MENTALNA HIGIJENA • • • Mentalna higijena je nauka koja se bavi sprečavanjem mentalnih poremećaja i bolesti, te poboljšanjem mentalnog zdravlja. Naziv dolazi od kombinacije latinske riječi mens, mentis, što znači duša, i grčke riječi hygiene, što prevodimo kao nauka o čuvanju zdravlja. U samoj definiciji je istaknuto da se mentalna higijena ne bavi liječenjem duševnih poremećaja, već njihovom prevencijom. Svečano se zaklinjem pred Bogom i ovdje prisutnim skupom; da ću živjeti čisto i obavljati posao vjerno. Uzdržavati ću se od svega pogrešnoga i neću uzeti ili svjesno prepisati neki štetni lijek. Učinit ću sve što je u mojoj moći da održim i podignem nivo moje profesije i zadržim u tajnosti sve osobne stvari meni povjerene i sve obiteljske probleme koje saznam u obavljanju mog zvanja. Sa vjernošću ću ustrajati u pomaganju liječnicima u njihovom poslu i posvetiti se dobrobiti onih koji su mi povjereni na skrb. Znaš li tko je Florence Nightingale ? Što misliš o osobinama koje treba imati medicinski tehničar – sestra? AKTIVNOSTI MENTALNE HIGIJENE primarna prevenciju, koja se bavi unapređivanje općeg duševnog zdravlja (briga za trudnicu, propagiranje dojenja, briga za djecu …) sekundarna prevenciju, koja je usmjerena na radnu otkrivanje bolesti i pravovremeno započinjanje efikasnog liječenja tercijarna prevenciju, koju definiramo kao skup postupaka koji imaju za cilj smanjenje oštećenja izazvanih duševnom bolešću, a koji se poduzimaju u širokoj društvenoj zajednici (zamijeti razliku prema rehabilitaciji koja predstavlja skup postupaka usmjerenih na pojedinca s namjerom da se u najvećoj mogućoj mjeri nakon bolesti osposobi za samostalan život i rad). NOSIOCI MENTALNOHIGIJENSKIH AKTIVNOSTI Nećete naći jasno definiran profil stručnjaka koji bi se bavio isključivo mentalnom higijenom. To će vas navesti na pomisao da aktivnost kojom se nitko isključivo ne bavi nije ni vrijedna vašeg truda, sada u obliku učenja, a kasnije u vidu praktične primjene. Istina je malo drugačija. Mentalnohigijenski rad je sastavni dio dnevnih aktivnosti svakog liječnika, zatim psihologa, pedagoga, nastavnika, odgajatelja itd. • • • • • • • Povjest mentalne higijene prethodi povjesti psihijatrije te se s njom isprepliće. Možemo početi od stare Grčke, od izreke Spartanaca da zdravo tijelo njeguje zdrav duh. Gotovo je nevjerojatno kako je svjetlost i snagu grčke i latinske medicine mogao progutati srednjovjekovni lov na vještice i čarobnjake. Nakon perioda spaljivanja i fizičkog zlostavljanja duševnih bolesnika optuženih za suradnju s vragom i raznih egzorcističkih postupaka primijenjenih u svrhu navodnog liječenja, slijedio je period njihovog aziliranja u zatvorskim ustanovama u kojima su prostor dijelili s kriminalcima. Navodim neke značajne datume u usvajanju humanog, mentalnogijenskog pristupa duševnim bolesnicima: Philippe Pinel: 1792.god. oslobađa duševne bolesnike lanaca Cliford Beers: 1908.god. izdaje autobiografsku knjigu o životu duševnog bolesnika u duševnim bolnicama • • • • • • • • • PODRUČJA DJELOVANJA MENTALNE HIGIJENE prenatalna zaštita mentalnog zdravlja majke i djeteta mentalna higijena dječje dobi mentalna higijena tjelesnih invalida mentalna higijena u industriji mentalna higijena i alkoholizam mentalna higijena i skrb za duševnog bolesnika mentalna higijena i gerijatrija mentalna higijena i delikvencija mentalna higijena, obitelj, spolnost POVIJEST PSIHIJATRIJE • Naziv psihijatrija grčkog je podrijetla (psyche = duša, iatrea = liječenje). • Psihijatriju možemo definirati kao medicinsku struku koja se bavi nastankom, razvitkom i manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti koje proizlaze iz subjektivnog individualnog života ili iz njegovih odnosa s drugim osobama i okolinom. 1. FAZA = MAGIJSKA MEDICINA • Prva poimanja duševne bolesti vezana su uz magijsko – religijska tumačenja, pa se dosta razlikuju od današnjeg, znanstvenog pristupa. Ljudi su vjerovali da je uzrok bolesti ljutnja raznih viših sila i božanstava, pa su pokušavali pridobiti njihovu naklonost molitvama i prinošenjem žrtava. 2. FAZA = ANTIČKA MEDICINA • • Latinska medicina je nastavila učenje grčke medicine. Jedan od predstavnika te medicine je Asklepijades , odnosno Eskulap, kojeg danas simbolički prihvaćamo zaštitnikom bolesnika i liječnika, čiji štap ovijen zmijom simbolizira modernu medicinu. Hipokratova podjela na temperamente odražavala zamisao da svaki temperament ovisi o koncentraciji određenog humora ili "životnog soka" u organizmu (što nije daleko od današnjeh tumačenja da su psihičke bolesti rezulata poremećaja neurtoransmiterskih sustava u mouzgu). Tako je sangvinik opisan kao osoba kod koje je prevladavajući životni sok krv, a element zrak. Ovaj temperament uključuje optimizam, vedrinu, bezbrižnost, druželjubivost i hirovitost. Tipičan sangvinik je novinar, trgovac, agent za odnose s javnošću, glumac, zabavljač i slično. Kolerik odgovara žutoj žuči i elementu vatre. Osoba koleričnog temperamenta dinamična je, nagla, prodorna, agresivna i često ljubomorna i ljuta. Odgovaraju joj zanimanja vezana uz oružje, borbu, sport i istraživanja. Melankolik je osoba pod utjecajen crne žuči (od grč. melas = crn i hole = žuč) i elementa zemlje. To su vrlo osjetljive i ranjive osobe koje snažno proživljavaju bol te poduzimaju sve da je izbjegnu ili ublaže. Stoga su melankolici odgovorni, graditelji, planeri, stvaratelji. Podložni su depresiji. Flegmatik je pod utjecajem "soka" flegme (sluzi) i elementa vode, a osobe s ovim temperamentom navodno su mirne, suzdržane, pouzdane, teške za uzbuditi i uznemiriti. Odgovarajuća zanimanja su im savjetovanje, uprava, pravo i diplomacija. Vrijednost antičke medicine je u činjenici da je prepoznavala stvarne uzroke tjelesnih i psihičkih bolesti. Bolesti su shvaćene kao posljedica poremećaja biološke ravnoteže organizma ili djelovanje štetnih čimbenika. Liječenje se sastojalo u nastojanju da se posljedice štetnih djelovanja odnosno poremećeni tjelesni sklad opet uspostavi primjenom ljekovitog bilja, kupki, masaža, odmora i sl. Odnos prema psihičkim i tjelesnim bolestima je bio identičan, ista tumačenja u shvaćanju nastanka bolesti kao i terapijskim postupcima. 3. FAZA = SREDNJI VIJEK • Srednji vijek je za cijelu medicinu, a pogotovo psihijatriju, vijek mraka, povratak unatrag, u magiju, čarolije, religiju…. Pod pritiskom političkih i društvenih previranja gubi se kontakt s grčkom i rimskom medicinom, a u pristupu duševnim bolestima oped prevladava misticizam i animističko tumačenje nastanka bolesti. Metode liječenja su primitivne i brutalne, svode se na egzorcistička istjerivanja zlih duhova iz tijela duševnih bolesnika. • U 16. st., nastupom novog vijeka Paracelzus donosi nove ideje, nastanak duševnih bolesti tumači poremećajem kemijskih procesa u organizmu. No, sama pojava Paracelzusa nije ukinula stare stavove i načine «liječenja», te cijelo slijedeće (17.) stoljeće protiće u borbi novih ideja sa starim, naslijeđenim iz srednjeg vijeka. 