POJMOVNIK MEDICINSKIH IZRAZA 1 CEREBRALNA PARALIZA Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Definicija i dijagnoza cerebralne paralize još uvijek su predmet mnogih diskusija. Predlaže se novi naziv, «centralni motorni deficit», vjerujući da je to bolje razumljiv termin. Ovisno od položaja i ozbiljnosti ozljede mozga koja uzrokuje djetetove teškoće pri kretanju, ona može uzrokovati i druge probleme – poteškoće u razvoju, epileptične napade, poteškoće u govoru i učenju, probleme sluha i vida. Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će djete imati CP djele se na prenatalne, perinatalne i postnatalne. prenatalni uzroci: familijarne forme CP, definirani prenatalni sidromi, kromosomske abnormalnost, dokazane kongenitalne infekcije, manjak kisika, alkohol ili lijekovi upotrebljavani u trudnoći. - perinatalni uzroci: moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo, oštećenje moždanog tkiva, edemi mozga, niski Apgar, neonatalni meningitis, teška žutica - postnatalni uzroci: trauma mozga, infekcije, vaskularni problemi, neoplazme, manjak kisika Najčešći oblici CP su: hemiplegija (pareza), paraplegija (pareza), quadriplegija (pareza), sa pojačanim ili smanjenim tonusom muskulature. - DIPLEGIA SPASTICA - na donjim ekstremitetima prevladavaju spazmi ekstenzora i aduktora, fenomen škara; glava i trup su zabačeni. To je popračeno toničkim i kloničkim trzajima, koji pojačavaju na svaki podražaj. Katkad je spasticitet povezan s atetozom na distalnim segmentima. Donji ekstremiteti mogu biti mlohavi i spazmi se javljaju kasnije, ali su često uočljivi na aduktorima natkoljenice pri podizanju djeteta ispod aksile. Slika 1. Vrste oštećenja (www.thespasticcentre.org.au) KOREOATETOZNI TIP -izraženi poremećaji mišićnog tonusa u obliku nesvrsishodnih pokreta koreatičkog i atetotičkog tipa. Atetotički pokreti su većih amplituda, izraženiji na perifernim dijelovima ekstremiteta niže frekvencije – za razliku od koreatičnih trzaja koji se mogu javljati i u predjelu glave i trupa. Riječ je o spontanim varijacijama mišićnog tonusa što se pojačavaju na aktivni pokret i na najmanje promjene okoline u širem smislu. 2 Slika 2. Tipovi cerebralne paralize (www.disabilitynews.org) Motorički simptomi - spasticitet - povišeni tonus može nastati nakon kroničnog ili akutnog zamora, nakon ishemije mišića, nakon dulje denervacije, kod miopatija i tetanija. Postoji mogućnost djelovanja na spazam – u smislu pojačanja ili smanjenja.  rastezanjem spastični mišić pojačava tonus do određene granice, nakon koje nastaje relaksacija, što je posljedica podraživanja Golgijevog aparata. Utjecati možemo i nekim suprotnim pokretima, npr. pokreti pronacije i supinacije smanjuju tonus fleksora i pojačavaju tonus ekstenzora...  primjena vibracije kod statičke kontrakcije tenzija fleksora se pojačava a kod ekstenzora smanjuje.  Vibracija primjenjena na spastični mišić znatno pojačava njegov spazam, ali ako se primjeni na antagoniste spastičnih mišića, dolazi do inhibicije spazma (traje i do 30 min.). -rigor -pojačani tonus agonista i antagonista -ataksija -nemogućnost održavanja ravnoteže Slika 3. Ataksični tip (www.tipwikieducator.org) -atetoza -brzi besciljni pokreti većih amplituda u perifernim djelovima ekstremiteta 3 Slika 4. Atetoidni tip (www.tipwikieducator.org) -tremor -nastaje stalnom iritacijom sad agonista sad antagonista -korea -brzi, nagli, besciljni pokreti iskazani svim dijelovima tijela Slika 5. Vrste oštećenja (tipwikieducator.org) http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=13016 4 OSOBE S OŠTEĆENJEM VIDA Oštećenja vidnog analizatora mogu se podjeliti prema mjestu, tipu i etiologiji. Mjesta, kao i tip oštećenja mogu biti različiti. Najčešći faktori koji uzrokuju