, i Vizner, B., op.
cit. supra knj. 2, Zagreb, 1978, str. 1138.
2s
Tako npr. redakcija par. 256. SGZ-a gdje se govori o zadrZaju spa5ene Zivo
tinje do naknade s tim povezanih tro5kova; par. 591. dopu5ten je zadrilai stvari
od strane poslugoprirnca ako mu je vlasnik voljan nadoknaditi vrijednost stvari,
te u par. 635,652..i 653, gdje se radi o pravu zadfranja u Sirem smislu i to pridelno iskljudeno kao
govora nerspunJenJa ugovora.
Tako Vizner, B., Komentar zakona o obveznim odnosima, knj. 2, Zagreb,
str. 1138.
26
1978,
imovinskog
i
'Tako Lorenc, R., "Retencijau, Enciklopedija prava,
Zenog rada, str. 1273; Gams,
A., Osnovi stvarnog
str. 115. itd.
prava
prava udru103
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
ponorskom pravu, UPp, v. 31,
(l),
97-124
(1989)
koneksitet, Sto nadalje znadi da se retencija mogla primjenjivati
vredne (trgovadke) poslove.
i na pri-
Stanje nakon dono$enj a ZOO
Zakonom o obveznim odnosima iz 1976. pravo pridrianja regulirano je
kao opii pravni institut na5eg prava, i to kao jediirstven institui i gradairskog i priwednog (trgovaikog) prava. Os,im toga, pravo pridrZanja je i po
uvjetima potrebnim za nastanak i po pravnim udincima reguliran ZOOom
na vrlo suvremen nadin, uglavnom po uzoru na Svicarsko pravo. Pravo pridrilanja regulirano je ZOO-om kao opii institut odredbama dl. 286-189,
iako su u dl. predvitleni i neki posebni sludajevi prava pridrZaja u Sirem
smislu. U odsjeku 3. glave , u kojem su sadrZane opie odredbe o pravu
pridrZanja, predvideni su uvjeti za nastanak i vr5enje prava pridrZaja (dl.
286. i 287), uvjeti uz koje postoji obveza retinenta na povrat zadrZane stvari
(dl. 288) kao i pravni udinci prava pridrZaja (dI. 289, ali i dl. 286).
Ukratko bi se moglo reii da su zakonom predvideni uvjeti za nastanak
prava zadrLanja dvovrsni: pozitivni postojanje dospjelog potraZivanja
vjerovnika (retinenta) zbog kojeg se obavlja pridrZaj i postojanje prikladnog
predmeta (>stvariu kaile Zakon) na kojoj se obavlja retencija; i negativni
da stvar koja je predmetom retencije nije iza5la iz posjeda duinika >protiv
njegove volje< i da stvar nije predana vjerovniku na duvanje iti poslugu.
O ove dvije vrste uvjeta potrebno je neSto vi5e reii.
Zakon izridito propisuje da potraiivanje vjerovnika mora biti dospjelo.
Smatramo nuZnim da vjerovnikovo potraiivanje, u trenutku kad on zapodne
vr5iti retenciju, mora biti dospjelo jer tek nakon dospjelosti, a ne prije
toga, vjerovnik moie steii pravo na ostvarivanje zaStite svog potraZivanja.
Pri tom se smatra da je odludno samo to da je dospjelost vjerovnikova potra2ivanja nastupila prije zapodetog vr5enja prava zadrhanja, a nije relevantno da Ii je ona nastupila i prije negoli je vjerovnik stekao duinikovu
stvaril. Zakon, medutim, predvida i iznimku od ovoga pravila o nuinosti
postojanja dospjelog potraZivanja vjerovnika (61. 286. st. 2.). Tako ie vjerovnik moii vr5iti pravo zadrhanja stvari koja se nalazi u njegovim rukaffiE, iako njegovo potraZivanje nije dospjelo, pod uvjetom ako je duznik
postao nesposoban za plaianje (insolventan). Ova se iznimka opravdava time
da kad duZnik postane nesposoban udovoljavati svojim obvezama, ugroiena
je i moguinost namirenja vjerovnikova potraiivanja, pa mu, prema tome,
treba priznati i prije dospjelosti takvog potraZivanja pravo ostvarivanja
za$tite odnosnog potraZivanja kroz vr5enje prava pridrZanja duZnikove stvari. Iako Zakon izridito to ne navodi, potraZivanje vjerovnika, osim Sto mora
biti dospjelo (izuzimajuii sludaj predviden u dl. 286. st. 2), mora biti i utuiivo. To drugim rijedima znali da se pravo zadrilanja ne moZe vr5iti na
potraZivanju
2E
104
Tako
i
iz tzv. naturalnih
oibveza
jer sc njihovo ispunjenje ne mohe
Vizner, 8., op. cit. supra, knj. 2, Zagreb,
1978,
str.
1140.
Lj.
Mintas-llodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v.31, (l),97-124
(1989)
prisilno ostvarivati". Li,kvidnost potraZiver,nja tj. da lnu je visina todna, jasna
i nesporna, ne traii se po ZOO jer je pravo pridrZanja tek privremeno osiguranje ispunjenja vjerovnikovog dospjelog potraiivanja, pa ie likvidnost
biti moguie utvrditi do stjecanja uvjeta za trajno ispunjenje.
U pogledu predmeta na kojem se moZe vr5iti pravo pridrianja Zakon
samo kaZe da ie se to pravo moii vriiti ako se u vjerovnikovim rukama
>nalazi neka duZnikova stvar<. Iz toga Vizner'o implicite zakljuduje da se
kao >prikladni predmeti prava zadrtanja smatraju sve one pokretne, pa i
nepokretne, stvari koje mogu biti predmetom pravnog prometa (res in
commercio), ukljudujuii i one stvari u dlrStvenom vlasni5tvu koje mogu
biti predmet graCtanskopravnih poslova, iskljudujuii one koje se tretiraju
kao javna dobra izvan prometa (res extracommercium), kao Sto su javni
putovi, mostovi, vode, rudna blaga, sredstva namijenjena za javni ieljeznidki i zradni saobraiaj i slidno.,, Govoreii o sludajevima kad je iskljudeno
vr5enje prava retencije, ZOO predvida (u dl. 287. st. 2.') da se retenirati ne
moie >ni punomoi dobivenu od duZnika, ni druge duZnikove isprave, legitimacije, prepisku i ostale slidne stvari, .. .(. Ali prikladan predmet za retenciju mogu biti vrijednosni papiri u kojima je pravo inkorporirano u
samom papiru tako da se to pravo moZe ostvariti samo putem papira (kao
npr. kod mjenice)".
ZOO, medutim, predvida takoder izvjesne negativne uvjete
koji, ako se
nije dopu5teno vr5enje prava zadrianja unatod tomu Sto su ispunjeni uvjeti i u pogledu traZbine vjerovnika i u pogledu
stvari koja se zadriava. Prvi takav negativni uvjet je da stvar koja se zadrlava ne smije izici iz posjeda duZnika protiv njegove volje. Ovaj zakonski
izridaj treba shvatiti tako da je retencija nedopu5tena, ako je vjerovnik
stvar pribavio krividnim djelom ili prijestupom (npr. kradom, prijevarom i
sl.) nego i ako se stvar kod njega nalazi na gradanskopravno nedopu5ten
nadin (npr. na ternelju apsolutno i,lri relativno ni5tavih p,ravnih poslova).
Drugi negativni uvjet odnosi se na stvar koju je duZnik vjerovniku dao
na duvanje ili poslugu. U ovom sludaju se zabrana retencije opravdava posebnom namjenom s kojom je stvar data vjerovniku. Restriktivno tumadeii
ovu zakonsku odredbu trebalo bi uzeti da, izvan ova dva sludaja, vjerovnik
ima uvijek pravo, ako se ispune svi potrebni zakonski uvjeti, zadrt;ati stvar
koju mu je duZnik dao.
U pravnoj teoriji desto se u vezi s objektom retencije postavljaju dva
pitanja: kakav je pravni karakter zadriavanja stvari i kakav mora biti vlasispune, imaju za posljedicu da
2' Tako i Vukovii, M., Pravo trgovadke retencije za ranije propise, a Vizner, 8.,
op. cit. supra za propise ZOO-a. Oba se autora tdkoder slaZu da-ako potraZivanje
postane neutuZivo nakon 5to je vjerovnik vei zapodeo vr5enje retencije, takva retencija ne treba zbog toga prestati.
* Usp. Vizner, 8., op. cit. supra, knj. 2, str. ll4l.
" U dl. 87. Zakona o mjenici predvideno je da se pravo pridrZaja kad duZnikovim novcem, pokretninama i vriiednosnim papirima ne mole vrSifi ako su dulnik i treia osoba, prilikom urudenja ili prije toga, stavili do znanja imaocu mjenice da se predmeti daju u naroditu svrhu.
10s
Lj.
Mintas'Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu,
upp, v. 31, (l), g7-lz4
nidkoprarmi od.nos duinika prema stvari?
(lggg)
U odnosu na pruo pitanje,
po-
sebno uzimajuii u obeir da ZOO o karaktem zad.rZaja stvari ni$ta pieciino
ne navodi, u znanosti se smatra da je sasvim dovoljna detencija stvah, dakle
:]m9 drZanje stvari bez postojanja volje da se takva stvar drZi kao svoja".
U odnosu na drugo pitanje odredbe, ZOO o pravu zadrilanja prulaju osnovu za tumatenje da bi svi pravni udinci prava zadrilanja, kakb je iegulirano odredbama ZOO-a, mogli nastupiti, samo ako se radi o stvari koji je
vlasniStvo duZnika, tj. protivnika retencije". Tako Zakon u dl. 286. st. l.-kaile
da je "vjerovnik u dijim se rukama nalazi neka duZnikova stvar. .
ovla5ten zadri;ati je radi podmirenja svog dospjelog potraiivanja, a u dl.
289. da ,vjerormik koji drLi dulnikovu stvar. ...i u retenciji imi se pravo
naplatiti iz njene vrijednosti na isti nadin kao i zalohni duZnik, ali pod
uvjetom obavijesti duZnika. Vizner medutim tvrdi da odredbe ZOO o prlvu
pridrZanja treba tumaditi tako da se >stvar koja je vlasni5tvo treie osobe,
a ne duinika, moZe uspje5no zadriati, samo radi eventualne prisile duinika
da ispuni vjerovnikovo potraZivanje, ali ne i radi naplate iz-njezine vrijednosti, dok bi to bilo moguie u odnosu prema treiem vlasniku stvari, samo
onda ako vjerovnik-retinent zadriava njegovu stvar, zbog jo5 neizvr5ene
naplate poveianja njezine vrijednosti (npr. tro5kova popravla) u kojem sludaju postoji materijalni koneksitet . . .(*.