4. FAZA = HUMANISTIČKA FAZA • Velike promjene u pristupu duševnim bolesnicima dešavaju se tek u 18. st. Godine 1793., u sklopu velih društveno-političkih promjena koje su se tada odvijale u Francuskoj, Philippe Pinel, ravnatelj psihijatrijske bolnice Bicetreu, donio je odredbu kojom je doslovno oslobodio duševne bolesnike okova. Naime, do tada su duševni bolesnici bili smještani u ustanove s raznim prijestupnicima. Psihijatrijski bolesnici su bili zlostavljani, slobodni građani su ih za sitan novac mogli maltreetirani, te su se društva često zabavljala odlakom u posjete zatvorima gdje su se zabavljali ismijavajući i zlostavljajući psihički bolesne osobe. Pinel ne samo da je poboljšao uvjete života duševnih bolesnika u ustanovi kojom je upravljao, već se zalagao i za izmjenu cjelokupnog psihijatrijskog sustava na humanim osnovama. Pokret za humanijim pristupom duševnom bolesniku brzo se širio Evropom. 5. FAZA = OSNOVE PSIHOTERAPIJE Carl Jung Erick From Devetnaesto stoljeće je bilo stoljeće velikih otkrića i napretka znanosti, a naročito prijelaz u dvadeseto stoljeće. Meynert ukazuje na povezanost poremećaja mozga s duševnim bolestima, Krepelin stvara modernu klasifikaciju duševnih bolesti, Freud na prijelazu 19. u 20. st. otvara novi smjer u psihijatriji učenjem o nesvjesnom. Niz liječnika, neuropsihijatara, psihologa i njihovih suradnika je svojim djelom obilježilo prvu polovinu dvadesetog stoljeća doprinoseći napretku psihijatrije. Spomenimo Korsakova, Behtereva, Pavlova, Mayera, Adlera, Horneyevu, Sullivana, Froma… Značaj Freuda je što je prvi sistematizirao i u praksi primijenio učinkovit terapijski postupak za liječenje psihičkih pormećaja. Njegova metoda se pokazala učinkovitom u liječenju neurotskih poremećaja, te se i danas koristi za liječenje tog tipa poremećaja u modernojh psihijatriji. Iz psihoanalize razvile su se i brojne druge, modificirane tehnike liječenja, koje su primjenljive i u liječenju drugih psihičkih pormećaja. Psihoanaliza je ostvarila značajna trag na gotovo svim društvenim naukama, sociologiji, psihologiji, zatim u umjetnosti, književnosti, filmu… Za nas je Freudova pojava značajna jer se na prijelazu 19. u 20. stoljeće konačno otkriva učinkovita terapijka metoda za liječenje nekih psihičkih pormećaja. 6. FAZA = BIOLOŠKA PSIHIJATRIJA • • Sljedeći veliki događaj, koji neki iza Pinelovog i Freudovog rada, podrazumijevajući i rad svih njihovih suradnika i sljedbenika, nazivaju trećom revolucijom u psihijatriji, je otkriće psihofarmaka. Oni su omogućili socijalno prihvatlljivo funkcioniranje duševnih bolesnika oboljelih od psihotičnih poremećaja i izvan duševne bolnice, te konačno zaključili period aziliranja društvenih bolesnika. Delay i Deniker su 1952. godine iznjeli prva iskustva o liječnju psihoza neurolepticima. Naime, Charpantier je tražio fenotiazinski derivat koji sprečava ili ublažava adrenalnu nekrozu i hemoragičke lezije gastrointestinalnog trakta. Na mogućnost primjene u psihijatriji ukazao je Laborit, koji je klorpromazin primarno primijenio u svrhu postizanja anestezije. U Vojnoj bolnici u Val-deGrace Hamon, Paraire i Velluz su primjenili klorpromazin na maničnom bolesniku, a tek onda su u istraživanje krenuli Delay i Deniker, mada se njihovo ime najčešće spominje uz klorpromazin. Ideja velikog otkrića više puta se rađa, na različitim mjestima i kod različitih ljudi, koji često neposredno niti ne kontaktiraju, a slava obično pripadne zadnjem u lancu otkrića, koji ukaže na praktični značaj otkrivenog, bez čega samo otkriće ne bi našlo svoju primjenu, dakle ni smisao. Nakon otkrića klorpromazina psihijatrija se razvija ubrzano, jača biološki smjer u psihijatriji, potaknut neslućenim mogućnostima moderne kemije. 7. FAZA = SOCIJALNA PSIHIJATRIJA TERAPIJSKA ZAJEDNICA • • • • • • • • T.F.Main i M. Jones - 1946. – grupna terapija ratnih veterana ravnopravnost svih članova – timski pristup zaravnjivanje autoritarne piramide dvosmjerna komunikacija ključna točka sastanak TZ permisivnost raspored odgovornosti na sve članove terapijska kultura RAZVOJ DJETETA TEORIJA SPOZNAJNOG RAZVOJA • Učenje je korijen spoznaje • Razvoj spoznaje od refleksnih reakcija do apstraktnog mišljenja Jean Piaget – Senzomotorna faza (0-2 god.) – Predoperacijska faza (2-6 god.) – Faza konkretnog operacijskog mišljenja (7-11 god.) – Faza formalnog operacijskog mišljenja (12-15 god.) TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA Psihosocijalna kriza Psihosocijalna postignuća I (0-1) majčina njega povjerenje vjera / napuštenost II (2-3) trening stlice i mokrenja autonomija samostalnost / sumnja III (3-6) igra u grupi inicijativa odlučnost / krivnja IV (7-12) škola marljivost kreativnost /inferiornost V (12-18) adolescentna kriza identitet lojalnost / nepouzdanost emoc. veza intimnost ljubav / izolacija zrela dob plodnost plodotvornost / sterilnost retrospekcija rezime života mudrost / očaj Dob • Erik Erikson • Svaki stadij razvoja određuje cilj koji treba postići, te određenim nepovoljnim posljedicama ako se cilj ne ostvari VI (20) VII (20 -50) VIII (iznad 50) TEORIJA OBJEKTNIH ODNOSA • Faza autizma (0 -1 mj.) • Simbioza (1 – 6 mj.) • Separacija i inidivuacija – diferencijacija: 6 – 10 mj. – prakticiranje: 10 – 18 mj. – ponovno približavanje: 18 – 36 mj. – konstantnost objekta ČOVJEK KAO INERPERSONALN O BIĆE (odnos prema majci) TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA ČOVJEK KAO NAGONSKO BIĆE (libido i/ili destrudo, Eros i/iliTanatos) • Svjesno, nesvjesno, predsvjesno • Ego, superego, id • Sigmund Freud FAZA ZADATAK KRIZA USPJEŠAN ISHOD NEUSPJEŠAN ISHOD ORALNA SAVLADATI GLAD PLAČ, POVRAČANJE, NEMODULIRANI BIJES, ODBIJANJE HRANE, APATIČNO POVLAČENJE TEMELJNO POVJERENJE U SEBE I OKOLINU PSIHOSOMATSKE REAKCIJE ANALNA KONTROLA SFINKTERA BOLOVI U TRBUHU, OTPOR ODREĐENOM PONAŠANJU, INAT AUTONOMIJA OTPOR I MANIPULACIJA KAO ODLIKE LIČNOSTI FALUSNA SPOLNA IDENTIFIKACIJA ENUREZA, PRETJERANA OVISNOST I ANKSIOZNOST, LAGANJE, TRAŽENJE PAŽNJE, HISTERIČNI IZLJEVI BIJESA PRIHVĆANJE SPOLNE ULOGE NEUROTIČNA NESIGURNOST SPRAM AUTORITETA I U SEKSUALNOSTI LATENCIJA UČENJE LAGANJE, BJEŽANJE IZ ŠKOLE, LOŠ USPJEH KREATIVNOST NEPRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI ADOLESCENCIJA REKAPITUALACI JA, ISPRAVAK, INTEGRACIJA NESTABILNOST ODNOSA, POKUŠAJI SAMOUBOJSTVA SPOSOBNOST ZA OSTVARIVANJE INTIMNOSTI NESTABILAN IDENTITET, USAMLJENOST PSIHOPATOLOGIJA PSIHOPATOLOGIJA PSIHIČKI POREMEĆAJI KVALITATIVNI KVANTITATIVNI POREMEĆAJI SVIJESTI • • • • somnolencija sopor koma • • • • • • POREMEĆAJI MIŠLJENJA • ubrzano / usporeno blok misli • vskozno mišljenje – “ljepljivo” iinkoherentno mišljenje - isjeckano • disocirano mišljenje - raspršeno • perseveriranje – jedna te ista riječ koju je upravo čuo verbigeracija – jedna riječ ili rečenica • (uvijek ista) manirizam POREMEĆAJI PAMĆENJA • • • • • • hipomnezija hipermnezija amnezija (retrogradna, kongradna, anterogradna) • • konfuzno stanje – smetena svijest sumrčno stanje – sužena svijest delirantna svijest – raspadnuta svijest precijenjene misli prisilne misli sumanute misli (grandiozne, krivnje, odnosa, ljubomore, erotomanske, religiozne…) patološko laganje alomnezija – iskrivljena sjećanja na stvarne događaje (greške sjećanja zbog umora) konfabulacije – izmišljenja sjećannja za praznine u sjećanju (alk, MID) Pseudomnezije – lažna sjećanja (krivnja depresivnih) PSIHIČKI POREMEĆAJI KVALITATIVNI KVANTITATIVNI POREMEĆAJI OPAŽANJA • • • • • smanjen osjet – njuha, okusa, vida … • • satirjaza / nimfomanija impotencija / frigidnost POREMEĆAJI SEKSUALNOG NAGONA • Po izboru objekta: pedofilija, POREMEĆAJI NAGONA ZA HRANOM • anoreksija / bulimija • • • • abulija hipobulija hioperbulija ambivalencija agnozije iluzije pseudohalucinacije halucinacije POREMEĆAJI VOLJE • gerontofilija, zoofilija, nekrofilija, fetišizam Po načinu zadovoljenja: sadizam, mazohizam, egzibicionizam, voajerizam • • • • pika antropofagija nekrofilija koprofagija • • • automatske radnje afektivne radnnje prisilne radnje PSIHIČKI POREMEĆAJI KVALITATIVNI KVANTITATIVNI POREMEĆAJI OSJEĆAJA • • • • • • • • anksioznost depresivnost apatija emocionalna labilnost, manija patološka razdražljivost POREMEĆAJI • • • • ORIJENTACIJE vremenska prostorna autopsihička alopsihička POREMEĆAJI • • PAŽNJE hipervigilna / hipovigilna hipertenacitet / hipotenacitet POREMEĆAJI • afektivna niveliranost afektivna inverzija - paratimija paratimija Usporenost / nemir PSIHOMOTORIKE • • • • • Negativizam – otpor (pasivni – aktivni) manirizam – nepotrebne neprirodne kretnje (sch) katatoni nemir – pomama katatoni stupor Stereotipije – iste radnje (autizam) MENTALNA RETARDACIJA Mentalna retardacija je stanje smanjene inteligencije i smanjene mogucnosti učenja i socijalnog prilagođavanja. Prosječna inteligencija mjerena raznim testovima označava se indeksom 100 (80 – 120). Mentalnom retardacijom se smatra stanje nastalo smanjenjem ovog indeksa ispod 70. U svim zemljama svijeta rađa se 1% do 1,5% djece s mentalnom retardacijom. Kliničke slike mentalne retardacije mogu se uvelike razlikovati jer obuhvaćaju etiološki različite poremećaje i niz popratnih smetnji. Svi ti poremećaji, naravno, znatno utječu na cjelokupnu kliničku sliku, odnosno na funkcioniranje određenog djeteta ili osobe. Razlike među pojedincima ne ovise samo o stupnju mentalne retardacije, nego uvelike i o osobinama ličnosti, reakcijama uže okoline (ponajprije obitelji) te o drugim okolnostima na životnom putu mentalno retardirane osobe. Laka mentalna retardacije Kvocijent inteligencije djece te grupe iznosi između 50 i 70, a intelektualni razvitak većinom ne može prijeći uzrast od desetak godina. Akademsko znanje do razine nastavnog programa VI.razreda • Kod te kategorije prisutno je slabo prosuđivanje, uviđanje odnosa i pojava često je iskrivljeno, a mišljenje se odvija na konkretnoj razini. Shvaćanje odnosa između uzroka i posljedica u te je djece često nedovoljno i pogrešno, a apstraktno mišljenje slabo je razvijeno. Umjerena mentalna retardacija Umjerenu mentalnu retardaciju označava QI od 35 do 50. Akademsko znanje do razine nastavnog programa II razreda OŠ Teška mentalna retardacija Tešku i duboku mentalnu retardaciju označava QI ispod 35. Vještine i znanja odgovaraju razini djeteta predškolske dobi. • Njihov psihički život svodi se na nagonske radnje, a proces mišljenja potpuno je nerazvijen, što se očituje u vrlo ograničenoj sposobnosti stjecanja predodžbi i u nesposobnosti stvaranja pojmova. Vrlo su česta popratna oštećenja motorike i govora. PREMA VREMENU JAVLJANJA ŠTETNOG DOGAĐAJA - nepoznati prenatalni uzroci (prije poroda), - perinatalni poremećaji (oko poroda), -postanatalni uzroci UZROCI MENTALNE RETARDACIJE PREMA VRSTI ŠTETNOG AGENSA -infekcije i intoksikacije, -genetske malformacije, - traume i fizički agensi, - metabolizam i prehrana, -teže moždane bolesti, - pseudoretardacija prouzročena okolnostima životne okoline. ORGANSKI i SIMPTOMATSKI MENTALNI POREMEĆAJI ORGANSKI UVJETOVANI PSIHIČKI POREMEĆAJI KOGNITIVNE FUNKCIJE: ORIJENTACIJA, PAMĆENJE, SHVAĆANJE, SPOSBNOST UČENJA I ZAKLJUČIVANJA KRONIČNI (OČUVANA SVIJEST) SUMRAČNA STANJA SIMPTOM AKUTNOG ZBIVANJA KOJE POSREDNO ILI NEPOSREDNO UGROŽAVA CEREBRALNU FUNKCIJU ORGANSKI DELIRANTNA STANJA SIMPTOMATSKI AKUTNI (POREMEĆENA SVIJEST) -DEMENCIJE -AMNESTIČKI SINDROM TH. na sadašnjoj razini medicine SIMPTOMATSKA -ORGANSKI POREMEĆAJ LIČNSOTI -ORGANSKI POREMEĆAJ RASPLOŽENJA -ORGANSKA HALUCINOZA, ORGANSKI SUMANUTI POREMEĆAJ POSLJEDICE IREVERZIBILNIH OŠTEĆENJA MOŽDANE STRUKTURE UZROCI: INTOKSIKCAIJE, NEDOSTATAK KISIKA ILI GLUKOZE, INFEKCIJE, EPILEPSIJA, POREMEĆAJI POŽDANE CIRKULACIJE, MOŽDANE NEOPLAZME, TRAUME MOZGA, METABOLIČKI POREMEĆAJI TH. ETIOLOŠKA DEGENERATIVNI PROCESI CNS-a, INFEKCIJE, MOŽDANE TRAUME, POREMEĆAJI CEREBRALNE CIRKULACIJE, INTRAKRANIJALNI TUMORI, ENDOKRINI I METABOLIČKI POREMEĆAJI, INTOKSIKACIJE, EPILEPSIJA PAMĆENJE + AFAZIJA + AGNOZIJA + APRAKSIJA+IZVRŠNO FUNKCIONIRANJE (planiranje, organizacija, redanje, oduzimanje) ALZHEIMEROVA - ireverzibilne promjene moždanog tkiva - neuroni “zarobljeni” amiloidnim plakovima, neurofibrilarna zamršenost, degenracija neurona uslijed nakupljanja tau proteina u stanicama, Hirano tela u hipokampusu; gubitak holinergičnih neurona - 50% svih demencija - poremećaj pamćenja(amnezija)+ afazija, apraksija, agnozija, poremećaj u izvršnim funkcijama(planiranje,organiz ovanje, apstraktno mišljenje) -presenilna – nasljedna(mutacije na hromozomima 1,14 i 21) -hipokampus-pamćenje -memantin -60% VASKULARNA FT DEMENCIJE -multi infarktna demencija: niz manjih moždanih udara – promjene na malim krvnim žilama mozga - lakunarni status -anoksija i hipoksija -aortalna i supraaortalna oboljenja -inflamatorne boelsti krvnih žila – LE, thrombangitis obliterans -Binswangerova boelst -sah - kortikalna / subkortikalna -15% LEWY-jeva TJELEŠCA -LB tjelešca-alfa sinuklein -okcipitalno područje -vidne halucinacije -ne davati antipsihotike -15% -taupatije – intracerebralno nakupljanje tau proteina (kao i Alzheimer) -tau gen – 17 kromosom (varijacije na tom genu određuju 6 formi tau proteina haplotipovi) -frontotemporalno područje, asimetrično zahvaćeno – afazija, oštećeno izvršno funkcioniranje dok pamćenje može biti očuvano -SSRI, trazodon -5% OSTALE DEMENCIJE -PARKINSONOVA B. -HUNTINGTONOVA B. -ALS -PROGRESIVNA SUPRANUKLEARNA PARALIZA -PROGRESIVNA PARALIZA – SIFILIS -KRAVLJE LUDILO -5% RAZLIČITI GENI – ISTA PATOHISTOLOGIJA – RAZLIČITE BOLESTI PROCJENSKE SKALE: ADL (ACTIVITES OF DAILY LIVING); MMS, WAIS, ADAS (KOGNICIJA); BEHAVE, NPI (PONAŠANJE) – gubitak 2-3 boda/god na MMS i 6 bodova/god na ADASu BIOMARKERI: TOTALNI TAU, PARCIJALNI TAU, A-BETA 4 TERAPIJA BUDUĆNOSTI: ETIOLOŠKA – ZAUSTAVITI PATOFIZIOLOŠKE PROCESE AKUTNI PSIHOORGANSKI SINDROM DELIRANTNO STANJE • KARAKTERIZIRA GA: - fluktuirajući poremećaj svijesti (zbunjenost, delirantna svijest, somnolencija, sopor, koma) - poremećaj recepcije (vidne i slušne halucinacije) - formalni poremećaj mišljenja (usporeno, inkoherentno mišljenje – nema ciljne tendencije) - poremećaj ciklusa budnost-spavanje - halucinacije - poremećaj psihomotorike (nemir) - poremećaj orijentacije i pamćenja - poremećaj afektiviteta (strah, razdražljivost, agresivnost) - neurovegetativni poremećaji (tremor, profuzno znojenje, tahikardija, hipertenzija) KRONIČNI PSIHOORGANSKI SINDROM SINDROM DEMENCIJE • stečeni gubitak inteligencije, kroničnog i progresivnog tijeka • svijest (budnost) nije poremećena ni kvalitativno ni kvantitativno SINDROM DEMENCIJE uključuje: • propadanje kratkoročnog i dugoročnog pamćenja (amnestički sindrom, zaboravnost) • oštećenje apstraktnog mišljenja, npr. definirati pojmove, sinonime, uočiti sličnosti, siromaštvo govora, perseveracije • propadanje intelektualnih funkcija (deterioracija, depravacija) • gubitak kritičnosti i sposobnosti rasuđivanja • promjene osobnosti, potenciranje premorbidnih crta ili javljanje novih, dezinhibicija • emocionalni poremećaji (anksioznost, depresija, socijalno povlačenje, izolacija, nemogućnost kontrole impulsa niti tolerancije frustracija, agitacija) • radno i socijalno zakazivanje • nesposobnost snalaženja u novim uvjetima i prostorima • postepena dezorijentacija u svim smjerovima • poremećaj dnevno-noćnih (cirkadijarnih) ritmova, budnost u večernjim satima • postojanje nekih neuroloških znakova i simptoma • • • • • poremećaj viših kortikalnih funkcija kao što su pamćenje, mišljenje, orijentacija, razumijevanje, računanje, sposobnost učenja, prosudbe amencija, tj. nemogućnost shvaćanja cjeline zbivanja i opažanja jer nije moguće povezati dijelove koji su ispravno shvaćeni apraksija (nemogućnost izvođenja nekih preciznijh radnji), afazija (neprepoznavanje riječi), agnozija (neprepoznavanje objekata) SHIZOFRENIJA DEFINICIJA, EPIDEMIOLOGIJA, TIJEK I PROGNOZA SHIZOFRENIJE SHIZOFRENIJA SE ISPOLJAVA U MLADENAČKOJ DOBI, OD NJE OBOLJEVAJU PODJEDNAKO MUŠKAECI I ŽENE, POJAVNOST U POPULACIJI JE OKO 1%, BOLEST JE NAJČEŠĆE KRONIČNO EPIZODIČNOG TIJEKA, MADA (RJEĐE) MOŽE IMATI I KONTINUIRANO PROGREDIRAJUĆI TIJEK. UZROCI SHIZOFRENIJE GENI UPRAVLJAJU SINTEZOM PROTEINA, MEĐU OSTALIMA i SINTEZOM PROTETEINA ODGOVORNIH ZA METABOLIZAM NEUROTRANSMITERA i MOŽDANU CITOARHITEKTURU. POSLJEDIČNO NASTAJE POREMEĆAJ STRUKTURE MOŽDANIH STANICA I/ILI POREMEĆAJI NEUROTRANSMITERSKIH SUSTAVA, POGOTOVO DOPAMINSKOG i SEROTONINSKOG, A KOD UZNAPREDOVALE BOLESITI I GLUTAMATSKOG TAKVA OŠTEĆENJA MOZGA OSIM GENETSKIH POREMEĆAJA MOGU U OTPRILIKE 20% SLUČAJEVA IZAZVATI I INTRAUTERINA ASFIKSIJA, PERINEONATALNE KONVULZIJE, INTRACEREBRALNA HEMORAGIJA, PRENATALNA INFEKCIJA NPR. HERPES SIMPLEX VIRUSOM, INTRAUTERINA INTOKSIKACIJA DJETETA PSIHOAKTIVNIM TVARIMA... MI, PSIHOANALITIČARI VJERUJEMO DA PSIHIČKA TRAUMA U NAJRANIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI TAKOĐER MOŽE TEŠKO OŠTETITI MOZAK. TEŠKI OBLICI ZANEMARIVANJA ILI TRAUMATSKA ODVAJANJA OD MAJKE ZA DIJETE PREDSTAVLJAJU TEŽAK STRES, A HORMNALNE I NEURORANSMITERKE PROMJENE KOJE NASTAJU U TAKVIM STANJIMA, UKOLIKO SU ONA ČESTA ILI KONTINUIRANA, MOGU POREMETITI „UMREŽAVANJE“ NERVNIH STANICA, TE TAKO IZAZVATI NE SAMO FUNKCIONALNE VEĆ I STRUKTURALNE PROMJENE U MOZGU (TRAUMA U ORALNOJ FAZI – FREUD / FAZI SIMBIOZE – M. MAHLER / FAZI TEMELJNOG POVJERENJA – ERIKSON) KLINIČKA SLIKA I TIPOVI SHIZOFRENIJE NEGATIVNI SIMPOTMI AFEKTIVNA ZARAVNJENOST ALOGIJA AVOLICIJA ANHEDONIJA POZITIVNI SIMPOTMI SUMANUTOSTI (BIZARNE) HALUCINACIJE (SLUŠNE, CENESTETIČKE) KATATONIJA DEZORGANIZIRAN GOVOR DEZORGANIZIRANO PONAŠANJA JEDNOSTAVNA SCH. PARANOIDNA SCH. KOGNITIVNI SIMPOTMI KATATONA SCH. POREMEĆENA AKTIVNA PAŽNJA POREMEĆENA RADNA MEMORIJA POREMEĆENO APSTRAKTNO MIŠLJENJE DEPRESIVNI SIMPOTMI NERASPOLOŽENE SUICIDALNOST OSJEĆAJ BEZIZLAZNOSTI DEZORGANIZIRAJUĆA SCH. LIJEČENJE SHIZOFRENIJE Biološke metode liječenja ANTIPSIHOTICI – DUGOTRAJNA KONTINUIRANA PRIMJENA, MOGUĆNOST PRIMJENE U OBLIKU I.M. DEPO POREPARATA EST – REZISTENTNI SLUČAJEVI, SUICIDALNI RIZIK, KATATONI OBLICI Psihoterapija SUPORTIVNA PSIHOTERAPIJA BIHEVIORALNA PSIHOTERAPIJA OBITELJSKA PSIHOTERAPIJA EDUKACIJA UČENJE SOCIJALNIH VJEŠTINA TEHNIKE SUČELJAVANJA SA STRESOM Socioterapija TERAPIJSKA ZAJEDNICA RADNA I OKUPACIONA TERAPIJA PRIJELAZNE USTANOVE POMOĆ I PODRŠKA U DOMU OBOLJELOG INSTITUCIJA SKRBNIŠTVA DEPRESIJA BIOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA DEPRESIJE Genetska istraživanja kažu da osoba kod koje jedan član uže obitelji boluje od bipolarnog afektivnog poremećaja nosi 10 do 15% rizika da i sama oboli, a ukoliko su oba roditelja bolesna rizik oboljevanja djece je preko 40%, mada ima studija koje ukazuju na viši rizik oboljevanja (dva do tri puta veći rizik oboljvanja u obiteljima bolesnika). Neurobiokemijske abnormalnosti – važnu ulogu u nastajanju depresije imaju noraderenergički i serotoninergički neurotransmiterski sustav, ali i drugi (acetilkolinergički, dopaminergički, gabaergički…) Disfunkcije endokrinog sistema - što se u depresivnih bolesnika može utvrditi deksamtetazonskim testom (nesupresija kortizolemija nakon primjene deksametazona), TRH testom /smanjeni odgovor tireotropina na stimulaciju tireotropin oslobađajućim hormonom) i HGH testom (smanjen odgovor hormona rasta na stimulaciju inzulinskom hipoglikemijom, klonidinom, amfetaminom Imunološkim poremećajima (postoje indicije da su kod depresivnih boelsnika smanjene imunofunkcije limfocita). Kronični stres smanjuje ekspresiju BDNF (BDNF – Brain Derived Neurotrophic