oštećenje vida su nasljedni, urođeni, kongenitalni te konstitucijski. Razvoj motorike u slijepe djece je usporen. Sam nedostatak vida jako utječe na razvoj motorike, iako se organiziranim vježbanjem motorike može znatno smanjiti utjecaj gubitka vida. Općenito govoreći razvoj motorike ovisi s jedne strane o maturaciji organskih sustava a s druge strane o vježbanju. Motoričke aktivnosti novorođenčadi većinom su refleksne prirode, ali kasnije viši kortikalni centri preuzimaju kontrolu pokreta. Kod slijepe djece postoje i objektivna ograničenja u vježbanju motorike. Za slijepu djecu okolina ima manju stimulativnu vrijednost nego za djecu normalnog vida, u slijepe djece ne postoji mogućnost vidne imitacije i kod njih ne postoji vizuomotorička koordinacija. Za razliku od djece normalnog vida, djeca oštećenog vida ne vole ležati potrbuške, a ako i leže rjeđe podižu glavu i ramena zbog nedostatka vidnih podražaja. Slijepa djeca i djeca s vrlo malim ostatkom vida nemaju prilika za vježbanje rotatornih pokreta, radi nedostatka vidne stimulacije. Iako to donekle kompenziraju sluhom, ti pokreti su mnogo rjeđi. Bez vidne stimulacije usporen je i razvoj fine motorike i mobiliteta. Slijepo djete ne puže ili ne hoda ili ne pruža ruke prema predmetima, ako oni ne emitiraju zvukove ili šumove. Upravo zvukove i šumove treba iskoristiti u razvoju motorike slijepog djeteta. Treba ga vježbati da povezuje zvukove s predmetima koji su njihovi izvori, kako bi ga zvukovi stimulirali da se prema njima kreće. To povezivanje nastupa dosta kasno (krajem 1. god.) pa pokreti hvatanja i fine motorike u slijepog djeteta zaostaju. U slijepog djeteta nema vidne imitacije, pa je u tom pogledu njegova motorika znatno siromašnija. U motoričkom razvoju slijepe djece vidnu imitaciju preuzima taktilno-kinestetička imitacija, kojom djete preko pasivnih pokreta uči ispravno obavljanje određene radnje. Zaostajanje u mobilitetu mogu uzrokovati i nedovoljno razvijena slika tijela (body image) i položaja tijela u prostoru. Slijepu djecu treba vježbati da tijelo drže uspravno. Točnu i sigurnu kontrolu vertikalnosti, koja je potrebna za dobar mobilitet, kongenitalno slijepa djeca ne posjeduju, pa ih u tome treba od ranog djetinjstva poučavati. Slijepo djete treba od najranije dobi učiti orjentaciji u prostoru, te da se služe rukama, sluhom i osjetom mirisa. Za razvoj mobiliteta vrlo su važne pokretne igre (posebno sport). Slika 6. Učenje plivanja (www.guardian.co.uk) 5 Slika7. Tappering (www.visionre.cit.ie) AUTIZAM Autizam je biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene vještine. Obuhvaća široki spektar poremećaja koji se kreću od blagih do teških stupnjeva. Autisti se opisuju kao osobe koje su u «svom svijetu». Autizam se danas definira kao organski razvojni defekt mozga koji se očituje nemogučnošću razvoja jezika komunikacije i drugih oblika društvene komunikacije. Oko 30 % autistične djece dobije epilepsiju. Uzrok autizma je nepoznat, a najvjerojatnije je rezultat niza čimbenika. Obilježja autizma: - ponavljanje riječi umjesto normalne komunikacije - dodirivanje rukom i vođenje umjesto verbalnog zahtjeva - izostanak kontakta očima - distanciranost - nedostatak zanimanja za ostalu djecu i njihove aktivnosti - izbjegavanje fizičkog kontakta - zabavljanje samim sobom, okretanje, prevrtanje, pljeskanje... - neprimjereno smijanje - neprimjerena povezanost za stvari - opsesivno-kompulzivno ponašanje (npr. poredavanje stvari) - čudne igre koje traju dugi period (npr. slaganje kocaka s jedne na drugu stranu pola sata) - inzistirnje na rutini - moguće nanošenje ozljeda sebi i drugima (agresivno ponašanje) - hipo ili hiper osjetljivost - manjak odgovora na bol ili pretjerano reagiranje na nešto što