3. Uvadl — im«Hi«Ht» «utf»< HiwiwIiii)« pu<»m*picgmii«ldh ugovora* n« M godbl. Jww
»mndianfr «m» port«)« nwlgumo.
b
%
ttdonkiMHinM
« * *Znl 6«
s
•
a * * T*^«***
ZAŠTO ŠTRAJKAMO?
Uredila: Akademška solidarnost
BIBLIOTEKA
Jedan svijet jedna borba
NAKLADNICI
Inicijativa i Sindikat Akademska solidarnost
ZA NAKLADNIKA
Akademska solidarnost
RECENZENTI
Akademska solidarnost
LEKTURA
akademska zajednica
OBLIKOVANJE I GRAFIČKA PRIPREMA
akademska zajednica i Akademska solidarnost
IZRADA NASLOVNICE
Akademska solidarnost
Zahvaljujemo Ministarstvu, znanosti, obrazovanja i športa na financijskoj potpori
nadahnuću
Sva prava slobodna
ZAŠTO ŠTRAJKAMO?
uredila: Akademska solidarnost
Akademska solidarnost
Zagreb, srpanj 2011.
SADRŽAJ
Uvod
Stav akademske zajednice prema nacrtima Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu
Očitovanja akademske zajednice i zainteresirane javnosti o nacrtima Zakona o
znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu:
-
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 27. travnja 2011.
-
Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 27. travnja 2011.
-
Inicijativa Akademska solidarnost i Sindikat Akademska solidarnost, 27. travnja
2011.
-
Akademija dramske umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, 28. travnja 2011.
-
Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 28. travnja 2011.
-
Ekonomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 28. travnja 2011.
-
Dekani Pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj, 29. travnja 2011.
-
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, 29. travnja 2011.
-
Tehnički fakultet, Sveučilište u Rijeci, 29. travnja 2011.
-
Akademska solidarnost Rijeka, 2. svibnja 2011.
-
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2. svibnja 2011.
-
Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 3. svibnja 2011.
-
Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 3. svibnja 2011.
-
Akademska solidarnost Pula, 4. svibnja 2011.
-
Akademska solidarnost Split, 4. svibnja 2011.
-
Tekstilno-tehnološki fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 4. svibnja 2011.
Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 4. svibnja 2011.
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Sveučilište u Zagrebu, 4. svibnja
2011.
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 5. svibnja 2011.
Akademska solidarnost Zadar i Studentski zbor Sveučilišta u Zadru, 5. svibnja
2011.
Akademija likovnih umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, 5. svibnja 2011.
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu, 5. svibnja 2011.
Fakultet elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, 5. svibnja 2011.
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Splitu, 5. svibnja
2011.
Senat Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, 6. svibnja 2011.
Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, s.a.
Fakultet organizacije i informatike, Sveučilište u Zagrebu, s.a.
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 9. svibnja 2011.
Centar za unaprjeđenje kvalitete, Sveučilište u Splitu, 9. svibnja 2011.
Dekanski kolegij (dekani i prodekani Filozofskog fakulteta, Građevinskoarhitektonskog fakulteta, Katoličko bogoslovnog fakulteta, Kineziološkog
fakulteta, Pravnog fakulteta, Prirodoslovno matematičkog fakulteta i Umjetničke
akademije), Sveučilište u Splitu, 10. svibnja 2011.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske, 10. svibnja 2011.
Senat Sveučilišta u Zagrebu, 11. svibnja 2011.
Sveučilišni studijski centar za studije mora, Sveučilište u Splitu, 11. svibnja 2011.
Institut za društvena istraživanja, Zagreb, 12. svibnja 2011.
Pravni fakultet, Sveučilište u Splitu, 13. svibnja 2011.
Udruga za razvoj visokog školstva «Universitas», Rijeka, 13. svibnja 2011.
Pomorski fakultet, Sveučilište u Rijeci, 16. svibnja 2011.
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, 16. svibnja 2011.
Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 18. svibnja 2011.
Vijeće biomedicinskog područja, Sveučilište u Zagrebu, 18. svibnja 2011.
Javna tribina u organizacija Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo
Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, 19. svibnja 2011.
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 25. svibnja 2011.
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 25. svibnja 2011.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 26. svibnja 2011.
Rektorski kolegij u širem sastavu, Sveučilište u Zagrebu, 31. svibnja 2011.
Akademija pravnih znanosti Hrvatske, 7. lipnja 2011.
Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, 15. lipnja 2011.
Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 28. lipnja 2011.
Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost, 29. lipnja 2011.
Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 29. lipnja 2011.
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 30. lipnja 2011.
Autonomni studenti Rijeka, 4. srpnja 2011.
Studenti i studentice Sveučilišta u Zadru, 4. srpnja 2011.
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 4. srpnja 2011.
Uvod
Od 12. listopada 2010., kada su objavljeni nacrti zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokome
obrazovanju i sveučilištu, većinski dio akademske zajednice u Hrvatskoj ocijenio ih je kao
nepopravljive i štetne te neprihvatljive za slanje u daljnju proceduru. Ključne zamjerke
odnosile su se na komercijalizaciju znanosti i visokog obrazovanja, pogodovanje privatizaciji
javnog visokog obrazovanja i znanosti, gubitak autonomije sveučilišta te ugrožavanje slobode
znanstvenog istraživanja i stvaralaštva. Ta sporna mjesta odbačenih nacrta zakona nisu bila
izmijenjena ni u verziji od 19. travnja 2011. Tada objavljene tzv. završne verzije nacrta
spomenutih zakona također su grubo zadirale u ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta i
slobodu znanstvenoga stvaralaštva te u odnosu na aktualne zakone bitno povećavale udio
radnih odnosa na određeno vrijeme u znanosti i visokome obrazovanju. Besplatno
obrazovanje koje se ističe kao temeljna novina ovih nacrta nigdje se u njima izrijekom ne
spominje. Umjesto besplatnog obrazovanja za sve, zakoni uvode upisnine koje su ustvari
školarine. Upisnine će, sasvim je izgledno, plaćati svi koji se upišu, dok će se one u cijelosti
subvencionirati samo dijelu redovnih studenata prema kriterijima koji se tek trebaju definirati.
Ovom prilikom želimo naglasiti da se nipošto ne protivimo ozbiljnoj kritici postojećeg stanja
u akademskoj zajednici sa svim pravnim posljedicama koje ona podrazumijeva. Protivimo se
nepopravljivoj i dugoročnoj šteti koju će ovi nacrti, usvoje li se, nanijeti znanosti i visokom
obrazovanju u Hrvatskoj. Smatramo da se zakoni ne smiju donijeti silom i unatoč protivljenju
premoćne većine akademske zajednice, kao ni bez prethodne adekvatno provedene javne
rasprave, analize postojećeg stanja, kritike aktualnih zakona i izrade strategije u kojoj će
ravnopravno sudjelovati svi zainteresirani članovi akademske zajednice. Smatramo da se
ovakva procedura donošenja zakona protivi demokratskim načelima te smo nakon Vladina
upućivanja nacrta zakona u Sabor prisiljeni reagirati jedinim preostalim sredstvom kako
bismo spriječili nepopravljivu štetu - štrajkom akademskih radnika.
Akademska zajednica svoje je protivljenje zakonima ustrajno artikulirala prethodnih devet
mjeseci trajanja tzv. javne rasprave u kojoj je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
sustavno i besramno ignoriralo većinske glasove protivljenja nacrtima zakona. Štrajk u koji
stupamo krajnji je ishod našeg ogorčenja i otpora na koji smo primorani posvemašnjim
ignoriranjem naših zahtjeva kao i osporavanjem našega legitimiteta u donošenju ključnih
odluka koje se tiču budućnosti hrvatske znanosti, visokoga obrazovanja te naposljetku i
hrvatskoga društva u cjelini.
Detaljnije elaborirano mišljenje akademske zajednice možete pronaći na stranicama samizdata
Zašto štrajkamo? - kronološki uređene zbirke kritičkih očitovanja fakulteta i drugih tijela,
institucija i inicijativa akademske zajednice o sadržaju i načinu donošenja ovih prijedloga
zakona. Radi se o očitovanjima na tzv. završne nacrte prijedloga zakona koja, budući da se
nacrti nisu supstancijalno promijenili, donose ponovljene i dopunjene kritike iz listopada
2010. Ona su stvarno, ali sustavno obezvrjeđivano mišljenje akademske zajednice o
predloženim nacrtima zakona.
Inicijativa i Sindikat "Akademska solidarnost"
Stav akademske zajednice prema nacrtima Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu
Potaknuti dosadašnjim pokušajima obmanjivanja javnosti od strane MZOŠ po
pitanju stava sveučilišne zajednice u RH o prijedlozima zakona o znanosti, visokom
obrazovanju i sveučilištu koji su upućeni u saborsku proceduru, želimo hrvatskoj
javnosti prikazati stvarno stanje stvari.
U svojim su medijskim izjavama MZOŠ i ministar Fuchs oponente zakonskih
prijedloga koji se pošto-poto pokušavaju progurati uglavnom nazivali „dijelom
akademske zajednice". Poslužili smo se podacima koji su dostupni na web stranicama
MZOŠ-a, Agencije za znanost i visoko obrazovanje i Udruge za razvoj visokog školstva
Universitas iz Rijeke kako bismo prikazali stvarni stav akademske zajednice po pitanju
prijedloga novih zakona izrečen pojedinačnim i skupnim javnim priopćenjima nakon 19.
travnja 2011. Rezultati su prikazani grafički.
Iz iznesenih podataka se jasno vidi kako prijedloge zakona javno odbacuje 9 7 %
fakulteta koji su se javno izjasnili o njima, što je 51% od ukupnog broja fakulteta u RH. S
druge strane, podršku prijedlozima zakona javno nije dao niti jedan fakultet.
Uslijed navedenog, a u cilju objektivnog informiranja javnosti, molimo MZOŠ i
ministra Fuchsa da ubuduće, kada govore o protivnicima zakona, jednostavno govore o
akademskoj zajednici.
odbacuju dok
se ne u nesu
izmjer* ; 3
"» r e < lijeljeni
< d a l i s ugestije
ene); 1
neo
\
prihvaćaju; 0
Stavovi fakulteta u RH prema novim
zakonima iskazani javnim očitovanjima
Udio fakulteta u RH koji su se javno očitovali
o prijedlozima zakona
I
Fakulteti Sveučilišta u
Zagrebu
^
neopredijeljeni
;X
o
d
b
a
c
u
j
u
^^^^^^^^^^^^^^^^^^
dok se
unesu
izmjene; 2
Fakulteti Sveučilišta u Splitu
Fakulteti Sveučilišta u Rijeci
unesu
izmjene; 1
—
—
—
^
Fakulteti Sveučilišta u
Osijeku
Inicijativa i Sindikat Akademska solidarnost
26. lipnja 2011.
I z j a v a za m e d i j e
plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu
povodom objave završnih tekstova nacrta prijedloga zakona
iz p o d r u č j a z n a n o s t i i v i s o k o g o b r a z o v a n j a
27. travnja 2011.
Novim nacrtima zakona u izvedbi sivih eminencija povjerenstava MZOŠ-a,
korporativni je interes u otvorenoj alijansi s partitokratskim strukturama napokon
jasno i javno odlučio promijeniti i onaj dio javnog sektora koji čine znanost i visoko
obrazovanje. U skladu sa sličnim praksama privatizacije javnog zdravstva,
cjelokupne privrede i prirodnih resursa kao bitnih odlika svih vladajućih garnitura
zadnjih dvadeset godina, i ova rješenja stvaraju temelj za odigravanja scenarija
maksimalizacije profita i shodno tome dokidanja i ovog javnog dobra.
Ponuđenim tekstovima zakona i njihovim svojevrsnim preambulama, rukovodeći se
vrhovnim egzegezama globalnih provoditelja mjera privatizacije, fleksibilizacije i
liberalizacije, uspostavlja se temelj za daljnje smanjenje pristupa visokom
obrazovanju socijalno podčinjenim slojevima, dok se znanosti ostavlja tržište kao
dugo iščekivani krajobraz njene egzistencije pa time egzistencije, ali i progresa,
društva u cjelini.
Konačan proizvod rada prosudbenih povjerenstava, kao i povjerenstva za izradu
konačnih nacrta zakona, ne znači dugo željeno ostvarenje besplatnog obrazovanja
kao što nas izvještavaju stranice ispisane perom sluga medijskih koncerna i
poslušnika ministarske fotelje. Zapravo je riječ o običnoj zamjeni pojmova kojom
participacije u troškovima studija u ovom slučaju postaju upisnine koje su već
odavno implementirane na zagrebačkom sveučilištu dijelom i zbog nedostatnog
financiranja iz državnog proračuna. Riječ je upravo o onom linearnom modelu
prema kojem će samo izvrsni moći svoj studij preživjeti bez dodatnog financijskog
opterećenja.
Iza ovakvih stilskih vježbi tvoraca zakona, ponovno se krije daljnje smanjenje udjela
javnog novca u financiranju visokog obrazovanja te bijedan pokušaj kratkoročne
pacifikacije studenata. Država tobožnjim omogućavanjem besplatnog obrazovanja
uvođenjem upisnina ne samo da nije izdvojila dodatna sredstava iz proračuna, već je
ista samo prenamijenila otvorenim udarom na studentski standard u domeni
prehrane uređenjem novog pravilnika o subvencioniranju hrane koji uskoro stupa
na snagu, a studentska financijska pozicija je dodatno pogoršana i povećanjem
cijena smještaja u studentskim domovima kao i ukidanjem besplatnog javnog
prijevoza, što nije u direktnoj ingerenciji centralne vlasti, ali dovoljno jasno oslikava
politiku svih struktura i razina vlasti prema socijalno najugroženijim slojevima.
Komercijalizacija obrazovanja, stoga, neće biti zaustavljena zamjenom pojmova u
svrhu trenutnog umirivanja studentske populacije, niti striktnim provođenjem
diktata OECD-a, Europske unije i Svjetske banke ili plana gospodarskog oporavka na
što se MZOŠ voli pozivati. Ovi zakoni, ukoliko prođu zakonsku proceduru, promijenit
će dugoročno sliku visokog obrazovanja u RH što će u budućnosti dovesti do
smanjenja upisnih kvota, ukidanja pojedinih studijskih grupa i fakulteta te stalnog
povećanja troškova studija. Na našoj generaciji ostaje da spriječimo takav scenarij
ne susprežući se i od direktnih akcija što smo zadnje dvije godine u više navrata
pokazali.
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
PRAVNI FAKULTETU ZAGREBU
FACULTAS IURIDICA
UNIVERSITAS STUDIORUM
ZAGRABIENSIS
10000 Zagreb, Trg m.Tita 14, CROATIA, pp 175
Tel.: Dekan: (I) 4830-596; Tajništvo: (1) 4564-303,
Stud.ref: 4564-328, Fax: (1) 4564-030
Žiro-raiiun: 2360000-1101264729, MB 3225909
FACULTY OF LAW
UNIVERSITY OF ZAGREB
Zagreb, 27. travnja 2011.
OČITOVANJE VIJEĆA
PRAVNOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
o nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti
Dana 19. travnja 2011., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo je na svojim
mrežnim stranicama nacrte prijedloga tri zakona koja bi trebali korjenito promijeniti sustav
znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj: Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanosti. Ministarstvo je najavilo da će te nacrte uputiti u daljnju
proceduru premda o njima nije održana javna rasprava.
Odmah nakon objave nacrta, rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, pozvao
je dekane da na svojim sastavnicama provedu javnu raspravu o nacrtima i dostave mu svoje
zaključke rektoru do 2. svibnja 2011.
