close

Enter

Log in using OpenID

Dajmo mu priliku da opstane u našim lovištima

embedDownload
INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO
LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I
KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE
MOSTAR, KOLOVOZ - rujan 2013.
GODINA xVI., BROJ 90.
Dajmo mu priliku da
opstane u našim lovištima
GORSKI JELEN U BiH
Prvenstvo članica Saveza u Mostaru
Pogled s č
eke
..... iz sadržaja
..... str. 6.
Prvenstvo članica Saveza u lovnom streljaštvu
Pljesak strijelcima
na paklenoj mostarskoj vrućini
..... str. 8.
Gorski jelen u BiH
Dajmo mu priliku da
opstane u našim lovištima
..... str. 12.
Lov na fazana
Prava prilika
za pokazati lovačko umijeće
..... str. 14.
Lov nedjeljom – da ili ne
Sloboda odabira sveta misa i/ili lovidba
..... str. 40.
Ranjena visoka divljač i krvni trag
Pas krvosljednik i njegov vodič –
tandem do uspjeha
Teorijska obuka lovaca
pripravnika uglavnom
u redu, ali praktična…
P
očetkom rujna svake godine počinje
ciklus polaganja lovačkih ispita u lovačkim udrugama članicama Lovačkog saveza Herceg Bosne. Ove je godine
prijavljeno ukupno oko 350 lovnih pripravnika, iz gotovo svih članica Saveza, što je na
razini prosjeka u posljednjih nekoliko godina. Po broju prijavljenih lovnih pripravnika
prednjače udruge iz Hercegovine, a među
njima HUL „Kravica“ iz Ljubuškog koja već
nekoliko godina biva bogatija prosječno za
oko 30 lovnih pripravnika po lovnoj sezoni.
Iako su kriteriji, prema Nastavnom planu i programu za izobrazbu lovnih pripravnika Lovačkog saveza Herceg Bosne, dosta
zahtjevniji od dosadašnjeg načina izobrazbe, iako je više lovačkih udruga povećalo
iznos upisnine, sve to nije umanjilo interes
mlađih ljudi za polaganje lovačkog ispita i
svrstavanje u lovačke redove.
Iz izvješća-prijava o izobrazbi lovnih
pripravnika pristiglih Povjerenstvu za polaganje lovačkog ispita, vidljivo je da se u lovačkim udrugama ovom pitanju pristupilo
odgovorno i stručno. Prijavom u lovačku
udrugu lovni pripravnici, preko Saveza,
dobiju potrebnu literaturu iz koje se mogu
teoretski pripremati za ispit. Udruga im, također, osigura određeni broj sati seminara
o pojedinim temama, a za predavače se
angažiraju kvalificirani i iskusni ljudi. I dok
se teoretski dio obuke pripravnika u većini
udruga dobro odradi, s praktičnim dije-
lom nije baš uvijek tako. Naime, pripravnici u svojoj lovnoj godini pripravništva po
programu trebaju sa svojim mentorom
odraditi i određen broj praktičnih radnji
u lovištu: upoznavanje lovišta i njegovo
uređivanje, izgradnja i održavanje lovnih
objekata, prehranjivanje divljači, čuvanje
i zaštita lovišta, praktični radovi s oružjem
na streljani, posjeti kinološkim priredbama… Na ovom se polju, prema našim saznanjima, u većini lovačkih udruga ne radi
dovoljno, a u nekima i nikako. Pa se dogodi
da lovni pripravnici, dosta dobro teorijski
pripremljeni, s lakoćom polože lovački
ispit, a u praktičnom dijelu, kad dođu u
lovište, ne snalaze se najbolje. I još nešto
- velika je pogreška pojedinih udruga što
lovne pripravnike primaju sve do početka
seminara, pa tako oni i ne mogu jednu lovnu sezonu biti sa svojim mentorom u obavljanju praktičnih radova u lovištu. U dosta
slučajeva njihova praktična obuka počinje
tek kad polože lovački ispit. No, problem je
u tome što neki od njih tada uđu i u društvo krivolovaca, pa tada udruga s njima ima
velikih problema. Zato bi se i ovom, praktičnom dijelu obuke lovaca pripravnika trebalo pristupati mnogo ozbiljnije i odgovornije. Teorija i praksa nerazdvojni su suputnici,
to je općepoznato. Lov ne smije i ne treba
biti izuzetak.
Vlado Bošnjak
Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba
Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,
Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak
Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: MATTON
Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa
Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke
Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima
Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne
i Kinološkog saveza Herceg Bosne
Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM
www.lovackisavez-hb.ba
3
ZANIMLJIVOSTI
LD VEPAR Prozor-Rama:
PREDSTAVLJANJE VLASTITIH POTENCIJALA
Štand lovaca na
sajmu šljive
i grb Društva. U brošurici piše:
„Lovačko društvo ‘Vepar’ Prozor-Rama osnovano je (prema
dostupnim podatcima) početkom pedesetih godina prošlog
stoljeća. Tada se zvalo ‘Sresko
udruženje lovaca Prozor’. Krajem
50-ih nosi naziv Lovačko društvo
‘Srndać’ Prozor, a sredinom 60-ih
Načelnik dr. Jozo Ivančević, član Društva, s lovcima
V
eć treću godinu zaredom
lovci LD „Vepar“ Prozor-Rama imaju svoj štand na ovdašnjem sajmu šljive. Za ovogodišnje, 8. dane šljive, dobro su se
marketinški pripremili. Da bi što
bolje predstavili svoje Društvo
napravili su plakat 1,5x1 m i brošuricu u kojoj je predstavljeno
devet lovačkih kuća, visoka čeka,
hranilica, dvije lokve, unutarnji
dio prostorija lovačkog doma
mijenja naziv u Lovačko društvo
‘Vepar’ i do danas djeluje pod
tim imenom. Od osnutka do danas djeluje na području općine
Prozor-Rama. Danas broji oko
330 aktivnih članova i članstvo
je u stalnom porastu. U našim lovištima obitava sva divljač ovog
podneblja, od krupne divljači
tu su medvjed, divlja svinja, srneća divljač, vuk, veliki tetrijeb.
Od sitne divljači naše lovište
nastanjuje: zec, jarebica poljska,
jarebica kamenjarka, lještarka,
lisica, kuna bjelica, kuna zlatica,
jazavac, divlja mačka, sve vrste
ptica močvarica. Brojno stanje
divljači u blagom je porastu.
Osim uzgoja, zaštite i korištenja
divljači, u zadnjih desetak godina Društvo je izgradilo veći broj
objekata. Nabavljen je i izgrađen
poslovni prostor ukupne površine 70 m², napravljene su lovačke
kuće, u svakoj sekciji po jedna a
u nekima i po dvije. Napravljeni
su mnogi lovnotehnički objekti:
hranilišta, pojilišta (lokve), solila i
drugi objekti. Za izgradnju ovih
objekata glavni dio sredstava
osigurali su sami lovci uz pomoć
mnogih prijatelja i donatora“.
Svrhu i cilj lovačkog štanda među šljivarima, Ivo Zane,
predsjednik Društva, objašnjava ovako: „U prvom redu štand
nam treba da predstavimo
svoje Društvo, da se vidi čime
raspolažemo, sve s ciljem obogaćivanja turističke ponude općine Prozor-Rama, od čega bi i
Društvo i Općina imali koristi“.
Stanko Ćurčić
LU ZAVELIM Roško Polje: IZ SALZBURGA U ROŠKO POLJE
Pojačanje u
redovima Rožana
U
koliko po naslovu mislite
da je riječ o prijelaznom
roku i nogometnom
transferu, prevarili ste se. Riječ
je o LU „Zavelim“, koja je u svoje redove primila jednu jako
zanimljivu osobu, čovjeka velika srca i dobre duše, a u osobi
Petera Mitterbergera, Austrijanca, roškoga zeta. Peter je
zajedno sa svojom suprugom
Nadom prije nekoliko godina ovdje sagradio vrlo lijepu
kuću s još ljepšom okućnicom,
jer mu se svidjelo Roško Polje.
Svako malo zaputi se iz rodne
4
Austrije, točnije iz Salzburga, u
Roško Polje gdje provede odmor uživajući u blagodatima
ovoga kraja. Samim tim što se
odlučio za gradnju kuće u Roškom Polju, prilazni put i sam
brijeg koji je nadomak župne
crkve i župne kuće na komu
je sagradio kuću nazvani su i
obilježeni njegovom imenom
– Petersberg. Kako jako voli i
cijeni društvo i druženje, naš
Peter izrazio je volju i želju za
pristupnicom, a kamo drugdje
nego u LU „Zavelim“. Zna on da
je među nama lovcima uvijek
Peter Mitterberger na ulazu u svoju prelijepu rošku kuću
veselo i živo, zajednička okupljanja i druženja uvijek su dobra došla,
osobito u ovom vremenu življenja s puno trke i stresa, pa zato valja
„stati na loptu“. Peter, dobro došao u redove LU „Zavelim“!
Ante Đikić
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ SAVEZA
LOVNO ZAKONODAVSTVO
Prijedlog izmjena i dopuna Zakona
o lovstvu vraćen na doradu
Prijedlog da sportsko-gospodarska (županijska) lovišta ustanovljuje i dodjeljuje županija putem zakupa, a posebna lovišta Vlada Federacije putem koncesije, u sadašnjim
okolnostima nema alternative.
Javna rasprava o izmjenama i dopunama ZOL-a
F
ederalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva u Sarajevu je, početkom rujna, organiziralo javnu
raspravu o Prijedlogu zakona o
izmjenama i dopunama Zakona
o lovstvu. Uz predstavnike resornog federalnog ministarstva,
javnoj raspravi nazočili su i predstavnici resornih županijskih ministarstava, predstavnici lovačkih
saveza u F BiH te predstavnici
Federalne uprave za inspekcijske
poslove i Šumarskog fakulteta u
Sarajevu. Lovački savez Herceg
Bosne na ovoj javnoj raspravi
predstavljali su tajnik Ivica Lučić
i Vlado Soldo.
U uvodnom dijelu pomoćnica ministra za šumarstvo i lovstvo Danica Cigelj istaknula je
da je prijedlog izmjena i dopuna
Zakona o lovstvu u formi prednacrta razmatran na Federalnom
parlamentu, te da je vraćen na
doradu uz obrazloženje da je
riječ o obimnim izmjenama, da
može poslužiti kao temelj za izradu Prijedloga Zakona o izmjeni i
dopuni Zakona o lovstvu, te da
se razmatra kao nacrt zakona u
redovitoj, a ne u hitnoj proceduri.
www.lovackisavez-hb.ba
U raspravi koja je uslijedila, sudionici su, svatko na svoj
način i sa svoga aspekta, iznosili svoje prijedloge i sugestije,
konstatirajući da je predloženi
tekst zakona doista obiman i
da ga treba skratiti i pojednostaviti kako bi bio lakši za razumijevanje i provedbu.
Predstavnici LSHB u raspravi
su istaknuli da je prošlo osam
godina od donošenja Zakona
o lovstvu a da on nije implementiran ni u jednom bitnom
segmentu, te da je težišni cilj
izmjena i dopuna upravo deblokada njegove implementacije.
Podržali su zaključke Federalnog
parlamenta da je riječ o obimnim izmjenama koje umjesto
da pojednostave, unose dodatnu konfuziju u tumačenju i
provedbi Zakona, ističući da se
proces izmjena i dopuna odvija
presporo i da nije postigao svoj
cilj, a to je deblokada provedbe
Zakona. Također su, s obzirom
na to da sadašnje loše stanje u
lovstvu može trajati u nedogled,
predložili, odnosno sugerirali da
se s razine federalnog ministarstva urgentno inicira provedba
postojećeg Zakona o lovstvu, a
da se nedostaci uočeni u procesu njegove provedbe otklanjaju
kroz izmjene i dopune.
S obzirom na to da je jedan
od zaključaka ove javne rasprave
bio da njezini sudionici svoje primjedbe i sugestije dostave ministarstvu u pisanoj formi, Savez
se, u namjeri davanja maksimalnog doprinosa rješavanju ove
problematike, očitovao i pismenim putem, na sljedeći način:
• Predlažemo izmjenu samo
onih članaka ZOL-a koji se odnose na procedure ustanovljenja i
dodjele lovišta na korištenje, a
ostali se članci ne mijenjaju.
• Predlažemo ustanovljene
dvije vrste lovišta prema namjeni: sportsko-gospodarska lovišta
i posebna lovišta.
• Predlažemo da sportskogospodarska lovišta ustanovljuje
županijska skupština, a dodjeljuje ih na korištenje županijsko
ministarstvo u zakup putem javnog natječaja.
• Predlažemo da posebna lovišta ustanovljuje Vlada Federacije i dodjeljuje ih na korištenje
putem koncesije.
Ovim izmjenama i dopunama u potpunosti bi se pojednostavila procedura i otklonile sve
nejasnoće oko ustanovljenja i
dodjele lovišta.
Smatramo da navedene
izmjene i dopune, po kojima
sportsko-gospodarska
(županijska) lovišta ustanovljuje
i dodjeljuje županija putem
zakupa, a posebna lovišta
ustanovljuje i dodjeljuje Vlada
Federacije putem koncesije, u
sadašnjim okolnostima nemaju alternative i da nude najjednostavnije i najbolje moguće
rješenje.
Koliko će ove predložene
izmjene i dopune naići na potporu, uvažavanje i razumijevanje
od strane Federalnog ministarstva, ostaje vidjeti već na sljedećoj javnoj raspravi koja je zakazana za 11. listopada ove godine.
Ivica Lučić
DOBITNICI ODLIČJA
Odličje prvoga reda dobili su: Rajko Lasić, Fabijan
Mlakić, Jozo Zlatunić , Pavo
Jurišić i Fabo Stanić iz LD
„Pavlovica“ Novi Travnik.
Odličje drugoga reda
dobio je Anto Cvitanović iz
LD „Pavlovica“ Novi Travnik.
Odličje trećega reda
dobili su: Branko Matijanić
iz LD „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje te Ivica Krezić
i Ivica Fišić iz LD „Pavlovica“
Novi Travnik.
5
IZ SAVEZA
PRVENSTVO ČLANICA SAVEZA U LOVNOM STRELJAŠTVU
Pljesak strijelcima
na paklenoj
mostarskoj vrućini
U ekipnoj konkurenciji, najuspješniji su bili strijelci širokobriješkoga LD „Mosor“, drugo mjesto zauzela je ekipa „Jadrana“ iz Neuma,
treće „Sava“ iz Orašja. Pojedinačno, najbolji je bio Tomislav Mandić, drugi je bio Vladimir Mandić-Ćada, treći Zoran Mandić, sva
trojica iz Širokog Brijega, a četvrti Ivica Bačić iz Neuma.
T
rinaesto Prvenstvo članica Lovačkog saveza Herceg Bosne
održano je ove godine 3. kolovoza na streljani LD „Jarebica“
Mostar, „Bovan“ u Mostaru. Otkako je prije dvije godine na ovoj
streljani održano Otvoreno prvenstvo Saveza, poslije toga na njoj
nije bilo nikakvih natjecanja. Kad su se u „Jarebici“ prihvatili domaćinstva ovogodišnjeg natjecanja znali su da ih čeka golem posao.
Trebalo je najprije urediti zapušteni okoliš streljane i osposobiti uređaje za izbacivanje golubova. Vrijedna ekipa na čelu s predsjednikom Društva Željkom Džidićem-Džinksom i glavnim operativcem
za streljaštvo Leom Stojčićem na dan natjecanja dobila je pohvale
svih sudionika. Uređujući streljanu jednom pojedinosti zainteresirali
su i širu javnost. Kako se iz samog grada može uočiti streljana, a
pogotovo s magistralne ceste za Široki Brijeg, pogled znatiželjnika
privlačila je velika crvena tenda kojom su natkrili stajno mjesto za
strijelce. Tako su strijelci „Jarebice“, a i samo natjecanje, dobili dobru
reklamu za ovaj događaj. Streljana u Mostaru napravljena je osamdesetih godina prošloga stoljeća i u to vrijeme bila je jedna od suvremenijih u BiH. Imala je 15 uređaja za izbacivanje golubova. Prije
dvije godine nabavljeni su drugi uređaji i na njima bi trebalo učiniti
neke zahvate da bi se mogli instalirati na postojeće nosače. Kako do
početka ovoga natjecanja nije bilo mogućnosti za to, u susret su im
izišli strijelci „Galeba“ iz Čapljine i pozajmili im svoj „amerikan trap“
da bi se ovo natjecanje moglo održati. I sve je funkcioniralo besprijekorno. Jedino na što se nije moglo utjecati je paklena vrućina
6
koja je tih dana u Mostaru bila
rekordna na razini cijele Europe.
Preko 40 stupnjeva mjerilo se u
hladu. Tako je „Bovan“ gorio od
vreloga ljetnog sunca i užarenih
puščanih cijevi strijelaca.
Dan prije, u petak 2. kolovoza, na službenom treningu,
pridošle ekipe bi otpucale seriju, rijetko dvije i otišle bi tražiti
osvježenje u nekome od mostarskih restorana, a strijelci iz
Posavine rashlađivali su se na
obali rijeke Bune.
REKORDAN BROJ UDRUGA
Subota jutro, dan natjecanja.
Ekipe pristižu jedna za drugom.
Na kraju se prijavilo 46 strijelca iz 13 lovačkih udruga(LD
„Jarebica“ Mostar, LD „Mosor“
Široki Brijeg, LD „Galeb“ Čapljina, LU „Jadran“ Neum, LU „Lisac“ Ravno, HUL „Orao“ Čitluk,
HLU „Malič“ Grude, LD „Tetrijeb“
Kupres, LD „Lještarka“ Kiseljak,
LD „Zec“ Busovača, LD „Fazan“
Odžak, LU „Kuna“ Domaljevac i
LU „Sava“ Orašje), što je rekord
ovoga natjecanja. Nakon što je
Jelena zaprimila prijave, izvučeni su startni brojevi i uslijedila
je svečanost otvaranja ovoga
natjecanja. Najprije se skupu,
u ime domaćina, obratio Željko Džidić-Džinks. Pozdravio je
nazočne, posebice one koji su
prvi put na ovoj streljani i zaželio im dobar rezultat. Također
je istaknuo kako će se planirani
poslovi na ovoj streljani uskoro
završiti s ciljem održavanja što
više natjecanja počevši od razine Društva, županije i Saveza.
Zatim se skupu, u ime organizatora natjecanja, obratio predsjednik Saveza Ilija Vrljić. Izrazio
je zadovoljstvo postignutim
rezultatima Saveza na promicanju lovnoga streljaštva u našim članicama. „Savez će i dalje
poticati i podupirati aktivnosti
oko izgradnje streljana u onim
udrugama gdje ih nema. Tako
ćemo stvoriti uvjete, posebice
mladim lovcima, da se bave lovnim streljaštvom“, kazao je Vrljić.
Zahvalivši domaćinu na dobro
pripremljenom natjecanju i
poželjevši strijelcima fer i sportsku borbu, predsjednik Saveza
je potom proglasio otvorenim
ovo natjecanje.
„MOSOR“ EKIPNI POBJEDNIK
Pucalo se prema ustaljenim
propozicijama – dvije serije po
15 golubova. Za ekipu su nastupala četiri strijelca, a za ekipni
plasman računao se rezultat
najbolje trojice. Najboljih šest
strijelaca iz prvih dviju serija
pucalo je još jednu seriju za pojedinačni plasman. Prva serija je
protekla u dosta izjednačenom
broju pogodaka kod nekoliko
ekipa. Što se tiče pojedinačnih
rezultata, prošlogodišnji pobjednik Vladimir Mandić-Ćada
je s 14 pogodaka dao do znanja
da je i ove godine spreman uzeti pokal. U prvoj seriji u stopu ga
je pratio Nadir Nišlić iz Orašja.
Druga serija bila je mnogo
kvalitetnija i zanimljivija. Oborene su i dvije petnaestice (Zoran
Lukač iz Domaljevca i Tomislav
Mandić iz Širokog Brijega). U
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ SAVEZA
Finale pojedinačno: Vladimir Mandić, Nadir Nišlić, Tomislav Mandić, Zoran Lukač, Zoran Mandić i Ivica Bačić
ekipnom dijelu posebno je bilo
zanimljivo pratiti kretanje rezultata. Strijelci širokobriješkoga
„Mosora“ u drugoj su seriji „ubacili“ u veću brzinu i dali do znanja da je prvo mjesto njihovo. S
pogođenih 79 golubova to su i
ostvarili (Vladimir, Zoran i Tomislav Mandić i Slavenko Lasić).
Za ostala mjesta konkuriralo je
nekoliko ekipa. Na kraju, drugo
mjesto osvaja ekipa „Jadrana“ iz
Neuma sa 68 pogodaka (Ivica
Bačić, Mato Bačić, Ivica Čamo i
Ante Matuško), koliko je imala
i ekipa „Save“ iz Orašja, ali slabiju drugu seriju te im je pripalo
treće mjesto (Marijan Marošević, Marinko Dominković, Nadir Nišlić i Mustafa Beširević).
Koliko „jedan“ golub znači u
ukupnom plasmanu, najbolje
pokazuje primjer „Kune“ iz Do-
maljevca. Da su imali još jednog
goluba, umjesto četvrtog mjesta
bili bi drugi. Još jednu zanimljivost valja istaknuti s ovoga natjecanja: sva četverica strijelaca
„Orla“ iz Čitluka na kraju su imala
identičan broj pogodaka, po 20.
TOMISLAV MANDIĆ – DVIJE
PETNAESTICE ZAREDOM
Iako je vrućina pritiskivala
svom žestinom, stanke do kraja natjecanja nije bilo. Hladna
voda i točeno pivo iz prigodnog bifea održavali su strijelce
i ostale na „životu“. Odmah se
pristupilo finalnoj seriji pojedinaca. U finalnu seriju za pojedinačni plasman ušli su: Tomislav
Mandić (27), Vladimir Mandić
(27), Nadir Nišlić (25), Ivica Bačić (25), Zoran Mandić (25) i
Zoran Lukač (25). Serija se pu-
cala u 14 sati na temperaturi od
preko 40 stupnjeva, a strijelci su
„trpjeli“ ovu vrućinu od početka
natjecanja, od 8 sati. I u takvim
uvjetima pucali su odlično. Tomislav Mandić pogađa svoju
drugu petnaesticu zaredom i
osvaja prvo mjesto (42), drugi je
bio Vladimir Mandić-Ćada (40),
treći Zoran Mandić (39) i četvrti
Ivica Bačić (38) pogodaka. Po
završetku serije zasluženo su
dobili pljesak nazočnih na streljani. Uslijedio je svečani dio
proglašenja pobjednika. Pokale
za ekipe uručio je Željko DžidićDžinks, u pojedinačnoj konkurenciji tajnik Saveza Ivica Lučić,
a diplome za sudjelovanje na
natjecanju predsjednik Povjerenstva za lovno streljaštvo LS
HB Ivica Bačić. Na kraju, svi sudionici pljeskom su pozdravili
vijest da bi se sljedeće godine
ovo natjecanje moglo održati
u Busovači. Strijelci iz Busovače vjeruju u to, a evo i poziv s
ovoga mjesta njihovu vodstvu,
da ih podrži u nakani da izgrade
streljanu. Potom je sve sudionike
natjecanja Džinks pozvao na zajednički ručak koji je organiziran
na samoj streljani. Odlično pripremljen lovački gulaš zalijevao
se hladnim pivom i gemištom.
Jedino su „na vodi“ morali ostati
vozači, kako reče Đuro Oršolić, član Povjerenstva za lovno
streljaštvo LS HB i vođa „Savinih“
strijelaca. „Ovo je naš doprinos i
pomoć strijelcima da sudjeluju
na ovakvim natjecanjima, a od
logistike i u ovom vidu lovačke
aktivnosti ovisi organiziranost
lovnoga streljaštva od udruge
do Saveza“, poručio je Oršolić. A
Đuro svako natjecanje Saveza,
kao zapisničar, uglavnom iznese
na svojim leđima. Tako su i ovdje
on i Niko Rebac iz Čapljine, u
uvjetima koje smo već spomenuli, cijelo natjecanje propratili
iza zapisničkog stola.
Na kraju, jedan zanimljiv podatak o lovnom streljaštvu u
2013. godini. Oba natjecanja u
organizaciji Saveza, Otvoreno
prvenstvo 1. lipnja u Kupresu
i ovo u Mostaru, pratili su ekstremni vremenski uvjeti. Dok
se u Kupresu drhtalo na jedva
desetak stupnjeva, ovdje je natjecatelje i posjetitelje pekao žar
nebeski od preko 40 stupnjeva.
No, usprkos takvim vremenskim
prilikama, oba su natjecanja bila
odlično organizirana.
Vlado Bošnjak
Predsjednik Saveza Ilija Vrljić otvorio je natjecanje
Pobjednik natjecanja Tomislav Mandić prima
pokal od tajnika Saveza Ivice Lučića
www.lovackisavez-hb.ba
7
LOVNA DIVLJAČ
GORSKI JELEN U BiH
Dajmo mu priliku da
opstane u našim lovištima
Naša je zajednička zadaća ove jelene koje danas srećemo u lovištima od Rame, Kupresa, Tomislavgrada, preko Livna, Grahova do Drvara čuvati kao oči u glavi. Pokušajmo im pružiti uvjete da se mogu
ovdje razmnožavati i to u svim staništima gdje za to postoje uvjeti.
P
rvi pouzdani podaci o prisutnosti jelena u Gorskom
kotaru datiraju iz 1918.
godine. Stanovnici Gorskoga
kotara tvrde da ih do tada nije
bilo, niti su ih najstariji mještani
viđali.
U svojoj knjizi „Divljač visokog lova na krašu“ ing. Zlatko
Turkalj navodi da je god. 1945.
službeno došao u Gorski kotar.
Po dužnosti je trideset godina
upravljao brdskim i planinskim
lovištima visoke divljači u Velikoj i Maloj kapeli i Gorskome
kotaru. Kako je i sam bio lovac, najprije se zainteresirao
za jelene: kakvi su, odakle im
je podrijetlo, a od područnih
šumskih ispostava tražio je njihovo brojčano stanje i podatke
o kretanju u tim područjima.
Na temelju toga saznao je neke
vrlo zanimljive podatke, a kroz
razgovore s lovcima i lugarima
8
toga kraja, biva dobro upoznat
s kakvoćom i trofejnom vrijednošću divljači. Već po tim podacima zaključuje kako nije riječ
o nizinskom (ritskom) jelenu,
kojemu trofej rogova s čeonom
kosti važe od 7 do 12 kg, a težina odraslog i kapitalnog mužjaka iznosi od 200 do 250 kg. Ovaj
jelen iz Gorskoga kotara nižih je
gabarita u obje ove stavke. Na
osnovi ovih i niza drugih manjih
vizualnih razlika, ing. Turkalj ga
je okrstio gorskim jelenom, jer,
da citiramo ono što je i sam Turkalj imao običaj reći, „konačno,
rasa (soj) je proizvod staništa,
na kome se živi i obitava dugo
godina“.
GORSKI JELEN
(CERVUS ELAPHUS)
Poznate su nam dvije odlike
jelena, brdski i nizinski (ritski)
jelen, koje se nekim svojstvima
i uzrastom rogova međusobno
razlikuju. Među tim dvjema odlikama spada naš tip gorskoga
jelena, koji se najvjerojatnije u
naša lovišta doselio iz hrvatskih
šuma, točnije Delnica, Risnjaka,
Snježnika, Platka i Kapele – preko Plitvica, Ličke Kaldrme, Bosanskog Grahova, Glamoča pa
sve do Rame.
Brojno stanje gorskoga jelena u našim lovištima teško
je procijeniti. Činjenica je da je
on tu, i tek u posljednjih desetak godina intenzivno se pojavljuje na potezu od Drvara,
Bosanskog Grahova, Livna pa
do Rame. Jako je kratko vrijeme
od prvih znakova pojavljivanja
pa do danas da bi se napravilo
značajnije i pouzdanije proučavanje, odnosno točno i precizno prebrojavanje. Informacije s
terena iz raznih lovišta i šumskih
gospodarstava, te sporadični,
pomalo stidljivi odstreli lovaca
zasad su jedini relevantni podaci o stanju gorskoga jelena i
njegovoj brojnosti.
Opis. Gorski jelen spada u
rod jelena (Cervus elaphus). Jelen je mužjak, ženka je košuta,
mlado je tele.
Jelen i košuta razlikuju se
po obliku glave. Košuta nema
rogove i njezina je glava duguljastija. Papci su kog jelena, gledajući odozdo, jače zaokruženi
nego kod košute. Gorski jelen s
utrobom teži do 200 kg, košuta do 120 kg. Najveći izmjereni
trag (ing. Z. Turkalj) na Tisovcu,
Gorski kotar, je stopa 11x9 cm.
Boja dlake ljeti je zagasitohrđasta do medasta, na vratu crna
s jakom grivom. Zimska dlaka
je gušća i dulja, te više vuče na
sivo. Kod nekih primjeraka zimska dlaka ima upadno tamne
vrhove i zbog toga iz daljine
izgledaju crnkasti kao bikovi
montafonske pasmine, ali to
ovisi o osvjetljenju. Mladenačko
runo teleta je žutosmeđe, bijelo
ispjegano.
Rogovi gorskoga jelena općenito su pravilno razvijeni, masivnih debala, ikričavi, brazdasti,
tamnosmeđe boje masnog sjaja, svijetlih vrhova, razmaknuti.
Prosječne mjere jednoga četrnaesterca otprilike su sljedeće: visina rogova 90 cm, razmak
između rogova 90 cm, težina s
gornjim dijelom lubanje 7 kg.
Rast jelenskih rogova odvija se
po stupnjevima, a oni se mijenjaju godišnje u tendenciji rasta
i omasovljenja.
Kad jelenu izrastu prvi šiljci,
u rujnu ili studenom druge kalendarske godine života, tada
ga zovemo šiljkan, a on ih zbaci
redovito koncem svibnja i lipnja
sljedeće godine. Ovi šiljci visoki
su 5 do 20 cm. Kao i kod srnjaka,
na ove prve šiljke bez vijenca
dolaze jači rogovi s vijencem te
imaju jedan i više parožaka. Na
oba stupnja šiljeva slijedi stupanj rašljana koji se stvara grananjem nadočnog paroška od
debla. Nadočni parožak leži neposredno iznad očiju. Dalje prema vrhu položen je srednji parožak, koji tvori stupanj šesterca.
Šesterac ima na obje strane po
tri paroška ili vrha, naime nadočni, srednji i nerazrašljani vrh
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVNA DIVLJAČ
debla. Slijedi stupanj osmerca.