izgleda nebitnim (npr. zatvaranje vrata) Zdravoj osobi nije problem šetati niz ulicu s prijateljem, razgovarati, čuti zvukove susjedstva u pozadini, mirisati cvjetove i možda žvakati, sve u isto vrijeme. Za autističnu osobu, s poremećajem osjetnog sustava ovo tipično iskustvo može biti potpuno preplavljujuće. Autist može biti posve nesvjestan zvukova iz susjedstva ili pak može biti posve obuzet mirisom cvijeća u cvatu. Sunce koje sja kroz krošnje može biti takvo intenzivno iskustvo koje blokira sve ostale funkcije autista, pa se on ne može koncentrirati na hodanje niz ulicu. 6 Ova nemogućnost mješanja osjeta duboko pogađa sposobnost djelovanja, reagiranja i ponašanja na «normalan način». Autizam je treći po redu nasljedni poremećaj nakon MR i CP. Slika 8. Kako reagiraju autisti (www.elainechen.com) ADHD ADHD - poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj koji imaju djeca s minimalnom cerebralnom disfunkcijom. Grupe: - nemirna djeca - djeca s poremećajem pažnje - nemirna djeca + poremećaj pažnje (najčešće) Razloga nastanka ADHD-a je više, neki od njih su organska oštećenja (encefalitis, meningitis...), emocionalna trauma, socijalno neprihvaćene obitelji... 7 Simptomi se javljaju već kod poroda, malo spavaju, puno plaču, nezadovoljni su, nemaju ritam, traže stalnu pažnju...Već u vrtiću se signalizira hiperaktivnost, čiji se simptomi najbolje uočavaju oko sedme godine kada djete krene u školu jer ne može mirno sjediti u klupi. Najčešći problemi kod takve djece su teškoće uključivanja u grupu, brzopleto odgovaranje, teškoće održavanja pažnje i praćenja instrukcija, promjene raspoloženja i aktivnosti, prekomjereno govorenje, ometanje drugih, ne sluša kada mu se govori, često gubi stvari, zbog fizičkih aktivnosti ugružava vlastiti život, teškoće s igrom kada se zahtjeva tišina. AHONDROPLAZIJA Ahondroplazija je najčešći oblik patuljastog rasta. Odlikuje se jako skraćenim kostima udova, a kosti trupa su najčešće normalne dužine dok je lubanja povećana, dok inteligencija ostaje normalna. Nastaje zbog nedovoljnog rasta i okoštavanja hrskavice. Poremećaj je izražen već pri rođenju. Postoji mogućnost smanjenog opsega pokreta u zglobovima koji uz manju dužinu udova može stvarati probleme u svakodnevnom funkcioniranju. Visina tijela nikad ne prelazi 130 centimetara. Značajno je da zglobna hrskavica nije oštećena i bolesnici nemaju problema vezanih za zglobove. Djeca s ahondroplazijom u prvim godinama života sklona su čestim upalama srednjeg uha, što može uzrokovati oslabljen ili čak gubitak sluha. Zbog malog prsnog koša ova djeca ponekad mogu imati i respiratornih problema. Slika 9. Na pobjedničkom postolju (www.data.map.london2012.com) DYSMELIA Anomalija ekstremiteta izazvana promjenama (oštećenjima) u trudnoći i nasljeđem. Može biti prisutna na jednom ili više ekstremiteta, većeg ili manjeg stupnja – od manjeg broja prstiju do potpunog ne funkcioniranje jednog ili više ekstremiteta. Slika 10. Djeca u plivačkoj školi (www.toxipedia.org) 8 AMPUTACIJA Amputacija je kirurški zahvat kojim se odstranjuje dio uda u koštanom području, a dezartikulacijom se odstranjuje dio ili cijeli ud u području zgloba. U populaciji iznad 60 godina glavni uzrok amputacije donjih udova jesu bolesti krvnih žila koje zajedno s dijabetesom čine više od 80% svih uzroka zbog kojih se u oboljelih poduzima amputacija. U dječjoj i mladenačkoj dobi najčešći uzrok amputacija i to u 90% slučajeva jest ozljeda, a zatim tumori i prirođene deformacije. Amputacije na gornjim udovima najčešće su uzrokovane ozljedom, a u djece prirođenom anomalijom, Izbor razine amputacije vrlo je odgovoran i danas vrijedi pravilo da se amputacija mora učiniti što perifernije. Teži se postići što duži bataljak, cilindričan