.<<
JoS prilikom analize odredaba ranijih gradanskih zakonika proizlazilo
-zadrlanog
duZnikovog
predmeta izuzetno vailan uvjet uz dije postojanje neka zakonodavstva tek
dopu5taju vr5enje prava retencije. U ZoO nigdje se ne spominje uvjet postojanja koneksiteta pa treba uzeti da je pitanje prarme osnove i -mettusobne povezanosti izmettu vjerovnikova potraZivanja prema duZniku i duZnikova prava da traLi od vjerovnika povrat stvari u odnosu na pravo zadrLania, kako je regul'irano odredbama dl. 286-289 ZOO irelevantno". Stoga
smatramo da u na5em pra\^r pravo retencije (pridrZanja) moZe doii do
izralaja, kako u gradanskopravnim tako i u privrednopravnim odnosima,
uvijek kad se u istoj osobi sjedini obveza na povrat stvari drugoj osobi i
traLbina prema toj dmgoj osobi, bez obzira da li ili ne poitoji bilo
ryIa
kakva pravna veza izmedu traZbine i stvari.
ZOO-om je predvideno da pravo pridrZanja u jugoslavenskom pravu
ima dvojaki udinak: sredstva prinude duZnika i sredstva namirenja ,jerornika. Pravni udinak retencije kao sredstva prinude predviden ie oareabom
dl. 286. st. l. ZOO u kojoj se kaZe da vjerovnik dospjelog potra2ivanja u
dijim se rukama nalazi neka duZnikova stvar >ima pravo zadrilatije doli mu
ne bude isplaie-no potraZivanje<. Ovo je primarni funkcija, odnosno primarnl. pravni udinak prava zadrianja, diji udinak nastupa lek kada duZnik
zatraili od vjerorrnika povrat zadfiane stvari. Metlutim, ako pravo zadrhanja
ostane neefikasno u toj primarnoj ulozi, odnosno ako prisila na duZnika ne
je da je koneksitet izmedtr vjerovnikove traibine i
32
Tako Vizner, A., ibidem.
li3' lgt o jelre_dvitteno i dl. 87-89 zakona o mienici iz 1946. i 1970.
Vizner, 8., ibidem, str. 1143.
3s
Uvjet koneksiteta nije predviden ni u Zakonu o mjenici iz 1946. ni iz
r06
19i0.
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v. 31, (1), 97-124
(1989)
postigne svoj cilj jer duinik npr. ni ne zatraii povrat zadfiane stvari, onda
vjerovniku stoji na raspolaganju moguinost da upotrijebi pravo zadrlatia
u njegovoj sekundarnoj funkciji sredstva namirenja i da se naplati iz vrijednosti zadriane stvaris. Kad pravo retencije duZnikove stvari ne bi imalo
i ornr drlgu funkciju sredstva namirenja, ne bi moglo u potpunosti ni udovoljiti svojoj osnovnoj svrsi za5tite interesa vjerovnika, jer u sludaju trajnog odbijanja ili nemoguinosti ispunjenja potraiivanja od strane dulnika,
vjerovnik ne bi imao nikakve koristi od zadrilavanja duinikove stvari u
nedogled.
S obzirom da je pravo zadfianja pnrenstveno vjerovnikovo ovla3tenje,
pravni udinci retencije ovisit ie u prvom redu o volji vjerovnika (ako su
ispunjeni svi zakpnski uvjeti). Vjerovnik moZe izabrati da samo vr5i prinudu na duZnika zadrLavajudi stvar koja je predmetom retencije, te da se
od duinikovog zahtjeva na povrat stvari brani isticanjem dilatornog prigovora, a moZe pristupiti i realnom namirenju svog potraiivanja iz zadrZane
stvari, u kojem sludaju ie, na zahtjev duZnika da mu stvar vrati, morati
ustati protutuZbom radi utvrdenja da postoje uvjeti za nastanak prava re'
tencije i radi stjecanja izvrSnog naslova. Ako vjerovnik odludi pristupiti
namirenju potraiivanja iz zadriane stvari, duZan je udovoljiti dvama daljnjim uvjetima propisanim 61. 289. ZOO-a. To su: da o svojoj namjeri pret'
hodno pravodobno obavijesti duZnika, te da naplatu potraZivanja iz vrijednosti zadriane stvari izvr5i na isti nadin kao i zalolni vjerovnik. Potreba
prethodne pravodobne obavijesti duZniku ima karakter zadnje opomene dulniku da sam ispuni svoju obvezu kako se ne bi moralo pristupati realnorn
namirenju iz zadrilane stvari. Dmgi uvjet znali da se retinent prilikom namirenja mora pridrZavati pravila koja su zakonom predvidena za zaloLnog
vjerovnika u pogledu njegova prava namiren ja iz zaloilene stvari, a to znadi
odredaba El. 979-985. ZOO-a.
Ako je udovoljeno ovim zakonskim uvjetima, vjerovnik-retinent Ce, kao
i zaloZni vjerovnik, na temelju ,izvr5nog naslova, imati pravo prodaje zadt'
Zane stvari (ius distrahendi) i pravo prvenstvene naplate svog potraZivanja
prije svih ostalih duZnikovih vjerovnika (ius prioritatis)". Zahvaljujuii iz'
jednadavanju poloZaja retinenta s poloiajem zaloLnog vjerovnika kad se
radi o namirenju iz zadrilane stvari, rangretinentove traZbine se ne raduna
od pljenidbe stvari u izvr5nom postupku (kao Sto je to sludaj kad retinent
ne uiiva pnrenstveno pravo namirenja), nego od trenutka kad su se stekli
svi zakonom predviiteni uvjeti za nastanak prava zadfianja'. S obzirom na
izjednadavanje retencije sa zalogom u posflrpku namirenja, logidno je da
$ Ovaj pravni udinak, odnosno funkcija prava zadraanja u ZOO-u regulirana
je
dl. 289.
- odredbom
Y Pruenstveno pravo namirenja uLiva vjerovnik-retinent i po Zakonu o ntjenici *iz 1946. i DlA.
Tako i Vizner, B., Komentar Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosi.ma,
Zagreb, 1978, kn,i. 2, str. 11-54;_Lo-re49. R. "Retencija.., Enciklopedija.imovinskog
prava
i prava udrulenog rada, Bgd, 198, str. 1279, u odnosu na retencijrr vrijedno-snog papira
po Zakonu o mjenici. Napominjemo da je na identidan nadin pitanje
namirenja iz retencije rije5eno u dl. 898. Svicarskog Gradanskog zakonika.
107
I-.i. Mirrt:rs-Ilor.1ak: Retencija u pomr.rrskom pr.avu, IJpp, v. 31, (1), 97-124 (rggg)
retinent,
u stedaj-nom,postupku duinika, uZiva pravo odvojenog namirenja
iz zadriane stvari
(razludno
pravo)3e.
fz svega izloienoga proizlazi da pravni udinak prava pridrZanja, kako je
regulirano odredbama ZOO, u pogle'du zadriaja stirari, ti. kao sredstvo piisile, djeluje prema svima, a to znidi i prema duZniku vlisniku stvari, i prema vlasniku stvari koji nije istodobno duZnik, i prema svakom tredem (rrpr.
ostalim vjerovnicima protivnika retencije), dok u pogledu namirenja, ZOO
izjednaduje udinak retencije s udinkom zaloinog $.u-ru, a to zna1i da mu
i u- torn dijelu priznaje djelovanje erga omnes. Sioga
nam se dini sasvim
prihvatljivo miSljenje da je pravo z{dri,anja. reguli-rano odredbama ZOO,
po svojoj pravnoj prirodi stvarno pravo (ius ine re), a ne obvezno pravo i
to jedno samostalno stvarno pravo na tudoj stvari (ius in re aliena).
Pravo zadriania u _mnogodemu je vrlo slidno zaloLnom pravu, a prvenstveno po tom Sto su oba prava akcesorna i nedjeljiva, te Sto toa oba prava
postoji moguinost realnog namirenja iz stvari. Medusobne razlike r,, *"dutim ipak brojrrije: s obzirom na osnovu nastanka
dok pravo zadr1anja
u pravilu nastaje na temelju zakona, pravo zaloga mnogo
eiSee nastaje na
temelju ugovora; s obzirom na uvjete nastanka
dok fravo zadrianj-a nastaje postojanjem dospjelog potraZivanja, pravo- zaloga nastaje sktapinjem
ugovora o zalogu; s obzirom na vrstu osiguranog potraZivanja
pravom
- ie prapridriaja osigurava se ispunjenje vei dospjelog potraZivanjal dok
\'9m zaloga redovito osigurava buduie i jo$ nedoipjelo potiaZivanje; s obzirom na moguinost . r_aspolaganja stvarju
je ,i pravo piidrZan3a
- dok
nuz::a neposredna fizidka vlast nad stvari koja
se iadri,a.rl, to ni;e uvil6t<
n-uing ]<od prava zaloga pa se stvar moZe aaii i u pod-zalog; s obzirom"da
vlasnidki status stvari
se kod retencije mofe pravoiralj ano zadriati
- dok
stvar k9!u nije
protivnika
retenci3e, dotle r" kod ,aioga ne moZe
-vlasniStvo
pravovaljano zaloliti
turla stvar, itd.
PRAVO ZADRZAI{JA U POMORSKOM PRAVU
I
POMORSKOJ PRAKSI
Pravo zadrl,anja ima vrlo znadajnu ulogu u pomorskopravnoj praksi
kao jedno od sredstava preventirme za5tite-vjerovnikovih interesi. pravo
zadtiania u uiem smislu najde5ie dolazi do primjene kad brodovlasnik
pro-pusti platiti brodopopravljadu nastale tro5kove popravka broda, kao i
k-ad 1aru6_it9lj iz brodarskog ugovora ne ispuni svoju ob'nezu platiti brodovlasniku duZnu vozarinu, ali moie doii u bbzir i u nekim drugim situacijqgre kao-Sto su-:
kad putnik ili osoba duZna platiti prevoziinu, to ne
udini;
kad neka- osoba izvadi potonulu stvar i pripada joj pravo na nagradu, -a vlasnik, odnosno korisnik izvadene stvari, ne isplaii nagrad.u; *
kad strana tereta, koji je spa5en dinom zajednidkc havar-,ije, -ne clade
brodovlasniku odnosno broclartr dovoljno jamstvo da ie iiplatiti svoj
" Usp.Zakon o
Tako Vizner,
"
knj.2,
prinudnom poravnanju
8., -Komentar zakoia
Zagreb, L978, str.1155.