Vrh debla se rašljao, prednji dio
rašalja označuje se kao vrh debla, a stražnji kao potiljni – parožak. U rijetkim slučajevima kod
jelena stupanj osmerca može
doći u stanje da vrh debla ostane nerazrašljan, ali se zato iznad
nadočnog paroška razvije parožak ledenjak. Stupanj deseterca
stvara se ili zbog nastupa paroška ledenjaka k osmercu (deseterac ledenjak) ili zbog krošanja
vrha debla u troje (deseterac
krošnjaš).
Kod sljedećih stupnjeva jelenskih rogova radi se redovito
samo o umnožavanju vrhova
krošnje, a nadočni, ledenjak i
srednji parožak ostaju obično;
kod gorskoga jelena obično jači
jeleni imaju nadočni, ledenjak i
srednji parožak te krunu (krošnju), a slabiji su bez ledenjaka (I.
Draskovich).
Jelena koji nema nikakvih
pravih rogova ili ima samo
kratke rožne panjeve, zovemo
šutan ili šušan. Jeleni koji imaju
u starosti jake zavinute šiljeve
bez parožaka su tzv. bodači ili
ubijači, jer udarcima dugačkih
glatkih debala protivnici s velikim krošnjastim rogovima ne
mogu im lako parirati.
www.lovackisavez-hb.ba
Kod gorskoga jelena nalazimo obično rašljastu, lopatastu i dlanastu krunu, prema obliku i broju vrhova u kruni (krošnji), koji su različito obojeni, od svijetle žutosmeđe do tamne crnosmeđe boje. Prije
se mislilo da to obojenje ovisi od utjecaje boje soka iz kore stabala
o koje češe rogove, ali to obojenje je posve individualno (oksidacija
krvi na površini roga) i izgleda da ovisi i o snazi pojedinog grla. Što
je snaga veća, boja rogovlja je tamnija.
Unutarnja struktura rogova ima različitu specifičnu težinu, koja je
tim manja što je materijal porozniji. Zbog toga je razlika odbačenih
debla kod jelena općenito često velika, jedni izgledaju kao da su
od drveta, a drugi kao da su olovom napunjeni. Prvi su vidno porozni i imaju tupe vrhove, dok su teški šiljati, bijelo poliranih vrhova.
Ova razlika ovisi uglavnom od nasljeđivanja, općenite konstitucije
i prehrambenih prilika. Jelene s tzv. gnjilim vrhovima koji nemaju
izgleda da bi se poslije dobro razgranali, preporuča se odstrijeliti.
Potpuno zubalo jelena ima 34 zuba: u donjoj vilici 8 sjekutića i 12
kutnjaka, a u gornjoj samo 12 kutnjaka i po jedan okrugao tubasti
očnjak biserak (Gräne).
Starost jelena može se na odstrijeljenom primjerku ustanoviti po
probijanju i izmjeni zuba, što u starosti od dvije i pol godine prestaje, poslije toga može se utvrditi po istrošenosti kutnjaka u donjoj
vilici.
Žensko tele do godinu dana starosti zovemo tele, u drugoj godini starosti košutica, kad navrši dvije godine prvi put se pari i onda
je dalje zovemo mlada košuta, kasnije košuta i stara košuta (starka).
Jelen doživi oko 20 godina starosti, najbolje i najtrofejnije rogove
nosi od desete do četrnaeste godine starosti.
Prehrana. U ljetno doba hrana gorskoga jelena je trave, kupina i
razno lišće podrasta i niskoga grmlja, a najmanje breze i lipe. U zimskom razdoblju svježa sezonska zelen, pupoljci i izbojci listača i četinjača, te bukvica i žir. Za jačih zima najviše četinjače, a u šumama
bogatim niskim raslinjem, brsti grmlje kupina, borovnica i drugo.
Jelen uzima hranu dokle mu gubica doseže. Kod nas nije opaženo
da jelen guli koru sa stabala, ni ljeti ni zimi. U drugim krajevima, gdje
su šume i pašnjaci jednovrsni, u potrazi za mineralnim prehrambe-
nim sastojcima, guli i jede koru
s različitih stabala. Najviše voli
guliti smreku, jasen, jelu, bukvu,
bor, hrast, johu a najmanje brezu i lipu.
Najveća su mu poslastica
lišće i grančice imele (Viscum
laxum), koja mu je dostupna
jedino padom stabla. Mjesta
gdje se hranio imelom zna još
danima posjećivati. Rado uzima
gljive i divlje voće. Izvan šume,
dok ne napadne veliki snijeg,
jelen nalazi hranu na zimskim
usjevima tražeći zaostalo lišće
repe i kupusa te po koji krumpir. Na toplim, nezamrznutim
izvorima vode često pretražuju
zelene travke i svježe grančice
grmlja koje su tamo ostale .
Životne navike i razmnožavanje. U proljeće jelenska
divljač živi obično odvojena po
spolovima, tako da se odvoji
manje krdo od tri do šest jakih
odraslih jelena, ili manje krdo
slabijih i mlađih, te isto tako
košute sa šiljkanima i nekoliko
rašljana i šesteraca. Kad šumske
livade ozelene, divljač se povlači iz šuma te dolaze u njihovu
blizinu. Ako u lovištu ima dovoljno livada i ako je stalan mir,
jeleni šumu ne napuštaju. U
protivnom, primoran je iseliti se
9
LOVNA DIVLJAČ
u polja ili šume s dobrom travom i drugom
pašom. Kad započnu toplija vremena, u
potrazi za sočnom hranom lagano naginje
prema planinskim predjelima.
Tijekom svibnja krda košuta se razilaze.
Stare košute se luče i traže mirna, zarasla
mjesta gdje se tele. Kroz ovo vrijeme ostaju
slabi jeleni šesterci, rašljani i šiljkani, združeni s košuticama u manjim krdima. Za nekoliko tjedana, kad telad mogne slijediti svoje
majke, one se udruže s teladi u jedno krdo.
S druge strane ostaju odvojeni pokoja košuta i tele, zajedno s pokojim šiljkanom ili
rašljanom, u unutrašnjosti zatvorenih šuma.
Jeleni u to doba trebaju mnogo hrane da
dovrše izgradnju rogova, pa su gotovo
stalno na ispaši. Intenzitet ispaše se mijenja kad su rogovi razgranati. Od tada kod
jelena počinje razdoblje pretilosti, potreba
za hranom postaje sve manja i on traži prije
svega sigurnost i mir. Jača krda se razilaze.
Glavni jeleni kreću sami ili udvoje, često
udruženi s još jednim ili dvojicom sporednih. Početkom rujna, nastupom nagona za
reprodukciju, jelenska se divljač povlači u
10
unutrašnjost šuma.
Jaki jeleni napuštaju
mjesta na kojima su
se zadržavali u dane
intenzivne
doba
ispaše. Ako danju i
bivaju zajedno, pred
večer se dijele i približavaju rikalištima,
postaju nemirni te
tumarajući naokolo
u potrazi za ženkama zanemaruju hranu. Rika započinje
početkom vedrih i
hladnih noći, i to pojedini stari jeleni ispuštajući kratki glas
a to zna trajati i po
nekoliko tjedana.
Jaki jeleni tumarajući pronalaze
upaljene košute, tjeraju ih do najbližih
prikladnih mjesta i
ostaju s njima tako
dugo dok njihovi
spolni nagoni ne
prođu.
Suparništvo među odraslim,
zrelim mužjacima
je veliko, nerijetko
međusobno završava teškim i opasnim
borbama, te poraženi biva bijesno progonjen izvan granica bucališta (mjesto
koje jeleni odabiru
za parenje), čak i izvan granice šume.
Nakon prolaska vremena parenja, jeleni
napuštaju rikališta i bucališta, mršavi i bez
masnog tkiva koje su izgubili zanemarujući
ispašu zbog spolnog uživanja i neprekidnog kretanja.
Nakon parenja slabiji jeleni i šiljkani
mogu se opet približiti krdu, kojemu je tada
prioritet ispaša i potraga za hranom.
Kapitalni jeleni, iscrpljeni parenjem, drže se
vrlo skrovito, kao da se stide svoga omršavjela
izgleda, i izbjegavaju mjesto gdje borave košute. Traže mjesta na kojima ima dobre paše,
bukvića, žira, da se oporave prije zime.
Košuta nosi tele 250 dana ili oko 36 tjedana, a vrijeme lanjenja zavisi od početka
rike i početka paranja. Olanjena telad najčešće se nalazi od konca svibnja do konca lipnja, dakle računica pokazuje da je parenja
bilo od početka rujna do sredine listopada
protekle godine.
Kad smo kod parenja spomenimo da
vremenske prilike značajno utječu na njegovo odvijanje, ne toliko na samo parenje
koliko na njegove vanjske izražajne forme,
a one su najživahnije kod visokoga zračnog
tlaka, koji je obično povezan s mirnim zrakom, vedrim nebom i po tome s jakim noćnim rashlađenjem, koje u višim područjima
dovodi do mraza i poledice. Kišno vrijeme
ponajviše sprječava živahno kretanje i tjeranje, a pri jakom vjetru jeleni najmanje riču.
Što je hladnija noć i mirniji zrak, jelenska rika
je učestalija i glasnija.
Zadaća. Nakon svega da se zaključiti
da su naši gorski jeleni ostaci nekadašnjih
kapelskih prajelena s priljevom krvi kasnijih pridošlica, koji su se vremenski prilagođavali okolišu i uvjetima življenja. Sve to
nas upućuje na zajedničku zadaću da ove
jelene koje danas srećemo u lovištima od
Rame, Kupresa, Tomislavgrada, preko Livna, Grahova do Drvara, moramo čuvati kao
oči u glavi. Pokušajmo im pružiti uvjete da
se mogu ovdje razmnožavati i to u svim
onim staništima gdje za to postoje uvjeti.
Brižljivo paženi i čuvani jeleni zasigurno bi
dostigli zavidnu kvalitetu trofeja, ako ne u
visokoj bodovnoj vrijednosti, onda bi nizinskom (ritskom) jelenu parirali barem u
ljepoti.
Mladen Bešlić
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVNA DIVLJAČ
TRAGOM GORSKOGA JELENA U NAŠIM LOVIŠTIMA
Bliski susreti
s gorskim jelenom
(Strah i razlozi poznati su samo
lovcu koji ga je odstrijelio).
U našem lovačkom glasilu Hoop!, u broju 59. iz 2008.
godine, autor teksta Dragomir Gagi Lončar iz Bosanskog
Grahova piše: „...Koliko se javno
zna, jelen je prvi put na našem
terenu odstrijeljen 18. svibnja
N
e tako davno, prije petnaest-šesnaest godina,
među našim lovcima
kružila je priča o pojavi jelena
negdje na predjelu Ramskoga
jezera, točnije u blizini naselja
Orašac. Potaknut pojavom ove
vrlo cijenjene i zanimljive divljači, osobno sam se raspitivao
i istraživao vjerodostojnost tada
još nepotvrđenih informacija.
Bio sam dosta skeptičan i na
početku istraživanja nisam došao do nekih ekskluzivnih informacija. Nakon nekog vremena
saznao sam, a to mi je i službeno potvrdio tamošnji tadašnji
lovočuvar, da se jelen uistinu
nalazio i kretao lovištem te da je
na kraju skončao, što od ranjavanja, što od progona lovačkih
pasa, baš na brdu iznad Orašca.
U to se vrijeme smatralo da
je taj jelen dolutao iz ograđenog Titova lovišta u Koprivnici,
koje je 90-ih godina zbog ratnih neprilika bilo devastirano.
To se, međutim, pokazalo netočnim, a takvu su mogućnost
negirala i dvojica naših lovnih
stručnjaka, Ivica Lučić i Vlado
Soldo, koji su jako dobro poznavali divljač u tom području
jer su neposredno prije bili stalni zaposlenici u lovištu Kopriv-
Mirko Kovač i livanjski lovci s jelenom odstrijeljenim 2008. godine
nica. Lučić i Soldo decidirano
tvrde da u tom lovištu nikada
nije bilo jelena običnog (Cervus elaphus), već samo jeleni
lopatari (Dama dama).
Nedugo zatim, na predjelu
ispod planine Kamešnice, u blizini Buškoga blata, primijećeno
je nekoliko primjeraka jelenske
divljači. U jednome lovu nedaleko od mjesta Vinice, Marijan
Jurčević, lovac LD „Vran“ Tomislavgrad, odstrijelio je odrasla
mužjaka koji se kretao samostalno u blizini Buškoga jezera.
To je tada bila tabu-tema, o
tome se nije baš puno pričalo.
Autor teksta s trofejom jelena odstrijeljena u Viru
www.lovackisavez-hb.ba
2003. u reviru Uilica. Odstrijelila ga je skupina lovaca sela
Peći. Jelenu je u tom razdoblju
opalo rogovlje, pa se trofejna
vrijednost mogla samo nagađati na osnovi izgleda i težine,
koja je mogla biti, od oka mjerena, 200-tinjak kilograma. Iste
godine prvi studenoga, lovac
Jovo Marić u reviru Luka-Crni
Vrh odstreljuje zrelog ‘dvanaesterca’ izuzetno jakih i bogatih
rogova. Sljedeće, 2004. godine
posrećilo se i Nikoli Momiću u
reviru Jadovnik iznad sela Radlovići, on je također odstrijelio
jednoga odraslog mužjaka dobrih rogova.“
Prije 4-5 godina odstrijeljen
je još jedan jelen, sada smo sigurni da ga možemo slobodno
zvati gorski tip jelena običnog,
između planina Staretine i Golije.
Njega je odstrijelio lovac Mirko
Kovač, a o ovome smo odstrjelu također pisali prije 5 godina u
našem lovačkom glasilu.
Zadnji (javni) odstrjel jelena
u našim lovištima djelo je upravo autora ovoga članka. Naime,
prošle godine, 3. studenoga,
dakle na Svetoga Huberta, lovio
sam u lovištu Volujak, koje pripada mojoj matičnoj lovačkoj
udruzi „M. M. Bikan“ iz Vira. Nakon velike i bučne potjere pasa
goniča, ispred mene je izletjela
grdosija velikih rogova koja me,
priznajem, najprije zatekla – otkuda ovdje i kako, a potom me
stavila u dvojbu, pucati ili pustiti
drugomu da ostvari svoj životni lovački san. Naravno, nisam
propustio „ulov života“. I danas
kad se toga sjetim uvijek posebno zahvalim sv. Hubertu, koji mi
je darovao lovačku sreću.
Moj jelen bio je težine 190
kg, starosti 3-3,5 godine, a tada
je plijenio pozornost svih lovaca iz moje lovačke udruge, ali
i iz cijele regije. Mnogi su se s
pravom i s čuđenjem pitali: „Pa,
zar je moguće da kod nas ima
jelenske divljači i otkuda je ovaj
jelen mogao doći?“.
Prisutnost gorskoga tipa,
jelena običnog na ovim prostorima u zadnje vrijeme mnogi spominju, čak neki od njih
tvrde da su imali bliske susrete
s njim na livanjskim prometnicama i okolo Buškoga jezera te
dalje prema Zavelim planini.
Neslužbeno (još nepotvrđeno) spominje se još jedan jelen koji je nedavno (sredinom
pretprošlog ljeta) stradao pod
naletom automobila baš na
spomenutom području.
Gorski jelen je, dakle, prisutan u našim lovištima. Iz dana u
dan proširuje svoj areal, i ovdje
nailazi na povoljne uvjete za
obitavanje. Već odavno je poznato da se gorski jelen skoro
udomaćio u zapadnom dijelu
BiH (Livno, Grahovo, Glamoč,
Drvar...), pa je njegovo raseljavanje južno prema Hercegovini,
Tomislavgradu, Kupresu, Rami
u najmanju ruku neočekivano.
Činjenice pokazuju da je gorski,
ili kako ga naziva poznati hrvatski lovac i istraživač visoke divljači ing. Zlatko Turkalj - kraški
jelen, tu među nama, zajedno s
ostalom divljači krasi naše šuma
i planine. Ako ga zaista želimo
zadržati, treba ga zaštititi. Za
početak treba obustaviti bilo
kakav lov na njega te ga svrstali
u divljač koja je pod zabranom
lova, a usput kroz lovnogospodarsku osnovu voditi ga kao
lovnu divljač kojoj bi se trajno,
sukladno Zakonu o lovstvu, definirao status.
Mladen Bešlić
11
DIVLJAČ I LOVIŠTE
LOV NA FAZANA
Prava prilika za pokazati
lovačko umijeće
Lov na fazana je izazov prožet strašću i posebnim zadovoljstvom. Svaki lovac na fazane trebao bi znati kako se lovi ova divljač, kojim vrstama oružja i streljiva te koji su izazovi i opasnosti
ovakvoga lova.
F
azan je jako prilagodljiva
vrsta divljači i uspješno se
nastanjuje u različitim životnim uvjetima. Njegov životni prostor su prostrana polja i
rubovi šuma obrasli grmljem. U
Bosni i Hercegovini zastupljen je
u nizinskim i nekim prijelaznim
područjima (uglavnom Posavina). Hrani se sjemenkama,
plodovima korova, žitaricama,
korijenjem, mladim pupoljcima,
insektima, puževima i sitnim
kralježnjacima. Poligamne su
ptice i pare se u rano proljeće.
U razdoblju parenja mužjaci se
okite svadbenim ruhom (krijeste i resice ispod očiju postaju
jarko crvene), u tom razdoblju
pare se s 4 do 8 ženki.
Fazani se love od 1. listopada
do 15. siječnja. Jesenski lov na
fazana vrijeme je koje lovci čekaju cijelu godinu. Loveći brze i
12
nepredvidljive fazane lovci imaju priliku iskazati svoje lovačko
umijeće. Fazane lovimo uglavnom na tri načina: pretraživanjem uz pomoć pasa, pogonom i prigonom. Sva tri načina
primjenjuju se i za druge vrste
sitne divljači.
LOV PRETRAŽIVANJEM. Uz
pomoć pasa ptičara najčešće
se odvija pojedinačno ili pak
uz jednoga psa može ići više
lovaca u grupama. U lovu pretraživanjem bolje je koristiti se
psom ptičarom na terenu gdje
se može pratiti njegov rad i markiranje, a šunjkavcem ondje gdje
se njegov rad može teže pratiti.
Pritom ptičari, pogotovo šunjkavci, trebaju biti dobro dresirani
i disciplinirani da ne odu predaleko od lovca ili lovaca. Za fazana
možemo reći da se drži pravilno
svojih navika. Ako idemo u lov u
prvim jutarnjim satima, a bolje je
ići kasnije kad se rosa malo isušila, treba ga tražiti na travnjacima,
pašnjacima i strništima, kamo
odlazi na jutarnje hranjenje. U
mjesecima lova često uzbunjivan glasovima lovaca i pasa najčešće se zadržava na rubovima
polja, uz dobro obrasle kanale,
u blizini šikara i šuma. Uglavnom
se kreće u blizini zaklona koji mu
omogućuje trenutačan spas i
bijeg od lovaca. Što se više bliži
sredina dana fazani se povlače
dublje u šumu, šikaru te mjesta
koja im pružaju dobar zaklon.
Često fazani progonjeni od lovaca i pasa mijenjaju navike te
izlaze na hranjenje u kasnijim
satima. Pas kad otkrije fazana zauzme specifičan stav kojim daje
lovcima do znanja da je otkrio
lovinu, uzlet fazana je bučan,
nagao te okomit. Mladi i nestr-
pljivi lovci pucaju dok je fazan u
uzletu te uglavnom promašuju
ili pogađaju rep, a iskusniji lovci
čekaju da leti vodoravno. U šumi
se na fazana puca onako kako se
može u određenom trenutku,
bez oklijevanja, ne dopuštajući
da umakne iza drveća, ako je
drveće visoko ne smije se dopustiti da se domogne krošnji prije
hica.
LOV POGONOM. Lovci ili
sami podižu i odstrjeljuju fazane ili je podižu pogoniči, koji
pomažu u nošenju i sakupljanju fazana. Pogoniči se kreću
dogovorenim dijelom lovišta
održavajući liniju kretanja i međusobni razmak. Dobro je da
u liniji između njih bude neki
iskusniji lovac koji će paziti na
držanje linije i razmaka. Razmak
između lovaca trebao bi biti 4050 metara, a između bi trebali
biti pogoniči. No taj razmaka
uglavnom ovisi o vidljivosti i
preglednosti terena. Mnogo
je lakše loviti uz pogoniče koji
štapovima lupaju po raslinju i
podižu fazane, ali to dodatno
dekoncentrira lovce i odvlači im
pozornost. Ovakav način lova
najpoželjniji je u poljima gdje
je preglednost bolja i lovac ima
više vremena za siguran hitac.
LOV PRIGONOM. Divljač
se tjera i podiže na isti način,
ali prema lovcima, raspoređenim na čeke. Prema načinu
lova, sličan je pogonu samo
što nedostaju linije lovaca na
čekama koji dočekuju divljač.
Prigon može biti u jednoj liniji, no obično se formira glavna
linija i dva bočna krila. Također
i ovdje treba voditi računa da
linija kretanja bude ravna i da
razmaci između lovaca i pogoniča budu pravilni. U lovu
pogonom i prigonom mogu
se također koristiti psi ptičari,
ovisno o odluci glavnoga lovnika, što opet ovisi o konfiguraciji
terena i dresiranosti pasa. Ako
psi nisu dresirani moraju biti na
povodcima, no nužni su pronalazači i donosači odstrijeljenih
fazana. Bez obučenih pasa taj
posao je znatno otežan i često
se ne nađe odstrijeljeni fazan, a
pogotovo ranjeni koji može pobjeći na nogama. Fazani su vrlo
vješti u izbjegavanju pogona i
prigona te je zato važno kretati
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
DIVLJAČ I LOVIŠTE
NOVE KNJIGE
Alojzije Frković:
“TETRIJEB GLUHAN U GORSKOM KOTARU“
se uz vjetar, temeljito pretraživati teren te držati liniju kretanja
i pravilne razmake.
Psi koji se koriste u lovu na fazane najčešće su ptičari, odlični
su za gotovo svaku nisku divljač,
a mogu izvršavati i druge radnje. Karakteristike lovišta, klima
i osobna sklonost lovca prema
određenoj pasmini nameću izbor psa za lov. Nepogrješivi su
se pokazali kontinentalni ptičari, mali epanjel – breton, retriveri, šunjkavci ili jamari. Sama
pasmina nije toliko presudna u
lovu koliko obučenost i vrijeme
utrošeno u rad sa psom uz urođene pasminske odlike psa.
ORUŽJE I STRELJIVO. I jedno i drugo ovisi o tipu lovišta
i osobnim zahtjevima lovaca.
Na otvorenim terenima najviše
uspjeha ostvarit će se oružjem
jačih čokova, zbog dobivanja
što gušćeg sačmenog posipa
na maksimalnoj udaljenosti,
gdje se tako i najčešće puca.
Ako se i dogodi da fazan uzleti
jako blizu i brzo, uvijek postoji
mogućnost da mu se dadne
prilika da se udalji pa tek onda
puca i izbjegne potpuno razbijanje ptice. Na početku lovne
sezone zbog zakorovljenosti terena hitac iz prve cijevi ne prelazi udaljenost od 20 metara.
Kao vrlo pogodno oružje u već
uznapredovanoj sezoni pokazala se puška dvocijevka s polučokom u prvoj i punim čokom
u drugoj cijevi. Na početku sezone lova idealna bi bila puška
s jačinom čokova u prvoj cijevi
od jedne četvrtine, a u drugoj
od tri četvrtine. Za lov u šumi
www.lovackisavez-hb.ba
izbor je u potpunosti drugačiji,
drveće isključuje mogućnost
pucanja na veće udaljenosti pa
se zahtijeva što širi snop na kratkoj udaljenosti. Za ovu svrhu
odlično bi poslužila puška specijalno rađena za lov na šljuku.
Stručnjaci preporučuju kalibar
12, ali na početku sezone dobro
služe i manji kalibri.
Izbor streljiva razmjerno je
širok, a ako je moguće treba
izabrati metak s tradicionalnim
čepom bez koncentratora. Teška punjenja sačme od 35 do 36
grama mogu se uporabiti samo
uvjetno u drugoj cijevi na kraju
lovne sezone, kad je divljač već
dobrano zaplašena i daleko se
diže. U praksi dobri meci sa 3233 grama sačme osiguravaju
potpun uspjeh i zadovoljstvo za
cijelu sezonu. U šumi i na svakom drugom gusto obraslom
terenu dobra su i najslabija punjenja od 28-30 grama sačme,
takozvana engleska punjenja
ili specijalni metak za rasipanje
(disperzant). Krupnoća sačme
kreće se od 2,5 za cijev cilindar,
do 3,1 za cijev s punim čokom.
Izazovi i opasnosti skupnog
lova su brojne. Skupni lov zahtijeva dobru organizaciju, obaviještenost i discipliniranost svih
sudionika zbog same uspješnosti i sigurnosti lova. Lovom
rukovodi jedan čovjek, lovnik,
koji daje upute i odredbe u samom lovu. Tih uputa moraju se
pridržavati svi sudionici lova da
bi se lov uspješno i bez stradanja priveo kraju.
U nakladi Lovačkog
saveza Primorsko-goranske županije, krajem
2012. objavljeno je zapaženo djelo poznatog
(i vrijednog) lovnog
stručnjaka Alojzija Frkovića naslova: „Tetrijeb gluhan u Gorskom
kotaru“, kojim je autor
obogatio lovačku literaturu na hrvatskom jeziku. Kažem obogatio,
jer ovakav prikaz staništa tetrijeba gluhana,
utjecaja povijesnih zbivanja na opstanak ove
vrste i pregledne karte
promatranog prostora
u pisanim dokumentima – u ovako cjelovitu obliku nismo imali. Gotovo sve u njemu
potkrijepljeno je opsežnim statističkim pregledima, grafikonima, skicama, tabelama i izvanrednim fotografijama.
U prikazu prirodnih značajki promatranog prostora plastično su prezentirane karakteristične prirodne značajke prostora
i uvjeti za zaštitu i uzgoj divljači u njemu, kroz opise konfiguracije (visinske zone, ekspozicije, nagibi), utjecaja klime na formiranje šumskih zajednica, opisa vodnih resursa i fitocenološkog
sastava pojedinih slojeva vegetacije, koja svojim postojanjem
nudi sklonište i hranu tetrijebu gluhanu ali i drugim brojnim
vrstama divljači.
U prikazu povijesnih zbivanja u promatranom području uočava se snažan utjecaj mjera gospodarenja šumama i njihov
utjecaj na brojnost tetrijeba u pojedinim razdobljima, što nam i
danas može korisno poslužiti za planiranje usklađenog razvoja
šumarstva i lovstva.
A da bismo u tome i uspjeli, autor nam je opširno ponudio
prirodoslovne značajke vrste, njezine potrebe u pogledu mira,
hranidbe i mjera uzgoja na pojedinim staništima i, vezano s
tim, utvrđivanje veličine i načina procjene boniteta pojedinih
staništa, da bismo na temelju tih podataka planiranjem došli do optimalnog kapaciteta vrsta u određenom prostoru. Pri
tome nisu izostavljeni ni opisi dosadašnjih pokušaja umjetnog
uzgoja kod nas i u svijetu s primjerima naseljavanja umjetno
uzgojenih jedinki i postignutim rezultatima.
Na kraju knjige autor se ukratko osvrće na razloge opadanja
brojnosti tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru i jasno zagovara
nužnu zaštitnu mjeru za njegov opstanak prijedlogom „da se
funkcija iskorištavanja šuma podredi funkciji zaštite ove ptičje vrste“ jer - naglašava: „Što se tiče obnove postojećeg zabrinjavajuće niskog fonda tetrijeba, u obzir dolazi samo prirodna
disperzija iz susjednih populacija ili pokušaj reintrodukcije primjercima sa strane“.
Sve u svemu, odlična i suvremeno uređena knjiga koja je na
ponos autora i nakladnika i neizostavno zaslužuje značajno
mjesto u svakoj lovačkoj biblioteci.
Tomislav Mihaljević
13
LOVNA SEZONA
LOV NEDJELJOM – DA ILI NE
Sloboda odabira sveta misa i/ili lovidba
Ima niz mogućnosti i načina za iskazivanje
svoje vjerske potrebe, što lovci već godinama i čine. Ipak, često lovci postaju radi
toga nesretna tema u propovijedima, zato
što nedjeljom ne prisustvuju pučkoj svetoj misi. Zar moramo biti žrtva farizejskih
kalupa i uzusa po njihovoj mjeri, umjesto
da smo zdrava i radosna populacija?
K
ada u nedjeljno praskozorje Zdravomarija umilno odjekne s crkvenih zvonika, pobožne majke svojoj usnuloj dječici stavljaju
prstom znak križa na čela i tihim glasom bude svoje muževelovce na ustajanje, a one drugačije pomalo mrmljaju i pokrivaju se po
glavi. Već uzvireni goniči štektaju i u lancima laju, čekajući svoga lovca
da ih pusti ili poveže na povodac, pa put lovišta. To, ovako kazano,
površno odaje jednu idiličnu sliku odlaska u lov, i tihoga, uobičajenog
i bezbrižnog opremanja lovca od supruge ili majke! Međutim, ispod
tih uobičajenih slika i radnji uvijek se roje i motaju vrlo različite emocionalne i čuvstvene dvojbe, počesto i otvoreni prijepori, onih koji
odlaze u lov a pogotovo onih koji ostaju kod kuće.
Oni, koji odlaze u lov (lovci) već su u polusnu maštali o uspješnu lovu, dobru gonu pasa, zauzimanju dobre čeku nakon jutarnjega postrojavanja, mirnu ciljanju na zadihanu divljač, trzanju nogu
ustrijeljenoga vepra, dolasku pasa na žrtvu... To su, dakle, samo neke
slike iz lovnoga izlaska, a stvarni motivi odlaska u lov najčešće su
socijalnoga, zdravstvenog, zabavnog... karaktera. Naprtnjače su
redovito bogatije i raznovrsnije napunjene od onoga što je ostalo ženi i djeci. Što se sve događa nakon lovidbe, doručka i obilne
konzumacije, lako je pretpostaviti. Onda, oni koji teško kontroliraju
svoje neumjerene potrebe za alkoholom, postaju sinonim i metafora kod zluradih promišljanja nelovačke populacije. Golema većina
lovaca postaju tako žrtva srozanog morala (iliti bolesti) onih, uistinu,
rijetkih pojedinaca!