na potkoljenici, koničan na natkoljenici, dobro pokriven mekim tkivom, koštani dio pokriven muskulaturom, dobro opteretiv i bezbolan. Idealan bataljak ima očuvanu senzibilnost, dobru motoriku i urednu pokretljivost zglobova. Fantomski osjećaj imaju gotovo svi bolesnici u kojih je obavljena amputacija i to je osječaj prisutnosti amputiranog dijela uda. Fantomska bol je rijetka i obilježena je jakim grčevitim bolima u izgubljenom udu. Slika 11. Nakon natjecanje (www.news.xinhuanet.com) ARTRITIS Artritis je upala zgloba koja nastaje kao posljedica infekcije uzročnicima nespecifičnih ili specifičnih mikroorganizama, o čemu dakako ovisi i klinička slika bolesti. Artritis dijelimo na: - NESPECIFIČNI (infekcijski artritis ) - SPECIFIČNI - tuberkulozni - leutični - leprozni - mikotični 9 Najvažniji i najčešći znak upale zglobova jest oteklina uzrokovana stvaranjem eksudata različitih kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika. Posljedice prisutnosti eksudata u zglobu mogu biti različite, a ovise o količini i vrsti sadržaja zgloba. Mogu nastati rastezanja zglobne čahure i labavost zgloba. Zbog kompresije zglobnih kapilara i krvnih žila može nastupiti poremećaj u prehrani pojedinih dijelova zgloba, a posebno zglobne hrskavice s posljedičnim degenerativnim promjenama. ARTHROGRYPOSIS Termin arthrogryposis složen je od grčkih riječi »arthron « što znači zglob i »grypos« što znači savinut, iskrivljen. U novije vrijeme koristi se naziv multiple kongenitalne kontrakture ili arthrogryposis označava se pri rođenju vidljivo stanje ograničene pokretljivosti zglobova u vrlo raznolikih bolesti. Definicija : - neprogresivna prirođena bolest koja je određena slabo razvijenim i kontrahiranim mišićima, simetričnim položajem udova, deformacija zglobova te zadebljanim kontrahiranim zglobnim čahurama. Osjetilni je sustav na udovima očuvan, a inteligencija je normalna. Pojava je bolesti sporadična, a način nasljeđivanja nije poznat. Bolesnici imaju karakterističan klinički izgled – rameni zglob je aduciran i u unutrašnjoj rotaciji, lakatni je zglob češće u ekstenziji nego u fleksijskom položaju, a ručni je zglob u položaju fleksije i ulnarne devijacije. Na donjim udovima kukovi su u izraženoj fleksiji i abdukciji , te u vanjskoj rotaciji i mogu biti luksirani, koljena su često fiksirana u fleksiji ili pak hiperekstendirana , dok je za stopala karakteristično da su u položaju rigidnog equinovarusa. Slika12. David Lega, bivši Paraolimpijac(www.disaboom.com) OSTEOGENESIS IMPERFECTA Povećana sklonost lomovima kostiju koji se događaju spontano ili nakon neznatne traume. Uz lomove kostiju karakterističan je i nalaz bjeloočnica plave boje, desitogenesis imperfacta (DI), rana pojava oštećenja sluha i opća labavost zglobova. 10 Iako je bolest najizrazitija na lokomotornom sustavu , očituju se promjene na više organskih sustava, a to su: koža, zubi, uši, oči, krvne žile i drugi. Mišići su hipotonični uz izražen opći laksitet zglobova. Bolesnici su skloni modricama nakon neznatne traume, a spontani prijelomi kostiju s pratećim deformacijama vodeći su klinički simptomi. Na donjim udovima tipične su deformacije femura i tibije s anterolateralnim konveksitetom. Ponavljani prijelomi dugih kostiju uz normalno zarašćivanje, odrednica su bolesti od najranijeg djetinjstva. Ulazi u začaran krug : prijelom = imobilizacija= osteoporoza = novi prijelom.Rezultat su sve veće deformacije kostiju i konačna nemogućnost kretanja. Nizak rast i mnoge rezidualne deformacije kostiju konačni su ishod brojnih prijeloma. Tijekom života razvija se nagluhost, što je također oznaka bolesti. Inteligencija je u takvih bolesnika normalna. Cilj nam je da prekinemo začarani krug prijeloma i bolesniku očuvamo sposobnost