108
i
stedaju.
o
obveznim (obligacionim) odnoslma,
Lj. Mintas-I{odak: Rctencija u pomorskom pravu, upp, v. 31, (l), 97*124
(Lggg)
(io doprinosa u zaiednidku havariju, itd. Pravo pridrZaja u Sirem smislu
kao priggvor neispunjenja ugovora (exceptio non adimpteti contractus) dolazi u obzir kad brodogradili5te zadrLi novoizgraeteni brod sve dok mu
kupac, odnosno naruditelj, ns isplati kupoprodajnu cijenu broda odnosno
otlj dio cijene _koje je, po ugovoru o gradnji broda, duZan platiri prije ili
prilikom isporuke broda, a kod kupoprodaje polovnog broda, kad prodava_telj zad-rZi prodani brod sve dok mu kupac ne isplati kupoprodajnl cijenu
broda ili onaj njen dio na koji je ugovorom obvezan prije iti p.ititcom primopredaje broda. Ovi sludajevi ukazuju na to da se kao predmet (objekt)
prava zadri,anja u pomorskopravnoj praksi najde5ie javljaju brod i feret,
dok se u ulozi retinenta mogu naii razliditi subjekti, a u utozi protivnika
retencije redovito se nalaze brodovlasnik, odnosno kupac brodi (jer bez
primopredaje broda po opiim pravilima na5ega obveznog prava na kupca
ne prelazi ni vlasni5tvo broda) i vlasnik tereta. Sludajevi u kojima privo
doptr5ta vrSenje prava zadrianja bilo broda bilo tereta reguliiani su pomorskopravnim propisima veiine zakonodavstava i dosta rnedusobno viriraju u razliditim pravnim sustavima, ali u mnogodemu se razlikuju i od
propisa o pravu retencije gradanskog i privrednog prava. Zadrlat Cemo se
stoga samo na prikazu nekih osnovnih karakteristika prava pridrZanja (ili
nekog slidnog prava, kao npr. possessory lien-a) broda i tereta u pomoiskom
pravu pojedinih _zemalja, da bi se stekao bolji uvid u smisao i ulogu koju
pravo retencije broda i tereta ima u raznim pravnim sustavima.
USPOREDNOPRAVNI PRIKAZ PRAVA PRIDRZANJA BRODA
TERETA
I
Vei na samom podetku potrebno je naglasiti da pravo zadrtanja (ius
retentionis), onako kako ga poznaje na5e, francusko, talijansko, njemadko,
argentinsko i jo5 neka prava, nije poznato i u svim drugim pravnim sustavima. Ima zemalja koje uopie ne poznaju moguinost zadrLija broda i te.9.too', a
zernljama co,lrr,mon lawa pravo retencije ima vrlo uik, primjen;r-r,
-u
ali se slidni
pravni udinci, kao pravom pridrZanja, postiZu priznavanlem
tzv. possessory lien-a. SadrZaj possessory lien-a moglo bi se nijkra6e odrediti tako da se kaZe kako je to pravo jedne osobe, koja zakoniio drZi neku
stvar druge osobe, da je zadrti tako dugo dok joj druga osoba ne podmiri
njeno dospjelo'potraZivanje". Iz ovog se vi,C,i cla je sadrZaj possesso,ry lien-a
vrlo slidan sadrZaju prava pridrZanja gradanskog prava u nekim zeml;ama
kontinentalnog prav_a. Razlog tomu djelomidno le ta; Sto possessory lien
potjede iz common lawa, a ne iz pomorskog prava zemalja ingloameiidtog
prava (law of Admirality), a postoji shvadanje i da vude korijen iz pravnof
jarnstva (bailment)n'. Mcclutim, possessory lien nastero Lr cornmon
instituta
-
Tako. je- lp{. .u Indiji, venecu-eti._s_QS$g i dr usp. odgovore na (prvi)
upit.
.. 'commite
nik
Maritime Iniernational MLM rg26/L967 -.i
VIII g2. *---' --L--o' ysp: Halslury, Lgx..gf^{nsland,
vol.^-_; usp. takoder suca brose, J., u
I{arnrnoncis c/a Barclay (1802) 2 East 227, str. 235.
o'
usp. Tetley, Maritime Liens and claims, Loudon, 19g5, str.
270.
109
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v.
31, (1), 97-L24
(1989)
lawu primjenjuje se i na podrudju pomorskog prava, i to posebno dva takva
lien-a: possessory lien brodovlasnika za vozarinu i za doprinos u zajednidku
havariju. Karakteristike possessory lien-a koji dolazi do primjene u pomorskom pravtr dosta se razlikuju u engleskom i ameridkom prarnr, kao
Sto se uostalom razlikuje i pravo zadrilanja broda ili tereta regulirano pomorskim pravom zemalja kontinentalnog prava.
Pravo zemalja angtmmsddkog knrga
U engleskom prau,r possessory lien postoji u korist brodogradiliSta za
tro5kove popravka broda. ZaaEaj ovog lien-a za engleske brodopopravljade
je izuzetno velik jer englesko pravo ne priznaje brodopopravljadu pomorski privilegij (maritime lien) za troikove popravka broda kao ni privilegij
drugog reda (koji po rangu namirenj a dolazi nakon mortgagea broda), tako
da brodopopravljad u engleskom prarru koji izgubi possessory lien nema
nikakvu veiu za$titu svog potraiivanja prema brodovlasniku od ostalih
nep,rivilegiranih vje,rovnika brodovlasni,kann. P,retpostavke za nastanak ovog
possessory lien-a su postojanje dospjelog potraZivanja brodogradili5ta za
popravak broda i neprekintrto zakonito drZanje broda od strane brodogradiliSta. Tako ie se smatrati da brodogradiliSte drZi brod ako se on nalazi
u suhom doku brodogradili5ta ili u plovedem doku, ali pod komandom zapovjednika brodogradili5ta. Ako brodogradili5te izgubi drZanje broda utrnjuje possessory lien za tro5kove popravka i ponovno stjecanje drZanja
broda, bilo zbog novog popravka, bilo zbog zaustavljanja broda uslijed zapodinjanja postupka in rem protiv broda, ne oZivljava vi5e jednom utmuti
possessory Iien". Ako meitutim brod koji brodogradili5te drZi na temelju
possessory liena za tro5kove popravka bude zaustavljen (arrested) u postupku in rem protiv br.oda koji zapodne drugi vjerovnik broda, engleski
sud je stao na stajali5te da u takvom sludaju treba zaBtititi pravo brodogradili5ta kao lienor-a tako da zadrAava prioritet pri namirenju kao da possessory lien nije utrnut sudskim aktom zaustavljanja broda*.
Slidna je situacija u pogledu naknade tro5kova popravka broda i u ka.
nadskom pravu. BrodogradiliSte ima common law possessory lien vrlo slidan onome u Velikoj Britaniji kao i zakonsko pravo pokretanja postupka
>in rem<< (uslijed kojeg, za razliku od engleskog prava, brodogradili5te stjede
samo pravo zaustaviti brod, ali ne i prvenstveno pravo namirenja troSkova
popravka broda). Possessory lien postoji samo dok brodogradili5te drZi
brod, ali ga ne moZe izlotiti prodaji niti samo zapodeti postupak "in !em.
jer bi tada izgubilo posjed broda. Ako postupak zapodne neki drugi vjerovnik sud Ce oduvati prava retentora.
t Usp. Richter, R.,
Ways to protect Shipbuilders and Repairers<,
"Six Logal
Comite Maritirne Internationa,l,Colloquium bn Protection Against Insolvency in
Maritime Law, New Orleans, USA, 1987, str. 87-98.
* Usp. sludaj broda The
(skraieno
LLR), 22,
"Gaupen", Lloyd's Law Report
1925,
str.
110
-
57.
* usp. sludaj broda ,The Allyu
(1952),2 LLR, str.
427.
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, Upp,
v. 31, (1), 97-124
(lggg)
. Nldalje, u engleskom pravu postoje takoder pomorski possessory liens
(mar:itime possessory Liens) za odreitene kategorije traZbina ikao np;. brodovlasnikovo pravo zadrilaja tereta zbog neplaianja vozarine; brodbvhsnikorro pravo zadriaja tereta zbog neplaianja doprinosa u zajednidku havariju; pravo spa5avetelja na zadr"zaj broda i tei:e La 'za neplaicnu nagradu za
spa5avanje; pravo sikladi,Stara na zadri.aj llskladi5tenog tereta za l,roikove
uskladi5tenja"; pravo brokera osiguranja na zadriaj osiguranine zbog neplaienih premija osiguranja, tro5kova i'dr.o'; pravo ludkitr vlasti na zadrilaj
broda zbog neplaianja ludkih pristojbi;
PotraZivanja za5tiiena possessory lien-om uZivaju pravo prvenstva u namirerrju ispred svih ugovornih zalolnih vjerovnika, tj.mortgagees-a kao i
svih pomorskih privilegij a i zakonskih zaloinih prava (statutory liens) koji
nastanu nakon possessory lien-a, a1i ne uLiva prioritet pred pomorskim privilegijima i statutory liens koji su nastali (attached to the ship) prije negoli
je lienor zadriao objekt }ien-a".
Ameridko pravo takoder poznaj,e possessory lien za tro5kove popravka
broda, ali brodogradili5tu se priznaje i pomorski privilegij (maritirne lien)
za te tro5kove''. Ostvarenje ovog pomorskog privilegija i:-rrra znatne prednosti pred Possessory lien-om jer ne ovisi o drZanju broda i ima vi5i rang
prioriteta, ali i possessory lien ipak ima svoje opravclanje kao dodatno
sredstvo sigurnosti brodogradili5tu koje, zadrilavajuii predaju broda vlasniku, vr5i na njega neposrednu prinudu da plati tro5kove -popravka, Sto
desto moZe biti za brodogradili5te efikasnije sred.stvo za5tite od skupog i
ponekad dugotrajnog ostvarivanja pomorskog privilegija. Osim toga, u ameridkom pravu postoji possessory lien i za troSkove uskladi5tenja robe. Karakteristidno je za ameridko pravo da je common law possessory lien danas
uglavnom pretoden u zakonske propise ameridkog prava.