LICEMJERNO PODJARMLJIVANJE
Lov je postao istinski odušak i dobra ravnoteža onomu kako
danas živimo i jedva egzistiramo u jednome sumornom i krajnje
stresnom poraću, prepunom nesigurnosti, materijalnog siromaštva,
strahova i otuđenja (alijenacije) svih vrsta, te što je možebit i najteže
trpjeti – duhovne dezorijentacije i moralnih posrnuća (!) Nekako se
svugdje uvukla sumnjičavost i neki defetizam, pravi – pravcati sotonski darovi, koje tako naivno konzumiramo preko svih medijskih
i lažno proročkih poruka i poduka. Naravno, lovačka populacija nije
izuzetak toga trenda pa lovci odlaskom u prirodu pokušavaju nadići
sve te osobne i društvene tjeskobe i frustracije, jer su oni najčešće
glave obitelji i odgovorni za financijsku i svaku drugu sigurnost
svoje djece. Većina lovaca to uspijeva amortizirati i vratiti se u neku
normalnu kolotečinu.
Oni koji ostaju kod kuće, moguće i ne misle tako, ili pak ne razu-
14
miju sve te silne pritiske koji se
obaraju na pleća njihovih muževa! Oni imaju svoj posve drugačiji pogled na život i svoj križ.
Majke se mole da im sinovi ne
dožive kakvu nesreću: ozljeđivanje oružjem, pad u kakvu jamu,
ugriz pasa, zalutati u maglovitim
i gustim šumama, da ih ranjena
divljač ne bi napala... Vjerne supruge lovaca, opet imaju svoje
specifične jade i brige. Dakako,
i one se mole za svoje muževe
lovce i misle, kako bi lijepo bilo
blagovati na zajedničkome nedjeljnom ručku, nikada ne možemo otići u goste...
Kako pomiriti te tako različite
i oprečne zahtjeve i potrebe?
Naravno, prvo molitvom zajedničkom, pa onda normalnom
komunikacijom i zdravim dijalogom svih sudionika u toj čarobnoj aktivnosti – lovidbi. Međutim, jedno od najvećih i spornih
nesuglasja između naših lovaca
i članova njihovih obitelji ogleda
se u potrebi zajedničkoga obiteljskog odlaska na svetu misu,
što je u kršćanskom svijetu os-
novna, rekli bismo i malo prenaglašena, potreba i praksa, ne ulazeći u vjerske osjećaje i običajne
razine svakoga pojedinca.
Budući da najviše pučanstva
(i lovaca) uopće ne pravi razliku
između religioznosti i vjere u
Boga, nećemo to niti u ovom
tekstu analizirati, premda smo
„gotovo sigurni“ da ne postoje
ljudi bez vjere, bez obzira na to
što je danas moderno iskazivati se uvjerenim ateistima ili pak
agnosticima, ne shvaćajući da
takvim etabliranjem priznaju
auditoriju svoje neznanje i bezrazložno skrivanje, ili nesnalaženje u burnom vrtlogu svojih
razmišljanja. No, i to je nekakva
sloboda!
Sveta misa uvijek je vrhunski religijski čin, ali i najsavršeniji
vjerski susret s Bogom, ipak pod
uvjetom, da je pojedinac koji sudjeluje u njoj uronjen u smisao
i bit Božje prisutnosti. Međutim,
ako on tijekom službe Božje
svojim mislima vrluda po obroncima šuma i planina, ako umjesto svećenika sluša neke druge
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVNA SEZONA
zvuke i vidi imaginarne slike,
srce mu kuca za neku hedonističku seansu..., onda ta misa
gubi svaki smisao u vjerskom
pogledu. Može lovac, pojedinac biti na čeki pa i na poticaj
zvona ili nekoga pucnja obratiti
se svomu Bogu, razgovarati s
Njim, moliti Ga za oprost, zatražiti pomoć Duha Svetoga... i biti
Mu tako bliži nego ona masa
što počesto bezizražajno kunja
po hrastovim klupama neke od
bogomolja. Što mi uopće znademo o Božjoj volji i njegovu
milosrđu?! Svjedoci smo kako
danas mnogi tako drsko i samouvjereno podjarmljuju ime
Isusovo, iskrivljuju njegov nauk
prema svojim osobnim političkim i hijerarhijskim pozicijama i
licemjerno prozivaju i pozivaju
na poslušnost, ne vodeći računa
o izvornom tumačenju evanđelja iz pera i usta bibličara i o onoj
poruci: „Što god učinite ovim
najslabijima, meni ste učinili...“ A,
znademo što se danas sve čini
običnom čovjeku! Prije nekoliko nedjelja na svetoj misi jedan
www.lovackisavez-hb.ba
svećenik vrlo znakovito vrisnu:
„Sve su nam punije crkve a sve
manje istinskih vjernika, sve manje molitve a sve više grijeha“; pa
je onda primjerima iz života vrlo
zorno potkrijepio te navode.
UMJETNA DVOJBA
Još prije dvadesetak godina bilo je nekoliko inicijativa i
pokušaja među lovcima, među
kojima je ideja fra Petra (Stjepana) Krasića, da se prevlada kolizija nedjeljnoga misnog slavlja i
lovidbe tako što bi se lovni dan
prebacio na subotu. Međutim,
ostalo se samo na inicijativi. U
razgovorima na terenu došli
smo do gotovo identičnih razloga za ostajanje lova nedjeljom
koji su i ranije navođeni, pa bi
se moglo zaključiti kako lovačka
populacija stoji na tradicionalnim pozicijama. U nekim sekcijama i župama su se lovci i svećenici dosjetili pa rano nedjeljom
posjećivali misu i onda odlazili
u lov. Isto tako, mnogi lovci, u
biti svi oni koji bi za vrijeme lovostaja sudjelovali u pučkoj sve-
toj misi, idu u vrijeme lovidbe s
obitelji na večernju misu u neku
od odabranih crkava, ili nakon
sudjelovanja u ranoj misi odlaze
u lov. Drugi opet odaberu subotu za posjet crkvi kako bi onda
nedjelju imali za druge sadržaje,
itd. Dakle, ima niz mogućnosti i
modaliteta za iskazivanje svoje
vjerske potrebe, što lovci već
godinama i čine. Ipak, često
lovci postaju radi toga nesretna
tema u propovijedima, zato što
nedjeljom ne prisustvuju pučkoj
svetoj misi. Zar moramo biti žrtva farizejskih kalupa i uzusa po
njihovoj mjeri, umjesto da smo
zdrava i radosna populacija?
Bezuvjetan zahtjev za sudjelovanjem na nedjeljnoj svetoj misi
od pojedinih vjerskih službenika, tumačimo kao neki novi tip
stvaranja nove lokalne dogme,
a stvaranje novih dogmi, kao
i onih što ih političari kreiraju
svomu puku, ozbiljna je barijera
(zapreka) slobodnom mišljenju.
Ako je lovac istinski, moralan i glava obitelji, onda je njegov ljudski i lovački moral tako
istančan, jasan, razuđen i nepokolebljiv da nikada neće doći u
nerješiv sukob ni s kim, a pogotovo ne s članovima svoje obitelji ili s vjerskim službenicima.
Naći će on modus i mudrosti
pa na ispravan način zadovoljiti
svoje religijske i vjerske potrebe.
Znat će on otkloniti tu umjetnu
i nametnutu nam dvojbu – što
nedjeljom učiniti: u lov ili s obitelji na svetu misu?
OTKLON OD SVAKE PRISILE
Poručili bismo onima koji
svojim stavovima, kvaziznanstvenim pristupom i autoritarnim mišljenjem nekih religijsko-birokratskih skupina, nude
ljudima slobodu koja ubija dostojanstvo u njima: Može li se
postignuti ravnoteža između
slobode izbora i duhovnosti?
Što je to sloboda i može li se
uopće postignuti nekakav stupanj slobode bez dara Duha
Svetoga? Može li se ona darovati, može li se izboriti, je li
sloboda duha ujedno i fizička
sloboda, je li kolektivna sloboda dostatna za osobnu, tko
nam sve propisuje, ograničuje i
ugrožava slobodu, živimo li svi
samo u prividnoj slobodi a nje
uistinu nemamo...? Još bismo
stotine ovakvih i sličnih pitanja
mogli postaviti, a svi odgovori
bi se razlikovali od pojedinca
do pojedinca i od skupine do
skupine. Koliko se samo manipulira s ovom kategorijom
i s ljudima koji, baš svi, u svim
povijesnim razdobljima vape
za slobodom i ginu za njezino
ostvarenje, vrlo često u najdubljoj zabludi i apsolutnom
neznanju, što im takva zamišljena i zacrtana (nametnuta)
sloboda donosi. Jer, oni su najčešće prolili krv za ciljeve svojih ideologa (političkih vođa)
ostavljajući svojim potomcima
„čvrste temelje“, s kojih će se
i oni pokušati dočepati toga
slatkog zalogaja, usput grcajući u siromaštvu i žalu za svojim
pokojnicima.
Ipak, sloboda se razvija,
transformira i raste kroz povijesne etape. Vrlo je velika razlika
u potrebi i ciljevima onih koji
slobodu propisuju i omogućuju (države sa svim svojim službama, političke partije, različite
udruge, multinacionalne kompanije, vjerske ustanove) s jedne strane, te pojedinaca i skupina koji slobodu „dobrovoljno
konzumiraju“, s druge strane.
A, Bog nam je svima darovao slobodu mišljenja i odlučivanja! Barem tako kaže Knjiga
nad knjigama iliti Sveto pismo,
ta najdublja filozofska i umjetnička tvorevina koju je darom
Duha Svetoga čovjek uspio
sačiniti(!) I sveti i svjetovni pisci
filozofskih i inih disciplina slažu
se u jednoj maksimi, a ta je „da
pojedinac tražeći svoj komad
slobode ne smije ugrožavati i
oduzimati ničiju drugu.“ Tako je
i sa slobodom svoga vjerskog
izražavanja, svoga odabira i
načina interakcije u društvu u
kojemu živimo. Hvala Bogu, da
smo dosegli slobodu mišljenja,
slobodu pisanja i izražavanja
svojih stavova, slobodu odlaska
u crkvu kada hoćemo, pa makar nam nedostajalo niz drugih
sloboda. Na svakom je pojedincu (lovcu) da svojim životom i
svojom „borbom“ odabere svoj
osobni otklon od svake prisile
koja mu guši slobodu!
Blago Lasić
15
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
HUL KRAVICA Ljubuški: REDOVITO JEDNA OD NAJVEĆIH LOVAČKIH UDRUGA
Suvremen rad na
temeljima bogate tradicije
Po nekim podacima lovačko društvo u Ljubuškom utemeljeno je
još 1910. godine • Županija utemeljila dva lovišta u općini, pa nikle
nove udruge misleće da će im pripasti jedno od njih • Autoceste
izgrađene na ovom području presjekle put divljači • Na lovačkoj
večeri ove udruge svake se godine okupi više od 600 uzvanika.
D
ruga je polovica rujna.
Odlazimo u posjet HUL
„Kravica“ iz Ljubuškog s
ciljem da ovu udrugu podrobnije predstavimo čitateljima Hoopa. Prolazeći iz pravca Mostara
kroz broćanski i ljubuški kraj ne
možeš ne vidjeti izdašnost prirode jesenjim darovima. U vinogradima puni trsovi grožđa, po
rubovima vrtova i živica smokve
„tenice“ i vinogradske praske, a
suvremeno uređeni nasadi mladih maslina zasađeni na dosta
velikim površinama karakteriziraju ovo podneblje i govore o
poduzetnosti i radišnosti ovdašnjih ljudi. U jednoj anketi osamdesetih godina prošloga stolje-
16
ća općina Ljubuški bila je prva
u tadašnjoj Jugoslaviji po broju
„Mercedesa“ na broj stanovnika.
Ljudi rade i imaju. Taklo bi se
moglo reći i za ljubuške lovce.
DUGA TRADICIJA LOVSTVA
Skupa s tajnikom Saveza
Ivicom Lučićem nađosmo se
u jednom kafiću u Ljubuškom
s predsjednikom HUL „Kravica“
Mariom Hercegom. Uz osvježavajuće piće Mario nam ponudi
nekoliko pravaca obilaska lovišta, a za početak nam dade nekoliko podataka o svojoj udruzi.
Lovstvo u Ljubuškom ima dugu
tradiciju. Po nekim podacima
lovačko društvo u Ljubuškom
utemeljeno je još 1910. godine,
a pokrivalo je prostor tadašnjeg sreza Ljubuški, od Stoca
do Posušja. Lovom su se bavili
bogati i privilegirani. Nakon
Drugoga svjetskog rata Udruga je brojila vrlo malo članova,
tek dvadesetak, jer su naši ljudi u to vrijeme teško mogli bez
„zasluga“ doći do oružja. Tek
1967. godine Udruga donosi
nove akte i dobiva novo ime,
„Kravica“ Ljubuški. Od te se godine počinje omasovljavati, pa
početkom devedesetih godina
prošloga stoljeća ima oko 800
članova i bila je jedna od većih
u BiH. Današnji naziv HUL „Kravica“ nosi od 1996. godine. Čla-
novi ljubuške lovačke udruge
aktivno su sudjelovali u utemeljenju Lovačkog saveza Herceg
Bosne, god. 1992. u Širokom
Brijegu. Od 1990., na čelnim
mjestima u Udruzi bili su: Ante
Alilović-Tone, Stanko PrimoracĆane, Zdravko Boras, Tomislav
Petrović i danas Mario Herceg.
Tajnici Udruge bili su: Ićan Nuić,
Mario Herceg i sadašnji Željko
Međugorac. Lovnik udruge je
Ante Skoko. Treba napomenuti
i podatak da je prvi novac za rad
Saveza, nakon njegova utemeljenja, uplatila upravo „Kravica“
iz Ljubuškog, 300 tadašnjih DM.
U Udruzi je danas oko 700 članova i gospodari lovnom površinom nešto većom od 10.000
ha. Razlog što se lovna površina
dosta smanjila leži u činjenici da
se dio zemljišta koje je bilo neobradivo, pretvara u obradivo
i na njima se podižu plantaže
vinograda, maslinika, voćnjaka,
tu niču industrijske zone, grade
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
REPORTAŽA
uvjerljivo i optimistično uvjerava nas Mario dok krećemo na
put prema Grljevićima.
Lovačko društvo Ljubuški 1930. godine
VLASTITI ZEČINJAK
se autoceste... Od divljači imaju
divljih svinja, zečeva, jarebice,
trčke, prepelice, fazana. Sadašnje je stanje takvo da je lovaca
sve više, a divljači i lovnoga terena sve manje. U takvim uvjetima, govori Mario, dosta dobro
se snalaze.
DVA LOVIŠTA
Udruga je organizirana u
20 sekcija: Crveni Grm, Cerno,
Dole, Grab, Grabovnik, Klobuk, Lipno, Ljubuški, Miletina,
Otok, Proboj, Radišići, Studenci,
Teskera, Vašarovići, Veljaci, Vitina, Vojnići, Šipovača i Zvirići. Pri
udruzi, kao 21. jedinica, djeluje
kinološka sekcija, koja sudjeluje u radu Skupštine. Upravni
odbor udruge donosi odluke,
a operativno ih realizira radno
predsjedništvo, koje čine predsjednik, dva dopredsjednika,
lovnik i tajnik Udruge. „Imamo
i jedan problem koji ‘visi’ nad
radom Udruge, a koji je produkt političkih igara. Naime, na
Ivica Lučić i Mario Herceg u zečinjaku u Grljevićima
www.lovackisavez-hb.ba
našem je području Županija
utemeljila dva lovišta. To je za
posljedicu imalo utemeljenje
novih udruga u Ljubuškom,
misleći da će dobiti jedno od
lovišta. To pitanje i danas ‘tinja’
i nanosi štetu funkcioniranju
lovstva u Ljubuškom. No, bez
obzira na sve, svi su lovci i dalje su članstvu ‘Kravice’. Nadam
se da će razum prevladati i da
će lovstvo u Ljubuškom i dalje
ostati jedinstveno kakvo je bilo
više od jednoga stoljeća“, dosta
Vozeći se kroz Prolog prema
Vitini, s lijeve se strane prostire
nizina, kroz koju protječu rijeke
Trebižat i Vrioštica. U toj su nizini idealni uvjeti za stanište trčke,
fazana i zeca. S desne strane uzdižu se brežuljci sve do širokobriješkog i čitlučkog lovišta. Iz
Vitine penjemo se uskim putom
prema Grljevićima. Oko nas tipičan hercegovački kraški krajolik.
Šuma jasena, graba, duba, klena i niskog raslinja ispresijecana
„zakrpama“ ledine i ponekom
vrtačom zasađenom duhanom
ili vinovom lozom, odlično su
stanište za uzgoj i lov zeca. U Grljevićima dolazimo do zečinjaka,
vrijednog lovnogodspodarskog
objekta ove udruge. Sav posao
u zečinjaku stručno obavlja
Stipica Zadro, koji s Udrugom
ima određeni ugovor. Udruga
financira sav trošak u zečinjaku
(hrana, lijekovi, stručni nadzor,
ambalaža i ostalo). Svake godine iz ovoga zečinjaka u lovište
puste stotinjak zečeva, a ukoliko
ih bude više, to se proda. „Ovo
košta“, objašnjava nam Mario.
„Ne može malobrojna udruga
imati ovakav objekt. Evo, sada
imamo matičnjak od 22 jedinke, prostor za karantenu i podivljavanje. Svaki zec iz ovoga
zečinjaka nakon puštanja lako
se prilagodi novom staništu.“
Zaslađujemo se smokvama i
„francuzicom“ koja se razmiljela
po suhozidima unutar prostora
za podivljavanje. Nakon što je
Ivica napravio nešto snimaka s
motivima iz zečinjaka, vraćamo
se nazad u Ljubuški, a Mario
nam spomenu još jedan problem ove udruge, a vezan je
za izgradnju autocesta. Naime,
autocesta od Vrgorca do Bijače
presjekla je put divljači, posebice divlje svinje iz zabiokovlja
prema Ljubuškom. Izgradnjom
autoceste od Bijače prema Mostaru blokirat će se koridor svinja iz Hutova i Pruda, tako da je
ovo lovište ostalo u svojevrsnoj
izolaciji, pa će se morati naći rješenje za taj problem.
U razgovoru, dolazimo do
lovačke kuće sekcije Ljubuški
17
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Krešo Šoše, Davor Mucić i Mario Herceg ispred lovačke kuće sekcije Humac
na lokalitetu Ruljaš, gdje nas
dočekaše lovci Krešo Šoše i
Davor Mucić. Lijepo uređena
kuća, posebice njezina unutrašnjost. Na zidu uočljiva fotografija članova LD „Ljubuški“
iz 1930. godine, što potvrđuje
dugu tradiciju lovstva na ovim
prostorima. Oko kuće zasađene sadnice masline, svaki lovac
sekcije ima svoju, a s nadstrešnice puca lijep pogled na polje
Beriš. Pravo mjesto za druženje
i odmor. Domaćini nam rekoše
da u lovištu imaju ukupno 17
lovačkih kuća, pojilišta, čeka,
hranilica i gatera.
SUSJEDI
S EUROPSKOM UNIJOM
U HUL „Kravica“ posebno su
ponosni na organizaciju svoje
lovačke večeri, na kojoj se svake
godine okupi preko 600 uzvanika, što domaćih lovaca, što gostiju. Odlično surađuju sa svim
institucijama, posebice s općinskim načelnikom Nevenkom
Barbarićem. Nisu bez planova,
ali dosta toga ipak ovisi o do-
Ljubuški lovci
grade streljanu
Dogovor o gradnji streljane u napuštenom kamenolomu
18
Lovačka kuća na lokalitetu Ruljaš
bivanju koncesije, koju očekuju
kao suha zemlja kišu. Mario nam
reče da obvezno spomenemo
i dobru suradnju s Kinološkom
udrugom „Ljubuški“, koja je jedna od najaktivnijih u Kinološkom
savezu Herceg-Bosne.
I još jedan zanimljiv podatak
dobismo od naših domaćina.
HLU „Kravica“ je, naime, susjed
s Europskom unijom u dužini
od 25.400 m (granica s Metkovićem i Vrgorcem).
Mnogo toga lijepog i poticajnog rekoše nam o radu ove
Udruge, o njezinim planovima,
ali i o problemima na koje nailaze u radu. No s optimizmom
gledaju na budućnost, jer kako
reče prvi čovjek Udruge, „lovci
su naše najveće bogatstvo“.
Na kraju, nismo mogli ne
svratiti na obiteljsko imanje
Davora Mucića, uređeno u lovačkom štihu. Uz vino, pršut i
suhi sir tek donesen s vranskih
proplanaka, poteče lovačka
priča…
Vlado Bošnjak
L
ovno streljaštvo u našem Savezu trebalo bi uskoro biti bogatije za još jedu streljanu. Naime, u HUL „Kravica“ Ljubuški
odlučili su izgraditi ovaj objekt kako bi upotpunili sadržaje
svoje lovačke aktivnosti. U tu su svrhu početkom kolovoza uime
Saveza u radni posjet ovoj udruzi došli Dragan Ivanković, čovjek
od „struke“ glede streljana, Slavenko Lasić, član Povjerenstva za
lovno streljaštvo Lovačkog saveza Herceg Bosne, Ivica Lučić, tajnik Saveza i Vlado Bošnjak, voditelj natjecanja u lovnom streljaštvu u Savezu. Od domaćina nazočni su bili predsjednik Udruge
Mario Herceg i lovnik Ante Skoko.
Udruga planira izgraditi streljanu na lokalitetu Ligat, na prostoru bivšega kamenoloma. Uz stručnu pomoć prof. Ivankovića,
načelno je dogovorena pozicija budeće streljane. Sada sve to
treba isplanirati i krenuti u realizaciju. A da je Udruga odgovorno krenula u ovaj projekt, potvrđuje i kasniji susret s općinskim
načelnikom Nevenkom Barbarićem, koji je obećao lovcima
maksimalno izaći u susret, zauzvrat tražeći da se poštuju određeni ekološki uvjeti uređenja postojeće lokacije. Osim višenamjenske streljane na ovome se mjestu planira izgradnja lovačkog doma i nekih drugih sadržaja. Po onome što smo mogli
vidjeti i čuti od čelnih ljudi u Udruzi i Općini, uvjereni smo da će
uskoro na stranicama Hoopa biti izvješća s natjecanja održanih
na ljubuškoj streljani.
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD JAREBICA KAMENJARKA Stolac:
KONTINUITET AKTIVNOSTI U LOVIŠTU
Voda i hrana za
ekstremne uvjete
Punjenje lokve u Gornjem Poplatu
T
ijekom srpnja, kolovoza i rujna, kada u južnoj Hercegovini pa
tako i u lovištu LD „Jarebica kamenjarka“ Stolac zavladaju nesnosne vrućine a i požari često zahvate dijelove lovišta, uvjeti
za opstanak i ostanak divljači na njezinim prirodnim staništima
jako su otežani ili gotovo nemogući.
Iz tih je razloga odranije uvedena praksa izgradnje i betoniranja
rezervoara za vodu – lokava, koje su raspoređene u gotovo svim
dijelovima lovišta, kako bi se na taj način u sušnom razdoblju zaustavilo premještanje divljači na jug prema Deranskom jezeru i na
sjever i sjeverozapad prema kanjonu rijeke Bregave, kada dolazi
do stradavanja divljači od različitih predatora, na prometnicama,
ali i od strane krivolovaca koji koriste ovakve situacije te sačekuju
i odstrjeljuju divljač.
Na području sekcije Stolac ove je godine, 13. srpnja, organizirana akcija čišćenja i popune vodom lokve u predjelu Gornjeg Poplata. U akciji su sudjelovali lovci iz sekcije Stolac i više pripravnika,
koji su na taj način odradili dio praktične izobrazbe u pripremi za
polaganje lovačkog ispita. Isto tako uređena je lokva u predjelu
Bovana, koja je izuzetno pogodna za prilaz i napajanje divljači u
ovome dijelu lovišta. Slične aktivnosti izvode se i u ostalim sekcijama Društva, a sve u suradnji s DVD-om Stolac, koje svojim cisternama prevozi vodu za potrebe Društva, što može biti iskorišteno i
za početno gašenje eventualnih požara na ovim lokalitetima.
Uz ovo, sve sekcije Društva redovito dopunjavaju svojih 12 hranilica raspoređenih u lovištu, što je novi korak u stvaranju uvjeta za
održanje i preživljavanje divljači u ekstremnim uvjetima.
„Cilj ovakvih akcija, koje se tijekom ljeta kontinuirano provede
u svim sekcijama Društva, jest da se lovci i lovištu pojave i izvan
lovne sezone i da kroz dogradnju i uređenje infrastrukturnih
objekata u lovištu stvaraju uvjete za očuvanje divljači, kako bi
lov imao svoj puni i pravi smisao i bio istinsko zadovoljstvo“, istaknuo je glavni lovnik Društva Erol Rizvanović, koji je i predvodio
akciju u sekciji Stolac.
Jozo Matić
LU M. M. BIKAN Vir: VRIJEDAN TROFEJ DIVLJAČI
Kapitalac stigao
u Hercegovinu
B
ogata lovišta u Slavoniji i Baranji privlače brojne turiste iz Europe i svijeta, pa lovni turizam postaje značajnom turističkom
granom ovoga dijela Hrvatske.
Da ovo područje obiluje kapitalnim primjercima jelenske divljači, svjedoči nedavni ulov Zdenka Tolušića iz Posušja, člana Lovačke
udruge „M. M. Bikan“ iz Vira. U komercijalnom lovu, u lovištu TikvešBelje, odstrijelio je kapitalnog jelena, čiju je trofejnu vrijednost komisija Hrvatskog lovačkog saveza izmjerila i ocijenila rangom visokog srebra.
Spretni lovac ovog je kapitalca pogodio lovačkim karabinom
marke Blaser R 93, kalibra 30-06, s optikom Zeiss Diavari 2,5-10x50,
na udaljenosti oko stotinu metara.
Ovim ulovom Tolušić je obogatio riznicu svojih lovačkih trofeja,
a nadamo se da će uskoro i drugi lovci moći vidjeti ove vrijedne
rogove na nekoj od idućih izložbi lovačkih trofeja Lovačkog saveza
Herceg Bosne.
Mladen Bešlić
www.lovackisavez-hb.ba
Zdenko Tolušić sa srebrnim trofejom jelena
19
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez: SKUPŠTINA
Godina za zaborav,
unatoč dobru radu
odbora, o radu glavnog lovnika
i lovočuvarske službe – podnio
ga je glavni lovnik Dragan Strukar, te financijsko izvješće za
2012. godinu. Završno izvješće
bilo je izvješće Nadzornog odbora. Pročitao ga je član Zdravko Bevanda, umjesto oprav-
Podjela priznanja
Rad Skupštine
R
edovna,
izvjestiteljska
Skupština LO „Vitez“ održana je 13. rujna ove godine
u prostorijama lovačkog doma
u Vitezu. Skupštini je prethodio
intenzivan rad Upravnog odbora, ostalih radnih tijela i članova
koji obnašaju pojedinačne dužnosti. Oni su pripremili radne
materijale za Skupštinu, koji
su dostavljeni lovnim jedinicama. Lovne jedinice su proučile
primljene materijale, održali
sastanke i prodiskutirali dobivene materijale. Prema unaprijed
utvrđenom proračunu, lovne
jedinice su predložile izaslanike
za Skupštinu. Nakon toga načinjen je konačan popis sudionika Skupštine, te pozivi za Skupštinu, s predloženim dnevnim
redom.
Skupštinu je vodio predsjednik Mirko Šarić, a u radnom predsjedništvu su bili još
i predsjednik Upravnog odbora Dragan Stojak i tajnik Ivica
Drmić. Za ovjerovitelje zapisnika izabrani su Tihomir Rajić i
Vinko Biletić. Skupštini je prisustvovalo 28 od 36 pozvanih
20
izaslanika. Sve odluke Skupštine su pravovaljane.
U prvoj točki dnevnog reda
tajnik je upoznao izaslanike s
prijedlozima za izmjenu i dopunu Statuta udruge. Prethodni
Statut je u mnogim stvarima
prevaziđen, te se pojavila potreba za njegovim izmjenama i
dopunama. Nakon toga su uslijedila izvješća o radu Upravnog
Radno predsjedništvo
dano odsutnog predsjednika
Marinka Katave.
Opći dojam koji se stekao
na temelju naprijed navedenih
izvješća je da, što se tiče lovnih
aktivnosti, proteklu godinu treba što prije zaboraviti. Godišnji
plan gospodarenja samo je djelomice realiziran, i to ponajprije
zbog raskida ugovora o dodjeli
lovišta na korištenje, a kasnije i
zbog zabrane svih aktivnosti u
lovištu. O svemu ovome pisano
je u prethodnim brojevima glasila „Hoop!“, pa nećemo ponavljati.
Dio radnih tijela, zbog naprijed
navedenog, nije imao posla. Dio
tijela parcijalno je riješio djelić
problema iz svoje domene, a
dio je dodijeljene zadaće realizirao uz financijska ograničenja.
Provedena formalna, suštinska i
računska kontrola blagajničkog
izvještaja i njegovih priloga, nije
pokazala značajnije nepravilnosti u blagajničkom poslovanju.
Analitika i sintetika blagajničkog
izvještaja i kronološkog tijeka
promjena na računu banke u
cijelosti se poklapa s financijskim izvješćem za 2012. godinu.
Novčana sredstva su namjenski i
racionalno trošena.
Upravni odbor je uglavnom
bio zadovoljan radom pojedinaca izabranih u radna tijela ili
imenovanih na pojedinačne
dužnosti. Predložena je i usvojena samo jedna promjena člana
Upravnog odbora. Lojzo Jakić,
član lovne jedinice „Drževo“, izabran je za člana Upravnog odbora umjesto Franje Petrovića.
Skupština je jednoglasno potvrdila navedeni izbor.
Da još uvijek ima odgovornih
ljudi koji ozbiljno shvaćaju izbor
na dužnost, svjedoči slučaj Ivice Blaža. On je na raspolaganje
stavio svoj mandat u Povjerenstvu za lovno streljaštvo, budući
da će biti odsutan iz zemlje u
vrijeme održavanja natjecanja u
lovnom streljaštvu.
Posljednja točka dnevnog
reda i ovaj je put imala svečani
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
karakter. Čast da uruči lovačka
priznanja za rad u lovstvu pripala je Mirku Pavloviću, koji je
i sam nositelj lovačkog odličja najvišeg reda, a još uvijek je
istaknuti lovački radnik. Uručeno je 19 lovačkih priznanja za
zasluge u oblasti lovstva i to:
jedna brončana, pet srebrnih i
osam zlatnih zahvalnica, te četiri povelje. Nikola Biljaka druga
je osoba izvan LO „Vitez“ koji je
dobio zahvalnicu. Skupština je
prihvatila prijedloge kandidata
za dodjelu lovačkih odličja. Nadamo se da će dodijeljena priznanja biti još veći poticaj, kako
za mlade, novopečene lovce,
tako i za one starije, već nagrađivane lovce.
I ovaj put je Skupština bila
izuzetno dobro pripremljena.
