INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNE MOSTAR, RUJAN - LISTOPAD 2010. GODINA xIII. BROJ 73 Lovna sezona Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna Poštovani lovci, čestitamo vam Sv. Huberta, spomendan na sveca kojeg štujemo kao zaštitnika lova i lovaca i njihovog zagovornika u Nebu! Tako zanimljiv ... Tako sadržajan ... Tako oblikovan ... Tako tiskan ... isoko! v a n Puca ... tako nadmoćan u konkurenciji s drugima! LOVAČKI KALENDAR ZA 2011. 13 listova + podloga, prostor za dotisak, 33x48 cm, spirala, vrećica Pogled s č ..... iz sadržaja ..... str. 5. Zajedničko ne može biti samo “naše” O eke Dragan Naletilić Sastanak Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne Najviše „bure“ oko posebnih lovišta ..... str. 9. Lovna sezona Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna ..... str. 13. Predatori i plijen (grabežljivac i žrtva) Plijen jače utječe na brojnost svojih predatora, nego predatori na svoj plijen ..... str. 17. Reportaža iz LU “Kuna”, Jajce Ako ovdje ne bude lovnog turizma, gdje će ga biti ..... str. 38. Ponašanje lovca u oluji Kako god nosili pušku, ona može privući grom vaj ću svoj „Pogled s čeke“ posvetiti dvjema temama: prvo, obilježavanju 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH, i drugo, prijedlogu Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva o utemeljenju posebnih lovišta. Obje su, na svoj način, aktualne i izazivaju pozornost široke lovačke populacije, neovisno o tome kojem savezu pripadala. Lijepo je – s tim se nije teško složiti – što je zaživjela ideja o potrebi obilježavanja jedne ovako značajne obljetnice kao što je osam i pol desetljeća od početka bosansko-hercegovačkog organiziranog lovstva. Početkom kolovoza ove godine, u Mostaru su se sastali Ilija Vrljić i Salem Alihodžić, čelnici Lovačkog saveza Herceg Bosne i Saveza lovačkih organizacija u BiH – bili su nazočni i tajnici saveza, Ivica Lučić i Kenan Voloder – i dogovorili sastanak Savjeta lovačkih saveza u BiH na kojem bi se dogovorile sve pojedinosti oko obilježavanja ove manifestacije. Da ne bude zabune, 85. obljetnica pada ove godine, do čijeg su kraja ostala još samo dva mjeseca, kolovoz je već davno za nama, a od dogovorenog sastanka Savjeta ništa. Doduše, još ima vremena za to, ali je veliko pitanje postoje li sve pretpostavke za njegovo sazivanje i postoji li želja kod svih da se nađu za istim stolom. Ništa novo, kad je riječ o BiH. Jedno je sigurno, ako sva tri lovačka saveza ne budu zajednički organizirali ovu proslavu, ako predstavnici lovaca iz sva tri konstitutivna naroda u BiH ne budu u tome sudjelovali, to ne može biti onim čime se naziva: obljetnicom organiziranog lovstva u BiH. Jednostavno, ni jedan savez, dva također, ne može sebi dopustiti privilegij da nastupa u ime svih. To može biti obljetnicom ili sva tri naroda, ili je ne treba biti. Ako će, pak, netko slaviti nešto svoje, samo svoje, to je u redu, samo to onda treba i nazvati pravim imenom. Velika „prašina“ podigla se i oko prijedloga o utemeljenju posebnih lovišta i njihovih budućih korisnika. Lovci su, uglavnom, nezadovoljni tim prijedlogom, što se vidi i po zaključcima sastanaka upriličenih o ovoj temi. Primjerice, članovi Županijskog vijeća za lovstvo Županije Središnja Bosna vrlo su jasno i otvoreno izrazili svoje nezadovoljstvo prijedlogom o formiranju dvaju posebnih lovišta na njihovu prostoru. To je, kako oni kažu, posve neutemeljeno i neprihvatljivo, čude se tko to uporno gura i boje se da bi ta lovišta, kao nekada, u doba bivše države, mogla služiti samo nekima, onima „odozgor“. O ovoj je temi, sredinom rujna, raspravljao i Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne. Premda je u prvom planu trebala biti rasprava o Savezu kao budućem korisniku jednoga posebnog lovišta, to je mjesto zauzela rasprava o prijedlogu posebnih lovišta, na poseban način o zahtjevima lovaca iz Središnje Bosne. Razumjevši da to može postati „vrući krumpir“, izaslanstvo Saveza odmah je otputovalo u Sarajevo na razgovor s ljudima u ministarstvu koje je i predložilo ova lovišta. Tamo su naši čelnici potanko informirani o prijedlogu utemeljenja i budućeg gospodarenja posebnim lovištima, a dano je i obećanje da će se riješiti i pitanje Kruščice kao posebnog lovišta. Rekoh, lovci su, uglavnom, nezadovoljni prijedlogom posebnih lovišta. S pravom ili ne, ne želim suditi. Ali ima i onih koji misle kako to nezadovoljstvo šire oni kojima, zapravo, nije stalo do lovišta, koji žele biti „svoji na svome“ i raditi (odstrjeljivati) što žele i koliko žele. A posebna su im lovišta velika smetnja u takvim nakanama. Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: BUENOS DIAS Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM www.lovackisavez-hb.ba 3 ZANIMLJIVOSTI MOSTAR: IZLOŽBA FOTOGRAFIJA DR. ZDRINKA BREKALA Posao – skalpel, hobi – lovačka puška i fotoaparat „Doimajući se pomalo sanjarski bajkovito, uhvaćeni u rijetkim vremenskim razdobljima kad je to jedino i moguće, Zdrinkovi krajolici odaju romantika kojega izrazito zanima fluid i nesvakidašnja izražajnost krajolika koju je moguće ovjekovječiti samo u određenim danima u godini, koje on sa strpljenjem čeka da bi uspio zarobiti trenutak u kadru i ovjekovječiti ono što mnogi prespavaju“, rekao je, otvarajući izložbu, Svetislav Cvetković, akademski umjetnik Ivica Lučić D a su lovci istinski ljubitelji prirode i da istinski uživaju u svim njezinim čarima i ljepotama, najzornije pokazuje primjer uglednoga mostarskog liječnika, dr. Zdrinka Brekala, poznatog kirurga i lovca, člana LD „Jarebica“ iz Mostara i dobitnika najvišega lovačkog odličja Lovačkog saveza Herceg Bosne. Ovaj ugledni kirurg i lovac, svoje emocije, ljubav, doživljaj i uživanje u prirodi iskazao je družeći se s fotoaparatom, a što je rezultiralo impresivnom izložbom njegovih fotografija koja je u Galeriji kraljice Katarine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru bila otvorena od 21. do 29. listopada 2010. godine. Svečanom otvorenju ovoga nesvakidašnjeg kulturnog događaja u Mostaru nazočila je sama krema intelektualnog, kulturnog, političkog, gospodarskog, društvenog i javnog života Mostara i Hercegovine, među kojima su prednjačili liječnici i lovci, a što je i razumljivo s obzirom na profesiju i hobi doktora Brekala. Izložbu fotografija, nakon glazbene numere klape Hrvoje i obraćanja samog autora, otvorila je dekanica Medicinskog fakulteta u Mostaru, prof. dr. sc. Ljerka Ostojić. O autoru i njegovim fotografijama, s umjetničkog i kritičkog aspekta svoj je sud dao akademski umjetnik Svetislav Cvetković: „Ono što je evidentno i što je svojevrsna poveznica koja se provlači kroz sve cikluse fotografija, jest autorova okupiranost prirodom i njezinim fenomenima. Počevši od planinskih i morskih krajolika, 4 Prim. dr. Zdrinko Brekalo do tekstura koje je priroda svojim djelovanjem stvarala, minijaturnih bića koja ih nastanjuju te svakodnevnih prolaznih fenomena koji se odvijaju tijekom prirodnih procesa, sve se to našlo pred budnim autorovim fotoobjektivom, ovjekovječeno i dokumentirano. Izraziti smisao za kadar omogućio je autoru da jednako uspješno uhvati i izrazi snagu krajolika, koliko i draž, nestalnost i svježinu kapljica rose na granama i listovima u likovno snažnim i sugestivnim kompozicijama. Doimajući se pomalo sanjarski bajkovito, uhvaćeni u rijetkim vremenskim razdobljima kad je to jedino i moguće, Zdrinkovi krajolici odaju romantika kojega izrazito zanima fluid i nesvakidašnja izražajnost krajolika koju je moguće ovjekovječiti samo u određenim danima, u godini koje on sa strpljenjem čeka da bi uspio zarobiti trenutak u kadru i ovjekovječiti ono što mnogi prespavaju dok on čeka pogodno ranojutarnje svjetlo. S druge strane, nalazimo fotografa „ubojicu“ koji rezonantno precizno „lovi“ kukce, gmazove, ptice i slična bića u pokretu ili njihovoj izrazitoj fizičkoj pojavnosti, koja u sukobu s preciznošću i neumoljivošću autorova objektiva otkriva svu ljepotu ili morbidnost očitovanu kroz mogućnosti visoke rezolucije i autorova strogoga centralnog kadriranja. Mnoge od njegovih fotografija ovoga tipa mogle bi se bez zadrške naći u časopisima poput National Geographica, Meridijana i sl., jer bez sumnje posjeduju potrebnu kvalitetu.“ Nakon proglašenja izložbe otvorenom, uslijedilo je razgledanje fotografija i druženje gostiju uz prigodan domjenak. Bilo je uistinu ugodno, u tim trenucima, osjećati se lovcem i ljubiteljem prirode na način kako to osjeća i doživljava naš doktor Zdrinko, koji je ovom izložbom dao veliki doprinos popularizaciji lovstva i razbijanju predrasuda o lovcima, a svima koji vole prirodu pokazao put koji treba slijediti. Brojni posjetitelji pozorno su razgledali izložbu Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ SAVEZA SASTANAK UPRAVNOG ODBORA LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE Najviše „bure“ oko posebnih lovišta Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, sukladno svojim zakonskim ovlastima, pripremilo je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta, te ujedno i prijedlog njihovih budućih korisnika, među kojima je i Lovački savez Herceg Bosne Ivica Lučić U pravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru je 16. rujna 2010. održao svoju redovitu sjednicu. Glavni je zadatak bio konstituiranje novoga Upravnog odbora Saveza nakon izborne Skupštine i izbora provedenih na razini županijskih vijeća za lovstvo. Osim konstituiranja novoga Upravnog odbora, na sjednici su razmatrana i pitanja vezana za otvaranje jesenje lovne sezone, gospodarenje posebnim lovištima, financijsko stanje u Savezu i financiranje uređenja CIC-ovog muzeja u Slovačkoj, zatim pitanja vezana za lovno streljaštvo, te obilježavanje 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH. Nakon izvješća o provedenim izborima na razini županijskih vijeća za lovstvo od strane njihovih predsjednika, a prije konstituiranja novoga Upravnog odbora, pristupilo se razmatranju dvaju prigovora, odnosno žalbi vezanih za nepravilnosti u izbornoj proceduri u Županijskom vijeću za lovstvo Zapadnohercegovačke i Hercegovačko-neretvanske županije. Prigovori su se odnosili na povredu procedura propisanih Poslovnikom o radu županijskih vijeća za lovstvo, koje je Upravni odbor prihvatio i jednoglasno donio odluku da se izbori u ova dva županijska vijeća za lovstvo ponove i provedu sukladno Poslovniku o radu. Raspravljajući o otvaranju jesenje lovne sezone, Upravni odbor je jednoglasno zauzeo stav da se lovna sezona otvori sukladno odredbama Zakona o lovstvu FBiH i Pravilnika o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači, uz mogućnost dogovora zajedničkog datuma otvaranja na razini županijskih vijeća za lovstvo i uvažavanje nadnevka održavanja općih izbora u BiH. Najviše „bure“ na ovoj sjednici izazvala je rasprava o gospodarenju posebnim lovištima u Federaciji BiH. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, sukladno svojim zakonskim ovlastima, pripremilo je prijedlog utemeljenja posebnih lovišta, te ujedno i prijedlog njihovih budućih korisnika, među kojima je i Lovački savez Herceg Bosne, od kojega je traženo očitovanje o ovom pitanju. Raspravljajući o opciji Saveza kao budućeg korisnika jednoga od posebnih lovišta, diskusija se usmjerila na utemeljenje posebnih lovišta i poznatu problematiku utemeljenja posebnog lovišta Kruščica, u kojoj su predstavnici lovačkih udruga iz Središnje Bosne još jednom iznijeli svoje stavove da se Kruščica ne formira kao posebno lovište nego da se njezini dijelovi po općinskim granicama dodijele matičnim lovačkim udrugama. Ova rasprava rezultirala je zaključkom da izaslanstvo Saveza žurno posjeti resorno federalno ministarstvo s ciljem dobivanja informacija o utemeljenju i dodjeli posebnih lovišta na gospodarenje, te upoznavanja ministra i njegovih suradnika sa zahtjevima lovačkih udruga iz Središnje Bosne. Nakon posebnih lovišta, Upravni odbor je razmatrao pitanja vezana za financijsko stanje i izmirenje dugovanja www.lovackisavez-hb.ba Otvorena i konstruktivna rasprava članova Upravnog odbora članica prema Savezu, kao i zahtjev CIC-a za financijskom pomoći za uređenje CIC lovačkog muzeja u Slovačkoj, u kojem bi svaka zemlja članica CIC-a dobila svoj prostor i bila posebno predstavljena svojim lovačkim znamenitostima. Zaključeno je da se ova aktivnost provede u dogovoru sa ostala dva lovačka saveza u BiH. Također, na ovoj su sjednici razmatrane i aktivnosti vezane za lovno streljaštvo, gdje su usvojeni prijedlozi Povjerenstva za lovno streljaš- tvo o streljačkim aktivnostima i natjecanjima u 2011. godini, a odobren je i novac za izgradnju strelišta na Kupresu. Upravni odbor na ovoj je sjednici raspravljao i o obilježavanju 85. obljetnice organiziranog lovstva u BiH i zauzeo jedinstven stav da je to obljetnica svih bosanskohercegovačkih lovaca i da se njezino obilježavanje treba dogovoriti i usuglasiti između sva tri lovačka saveza, odnosno na razini Savjeta lovačkih saveza Bosne i Hercegovine. Izaslanstvo Saveza posjetilo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Zaključak Upravnog odbora o žurnom posjetu resornom federalnom ministarstvu zbog posebnih lovišta, realiziran je već idućeg tjedna, kad je izaslanstvo, na čijem je čelu bio predsjednik Ilija Vrljić, posjetilo federalno ministarstvo i iznijelo svoje stavove i prijedloge u svezi s utemeljenjem posebnih lovišta, s težištem na lovište Kruščica. Tom prigodom predstavnici Saveza detaljno su informirani o prijedlogu utemeljenja i budućeg gospodarenja posebnim lovištima, a o pitanju Kruščice postignut je i konkretan dogovor koji će biti realiziran u idućem razdoblju. 5 IZ SAVEZA LOVNA TROFEJISTIKA Održan međunarodni seminar za ocjenjivače lovačkih trofeja Dvodnevni seminar u Sloveniji završio je provjerom znanja polaznika i svečanom dodjelom diploma o položenom ispitu za ocjenjivanje lovačkih trofeja po pravilima Svjetske lovačke organizacije Ivica Lučić Ivica Lučić i Vlado Soldo “vježbaju” ocjenjivanje trofeja M eđunarodni seminar ocjenjivanja lovačkih trofeja po propisanim standardima Svjetske lovačke organizacije (CIC) upriličen je od 8. do 10. rujna 2010. u Črnomelju u Sloveniji. Održan je u organizaciji CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu i Lovačkog saveza Slovenije, koji je bio domaćin ovom međunarodnom lovačkom skupu. Seminar je imao za cilj educirati, osposobiti i licencirati određeni broj ocjenjivača trofeja iz lovačkih saveza zemalja u regiji, odnosno zemalja nastalih raspadom bivše države Jugoslavije. Iz tih su razloga na Seminar pozvani predstavnici, odnosno ocjenjivači trofeja iz lovačkih saveza Slovenije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju BiH, pozivu se odazvao Lovački savez Herceg Bosne, čiji su predstavnici Vlado Soldo i Ivica Lučić sudjelovali na Seminaru, a ostala dva saveza iz BiH (SLOBiH i Predavači Aleksandar Ćeranić i Gregor Bolčina, međunarodni eksperti za lovačke trofeje 6 LSRS) nisu imali svoje predstavnike na navedenom seminaru. Za predavače na seminaru odabrani su vrsni lovni stručnjaci i međunarodni CIC eksperti za ocjenjivanje trofeja Aleksandar Ćeranić (Lovački savez Srbije), Josip Malnar (Hrvatski lovački savez), Gregor Bolčina (Lovački savez Slovenije), a predvodio ih je svjetski doajen lovstva i lovne trefejistike Veljko Varićak, počasni predsjednik CIC komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Seminar je organiziran i proveden u četiri dijela. U prvom dijelu polaznici su odslušali i na videoplatnu odgledali teoretska predavanja od strane navedenih predavača, a potom i praktičnu prezentaciju i način ocjenjivanja svakog pojedinog trofeja divljači. U ovom dijelu seminara polaznici su uz teoretska i praktična znanja, stekli i dobili cijeli niz dodatnih informacija i saznanja, vrlo značajnih za ocjenjivanje trofeja, a nastalih na temelju dugogodišnjih praktičnih iskustava samih predavača. Drugi dio seminara bio je svojevrsna praktična radionica u kojoj su polaznici po grupama vježbali ocjenjivanje svakog trofeja ponaosob, počevši od pregleda i upoznavanja s trofejem, do mjerenja svih elemenata i unošenja podataka u Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ SAVEZA ocjenski, odnosno trofejni list. Ovaj dio svakako je bio najzanimljiviji za polaznike jer su isti dobili priliku da sami ocijene trofej, pokažu stečeno znanje i steknu vlastito iskustvo. Nakon praktičnih vježbi, uslijedio je treći, možda i najvažniji dio seminara, u kojem je izvršena i službena provjera, odnosno ispit znanja polaznika. Uz pokazano znanje, koje je, po ocjeni predavača, bilo na visokoj razini, pokazana je i visoka razina ozbiljnosti od strane svih sudionika seminara. Na kraju, u svečanom dijelu, polaznicima seminara uručene su diplome o položenom ispitu znanja za ocjenjivanje lovačkih trofeja po pravilima CIC-a. Diplome je polaznicima uručio Toni Vrščaj, predsjednik CIC Koordinacijskog foruma za srednju i jugoistočnu Europu. Veljko Varićak je u ime CIC-a zahvalio organizatorima, domaćinima, predavačima i svim polaznicima seminara, ističući značenje lovne trofejistike odnosno trofeja divljači, koji je najbolje mjerilo i pokazatelj uspješnosti lovnog gospodarenja svake zemlje. LOVNO PRIPRAVNIŠTVO Praktični dio obuke neprocjenjivo je koristan onih koji će morati ponoviti ispit, a najčešći razlog za to je izostanak s pripremnog seminara. Na kraju, nameće se zaključak da su podignuti kriteriji i u pripremi i na ispitima lovnih pripravnika, što će se pozitivno odraziti na daljnji rad lovačkih udruga i na ovdašnje lovstvo. DOBITNICI ODLIČJA Pripravnici su se na strelištu “naoružali” vrijednim iskustvima Vlado Bošnjak P o ustaljenoj praksi, krajem rujna počinju, po lovačkim udrugama, lovački ispiti i traju sve do konca godine. U 7 lovačkih udruga Županije Zapadnohercegovačke, ove su godine prijavljena 72 pripravnika, što je mnogo manje u odnosu na prethodne godine. Po lovačkim udrugama, to izgleda ovako: „Mosor“, Široki Brijeg, 20 pripravnika, „Rujan“, Kočerin, 1, „Radovanj“, Posušje, 12, „Jarebinjak“, Rakitno, 3, „M. M. Bikan“, Vir, 6, „Malič“, Grude, 12 i „Kravica“, Ljubuški, 21 pripravnika. Priprema lovnih pripravnika za polaganje lovačkog ispita dobro je urađena. U Ljubuškom je organiziran seminar za pripravnike „Kravice“, na Kočerinu za sve ostale. Obrađene su, teorijski, sve teme predviđene Pravilnikom o programu, uvjetima i načinu polaganja lovačkog ispita. Od prošle je godine u ovoj županiji uveden i praktični dio obuke na strelištu, na Mostarskom blatu, kako bi pripravnici dobili osnovna saznanja o rukovanju oružjem. Slavenko Lasić, član Povjerenstva za lovno streljaštvo iz ove županije, odradio je ovaj dio obuke. Strpljivo je objašnjavao i praktično pokazivao sve radnje s oružjem koje su potrebne u lovu (držanje i nošenje puške, punjenje i pražnjenje, prilaženje s puškom grupi lovaca, držanje puške prilikom pucanja, pakiranje puške u futrolu). Zatim su svi pripravnici ispucali jednu seriju na glinene golubove. Već poslije nekoliko www.lovackisavez-hb.ba hitaca vidjelo se koliko je ovaj vid obuke bitan. Onima koji prvi put – a bilo je takvih – pucaju iz lovačke puške, ovaj će dan sigurno ostati u sjećanju. I oni koji su imali određeno iskustvo u pucanju naučili su pravila kojih se trebaju pridržavati. Nakon završene serije dosta njih izrazilo je želju za još nekoliko hitaca kako bi što bolje „utvrdili“ gradivo. Kad je sve završilo, Slaven je pohvalio mlade kolege za uzorno držanje na strelištu i za ono što su pokazali, a Emil Jurčić, tajnik Županijskog vijeća za lovstvo, priredio je „lovački doručak“ za sve sudionike. Uz razgovor i druženje, počele su i „prve“ lovačke priče, uglavnom vezane za promašene ili rijetko pogođene golubove. A sve što su naučili uspješno su pokazali na polaganju lovačkog ispita. Predsjednik povjerenstva Vlado Soldo i članovi Stanko Ivanković i Ivica Lučić, zadovoljni su pokazanim znanjem. Istina, bilo je i Odličje prvoga reda dobili su: Zvonimir Ćurak, Mirko Kovač, Jakov Kasalo, Jozo Sučić, Dubravko Barać, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Nevenko Barbarić, općinski načelnik Ljubuškog, te Miroslav Vlašić iz HLU „Malič“, Grude. Odličje drugoga reda dobili su: Jozo Barać, Anđelko Šarić, Ilija Perajica, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Željko Bušić i Miro Miličević iz HLU „Malič“, Grude, te Vidan Kozina, Vinko Vučić, Dinko Ostojić, Miran Vlaho, Ivan Vrančić, Slavko Pehar, Tihomir Pinjuh, Tomislav Filipović, Zdenko Kordić, Ivan Pervan, Mate Ćavar, Miro Primorac, Gojko Prskalo, svi iz LD „Golub“, Čitluk. Odličje trećega reda dobili su: Branko Šarić, Tomislav Perić, Ivan Jurčević, svi iz LU „Livanjsko polje“, Lištani; Nikola Smoljan, Zoran Glamuzina, Danijel Bevanda, Jozo Vlaho, Milenko Milićević, Željko Karačić, Ivan Dodig, Ante Raspudić, Jozo Ostojić, Marko Soldo, Ljubo Jovanović, Drago Pervan, Vinko Luburić te posmrtno Marko Vučić i Jure Dujmović, svi iz LD „Golub“, Čitluk. 7 IZ SAVEZA SJEDNICA ŽUPANIJSKOG VIJEĆA ZA LOVSTVO SREDIŠNJE BOSNE Lovci protiv prijedloga o posebnim lovištima Ovdašnji lovci nisu zadovoljni prijedlogom o formiranju dvaju posebnih lovišta, koji netko uporno gura. Mnogi bi tako ostali bez kvalitetnih lovnih površina, a pribojavaju se i da bi ta posebna lovišta opet koristiti „neki odozgor“, kao što je to i nekada bilo. Jako Čavara ponovno izabran za predsjednika Vijeća Dobroslav Vrdoljak P rošli su godišnji odmori, jesen je u tijeku, a s njom i nove obveze u oblasti lovstva. U Busovači je tako, 13. rujna ove godine, pod predsjedanjem Jake Čavare, održana sjednica Županijskog vijeća za lovstvo Središnje Bosne. Nazočili su joj svi predsjednici lovačkih društava, osim predsjednika LD „Uskoplje“ iz Uskoplja i LD „Jastreb“ iz Dobretića. Sjednica je trebala kratko trajati jer je bila riječ samo o izboru novoga predsjednika Vijeća i pripremi za sjednicu Upravnog odbora Lovačkog saveza Herceg Bosne. Poslije kraćeg izlaganja Jake Čavare o radu u proteklom razdoblju i problemima koji su i dalje aktualni a slabo se ili skoro nikako ne rješavaju, sjednica se ipak odužila. Najbolnija je točka lovaca ove županije – i ne samo ove – formiranje lovišta i koncesije na njih. I dalje raste nezadovoljstvo ovdašnjih lovaca prijedlogom o formiranju posebnih lovišta. Poznato je da se na području ove županije žele formirati dva posebna lovišta. Takvim prijedlogom lovci nisu zadovoljni i to su iskazali u više navrata. No tamo netko iz nekih krugova uporno to predlaže. Ova je županija površinski vrlo mala, uz to i vrlo gusto naseljena, pa bi dva posebna lovišta ostavila mnoga društva bez lovnih površina. Ostale bi im samo uže površine oko komunikacija. Lovci misle da je ovoj županiji posve dovoljno jedno posebno lovište, ito namjensko za uzgoj medvjeda, a to je Bogom dana Koprivnica. Područje Vranice bilo bi najbolje raspodijeliti po općinskim lovačkim društvima. Na koncu, ako hoćemo pravedno govoriti, lovci iz ovih lovačkih društava ta su lovišta očuvali u ratu i u njih uložili dosta novca i dragovoljnog rada. Izgradili su niz lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata, organizirali i plaćali 8 Glavne teme Vijeća: posebna lovišta i 85. obljetnica lovstva u BiH lovočuvarsku službu, itd. Prije 15-ak godina svi su od općinskih mjerodavnih tijela dobili suglasnost za gospodarenje tim površinama, a mnogima još ni valjanost nije istekla. Lovci se pribojavaju da će ta POSEBNA lovišta opet koristiti ONI ODOZGOR, kao što je to nekada i bilo. S obzirom na to da je Jako Čavara uspješno obavljao dužnost predsjednika Županijskog vijeća za lovstvo Središnje Bosne, jednoglasno je ponovno izabran za tu dužnost. U daljnjem tijeku sjednice govorilo se o protekloj lovnoj sezoni na srnjaka, gdje su svi govornici istakli kako se broj ove divljači iz godine u godinu povećava, a neki su istakli da je u njihovom lovištu broj srneće divljači dostigao kapacitet lovišta. I trofejna vrijednost ove divljači raste, o čemu najbolje svjedoči sve veći broj srebrnih i zlatnih trofeja. Istaknuto je, ipak, da je previsoka cijena odstrela za srnjaka, jer prosječan ovdašnji lovac – a takvih je najviše – financijski slabo stoji. Skrenuta je pozornost predsjednicima društava da bi trebali u što kraćem roku izmiriti sve financijske obveze prema Savezu, što je prihvaćeno, premda društva iz ove županije duguju vrlo male iznose, a neki ni takve. Razgovaralo se i o obilježavanju 85. obljetnice lovstva u BiH. Sa zadovoljstvom je prihvaćen prijedlog da se to organizira u svim dijelovima BiH jer je to obljetnica vezana za sve lovce BiH, a ne samo za neke narode. Otvaranje muzeja za lovstvo u BiH također se podržava, a govorilo se i o korištenju prostorija u nekadašnjem Savezu lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine. Pri kraju sastanka odlučeno je da bi trebalo pomoći Lovačkom društvu „Tetrijeb“ iz Kreševa u svladavanju internih problema. Predsjednik Vijeća, Jako Čavara, zadužen je da pronađe najbolji i najlakši način da se u ovom lovačkom društvu riješe problemi koji su uglavnom nastali poslije formiranja nekih novih lovačkih društava, u kojima glavninu članstva čine lovci iz drugih općina Bosne i Hercegovine, što ide na teret domicilnih lovaca. U nekim lovačkim društvima ističu su neki sitniji problemi s policijom, pa će se obaviti razgovori kako i na koji način riješiti takve probleme, ako ih uopće i ima. Uz dobar lovački zalogaj, na kraju su izražene i želje za uspješan lov na nisku divljač, da