Possessory lien postoji i po pravu nekih federalnih drZava SAD-a za
sludaj- qladnje broda. Tako je Vrhovni sud SAD-a priznao possessory lien
postojedi po pravu 'drZave Maine u korist dobavtjadi materijala za grldn3u
broda pod uvjetom da brodogradiliSte u roku od 4 dana nakon porinuda
broda uspije zadriati brod u svojoj detenciji.,,.
je ameridki'lconcept pomorskog privilegij,a koji postoji za ne- .Zanimljiv
plaianje
vozarine. Iako se u nadelu za stjecan;e pom-orskog privilLgija na
brod ili teret ne zahtijeva drianje objekta priviiegiJa, ipak jJ po um"iidko*
pravu za stjecanje i odrZanje pomorskog privilegija na teretu za neplaienu
vozarinu potrebno da brodovlasmik drii teret. Brodovlasnik rnoZe zisnovati
qraj lien predviden je
Merchant Shippine Actom iz 1894.
Ovaj lien predviden -je Marine InsufancJ Actom iz 1906.
o'-p-tpr-
11
oE
Jackson,-D.. C.,- Enforcement
of Maritime
Claims, London, 1985, str.
^^^
302-3O4.
Tetley medtrti,m smatra..da..possessory lien uZiva prioiitet pfea arirgi*
poErazrv_anJlma
-osrguranrma prrvilegijem, koja nastanu nakon zadriaja broda ili
tereta.
Usp. Tetl€y, w., Maritime Liehs and bhims, London, 1985, str. +og.
'Pomorski privilegij
-e-r priznat je odredbom Federal Maiitimd Lien Act-a, 46,
U.S. Code sect. 9?i.
sr Pravo retencije
broda i/ili tereta priz.nato je pravom SR Njemadke, Italije,
Franctrske itd.
"" Usp. Amstrong et al. v. U.S.A. 364, U.S. 40, 196l, A.M.C. 17
(1960').
111
I..j. Mintas-tlodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
r'. 31, (l),
97-124
(1989)
pomorski prirrilegij na pod-vozarinu iz pod-brcldarsrkog vozarinskog l-rgo'vora
radi osiguranja plaianja dospjele vozarine iz brodarskog ugovora. U ovom
sludaju brodovlasnik moZe predati teret primatelju i odrZati pomorski privilegij za neplaienu vozarinu pod uvjetom da se podbrodar ili vozar obveZe
obavijestiti brodovlasnika prije negoli plati vozarinu brodam, odnosno naruditelju.
Pravo zemalja kontinentalnog kruga
U onim zemljama kontinentalnog prava u kojima postoji pravo retencije broda ili tereta do ispunjenja retinentove traZbine", takvo pravo 6e5ie
jc regulirano gradanskopravnim, a pomorskopravnim propisima obidno samo u mjeri u kojoj to nameie za pojedine sludajeve retencije posebna priroda ili karakteristike objekta retencije (kao npr. teret koji se prevozi
brodom ili vadenje potonulog broda) ili specifidni odnosi koji s tim u vezi
nastaju.
U Francuskoj u kojoj ne postoji opie pravo retencije, El. 2102.3o Graje tzv. le privildge du conservateur ili privilegij
brodograditelja koji je kao zajednidki privilegij (privilege communs) u odnosu na brod priznat i dt. 33. Zakona br. 67-5 od 3. sijednja 1967, ali uZiva
rang tzv. privilegija drugog reda (privilege de second rang), a to znadi da
danskog zakonika priznat
traZbi'na osigu,rana takvirrn privi'legijem dolaz;i na naplatu nakon svih onih
traibina koje su osigurane privilegijima taksativno navedenim u odnosnom
Zakonu kao i nakon traibina osiguranih pomorskim hipotekama na brodu
(hypotheques maritime). Pravo pridrZaja u Sirem smislu kao prigovor prodavatelja kupcu da nije ispunio ugovornu obvezu isplate kupovnine za
brod, u francuskom je pravu priznato temeljem il. 577. Trgovadkog zakonika kao prvenstveni nadin naplate duZnog potraZivanja samo u postupku
likvidacije duZnika (kupca) ili prilikom sudskog rje5avanja o sporu (en
reglement judiciaire)", a po dl. 1612. i 1613. francuskoga Gradanskog zakonika prodavatelj ima pravo zadriati prodanu stvar sve dok kupac ne
isplati kupovninu, ali ne i pravo prodati je te podmiriti svoju traZbinu s
biio kakvim prvenstvom pred ostalim vjerovnicima. Ove su odredbe kasnije
u praksi ekstenzivno tumadene tako da se pravo retencije moie priznati i
brodopopravljaiu za tro5kove popravka odnosno ugradnje novih dijelova pozivom na to da se brodopopravljad moZe izjednaditi s prodavateljem u smi",Usp. odgovol francuskog UdruZenja za pomorsko pravo na upitnik CIMI-a
u povodu rada te organizacije na rEviziji teksta
Medunarodne konvencije o izJednadehju nekih pravila b pomorskim privilegijrma
i hipotekama iz 1967. - MLM 1926/6i; i Rodieie, R., Le^Navire, str.'18G-i82.
j' Uqp. Richter,_ $,, uSix Legal dpproaaches to Protect the Unpaid Shipbuilder
or Rep_airm_an( u CMI Colloquium on Protection Against Insolvehcy in Maritime
Lalv, New Orleans, Lnrrisiana, U.S.A, 1987, str. 87-1ffi; usp. takoder presudu pruostepe-nog suda q Le Havreu od 17. sijeinja 1968. u predmefir Ste Colbert Marine
c/a Causse Regionale de Credit Marifime- Mutuel de Boulogne-sur-Mer, Droit Ma.
ritime*Francaise, 196?t str. 6M,_prikazanu u ovom periodiku (UPPPK) s bilje5kom
dr. E. Pallue, br. 69, 1969, str. 6f62.
razas,lan nacionalnim udruZenjima
tt2
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v.
31, (1), 97-124
(1989)
slu vrijednosti koju brod ponovno dobiva zahvaljujuii izvrSenim popravcima. Zanimljivo je spomenuti da Ce pololaj brodopopravljada biti po francuskom pravu znatno povoljniji ako je popravak izvr5en na temelju ugovora sklopljenog sa zapovjednikom broda ili s brodskim agentom (consignataire) u nekoj luci koja nije luka pripadnosti broda (hors du portd'attache)
jer ie u tom sludaju brodopopravljad steii pomorski privilegij za svoju
traibinu". Medutim, teSko je u dana5nje doba postojanja suvremenih komunikacijskih sredstava odekivati da bi brodogradili5te ugovaralo popravak
broda sa zapovjednikom broda, a ne neposredno s brodovlasnikom ili drugom ovla5tenom osobom, pa stoga pomorski privilegij koji francusko pravo
jo5 uvijek priznaje brodopopravljadu pod odredenim okolnostima ima vrlc>
mali praktidni znadaj jer se u dana5nje doba suvremenih komunikacija
uvjeti popravka broda gotovo bez iznimke ugovaraju neposredno s brodovlasnikom ili drugim naruditeljem. Napomenimo jo5 da je u francuskom
pravn pravo retencije vozara u odnosu na prevezeni teret za nepladenu vozarinu izridito dopu5teno odredbama graclanskog zakonika (El. 2102. st. 6.),
a Trgovadkim zakonikom pravo retencije zapovjednika broda (dl. 306).
Slidno kao i u francuskom prarnu, i u talijanskom je pravu predvideno
pravo retencije brodopopravljada za tro5kove odrZavanja i popravka broda".
Izridito je medutim zakonski predvideno da retinent, u sludaju prisilne
likvidacije poduzeda koje je vlasnik broda koji je predmetom retencije,
moie odbiti da se o njegovom zahtjevu za tro5kove popravka broda raspravlja u postupku likvidacije (izludna tuiba) te je ovla5ten prodati brod i
namiriti svoju traibinu iz prodajne cijene broda prije ostalih vjerovnika,
pa i ovla5tenika pomorskih privilegija".
JUGOSIJTVENSKO PRAVO
Ranije je vei istaknuto da je pravo pridrZaja u odnosu na pokretnine
priznato u naiem pravu propisim a ZOO-a kao opii pravni institut. S obzirom da se i brod smatra pokretninom" u smislu nalih pomorskopravnih
propisa, nesporno je da se i on moZe javiti kao predmet (objekt) retencije
kad se za to steknu svi zakonom predviiteni uvjeti jer ne postoji nijedan
propis bilo opieobveznog bilo pomorskog prava koji bi to izridito zabra,njivao. Stovi5e, propisi jugoslavenskog pomorskog p,rava uopie ne govore o
pravu pridrianja broda, pa prema tome na sludajeve pridriaja broda treba
shodno primjenjivati propise obveznog prava sadrZane u ZOO-u bilo da se
radi o pridr2anju broda od strane brodogradili5ta kao popravljada ili proo Usp. dl. 31. t. 6. francuskog Zakona br. 67-5 od 3. sijednja t967. i Zalon
br. 69-8 od 3. sijednja 1969.
'5 Pravo retencije broda u korist brodogradili$ta postoji.i u.pravima mnog'lt
zemalia kontinentalnog prava s prvenstvenim rangom namirenja ispred privilegija. Tako je npr, u Argentini, Finskoj, Svedskoj, Danskoj, DDR-u, Koreji, itd. Usp.
na upitnik CMI-a, MLM 1926167.
odgovore
- se
Usp. eL-2756. talijanskoga Gradanskog zakonika i dt. 53. Zakona o bankrotu.
u'Usp.
dl. ZPUP-a.
113
Lj.
Mintas'Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu,
upp, v. 31, (1), 97-121
(lgsg)
davatelja broda. Jugoslav€nskim pomorskopravnim propisima regulirani su
neki posebni sludajevi prava zadrilanja kao npr. priro zadrtanja- tereta od
strane pomorskog prijevoznika, pravo pridrZanja izvaetene potonule stvari,
pravo pridrZanja tereta za doprinos u zajednidkoj havariji broda itd.
Prateii i analizirajuii sludajeve koji se javljaju u praksi moglo bi se
reii da pravo retencije ima odredeni ozbiljniji ziai:aj irvenstveno kad se
radi o pridrZaju broda od strane brodograaili5ta u furitiiji brodopopravljaEa za tro5kove popravka broda i pravo pridrZaja tereta 6d rt.urre brodara
za..lroSkove prijevoza tereta brodom. U jugoslavenskom pomorskom pravu,
slidno kao i u francuskom, brodopopravliie uLiva zakoniko zaloino p.uro
za svojtr traZbirnu naknade trio5kova popravka broda pod uvjeto,m au je
popravak izvr5en na temelju naloga zapovjednika broda izvan iuke sjedi$ia
brodara". S obzirom da je moguinbst pratliene primjene ovakve zastiie brodogradili5P , praksi vrlo mala zbog ioga Sto se tak;i popravci u dana5nje
y$gge viSe ne sklap_aj,u preko zapovjednika broda, onda ie ta odredba
ZPUP-a 's aspekta zaStite interesa brodopopravljaia gotovo zanemarljiva.