U skladu s tim pozivom, Vijeće Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na današnoj sjednici
je provelo raspravu o nacrtima. Kako je od objave nacrta prošlo svega osam dana, Vijeće je
raspravilo samo neke od najvažnijih rješenja predloženih u nacrtima. Fakultet će naknadno
pripremiti Cjelovit stručni osvrt na nacrte.
Vijeće Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu smatra svojom dužnošću obavijestiti
gospodina rektora, cjelokupnu akademsku zajednicu te opću javnost o sljedećem:
1. Nacrti prijedloga zakona sastavljeni su protivno propisima
zainteresiranom javnošću i standardima dobrog vladanja
o savjetovanju
sa
U svim ključnim rješenjima, nacrti prijedloga zakona istovjetni su nacrtima koje je
Ministarstvo objavilo u listopadu prošle godine. Akademska zajednica i opća javnost ta je
zakonska rješenja gotovo jednoglasno osudila. Unatoč tome, Ministarstvo je odlučilo upravo
ta rješenja predložiti nadležnim tijelima bez daljnje javne rasprave.
Ministarstvo i dalje tvrdi da je javna rasprava o zakonima provedena kroz tzv. „prosudbena
povjerenstva", koja je u prosincu prošle godine, nakon javne kritike nacrta, osnovao ministar
za tri zakonska nacrta. Sveučilišni profesori sa svih pravnih fakulteta u Hrvatskoj i mnogi
drugi pravnici, među kojima su mnoga najistaknutija imena naše pravne struke, višekratno su
upozoravali da takva povjerenstva nisu poznata u propisima koja uređuju rad Vlade i da
nikada nisu bila osnovana za izradu bilo kojeg zakona.
Mnogi pripadnici akademske zajednice, uključujući i rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr.
sc. Aleksu Bjeliša, isticali su da članovi povjerenstava nemaju legitimitet izraziti stav
akademske zajednice o zakonima.
Na sva ta upozorenja Ministarstvo se ponovno oglušuje i namjerava nacrte uputiti u proceduru
bez javne rasprave.
U svakom pojedinom segmentu pripreme ovih nacrta prijedloga zakona, prekršena je odluka
Vlade - Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona,
drugih propisa i akata ("Narodne novine", broj 140/09.), kao i standardi dobrog vladanja o
pripremi zakonskih nacrta.
Pored svega toga, nacrti zakona koji će imati prvorazredan utjecaj na gospodarski i društveni
razvoj Hrvatske, namjeravaju se predložiti bez ikakve prethodne strategije razvoja visokog
obrazovanja i znanosti. Oni nisu popraćeni adekvatnim obrazloženjima, analizom stanja niti
ciljevima koji se žele postići. Uvodne napomene uz zakonske nacrte najčešće su nepovezane s
konkretnim rješenjima koja se u njima predlažu.
2. Sveučilišta se podvrgavaju
sveučilišna autonomija
političkoj kontroli čime se krši Ustavom
zajamčena
Prema nacrtu Zakona o sveučilištu, ključnu ulogu u upravljanju sveučilištem imaju
sveučilišna vijeća koja su pod neposrednim utjecajem izvršne vlasti.
Članove sveučilišnog vijeća, koji ne smiju biti pripadnici sveučilišta, imenuju Vlada i senat
sveučilišta u jednakom omjeru (čl. 12. st. 2. nacrta ZS). Dosadašnja iskustva u Hrvatskoj s
tijelima sličnog sastava koja bi de iure trebala biti politički nezavisna, govore da će utjecaj
Vlade u vijeću biti presudan.
Sveučilišno vijeće nije tijelo koje tek nadzire sveučilište, kako se to deklarira u nacrtu. Ono
donosi odluke koje su ključne za njegovo upravljanje: ono potvrđuje i smjenjuje rektora, daje
suglasnost na statut i pravilnik o financiranju, potvrđuje strategiju, organizacijski elaborat i
prijedlog programskog ugovora o financiranju, ukida ili obustavlja odluke tijela sveučilišta
ako ih smatra nezakonitima ili nestatutarnima, itd (čl. 12. st. 1. nacrta ZS).
Protivno ustavnim jamstvima o sveučilišnoj autonomiji (čl. 68. Ustava Republike Hrvatske) i
ustavnoj zaštiti znanosti i umjetnosti (čl. 69. Ustava), putem sveučilišnog vijeća se
uspostavlja neposredna politička kontrola sveučilišta. Ta rješenja izravno su protivna
tumačenjima ustavnih odredbi o sveučilišnoj autonomiji iz odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske broj U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. te U-I/l 707/2006 od 20. prosinca 2006.
Pored toga, kada bi država i imala pravo imenovati upravna tijela sveučilišta, principijelno j e
nedopustivo da to čini Vlada, a ne Sabor.
Do političke kontrole sveučilišta dovest će i predloženi sustav financiranja.
Prema nacrtu Zakona o sveučilištu, financiranje iz proračunskih sredstava uređuje se
programskim ugovorima koje će država sklapati s javnim sveučilištima za trogodišnja
razdoblja (čl. 23-26).
Premda se radi o ugovorima iznimno velike vrijednosti kojima Vlada raspolaže sredstvima
poreznih obveznika, rektor i Vlada o njima pregovaraju bez javne kontrole. Na strani države,
nisu predviđeni mehanizmi koji bi mogli spriječiti da izvršna vlast iz političkih razloga
pogoduje pojedinim sveučilištima ili znanstvenim područjima. Na strani sveučilišta, ne
postoje pravila koja bi omogućila članovima sveučilišne zajednice da sudjeluju u artikuliranju
stavova sveučilišta o tome kako se ono treba razvijati. Senat, kao jedino predstavničko tijelo
sveučilišne zajednice, na sadržaj programskog ugovora nema nikakav utjecaj. Na nacrt
pregovaračkog ugovora suglasnost, međutim, daje sveučilišno vijeće, na čiji sastav utječe
izvršna vlast.
Nema dakle mehanizma koji bi jamčio da će programski ugovor biti izraz općeg interesa, a ne
osobnog dogovora izvršne vlasti i rektora. Osim toga, pravila o postupku pregovaranja
stavljaju sveučilišta u puno nepovoljniju pregovaračku poziciju čime se jača ovisnost
sveučilišta o volji izvršne vlasti.
Politički utjecaj na znanstvenu djelatnost pojačat će se i prema nacrtu prijedloga Zakona o
znanstvenoj djelatnosti (ZZD). Prema nacrtu ZZD, u prvom planu sustava znanstvene
djelatnosti su instituti koji, za razliku od sveučilišta, ne uživaju ustavne garancije autonomije.
Za izbor ravnatelja instituta (čl. 28.-29.) nisu propisane nikakve, pa niti minimalne znanstvene
kvalifikacije niti druge kompetencije. Krovno tijelo u sustavu znanosti bit će Nacionalno
vijeće za znanost i tehnologiju, u kojemu sve članove imenuje Vlada Republike Hrvatske (čl.
8.-12).
Iz svega navedenog slijedi da se predloženim zakonskim nacrtima ne uvodi nadzor visokog
obrazovanja i znanstvene djelatnosti već njihova politička kontrola. Ona će onemogućiti će
razvoj znanosti i visokog obrazovanja, ugroziti akademske slobode i znanstvenu kritiku
politike.
3. Zakonom se zadire u autonomno uređeni ustroj sveučilišta čime se krši Ustavom
zajamčena sveučilišna autonomija
Zakonom se javnim sveučilištima nameće potpuno novi ustroj koji je protivan njihovim
statutima:
-
Upravljanje sveučilištem se centralizira u funkciji rektora (čl. 10. st. 1. nacrta ZS).
Zakonom se ne provodi najavljena integracija sveučilišta, već samo njegova
unitarizacija i centralizacija.
-
Rektor ne odgovara senatu, predstavničkom tijelu sveučilišta, već sveučilišnom
vijeću (čl. 10. st. 1 nacrta ZS), koje je pod utjecajem izvršne vlasti. Rektor ne
mora biti sveučilišni profesor i može biti biran na neograničen broj mandata (čl.
10. st. 2. nacrta ZS).
-
Senat nema nikakvih nadležnosti u pogledu poslovanja sveučilišta. Ta pitanja su
potpuno prepuštena rektoru pri čemu senat nema ovlasti kontrolirati njegov rad.
Senat odlučuje uglavnom samo o akademskim pitanjima (čl. 11. nacrta ZS). Senat
ima pravo na izbor rektora, ali samo ako ga prihvati sveučilišno vijeće.
-
Zakonom se ukida pravna osobnost fakulteta i umjetničkih akademija. Tek
iznimno je sveučilištu dopušteno statutom pojedini fakultet ili akademiju
organizirati kao pravnu osobu, ali samo ,,u opravdanim slučajevima" (čl. 8. nacrta
ZS). Potpuno je otvoreno pitanje tko će i prema kojim kriterijima odlučivati o
opravdanosti te odluke. Ako sveučilišno vijeće smatra da nije opravdano da
pojedina sastavnica ima pravnu osobnost, ono može uskratiti svoju suglasnost na
statut. Ako je neka sastavnica i organizirana kao pravna osoba, ona prema nacrtu
zakona nema nikakvu samostalnost u upravljanju.
-
Zakon ne priznaje sveučilišnim nastavnicima i studentima pravo na izbor svoga
dekana i pravo da sudjelovanjem u fakultetskom vijeću sudjeluju u upravljanju
svoga fakulteta odnosno akademije. Dekane senatu predlaže rektor (čl. 10. st. 1.
nacrta ZS). Dekan ne mora biti profesor fakulteta odnosno akademije kojoj je
dekan niti uopće mora biti sveučilišni profesor. Nisu predviđena ograničenja u
broju mandata dekana. Fakultetska vijeća se ni ne spominju. Rektor može ukinuti
ili obustaviti svaku odluku sveučilišnih sastavnica ako smatra da je ona
nezakonita ili nestatutarna (čl. 10. st. 1).
-
Sveučilište smije pitanja ustroja sveučilišta koja nisu uređena zakonom
autonomno urediti ukoliko je to u skladu sa zakonom (čl. 4. st. 4.), ali sveučilišno
vijeće mora na to uređenje pristati davanjem suglasnosti na statut (čl. 12. st. 1).
-
Stupanjem na snagu zakona, senatima javnih sveučilišta - predstavničkim
tijelima sveučilišne zajednice - prestaje mandat (čl. 29. st. 3. nacrta ZS) čime se
onemogućuje rad sveučilišta u razdoblju dok se ne provede usklađenje s novim
zakonom.
Iz svega navedenog slijedi da se navedenim zakonskim rješenjima nameće radikalna
centralizacija ustroja sveučilišta i grubo krši ustavno pravo sveučilišta da autonomno odlučuju
o svome ustroju kako je ono protumačeno u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. te U-I/l707/2006 od 20. prosinca 2006.
4. Radikalna promjena ustroja sveučilišta nameće se bez ikakvog prijelaznog
razdoblja
Predloženi Zakon o sveučilištu, koji predviđa korjenite promjene u ustroju sveučilišta, treba
stupiti na snagu svega osam dana od dana objave (Čl. 33. nacrta ZS).
Prema prijelaznom režimu, budućnost hrvatskih sveučilišta potpuno ovisi o sadašnjim
rektorima. Oni ostaju na funkciji do isteka mandata, dok sveučilišnim senatima -
predstavničkim tijelima sveučilišta - mandat prestaje stupanjem na snagu zakona (članak 29.
stavak 1. i 2), što predstavlja najtežu zamislivu povredu sveučilišne autonomije.
Izbor novoga senata provodi se prema privremenom statutu kojega smije predložiti isključivo
rektor, a usvaja ga tijelo nazvano „konstituirajući senat" (premda se radi o sveučilištima koja
su konstituirana puno prije predloženog Zakona o sveučilištu) kojega čine čelnici sastavnica
(čl. 29. st. 2). Rok za pripremu i usvajanje statuta je svega tri mjeseca, u koje je, ako zakoni
budu doneseni u srpnju, uračunat i ljetni odmor. Za glasanje o privremenom statutu nije
propisana kvalificirana većina, tako da je je za privremeni statut rektoru dovoljno osigurati i
običnu većinu (čl. 29. st. 4), što je nedopustivo za akt kojim se iz korijena mijenja ustroj
sveučilišta.
Zaključno, nacrt ZS nudi sadašnjim rektorima priliku da utječu na to da privremeni statut, a
time i konačni ustroj sveučilišta i sastav njegovih tijela, pogoduje njihovom izboru za rektora
po novom sustavu.
5. Centralizacija kakva je predviđena nacrtom Zakona o sveučilištu neprovediva je na
Sveučilištu u Zagrebu
Po svim kriterijima, zagrebačko sveučilište spada među najveća europska sveučilišta. Ono je
stoljećima djelovalo kao sveučilište čije su sastavnice u pogledu poslovanja imale izrazitu
autonomiju. Nagli prijelaz prema potpunoj centralizaciji u takvom sustavu će uzrokovati
blokade u nastavi i istraživanju, izazvati sukobe i podjele na sveučilištu i oslabiti sveučilište u
programskom pregovaranju.
Preko 4000 nastavnika i suradnika i preko 60,000 studenata Sveučilišta u Zagrebu, prema
nacrtu Zakona o sveučilištu, bit će zastupljeni samo u Senatu koji prema zakonu ne smije
imati više od 30 članova. Kako zakonsko ograničenje broj članova senata na 30 vrijedi
jednako za sva sveučilišta, nastavnici, suradnici i studenti zagrebačkog sveučilišta imat će
znatno manji udio u izborima od drugih javnih sveučilišta koja su po broju nastavnika i
studenata bitno manja.
Nastavnicima, suradnicima i studentima nacrt ZS ne priznaje dosadašnje pravo na
participaciju u upravljanju Sveučilištem kroz fakultetska vijeća i izbor dekana. Proces
upravljanja sveučilištem bit će potpuno udaljen od pripadnika sveučilišne zajednice.
Centralizacija upravljanja bila je prije više od sedamdeset godina uvedena na Sveučilištu u
Zagrebu, prihvaćanjem modela koji su bili strani zagrebačkom sveučilištu. Od centralizacije
se ubrzo odustalo jer se nije mogla provesti.1 Sveučilište koje je od tog vremena do danas
višestruko naraslo, danas bi se još puno teže moglo centralizirati na način na koji to predviđa
nacrt ZS.
Na Sveučilištu u Zagrebu pod vodstvom rektora priprema se autonomna reforma ustroja
Sveučilišta, Tom reformom treba se postići integracija sveučilišta, uz istodobno osiguravanje
upravljivosti na svim razinama sustava. Ako Zakon o sveučilištu bude usvojen, Sveučilište
neće moći provesti tu reformu jer se zakonom nameće model radikalne centralizacije. Sasvim
1
D. Čepulo, „Pravni položaj Sveučilišta u Zagrebu od 1874. do danas", Tribina Kluba pravnika Grada Zagreba,
Zagreb, 15. veljače 2011.
je dakle jasno da bi ovim zakonom bila prekršena ustavom zajamčena autonomija sveučilišta
da odlučuje o svome ustroju.