sve prođe bez problema i uz naše dobre stare lovačke običaje. Broj 73, rujan - listopad 2010. LOVNA SEZONA LOV DIVLJE SVINJE Divlja je svinja opasan protivnik, i svaka neopreznost može biti kobna Lov na divlje svinje je naporan, atraktivan i uzbudljiv, pun napetosti pa i opasnosti, osobito zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanjem u divljač koja je u pokretu, u šumi, gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti Mladen Bešlić razdoblja procijene realno stanje populacije divljih svinja u pojedinim dijelovima lovišta, kao i posljedice koje njihova prisutnost uzrokuje na imanjima poljoprivrednika i u lovištu. Dužnost i obveza svakoga lovačkog društva je realizacija godišnjeg plana po kojemu se objektivno ostavlja biološki minimum fonda ove vrste koji treba opstati u prostoru lovišta u podnošljivoj brojnosti, uz neznatne ili minimalne štete po imovinu drugih. Kako se ovoj divljači u svim lovištima stalno povećava brojnost i širi populacija, tako se i lov proširio na gotovo sva područja, čak i ona u kojima je nikada ranije nije bilo. Ima lovaca koji su pravi specijalci za lov na svinje i radije će loviti njih nego bilo koju drugu divljač. Obuzeti obranom, ne primjećuju lovca, koji po lajanju odredi gdje se psi i svinje nalaze. Kad se dovoljno približi, nije ih teško odstrijeliti. Lovci koji idu sa psima, zbog probijanja kroz nepristupačne terene, moraju biti u dobroj kondiciji, jer se svinje obično tamo zavlače. Moraju, zatim, biti hladnokrvni kako ne bi, pri pucanju na svinju okruženu psima koji trče okolo nje, pogodili psa. U ovakvim lovovima obično se odstrijeli više svinja u jednom danu. Ali se dogodi da nastrada i poneki pas. Kao što je napomenuto – divlja je svinja opasan protivnik i neopreznost pri napadu može psa koštati života. Ako je u pitanju samo ozljeda, nakon zacjeljenja ti psi postaju još žešći, ali i oprezniji. S lovom na divlje svinje nastavljaju, jer ih goni ista strast kao i njihove vlasnike. NAČINI LOVA S talno povećavanje broja divljih svinja već dugi niz godina evidentno je u većini europskih zemalja, pa tako i u našim lovištima. U kamenitoj Dalmaciji i kršnoj Hercegovini, na terenima s oskudnom vegetacijom, ova se divljač odlično uklopila. U posljednje vrijeme, trofejna vrijednost pojedinih primjeraka čak je veća od onih iz unutrašnjosti. ZAKONSKI OKVIR I PLANIRANJE LOVA Divlje svinje su, po Zakonu o lovstvu, svrstane u nezaštićenu divljač. Djelomična zaštita lovostajem odnosi se na bređu krmaču i vrijeme dok vodi mlade praščiće. Drugim riječima, one spadaju u grupu onih vrsta čiju brojnost i utjecaj u lovištu treba držati u podnošljivim okvirima kako ne bi pravile veće štete na poljoprivrednim imanjima. U tom smislu, obveza je korisnika lovišta (u kojima ima ove divljači) da joj, u skladu s odredbama zakona i principima struke u lovnim osnovama – posvete odgovarajuću pozornost. Naš lovački savez dao je naputke lovačkim društvima da kod izrade lovnogospodarske osnove na početku planskog www.lovackisavez-hb.ba Ako lovce pitate kako najradije love, najviše će ih reći – na čeki, zatim prigonom i pogonom, i onda najradije – uz pomoć najstarijih lovačkih pomoćnika, pasa. A baš oni koji love sa psima, po rezultatima su bez konkurencije najuspješniji. Praksa i iskustvo pokazali su da lov divljih svinja pogonom i čekom daje najbolje rezultate. Sada već klasičan način lova uz pomoć pasa je da lovci opkole teren na kome će loviti (obično dio šume s gustišima i teško prohodnim grmljem). Zasjede zauzimaju na mjestima gdje očekuju da će svinje naići, bježeći ispred pasa. Vlasnik pasa (pogonič), s jednim ili dva pomoćnika, ulazi sa psima u gustiš i lov počinje. Prema lavežu, lovci u zasjedi procjenjuju na koju se stranu svinje kreću i pravodobno zauzimaju poziciju za siguran hitac. Ipak, najveće su šanse kod onih koji idu za psima. Jači veprovi i zrele krmače često se okrenu da se brane i stoje u mjestu okruženi psima koji ih napadaju. IZBOR PASA Za lov na divlje svinje upotrebljavaju se sve rase goniča, zatim brak-jazavčari, terijeri i jazavčari. Kod nas su najviše zastupljeni: posavski goniči, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, trobojni i srpski gonič, bosanski barak te brak-jazavčari i terijeri. Za koju će se rasu lovac opredijeliti, u prvom redu je stvar osobne preferencije i dostupnosti. Ali su individualne odlike psa, koje u lovu na divlju svinju najviše dolaze do izražaja, mnogo važnije nego pripadnost određenoj rasi. Događa se da iz čitavog legla svega jedno ili dva šteneta postanu dobri psi za lov svinje, iako su sva štenad izložena istom tretmanu i obuci. Dobar pas za lov na svinje, bez obzira na to kojoj rasi pripadao, mora biti brz, izdržljiv i iznad svega okretan. Osim hrabrosti koja je neminovna, psu je potrebna i opreznost, jer je odrasla svinja suviše snažan protivnik za bilo kojeg psa i samo onaj koji ne srlja i koji je do- 9 LOVNA SEZONA voljno okretan napad izbjeći, može potrajati kao lovac. Pravi zaljubljenici lova na divlje svinje sa psima, naravno oni koji imaju mogućnosti, drže u ograđenim prostorima (gaterima ) nazime ili veću svinju za obuku i trening pasa. Tako već kod mladih pasa mogu procijeniti jesu li pogodni za daljnju obuku ili ne, pa prema tome naprave selekciju. ČIME LOVITI – ORUŽJE, STRELJIVO Zakonski je jasno definiran lov na krupnu divljač, u kojem je propisan hitac iz karabina primjerene snage. Iznimka je zakonski ustupak u lovu na crnu divljač, u kojem je dopušten hitac kuglom iz glatke cijevi, bilo klasične dvocijevke ili skupocjenog drilinga. Kugla na bliskim udaljenostima često bolje djeluje od karabinskog hica, bez obzira na svoju manju brzinu, jer ona je bar tri puta teža od prosječnoga karabinskog zrna i više energije predaje cilju koji najčešće padne u „vatri“. Ovdje se ne smije zaboraviti da učinkovitost ima ograničenje do 45 – 55 metara. Sve što je dalje, zbog nagloga gubljenja brzine i pravca nema smisla, a i zakonski je potpuno opravdano zabranjeno. Tko je god duže lovac, imao je priliku vidjeti ili bar čuti da je pod kožom nekog vepra nađeno zrno krupne sačme, oko kojeg su nastali trovanje i upale, koja su ili prošle ili polako prolaze. Sreća je što divlja svinja ima dobre obrambene mehanizme. Hitac takvim metkom na divlju svinju, osim što je zakonski nedopušten, rijetko može biti učinkovit, osim iz veoma velike blizine. Zbog maloga broja zrna a velikog rasipa, možemo računati da će velika meta, primjerice vepar, na 50 metara biti pogođena s najviše dva ili tri zrna. To nije dovoljno, jer lovci znaju da sačma usmrćuje šokom zbog istodobnog udarca većeg broja olovnih kuglica, a ne prodiranjem u tijelo divljači. Za to zrno ili dvije sačme nemaju snage. Prodiranjem, razaranjem unutarnjih organa i velikih žila, te kosti koje se s karabinskim streljivom lome, nastaje trenutna smrt. Zato je s razlogom nastala ciljna balistika kao znanost. Posljedice pucanja sačmom na crnu divljač teška su ranjavanja, ali, nažalost, i ponos lovaca kad se nađe krvni trag. Što se može, on ga je pogodio, ali eto, mrcina nije htjela 10 pasti. Pritom se, dakako, uvijek prešućuje čime se pucalo. Treba zaboraviti nule, duple nule, razne devetake, a za visoku divljač koristiti kugle ili karabine po svome izboru, vodeći računa da zadovolje balističke uvjete koji su propisani za ovu divljač. Najčešći kalibri u lovu na vepra su: 7x57, 7x64, 8x57 IS, 30-06 Springfild, 7 Remington Magnum, 8x68 S. Ako pak koristimo kombinirane puške, onda su to kalibri: 7x57 R, 7x65 R i 8x57 ISR. TROFEJI DIVLJE SVINJE (VEPRA) Lovački trofej dio je divljači ili cijela divljač u vidu preparata. Prema lovačkim običajima, trofej uvijek pripada onom lovcu koji je ulovio divljač. Ukusno obrađen trofej je uspomena na lovački doživljaj. Zbog toga posebnu pozornost posvećujemo njegovoj obradi, čuvanju i zaštiti od štetnih čimbenika. Glavni trofej od davnina su veprove kljove. Sporedni trofej je dermo-preparat glave vepra ili nazimčeta, te čekinje. Kožu pak neki lovci obrađuju štavljenjem i koriste je kao prostirku u lovačkim prostorijama. Poslije vađenja iz čeljusti, kljove se pričvrste na podmetač. Mnogi lovci vade ih iz glave bez iskuhavanja, jer se plaše da ne popucaju. Ova bojazan nije opravdana. Preporučujem da se pri vađenju, na 15 centimetara od mjesta gdje kljove izlaze na površinu, kost odsječe pilom, ito prije skidanja kože s čeljusti. Približno dvije trećine kljova su u kosti. Kost se može presjeći i na udaljenosti dvostruko većoj nego što je dio kljove izvan čeljusti, uz dodavanje nekoliko širina palca. Poslije skidanja kože i mišića, kosti se potope u hladnu vodu. Zatim se kuhaju dva-tri sata. Srž im se istrese i očisti žicom i vatom, pa se zatim stave u hladnu prostoriju, u kojoj se polako suše. Na visokoj temperaturi pucaju. Izvana i iznutra premažu se parafinom. Nakon tog pričvršćujemo ih na drveni okruglo ukrašeni podmetač, lijepljenjem ili uglavljivanjem ukrasnom žicom. IZAZOV I OPASNOSTI LOVA NA DIVLJE SVINJE Lov na divlje svinje je naporan, atraktivan i uzbudljiv, pun napetosti pa i opasnosti, osobito zimi kad se lovi pogonom, a to znači pucanjem u divljač koja je u pokretu, u šumi, gdje je slabija preglednost i kad se najčešće puca na manje udaljenosti. Pri sadašnjem velikom broju divljih svinja povećava se broj nastrijeljenih grla, koje poslije treba tražiti. Pritom često ima zanimljivih, a nekad i dramatičnih situacija. Pri pogotku bilo kojeg primjerka divlje svinje, koji nije pao u vatri, treba zapamtiti mjesto odakle je pucano, mjesto gdje je divlja svinja bila u vrijeme pogotka i smjer bijega, te uočiti krvarenje. Najbolje je obilježiti mjesto s kojega je pucano, mjesto gdje je divljač bila u vrijeme pucanja i smjer bijega. Ne valja podleći strasti brzog traženja ulova. To su osnovne pretpostavke uspješna nalaženja nastrijeljene divljači. Vepar je divljač tvrda na ranu i ako na udaljenosti od 250 metara ne zalegne, obično traži teren gdje se može dobro braniti, primjerice neku guštaru, a u njoj je traženje bez psa rizično. Pri traženju sa psom također treba postupiti razumno i oprezno. Ako postoji mogućnost, treba se koristiti višecjevnim lovačkim puškama – dvocjevkama ili trilinzima. Tako se u kritičnim trenucima može iskoristiti mogućnost brzog ponovnog pucanja. Ako je divlja svinja na pretpostavljenom prostoru, pas će ispuniti svoju ulogu, ali ne treba dopustiti nerazumnosti. Mnogo je teže traženje nastrijeljene svinje u kukuruzu ili nekom drugom visokom usjevu. To je vrlo teška okolina za rad psa i lovca. Za takve uvjete preporučljivo je koristiti se samo dovoljno oštrim psom, posebno iskusnim, odnosno s dva do tri psa zajedno. U takvim uvjetima umnogome se očituje fizička, a osobito “psihička” zrelost psa krvosljednika. Situacije u takvim potragama pamte se cijeli život. Pritom se ponovno preporučuju lovačke puške adekvatne ovoj vrsti lova i naboji s odgovarajućim balističkim svojstvima. Broj 73, rujan - listopad 2010. LOVNA DIVLJAČ MUFLON (Ovis musimon) Muflon je plašljiv i oprezan, ali je divljač velikog potencijala S lovnogospodarskoga gledišta, muflon je vrlo bitna vrsta krupne divljači, ponajprije zbog svojih bioloških i ekoloških odlika koje omogućuju razmjerno jeftin uzgoj. Skroman je u prehrani, široka mu je lepeza biljnih vrsta koje koristi, pa se drži najekonomičnijom divljači među dvopapkarima Mr. sc. Ivan Jurić M uflon (Ovis musimon) ili divlja ovca pripada porodici šupljorožaca (Bovidae) rodu ovaca (Ovis). Potječe sa Sardinije i Korzike. Pretpostavlja se da je nastanjivao većim dijelom područje Mediterana i Male Azije. Zahvaljujući uspješnom naseljavanju, danas je višestruko brojniji u ostalim zemljama Europe nego u području iz kojeg potječe. Rasprostranjen je i u dijelovima SAD-a, Južne Amerike i Azije. Na prostorima u Europi najviše ga ima na područjima Alpa u Austriji, u Italiji, Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Rusiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Među vodećim europskim zemljama po broju i kvaliteti ove lovne divljači ističu se Češka i Njemačka. Po podacima za 2002. godinu, Češka je gospodarila s 20.000, a Njemačka s 19.000 muflona. Kod nas u Bosni i Hercegovini muflon je unesen 70-ih godina prošloga stoljeća na područje Trebinja, Stoca, Neuma, Grabovice (Čvrsnica) i Koprivnice. Unošenje ove plemenite divljači, prema procjenama stručnjaka, bilo je uspješno. Do sada, ne postoji evidencija o stanju ove divljači kod nas, ali s obzirom na ratna događanja i krivolov, www.lovackisavez-hb.ba može se pretpostaviti da stanje nije zadovoljavajuće. VANJSKI IZGLED I OPIS Muflon je najmanja divlja ovca, naraste u visinu do 70 cm i u dužinu 1,25 m. Rep mu je dugačak 9 – 11 cm. Sličan je domaćoj ovci, ali tijelo mu nije pokriveno vunom već dosta krutom dlakom. Ima tri vrste dlake: podlaka, osje i strunasta dlaka. Ovakav dlakavi pokrov ima samo tijekom zime. Dlaka se mijenja svake godine. Donji dio vrata obrastao je nešto dužom dlakom i čini neku vrstu grive. Boja dlake ljeti je crvenosmeđa, a odozdo po trbuhu i unutarnja strana nogu je bijela. Zimi je tamno kestenjasta. Kod mužjaka, sivi ljetni pojas iznad bokova zimi postaje potpuno bijel. Ovce su jednobojne. Papci na nogama su vrlo jaki, sastavljeni od nekoliko rožnatih slojeva, od kojih je vanjski najtvrđi. Papci neprekidno rastu, ali se istodobno i troše. Težina odraslog mužjaka kreće se od 40 do 50 kg, a težina ovce od 30 do 35 kg. Kraći, snažan vrat, stvara dojam kraćeg tijela s jakim trupom i s razmjerno malom glavom. Muflon je šupljorožac te mu je rast i razvoj rogovlja po istom načelu kao i u ostalih šupljorožaca. Na glavi mužjaka redovito rastu karakteristični unazad povijeni polukružni rogovi, koji mogu biti dugački i do 90 cm. Rogovi muflona rastu tijekom cijelog života, u mladosti znatno intenzivnije nego kod starih primjeraka. Intenzivniji razvoj rogova traje do sedme godine starosti, a iza sedme godine godišnji prirast postupno opada. Na rogovima, cijelom dužinom, jasno se ističu poprečni prstenasti nabori (godovi) po kojima se može određivati starost muflona. Na poprečnom presjeku rogovi imaju trokutast izgled. Rogovi muflona cijene se kao izuzetan trofej. Ženke, redovito, nemaju rogova, a ako ih i imaju, obično su dugački svega 14 – 16 cm. Starost muflonki teže se odredi, ali se po izgledu i razvijenosti tijela mogu razvrstati u starosne skupine, a kod ulovljene dobro nam pomaže i pregled razvoja i izmjene te istrošenosti prednjih zuba. Muflon ima 32 zuba, a formula glasi: I 0/3, C 0/1, P 3/3, M 3/3. Muflon živi 15 do 20 godina. Glasa se meketanjem ili češće, kad osjeti opasnost, zviždukom. NAČIN ŽIVOTA I PREHRANA Već smo ranije naveli da muflona ima u mediteranskom području otkuda i potječe, ali i u kontinentu. Optimalni uvjeti su mu mediteranske šume i makija s pašnjacima i kamenjarima. Voli lokalitete na kojima ima dobru preglednost prostora 11 LOVNA DIVLJAČ oko sebe, jer je vrlo plah i oprezan, ima razvijena čula sluha, mirisa i vida, ali se najviše oslanja na vid. U kontinentalnom dijelu pogoduju mu šume s livadama i pašnjacima. No kako se u kontinentu uzgaja najčešće u ograđenom prostoru, posebno je značajno dobro odabrati kvalitetnu lokaciju prije ograđivanja. Muflon je dnevna životinja, dok noću redovito miruje. Zadržava se u manjim ili većim krdima koja čine uglavnom ovce s janjcima i mladim ovnovima. Stariji ovnovi, iza treće godine, žive u manjim muškim krdima koja broje obično 3 – 6 jedinki. Dosta je vjeran staništu koje mu odgovara i ukoliko mu je osiguran mir, zadržava se na relativno malom području. Krdo ženki s muflončadi vodi najiskusnija muflonka, koja ne mora biti i najstarija. Ako utvrdi neku opasnost, javlja se oštrim piskavim glasom, a ako se dade u bijeg, slijede je svi članovi krda. Muflon je skroman u zahtjevima prema staništu, iako čitavog dana ponešto ogriza. Glavno vrijeme za pašu mu je jutro i večer. Uglavnom se hrani travama i zeljastom vegetacijom, ali voli brstiti drveće i grmlje. Bitno je da ima čitave godine dovoljno paše i brsta, jer je muflonu potrebna stalno dostupna hrana. Odnos između hrane i gradnje rogova najbolji je pokazatelj stupnja hranjivosti lovišta. Širok je spektar trava, zeljastih i drvenastih vrsta, šumskog voća i plodova koje koristi za hranu. Što se tiče davanja hrane u hranilištima, posebno zimi, potrebno mu je osigurati voluminoznu hranu kao i ostalim preživačima, kao što je livadsko sijeno, sijeno djeteline i lucerke ili dobro osušen lisnik. Također je pohlepan za zrnatom hranom, gdje su najpogodniji kukuruz i zob, divlji kesten, po mogućnosti zdrobljen, i hrastov žir. Obvezno se pripremaju solišta, a najpogodniji način je stavljanje soli na izdubljene panjeve ili drvene sandučiće. RAZMNOŽAVANJE Parenje muflona odvija se u listopadu i studenom, a može se protegnuti i u prosinac. Sam tijek parenja je neupadljiv i nije praćen glasanjem kao kod jelena. Zreli mufloni pred parenje privremeno napuštaju krda ženki, a potom ih pronalaze, zadržavaju se s njima cijelo vrijeme parenja i postupno ih oplođuju. Mufloni za vrijeme parenja posve uobičajeno uzimaju hranu. Zreli, za parenje sposobni mužjaci, u potrazi za ženkom međusobno se bore. Borbe su nekad oštre i duge, ali većinom ne dolazi do težih ozljeda ili smrti. Sagnutih glava, na razmaku od kojih desetak metara, zalijeću se jedan prema drugom i sudaraju se čelnim bazama rogovlja. Prije parenja zrele ženke ne dopuštaju odmah zaskok mužjaka. Muflon ih goni zategnutim vratom, a uzbuđuju se mirisom njezinoga spolnog organa. Muflonka se poslije kraćeg vremena zaustavi i dopusti sparivanje. Bremenitost ovce traje između 21 i 23 tjedna te u travnju, a najkasnije početkom svibnja, ovca ojanji jedno do dva janjeta, čija je tjelesna težina pri rađanju oko 2 kg. Ovca ima dvije sise, a janjci sišu oko 6 mjeseci. Spolna zrelost kod muflona nastupa sa 18 mjeseci starosti, dakle u drugoj godini života već može sudjelovati u parenju. Može se pariti i s domaćom ovcom. Postoji stoga opasnost od križanja i onečišćenja čiste linije muflona. Posljedica toga je gubitak kvalitete trofeja, a upitno je i dalje gospodarenje križanom populacijom zbog stalnih fenotipskih poremećaja u budućim generacijama. PRIRODNI NEPRIJATELJI, NAMETNICI I BOLESTI Brojna strana saznanja a i domaća iskustva potvrđuju da je najveći neprijatelj za muflona – ris. Najveće štete evidentirane su posebice na janjadi. Ris, kada naiđe na muflone, stalno se zadržava u neposrednoj blizini i prati krda. Opasnost za muflona su i vukovi. Određene štete na fondu muflona mogu nastati od lisice i čaglja. Također su ozbiljna opasnost ovoj divljači lutajući psi. Znatno veću štetu prave gonjenjem i uznemirivanjem divljači, nego samim ulovom. To može dovesti do potpunog preseljenja muflonske divljači iz lovišta, osobito kad je riječ o tek unesenoj divljači koja se nije privikla na novo stanište. Muflonska divljač izložena je svim nametnicima i bolestima kao i domaća ovca. Od parazita, ovisno o stanišnim prilikama, ali uglavnom u kontinentalnim nizinskim lovištima javlja se veliki i mali metilj. 12 Broj 73, rujan - listopad 2010. PREDATORI PREDATORI I PLIJEN (GRABEŽLJIVAC I ŽRTVA) Plijen jače utječe na brojnost svojih predatora, nego predatori na svoj plijen U lovačkoj literaturi vrlo često nailazimo na tvrdnje pojedinih lovnih stručnjaka da predator ne može istrijebiti svoj plijen. Ovo je samo donekle točno. Prava je istina da predator može nanijeti goleme štete i smanjiti brojnost populacije plijena na granicu opstanka Mirko Filipović K ad mačka pojede miša, vuk srnu, lisica zeca ili fazana, jastreb goluba, onda je to prirodni odnos predator – plijen, svakodnevan u prirodi. Odnos grabežljivac – žrtva odražava se na gustoću populacije obiju vrsta. Porast ili pad brojnosti plijena prati porast ili pad brojnosti predatora. UTJECAJ NA RAZINI JEDINKI Odnosi među vrstama živih organizama dijele se prema izravnom utjecaju na razini jedinki. Ekološki odnosi na razini populacije posve su drugačiji. Tako je i za populaciju plijena i populaciju nositelja nametnika korisno prisuće njihovih „napasnika“. Svaka se jedinka trudi da ne postane plijen predatora i da ima što manje nametnika (parazita), za populaciju određene vrste, npr. srne, to znači pozitivnu selekciju i regulaciju brojnosti. Utjecaj predatora na brojnost populacije određene vrste svakom je uočljiv, obratan učinak je još jači. Istraživači odnosa predator – plijen znanstveno su dokazali da veličina populacije plijena jače utječe na brojnost populacije svojih predatora nego predatori na plijen. Kanadski lovni istraživači u jednoj višegodišnjoj studiji istražili su odnos populacije risa i zeca. Na temelju dvadesetogodišnjih zapisa u jednog kompaniji o broju otkupljenih krzna risova i zečeva, uočen je približno desetogodišnji ciklus za obje vrste. Dakle, svakih deset godina i www.lovackisavez-hb.ba zec i ris bilježe vrhunac brojnosti, s time da je vrh (brojnost populacije) risa jednu do dvije godine nakon vrha za zeca. Istraživači su ustanovili da pad brojnosti populacije zeca ne izaziva ris, iako je njegova brojnost pri vrhuncu, nego razne bolesti, nametnici, pa i odnosi unutar populacije. Pad brojnosti populacije zečeva izravno djeluju na populaciju risova koji zbog nedostatka plijena ne mogu prehraniti svoje potomstvo. VELIČINA I KVALITETA STANIŠTA Veličina staništa potrebnog za život jedinke bilo koje vrste ovisi o kvaliteti staništa. Za predatore ta veličina je određena količinama raspoložive hrane, odnosno brojnošću populacije mogućega plijena. Što je više hrane, potreban je manji prostor, i obratno. Radi toga, brojnost populacije predatora nije određena brojem hektara, nego biomasom plijena. Tijekom evolucije žrtve su, pod utjecajem predatora s kojima dijele stanište, oblikovale svoja tjelesna obilježja i sposobnosti preživljavanja. Ta su obilježja bitan dio njihove današnje atraktivnosti za lov i lovne trofeje. Primjeri nekih vrsta biljojeda koje su se evolucijom razvile bez utjecaja predatora pokazuju izostanak nagona za bijeg, obranu i sposobnost letenja. Ptica dodo, s otoka Mauricijusa, koja je neletačica, istrijebljena je od strane čovjeka već nekoliko desetljeća nakon otkrića, jer nije razvila sposobnost letenja. Slično se događa i s papigom s Novog Zelanda, koja također ne leti i leže se na zemlji, a danas je ugrožena od unesenih domaćih mačaka. GOSPODARENJE PREDATORIMA Kad dvije ili više različitih vrsta predatora žive u istom staništu i koriste iste izvore hrane ili vode, onda dolazi do nadmetanja za hranu (kompeticija), što znači da postaju konkurenti i jedna vrsta smeta drugoj. Čovjek, lovac smatra konkurentima sve predatore koji love plijen koji i on lovi, jer mu time smanjuju brojnost divljači i ograničavaju mogućnost uspješna lova. Uništiti konkurenta, predatora, znači više plijena za pobjednika. U tome nadmetanju čovjek je kao predator, zbog savršenog oružja za lov, neusporedivo bolji lovac od divljih predatora. Danas je u mogućnosti svojom odlukom onemogućiti ili dopustiti većini predatora opstanak u njihovu staništu. Tako je svojom odlukom odlučio sačuvati ili vratiti u njihova nekadašnja staništa zvijeri poput vuka, risa i medvjeda. Sve zemlje članice Europske unije potpisnice su tzv. Bernske konvencije, koja podrazumijeva i zaštitu velikih zvijeri. Bernska konvencija sadrži i jedan „izuzetak“ kojim je iznimno dopušteno razborito korištenje ne- 13 PREDATORI kih vrsta divljih životinja u slučaju da nema drugoga zadovoljavajućeg načina rješenja i da iznimka neće biti kobna za opstanak dotične vrste. Što znači kada je posrijedi i zaštićeni vuk moći će se vršiti redukcijski odstrel kada lokalno stane uzrokovati znatne gubitke na divljači. Zemlje, kandidati za EU, između ostalog moraju zadovoljiti i taj preduvjet. Propis o trajnoj zaštiti vuka u Hrvatskoj donesen je u svibnju 1995. godine. Ovaj propis stvorio je sukob između lokalnog stanovništva koje se bavi poljodjelstvom i stočarstvom i zakonodavca koji je zaštitio vuka.. Predatori – grabežljivci mogu zadovoljiti svoje potrebe za hranom iz prirodnih izvora hrane, ako je odnos brojnosti plijena i predatora uravnotežen. Kada se, međutim, u nekom staništu taj odnos poremeti i brojnost predatora nadmaši prehrambene mogućnosti staništa i grabežljivci nemaju dovoljno prirodne hrane – divljači, onda predatori traže hranu iz ljudskih izvora. Vukovi kolju stoku, a medvjedi osim napada na stoku, uništavaju usjeve, voćnjake i pčelinjake. U ovom je slučaju riječ o čistom “oportunizmu”, jer vuk ili medvjed iz iskustva stječu saznanje da je mnogo lakše u brojnom stadu ovaca ili koza, pa i krava i konja uloviti plijen i nahraniti se nego progoniti i uloviti srnu. Vuk je opet postao prava napast za stočare i lovišta, osobito u Gorskom kotaru, Lici i Dalmatinskoj zagori. Stočari, lovačka društva, zakupnici lovišta i lovni inspektori traže od mjerodavnih da se ponovno dopusti odstrel, makar i selektivni, što je propisano „izuzetkom“ Bernske konvencije. Stočari i lovci pitaju: „Zašto je potrebno štititi vuka?