Brodopopravljadu ostaje kao jedino efikisno prLventi-vno sredstvo zastite
Prilikom pridrZaja broda od strane brodogradili5ta rlai osiguranja plaianja
-u
tro5kova popravka broda dolazi do primjene sve ono Sto
5e vei ianije
ovom radu redeno o pridrzaju stvari ,u jugoslavenskom prawr.
Medutim, moglo bi se ipak postaviti pitanje kakav prioritet uZiva retinent prilikom namirenj a iz prodajne cijene iadrianog -broda ako uz njegovo potraiivanje-J<onkuliraju i potraZivanja drugih vjerovnika kojima
le
po propisima ZPUP-a priznato zakonsko zaloino pravo- na brod lpomorsli
privilegij)?
Odredbom dl. 944, ZPVP-a utvrden je prvenstveni red namirenja pojedinih vjerovnika iz diobne mase dobivene sudskom prodajom broda u izv1;-nom postupku tako da se u prvom red'u narnimjl potiaZivan5a zakonskih zaloinih vjerov^nika, potom ugovornih zaloinih -vjerovnika i na kraju
ostalih vjerovnika. S obzirom da retinent stvari prilii<om ostvarenja srog
namirenja iz zadrLane stvari po odredbi tl.28g. ZOO-a srjede
inlogu zakonskog zaloimog vjerrov,nika, dakle ii pravo prvenstrien" bolozaJ
iPrala
rrptrt"
predvideno dl. 984. ZOO-a za zalogoprimca, opravdano je pitanje da ii se
retinent broda (brodopopravljad u ulozi zaloinog vjerovnikl izlednaduje s
poloiajem drugih zakonskih zaloZnih vjerovnikl bioda koji ivoje pi"ro
temelje na odredbama tl. 201-238 ZPUP? da li shodno toir,, primjinom
il. 944- ZPUP'a uiiva najviSi red prvenstva zajedno sa zakonskim zalo1nim
vjerovnicima, odnosno vjerovnicima privilegiianih trailbina broda ili odredbu il. 944. ZPUP-a treba tumaditi'iako di retinentu daje pravo namire'8.
Ovo.
je
poslj.edica oto_lnosti
-
da je Jugoslavija, iako nije ratificirala Medu-
5ti,:il'#:8,Jffi""r
[ffi 'H.:#T"t;i'#f*i1i:Y"ffrtibri:'*uttt.:#rif
upravo za t-akve trailine.
ji uibaogiiaitii.t-.i
pomorski privl-
|lgnvegcije
lggU. t'rancus-ko P_I3yo_priznaje
Konvenciju (23.
VIII.
tt4
1935).
iyiznat
isti privilegij jei je FranEuska ratificiiati-oan'oJiu
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v. 3t, (l), 97-124 (1989)
nja tek nakon svih zakonskih i ugovornih zaloZnih vjerovnika broda u
rangu tzv. >ostalih vjerormika<?
Prihvati li se tumadenje odnosnih odredaba tako da one dopuStaju
priznavanje retinentu-br''odopopravljadu najvi5i rang prvenstva prilikom namirenja tro5kova popravka broda, onda je to mogude braniti na slijedeii
nadin. Govoreii o redoslijedu 'zaloini}n prava u dl. 985. ZOO-a predvitteno je
da >kad je jedna stvar zaloilena nekolicini vjerormika, red po kojem se ispladuju njihova potraiivanja iz vrijednosti zaloilene stvari odreduje se prema datumu nastanka njihovih zaloLnih prava(. Prema tome, ZOO-om je
postavljeno opie nadelo >prior tempore potior iure.< u slu6aju konkurencije
zahtjeva za namirenje vi5e potraZivanja osiguranih zaloZnim pravom na istoj
stvari. ZPUProm su taksativno predvidene traZbite za dije namirenje postoji
realno jamstvo duZnika brodom'i koje uiivaju status zakonskih zaloZnih
prava na brodu (EL. 216. ZPUP) kao i redoslijed njihovog namirenja (El. 228.
i 229). Red prvenstva pomorskih privilegiranih potraZivanja reguliran je u
prvom redu tako da se primjenjuje nadelo da prednost u namirenju imaju
potraiivanja nastala tijekom posljednjeg putovanja'broda s izuzetkom traibina posade broda koje imaju pwenstveni red kao i privilegirana potralivanja iz zadnjeg putovanja brodom. Nadalje, unutar svakog putovanja
broda dolazi do primjene red prvenstva prema redoslijedu nabrajanja tratbina u dl. 216. ZPVP-a, a z.a potralivanja istog ranga primjenj'uje se nadelo
razmjernosti, osim u odnosu na potraZivanja iz t. 3 (spa5avanje i zajednidka
havarija) i to6. 4. (sudar, udar i dr.), z.a koje vrijedi nadelo prvenstva obratno
od trenutka nastanka odnosnog potraZivanja".
Iz
naved.enog odito
slijedi da je red. prvenstva namirenja potraiivanja
je regurlinan ZPUP-o'm daleko sloZeniji negoli je to predvitleno dl. 985. ZOO-a u odnosu na zakonska zaloLna
p,rava ora stvari. Sto,ga se 'rnoZe turmaditi da ie vjerovnik-retinent b,roda i,mat'i
pravo prvenstvenog namirenja svoje traZbine od trenutka nastanka prava
zadrlanja broda i da ie to njegovo prvenstveno pravo uZivati prednost pred
svim ostalim vjerovnicima dije su privilegirane traZbine nastale kasnije ili
po odredbama ZPUP-a uZivaju prednost kao i pred svim neprivilegiranim
vjeroVnicima bez obzira na trenutak nastanka njihovih traZbina. Po tom kriteriju prvenstvo namirenja ispred vjerovnika-retinenta broda imali bi svi
zakonski zaloZni vjerovnici broda iz tl. 216. ZPVP-a tija su zakonska zaloZna
prava nastala prije trenutka nastanka prava zadriaja broda, kao i oni zakonski zaloi-ni vjerovnici dije su traZbine rdoduSe nastale kasnije, ali kojima
je po odredbama ZPUP-a priznat vi5i rang prvenstva u namirenju (npr.
traZbine posade broda, traibine iz zadnjeg spa5avanja i zajednidke havarije
broda i dr.).
MoguCe je dakako i drugadije tumadenje odredaba ZPUP-a o medusob'
nom redoslijedu prvenstva prilikom namirenja izmedu privilegiranih vjerovnika i retinenta broda. S obzirom da je u stavu 2. 81.944. ZPUP-a izri-
osigr.rrranih pomorskim p,nivilegij,,irrna ka}<o
Ovakvo normiranje rreda prvenstva zakonskih zalolnih prava na brodu u
je s odredbama Konvencije o izjednadenju nekih pravila o pomorskim'"pri
vilegijima i hipotekama tz 1926.
5e
skladu
115
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravLr,
upp, v. 31, (i), 97*lz4
(19g9)
dito predvideno da >>za utvrdivanje prvenstvenog reda namirenja vjerovnika
iz tod. 1. i 2. st. 1. (a to znati zakonskih zalotnih vjerovnika i ugovornih
zaloinih vjerovnika o.p.LJ.M.H.) ovog dlana, unutai pojedinog isplatnog
reda vaile odredbe tog zakona o zakonskim i ugovornim zalohnlm praviml
na brodu< moguCe je i tumadenje da zapravo relinentovo zakonsko-zaloZno
pravo na brodu ulazi tek u treiu kategoriju, tj. u >ostale vjerovnikeu i da
se retinentovo potraiivanje, primjenom ZPIJP-a, namiruie uvi3et< tek nakon
namirenja traZbina svih zakonskih i ugovornih zaloZnih vjerovnika*. Ovo
tumadenje- ne dini nam se opravdanim jer iako je retinentu ZOO-om priznat
poloiaj zakonskog zaloinog vjerovnika, pfiznaje mu se isti rang nam^iren3a,
odnosno isti pravni status kao,i ostalim neprivilegiranim vjerovnicima.
Prihvati li se kritika da je prvoizloZeni nadin tumadenja redoslijeda
prvenstva u namirenju izmedu zakonskih zaloinih vjerovnika broda (u pogledu traibina osiguranih pomorskim prfvilegijima) i retinenta broda vrlo
sloZen nesiguran u pogledu stvarnog redoslijeda namirenja u svakom konkretnom sludaju, a da je drugoizloieni nadin suprotan oirei* pravnim nagelt'm-a o prvenstvenom pravu namiren ja zatolnili vjerovr]ku, onda nam se
kao
meatusobnom redoslijedu
-koristan putokaz za razrje5enje pitanja o,zaloZnih
namirenja
izmedu retinenta broda i zakonikih
vjerovnika bioda
ukSzuje odredba dl, 601. ZPIIP-a. Tom je odredbom regu[iran medusobni
redoslijed prvenstva prilikom namirenji izmedu vjerov=nika koji uiivaju
zakonsko zalotno pravo na teretu u piilevozu brodom i retinen]ta takvog
tereta. Prema izriditoj odredbi dl. 601. ZPIJP-a ,izvr5avanjem prava zadriivanja od brodara prema dI. 596. ovog zakona, ne dira te , rtd pruenstva
potraiivanja osiguranih zakonskim zaloinim pravom.,. To drugirn- rijedima
znati da_ se potraZivanje retinenta tereta namiruje iza onih tra7bina drugih
vjerovnika_
zakonsko zaloino pravo na teret, a kojim je odrEd-kojLtf"ju
bom dl. 598.
ZPUP-a dat viSi rang prvenstva u namirenju. Biodai kao retinent tereta za namirenje vozarinL i drugih traZbina iz ugovora o prijevozlJ
ter93 namiruje se u istom rangu kao i 6ni zakonski zalolZni vjerovnili ei3e
traibine proizlaze-iz ugovora o prijevozu stvari slijedeii tu logiku, kad ie
radj o- pravu pridriaja broda od strane brodogradili5tu ,a trlo5kove popravka broda, moglo bi se ustvrditi da bi brodo-gradiliSte kao retinent trebalo imati isti red prvenstva u namirenju kao Eto ga ima retinent tereta
kad konkurira s ostalim privilegiranim irjerovnicimi tereta istog ranga.