Factor) u hipokampusu pridonoseći atrofiji i odumiranju neurona u hipokampusu Poremećaj cirkadijanskih ritmova PSIHOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA DEPRESIJE Emocionalna trauma u oralnoj fazi rezultira kod djeteta doživljajem uskraćene majčine ljubavi ili strahom od gubitka majke, koji se reaktivira u kasnijoj dobi u situaciji koja realno ili simbolički asocira na ta negativna iskustva iz ranog djetinjstva. Dinamika se odvija unutar ličnosti, zapravo je konflikt između ega i superega, pri čemu superego «bombardira» ego idejama samooptuživanja, krivnje, bezvrijesnosti, a ego se mazohistički brani podređujući se superegovim optužbama potvrđujući time bezvrijednost subjekta kojeg je objekt napustio. Psihoanalitički gledano manija je samo obrana od depresije, reaktivna formacija. Bibring smatra da se depreija razvija kod narcistički strukturiranih ličnosti u situacijama bespomoćnosti (preslabi ego ne može udovoljiti pretjeranim zahtjevima superega, što je več problematika ideal ega) Beck govori o negativnom kognitivnom uvjetovanju tijekom najranijeg djetinjstva, kada roditelji kod djeteta razvijaju negativan stav prema sebi samome (samopotcjenjivanje), budućnosti (beznadežnost) i okolini (bezvrijednost), što se aktivnira u odrasloj dobi u kriznim situacijama Bihevioristi govore o nedovoljnom potkrepljivanju djetetovog samopouzdanja i samoinicijative u ranoj dobi SOCIOLOŠKA TUMAČENJA UZROKA DEPREISJE Među životnim događajima (life events) koji bi mogli imati utjecaja na pojavu depresije najveću važnost imaju događaji vezani uz gubitak (exit events), pri čemu svaka osoba pokazuje individualni prag tolerancije prema takvim događajima – niz stresnih situacija predestinira osobu za razvoj depresije Zanemarivanje i zlostavljanje u dječjoj dobi povezano je s većom incidencijom depresije u kasnijoj dobi Kultura krivnje • BIOLOŠKE METODE LIJEČENJA DEPRESIJE U biološke metode liječenja osim primjene psihofarmaka spada još EST, kronoterapija, fototerapija, TMS, hormonalna terapija… Socioterapijske metode liječenja koje se koriste u terapji depresije su terapijska zajednica, okupacijska i radna terapija, posjeti muzejima i izložbama te izleti u prirodu, biblioterapija, terapija glazbom, ples, gledanje filmova i televizijskog programa kao i kazališnih predstava, šport, rekreacija i drugo POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ Tko sve može oboljeti od PTSPa i zbog čega? PTSP je anksiozni poremećaj koji se javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja ili proživljavanja opasnog događaja. PTSP može uzrokovati brojne simptome koji se grupiraju u tri kategorije: 1. Simptomi ponovnog preživljavanja: Zastrašujuće misli Noćne more Slike iz prošlosti (flashbacks)—ponavljano preživljavanje traume, uključujući i fizičke simptome poput brzog udaranja srca i znojenja Simptomi ponovnog preživljavanja traumatičnog iskustva često uzrokuju probleme u svakodnevnom životu oboljele osobe. Ovi simptomi mogu biti pokrenuti iz vlastitih osjećaja i misli oboljele osobe. Osim toga, okidači simptoma ponovnog preživljavanja također mogu biti riječi, predmeti ili situacije koje podsjećaju na traumatični događaj. 2. Simptomi izbjegavanja: Osjećaj emocionalne tuposti Poteškoće prilikom sjećanja na opasni događaj Snažni osjećaji krivnje, depresije ili zabrinutosti Gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesa Izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na traumatični događaj Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj mogu pokrenuti simptome izbjegavanja, te uzrokovati da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer, nakon teške saobraćajne nesreće, osoba koja inače vozi automobil može to početi izbjegavati. 3. Simptomi pretjerane uzbuđenosti: Poteškoće sa spavanjem Osoba se lako preplaši Osjećaj napetosti ili osjećaj da je osoba “na rubu” Ispadi bijesa Simptomi pretjerane uzbuđenosti su obično konstantni i ne pokreću ih samo stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može osjećati ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i spavanje, jedenje ili koncentriranje. Sasvim je prirodno da osoba iskusi neke od ovih simptoma nakon preživljavanja opasnog događaja. Ponekad se ljudi suočavaju sa veoma ozbiljnim simptomima koji nestaju nakon nekoliko tjedana. Takvo stanje naziva se akutni stresni poremećaj (ASP). Međutim, kada simptomi potraju nekoliko tjedana i postanu trajni problem, onda može biti u pitanju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Neke osobe sa PTSP-om ne ispoljavaju nikakve simptome tjednima, čak i mjesecima. Da bi se postavila dijagnoza PTSP-a, pacijent mora imati sve ispod navedene simptome tokom najmanje jednog mjeseca: Najmanje jedan simptom ponovnog preživljavanja Najmanje tri simptoma izbjegavanja Simptome koji osobi otežavaju svakodnevni život, odlazak u školu ili na posao, druženje sa prijateljima ili obavljanje važnih zadataka. Najmanje dva simptoma pretjerane uzbuđenosti Ako osoba sa PTSP-om prolazi kroz dugotrajnu traumu, naprimjer, biva zlostavljana u vezi, potrebno je pronaći rješenje za oba problema. Drugi dugotrajniji problemi uključuju panični poremećaj, depresiju, zloupotrebu alkohola i droga i razmišljanje o samoubojstvu. Psihoterapija Glavni tretman za osobe sa PTSP-om podrazumijeva psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje. Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja koje su djelotvorne za jednu, ne moraju neophodno biti djelotvorne i za drugu osobu. Važno je da pacijenta oboljelog od PTSP-a liječi zdravstveni radnik koji ima iskustva sa liječenjem PTSP-a. Neke osobe sa PTSP-om trebaju isprobati različite tretmane da bi se utvrdilo što najbolje djeluje na njihove simptome. Psihoterapija je terapija “razgovorom”. Ona podrazumijeva razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje u cilju liječenja mentalnog oboljenja. Psihoterapija se može odvijati u četiri oka ili u grupi. Terapija razgovorom za liječenje PTSP-a obično traje od 6 do 12 tjedana, u nekim slučajevima i duže. Istraživanja pokazuju da podrška obitelji i prijatelja može biti važan dio terapije. Osobama sa PTSP-om mogu pomoći različiti oblici psihoterapije. Neki tipovi psihoterapije direktno ciljaju simptome PTSP-a., dok se drugi oblici terapije fokusiraju na društvene probleme, probleme u obitelji ili na poslu. Liječnik ili psiholog može kombinirati različite terapije ovisno o potrebama pacijenta. Jedna od korisnih terapija je kognitivna bihevioristička terapija, koja se sastoji od nekoliko dijelova:  Terapija izlaganja. Ova terapija pomaže ljudima da se suoče sa izvorom svoga straha i da ga kontroliraju. Tokom ove terapije, oboljele osobe izlažu se traumi koju su proživjeli na siguran način. Koriste se metode zamišljanja, pisanja ili posjete mjestima gdje se događaj dogodio. Psiholog koristi ove smjernice da pomogne ljudima sa PTSP-om da se nose sa svojim osjećajima.  