“ Teško je nekomu tko životinje dijeli na štetočine i 14 korisne, objasniti čemu služi za njega najveća štetočina - vuk. Zbog toga se traže načini onemogućavanja činjenja štete i plaćanja šteta koje se dogode. Oštećena strana u najvećem broju slučajeva nije zadovoljna visinom isplate nastale štete, pa zbog toga dolazi do neugodnih sukoba. U Bosni i Hercegovini, vuk čini goleme štete stočarima i u lovištima. Štete od vuka na divljači najviše se mogu uočiti u snijegu tijekom zime po vukojedinama, ostatcima vučjih gozbi. Vuk kod nas nije zakonom zaštićena zvijer i može se slobodno loviti u bilo koje doba godine, osim ženke i mladih koje je zakonom zabranjeno loviti od 1. ožujka do 31. lipnja. Kad je riječ o prirodnoj hrani kojom se predatori hrane u lovištu, onda se u proračun boniteta staništa uračunavaju prisutni predatori i smanjuje se plan odstrela. Plan gospodarenja velikim zvijerima treba predvidjeti moguće izuzeće od zaštite u područjima gdje se neki predatori hrane isključivo hranom iz ljudskih izvora. Govoreći o risu, hrvatski lovni stručnjaci u goranskim, ličkim i primorskim lovištima, koji se susreću s ovim predatorom i proučavaju njegov utjecaj na populaciju plijena, ističu veliku pogrešku, koja je zbog nedovoljnog znanja o životu i načinu prehrane karpatskog risa, učinjena od strane Slovenije pri unošenju ove vrste. Poznati lovni stručnjak, prof. dr. Dominik Raguž, u svom je predavanju na Višoj lovnoj školi to nazivao „biološkom diverzijom“. Naime, u susjednu je Sloveniju, godine 1973., s Karpata, iz Slovačke, uneseno šest primjeraka risa, odakle se ubrzo proširio u Gorski kotar, Liku, pa i Bosnu. Nekoliko je risova odstrijeljeno u lovištima kod Livna i Kupresa. Karpatski ris (Lynx lynx) najveći je u svom rodu i može s lakoćom ubiti i kapitalnog mužjaka jelena, što i čini. Imigracijom karpatskog risa narušen je prirodni lanac u biocenozi lovišta, jer je do tada stabilnu biocenozu naselila vrsta koja tu ne pripada. Zbog svoje snage i iznimnih lovnih sposobnosti te prekobrojnosti, karpatski ris, ne samo da se hrani pripadajućom mu divljači, nego nanosi i štete lovnom gospodarstvu. Krupna se divljač teško prilagođava na, za nju do tada nepoznatog predatora. Po izboru plijena, ovaj je ris veliki konkurent autohtonom vuku. Za razliku od njega, autohtoni ris (Lynx pardina), koji je nekada tu živio a kojeg još ima u Makedoniji, upola je manji i nije toliko opasan za krupnu divljač, jer su mu glavna hrana glodavci i drugi manji sisavci. Odrasle srne i divokoze teško i rijetko može uloviti. Zbog toga mnogi stručnjaci drže da je trebalo unijeti ovu vrstu. U lovačkoj literaturi vrlo često nailazimo na tvrdnje pojedinih lovnih stručnjaka da predator ne može istrijebiti svoj plijen. Ovo je samo donekle točno. Prava je istina da predator može nanijeti goleme štete i smanjiti brojnost populacije plijena na granicu opstanka. Lovačke i ekološke spoznaje pokazale su da očuvanje velikih zvijeri, kao vrsta s vrha prehrambenog lanca, ima dvostruko pozitivan učinak na sveukupnu zaštitu prirode i biološke raznolikosti. Za njih se u lovačkoj literaturi često zna reći da su „krov zaštite ekološke ravnoteže“, pokazatelj biološke raznolikosti i kvalitete staništa. Broj 73, rujan - listopad 2010. STRELJAŠTVO GRAND PRIX ŠIROKI BRIJEG 2010. Vrhunac, i organizacijski i natjecateljski Vlado Bošnjak N a strelištu Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ na Mostarskom blatu, 9. i 10. listopada održano je tradicionalno, šesto po redu, međunarodno natjecanje u gađanju glinenih golubova „Grand prix Široki Brijeg“. Na natjecanje su došli najbolji pojedinci i momčadi iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. U momčadskom dijelu nastupili su Pleternica, Turopolje, Gaj Zagreb, Budva, Herceg Novi, Trnovo i Široki Brijeg, a u pojedinačnoj konkurenciji još su bili predstavnici Partizana iz Beograda. „Ovo je jedan od najjačih turnira na prostorima ovih zemalja“, govori nam Tomislav Mandić, koji je, osim što je natjecatelj, i na čelu organizacijskog odbora ovog natjecanja. „Kroz protekle godine iskazali smo se kao vrsni domaćini i strijelci nam se rado odazivaju na ovaj turnir. Ovdje su nastupala dvojica olimpijaca, izbornik hrvatske i srpske reprezentacije, i potencijalni kandidati za sljedeće olimpijske igre. Turnir koji okuplja ovakve sportaše spada u svjetski vrh i mi smo na to ponosni.“ Zadovoljstvo organizacijom i rezultatima nije krio ni predsjednik Streljačkog kluba „Široki Brijeg“, general Mića Lasić, u čijoj su se konobi na strelištu strijelci ugodno osjećali: „Još smo jednom pokazali da smo dobri domaćini. Raduje me zadovoljstvo svih strijelaca onim što im ovdje pružimo. Ovaj sport, iako nije medijski promoviran, niti ga sportski savezi adekvatno financijski prate, zavrjeđuje divljenje zbog pojedinaca koji uglavnom svojim sredstvima ostvaruju ovako velike rezultate. Zbog toga sam ponosan, kako na svoje strijelce, tako i na sportsku obitelj kojoj pripadam.“ Po lijepom vremenu, strijelci su postigli dobre rezultate. U momčadskoj konkurenciji najbolji su bili strijelci Gaja iz Zagreba, s 317 pogodaka, ispred Širokog Brijega (305) i Budve (304). U pojedinačnom natjecanju u finale se plasiralo šest najboljih. Pobijedio je Ante Glasnović (Gaj Zagreb – 141 „ubijeni golub“) i tako nastavio tradiciju da pokal pobjednika ovog turnira ode u obitelj Glasinović. Drugi je Željko Vađić (Turopolje – 136), treći Josip Glasnović (Gaj – 130), te Ivo Stanišić i Jovica Marković iz Budve i Tomislav Mandić iz Širokog Brijega. Najbolje momčadi i pojedinci nagrađeni www.lovackisavez-hb.ba Šesterica najboljih u pojedinačnoj konkurenciji su peharima. Također su svi dobili i prigodne darove, proizvode tvrtke MCI Miljenka Crnjca – livanjski sir, sir Galac, te hercegovačka vina iz vinarije MCI Zadro iz Domanovića. Za sve sudionike tijekom ove tri večeri organizirano je druženje u restoranu „Gurman“ uz hercegovačke specijalitete i svirku tamburaškog sastava „Širokobriješki dukati“. Na kraju, još jednom čestitke strijelcima i vodstvu Streljačkog kluba „Široki Brijeg“ kako u organizacijskom dijelu, tako i na rezultatima u natjecanju. 15 LOVCI I OBIČAJI OTAR 2010. Iz godine u godinu, uvijek nešto novo i bolje I oni što su po sedmi put ovdje, i oni koji su stigli prvi put, jednako su sretni i zadovoljni. Bile i Otar mjesta su posebnog nadahnuća. „Nemoj da nešto fali“, stalno je ponavljao Jura. Ma, ništa ovdje nije falilo: ni tople ljudske riječi, ni poruka s oltara, ni pjesme, ni punih stolova, ni … Lovci, jednostavno, mogu biti ponosni što su bitan dio svega ovoga Gosti-pjevači iz Trebižata Vlado Bošnjak P osljednja rujanska nedjelja za lovce bilskoga okruženja, bilo one sa širokobriješke ili s mostarske strane Bila, uistinu je događaj koji se željno iščekuje. Naime, već sedmu godinu zaredom, na Otaru, u organizaciji Ekološke udruge prijatelja Bila „Misište“, slavi se sveta misa kojom se obilježava početak lovne sezone. Lovci su samo povod ovome događaju, a događanja na Otaru prerasla su u općepučku veselicu. A Otar svake godine iznenadi nazočne nekom novinom. Ove je godine na novoizgrađeni zvonik postavljeno zvono, urađen je dio zida koji omeđuje ovaj prostor, a u tijeku je elektrifikacija Bila. Kišno nedjeljno jutro omelo je mnoge u nakani da odu na Otar. Čim je fra Mile Vlašić, točno u podne, započeo svetu misu, kiša je prestala, tako da je cijelo poslijepodne ugodnije bilo vani nego u pripremljenim šatorima. U svojoj propovjedi, fra Mile je posebice naglasio značenje suživota čovjeka i prirode i druženja među ljudima, u čemu lovci mogu biti primjer drugima. Sjećajući se svih umrlih lovaca, branitelja i svih onih koji su prolazili ovim prostorima, zazvao je Božji blagoslov na nas žive da ovu prekrasnu prirodu i život u njoj sačuvamo. Po završetku svete mise, slijed događanja kao i svake godine. Razmjenjuju se pozdravi, onaj tko je ovdje prvi put ne može doći „k sebi“ od uzbuđenja. U međuvremenu Milka i Marinko, domaćini što se tiče pripremanja hrane, počinju s 16 podjelom graha. Svatko sebi nalazi mjesto i poslužuje se. Ovakav grah se može pojesti samo ovdje, bio je najčešći komentar. Još jedan sadržaj zaokupio je pozornost nazočnih. Fotograf Marko Mandić, koji od početka događanja na Otaru svojom kamerom i fotoaparatom bilježi što se ovdje događa, priredio je izložbu fotografija „Od prvog Otara do danas“. Izložba je pobudila veliko zanimanje. Nakon razgledanja, fotografije su rasprodane, a prihod je išao u fond Udruge. I ove godine, unatoč kiši, bilo je onih koji su prvi put ovdje. Posebnu pozornost na sebe je privukla grupa iz Trebižata (Veselko Zubac, Slavo Kordić, Ilija Soče, Milenko Martinović, Ljubo Jovanović i stari lovac Nikola Jukić – Pita). Oduševili su nazočne svojim pjevanjem. „Bili smo na Misištu za dvije posljednje godine, ovdje smo prvi put i, ako Bog da, eto nas i dogodine“, govori Veselko i započinje „Hercegovina… moja je domovina…“. Vrijeme polako odmiče. Razmjenjuju se zdravice. Po stolovima se raznose uštipci i sir. Jura neumorno reže pršut i stalno opominje: Nemoj da nešto fali. I zaista nije ništa falilo. Ovdje smo danas, kako je to i inače u lovu, svi bili jednaki, od „običnog“ lovca do općinskog načelnika i predsjednika županijske vlade. Jedino je predsjednik svih lovaca Herceg Bosne, Ilija Vrljić, koji redovito bude ovdje, imao razloga osjećati posebno zadovoljstvo svojim članstvom. Nakon sudjelovanja na misi ... ... mnogi su se i pričestili ... a mnogi su požurili pod šator okrijepiti se Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽA LU „Kuna“, Jajce: BROJNE ATRAKCIJE U „GRADU VJEKOVA“ Ako ovdje ne bude lovnog turizma, gdje će ga biti Jajčani drže da im je medvjed najvrjednija divljač u lovištu. No, od njega imaju malo koristi. Odstrijelili su samo dva primjerka. Nema izvoza, a na domaćem su tržištu niske cijene, pa se ne isplati loviti ga. Ali, čvrsto vjeruju da će doći bolja vremena za njih Jajce se po vodopadu prepoznaje Dobroslav Vrdoljak T eško je odlučiti se odakle početi, kad na red dođe reportaža o Jajcu i njegovoj LU „Kuna“. Jajce, doista, nudi niz znamenitosti iz davne prošlosti, iz bliže prošlosti, ali i iz sadašnjosti. O svemu se ima što reći. Tu je stari grad i njegova povijest, slap i njegove ljepote, prelijepa biserna Pliva i njezina jezera, kompleks mlinica koje plijene oči turista i običnih prolaznika, lijepa i bogata lovišta iako su malo previše brdovita, objekti u lovištima, u ratu svi redom uništeni ali ih ponovno i u još većem broju izgradiše vrijedne ruke jajačkih lovaca. Pokušat ću o svemu tome pomalo, te uz pomoć fotografija približiti našim čitateljima povijest, prirodne i lovne ljepote Jajca. PROCVAT U VRIJEME AUSTROUGARSKE Predsjednik LU „Kuna“, Marko Bilandžija, odnedavno je umirovljenik pa ima više vremena posvetiti se lovstvu, izgleda, njegovoj glavnoj preokupaciji. Dok smo ispijali jutarnju kavicu, dogovorili smo se što ćemo obići, vidjeti i o čemu ćemo razgovarati. Pošli smo put zapadnih dijelova lovišta, u Sekciju Ćusine, gdje smo vidjeli lijepu lovačku kuću. Radovi na njoj u završnoj su fazi, pa se neke aktivnosti u njoj već odvijaju. Ovaj dio lovišta bogat je divljom svinjom, medvjedom i www.lovackisavez-hb.ba srnećom divljači. Ubrzo nailazimo na čeku za odstrel visoke divljači, ispred koje se još vide ostaci hrane koju divljač još nije uspjela pojesti. Tu je i jedno hvatalište za divlje svinje. U ovom je dijelu lovišta nešto veći broj divljih svinja, pa ih hvataju i prenose u druge dijelove lovišta, nešto oskudnije ovom vrstom divljači. I neka druga lovišta nešto slično mogu raditi, i ne samo s ovom divljači, pomislio sam. Zaustavili smo se na jednoj uzvisini kako bismo se nagledali velikoga Plivskog jezera i strmih brda koja ga okružuju. Pitam Marka koje sve divljači ima na ovom području. „Na dijelu koji smo prošli najviše ima divljih svinja, medvjeda i srneće divljači, a u jezeru kojega upravo promatramo ima dosta patke, poglavito gluhare, a u doba selidbe ima pataka svih vrsta. Ima dosta crne liske, a navraćaju guske i ždralovi. Nisu rijetki ni labudovi. U nizinskim dijelovima ima dosta zeca i lisice. Sve u svemu, pravo bogatstvo“, nije škrtario u nabrajanju čelnik jajačkih lovaca odgovarajući na moja pitanja. Navratili smo i u Lovački dom u središtu Jajca, blizu starog mosta preko Plive. To je zgrada zidana 70-ih godina prošlog stoljeća i tada je nosila naziv „Tri patke“. Sada je u njezinu prizemlju ugostiteljski „program“, a kat dijele jajački lovci i ribolovci. Zanimalo me, naravno, stanje u lovačkom miljeu Jajca, pa smo i o tome razmijenili nekoliko riječi. Organizirano lovstvo u Jajcu ima svoje začetke u 1896. godini, za Austrougarske Monarhije. Prvi predsjednik bio je neki Stanko Karajzl. U to je vrijeme u Jajce došla željeznica, izgrađena Elektrobosna i niz drugih javnih objekata. Bilo je to razdoblje procvata Jajca. Lovačko društvo tada je imalo 38 članova, a da bi netko postao novi član, morao je čekati da se netko od tih 38 odseli, prestane se baviti lovom, ili da umre. Smjenjivali su se predsjednici: Mandići, Rakitići, Hadžiosmanovići, itd. Prije Domovinskog rata u Jajcu je bilo jedno lovačko društvo, „Srndać“. Poslije rata formirana su dva: LU „Kuna“ sa sjedištem u Jajcu i LD „Srndać“ sa sjedištem u Vincu. LD „Kuna“ ima 228 članova, a oba lovačka društva, sporazumno, gospodare s oko 35.000 hektara lovne površine. Sa susjedima Društvo izuzetno dobro surađuje, ali opet ponekad u njegovo lovište upadaju lovokradice, najčešće iz Srndaća. Devet su prijava obradili i poslali sudu, ali sve su „pale“. Nešto tu, očigledno, ne valja. Imaju jednoga uposlenog lovočuvara, a ovih dana raspisan je natječaj za još jednoga. Marko veli da Društvo financijski dobro stoji, iako su im veliki troškovi lovočuvarske službe, a nešto izdvajaju i za koncesiju. 17 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA DIVLJAČ O ovdašnjoj je divljači nešto već kazano, ali ima toga još. Jajčani drže da im je medvjed najvrjednija divljač u lovištu, ali od toga imaju malo koristi. Odstrijelili su samo dva primjerka. Nema izvoza, a domaće tržište nudi niske cijene, pa se ne isplati. Neka čeka povoljnije vrijeme. Među predatorima, najznačajniji je vuk. Nije rijedak slučaj da se vuk odstrijeli u organiziranom, ali i u usputnom lovu. Od štetočina, znatne štete nanose lisica i kuna, koje je sve više u lovištu. Ona uništava zeca i pernatu divljač, posebice njihov podmladak. Osim vuka, lisice i kune, znatne štete ovdje čine orlovi i jastrebovi. Naselili su divokozu i ima je u priličnom broju, ali za ovu divljač vrijedi stalna zabrana lova. Uvozili su fazansku divljač, ali su od toga odustali jer nemaju prave terene za prihvat fazana. Od utemeljenja Društva pa do danas imali su dva slučaja trihineloze kod divljih svinja i dva slučaja bjesnila kod lisice. Trofejna vrijednost veprova i srnjaka u porastu je. OBJEKTI Iako smo neke od objekata već vidjeli u lovištu, ipak je Marko želio reći da veliku brigu posvećuju izgradnji lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata. U posljednjih 10-ak godina izgradili su 6 visokih zatvorenih čeka za lov medvjeda, vuka i divlje svinje, a neke mogu poslužiti i u lovu srnjaka. Čeke se redovito opskrbljuju zrnatom hranom i klaoničkim otpadom. Za divokoze imaju 4 hranilišta i nekoliko osmatračnica. Za srneću divljač toga je još i više. Izgradili su 6 lovačkih kuća, u svakoj sekciji po jedna. Tu se REPORTAŽA lovci sastaju i druže prije i poslije lova, tu planiraju i dogovaraju zadatke. Od lovačkog doma nemaju nikakve dobiti, samo izvjesne komunalne troškove, ali neka ga, kažu, on ima drugu svrhu i potrebu. I dalje im je oko 30 posto lovišta pod minama, pa nemaju nadzor nad tom površinom. Praktički se ne zna što tamo ima. KINOLOGIJA Odmah po utemeljenju Kinološkog saveza Herceg-Bosne, utemeljeno je i Kinološko društvo „Jajce“, ali ono sada više funkcionira kao kinološka sekcija lovačkoga društva. O kinologiji se brine Mato Ladan, a planiraju poslati nekoliko mladih lovaca na pripreme za polaganje ispita za kinološkog suca. Fond lovačkih pasa im je dobar, pa ispada da imaju jednog psa na tri lovca (u nekim je društvima taj odnos daleko nepovoljniji). Najviše je posavskih goniča, ali i dalje dugonogim goničima daju prednost. Vjerojatno zato što imaju teške planinske terene, dubok snijeg, a najradije idu u lov na divlju svinju. Imaju krvosljednika, pa tako ispunjavaju zakonsku obvezu što se toga tiče. Kinološke su im usluge skupe, ističe Marko, pa im se većina vlasnika lovačkih pasa okreće za uslugama u Republici Srpskoj. STRELJAŠTVO U Jajcu je nekada bila značajna streljačka aktivnost, ali joj se u ratu zamete trag. Sada su se odlučili obnoviti strelište, ojačati sekciju i dati joj više pozornosti. Slavko Lukić, inženjer šumarstva, trudi se da to bude kao nekada, ima potporu Društva i za očekivati je uspjeh. Za sada idu u Šipovo na obuku i uvježbavanje gađanja glinenih golubova. Odlazi njihova ekipa i na natjecanja, ali nemaju nekih zapaženijih rezultata. No idu, i to je dobro. Kad budu imali svoje strelište, bit će i rezultati bolji. CILJEVI I ZADACI Visoka zatvorena čeka 18 Jajce je prije rata imalo 48.000 žitelja, a sada ih je 20.000. Tri i pol godine izbjeglištva učinile su svoje. Raselilo se pučanstvo, uništilo gospodarstvo, unijelo beznađe, mnogo je mladeži otišlo u druge zemlje, najgore je što su to bili školovani ljudi. Prije rata bilo je 12.500 uposlenih, sada ih je 3500. Turistička se djelatnost sporo oporavlja. Kad se sagledaju sve ove teškoće, lovstvo se ipak dobro snalazi. Tu- Mlinovi na Plivi ristička zajednica obavlja neke poslove, ali lovnog turizma još nema. A baš u lovnom turizmu ovdje vide svoju priliku. Imaju što ponuditi domaćem i stranom lovcu. Već sada pripremaju organizirane skupne lovove na divlju svinju i vuka. Mogli bi to biti i lovovi na močvarice, a tek kakve im se mogućnosti pružaju u ponudi medvjeda. Sređivanjem tržišta i dobivanjem koncesije, da se zna čime tko gospodari, i uspostavom učinkovitijeg sudstva, ovdašnje bi lovstvo zasigurno brzo stalo na svoje noge. Jajce sa svojim prirodnim ljepotama jedinstven je muzej na otvorenom. Njegove prirodne ljepote izmamiše kod putopisaca takve osjećaje da ga nazvaše „kontinentalnom Venecijom“. Ti prirodni ukrasi poznati su širom svijeta, a posebno Plivska jezera, kanjon Vrbasa, slap Plive pri samom ušću u Vrbas, a sve to gotovo u središtu grada. Plivska jezera, rijeke i rječice pružaju izvanredne mogućnosti za razvoj turizma, lova i ribolova i svih sportova na vodi. A tek stari dio grada, s tvrđavom, čini poseban doživljaj. Nije onda čudo što ovaj grad zovu i „gradom vjekova“. Lovci ovoga kraja zato opravdana tvrde da će turizam u svim svojim oblicima, a za njih je lovni turizam na prvom mjestu, uskoro doći do punog izražaja. Poslije ovih razgovora, Marko mi veli da bi bilo dobro vidjeti kako se snalaze u poslovnom smislu neki od mlađih povratnika, kako koriste i prepoznaju ono što im priroda nudi. Otišli smo u selo Rika, koje se nalazi na istoimenoj rijeci. Zatekli smo jedno uzorno gospodarstvo, izgrađeno na samom potoku. Tu su dva oveća bazena za uzgoj ribe. U jednom je pastrva potočna i kalifornijska, a u drugom je šaran. Sve ograđeno pletenom žicom. Na okolnim travnatim površinama pasu srne i srnjaci. Ima ih mladih i nešto starijih. Pri ulazu je lijepo izgrađen objekt, koji se idealno uklapa u okoliš. Svi su pomoćni objekti izgrađeni u istom stilu, nema kiča, nema intenzivnih boja koje više plaše nego oduševljavaju. Vlasnik ovoga imanja je Darko Tomić, mladi momak, lovac i veliki zaljubljenik u prirodu. Ima on još velikih planova, ali neka se malo stiša ova frka oko recesije, a i on da malo odahne od investiranja. Ponudio nas je pravim domaćim pićem, šljivovicom naravno, a i darivao nas je s nekoliko primjeraka potočne pastrve iz vlastitog uzgoja. Iako sam stalni gost i posjetitelj Jajca, uvijek se lijepo i ugodno osjećam kad navratim. Doduše, više dođem u ribolov nego u lov, ali svaki dolazak u Jajce novi je doživljaj. Zato, dragi lovci i ribolovci, dođite u Jajce, s najavom ili bez, uvijek ćete biti rado primljeni. Ribolovci, bistro, lovci, dobra vam kob! Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Ivo ZANE, predsjednik LD „Vepar“, Prozor-Rama Zakon o lovstvu i koncesija na lovište glavna su nam preokupacija Trebalo je sačuvati jedinstvo i u tome se uspjelo, a svjedoci smo trenda cijepanja mnogih društava. To je vrijeme, kada je u naše lovačko društvo u pitanju, definitivno iza nas i sada se okrećemo drugim zadaćama ni kupljen je i poslovni prostor u središtu grada u koji je smješten ured Društva, tako se može reći da je u organizacijskom i lovnogospodarskom smislu ostvaren veliki napredak. Veliki doprinos svemu ovome dao je moj prethodnik Ante Dolić. Stanko Ćurčić N akon što je i drugi put postao čelnikom ramskih lovaca, bilo nam je zanimljivo nakratko porazgovarati s Ivom Zanom, čovjekom koji uživa ugled među ramskim lovcima, ali i među onima sa strane koji su imali priliku upoznati ga ili se družiti s njim. Za očuvano jedinstvo Društva, i za mnoge druge uspjehe, u razgovoru je pohvalio i svoga prethodnika, Antu Dolića. Nešto o sebi? Rođen sam u Rami gdje završavam osnovnu i srednju školu. Ekonomski studij završavam 1981. u Sarajevu. Cijelo vrijeme živim i radim u Rami. Član sam lovačkog društva od 1985. godine. Za tajnika Društva izabran sam 1992. godine. U listopadu iste godine bio sam na Osnivačkoj skupštini Lovačkog saveza Herceg Bosne. Tri godine poslije bio sam predsjednik Društva. Od tada do ožujka ove godine bio sam rizničar, kada sam izabran ponovno za predsjednika. Cijelo sam vrijeme aktivan član Društva. Od kada egzistira vaše društvo i koliko članova ima? Naše društvo postoji više od pedeset godina. Prije rata u njemu je bilo više od 450 članova, sada ih je preko 300 i taj se broj stalno povećava. Od rata, Društvo je imalo velikih uspona, ali i teških trenutaka kad je jedinstvo bilo upitno. Trebalo je sačuvati jedinstvo i u tome se uspjelo, a svjedoci smo trenda cijepanja mnogih društava. To je vrijeme, kada je u naše lovačko društvo u pitanju, definitivno iza nas i sada se okrećemo drugim zadaćama. Ivo Zane, predsjednik Vepra Koje su aktivnosti obilježile rad društva u proteklom razdoblju? Dosta se toga uradilo u posljednjih nekoliko godina. Svaka je sekcija izgradila lovačku kuću, a neke i po dvije. Osim izgradnje lovačkih kuća provedene su i brojne aktivnosti na uređenju lovišta. Izgrađen je veliki broj različitih lovnogospodarskih objekata, poboljšane su mjere uzgoja i zaštite divljači. U prošloj godi- Novom predsjedniku suradnici su od velike pomoći www.lovackisavez-hb.ba Kako društvo trenutačno funkcionira? Društvo od rata redovito održava godišnje skupštine na kojima se podnosi izvješće o radu, kompletno financijsko i ostala izvješća. Također se svake godine održava natjecanje u streljaštvu, a posljednje tri godine i ciljanje u pokretnu metu. Redovito organiziramo lovačku večer, zajedničke lovove s drugim društvima i druge aktivnosti. Također smo aktivni i na polju kinologije gdje u suradnji s domaćom kinološkom udrugom „Vran“ organiziramo različite kinološke manifestacije, a sve u skladu sa Zakonom. Što su glavni prioriteti u budućem radu Društva i s kakvim se problemima susrećete? Sad nam je glavni zadatak dobiti koncesiju na lovište i organizirati društvo i lovište u skladu sa Zakonom o lovstvu. Na razini Društva konstantno radimo na stvaranju uvjeta za dobivanje koncesije na lovište kojim gospodarimo dugi niz godina. To nam je trenutačno prioritet i najvažniji cilj. Što se problema tiče, glavni problemi upravo i dolaze zbog neprovedbe Zakona o lovstvu, odnosno zbog nedobivanja koncesije na lovište, što je dobro naveo glavni urednik našega glasila u prošlom broju. Ima još usijanih glava koje love mimo pravila, ali toga je sve manje. Društvo uspijeva cijelo vrijeme organizirati lov u skladu sa Zakonom, poštujući kalendar lova u cijelosti. 19 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA to izazvati probleme, ali svakako ćemo nastojati objasniti članstvu razloge povećanja članarine i vjerujem da će ljudi to shvatiti i prihvatiti. Društvo u budućnosti? Prvi korak je, ponavljam, dobivanje koncesije i organiziranje planskog i dugoročnoga lovnoga gospodarenja. A što se tiče samoga Društva, radit ćemo na disciplini unutar Društva i tomu svaki član mora dati svoj doprinos. Nikakav lovočuvar ne može držati cijelo Društvo pod kontrolom. Treba, također, kad se za to steknu uvjeti, organizirati komercijalni lov, za što imamo sve pretpostavke, od divljači do infrastrukture u lovištu. Zane u društvu svoga psa i krznenih trofeja A članarina? Hoće li ostati ista ili će se povećavati? Hoće li biti problema ako se bude povećavala? Kad se dobije koncesija na lovište, povećat će se izdatci Društva. Neki poslovi u Društvu, a tu ubrajam i lovočuvare, morat će se profesionalizirati, plaćat će se koncesije, štete od divljači, oprema, hrana za divljač i neki drugi izdaci. Kada do toga dođe, sigurno će se morati povećati godišnja članarina. Ne znam hoće li Aktivan ste kinolog i član Kinološke udruge „Vran“? Da, još od 1998. godine. Svake godine organiziramo ispit pasa goniča ili na zeca ili na divlju svinju, a sve s ciljem da naši članovi imaju odgovarajuće pse za lov. U tome smo imali i dosta uspjeha, tako da sve više naših članova ima pse s rodovnicima i položenim ispitom prirođenih osobina. Moja aktivnost u kinologiji izravno je povezana s goničima čiji sam zaljubljenik od prvih lovačkih koraka. Uživam loviti s goničima i za mene se ni jedan drugi lov ne može usporediti s njime. LD „Vepar“, Prozor-Rama: SVEČANOST U SEKCIJI PROZOR Svirka u planini u čast nove lovačke kuće Stanko Ćurčić I bi taj ručak koji je dva puta najavljivan. Tim prostorom prodefiliralo je stotinjak gostiju. Okupljenima se obratio predsjednik Društva Ivo Zane. Pozdravio je nazočne i čestitao lovcima Sekcije Prozor na uspješnoj izgradnji kuće i naglasio da je to osma kuća u Društvu. Prije ručka goste je pozdravio i predsjednik Sekcije Vlado Brizar: „Pozdravljam nazočne a prije svega svoje članove, koji su svojim radom, trudom i zalaganjem najzaslužniji za izgradnju kuće. Posebno zahvaljujem Zoranu Doliću, lovniku Sekcije, koji je za svaki zakazani termin bio tu. Zahvalio bih i Vladi Matešiću za projekt, Marinku Džalti za vođenje radova i, još jednom, svim donatorima. Sve se ovo, ipak, lakše realiziralo zahvaljujući predsjedniku Odbora za izgradnju kuće Dragi Jelićiću, kojem također zahvaljujem.