Osim u odnosu na trolkove popravka broda, jugoslavenske brodogradiliS.ne. organizacije,mggur po propisima obveznog prava o izvrienju ugo"vora,
vr$iti pravo zadriania broda u Sirem smislu i kad, na temelju ugoiora o
gradnji broda, izgrade brod za naruditelja-kupca koji ne ispuni sioju ugo.
vornu obvezu isplate cjelokupne cijene broda ili ugovorenog dijeli tak-ve
cijene prilikom isporuke broda. Meautim, pravna friroda ovog prava zadrtaja novogradnje od strane brodogradiliSta moZe izazvati odrJderre nedoumice s obzirom na dvije specifidnosti jugoslavenskog prava. U prvom
Pallua, E. bilje5te uz -presudlr prvostepenog suda u Le Havrcu 17.
' Usp.
'1-e-68.
u- irrylmetu sG borSiit-er"iir;-;7;-c;;.;H.g'ionate
de credit
lijei{a
Maritime l\tlutuel dle
Boulogne-sur-Mer.
DMF, IiOg.
11,6
Lj. Mintas-Iloclak: Retencija u pomorskom pravu, Upp, v. 31, (l), 9T-lZ4
(lgS9)
redu tr jugoslavenskom obveznom prav,u postoji razlika izmedlu prava zadrZanja u Sirem smislu, koji je u jednom od moguiih oblika, kao prigovor
neispunjenja dvostranoobveznog teretnog ugovora reguliran dl. 122. ZOO-a.
S druge strane u jugoslavenskom pomorskom pravu ugovor o gradnji broda
smatra se (ako stranke drugadije izridito ne ugovore) mje$ovitim pravnim
poslom koji istodobno ima i karakteristike ugovora o djelu i ugovora o
prodajri brodau'. Br.odograditeli se u pravilu ugovororrr o gradnji broda obvezuje naruditelju u odredenom roku izgraditi brod odredenih ugovorenih
karakteristika i predati ga (isporuditi) naruditelju, a namditelj se obvezuje
za to platiti ugovorenu cijenu u koju su istodobno ugracteni i tro5kovl grad.
nje i cijena ko5tanja (vrijednosti) novoizgradenog broda. Prema tome, brodograditelj koji izgradi brod prema ugovorenim zakonskim uvjetima, ali
ga odbije predati naruditelju zbog toga Sto mu naruditelj broda ne plati na
vrijerne ili nije u moguinosti na vrijeme platiti ugovorenu cijenu ili dio
cijene koji treba platiti prilikom isporuke broda, izvr5io je samo dio svojih
ugovornih obveza, i to one koje se odnose na gradnjtr broda, ali ne i svoju
obvezu prijenosa vlasni5tva novoizgradenog broda na namditelja putem
predaje (ispomke) broda. Naime, na temelju odredbe dl. 454. ZOO-a Dugovorom o prodaji obvezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu, tako da kupac ste,kne pravo raspolagalrja odnosno pravo vlasnri5trra, a
kupac se obvezuje da prodavaoc uplati cijenu". Prema tomu, po jugoslavenskom obveznom pravu, za prijelaz prava raspolaganja odnosno vlasni5tva kod kupoprodaje broda potrebna je predaja broda kupcu u posjedo'.
To upuiuje na zakljudak da odbijanje brodogradiliSta da preda brod
naruditelju broda ne bi trebalo shvatiti kao zadrLavanje broda u smislu
primjene prava zadrtanja broda u uZem smislu nego prije kao zadri.avanje broda, tj. stvari, na temelju dI. 122. ZOO-a, tj. na'temelju prava zadrl,anja u $irem smislu koje brodogradili5tu kao prodavatelju broda pripada
u-okviru prigovora neispunjenja ugovornih obveza kupca/naruditelja broda.
Clanom 122. ZOA-a predvi(teno je naime pravilo istodobnog ispunjenja obveza iz dvostranoobveznih teretnih ugovora. Ovo pravilo dolazi do primjene
u svakom konkretnom sludaju kad se radi o dvostranoobveznim teretnim
ugovornim odnosima stranaka, pa tako i laod ugovora o gradnji broda, pod
uvjetom da su ispunjene odredene zakonske pretpostavke:
nijedna ugovorna btrana nije duina izvrSiti svoju ugovornu obve- dadruge;
zu prije
da nijedna ugovorna strana do isticanja prigovora neispunjenja ugo- protudinidbe
lrorne
druge strane nije sama izw5ila svoju reciprodnu ugovornu dinidbu;
kojoj se suprotstavlja ovaj prigovor ima karakter glavne
- da obveza
protuobveze
iz odnosnog ugovora, a ne neke sporedne obveze kojom se samo
osigurava glavna obveza;
takoiler govori o pravu zadrlania tereta od strane vozara.
ll !lsp.ql.
. :'.UtP,.d1..425. ZPUP i komentar Ez ta-3 dtan u ZPUP s napomenama i konrentarskim biljeikama, Zagreb, 1981, str. 166.
ur rako
i Jakasa, B-., udibenik plovidbenog prava, zagreb, 19g3, str. 96.
Z-O_OJ<oji
t17
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v. 31, (1), 97-lU
(1989)
da ona ugovorna strana koja sudskirn putem trali ispunjenje prou svom tuZbenom zahtjernr ne traZi istodobno izr.tt-
- druge strane
ttrobveze
Senje ugovornih obveza;
stranke dvostranoobveznog teretnog ugovora nisu ugovorno is- daprimjenu
prigovora neispunjenja ugovora i ako neistodobno ispuklju6ile
njenje ugovornih obveza proizlazi iz pravnih propisa ili iz same prirode
pravnog posla stranaka(.
Poznato je da se u praksi vrlo desto, bilo gradnja novih bilo kupnja
polovnih brodova, obavlja na osnovi dugorodnih kreditnih aranlmana. U
takvim sludajevima stranke ugovora, bilo o gradnji ili kupoprodaji broda,
jasno preciziraju dinamiku otplate kredita za brod, pa ni brodogradili5te
ni prodavatelj broda koji se nabavlja uz kredit ne bi moglo zadriati brod
do isplate cjelokupne cijene broda ako naruditelj odnosno kupac broda
uredno podmiri svoju ugovorenu obvezu plaianja avansa do trenutka isporuke broda. Takav stav je opravdan'i s obzirom na to da su stranke ugovora o gradnji odnosno kupnji broda izridito predvidjele neistodobno ianrSenje svojih meitusobnih obveza (tj. da k'upac do isporuke plada Samo dio
cijene u vidu avansa, a ostatak u ratama na kredit), ali i s obzirom na
zakonsku odredbu tl. 542. st. '1. ZOO-a u kojem se kaZe da nugovorom o
prodaji stvari s obrodnim otplatama cijene, prodavatelj se obvezuje da
preda kupcu odredenu pokretnu stvar prije nego Sto mu cijena bude potpuno isplaiena, a kupac se obvezuje da isplati njezinu cijenu u obrocima,
u odreitenim vremenskim razmacima... Slidna je u naSem pravu situacija
i kad je ugovorom o gradnji ili kupoprodaji broda predvideno da se cijena
broda otplaiuje iz zakupnine koju brodovlasnik ostvaruje prepu5tanjem
upotrebe broda treioj osobi. U oba 'sludaja, dakle, ni brodogradili3te na
temelju ugovora o gradnji broda ni prodavatelj na temelju kupoprodajnog
ugovora ne bi mogli zadrlati brod, zbog toga Sto im naruditelj broda odnosno lcupac broda nije prilikom isporuke broda podmirio cjelokupnu cijerru broda jer su ugovorom drugadije predvidjeli izvr5enje obveze pladanja
cijene broda i jer takva ugovorna odgoda isplate cjelokupne cijene broda
po naSem pravu zakonski dovodi do toga da brodogradili5te odnosno prodavatelj broda moraju isponrditi brod prije negoli im je ispladena cjelo.
ktrpna cijena broda.
Ovo je, metlutim, tako samo pod uvjetom ako narrrEitelj broda odnosno
kupac broda uredno i na vrijeme podmire sve svoje ugovorom preuzete
obveze isplate avansa cijene broda do trenutka isporuke broda. U praksi
je naime gotovo bez, inrzetka, bilo ugovorom o gradnji broda bilo ugovorom o kupoprodaji broda, predvideno da ako naruditelj odnosno kupac
broda propusti podmiriti bilo koju od preuzetih obveza pladanja cijene
broda nastupa sluEaj propusta odnosno "defaulta< duinika. Propust duZnika brodogradili5tu odnos,no prodavatelju daje nnogudnost, da proglasi kako
il Tako i Vizner, B., Kornentar Zakona
knjiea 2, str. 494.
" Usp.el. 583. ZOO-a i Cl. 671. ZPUP-a.
118
o obveznim (obligacionim) odnosima,
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v.
31,
(l),
97-124
(1989)
su uslijed takvog propusta dospjeli i svi ostali jo$ neplaieni iznosi cijene
broda (akceleracija dospijeia duga). Ako se brodogradili5te odnosno prodavatelj broda posluZe ugovornim ovla5tenjem progla5enja tzv. akceleracije
dospijeia cjelokupnog preostalog duga za brod*, onda se prestaju primijenjivati ugovorne odredibe o obrodnim otplatama cijene broda i dol,azi do
vremenskog pomaka obveze isplate cjelokupne cijene za brod prema naprijed (dospijeie duga), tj. do trenutka isporuke broda. U takvoj situaciji kad
je progla5eno da se naruditelj odnosno kupac broda naSao u propustu
(defaultu) i kad prema ugovoru ili zakonu nastupa akceleracija dospijeia
preostale kreditne obveze duinika, brodogradili5te ili prodavatelj broda
mogli bi rzadriati brod do isplate cjelokupne cijene broda primjenom nadela o istodobnom ispunjenju ugovornih obveza stranaka bilo ugovora o
gradnji broda ili ugovora o kupoprodaji broda.