Svi materijali za Skupštinu prethodno su prorađeni na lovnim
jedinicama, pa je Skupština, s
osam točaka dnevnog reda, uk-
ljučujući i dodjelu 18 priznanja
zaslužnim lovcima, trajala svega
sat i 40 minuta. Sva izvješća i
prijedlozi na Skupštini jednoglasno su usvojeni, bez ijednog
suzdržanog glasa, što govori o
postignutom jedinstvu mišljenja članova Skupštine. Usvojeni
su vrlo kvalitetni prijedlozi, koje
će Upravni odbor uzeti u obzir
kao dugoročne ili kratkoročne
smjernice za svoj rad u idućem
razdoblju. Skupština je završila
skromnim domjenkom, kako
bi se što više novaca uložilo u
lovište. Na kraju pitamo se gdje
bi nam bio kraj kada bi političari, ali i osobe koje se biraju na
dužnosti u udrugama i fondacijama, znajući svoje obveze, sposobnosti, mogućnosti, vrline i
mane, bile spremne odustati od
ponuđene funkcije? Švicarska ili
Kalifornija?
Ivica Drmić
LD SOKOL Nova Bila: SEZONA LOVA NA VISOKU DIVLJAČ
Ulovljena
četiri srnjaka
Josip Sučić sa svojim srnjakom
Lovnik sekcije Koričani s prvim ulovljenim srnjakom
O
vogodišnja sezona lova na visoku divljač LD „Sokol“ otvorena je 15./16. lipnja u lovištu Ponir-Koričani, na lokaciji Jasik,
kod lovačke kuće.
Sreću da prvi odstrijeli srnjaka imao je Mario Franjić, dogodilo
se to 23. lipnja na lokaciji Koričani, a u istom je lovištu 7. srpnja Josip Sučić odstrijelio kapitalnog srnjaka. Lovnik sekcije Koričani Anto
Mihaljević odstrijelio je srnjaka 11. kolovoza, bio je to njegov prvi
srnjak, a ovaj niz lovačkih uspjeha nastavio je 15. kolovoza Mario
Franjić odstrijelivši još jednoga srnjaka.
Uspješna lovna sezona poticaj je lovcima da uređuju svoje lovište i osiguraju što bolje uvjete za divljač, jer je više nego jasno da se
trud na kraju uvijek isplati.
Ružica Bajo
LU M. M. BIKAN Vir: UNOS DIVLJAČI U LOVIŠTE
Trčka zalepršala
virskim lovištem
T
rčka (jarebica poljka) naseljava se u lovište kad je njezina brojnost
ispod biološkoga minimuma. A u virskome lovištu već odavno
se ne sreće ni jedan primjerak ove naše autohtone koke. Zato
je vodstvo lovačke udruge na proljetnoj skupštini donijelo odluku o
nabavci nekoliko desetaka odraslih parova trčki, i one su puštene na
prostoru Virskoga i Zagorskoga polja. Zdrave i veoma kvalitetne trčke
kupljene su u poznatome uzgajalištu „Hunter“ iz Posušja.
Lovnik ove lovačke udruge Marko Galić naglašava važnost ovakvih akcija, posebno kad je u pitanju ugrožena vrsta divljači, i dodaje kako će udruga poraditi na tome da sličnu akciju, ali širih razmjera, uskoro još jednom ponovi. Tada bi ubacili veći broj trčki i na
više područja, s posebnim akcentom na ona područja na kojima je
www.lovackisavez-hb.ba
Puštanje trčki iz kaveza
trčka nekada davno obitavala i u kojima još uvijek postoje optimalni
uvjeti za njezino naseljavanje.
Mladen Bešlić
21
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD MOSOR Široki Brijeg: LOV PREPELICE NA BLATU
Lov uspješan,
no ostao je
gorak okus
nekoliko gostiju iz susjedne,
ljubuške općine. Dok su Jarani
i Uzarićani šarali sa psima po
svome terenu i svake minute
se čuo pucanj, što grupe Ivana
Primorca, što Siće i Srećka Kraljevića, dotle su Knežepoljani,
na čelu s novim predsjednikom Društva Krešom Ćavarom
i lovnikom sekcije Glavinom,
više razmišljali kako će izgledati
zajednički ručak i kako će bo-
Nakon lova obvezan je susret “za stolom”
D
ruge nedjelje vrućega
kolovoza i ove godine, odlukom Skupštine
Društva otvorio se lov na prepelicu po lovištima Mostarskoga blata, a tako je dogovoreno
i sa susjedima iz Mostara. Na
ovu divljač gotovo isključivo
izlaze lovci okolo Mostarskoga
blata, točnije lovci lovnih jedinica Blato i Orovnik. Pucalo se
tako snažno i intenzivno kao
u ratu, prava divota slušati, jer
je to dobar znak da te sitne ali
lijepe divljači ima napretek. Psi
ptičari lijepo su odrađivali svoje
zadatke, a razdragani lovci još
u samo svitanje obarali su te
sitne koke i vješali za pojaseve.
Pred podne su se skupine lovaca počele skupljati u hladovinu
na unaprijed određenim mjestima. Svaka sekcija na svoje
sastajalište, pa će kasnije biti i
zajedničkoga druženja. Lovnici sekcija budno su motrili da
slučajno ne bi „iz nehata“ stradala koja patka ili ne daj Bože
kakav neoprezan i „needuciran
22
zekan“. Stalno su mobitelima
koordinirali s vođama skupina
a pogotovo je stalno zvonilo
u džepu lovočuvara Damca,
koji se oznojen razbacao po
cijelom Blatu, šijajući rukama i
pokazujući dokle je čiji teren.
Nema, uistinu, nikakvih primjedbi, lov na prepelicu organiziran je i otvoren uredno i na
opće zadovoljstvo. Jedino što
bi se možda trebalo preispitati,
jest odluka Skupštine Društva
da se ulazak na teren tuđe lovne jedinice plaća 10 KM!
Kada su se popodne počeli
sumirati rezultati, i najveći optimisti bili su iznenađeni brojem ulovljenih koka, ako netko nije, eventualno, pridodao koju ništicu.
Ljutodočani su odstrijelili blizu 80 ptičica, a posebice se istaknula Stipićeva družina. Bilo je
pomalo i zavisti, no to je samo
znak naše ljudske naravi, od
koje ni lovci ne mogu pobjeći.
Biogračani su bili nešto manje uspješni, ali su oni bili više
gostoljubivi. Imali su, naime,
lje udobrovoljiti svoga novog
predsjednika. Šalu na stranu,
lovci su svojski odradili svoj prvi
ovogodišnji izlazak na koke i nakon ugodnoga druženja i lova
vrlo zadovoljni otišli kućama.
Ništa pasivniji nisu bili iz sekcija Dobrič i Provo, koji su skupa
s Knežepoljanima upriličili prvi
izlazak na prepelicu. Ali, kada su
to oni podbacili kada su u pitanju prepelice, pogotovo ugodno druženje i domjenak nakon
šetnje oko Crnašnice i Žvatića.
Ipak, sljedećih izlazaka na
prepelicu, među lovcima je
ostao gorak okus, nakon nečije
zlobe i sujete, nečije neljudske
i sulude pretpostavke da će
obeshrabriti lovce i njihov izlazak u lovište. Naime, ti za sada
nepoznati počinitelji „posijali“
su na stotine dasaka s ekserima i tako mnoge motorizirane
lovce prikovali za tlo. Ne vidimo
neki pravi razlog takvomu činu,
jer koliko smo informirani nitko
nije pucao iz motornih vozila,
što zakonom nije ni dopušteno.
Međutim, nakon toga lijepog i uspješnog prvog izlaska
na prepelice, ponovno je proradila lovačka ljudska zloba, neznanje, uskost i neizlječivi jal, pa
se iznad Blata ponovno počelo
dimiti kao nad Tuzlom ili Zenicom! Jesu li u pitanju jadni piromani ili to „kobajagi lovci“ pale
tuđi teren da se onda jadna
nezaštićena divljač bježeći pred
vatrom preseli na „njihov“ teren,
pa će oni sljedeće nedjelje biti
još uspješniji. Je li to nekakav
bolesni revanšizam ili samo
posljedica tužne pohlepe, u
konačnici nije bitno, ali je istina
da baš svake godine, unatrag
desetak godina, gori naša jadna, suha zemlja i njezin plodni
dio, gori pitomo raslinje i rijetka
stabla pod kojima su težaci, čobani i lovci tražili zaštitu od kiše
i vreloga hercegovačkog sunca.
Nisu im svetinja ni vinogradi niti
voćnjaci, ni kuće niti vikendice,
ni divljač niti druge vrste bogate blatske faune. Da su tako radili naši očevi i djedovi, sada bi
Blato bilo prava pustinja. Lijepo
se zapita naš general Mića: „Zar
mi lovci nismo spremni i sposobni jedne godine organizirati
cjelodnevno dežurstvo pa stati
na kraj tomu i takvomu vandalizmu?“. Dok se to dogodi divljač i povjerenje lovaca pomalo
nam curi u prazno, a za sve nam
je kriv netko drugi! Treba li uopće lovcima napominjati kako je
njihova dužnost čuvati prirodu
i lovište od svake devastacije,
pogotovo od proždrljivih požara, tim više što će rado pomoći
i žitelji okolnih mjesta koji trpe
goleme štete na usjevima. Znademo mi stariji lovci da će nakon kiša niknuti mlada trava i
nahraniti onaj ostatak živih bića,
ali je korist nedostatna za nanesenu štetu u lovištu!
Hoće li sve ove navedene
i mnoge druge slične negativne pojave i oblici upereni
protiv lovstva, divljači, zdrave
prirode i ekosustava natjerati
nas lovce na bolje organiziranje, na povećan angažman i
odgovornost prema onomu u
što se kunemo: da smo čuvari
i zaštitnici prirode, bez čega ni
čovjeku nema života?!
Blago Lasić
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: LOVAČKE ŠPORTSKE IGRE
U
Druženje u
športskom duhu
sklopu obilježavanja 60. obljetnice Društva, 1. rujna 2013. na
Bučićkoj ravni, u podnožju Kuka, vrha koji dominira krajolikom novotravničke općine, na mjestu gdje su lovci sekcije
Bučići sagradili prelijepu lovačku kuću, upriličene su ovogodišnje
Lovačke športske igre.
Lijepo nedjeljno jutro izmamilo je velik broj natjecatelja, uzvanika i mještana Rankovića, Bučića i drugih sela i zaselaka, a sve njih na
početku su pozdravili Mirko-Mićo Lešić, predsjednik Društva i Anto
Cvitanović, tajnik Društva.
Prema programu, predviđeno je natjecanje lovaca u pet disciplina: streljaštvu, skoku udalj, bacanju kamena s ramena, potezanju konopa i malom nogometu. Lovačka mladež, uzrast do deset
godina, natjecat će se u streljaštvu, skoku udalj i bacanju kamena s
ramena, a najstariji lovci natjecat će se samo u streljaštvu.
U streljaštvu, tj. u gađanju zračnom puškom, natjecalo se po pet
strijelaca iz svake sekcije, i svaki je strijelac ispalio po pet hitaca. Prvo
mjesto pripalo je sekciji Mravinjac, drugo sekciji Bučići, treće sekciji
Sebešić. Pojedinačno, najbolji je bio Slavko Jakić, drugi je bio Dragan Tomić, treći Jozo Lešić.
U konkurenciji lovačke mladeži, u ovoj disciplini najbolji je bio
Nikica Tomić-Gigo, drugo mjesto zauzeo je Pavo Ivoš, a treće mjesto podijelili su Ana Tomić i Petar Ivoš. Osim njih još su se natjecali
Stipo Ivoš, Leon Stanić i Karlo Mlakić.
U bacanju kamena s ramena natjecala su se po tri lovca iz svake
sekcije. Prvo mjesto osvojili su
bacači sekcije Mravinjac, drugo
mjesto zauzela je sekcija Sebešić, treće sekcija Bučići, a najbolji pojedinac bio je Stipo Ćorić,
odmah do njega Josip Mlakić, a
do trećeg mjesta kamen je bacio Josip Ivoš.
Kod lovačke mladeži najbolji
je bio Pavo Ivoš, drugo mjesto
zauzeo je Karlo Mlakić, a treće
Nikica Tomić-Gigo.
U skoku udalj također su sudjelovala po tri natjecatelja iz
svake sekcije. U ovoj disciplini
najbolji su bili članovi sekcije Sebešić, do drugoga mjesta došli
su skakači sekcije Mravinjac, a
treće mjesto pripalo je sekciji
Bučići. Najbolji pojedinci bili su
Josip Ivoš, Mario Tomić i Josip
Mlakić, ovim redoslijedom.
Pavo Ivoš, Karlo Mlakić i Nikica Tomić-Gigo bili su najbolji ska-
kači udalj kod lovačke mladeži.
U jako atraktivnoj disciplini,
potezanju konopa, u finalu su
konopaši sekcije Bučići bili jači
od svojih kolega iz sekcije Sebešić, a u borbi za treće mjesto
sekcije Mravinjac pobijedila je
sekciju Gradina.
Među malonogometašima,
najviše su se iskazali članovi
sekcije Mravinjac i osvojili prvo
mjesto, drugi su bili igrači sekcije Bučići, a treće mjesto pripalo
je sekciji Gradina. Za najboljeg
igrača proglašen je Pavo Ivoš,
član sekcije Sebešić, najbolji
strijelac bio je Zdravko Lešić iz
sekcije Mravinjac, a daleko najbolji i najatraktivniji golman bio
je Jozo Zlatunić-Migan, član
sekcije Mravinjac.
Po završetku igara predsjednik Društva Mirko-Mićo Lešić
zahvalio je svim natjecateljima
na športskom ponašanju, jer se
za vrijeme natjecanja nije ozlijedio ni jedan sudionik, a potom
je kapetanima, odnosno predsjednicima sekcija i najboljim
pojedincima uručio prigodna
priznanja. Najveći pljesak i potporu dobili su pripadnici lovačke mladeži, koji su, premda jako
mladi, pokazali da se znaju boriti, radovati i stoički podnositi
poraz, kao pravi ljudi i športaši.
Najmlađi sudionik igara bio je
Petar Ivoš, najstariji po godinama života bio je Vlado Lešić,
počasni član Društva, a natjecatelj s najdužim članstvom u
Društvu bio je Niko Fišić.
Po završetku dodjele priznanja predsjednik je sve nazočne
pozvao na lovački gulaš koji su
za tu prigodu pripremili Vlatko
Mamuša-Paradajz, vrsni kuhar
sekcije Bučići, Anto Mlakić-Boca, Anto Gabrić i Igor Stanić.
Anto Cvitanović
ŠGD HERCEGBOSANSKE ŠUME Kupres
Nadstrešnica u lovištu Klekovača
S
lužba za lov i ekologiju i u
ovako je teškim financijskim
prilikama odlučila ne sjediti
skrštenih ruku, nego poduzeti
i uraditi nešto korisno u našem
lijepom lovištu. Naime, Uprava
www.lovackisavez-hb.ba
ŠGD „Hercegbosanske šume“
Kupres odobrila je novac za izgradnju jedne nadstrešnice u
lovištu Klekovača. U izgradnji su
sudjelovali: Ratko Šobot, lovnik
Vanja Krivošić, lovočuvar Blaško
Roša, Mišo Bogdanović i Brano Dostanić. Ovom prigodom
zahvaljujemo voditelju Službe
za lov i ekologiju Ivi Čečuri, koji
nam daje bezuvjetnu podršku u
obnovi lovišta. Nadamo se da će
poslije ove nadstrešnice uslijediti
gradnja novih lovnotehničkih i
lovnouzgojnih objekata koji nedostaju u našem lovištu.
Vanja Krivošić
23
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD FAZAN Odžak: KALENDARA LOVA ZA 2013./2014.
U sezonu s
jasnim pravilima
kod sebe ne bude imao navedeno ne može ići u lov. Poslije
završetka lova obvezno ispuniti
propratnicu za divljač.
Lovi se u vremenu od 8 do
16 sati, izuzev dana otvaranja
kada se lovi do 13 sati. Zborna
mjesta određena su odlukom
Upravnog odbora i sastavni su
Lov sitne divljači
upoznati članove grupe s vrstom divljači koja se lovi, načinom lova, vremenom završetka
lova i mjerama sigurnosti kojih
su se svi lovci dužni pridržavati.
Zabranjuje se konzumiranje alkohola u lovu i obvezno je nositi narančaste fluorescentne
trake na kapi ili prsluku, radi
lakšeg praćenja i uočavanja
ostalih lovaca u lovu. U lovnom
danu lovac može odstrijeliti
jednog fazana-mužjaka, a kada
se lovi zec i jednoga zeca. Poslije ručka u prirodi svi su lovci
dužni skupiti i zapaliti zaostalo
smeće, a ukoliko je riječ o staklu ili limenkama, to trebaju
vratiti kući a nikako ostavljati u
prirodi. Lovačke patrone koje
ostanu poslije pucanja lovac
treba uredno vraćati kući i odlagati u smeće. Za izvršenje
ovih mjera odgovoran je vođa
lovne grupe. Lovci su dužni pridržavati se odredaba Zakona
o lovstvu i normativnih akata
Društva.
LOV DIVLJIH PATAKA,
GUSAKA I OSTALIH MOČVARICA
D
onosimo kalendar lova i
ostale informacije bitne
za lov navedene divljači.
Upravni odbor Društva može, u
izuzetnim okolnostima, izmijeniti ovaj kalendar lova, sukladno Zakonu o lovstvu, pravilnicima i ostalim normativnim
aktima Društva.
LOV DIVLJIH SVINJA
Traje od 13. listopada 2013.
do 2. siječnja 2014., čekom i
pogonom. Lov pogonom i hajkom 8 lovnih dana, u studenom
i prosincu (Kadar – 2 lova, Rit
– 2 lova, Mera – 4 lova). U lovu
mogu sudjelovati samo lovci koji
posjeduju odobrenje za lov divljih svinja. Lovi se u vremenu od
7 do 16 sati. Lovci koji ne dođu
na vrijeme ne mogu sudjelovati u lovu. Lovi se jedan pogon
tijekom lovnoga dana. Lovci sa
sobom moraju nositi dozvolu za
lov divljih svinja, iskaznicu i oružni list. U ravnici (Rit, Poloj, Mera)
lovi se puškama sačmaricama
i kombinacijama, bez uporabe
24
karabinskog zrna. U dijelu lovišta (Ninoš, Kočijaš, Kadar i desna
strana puta Odžak – Brod) može
se loviti i karabinima i kombinacijama. Lovac koji ima pse obučene za lov divljih svinja može
u jednom lovnom danu povesti maksimalno dva psa. Psi koji
budu gonili srneću divljač bit će
isključeni iz lova. Zborna mjesta
su u prilogu dozvole za lov.
dio kalendara lova. Vođa lovne grupe dužan je najaviti se
predsjedniku sekcije najmanje
dva dana prije lova, ukoliko s
grupom želi loviti u lovištu druge sekcije. Lovne grupe koje
se ne budu uredno najavile
predsjedniku sekcije ne mogu
taj dan loviti. Prije polaska u
lov vođa lovne grupe dužan je
Lov divlje patke dopušten
je nedjeljom, cijeli dan, od 1.
rujna 2013. do 1. ožujka 2014.,
a divlje guske od 1. rujna 2013.
do 31. siječnja 2014. Od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2014.
dopušten je lov svakim danom
u popodnevnim satima, od
16 sati do Zakonom o lovstvu
predviđenog vremena (dva
sata poslije zalaska sunca). U
tijeku lovnog dana lovcu je dopušteno odstrijeliti do 5 močvarica.
LOV FAZANA I ZECA
Lov na fazan otvara se 13.
listopada 2013. godine. Lovni
dani su 13., 20. i 27. listopada; 3.,
10., 17., 24. i 25. studenoga, 1., 8.,
15., 22. i 29. prosinca 2013. te 1.
i 2. siječnja 2014. Lovni dani na
zeca su 27. listopada i 22. prosinca 2013. Lovi se u grupi od
najmanje 5 lovaca. Na zbornom
mjestu vođa grupe lovaca dužan
je u dozvolu za lov unijeti imena
lovaca koji sudjeluju u lovu i provjeriti ispravnost oružja i opreme
za lov, lovnu kartu, člansku kartu,
oružni list i dokumente za pse
ukoliko se vode u lov. Lovac koji
Nakon lova na divlje svinje
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Uspješan je bio i lov na predatore
LOV LISICA,
DIVLJIH MAČAKA I KUNA
Lov je dopušten svakim danom od 1. prosinca 2013. do 1.
ožujka 2014., čekanjem u poslijepodnevnim satima od 16 sati
do Zakonom o lovstvu predviđenog vremena(dva sata poslije
zalaska sunca). Lovi se isključivo
puškama sačmaricama, dočekom. Lov hajkom dopušten je
u organizaciji sekcije subotom i
nedjeljom, od 8 do 16 sati i te akcije ulaze u razduživanje poena
lovaca za iduću lovnu godinu, a
odbor sekcije može odlučiti i da
su obvezne. Obvezne akcije na
razini Društva su zadnje nedjelja
u siječnju, veljači, ožujku i travnju, kada će se vršiti i prebrojavanje divljači. Predio lovišta bit će
naknadno određen. Svi članovi
LU LIVANJSKO POLJE Lištani: LOV NA DIVLJU SVINJU
dužni su se odazvati akcijama u
navedenim terminima.
OPĆE NAPOMENE
Lovci članovi Društva i gosti
u lovu, u lov polaze sa zbornoga mjesta i iz lova se vraćaju na
zborno mjesto. Zborna mjesta za svaki lovni revir, ovisno
o broju grupa lovaca, utvrđuje
upravni odbor korisnika lovišta
najkasnije 15 dana prije početka
lovne sezone i s tom odlukom
upoznaje sve članove Društva.
Na zbornom mjestu, pratitelj odnosno vođa grupe lovaca dužan
je u dozvolu za lov unijeti imena
lovaca koji sudjeluju u lovu i provjeriti ispravnost oružja i opreme
za lov, lovnu kartu, člansku kartu,
oružni list i dokumenta za pse
ukoliko se vode u lov. Obvezno
treba upoznati lovce s vrstom
divljači koja se lovi, načinom
lova, vremenom završetka lova
i mjerama sigurnosti kojih su se
svi lovci dužni pridržavati.
Sudionike u lovu, prekršitelje
pravila, stručni pratitelj ili vođa
grupe lovaca isključit će iz lova
i prijaviti disciplinskom tijelu
Društva. Lovac je dužan, na zahtjev lovočuvara, pokazati dozvolu za lov, odnosno lovačku
iskaznicu i ispravu kojom se utvrđuje identitet, kao i omogućiti
pregled ulova, sredstava za lov,
pregled vozila i drugih sredstava
za prijevoz i prenošenje stvari.
Ponašanje lovca prema vođi lovne grupe kao i prilikom pregleda
lovočuvarske službe i ovlaštenih
lica mora biti korektno i uljudno.
Iznošenje netočnih informacija,
kleveta i uvreda na račun tijela
Društva, lovočuvara i ostalih članova Društva bit će sankcionirano od strane Disciplinskog suda.
Nedžad Garić
Svečano
otvaranje lova
I
ovogodišnje otvaranje lova na divlju svinju u LU Livanjsko polje iz Lištana bilo je
svečano. Došli su lovci iz Sinja, Posušja i
Imotskog, a 60-ak domaćih lovaca budno je
pazilo da sve bude u redu. Neki su u ranim
jutarnjim satima prošetali lovištem Vaganj,
no od odstrjela nije bilo ništa. Lov je završio prema planu, a umorni i iznemogli lovci
došli su na zborno mjesto gdje su svi skupa
nastavili lovačko druženje. Većina nazočnih
bila je prezadovoljna organizacijom lova za
koju je ove godine bila zadužena sekcija Orguz. Po starim lovačkim običajima druženje
se nastavilo uz pjesmu sve do kasnih popodnevnih sati.
Na zbornome mjestu
www.lovackisavez-hb.ba
Ivica Kasalo
25
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: ŠEZDESETA OBLJETNICA
Novotravnički lovci ponosni su na prošlost svoje udruge
Prepoznatljiva
crta – istinska ljubav
prema udruzi
N
ovi Travnik čine 48 sela, nekoliko zaselaka i sam grad. Šezdesetak je kilometara daleko od zemljopisnog središta Bosne i Hercegovine. Grlonica, Jaglenica, Kasapovačka rijeka,
Bistrica i Mutnica, rijeke koje izviru u njedrima Pavlovice, Vilenice,
Goletice, Crnog vrha, Šćita, Mravinjca, čine ovaj kraj neobično lijepim. Njihova korita probijaju se predjelima obraslima šumom
prepunom raznovrsne divljači, što ovaj kraj tijekom cijele godine
čini privlačnim i pogodnim za boravak, rekreaciju i odmor. Tvornica „Bratstvo“ u Novom Travniku i njezin razvoj zahtijevali su novu
radnu snagu, nju je trebalo negdje smjestiti, pa su stoga građeni
stambeni i poslovni objekti. Tako na do tada nenaseljenu prostoru
nastaje naselje, svakim danom sve veće i ljepše. Ljudi su radili, ali su
se trebali i odmarati, te su oformljena razna kulturna i športska društva. Skupina ljubitelja lova s području Novoga Travnika okupila se u
sekciju lovaca, koja je od rujna 1952. s lovcima iz Travnika činila LD
„Vlašić“ Travnik. S jačanjem i razvojem grada i tvornice povećavao
se i broj članova ove lovačke sekcije, a to je dovelo do želje njezina
članstva za odvajanjem u samostalno lovačko društvo. Prvi sastanak
sekcije na kojem se raspravljalo o formiranju samostalne udruge
održan je 26. ožujka 1953., a na sljedećem sastanku, održanom 24.
svibnja 1953., formiran je inicijativni odbor od pet članova na čelu
s Andrijom Tusom. Inicijativni odbor obavio je opsežne pripreme
oko utemeljenja lovačkog društva, pa je 8. kolovoza 1953. sazvana
osnivačka skupština, koja je brojila 53 člana. Na toj je skupštini podneseno izvješće o radu inicijativnog odbora i donesena odluka o
utemeljenju Lovačkog društva „Pavlovica“ Novi Travnik. Izabran je i
prvi Upravni odbor od devet članova, a za prvoga predsjednika iza-
26
bran je Andrija Tus. U redovima
Društva bilo je zemljoradnika,
radnika, službenika, umirovljenika, vojnih lica, inženjera... Svi
su oni imali zajednički cilj: očuvati lovište, zaštititi divljač, a bilo je
i pokušaja unosa novih vrsta divljači, što je dalo dobre rezultate.
Uz bezbroj problema koji su ga
pratili, lovačko se društvo održalo i sve više razvijalo i jačalo. Po
odvajanju od Travnika, Društvo
je imalo 53 člana, 1992. godine
416 članova, a danas Društvo
broji oko 170 članova. U matičnu knjigu lovaca od 1953. do
danas upisano je 1020 lovaca.
Novotravničko je lovačko društvo aktivno sudjelovalo u svim
akcijama: uništavanju štetočina,
suzbijanju krivolova, suzbijanju
širenja zaraznih bolesti, prehrani i prihrani divljači, unosu nove
divljači poradi osvježenja krvi i
unosu novih vrsta u lovište. Nikada nije bilo financijski ovisno o
pomoći sa strane, već se održa-
valo isključivo vlastitim sredstvima, uglavnom članarinom. Iako
nije bilo donacija od općinskih
i drugih struktura vlasti, Društvo
je očuvalo tradiciju dobra rada i
dobra domaćina.
LD „Pavlovica“ prestalo je s
radom početkom rata na ovim
prostorima, točnije 1. studenoga 1992., pa do 8. rujna 1994.
godine. Prvi poslijeratni sastanak održan je 4. srpnja 1994.
Na tom je sastanku pokrenuta
inicijativa za reaktiviranjem rada
Društva. Na sastanku članova
Društva koji je održan 18. srpnja
1994. izabran je Odbor za koordiniranje i rad društva (Pero
Ljubas, Ivica Fišić, Anto Cvitanović, Marko Mlakić i Alojz
Ružić). Na novom sastanku, 18.
rujna, izabrano je i prvo poslijeratno predsjedništvo (Pero
Ljubas, Branko Čabro, Marinko
Kajdl, Marko Mlakić, StjepanAlojz Ružić, Ivica Fišić, Marko
Gavrić i Nedeljko Jukić). Ovo
predsjedništvo imalo je veoma
težak zadatak, pokrenuti rad
Društva, sanirati štetu te prikupiti što brojnije članstvo. Tijekom 1994. Društvo je imalo 52
člana, ali je svake godine bivalo
sve brojnije, te danas njegovih
više od 170 članova podmiruje
svoje obveze. Članicom Lovačkog saveza Herceg Bosne ovo je
Društvo postalo odlukom sa sastanka Zajednice lovačkih društava Srednje Bosne održanom
6. listopada 1994. u Busovači,
na kojem su bili prisutni tadašnji predsjednik Saveza Marinko
Hrkać, predsjednik Kinološkog
saveza Herceg-Bosne Stjepan
fra Petar Krasić, predsjednici
lovačkih društava iz Središnje
Bosne, predstavnici vlasti Hrvatske zajednice Herceg Bosne
i predstavnici općina iz kojih su
proistekle udruge. LD „Pavlovica“ nagrađivalo je, pohvaljivalo
i odlikovalo svoje članove za
rezultate postignute u različitim
oblastima djelovanja. Posebice
valja istaknuti počasne članove
i počasne predsjednike Mijata
Gavrića i Stjepana-Alojza Ružića, koji se i danas aktivno bavi
lovom i koji educira pripravnike
od 1966. do danas. Osim njih
dvojice, počasnim članovima
Društva proglašeni su: Vladimir
Anić, Fuad Mešanović, Jašar FeBroj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
tinci, Franjo Cvitanović, Vlado
Lešić i Ivo Kolar.
Površina lovišta LD „Pavlovica“ je oko 24.000 hektara,
i dijeli ga s novoformiranim
bošnjačkim društvom „Srndać“.
Na sjeveru graniči s travničkim
lovištem i lovištem LD „Sokol“ iz
Nove Bile, na jugu i jugoistoku
s lovištem Viteza, a na zapadu
s lovištem lovačkih društava iz
Bugojna i Uskoplja. Poslije rata
učinjeno je mnogo na povećanju broja članova, unošenju
fazanske divljači u lovište te
izgradnji brojnih lovnih i lovnotehničkih objekata, među kojima treba istaknuti četiri lovačke
kuće, pet nadstrešnica, desetak
visokih zatvorenih čeka, petna-
estak visokih otvorenih čeka,
značajan broj zasjeda, solila,
hranilišta za srneću divljač itd.