“ Jela i pića zaista bi u izobilju. Naravno, jelo bi vrhunskog okusa zahvaljujući kuharima na čelu s profesionalnim kuharom Matom Rotimom, inače članom Sekcije Lug. Novca se iskupilo dovoljno da 20 I Prozorčani sada “svoj dom” imaju se zatvori financijska konstrukcija. Nešto je i ostalo za nastavak radova, vjerojatno na proljeće. Nazočne je zabavljala profesionalna grupa za vrlo male novce zahvaljujući poznanstvu i korektnosti od prije. Bilo je veoma lijepo i neobično biti u šumovitoj planini, među brdima, s „notama“ koje su do kasno u noć odjekivale između bukava na preko 1000 m nadmorske visine, prvi put, te razbijale idilični planinski tihi ugođaj. Sutradan, jer ja nisam bio do kraja, Vlado veoma zadovoljan reče: „Najdraže mi je što sve završi bez ijednoga ‘krivog pogleda’.“ Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Jarebica“, Mostar: NOVA ČEKA NA VRDIMA Spoj mladosti i iskustva, formula za uspjeh Ivica Lučić T murno nedjeljno jutro nije bilo previše obećavajuće za lov, ali za lovce sekcije „Vrdi“, Lovačkog društva „Jarebica“ iz Mostara, to nije bila zapreka da se po običaju, prije polaska u lov, okupe na jutarnjoj kavi u poznatom lovačkom sastajalištu, kafiću Frigos. Kada sam, u dogovoreno vrijeme, stigao u kafić predsjednik društva Željko DžidićDžinks i predsjednik sekcije „Vrdi“ Nikola Golemac-Nidžo, već su s grupom lovaca ispijali prvu jutarnju kavicu. Brzo je pao dogovor i pokret prema Vrdima, planinskom selu smještenom u sjeverozapadnom dijelu mostarskog lovišta, gdje nas je u lovačkoj kući čekala većina lovaca članova ove lovačke sekcije. Oni su danas, uz uobičajeni planirani lov, imali i poseban razlog za okupljanje, a to je otvaranje novoizgrađene visoke čeke za lov vuka i drugih grabežljivaca kojih u njihovom lovištu ima u priličnom broju. Vozeći se kroz goranačku visoravan prema Vrdima tmurni oblaci su počeli pokazivati svoje pravo lice u vidu prvih krupnih kapi kiše koje su zvonko udarale u šajbu automobila, a s dolaskom u Vrde to je već bio pravi pljusak. Nova, lijepa i ukusno uređena lovačka kuća je prvo što mi je po izlasku iz automobila upalo u oči. Ispred kuće pod nadstrešnicom dočekuju nas susretljivi domaćini, lovci koji su još sinoć, kao prethodnica izišli na konak, kako bi jutros priredili doček za ostale lovce i goste. Vidim mnoga poznata lica, kako starijih tako i mladih lovaca, među kojima i moje učenike koje sam obučavao kao lovne pripravnike. Slijede uobičajeni pozdravi, stisak ruke, nuđenje kavom, rakijom, jelom. Svi su nekako srdačni, susretljivi, ljubazni i dobronamjerni, kao da se takmiče u tome. Toplinu lovačkog susreta još ugodnijim činilo je veselo pucketanje vatre u kaminu i međusobne šale i podbadanja dobronamjernih lovaca i prijatelja u kojima su prednjačili Križan Drinovac i Zdena Sesar, dok su Ivan Primorac-Lukić i njegovi gangaši, spontanom hercegovačkom gangom, davali poseban „štimung“ ovom lovačkom ugođaju. Akcija čišćenja putova i staza u lovištu www.lovackisavez-hb.ba Nikola Golemac (prvi slijeva) obraća se lovcima ispred čeke Nikola Golemac, predsjednik sekcije, neprikosnoveni autoritet i vođa ovih lovaca, saopćio je da je današnji plan izmijenjen i da se zbog jake kiše neće vršiti lov nego će se samo obaviti otvorenje lovačke čeke koje je zakazano za dvanaest sati, te izdao upute lovcima da do tada obave sve pripreme vezane za prijevoz do čeke i pripremanje zajedničkog ručka. Vrijeme do podneva iskoristio sam da s Nidžom detaljnije razgledam kuću i okoliš oko nje. Vrlo ugodno sam se iznenadio kako je kuća sređena. Nidžo mi reče da je to zapravo njegova vikendica koju je on pretvorio u lovačku kuću i koju dijeli zajedno sa svojim prijateljima lovcima. Lijepa gesta nema šta! Malo prije podneva zaputismo se do novoizgrađene čeke kako bi obavili čin njezinoga svečanog otvaranja i stavljanja u funkciju. Kiša je skoro prestala kad smo se iskupili ispred i ispod impresivne visoke čeke, na kojoj ovim lovcima mnogi mogu samo pozavidjeti. „Izgradnja i otvaranje ove čeke na neki način predstavlja i objedinjuje sve one aktivnosti i radnje koje smo u proteklom periodu provodili u našem lovištu, od uređenja staza i putova, iznošenja hrane, čišćenja i uređenja lokava i pojilišta, do zaštite lovišta i divljači u njemu. Ova čeka je izgrađena zajedničkim radom i odricanjima svih članova naše sekcije i uz pomoć našega lovačkog društva, kojima se ovom prilikom zahvaljujem, kao i svim sponzorima koji su pomogli njezinu izgradnju. Neka ona služi svim našim lovcima i neka bude u funkciji razvoja lovstva i lovnoga gospodarenja u našem lovačkom društvu“, istaknuo je Nikola Golemac u svome govoru prilikom otvaranja čeke. Slijedi povratak u lovačku kuću i zajednički ručak. Na trpezi prednjače lovački gulaš i mlada lešana jaretina, uz koje se odlično uklapaju domaće crno i bijelo vino, a sve to začinjeno je s neizostavnim lovačkim šalama i gangom „Lukićevih“ gangaša. Ni loše vrijeme, ni izostanak lova, ni dosadna kiša, nisu omeli ove vrijedne, dobronamjerne i vesele lovce da uživaju i druže se na lovački način, u jednom skladnom spoju mladosti i iskustva koji zapravo predstavlja njihovu snagu i njihovu formulu za uspjeh. Gradnja čeke na Vrdima 21 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOVAČKE SPORTSKE IGRE Sekcija Mravinjac najuspješnija Anto Cvitanović P rve poslijeratne lovačke sportske igre, upriličene 5. rujna ove godine, održane su na Bučićkoj ravni, u podnožju Kuka, vrha koji dominira krajolikom Novog Travnika, gdje su lovci sekcije Bučići sagradili lijepu lovačku kuću. Prelijepo kasnoljetno jutro nagovještavalo je ugodan sportski dan i dobru zabavu natjecateljima, uzvanicima i mještanima sela Rankovići i Bučići. Predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić i tajnik Anto Cvitanović, nakon što su pozdravili nazočne, obavijestili su lovce da će se natjecati u pet disciplina: streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena, potezanju konopa i malom nogometu, i da je predviđeno i natjecanje lovačke mladeži starosti do deset godina u streljaštvu i skoku udalj, a najstariji lovci natjecat će se samo u streljaštvu. Uz ove obavijesti, čelnici Društva izrazili su nadu da će igre proći bez ikakva incidenta, u pravome sportskom duhu i da će potaknuti još bolje međuljudske odnose unutar sekcija i u Društvu, nakon čega je predsjednik Mirko-Mićo Lešić natjecanje proglasio otvorenim. Počelo je s gađanjem zračnom puškom. Pet sekcija, s po pet strijelaca, svaki po pet hitaca. Najbolji su bili strijelci sekcije Gradina, drugo mjesto pripalo je sekciji Mravinjac, treće sekciji Sebešić, četvrto sekciji Bučići, a peto sekciji Novi Travnik. Pojedinačno, prvo mjesto osvojio je Krunoslav Cvitanović, drugo Mijat Ivoš, a treće Vlado Marković-Adeša. U ovoj disciplini, za lovačku Lovci-natjecatelji nakon završenih Igara mladež nastupili su: Luka Jakić, Pavo Ivoš, Dominik Knežević, Žarko Šiško, Josip Jakić i Marko Skipac. Prvo mjesto podijelili su Josip Jakić, Pavo Ivoš i Luka Jakić, drugo mjesto zaslužio je Žarko Šiško, a treći je bio Dominik Knežević. U kategoriji najstarijih lovaca natjecali su se počasni članovi Društva: Marijan Franjić (osvojio prvo mjesto), Mijo Tomić-Baćko (osvojio treće mjesto) i Vlado Lešić (osvojio drugo mjesto). U drugoj po redu disciplini, bacanju kamena, sudjelovala su po tri natjecatelja iz svih pet sekcija. Najbolji su bili bacači sekcije Mravinjac, a daljnji je poredak bio sljedeći: Sebešić, Bučići, Gradina, Novi Travnik. Najbolji pojedinac bio je Mario Tomić, drugo mjesto osvojio je Mirko-Mićo Lešić, a treće Nenad Ivoš. U skoku udalj natjecala su se po tri skakača iz svake sekcije. Po sekcijama, poredak je bio sljedeći: Mravinjac, Bučići, Sebešić, Gradina, Novi Travnik, “Lovačka mladost” s prigodnim priznanjima 22 a pojedinačno: Mario Tomić, Josip Ivoš i Anto Radman. Kod mladeži, u ovoj je disciplini najbolji bio Pavo Ivoš, drugo su mjesto podijelili Žarko Šiško i Dominik Knežević, a treće Josip i Luka Jakić. Četvrta disciplina, potezanje konopa, bila je najnapetija. U borbi za prvo mjesto ostali su konopaši Mravinjca i Sebešića. Nakon nekoliko pokušaja, ni jedna ekipa nije uspjela potegnuti visak preko označene granice, te su suci odlučili da u ovom natjecanju prvo mjesto podijele obje ove sekcije. Do drugoga mjesta „potegnuli“ su konopaši Gradine, do trećega konopaši Bučića, a do četvrtoga konopaši sekcije Grad. U malom nogometu, posljednjoj disciplini ovih igara, mogle su se vidjeti prave majstorije, pogotovo starijih lovaca. Ipak, za najboljeg igrača proglašen je Krunoslav Cvitanović, lovac sekcije Gradina, a daleko najbolji i najatraktivniji vratar, premda šezdesetpetogodišnjak, bio je Marko Mlakić, član sekcije Bučići. Po sekcijama, najbolji su bili malonogometaši Sebešića, do njih su bili lovci-nogometaši Sekcije Bučići, treće je mjesto pripalo Sekciji Mravinjac, četvrto Sekciji Gradina, a peto Sekciji Grad. Po okončanju lovačkih sportskih igara, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić zahvalio je natjecateljima na fer i športskom ponašanju i na ambijentu u kojem su se i oni i promatrači mogli ugodno i dobro zabaviti. Kapetanima odnosno predsjednicima sekcija uručio je prigodna priznanja, pri čemu su najveći pljesak zaradili mladi lovci. Premda uglavnom tek desetogodišnjaci, pokazali su odlike odrasloga i formiranog čovjeka, od koga može izrasti i pravi lovac. Borili su se, radovali i stoički podnosili poraz, kao zreli ljudi i sportaši. Predsjednik Društva u ovoj je prigodi uručio zahvalnice Fabi Staniću, zapovjedniku Policijske stanice Novi Travnik, Gabrijelu Perkoviću, vođi Sektora Policijske stanice Novi Travnik, te Općinskom odboru HDZ-a, za zasluge u sprječavanju krivolova, očuvanju prirode i divljači i organizaciju rada i djelovanja Društva. Druženje je završeno lovačkim grahom koji su pripremili Vlatko Mamuša-Paradajz i Zdravko-Goran Marin, pečenjem i sve to uz pravu bučićku rakiju. A svima je bilo milo čuti kad je Mirko-Mićo Lešić obećao da će ovo natjecanje postati tradicionalnim. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: OTVARANJE LOVA NA SITNU DIVLJAČ “Podjele“ na otvaranju lovne sezone Ivica Drmić P rva nedjelja u listopadu tradicionalno služi za otvaranje lova na sitnu divljač. No, izbori u BiH taj su početak prolongirali na 10. listopada. Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede odobrilo je odstrelne kvote za glavne vrste sitne divljači (zec, trčka i divlja patka). Osim toga predmet lova su i predatori, te ptice močvarice. U sklopu priprema za početak lovne sezone provedene su određene aktivnosti koje omogućuju uspješan lov na sitnu divljač. U organizaciji KD „Vitez“ i uz suradnju s Veterinarskom stanicom, obavljeno je cijepljenje pasa (lovnih i nelovnih) protiv bjesnoće, uz određene pogodnosti (25 posto niža cijena, uz potvrdu o cijepljenju svog ljubimca, identifikacijsku markicu s brojem, te dvije besplatne tablete za čišćenje pasa od unutarnjih parazita). Vlasnici pasa imali su mogućnost da psima ugrade čip, uz dodatnu cijenu. Ovu mogućnost, koja je zakonski obvezna, iskoristilo je 18 vlasnika pasa. Također u organizaciji KD „Vitez“ održan je ispit prirođenih osobina na otvorenom terenu (područje Hum). Ovom aktivnošću određeni broj lovnih pasa ispunio je uvjete iz članka 58. Zakona o lovstvu FBiH. Pozitivno je ocijenjen eksterijer jednoga lovnog psa. Ispitu prirođenih osobina pristupilo je 6 lovnih pasa, 3 su položila. Jedan se pas preporučuje za slanje na više razine natjecanja. Imajući u vidu da prošle godine nije bilo lova zbog zabrane, da je u lovu na krupnu divljač sudjelovao mali broj lovaca, te je većina odluka na nedavno održanoj Skupštini donesena jednoglasno, očekivalo se da će ovogodišnje otvaranje lova proći bez problema. No, nije bilo tako. Nekvalitetno pripremljen sastanak Upravnog odbora, uz lošu komunikaciju i nedostatak tolerancije s obje strane, doveo je do povećanja napetosti između većine članova Upravnog odbora, na jednoj strani, i članova Upravnog odbora iz najbrojnije lovne jedinice, Hum. Članovi Upravnog odbora nisu se mogli dogovoriti oko područja www.lovackisavez-hb.ba na kojem će se loviti. Argument je bio da je to jedino područje za lov sitne divljači s velikim brojem sudionika. Protuargument je da će velika koncentracija lovaca i lovnih pasa goniča rastjerati krupnu, ponajprije srneću divljač, koja tu obitava. U konačnici su i lov i lovački ručak organizirani na području dvije lovne jedinice. Prohladan jesenji dan, s jakom maglom, karakterističan za Lašvansku dolinu, nije previše obećavao. Relativno mali broj lovnih pasa, nedovoljno tjelesno pripremljeni i uvježbani, bujna vegetacija za ovo doba godine, te obvezne mjere sigurnosti zbog magle, utjecali su da taj dan bude zapamćen ponajviše kao dan za druženje. Na oba lokaliteta bilo je nazočno oko 70 lovaca različite dobi, psi su slabo tražili, a odstrela nije bilo. Uz priču i šale, što životne, što lovačke, kvalitetan ručak i dobru kapljicu, dan je prošao brzo. Mlađi primjerci divljači, koji do sada nisu osjetili lov i opasnosti koje ih očekuju, dobili su dodatno razdoblje kako bi se prilagodili na nove uvjete. A nastali nesporazum trebao bi se riješiti čim prije, kako ne bi došlo do daljnjeg produbljivanja krize. Sitni nesporazumi nisu pomutili očekivano zadovoljstvo 23 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Pavlovica“, Novi Travnik: LOV SRNJAKA Dragan Jukić podijelio je zadovoljstvo odstrela sa svojim kolegama Pripreme donijele rezultat Anto Cvitanović U reviru Sekcije Sebešić Lovačkog društva “Pavlovica”, na Lučevcu, 29. kolovoza ove godine, Dragan Jukić, predsjednik Sekcije Bučići, odstrijelio je srnjaka. Naime, nakon dugoga i mukotrpnog iščekivanja lovaca, uz posredovanje Lovačkog saveza Herceg Bosne i golemi trud njegovih čelnih ljudi, stigla je suglasnost županijskoga resornog ministarstva na Godišnji plan gospodarenja lovištem, nakon čega je Upravni odbor Društva donio odluku o lovu srnjaka. Ali, da bi lovac mogao dobiti dozvolu za odstrel, morao je, sukladno pravilniku Društva koji to regulira, sakupiti određeni broj bodova za svaku lovnu divljač. A to je mogao samo sudjelovanjem u radnim akcijama koje su obuhvaćale prihranu divljači, uništavanje štetočina, čišćenje i održavanje putova i lovačkih staza, popravak lovnih i lovnogospodarskih objekata, punjenje solila i hranilišta i sl., a u prvom redu morao je izmiriti sve svoje financijske obveze prema Društvu i lovočuvarskim patroloma koje su radile na suzbijanju krivolova. Ove godine, najviše sreće i najbolje pripreme imala je skupina lovaca iz Sekcije Bučići. Kako u razgovoru reče jedan njihov stari i iskusni lovac, pripreme su započele još sredinom travnja ove godine i obuhvaćale su uglavnom sve radnje potrebne za siguran odstrel. U lovu u kojem je Dragan Jukić odstrijelio srnjaka, još su sudjelovali Mario Jukić i Ivo Kolar. Srnjak je trofejno vrijedan, o čemu će ocjenu dati povjerenstvo za ocjenu trofeja, čije je predsjednik Stjepan Alojz Ružić, u novotravničkome lovačkom društvu poznat kao Čiča, ujedno i počasni predsjednik Društva. LU „Livanjsko polje“, Lištani: MEDO U BUNARU Spas u posljednji čas Anđelko Ištuk D a je sve više istinskih lovaca i zaljubljenika u prirodu, svojim postupkom pokazao je Ante Brko iz Odžaka, sela podno Dinare, lovac Sekcije Lištani. Zahvaljujući njemu, spašen je mladi medvjed koji je neoprezno, možda zbog zaigranosti, upao u zapušteni stari bunar dubok oko četiri metra. Bunar se nalazi na dosta nepristupačnom terenu Dinare, na lokalitetu Dujića ploča, iznad sela Odžaka. Čim je pronašao medvjeda, Ante je odmah o tome obavijestio mjerodavne iz svoje lovačke udruge, a akcija spašavanja uslijedila je sutradan. 24 Po dogovoru, spasioci su odlučili otpiliti omanje bukovo deblo, spustiti ga u bunar i tako medvjedu omogućiti izlazak. I uistinu, nakon što su spustili deblo i sklonili se na „sigurnu udaljenost“, medo je bez previše oklijevanja, na veliku radost prisutnih, vješto i u trenu se uspevši uz deblo, napustio duboki bunar. Po izlasku se kratko osvrnuo na spasioce, kao da im zahvaljuje, i onda se hitro zaputio prema gustoj jelovoj šumi, na toliko mu dragu slobodu. Uime Udruge, zahvaljujemo svima onima koji su sudjelovali u akciji spašavanja mladoga medvjeda i Bunar u kojem je “zaglavio” mladi medo tako na najbolji način pokazali, da biti pravi lovac nikako ne znači samo odstrijeliti divljač. Ponajprije, to znači biti dobar gospodar i sluga prirode i lovišta, kad god to zatreba. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Fazan“, Odžak: KALENDAR LOVA SITNE DIVLJAČI I PREDATORA Mjere u interesu lovaca i divljači Grga Grgić FAZAN I ZEC Lov na fazana otvara se 17. listopada 2010. godine. Lovni su dani: 17., 24. i 31. listopada; 7., 14., 21., 25. i 28 studenoga; 5., 12., 19. i 26. prosinca 2010. te 1. i 2. siječnja 2011. godine. Lovni dani na zeca su 3l. listopada i 19. prosinca 2010. godine. Lovi se u grupi od najmanje 5 lovaca. Na zbornom mjestu vođa grupe dužan je unijeti imena lovaca koji sudjeluju u lovu, u dozvolu za lov i provjeriti ispravnost oružja i opreme za lov, lovnu kartu, člansku kartu, oružni list i dokumente za pse, ukoliko se vode u lov. Lovac koji kod sebe ne bude imao navedeno, ne može ići u lov. Poslije završetka lova obvezno ispuniti propratnicu za divljač. Lovi se u vremenu od 8.30 do 16.00 sati, izuzev dana otvaranja kad se lovi do 13.00 sati. Zborna mjesta određena su Odlukom Upravnog odbora i sastavni su dio Kalendara lova. Ukoliko s grupom želi loviti na području lovišta druge sekcije, vođa lovne grupe dužan je najaviti se predsjedniku te sekcije najmanje dva dana prije lova. Lovne grupe koje se ne budu uredno najavile predsjedniku sekcije, ne mogu taj dan loviti. Prije polaska u lov vođa grupe dužan je upoznati članove s vrstom divljači koja se lovi, načinom lova, vremenom završetka lova i mjerama sigurnosti kojih su se svi lovci dužni pridržavati, s posebnim osvrtom na ponašanje u blizini naseljenih mjesta (članak 18., 19. i 20. Pravilnika o gospodarenju u lovištu). Zabranjuje se uporaba alkohola u lovu i obvezno je, radi lakšeg praćenja i Vinjani – Posušje Dolijala vučina Bruno i Ivan Galić Mladen Bešlić N a planinama hercegovačkog krša vukovi godinama napadaju i kolju krupnu i sitnu stoku, prolazeći najčešće nekažnjeno. Lovci se teško odlučuju or- www.lovackisavez-hb.ba uočavanja ostalih lovaca u lovu, nositi narančaste fluorescentne trake na kapi ili prsluku. Vođa grupe dužan je lovca pod utjecajem alkohola i bez fluorescentne trake isključiti iz lova. U lovnom danu lovac može odstrijeliti samo jednog fazana – mužjaka, a kad se lovi zec i jednoga zeca. Poslije ručka u prirodi, svi su lovci dužni pokupiti i zapaliti zaostalo smeće, a ukoliko je stakleno ili je riječ o limenkama, trebaju ga vratiti kući, nikako ga ne ostavljati u prirodi. Lovačke patrone koje ostanu poslije pucanja lovac treba uredno vraćati kući i odlagati u smeće. Za izvršenje ovih mjera odgovoran je vođa lovne grupe. Lovci su dužni pridržavati se odredaba Zakona o lovstvu i normativnih akata Društva. kim danom u popodnevnim satima, od 16.00 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca). U tijeku lovnog dana lovcu je dopušteno odstrijeliti do 5 močvarica. Dozvolu za lov obvezno popunjavati i dostavljati u ured Društva. LISICA, DIVLJA MAČKA, KUNA Lov divlje patke dopušten je nedjeljom (cijeli dan) od 1. rujna 2010. do 1. ožujka 2011., a divlje guske od 1. rujna 2010. do 31. siječnja 2011. godine. Od 1. prosinca 2010. do 1. ožujka 2011. godine dopušten je lov sva- Lov je dopušten od 1. prosinca 2010. do 1. ožujka 2011. svakim danom čekanjem u poslijepodnevnim satima, od 16.00 sati do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena (dva sata poslije zalaska sunca). Dozvolu za lov predavati tjedno i sva zapažanja napisati na poleđini. Lovi se isključivo dočekom, puškama sačmaricama. Lov hajkom dopušten je u organizaciji sekcije subotom i nedjeljom u vremenu od 8.30 do 16.00 sati i te akcije ulaze u razduživanje poena lovaca za iduću lovnu godinu, a odbor sekcije može donijeti i da su obvezne. Dozvola za lov je obvezna, a vadi je lice koje je odgovorno za lov toga dana. Obvezne akcije na razini Društva bit će posljednje nedjelje u siječnju, veljači, ožujku i travnju, kad će se vršiti i prebrojavanje divljači. Područja za akcije bit će naknadno određena. Svi su članovi dužni planirati svoje obveze i nazočiti akcijama u navedenim terminima. ganizirati hajku i tek je se sjete kad im vukovi naprave štetu – pokolju lovačke pse. Na području posuške općine česte su štete od vukova. Istina, nisu većih razmjera, seljacima strada pokoja ovca ili janje, ali najčešće stradavaju lovački psi u tijeku i poslije lova. U posljednje vrijeme bilo je slučajeva da su vuci rastrgali i pojeli psa vezanog u lanac, ito kod kuće, u naseljenom mjestu. Samo ove godine od kraja lovne sezone (kraj veljače) pa do danas, na području zapadnog dijela općine Posušje (Vinjani, Vir) stradalo je 18 lovačkih pasa. Vukovi su se toliko osokolili da ne odstupaju ni pred frekventnim prometnicama koje prelaze bez ikakve bojazni. Nedavno mi je ispričao jedan moj prijatelj, inače pripadnik granične policije, kako su tijekom redovitog praćenja i nadzora državne granice u nekoliko navrata promatrali čopor vukova koji se bezbrižno kretao kroz polje prema obližnjem selu gdje su sutradan zadavili 2 mlada psa. Ovih dana u zaseoku Vinjani, mladi lovac Bruno Galić ostao je bez vrsnog psa goniča kojega je vuk pojeo nedaleko od kuće. Ljutit što je izgubio vjernog pomagača na početku lovne sezone, odlučio je napraviti zasjedu i sačekati vuka. Nakon nekoliko noći čekanja na terasi obiteljske kuće, vučina se pojavio u dvorištu i odmah nasrnuo na mladog psa pasmine samojed. Psa je Bruno spasio pucajući u zvijer koju je oborio iz drugog hica. Ubrzo su mu stigli upomoć kolege iz lovačke grupe Jozo i Ivan Galić. Veselju nije bilo kraja. Riješio se opasnog napasnika a i prvi trofej je tu. Vuk je bio u dobroj kondiciji i dobro ugojen. Očito mu nije nedostajalo hrane, zbog koje je glavu izgubio. Što ga je natjeralo da se toliko približava čovjeku – svom najvećem neprijatelju – teško je reći. To i još nekoliko zagonetnih pitanja o vuku na ovom području treba dobro proučiti i ispitati. DIVLJA PATKA, GUSKA I OSTALE MOČVARICE 25 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Galeb“, Čapljina: ŠTETE OD DIVLJAČI Divlje svinje “popile vino“ Jure Musulin P rolazeći u rujnu čapljinskim poljima u kojima su vinogradi, nije se moglo ne zamijetiti različita plastična „strašila“ ovješena po vinovoj lozi. U prvi mah čovjek bi pomislio da je to zbog ptica, da se one poplaše. Ali ne, ovdje je bila riječ o plašilima za divlje svinje, koje su u svojim „noćnim pohodima“ doslovce harale po ovdašnjim vinogradima. U ljetnim mjesecima one često zađu u polja tražeći hranu po kukuruzištima i strništima, a u kasno ljeto na red dođe i grožđe. Najviše su na udaru, naravno, one parcele pod vinogradima smještene tik pokraj šuma, proplanaka i brda, odakle bi svinje dolazile. Vinogradari iz Gabele, Gabele Polja, Crnića, Gorice, Struga, Trebižata i još nekih mjesta bili su na mukama. Na različite načine pokušavali su „obraniti“ svoje vinograde, netko s više, netko s manje uspjeha. U pomoć su pristizali i lovci, koji bi dežurali do kasnih noćnih sati. U tim noćnim „dežurama“ bilo je i komičnih situacija, kad bi svinje nadmudrile čovjeka. Jedan bi vinogradar, tako, dolazio svojim vozilom u predvečerje čuvati grožđe i parkirao bi se tik pokraj svoje parcele. Tu bi dežurao svaku noć do kasnijih sati: nekad do pola noći ili do iza pola noći, nekad čak i do 3-4 sata ujutro. Kad bi pošao kući opalio bi iz puške u zrak, kako bi „upozorio“ svinje da ne dolaze. I one doista ne bi dolazile Pustoš u vinogradima, djelo divljih svinja dok je on bio tu. Ali ujutro, kad bi došao obići svoj vinograd, imao bi što vidjeti – one su opet dolazile. Divlje se svinje, naime, vrlo brzo naviknu na promjene u prirodi, pa tako i na ovog „junaka“ iz naše priče i opet nastave „po svome“. Razlog za njihovu ovogodišnju malo veću prisutnost na spomenutim lokalitetima možda leži i u činjenici što je susjedno lovačko društvo iz Ljubuškog ranije otvorilo lov na divlje svinje. Time su one pokrenute iz toga graničnog prostora i našle su više mira na ovome dijelu. A LD „Galeb“ odlučilo je ove godine ne vršiti redoviti odstrel divljači, već samo sanitarni te u slučajevima kao što je, primjerice, ovaj, kad svinje napadaju poljoprivredne usjeve. LD „Pavlovica“, Novi Travnik: RADNE AKCIJE U LOVIŠTU Zarasli putovi i staze? Ne, ne daju to lovci Anto Cvitanović L Uz dobar rad i dobro “naoružanje”, staze i putovi “ko novi” ovačko društvo „Pavlovica“ iz Novog Travnika, na temelju svoga godišnjeg plana radnih akcija, uz sudjelovanje lovaca svih pet sekcija, organiziralo je 26. rujna 2010. radnu akciju prosijecanja i čišćenja putova u lovištu. Stipo Bošnjak-Mima, predsjednik Sekcije Mravinjac, najbrojnije sekcije Društva, okupio je svoja 62 lovca u 8 sati kod lovačke kuće na Mravinjcu, gdje ih je lovnik sekcije upoznao sa zadatkom: prosijecanje puta od sela Ruda pa prema Djakovićima. Bio je to ozbiljan zadatak, a po završetku napornoga i kišovi- 26 tog dana Vlado Lešić, počasni član Društva i najstariji član Sekcije, pohvalio je sve sudionike radne akcije i pozvao ih na lovački gulaš koji su za tu prigodu pripremili Jozo ZlatunićMigan i Stipo Zlatunić-Bečarov. Predsjednik Sekcije Novi Travnik, Zlatko Senkić, svojih je 13 lovaca poveo na zborno mjesto, gdje ih je lovnik sekcije Slavko Čabro upoznao sa zadatkom. Po završetku prosijecanja staze, umorne i mokre lovce okrijepili su Mijo Stanić i Željko Pobrić. Lovci Sekcije Gradina, njih desetak, okupili su se kod lovačke kuće na Vilenici, gdje su ih predsjednik sekcije Franjo Cvitanović i lovnik sekcije Anto Cvitanović obavijestili da je njihovo „radno mjesto“ prosijecanje prilaznog puta u dužini od dva kilometra. Iako je bio prohladan i kišovit dan, mala ali odabrana ekipa lovaca uspjela je očistiti kilometar i pol puta, a ostatak od pola kilometra očistit će, po dogovoru, 28. rujna, uz sudjelovanje Ive Barnjaka i Stipe Čorića. Za okrepu promrzlih i mokrih lovaca pobrinuo se Ivo Barnjak. Treba, nažalost, istaknuti da se na radne akcije ne odaziva jedna grupa lovaca, o čemu će biti obaviješten Upravni odbor Društva. Na Bučićkoj ravni, gdje su se kod svoje lovačke kuće okupili lovci Sekcije Bučići i njihov predsjednik Dragan Jukić, lovnik sekcije Stipo Marin-Macko izvijestio ih je da im je obveza prosjeći i očistiti put od lovačke kuće do novosagrađene čeke na Liski. Za okrepu bučićkih lovaca pobrinuo se Zdravko Marin. Radno je, naravno, bilo i u Sekciji Sebešić, čiji je predsjednik Stipo Ivoš u Kolonama okupio 19 lovaca. Lovnik sekcije, Slavko Jakić, na brzinu ih je upoznao sa zadatkom, koji su uspješno i odradili. Potom su se okupili u svojoj lovačkoj kući, gdje ih je čekao topao čaj s rumom i vrući lovački gulaš koji je pripremio Ivica Krezić. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Zec“, Busovača: OTVOREN LOV NA NISKU DIVLJAČ Do ručka lov, poslije ručka – natjecanje u gađanju Dobroslav Vrdoljak S obzirom na to da su izbori bili 3. listopada, otvaranje lova na nisku divljač u ovoj je sezoni odgođeno za 10. listopada. Lovci su jedva dočekali da se to dogodi. Više su željni organiziranog izlaska u lovište, nego da se što ulovi. Sve su sekcije zakazale mjesta okupljanja. Dan je bio pomalo oblačan, ali nije bilo padalina, pa je sve teklo po planu. Jedna grupa, kao i uvijek, ide s lovačkim psima i nastoji nešto uloviti, a druga, još veća, ide odmah na mjesto okupljanja poslije lova i brine se o pripremanju gozbe. Lovci obično u ove jesenje i zimske dane preferiraju peći mladi odojak. Tako je bilo i ovoga puta. Obično su prvoga dana lova psi bez kondicije, a i lovci nisu ništa bolji. Gdje se god sretnu, odmah se vadi šljivovica i nazdravlja se. Nije to da se, ne daj Bože, opije, nego da se ne zaborave stari dobri običaji. Tu i tamo čuje se kako neki pas nešto goni, najčešće je to lisica, ali bude i pokoji zec. Područje gdje se zatekla grupa iz sekcija Ravan i Buselji ima dosta srneće divljači, pa je bilo i gonjenja srna. Protjeraše u blizini nas nekog srnjaka koji još nije odbacio rogove, ali je mlad i dobro uhranjen. Brzo je zametnuo trag psima i sve se utišalo. Domalo, opet psi nešto gone, začu se i puška. Saznasmo, predsjednik Sekcije Ravan Joško Marinić odstrijelio je lijepu i veliku lisicu. I tako, korak po korak, stigosmo na Pesku, gdje će biti ručak. Dolaze lovci, a s nekima i članovi lovačke mladeži. Idu oni često s lovcima u lov, ali još češće na razne akcije. Donesoše i jednu omanju lisicu koju su psi sustigli poslije pucnja pa su je dobro „prožvakali“. Posla Joško dvojicu da donesu i njegovu lisicu, ali je ne nađoše. Ili ju je netko odnio, ili je ustala i pobjegla. Ostaje to za sada nerazjašnjeno, ali je za razne pošalice ostalo dovoljno prostora. Pojavi se Ljubo www.lovackisavez-hb.ba Marković, mlađi lovac, ali se posve dao u lovstvo. Inače je šumarske struke, pa mu sve ide na ruku. On je iz Sekcije Buselji i tamo je organizirao nabavku naprave za izbacivanje glinenih golubova. Njih desetero zajednički su to kupili svojim novcem. Bio je novi događaj i skoro svi su se oko Ljube okupili, da se vidi kako to izgleda. Ima nekoliko mlađih lovaca, a i onih starijih koji do danas nisu vidjeli ni glinenoga goluba, niti spravu koja ga izbacuje. Oni kuražniji počeše prvi, a oni koji se stide promašaja promatrali su sa strane. Bilo i pogodaka, ali i promašaja. Malo pomalo, otpoče pravo natjecanje. Nije strelište najprikladnije, ali je za prvi put poslužilo. Mjere opreza bile su na visini, tako nije bilo nikakvog incidenta i sve je proteklo u vrlo zdravoj atmosferi. Gađanje je prekinuto za ručak, ali je odmah nastavljeno, još jače i žešće. Već su se nazirali oni koji konkuriraju za pobjednika. Na kraju se pokazalo da je najmlađi natjecatelj imao najviše uspjeha. Čak je u jednom krugu od 20 hitaca samo jedan promašio. Bio je to Slaviša Čavara, a uz njega su bili također dosta dobri Drago Rajić, Marko (Šakota) Blažević i Franjo Pezo. Odmah je zakazano novo natjecanje, već za iduću nedjelju. Ozbiljno se razmišlja o gradnji pravog strelišta s pravom opremom. Na kraju druženja snimljena je zajednička fotografija i obećano novo druženje. Glineni golubovi bili su istinski izazov busovačkim lovcima 27 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA Ante Ðikić U nedjelju trećeg listopada 2010., u Rošku Polju otvorena je lovna sezona. Nakon uspješno provedenog lovostaja i niza odrađenih zadaća u lovištu, lovci opet dođoše na svoje, na ono što zasigurno najviše vole i u čemu ponajviše uživaju, u lovu, dakako. Prije svitanja, u Roško Polje počeli su pristizati uvijek nam dragi gosti, naši prijatelji lovci iz Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog, Čitluka, Posušja i Imotskog. Vrijeme nam je i ovaj put naklonjeno. Čisto nebo, s kojeg se još nisu povukle zvijezde, odaje da je na pomolu lijep dan. Kako je dogovoreno, to jutro svi se nađosmo na kavi kod Miće. Nakon što se kava popila, nakon nekoliko riječi dobrodošlice i naputaka kako bi trebao izgledati ovaj lovački dan, uz pozdrav „Dobra kob“ krenulo se put lovišta, put Zavelima. Lov je potrajao do jedan sat popodne, a zatim je uslijedilo okupljanje lovaca i dolazak na mjesto druženja i zajedničkog ručka, a to je i ovaj put bilo u Rogovima. Što se tiče lova, ovaj put nije odstrijeljena ni jedna divlja svinja, iako su u lovištu ostavile mnogo tragova. No, da otvaranje lova ne prođe LU „Zavelim“, Roško Polje: OTVORENA LOVNA SEZONA Prema viđenom, ima života u ovom lovištu Na otvaranju lova, uz domaće lovce i brojni gosti bez lovine, pobrinuli su se prijatelji Gruđani, Miro i Ćipa. Oni odstrijeliše dvije dobro uglađene lije. Lije su njihova uža specijalnost. Valja istaknuti i to da su za vrijeme lova viđene dvije srne, a na srne se puška u ovom lovištu ne podiže od osnutka LU „Zavelim“. Uz srne, viđeno je i nekoliko zečeva, što znači da u lovištu ima života. To veseli svakoga pravog lovca. Sve u svemu, više nego dobro. Osamdesetak ljudi, uz hranu i piće, uz ugodne, prijateljske razgovore i gangu, dočeka večer u Rošku Polju. Na kraju, uz srdačne pozdrave raziđosmo se svojim kućama. Ako Bog da, opet se nađemo. HUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA KUĆA U PROLOGU Prilika za dobar odmor i čašu vina u miru U Mario Herceg Lovačka kuća u Prologu 28 Prologu, mjestašcu pokraj Ljubuškog, 12. rujna svečano je otvorena novoizgrađena lovačka kuća. Na zemljištu koje je darovao Marko Barbir, u vrlo kratkom roku skupina lovaca iz Prologa uspjela je sagraditi jednostavnu lovačku kućicu s terasom, koja se naslanja na kanal kojim voda teče tijekom čitave godine. Druženje i odmaranje poslije lova, uz čašicu dobra vina, želja je svake skupine lovaca. Ako je to u vlastitoj lovačkoj kući, k tome još bez gunđanja i prigovaranja „bolje polovice“, tim bolje. Crveni Grm svojim južnim dijelom graniči s Hrvatskom, tako je jugozapadni dio Sekcije Prolog velikim dijelom oslonjen na Vrgorac. Domaćini su na proslavu otvorenja i blagoslova lovačke kuće pozvali pedesetak gostiju, među njima i Borisa Matkovića, gradonačelnika Vrgorca, i Nevenka Barbarića, načelnika Općine Ljubuški. Premda je Vrgorac s jedne, a Ljubuški s druge strane granice, bliskost i upućenost jednih na druge nije se dala sakriti, što su u ovoj prigodi posvjedočila i dvojica gradonačelnika, spremno dijeleći s lovcima trenutke njihove svečanosti i zabave. „Ljubuški je na poseban način ponosan na projekte čiji su inicijatori i izvođači lovci. Kao udruga, pomagali smo, i dalje ćemo pomagati, svima onima koji krenu u takvo nešto“, obećao je Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“, govoreći na svečanosti otvaranja. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Galeb“, Čapljina: LJETNE AKTIVNOSTI U SEKCIJI TREBIŽAT Lokva na Bodenici puna i čista Jure Musulin L Snažan mlaz vode u rukama Zdenka Bakalara ovna sekcija Trebižat, kad je riječ o redovitim i aktivnim članovima, jedna je od najbrojnijih sekcija u LD „Galeb“. Prednjači po radnim akcijama u lovištu, a većinu njih pokreću mlađi lovci, na čijem je čelu predsjednik Zdenko Bakalar. Dio lovišta koji spada pod „nadležnost“ ove lovne sekcije mogao bi se, prema bogatstvu vodom, podijeliti na dva područja: teren izrazito bogat vodom i teren s malo ili nimalo vode. Baš ovaj drugi teren, siromašan vodom, nalazi se sjeverno od istoimenog naselja odnosno prometnice Čapljina – Ljubuški, pa sve do granice s općinom Čitluk. Kako na ovome terenu obitava stalna divljač (zec, jarebica, itd.) te divlja svinja (najčešće u prolazu), lovci ove sekcije u prošlosti su na lokalitetu Bodenici izgradili lokvu, kako bi ova divljač ostala i opstala ovdje, pogotovo u ljetnim mjesecima, kad „upeče zvizdan“. Ovoga ljeta lovci ove sekcije u dva su navrata čistili ovu lokvu i punili je vodom. LD „Galeb“, Čapljina: OPĆINA POMOGLA LOVCIMA Obnovljene prostorije ureda Jure Musulin S Domaćini i gosti u novom uredu Društva večano otvaranje renoviranih prostorija LD „Galeb“ upriličeno je 30. rujna ove godine. Uz predsjednika i tajnika te članove Izvršnog odbora Društva, ovoj prigodi nazočio je i načelnik Općine Čapljina dr. Smiljan Vidić i njegovi najbliži suradnici. Dvije stare prostorije Društva, površine 30-ak m², kompletno su renovirane: podovi, zidovi, plafoni, stavljeni su PVC prozori i vrata, nabavljen je novi namještaj, računalo… Sve ovo financirala je Općina, za što posebne zasluge pripadaju načelniku dr. Vidiću, koji je na otvaranju novih prostorija rekao i ovo: „Sada kad su napokon posložene sve stvari u LD „Galeb“ i oko njega, Općina Čapljina pružit će vam punu potporu. Pomagali smo ribolovcima, pomagat ćemo i vama. Vi pomoć tražite, a mi ćemo vam, sukladno svojim mogućnostima, rado izaći ususret.“ Načelnik je, na kraju, lovcima zaželio što više druženja, da odgoje što više divljači, a da je što manje odstrijele. LU „Zavelim“, Roško Polje: KONTEJNERSKI KOMFOR Veći prostor za okupljanje i druženje Ante Ðikić P rije početka lovne sezone u Rogovima smo uz postojeći kontejner spojili-nadogradili još jedan, koji smo nabavili prije nekoliko mjeseci. Ovim smo postigli pun pogodak pa tako sada imamo pravi objekt za naša česta lovačka okupljanja i druženja. Tih tridesetak kvadrata posve je dovoljno za naše lovačke potrebe, a uz to imamo još izvana lijepo natkriven prostor. Za samo dva dana dobro raspoložena ekipa stavila se na raspolaganje i odradila posao do kraja. Ovo je za LU „Zavelim“ još jedan veliki korak naprijed. Momci koji su odradili poslove na nadogradnji ovog objekta zaslužuju svaku pohvalu i velika im hvala na brzoj i kvalitetno odrađenoj rađi. www.lovackisavez-hb.ba Kontejner do kontejnera, i eto pravog prostora 29 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA HUL „Kravica“, Ljubuški: LOVAČKA VEČER Stoljeće gospodarenja lovištem Mario Herceg Ugodna atmosfera, prava lovačka T radicionalno druženje lovaca i simpatizera lova, tzv. lovačku večer, HUL „Kravica“ iz Ljubuškog upriličila je 24. rujna ove godine. Gotovo 600 nazočnih moglo je istinski uživati u bogatstvu svega onoga što obično ide uz ovakve lovačke susrete. Uz brojne uzvanike iz ovdašnjega javnog života i predstavnike okolnih lovačkih udruga, ove je godine, na veliku radost organizatora, manifestaciju svojom prisutnošću uveličao i Ilija Vrljić, predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Obraćajući se nazočnima, Vrljić je pohvalio ovu lovačku udrugu i njezino vodstvo, zahvalio na dosadašnjoj suradnji i izrazio nadu da će ona biti još čvršća u godinama koje dolaze. Načelnik Općine Ljubuški, Nevenko Barbarić, poticajnim se riječima osvrnuo na rad udruge ljubuških lovaca, najbrojnije i najorganiziranije udruge građana u ovoj općini. „Suradnja koju sada imamo može dobiti visoku ocjenu, ali težimo još boljoj i kvalitetnijoj. Na vama lovcima je obveza da ustrajno čuvate prirodu i njezina bogatstva, kako bismo budućim naraštajima ostavili ono što im pripada“, bila je, među ostalim, poruka načelnika Barbarića. A baš ta poruka bila je, na određeni način, srž onoga što je svojim lovcima i svima nazočnima izrekao Tomislav Petrović, predsjednik HUL „Kravica“. Svojevrsnom inventurom svega onoga što su proteklih godina, da bi očuvali lovište kojim gospodare i divljač u njemu, činili ljubuški lovci, Petrović je pokazao koliko je to bio mukotrpan i težak posao. Ali i uspješan, „za što su vrlo zaslužni i naraštaji lovaca kojih više nema, kojih se i večeras s tugom i ponosom sjećamo“. Bila je ovo, naravno, i prigoda da HUL „Kravica“ zahvali onima koji su se osobito istaknuli pomažući ovoj udruzi. Zahvalnicu i Odličje prvoga reda dobio je Nevenko Barbarić, načelnik Općine Ljubuški, veliki pri- 30 Dobitnici lovačkih pušaka na tomboli jatelj Udruge, zaslužan za očuvanje lovišta i reda među lovcima. Zahvalnicama su nagrađeni: Ivica Lučić, za potporu i stručne usluge u oblasti lovnoga gospodarstva, Milenko-Mićko Bandur, za potporu u Skupštini Županije zapadnohercegovačke očuvanju cjelovitog lovišta općine Ljubuški, kojim već stotinu godina gospodari HUL „Kravica“, Zoran Galić, kao djelatnik MUP-a Županije zapadnohercegovačke, Ivana Bunoza, kao pravna savjetnica, Davor Mucić, za sudjelovanje u izgradnji lovno-gospodarskih objekata i donaciju divljači za tzv. lovačku večer, Vlatko Antunović, za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Veljacima, Marko Barbir, za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Prologu i Regina Petrović, za zemljište darovano za izgradnju lovačke kućice u Klobuku. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Uskoplje“, Gornji Vakuf-Uskoplje: OTVORENA LOVNA SEZONA Zec – divljač koja treba pomoć Velimir Šekerija P osljednjih nekoliko godina u Uskoplju se ozbiljno razmišlja o obustavi lova na zeca, bar na određeno vremensko razdoblje. Ova se ideja provlači iz godine u godinu, na Skupštini se nude razni prijedlozi, ali još do današnjeg dana ništa nije učinjeno. Jedno je sigurno, ako se nastavi ovakav trend smanjivanja broja zečje divljači, ovog će dvozupca u potpunosti nestati u Uskopaljskoj dolini, živjeti će još samo u pričama starih lovaca. Ne treba biti puno pametan i zaključiti da za ovu situaciju postoje samo dva rješenja: zabrana lova na određeno razdoblje uz istodobno forsiranje lova na štetočine, ili nabavka zečje divljači iz privatnih uzgajališta. Prvi je prijedlog dugoročno sigurniji i isplativiji. Drugi promptno rješava problem, ali uz određeni rizik zbog (ne)mogućnosti prilagodbe unesenih jedinki, i podrazumijeva, naravno, novac. Uvjereni smo da se pravim projektom, upućenim na razmatranje mjerodavnom federalnom ministarstvu uime oba lovačka društva koja egzistiraju na području Uskoplja, može dobiti novac potreban za nabavku ove ugrožene divljači. Za ovakav projekt neizostavna je koordinacija i dogovor društava uz podršku oba saveza pod čijim okriljem djeluju. Sljedeća sjednica skupštine LD „Uskoplje“ je izborna i uvjerenja smo da će novo (ili novo-staro) vodstvo uvrstiti rješavanje ovog problema kao prioritet. Odlukom Upravnog odbora LD „Uskoplje“, lovna sezona otvorena je znakovitog datuma, 10. listopada 2010. godine. Nakon duge ljetne stanke, otvaranje lova na zeca organizirano je u pet lovačkih sekcija našega društva. Početku lova najviše su se radovali naši četveronožni ljubimci, čija je „pjesma“ odjekivala od Pajić Polja, Raduše i Pidriša, pa sve do Rasove i Bistričke rike. Iako je primarni cilj bio okuplja- Lovci Sekcije Pajić Polje www.lovackisavez-hb.ba Ražanj i u lovu dobro dođe nje, ugodno druženje uz pjesmu i lovačke priče te samo simbolično „odrađivanje“ jednoga ili dva prigona, ipak se svaki lovac potajno nadao da bi mu se sreća mogla nasmiješiti i na nišan navesti bar lisicu, ako je već previše za prvi dan lova očekivati vepra. Moramo pohvaliti i odgovornost ovdašnjih lovaca zbog svjesne apstinencije u pogledu odstrela zeca, čije je alarmantno stanje svima dobro poznato. Ako bi se kojim čudom zec slučajno našao na nišanu, na motoroli bi se čulo „nemoj“. Jedna od sekcija koja u posljednjih nekoliko godina bilježi značajan napredak jest Sekcija Pajić Polje. Nekada u ovoj sekciji nisu „cvjetale ruže“, ali s izborom Ilije Glavaša za predsjednika, te Jerke Šapine za tajnika, uz doprinos Branka Šarića i ostalih, slobodno možemo kazati da danas Pajić Polju mnogi zavide na visokoj razini ustroja i organizacije. Otvaranje lova priredili su u lovištima Gradina i Dedovine, očekujući da će pobrati zasluge za sav trud koji su uložili tijekom ljeta, pravljenjem hranilica i iznošenjem hrane za divljač. Iako su goniči bili vrlo raspoloženi, posebno stari istrijaner Perice Martinovića, nedostajalo je malo lovačke sreće kako bi početak lova u potpunosti ispunio očekivanja. Pajićani, međutim, nisu bili razočarani. Sigurni su da će ih drugi put sreća „pomilovati“, te da će i u sljedećem broju krasiti stranice ovoga lista. U Rasovi je Sekcija Ždrimci, uz lov organizirala i sakupljanje drva za ogrjev za duge hladne zimske dane. Nadaju se ždrimački lovci da se neće ponoviti situacija iz prethodnih godina. „Običaj je da se svake godine, u početku lovne sezone, prikupe drva za ogrjev kako bismo tijekom zime bili mirni, ali uvijek se nađe neki ‘padobranac’ koji nam pokupi drva. Ove godine radimo pametnije, pa sva prikupljena drva unosimo u lovački dom, nadajući se da su teška željezna vrata dovoljna da obeshrabre potencijalne kradljivce“, govori nam Branko Bikić, inače zadužen za vatru i ogrjev u ovoj sekciji. Prelijepi sunčani dan mamio je lovce u šumu čak i nakon što je predsjednik sekcije Pero Perić, puhanjem u lovački rog, označio kraj lova. Tako su pojedini stariji lovci, koji su kao djeca čuvali ovce na ovim područjima, iskoristili vrijeme pred ručak i prošetali do svojih livada na kojima se još nalaze zidine štala u kojima je nekada bila stoka. Ivica Komarac do svoje livade u Vodicama, a najstariji lovac Ivan Žuljević do Smrdivode. Danas je za ručak bila poslužena pečena jaretina koju su, kako kažu, jučer „ulovili“ u Kaparinoj štali. Nastavilo se s druženjem do u predvečerje, a uz dobro društvo i zanimljive priče vrijeme brzo prođe. Ni ovaj lov nije prošao bez ulova, za što se pobrinuo Slavko Mejdandžić, odstrijelivši lisicu prilikom povratka kući. Zanimljivo je istaknuti da je Slavko pucao iz svog terenca, nije bilo vremena da izađe van, jer bi lisica nestala iz vidokruga. Čak i u takvoj situaciji, kroz prozor terenca i u uvjetima ograničene vidljivosti (noć je već bila pala), bistro oko mladog lovca ponovno nije zakazalo. 31 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: SUGLASNOST NA PRIVREMENI PLAN GOSPODARENJA Višemjesečni napori urodili plodom Ako se bude dobro gospodarilo, bit će ovakvih ulova Ivica Drmić V ećina lovačkih udruga na prostoru Središnje Bosne u prethodnom je razdoblju bila pod zabranom lova, koju je nametnuo Federalni lovni inspektor. Nakon što su Županijskom ministarstvu šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede predani planski dokumenti za lovnu 2010./2011. godinu za područje općine Vitez, uslijedili su intenzivni pregovori između toga ministarstva i lovačkih udruga. U razgovorima se pokušalo naći rješenje koje bi omogućilo izlaz iz pat pozicije, u kojoj se našlo lovstvo na području Središnje Bosne. Poseban problem bio je postojanje trećeg društva na području općine. Zahvaljujući intenzivnom angažiranju predstavnika Lovačkog saveza Herceg Bosne i prihvatljivom tekstu sporazuma, te uspostavljenim odnosima s LO „Kruščica“, potpisan je odgovarajući sporazum o gospodarenju lovištem na području općine Vitez. Neposredno pred otvaranje lova na srnjaka, Federalni lovni inspektor obratio se županijskim ministarstvima, pri čemu se ministre upozorava da su odgovorni za sve što se bude događalo u lovištu, 32 ukoliko ga ne daju na korištenje. Stoga je ministar pozvao predsjednike lovačkih društava na potpisivanje sporazuma. U konkretnom slučaju, područje u granicama općine Vitez dano je na korištenje LO „Kruščica“ i LO „Vitez“, o čemu je potpisan odgovarajući sporazum. Pripadnici LD „Jelen“ pravo lova mogu ostvarivati kroz LO „Kruščica“ i LO „Vitez“. Istodobno je dana suglasnost na privremeni godišnji plan gospodarenjem lovištem Vitez. Odobrene su sljedeće odstrelne kvote glavnih vrsta kojima se gospodari: srneća divljač 6 primjeraka, divlja svinja 10 primjeraka, medvjed 1 primjerak, zec 12 primjeraka i jarebica poljka 30 primjeraka. Uslijedili su sastanci upravnih odbora na kojima se konkretno precizirao način lova. Tijekom 11 organiziranih izlazaka u lov, koji se sastojao od večernjeg čekanja subotom i jutarnjeg čekanja nedjeljom, odstrijeljena su 3 mlada primjerka divlje svinje, 2 zrela srnjaka i jedna kuna zlatica. U lovu su sudjelovala minimalno 2, a maksimalno 10 lovaca, prosječno približno 6 lovaca. Srneće divljači ima, što pokazuju brojne češaline na terenu. Viđeno je i nekoliko krda divljih svinja, s krmačama i podmlatkom, ali i tragovi vuka i medvjeda. Nezadovoljni smo odstrelom srneće divljači, budući da plan nije realiziran. A kad dođe zima sa snijegom, vukovi će praviti svoje „gozbe“. Razlozi nezadovoljstva su slab odziv u lov, dijelom zbog neposjedovanja lovačkog oružja s risanom cijevi, dijelom zbog visokih cijena propisanih cjenikom. Također, ovomu je „pogodovalo“ i loše vrijeme, jer je tijekom većeg broja izlazaka padala kiša. Lovci iz LO „Kruščica“ nisu odstrijelili niti jedan primjerak. Što se tiče divljih svinja, planirano je da se ostatak divljih svinja odstrijeli u nastavku sezone i kroz organizirane lovove. Plan je da se medvjed odstrijeli u komercijalnom lovu, a paralelno teku pripreme za izgradnju odgovarajuće zatvorene visoke čeke za odstrel medvjeda. Iz svega navedenog uočljivo je da je LO „Vitez“ ostvarila svoj prvobitni cilj, te postala jedan od korisnika lovišta na području općine Vitez, pa makar i privremeno, tj. na godinu dana. Također, LO „Vitez“ prepoznata je od strane županijskog ministarstva kao lovačka organizacija s najurednijom i najpreciznijom dokumentacijom, te je kao takva primjer drugima. Ovo samo potvrđuje da se uporan rad i strpljivost uvijek isplati, te da je samo pitanje vremena kad će to doći do izražaja. Na nama lovcima je da takav trend održimo u daljnjem radu, kako bismo lovište dobili na višegodišnje upravljanje i korištenje. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU „Livanjsko polje“, Lištani: DESETLJEĆE RADA UDRUGE Uz svečanost, i stručni seminar Anđelko Ištuk L ovačka udruga „Livanjsko polje“ obilježila je desetu godinu postojanja i uspješnog rada. Nastala nakon odvajanja od LD „Cincar“ iz Livna, preuzela je na gospodarenje preko 46.000 ha lovišta koje se prostire na zapadnom dijelu livanjske općine. Da je ideja inicijatora o novome lovačkom društvu bila opravdana, pokazuju i neki od sljedećih podataka: izgrađeno je 6 lovačkih kuća, 10-ak betonskih pojilišta za divljač, više visokih čeka za lov krupne divljači, mnoštvo solila i hranilišta za divljač, „niknuli“ su i zasadi remiza za prehranu divljači, itd. U lovištu se ozbiljno i odgovorno radi, što pokazuju i ovogodišnji podaci o povećanom broju srneće i visoke divljači, uz istodobno smanjenje nelegalnog lova i krivolova, što, moramo priznati, još u potpunosti nije spriječeno. A kako bismo u budućnosti što kvalitetnije odgovorili zakonskim obvezama, poduzeli smo i sljedeće: izvršena je izobrazba lovočuvara, izrađeni su planski i instruktivni akti glede lova i obveza lovaca, određene su osobe za provedbu LGO-a, resornom županijskom ministarstvu podnesen je prijedlog za koncesiju na lovište Golija – Troglav, što bi bilo nužno za još uspješnije gospodarenje ovim lovištem. Kako se pravilno gospodariti lovištima ne može bez stručnjaka i znanja o tome, u povodu obilježavanja 10. obljetnice postojanja, a uz pokroviteljstvo Vlade Hercegbosanske županije, Udruga je, u Lištanima, upriličila seminar s temama: „Održivo gospodarenje lovištem“, „Zarazne bolesti divljači“ i „Zdravstveni nadzor lovišta“. Predavači su bili prof. dr. Krešimir Severin i prof. dr. Petar Džaja, eminentni stručnjaci sa zagrebačkoga Veterinarskog fakulteta. Seminaru su nazočili predstavnici lovačkih udruga s prostora Hercegbosanske županije, predstavnici JP Šume Herceg-Bosne, Stipe Matković, ministar u Vladi HBŽ-a, Ivica Lučić, tajnik Saveza i Vlado Soldo, pomoćnik ministra u Vladi FBiH. Da je seminar bio „pun pogodak“, potvrdili su svi prisutni, a i opće je suglasje da bi sličnih stručnih usavršavanja trebalo biti još više, pri čemu su svoje usluge predavači obećali i ubuduće. Višednevna događanja u povodu obilježavanja obljetnice Udruge završila su svečanom lovačkom večerom. U ugodnoj slavljeničkoj atmosferi svadbenog salona u Lištanima, uz tradicionalno bogatu tombolu i tamburicu, lovačko se druženje nastavilo do „sitnih“ sati. Veselo i zadovoljno lovačko društvo u svadbenom salonu www.lovackisavez-hb.ba 33 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LU „Sava“, Orašje: LOVIŠTE NAKON POPLAVA Fazani „oživljuju“ potopljena lovišta Adam Dabić P ovjerenstvo za nabavku fazanske divljači: dr. vet. Asmir Redžepović, Martin Marić i Jerko Ilišević, na temelju odluke Upravnog odbora Društva, odlučilo je u fazaneriji Gold MG u Donjem Žabaru kupiti 1500 komada fazana starosne dobi oko 17 tjedana. Fazani su pušteni u lovište 28. kolovoza 2010., a izraženo u novcu, njihova je vrijednost 15.000 KM. Podijeljeni su po sekcijama, sukladno broju članova svake od njih. Ova ne tako malo količina fazana zapravo je samo oživljavanje ove vrste divljači nakon velikih poplava na prostoru Posavske županije i općine Orašje. Mnoga su lovišta uništena, a rijeka Sava učinila je velike štete na posebnim lovištima, primjerice u onom Sekcije Donja Mahala (Basutska). Voda u Basutskoj u pojedinim je dijelovima bila i do 4 metra visoka. Kad se povukla, tamo je ostala prava pustinja. Pri unosu fazana, ostale su sekcije bile solidarne i svaka od njih odrekla se 5 do 10 fazana u korist ove sekcije, kako bi se taj dio lovišta ponovno naselio ovom divljači. Naravno, ništa manje štete nisu bile ni u drugim sekcijama. Razgovarajući na Upravnom odboru o štetama od poplava, iz sek- LD „Pavlovica“, Novi Travnik: OTVORENA LOVNA SEZONA U lovište bez pušaka i pasa Anto Cvitanović P oštujući zaključak Upravnog odbora LS Herceg Bosne da se ovogodišnja sezona ne otvara na dan izbora, sekcije LD „Pavlovica“ učinile su to, radno i svečano, 10. listopada ove godine. Predsjednik sekcije Novi Travnik, Zlatko Senkić, okupio je lovce na 34 zbornom mjestu već u 7 ujutro. Stigli su bez lovačkog oružja i pasa, ali s pilama, sjekirama i čekićima. Namjera im je bila popraviti novoizgrađenu ali devastiranu čeku, što su i učinili, a onda su druženje nastavili uz roštilj, vino i pjesmu. Lovci sekcije Bučići, s predsjednikom Draganom Jukićem, okupili su se kod župne crkve u Bučićima. Oda- Trenutak ispuštanja fazana cija su stigle procjene da je na ovdašnjim lovnotehničkim i lovnouzgojnim objektima i na divljači učinjena šteta u iznosu od oko 100.000 KM. Teško je, kažu lovci, divljač oživjeti i vratiti u prvobitno stanje. Mnogo je truda uloženo da se, nakon rata, dostigne razina bogatstva u lovištima prije poplava, a onda one učiniše svoje. Sada je nužno ujediniti sve snage i tražiti pomoć od federalnih i županijskih institucija, kako bi se koliko-toliko saniralo postojeće stanje. To je i učinjeno i očekujemo konkretnu pomoć s obje razine. tle su, prema planu lovnika Stipe Marina-Macka, pošli čistiti teren od lutalica i štetočina na rajone Debela Mea, Državo, Liska i Gradina, završivši na Bučićkoj ravni, kod svoje lovačke kuće, gdje su im Zdravko Marin i Vlatko Mamuša-Paradajz pripremili ukusnu okrepu. Za vrijeme ručka, dopredsjednik Saveza Slavko Marin odgovarao je na brojna pitanja lovaca, koja su se, uglavnom, odnosila na gospodarenje lovištima i suglasnost resornog ministra na plan gospodarenja. Ne skrivajući zadovoljstvo što se nalazi ovdje, Marin je sugerirao lovcima da najprije oni moraju izvršavati svoje obveze provodeći odluke i zaključke UO Društva, čiji je glavni cilj zaštita i očuvanje prirode i divljači i njegovanje još boljih međuljudskih odnosa. „Čineći to, pomažete čelništvu Društva da, preko LS Herceg Bosne – čvrstoga jamca opstanka i jačanja naših lovačkih udruga – riješi sve spomenute probleme“, rezimirao je svoje odgovore dopredsjednik Saveza. Svojih šezdeset lovaca, Stipo Bošnjak, predsjednik sekcije Mravinjac, okupio je također poradi čišćenja terena od lutalica i štetočina. Odstrijelili su pet pasa lutalica i konstatirali da u lovištu ima divljači. Tijekom objeda, koji su pripremili Stipo Zlatunić i Ilija Tomić, predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić, slično kao Slavko Marin u Bučićima, odgovarao je na sumnje i upite koji su mučili ovdašnje lovce. Dovodeći u kontekst rješavanje ovih pitanja s ulogom Lovačkog saveza Herceg Bosne, predsjednik Društva uputio je pohvale čelništvu Saveza, navodeći Iliju Vrljića, Ivicu Lučića, Vladu Bošnjaka, Vladu Soldu i Slavka Marina kao ljude koji, sa svojim suradnicima, zaslužuju nepodijeljeno povjerenje lovačke populacije. Sekcije Gradina i Sebešić upriličile su zajedničko otvaranje sezone (domaćin je bila sekcija Gradina). Predsjednici sekcija Franjo Cvitanović i Stipo Ivoš, glavni lovnik Vlado Knežević i lovočuvar Franjo Fišić, poveli su lovce na čišćenje terena na lokalitetu Vilenice. Bila je to, ujedno, i prigoda da se Sebešićani upoznaju s ovim lovištem, a sve je, kao i u drugim sekcijama, okončano uz pjesmu i kvalitetan lovački meni. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LD „Mosor“, Široki Brijeg: SUSRET NOVOGA I BIVŠIH PREDSJEDNIKA Zajednički do cilja Blago Lasić N aprednu, lijepu i korisnu aktivnost poduzeo je nedavno izabrani predsjednik Društva Ivan Primorac, čime je pokazao smisao i volju učiniti sve kako bi se Društvo vratilo na stare staze naprednoga rada, reda i lovačkoga užitka. U prelijepi restoran Borak, na vrelu Lištice, sazvao je sve živuće dosadašnje predsjednike naše udruge na zajednički ručak, na neformalno ali ugodno i korisno druženje i oživljavanje svih dosadašnjih uspješnih i onih drugih poslova i akcija, na temelju kojih bi se možebitno i danas mogla crpiti određena iskustva i poduke. Skupilo se društvance od desetak vremešnijih, ali još uvijek vrlo plećatih i duhom bistrih lovaca, i uz umirujući žubor brze i bistre rječice, i oni pustiše svoje potoke sjećanja i lijepih uspomena na čisti zrak i zelenilo Borka. Svatko je želio iznijeti neka svoja zapažanja, neki uspjeh u lovu i u vođenju, neku svoju sugestiju i savjet kako bi i danas možda dobro bilo učiniti sličan potez. Spominjani su i svi oni pokojni predsjednici, i s puno pijeteta se kazivalo o njihovom doprinosu za uspješan višedecenijski rad Društva. Svjesni su i sjetni, pokazujući smisao i neumitnost prolaska vremena, novih svjetskih trendova, klimatskih i ekoloških poremećaja, te neizbježnoga sukoba interesa i generacija u društvu uopće, pa i u lovstvu. Ne nabrajajući pojedinačne i vrlo zanimljive prijedloge, stariji lovci i predsjednici gotovo su jednoglasno zavapili za Oni koji su se odazvali, bili su puni hvale za Primorčevu ideju vraćanje reda i rada, za obogaćenje lovišta divljači, za povratak povjerenja i druženja, eliminaciju nepoštenih i nestručnih pojedinaca, za novi i napredniji ustroj Društva i niz drugih inicijativa, pa i onih koje se, objektivno, ne mogu provesti. Sve je, dakle, bilo na jednoj vrlo ugodnoj i kulturnoj razini, što je i bio razlog tako brzoga protoka trosatnoga razgovora. Na Predsjedniku se vidjelo izraženo zadovoljstvo i osjećaj punoga pogotka ovim sastankom, pa je obećao uvažiti i LU „Sava“, Orašje: SKUPŠTINA Tko ne bude radio, morat će platiti Adam Dabić U z nazočnost 27 zastupnika, 5. listopada 2010., u restoranu „Centar“ u Orašju, održana je Skupština LU „Sava“. U okviru prve točke dnevnog reda zastupnici su razmatrali Prijedlog odluke o otvaranju lovne sezone 2010./2011., s rasporedom lovnih dana na divljač i štetočine. Odlučeno je da se fazan-mužjak lovi 10., 17., 24. i 31. listopada, 7., 14. i 28. studenog, te 5., 12. i 19. prosinca 2010. godine. Zec će se loviti 31. listopada, 28. studenog i 19. prosinca 2010. godine. Neke druge vrste divljači (divlja patka, divlja guska i druge močvarice) mogu se loviti svakog dana od 1. rujna 2010. do konca veljače 2011. godine, na način kako je to propisano Zakonom o lovstvu. Lovnu sezonu može prekinuti Upravni odbor LU „Sava“ u slučaju elementarnih nepogoda, sukladno odredbama Zakona o lovstvu. Psi goniči mogu se izvoditi u lov na zeca i štetočine do 5. siječnja 2011. Svaki izlazak u lovište s oružjem i lovačkim www.lovackisavez-hb.ba psima mimo dana utvrđenih ovom Odlukom smatrat će se krivolovom i prema počiniteljima će se poduzeti disciplinske mjere. Prijedlog odluke o izradi hranilišta, solila i pojilišta na lovnom području bila je druga točka dnevnog reda ove Skupštine. Odluka je jednoglasno usvojena, i evo nekih njezinih odredbi. Obvezuje se svaki lovac, izuzev lovaca u inozemstvu, da izradi ili obnovi postojeće hranilište za fazansku divljač na području svoje lovačke sekcije. Obvezuje se svaka sekcija koja to nije učinila da izgradi ili obnovi hranilište za visoku divljač – najmanje jedno na pet lovaca – uz koje treba osigurati provesti sve prijedloge i češće se susresti u ovakvome sastavu. A, kao znak zahvalnosti za dolazak bili smo počašćeni ukusnim jelom, dobrim crnim vinom i pozivom na dolazak svih skupština Društva kako bi i neposredno mogli zastupnicima prenijeti neka svoja znanja i iskustva. Uistinu, vrlo zgodna i hvale vrijedna gesta, koja bi se mogla koristiti za opći boljitak u društvu! Jer, šteta je ne koristiti te „uspavane mozgove“ iz kojih uvijek može izbiti iskra zdravoga života. hranilište, solilo i pojilište za srneću i drugu visoku divljač. Za organizaciju izrade hranilišta odgovorni su predsjednici lovnih sekcija. Hranilišta treba izgraditi najkasnije do konca listopada 2010. godine. Oni koji ne izgrade hranilišta i ostale objekte u zadanom roku, dužni su platiti 20 KM na žiroračun Udruge. Zabranjuje se lov u neposrednoj blizini izgrađenih hranilišta za fazansku divljač. Treća točka dnevnog reda odnosila se na nabavku matičnog jata fazana za 2011. godinu. Odlučeno je da se za 2011. godinu planira 10.000 KM za nabavku matičnog jata fazana. Pod tekućim pitanjima, gdje se razmatrao Izvještaj o nadzoru lovnog inspektora i Zahtjev Sekcije Oštra Luka za pozajmicu, odlučeno je da se Sekciji Oštra Luka dade pozajmica od 2000 KM za izgradnju lovačke kuće, koju ta sekcija treba vratiti u 2011. godini. A predsjednik Udruge, Pavo Kosić, upoznao je zastupnike s nadzorom Udruge koji je učinio federalni lovni inspektor, napomenuvši da je uskoro najavljen i novi nadzor. 35 IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA R edovita Skupština HUL „Kravica“ iz Ljubuškog održana je 17. listopada 2010. u konobi „Ramljak“. Predsjednik Udruge, Tomislav Petrović, podnio je financijsko izvješće, koje je jednoglasno usvojeno. Iz njega je vidljivo da je Udruga u prošloj godini, kroz unos divljači i izgradnju lovnogospodarskih objekata, investirala u lovište značajna financijska sredstva. U lovište je pušteno 86 zečeva, 372 fazana puštena su proljetos, a 875 fazana jesenas. Zečevi pušteni u lovište iz vlastitog su uzgajališta odnosno zečinjaka koji je vlasništvo lovačke udruge. U ovoj je godini, od ukupno 20 parova u zečinjaku, 16 njih bilo aktivnih, a 4 para nisu uspjela odgojiti ni jedno leglo pa su zamijenjena novim parovima. Za iduću godinu pripremljena su 22 para, od kojih je 16 starih i aktivnih. S novim proširenjem i novim kućama, postignut je vidljiv napredak, poglavito zato što je smanjen gubitak mladih zečeva u novim kućama. Prvo leglo okoćeno je 14. siječnja, a posljednje 3. listopada 2010. godine. U ovoj su godini ukupno okoćena 182 zečića, uginulo ih je 60, što znači da su uspješno odgojena 122 zeca, od čega ih je 86 pušteno u lovište. Trenutačno je u uzgajalištu 46 zečeva, odnosno 22 para i 2 zeca u pričuvi. Kad svotu koju smo uložili u zečinjak usporedimo s pu- HUL „Kravica“, Ljubuški: SKUPŠTINA Zec gotovo trostruko jeftiniji nego na tržištu Mario Herceg Skupštinski zastupnici u konobi “Ramljak” štenim zečevima (njih 86), ispada da je Udruga platila svakog zeca po 65 KM, odnosno gotovo 3 puta manje od tržišne cijene. Predsjednik Stegovnog suda, Branko Bebek, izvijestio je zastupnike o radu tog suda i obrazložio sve LD „Galeb“, Čapljina: SKUPŠTINA Privremena odluka o gospodarenju lovištem Jure Musulin Z bog izostanka suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2010./11. godinu, koju bi trebalo dati ovlašteno županijsko ministarstvo – sukladno članku 48. Zakona o lovstvu FBiH, a u cilju održanja i nastavka kontinuiteta lovnoga gospodarenja, uzgoja i zaštite divljači, te razvoja i unaprjeđenja lovstva – Skupština LD „Galeb“ iz Čapljine, na temelju Statuta Društva, donijela je Odluku o gospodarenju lovištem u lovnoj 2010./11. godini. 36 Od njezinih značajnijih stavki, izdvajamo sljedeće: 1. U lovnoj 2010./11. ne vršiti redoviti odstrel divljači planiran Godišnjim planom gospodarenja lovištem za 2010./11. godinu 2. Ostale aktivnosti u lovištu: uzgoj i zaštita divljači, zaštita lovišta, prihrana i prehrana divljači, izgradnja i održavanje lovnih objekata, uređenje lovišta, proljetno prebrojavanje divljači, praćenje zdravstvenog stanja divljači, unos (naseljavanje) žive divljači u lovište, kontrola (smanjenje) broja predatora, sprječavanje šteta od divljači i na divljači slučajeve procesuiranih lovaca. Pri utvrđivanju kalendara lova za iduću sezonu, vodila se konstruktivna rasprava, koja je okončana zaključcima koji su, nadamo se, na radost i korist svih lovaca i ljubitelja prirode. U protekloj lovnoj sezoni imali smo 15 pripravnika, od kojih je njih 13 izašlo na ispit i položilo ga. te ostale planirane aktivnosti na divljači provoditi sukladno odredbama Godišnjeg plana gospodarenja lovištem za lovnu 2010./11. godinu, Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovištima i Zakona o lovstvu 3. U lovištu vršiti isključivo sanitarni odstrel bolesne ili ranjene divljači, sukladno članku 14. stavak 4. Zakona o lovstvu („Odstrel bolesne ili ranjene divljači - sanitarni odstrel - dopušten je i u vrijeme zabrane i lovostaja“). Zatim je dan kalendar za sanitarni odstrijel kako za krupnu tako i za sitnu divljač, te ostale pojedinosti vezane za sanitarni odstrel. U stavku 11. Odluke navedeno je da ona stupa na snagu danom donošenja, privremenog je karaktera i primjenjivat će se do dobivanja suglasnosti na Godišnji plan gospodarenja lovištem za 2010./11. godinu ili do dobivanja lovišta na gospodarenje od strane mjerodavnoga županijskog ministarstva, a najdalje do konca lovne 2010./11. godine (27. veljače 2011.). Iz LD „Galeb“ također poručuju da je Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave broj 03-03-05-UP1-120/10 od 23. kolovoza 2010., okončana dugotrajna trakavica oko izbora novoga predsjednika i tajnika Društva. Ovim Rješenjem, u Registar se upisuju Josip Vekić, kao predsjednik Društva i Gordan Rebac, kao tajnik Društva. Broj 73, rujan - listopad 2010. IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA LO „Vitez“, Vitez: SKUŠTINA Smjena neaktivnih dužnosnika Premda je izvješće bilo vrlo kritički intonirano, svi su se zastupnici složili da ovako potpuno izvješće Nadzornog odbora do sada nikada nije napravljeno, niti prezentirano. Na dnevnom redu Skupštine našli su se i izbor novog predsjednika Nadzornog odbora i članova povjerenstava, za koje je zaključeno da nisu ispunili očekivanja Dosta posla za radno predsjedništvo Ivica Drmić R edovita, radna Skupština LO „Vitez“ održana je 18. rujna 2010. u prostorijama lovačkog doma u Vitezu. Lovne jedinice prethodno su dostavile prijedlog kandidata za Skupštinu, nakon čega je napravljen popis sudionika Skupštine. Tjedan dana prije početka Skupštine, lovnim je jedinicama dostavljen potrebni broj primjeraka radnog materijala. Od 31 zastupnika, Skupštini ih je prisustvovalo 28, te su sve odluke pravno valjane. NOVAC TROŠEN NAMJENSKI Predsjednik Skupštine, Dragan Stojak, pročitao je Izvješće o radu Upravnog odbora za razdoblje listopad 2008. – kolovoz 2010. godine. Izvješće o radu, pisano kronološki i opisno, govorilo je o aktivnostima Upravnog odbora od trenutka stupanja na dužnost, kojih je bilo mnogo: od usklađivanja i dorade normativnih akata, povratka lovaca u članstvo, priprema za koncesije na lovište, izrade lovno-gospodarskih i lovno-tehničkih objekata, mjera štednje, rješavanja problema u svezi s lovačkim domom, do zabrane lova od strane Federalnoga lovnog inspektora i uspješne borbe za lovište. Uslijedile su konstruktivne diskusije o ovoj točki dnevnog reda, ali i diskusije zastupnika koji su se „prepoznali“ u izvješću. Član Nadzornog odbora, Alojz Žabić, pročitao je izvješće Nadzornog odbora, koji je djelovao u krnjem sastavu jer je predsjednik Nadzornog odbora koncem ožujka www.lovackisavez-hb.ba 2009. preuzeo dužnost tajnika Lovačke organizacije. On nije sudjelovao u radu Odbora, budući da je računopolagač za poslovanje blagajne. Nadzorni je odbor ostvario potpuni uvid u dokumentaciju vezanu za financijsko poslovanje Lovačke organizacije „Vitez“. Tom je prilikom provedena kontrola poslovanja blagajne te poslovanja putem transakcijskog računa kod Unicredit banke. Nadzorni odbor se, sukladno pravilniku, osvrnuo i na rad ostalih tijela LO „Vitez“ te predložio Skupštini zaključke. Provedena kontrola blagajničkog izvještaja i njegovih priloga nije pokazala značajnije nepravilnosti u blagajničkom poslovanju. Prikazana analitika i sintetika u blagajničkom izvješću i kronološkom tijeku promjena na računu banke u cijelosti se poklapa s financijskim izvješćem za 2009. godinu. Novac je trošen namjenski i racionalno. Pojačanim angažiranjem, kako član- stva izabranog na različite dužnosti u lovačkoj organizaciji, tako i redovitog članstva, u velikoj se mjeri može poboljšati rad ove lovačke organizacije. Premda je izvješće bilo vrlo kritički intonirano, svi su se zastupnici složili da ovako potpuno izvješće Nadzornog odbora do sada nikada nije napravljeno, niti prezentirano. Tajnik LO „Vitez“, Ivica Drmić, pročitao je financijsko izvješće za 2009. godinu, posebno za poslovanje blagajne i za poslovanje putem transakcijskog računa. Budući da su zastupnici imali potpuno financijsko izvješće, s pregledom isplata kroz blagajnu po kontima te kronološkim pregledom promjena na žiroračunu, postavljeno je samo pitanje utroška novca za opremanje lovačkog doma. Na dnevnom redu Skupštine našli su se i izbor novog predsjednika Nadzornog odbora i članova povjerenstava, za koje je zaključeno da nisu ispunili očekivanja. Za predsjednika Nadzornog odbora izabran je Alojz Žabić. Osim starog člana, Milke Omazića, dužnost člana obnašat će i Marinko Katava. U Stegovni sud, umjesto bolesnog Josipa Brale, izabran je Željko Bevanda. Povjerenstvo za lovnu kinologiju u sastavu Ivica Krišto, Jakov Babić i Zoran Drmić, u cijelosti je promijenjeno, te su novi članovi Mirko Šarić, Mirko Pavlović i Mirko Filipović. Osim Ivice Drmića i Nikice Ružića, u sastav Povjerenstva za ocjenjivanje lovačkih trofeja izabran je Mirko Pavlović, umjesto Borislava Drmića i Dragana Grebenara. U Povjerenstvu za polaganje lovačkih ispita, Miroslav Pavlović i Mijo Franić zamijenjeni sa Mirkom Pavlovićem i Draganom Strukarom, uz starog člana Leonarda Garića. Treba napomenuti da je većina odluka donesena jednoglasno ili uz jedan glas protiv. U posljednjoj točki dnevnog reda predloženo je da lovačka organizacija donira 500 KM, a i svaki lovac da dâ dragovoljni prilog za spomenik pok. Vladimiru Ostarčeviću, doajenu viteškog lovstva, koji je pokopan u rodnoj Glini. Skupština je završena prigodnom zakuskom, uz lovački gulaš. Na ovom dijelu Skupštine sudjelovala je i delegacija LD „Kruščica“ iz Viteza, na čijem je čelu bio njezin predsjednik Sirađ Mujkić. 37 LOVAČKO ORUŽJE PONAŠANJE LOVCA U OLUJI Kako god nosili pušku, ona može privući grom Prema nekim istraživanjima, lovac s oružjem u ruci bar je deset puta u većoj opasnosti, nego bez njega. Tu opasnost eventualno može izbjeći ukoliko na usta cijevi navuče gumenu kuglu ili lopticu izvana i iznutra premazanu brončanom bojom. Ipak, jednostavnije je odložiti pušku za vrijeme nepogode podalje od sebe Mladen Bešlić L judi su oduvijek bili opčinjeni snagom kojom nebesa mogu munjom osvijetliti mrklu noć, a grmljavinom probuditi sve živo. U svijetu u svakom trenutku traje oko 2000 grmljavinskih nevremena, svojevrsnih „balada munja i gromova“, koja svake sekunde proizvedu 100 munja. Samo trećina munja dopire do tla, a ostale se javljaju unutar samoga oblaka ili između dva oblaka. Najviše se munja javlja u kasnim ljetnim mjesecima, kad često dolazi do naglog zagrijavanja zraka uz podlogu. Zrak je topao, dolazi do kondenzacije vodene pare i nastan- Visoka čeka, mjesto gdje je lovac najizloženiji udaru groma 38 Ponašanje lovca u oluji ka oblaka. Ako je proces brz, nastanu kumulonimbusi – oblaci visine i do 10 kilometara, u kojima dolazi do iznimne vertikalne cirkulacije kapljica vode. Rezultat je, pojednostavljeno kazano, da se u gornjem dijelu nakupe manje kapljice (pozitivnog naboja), a u donjem teže (negativnog naboja). Nabojima u oblaku cilj je spojiti se, no kako je zrak izolator, potrebno je pronaći bliži izvor suprotnog naboja – susjedni oblak ili tlo. Tlo ispod oblaka ima pozitivni naboj te, s obzirom na to da je bliže negativnom naboju nego što je vrh oblaka, dolazi do nastanka munje između oblaka i tla. Kad se nakupi dovoljno naboja, mali dio negativnih čestica iz oblaka počne se spuštati u koracima od oko 10 metara prema tlu putem najmanjeg otpora. Kao po ljestvama negativne čestice ispituju kako bi se probile do tla (zbog višestrukih pokušaja kasnije i vidimo razgranatu munju). Kad „ljestvama“ prethodnica negativnog naboja dođe do 30 metara iznad tla, ona dovoljno omekša zrak da se tim putem pozitivni naboj s tla može uputiti prema oblaku. Upravo je to ono što vidimo kao munju. Tim se koridorom u djeliću sekunde i nekoliko puta izmjene naboji iz oblaka u tlo i obratno. Oslobađa se temperatura nekoliko puta viša nego na površini Sunca, što uzrokuje burnu ekspanziju okolnog zraka koju čujemo kao grmljavinu. PUŠKA PRIVLAČI GROMOVE Iako su ljetne oluje uglavnom prošle, još do kraja godine, ili pak do kraja lovne sezone, možemo očekivati nepogode, pa je dobro znati odakle lovcu vreba opasnost u šumi, polju ili na čeki. Profesor Pajera iz Dortmunda (Njemačka), ekspert za elektricitet i sam lovac, proučavao je lovca u ovakvim nepogodama i savjetuje kolege lovce kako se ponašati ukoliko ih oluja zatekne u prirodi. Da bi utvrdio kolika opasnost od oluje prijeti lovcu s puškom u ruci, Pajera je izišao na teren s mjernim instrumentima i oružjem. Krenuo je s poznatim činjenicama da se munje i gromovi javljaju kao rezultata napona između negativnog električnog naboja oblaka i pozitivnog naboja zemljine površine. Normalan napon pri lijepom vremenu PRAVILO 30-30 U SAD-u udari 25 milijuna munja na godinu, od kojih u prosjeku pogine 67 osoba, što je više žrtava nego od tornada. Najviše ljudi strada ljeti, kad su nevremena češća, a ljudi više vremena provode vani. Preporuča se pridržavati se pravila „30-30“. Naime, ako od munje do grmljavine prođe manje od 30 sekunda, udaljenost je manja od 12 kilometara, te je potrebno pronaći zaklon. Nakon posljednjeg udara potrebno je pričekati pola sata da se uvjerite da je opasnost prošla. Broj 73, rujan - listopad 2010. LOVAČKO ORUŽJE može iznositi od 100 do 200 volti, a u olujnom on se penje i od 1000 do 5000 volti. Jačina struje u električnom kanalu može iznositi preko 100.000 ampera. Kako se ta situacija u prirodi ne može ni locirati, ni ometati, to nam jedino ostaje da se sklonimo s istaknutog mjesta. A to su svi uzdignuti reljefi i stršeći objekti, kakve su visoke čeke, drveće, ljudska figura pa i puška na ramenu ili u ruci. S obzirom na to da je olujno nevrijeme uvijek praćeno obilnom kišom, to i mokar čovjek tada predstavlja „metalni stup“ koji je izvanredan provodnik. Faktor uvećanja napo- www.lovackisavez-hb.ba na na glavi čovjeka tada je 12 do 15 puta veći u odnosu na tlo ispod čovjeka. Zato je mnogo sigurnije skloniti se u neko udubljenje na zemlji i u njemu čučnuti ili, što je još sigurnije, leći. Ispitujući u laboratoriju kolika je opasnost lovcu lovačka puška na ramenu ili ruci, profesor je utvrdio da je na gornjem kraju cijevi napon izuzetno velik, s faktorom pojačanja od 130 puta! Čak i kad se puška nosi u ruci horizontalno, faktor uvećanja još uvijek je velik i iznosi 50 puta, ito na oba kraja puške. To znači kako god nosili pušku, ona može privući grom. Profesor Pajera zaključio je da je lovac s oružjem u ruci bar 10 puta u većoj opasnosti, nego bez njega. Lovac tu opasnost eventualno može izbjeći ukoliko na usta cijevi navuče gumenu kuglu ili lopticu koja je izvana i iznutra premazana brončanom bojom. Ipak je jednostavnije odložiti pušku za vrijeme nepogode u čeki ili nekom drugom mjestu, podalje od sebe. Drvo u oluji, za gromovske kanonade, lovac ne bi smio koristiti kao zaklon. Udari li grom u drvo, stradat će i lovac i puška. Pod drvetom bi lovac mogao biti koliko-toliko siguran samo ukoliko bi bio najmanje pet metara udaljen od stabla, a pritom obje noge mirno držao priljubljen na zemlju. Treba također znati da su stabla na rubu šume daleko opasnija od onih u gustoj zatvorenoj šumi. Nađe li se lovac na visokoj čeki, u slučaju olujnog nevremena, vrijedi samo jedno pravilo: smjesta sići s čeke. 39 LOVAČKA PRIČA C rna Gora naša je hercegovačka planina. Prostire se na području mostarske, nevesinjske i konjičke općine. Najviši joj je vrh Lisac, oko tisuću i petsto metara. S jugozapadne strane povezana je s Veleži, a sa sjevera s Prenjom. Iz Mostara je najkraći put preko Rujišta, prema Nevesinju do Golog brda, gdje se skreće u Crnu Goru. U blizini Golog brda je selo Šarica, gdje je živio Mujo Abaza, lovočuvar za taj teren. Bio je petak, rano popodne, kad sam stigao do Muje. Zatekao sam ga kako postavlja građu za krov na svojoj kući. Odmah sam znao da nisam došao u pogodno vrijeme, ali znao je i Mujo, kao lovočuvar, da je dužan voditi lovca s odobrenjem. Pokazao sam mu dozvolu za lov srnjaka u dane tog vikenda. Zamolio me je da idem sam odabrati livadu i čekati, te da spavam kod drvosječa u baraci pod Liscem. Znao je Mujo da poznajem teren, jer sam bio s njim u lovu nekoliko puta. Nije ni meni bilo drago ometati mu tako važan posao pokrivanja kuće, pa sam prihvatio prijedlog. Rekao sam mu da smo tražili dva odobrenja, ali po planu odstrela bio je još samo jedan srnjak, pa sam došao sam. Naime, tada se lovcima, a lovočuvarima pogotovo, puno zamjeralo ako bi dvojica ili više lovaca išla na jednu dozvolu. To bi netko odmah dojavio, pa je bilo i nekih kažnjavanja. Produžio sam u planinu. Auto sam ostavio kod spomenute barake i odmah krenuo prema Abazinim livadama, koje su na dosta izdignutom terenu pa mi je trebalo skoro dva sata hoda do početka livada. Odlučio sam se za ove livade jer su bogate pašom i okružene velikim kompleksom šume, pa je bila i veća šansa da izađe srnjak. Abazine livade prostiru se na većem kompleksu planine, s njezine jugoistočne strane. Šumarci su ovdje „umetnuti“ između pojedinih livada, pa su veoma pogodne za lov šuljanjem, pogotovo kad je veća vlaga (što je i preduvjet za šuljanje). Bilo je vrijeme pred kosidbu, kad su livade pune cvjetova s vrlo različitim, uglavnom jakim i izrazitim bojama, kakve se mogu naći samo u čistoj i zdravoj prirodi. Gledajući ljepotu tih boja, sjetio sam se jednoga svoga prijatelja s kojim sam ovdje bio prije nekoliko godina, a koji je rekao: „Da mi je biti 40 Konak pod bukvom Čitavu noć, a osobito s večeri i pred zoru, slušao sam svakakve glasove i krikove, a veoma malo sam ih mogao raspoznati, skoro ništa. Uvjerio sam se da noću nema mira u šumi, kako se obično misli i priča, već je noćni život vrlo intenzivan. S početka mi je bilo malo i neobično, ali sam se poslije i na to privikao pa bih povremeno i zaspao Drago Lasić srnjak samo jedan dan na ovakvom prostoru, ne bih žalio umrijeti!