samostalnog kretanja. MIŠIČNA DISTROFIJA To su nasljedna neupalna oboljenja, koja karakterizira postupno slabljenje mišića. DYSTROPHIA MUSCULORUM PROGRESSIVA ( DUCHENNE) -ovo je zloćudan oblik mišićne distrofije. Bolesnici rijetko dožive više od 15- 20 godina, a obično umiru zbog kardiorespiratornih komplikacija uzrokovanih osnovnom bolešću. Dijete otežano ustaje iz čučećeg položaja, a pritom se nerijetko služi rukama kojima se ' penje' po svojim natkoljenicama. Karakteristična je simetrična vizualna hipertrofija lisnog mišića na nogama. Nesigurni su pri hodu, gegaju se, brzo se umaraju, teško s penju uza stube, spotiču se, a nerijetko padaju i na ravnom. Razvojem bolesti, zbog slabosti mišića ekstenzora i abduktora kuka, razvija se fleksorna kontraktura kukova- postaju sve ovisniji o kolicima. Bitno je da se fizička aktivnost kod ovih oboljenja ne forsira iz razloga što dolazi do izrazitog umaranja mišića. Slika 13. Plivačica (www.blogs.straitstimes.com) MIOPATIJE- su sva oboljenja vezana uz mišiće 11 NEUROPATIJE -to su oboljenja karakterizirana značajnim lezijama središnjeg živčanog sustava. Neke od najčešćih neuropatija: 1. PERONEALNA MIŠIĆNA ATROFIJA ( morbus Charocot- Marie- Tooth) - nasljedna bolest - radi se o degenerativnom procesu ganglijskih stanica prednjeg roga kralježničke moždine, perifernih živaca pa i stražnjih snopova kralježničke moždine. - polagana progresivna i simetrična atrofija najčešće peronealnih mišića, a zatim i malih stopalnih mišića, te m. vastus medialisa. - Javlja se sporadično, a obično počinje u djetinjstvu - Razvijaju se pes equinovarus i excavatum, te deformirani prsti uz bol i poremećaj osjeta. - u kasnijem stadiju zahvaćene su i podlaktice i mali mišić šaka uz razvoj tzv. pandžaste šake - bolest napreduje vrlo polako, može i stagnirati. 2. FRIEDREICHOVA ATAKSIJA - uzrokovana je spinocerebralnom degeneracijom - oboljenje obično počinje nakon 10. godine života. - hod na širokoj osnovi, balansirajući, spoticanje, a katkad pad i na ravnom - može biti razvijena i skolioza - obično u 30. godini života ataksija onemogućava kretanje, a bolesnik umire između 40. i 50. godine života. 3. DJEČJA KLIJENUT ( poliomyelitis anterior acuta ) - bolest perifernog motornog neurona zbog kojeg nastaju flakcidne, mlohave klijenuti. - uzročnik je jedan od virusa poliomijelitisa, koji u organizam ulaze dišnim putem. - dolazi do promjena na ganglijskim stanicama prednjih rogova kralježničke moždine, koji djelovanjem virusnih toksina budu destruirani ili sekundarno oštećeni zbog okolnih upalnih promjena. - funkcija motornih stanica oštećena je trajno ili prolazno. - paralize su mlohave, praćene nestankom tetivnih refleksa, a senzibilitet je očuvan. - zahvaćeni su: m.quadriceps femoris, glutealni mišići, m. tibialis anterior i m. deltoideus. - opsežnost paralize može biti različita od lakih monopareza do teških tetraplegija. - na donjim ekstremitetima može se javiti izrazita hipotrofija ( i hipotonija ), zahvaćenih mišića. - karakterističan hod uz pomoć svoje ruke pritisnute na prednjoj strani distalne natkoljenice iznad koljena. Slika 14. Maraton (www.stuff.co.nz) 12 LEGG-CALVE-PETHESOVA BOLEST( coxa plana) - idiopatska djelomična ili potpuna avaskularna nekroza epifize glave bedrene kosti. bolest se 4 do 6 puta češće pojavljuje u dječaka, u oko 15% oboljelih zahvaćena su oba kuka. Pravi uzrok bolesti nije poznat Prihvaćena je teorija o učestalom oštećenju cirkulacije glave bedrene kosti Popratne anomalije su ingvinalna hernija i genitourinarne bolesti U fazi najveće resorpcije glave bedrene kosti uz opterećenje prilikom hoda, deformira se glava bedrene kosti u nefiziološki 'sedlast' oblik LEZIJA PLEXUS BRACHIALIS Većina živaca u gornjem udu polazi s