Trening inokulacije stresa. Ova terapija ima za cilj da umanji simptome PTSP-a podučavajući pacijente kako da umanje anksioznost. Poput kognitivnog restruktuiranja, ovaj oblik liječenja pomaže da se pacijenti prisjećaju proživljenih događaja na zdrav način. Kako terapija razgovorom pomaže oboljelim da svladaju PTSP? Terapije razgovorom podučavaju pacijente korisnim načinima reagovanja u situacijama kada se suočavaju sa zastrašujućim događajima koji pokreću simptome PTSP-a. Na osnovu ovog općeg cilja, različiti oblici terapije mogu:  Fokusirati se na mijenjanje reakcije oboljelog na simptome PTSP-a. Naprimjer, terapija pomaže osobama da posjete mjesta i ljude koji ih podsjećaju na preživjelu traumu  Kognitivno restruktuiranje. Ova terapija pomaže pacijentima da se izbore sa ružnim uspomenama. Ponekad, ljudi se sjećaju određenog događaja drugačije u odnosu na to kako se on zaista dogodio. Oni mogu osjećati krivnju ili stid u vezi s nečim što se nije desilo njihovom krivicom. Terapeuti pomažu osobama sa PTSP-om da se sjete onoga što se dogodilo na realističan način.  Podučavati o traumi i njenom utjecaju  Koristiti vještine relaksacije i kontrole bijesa  Ponuditi savjete za bolji san, ishranu i navike vježbanja  Pomoći osobama da prepoznaju i suoče se sa osjećajem krivice, stida i drugih osjećaja kada je u pitanju traumatični događaj Drugi lijekovi Oba ova lijeka su antidepresivi, koji se također koriste za liječenje depresije. Oni, također, mogu držati pod kontrolom simptome PTSP-a poput osjećaja tuge, zabrinutosti, ljutnje i ravnodušnosti. Uzimanje ovih lijekova može olakšati uspješan prolazak kroz psihoterapiju. Lijekovi Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila je dva lijeka za liječenje odraslih osoba sa PTSP-om: Ponekad osobe koje uzimaju ove lijekove iskuse nuspojave, koje mogu smetati ali se često povlače same od sebe. Ipak, lijekovi na svakog utječu različito. Bilo kakve nuspojave ili neobične reakcije trebaju se odmah prijaviti liječniku.  Benzodijazepini. Ovi lijekovi mogu se davati pacijentima radi opuštanja i boljeg sna. Osobe koje uzimaju benzodijazepine mogu imati probleme sa pamčenjem ili postati ovisni o lijekovima. Najčešće nus pojave antidepresiva poput Setraina i Paroksetina su:  Antipsihotici. Ovi lijekovi obično se daju osobama sa drugim mentalnim poremećajima, poput schizofrenije. Osobe koje uzimaju antipsihotike mogu dobiti na težini i na većem su riziku od srčanih oboljenja i dijabetesa.  Antidepresivi. Poput sertralina i paroksetina, antidepresivi fluoksetin (Prozac) i citalopram (celexa) mogu pomoći osobama sa PTSP-om kada je u pitanju smanjivanje napetosti ili osjećaja tuge. Kod osoba sa PTSP-om koji također pate od drugih anksioznih poremećaja ili depresije, antidepresivi mogu biti od koristi za smanjivanje simptoma ovih dodatnih oboljenja.  Glavobolja, koja obično nestaje nakon nekoliko dana  Mučnina, koja obično nestaje nakon nekoliko dana Sertralin (Zoloft) Paroksetin (Paxil)  Pospanost ili omamljenost, koja može biti prisutna tokom prvih nekoliko tjedana ali zatim nestaje. Ponekad je potrebno smanjiti dozu ili promijeniti vrijeme dana u kojem se lijek uzima da bi se umanjile ove nuspojave  Uznemirenost  Seksualni problemi, koji mogu pogađati i muškarce i žene, uključujući umanjenu seksualnu želju i probleme sa upuštanjem i uživanjem u seksualnim odnosima. OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM TVARIMA Uz zajedničko svojstvo prolazne stimulacije ‘centara ugode’, ‘droge’ uzrokuju i trajna organska oštećenja moždanog tkiva SEDATIVI Opijati Sedativi Alkohol STIMULANSI Amfetamin Ecstasy Kokain HALUCINOGENI LSD Meskalin Psilocibin OSTALI Marihuana Inhalanti Steroidi GENSKA PREDISPOZICIJA - neurotransmisija u centru ugode, anksioznost, depresivnost DROGE: LEGALNE I ILEGALNE ZAJEDNIČKO SVIM DROGAMA JEST DA NAKON UZIMANJA ONA KRVLJU OBILNO DOSPJEVAJU U MOZAK I PODRAŽUJU “CENTRE UGODE”. PRIRODNI POTICAJI ZA POKRETANJE OVIH CENTARA SU HRANA /osjećaj sitosti/, VODA /izostanak žeđi/, ZADOVOLJAVANJE SPOLNOG NAGONA I OSJEĆAJ “EMOCIONALNE ZBRINUTOSTI” /doživljavanje pažnje, ljubavi, priznanje i briga druge osobe /. RANA PSIHOSOCIJALNA TRAUMA - izaziva prvo funkcionalne a onda i strukturalne promjene u mozgu SOCIJALNI ČIMBENICI - stabilnost obitelji, skrb zajednice o mladima, društveni stav prema drogi, dostupnost druge… 180.000 FAS Lijekovi Ovi lijekovi prvenstveno utječu na funkciju mozga (Apaurin, Valium, Diazepam, Loram, Lorsilan, Praxiten, Xanax , Fortral,Tramal, i sl.) • Kao i alkohol, ovi lijekovi stimuliraju receptore za neurotransmitor GABA • Male doze – ublažuju napetost i strah • Srednje doze – smanjuju aktivnost i smiruju (sedacija) • Velike doze – uspavljuju. Vrlo velike doze su smrtonosne – zatajuje disanje. OVI SU LIJEKOVI POSEBNO OPASNI AKO SE KONZUMIRAJU ISTODOBNO S ALKOHOLOM!!! • Tolerancija – uslijed ponovljenog uzimanja potrebno je sve više lijeka za postizanje učinaka, što vodi k otrovanju. • Ovisnost – ( tabletomanija) ima slična svojstva kao i ovisnost o alkoholu, a i apstinencijski sindrom je vrlo sličan. • Nabavljanje i konzumiranje ovih lijekova bez liječničkog nadzora je PROTUZAKONITO. Pod utjecajem marihuane, osoba je ‘bolje raspoložena’, nekontrolirano se smije, usta su suha, pojačan je osjet gladi, srce pojačano lupa, osjet ravnoteže je poremećen, gubi se osjećaj za vrijeme, katkad ima vidne i slušne halucinacije, nerijetko vrlo neugodne, smanjena koncentracija, spušteni kapci,krvave oči. Marihuana remeti izlučivanje spolnih hormona, a koristi li se u trudnoći, može oštetiti plod. Kronična uporaba ‘zaglupljuje’ i bitno se smanjuje sposobnost učenja i pamćenja. • Marihuana (trava, marica, grass, joint) jest naziv za mješavinu sušenog lišća i cvjetova indijske konoplje (cannabis sativa). • Hašiš (haš) jest naziv za čistu smolu prikupljenu iz cvjetova indijske konoplje. • Marihuana i hašiš se koriste pušenjem smotuljaka poput cigarete ili ‘naprava’ sličnim luli. Učinci ‘Ecstasyja’ (MDMA i srodne tvari) • • Pod utjecajem ‘Ecstasyja’ osoba je razgovorljiva, ‘dobro raspoložena’, u stalnom pokretu, katkad čuje glasove i vidi slike koje ne postoje (halucinacije) – one su, međutim, nerijetko vrlo neugodne. Ubrzan je rad srca i povišen krvni tlak, što može uzrokovati srčani udar. Znojenje