“ Pretjerao je, naravno, u tome, ali je sigurno da bi mnogi od nas lovaca, kao i drugi ljudi koji vole prirodu, ovdje rado proveli više vremena i ne bi žalili zbog toga. Odabrao sam mjesto za večernju zasjedu na južnom dijelu livada (prema Kragujevači), odakle sam imao dobar pregled terena. Čekao sam na zasjedi dokle se vidjelo pucati, kako sam i navikao, pa sam u sami sumrak krenuo prema baraci. Preko livada se još vidjelo ići, ali čim sam ušao u šumu, morao sam upaliti bateriju. Nakon što sam kroz šumu prešao oko petsto metara, najednom mi se, bez obzira na novi uložak i žižak, ugasila baterija. Nije se vidjelo, što se kaže, „ni prsta pred okom“. Znao sam da ne mogu dalje, jer je težak teren, pa sam odlučio tu prenoćiti i čekati svitanje. Paleći upaljač, vidio sam da je uz stazu velika stara bukva i da ima veće udubljenje između jakih žila s donje strane, kao da je isprana zemlja, jer je teren dobro nagnut. Malo sam počistio to udubljenje i postavio grančice koje sam otkinuo s te bukve. Bilo je sve suho pa sam, kao u fotelju, sjeo između izdignutih žila. Na njih sam naslonio ruke, a glavu na deblo bukve, kao da je priroda ostavila tu mogućnost. U ruksaku sam imao još nešto za jesti, a što mi je u toj situaciji bilo još važnije, imao sam duhankesu s kremenom i trudom (čep od bukve, sliči na spužvu) i savijeni komadić čelika (čakmak). Motao sam škiju i kresanjem pripaljivao, jer mi je upaljač bio istrošen, i tako se zabavljao. Poznato je da neće ni živina gdje se osjeti duhan, pogotovo zmije – a to mi je bio najveći problem, jer je bilo mnogo izdignutih žila ispod takve bukve. Čitavu noć, a osobito s večeri i pred zoru, slušao sam svakakve glasove i krikove, a veoma malo sam ih mogao raspoznati, skoro ništa. Uvjerio sam se da noću nema mira u šumi, kako se obično misli i priča, već je noćni život vrlo intenzivan. S početka mi je bilo malo i neobično, ali sam se poslije i na to privikao pa bih povremeno i zaspao. Ovo mi je poslužilo kao primjer kako obična žiža, kao sitnica, može zakomplicirati i zagorčati lov, pa sam poslije uvijek nosio po dvije kompletne baterije. Čim je svanulo, otišao sam na livade i pažljivo ih obišao šuljanjem. Vidio sam samo dvije srne. Vratio sam se pokraj svoga konačišta i produžio kroz šumu do barake. Dolje sam našao Jozu i Đemu, drvosječe iz okolice Travnika, koji za taj vikend nisu išli kući, pa smo, uz puno kave, pričali o svemu. Odmah su mi rekli da su, čim su vidjeli auto, pretpostavljali da je netko u lovu pa im je bilo čudno da nitko nije došao na konak. Sjetili smo se i jednoga događaja, kad nas je Đemo „izvukao“ iz šume, pa ću to kratko opisati. Naime, u jednome ranijem lovu na srnjaka, bio sam u društvu s inženjerima Slavkom Lovrićem i Adom Šehićem, te s braćom Ivom i Stolom. Rasporedili smo se po Abazinim livadama. Slavko i Stole ostali su odmah s početka livada, a mi smo otišli dalje. U sumrak je Ado odstrijelio srnjaka. Ivo i ja sastali smo se s njim pri kraju livada, odakle smo i otišli na zasjede. Ivo je pomogao Adi nositi srnjaka, a ja sam ponio karabine i krenuli smo niz planinu prečicom, kako je Ado predložio, jer je on tu radio na taksaciji pa je bilo normalno da dobro poznaje teren. Vrlo smo brzo, međutim, ušli u jako ružan i opasan teren, sa škripinama i liticama, gdje bismo se teško snašli i danju. Na istom smo se terenu, praktično, vrtjeli sve do iza ponoći, kad je došao Đemo s velikim fenjerom i izveo nas na stazu, kuda smo se vratili. Sreća je da su Slavka i Stole stigli do barake, jer Đemo ne bi znao za nas, kao što ovoga puta nije znao ni za mene. Lijepo je Slavka rekao kad smo se sastali: „U šumi se uvijek vraća istim putem kojim si i došao, i to je osnovno pravilo, a pogotovo u noći.“ Poslije spomenute kave s Jozom i Đemom te odmora u baraci, išao sam u subotu popodne čekati na bližoj livadi, a u nedjelju ujutro na šuljanje prema Zaboranima, gdje su također veoma lijepe livade i priroda uopće, ali opet ništa. Pozdravio sam se s Đemom i Jozom te svratio u Šaricu kod Muje. On je nastavio postavljati crijep, a ja sam otišao kući u Mostar. Broj 73, rujan - listopad 2010. KINOLOGIJA “CAC BiH Posušje 2010“: MEMORIJALNA SPECIJALKA „ROBERT OREČ BOBO“ Pobjednica Brita, vlasništvo sinova pok. Roberta Oreča Mladen Bešlić U organizaciji Kinološkog saveza Herceg-Bosne i Kinološkog društva „Posušje“, po lijepom i sunčanom vremenu, održana je prekrasna promenada pasa svih pasmina. Mnogobrojni izlagači i publika družili su se međusobno i pratili zanimljivo natjecanje u ljepoti svojih ljubimaca. Nakon stručnih pregleda i ocjenjivanja, proglašeni su pobjednici. Pobjednik treće Memorijalne specijalke ex-Yu i autohtonih goniča „Robert Oreč Bobo“, u sklopu šeste po redu Državne izložbe pasa svih pasmina „CAC Posušje 2010“, četverogodišnja je ženka kratkodlakog istarskog goniča Brita, u vlasništvu sinova pokojnog Roberta Oreča, Frane, Jure i Filipa. Zanimljivo, Brita je pobijedila i prošle godine, a ove je godine proglašena i najljepšim psom izložbe „CAC Posušje 2010“. Drugo mjesto na Specijalki pripalo je posavskom goniču „Faca Larus“ Cvjetana Jovića iz Lopara, a treće je mjesto osvojila „Madona“, crnogorski planinski gonič, vlasnika i uzgajivača Srećka Žulja iz Posušja. U nastavku obznanjujemo nagrađene pse, prvo po kategorijama: - najljepše štene i vodič: tornjak LIVA i vodič Petar Bakula - najljepši mladi pas: njemački ovčar HAN SPLITBERG, vl. Marko Kujundžić, Imotski - najljepši par: istarski kratkodlaki gonič LOBO i CARLA D. P., vl. Petar Mandurić iz Čitluka, Posušje - najljepša uzgojna skupina: također istrijaneri Petra Mandurića iz Čitluka, Posušje - najljepši veteran: posavski gonič LISA, vl. Damir Markota, Posušje. A pobjednici po skupinama su: FCI skupina: njemački ovčar REX VON BIGESTE, vl. Dražen Jurčević, Tomislavgrad FCI skupina: tornjak IXIL, vl. Perica Jukić, Žepče FCI skupina: američki stafordski terijer DALMSTAFF Prvonagrađeni psi CAC Posušje 2010. www.lovackisavez-hb.ba Pobjednici Memorijalne specijalke DANTE, vl. Jadran Anđelić, Šibenik FCI skupina: jazavčar oštrodlaki LUNA, vl. Ana Martinac, Mostar FCI skupina: aljaški malamut ZIPI VUGEROVA, vl. Frano Begić, Posušje FCI skupina: istarski kratkodlaki gonič BRITA, vl. Frano, Jure i Filip Oreč, Posušje FCI skupina: njemački kratkodlaki ptičar OMAR OD BARTULOVIĆA, vl. Dragan Modrić, Sinj FCI skupina: zlatni retriver NIKI LAUDA ANIMA CANDIDA KENNEL, Fra Petar Krasić i Polina Simić, kinološki suci vl. Dženana i Ognjen Blagojević, Sarajevo FCI skupina: maltezer AMERICAN STAR DIAMOND OF MARQUESS, vl. White rhapsody kennel, Sarajevo. Za najljepšega autohtonog psa proglašen je tornjak IXIL, vl. Perice Jukića iz Žepča. Generalni pokrovitelj ovogodišnje izložbe, koja iz godine u godinu privlači sve veći broj izlagača i posjetitelja, bila je Općina Posušje, a težak posao izbora najljepših pasa bez zamjerki su odradili kinološki suci Polina Simić (Srbija), Julijan Glavočević (BiH), Dražen Tuličić (Hrvatska) i Stjepan fra Petar Krasić. Čitava izložba, koja je organizirana na Sportskom centru „Šego“ u Posušju, odvijala se pod budnim okom predsjednika KU „Posušje“ Tonće Jukića, strastvenog uzgajivača pasa, i Mirka Čolaka, delegata Kinološke asocijacije – Unije BiH. Sudeći po zadovoljnim licima sudionika i posjetitelja, odrađen je ponovno odličan posao. Domaćini već najavljuju iduću izložbu sljedeće godine, za koju smatraju da će biti još bolja i uspješnija. 41 KINOLOGIJA KU „Ljubuški“, Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU Uz kišu, psima lakše, vodičima znatno teže Mario Herceg K inološka udruga „Ljubuški“ u Veljacima je, 19. rujna 2010., organizirala utakmica za pse goniče na divlju svinju s dodjelom IPO-a. Dan je bio oblačan, kišovit. Vepru „Mirku“ bila je ozlijeđena pred- Slaven Bebek prima čestitke i pokal nja lijeva noga, vidno je šepao. Psi su ga zato teže „podizali“ iz loge i to je, vjerojatno, utjecalo i na sudačke ocjene. Kiša je bila oprala stare tragove, što je psima djelomično pomoglo u slijeđenju vepra. No, nešto je teže bilo uhvatiti psa, pa su svi vodiči bili do gole kože mokri, što od kiše, što od rose s granja kroz koje su se provlačili. Posjetitelja je bilo manje nego što to obično zna biti kod „Lobojića“, dijelom zbog nevremena, dijelom i zato što je bio lovni dan na prepelicu. Izvedeno je deset pasa, sedam ih je položilo radni ispit. Istarski kratkodlaki gonič Lisa, vlasništvo Slavena Bebeka iz Veljaka pokraj Ljubuškog, osvojio je prvo mjesto i zaslužio najveći pokal. Drugi je bio Prine Širokobriješki, posavski gonič Drage Artukovića iz Gruda, a treće mjesto pripalo je Cici, srpskom trobojnom goniču Bože Bezera iz Vašarovića pokraj Ljubuškog. Suci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoju zadaću. KD „Vitez“, Vitez: ORGANIZIRANO CIJEPLJENJE PASA PROTIV BJESNOĆE KU „Vran“, Prozor-Rama: IPO Na cijepljenje dvadeset posto, u lov – sto posto Visoke ocjene psima za pokazano na ispitu Mirko Filipović Stanko Ćurčić B jesnoća (lat. Rabies) vrlo je opasna i neizlječiva zarazna bolest od koje obolijevaju životinje i ljudi, pa na nju uvijek treba misliti. U prirodi od nje, osim ostale divljači, najčešće obolijevaju lisice. Silvatična (šumska) bjesnoća vrlo lako može prijeći u urbanu (gradsku), koja s lisice prelazi na psa, pri čemu lovački psi imaju najveću mogućnost kontakta s bijesnom divljači. U cilju suzbijanja bjesnoće zakonodavac je propisao (i sankcionira ako se to ne poštuje) obvezno godišnje cijepljenje pasa protiv ove opake bolesti. Cijepljenje ljudi nije obvezno, ali je, pogotovo za lovce, poželjno. Uoči otvaranja ovogodišnje lovne sezone na „sitnu“ divljač, KD „Vitez“ je, u suradnji s Veterinarskom 42 stanicom, organiziralo cijepljenje lovačkih pasa protiv bjesnoće. Odmah treba istaknuti da su veterinari, kao dar lovcima, redovitu cijenu cijepljenja snizili za 20 posto. Lovci vlasnici lovačkih pasa bili su pravodobno obaviješteni putem radija i plakata o mjestu, danu i vremenu organiziranog cijepljenja. Prema onome što se doznaje od organizatora, odziv lovaca bio je vrlo slab. Procjenjuje se da je od ukupnog broja lovačkih pasa, njih stotinjak koji su u vlasništvu viteških lovaca, cijepljeno tek dvadeset posto. Ova činjenica, međutim, koliko se moglo vidjeti, nije zasmetala da prvi dan lova svi psi budu u lovu. Radi toga je u LD „Vitez“ odlučeno da se izvrši popis lovačkih pasa. Vlasnik psa je uz rodovnik dužan priložiti i potvrdu o cijepljenju svoga psa. U gateru kod Sičaje održan je ispit za pse goniče glasnoga gona na divlju svinju – IPO. Pristupilo mu je šest pasa, a pet ih je položilo ispit. Svi koji su položili dobili su visoke ocjene. Najbolji je bio posavski gonič Ben, vlasništvo Nikice Drežnjaka, s osvojenih 188 poena. Organizator je bila KU „Vran“ na čelu s Jozom Miličevićem i Ivom Zanom. Ben, posavski gonič Nikice Drežnjaka Broj 73, rujan - listopad 2010. KINOLOGIJA KU „Posavac-Orašje“, Orašje: SMOTRA PASA PTIČARA Inspektori „treniraju strogoću“ Adam Dabić N a temelju dogovora KU „Posavac-Orašje“ i LU „Sava“, Orašje, u lovištu Sekcije Donja Mahala, na lokalitetu Basutska, organizirana je smotra i utakmica pasa tipa IPO, B bez odstrela i C rad na vodi divlje patke s odstrelom. Smotra i utakmica pasa ptičara održana je pokraj lovačke kuće u Basutskoj, u neposrednoj blizini ribnjaka na kojem je održana utakmica C, rad na vodi divlje patke s odstrelom, a utakmica B, bez odstrela, održana je u polju. Smotra i utakmice pasa, zbog lošeg vremena nisu bile osobito posjećene. Ovim kinološkim manifestacijama nazočio je Federalni lovni inspektor Sulejman Hašinbegović, koji je, kako kaže, došao po usmenom nalogu Glavnoga federalnog lovnog inspektora. Lovni inspektor je pratio i snimao kompletan program kinološke manifestacije te kontrolirao dokumente lovačkih pasa, rodovnike i potvrde o cijepljenju, nakon čega je sačinio zapisnik u kojem je pohvalio rad i organizaciju Lovačke udruge „Sava“. Inspektor se zanimao i za registraciju Kinološke udruge „Posavac-Orašje“, koja djeluje po rješenju Ministarstva pravosuđa i uprave Županije posavske. Također, tražio je i neke informacije o kinologiji koje su trebale biti riješene na višoj instanci, a što nema nikakve veze s ovom kinološkom udrugom, poput informacije je li ova udruga članica FCI-a, što je nemoguće jer je cijela kinologija u BiH, zbog nereda pojedinaca, trenutno izbačena iz ove svjetske kinološke organizacije. Zbog ovakvih neprimjerenih i iznenađujućih postupaka lovnog inspektora, upitan je kako može kontrolirati kinološku udrugu ako nije kinološki inspektor i tko mu je dao Darko Leovac sa svojim labradorom, prvoplasiranim psom te ovlasti, na što je on odgovorio da ima te ovlasti, bez predočenja pismenih ovlasti ili naloga za nadzor. Ovakvo ponašanje lovnog inspektora čelnici kinološke udruge „Posavac-Orašje“ tumače i doživljavaju kao treniranje strogoće i zastrašivanje od strane pojedinaca koji im zavide na dobrom i naprednom radu u proteklom razdoblju. Rezultati smotre i utakmice pasa: prvo mjesto, utakmica C: labrador retriver Riki vlasnika Darka Leovca iz Domaljevca; prvo mjesto, utakmica B: njemački kratkodlaki ptičar Maestro vlasnika Zvonke Kosića iz Boka; drugo mjesto, utakmica B: seter Ajka vlasnika Šime Živkovića iz Kostrča; treće mjesto, utakmica B: ženka Mis vlasnika Mate Vukića. Pobjednicima u svim kategorijama dodijeljeni su pehari i diplome, Zvonko Kosić, veliki ljubitelj kinologije što je sponzorirala Vlada Županije posavske na čelu s premijerom Mijom Matanovićem. KU „Kuna“, Domaljevac: UTAKMICA C TIPA Pucalo se i na„divljake“ Mato Piljić K inološka udruga iz Domaljevca upriličila je 3. listopada ove godine utakmicu C tipa s odstrelom, u kojoj je sudjelovalo 10 pasa. Tom je prigodom 9 pasa zaslužilo pozitivnu ocjenu, a jedan nije uspio pokazati dovoljno. Utakmicu su sudili Marijan Đurković (KSHB) i Andrija Stojanović (HKS), a delegat je bio Julijan Glavočević. Rad pasa u polju tekao je oko lovačke kuće LU „Kuna“. To je područje relativno bogato fazanskom divljači te su strijelci, osim na puštene fazane, imali priliku pucati i na „divljake“. Po završetku rada u polju, sve se preselilo na ribnjak Ivana Lucića, gdje su psi imali priliku odraditi posljednju disciplinu – donošenje patke iz duboke vode. Poslije svega, sudionici i publika ponovno su se vratili u lovačku kuću, gdje je upriličen besplatan roštilj, piće i tradicionalno pečenica. www.lovackisavez-hb.ba 43 SPORTSKO RIBOLOVSTVO PRVENSTVO FBiH U FLY FISHINGU NA BUSOVAČKIM VODAMA Zahvaljujući nevremenu, „bistro“ postalo – mutno Organizator je učinio sve da federalno natjecanje u mušičarenju prođe u najboljem redu. Ali ovakvo nevrijeme, u srpnju, nitko nije mogao predvidjeti. No, i u takvim su okolnostima okupljeni ribolovci pokazali izuzetnu vještinu i svu draž ovoga sporta. A Busovača je pokazala da zaslužuje sve pohvale za domaćinstvo Dobroslav Vrdoljak N a rijeci Lašvi u Busovači, 24. i 25. srpnja ove godine, upriličeno je natjecanje u ulovu ribe površinskom mušicom, tzv. mušičarenje. Uz 12 ekipa, sudjelovala su i 3 pojedinca. Neki su dolazak otkazali u posljednji čas (godišnji odmori i organizacijski problemi), no skupilo se ipak dovoljno ribolovaca za ovo natjecanje federalnog ranga u mušičarenju. Mušičarenje nije baš lagana i jeftina disciplina. Nemaju svi ni vode za lov ribe mušicom. Oprema je prilično skupa, a treba i mnogo treninga i ustrajnosti da bi se postigli zadovoljavajući rezultati. U ovoj disciplini obično vlada pravilo „ulovi, pa pusti“, pa nekim ribolovcima, makar se zvali sportski, ni to ne odgovara. Evo nekih pravila u mušičarenju. Natjecatelji su vidljivim znakom odijeljeni jedan od drugoga. Nakon nekog vremena mijenjaju lokacije, kako bi se koliko-toliko izjednačili uvjeti lovljenja (sve pozicije ne rijeci nisu uvijek jednake). Natjecatelj se opskrbi svom potrebnom opremom, kako za natjecanja ne bi napuštao svoje natjecateljsko mjesto. U rijeku smije zagaziti najviše do trećine rijeke. Lovi se samo lipljen i pastrva, ali iznad 20 cm dužine. Udica mora biti bez kontrakuke, da bi se riba što manje oštetila i lakše skinula s nje. Natjecanje prate suci i mjerači ulova. Ulovljena se riba mjeri u posebnim kalupima s centimetarskom vrpcom. Sve se uredno mjeri i zapisuje, kako bi se na kraju lako i brzo znali bodovi svakog natjecatelja. Malo je kompliciranije opisati način bodovanja, jer se izražavaju rezultati iz svakog sektora, pa se to zbroji i utvrdi konačni plasman. Ponekad pobjednik zna biti i natjecatelj s ma- 44 Pobjednici natjecanja u mušičarenju nje ulovljenih riba, ako je imao bolje rezultate u svakom od sektora. LOV U MUTNOM Ideja da se ovo natjecanje održi u Busovači začela se još prošle godine, na jednom skupu u Donjem Vakufu. U kasnijim dogovorima predsjednika sportskih ribolovaca Busovače Ivice Tomičića s predsjednikom Natjecateljske komisije Sportsko-ribolovnog saveza FBiH Marcelom Kučinskim, dogovorene su ostale pojedinosti. Formiran je Organizacijski odbor za pripremu i održavanje natjecanja, u sastavu: Ivica Tomičić, Vejsil Mulakadić, Boro Bilić, Ivica Krišto, Željko Varešković, Hikmet Ćatić, Marinko Subašić, Mirsad Mujaković i Slaven Petrović. Tražili su se sponzori i pokrovitelj, bez njih ne ide. Sponzori su, uglavnom, bili BUBA-COMERC iz Viteza i Dragan Jurčević iz Busovače, a pokroviteljstva se svesrdno prihvatio gradonačelnik Busovače Asim Mekić, koji je i otvorio natjecanje. Sa sponzorima su uglavnom kontaktirali Marijan Čavlina i Nikica Petrović. U cjelokupnoj organizaciji natjecanja angažiralo se preko 40 ljudi. Bila su 23 suca mjerača, 3 sektorska suca, tajnik natjecanja, delegat i vrhovni sudac. Suce plaća Savez, a svi ostali radili su besplatno. Zbog većeg broja najavljenih natjecatelja, natjecateljska se staza morala produžiti na 1500 metara, ali je dobar dio ostao neiskorišten. Natjecanje je počelo idealno. Dan je bio lijep, sunčan, ne previše vruć. Taman za ugođaj koji pruža mušičarenje na vodi kao što je Lašva, koja je prije tri mjeseca dodatno poribljena da užitak bude upotpunjen, a zadovoljstvo natjecatelja veće. „Pali“ su i prvi ulovi, suci mjerači imali su pune ruke posla. Ubrzo je Esad Spahić, ribolovac iz Novog Travnika, uhvatio i najveću ribu na ovom natjecanju, dugačku 72 cm, tešku oko 4 kg. No već nakon pola sata počelo je kišiti. A onda prava oluja. Nezapamćeno nevrijeme, praćeno tučom, trajalo je Broj 73, rujan - listopad 2010. SPORTSKO RIBOLOVSTVO oko pola sata. Temperatura se naglo spustila za 10-ak stupnjeva, s njom i raspoloženje. Natjecatelji, sada u kabanicama, mijenjaju mušice i nastavljaju. Ali onda stiže novi val, još žešći od prvoga. Samo da se voda ne zamuti! Nakon dva sata natjecanja mijenjaju se sektori, ali je voda bivala sve mutnija i mutnija. U trećem satu bila je potpuno mutna, „ko oranje“ što se ono kaže. Ljudi tužni, žalosni. Zar je ovo ona rijeka od prije samo 2-3 sata? Ipak su nastavili loviti do kraja prvoga dana, nadajući se da će se sutra vrijeme popraviti. Sljedeće jutro osvanulo je tmurno, oblaci su se nadvili nad rijekom, a voda je bila jednako mutna. Natjecanje je nastavljeno i nakon tri sata borbe s mutnom vodom, završeno. Što reći? Dogodi se! Sve je učinjeno da natjecanje bude vrhunsko, posebice stoga što je to prvo natjecanje ovoga ranga u Busovači. Kiša, pa mutna voda, pokvariše užitak. Opći je dojam okrnjen. Nije bilo ni dodatnih programa predviđenih za gledateljstvo. A i gledatelja je, u takvim okolnostima, bilo malo. Sijevale su i munje, što je bila dodatna opasnost za natjecatelje s obzirom na to da su im u rukama grafitni štapovi, koji provode elektricitet. Nije bilo prezentacije LOOP opreme iz Švedske, koja ima vrhunsku opremu za ovu vrstu sporta. Ipak je upriličena procedura izrade mušica, koju su zorno pratili najmlađi natjecatelji. Oni se, izgleda, žele okušati u ovoj izuzetno zahtjevnoj vještini. Natjecateljska komisija obznanila je rezultate natjecanja. Prvo mjesto osvojila je prva ekipa Busovače (Mulakadić, Krišto i Bilić), drugo mjesto ekipa iz Konjica (Bilanović, Ljubuškić i Baralija), a treće ekipa iz Bosanske Krupe (Beganović, Džigumović i Kadić). Pojedinačno, redoslijed je sljedeći: prvi je Željko Varešković iz Busovače, drugi Ivica Krišto iz Busovače, a treći Mile Kerkez iz Velike Kladuše. Poslije natjecanja održani su sudački ispiti. Za udružinskog suca bilo je 15 kandidata, za županijskog 5 i za državnog 3 kandidata. Tako je podmlađen sudački kadar i osiguran dovoljan broj sudaca za iduća natjecanja. Natjecanje je, po okončanju, prokomentirao i Ivica Tomi- Natjecatelji u punom zamahu čić, predsjednik USR Busovača:„Zadovoljan sam ishodom ove manifestacije, vrlo značajne za naše udruženje i za Busovaču u cjelini. Zahvaljujem svim svojim suradnicima na uloženom trudu, zahvaljujem pokrovitelju Asimu Mekiću, sponzorima i sucima. Ovo je potvrda da je USR Busovača jak i jedinstven sportski kolektiv, koji ima zavidne rezultate i u organizaciji različitih manifestacija, i u očuvanju ovdašnjih čistih riječnih tokova. Koliko sam vidio, odlični su dojmovi gostiju i natjecatelja, nemaju nikakvih primjedbi na organizaciju. Žao im je, naravno, da ih vrijeme nije poslužilo, pa da užitak bude kompletan, a zadovoljstvo na visini. U ovoj prigodi također zahvaljujem udruzi ‘Žena ženi prijatelj’ na svesrdnoj pomoći.“ Kad su se mnogi razišli – ostali su samo domaćini i poneki od obližnjih gostiju – pronađen je ribarski štap prvoklasne marke i velike vrijednosti. Nitko ne zna čiji je. Tek kasno uvečer javlja se Nedžad Halilić iz Bihaća i kaže da mu je negdje ostao štap, možda ga je i izgubio, ni sam ne zna gdje. Bio je presretan kad mu je rečeno da je štap na sigurnom i da čeka svoga vlasnika. Lijepa gesta busovačkih ribolovaca, zar ne? 4. GASTRONOMSKI SUSRETI „OKUSI S KAMENA“ Ribolovci se pokazali, lovci zakazali Vlado Bošnjak P očetkom rujna, u širokobriješkom Hotelu „Park“ održani su 4. gastronomski susreti „Okusi s kamena“, koje je organizirala Turistička zajednica Županije Zapadnohercegovačke. S autohtonim specijalitetima ovoga kraja, koji su dio ukupne turističke ponude, predstavilo se petnaestak izlagača iz Hercegovine. Posjetiteljima je posebno bila zanimljiva ponuda Društva športskih ribolovaca „Široki Brijeg“. S razlogom. Pajo, Ćopo, Jozo i Andrija, ljudi „najzaslužniji“ za gužvu oko njihova štanda, pripremili su vrhunska jela od prikanaca, pastrve potočarke i žaba, koje su im za meni podarili rijeka Lištica i podzemne vode Mostarskog blata. Posebice je bila zanimljiva i rado kušana pura prelivena ribljom lučnicom. Koliko je jelo bilo ukusno, najbolje je osjetio Pajo, koji je u kamere brojnih novinara pojašnjavao način njegova spremanja. Na kraju su od organizatora dobili posebno priznanje, „Zlatnu vilicu“, www.lovackisavez-hb.ba Mnogi su se osladili specijalitetima širokobrijeških ribiča još jedno u riznici ovoga športskog društva. Nažalost, iako su dobili poziv, već drugu godinu ni jedna od 7 lovačkih udruga ove županije nije se predstavila na ovim susretima. A među lovcima ima vrsnih majstora u spremanju lovačkih specijaliteta. Šteta, bila je ovo dobra prigoda za promociju lovstva, lovačkih udruga i onoga što nam je priroda podarila. Neka nam primjer ribolovaca bude poticaj za sljedeće gastronomske susrete. 