S obzirom da zadriavanje broda ha temelju prigovora o neispunjenju
ugovorne obveze bilo nanrditelja iz ugovora o grad,nji bilo kupca iz kupoprodajnog ugovora nije pravo zadrLanja u uZem smislu, nego Ir Sirem smislu
kao jedno od zakonskih ovlaStenja koja pripadaju svakoj ugovornoj stranci
kod dvostranoobveznih teretnih ugovora u sludaju kad 'dnrga ugovorna
stranka traLi ispunjenje protuobveze, a sama nije voljna istodobno ispuniti
svoju obvezu iako je to duZna, ovakav zadrilaj broda 'nema, a zbog prirode
prigovora ne bi mogao ni steii, funkciju sredstva namirenja retinenta. O
opravdanosti zadrZavanja broda na temelju prigovora r>non adimpleti contractus< odluduje sud, a o njegovom stvarnom trajanju, ako je prigovor
pravomoino s,udski utvriten kao dopustiv, odluduje naruditelj broda odnosno
kupac broda. Sudskom presudom, naime, kojom se rje5ava o zahtjevu tuZitelja, tj. naruditelja broda odnosno kupca broda da mu se brod preda,
ali i o prigovoru brodogradili5ta odnosno prodavatelja broda nalahe se tuieniku da u paricionom roku izvr5i svoju ugovornu obvezu Cj. isporuku
broda) time da je ornr obvezu duZan izvrSiti samo ako i tuZitelj istodobno
izvr5i obvezu koju duguje tuZeniku. S obzirom da pravomoina sudska presuda ovakvog dispozitiva predstavlja pravni akt na temelju koje samo tuZitelj, tj. naruditelj odnosno kupac'broda, moie traZiti njeno prinudno izvrSenje, ali ne i tuZenik, tj. brodogradili5te odnosno prodavatelj, stvarno trajanje zadrilaja broda od strane brodogradili5ta ili prodavatelja ovisit ie o
spremnosti naruditelja odnosno kupca da ispuni svoju obvezu iz ugovora,
pa da prema tome zatraLi i izvrienje protuobveze brodogradili5ta odnosno
prodavatelja. S obzirom da je pravno inicijativa za izvr5enje sudske presude donesene u povodu prigovora o neispunjenju ugovora, a time i za
okondanje zadriaja broda, prvenstveno na strani druge stranke ugovora
(tuZitelja), brodogradili5tu odnosno prodavatelju kojem iz bilo kojeg razloga (posebno ekonomskog) ne odgovara da kroz dulje, a desto i neizvjesno
razdoblje zadriava brod u svojoj detenciji, preostaje jedino da na temelju
opiih pravila o neispunjenju obveza zatraii raskid ugovora i naknadu Stete.
66 Akceleracija duga predvidtena
ZPUP,
je u
odnosu na zaktrpninu broda
u
dl.
672.
tt9
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v. 31, (1), 97-124
(1989)
Iz dosada$njeg je izlaganja vidljivo da, ni pravo pridrianja broda od
strane brodogradili5ta radi naplate tro5kova popravka broda, ni pravo pridrZanja broda od strane brodogradili5ta ili prodavatelja na temelju prigovora Dnon adimpleti contractus< radi isplate cijene broda, nisu regulirani
posebnim propisima jugoslavenskoga pomorskog prava jer se radi o klasidnim situacijama primjene opiih gradanskopravnih propisa o pravu pridrLaja bilo u uZem bilo u Sirern smislu. U tom pogledu na5e pravo ne odudara od prakse veCine drugih nacionalnih pravnih sustava koji poznaju
pravo zadri,aja'broda od strane brodogradili5ta. Smatramo meitutim, kad
se radi o jugoslavenskom pomorskom pravu, da bi de lege ferenda bilo korisno razmisliti o uno5enju u ZPUP jedne odredbe kojom bi se, na slidan
nadin kao Sto je to u odnosu na retenciju tereta u6injeno u dl. 601. ZPUP-a,
na izridit nadin rije5ilo pitanje medusobnog prvenstva u namirenju izmedu
traZbina osiguranih pravom retencije broda i traibina osiguranih zakonskim i ugovornim zaloZnim pravima na brodu.
Ranije je vei spomenuto da je pravo pridrlanja u nekim specifidnim
situacijama regulirano i posebnim odredbama ZPUP-a. Tako je Cl. 792.
ZPUP-a predvideno pravo pridrianja izvadene potonule stvari od strane
izvotlada vadenja iako se to naziva >zalogom(; po dl. 596. ZPIJP-a brodar
ima pravo zadfiati i prodati teret prevezen brodom ako primatelj tereta ili
osoba koja preuzima teret nije platila vozarinu i drtrga potraZivanja u vezi
s prijevozom ili nije ispr:,nila ugovonne obveze iz prijevoz,nih isprava ,izdanih
za teret; u dl. 639. ZPUP-a priznato je brodaru pravo retencije prtljage
predane na prijevoz i stvari od vrijednosti (ali ne i ruEne prtljage) koje je
primio na duvanje, a radi namirenja svojih potraZi,vanja u vezi s prijevozom
putnika, prtljage i duvanjem stvari od vrijednosti; u dl. 813. st. l. ZPUP-a
brodaru je dato pravo retencije tereta koji ulazi u duZnidku masu, a koji
se nalazio na brodu koji je pretrpio zajedniEku havariju, ali samo dok ne
dobije jamstvo da ie mu strana tereta isplatiti svoj dio doprinosa koji je
tereti u zajednidkoj havariji broda. U st. 2. istog dlana zakonodavac dak
obvezuje (!) brodara da zadrii teret koji ulazi u duiniiku ili da pribavi
odgovarajuie jamstvo za potraiivanja drugih sudionika u plovidbenom pothvatu. Odredba ovog dlana primjenjuje se mutatis mutandis i u sludaju
tegljenja ili potiskivanja broda za tro5kove i naknadu za tegljenje i potiski
vanje (d1. 646. ZPUP-a).
Iako bi cjelovitost prikaza primjene prava zadtianja u pomorskom pravu iziskivala podrobnij,u analiz,u svih zakonom predvidenih sludajeva pridrtaja bilo broda bilo tereta, ipak demo na5a daljnja ra2matranja ograniditi
samo na sludajeve zaddanja broda, todnije potonule stvari, u slu€aju vadlenja potonule stvari kao i zadrlanja tereta, jer nam se dini da ona dra
sludaja imaju odredeni znadaj u praksi.
Po izriditoj zakonskoj odredbi tL.792. ZPUP-a pravo pridrZaja izvadlene
potonule stvari pripada izvodladu radova vadenja, a u odnosu na trolkove
vadtenja i duvanja stvari, kao i u odnosu na disti iznos nagrade za vadenje.
Iz toga slijedi da je jedna od bitnih pretpostavk,i dopustivosti vr{enja prava
zadr}arrja izvadene potonule stvbri da izvodad radova ima pravo na naknadu
tzo
I-j. Mintas-Hodakr Retencija u potnorskom pral,u, UPP, v.31, (1),97-124
(1989)
za vadenje potonule stvari. To pravo neie imati ako je vadlenju pristupio
protiv izridite zabrane ovla5tene osobe (dl. 791. st. 2. ZPUP-a). S obzirom da
ZPUP ni5ta pobliie ne govori o nadinu izvr5enja ovog prava zadrilania izYadene potonule stvari, treba uzeti da se i u ovom sludaju primjenjuju pro'
pisi opiega obveznog prava o pravu zadriaja stvari. Potrebno je istaknuti
da ZPUP u dl. 792. zapravo ne spominje Dpravo zadrLania< nego govori o
Dpravu zaloga<<, ali je iz nadina kako se to pravo vrSi odito da ono ima bitnu
karakteristiku prava zadrlanja, a to je da postoji samo tako dugo dok izvo'
dad drii izvadenu potonulu stvar u detenciji. Po toj karakteristici se pravo
zaloga predvideno dl. 792. ZPUP-a bitno razlikuje od pravnog koncepta za'
konskih zaloinih prava predvitlenih u El. 216. ZPUP-a, koja prate brod bez
obzira u dijoj je detenciji, pa dak i u vlasniStvu brod, te istodobno ima do'
sta slidnosti sa engleskim possessory lien-om. Slijedeii logiku da se radi o
posebnoj vrsti zakonskog zaloinog prava na brodu, jugoslavenski je zako'
nodavac u dl. 216. st. 1. t. 1. priznao vjerovniku traZbine osigurane tim za'
logom (tj. izvoetadu vadenja) najvi5i pruenstveni red prilikom namirenja u
istom rangu sa sudskim i dr. tro5kovima itd.
S obzirom da teret koji se prevozi brodom moZe imati neke posebne
karakteristike (npr. lako pokvartjiva roba) dovele su do toga da je ZPUP-om
u odnosu na stvari opienito
donekle na drugadiji nadin negoli u ZOO-om
regulirano vr5enje prava zadrlanja tereta. -Tako ZPUP u dl. 596. propisuje
-da >ako primalac ne izwSi svoje obveze iz {L.593-595. ovog zakona, brodar
ima pravo zadrLati i prodati teret prema odredbama dt. 546-548. ovog
zakona<, te >prava iz stava 1. ovog dlana brodar ima i kad teret predaje
osobi koja nije primalacu. Clanovima 593-595. ZPUP-a predvielene su duZ'
nosti primatelja tereta. Ako se prijevoz tereta obavlja bez izdavanja prijevozne isprave, primatelj tereta je duZan brodaru platiti vozarinu i sva druga
potraiivanja u vezi s prijevozom tereta kad preuzima teret ako izmedu na'
ruditelja i brodara nije drugadije ugovoreno. Iako primatelj nije u izravnom ugovornom odnosu s brodarom, u transportnom pravu on je duZan,
ako nije drugadije ugovoreno, platiti vozarinu i druga potraZivanja iz prijevoza tereta i to prilikom preuzimanja tereta, a ne nakon preuzimanja tereta,
kao 5to to zakon kaie, jer brodar inadr ne bi mogao ni doii u priliku da
teret zadrti zbog neisplate vozarine i duZnih potraZivanja. Dakako, ako naruditelj prijevoza i brodar ugovore da primatelj tereta ne plada vozarinu
i druga potraiivanja, onda brodar neie imati pravo ni zadrZati prevezeni
teret i bit ie ga duZan, na zahtjev primatelja ili osobe koja ga preuzima,
predati.
Teret se u praksi ipak najde5de prevozi na temelju prijevoznih isprava.
Odredbom 61. 594. ZPUP-a predvideno je da >ako se preuzimanje tereta
obavlja na temelju teretnice, primatelj (ali i osoba koja nije primatelj, a
preuzima teret
o. p. LJ. M. H.) je duZan platiti samo potraZivanja navedena u teretnici- ili koja su nastala nakon njezina izdavanja.,. Prema tome,
brodar neie imati pravo zadrLati teret za vozarinu koju primatelj nije du2an
platiti po teretnici (npr. kad u teretnici stoji Dvozarina plaCena unaprijedu)".
u?