Pošumljene su značajne površine lovišta, osobito u suradnji
s ing. Dragicom Čurak, direktoricom novotravničke šumarije.
U idućem razdoblju prioritet
je dobivanje lovišta na gospodarenje, izradba lovnogospodarske osnove, usklađivanje
pratećih dokumenata s lovnogospodarskom osnovom, zakonskim i podzakonskim propisima, usklađivanje normativne
regulative s regulativom Lovačkog saveza Herceg Bosne, naseljavanje korisnih vrsta divljači,
razvijanje kinoloških aktivnosti,
usklađivanje rada sekcija, orga-
niziranje stručnih i edukativnih
skupova, polaganje lovačkog ispita, lovočuvarskog ispita i ispita za ocjenjivače trofeja, suradnja s udrugama čiji je djelokrug
rada vezan za očuvanje i zaštitu
prirode, divljači i okoliša.
LD „Pavlovica“ i dalje je potrebna ljubav, pažnja, njega,
potrebno ju je još čvršće vezati
uz Lovački savez Herceg Bosne.
Udrugu prije svega čine ljudi,
oni koji je vole i njeguju, čine je
prepoznatljivom. I ova je udruga, kao i druge, imala uspona i
padova, dana tuge i nesreća, ali
je daleko više onih vedrih i veselih, kojih se novotravnički lovci s
ponosom sjećaju. Čuvat ćemo
uspomenu na brojne naše kole-
ge koji su utkali dio sebe u ovu
udrugu, jer je to najbolji način
da oni koji dolaze nastave njihovim putem, da njihovo lovačko srce svaki put jače zakuca pri
spomenu LD „Pavlovica“. S tom
nakanom, spomenimo na kraju sve predsjednike Društva od
1953. do danas: Vladimir Anić,
Fuad Mešanović, Ljubo Stojanović, Stjepan-Alojz Ružić u tri
mandata, Jure Brkan, Mihajlo
Živanović, Ivica Fišić, Ramiz
Hajrić, Eniz Lendo, Pero Ljubas,
Slavko Marin u dva mandata i
Mirko Lešić, koji je u travnju ove
godine dobio povjerenje novotravničkih lovaca drugi put.
Anto Cvitanović
LD VEPAR Prozor-Rama: LOVCI PRIPRAVNICI
Devet
od devetnaest
V
eć treću godinu Društvo organizira seminar za pripravnike u
skladu s pravilnikom za polaganje lovačkog ispita, a sve za što
bolju budućnost lovstva. Predavanja su bila iz šest oblasti, a
četiri predavača. Na predavanju je bilo devet pripravnika, trebalo ih
je biti devetnaest. Na upit što s onima što nisu bili, vodstvo Društva
odgovara, onako rezignirano: „Pa trebalo bi im zabraniti polaganje
ako budu izostali iz neopravdanih razloga“.
Stanko Ćurčić
LD MOSOR Široki Brijeg: RADNA AKCIJA U VARDI
Očišćenim
stazama do
izbičkoga polja
Lovci pripravnici u učionici
Objed poslije radne akcije
I
ove godine, kao i nekoliko prethodnih, Lovna jedinica Varda pred
otvaranje lovne sezone organizira zajedničku radnu akciju za sve
svoje lovce. To se, nedvojbeno, pokazalo kao veoma uspješan
projekt unaprjeđenja lovstva i druženja lovaca. Radnoj akciji (obvezi) odazvalo se preko sedamdeset lovaca iz tri lovne sekcije: Crnač,
Dobrkovići i Izbično. Ove godine su poslovi podijeljeni i obavljeni
u dvije svrhe. Prema dogovoru, sekcije Izbično i Dobrkovići radile
su na prosijecanju staza koje prošle godine nisu dovršene, a sekcija
Crnač radila je na poboljšavanju preglednosti mjesnoga puta.
Lovci su se još jednom pokazali jako odgovornima u obavljanju
svojih obveza, ali i kao ljudi koji su spremni surađivati s lokalnim
vlastima. Nije ovo prvi put da lovci ove lovne jedinice usko surađuju
u radnim i humanitarnim akcijama s narodom iz svoje okoline.
www.lovackisavez-hb.ba
Nakon uspješne radne akcije nastavilo se s druženjem na izbičkome polju. Za bogatim stolom zapjeva se ganga i bećarac. Ljubitelji
boćanja se odvojiše i „zavaljaše“ nekoliko partija. Padoše i neizbježne
lovačke priče i šale. I što je Sunce više padalo, raspoloženje je raslo.
Rastadosmo se u zalazak Sunca, uz obećanje da se nađemo i iduće godine na istom zadatku i na istom mjestu u još većem broju.
Zdravko Jurilj
27
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD PAVLOVICA Novi Travnik: LOVAČKA ZABAVA
Veselo
i skladno do
jutarnjih sati
N
ovotravnički su lovci u
subotu 14. rujna 2013. u
hotelu „Novi Travnik“ upriličili drugu poslijeratnu lovačku
zabavu. Prva je organizirana u
rujnu 2003. u povodu 50. obljetnice Društva, a ova druga u povodu 60. obljetnice Društva.
Lovačku večer otvorio je voditelj programa Mladen Pejić,
koji je prisutne upoznao s kronologijom događaja od 1953.
do danas, ukazao na trenutačno
stanje te istaknuo osobe koje
su tijekom vremena obilježile i
pomogle rad lovačkog društva.
„Večeras će vas zabavljati ‘Bonus’
bend, a imat ćete i bogatu tombolu. Glavne nagrade su lovački
karabin i TV plazma. Zahvaljujemo svim donatorima, a posebno tvrtkama: ‘Binvest’ Posušje,
‘Boreas’ Kreševo, ‘Komo’ Kupres,
Sportska kladionica ‘5 plus’, ‘Ledo’
Novi Travnik, Zlatarnica ‘Gold’ i
LU ‘Uskoplje’ Uskoplje, kazao je
voditelj te pozvao Mirka-Miću
Lešića, predsjednika Društva, da
se obrati nazočnima.
„Poštovane dame i gospodo,
cijenjeni gosti, kolege lovci, prije nego vas pozdravim, pozvao
bih vas da minutom šutnje
odamo dužnu počast svim poginulim-umrlim članovima Lovačkog društva ‘Pavlovica’, svim
lovcima HZHB i svim hrvatskim
braniteljima. Posebno bih pozdravio predstavnika Lovačkog
saveza Herceg Bosne, tajnika
gosp. Ivicu Lučića, predsjednika HLU ‘Malič’ Grude gosp.
Branka Leku, predsjednika LU
‘Kuna’ Jajce gosp. Marka Bilandžiju, predsjednika LU ‘Jastreb’
Dobretići gosp. Tadiju Šugića,
predsjednika LU ‘Uskoplje’ gosp.
Peru Perića, predsjednika LU
‘Sokol’ Nova Bila gosp. Darija
Sučića, te poseban pozdrav
don Marinku Filipoviću. Naš vas
28
podzakonskih akata, izvršavanje svih obveza odgovorno i na
vrijeme i poboljšanje međuljudskih odnosa i sklapanje novih
prijateljstava. Da naše Društvo
ima takvih lovaca pokazuju i
priznanja koja će tijekom večeri biti uručena našim lovcima.
Večeras posebno moram zahvaliti kolegama iz Upravnog
odbora, koji nose posebnu odgovornost, ali i ostalim članovima Društva, mlađim i starijim,
ca Lučić. Pozdravljajući nazočne
u ime Lovačkog saveza Herceg
Bosne i njegova predsjednika
Ilije Vrljića, Lučić je novotravničkim lovcima čestitao njihov
jubilej i pozvao ih da i ubuduće,
zajedno sa Savezom, idu putem
izgradnje lovstva i lovačkih organizacija na dobrobit hrvatskoga lovačkog korpusa i cjelokupnog lovstva u BiH.
Nakon obraćanja tajnika
Saveza prešlo se na dodjelu
Domaćini su srdačno dočekali svoje goste
je voditelj upoznao s kronikom
Društva, ukazujući na trenutačno stanje u Društvu, te istaknuo
osobe koje su tijekom vremena obilježile ili pomogle naše
Društvo. Prošlost se ne može
mijenjati, ali mi smo ti koji možemo doprinijeti boljoj budućnosti, iako na određene faktore,
nažalost, ne možemo utjecati.
Svjesni smo da su danas mnogi problemi postali složeniji i da
ćemo se morati nositi s većim
rizicima od naših prethodnika.
No sada je najbolje vrijeme da
se lovci pokažu vršeći svoje temeljne zadaće, a to su zaštita
prirode, uzgoj i zaštita divljači,
te posljednje ali ne manje važno, suradnja, druženje i zabava.
Da bismo u svemu postigli dobre rezultate, potrebni su lovci
koji su spremni na odricanje od
osobnih zadovoljstava u korist
prirode i poboljšanja uvjeta u
njoj, poštovanje zakonskih i
koji su na bilo koji način doprinijeli opstanku Društva tijekom
svih godina. Velika hvala i vanjskim suradnicima, prijateljskim
organizacijama i udrugama, a
nikako ne smijem zaboraviti
zahvaliti našim suprugama koje
imaju razumijevanja i strpljenja
za naša lovačka druženja, jer i
one u velikoj mjeri doprinose
uspjehu i trajanju našeg Društva. Preostaje mi još samo obećati da ću i dalje davati sve od
sebe kako bismo očuvali naša
temeljna načela, našu prirodu i
divljač, a kako bih to obećanje
mogao ispuniti potrebna je podrška i pomoć svih vas. Želim
da ova svečanost i godine pred
nama prođu u veselju i skladu“,
kazao je Mirko-Mića Lešić.
Nakon predsjednikova obraćanja, don Marinko Filipović
blagoslovio je nazočne i hranu
koja će se blagovati, a zatim se
skupu obratio tajnik Saveza Ivi-
diploma, pohvala i odličja. Za
doprinos u razvoju i unaprjeđenju lovstva i zaštiti prirode
diplomu je dobio Ivica Mikulić.
Pohvale su dobili: Mijo Stanić,
Slavko Čabro, Mijat Ivoš, Lojzo
Jakić, Josip Slipac, Krunoslav
Cvitanović, Velimir Ćorić, Dragan Marjanović, Fabijan Ramljak, Jure Tomić, Drago Lešić,
Jadranko Budimir, Anto Gabrić,
Božo Radman i Fabijan Marin.
Imena dobitnika odličja u posebnoj su rubrici lista.
Lovački karabin dobio je
Marko Barnjak-Rog, koji je obećao da će se učlaniti u Društvo
i položiti lovački ispit, a TV plazmu dobio je Mirko Zlatunić.
Druženje uz igru i pjesmu
trajalo je do jutarnjih sati kada
su se lovci, dobro raspoloženi i
u društvu svojih „ljepših polovica“, razišli kućama.
Anto Cvitanović
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
HLD VEPAR Fojnica: IZGRADNJA LOVAČKE KUĆE
Riki kao stari lav…
G
ledao sam jednom emisiju o nekoliko mladih lavova kako
pokušavaju izvući bradavičastu svinju iz rupe u koju se skrila.
Iako su već bili odrasli i dovoljno snažni, nisu imali ideju kako
je izvući iz skloništa dok je ona odozdo prijeteći škljocala kljovama.
Odjednom se odnekud među njih ušeta stari lav, dođe do rupe u kojoj se svinja skrivala i bez ikakva zastajkivanja refleksom kakvog samo
mačke imaju zari kandže desne šape u svinjin vrat, izvuče je, uze u
čeljusti i odšeta se sa zarađenim obrokom u obližnje grmlje. Gledali
su mladi lavovi za njim oblizujući se i vjerojatno razmišljajući kako je
to bilo jednostavno uraditi samo je trebalo malo više hrabrosti.
Upravo me izgradnja lovačke kuće podsjeća na lov mladih lavova i starog i odvažnog lava. Kako?
Najmanje petnaest godina, a ima i više, naše Društvo planira izgradnju lovačke kuće. Mijenjale su se lokacije, predsjednici, članovi
predsjedništva, ali osim lijepe priče za uši, temelje nitko ne zakopa.
Odnekud se pojavi Zoran Tuka, ili kako ga većina zove Riki.
Kažem da se pojavio odnekud jer Riki zadnjih deset i više godina
uopće nije lovio niti je obavljao kakve druge aktivnosti u Društvu.
Nekako se ove godine aktivira te krenu izlaziti s nekolicinom nas u
lov. U jednom od tih lovova Riki predloži da krenemo s izgradnjom
lovačke kuće. U grupi lovaca s kojom većinom lovim, a ima nas desetak, osim tajnika Društva nema drugih članova užeg predsjedništva, tako da mu mi obećasmo pomoći koliko možemo kao takvi. I
tako Riki zaobilazeći sve redovne procedure, takoreći ne pitajući nikog, organizira akciju te zakopa temelje na prelijepoj lokaciji podno
Zec planine, odakle pogled puca kilometrima uokolo. Naravno da
Zoran Tuka-Riki (u bijeloj majici), do njega s lijeve strane
Zoran Oroz, dvojica glavnih organizatora gradnje
Riki bez pomoći ne bi daleko dogurao sam. Mnogo toga je uz Rikija
organizirao i tajnik Zoran Oroz. Uključilo se u akciju i ostalo vodstvo
Društva te su svi zajedno svojim zalaganjem i poznanstvima osigurali potreban materijal. Članovi dadoše svoje ruke te počeše redati
materijal i kuća poče dobivati svoj oblik. Kuća se pravi na teritoriju
sekcije Gojevići te je većina njezinih članova dala po 50 maraka za
izgradnju. Dok čitate ovaj članak, nadam se da je kuća već završena.
Eto tako se Riki poput starog lava nonšalantno ušeta među nas,
uze stvar u svoje ruke i pokaza nam kako se uz dovoljno odvažnosti
i hrabrosti sve lako i brzo može uraditi.
Dragan Perica
HUL KRAVICA Ljubuški: UZ OTVARANJE LOVA NA PREPELICU
Mnogo toga ovisi o čelnom čovjeku
O
vogodišnje otvaranje sezone lova na prepelicu,
grlicu i goluba u HUL
„Kravica“ Ljubuški prošlo je u najboljem redu i discipliniranom,
skoro vojničkom držanju. No kao
i u drugim lovačkim društvima,
i u našemu ima grupica i pojedinaca koji iskoče iz kolotečine
i pokušavaju na sebe skrenuti
pozornost. Da bi se istaknuli,
posebice među mlađom populacijom lovaca, takvi će napraviti
prekršaj samo da bi se moglo
pričati kako oni odstrijele ovoliko ili onoliko divljači, često u
nelovne dane i uz nedopuštena
pomagala. Lovočuvar, naravno,
ne može biti u lovištu na svakom
mjestu u svako vrijeme i uhvatiti
prekršitelje na djelu, ali zato svi
lovci moraju biti neka vrsta i lovočuvara i tijela za kažnjavanje,
jer su svi izravno oštećeni radnjama koje čine krivolovci.
U sekcijama naše udruge
www.lovackisavez-hb.ba
predsjednik je autoritet, ustroj
sekcija je na zavidnoj razini, red
i disciplina poštuju se u pravom
smislu. Predsjednik predvodi i
predstavlja sve lovce svoje sekcije, on mora poći od sebe i prvi
se žrtvovati ili učiniti ono što od
njega njegovi lovci očekuju pa
tek onda od lovaca očekivati
urednost i rad u lovištu i oko
lovišta. Lovna jedinica je skup
lovaca koji su vezani teritorijem
kojem pripadaju i kao mala organizacijska cjelina brine se o
razvoju svoga lovišta i divljači u
njemu. Predsjednik mora u svakom trenutku znati koji su problemi lovaca i divljači u reviru u
kojem je on prvi čovjek.
Naša lovačka udruga ima
dvadeset lovnih jedinica i u svakoj od njih je ustroj isti. Do predsjednika je i njegova autoriteta
kakav je odnos lovaca prema
divljači, prirodi ili pravilnicima,
tako da u određenim sekcijama
Objed u prirodi poslije lova
lovci imaju više slobode ili su
stekli dojam da mogu loviti na
načine koji su nedopušteni. Jedna od kvalitetnijih sekcija u našoj
udruzi je sekcija Otok, na čijem je
čelu Dominik Vukšić. Ona funk-
cionira gotovo kao mala vojna
postrojba i njezini su lovci zadovoljni stanjem u lovištu i fondom
divljači kojim gospodare.
Mario Herceg
29
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LO VITEZ Vitez: POVRATAK U LOVIŠTE
Puno rada, puno
zadovoljstva
lježavanje lovišta i podsjetiti prisutne u lovištu na zabrane. Da
ljudi znaju gdje se nalaze, odnosno što je dopušteno, a što nije.
U isto vrijeme započelo se i
s izradbom lovnogospodarskih
i lovnotehničkih objekata. Nove
nadstrešnice na lokalitetima
Konaćišta, Jezero i Krajkovače,
Lovačko krštenje
N
eposredno prije slanja priloga za prošli
broj glasila „Hoop!“, LO
„Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez
potpisale su s resornim ministarstvom ugovor o privremenoj dodjeli lovišta na korištenje. Ponovno na godinu dana!
U ministarstvu kažu još ovu
godinu ovako! Prema njihovu
obećanju, sljedeće godine bit
će drugačije (samo da ne bude
po narodnoj mudrosti „obećanje ludom radovanje“). Nakon
dobivene suglasnosti na privremeni godišnji plan gospodarenja započelo se s provedbom planiranih aktivnosti.
Kasno odobrenje plana, uz
zabranu aktivnosti u lovištu
imalo je za posljedicu da su zasijane znatno manje površine
radi pripreme hrane za prehranu i prihranu divljači. Doda li se
tomu i dugotrajna suša tijekom
ljetnih mjeseci, te tuča koja je u
prvoj polovini kolovoza pogo-
30
dila općinu Vitez, ionako smanjeni prinosi bit će još manji.
Smanjene količine dijelom će
biti nadomještene rekordnim
urodom voća, s voćaka koje
su lovci nekada davno kalemili u lovištu, kao i urodom žira i
bukvice. Budu li lovci vrijedni i
prikupe dovoljne količine ovih
plodova, smanjit će se utrošak
novca iz blagajne udruge za
hranu. U lovište su iznesene
potrebne količine soli koje po
sporazumu otpadaju na ovu lovačku udrugu.
Odmah se aktivirala i lovočuvarska služba, s obzirom na
to da je lovište u prethodnom
razdoblju bilo prepušteno na
milost i nemilost. Lovočuvarska
služba pomoć je dobivala od
ophodnji formiranih od lovočuvara i lovaca. Udruga je poduzela napore, te je u nekada uzornom dijelu lovišta na krupnu
divljač postavila odgovarajuće
oznake koje će poslužiti za obi-
visoke natkrivene čeke Plandovo i Pavlovo vrilo (obje su u cijelosti djelo Milana i Miroslava
Križanovića), obnovljena visoka
zatvorena čeka Mliništa, dio su
kapitalnih objekata koji su do
sada završeni, a teku radovi na
nadstrešnicama na lokalitetima
Ravne i Mutna voda. Njihovom
izgradnjom nastoji se nadoknaditi propušteno u prethodnoj lovnoj godini kada su ovoj
udruzi u velikom dijelu godine
bile zabranjene sve aktivnosti u
lovištu.
Od trenutka otvaranja do
trenutka zatvaranja lova na
krupnu divljač u šest lovnih
dana ispunjena je odobrena
kvota odstrjela za srnjaka (samo
dva grla). Osim srneće divljači
odstrijeljena su i tri grla mladih divljih svinja. U odnosu na
prethodne godine broj lovaca
koji je sudjelovao u lovu je veći,
uglavnom iz razloga što su nabavili lovačko oružje kojim je
dopušten odstrjel divljači. Vrlo
kvalitetan trofej srnjaka stekao
je lovac Nenad Rajković. Novopečeni lovac Tihomir Rajić odstrijelio je mladu divlju svinju. S
obzirom na to da mu je to i prvi
odstrjel, prošao je proceduru
„lovačkog krštenja“, sukladno
načelima lovačke etike. Zanimljivo je napomenuti da su gosti sudjelovali u lovu sa preko 10
posto. Činjenica je i to da preko
10 posto lovaca koji su sudjelovali u lovu nisu nosili oružje.
Lovac Ivan Mlakić pokazao je
pravi primjer poštovanja lovačke etike i nesebičnosti. Uočio je
srnjaka, ali nije pucao, već ga je
pokazao gostujućem lovcu iz
Kaknja. Dao mu je prigodu za
pucanj i srnjak je odstrijeljen.
Gesta za svaku pohvalu. Izvedbu lova umnogome je ometalo
loše vrijeme, praćeno jakom kišom i grmljavinom.
Treba napomenuti da je velik
dio građana Viteza, pa i samih
lovaca, u proteklih pet mjeseci
bio angažiran na uređenju Kalvarije, čiju smo stotu obljetnicu
postojanja proslavili 15. rujna.
Premda brojna istraživanja pokazuju da je na ovim prostorima još u IV. stoljeću postojala
bazilika, sama crkva postoji od
prije 100 godina. Isusovci su
tada na ovom brdu sagradili
Nova visoka
natkrivena čeka
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
Trofej - rezultat dobra rada u lovištu
crkvu, a brdo nazvali prema poznatim događajima iz kršćanske
povijesti. U sklopu obilježavanja
100. obljetnice izvršeno je i značajnije uređenje okoliša u širem
pojasu prostora Kalvarije.
Na kraju, prepoznat je angažman najvrjednijih lovaca
na navedenim aktivnostima,
te su oni predloženi za dodjelu lovačkih priznanja za rad u
lovstvu. Stanko Loina predložen je za brončanu, Nenad Ramljak, Ljubo Čalić, Dragoljub
Perković, Milan Križanović i
Miroslav Križanović za srebr-
nu, a Miroslav Bralo, Borislav
Drmić, Leonardo Garić, Ivan
Mlakić, Alojz Žabić, Zoran
Drmić, Vlado Čalić i Jadranko
Križanović za zlatnu zahvalnicu. Za povelju su predloženi
Zdravko Bevanda, Ivan Mlakić, Vitomir Rajić i Vlado Šarić.
Mirko Šarić predložen je za dodjelu lovačkog odličja III. reda,
Ivica Drmić II. reda i Dragan
Stojak I. reda, a konačnu riječ
dat će Skupština.
Čak i iz ovoga reporterskog
članka mogu se izvući odgovarajuće pouke. Sve više smo
svjedoci utjecaja vremenskih
(ne)prilika na lovište, a i na divljač, posebno glede proizvodnje hrane, koja će postajati sve
značajniji čimbenik za opstanak
divljači. Izgrađeni su uglavnom
lovnotehnički objekti koji će,
ponajprije, pružiti bolje uvjete
lovcima u lovištu. Manje se vodilo računa o divljači. Nisu poštovane preporuke struke da
se odstrjel trofejnih grla obavlja
tek nakon završetka procesa
parenja. I na kraju, dosadašnja
sezona pokazala je da je dio
lovaca aktivan samo pri lovu.
Lovački sastanci, zaštita lovišta,
proizvodnja i iznošenje hrane,
izradba objekata u lovištu rezervirani su, izgleda, samo za određeni krug lovaca, a oni drugi su
„pretplaćeni“ na lov.
Ivica Drmić
HLU MALIČ Grude: HAJKA NA ŠTETOČINE
Odstrijeljeno
pet lisica
N
akon što su ih mještani više puta primijetili, a i neki su lovci
ostali bez svoje peradi, sekcija Sovići-Gorica odlučila je organizirati jednu sveobuhvatnu hajku na štetočine. Ideju je podržala i susjedna sekcija Drinovci, konačnu je odluku donio Upravni
odbor Udruge i na hajku su pozvani svi dragovoljci iz Udruge.
U zoru 25. kolovoza, na zbornome mjestu u Gorici okupilo se više
od 60 lovaca. U ime organizatora hajke pozdravio ih je Sveto Boban,
predsjednik sekcije Sovići-Gorica, i upoznao ih koje su štetočine u
lovištu. U vođenju evidencije i organizaciji hajke značajno je pomogao lovnik sekcije Ivan Bušić-Čičić.
Počelo je jako uzbudljivo, psi su „pjevali“ (gonili) tako da se i slušajući ih moglo osjetiti da nešto ima u lovištu. Nakon nekoliko sati
lovci su se vratili na zborno mjesto, hajka je bila završena, a rezultat
– pet odstrijeljenih lisica. Pošlo je to za rukom Miroslavu Grubišiću,
Miri Vlašiću, Krešimiru Vranješu, Ivanu Bušiću i Miri Milićeviću.
Poslije hajke nastavljeno je druženje do popodnevnih sati, uz
obilje hrane i pića, gdje su se čule i brojne dogodovštine i lovačke
priče.
Organizatoru najveća ocjena, u nadi da se čim prije ponovi ovako lijepo druženje.
Uspješni u odstrelu
Sudionici hajke
Emil Jurčić
www.lovackisavez-hb.ba
31
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD ZEC Busovača: USPJEŠNA LOVNA SEZONA NA SRNJAKA
Nakon šest odstrijeljenih
srnjaka, radovi u lovištu
I
ako je prošla zima bila razmjerno podnošljiva, neočekivan upad vukova opustošio je
neka srneća staništa. Uz vukove
svoje su učinili i psi lutalice. Uzalud su lovci organizirali ophodnje i sačekivanja grabežljivaca
na ranije utvrđenim prijelazima,
štete su bile velike.
U lovištu LD „Zec“ u Busovači utvrđeno je da su vukovi i
psi ugrabili 15 komada srneće
divljači. U nekim slučajevima
ostala je samo dlaka, pojedeni
su papci, koža, pa i cijela glava.
Samo se po rasturenoj dlaci vidi
da je riječ o srnećoj divljači. U
pograničnim predjelima bilo je
i „dvonožnih grabežljivaca“. Naime, ovako tešku zimsku situaciju koristili su i krivolovci. Dok
su lovci spašavali divljač, oni su
se nastojali dočepati masnoga
zalogaja. Procjenjuje se da su
krivolovci odnijeli 4-5 komada
srneće divljači, pa je ukupan
gubitak na srnećoj divljači 20-ak
komada. Bilo je i do sada gubitaka, ali nikada tolikih i u vrlo
kratkom vremenskom razdoblju. Sa zebnjom se očekivalo
proljetno prebrojavanje divljači.
Svakoga lovca zanimalo je što je
ostalo, ako je toliko divljači stradalo. No, srećom, našoj najljepšoj i najplemenitijoj divljači ni
ovaj put nisu mogli doći glave
32
svi grabežljivci, bili oni dvonogi ili četveronogi. Prebrojavanje je pokazalo da je ostao zavidan broj srnjaka i odraslih srna, te da se može
očekivati dobar priraštaj i ove lovne godine.
Ove pretpostavke potvrđene su tijekom ovogodišnjega lova na
srnjaka, koji je počeo nešto kasnije, baš zbog bojazni da se pri kraju
proljeća ne odstrijele grla koja bi trebala osigurati prijenos dobrih
gena u sezoni parenja. Lov je otvoren 22. lipnja i trajao je samo tri
izlaska, tijekom kojih je odstrijeljeno svih šest srnjaka odobrenih planom odstrjela. Osjećaj zadovoljstva vidio se na licima lovaca koji su
imali sreće i umijeća u lovu, ali ništa manje nisu bili zadovoljni ni
ostali lovci, jer su se uvjerili da je u lovištu ostalo posve dovoljno
srneće divljači, unatoč nedaćama protekle zime, pa se nadaju dobru lovu i u idućim godinama. Ni trofejna vrijednost odstrijeljenih
srnjaka nije ništa manja od dosadašnjeg prosjeka.
Kako je sezona lova na srnjaka tako brzo završila, lovci su se dali
na popravak lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata u lovištu. Išlo
se od objekta do objekta i utvrđivani su nedostatci, pa je načinjen
plan radova. Ovoga ljeta u lovištu LD „Zec“ Busovača izvedeno je ra-
Dva srnjaka odstrijeljena u sekciji Buselji
dova u vrijednosti oko 3500 KM,
plus radni dani lovaca. Tijekom
listopada radit će se uglavnom
na čekama s kojih se planira
odstrjel medvjeda i divljih svinja, što je planirano ove jeseni i
idućeg proljeća. Također je planirano koja i kakva će se hrana
iznijeti u lovište kako bi srneća
divljač bila što zaštićenija. Hrana
će se ostavljati bliže naseljima,
jer se prošle zime pokazalo da je
divljač manje stradala u blizini
naselja. Srne su se spuštale do
samih naselja, posebice tamo
gdje nije bilo pasa lutalica ili
krivolovaca, a ima dosta takvih
enklava u našim krajevima gdje
žive čestiti i radišni ljudi koji vole
vidjeti srneću divljač, baš kao da
vide vlastito stado s mladim
janjcima u proljeće.
Razgovor o problemima u
minulom lovu na srnjaka i o
radovima tijekom ljeta, jeseni i
zime vodili smo s glavnim lovnikom, inženjerom šumarstva
Nikolom Čavarom, koji je veliki
zaljubljenik u lovstvo. U lovištu
je više nego u stanu, pa ne čudi
što poznaje svaku stazu i bogazu u lovištu, a i rođen je tik uz
lovište. S obzirom na to da je
Nikolin otac Ivo lovac, da su mu
dva brata također lovci, logično
je da i njegov sin Slaviša ima sve
predispozicije biti lovac, što on
već u velikoj mjeri i pokazuje.
Svaka lovna sezona koja završi bez nesreća, a pogotovo
ljudskih žrtava, može se smatrati uspješnom. Odstrjel nije
bitan, bitno je druženje lovaca,
izlasci u prirodu, pružanje pomoći ugroženoj divljači... Lovci
će morati poraditi na rješavanju
otpada koji se sve više odlaže
u šumama, a to su naša lovišta,
naša okupljališta i naša odmorišta. Prostori oko putova i potoci
zatrpani su različitim otpadnim
materijalom. Osim što ružno
izgleda, ima tu i štetnih tvari koje
truju i zagađuju prirodu. Lovci
će se, glede toga, morati bolje
povezati s udrugama zelenih i
zaštitara prirode, da se nađu u
šumama i podijele poslove i odgovornost za što čistiju prirodu,
jer se mnoge udruge samo deklarativno pojavljuju kao zaštitari
prirode. A to ipak nije dovoljno.