je pojačano, pa dolazi do dehidracija i mogući su napadaji panike. Otrovanje ‘Ecstasyjem’ – teška oštećenja psihe i raznih organa Otrovanja ‘Ecstasyjem’ su česta. Za to nisu potrebne velike količine – u pravilu se radi o ‘uobičajenoj dozi’ (jedna ili dvije tablete). Oštećenje psihičkih funkcija: dugotrajno stanje (tjedni i mjeseci) neugodnih halucinacija ili straha i uznemirenosti, pa je potrebno psihijatrijsko liječenje. Organska oštećenja su često SMRTONOSNA – naglo i jako naraste tjelesna temperatura, izgubi se svijest, počnu se raspadati mišići i zakažu bubrezi. Osoba, unatoč liječenju, umre za nekoliko sati ili dana, Posljedice dugotrajnog uzimanja Sve su češće neugodne halucinacije, čak i kad osoba nije pod utjecajem droge (flash-back), te povišen glas, hiperaktivnost. Smanjuje se sposobnost učenja i zapamćivanja. Nastaju teška oštećenja jetre, vjerojatno od nečistoća u ilegalnoj drogi. HEROIN • Opijati kao što je heroin, oponašaju aktivnost endorfina, dovode do otpuštanja većih količina dopamina i izazivaju euforiju; ali oni to čine na nekontroliran način i pritom nadjačaju prirodne kontrolne mehanizme. KOMPLIKACIJE: • • • • • • • • • Ovisnost Infektivne bolesti kao što su, HIV/AIDS, hepatitis B i C Propadanje vena Bakterijske infekcije Čirevi Infekcije srčanih zalistaka Artritis i drugi reumatološki problemi Heroin se u organizam unosi “snifanjem” poput kokaina, pušenjem, subkutanim i intramuskularnim injekcijama, te, kao udarnim načinom, injektiranjem u žilu. “Snifanje”, zbog gorčine heroina, nije popularno, a puši se tako da se grije na foliji, potamni, te savija poput zmije, odakle dolazi termin “ganjanje Zmaja”, da bi se na kraju kroz cjevčicu udisao nastali dim. Injekcijama se može unositi u masno ili mišićno tkivo, ali glavni je oblik uzimanja heroina ubrizgavanje u žile. Kao što to možemo vidjeti u filmovima, “smeđeg” se na žlici zagrije s limunovim sokom, ili, recimo, vitaminom C, pa on poprima oblik topiv u vodi. Narkomani katkada koriste mješavinu limunske kiseline i vinskog octa, što nije preporučljivo, jer može izazvati gljivičnu infekciju. Opetovano ubadanje igala u žile djeluje razorno i dolazi do degeneracije, pa narkomani s duljim stažem više ne nalaze mjesta za ubod igle u žile na rukama. Na red dolaze žile u vratu, nogama, iza koljena, zglobovima, čak očima ! Kada su sve vidljive žile uništene, ovisnik će se vratiti ubrizgavanju droge pod kožu, ili će pokušati s onima dublje u tijelu. No, to je vrlo rizično, jer može doći do povreda koje rezultiraju amputacijom udova, ili čak smrću. • • • Jedna od najpoznatijih droga je GamaHidroksi-Butirat tj. gama hidroksi-butiratna kiselina (GHB), Rohypnol i Ketamin (“mačji ecstasy”, disocijativni anestetik) To su sintetske psihotropna tvari koje spadaju u grupu tzv. centralnih depresora, tj. depresora središnjeg živčanog sustava (mozga) s jakim sedativnim, euforičkim, halucinogenim i amnestičkim djelovanjem i u grupu umjetno sintetiziranih tzv. «dizajnerskih» droga. GHB je sintetiziran u SAD-u 1960.g. kao potencijalno novi lijek u svrhu uvođenja pacijenata anesteziju, 70-ih se testirala kao lijek za narkolepsiju, 80-ih se koristila kao anabolik kod body buildera, 90-te se GHB testirao kao lijek za odvikavanje od alkohola. Anabolni androgeni steroidi (AAS) Muški spolni hormon testosteron i njegovi derivati: prirodni testosteron regulira tjelesno zdravlje i spolni razvoj. U kombinaciji s treningom AAS povećavaju mišićni volumen i snagu. • Zadnje otkriće: povećavaju krhost tetiva povećavajući rizik od ruptura osobito u pojačanom treningu. • Slučaj iz Švedske: slučajni nalaz na obdukciji bildera poginulog u saob.nesreći pokazao je opsežna oštećenja mozga; dobijeni podaci su pokazivali da je koristio AAS tijekom dvije godine • Ginekomastija i atrofija testisa mogu biti ireverziblini. POREMEĆAJI LIČNOSTI POREMEĆAJI LIČNOSTI • Postoje dokazi o specifičnoj povezanosti zlostavljanja u djetinjstvu i nekih poremećaja osobnosti. Kaotične alteracije u djetetovom vegetativnom sustavu, disocijativne obrane koje se vežu uz nju, neizbrisivo se ukorjenjuju u slikovnu implicitnu-proceduralnu memoriju Razvojna oštećenja prefrontalnog korteksa ostavljaju dugotrajne sekvele koje rezultiraju neuspješnim razvojem specifičnih kompetencija u ponašanju i kogniciji, što rezultira “razvojno stečenom sociopatijom" • ČUDACI: – PARANOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI – SHIZOIDNI POREMEĆAJ LIČNOSTI – SHIZOTIPALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI • DRAMATICI : – GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI - Borderline – HISTRIONIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI – NARCISTIČKI POREMEĆAJ LIČNOSTI – ANTISOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI • STAŠLJIVCI : – PASIVNO-AGRESIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI – INHIBIRANI POREMEĆAJ LIČNOSTI – OVISNI POREMEĆAJ LIČNOSTI – OPSESIVNO-KOMPULZIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI NEURTOSKI i SOMATOFORMNI POREMEĆAJI ANKSIOZNI POREMEĆAJI ANKIOZNOST: TJESKOBA, ZABRINUTOST, NEUGODNO IŠČEKIVANJE REAKTIVNA STANJA - ASR – KATASTROFIČNI DOGAĐAJI – PSIHOMOTORNI BLOK – DO 1 MJ - POREMEĆAJ PRILAGODBE – KRIZNA STANJA – ANKSIOZNO DEPRESIVNA SLIKA – DO 6 MJ - PTSP – ŽIVOTNO UGROŽAVAJUĆI DOGAĐAJ – IZBJEGAVANJE, PONOVNO PROŽIVLJANJE, POBUĐENOST – 6 MJ ILI KRONIFIKACIJA · · · · · · · · AICHNOPHOBIA-strah od šiljastih predmeta AGORAPHOBIA –strah od prelaženja ulica i trgova ANTROPOPHOBIA-strah od gomile ljudi CLAUSTROPHOBIA-strah od zatvorenog prostora ERYTROPHOBIA-strah od crvenjenja pred drugima HIDROPHOBIA-strah od vode NOSOPHOBIA-strah od bolesti MYSOPHOBIA-strah od nečistoće PSIHO-NEUROZE -ego, superego, id -svjesno, predsvjesno, nesvjesno -infantilna seksualnost -psihoseksualni razvoj čovjeka - PANIČNI POREMEĆAJ – NAPAD IDESETMINUTNOG NTENZIVNOG STRAHA PRAĆEN SOMATSKIM I KOGNITIVNIM SIMPTOMIMA (4/13), STRAH OD STRAHA, IZBJEGAVAJUĆE PONAŠANJE - OAP – PRETJERANA ZABRINUTOST PRISUTNA NAJVEĆIM DIJELOM DANA ZADNJIH 6 MJESECI - FOBIJE – PRETJERAN I NERAZUMAN STRAH OD ODREĐENIH SITUACIJA ILI OBJEKATA -SOCIJALNA FOBIJA – STRAH OD PONIŽENJA ILI SRAMOĆENJA U SITUACIJAMA SOCIJALNOG IZLAGANJA -OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREMEĆAJ – POVRATNE PRISILNE MISLI ILI NAMETAJUĆA RITUALNA PONAŠANJA USMJERENA NA SMANJENJE NEUGODE - SOMATIZACIJA – DUGOTRAJNE I BROJNE TJELESNE TEGOBE (4 BOLNA SIMPTOMA + 2 GASTROINTESTINALNA SIMPTOMA + J1 SEKSUALNI SIMPTOM + 1 PSEUDONEUROLOŠKI SIMPTOM) -KONVERZIVNI POREMEĆAJI – DEFICIT VOLJNE, MOTORIČKE ILI OSJETILNE FUNKCIJE (PSEUDONEUROLOŠKA