45 LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE IMELA – POLUPARAZIT NA GRANAMA I DEBLIMA BJELOGORIČNOGA DRVEĆA I službeno „primljena“ u medicinske i farmaceutske krugove Blago Lasić V jerojatno ste zamijetili u svome osobnom životu i ponašanju kako vas neka nova nužda, nezgoda, bolest ili pak sretan trenutak opredijeli za nove spoznaje i istraživanja, da biste lakše prevladali ono što vas u dubinama vaših osjećanja tišti, iritira i dušu vam čini umornom ili previše razdraganom. To je, svakako, ispravan i prirodan način razmišljanja i reagiranja na vanjske podražaje, kako bi to lijepo psiholozi kazali. Temeljem takvih razmišljanja lako ćete zaključiti i moju želju u cilju proučavanja i eksplicitnog prikazivanja nekih pojmova i odnosa čovjeka i prirode. Naravno, još mi je veća i vrelija želja svakoj osobi sa sličnim nezgodama i pomoći, a ako ne pomognem onda barem zabaviti, čitajući neko zanimljivo štivo, ukoliko sam i tu razinu uspio dosegnuti. IMELA (Viscum album L.) Imela je neka vrsta poluparazitske biljke. Nastanjuje se na granama i deblima bjelogoričnoga drveća, najčešće po hrastovima, zbog čega je u narodu zovu i hrastova imela. U nekim je krajevima još nazivaju: himela, melina, melje, lijepak, omela, bijela imela… Kako god je narod nazivao, odavno je poznata i vrlo cijenjena biljčica koja je u prošlom stoljeću i službeno unišla u medicinske i farmaceutske krugove. Imela nema korijenja, već je kao neki okrugli grm veličine do jednoga metra pričvršćen za granu. Vrlo je kitnjasta, sa stotine žućkasto zelenih grančica koje uvijek imaju gotovo istu boju. Duguljasti i vrlo mesnati listići u vidu su neke tvrđe kože, uži prema peteljki i po sebi imaju uzdužne unutrašnje crte. Blijedi ili žućkasti i neugledni cvjetići na vrhu su grančica. Plod imele je prljavo bijela bobica. Kada sazrije jako je tvrda, sluzava i ljepljiva, poradi čega i zovu imelu lijepak. Bobice imele 46 rado konzumiraju ptice, pogotovo čvorak i kos, koji često nemaju mjere u uživanju pa dobivaju proljev i tako na drugim granama ostavljaju sjeme i imela se vrlo agresivno širi diljem bjelogorice. Dosadašnja istraživanja pokazala su niz specifičnosti glede kemijskoga sastava imele, ito u vrlo zanimljivim odnosima svojih sastavnica, dok mnoge tajne još kriju njezino ime. Utvrđeno je da ima: različite smole, alkaloide, tanine, različite sluzave tvari, oleinske kiseline, bjelančevine, vitamine… Izdanci i lišće najveći su spremnici ljekovitih materija, pa je preporučljivo baš iz njih koristiti te tvari. Valja kazati da postoje različita nesuglasja oko uporabe imele. Naime, niz biljara i pisaca preporučuje da se imela nikako ne smije termički obrađivati, nego se uvečer namoči lišće i grančice u hladnu vodu koju onda sutradan valja rabiti kao lijek. Vrlo širok je spektar bolesti i tegoba kod kojih imela ima (po nekima) nadnaravni učinak! Kod jednoga broja ljudi, vjerojatno zavisno od uzroka nastanka, imela je nenatkri- ljivo sredstvo za snižavanje krvnoga tlaka. Svaki će pojedinac osjetiti poboljšanje cirkulacije krvi pijući ili masirajući udove rastvorom imele. Protiv zakrečenja krvnih sudova poznata je kao jedan od boljih preparata. Smatra se u narodu da je uz cvijet gloga, imela najbolja za jačanje srčanog mišića i protiv različitih vrsta vrtoglavica. Odavno je poznata kao „spasiteljica“ žena u postklimakteričnom razdoblju, kao i za sve tegobe tijekom menstruacije. Jedan travar navodi čudesna ozdravljenja od raka i pripisuje ih snazi imele, a na drugim stranicama čitam kako je pomogla mnogim ženama u liječenju neplodnosti (!) Poznati srbijanski doktor medicine i biljar Risto Gostuški navodi imelu kao nezamjenjivo sredstvo kod bolesti: epilepsije, oduzetosti, moždane kapi, trzanja, velikoga kašlja, krvarenja iz pluća. On tvrdi da je to najbolji lijek iz grupe nitroglicerina te djeluje mnogo dulje nego drugi slični lijekovi. Snaga imele je u tome što djeluje preko mozga i smiruje cijeli organizam, opuštajući živce i krvne sudove, sprečavajući tako njihovo pucanje i krvarenje. Osim otapanja u vodi, imela se može osušiti i onda samljeti te prah popiti s toplom vodom ili slatkim mlijekom. Također je poznato namakanje imelinog lišća u domaćem vinu u omjeru 40 grama svježega lišća na litri vina kiseliti desetak dana. Imela je najljekovitija, uostalom kao i druge biljke, pred cvatnju ili tijekom nje, u ožujku i travnju. Još jedan savjet: Ne pentrajte se po granama kako biste ubrali imelu, jer možete tako dobiti veću nevolju od postojeće, već na dulju motku privežite neki srp ili zakrivljenu žicu i tako otkinite, ali samo onoliko koliko vam treba! Broj 73, rujan - listopad 2010. GASTRONOMSKI KUTAK KONJSKA SALAMA Jelen na starinski, lovački način Specijalitet u Italiji i Francuskoj U ovom receptu nije riječ samo o jelenovom mesu, nego i o mesu svake druge divljači, osim pernate. Malo pažnje, i evo svega na tanjuru Fra Franjo Mabić N aslov je pomalo pomaman i zanimljiv, ali je jednako tako i istinit. Istinit jer je preuzet od jednoga staroga širokobriješkog lovca koji se još lovom bavi u svojoj, sretnoj obitelji u Zagrebu. Naravno da ne ide u lov sa svojih preko osamdeset godina, rado kuha lovinu i kazuje svoje stare, još vrijedne recepte. kraju kuhanja Gulaš jelena pri Gulaš jelena u tanjur occhima) Gulaš jelena s njokima (gn www.lovackisavez-hb.ba u Pitao sam ga u čemu je starina ovoga recepta. Odgovorio mi je da nema modernih začina i da je zasnovan na ujednačenosti lovačkoga mesa, bilo kojega, i svježe kapule odnosno drugoga povrća koje se pirja i stavlja u lonac prije nego što se stavi lovačko meso. Dakle, mnogo, mnogo pirjane kapule na ulju i masti i sve to kuhati najmanje tri sata, a to znači da čim lonac provri treba ga smanjiti i polako pustiti da ključa, kontrolirajući neprestano ravnomjernost vatre i ključanja. Ovo smo sve provjerili u jednoj drugoj mlađoj obitelji, fotografirali i lijepo se pogostili na starinski način, ali smo ipak ubacili nešto i naših začina na koje smo navikli i bez koji nam se čini trud uzalud. Znači, pripremiti obilje svježe, na sitno rezane kapule s malo češnjaka (ne baš pola – pola) i pirjati s mrkvom, paprikom, rajčicom i na koncu s malo feferona. Kada se podobro upirja povrće onda se dodaje juha, mesna ili biljna ili pak kipuća voda i dobro oprano meso, po mogućnosti i malo octom prije poprskano. Kada sve ovo provri-proključa, onda ostaviti da ravnomjerno krčka, naravno da ne zagori, a to znači na blagoj vatri pustiti da bude tako ravnomjerno barem sat i pol. Pri kraju kuhanja može se nadodati vino jedno ili drugo da još ključa kojih petnaestak minuta i oprobati slanost kuhanja, koja se uvijek ostavlja za kraj i pažljivo se radi da se ne presoli. Narodna uzrečica kaže da ni „mačka neće što je preslano“, a to znači uprskati sav rad i trud i pripremljeni materijal. Tako je i sa žestinom, sa stavljanjem ljute paprike ili feferona. Malo pažnje i, evo svega na tanjuru. Još jedanput ponavljam da nije riječ samo o jelenovom mesu, nego i o mesu svake druge divljači, osim pernate. Piće, kažu, određuje boja kuhanja, a ja bih radije rekao žestina i ukus kuhanja. U slast svima – i kuharima i sustolnicima! Mirko Filipović Z a razliku od Talijana i Francuza, na području Bosne i Hercegovine konzumiranje konjskog mesa i njegovih prerađevina iznimna je pojava. Svojedobno su kod nas dolazili Talijani radi otkupa konja. Prekobrojne, većinom ostarjele konje koje nisu uspjeli prodati Talijanima, seljaci su pred zimu, zbog nedostatka hrane, puštali u slobodnu prirodu na pašnjake da prežive ili su ih ubijali. Za razliku od našega puka, Talijanima i Francuzima konjsko se meso nalazi na svakidašnjem jelovniku. U Italiji i Francuskoj možete gotovo u svakog zgradi naići na mesnicu u kojoj se prodaje konjsko meso. Osim svježeg mesa, koje je iznimno zdravo i ukusno, najveći je specijalitet konjska salama. Za ove salame treba najprije prebrati meso cijeloga konja. Masnoće se odstranjuju tako da od cijele životinje ostaju dvije trećine mesa. Meso se melje posve sitno te mu se dodaje l6 do 18 posto svinjskih masnih obrezina ili l0 posto čiste tvrde slanine, također mljevene. Masa se soli s 2,15 posto soli, a dodaju se i drugi začini, ovisno o ukusu. Najvažnije je miješanje mesne mase. Stari je talijanski običaj da se na početku u masu bace novčići, pa je bilo dosta prolijevanja znoja dok se svi novčići ne pronađu. Salama se nadijeva u konjska ili goveđa crijeva i suši na dimu i laganoj vatri. 47 ZABAVNI KUTAK Mariofil Soldo AUTOR: MARIOFIL SOLDO LOVI SE OD 1. specijalist sprava za rujna DO 31. za bolesti mjerenje prosinca (NA nosa, grla količine SLICI) i uha topline RAJKO 1 dio luke za ukrcaj i iskrcaj tereta JETKO 2 TORANJ 3 prevoditeljica kovač ORKAN 4 TOVAR 5 GRIPE 6 derati se kao ... makedonsko kolo hrv. pseudonim sastanak glumica industrijfranc. knji- na vrhu (“zabranje- ska biljka, (... un) skočac ževnika na ljubav”) josephina peladana ja, ti, on, mi, vi, ... “zÜri oberland mÄss” jednočlani algebarski izraz germansko pleme, švabe marka skija B B B Pucanje od smijeha Frano Vukoja UPOZNAVANJE – Kako si se upoznao sa svojom ženom? – upitaše lovca. – Zahvaljujući mome psu. Ja zviznuo psu, a ona se okrenula – objasni lovac. PIĆE Lovac u gostima kod kolege iz lovačke družine. – Što ćeš popiti, prijatelju? – upita domaćin. – Može jedna rakija prije pive dok se kava ne skuha – naruči lovac. ustati rano siromašan čovjek, siromašak KILOMETRAŽA – Čitao sam kako lovci godišnje prepješače tisuću kilometara i popiju po dvjesta litara raznih pića – priča jedan lovac. – Znači troše dvadeset litara na sto kilometara – izračuna drugi. bohdan ulihrach am. glumac john “metar” tomislav neralić osobna zamjenica prapor tal. glumac tognazzi sat južnoamerički andski jastreb ukrajinski državnik kravčuk novinar, publicist plevnik časna riječ kod albanaca rijeka u italiji pohvalne pjesme BABA I LIGA PRVAKA Lovci razgovaraju o nogometu, a jedan lovac upita: – Kakva je razlika između nekih bh. nazovi velikih klubova u Europi i babe u svatovima? Nitko ne odgovara, a lovac im reče: – Baba bar dva kola odigra! hinko nučić natjecanje u starih grka TUGA – Zašto si nešto tužan? – upitaše lovca. – Ma, žena mi odlazi na put – odgovori im. – Ali to nije razlog za tugu – rekoše mu. – Znam, ali ako ne budem tužan, neće htjeti otputovati – objasni im lovac. LOVAČKA PITALICA – Zašto zecu vire uši kad se krije u grmu? – Zato što se nije dobro skrio! nacionalni ... ili vozni ... 48 B DOSAĐIVANJE Lovac se navečer vratio iz lova, a supruga ga upita: – Toliko si zaljubljen u taj lov, mene više uopće ne voliš. – Pričaš gluposti, zar bih se dosađivao s tobom svaku večer da te ne volim – uzvrati lovac. povlačenje zbog nailaska na otpor, uzmak rudnik lignita u bosni B Riječima lijevo dodajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi, koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova. gospodin (grč.) “repriza” B potvrdna riječ franjevac buntić “rabat” slovo slično nuli PITALICA – Kako glasi optičarski pozdrav? – Vidimo se! Broj 73, rujan - listopad 2010. IN MEMORIAM JURO (Petra) GRGIĆ (1948. – 2010.) Iznenadna smrt, u 63. godini života, oduzela nam je počasnog člana i prijatelja, prekinuvši njegov životni i lovački put. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove sekcije zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njim u lovu, a posebice u lovačkim druženjima. Svojim riječima i djelima neprestano je dokazivao da voli svoje bližnje. Kao dobar lovac ali prije svega čovjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga poznavali. ma, među kojima je posebno izdvajao posavske goniče. Isticao se mirnoćom i tolerancijom. Uvijek je bio spreman poslušati svakog sugovornika i dati prijateljski savjet mlađim lovcima. Za sveukupan doprinos u radu ove lovačke udruge, god. 1999. proglašen je počasnim članom. Pamtit će ga svi lovci članovi ove organizacije, a posebno LJ „Liskovina“, čiji je član bio. Svoje znanje uspješno je prenosio na sina Josipa, koji je nedavno postao lovni pripravnik u istoj udruzi. Nadamo se da će uspješno nastaviti tamo gdje je naš pokojni Stjepan stao. Počivao u miru Božjem! LO „Vitez“, Vitez Nakon kratke bolesti, napustio nas je naš dugogodišnji član, prijatelj i lovac. Bio je uzoran, pošten i častan kolega, kojega je krasila dobrota i ljudska toplina. Kao takav, ostat će u srcima onih koji su ga poznavali, posebno lovcima njegove sekcije Goranci. Dragi prijatelju, počivaj u miru Božjem! LD „Jarebica“, Mostar IVAN KNEZOVIĆ – LUCIĆ (1926. – 2010.) STJEPAN (Franjo) PAVLOVIĆ (1942. – 2010.) Nakon kratke i teške bolesti, zauvijek nas je napustio naš Stjepan. Bio je član naše lovačke udruge od 1977. godine, kad je i položio lovački ispit. Bio je častan čovjek i nadasve uzoran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov, lovačku etiku i nadasve kinologiju. Najviše je volio lov goniči- www.lovackisavez-hb.ba IVAN BOŠKOVIĆ (1928. – 2010.) MARTIN MARKOTA (1952. – 2010.) U 82. godini prekinut je životni i lovački put plemenitog čovjeka, istinskog lovca i zaljubljenika u prirodu, najstarijega našeg člana, kolege lovca Ivana Boškovića. Svojim radom i odnosom prema lovištu, divljači i prirodi bio je uzor mnogim lovcima. Zahvaljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i naše Društvo. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama, posebice lovcima sekcije Crnići – Aladinići. Počivao u miru Božjem. Vijest o iznenadnoj smrti našega prijatelja i kolege lovca Martina Markote, člana Sekcije Krehin Gradac, bolno je odjeknula diljem Brotnja. Smrt ga je zatekla u Njemačkoj gdje je kao i većina njegovih vršnjaka još u ranoj mladosti otišao „trbuhom za kruhom“. Svaki slobodan trenutak koristio je da se vrati u svoje Brotnjo među svoje najmilije, svoje prijatelje i posebice kolege lovce. Iznad svega volio je lov i lovačka druženja gdje bi svojom veselom naravi unosio raspoloženje. Njegov lik ostat će u trajnoj uspomeni svim lovcima našega društva. Zahvaljujemo mu za sve što je učinio i neka počiva u miru Božjem. JOZO LOVRIĆ (1953. – 2010.) MARIJAN ĐINKIĆ (1934. – 2010.) Nakon kratke i teške bolesti, u 44. godini života i 24. godini lovačkog staža, zauvijek nas je napustio naš prijatelj i kolega lovac Žarko Blažević. Počivao u miru Božjem! LD „Galeb“, Čapljina LD „Zec“, Busovača LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac LD „Fazan“, Odžak ŽARKO BLAŽEVIĆ (1967. – 2010.) iz svoje sekcije. Više ga je veselilo druženje u prirodi s Markom, Milanom, Antom i Brankom, nego sami lov ili odstrel. Jozin lik, vedar i nasmijan, ostat će nam u trajnom sjećanju. Počivao u miru Božjem! U 57. godini života, zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član i kolega Jozo. Opaka bolest odvojila ga je od njemu tako dragog druženja i boravka u lovištu, gdje je provodio velik dio svoga slobodnog vremena. Pamtit ćemo ga po dobroti, lijepim riječima i prijateljstvu. Hvala mu za sve, ostat će trajno u našim sjećanjima. LD Jeleč, Žepče IBRAHIM (Hasiba) PUZIĆ (1930. – 2010.) U 84. godini života, zauvijek nas je napustio naš cijenjeni dugogodišnji član i kolega. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Volio je prirodu, lov i lovačka druženja. Nesebičnim zalaganjem, ljudskim kvalitetama i lovačkim iskustvom, znatno je pridonio boljitku našega Društva. Zahvaljujemo mu za sva dobra koja je učinio za nas i našu udrugu. Njegov lik i lovački duh ostat će zauvijek s nama. Iznenada, u 81. godini života, smrt je prekinula Ibrahimov životni i lovački put. Bio je počasni član ovoga društva, uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove sekcije zauvijek će se sjećati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka loveći i družeći se s njime. Riječima i djelima dokazivao je da voli svoje bližnje i da ima ispravan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu. Ostat će nam zauvijek u sjećanju kao vrijedan i častan član. LD „Jarebica“, Mostar LD „Fazan“, Odžak LD „Golub“, Čitluk ISMET SUBAŠIĆ (1969. – 2010.) Iznenadnom smrću, ostali smo bez kolege, prijatelja Ismeta. Osim što je bio uzoran otac i suprug, bio je i primjeran lovac, osoba koja je bila „svačiji“ prijatelj, uvijek vedra i nasmijana, spremna za šalu. Osim supruge i dvojice sinova, braće i majke, iza sebe je ostavio i lovce iz svoje grupe: Samira, Smajila-Sabita, Mehu, Muhu, Islama, Zahu kao i druge lovce iz svoga i drugih lovačkih društava. Njegov lik ostat će nam u trajnom sjećanju. LD „Vepar“, Prozor-Rama JOZO (Ivšin) KRIŠTO (1922. – 2010.) Poslije kratke ali teške bolesti, u 89. godini života zauvijek je između nas otišao dugogodišnji član našega lovačkog društva, naš Jozo. Bio je uzoran lovac i drag čovjek. Poslije teškog rada u busovačkoj ciglani, rado je provodio vrijeme u prirodi s kolegama STJEPAN BOŠNJAK, pok. Cvitana (1929. – 2010.) Bio je uzoran član Sekcije Ljubuški. U dugogodišnjem lovačkom stažu, uvijek je pokazivao veliku ljubav za divljač i brigu oko nje. Od svog je oca naslijedio taj dar, a onda ga je svesrdno prenosio na nas mlađe lovce, doslovce nas je zarazio lovom. Dugo će živjeti sjećanja na njegove priče o ponašanju divljači u lovištu, odnosno o načinu praćenja i donošenja odluke je li ili nije pametno odstrijeliti baš tu divljač. Ponekad bi znao svoje kornjače kupovati od djece iz sela i govoriti da je to posve nova vrsta. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za Sekciju Ljubuški i Udrugu. Počivao u miru! HUL „Kravica“, Ljubuški ALOJZA MARŠIĆ – LOJZA (1953. – 2010.) Iznenada, u 57. godini života, zauvijek nas je napustio Alozije Maršić, zvani Lojza. Zaljubljenik u prirodu i lov, član ove lovačke udruge od 1988. godine. S poštovanjem ćemo se sjećati njegovog predanog rada u Sekciji Vidovice, čiji je član bio. Mi lovci, njegove kolege i prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo na svemu što je dao Društvu i svojoj lovačkoj sekciji. Neka mu je vječna slava i hvala. LU „Sava“, Orašje 49 IN MEMORIAM Društvu i Sekciji Krepšić. Njegovom smrću Društvo je izgubilo dobra lovca i prijatelja koji je uživao ugled i poštovanje svih nas lovaca. Počivao u miru Božjem. LD „Sokol“, Seonjaci IVAN VIDOVIĆ – IĆA (1949. – 2010.) Iznenada nas je napustio naš dugogodišnji član, lovac i prijatelj Ivan Vidović – Ića. Bio je dobar i častan čovjek, uzoran lovac, prijatelj i veliki ljubitelj prirode i lova. Zauvijek će ostati u sjećanju svih nas, posebice njegovih kolega lovaca iz Sekcije Lijeva obala – Lise. Hvala mu za sve što je učinio za naše Društvo. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg BERISLAV CRNJAC – BERA (1975. – 2010.) Nakon kraće bolesti, u 36. godini života, iznenada i prerano, napustio nas je naš mladi član Berislav-Bera Crnjac. Volio je lov, prirodu, lovačka druženja. Ostat će zauvijek u sjećanju svih onih koji su ga poznavali, a posebno lovaca Sekcije Izbično – Britvica. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg PEJO DŽIJAN (1980. – 2010.) Redove našega društva zauvijek je napustio ovaj mladi lovac i ljubitelj prirode. Nesretan slučaj htio ga je rastaviti od svojih prijatelja i kolega lovaca. U svome kratkotrajnom članstvu mnogo je doprinosio razvoju lovstva i lovačke etike. Isticao se svojim radom u 50 MARIJAN MATKIĆ (1934. – 2010.) U 76. godini života, nakon kraće i teške bolesti, napustio nas je naš dugogodišnji dragi prijatelj i kolega lovac Marijan Matkić, zvani Babin. Član lovačke udruge bio je od 1957. godine. Za zasluge u lovstvu nagrađen je Odličjem trećega reda. Kolegama i prijateljima, poglavito lovcima Sekcije Matići čiji je bio član, ostat će u trajnom sjećanju. Neka mu je vječna slava i hvala. LU „Sava“, Orašje ŽELJKO PERKOVIĆ – VINE (1962. – 2010.) Iznenada i prerano napustio nas je naš prijatelj i kolega lovac Željko Perković – Vine. Radom i ljubavlju prema prirodi i divljači te druženju s lovcima bio je primjer u svojoj Sekciji Tribanj i cijeloj Lovačkoj udruzi „Cincar“ iz Livna. Njegovom smrću izgubili smo vrijednog i poštenog prijatelja i lovca. Njegov lik i vedar duh uvijek će ostati s nama i živjeti u našim srcima. Neka ti je laka zemlja, i počivaj u miru Božjem. LU „Cincar“, Livno njegov mukotrpno izgrađeni lik, njegova pravednost i brojne vrline koje je utkao u svoju obitelj, lovnu sekciju Bučići i lovačku udrugu čiji je bio član, ostat će živjeti u našim srcima. Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala ti, naš dragi Ivo, za sve predivne zajedničke trenutke. Počivaj u miru Božjem, uz naše molitve i svakidašnja sjećanja. STJEPAN TOLE (1931. – 2010.) LD „Pavlovica“, Novi Travnik Nakon kraće bolesti, u 80. godini života, napustio nas je dugogodišnji prijatelj i kolega Stjepan. Član Društva postao je 1968., a njegovim su putem pošli i njegov sin i unuk, obojica lovci. Čuvat ćemo uspomenu na njega. Počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg STJEPAN ZELJKO – TOKALIĆ (1922. – 2010.) MILENKO MILIĆEVIĆ (1953. – 2010.) Sve lovce HLU „Orao“, posebice Sekcije Donji Ograđenici, zatekla je vijest o preranom odlasku našega kolege lovca i prijatelja Milenka. Volio je prirodu i druženja s ljudima. Kao i u životu tako i u lovu, bio je tih i nenametljiv, ali uvijek spreman pomoći svojim radom. Zato je bio cijenjen među kolegama lovcima. Za sve što je učinio velika mu hvala. Počivao u miru Božjem. HLU „Orao“, Čitluk JOZO (Marka) MILANOVIĆ (1932. – 2010.) Iznenada, u 79. godini života zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji počasni član Jozo Milanović. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i etičan lovac. Volio je, kako je to on znao reći, lov i lovačka druženja bez oružja. Nesebičnim zalaganjem, očinskom, bratskom, djedovskom kvalitetom i životnim iskustvom znatno je pridonio boljitku sekcije Gradina i svoje lovačke udruge. Oprostili smo se od njega na gradskom groblju počasnom paljbom i zahvalama za sva dobra koja je učinio za nas i našu udrugu, uz posljednje riječi: Počivao u miru Božjem. Iznenada i prerano, napustio nas je naš prijatelj i kolega lovac, naš Ćato. Njegova je smrt nenadoknadiv gubitak za njegovu obitelj, a naše lovačko društvo ostalo je bez jednoga vrijednog i uzornog lovca. Ostat će nezaboravna druženja s njim na Rujnu, poznata po veselim zgodama i šalama. Ostat ćeš nam svima, dragi Stanko, u lijepom sjećanju, posebno lovcima LJ Potkraj i Kočerin. Počivaj u miru Božjem! LD „Pavlovica“, Novi Travnik LD „Rujan“, Kočerin STANKO IVANKOVIĆĆATO (1960. – 2010.) NIKO ROTIM (1974. – 2010.) S nevjericom i bolom u srcu, 10. kolovoza 2010. primili smo vijest da je u prometnoj nesreći život izgubio naš dragi prijatelj i kolega lovac Niko Rotim. Niko je bio skroman i nenametljiv, osoba sa zdravim i sebi svojstvenim humorom, a njegov vedri lovački duh obogaćivao je ozračje njegove lovne skupine i sekcije. Potječe iz obitelji Rotim iz Šerovine, iz obitelji koja ima dugu i bogatu lovačku tradiciju i koja je dala veliki doprinos unaprjeđenju lovstva. U svojoj užoj obitelji, Niko je bio sedmi član našega društva. Njegovom preranom, tragičnom smrću Sekcija Lug i LD „Vepar“ izgubili su velikog čovjeka, prijatelja, i iznad svega poštenog i uzoritog lovca. Neka počiva u miru Božjem! LD „Vepar“, Prozor-Rama IVO (Marka) MARIN (1938. – 2010.) Nakon duge i teške bolesti, prestalo je kucati plemenito srce Ive Marina, našega dugogodišnjeg prijatelja i kolege lovca. Fizički nas je napustio, ali Redove našega Društva, Lovne jedinice Varda i Sekcije Crnač, zauvijek je napustio jedan od najstarijih članova, naš kolega lovac i prijatelj Stjepan Zeljko – Tokalić. Bio je veliki zaljubljenik prirode i lova. Sve poslove vezane za lovstvo obavljao je savjesno i s ljubavlju. Uz njega su stasale brojne generacije lovaca. Za sve što je učinio za naše Društvo, neizmjerna mu hvala. Sjećanje na njega vječno će ostati u našim srcima. Neka mu je laka hrvatska zemlja i počivao u miru Božjem. LD „Mosor“, Široki Brijeg ANTO VINCETIĆ – ČOTO (1961. – 2010.) Nakon kraće i teške bolesti, redove LU „Sava“, Sekcija Tolisa, zauvijek je napustio njezin dugogodišnji član. Cijeli je život težio lovu i ribolovu, te je bio član i Ribolovne udruge „Šaran“ iz Orašja. Kao dobar majstor, zidar, proveo je najviše radnih dana na izgradnji strelišta u Tolisi. Član LU „Sava“ bio je od 1977. godine. Bio je uzoran lovac i njegovao je lovačke običaje. Nedostajat će nam njegovo društvo, ali će i dalje živjeti u našim mislima i lovačkim sjećanjima. Neka mu je vječna slava i hvala! LU „Sava“, Orašje Broj 73, rujan - listopad 2010. Luksuzni brzojavi LX – 12 LX – 17 LX – 18 LX – 104 GL Sve vrste brzojava: obične, luksuzne i glazbene brzojave moguće je poslati iz svakog poštanskog ureda HP Mostar kao i predati pozivom na telefonski broj 1202 iz fiksne telefonske mreže HT Mostar. LX – 5 Za više informacija nazovite besplatni info telefon 080 088 088! www.post.ba HP Oglas LX BRZOJAVI A5 horizontal LAYOUT.indd 1 Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres Direkcija: Splitska b.b., Kupres Tel. + 387 34 274 - 801 Faks + 387 34 274 - 800 e-mail: [email protected] LX – 1 LX – 102 GL u svakom domu . . . 9/3/09 10:42:48 AM