U uvodnim napomenama za Zakon o sveučilištu navodi se d a j e OECD u izvješću iz 2008. o
obrazovanju u Hrvatskoj u tercijarnom sektoru utvrdio da je Sveučilište u Zagrebu prema
sadašnjem ustroju neupravljivo. Istodobno se prešućuje što je u tom istom izvještaju OECD
konkretno u tom pogledu preporučio Vladi:
„Na Vladi je da uz konzultacije odluči može li Sveučilište u Zagrebu i dalje
ostati i u stvarnosti djelovati kao jedinstvena, učinkovito integrirana institucija;
je li bolje podijeliti je u više upravljivijih ustanova, pri čemu možda neke
skupine fakulteta treba preseliti radi pojačavanja specijalizirane snage raznih
regionalnih sveučilišta, ili ga oblikovati kao sustav federaliziranog sveučilišta.
Ako se sve to pokaže suviše teškim i politički osjetljivim pitanjem da bi se moglo
samostalno rješavati, možda je upravo sada vrijeme da se pozove pomno
izabrana međunarodna skupina za reviziju koja bi mogla ponuditi vodstvo i
savjet upravo o ovom pitanju. "
Ova preporuka nažalost nije se slijedila. Umjesto pomno pripremljene reforme, za koju je bilo
moguće osigurati i međunarodnu potporu, ovim nacrtima se na Sveučilištu u Zagrebu želi
provesti radikalna centralizacija, a da samo to sveučilište o tome nije niti konzultirano. Pritom
se krše načela reforme koje je Sveučilište u Zagrebu samo započelo.
6. Uvodi se potpuno proizvoljan sustav studentskih participacija kojim će se povećati
proračunski manjak i koji će trebati provoditi buduća vlada
Javna sveučilišta u Hrvatskoj trebala bi se financirati pretežno iz javnih sredstava. Nažalost,
javno financiranje visokog obrazovanja, područja od strateškog nacionalnog interesa, potpuno
je neadekvatno. Ono se ovim zakonom neće poboljšati već će se naprotiv pogoršati.
Prema nacrtu Zakona o visokom obrazovanju, uvode se „upisnine" koje se proizvoljno
ograničavaju na 60% prosječne mjesečne netto plaće za prijediplomski i diplomski te 100%
prosječne mjesečne netto plaće za doktorski studij (čl. 49. nacrta Zakona o visokom
obrazovanju). Namjerava se propisati subvencioniranje upisnine određenim kategorijama
studenata od strane države (čl. 48).
Vlada je i prema sadašnjem sustavu s vremena na vrijeme obećavala da će studentima plaćati
njihove participacije. Vladine odluke o tome za koje godine studija će plaćati donošene su
kaotično, situacijski, bez obrazloženja i bez participacije akademske zajednice. To je dovelo
do posvemašnje nelogičnosti sustava financiranja sveučilišta. Važnije od toga, obećanja koja
je davala sveučilištima Vlada nije ispunila: ona sveučilištima duguje veliku većinu iznosa po
osnovi participacija.
2
,Jt will be for the Government in consultation to decide whether Zagreb can remain and operate effectively as
a single and effectively integrated institution; whether it is better divided into several more manageable
institutions, perhaps with some faculty groups transferring to enhance the specialised strengths of different
regional universities; or whether possibly to take the form of some kind offederated university system. If all this
appears too big and politically sensitive to tackle singlehanded, now might be the time to call in a carefully
selected international review group to provide guidance and advice on just this subject." Review of Terciary
Education: Croatia, (OECD, 2008-). http://www.oecd.org/dataoecd/42/17/38814548.pdf.
Predloženim nacrtom Zakona o visokom obrazovanju, krug studenata za koje bi država
trebala plaćati participacije, prema zakonu se znatno proširuje. Dug države prema
sveučilištima, koji je i sada visok, višestruko se uvećati. Time se krši Zakon o fiskalnoj
odgovornosti (Narodne novine 139/10) i dodatno opterećuje proračun. Bilo bi primjereno da
takav dug predloži Vlada koja će ga i snositi.
Ako obećanja o subvenciji upisnina ne budu ispunjena, kao što nisu bila ispunjena dosadašnja
obećanja koja je Vlada dala u pogledu plaćanja studentskih participacija, sveučilištima će
javno financiranje biti smanjeno, a financiranje iz studentskih participacija zakonom
ograničeno. To će dovesti do osiromašenja javnih sveučilišta s nesagledivim posljedicama za
gospodarski i društveni razvoj Hrvatske.
7. Zakonskim nacrtima se ne ostvaruje opći interes, već se pogoduje
privatnog kapitala u visokom obrazovanju
interesima
Zakonski nacrti pogoduju interesima privatnih visokih učilišta. Prema iskustvima mnogih
država u srednjoj i istočnoj Europi, taj razvoj dovest će do pada kvalitete i smanjene
dostupnosti visokog obrazovanja građanima.
Prema nacrtu ZVO, osobe koje su završile odgovarajući stručni studij mogu upisati sveučilišni
diplomski pa čak i poslijediplomski studij. Ruši se načelo binarnosti u visokom obrazovanju
jer se polaznicima privatnih visokoobrazovnih ustanova olakšava pristup kvalifikacijama koje
daju javna sveučilišta.
Smanjivanje kvota za pojedine fakultete na javnim sveučilištima, koje se nagovještava u
uvodnim napomenama za nacrt ZVO, dodatno će stvoriti potražnju za privatnim visokim
obrazovanjem. Prema iskustvu država u okruženju, velika većina kandidata koji se, zbog
ograničenih kvota, neće moći upisati na javna sveučilišta, upisat će se na privatna visoka
učilišta koja će nastojati ponuditi programe slične onima na javnim društvenim fakultetima.
Smanjenje kvota na javnim pravnim, ekonomskim, filozofskim ili politološkim fakultetima
samo po sebi neće dovesti do toga da se veći broj studenata upisuju na druge fakultete javnih
sveučilišta na kojima postoji potražnja za studentima. Za mnoge vrlo vrijedne sveučilišne
studije u Hrvatskoj nema dovoljnog interesa studenata, ne zbog toga što su kvote za fakultete
iz područja društvenih znanosti previsoke, nego zbog toga što Hrvatska uspjela stvoriti tržište
rada koje bi takve studije moglo adekvatno vrednovati.
Smanjenje kvota pogodovat će samo interesima privatnih učilišta čije školarine se zakonom
ne ograničavaju. Prihodi privatnih visokih učilišta rast će na štetu javnih. To će pak dovesti
do teže dostupnosti visokog obrazovanja te njegove bagatelizacije, komercijalizacije i pada
kvalitete.
Slijedom svega navedenog, Vijeće je jednoglasno zaključilo:
-
postojeće nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju
i Zakona o znanstvenoj djelatnosti, treba povući iz procedure
-
zakonski nacrti iz područja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti moraju
se pripremati uz odgovarajuće savjetovanje sa zainteresiranom javnošću,
sukladno propisima i standardima dobrog vladanja
-
prvi korak u tom pogledu treba biti donošenje jasne nacionalne strategije o
razvoju znanosti i visokog obrazovanja.
Vijeće Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Inicijativa i Sindikat «Akademska solidarnost»
(27. travnja 2011.)
Svjedoci smo da Vladi u izbornoj godini popularnost sve više pada. Potpora HDZ-u
trenutno je mizerna. Iako su građani ogorčeni politikom koju provodi, Vlada ne odustaje
od daljnjih štetnih «reformi», nadajući se u posljednjoj godini svoje vladavine donijeti još
koji zakon od kojega će korist imati samo manjina.
Upravo se priprema usvajanje triju novih zakona - Zakona o znanstvenoj djelatnosti,
Zakona o sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju. Donošenje tih zakona obilježeno
je potpunom nedemokratičnošću i netransparentnošću od samoga početka. Riječ je o
zakonima koji su, u svojoj prvoj verziji, bili izneseni na javnu raspravu u jesen 2010.
godine. Nakon što ih je akademska zajednica praktički jednoglasno u cijelosti odbila,
tražeći da se u potpunosti povuku iz procedure, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa oformilo je u prosincu 2010. godine tzv. «prosudbena povjerenstva za analizu
pristiglih primjedbi« i otpočelo s «drugim krugom javne rasprave». Nastavljajući s
nedemokratskim postupkom izrade ovih zakona, Ministar je posegnuo za tijelom koje je
presedan u hrvatskoj zakonodavnoj proceduri i u koje on imenuje većinu članova,
pretvarajući se da su izabrani demokratskom voljom akademske zajednice.
Rezultat je očekivan - zakoni koje su ranije u potpunosti rezolutno i argumentirano
odbacili oni kojih se ti zakoni najizravnije tiču, promijenjeni su samo površinski.
Intencija i bit zakona, a to su privatizacija, komercijalizacija i politička
instrumentalizacija znanosti, sveučilišta i visokog obrazovanja, nije se promijenila i
njihova nova verzija nije nimalo bolja od početne. Zakonodavac i njegovi operativci
jednostavno su zaobišli mnoštvo gorućih problema i loših rješenja, prebacivši
odgovornost na buduće tvorce podzakonskih akata, što neuvjerljivo reklamiraju kao viši
stupanj autonomije.
Riječ je, dakle, o zakonima koji zagovaraju potpuno podvrgavanje znanosti i visokoga
obrazovanja kapitalu, što će imati katastrofalne posljedice po čitavo društvo. Znanost i
obrazovanje tako konačno prestaju biti ono što su dosad još barem dijelom bili - sektori
od općedruštvenog interesa - i postaju tek još jedan od resursa za stjecanje privatnog
profita. Da bi se takav proces komercijalizacije mogao dovršiti, akademska zajednica
stavlja se pod izravan nadzor politike, a radnička prava njezinih članova uvelike se
smanjuju.
Usvoje li se predloženi zakoni, bitna, manje bitna i nebitna znanstvena područja određivat
će tijela sastavljena od predstavnika izvršne vlasti i gospodarstva. Sloboda znanstvenog
istraživanja i autonomija izbora područja istraživanja podvrgnut će se kratkoročnim
političkim i korporativnim interesima. Sveučilištem će pak upravljati sveučilišno vijeće,
tijelo natpolovično sastavljeno voljom izvršne vlasti. Rektori, dekani i ravnatelji, odnosno
upravljačke strukture sveučilišta i znanstvenih instituta više neće nužno biti sveučilišni
profesori ili znanstvenici. Oni će, kako se to ističe u tekstovima koji uvode u zakone i
tobože objašnjavaju njihovu reformsku svrhu, biti najprije menadžeri, «kreativni lideri»
koji će predvoditi još jednu pretvorbu javnih institucija u koje su hrvatski građani
desetljećima solidarno ugrađivali svoja sredstva i znanje.
Premda, dakle, u MZOŠ-u tvrde da predloženi zakoni sprječavaju komercijalizaciju
obrazovanja, analiza predloženih zakona pokazuje posve suprotno. Institutom
programskih ugovora koji će se sklapati između Ministarstva i javnih sveučilišta tj. javnih
instituta omogućuje se, štoviše, daljnje smanjenje ulaganja javnih sredstava u visoko
obrazovanje i znanost, a tako i njihova daljnja komercijalizacija. Usto, manipulacije su
očevidne i u činu podilaženja određenim interesnim skupinama, kao i u pokušaju
pridobivanja protivnika zakonskog paketa, tako što im se nude povoljniji uvjeti prijelaza
iz starog u tzv. novi sustav, mogućnost arbitraže u spornim situacijama ili pak
participacija bez prava glasa u određenim tijelima.
Sustavna analiza novih prijedloga pokazuje da oni obiluju proturječjima: u jednom su
trenutku docenti problem jer ih se prebrzo i u velikom broju propušta u sustav koji tako
pokazuje sve svoje slabosti, a u drugom su upravo docenti njegov temelj. To dovoljno
pokazuje besmislenost piramidalnog sustava nastavnih i znanstvenih zvanja koji će se
provesti kroz institute programskih ugovora i opće akte, a kojim se, osobito mladim
kolegama, maksimalno otežava da steknu ono što su svojim radom zaslužili.
Osim toga MZOŠ u medijskoj kampanji koju sustavno provodi od početka javne kritike
predloženih nacrta na još jedan način obmanjuje javnost. U učestalim istupima ministar
Fuchs naglašava da će se zakonima spriječiti «torbarenje» sveučilišnih nastavnika i da se
njima ukidaju školarine, što je dugogodišnji zahtjev studenata. Međutim, obje su tvrdnje
netočne. Prvo: «torbarenje» je samo jedna od očitih posljedica komercijalizacije visokog
obrazovanja i ovi ga zakoni neće spriječiti niti im je to pravi cilj. Štoviše, «torbarenje» je
i dalje omogućeno samo se sad opravdava iznimnim okolnostima i može trajati jednu
akademsku godinu (ZOVO, čl. 27, st. 3.). Drugo: školarine uopće nisu ukinute, samo su
zamijenjene upisninama. Dakle, nema nikakvog govora o ukidanju školarina, nego samo
o promjeni terminologije. Zapravo nisu zamijenjene ničim jer se u tekstu zakona upisnina
nigdje izravno ne definira, osim što se njezin iznos određuje «na ime ukupnog iznosa
administrativnih troškova studija, po akademskoj godini, odnosno upisanih 60 ECTS-a».
U kakvoj su vezi administrativni troškovi studija i bodovi kojima se određuje opterećenje
u kolegiju? Istina jest da će se sam iznos tih školarina/upisnina smanjiti na 60% prosječne
plaće, no zakonom uopće nije propisano koliko će točno studenata te školarine/upisnine
plaćati. Što znači «neuspješnost», koja će određivati koliko će studenata plaćati te nove
školarine/upisnine, zakonom nije određeno, nego će se to određivati podzakonskim
aktima. Po nekim procjenama lako je moguće da će čak 80-90% studenata (za razliku od
sadašnjih 60%) plaćati svoj studij. Jednako tako, besplatno studiranje na prvoj godini
preddiplomskog i diplomskog studija u zakonima se nigdje ne spominje, pa bismo valjda
morali vjerovati Vladi na riječ (istoj onoj Vladi čiji je vrh trenutno u zatvoru).
Zanimljivo je pritom da se neprestano manipulira EU i briselskim zadovoljstvom novim
zakonima. Poglavlje je davno «ispregovarano» i zaključeno, i ovi zakoni doista nemaju
nikakve veze s EU osim što čvrsto zagovaraju politiku u visokom obrazovanju i znanosti
koja širom Europe izaziva masovne prosvjede, otpor, snažnu kritiku i nezadovoljstvo
akademske zajednice. Vlada, dakle, još jednom bezočno laže.
Iz svih ovih razloga, nedvojbeno je da će akademska zajednica, koja je već više puta
gotovo jednodušno i u potpunosti odbacivala ove zakone, morati reagirati na njih - ne
samo zato što oni rade protiv interesa samih akademskih radnika i studenata, nego i zato
što bi njihovo donošenje značilo katastrofu za čitavo naše društvo. Kako je postojeći
sindikat zaposlenika u visokom školstvu, Nezavisni sindikat znanosti i visokog
obrazovanja, od samoga početka kolaborirao s MZOŠ-em u donošenju ovih zakona,
akademskoj zajednici nije preostalo ništa drugo nego da formira svoj novi sindikat Sindikat visokog obrazovanja i znanosti «Akademska solidarnost». Sindikat
«Akademska solidarnost» - osnovan 9. ožujka 2011., registriran 30. ožujka 2011. okuplja akademske radnike i studente iz cijele Hrvatske. Ustrojenje na načelima direktne
demokracije, što znači da su svi članovi ravnopravni i da nema predsjednika. Sindkat je iz
dana u dan sve brojniji, a članove ima u Zagrebu, Zadru, Splitu, Rijeci i Puli. Upravo će
preko toga sindikata akademski radnici, u tijesnoj suradnji sa studentima, uskoro
pokrenuti štrajk kao sljedeći način otpora i krajnje sredstvo u borbi protiv štetnog
paketa zakona, odnosno borbi za autonomiju sveučilišta, slobodnu znanost i besplatno
visoko obrazovanje.