SLIKA) - HIPOHONDRIJA – STRAH OD ODREĐENE TJELESNE BOLESTI I ZAOKUPLJENOST MEDICINSKIM POSTUPCIMA - DISCOIJATIVNI POREMEĆAJI – RASKOL SVIJESTI, PAMĆENJA, IDENTITETA ILI OPAŽANJA(AMNEZIJA, FUGA, DISCO. POR. IDENTITETA) ETIOLOGIJA: NASLJEDNA (LIČNOST) + ISKUSTVO RANOG DJETINJSTVA + AKTUALNA EGZOGENA SITUACIJA Psihodinamski gledano osnovu nastanka psihoneuroze čini intrapsihički konflikt. Konflikt se uvijek javlja kad id i ego zajedno teže zadovoljenju neke nagonske ili emocionalne potrebe, a predstavnici vanjskog svijeta to ometaju. Takav konflikt mogao bi se nazvati eksterni i sam po sebi još nije neurotski. Kako ego djeteta razvojem postaje sve zreliji, on sve više vodi računa o realitetu, jer se po principu realiteta odvijaju svi ego procesi. Tako se konflikt sve više premješta od eksternog na interni. U određenom trenutku ego ne uspijeva da zadrži u dovoljnoj mjeri snage potiskivanja, nastaje relativna slabost ega i kao da se privremeno ego cijepa u jedan dio koji vodi računa o realitetu i drugi dio koji negira opasnost realiteta, pa nadozvoljeni impuls ida probija u predsvijesno. Oslobađanje do tada potisnutog materijala psihičkog konflikta u predsvijesno čovjek doživljava kao strah, kao signal alarma. Ako ego nije sposoban da održava ravnotežu isključivo samo pomoću represije ili nekih drugih obrambenih manevara, strah će prisiliti ego da stvori novu ravnotežu, koja se bazira na kompromisu između ida i ega, a to je stvaranje neurotskog simptoma. Kompromis se sastoji u tome da više ne postoji apsolutna konstantna represija potisnutog materijala, nego se materijal javlja u samom simptomu. Međutim kao i u snu, dolazi do cenzure i simboličkog oblikovanja materijala, tako da bolesnik sa svojim simptomom ipak ne postaje svjestan značenja tog simptoma, jer simptom predstavlja maskiranu nagonsku tendenciju. Sada je id zadovoljan jer je libido ipak oslobođen, makar samo simbolički prerušen. Ego je također zadovoljan, jer je ipak uspostavio neku novu ravnotežu, i jer je sačuvao svjesni dio ličnosti od straha i od osjećaja krivnje, a u nekim slučajevima čak i od izbijanja psihoze. Istovremeno s nastankom simptoma javljaju se i regresivni fenomeni. Većina neurotika ima probleme sa seksualnošću, jer libido traži zadovoljenje u već napuštenim infantilnim objektima ili aktivnostima. LIJEČENJE: PSIHOTERAPIJA + IPPS + ANKSIOLITICI Disocijativni stupor očituje se prekidom kontakta s okolinom i odsustvom voljnih pokreta, obično nakon stresne situacije. Pacijent obično leži ili sjedi nepokretan određeno vrijeme. Govor je spontani a pokreti su odsutni gotovo potpuno ili potpuno. Javlja se poremećaj svijesti ali mišični tonus, držanje tijela, disanje te povremeno otvaranje očiju su takvi da se vidi da pacijent ne spava niti je u nesvijesti. Parenteralno se primjenjuju anksiolitici i psihoterapija. Disocijativna amnezija karakterizira se gubitkom pamćenje i sjećanja za važne svježe događaje, a nije uzrokovana organskim poremećajem. Karakterizira ju postojanje retrospektivnih „rupa“ u sjećanju, koje su obično traumatske ili stresne prirode, a koje su veće od obične zaboravljivosti.Neke osobe se ne sjećaju za događaje samoozljeđivanja, nasilnih ispada, pokušaja samoubojstva. Kod nekih ljudi se javlja samo jedna epizoda. a obično dvije ili više. Ona se može spontano razriješiti nakon što se osoba makne iz traumatske situacije. Češće se javlja u adolescenata i mladih nego kod starijih. Panični se poremećaj očituje paničnim napadajima vrlo jakog straha ili užasa, uz doživljavanje vitalne ugroženosti i brojnih tjelesnih simptoma. Napadaji panike obično su praćeni zastrašujućim sadržajima kao što su strah od bliske smrti zbog infarkta miokarda, moždanog udara straha od gubitka kontrole i ludila, te doživljajem depersonalizacije i derealizacije, kao i različitim neugodnim tjelesnim simptomima kao što su lupanje srca, osjećaj gušenja, vrtoglavica, nesvjestica, drhtanje tijela, znojenje, mučnina i povraćanje, topli i hladni valovi u tijelu, hiper- ili hiposenzitivnost, itd. Ako su prisutna najmanje četiri panična napadaja u tjedan dana, radi se o teškom paničnom poremećaju. Kada su najmanje četiri panična napadaja dogode u mjesec dana, onda je to umjereno teški panični poremećaj, a kad se napadaji javljaju rjeđe, onda govorimo o blagom paničnom poremećaju OAP je bolest koja se očituje strahom, nemirom, napetošću… Spada među najčešće psihičke poremećaje.strašni životni događaji podudaraju se s pojavom AP u 50%slučajeva. -Bolni poremećaji imaju drugačiju ks od ostalih poremećaja:bolovi su jaki i scrpljujući,neprecizno lokalozirani,a nerijetko i migrirajući tako da se pacijent žali sad na jednu,kasnije na drugu lokalizaciju boli.Mijenja se karakter boli ,pacijenta čas boli na jedan,čas na drugi način (probadanje,žiganje,pečenje,žarenje) MULTIPLI SOMATIZACIJSKI POREMEĆAJ:poprilično je raširen i to pretežito u žena, omjer učestalosti žena i muškaraca je 20:1..procesi somatizacije i konverzije imaju mnogo zajedničkoga premda se definiraju kao dva odvojena patopsihofiziološka procesa. HIPOHONDRIJSKI POREMEĆAJ:pacijent stalno ima misli da boluje od 1 ili više bolesti.Oni su tako uvjereni da su bolesni da ih ni detaljna med.obrada nemože razuvjeriti.Česti je poremećaj,ali se ne zna njegova učestalost.3-14% medicinske populacije pokazuje znakove hipohondrije.Češća je u muškaraca.Psihoanalitičke teorije hipohondriju objašnjavaju transformacijom seksualnih poriva,izazovom nagona smrti i primarnof nepovjerenja,obranom od osjećaja odbacivanja i uskraćenosti u djetinjstvu,frustriranjem i kažnjavanjem drugih kroz istovremeno traženje i odbacivanje pomoći. SOMATOFORMNA AUTONOMNA DISFUNKCIJA:ovaj poremećaj je u stalnom porastu,20puta je češći u žena.U ambulantama zd.zaštite oko 10% bolesnika ispunjava kriterij somatomofornog poremećaja.To je složen proces koji se objašnjava različitim biološkim,psihološkim i sociokulturnim teorijama.Svaka osoba,ovisno o psihološkoj strukturi,načinu odgoja,prethodnim stresnim situacijama,reagira na za nju ugrožavajuće ili stresne situacije u kojima se aktivira alarmni sustav praćen određenim fiziološkim reakcijama.Netko je preosjetljiv na razdvajanje,gubitak podrške ili poštovanja,materijalan gubitak ili gubitak statusa.Aleksitimija je predispozicija za nastanak somatoformne autonomne disfunkcije. SOMATOFORMNI BOLNI POREMEĆAJ:svake godine jako mnogo pacijenata traži pomoć zbog različitih bolnih sindroma.To može biti način komunikacije u osoba sa aleksitimijom koje su nesposobne verbalizirati svoje osjećaje.U nekih osoba se radi o naučenom ponašanju kojim se zadobije pažnja.