brahijalnog pleksusa ( lat. plexus brachialis ), velike živčane mreže koja inervira gornji ud- započinje u vratu i širi se prema aksili. Gotovo svi ogranci polaze u aksili. Brahijalni pleksus nastaje spajanjem anteriornih ogranaka zadnjih četiriju cervikalnih ( C5- C8) i prvog torakalnog (Th1) spinalnog živca, i ti živci čine korijenove brahijalnog pleksusa. Povrede vezane uz pleksus brachialis - najčešće su to porođajne povrede koje nastaju zbog relativno uskog porođajnog kanala, gdje se tijekom prolaska djeteta iz maternice u vanjski svijet može dogoditi trauma. - Erb- Duchennov tip traume – označava oštećenje proksimalnog dijela ruke, odnosno ramena i nadlaktice. Rame je niže položeno, a ruka visi mlohavo uz tijelo. Pokreti prstiju nisu oštećeni. Liječenje: - potrebno je veliko strpljenje, jer je oporavak mukotrpan i polagan. - Pažljivo razgibavanje zglobova da bi se izbjegle komplikacije u smislu kontrakture zglobova - Oporavak iako dugotrajan u većini slučajeva je potpun - Ipak postoje slučajevi kada slabost mišića ostaje trajna Slika 15. Lezija plexusa brachialisa (www.erbspalsyinfo.net) CEREBROVASKULARNI INZULT (CVI) Cerebrovaskularni inzult (CVI) ili moždani udar je akutna ili subakutna pojava neuroloških simptoma uzrokovana poremećajima arterijske cirkulacije mozga Oko polovice preživjelih ostaje trajno onesposobljeno te zbog toga ova bolest ima izraženu socijalnu dimenziju. 13 KLASIFIKACIJA: - Ishemijski inzult- može nastati zbog suženja ili začepljenja krvne žile s posljedičnim prekidom cirkulacije i nastankom infarkta u području iza začepljene ili sužene krvne žile. - Tromboze- nastanka tromba unutar krvnih žila mozga. Takve žile su najčešće promijenjene aterosklerozom - Embolije- iz područja sustavne cirkulacije srca, velikih krvnih žila itd. Intracerebralno krvarenje ( hemoragija) - masivno krvarenje u moždano tkivo, obično nastaje kada male arterije podliježu arterosklerozi ( uslijed dugogodišnjeg visokog tlaka) i zatim rupturi. Subarahnoidalno krvarenje (SAH) - uzrok je prirođena malformacija – aneurizma ili arterio-venski angiom. Uzrok se nekad uopće ne utvrdi. Nema neuroloških ispada jer je proces izvan mozga, u moždanim ovojnicama. CVI se kod muškaraca i žena javlja otprilike podjednako u srednjoj i starijoj životnoj dobi dok su u mlađoj dobi općenito rijetki. U takvim slučajevima uzrok obično bude neka srčana greška ili hematološka bolest. GUILLAIN- BARREOV SINDROM - neurološki poremećaj u kojem imunološki sustav bolesnikova tijela napada periferni živčani sustav. To je razorni poremećaj koji se može razviti u nekoliko sati ili dana, ili pak u nekoliko tjedana. SIMPTOMI: - mišići se uopće ne mogu pokrenuti - postaje gotovo paraliziran - teškoće disanja - pogođen je krvni tlak i otkucaji srca Iako simptomi mogu ugrožavati život, djelomičan oporavak je moguć čak i u najtežim slučajevima ( određeni stupanj slabosti će postojati ) Iako je rijedak, Guillain- Barre može pogoditi svakog, u svakoj dobi i oba spola podjednako. Javlja se nekoliko dana ili tjedana nakon što je pacijent imao simptome dišne ili probavne virusne upale. Trenutno se ne zna zašto napada neke ljude, niti točan uzrok poremećaja pokretanja. Bolesnici oboljeli od ove bolesti često su depresivni i nesretni zbog naglog početka bolesti, stoga je potrebno strpljenje. Obično se psihičko stanje oporavi kad uvide da bolest nije stalno stanje nego da nastupa postupni oporavak. MULTIPLA SKLEROZA -najčešća bolest živčanog sustava, koja sporo napreduje, a karakteriziraju je nakupine plakova, koje nastaju zbog gubitka mijelina u mozgu i moždini kralježnice. Uzrok bolesti je nepoznat, ali primijećene su nasljedne sklonosti i povezanost s virusnim infekcijama. Javlja se u dobi od 20-40 godina, a