Inicijativa Akademska solidarnost i Sindikat «Akademska solidarnost«
Sveučilište u Zagrebu
AKADEMIJA
DRAMSKE
UMJETNOSTI
1896.
Academy of Dramatic Art
Zagreb, 28. travnja 2011.
Očitovanje Akademijskog vijeća o nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti
Štovani,
Ovo očitovanje temeljeno je na raspravi o prijedlozima zakona na Akademijskom vijeću,
koje je po ovlaštenju vijeća napravljeno u redakciji radne skupine u sastavu:
- Prof. Enes Midžić, dekan
- Pro£ dr. sc. Sibila Petlevski, Pročelnica katedre teorija i analitika
- Prof. Goran Sergej Pristaš,
- Prof. Bruno Gamulin, Prodekan za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju
- Prof. Ozren Prohić, predstavnik Odsjeka kazališne režije i radiofonije
- Izv. prof Mato Ilijić, prodekan za filmske studije
Povod
Objavom nacrta prijedloga triju zakona, koje je 19. travnja 2011., Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa objavilo na svojim e-stranicama, otvorena je tek sada mogućnost široj
akademskoj zajednici da se upozna s prijedlozima zakona koji bitno mijenjaju sliku, ustroj,
rad i ulogu visokoškolskih institucija, visokoškolskog obrazovanja, znanstvenog rada i
istraživanja.
Ne ulazeći u stručnu pravno-strukturnu analizu zakona i modaliteta donošenja istih, dužni
smo upozoriti na jedno prilično zanemareno područje, područje umjetnosti koje slijedom
povijesne odijeljenosti i samostalnosti, u samosvojnom i prirodnom razvoju odvojeno od
sustava sveučilišnog ustroja i sustava znanosti, te gubitka veze s Ministarstvom kulture,
uvijek ostaje nedefinirano te tretirano usputno na "odgovarajući" način odrednicama koje
važe za znanost.
Ono u što ti zakoni zadiru, pitanja su na koja u njima nema odgovora, a upravo su to bitne
odrednice koje pobliže definiraju pojam, mjesto, ulogu, okvire i uvjete istraživanja u
umjetničkom području, umjetničko istraživanje, te povijesnu prepoznatljivost i
utemeljenost nekih temeljnih nacionalnih vrijednosti kojima se umjetničko područje
izdvaja iz dosada definiranih područja znanosti unutar i izvan sustava sveučilišnog
obrazovanja.
Kako je već "Bolonjskom reformom" uveden jedan ne sasvim prirodni model u umjetničko
sveučilišno obrazovanje, potrebno je novim zakonima ne produbljivati nedoumice
mehaničke primjene "bolonje" na sve i sva, te ostaviti prostora za "kreativnost i izvrsnost
izvan sustava ECTS-a", jer najbolje pretpostavke "bolonje" su na umjetničkim akademijama
kroz individualni i grupni umjetnički rad te mentorsku nastavu i poduku uvedena od
njihova osnutka.
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01) 48 28 506, 48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509, 45 53 243 (Dekanat)
OIB: 52097842295
E-pošta: [email protected]
http://www.adu.unizg.hr
Načelne primjedbe
1. Novi nacrti predloženih Zakona o visokom školstvu i Zakona o znanstvenom radu
pokazuju intencije uvažavanja specifičnosti umjetničkog područja, međutim Zakon o
sveučilištu ozbiljno dovodi u pitanje njihovu provedivost. Naime, umjetničke akademije
nisu samo značajne sveučilišne sastavnice nego, prije svega, predstavljaju institucije od
iznimne kulturne i društvene važnosti, odnosno, one su nedvojbeno nacionalno kulturno
dobro i imaju iznimno važan kulturni utjecaj i izvan same sfere visokog školstva što
dokazuju brojna međunarodna i domaća priznanja, međunarodna prepoznatljivost
umjetnika koji su nastavnici na tim institucijama, kao i studentska produkcija. Djela nastala
na umjetničkim akademijama postala su dijelom hrvatskog kulturnog dobra i konstitutivni
su segment redovnog/svekolikog kulturnog života u Hrvatskoj. Institucionalna
destabilizacija akademija zbog mogućeg gubitka pravne osobnosti i identiteta koji
sugeriraju pojedini članci Zakona o sveučilištu, za posljedicu će imati ugrožavanje javne
važnosti umjetničkih akademija s nesagledivim posljedicama.
2. Smatramo da je neophodno ime Zakona o znanstvenoj djelatnosti promijeniti u Zakon o
znanstvenoj djelatnosti i istraživanju. U tom zakonu mora se jasno definirati umjetničko
istraživanje kao jednakopravni ekvivalent znanstvenom istraživanju.
Jednim dijelom to se mora provesti ustrojem Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju u
kojem, po sadašnjem prijedlogu, nije predviđen član iz umjetničkog područja.
Napominjemo da su sloboda istraživanja i usavršavanja temeljni principi akademskog
života koji se moraju uvažavati u sustavu državnog i fondovskog financiranja istraživanja te
rada na sveučilištu. Povelja temeljnih prava EU u poglavlju 13 navodi eksplicitno da će:
"umjetničko i znanstveno istraživanje biti nesputano". Iz toga proizlazi da se u
odgovarajućem omjeru uz znanstvenu djelatnost i istraživanje mora omogućiti prostor za
umjetničko istraživanje unutar visokog školstva.
3. Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju već svojim naslovom, a tako i predviđenim
sastavom isključuje umjetničko područje (članak 8.) u polju istraživanja. Nacionalno vijeće
za znanost i tehnologiju mora uz strategiju kojom su određeni znanstveni prioriteti odrediti
i poziciju umjetničkog istraživanja kao prioritetnu, s obzirom da je tu riječ o temeljima
nacionalnog identiteta i opstojnosti kulture naše male nacije u složenom europskom
okruženju.
U djelokrug rada Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju RH trebalo bi i kroz ime i kroz
program ugraditi kategoriju "istraživanja" koje bolje/dostatno definira nadležnost bez
mogućnosti naknadnih arbitrarnih interpretacija, a ujedno definira qelovitu programsku
orijentiranost jednog takvog tijela. Sastav Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje
predmnijeva da se oni biraju iz znanstveno definiranog područja i nužno je zbog značajnog
udjela visokog umjetničkog školstva da u tom tijelu bude zastupljen relevantni i
kompetentni predstavnik umjetničkog područja.
U pojmovniku spominjanjem znanstvenika istraživača nema dovoljno prostora za
prepoznatljivost nastavnika/umjetnika u umjetničkom istraživanju.
Definiranjem znanstvene djelatnosti gdje se podrazumijeva da se to ne donosi na
umjetničko istraživanje otvara se prostor diskriminaciji i isključivanju relevantnog
umjetničkog istraživanja.
4. Frascati sistematizacija. Eksplicite u čl. 4. st. 1. Zaklona o znanstvenoj djelatnosti
navođenja da se znanstvena djelatnost ovog zakona razumijeva kao temeljno, primijenjeno i
razvojno znanstveno istraživanje kao i posebnosti izražen je u znanstvenom području
društvenih humanističkih znanosti logički isključuje svaku mogućnost istraživanja u
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01)48 28 506,48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509,45 53 243 (Dekanat)
E-pošta: [email protected] http://www.adu.hr
posebnom umjetničkom području. Iz takvog stava najčešće i kod relevantnih stručnjaka se
qelokupno umjetničko područje nedopustivo sistematizira unutar Humanističkih znanosti
odnosno Znanosti o umjetnosti. To u svakom slučaju znači da se ne smije prema dosadašnjoj
praksi supstituirati umjetničko područje predstavnicima humanističkih znanosti, odnosno
znanosti o umjetnosti kako to i različite službe čak u statističkim primjenama Frascatti
sistematizacije nastoje prikazati.
5. Definiranjem znanstvenih pravnih osoba koje se bave znanstvenom djelatnošću i upisane
su u upisnik znanstvenih osoba AZVO-a osporava se prepoznatljivost institucija koje se
bave umjetničkim istraživanjima. Umjetničke akademije temeljne su institucije u kojima se
provodi umjetničko istraživanje te bi prema tome morale biti prepoznatljive pri primjeni
pojma znanstvena pravna osoba, kao i svih reperkusija koje iz toga proizlaze.
6. Kriteriji izbora u umjetničko - nastavna zvanja (pa i znanstveno-nastavna zvanja), koje
utvrđuje Nacionalno vijeće, neće u provedbi biti dostatni za odgovarajuću i željenu
izvrsnost, ukoliko se pri tim tijelima ne uspostave odbori koji će omogućiti pregled
postignuća koja valoriziraju umjetnici s akademskim kompetencijama. Ta bi akademski
kompetentna prosudbena tijela imala pregled nad svakim pojedinačnim izborom u
određena zvanja, a temeljen na minimalnim nacionalnim kriterijima. Posebice u
umjetničkom području gdje se ne mogu uspostaviti brojčani kriteriji koji su temeljeni na
standardiziranim pravilima kakva se primjenjuju u znanstvenom području važno je da se
umjetnička izvrsnost procjenjuje kroz jedno nacionalno tijelo koje će svojim
kompetencijama i odgovornošću osigurati da se ne dezavuiraju visoko uspostavljeni kriteriji
izbora u umjetničko-nastavno zvanje. Prepuštanje tih kompetencija svakom pojedinom
visokom učilištu dovelo bi do relativizacije i proizvoljnosti kriterija i time smanjilo
istovrijednost izbora u znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja.
7. Iz aspekta osiguravanja kvalitete obrazovanja nepoželjno je povezivati na bilo koji način
financiranje s oqenjivanjem studenata, njihovom prolaznošću ili statistikama završnosti, a
što je tendencija koju u Prijedlogu Zakona o Sveučilištu začimaju odredbe o programskom
ugovoru i uvođenju upliva na odlučivanje o odobravanju ili ukidanju pojedinih studijskih
programa te raspodjeli novčanih sredstava unutar Sveučilišta od strane političkih aktera.
Naime, tržišno modeliranje bilo koje proizvodnje, pa tako i obrazovanja vodi ka jednom:
minimumu kvalitete po maksimalnoj cijeni. Smatramo da javno obrazovanje od
nacionalnog interesa mora biti izuzeto od takve logike, jer po tim principima će uvijek moći
funkcionirati privatne komercijalne obrazovne organizacije.
Također, dugoročno negativni utjecaj na kvalitetu nastavnog kadra imale bi odredbe kojima
se ograničava napredovanje nastavnika u zvanjima. Naime iz Prijedloga Zakona vidljivo je
da napredovanje ne bi više primarno ovisilo o kvaliteti i intenzitetu rada nastavnika, već o
nizu vanjskih faktora kao što su programski ugovor i statistički izračuni o strukturi
nastavnog kadra. Time bi najbolji studenti - mladi znanstvenici i umjetnici bili
demotivirani da svoju karijeru grade u sklopu Sveučilišta.
Nadalje, suženo upravljačko tijelo Sveučilišta dovelo bi do nekompetentnog odlučivanja o
problemima za koje je potreban temeljit uvid u situaciju u obrazovanju te situaciju u
društvu. Naime, određeni studijski programi su inherentno jeftiniji od nekih drugih. Npr. u
umjetničkom području Studij dramaturgije je inherentno jeftiniji od Studija filmske i
televizijske režije. No kvantitativnu i kvalitativnu oq'enu toga mogu kompetentno dati
samo stručnjaci s intenzivnim iskustvom na tom području odnosno u tim ili srodnim
strukama.
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01) 48 28 506,48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509, 45 53 243 (Dekanat)
E-pošta: [email protected] http://www.adu.hr
Zaključno i prijedlog
Obzirom da u predloženim novim, gore spomenutim Zakonima, po našem mišljenju još
postoje mnoge nedorečenosti, nejasnoče i dvojbe oko tretiranja Umjetničkog područja,
nomenklature nastavnika, nastavnih programa, izvedbenih programa, ustroja sastavnica i
metoda evaluacije kompetencija budućih napredovanja visokoškolskih nastavnika
smatramo da bi predložene Zakone još trebalo sustavno poboljšati kako bi odgovarali
civilizacijskom trenutku vremena u kome živimo i ujedno donekle sukladan našoj
akademskoj tradiciji.
S obzirom da prijedlozi zakona očito ne polaze od strateških načela razvoja umjetničkog
područja i umjetničkog istraživanja u sveučilišnom kontekstu (a koje ne prepoznajemo niti
u temeljnim dokumentima Ministrastva kulture RH) smatramo da je prije donošenja
zakona neophodno donijeti Nacionalnu strategiju znanosti i visokog školstva koja će
ravnopravno uključivati i umjetničko područje.
Mišljenja smo da bi osnovne smjernice naših Zakona trebale biti sukladne, ili barem u
dosluhu, s postojećim europskim i globalnim međudržavno usvojenim dokumentima koji
se odnose na prostor umjetničkog školstva koje je posebnost u odnosu na visoko
obrazovanju koje je u nomenklaturi blisko ili predstavlja znanstvena područja.
Također, trebali bi biti kompatibilni smjernicama i standardima krovnih sveučilišnih i
akademskih Eu i svjetskih asocijacija, jer je to svijet u kojem svakodnevno živimo i želimo
živjeti, a koji je unatoč mnogim i raznolikim ustrojnim mogućnostima - uređen i
jedinstven u osnovnim visokoškolskim parametrima.
Kako to bitno određuje, usudili bi se reći, i u tim zakonima nedotaknute kulturne okvire,
nacionalne interese i perspektive, a kroz ne sasvim jasno definirane obrazovne istraživačke i
financijske okvire rada umjetničkih akademija i djelovanja umjetnika nastavnika na
istraživačkom području, smatramo da treba dati prostora dovoljno otvorenoj, stručnoj i
kvalificiranoj raspravi akademskoj i zainteresiranoj stručnoj i kulturnoj javnosti., a prije
upućivanja zakona u redovitu proceduru.
U tom smislu predlažemo da se prije upućivanja zakona u redovitu proceduru oni upute u
javnu raspravu sukladnu i uobičajenu pri donošenju ključnih zakona koji dugoročno
određuju u uvjetuju provođenje nacionalnih interesa.
Sa štovanjem
Dekan
Enes Midžić, redoviti profesor
Prilog: Neke usputne primjedbe na prijedloge zakona
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01) 48 28 506,48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509, 45 53 243 (Dekanat)
E-pošta: [email protected] http://www.adu.hr
PRILOG:
Neke usputne primjedbe na prijedloge zakona
ZAKON O SVEUČILIŠTU
Članak 8. stavak 4.:
„Sastavnice sveučilišta mogu imati žiro račun ..." - što pravno znači ova dispozicija - da
sastavnice Sveučilišta i mogu i ne moraju imati žiro račun - ispravnija pravna konstrukcija:
Sastavnice Sveučilišta imaju žiro račun
„Statutom Sveučilišta može se odrediti da, u opravdanim slučajevima, pojedini fakulteti i
umjetničke akademije imaju pravnu osobnost."
- ovaj dio stavka je nejasan i proturječan sam sebi. Naime, stavljena je generalna klauzula U
OPRAVDANIM SLUČAJEVIMA što dovodi do nejasnoće i mogućnosti svekolikog
tumačenja. Koji su to opravdani slučajevi? Ovim stavkom se pojedini fakulteti i umjetničke
akademije stavljaju u potpuno neravnopravan odnos.