Dobroslav Vrdoljak
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LU ZAVELIM Roško Polje:
KOLOVOŠKE AKTIVNOSTI U LOVIŠTU
Lov prepelice
i unos kukuruza
Odmor na vrećama kukuruza
Valja štogod prezalogajiti i popiti
Rezultat lova na prepelicu
S
dolaskom kolovoza lovci
zaljubljeni u lov prepelice
dolaze na svoje. U Roškom Polju, uz nekoliko domaćih lovaca koji uživaju loveći
prepelicu redovito su i naši
prijatelji, lovci iz drugih lovačkih udruga. Uz urednu najavu
i plaćenu dnevnu dozvolu, oni
godinama dolaze u ovaj, kako
mnogi kažu kraljevski lov. I ove
je godine bilo tako, na potezu
između Radoša i Vojkovića, ranom zorom lovci su sa svojim
radišnim ptičarima češljali njive
na kojima su bile žitarice. Bili su
poprilično zadovoljni, jer njiho-
vi lovački visci nisu ostali prazni,
na nekima je visjelo i po desetak prepelica. Nakon lova, kad je
sunce već dobro upeklo, lovci
sa psima potražili su debelu
hladovinu uživajući kako to oni
najbolje znaju i umiju.
Tijekom kolovoza roški su
lovci unijeli u lovište 600 kg kukuruza i njime do vrha napunili
četiri automatske hranilice. Iako
ljeti u prirodi ima dovoljno hrane za divljač, osobito za divlju
svinju koja je svejed, kukuruz
iz hranilica dobro će doći ponajprije krmačama s mladima.
Sve hranilice su aktivne (pro-
gramirane) i izbacuju u određenim vremenskim intervalima
određenu količinu kukuruza.
Osim svinja kukuruzom će se
sladiti i srne, kojih je iz godine
u godinu sve više u lovištu ove
udruge. Kad je riječ o vodi, Zavelim obiluje s puno izvora, a
u ostalom dijelu lovišta prošlih
je godina napravljeno nekoliko
lokava-pojilišta tako da voda za
potrebe divljači nije upitna. O
zaklonu za divljač da i ne govorimo, šumoviti Zavelim i dijelom šumovita Grabovica kao
stvoreni su za divljač. Sve ovo
ide u prilog divljači, ali i lovcima
LU „Zavelim“, kojima je u interesu lovište što bogatije niskom i
visokom divljači.
Ante Đikić
LD RUJAN Kočerin: SKRB ZA VLASTITO LOVIŠTE
Bolji izgledi
za opstanak
zečje divljači
U
okviru svojih redovitih aktivnosti, LD „Rujan“ s Kočerina je
6. rujna ove godine svoje lovište obogatilo s 30-ak zečeva. Zečevi iz kaveznog uzgoja domaćeg uzgajivača i lovca
Ivice Sabljića pušteni su na sedam lokacija, omiljenih za lov na
zeca. Planirano je i postavljanje pojilišta, odnosno ukopavanje
posuda s vodom kapaciteta oko 100 litara na više lokacija na kojima obitava zečja divljač. Društvo redovito, dva puta godišnje,
organizira hajku i odstrel štetočina, te tako povećava izglede za
www.lovackisavez-hb.ba
Mali Luka, budući lovac, pušta zeca u prirodu
opstanak unesenih jedinki zeca. „Da ništa drugo, lipo ga je vidit
kad skoči iza busa“, reče jedan stari lovac.
Ivan Mikulić
33
IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA
LD GOLUB Čitluk: UZGOJ I ZAŠTITA DIVLJAČI
U lovište
puštena 74 zeca
N
ekada, ne tako davno,
tema gotovo svih sastanaka Upravnog odbora
LD „Golub“ bila je nabavka zeca,
odnosno pitanja može li se zec
nabaviti, kako to da ga nigdje
nema, itd. Ta su pitanja obično
ostajala bez odgovora.
Danas među svojim članstvom imamo tri uzgajivača
zeca, ali nažalost nemamo dovoljno novca od njih otkupiti
sve uzgojene zečeve i tako im
dati poticaja za još veći uzgoj
i proširenje matičnih fondova.
No kako se naše Društvo čvrsto drži izreke „vrati prirodi što
si od nje uzeo“, sukladno odluci
Skupštine Upravni je odbor odmah po završetku lovne sezone
krenuo u realizaciju odluke o
puštanju zeca, pa su ove godine u lovište puštena 74 odrasla
zeca starosne dobi preko četiri
mjeseca. Zečevi su pušteni u
više vremenskih intervala nakon
što su dobro pripremljeni za puštanje u prirodu u prostorima za
podivljavanje, što je bilo nužno
učiniti jer su svi iz kaveznog uzgoja. Pripremljeni zečevi podijeljeni su po sekcijama, prema
broju članova sekcije, pa je na
pet lovaca dolazio jedan zec.
I najmlađi se vesele susretu sa zecom
Za nabavku zečeva u 2013. godini Društvo je potrošilo 10.000
KM. Inače, u posljednjih desetak godina naše je Društvo u lovište
pustilo 887 zečeva, pa vjerojatno spada u red vodećih lovačkih
udruga kad je riječ o uzgoju i zaštiti divljači. Ovim putem apeliramo
na svoje članstvo da se malo više angažira oko čuvanja puštene divljači i pomogne da ona lakše opstane u našem lovištu.
Gojko Prskalo
HLU MALIČ Grude: ULAGANJE U LOVIŠTE
Pojilište
na lokalitetu
Skokina Vlaka
L
ovci sekcije Ružići-Cerov Dolac, odnosno grupa lovaca koja pripada tom dijelu lovišta, pobrinula se za gradnju još jedne lokve,
odnosno pojilišta za divljač. Mjesto gdje je izgrađena najnovija
lokva – Skokina Vlaka – obraslo je drvetom i drugim raslinjem, idealno je za obitavanje divljači, može se reći u zaštićenom je dijelu prirode. Lovci koji poznaju ovaj teren tvrde da se tim područjem kreću
divlje svinje, da ima i druge divljači, posebice jarebice kamenjarke,
a da je zec tu starosjedilac. U lokvu je ugrađen dugotrajni najlon,
željezna mreža i beton, a u nju može stati 20 kubičnih metara vode.
Njezinom izgradnjom stvaraju se uvjeti za razmnožavanje divljači,
odnosno da joj ovdje bude stalno stanište.
Sve poslove od početka do završetka gradnje vodili su predsjednik sekcije Ivan-Ivica Žulj i lovnik sekcije Stjepan Vranješ. Osim njih,
u gradnji su sudjelovali: Marinko Marijanović, Franjo Marijanović,
koji je darovao zemljište za ovo pojilište, Damir Iličić, Edmond Bašić,
Emil Jurčić, Pavo Pralas (majstor), Danijel (Ivice) Žulj, Mićo Marić i
Vlado Bandić, te Vatrogasno društvo Grude i Putovi Grude.
Ova sekcija aktivna je i na prosijecanju šumskih staza (ukupno ih
je oko 10 kilometara) i zasijavanju površina, a redovito provodi i hajke na štetočine, koje su se pokazale jako učinkovite. Na njezinu se
primjeru najbolje vidi koliko se može postići ako su lovci jedinstveni
i prihvate se dragovoljnog rada.
Emil Jurčić
34
Pojilište je izgrađeno, valja ga napuniti vodom
Lokva u Skokinoj Vlaki
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVAČKO ORUŽJE
CILJNI SUSTAV
Mehanički ciljnici
na lovačkim puškama
Pri gađanju mehaničkim ciljnicima poklapaju se tri točke: stražnji
ciljnik (očnik, vizir), prednji ciljnik (mušica, očanik) i cilj. Da bi se to
moglo uspješno učiniti, lovčevo oko mora biti sposobno izoštriti
ove tri točke.
C
iljni sustav je klasični sustav s dva ciljnika, prednjim i stražnjim, a ugrađuje se na početku odnosno na kraju cijevi lovačkih pušaka.
Za razliku od sačmarica, koje od ciljnih elemenata imaju samo
prednju mušicu i šinu po kojoj se cilja, kuglare imaju mehanički
prednji ciljnik s mušicom na vrhu (ustima) cijevi i stražnji ispred ležišta metka. Samo ovo nam govori da je tehnika gađanja kuglarom
bitno različita u odnosu na gađanje sačmaricom. Kuglarom se gađa
uglavnom samo krupna divljač i to najčešće kada stoji (osim rijetkih
izuzetaka, primjerice lov na divlje svinje pogonom i lov krupnih grabljivica). Ostalu divljač gađamo samo u mirovanju ili u posve laganom kretanju. U načelu, na takvu divljač nikada ne treba pucati kad
je u trku, jer su moguća ranjavanja, te prema tome i gubitci. To je i
osnovni razlog što divljač treba biti dovoljno udaljena kako bismo
je kuglarom mogli na miru, neuznemirenu gađati.
Pri gađanju mehaničkim ciljnicima poklapaju se tri točke: stražnji
ciljnik, prednji ciljnik i cilj.
Da bismo to mogli uspješno ostvariti, oko lovca mora biti sposobno izoštriti ove tri točke.
dobro uočljiva kuglica, visine
do pet milimetra. Kod nekih
novijih, modernijih pušaka
prednji ciljnici napravljeni su u
drugačijim varijantama, najčešće su valjkastog oblika, uzduž
postavljeni na kraju cijevi sačmarica.
Kod karabinskih pušaka
prednji ciljnik također se nalazi
na kraju cijevi. Nešto je drugačijeg izgleda nego kod sačmarica, postavljen je na kraju cijevi
sustavom „lastina repa“, može
se pomicati lijevo i desno u
cilju upucavanja. (No to mogu
raditi samo stručnjaci osposobljeni za puškarske poslove).
Kod nekih je karabina prednji
ciljnik fiksno učvršćen za cijev,
može se pomicati lijevo-desno
i to samo tzv. mušica.
Mnogi proizvođači karabinskih pušaka na prednje ciljnike
postavljaju prsten koji služi za
zaštitu „mušice“ od neželjenih
fizičkih oštećenja.
Stražnji ciljnik postavljen
je na početku cijevi, odmah
iznad, tj. ispred ležišta metka.
Napravljen je tako da se kroz
njega vidi „mušica“ prednjeg
ciljnika, i on se također može
pomicati lijevo-desno radi preciznog upucavanja. Ovi ciljnici
standardno se namještaju za
daljinu gađanja na oko 100
metara.
Ponekad na pušci postoje
stražnji preklopni ciljnici s dvije
pločice, pri čemu je ova druga
obično namještena za daljinu
gađanja na 200 metara. Za mehanički ciljnik ta je daljina prevelika i njega ne treba nikada
koristiti za gađanje cilja udaljenog više od 150 metara.
Radi lakšeg gađanja, kod pušaka kuglara u mehanizmu za
PREDNJI I STRAŽNJI CILJNIK
Prednji ciljnik kod pušaka sačmarica nalazi se na vrhu cijevi i
najčešće je fiksno – navojem učvršćena mesingana ili kromirana
www.lovackisavez-hb.ba
Mehanički ciljnik na lovačkoj puški
35
LOVAČKO ORUŽJE
U – usjek i prednji pravokutnik (A) | Pravokutni široki usjek i prednji pravokutnik (B) | V – usjek i prednji pravokutnik (C) | Express i prednji perla (D)
U – usjek i prednji perla (E) | V – usjek i prednji perla (F) | Trapez (G) | Duh, prsten (H) | Siva točka predstavlja zamišljenu metu.
okidanje ugrađena su pomoćna
sredstva za lakše i mirnije okidanje (ubrzica, “šteher” ili “šneler”).
Pri gađanju mehaničkim ciljnikom uvijek treba voditi računa
da stražnji ciljnik bude strogo
horizontalan (ne kriviti pušku),
zatim da mušica u zarezu stražnjeg ciljnika dopire samo do
njezine gornje površine i da
se uvijek nalazi u sredini, dakle
ravnomjerno raspoređena na
lijevu i desnu stranu.
VRSTE I OBLICI
MEHANIČKIH CILJNIKA
Mehanički ciljnici, kako smo
već naveli, različitih su oblika i
izgleda. Kod sačmarica je dijapazon nešto siromašniji i sadrži
tek nekoliko inačica od kojih je
najčešća, obična okrugla mesingana mušica, ili fiber valjkasti fluorescentni uložak crvene,
narančasto-žute ili zelene boje.
Kod karabinskih pušaka ima
mnogo više varijanti i prednjih i
stražnjih ciljnika. Prednji mogu
bit različitih oblika: pravokutni,
trokutasti, okrugli, u obliku trapeza itd., a stražnji oblika slova
U ili slova V, te pravokutni, trapezasti ili prstenasto okrugli.
može kratkim blicom svjetlosti
aktivirati fosfor koji će svijetliti
izvjesno vrijeme i pokazivati
konture ciljnika.
Fiber ciljnici (mušice) izrađeni su od sintetskog materijala
crvene, narančaste, žute ili zelene fluorescentne boje. Ova
kombinacija boja umnogome
olakšava točno ciljanje i povećava preciznost pogotka.
Zanimljivo je da se uz pomoć
ovih ciljnika može lakše ciljati
u uvjetima smanjene vidljivosti
jer omogućavaju bržu akviziciju cilja i lakši prijenos s mete na
metu, što je itekako bitno prilikom lova, natjecanja u zahtjevnim disciplinama praktičnog
streljaštva te u svakidašnjoj
uporabi u službama kojima je
oružje alat.
Fiber ciljnike možemo nabaviti u svim bolje opremljenim
trgovinama lovačkog i športskog oružja.
Vrsni i osposobljeni puškari, po želji lovca veoma ih lako
Fosfor na ciljnicima
montiraju na puške, koje poslije dovode na visoku razinu preciznosti.
Ako uzmemo u obzir kolika je vrijednost i korist pri brzom ciljanju, posebno u lošijim vremenskim uvjetima, cijena fiber ciljnika
je zanemariva.
Mladen Bešlić
FOSFORNI CILJNICI
Već odavno se na (nekim)
mehaničkim ciljnicima standardnih i drugih lovačkih karabina ugrađuju fosforne točke
(rjeđe kvadratići), kojih je uloga
olakšavanje ciljanja u smanjenim svjetlosnim uvjetima. Ove
fosforne točke postavljene su
na ciljnike lovačkih pušaka i
to najčešće jedna na prednjem i dvije na stražnjem ciljniku. Precizno ciljanje postiže
se na taj način da se poklope
sve tri fosforne točke u jednu
liniju, od kojih je srednja na
zamišljenom cilju. Dobra odlika fosfornih ciljnika je i to što
kod noćnog lova s čeke lovac
36
Fiber ciljnici
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
TRADICIJA
OTAR 2013.
Kamen temeljac za Groblje mira
Groblje mira i
misa za lovce
V
isoravan Bile, prostor sjeverozapadno od Mostara,
prostire se na oko 5.000
ha, ima dvije dominantne kote,
Jastrebinjka na istočnom dijelu
(1.137 m) i Samograd na zapadnom (1.100 m), dio je lovišta
„Jarebice“ iz Mostara i „Mosora“
iz Širokog Brijega. Ovaj još uvijek dobro očuvani dio prirode
na značenju je dobio početkom
Domovinskog rata. Danas je to,
osim lovišta, i glavno izletište
žitelja Mostara i Širokog Brijega.
Ove godine, osim tradicionalne mise na Misištu početkom
srpnja, na Bilima su upriličena
još dva značajna događaja koja
imaju veze s lovstvom.
Prvi od njih bio je 23. kolovoza, kad je na prostoru odmah
uz Otar (mjesto gdje se svake
godine pred početak lovne
sezone slavi sveta misa, op.
a.), u dijelu netaknute prirode
gdje se mirom i tišinom može
„napojiti“ svaka duša, položen
kamen temeljac za izgrad-
nju najvećega Groblja mira u
Europi. U nazočnosti visokih
predstavnika hrvatskog naroda
u BiH, crkve, društvenog, političkog i gospodarskog života
Hercegovine, kamen temeljac
položili su predsjednik HNS-a i
predsjednik HDZ-a BiH Dragan
Čović i predsjednik Koordinacije povjerenstava za otvaranje
i uređenje grobišta iz II. svjetskog rata i poraća i predsjednik LS HB Ilija Vrljić. Tako će na
ovome mjestu na kojem su do
sada putove ukrštavali lovci i
divljač svoj vječni počinak naći
žrtve čija su grobišta, znana i
neznana, razasuta diljem Hercegovine.
A početak lovne sezone obilježen je i ove godine, 29. rujna,
svetom misom na Otaru. „Kako
samo godine brzo prolaze! Kao
da smo jučer na ovome mjestu
obnovili slavljenje svete mise, a
evo prošlo je punih deset godina“. Tim je riječima fra Mile Vlašić počeo svetu misu i u preporuci sjetio se svih umrlih lovaca
iz Širokog Brijega i Mostara, te
posebice uputio molitve za nas
žive da čuvamo sebe, prirodu i
život u njoj jer nam je sve to dar
od Boga. U nadahnutoj propovijedi istaknuo je da kao odgovorna i razumna Božja stvorenja
moramo biti svjesni svojih djela,
kako nam u dosta slučajeva ne
bi bilo kasno za ispravke svojih
propusta. Na kraju, fra Mile je
pozvao sve nazočne na zajednički ručak, za zajednički stol.
Organizatori su, po tradiciji, i
ove godine pripremili lovački
grah za sve nazočne. Uz malu
„gužvu“ na početku, kasnije je
sve ušlo u ustaljenu kolotečinu.
Ugodni razgovori, rukovanje sa
starim prijateljima, smijeh, šala,
ganga, bećarac, piće, čašćenje
– sve se ovo događalo na Otaru
u masi od nekoliko stotina ljudi
pristiglih iz raznih krajeva Hercegovine. I ni jedne ružne riječi.
Ma ljudi moji, je li to moguće?
rekao bi pokojni Mladen Delić. Da, na Otaru je to moguće.
Lovci to tako rade i na to smo
ponosni. Vjerujemo da su se
među svojim članstvom tako
osjećali predsjednik LS HB Ilija
Vrljić i predsjednik LD „Mosor“ iz
Širokog Brijega Krešo Ćavar, koji
su sa svojim društvom uživali u
blagodatima Otara.
Vlado Bošnjak
Dio nazočnih na Otaru
Sveta misa za lovce i posjetitelje
www.lovackisavez-hb.ba
37
MIMO ZAKONA
KRIVOLOV I KRIJUMČARENJE PTICA
U Italiji ne mogu,
no mogu tamo
gdje se zakon ne
provodi
Riječ je o vrlo unosnom ‘biznisu’, jer se prema Interpolovim procjenama na račun
šverca zaštićenim životinjskim vrstama u
svijetu godišnje obrne od pet do sedam
milijardi dolara. Ta vrsta šverca stavlja se
uz bok krijumčarenju oružja, na drugo ili
treće mjesto, odmah nakon narkotika.
P
tice pjevice tradicionalno
se najviše love i jedu u
Italiji, Egiptu, Francuskoj,
Cipru i Malti. U prošlosti su stanovnici mediteranskih zemalja
jeli ptice selice kako bi zadovoljili potrebe za proteinima
čiji su izvori u nekim krajevima
bili teže dostupni. Ptice su se
u pustinjskim krajevima sjeverne Afrike doživljavale kao dar
s neba poput biblijske hrane
– mane. Danas više nisu nužan
izvor proteina, no u brojnim su
zemljama još uvijek rado viđena
lovina i delicija.
BALKAN – RUTA SEOBE
I MJESTO POKOLJA
Za razliku od Italije, Francuske, Egipta i Cipra, u kojima je
još uvijek običaj da se u restoranima ptice pjevice ilegalno
nude kao hrana, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj. Kod nas
se ptice danas uglavnom hvataju žive radi uzgoja i križanja.
Preko Balkana pa i Bosne i Hercegovine, prolazi jedna od glavnih
ruta seobe ptica pjevica iz sjevernih krajeva prema sjevernoj Africi.
Balkan je posljednjih godina
postao jedan od glavnih tranzicijskih putova za krijumčarenje živih, a još mnogo češće
mrtvih ptica iz istočne Europe
prema Italiji. Zakoni koji štite ptice u Italiji sve se strože
38
provode pa se njihovi lovci i
restorani okreću zemljama u
kojima je regulativa slabija, a
staništa su bogatija pticama.
Krivolovci iz Italije odlaze u istočne zemlje: Bugarsku, Rumunjsku,
Srbiju pa i Bosnu i Hercegovinu. U navedenim je zemljama
provedba zakona slabija pa je
krivolov i dalje moguć. Ptice
se love na nedopuštene načine, čak i strogo zaštićene vrste.
Najčešće se love poljska ševa,
češljugar, grlica, golub grivnjaš,
šumska šljuka i šljuka kokošica, prepelice te ostale pjevice.
Krivolovci koriste tri metode.
Jedna je da odlaze u istočne
zemlje gdje love ptice i potom
ih sa sobom voze u Italiju. No
kako su više puta bili uhvaćeni
s nedopuštenim plijenom, sve
češće transport ulovljenih ptica
povjeravaju stanovnicima zemalja u kojima su lovili. Konačno u
posljednje vrijeme znaju angažirati lokalne stanovnike da za
talijansko gastronomsko tržište
obave sav posao, lov i transport.
Lovi se neselektivno i protuzakonitim sredstvima kao što su puške sa sitnom sačmom pa stradavaju i zaštićene ptice. Redovito
se idu loviti prepelice, što je dopušteno, no to je samo paravan
za ilegalan lov. Grabljivice se love
iz čiste zabave ili za prepariranje.
Znanstvenici koji selice u
sjevernim europskim državama
prstenuju ili obilježavaju odašiljačima i prate njihove signale
tvrde da one na svojim putovanjima na jug masovno nestaju
nad Maltom.
NEZAKONITI LOV
Krivolovci u Bosnu i Hercegovinu dolaze u lov na prepelice uglavnom kao gosti naših
lovačkih društava putem lovnih agencija ili privatnim vezama. Iz dosadašnjih slučajeva
zapljene zaštićenih ptica može
se zaključiti da za te posjete
obično znaju tek dva ili tri člana
udruge, koji pripremaju lovište
uz pomoć zakonom zabranjenih vabila. Naplata usluga također vjerojatno ne ide na zakonit način nego se novac dijeli
među organizatorima krivolova. Vabila dozivaju prepelice cijelu noć, a ujutro se isključuju.
Tada na scenu stupaju lovci sa
psima. Prepelice nemaju šanse
jer se uglavnom ne odlučuju
odletjeti s livade na koju su sletjele. Ovakvim nezakonitim lovom jedan „lovac“ zna odstrijeliti po više desetaka prepelica,
dok bi ih u regularnom lovu,
samo sa psom, odstrijelio tek
nekoliko. Zbog toga su vabila
strogo zabranjena u lovištu.
Tu je i lov živih ptica pjevica
radi križanja. Najčešće se lovi
češljugar, koji se križa s kanarincima. Tako nastaju takozvani
bastardi koji su i lijepi i odlični
pjevači pa dostižu cijene do
stotinjak eura. Taj je običaj osobito raširen u južnim dijelovima BiH.
Riječ je o vrlo unosnom
‘biznisu’, jer se prema Interpolovim procjenama na račun
šverca zaštićenim životinjskim
vrstama u svijetu godišnje
obrne od pet do sedam milijardi dolara. Ta vrsta šverca
stavlja se uz bok krijumčarenju
oružja, na drugo ili treće mjesto, odmah nakon narkotika.
Ptice u Italiji u restoranima postižu cijenu i do 300 eura po
komadu.
No situacija je posljednjih
godina ipak malo bolja. Poboljšava se suradnja državnih
institucija, ali i policije i lokalnog stanovništva koje sve više
cijeni biološku raznolikost, pa
se izlov ptica sve više doživljava kao društveno neprihvatljiv.
Buđenjem svijesti kod lovaca
i stanovništva, uvijek se treba
prijaviti krivolovce policiji, lokalnim lovačkim udrugama ili
inspekciji. Primjerice, ako primijete da se koriste vabila za
prepelice ili da se ptice love
ljepilom.
Tomislav Mihaljević
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVAČKA PRIČA
Hajka na Glogovu
Z
borno mjesto za hajku o kojoj je riječ bilo je kod našega LD „Jarebica“ u Mostaru, odakle smo krenuli autobusima do Grabovice i nastavili penjanjem oko tisuću i dvjesto metara visinske
razlike do na Glogovo. To je velika planinska visoravan nadmorske
visine oko tisuću i tristo metara, a omeđena je dubokim kanjonima
rijeke Bijele i rijeke Neretve, s istočne i zapadne strane. Sa sjevera je
Veliki Prenj, a od juga su Donji i Gornji Jasenjani. Glogovo je pretežito pod šumom i to najviše bjelogoricom, po kojoj su umetnute livade s bogatom ispašom. Inače, čitava je visoravan lijepo orijentirana
i osunčana, pa ima dosta i šumskih plodova, počevši od jagode,
maline, brusnice, pa do divlje kruške i jabuke. Zbog svoga položaja
i ostalih prirodnih kvaliteta, ovaj je teren bogat raznim vrstama divljači i to od jarebice kamenjarke do vepra i medvjeda. Ljudi tvrde da
se nekada po Glogovu mogao birati trofej srnjaka. Glogovo je često
stanište i vuka, koji se, odmah s jeseni, spušta s Velikog Prenja, a za
jače zime, silazi i u sela podno visoravni.
Nakon penjanja na planinu, u subotu smo lijepo feštali uz pečenu i lešo janjetinu, družeći se s prijateljima. Nađu se tu i ljudi, koji se
sretnu uglavnom samo od hajke do hajke. Treba reći da se dobro
vodilo računa i o konzumiranju pića, o čemu smo i sami brinuli, a
stalno smo bili i „na oku“ lovovođe Društva i njegovih pomoćnika,
premda je hajka bila tek sutra ujutro.
U noći sa subote na nedjelju dogodio se jači planinski pljusak, pa
smo se sklanjali u pojate i gdje je tko stigao, ali je u nedjelju osvanuo
prekrasan zimski dan s dobrom vidljivošću, kao naručen za hajku.
Pogon je krenuo u devet sati, kako je bilo i dogovoreno i to iz Donjih
Jasenjani i iz kanjona Neretve i Bijele. Gornji (krajnji) dijelovi pogona
bili su ispod krajnjih čeka zasjede, tako da je pogonom i zasjedom
bio zatvoren taj golemi obruč oko čitavog Glogova. U ovakvim situacijama, štetočine se najprije mogu pojaviti na krajnjim čekama, jer
je tu najmanji razmak od pogona do zasjede.
Oteli smo lisici
zalogaj iz usta
S
jećam se dobro kao da se dogodilo jučer, a ne davne 1978. godine i to točno na sv. Iliju. Ranom zorom mater me probudila,
valjalo je kravama poći. Osvanulo je prekrasno srpanjsko jutro,
na nebu ni jednoga oblačka, a sunce je na majčicu zemlju već slalo
svoje užarene zrake kao da je podne. Bilo je sparno i vruće, a preda
mnom i tetkom Ružom nije bila baš lagana zadaća. Valjalo je taj dan
pred sobom potjerati četrdesetak krava napasti ih, te navečer vratiti
kući. Istu zadaću taj dan imao je i moj imenjak Ante kojeg je zapao red
zaljićkim kravama. Nakon što je svit istjerao krave lagano smo ih potjerali pred sobom iznad Mukinje nedaleko od Šimića. Odredište toga
dana bili su nam Kalovi i Dočići. Dok smo lagano odmicali iznad Mukinje, u još usnulom Zaljiću nastala je uzbuna u nečijem kokošinjcu.
Kokodakanje je bilo toliko glasno da je nadjačalo sva ona silna zvona i bronze koje mi i danas odzvanjaju u ušima. Stadosmo svih troje,
kad odjednom pred nama pozamašna teta lija u zubima nosi poveću
kokoš. Uzalud joj mlataranje krilima, nije joj bilo spasa jer joj je glava bila već odgrizena. U tom trenutku nas troje uz pomoć pastirskih
pasa kletog Pute Raškovića, Kaninog Luxia, Pilipovića Bobija i mojega
Lesija stjerasmo liju u tjesnac. Vidjevši da je vrag odnio šalu ispusti
www.lovackisavez-hb.ba
Simbolično postrojavanje lovaca ispred naše stare lovačke kuće
na Glogovu bilo je u sedam sati ujutro. Tom prilikom, lovovođa
Društva nas je, u kratkoj besjedi, obavijestio na što treba pucati i o
ponašanju na zasjedi. Odmah smo krenuli na liniju zasjede, gdje je
lovovođa, sa svojim pomoćnicima, raspoređivao ljude na čeke.
Kod ovoga postavljanja ljudi na zasjedu, često nastaju problemi
i dolazi do negodovanja pojedinih lovaca i to onih koji žele da baš
oni budu ne čekama gdje je veća šansa za odstrel. Radi toga se na
nekim hajkama pokušavalo s izvlačenjem brojeva za sve čeke. Međutim, i to su pojedinci izigravali, uzimajući (u gužvi) šakom brojeve
iz šešira i, nakon izdvajanja broja za sebe, vraćali su ostale brojeve u šešir, glumeći da tek uzimaju broj. Ovo su, u najmanju ruku,
nesportski postupci, koji nikomu ne koriste, jer se ne može nikomu
uzeti njegova sreća. Naš narod bi rekao: „Neka odstrijeli onaj komu
je suđeno!“. U prilog ove izreke, mogu reći da su, u pojedinim hajkama, vuci odstreljivani na najsporednijim čekama, gdje se nitko ne
bi nadao, i to od strane mlađih lovaca. Suprotno ovakvim lijepim
primjerima, bilo je ponekad promašaja i na najpovoljnijim čekama,
pa čak i od starijih lovaca. Za svakoga pravog lovca, hajka je doživljaj
i nada da i on može odstrijeliti štetočinu, pa se i radi toga ne može
dopuštati mućkanje pojedinaca, jer to svima kvari raspoloženje.
Poznato je da čitav splet okolnosti utječe na kretanje štetočina
prilikom hajke, pa je vrlo teško pretpostaviti, gdje će se one pojaviti, premda je poznato da postoje poznatije čeke na svim terenima
gdje se izvode hajke. Dužnost lovca na svakoj čeki je biti dovoljno
sklonjen i stalno pratiti što se događa na terenu. Posebno je bitno
pratiti kretanje ljudi iz pogona, osobito kada dođu na puškomet
zasjede. Treba imati na umu da se obruč pogona stalno smanjuje
prema zasjedi, pa je tu i veći broj ljudi. Posebno želim istaknuti da se
nikada ne smije pucati prema ljudima u pogonu, kao i prema lovcima na susjednim čekama, već uvijek ustranu i pod odgovarajućim
kutom, što ovisi od terena.
Ova je hajka završena oko podne, a odstrijeljene su tri lisice i
obadva vuka koja su se pojavila, pa se akcija cijeni uspješnom.
Drago Lasić
ona kokoš i ode bez traga spašavajući glavu. Na brzinu donesosmo odluku da kokoš od neke
dvije kile ponesemo i da je ispečemo. U tom trenutku nismo
ni pomišljali na bjesnoću nego
na dobar čobanski ručak. Antu
vratismo kući po sol, a mi krave
potjerasmo put Kalova i Dočića.