najčešće oko 30 godina. Češća je kod žena nego kod muškaraca. - Bolest počinje neurološkim simptomima i znakovima, kao što su slabost i nespretnost ekstremiteta. Najčešće zahvaća ruke i noge, a pacijenti se često žale na umor i bolove, osobito u nogama. - Napredovanjem bolesti dolazi do blaže paralize nogu - Javlja se djelomična sljepoća, lako umaranje, slabost, vrtoglavica i problem kontrole urina - Povišena tjelesna temperatura, psihičke promjene, pojava tremora 14 U liječenju se koriste kortikosteroidi, koji olakšavaju simptome napada kod pacijenta, ali dugotrajna terapija kortikosteroidima može dovesti do drugih komplikacija i utjecati na razvoj drugih bolesti. Koriste se beta- interferoni ili gamaglobulin Neophodna je i fizikalna terapija koja može dovesti do znatnog poboljšanja stanja pacijenta. SPINA BIFIDA - spina bifida je naziv za rascjep kralježnice, zbog čega nastaje nepotpuno zatvaranje kralježničke moždine. Ubraja se u defekte neuralne cijevi. - poremećaj se obično javlja tijekom prvih mjeseca trudnoće i jedna je od najčešćih prirođenih anomalija. Uzrok nastanka nije poznat. Sigurno je da utjecaj imaju nasljedna genetska svojstva roditelja, a isto tako i vanjski čimbenici, kao što je manjak folne kiseline. Tri su glavna tipa: 1.SPINA BIFIDA OCCULTA - prilično česta anomalija. Znakovi su pojačana dlakavost iznad tog mjesta, nakupljanje masnog tkiva, udubljenje kože i proširenje kapilara. Koštani defekt na slabinskoj ili križnoj kralježnici. Poremećaj je vrlo blag i rijetko uzrokuje simptome. Mogu se javiti smetnje mokrenja i stolice te znakovi oštećenja živčanih korjenova, motorike i osjeta. 2. SPINA BIFIDA APERTA - kod otvorene/ cistične SB kroz defekt kostiju ispadaju živčana ovojnica s ili bez tkiva kralježničke moždine. Oblik vreće koja se nalazi na leđima-izgleda kao veliki žulj prekriven tankim slojem kože. Ovaj oblik ima dva podtipa: -meningokela spinalis- cista koja se nalazi na leđima sadrži živčane ovojnice i moždanu tekućinu. Javlja se u slabinskom dijelu kralježnice i najrjeđi je oblik. Nema neurološkog ispada i nakon kirurškog odstranjenja vreće prognoza je dobra. -mijelomeningokela- kroz defekt kosti osim maninga i likvora prolaze živčani korijeni i kralježnička moždina koji su srasli sa zidom vreće. Moždina je oštećena ili nije pravilno razvijena. Zbog toga uvijek postoji paraliza i/ili oštećenje osjeta ispod pogođene regije. Problemi sa poremećajem mokrenja i stolice ( inkontinencija) 3. OSTALI ŽIVČANI DEFEKTI - mogu se javiti hidrocefalus, siringohidromijelija i Arnold- Chiarijeva malformacija. - poremećaji funkcije crijeva i mokraćnog mjehura, problemi s ekstremitetima i kralježnicom te teškoće disanja i gutanja. Djeca trebaju ostvariti maksimalnu moguću pokretljivost te često trebaju pomoć štaka, štapova i invalidskih kolica. Kako bi se omogućio osobni razvoj obitelj i nastavnici trebaju poticati djecu na razne aktivnosti u skladu s njihovim mogućnostima te na što veću samostalnost i sudjelovanje u aktivnostima sa svojim zdravim kolegama. 15 RIJEČNIK MEDICINSKIH TERMINA Prema IPC swimming handbook 2004. Dijagnoza Definicija Ahondroplazija – nasljedni poremećaj hrskavice koji uzrokuje nepravilan razvoj rasta. Uobičajen naziv patuljak ili mali čovjek. Amputacija - traumatsko ili kirurško odstranjenje dijela ili cijelog ekstremiteta Ankylosis - fiksirani ili srašteni zglobovi Arthritis - upala zglobova Artrogryposis - urođena nepokretljivost zglobova, ograničeni pokreti i ukočenost jednog ili više ekstremiteta, nedostatak mišićne razvijenosti i rasta. Ataksija - izostanak mišićne koordinacije i nepravilnost mišićne akcije( pokreta) Atetoza - naglašena pojava nehotičnih sporih, krivudavih pokreta u obliku pisanja ili brojanja