Zašto fakultetima i umjetničkim akademijama ukinuti ili ograničavati pravnu osobnost?!
Nastavno, ovo je ekvivalent kao da se fizičkoj osobi oduzme poslovna sposobnost.
Članak n. stavak 1.
„Senat je predstavničko tijelo sveučilišta... a koje sukladno statutu odlučuje o organizaciji
znanstvene - treba dodati i umjetničke... djelatnosti sveučilišta
Članak 11. stavak 4.
„Čelnici sastavnici ne mogu biti članovi senata" - Postavlja se pitanje zašto, naime članak 2.
normira da su to akademski nastavnici, a ovaj stavak izrijekom zabranjuje čelnicima
sastavnice da ne mogu biti članovi senata. Radi li se ovdje o dvostrukoj liniji odlučivanja ili
preraspodjeli nadležnosti?
Članak 12. stavak 2. alineja 2.
„Sveučilišno vijeće ima devet članova od kojih četiri imenuje Vlada Republike Hrvatske..." zašto je nadležnost imenovanja dana Vladi RH - znači li ovo gubitak autonomije Sveučilišta
ili ograničavanja iste?
Članak 12. stavak 4.
„Članovi sveučilišnog vijeća moraju imati odgovarajuće iskustvo i obrazovanje nužno za
osiguranje provedbe utvrđene misije i zadaća sveučilišta" - nejasno normirani uvjeti koje
uistinu moraju zadovoljavati članovi Sveučilišnog vijeća - naime radi se o uopćenoj
definiranosti koja je neprecizna i može dovesti do različitih pravnih i čisto arbitrarnih
tumačenja.
Članak 14. stavak 1.
„Pod preustrojem sveučilišta podrazumijeva se, u smislu ovog Zakona, restrukturiranje i
reorganizacija sveučilišta i njegovih sastavnica.... - koji je smisao ove pravne norme? Čitajući
ovu normu dolazi se do zaključka kako sastavnica sveučilišta neće imati utemeljene pravne
osnove za „ZAŠTITU" OD TVZ. RESTRUKTURIRANJA I REORGANIZACIJE. Smatramo da
bi ovo odredba trebala biti brisana ili drugačije nomotehnički precizirana.
Članak 17. stavak 3.
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01) 48 28 506, 48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509, 45 53 243 (Dekanat)
E-pošta: [email protected] http://www.adu.hr
„... Izvedbena komponenta utvrđuje se na temelju unaprijed utvrđenih pokazatelja
provedbe programskih ugovora - koji su to pokazatelji te hoće li oni na objektivan način
prikazivati rad svakog pojedinog sveučilišta odnosno njegovih sastavnica
Članak 27 stavak 1.
„Nadzor nad zakonitošću rada sveučilišta i njegovih općih akata .... obavlja Ministarstvo zašto je ova nadležnost sa Senata Sveučilišta prebačena na Ministarstvo. Mišljenja smo da se
Sveučilište može strukturalno odrediti prema općim aktima i svojim i svojih sastavnica i da
se radi o nepotrebnoj centralizaciji i gubitku autonomije Sveučilišta odnosno oduzimanju
jednog bitnog djela nadležnosti koja predstavlja svojevrsni habitus opstojnosti.
ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU
Članak 9. stavak 1 i stavak 2.
Predvidjeti mjesto i za predstavnika umjetničkog područja.
Članak 2. stavak 1.
Osnovni pojmovi
"Suradnik postdoktorand - osoba s akademskim stupnjem doktora znanosti, izabrana na
radno mjesto suradnika postdoktoranda na sveučilištu radi usavršavanja u samostalnom
znanstvenom istraživanju".
Članak 5.: U sastavu Nacionalnog vijeća predvidjeti predstavnika umjetničkog područja.
Članak n. stavak 2.: Ustrojavanje sveučilišta
Iza
riječi
doktora
znanosti
treba
sa svrhom provođenja i umjetničkog rada.
dodati
„odnosno
doktora
umjetnosti"
Članak 14. stavak 2:
"Unutarnji ustroj sveučilišta i njegovih sastavnica uređuje se statutom sveučilišta sukladno
posebnom zakonu"
Kojem zakonu? Zakonom o Sveučilištu u članku 8. stavku 2. normirano je kako se unutarnji
ustroj sastavnice sveučilišta uređuje statutom sveučilišta. Međutim, naslovljeni Zakon ne
normira tijela fakulteta ili umjetničke akademije kao sadašnji Zakon: dekan, vijeće
sastavnice i druga tijela propisana općim aktom sveučilišta i sastavnice. Iz navedenoga
proizlazi da pojedine sastavnice sveučilišta više neće moći imati samostalnost u odlučivanju
ili će se raditi o delegiranju nadležnosti za što ne postoji pravna osnova u Zakonu o
sveučilištu. Nastavno, iz navedenog je jasno razvidno da isto neće moći biti propisano ni
statutom sveučilišta kada nije normirano Zakonom.
Članak 30. stavak r.:
"Sveučilišni diplomski studij osposobljava studente za visokostručni rad...uz istodobnu
pripremu za nastavak znanstvenog - treba dodati i UMJETNIČKOG usavršavanja.
Članak 47. stavak 2., alineja 2.:
- sudjelovanje u stručnom, znanstvenom i umjetničkom radu.
Članak 59. stavak 5.:
Morali bi se osigurati jedinstveni kriteriji koji će osigurati izvrsnost na nacionalnoj razini.
Vanjski član povjerenstva zasigurno ne osigurava željeno poštivanje kriterija, što je razvidno
iz svih dosadašnjih provedbi svih izbora i evaluacija.
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01) 48 28 506,48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509,45 53 243 (Dekanat)
E-pošta: [email protected] http://www.adu.lu
Članak 60. stavak 2.
Razmotriti mogućnost izbora u naslovna zvanja i viša od docenta.
Članak 61. stavak 2.
Naravno treba se odnosit i na umjetnički rad.
ZAKON O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI
Članak 19.: Normira Sveučilišta - kakva mogu biti javna i privatna, način na koji se osnivaju
i si.
Mišljenja smo da je intencija pravne norme definiranja sveučilišta ostvarila svoju svrhu, ali
možda bi ova norma primarno trebala biti u Zakonu o sveučilištu, a ne u Zakonu o
znanstvenoj djelatnosti - koji je njen stvarni smisao u ovom Zakonu?
Promišljajući o nacrtu prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti smatramo da je korektno
koncipiran i da su iz Zakona o visokom obrazovanju „preslikane" mnoge pravne norme.
Nadalje, u VII poglavlju normirana su suradnička radna mjesta: znanstveni novak i
suradnik postoktorand. Iako je i ova tematika normirana Zakonom o visokom obrazovanju
ovakvim se normiranjem stječe „prednost" znanosti nad umjetnošću. Ova komparacija
nikako nije negativistička, nego mišljenja smo da bi bilo oportuno predložiti i slično
odgovarajuće posebno normiranje u umjetničkom području.
Takvom pravno-normativnom određenošću stječe se prednost ne samo u normativnom
nego i u stvarnom smislu: osiguravanjem suradničkih radnih mjesta, sredstava za projekte i
si.
Referentni internacionalni dokumenti:
1. EU A -Magna Carta Universitatum, ig88.g.
2. UNESCO - IAU: Recommendation concerning the STATUS OF HIGHEREDUCATION TEACHING PERSONEL
3. ELIA -European League of Institutes of the Arts
4. CILECT- Centre InternationaldeLieison desEcoles de Cinema etde Television
5. GEECT- The GroupementEuropeen desEcoles de Cinema etde Television
E. Midžić
Sveučilište u Zagrebu AKADEMIJA DRAMSKE UMJETNOSTI
Republika Hrvatska, 10000 Zagreb, Trg Maršala Tita 5
Telefoni: (01) 48 28 506, 48 28 507,48 28 508 (Fax), 48 28 509, 45 53 243 (Dekanat)
E-pošta: [email protected] http://www.adu.hr
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
s
V*>r
C
PREHRAMBENO - BIOTEHNOLOŠKI FAKULTET
3 SVEUĆL
lIJhT D x
% MGR""-! #
1956
v
UNIVERSITY OF ZAGREB
FACULTY OF FOOD TECHNOLOGY AND BIOTECHNOLOGY
J n ^ S
P o f
>, UNIVERSITY DP §
%zagreb-CROATIAI
/
*
L
-~
1956
^
URED DEKANA
Broj: 01-1004/2011
Zagreb, 28. travnja 2011.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Trga maršala Tita 14
10000 Zagreb
n/r rektora
prof.dr.sc. Aleksa Bjeliš
Poštovani gospodine rektore!
Temeljem Vašeg dopisa dostavljamo Vam mišljenje Prehrambcno-biotehnološkog
fakulteta n svezi očitovanja o novo predloženim nacrtima prijedloga zakona.
Naime, nakon provedene rasprave zaključili smo i predlažemo da se, zbog kratkoće
predvidene rasprave o novim zakonima. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa uputi
zahtjev za produljenjem istog.
Smatramo da predloženi datum ne može osigurati kvalitetnu akademsku raspravu o
ovim vrlo važnim dokumentima, a prije samog upućivanja u saborsku proceduru.
S osobitim poštovanjem.
Pierottijeva 6; 10000 Zagreb; Hrvatska; Tel: 01/48-36-079, 01/48-36-047, 01/46-05-000; Fax: 01/48-36-083; E-mail: [email protected];
www.pbf.hr; MB: 3207102; žiro račun: 2360000-1101209724; P.O.Box 625; OIB: 47824453867
Pierottijeva 6; 10000 Zagreb; Croatia; Tel: +385 1 48-36-079, +385 1 48-36-047, +385 1 46-05-000; Fax: +385 1 48-36-083; E-mail: [email protected];
www.pbf.hr; Identification Number: 3207102; Bank account: 2360000-1101209724;
SWIFT: ZABA HR 2X; KONTO: 2500-3207102; IBAN: HR 6623600001101209724; P.O.Box 625; OIB: 47824453867
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Ekonomski fakultet
ZAGREB - HRVATSKA
UNIVERSITY OF ZAGREB
Faculty of Economics & Business
ZAGREB-CROATIA
Sveučilište u Zagrebu
Vijeće društveno-humanističkog područja
n/p gđa. Jelena Đuran
Trg maršala Tita 14
10000 ZAGREB
U Zagrebu, 28.04.2011.
Predmet: Izvješće
Vezano uz Nacrte prijedloga Zakona o Sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju
i Zakona o znanstvenoj djelatnosti, želim Vas izvijestiti da Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu ostaje pri svom ranijem očitovanju koje smo Vam dostavili sa sastanka Dekana svih
Ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj.
S poštovanjem.
0 tome obavijest:
-predsjednik DHV-prof.dr.sc. Lajoš Žager
Privitak:
-očitovanje dekana svih Ekonomskih fakulteta RH
10000 ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 6 • Tel.: /385/1/238 3333, Fax: 233 5633
E-mail: [email protected], http://www.efzg.hr • Žiro račun: 2360000-1101351242, Matični broj: 3272079
—i
n
Sveučilište u Zagrebu
University ol'Zagreb
Ekonomski f a k u l t e t
Faculty o f
Economics & Business
/
%
DEKAN! EKONOMSKIH FAKULTETA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Zagreb, 27. listopada 2010. godine
STAV DEKANA EKONOMSKIH FAKULTETA O NACRTIMA ZAKONA O
ZNANOSTI, ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU T E ZAKONA O
SVEUČILIŠTU
Dekani ekonomskih fakulteta, na sjednici održanoj u Zagrebu 27. listopada 2010.
godine, raspravili su prijedloge Zakona o znanosti, Zakona o visokom obrazovanju i
Zakona o sveučilištu. Nakon iscrpne rasprave dekani su zaključili da je zadržavanje
autonomije sveučilišta i pravne osobnosti fakulteta te distinkcije između stručnih i
sveučilišnih studija minimalni uvjet za nastavak bilo kakve rasprave o nacrtima
zakona.
Na temelju naprijed iznesenog dekani ekonomskih fakulteta smatraju da su ovakvi
prijedlozi zakona neprihvatljivi te ne nalaze potrebe za raspravu o drugim detaljima.
Međutim, dekani su spremni staviti sve svoje znanstvene i stručne potencijale s
ciljem da se prijedlozi zakona unaprijede do prihvatljive razine.
1. Prof. dr. sc. Tonći Lazibat, dekan. Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
MHH
2. Prof. dr. sc. Heri Bezić, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
-i,
3. Prof. dr. sc. Branko Grčić, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu
I
iti("
Siriinic.T 1 ođ 2
10000 Zagreb. Trg .J. F. Kennedyja 6 « To!: + 385 1 238 3333. Fa:c 233 5533
E mail: fnKultet'i?>ef2g.lir. wv.-w.efzg.hr • Žiro račun: 2330000-1101351242. OIS; 27203-S5/'12.i
4. Prof. dr. sc. Željko Turkalj, dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku
5. Prof. dr. sc. Ivo Ban, pročelnik odjela Sveučilišta u Dubrovniku, Odjel za
ekonomiju i poslovnu ekonomiju
6. Prof.dr.sc. Valter Boljunćić,
pročelnik odjela, Odjela za ekonomiju i turizam
"dr.Mijo Mirković" Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
Zagreb, 2 (. listopada 2010. godine
Siranica Z od 2
DEKANI PRAVNIH FAKULTETA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Zagreb, 29. travnja 2011.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SJEDNICE DEKANA PRAVNIH FAKULTETA O
NACRTIMA ZAKONA O SVEUČILIŠTU, ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU
I ZAKONA O ZNANOSTI
Dekani Pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj na sjednici održanoj 29.
travnja 2011., daju sljedeće očitovanje o novim nacrtima Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti.
Podsjećajući na svoje priopćenje od 21. listopada 2010. g. dano istim
povodom, te sa žaljenjem zaključujući da novi nacrti navedenog paketa zakona,
usprkos drukčijim najavama resornog ministarstva (MZOŠ), sadrže tek puke
kozmetičke izmjene i dopune spram prethodnih nacrta, Dekani ističu sljedeće
ključne točke:
1. Nacrti zakona sastavljeni su protivno propisima o savjetovanju sa
zainteresiranom javnošću i ustaljenim europskim standardima dobrog vladanja;
2. Sveučilišta se navedenim nacrtima podvrgavaju političkoj kontroli, čime se krši
Ustavom zajamčena sveučilišna autonomija;
3. Nacrtima zakona, posebice Zakona o sveučilištu, na bitan se način zadire u
pravo sveučilišta da samostalno definiraju svoj unutarnji ustroj, čime se također
krši Ustavom zajamčena sveučilišna autonomija;
4. Umjesto proklamiranih integrativnih procesa, nacrtima zakona se predviđa
radikalna centralizacija sveučilišta, koja je neprovediva na svim većim i
uglednijim hrvatskim sveučilištima;
5. Navedena radikalna transformacija ustroja sveučilišta nameće se bez ikakvog
prijelaznog razdoblja, što će nužno dovesti do kolapsa temeljnih sveučilišnih
funkcija, sa nesagledivim posljedicama po ukupan znanstveno-nastavni process;
6. Nacrtima zakona predviđaju se rješenja na temelju kojih je moguće da pravni
fakulteti kao sastavnice svojih sveučilišta imaju međusobno različit pravni status,
što je posebice neprihvatljivo sa aspekta pravosudnih propisa (izbor članova
Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeć) koji ih tretiraju jednako,
pretpostavljajući postojanje njihove pravne osobnosti;
7. Predlaže se proizvoljan i nesocijalan sustav studentskih participacija, kojim će
se, ako bude proveden, ozbiljno dovesti u pitanje financijsko funkcioniranje
sveučilišta te primjenu tek nedavno donesenih propisa o fiskolnoj odgovornosti;
8. Nacrtima zakona se značajno pogoršava radnopravni status zaposlenika
sveučilišta na svim razinama;
9. De facto se ukida binarni sustav visokog obrazovanja, sa posljedicom
degradiranja sveučilišnih studija na razinu stručnih studija;
10. Navedenim nacrtima se ne ostvaruje opći interes, već se pogoduje
interesima privatnog kapitala u visokom obrazovanju;
Na temelju svega navedenog, Dekani Pravnih fakulteta iznova
zaključuju da su nacrti navedenih zakona formalno i sadržajno u potpunosti
neprihvatljivi te da ih treba odmah povući iz daljnje procedure radi izbjegavanja
nesagledive štete po sustav visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.