Odredbom dl. 594. ZPUP-a predvidene su nadalje duZnosti primatelja tereta
prilikom prijevoza tereta u unutraSnjoj plovidbi na temelju tovarnog lista.
t2t
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu,
upp, v. 31, (l), 97-124
(19g9)
S obzirom n? formulaciju teksta u dl. 596. ZPIJP-a, brodar koji zadrii
-iryu pravo izbora ili da teret sam duva (Sto Ce u praksi biti rijedak
sludaj zbog komplikacija koje bi mu to izazivalo) ili da gi preda na duvanje
javnom skladi5tu. ili drugoj prikladnoj osobi. Ako se oaUei za ovo drugo
rje5enje, u tom ie se sl,udaju primjenjivati odredbe dl. 546-5 48 ZplJp-a o
uskladi5tenju i prodaji tereta. Prema tim odredbama brodar odgovara samo
za izbor javnog skladi5tara ili druge prikladne osobe (dl. 546 Zpup-a).
je skrenuti paZnju da, zbog specifidne situacije koja nastaje
-kad_Zanimljivo
brodar zadrLi teret iz prijevoza brodom,- jugoslavenski pbmorikopravni
zakonodavac, regulirajuii nadin namirenja brodirevog potriZivanja ii zadrianog tereta, njvi5e odstupa od opiih pravila o namirenju iz zadriane stvari
predvidenih u dl. 286-289 ZOO-a. Naime, po odredbi dl. 547. ZPIJP-a, ako teret koji duva bilo brodar sam ili skladiSte po nalogu brodara, nije preuzet
u roku od 30 dana od dana preuzimanja na duvanje, odnosno od-dana predaje na duvanje u luci odnosno pristani5tu odredi5ta, i ako nisu pla(eni vozarina i sva ostala potraiivanja koja proistjedu iz ugovora o prijevozu tereta, brodar moZe teret, ili dio tereta (ako je to dovoljioza namirenje njegova
potraiivanja) prodati bez posebnog odobrenja suda. Brodar moZe zid*ani
teret prodati i prije isteka roka od 30 dana ako se kasnijom prodajom ne
bi mogla postiii svota dovoljna za pokriie potraiivanja brodaia i tio5kove
duvanja ili ako se radi o robi u kvaru ili o-lako pokvarljivoj robi. Prodaja
se redovito obavlja putem javne drailbe, osim ako se radi o robi u kvaru,
pokvarljivo'j robi ili o robi koja ima burzovnu cijenu, kad se moZe prodati
iz slobodne ruke. Iz svote koju brodar postigne pioaajom tereta, poan i*;,,
se u p'rvo,m redu, po ,izriditoj zakoinskoj odredbi," vje,rovnici potraZivanja o,siguranih zakonskim zaloZnim pravom na teretu6e. Tek nakon podmirenja ovih
tan. pomorskih privilegiranih traZbina, dolazi na red namirenje brodarevog
potray'rivanja osrilgurainog retearoijom tereta ko,je se nami,ruje istoclobrno kad
teret
i
potraZivanja drugih vjerovnika nastala iz ugovora o prijevozu. U sludaju da
i tralbine dmgih vjerovnika koji se namiruju u
se retinentovo potraiivanie
istom rangu ne mogu u potpunosti podmiriti onda Ce
razmjerno'.
biti namireni slmo
Ovo izridito pravilo 61. 601. ZPUP-a o redu namirenj a potrailivanja osiguranih pravom retencije tereta, iako odudara od opiih pravila obveznog
prava o redu pnrenstva u namirenju potraZivanja osiguranih pravom zadrLanja, ipak treba kao lex specialis uvaZiti, a kao Sto smo napri;ed rekli, izraz1t9 je si'gnjifikantno i za traienje odgovora na pitarnje o iedu prvenstva
prilikom namirenj a potraLivanja osiguranih retencijom broda u sludaju kad
lakva potraiivanja konkuriraju na naplatu s pomorskim privilegiranim traLbinama broda.
Usp.dl. 601. ZPUP-a.
6'To
su: a) za sudske tro5kove udinjene u zajednidkom interesu svih vjerov.
nika u postupku.izvrSenja ili-osiguranji radi to{a da se saduvaju stviri iti aa
se provede plod-aj.a (-ako postoje) i- tro5liovi duvanja i na&ora tih jtvari od ulaska
broda 3r Rosljednju luku odnosno pristani5te;..b) -potraZivanja
po. osnovi nagrade
*'Pt3;ltii
ke havarije kbji terete -stvari.
uLrlirliB?r{ufrT.edni
uo
122
Lj.
Mintas-Hodak: Retencija
u
pomorskom pravu, UPP,
v. 31, (1), 97-124
(1989)
ZAKLJUCAK
Na kraju smatramo da se moZe ustvrditi kako pravo pridriaja ili re'
tencije u pomorskom pravu ima inrzetan znaeai kao sredstvo zaStite inte'
resa vjerovnika u onim situacijama kad takav vjerovnik nema zakonsko za'
loZno pravo (pomorski privilegij) za svoju traibinu. To je u prvom redu
sludaj brodopopravljada za tro5kove popravka broda i brodara u odnosu na
teret-za neplaienu vozarinu. Stupanj sigurnosti koju retencija kao srerlstvo
iamstva pruZa vjerormiku ovisi neposredno o stavu odnosnog nacionalnog
zakonodavstva u pogledu sadrZaja prava koja u okviru retencije priznaje
vjerovniku, kao i-o rangu prioriteta koji odnosno zakonodavstvo priznaje
tiaibini retinenta kad konkurira s traZbinama ostalih privilegiranih vjerov'
nika. U mnogim nacionalnim pravima retinentova traZbina uZiva prioritet Jl
namirenju iJpred traibina ostilih vjerovnika koji imaju pomorski privilegij
za svoju traibinu kad je rijed o gradnji ili popravku broda.
Medunarodnoj konvenciji o izjednadenju nekih pravila o pomorskim_privilegij,ima i hipotekama iz 1967. rrinesena je odredba kojom se iznidito obvezuje drZave ugovornice da pravu pridrZaja, opstojeiem po nacionalnom pravul osim kad ie radi o brodogradili5tu za tro5kove gradnje i brodopopravljabl za tro5kove popravka b,roda, ne p,r,iznaju viSi red pn,enstva priliko'm na.
mirenja negoli je predviden 61. 6 Konvencije, a to znadi iza svih pomorskih
privilegija i hipoteka (mortgagea). Samo u sludaju brodogradili5ta za tro.
Skove giadnje broda kao i brodopopravljada za tro5kove popravka broda
dopu5teno ie nacionalnim zakonodavstvom predvidjeti prvenstveno pravo
namirenja Lrodogradili5ta kao retinenta ispred upisanih hipotekarnih vjerormika bdnortro mortgageesa, ali i opet iza vjerovnika koji imaju pomorski
privilegij.
Kad je rijed o jugoslavenskom pravlr smatramo da je ono, posebno na'
kon dono5enja ZOO-a-, ustrojilo zaokruileni sustav normi u odnosu na pita'
nje zadrilanja i broda i tereta i stvari opdenito. Odredbama ZOO-a pravo
zadrtanja regulirano je u skladu sa suvremenim tendencijama razvoia ovoga
praor,og instituta u svijetu, a izostavljanjem potrebe koneksiteta, kao i izie'
d,nadavaniem poloZaja retirnenta s poloiaieurr zaloZuros vje,rovnika prilikorn
ostvarenji retencije, ovaj pravni institut postao je jo5 sigurniie sredstvo
jamstva vjerormiku negoli je to bio ranij.. S obzirom na to da je nakon
dono5enj a ZOO-a pravo zadtlanja regulirano kao opii institut na5eg prava,
6ini nam se da bi bilo korisno da lege ferenda unijeti i u ZPUP iasnu odredbu o medusobnom redu prvenstva izmedu vjerovnika koji imaju pravo retencije broda i ostalih privilegiranih vjerovnika. Ovo tim vi5e Sto Jugoslavija nije ratificirala Konvenciju o pomorskim privilegijima i hipotekama iz
1967. koja pitanje pnior,iteta iu narninenju traZb,irna osigtrran,ih retenciio'm re'
gulira na izridit nadin, iako se po nekim odredbama sadrZanim u ZPUP-u
(rrpr. 61. 601.) moZe zakljuditi da je i u na5em pomorskom pravu prihvaien
takav nadin ureilenja pitanja prioriteta prilikom namirenja traZbina osiguranih retencijom. S obzirom da odredbe ZOO-a mogu sugerirati i drugadija rje5enja, izridita odredba kojom bi se ubudude pitanje pnrenstva u na'
mirenju, kad se radi o retenciji broda u pomorskom pra\ru, u cijelosti i jasno rije5ilo, bila bi sigurno za praksu dobrodoSla.
123
Lj. Mirrtas-Hoclak: Rctencija u
pomr.rrskom pr.avu,
uplr, v. 31, (1), g1-lz4
1jggg)
Summary
RIGHT OF RETENTION IN
ALARITTA4D LAW
A right of retcntion in ruaritime law is of parantorntt intere.st trot anly {rorn
the theoretical but also frgm the practicat priiit of viev. Comparative ana{yits of
legal provisions contained in national la.u,i cortcerning right'of retention'oi tts
cotutterpart in.common law countries *.possessoe, Tien*- lrigttt.ights its basic
legal.characteristics and eff ect.s and accordingty the bxtent to wiich"sttih sLciiUy,
tlayks to rights tlut
conferred ctn crcdiloTs or otller persotls exercising suilt
rlght, represents solid.are
or acc'eptabte and. useful potection^of their claimLs ilgairtst
tlrc person whose slip or cargo is retained.
In the first part of this article the autltor elaborates a can.cept of risltt ot
rctention, its legal conditions and effects in civil and cotrmerciat taw of" sornb
continental law countries. with partibular ret'erence to Yugoslant La$,.
In the second part. she ana[yses those situations yvheri the right of retention
can be apflied in maritime taw matlers, and in particular in relaTion io shipbuiL
(ers 3n/ shiprepairers-against tlrc ship and in retation to the shiporvner-or chrrier
in relation
to cargo onboard.
4"Sg:!:ng Yugoslav Law it can be said lhat af ter the Obtigation Act was passed'" in 1978 and other supplementary Laws and takhtg into acEount provisioni ret*t^i:rS to .right of retentibn .containid in, the MaritimZ. antl Inland Navigation Act
(1977), this problem was sohted. in a satisfactorv nlanner so that it has'becorne a
useful means for pt'otection of creditors' cl'aims.'
124

Puno nosi, malo troši - Monte Marine Yachting

Zadatak: M/B "SAVA" krca teret u luci SAO SEBASTIAO gdje je

Bluestar Murterino 21

standard zanimanja pomorski nautičar

PRAVILNIK O REDU U LUCI DUBROVNIK ( GRUŽ)

Šverska besida

ISTOFILIJA i DRUGOFOBIJA U teorijskom razmatranju

JEDINSTVENA PRAVII"A O POMORSKIM AGENTIIVIA zakonik.