novacaposebno naglašeno na rukama Atrofija - smanjenje mišićne mase kada se ona ne upotrebljava. Neke ozljede leđne moždine imaju za posljedicu veću ili manju mišićnu atrofiju Lezija plexusa brachialisa - traumatično oštećenje živca gornjih udova u razini ramena Cauda Equina - snop korijena lumbalnih, sakralnih i coccygealnih živaca koji izlaze van leđne moždine Cerebralna paraliza - neprogresivan poremećaj koji utječe na pokret i držanje, ovisno o dijelu ili dijelovima mozga, koji kontroliraju i koordiniraju mišićni tonus, reflekse, držanje i pokret. Charcot Marie Tooth - nasljedni poremećaj koji utječe na senzornu i mišićnu kontrolu živaca ruku i nogu- javlja se kao mišićna slabost u distalnim dijelovima ekstremiteta. Kongentalno - urođeno, prirođeno, nasljedno, od rođenja Kontrakture - ukočenost zgloba nastala zadržavanjem određenog položaja kroz duže vrijeme, mišići i tetive koje okružuju zglob postaju skraćene i nefunkcionalne. Cerebrovaskulrni inzult (CVI)- oštećenje moždanog tkiva i/ili krvnih žila što rezultira promjenjivom slabosti jedne starene tijela ( hemi) Diplegija - pojačan mišićni tonus donjih udova- oblik cerebralne paralize Dismelija - malformacije uda ili udova uzrokovana poremećajem u embrionalnom razvoju Erb- Duchanne paraliza - paraliza koja zahvaća ruke- najčešće se javlja prilikom poroda 16 Febrilno - grozničav, pod temperaturom Fibrosis - zadebljanje vezivnog tkiva Flakcidan - mišići su mekani i labavi bez tonusa- mlitavi Friedreichova ataksija - nasljedna bolest uzrokovana progresivnim oštećenjem živčanog sustava Guillian – Barreov sindrom - bolest koja utječe na živce i izaziva paralizu u distalnim dijelovima ekstremiteta Hemiplegija - paraliza pretežno na jednoj strani tijela Hipotoničan - smanjen tonus skeletnih mišića Hipertrofija - povećanje ili prekomjeran rast organa ili dijela Multipla sclerosa – kronično progresivno oboljenje koje utječe na živce u mozgu i leđnoj moždini, poremećaj koordinacije, paraliza, govorne smetnje i poremećaj vida. Mišićno-koštani - koji pripada, uključuje, sadrži kosti i mišiće Mišićna distrofija - kronična progresivna slabost i atrofija mišića, bez utjecaja živčanog sustava Miopatija - bilo koje oboljenje mišića Neuropatija - oboljenje živaca Osteogenesis imperfecta - prirođeni poremećaj karakterističan po lakom pucanju kostiju Paraplegija - kompletni ili parcijalni gubitak funkcije u obje noge, moguće i trupu, uzrokovano oštećenjem leđne moždine Paraliza - gubitak ili oštećenje voljne motorne funkcije Pareza - blaga ili nepotpuna paraliza Pethesova bolest- bolest centra za rast u glavi femura Poliomijelitis - virusna infekcija leđne moždine, rezultira mišićnom atrofijom i paralizom Polineuritis - upala većeg broja živaca istog tipa Quadriplegija - poremećaj kretanja vezan uz sva četiri ekstremiteta Spazam - nehotične kontrakcije mišića koje rezultiraju ukočenjem ekstremiteta i/ili trupa Spasticitet - stanje povišenog mišićnog tonusa ( hipertonusa) 17 Spina bifida - razvojni poremećaj koji utječe na kralježnicu i kralježnićnu moždinu Poremećaji kralježnične moždine - bolesti kralježnićne moždine uzrokovani bolestima, nasljednim malformacijama ili operacijom Ozljede kralježnićne moždine - oštećenje kralježnićne moždine uzrokovano traumom Streeter sindrom - poremećaj u intrauterinom razvoju koji rezultira malformacijama ili nedostatkom ekstremiteta Tetraplegija - ( koristi se kod ozljeda kralježnićke moždine)- potpuni ili parcijalni gubitak funkcije ruku, nogu i trupa zbog lezije kralježničke moždine Traumatične ozljede glave - oštećenje mozga koje rezultira poremećajem kretanja Sturge - Weberov sindrom - stanje koje utječe na jedan ekstremitet, karakteriziran je hipertrofijom kostiju i okolnog mekog tkiva 18