Ujedno, ponovo se ističe da su nastavnici pravnih fakulteta, kao i
nebrojeno puta do sada, spremni staviti sve svoje znanstvene i stručne
sposobnosti u svrhu izrade na prikladnim strategijama utemeljenih kvalitetnih
propisa.
Prof. dr. sc. Igor Bojanić, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku
Prof. dr. sc. Boris Buklijaš, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu
Prof. dr. sc. Miomir Matulović, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Prof. dr. sc. Željko Potočnjak, Dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
ZAKLJUČCI VIJEĆA
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SPLITU
SVEUČILIŠTA
U
o nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti
Ministarstvo Znanosti, obrazovanja i športa, na svojim je mrežnim stranicama
dana 19. travnja 2011. objavilo nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanosti. Uprava Filozofskog fakulteta u Splitu, u pozivu kojeg
je 21. travnja 2011. uputila članovima Fakultetskog vijeća za njegovu 7. sjednicu,
planiranu za 29. travnja 2011. pod točkom 4.1. dnevnog reda predvidjela je i Raspravu o
nacrtima prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti, zakona o sveučilištu te zakona o
visokom obrazovanju. Dana 26. travnja 20112. rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc.
Ivan Pavić svim je sastavnicama Sveučilišta u Splitu poslao zamolbu da se provede
rasprava o istim nacrtima prijedloga zakona te da se primjedbe i prijedlozi dostave
predlagatelju i Rektoratu Sveučilišta u Splitu.
Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Splitu na svojoj današnjoj sjednici je
provelo raspravu o nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanosti te donijelo slijedeće zaključke:
1. Nacrti predloženih zakona dovode u pitanje Ustavom zajamčenu sveučilišnu
autonomiju i autonomiju znanstvenog i umjetničkog istraživanja u svim njenim
bitnim aspektima. To se, u nacrtima predloženih zakona, čini podvrgavanje
sveučilišta izravnoj kontroli izvršne vlasti, ukidanjem pravne osobnosti Fakulteta
te nejasnim i proizvoljnim modelima financiranja. Ukidanjem tradicionalnih
sveučilišnih i akademskih institucija i nazivlja te uvođenjem novih, toj stvarnosti
u potpunosti stranih, omogućuje se upletanje vlasti u slobodan i neovisan
sveučilišni i znanstveni život i njegova radikalna redukcija te se pogoduje
jednako tako radikalna centralizacija u upravljanju sveučilištem, potpuno
udaljenom od pripadnika sveučilišne zajednice.
2. Predloženim nacrtima zakona poništava se hrvatska sveučilišna tradicija,
dovodi se u pitanje opći interes i opće dobro kojemu je ona oduvijek bila u službi,
te se na taj način ugrožava hrvatski visokoškolski sustav koji je od vitalne
važnosti za budućnost i razvoj hrvatskog društva. Činjenica da se ovakvi nacrti
predloženih zakona predlažu prije donošenja jasne nacionalne strategije o razvoju
znanosti i visokog obrazovanja, tomu samo govori u prilog, iz čega se također
može zaključiti da se njima ne ostvaruje opći interes u prilog općeg javnog dobra,
već se pogoduje parcijalnim interesima privatnog kapitala u visokom obrazovanju
i potiče neprimjerena privatizacija i komercijalizacija sveučilišne djelatnosti i
znanstvenog rada.
3. Slijedom svega navedenoga, Vijeće Filozofskog fakulteta u Splitu predlaže da
se postojeći nacrti prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanosti u potpunosti odbace i povuku iz procedure, da se
pristupi donošenju jasne nacionalne strategije o razvoju znanosti i visokog
obrazovanja te da se, zatim, iz ovog područja prirede zakonski nacrti u suradnji sa
akademskom zajednicom i zainteresiranom javnošću, uz transparentnu javnu
raspravu koja će tomu prethoditi.
4. Nakon detaljnog proučavanja nacrta prijedloga zakona, a na temelju
dostavljenih prijedloga članova Fakultetskog vijeća, formulirat će se konretne
primjedbe i sugestije te će one činiti sastavni dio ovog Zaključka.
Split, 29. travnja 2011.
Dekan
Prof. dr. sc. Marko Trogrlić
Sveučilište u Rijeci
TEHNIČKI FAKULTET
-Fakultetsko vijećeKLASA: 030-09/11-01/04
URBROJ: 2170-57-01-11-20
Rijeka, 29. travnja 2011.
Fakultetsko vijeće Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, na svojoj 7. sjednici u
ak. god. 2 0 1 0 . / I I . , održanoj 29. travnja 2011., donijelo j e sljedeći
ZAKLJUČAK
Fakultetsko vijeće Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci iznosi svoje primjedbe
na nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i
Zakona o znanosti kako nastavno slijedi.
Opće primjedbe:
Osnovna primjedba, za sve zakone, jest da su neprimjereno kasno dani na javnu
raspravu te da ih u iznimno kratkom roku nije moguće detaljno i temeljito
analizirati (pretpostavljamo da iz istog razloga, Radnoj skupini nisu poslane
primjedbe drugih članova Fakultetskoga vijeća).
Sljedeća opća primjedba jest da je uopće dvojbena potreba donošenja navedenih
akata, posebice u sadašnjem trenutku. Tu otpada i argument zahtjeva Europske
unije, budući je odnosno poglavlje zaključeno.
Također ističemo da su navedeni nacrti rezultat rada Povjerenstava čiji su
članovi imenovani od strane Ministra, a ne akademske zajednice i da su ti
članovi većinom interesno određeni prema materiji koju normiraju te stoga i
rezultat njihovog rada nužno ima interesnu „obojanost".
ZAKON O ZNANOSTI
Definicija znanstvenika kao osobe izabrane na radno mjesto, bez dopuštanja da
osoba stekne znanstveno zvanje bez sklapanja ugovora o radu, neprihvatljiva^je,
diskriminirajuća i demotivirajuća za sve osobe koje se bave znanošću, uspješne
su u tome i opravdano očekuju da im se pruži određena satisfakcija i priznanje
izborom u znanstveno zvanje i bez zaposlenja na znanstvenom radnom mjestu.
Predlažemo da ostane dosadašnje stanje i da se svakome koji ispunjava uvjete
omogući stjecanje znanstvenog zvanja i upis u Upisnik.
Svugdje gdje se govori o znanstvenim pravnim
navesti fakultete (primjerice čl 7. i dr.), i na taj
značaj kako u obavljanju znanstvenih istraživanja
oni imaju za razvoj Republike Hrvatske te ih
znanstvenih pravnih osoba.
osobama trebalo bi eksplicite
im način pridati odgovarajući
tako i u sveukupnoj ulozi koju
i nadalje upisivati u Upisnik
Na fakultetima treba i dalje kreirati i bazirati znanstvena istraživanja i osigurati
im adekvatnu autonomiju u tome - pa i financijsku. Naravno, time ne bi bila
umanjena strategijska uloga sveučilišta i njegov utjecaj na sastavnice. Ovako
kako predloženi zakoni utvrđuju status fakulteta, može samo demotivirati rad na
njima, dovesti do gubitka inicijative i stupnja suradnje te nepotrebno
centralizirati sve funkcije sustava, a time dovesti do neupravljivosti njime. Nužno
je podijeliti funkcionalne nadležnosti između vodstva sveučilišta i sastavnica i to
upravo zakonom.
ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU
Bez obzira što su fakulteti sastavnice sveučilišta, smatramo da ih treba posebno
definirati i uvrstiti u popis definicija pojmova koji se koriste u tekstu Zakona, kao
visoka učilišta.
Promjena akademskih naziva u odnosu na, nedavno, utvrđene navodi na
zaključak da su raniji ishitreno i netemeljito utvrđeni, a što ne bi smio biti slučaj.
U praksi će sigurno izazvati nezadovoljstvo nositelja dosadašnjih naziva ali i
neprepoznavanje istih od strane poslodavaca. Također se predlaže da se
akademskom zvanju koje se stječe završetkom prijediplomskog studija iz
područja Tehničkih znanosti doda „inženjer" odnosno da glasi „baccalaureus
inženjer", uz naznaku struke.
Na nekoliko se mjesta u Zakonu miješaju nazivi studija preddiplomski.
prijediplomski i
Brojčano ocjenjivanje do 6 čini se zbunjujućim, nepotrebnim i čudnovatim
rješenjem.
Nisu propisani vremenski intervali odnosno broj korištenja slobodne studijske
godine.
Smatramo da bi strukturu radnih mjesta akademskih nastavnika najbolje riješili
dobro postavljeni kriteriji za znanstveno-nastavna radna mjesta te da nema
potrebe utvrđivanja strukturu na način da najnižih zvanja mora biti najviše
(dakle opet piramida). Predloženi model posljedično može dovesti do zatvaranja
mogućnosti napredovanja, demotiviranosti pa čak do toga da kvalitetniji
nastavnici na nižem radnom mjestu ne mogu napredovati i zamijeniti
nekvalitetnije. Posebno smatramo da će navedeno rješenje dovesti do problema
u prvih nekoliko godina primjene novoga zakona, a posebice će se
problematizirati raspodjela radnih mjesta po sveučilištima ali i njihovim
sastavnicama koje u novom modelu upravljanja sveučilištem nemaju nikakav
utjecaj.
Odredbe o zatečenim zvanjima i radnim mjestima (čl. 98.) su nedovoljno jasne.
U stavku 3. navodi se da će se izabranim nastavnicima kojima rok izbora istječe
nakon stupanja na snagu novoga Zakona „produljiti", a oni su sklopljeni na
neodreeđeno vrijeme.
ZAKON O SVEUČILIŠTU
I pored dobre namjere da se pravnom integracijom sveučilišta poboljša njegovo
funkcioniranje visokim stupnjem centralizacije s jedne strane te neutjecajem
sastavnica na upravljanje sveučilištem i donošenje bitnih odluka mogu se postići
upravo suprotni efekti te je nužno podijeliti funkcionalne nadležnosti između
vodstva sveučilišta i sastavnica i to upravo zakonom. Pored zajamčene
autonomije sveučilišta potrebno je osigurati i dovoljno
autonomije prema
vodstvu sveučilišta. Sveučilište bi kao krovna institucija trebala u svakom
trenutku objedinjavati svoje sastavnice i u dogovoru s njima postizati optimalna
rješenja.
Sastavnice sveučilišta, prvenstveno mislimo na fakultete ali i ostale, nisu
adekvatno zastupljene u upravljanju sveučilištem te dekani fakulteta kao
legitimni zastupnici fakulteta i njihovi čelnici nisu niti u jednom upravljačkom ili
nadzornom tijelu.
Smatramo da je zakon dopustio prevelik upliv i značaj osoba izvan sveučilišta u
sveučilišnim tijelima i da to krnji njegovu autonomiju.
Pitanje (opstanka) pravne osobnosti j e najnedefiniraniji dio Zakona i otvara
mogućnosti raznih interpretacija i rješenja te će dovesti do sukoba među
sastavnicama i neujednačenosti među sveučilištima.
Posebno napominjemo da smatramo pretjeranim i nepotrebnim da sveučilište
provodi obrazovanje u najmanje dva znanstvena područja. Smatramo da je
zadovoljavajuće rješenje uvjet izvedbe studija u jednom području, a u najmanje
tri znanstvena polja.
Nacrt Zakona daje prevelike ovlasti rektorima, a pritom ne ograničava broj
(uzastopnih) mandata. U korelaciji s načinom izbora rektora stječe se dojam
autokratičnosti i nezamjenjivosti.
Izbor sveučilišnih tijela na predloženi je način jako centraliziran i neadekvatan, a
posebice se zapaža uloga dekana fakulteta koji gube samostalnost i postaju
nešto poput članova povjerenstva. Sveučilište bi kao krovna institucija trebala u
svakom trenutku objedinjavati svoje sastavnice i u dogovoru s njima postizati
optimalna rješenja.
Na nekoliko mjesta pogrešno se navodi „Rektorski zbor", umjesto Rektorska
konferencija.
Smatramo da su u prijelaznim odredbama utvrđeni prekratki rokovi za
organizacijske i druge aktivnosti odnosno usklađenja s Zakonom. Naravno,
moguće ih je naknadno produljiti ali to nije najbolje rješenje.
Sve statusne promjene do kojih će doći primjenom ovoga Zakona nisu dovoljno
obrađene u prijelaznim odredbama - prijenosi ugovora o radu, prijenos imovine,
porez na prijenos, upis u registar i dr.
Zaključno, konstatiramo da nacrti prijedloga
predlažemo da se povuku iz procedure.
zakona
nisu
prihvatljivi
P-rof. dri sc. Goran Turkalj
Dostaviti:
1.) Rektor, prof. dr. sc. Pero Lučin, Sveučilište u Rijeci
2.) Prorektorica za nastavu i studentska pitanja, prof. dr. sc. Snježana PrijićSamaržija, Sveučilište u Rijeci
3.) Prorektorica za znanost i razvoj, prof. dr. sc. Nevenka Ožanić, Sveučilište
u Rijeci
4.) Pismohrana Fv
i
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Poziv na zajedničko očitovanje po pitanju nacrta prijedloga zakona iz područja znanosti i visokog
obrazovanja
Poštovani kolege i kolegice,
19. 04. 2011. na internetskim stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa objavljeni su
"Završni tekstovi nacrta prijedloga zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja"
( http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=l 1101&sec=3349 ), čime je priprema za usvajanje triju novih
zakona - Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju —
ušla u svoju završnu fazu. Ovim Vas putem želimo pozvati da se pridružite inicijativi Akademska
solidarnost Rijeka koju čine zaposlenici i studenti Filozofskog fakulteta u Rijeci, kako bismo se
zajednički očitovali o predloženim zakonima. Smatramo kako je riječ o presudnom pitanju za hrvatsku
znanstvenu zajednicu i za hrvatsko društvo.
Predloženi tekstovi nacrta prijedloga zakona rezultat su "prepravki" tzv. "prosudbenih
povjerenstava za analizu pristiglih primjedbi nakon prvog kruga javne rasprave" koja su u potpuno
netransparentnim uvjetima radila na dopunama, doradama i izmjenama prvotno predloženih verzija
zakona, a što je Ministarstvo smatralo "drugim krugom javne rasprave"! Iz novopredloženih nacrta
prijedloga zakona više je nego očito kako između prve i druge verzije prijedloga zakona ne postoje
bitne razlike, zbog čega je potrebno ponoviti bezrezervan zahtjev da se nacrti predloženih zakona
odmah povuku iz daljnje procedure. U prilog argumentaciji našeg zahtjeva, u nastavku teksta donosimo
kritičke osvrte na neke od najproblematičnijih točki u postojećim nacrtima prijedloga zakona.