Po dolasku na lokvu Bovan krave
se napojiše i same se zaputiše
u debelu hladovinu, duboko u
šumu. U međuvremenu je i Ante
donio sol kako bismo mogli posoliti kokoš na ražnju. Ja sam se
zaputio put Tušića čatrnje te u
bocunu donio vodu za oprati je.
Očerupali smo je poprilično dobro, a ono malo preostalog perja
spalili smo na vatri koju smo odmah po dolasku naložili. Oštrom
čakijom rastvorili smo je uzduž,
kad unutra puno sitnih jajašaca
i jedno veliko koje je to jutro trebalo van. Odmah sam ga jamio
te s užitkom popio. Nakon toga
kokoš uredno osoljena završi na
liskovu šćapu i na vatri. Malo po
malo meso je poprimalo zlaćanu boju, a miris pečenja tjerao
je pljuvačku na usta. Uz pečenu
kokoš tog dana našlo se tu još
puno lipe rane u naša tri čobanska torbačića: slanina, sir, pršut,
kuvana jaja, mlaćenice pa i soka.
Za nekih sat i pol vremena kokoš
je bila pečena, a zalogaji su bili
tako slasni da joj i današnja Cekinova nije bila ravna. Za vrijeme
ručka cijelo vrijeme smo govorili
da za ovo nitko ne smije znati
osim nas i crne zemlje. Pošto je
od tada proteklo puno vremena
držim da je ovo prešlo u zastaru
pa kroz ovu pričicu vama kolegama lovcima prenosim kako taj
dan lisica i lisičići ostadoše bez
slasnoga obroka, a nas troje punih želuca navečer dotjerasmo
krave iz paše punih vimena. Danas u šali znam reći da su to bili
moji lovački početci.
Ante Đikić
39
LOVNA KINOLOGIJA
RANJENA VISOKA DIVLJAČ I KRVNI TRAG
Pas krvosljednik i njegov
vodič – tandem do uspjeha
Pronalaženje ranjene divljači teška je ali plemenita vještina koja
traži specijalno obučenog psa i specijalno obučenog vodiča, i savršenu suradnju ovoga tandema, jer se jedino na taj način postižu vrhunski rezultati.
K
ako uskoro počinje lov
sa psima goničima, tema
se sama nametnula, pa
ćemo je pokušati obraditi u granicama znanja i iskustva koje
imamo i uz pomoć dostupne
literature.
Često nam se dogodi da u
lovu, posebice u hajkama, određeni broj hitaca pogodi ali ne
zaustavi divljač, i ako nemamo
dobro obučena psa krvosljednika, divljač će biti izgubljena i
za lovca i za lovište. Zakon o lovstvu FBiH u članku 12. kaže da
je svaki korisnik lovišta dužan
imati obučena psa krvosljednika za ranjenu visoku divljač.
Podizanje svijesti kod lovaca za
pronalaženje divljači uz pomoć
specijaliziranih pasa i kvalitetno
obučenih vodiča, nije samo dodatna faza u lovu s karabinom,
nego i jedan od glavnih čimbenika za pravilno gospodarenje
lovištem, a ujedno i dokaz da
lovci spremno izvršavaju svoju
humanu ulogu u odnosu na
divljač koja pati. Pronalaženje
krupne ranjene divljači po krvi
utječe na:
1. etiku koja oplemenjuje čin
lova
2. usavršavanje lovaca, angažiranjem u jednom ozbiljnom
procesu zapažanja i ponašanja
3. veće poznavanje realnog
odstrela i strože kriterije za planiranje odstrela
4. veću ekonomsku računicu
5. podizanje na višu razinu
genetskoga potencijala pasa
Ako znamo da skoro ni jedna lovačka udruga članica Lovačkog saveza Herceg Bosne
nema obučenog krvosljednika,
a mnoge gospodare terenima s
40
visokim šumama gdje se sam po sebi nameće komercijalni odstrjel
visoke divljači, postavlja se pitanje, čemu služe županijski i federalni
lovni inspektori i zašto na terenu ne kontroliraju provedbu Zakona
o lovstvu FBiH.
U lovu na visoku divljač nerijetko se dogodi da mladi i neiskusni
lovci jurcaju terenom za ranjenom divljači, ne razmišljajući kakve
kobne posljedice mogu proizaći iz takve nepažnje. Naime, svaka se
ranjena visoka divljač u borbi za opstanak pokušava spasiti bježanjem u najgušći i najnepristupačniji teren, i zalijeganjem postati nevidljiva za progonitelje. U trenutku kada se osjeti ugroženom, ona
napada progonitelja, koji je najčešće nespreman adekvatno reagirati, a posljedice takvog napada nerijetko su, nažalost, sa smrtnim
ishodom po lovca. Ako je visoka divljač i pala u vatri, staro lovačko
pravilo glasi, ne prilazite odmah, sačekajte nekoliko minuta, držite
pušku napunjenu i spremnu, sačekajte da vam se kolege pridruže, i
tek kada ste 100 % sigurni da je tijelo visoke divljači beživotno možete kao pravi etičari i lovci prići divljači i proslaviti uspjeh.
ULOGA I ZNAČENJE KRVOSLJEDNIKA
Pronalaženje ranjene divljači teška je ali plemenita vještina koja
traži specijalno obučenog psa i specijalno obučenog vodiča, i savršenu suradnju ovoga tandema, jer se jedino na taj način postižu
vrhunski rezultati. Dosta lovaca drži da je bilo koji pas sposoban
obaviti sve zadatke lova, ovisno od pogodnosti trenutka. Točno je
da je svaki „normalan“ pas sposoban primati mirise nošene vjetrom
ili pratiti različite tragove, jer je
to prirodno ponašanje upisano
u njihovu genu od postanka
vrste. Međutim, posebne lovne akcije kao što je pronalaženje ranjene divljači po krvnom
tragu, zahtijevaju specijalnu
dresuru, kojoj je cilj iskoristiti
urođene odlike jedinke, koja će
u danom trenutku jedina moći
kvalitetno odgovoriti postavljenom zadatku. Samo stroga
dresura omogućuje krvosljedniku shvatiti da mora zanemariti svaki noviji trag koji mu se
nađe na putu i koncentrirati se
na trag od jučer ili čak i stariji, na
kojemu je startao, čiji prolazan i
nestabilan miris ostaje neuhvatljiv za pse koji nisu specijalno
pripremani za ovaj rad. Vodič
krvosljednika dolazi na trag
sa svojim psom tek četiri sata
od momenta ranjavanja, jer se
divljači mora dati dovoljno vremena da se smiri i zalegne, a to
ujedno daje mogućnost vodiču
i psu da je brže pronađu. Ukoliko bi se potraga za ranjenom
divljači nastavila odmah poslije
ranjavanja, veliki su izgledi da
će potraga potrajati nekoliko
sati, u nekim slučajevima i nekoliko dana, a sve ovisi o težini
rane i o snazi dotičnog grla.
Pas krvosljednik mora imati
dobar nos, koji mu omogućava
uhvatiti i najmanji mirisni znak,
jer traganje po krvi nekada se
zna toliko odužiti, da mirisi u
danom momentu postaju neuhvatljivi za psa slabijeg nosa.
Osim toga, pas krvosljednik ima
i sljedeće „obveze“:
- mora instinktivno
tražiti spuštene glave
- mora glasno javljati trag divljači koja je, iako ranjena, još u
pokretu
- mora biti „pametno“
oštar i lukav
- uvijek mora biti aktivan i uporan i mora biti siguran na tragu
Da bi pas posjedovao sve navedene kvalitete, trebamo nabaviti štene od dokazano radnih
roditelja, koji su selekcionirani
za takav rad i to najmanje u četiri generacije. To je za sada moguće samo u Njemačkoj i Francuskoj, jer jedino se kod njih u
udruženjima krvosljednika vodi
stroga selekcijska evidencija.
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
Pas krvosljednik se kroz dresuru
uči da prati trag sve visoke divljači, osim u pojedinim slučajevima gdje se obučava za samo
jednu vrstu divljači, kao što su
Nijemci učinili s hanoverskim
krvosljednikom, koji je samo i
jedino neprikosnoven na tragu
ranjenog jelena. Najbolje je da
lovac sam dresira svoga psa za
rad po krvi, jer je dokazano da
će krvosljednik postići najbolje
rezultate samo s vodičem koji
ga je obučavao. Hrabrost i oštrina karakteristike su dobra krvosljednika, ali je uz to potrebna
i doza pameti i lukavstva, koju
će, recimo, primijeniti kada pronađe ranjenu divlju svinju koja
je još u mogućnosti napasti ga
i ozlijediti, hrabra a nepažljiva
psa čak i usmrtiti. Stručnjaci iz
udruženja pasa krvosljednika
drže da je za vrhunski rad potrebna dresura na tragu svih
vrsta visoke divljači barem 30
puta u tijeku jedne godine, i to
na različitim terenima.
NIŠTA BEZ OBUČENA VODIČA
Vodič krvosljednika treba
biti dobar lovac i dobar dreser,
koji će naučiti psa svemu što
je potrebno da bi postao pravi
specijalist za krvni trag. Poželjno je da bude dobar poznavatelj lovstva, lovačke tehnike,
etike, ekologije i običaja, a također mora poznavati karakteristike visoke divljači i njezino
pojedinačno ponašanje. Treba
biti spreman intervenirati u
svakom trenutku i kada nije
lovna sezona, jer divljač često
stradava u prometu, u poljopri-
K
inološka udruga „Ljubuški“
je u Miletini (kod Bece) 1.
rujna 2013. organizirala
utakmica za pse goniče na svinju s dodjelom ispita prirođenih
osobina. Dan je bio sunčan i topao, vepar na kojem se polagala
utakmica bio je u odličnoj kondiciji, sudac ga je na očevid svih
prisutnih proganjao kroz gater.
Pet pasa je ocijenjeno eksterijerno, za ispit u radu prijavljeno je jedanaest pasa, ispit su
položila četiri. Srpski gonič (balkanac) „Max“ u vlasništvu Bože
Bezera iz Vašarovića pokraj
Ljubuškog osvojio je 190 bodova a time i prvo mjesto, drugo
mjesto pripalo je posavskom
goniču „Lola“ u vlasništvu Filipa
Kozine iz Međugorja, a treći je
bio posavski gonič „Doni“ u vlasništvu Josipa Soče iz Čapljine.
Posjet priredbi bio je odličan.
Zbog lijepa vremena i odgovarajućeg termina, zainteresirani
iz tri susjedne općine došli su
vidjeti ovu kinološku manifestaciju i razmijeniti svoja iskustva
www.lovackisavez-hb.ba
vredi, a ponekad i od krivolovaca. To je skoro uvijek vrlo težak
zadatak, koji traži i od vodiča i
od psa zavidno zdravlje, dobru
kondiciju, veliku uvježbanost i
dobru suradnju. U razvijenijim
zemljama, gdje je lovna kultura
na visokoj razini, vodiči imaju
česta predavanja i seminare,
provjeru fizičke i mentalne
spremnosti, jer samo dobro
spreman tandem može dobiti
certifikat za iduću lovnu godinu. Vodič i pas se dopunjuju
u traženju, jer prvi traži očima
a drugi nosom. Vodič mora
vidjeti svaki znak koji mu pas
pokazuje, a posebice treba
poznavati njegovo ponašanje,
da bi mogao ocijeniti njegovo
trenutno kolebanje kada su
u pitanju svježi tragovi druge
divljači koji mu ometaju rad.
Iz navedenoga je vidljivo da,
iako ste nabavili štene iz selekcioniranog i poznatog legla
krvosljednika, nećete imati dobra psa ukoliko niste spremni
pravilnom dresurom i svakodnevnim radom na terenu svom
štenetu omogućiti pravilan psihofizički razvoj. Samo spreman
vodič i spreman pas, kao dobar tandem, mogu kvalitetno i
uspješno odgovoriti ovom zahtjevnom i teškom zadatku koji
nekada traje i po nekoliko dana.
Nadamo se da vam je članak
bio zanimljiv. Bilo bi nam drago
ako smo kod nekoga mladog
lovca izazvali želju za nabavkom
i stvaranjem jednoga kvalitetnog psa krvosljednika.
Zdravko Pranjić-Brižankić
Vlasnici najbolje ocijenjenih pasa sa svojim ljubimcima
KU LJUBUŠKI Ljubuški: RADNA UTAKMICA NA DIVLJU SVINJU
Ugodan susret u Miletini
s ljubuškim kolegama. Domaćin se pobrinuo da hrane i pića
bude u izobilju, tako da se druženje kinologa i ljubitelja kino-
logije produžilo do u kasne noćne sate.
Sudci Joža Lasić i Marijan Čilić profesionalno su obavili svoj
dio posla.
Mario Herceg
41
LOVNA KINOLOGIJA
CACIB Posušje 2013
Prepoznatljiva
kinološka priredba
Pobjednici CACIB Posušje 2013.
I
ovoga ljeta Posušje je bilo poprište najvećega kinološkog
događaja u regiji. Naime, 24.
i 25. kolovoza na stadionu „Mokri dolac“ u Posušju okupili su
se ljubitelji i izlagači pasa svih
pasmina iz cijele Europe. Brojna
publika uživala je gledajući vodiče kako otmjeno predstavljaju
svoje pse, komentirajući između
sebe njihovu vrijednost i ljepotu.
Službeni spiker i voditelj
izložbe, Mirko Čolak, manirom
velikoga majstora u ovome po-
slu, komentirao je događanja
u ringovima za ocjenjivanje te
prisutnima priopćavao aktualne
vijesti s izložbe.
Nakon završetka dnevnog
dijela programa u subotu, organizatori su prešli na noćni
termin u kojemu su odrađene
dvije specijalke: Memorijalna
specijalka ex Yu i autohtonih
goniča, naziva „Robert Oreč-Bobo“ i specijalka srednjoazijskih i
kavkaskih ovčara te ruskih crnih
terijera. Sutradan, u nedjelju,
priredba se nastavila po istoj
satnici kao i prethodnog dana.
Eminentni suci: Dragan Janjić, Refat Hadžić, Vladimir
Žiškov, Ante Vukadin, Stefan Popov, Damir Skok, Ante
Udovičić, Miodrag Vretenčić,
Stjepan fra Petar Krasić i voditelj priredbe Mirko Čolak,
perfektno su odradili posao
ocjenjivanja, a posebno valja
istaknuti njihove prezentacije i
obrazloženja pojedinih pasmina i nagrađenih pasa za što ih
je publika često znala nagraditi
velikim pljeskom.
Domaćin i organizator ove
priredbe, Kinološko društvo
„Posušje“ i Kinološki savez Herceg-Bosne, zadovoljni su odzivom izlagača i posjetom publike. Na kraju je predsjednik KD
„Posušje“ Tonćo Jukić-Soko, u
svoje ime i u ime organizatora,
toplo zahvalio svima, u prvom
redu izlagačima, sucima, publici i sponzorima te najavio
ponovni susret u Posušju koji
iduće godine u isto vrijeme.
Mladen Bešlić
NAGRADE (prvi dan)
Pobjednički krug:
Najbolji mladi vodič, JUNIOR HANDLING: Patuljasti šnaucer NELSON VOM
ARCHILAND, vl. Mara Ković (Omiš).
Najljepši mladi pas od 6 do 9 mjeseci: Doberman BETANI DE GAGNANT,
vl. Dragan Stojanović (Konjic).
Najljepši uzgojni par: Maltezeri ZICO MALTEZZI,
vl. Mariola Sylwester (Poljska).
Najljepša uzgojna skupina, Papillon: Španijeli LILLY’S TAKE ME THE SEA,
LILLY’S TO THE MOON AND SEA i SANDRA MADONNA MARIA SIRRAH, vl. Boris
Surić (Split).
Najljepši veteran: Njemački ovčar REX VON BIGESTE,
vl. Dražen Jurčević (Tomislavgrad).
Pobjednik I FCI skupine: Bijeli švicarski ovčar BEAU BEAUU,
vl. Branislav Pajić (Bijeljina).
Pobjednik II FCI skupine: Srednjoazijski ovčar AAZDAR GRAI VEST LJUBIM,
vl. Radomir Novaković (Bar, Crna Gora).
Pobjednik III FCI skupine: Američki staforski terijer AMAZING AUDTEY NOBLE
CLASS, vl. Tarik Rešidović (Brčko).
Pobjednik IV FCI skupine: Oštrodlaki standardni jazavčar BRUNO,
vl. Marinko Kožulović.
42
Pobjednik V FCI skupine: Akita Inu ARA,
vl. Mario Petric (Posušje).
Pobjednik VI FCI skupine: Srpski trobojni gonič LEVČO,
vl. Nedjeljko Šego-Keđa (Međugorje).
Pobjednik VII FCI skupine: Njemački ptičar kratke dlake LARSON,
vl. Miloš i Lenka Kostanić (Sremska Raca, Srbija).
Pobjednik VIII FCI skupine: Bez pobjednika.
Pobjednik IX FCI skupine: Boston terijer BERTHA GUARDIANS HOUSE OF JOY,
vl. Iris Rezo (Split).
Pobjednik X FCI skupine: Ruski hrt Barzoi ZTARFIRE SPIRIT OF THE TSAR,
vl. Edith Titze (Austrija).
Najljepši mladi pas JUNIOR BIS: Australski ovčar GEMMELLS MARION RAVENWOOD, vl. Veronika Pavlikova (Češka).
Najljepši psi izložbe, BEST IN SHOW:
1. mjesto: Ruski hrt Barzoi ZTARFIRE SPIRIT OF TSAR,
vl. Edith Titze (Austrija)
2. mjesto: Bostonski terijer BERTHA GUARDIANS HOUSE OF JOY,
vl. Iris Rezo (Split)
3. mjesto: Američki stafordski terijer AMAZING AUDTEY NOBLE CLASS,
vl. Tarik Rešidović (Brčko)
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVNA KINOLOGIJA
NAGRADE (drugi dan)
Pobjednički krug:
Najbolji mladi vodič, JUNIOR HANDLING: Zapadnoškotski bijeli terijer WINTER, vl. Mia Barbara Gale (Split).
Najljepše štene od 3 do 6 mjeseci, WELPENBEWERB: Šarplaninac MALA,
vl. Luka Barać (Livno).
Najljepši najmlađi pas od 6 do 9 mjeseci, JUNGSTEINSIGER: Njemački ovčar SARA VON HAUS ĆURAK ONDA, vl. Dražen Jurčević (Tomislavgrad).
Najljepši uzgojni par, PAARBEWERB: Posavski goniči LORD i TARA,
vl. Mario Antić (Klobuk, Ljubuški).
Najljepša uzgojna skupina, ZUCHTGRUPPEN: Posavski goniči LORD, BIRA i
TARA, vl. Mario Antić (Klobuk, Ljubuški).
Najljepši veteran, BESTER VETERAN: Posavski gonič LORD,
vl. Mario Antić (Klobuk).
Pobjednik I FCI skupine: Australski ovčar THORNAPPLE ALL THAT GLITTERS,
vl. Dominika i Adam Antonik (Poljska).
Pobjednik II FCI skupine: Patuljasti šnaucer (Papar&sol) CH BEATRICE’S DIAMOND KAI’MANA KAHONI, vl. Branka Ivić (Drniš).
Pobjednik III FCI skupine: Jorkšir terijer BAŠ JACK LOYAL WOLF,
vl. Sabina Šopović (Sarajevo).
Pobjednik IV FCI skupine: Bez pobjednika.
Pobjednici CAC BIH
Najljepši mladi pas: Boston terijer BERTHA GUARDIANS HOUSE OF JOY,
vl. Iris Rezo (Split).
Najljepši psi izložbe, BEST IN SHOW:
1. mjesto: Srednjoazijski ovčar AAZDAR GRAI VEST LJUBIM,
vl. Radomir Novaković (Bar, Crna Gora)
2. mjesto: Njemački ovčar GINA OD POSUŠJA, vl. Milan Vujčić (Imotski)
3. mjesto: Američki stafordski terijer AMAZING AUDTEY NOBLE CLASS,
vl. Tarik Rešidović (Brčko)
Specijalka ruskih pasmina pasa
Najljepši najmlađi pas, JUNIOR BIS: Srednjoazijski ovčar BRITVA AKANMONTENEGRO, vl. Radomir Novaković (Bar, Crna Gora).
Najljepši pas izložbe, BIS: Srednjoazijski ovčar ATINA,
vl. Nikola Ražnotović (Šušanj, Crna Gora).
CACT ZEC BiH 2013
Dik-Soko odnio
titulu prvaka
Pobjednik V FCI skupine: Samojed DARK, vl. Igor Roso (Mostar).
Pobjednik VI FCI skupine: Bigl BUSY BELLEROFONTES OF GREAT OLYMPIA,
vl. Lucie Vinklerova (Češka).
Pobjednik VII FCI skupine: Njemački ptičar kratke dlake LARSON,
vl. Miloš i Lenka Kostanić (Sremska Raca, Srbija).
Pobjednik VIII FCI skupine: Bez pobjednika.
Pobjednik IX FCI skupine: Boston terijer GEM FROM HOUSE OF PRIDE,
vl. Ana Tomić Roganović (Split).
Pobjednik X FCI skupine: Ruski hrt ZTARFIRE SPIRIT OF THE TSAR,
vl. Edith Titze (Austrija).
Najljepši mladi pas, JUNIOR BIS: Papillon LILLY’S TO THE MOON AND BACK,
vl. Boris Surić (Split).
Najljepši psi izložbe, BEST IN SHOW:
1. mjesto: Australski ovčar THORNPPLE ALL THAT GLITTERS,
vl. Dominika i Adam Antonik (Poljska)
2. mjesto: Patuljasti šnaucer (papar &sol) CH BEATRICE’S DIAMOND,
vl. Branka Ivić (Drniš).
3. mjesto: Bigl BUSY BELLEROFONTES, vl. Lucie Vinklerova (Češka)
SUPREME BEST IN SHOW: Australski ovčar THORNAPPLE ALL THAT GLITTERS,
vl. Dominika i Adam Antonik (Poljska).
MEMORIJALNA SPECIJALKA AUTOHTONIH
I EX YU GONIČA “ROBERT OREČ-BOBO“
S DODJELOM KANDIDATURE CAC POSUŠJE 2013:
Najljepši mladi psi izložbe:
1. mjesto: Posavski gonič KING, vl. Josip Žulj (Grude)
2. mjesto: Barak ASKO, vl. Srećko Žulj & Vidan Nimčić (Posušje)
3. mjesto: Srpski trobojni gonič BEBA, vl. Niko Lendić (Vrgorac)
Najljepši psi izložbe, BIS:
1. mjesto: Istarski gonič kratke dlake BEN,
vl. Nikola Ramljak (Novi Travnik)
2. mjesto: Posavski gonič CURA,
vl. Josip Žulj (Grude)
3. mjesto: Crnogorski planinski gonič BEBA,
vl. Srećko Žulj (Posušje)
Blago Slišković (čuči drugi s lijeva) sa Sokolom i svojim kolegama
P
objednik kinološke priredbe CACT zec BiH 2013 upriličene
proljetos u gateru sv. Huberta u Donjem Malom Ograđeniku
(Čitluk), kojoj je pristupilo 18 pasa, bio je istarski kratkodlaki
gonič Dik-Soko Blage Sliškovića iz Širokoga Brijega, koji je ujedno i
jedini pas koji je stekao kandidaturu za šampiona BiH. Drugo mjesto osvojio je STG Riki Ivice Vidovića iz Čitluka, treći je bio IGK Rica
ponovno Blage Sliškovića, četvrti STG Bela Marija Dugandžića iz
Čitluka, a peti pas je IGK Buba-Bela Ante Ševe iz Čitluka. Prva tri psa
nagrađena su pokalima i hranom za pse „Kira“.
Tomislav Odak, Marijo Dugandžić i Milenko Luburić kao organizatori zahvaljuju ovom prigodom sponzorima priredbe: HLU „Orao“
Čitluk, konobi i gateru sv. Huberta i poljoljekarni „Agroodak“ Čitluk
te natjecateljima, a na poseban način svojim mladim članovima Ivici Vidoviću, Anti Ševi i Vladi Mariću na pomoći tijekom utakmice.
www.lovackisavez-hb.ba
Također zahvaljuju delegatu Mirku Čolaku te sucima Anti Udovičiću i Marijanu Čiliću na perfektno odrađenom poslu.
Josip Vukoja
43
OPASNOSTI
VIZIJA DA ĆE BiH BITI ZEMLJA BEZ MINA OD 2019., UPITNA JE
I danas oko milijun ljudi u
BiH živi uz minska polja
I osamnaest godina nakon rata, zaostale mine uzimaju ljudske
živote. Crnoj statistici stradalih u ovoj godini dodano je novih
12 slučajeva, od kojih su tri sa smrtnim ishodom.
D
ok je ranijih godina razminiranje išlo planiranim
tempom, proteklih se
godina taj proces provodio zahvaljujući uglavnom donatorskim sredstvima. Kako su izvori
financiranja sve slabiji, glavninu
posla na uklanjanju mina trebala je preuzeti država, tj. entiteti,
županije i lokalne zajednice.
Za svaku godinu do 2019.,
kada je planirano da BiH bude
bez mina, za čišćenje od mina
trebalo bi izdvojiti 80 milijuna
maraka. Trenutačno se izdvaja
oko 50 milijuna, od čega institucije BiH sudjeluju tek sa 40
posto, a većina sredstava i dalje
dolazi od stranih donatora. Sudeći po iznesenim činjenicama,
godina 2019. ostaje neostvarena vizija za Bosnu i Hercegovinu
da postane zemlja bez mina.
Ništa neobično, datum je i do
sada nekoliko puta pomican.
STRADAVANJE SE NASTAVLJA
Od 1992. pa do danas, a
prema informacijskom sustavu
BHMAC-a, koji objedinjuje po-
44
datke o žrtvama mina, žrtvama
kasetnog streljiva i ESZR-a, u
Bosni i Hercegovini stradale su
ukupno 8293 osobe. U razdoblju od 1992. pa do kraja 1996.
evidentirano je 6316 stradalih
osoba, a u poslijeratnom razdoblju, tj. od 1996. do danas, stradalo je 1708 osoba, od čega je
597 osoba smrtno stradalo, 759
osoba je ozlijeđeno, a za 352
nastradale osobe nije poznat
ishod stradanja.
U 2013. registrirano je osam
minskih incidenata pri čemu je
stradalo 13 osoba: smrtno su
stradale tri osobe, a deset je osoba ozlijeđeno. Godine 2013. stradalo je šest maloljetnih osoba,
a uzrok njihova stradanja je igra
s pronađenim ESZR-a i/ili sakupljanje sekundarnih sirovina.
Najčešći razlozi stradavanja
odraslih su nepoštovanje minskih oznaka i ulazak u sumnjiva područja zbog ekonomskih
razloga: sječa šume, berba
šumskih plodova, sakupljanje
sekundarnih sirovina i sl.
Još uvijek je minama u BiH
ugroženo oko milijun ljudi, koji
žive oko minskih polja ili su na
drugi način vezani za njih. Iako
zadnji podaci govore da je četiri
posto teritorija države, koliko je
bilo prekriveno minama, sada
svedeno na 2,5 posto, BiH se i
dalje smatra najzagađenijom
zemljom minama u Europi.
I nakon 18 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, preko 200.000 mina i drugih
ubojitih sredstava još uvijek
se nalazi širom zemlje. Isto to-
liko je i potencijalnih žrtava.
Mine su još raspoređene na
čak 1340 četvornih kilometara. Bez obzira na to što se smatra da
su minska polja danas obilježena i pod kontrolom, u Centru za
uklanjanje mina Bosne i Hercegovine kažu da brojka od 10.000
sumnjivih lokacija nije konačna.
OTKRIVAJU SE
NOVA MINSKA POLJA
“Centar za uklanjanje mina
svaki dan dolazi do novih informacija. Većina minskih polja u
BiH tijekom rata nije uredno dokumentirana, ne postoje minski
zapisnici. Razlog je taj što mine
u BiH nisu postavljane od strane
ovlaštenih osoba, nego od strane
nestručnih. U pitanju su minska
polja nepravilnog rasporeda, ne
postoje minski zapisnici. Dolazimo do informacija da su minska
polja i tamo gdje je apsolutno
nemoguće da tu bude minsko
polje postavljeno, ali ipak na tim
područjima ima mina“, kažu iz
Centra za uklanjanje.
Minska polja, osim što i dalje ugrožavaju živote građana,
utječe i na lošu sliku u svijetu
o Bosni i Hercegovini, što nepovoljno djeluje na one koji
bi došli u posjet bilo kao turisti ili kao privredni ulagači.
„Stranci prilikom plana za ulazak,
i kao turisti i kao strateški partneri, dobiju sliku i predstavu o BiH, i
to je jedan od ključnih podataka
koje njihova diplomatska predstavništva, odnosno veleposlanstva u BiH prezentiraju, tako da je
to jedan od ključnih momenata
odustajanja od dolaska u BiH“,
tvrde iz Centra.
Pero Zelenika
SAVJETI GRAĐANIMA
• Ne ulazite u označena minska polja i minski sumnjiva područja.
• Poštujte znakove opasnosti od mina.
• Ne uklanjajte znakove opasnosti – budite odgovorni prema
drugima.
• Ne dirajte nepoznate predmete i eksplozivne ostatke rata.
• Obilježite mjesto pronalaska MES-a ili NUS-a i obavijestite policiju na broj 192.
• Obavijestite i sustav žurne pomoći na broj 112.
• Izbjegavajte rizično ponašanje – zovite upomoć.
• Razminiranje prepustite stručnjacima.
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
RIBOLOV
RIBOLOVNO-EKOLOŠKE AKTIVNOSTI U ŽUPANIJI SREDIŠNJA BOSNA
Lašva, Vrbas i Lepenica
mame športske ribolovce
Natjecanja u Jajcu uvijek su atraktivna
U
nekoliko smo navrata
pisali o športsko-ribolovnim aktivnostima u Središnjoj Bosni, uglavnom na rijeci Lašvi. No tijekom ljeta bilo je
živo i na nekim drugim rijekama
u ovoj županiji, pa ćemo ovom
prilikom i o Lašvi, ali i o Lepenici
i Vrbasu, pa i o potočiću Sutulija.
Na rijeci Lašvi u Vitezu je 14.
srpnja održano prvenstvo FBiH
u mušičarenju. Staza je ovdje
skoro u samom gradu, ali je dobro uređena i prilagođena zahtjevima športsko-mušičarskog
ribolova.
Također na Lašvi, u Busovači
je 23. kolovoza održan Kup BiH
u mušičarenju. Rijedak je bio
natjecatelj koji je na ovoj stazi
prvi put. Sve su to bili stari „borci“ koji poznaju ovaj dio Lašve
kao i rijeku u svome mjestu.