•
•
•
Predloženi zakoni zaobilaze ključna pitanja i probleme prebacujući odgovornost na buduće
podzakonske akte, cinično legitimirajući povećavanje odgovornosti za financiranje navodnim
proširenjem autonomije sveučilišta. Istina je posve suprotna. Predloženim se zakonima ozbiljno
zadire u sveučilišnu autonomiju u sferi određivanja prioriteta znanstvenih istraživanja,
regulacije napredovanja, smjera razvoja znanstvenih istraživanja, itd.
Autonomija sveučilišta se ograničava podređujući znanost vladajućoj političkoj garnituri,
kapitalu i privatnome profitu. Predstavnici izvršne vlasti, kroz političku kontrolu famoznog
Sveučilišnog vijeća, te predstavnici gospodarstva koji u velikoj mjeri ulaze u sastav novih
sveučilišnih tijela, stječu ogromne ovlasti. Menadžerska elita postaje odgovorna za upravljanje
fakultetima i institutima, jer se upravo njima namjenjuju buduće pozicije rektora, dekana i
ravnatelja. Time se fakultetima i institutima jasno poručuje kako moraju postati produžena ruka
privatnog kapitala. Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju (!) će tako u svoj sastav osim
ministra financija i ministra znanosti, obrazovanja i športa uključiti i predstavnika Nacionalnog
vijeća za konkurentnost, dakako, iz područja gospodarstva. Mogu li korporacije i vlade biti
čimbenici promjene u znanosti? Iz domene znanosti moć odlučivanja prelazi u ruke onih koji
niti po definiciji ne mogu biti skloni načelima na kojima znanost i visoko obrazovanje počivaju.
Znanost i visoko obrazovanje javna su dobra, a sveučilište javna institucija i kao takvi sudjeluju
u produkciji fundamentalnih društvenih vrijednosti, te ne mogu i ne smiju biti dovedeni u
poziciju služenja bilo interesima politi čkih centara moći, bilo profitno orijentiranom tržištu
krupnoga kapitala.
Uvode se tzv. programski ugovori na razdoblje od tri godine kao model financiranja sveučilišta
iz proračuna (napunjenog novcem poreznih obveznika). Time se Ministarstvu daje legitimitet da
u pregovorima s rektorima sveučilišta i ravnateljima instituta pojedinačno određuje visinu
dodijeljenih financijskih sredstava, što može rezultirati samovoljom Ministarstva prilikom
•
•
•
•
donošenja tako važne odluke, kao i potpunom podređenošću i ovisnošću znanstvene zajednice o
trenutnim interesima i prioritetima političke opcije koja se nalazi na vlasti.
Posebno je kritična retorika "ukidanja školarina" koja se pojavljuje u tumačenjima zakona, a
nema nikakvu potvrdu u Zakonu o visokom obrazovanju. U Zakonu se nigdje (!) ne spominje
besplatan studij već se školarine preimenuju u upisnine o kojima nema jasne odrednice tko
donosi odluku (jasno je samo da to više nije Ministarstvo). Odluka o naplati školarina stavlja se
u ingerenciju podzakonskih sveučilišnih akata. To znači da se Ministarstvo rješava odgovornosti
za financiranje, ne ostavljajući sveučilištima drugu mogućnost već da masovno uvedu
školarine/upisnine.
Nacrti zakona prepuni su proturječnosti. Zakoni tako uvode retoriku "izvrsnosti". Samo će
"izvrsni" studirati besplatno, dok će ostali plaćati studij. No, nije li uspješnost na studiju
regulirana sustavom ocjenjivanja? Svatko tko zadovoljava minimalne kriterije propisane
studijem (40% na dodiplomskom i 50% na diplomskom studiju) može se smatrati uspješnim.
"Plaćaju oni koji ne ispunjavaju uvjete" može značiti dvije stvari:
1) Zakon legalizira prodaju diploma bez studiranja. Ukoliko je plaćanje alternativa minimalnom
kriteriju uspješnosti, potom je riječ o tome da svi koji upišu studij imaju mogućnost i završiti
studij, ovisno o financijskim mogućnostima. Ne može uloga zakonske regulative biti da
disciplinira lijene. Želite li liječnika koji nije bio "izvrstan", ali je platio studij?
2) Studij neće plaćati "izvrsni", ali će ga plaćati dobri, ili vrlo dobri. Time se dakle potvrđuje
plaćanje studija.
Zakoni nisu samo puni proturječnosti, djelomice su i protuustavni. Osim što je riječ o zadiranju
u ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta, u prijedlozima zakona postoji i klauzula o
ograničavanju starosne dobi za određena znanstvena zvanja (na koji je način biološka dob
povezana sa znanstvenom uspješnošću)?
Dok je zakon regulirao ono što ne bi trebalo biti dijelom zakonske regulative, propustio je
djelovati u segmentima u kojima je zakonska regulativa potrebna, primjerice u slučaju
ujednačavanja kriterija napredovanja u zvanja. Umjesto da ujednači uvjete, zakon apelira da se
podzakonskim aktima donesu rješenja za usporavanje napredovanja u viša znanstveno-nastavna
zvanja. Pritom postupak ocjene rada znanstvenih novaka i postdoktoranada, kao ni
znanstvenika, uopće nije definiran prijedlogom Zakona o znanstvenoj djelatnosti. (Potpuno
nasumično, znanstvena se uspješnost u uvodnom tekstu mjeri citatnošću koja uopće nije uvjet
za napredovanje.) Nacrt zakona prepustio je sveučilištima da donesu, svaki po svoje, uvjete
napredovanja. I u ovom primjeru autonomija sveučilišta koristi se kao pseudo-legitimacija za
prebacivanje odgovornosti.
Može se zaključiti kako predloženi nacrti zakona ne samo da ne rješavaju već i produbljuju
postojeće probleme na svim razinama. Iz navedenih razloga smatramo kako je potrebno zauzeti
zajednički javni stav kojeg dijeli i veliki dio hrvatske akademske zajednice: predloženi nacrti zakona
stvaraju preduvjete za daljnju politizaciju sveučilišta i komercijalizaciju znanosti i visokog
obrazovanja, što bi u konačnici moglo rezultirati nepopravljivom štetom po hrvatska sveučilišta,
znanost i obrazovanje, kao i društvo u cjelini.
Pozivamo Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Rijeci da odbaci nacrte prijedloga zakona,
a sve kolegice i kolege, studente i studentice pozivamo da odgovorom na poruku daju svoju podršku
ovoj inicijativi. Također ih pozivamo da nam se pridruže u novoosnovanom sindikatu Akademska
solidarnost (za više informacija o tome, https://sites.google.com/site/akadsolid/sindikat-uvod').
Rijeka, 02. 05. 2011.
Akademska solidarnost Rijeka
Sveučilište u Zagrebu
KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET
HR - 10001 Zagreb
Vlaška 38, p.p. 432
Tel. (+385 1)48 90 400;
Fax. (+385 1) 48 14 704
www.kbf.hr: e-mail: [email protected]
Zagreb, 2. svibnja 2011.
Sveučilište u Zagrebu
prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor
Trg maršala Tita 14
10 000 Zagreb
Poštovani gosp. Rektore,
sukladno Vašem pozivu za očitovanje o nacrtima prijedloga Zakona o znanosti,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu iz travnja mjeseca 2011. god.,
do 2. odnosno 5. svibnja 2011. god. slobodan sam cijenjeni Naslov izvijestiti o
sljedećem:
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu svojim je dopisima od 25.
listopada 2010. i 29. listopada 2010. iznio primjedbe i zamjerke u predmetnoj javnoj
raspravi nacrta tri nova Zakona.
Na početku očitovanja podsjećam na kratkoću vremena, koje je onda uzrok
nemogućnosti organiziranja šire rasprave na Fakultetu. Ipak, dužnost mi je podsjetiti
na sljedeće: u svojim temeljnim rješenjima nacrti prijedloga zakona ne razlikuju se
bitno od prijedloga iz listopada 2010. god.
Međutim, Što se tiče posebnog položaja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta unutar
Sveučilišta u Zagrebu, uočava se pozitivan pomak, u smislu čl. 13. Zakona o visokom
obrazovanju i čl. 8. Zakona o Sveučilištu.
Autonomija sveučilišnih sastavnica i nadalje je u bitnome narušena (čl. 68. Ustava
Republike Hrvatske).
Upravljanje Sveučilištem centralizira se u funkciji rektora. Način biranja dekana
Katoličkih bogoslovnih fakulteta nije prihvatljiv, jer je po kanonskim propisima to
protivno načelu da čelnika katoličkih fakulteta bira sveučilište (katolička sveučilišta kan. 807-814).
Odgovornost rektora nije prema Senatu, predstavničkom tijelu Sveučilišta, već
sveučilišnom vijeću. Senat nema nikakvih nadležnosti u pogledu poslovanja
Sveučilišta. Senat odlučuje uglavnom samo o akademskim pitanjima. Senat doduše
ima pravo na izbor rektora, ali uz uvjet da ga prihvati i sveučilišno vijeće.
Akademsku nastavnu dopusnicu (venio docendi) izdaje rektor sveučilišta na prijedlog
Senata Sveučilišta, nastavnicima u znanstveno-nastavnim zvanjima, od docenta do
redovitog profesora u drugom izboru. Odredba je suprotna propisima Katoličke crkve
koji se odnose na visoko-obrazovne ustanove. Naime, samo nadležna Tijela
Katoličke crkve ovlaštena su izdavati venio docendi u predmetu svetih znanosti.
Prema nacrtu Zakona o visokom obrazovanju, osobe koje su završile odgovarajući
stručni studij mogu upisati sveučilišni diplomski, pa čak i poslijediplomski studij.
Ruši se načelo binarnosti u visokom obrazovanju jer se polaznicima privatnih visoko
obrazovnih ustanova olakšava pristup kvalifikacijama koje daju javna Sveučilišta.
Smanjenje kvota pogodovat će samo interesima privatnih učilišta, čije se školarine
zakonom ne ograničavaju. Prihodi privatnih visokih učilišta rast će na štetu javnih. To
će dovesti do teže dostupnosti visokog obrazovanja, njegove komercijalizacije i pada
kvalitete.
Prijelazni režim, nakon stupanja na snagu novih zakona (u roku od 8 dana od objave
u Narodnim novinama) nije realno postavljen - kratkoća rokova - centralizacija
funkcija.
Na temelju svega navedenog molimo uvaženi Naslov da prema svojim
nadležnostima i mogućnostima podupre naša nastojanja i prijedloge u konstruktivnoj
raspravi oko predloženih nacrta novih Zakona o znanosti, o visokom obrazovanju i o
sveučilištu.
S poštovanjem,
Dekan Fakulteta
Prof. dr. sc. Josip Oslić
Dostaviti:
Naslovu
Arhiva, ovdje
@
G353
RGNF
Sveučilište u Zagrebu
Rudarsko-geološko-naftni fakultet
HR-10002 Zagreb
Pierottijeva 6, p.p. 390
KLASA: 011-01/11-01/2
URBROJ:251-70-01-11-2
Zagreb, 3. svibnja 2011.
a
SVEUČILISTE U ZAGREBU
REKTORAT
n/r rektora
prof. dr. sc. Alekse Bjeliša
Trg maršala Tita 14
10000 Zagreb
Predmet: Očitovanje Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta o nacrtima prijedloga
Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanstvenoj djelatnosti
Rudarsko-geološko-naftni fakultet podržava Očitovanje vijeća Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu od 27. travnja 2011. kao i Priopćenje za javnost sjednice dekana
Pravnih fakulteta od 29. travnja 2011. godine.
Smatramo da treba dodatno pojasniti radnopravni status svih zaposlenika (a ne samo
osoba izabranih na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna radna mjesta
kako je to navedeno u članku 98. st. 2 prijedloga Zakona o visokom obrazovanju). RGN
fakultet smatra nekorektnim diskriminaciju pojedinih skupina zaposlenika u odnosu na
postavljene kriterije za zadržavanje njihovog radnopravnog statusa.
Također u prijedlogu Zakona o Sveučilištu, članci 17-20, nije jasno precizirana namjena
izvedbene proračunske komponente, kao niti pokazatelji provedbe programskog
ugovora, odnosno kvalitativni i kvantitativni indikatori rada.
Pitanje arbitraže definirano u prijedlogu Zakona o Sveučilištu člankom 24 ne omogućava
donošenje pravične odluke konsenzusom zainteresiranih strana, te bi ga trebalo
redefinirati.
Po pitanu sklapanja programskog ugovora kako je to navedeno u članku 25 prijedloga
Zakona o Sveučilištu izričito se navodi kako bi sveučilištu, u slučaju nepostizanja
dogovora o sadržaju programskog ugovora, bila doznačena samo sredstva osnovne
proračunske komponente i to u iznosu koji se veže za prvu godinu programskog
ugovora, dok se razvojna i izvedbena komponenta ne doznačuju. Kroz ovakav vid
financiranja dovelo bi se u pitanje stabilno poslovanje sveučilišta.
TEL:
centrala: 01/553-5700
Ured dekana: 01/553-5702
računovodstvo: 01/553-5704
FAX: 01/4836^051
MB: 03207005
OfB: 99534693762
ŽIRO RAČUN:
2360000-1101303431
URL.: http://www rgn hr
E-MAIL: [email protected]
Članak 58. st. 9 propisuje kako će se pitanja postupka izbora na nastavnim radnim
mjestima, sklapanje ugovora o radu i način podnošenja izvješća o radu, urediti aktima
sastavnica, sukladno općem aktu sveučilišta. Ukoliko sastavnica neće imati pravnu
osobnost, provođenje postupka izbora i sklapanja ugovora o radu ne može uređivati
svojim aktima. Potpuno je neprihvatljiva odredba u članku 8 st. 4 prijedloga Zakona o
sveučilištu, u kojemu je propisano da se Statutom sveučilišta može odrediti da samo
pojedini fakulteti i umjetničke akademije imaju pravnu osobnost.
@
Ovim dopisom dostavljamo samo načelne primjedbe na prijedloge predmetnih zakona. I
nadalje ostajemo kod detaljnih primjedaba koje smo dostavili prilikom prvih prijedloga
predmetnih zakona.
Slobodni smo predložiti kreiranje teksta priopćenja za javnost rektora Sveučilišta u
Zagrebu i dekana svih sastavnica sveučilišta temeljem očitovanja pripremljenih od strane
PF Zagreb i priopćenja za javnost svih pravnih fakulteta, koje bi bilo upućeno resornom
ministarstvu, Vladi RH, Saboru RH i javnim medijima.
S poštovanjem,
Dekanica RGN fakulteta:
Prof. dr. sc. Biljana Kovačević Zelić
oG
U
>J
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI
FAKULTET
FAKULTETSKO VIJEĆE
Zagreb, Salata 3
tel. 01 4566-909, faks 01 4566-724
Broj: 380-59/11-100/302/4
Zagreb, 03.05.2011.
Fakultetsko vijeće na temelju članka 152. Statuta Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog
fakulteta (u daljnjem tekstu: Fakultet) na sjednici održanoj dana 03. svibnja 2011. godine
donijelo je sljedeću
ZAKLJUČAK
1. Nacrti prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanstvenoj djelatnosti sadrže veliki broj nedostataka te ih treba povući iz daljnjeg
postupka radi izbjegavanja neprocjenjivih šteta za sustav visokog obrazovanja i
znanstvene djelatnosti.