Stoga nije iznenađenje da su
natjecatelji iz Šipova postali pr-
www.lovackisavez-hb.ba
vaci BiH u mušičarenju, a njihov
član Milan Jandrić ulovio je najveću ribu, kalifornijsku pastrvu
tešku oko 2 kg.
Rijeka Lepenica u Kiseljaku
ugostila je 1. rujna ove godine
djevojčice, dječake i seniore u
lovu ribe na plovak. Bilo je to
županijsko natjecanje, koje je
ostalo u nezaboravnu sjećanju,
posebice najmlađim natjecateljima. Kako je i ovdje natjecateljska staza u samom gradu, bilo
je dosta gledatelja.
U Busovači, na rijeci Lašvi, 1.
rujna natjecali su se ribolovcimušičari, u znak sjećanja na preminulog predsjednika i dugogodišnjeg člana SRD „Busovača“
Vejsila Musakadića. Vejsil je nesebičnim radom i zalaganjem
zadužio Udrugu, a posebice je
znao s mlađim kolegama, kojima je pokazivao tajne mušičarske vještine i odgajao ih u duhu
one športske koja glasi „uhvati,
pa u vodu vrati“.
Na rijeci Vrbasu, u Donjem
Vakufu, 15. rujna ove godine
upriličeno je županijsko natjecanje u mušičarenju za seniore.
Ovdje je natjecateljska staza na
dijelu Vrbasa koji protječe tik uz
grad, i može se reći da rijeka dijeli ovaj grad na dva dijela, onaj
nešto stariji i onaj daleko mlađi.
Svjetsko prvenstvo u mušičarenju iduće godine povjereno je BiH, a organizirat će ga
športsko-ribolovno društvo u
Donjem Vakufu. Prvenstvo će se
održati na pet voda, sve s različitim uvjetima i zahtjevima. Bit
će uključene vode Donjega Vakufa, ali i Jajca. Jajčani su se već
pokazali dobrim organizatorom
ovakvih priredbi na svojim vodama, pa je izvjesno da će to
biti još jedna lijepa ribolovna
priredba koju valja posjetiti.
Udruge športskih ribolovaca,
općenito, financijski slabo stoje,
jedva krpaju kraj s krajem. Da
njihovo članstvo nije spremno
dragovoljno raditi i odricati se,
od spomenutih aktivnosti malo
bi ostalo. Općinske su kase prazne, i uvijek su bile, a niz potreba treba zadovoljiti. Članarina
je glavni prihod. Dosadašnji su
donatori uglavnom na izdisaju, njihovo je dobročinstvo na
izmaku. Valja, ipak, očekivati
bolja vremena, a do tada čuvati ono što se postiglo. Mladež
je najveći kapital svih športskih
udruga, njoj treba posvetiti
pozornost. S njom treba raditi,
svakodnevno i neumorno, ne
gledajući hoće li to netko platiti ili barem reći hvala.
U okviru ove teme, spomenut ćemo događaj kojemu smo
slučajno nazočili 30. kolovoza
ove godine, koji je također iz
domene zaštite prirodno čistih
potoka i potočića. Naime, na
magistralnu cestu Kaonik – Vitez
Kup BiH u mušičarenju - pobjednička ekipa
45
RIBOLOV
Nezadovoljstvo je pokazano i brojnim transparentima
Ribolovci na Vrbasu u Donjem Vakufu
spaja se asfaltni put koji dolazi
iz sela Lončari, Kratine i Jelinak.
Bila je to nekada više kozja staza nego put, ali su ga vrijedni
seljani, uz pomoć Općine, proširili i asfaltirali. Tik uz put probija se potok zvan Sutulija, a u
njemu se zimi mrijesti potočna
pastrva. Na putu smo zatekli
nekoliko stotina mještana i ma-
nji broj općinskih službenika.
Seljani su nosili transparente i
pozivali da se ne otvara kamenolom koji bi im jako ugrozio
kvalitetu života. Pridružili su im
se i ribolovci, zahtijevajući da
se poštedi ovo prirodno mrjestilište potočne pastrve. Bilo je
i govornika, među njima i načelnik Općine Busovača Asim
Mekić, iz čijih se riječi moglo
zaključiti da će se poštovati
volja seljana i da bez njihova
pristanka nitko neće započeti
radove. Shvaća, kako je rekao,
probleme mještana, jer bi kamenolom zatvorio put, pa bi
oni morali obilazno dolaziti
do svojih kuća i imanja. Osim
toga kamenolom bi pravio ve-
liku buku i podizao prašinu, pa
bi život u takvim uvjetima bio
skoro nepodnošljiv. Slično se
čulo i od drugih govornika. No
za 5-6 dana ipak su došli strojevi i počeli kopati, ali su hitnom
intervencijom uklonjeni. Što će
dalje biti, vidjet ćemo.
Dobroslav Vrdoljak
ŠRD POSUŠJE-TRIBISTOVO:
NATJECANJE U ŠARANSKOM RIBOLOVU
Prvo mjesto
dvojcu iz Gruda
Grudska pobjednička ekipa
S natjecanja na Tribistovu
N
a Tribistovu, jezeru kod Posušja, ŠRD Posušje-Tribistovo održalo je prvo športsko natjecanje u ribolovu šarana i amura.
Na 14 unaprijed pripremljenih ribolovnih pozicija, prijavilo se 14 ekipa iz šire regije. Lovilo se po službenim pravilima šaranskoga športskog natjecanja – jednu ekipu mogla su činiti najviše
tri ribolovca, a njih trojica mogla su loviti samo s četiri štapa. Riba
se nakon ulova odmah vagala i mjerila, a nakon toga odmah se po
46
pravilima morala pustiti nazad u jezero. Sve se to odvijalo pod budnim okom strogoga suca Marinka Čuture, koji je inače ribočuvar u
posuškome ribolovačkom društvu.
Na ovome ribolovačkom natjecanju prvo mjesto zauzela je ekipa
iz Gruda: Mirko Lukenda i Dario Antić s ulovom težine 4,5 kg. Drugo
mjesto pripalo je ekipi iz Posušja: Marko Knezović i Matej Miličević,
a treće ekipi koju su činili Ivan Vištica i Antonio Bulić.
Pehare pobjednicima uručio je dopredsjednik ŠRD Posušje prof.
Ljubo Begić, a sudionike i sve okupljene na prigodnom domjenku
i dodjeli nagrada, pozdravio je i zahvalio im na dolasku predsjednik
Društva Pere Bašić, posebnu zahvalu uputivši sponzorima ovoga
natjecanja: „Karlovačkom“ i Ribolovačkoj trgovini „S“ iz Posušja.
Na kraju svečanosti, uz ribički pozdrav „Bistro“, predsjednik Bašić
zakazao je ponovni susret iduće sezone na istome mjestu.
Mladen Bešlić
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE
Š
umarak ili gustiš busja od
vrbe narod naziva vrbovinom. Najčešće su to uži
nizovi vrbova busja poredani uz
potoke, rijeke i kanale, uz jarke i
vlažne doline, tamo gdje i jablanovi rastu. Vrba teško može rasti
na suhim mjestima.
Nekoliko vrsta vrbe poznajemo, ali je najčešća i nama najbliža BIJELA VRBA (Salix alba –
Linne – Salicaceae), biljari kazuju
da je najljekovitija. Dok sam u
djetinjstvu čuvao stoku (goveda
ili ovce), majka bi me redovito
opominjala da za grmljavinskoga nevremena potjeram stoku u
vrbov gustiš i da se tamo sklonimo dok ne prođe, jer bi gromovi često ubijali i stoku, čobane i
kosce po ledinama i ispod drveća, a u vrbovini nikada.
Siva vrbova kora i duguljasti
eliptični listovi s naličja nešto
bljeđi, svakako će vas dovesti na
vrbu, koja procvjeta pa tek onda
ozeleni dosta ranije od ostaloga
busja, pa je i nastala narodna
pjesma iz naslova (...da po tebi
goveda čuvamo!) Ona je prvenac proljetnoga buđenja. Vrba u
jednogodišnjim izdancima ima
dosta duge i vitke grane koje se
u mnogim krajevima koriste za
pletenje različitih kućnih korpa,
stolova, stolaca, lise za sušenje
šljiva i smokava... U nekim krajevima (Posavina) razvila se mala
industrija korparenja i ima značajan udio u zaradi stanovništva.
Vrbovinu rado jede divljač, a vrlo
je zgodna za zaštitu od zime,
snijega, pasa i drugih predatora.
Uvijek se u njoj gnijezdi velik broj
ptica i divljači, pogotovo fazanska divljač. Zečja divljač vrlo rado
koti svoje mladunce u vrbovini.
Za lijek se vrba koristi još kod
starih Grka i Rimljana (Hipokrat,
Plinije, Dioskorid...). Danas je
preporuča jednako službena
farmacija i narodna medicina.
Koristi se kora od grana starih
dvije, najviše tri godine, lišće i
cvijet. Kora i cvijet u proljeće, a
lišće može i kasnije. Sve se suši
u hladu na propuhu, po mogućnosti što brže. Okus čaja od
vrbe vrlo je gorak i opor, a mirisa
gotovo nikakvoga nema.
Vrba u svome kemijskom
sastavu ima niz supstanci, a za
nas su najvažnije: smole, vosak,
kalcijeva spojevi, tanini, salicin –
www.lovackisavez-hb.ba
BIJELA VRBA
Vrbovino,
ozeleni rano...!
Kod vrbe se nalaze tvari koje kemija još nije
uspjela (!) dosegnuti, kada je, primjerice, riječ o stišavanju spolne nadraženosti bez
popratnih tegoba.
koji se u organizmu rastvara na
salicilni alkohol i glukozu. Salicilna kiselina je u biti najjači sastojak za liječenje, koji se u ranijim
vremenima nije mogao dobiti
kemijskim putem.
Čaj se koristi kao jak tonik
i umiruje organe za varenje,
pogotovo za ublažavanje svih
bolova u probavnom traktu,
posebice kod napadaja žučnih
kamenaca. Narod je jako puno
koristi kod groznice, reumatskih
tegoba, artritisa... Međutim, osnovna funkcija vrbe još je kroz
povijest poznata, a to je za stišavanje (ublažavanje) seksualne
prenadraženosti (nimfomanija
i spermatorea). Stari vladari i
vojskovođe redovito su je rabili
kod svojih ratnika na pohodima. Osim čajeva za piće, koriste
se mnogo banje za cijeli organizam. Mnogi ljudi vrbov cvijet
cijene kao sedativ i sredstvo za
spavanje, te kod neurastenije
(nekontrolirano mokrenje). Biljar Sadiković jako je cijenio vrbove banje za slabašnu djecu i
bolesnike uopće za opći oporavak. R. Gostuški preporuča koru
od vrbe starije od tri godine koja
se osušena rastvara u bijelom
vinu, kao izuzetno sredstvo kod
živčanih ljudi s trbušnim tegobama. Također, kod poremećaja
menstrualnoga ciklusa i bolova
u jajnicima isti pisac upućuje na
kupke od vrbove kore.
Mnogi će kazati kako danas
ljekovito bilje, pa tako i vrba,
nema neku posebnu važnost
kraj niza mogućnosti koje nudi
moderna znanost, ali valja imati
na umu da se kod vrbe nalaze
tvari koje još kemija nije uspjela (!) dosegnuti, kada je riječ o
stišavanju spolne nadraženosti
bez popratnih tegoba.
Blago Lasić
47
GASTRONOMSKI KUTAK
Priredio Lovro Kazan
Gulaš od
veprovine
A
ko želite pripremiti jelo od divljači, općenito je potrebno
znati da je ključan element u pripremi toga jela omekšavanje mesa. To ćete najlakše postići ako meso nekoliko dana
ostavite da se marinira, a na taj ćete mu način dati i aromu koja vam
odgovara. Glavni sastojak takvih marinada obično je ocat, a vino i
začini dolaze u različitim omjerima. Treba napomenuti da je divljač
iz prirode potrebno marinirati nešto dulje nego onu iz uzgoja.
Kako ljudi češće pripremaju gulaš od veprovine, evo jednoga
provjerenog recepta:
Veprić
ispod peke
Sastojci za 4-6 osoba:
1 kg buta od vepra
3 žlice češnjaka u granulama
6 režnjeva češnjaka
1 žlica senfa
5 lovorova lista
300 ml gazirane vode
800 g luka
100 g mrkve
100 g peršinova korijena
1 žlica koncentrata rajčice
1 žlica mljevene crvene paprike
1 žličica mljevene ljute paprike
200 ml mesne juhe
200 ml bijelog vina
200 ml crnog vina
30 g sušenih vrganja
100 g suhih šljiva
50 g suhih brusnica
ulje, sol i papar
Priprema:
Prije svega, veprovinu smo začinili solju i paprom, dodali senf,
češnjak u granulama, lovorov list, gaziranu vodu, dobro izmiješali
i ostavili da se marinira po prilici tri sata. U međuvremenu očistili
smo češnjak, luk, mrkvicu i peršin i usitnili u sjekaču. Tako pripremljeno povrće stavimo u lonac na vruće ulje i pirjamo, povremeno
miješajući, dok ne ispari višak tekućine. Zatim dodamo marinirano
meso, promiješamo i pirjamo dok meso ne pusti tekućinu. Potom
dodamo koncentrat rajčice, mljevenu crvenu i ljutu papriku, brusnice, suhe šljive, malo mrkve narezane na kolute, dobro izmiješamo i
pirjamo dalje. Nakon 15-ak minuta ulijemo mesnu juhu i kuhamo
na srednje jakoj vatri, po prilici jedan i pol sat. Zatim ulijemo crno
vino, bijelo vino, dodamo sušene vrganje, promiješamo i kuhamo
još 15-ak minuta. Gotov gulaš poslužimo s okruglicama od kruha.
Dobar tek!
Sastojci:
meso mladog vepra
krumpir
paprika
rajčica
mrkva
luk
vegeta
sol
ulje
papar
ružmarin
list lovora
Opis:
Meso mladog vepra posolimo, natrljamo vegetom, posipamo ružmarinom i pustimo da odstoji nekoliko sati.
Krumpir očistimo, raspolovimo, posolimo, začinimo svježom paprikom, rajčicom, mrkvom isječenom na kolutiće i lukom, te dodamo nekoliko listova lovora. U peku stavimo tako pripremljeni krumpir, a na krumpir meso. Zalijemo s malo vode i dodamo
malo ulja, a zatim peku poklopimo. Vatru treba naložiti i pustiti
da se razgori, a potom razgrnuti žar. Stavimo pripremljenu peku,
na poklopac nagrnemo žar i pustimo da se peče oko 40 minuta. Zatim otvorimo, meso okrenemo, ponovno poklopimo,
namaknemo žar i ostavimo da se peče još oko 30-40 minuta.
Servira se s krumpirima ili po želji gosta s lovačkim njokima.
48
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
ZABAVNI KUTAK
onaj koji s
životinjica, kim živi u
dlakava istom selu
divljač,
spava zimski
san, svejed,
na slici
pronalazači,
izumitelji
izvorska...
ili
morska...
ivankin
imenjak
bračni...
ili
ljubavni...
autor:
stjecati
znanje
hamo
ibrulj
“hoop”
lovro
prćija, dota, mariofil soldo
artuković
alatura
italija
oponašatelji
trošarina.
davanje
tal. pisac,
pietro
užitak
koŠarkaš
kukoč
trener osim
(sin)
oliver od
milja
okupiti
novake u
plaćeničku
vojsku
oni koji
proizvode
sodu
makedonsko
kolo
naziv
“otitis”
američki
indijanac
kolorit
američki
pisac
hunter
“rabat”
prOsuditi
ljupko
antunović
natjecanje u
znanju
nekoć
nogometaš
“dinama”
kasumović
otis
thorpe
brazilski
tenisač,
andre
nerabljen,
netrošen
dušik
lomljenje
narodno...
ili
...sreće
perunika
junak
gotovčeve
opere
predmeti
nanizani na
niti, niz
studen,
hladnoća
KRIŽALJKA ZA STRPLJIVE
Pucanje od smijeha
format
papira
Frano Vukoja
VAGA
Mariofil Soldo


O




www.lovackisavez-hb.ba
B
Mrežu križaljke treba
popuniti pojmovima
iz popisa. Pojmovi su
i vodoravno i okomito
poredani abecednim
redom. Jednoslov je
već upisan u mrežu.
ADAM, AKA, ALE,
ALI, AN, ARAKAN,
ATAMAN, ATELAN,
ATELIJER, BANANA,
ČARAN, DIJANA, EMU,
ET, JAKOTA, KALAMITI,
KANAL, LATIN, MIRELA,
OKULAR, PO, SJEKAČ,
SLIKA, SLITI, STOPALO,
TAMARA
Supruga ribolovca vagala sinčića koji se rodio samo prije dva
mjeseca.
– Koliko je težak? – upita ribič.
– Dvanaest kila – odgovori supruga.
– Jesi li ti normalna, kojih dvanaest kila? Na čemu si ga ti vagala?
– čudi se ribolovac.
– Na onoj vagi na kojoj ti vagaš ulovljene ribe – pojasni mu
supruga.
DŽENTLMEN
Jedan lovac hvali se svojim džentlmenstvom:
– Ja svojoj ženi svako jutru donesem kavu u krevet. Onda je ona
samo treba samljeti!
ISPRIČAVANJE
Razgovaraju lovci o tome kako se koji od njih ispričava supruzi,
ali i kako se njima ispričavaju njihove supruge. Jedan od lovaca
reče:
– Moja žena uvijek kaže: Ispričavam ti se, ali ti si kriv!
TUŽENJA
Susjeda upita lovčeva sina:
– Zašto je tvoj tata jučer bio kod tvoje učiteljice?
– Da se potuži na mene – odgovori klinac.
– A zašto je onda tvoja mama išla danas kod učiteljice? – znatiželjna je susjeda.
– Da se potuži na tatu – pojasni joj lovčev sin.
49
IN MEMORIAM
IVAN BOŠNJAK
(1944. – 2013.)
Vijest o smrti našega kolege Ivana
Bošnjaka bolno je odjeknula među
lovcima našega Društva, posebice u
njegovoj sekciji Dobrič. Neizmjerno je
volio lov i druženja, i svojom veselom
naravi, pjesmom i šalom unosio je
vedro raspoloženje u svako društvo.
Bio je među prvima u svim akcijama,
a obnašao je i mnoge dužnosti u sekciji i Društvu. Odlikovan je Odličjem
II. reda.
Dragi Ivane, znao si nam često
govoriti, važno je da smo skupa, no
ipak si nas rano napustio. A trebao
si još svojoj obitelji, svojim prijateljima. Lovišta, od tvoje rodne Vlake,
Zvonigrada, Bila, šumskih proplanaka, ograda i staza za koje si samo ti
znao, podsjećat će nas na zajedničke
lovove. Poglede i sjećanja zaustavljat
ćemo na brojnim gomilama i čekama
na kojima si znao početi gangu, po
kojoj si bio poznat diljem Hercegovine i dalje. Na otvaranju ovogodišnje
lovačke sezone lovačka kuća na Virču,
kojoj si ti udario temelje, prazninom
će odzvanjati. A Tvoj će te netijak,
Bileša i Mirko, tebi za ljubav, gangom
pozdraviti u nebeskom prostranstvu.
Počivaj snom mira Gospodnjega u
svojim Ovojcima. Bura s Obale i jugo s
Blata tiho će ti šaptati vijesti iz lovišta i
prenositi naše pozdrave i zahvale.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
DAMJAN VEGAR
(1931. – 2013.)
U 83. godini života i 47. godini lovačkog staža napustio nas je jedan od
najstarijih članova LD „Galeb“ Čapljina
i lovnoga ogranka Tasovčići. Ostat će
zapamćen po lovačkom umijeću i
vječitoj spremnosti na lovačku šalu i
druženje. Počivao u miru Božjem!
tako rano i „tako nepravedno“ po
našim ljudskim mjerilima, izgubili
smo, ne samo mlada lovca, izuzetno
vrijedna radnika i pouzdana prijatelja,
već pažljiva muža i oca četvero nejake
djece, brata i sina ožalošćene majke...!
Izgubili smo čovjeka i tek ćemo, s vremenskim odmakom, shvatiti koje su
vrijednosti tinjale u tom naoko krhku
tijelu, a tako vedre i plemenite duši.
Kako će sada tvoje Klačine, Sinine
i Strana bez tvojih jutarnjih pretraživanja i hopkanja, kako će tvoji Jukići,
kojima si u svakoj potrebi i nevolji
priskakao u pomoć, kako će svi lovci ovoga podneblja... Neka ti, šaljući
posljednje zbogom i tužno gledajući
tvoj lijes, u sjećanjima obećaju pijetet
nepatvorene osobe, čempresi Šarampova neka zapišu u svoj ljetopis istinu
o čovjeku i lovcu!
svaku stazu i klanac kojim se divljač
šulja i provlači. Znao je mladima savjetom pomoći kako divljač što bolje
zaštititi, gdje joj hranu i vodu podastrijeti. Baš kao što je htio i znao sve
poteškoće omekšati i svojim bližnjima, a oni mu zauzvrat suzama tvrdi
odar bolno omekšaše.
Kada bi borovina na Dubravi i mlada hrastovina Bukovca znali pripovijedati i mogli osjećati, odali bi mu dužno poštovanje i zahvalnost na tako
nježnom i ljudskom druženju, žalovali
bi, vjerojatno, za njegovim mekim korakom i gromkim glasom, pod kojim
je tinjala ljubav. Umjesto toga, ostat
će lovcima i njegovim bližnjima nezaboravan i mio lik koji ćemo često
i rado iz sjećanja u žive slike prizivati.
LD „Mosor“ Široki Brijeg
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Rujan“ Kočerin
i LD „Mosor“ Široki Brijeg
IVAN ĆORIĆ-ĐIVO
(1955. – 2013.)
Tako nenadano i rano, tiho kakav
je i sam po naravi bio, napustio nas
je čovjek i lovac kojemu je životni i
lovački motiv bio zasnovan na mirnu i
ugodnu odnosu s prirodom i ljudima.
Nije mu nikada bilo teško odijeliti trenutke svoga slobodnog vremena za
druženje i poslove oko općeg dobra,
tražeći način i sredstva kako bi priroda
bila bogatija i zdravija. Njegova skromna i mirna priroda nije na površinu
iznosila nikakve posebne znakove, ali
mu je duh odisao bogatstvom one
druge, nematerijalne dimenzije, što
mu je ponekad značilo neprijelaznu
barijeru u ostvarivanju njegovih lovačkih ideala. Nije mu bilo osobito
važno što će susresti od divljači niti
na nabujalu Blatu, niti u šumici iznad
njega. Važno je bilo sresti se s lovcima
i podijeliti toplu riječ, koja je nekada
tako tiho curila ispod njegovih brčića i činila zagonetku sugovornicima.
Upamtit će ga ljutodočki lovci kao
izuzetnu osobu i posjetiti mu spomenik u tihim Kraljevinama. Neka mu je
lagana blatska pržina u koju je položen na vječni počinak!
LD „Mosor“, Široki Brijeg
LD „Galeb“, Čapljina
Zauvijek nas je napustio veliki lovac i naš dragi prijatelj Neđo. Bio je
častan čovjek, zaljubljenik u prirodu,
lov i divljač. Zadovoljstvo nam je što
smo imali priliku poznavati ga i družiti
se s njim. Hvala ti, Neđo, za sve što si
učinio za lovstvo i Društvo. Neka ti je
vječna slava i počivaj u miru Božjem.
LD „Jarebica“, Mostar
VLADO MUSA
(1933. – 2013.)
Nakon kratke bolesti, zauvijek nas
je napustio naš dugogodišnji član i
prijatelj, naš Vlado. Bio je uzoran lovac
i častan čovjek, zaljubljenik u prirodu i
druženja. Pored svih teškoća u životu,
nalazio je neiscrpnu snagu za vedar
duh i prijateljski odnos prema svima.
Ostat će sjećanje na njegovu gangu
u prirodi s kolegama iz lovne jedinice
Privalj. Velika mu hvala za sve što je
učinio za Društvo. Pokoj vječni daruj
mu Gospodine.
TADIJA NAKIĆ
(1942. – 2013.)
Toga nedjeljnog jutra zapljusnuli
su nas hladni valovi tuge, zbog uistinu surove vijesti da je nesretnim
slučajem, vraćajući se iz svadbe svoga prijatelja, naš dragi prijatelj i lovac
nestao između nas. Tako nenadano,
50
Teško se pomiriti sa surovom
stvarnošću da je uzarićke, i sve druge
lovce koji su ga tako rado susretali,
iznenadno napustio istinski zaljubljenik prirode i divljači. Svojom veselom
i zabavnom pojavom unosio je radost
i mir među lovce, uvijek spreman za
pošalice i viceve, za gangu i utješnu
riječ, za kušanje dobre lovačke čorbe
i ugodnu šetnju po prirodi. Znao je za
ŽARKO BOŠNJAK
(1931. – 2013.)
S tugom u srcu, 19. rujna 2013.
oprostili smo se od dragog nam prijatelja, kolege Žarka-Žare Bošnjaka.
Bio je častan i vrijedan čovjek, uzoran lovac, zaljubljenik u prirodu, lov i
lovačka druženja. Uz njega nas vežu
drage uspomene na druženja i lovove. Za zasluge u lovstvu odlikovan je
Odličjem III. reda. Ostat će u trajnoj
uspomeni, posebice članovima sekcije Grabova Draga. Počivao u miru
Božjem.
LD „Mosor“, Široki Brijeg
NEDJELJKO DREŽNJAK
(1937. – 2013.)
LD „Rujan“, Kočerin
JOSIP LOVRIĆ-HUGO
(1983. – 2013.)
pamćenja. Ali, zasigurno, neće nestati
iz sjećanja kočerinskih i širokobrijeških lovaca s kojima si i bio i lovio.
Sve šume i gajevi, sve vrtače i ljutine od kultnoga Kušanovca do romantičnih Medinih stanina zalog su njegove širine i suvremenog poimanja
lova i buđenja ekološke svijesti koje je
tako uporno, profesorski utemeljeno,
ljudski odgovorno i očinski nježno širio među. Što je god kao odgajatelj,
društveno-politički dužnosnik nekada teorijski zagovarao, to je kao lovac,
roditelj i djed kroz praksu pokušavao
i nerijetko uspijevao materijalizirati.
Njegov pojam lovidbe je život, uzgoj
i zaštita svih vrsta divljači, druženje
i prijateljevanje bez posebna interesa. Zato, nečujno svanite i gorom
razbistrite se nove rujanske zore na
zadovoljstvo vedroga neba, zdrave i
očuvane prirode i svih lovaca s kojima
je Merdžo tako blago i ljudski lovio i
drugovao, ta svima je na ponos bio!
PERO GALIĆ-MERDŽIĆ
(1938. – 2013.)
BORISLAV ĆUŽIĆ
(1969. – 2013.)
MARTIN JUKIĆ-BORO
(1951. – 2013.)
Nakon duge i teške bolesti, u 62.
godini života prestalo je kucati plemenito srce našega dugogodišnjeg
prijatelja i kolege Martina Jukića-Bore.
Fizički nas je napustio, ali njegov pravedni lik, sva dobra i sve vrline koje
je utkao u svoju obitelj, lovnoj sekciji
Bučići i Društvu ostat će nezaboravni.
Bio je primjer kako treba poštovati čovjeka, lovačke obveze i običaje. Hvala
ti, naš dragi Boro, za predivne zajedničke trenutke. Počivaj u miru Božjem
uz naše molitve i svagdanje sjećanje.
LD „Pavlovica“, Novi Travnik
Dana 17. rujna iznenada nas je
napustio naš prijatelj, kolega i strastveni lovac Borislav Ćužić, ostavivši
za sobom šok, nevjericu i golemu
prazninu. Lovom se bavio gotovo 20
godina i na tom je polju bio iznimno
aktivan: vodio je lovačku grupu iz
Mokrog „Bećare“, djelovao je u sekciji Turčinovići… U lovu je bio poseban, bio je uho i oko svoje grupe.
Glavni je pokretač izgradnje lovačke
kuće u Mokrom, skloništa i okupljališta za sve lovce i ljubitelje prirode.
Borislav, Boro, kako smo ga od milja
zvali, bio je prije svega velik čovjek.
Njegovim odlaskom ovaj je svijet izgubio mnogo. Počivao u miru!
LD „Mosor“, Široki Brijeg
STANKO SIVRIĆ-URĐO
(1943. – 2013.)
Nakon kraće bolesti, u 70. godini života redove našega Društva
zauvijek je napustio naš Stanko Sivrić-Urđo, član sekcije Međugorje. U
svome dugogodišnjem lovačkom
stažu zalagao se za očuvanje prirode
i unaprjeđenje lovstva i lovačke etike.
Sve povjerene dužnosti obnašao je
časno i pošteno, s puno ljubavi i krajnje odgovorno. Hvala mu za sve što
je učinio za Društvo, ostat će nam u
trajnoj uspomeni i neka počiva u miru
Božjem.
VIDE RAGUŽ
(1934. – 2013.)
Redove LD „Jarebica kamenjarka“
zauvijek je napustio naš počasni član
Vide Raguž. Njegovom smrću izgubili smo dobra čovjeka, starog lovca,
ljubitelja prirode i lovačkih druženja.
Nedostajat će svima, posebice članovima njegove sekcije Kruševo. Hvala
mu za sve što je učinio za naše Društvo. Počivao u miru Božjem.
LD „Jarebica kamenjarka“, Stolac
LD „Golub, Čitluk
Ni rujne niti rujanske zore neće
više tako slatko i umilno svitati, ako
se sjete imena tvoga i ako im lik tvoj
lovački i ljudski uskoro ne izblijedi iz
Broj 90, kolovoz - rujan 2013.
Novo u Hrvatskoj pošti Mostar
Paketska
ambalaža
U ponudi Hrvatske pošte Mostar od sada
se nalazi i paketska ambalaža. Prikladne
kutije za pakiranje potpuno štite sadržaj vaše
pošiljke i omogućuju da pošiljka neoštećena
stigne do primatelja. Kada vam se ukaže
potreba za slanjem paketa dovoljno je posjetiti najbliži poštanski ured. U ponudi HP
Mostar možete pronaći paketsku ambalažu
u pet različitih dimenzija:
Naziv artikla
Dimenzija (mm)
Cijena (KM)
Paket S
230x150x90
1,20
Paket M
300x200x100
1,70
2,00
Paket L
300x230x140
Paket XL
300x240x230
2,50
Paket XXL
480x300x200
3,00
besplatni info telefon 080 088 088 www.post.ba
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
27
File Size
4 414 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content