2. Podržava se očitovanje Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
Četiriju dekana pravnih fakulteta iz Republike Hrvatske od 27. travnja 2011. godine i
očitovanje Akademijskog vijeća Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
od 28. travnja 2011. godine.
3. Na predložene odredbe Nacrta prijedloga zakona daju se pojedinačne primjedbe koje
se nalaze u prilogu ovog Zaključka i čine njegov sastavni dio.
Dekan:
Pre
điličić
MEDICINSKI FAKUTET SVEUČILŠTA U ZAGREBU
Pojedinačne primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o sveučilištu:
Članak 8.
(1) Sveučilište je pravna osoba koja autonomno ustrojava fakultete,
akademije, odjele i druge sastavnice (u daljnjem tekstu: sastavnice sveučilišta).
umjetničke
(2) Unutarnji ustroj sveučilišta i njegovih sastavnica uređuje se statutom sveučilišta sukladno
ovom Zakonu.
(3) Sveučilište ima najmanje tri sastavnice koje se, sukladno propisu kojim se uređuju ustanove,
ustrojavaju kao njegove ustrojbene jedinice ili podružnice i koje izvode formalno visoko obrazovanje
u najmanje dva znanstvena i/ili umjetnička područja.
(4) Sastavnice sveučilišta mogu imati žiro račun, a statutom sveučilišta može se odrediti da, u
opravdanim slučajevima, pojedini fakulteti i umjetničke akademije imaju pravnu osobnost.
(5) Sveučilište može osnivati ustanove i druge pravne osobe čijom se osnovnom djelatnošću
ostvaruje misija sveučilišta.
Člankom 8. ukida se pravna osobnost Fakulteta i umjetničkih akademija, a iznimno se u
opravdanim slučajevima Statutom Sveučilišta može fakultet ili umjetnička akademija organizirati
kao pravna osoba.
Fakulteti i umjetničke akademije bez obzira što mogu imati status pravne osobe oni prema nacrtu
zakona nemaju nikakvu samostalnost u upravljanju, a ne postoje ni kriteriji o načinu odlučivanja za
dodjelu statusa pravne osobe fakultetima i umjetničkim akademijama.
Članak 10.
(1) Rektor sveučilišta predstavlja i zastupa sveučilište, organizira i vodi njegov rad i
poslovanje, usklađuje rad tijela sveučilišta, te upravlja njegovom imovinom. U svom radu
rektor ima prava i obveze ravnatelja ustanove, te obavlja poslove u skladu sa zakonom i
statutom sveučilišta, a osobito:
saziva i predsjeda sjednicama senata;
predlaže senatu statut, pravilnik o financiranju sveučilišta i druge normativne akte;
sukladno pravilniku o financiranju priprema prijedlog programskog ugovora i dostavlja ga na
potvrdu sveučilišnom vijeću;
upravlja sveučilišnim proračunom sukladno ovom Zakonu, statutu i odredbama programskog
ugovora;
predlaže senatu imenovanje i razrješenje čelnika sastavnica;
ukida ili obustavlja od izvršenja odluke koje su donijela tijela sveučilišnih sastavnica ukoliko
su takve odluke u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom;
podnosi godišnje izvješće sveučilišnom vijeću o provedbi strategije sveučilišta i programskog
ugovora te podnosi druga financijska izvješća;
obavlja druge poslove utvrđene zakonom i statutom sveučilišta.
(2) Rektora sveučilišta bira senat, a potvrđuje ga sveučilišno vijeće. Mandat rektora traje četiri
godine.
(3) Ako u postupku izbora rektor ne bude izabran, izbori će se ponoviti. Do izbora rektora na
temelju ponovljenog postupka sveučilišno vijeće imenovat će vršitelja dužnosti rektora iz reda
redovitih profesora sveučilišta, sukladno odredbama propisa kojim se uređuju ustanove.
(4) Uvjeti i postupak izbora i razrješenja rektora propisuju se statutom sveučilišta.
(5) Sveučilišno vijeće razriješit će rektora prije isteka mandata u sljedećim slučajevima:
ako rektor sam zatraži razrješenje;
na temelju prijedloga senata, usvojenog dvotrećinskom većinom;
ako rektor bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo;
ako izgubi sposobnost obnašanja dužnosti;
ako rektor ne postupa sukladno zakonu ili statutu sveučilišta, ili neosnovano ne izvršava
odluke tijela sveučilišta, ili postupa protivno njima;
ako rektor svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči sveučilištu veću štetu, ili
zanemaruje i nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale, ili mogu nastati, veće
smetnje u obavljanju misije i zadaća sveučilišta propisanih ovim Zakonom i statutom.
(6) Odluka o razrješenju rektora iz stavka 5. ovoga članka donosi se dvotrećinskom većinom
glasova svih članova sveučilišnog vijeća.
Člankom 10. ne propisuju se uvjeti koje mora imati rektor niti se propisuje broj mandata na koje
rektor može biti biran, rektor odgovara sveučilišnom vijeću a ne Senatu kao predstavničkom tijelu
Sveučilišta.
Studentima nastavnicima i suradnicima zakon ne priznaje pravo na izbor dekana i pravo na
sudjelovanjem Fakultetskog vijeća u upravljanju fakulteta odnosno umjetničke akademije.
Rektor predlaže Senatu Dekana.
Zakonom nisu propisani uvjeti za dekana, niti su predviđena ograničenja u broju mandata dekana.
Fakultetska vijeća se ni ne spominju, a rektor može ukinuti i obustaviti svaku odluku sveučilišnih
sastavnica.
Članak 11.
(1) Senat je predstavničko tijelo sveučilišta koje čine akademski nastavnici, studenti te
predstavnici ostalih zaposlenika, a koje sukladno statutu, odlučuje o organizaciji znanstvene, stručne i
nastavne djelatnosti sveučilišta, te izboru nastavnika, kao i o drugim pitanjima predviđenim zakonom i
statutom sveučilišta, a posebice:
bira rektora;
donosi statut uz suglasnost sveučilišnog vijeća;
donosi pravilnik o financiranju i druge opće akte sveučilišta kad je to predviđeno statutom;
na prijedlog rektora imenuje i razrješuje čelnike sastavnica sveučilišta, u postupku
propisanom statutom sveučilišta;
obavlja druge poslove predviđene zakonom i statutom sveučilišta.
(2) Senat ima najviše 30 članova. Pritom akademski nastavnici čine najmanje 50 % članova u
senatu, a studenti najmanje 20% od ukupnog broja članova senata. U radu senata sudjeluje i
predstavnik sindikata bez prava odlučivanja.
(3) Broj članova senata, uvjeti i postupak kandidiranja i izbora članova senata i njihovog
razrješenja, trajanje mandata, način zamjene članova kojima je članstvo u senatu prestalo prije isteka
mandata, te način donošenja odluka utvrđuju se statutom sveučilišta.
(4) Čelnici sastavnica sveučilišta ne mogu biti članovi senata.
(5) Rektor saziva i predsjedava sjednicama senata te sudjeluje u odlučivanju u slučaju daje senat
podijeljen u broju glasova.
(6) Statutom sveučilišta utvrđuju se pitanja od posebnog interesa za studente, za koja studentski
predstavnici pri odlučivanju u senatu imaju pravo suspenzivnog veta.
Senat odlučuje samo isključivo o akademskim pitanjima, a nema nikakvih nadležnosti u pogledu
poslovanja sveučilišta.
Senat ima pravo na izbor rektora, ali samo kad ga prihvati Sveučilišno vijeće.
Članak 12.
1) Sveučilišno vijeće nadzire zakonitost rada sveučilišta, racionalnu upotrebu materijalnih i
kadrovskih resursa te posebice obavlja sljedeće poslove:
-
potvrđuje izbor rektora;
daje suglasnost na statut i pravilnik o financiranju sveučilišta;
potvrđuje strategiju, organizacijski elaborat i prijedlog programskog ugovora;
ukida ili obustavlja od izvršenja odluke koje su donijela tijela sveučilišta ukoliko su takve
odluke u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom, u postupku utvrđenom općim aktom
sveučilišta;
odobrava godišnja izvješća o provedbi strategije sveučilišta i programskog ugovora te
financijska izvješća;
nadzire trošenje sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, te upravljanje
financijskim sredstvima sukladno zakonu i statutu sveučilišta;
odobrava osnivanje ustanova i drugih pravnih osoba iz članka 8. stavak 5. ovoga Zakona;
obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i statutom sveučilišta.
(2) Sveučilišno vijeće ima devet članova od kojih:
četiri imenuje senat;
- četiri imenuje Vlada Republike Hrvatske, uz prethodno pribavljeno pozitivno mišljenje
Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog Sabora;
- jednog člana imenuju zajedničkim dogovorom članovi sveučilišnog vijeća iz podstavaka 1. i 2.
ovoga stavka.
(3) U slučaju da se članovi sveučilišnog vijeća ne mogu dogovoriti o imenovanju člana iz
podstavka 3. stavak 2. ovoga članka, u roku od mjesec dana od dana njihovog imenovanja, ministar
nadležan za poslove visokog obrazovanja i znanosti (u daljnjem tekstu: Ministar) može utvrditi
dodatni razuman rok u kojem će se zajednički član imenovati. Ukoliko ni u ostavljenom roku ne dođe
do imenovanja člana iz podstavka 3. stavak 2. ovoga članka, zajedničkog člana će imenovati Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti.
(4) Članovi sveučilišnog vijeća moraju imati odgovarajuće iskustvo i obrazovanje nužno za
osiguranje provedbe utvrđene misije i zadaća sveučilišta. Ista osoba može biti članom samo jednog
sveučilišnog vijeća.
(5) Članovima sveučilišnog vijeća ne mogu biti: državni dužnosnici, dužnosnici političkih
stranaka, čelnici tijela lokalne i regionalne (područne) samouprave, članovi senata, prorektori, čelnici
sveučilišnih sastavnica, članovi Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i Nacionalnog vijeća za
znanost, zaposlenici ili vanjski suradnici na predmetnom sveučilištu, niti službenici ministarstva
nadležnog za poslove visokog obrazovanja i znanosti.
(6) Mandat članova sveučilišnog vijeća traje četiri godine i može se ponavljati. U slučaju da
kojem od članova prestane dužnost prije isteka mandata, ovlašteno tijelo imenovat će njegovu zamjenu
na način i u postupku predviđenom ovim Zakonom, s mandatom do isteka mandata osobe koju
zamjenjuje.
(7) Članovi sveučilišnog vijeća izabiru između sebe predsjednika većinom glasova svih članova.
(8) Način rada i odlučivanja sveučilišnog vijeća podrobnije se uređuje poslovnikom o radu
sveučilišnog vijeća, sukladno ovom Zakonu i statutu sveučilišta.
Članstvo u sveučilišnom vijeću prestaje: istekom mandata, ostavkom ili razrješenjem
U upravljanju sveučilištem ključnu ulogu ima Sveučilišno vijeće, čiji članovi ne smiju biti
pripadnici sveučilišta, a iste imenuje Vlada i senat sveučilišta u jednakom omjeru.
Sveučilišno vijeće ima autonomne ovlasti da potvrđuje i smjenjuje rektora, daje suglasnost na statut
i pravilnik o financiranju, potvrđuje strategiju organizacijskog elaborata i prijedlog programskog
ugovora o financiranju, ukida ili obustavlja odluke tijela sveučilišta koje smatra nezakonitima ili
nestatutarnima.
Članak 29.
(1) Rektori i prorektori zatečeni u mandatu sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti
i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03, 105/04, 174/04, 2/07-Odluka USRH, 46/07 i
45/09) ostaju na funkciji do isteka mandata.
(2) Stupanjem na snagu ovoga Zakona ustrojava se konstituirajući senat na sveučilištima iz članka
2. ovoga Zakona kojeg čine svi čelnici sastavnica sveučilišta zatečeni u mandatu i izabrani temeljem
odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03,
105/04, 174/04, 2/07-Odluka USRH, 46/07 i 45/09).
(3) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju mandati sveučilišnih senata sveučilišta iz članka 2.
ovoga Zakona, ustrojeni sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
(Narodne novine, broj 123/03, 105/04, 174/04, 2/07-C>dluka USRH,
46/07 i 45/09).
(4) Konstituirajući senat iz stavka 2. ovoga članka donijet će u roku od tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona, na prijedlog rektora, privremeni statut sveučilišta.
(5) Privremeni statut iz stavka 4. ovoga članka sadrži osobito odredbe o broju članova senata,
uvjete i izborna pravila za članstvo u tijelima sveučilišta sukladno odredbama ovoga Zakona, te druge
odredbe kojima se uređuje djelovanje sveučilišta u prijelaznom razdoblju.
(6) Danom stupanja na snagu privremenih statuta prestaju važiti statuti sveučilišta iz članka 2.
ovoga Zakona doneseni na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne
novine, broj 123/03, 105/04, 174/04, 2/07-C>dluka USRH, 46/07 i 45/09), dok postojeći statuti
sastavnica sveučilišta iz članka 2. stavak 1. podstavak 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona ostaju na snazi do
stupanja na snagu statuta usklađenog s odredbama ovoga Zakona.
(7) Sveučilišta iz članka 2. ovoga Zakona dužna su, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na
snagu privremenog statuta, provesti izbore za senat sukladno odredbama ovoga Zakona.
(8) Danom održavanja prve sjednice senata izabranog sukladno stavku 7. ovoga članka, te
ustrojenog sukladno odredbama ovoga Zakona, prestaje mandat članovima konstituirajućeg senata.
(9) Senati sveučilišta ustrojeni sukladno odredbama ovoga Zakona i Vlada Republike Hrvatske
dužni su u roku od tri mjeseca od dana održavanja prve sjednice senata iz stavka 8. ovoga članka
imenovati članove sveučilišnog vijeća sukladno odredbama ovoga Zakona.
(10) Imenovani članovi sveučilišnog vijeća iz stavka 9. ovoga članka imenovat će zajedničkog
člana sveučilišnog vijeća na način i u roku sukladno članku 12. ovoga Zakona.
(11) Sveučilišta iz članka 2. ovoga Zakona donijet će statute sukladno odredbama ovoga Zakona
u roku od šest mjeseci od dana donošenja organizacijskog elaborata, sukladno članku 14. ovoga
Zakona.
Senatima Sveučilišta mandat prestaje stupanjem na snagu zakona što predstavlja povredu
autonomije sveučilišta.
Novi senat se bira prema privremenom statutu kojega predlaže rektor, a donosi konstituirajući
senat kojega čine čelnici fakulteta i umjetničkih akademija.
Statuti se moraju donijeti u roku 3 mjeseca od stupanja na snagu Zakona i isti se donose običnom
većinom.
Članak 33.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama
Zakon stupa na snagu u roku 8 dana od dana objave mada se odredbama uvode korjenite promjene
u ustroju sveučilišta.
MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
PRIMJEDBE NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU
Zakon bi valjalo nomotehnički kvalitetnije urediti jer se ne bi smjelo dogoditi da se u
početnim odredbama Nacrta referiraju odredbe koje slijede u drugim dijelovima
Nacrta.
Primjedbe na pojedine članke Nacrta:
Članak 2.
Podstavak 1.:
Visoko učilište - ustanova visokog obrazovanja (sveučilište, veleučilište i visoka škola)
ovlaštena za ustroj i izvedbu studija, te obavljanje visokostručne, znanstvene ili umjetničke
djelatnosti;
Iza riječi: „sveučilište" trebalo bi dodati riječi: „fakulteti i umjetničke akademije koje
imaju pravnu osobnost,"
Nacrt prijedloga Zakona o sveučilištu u članku 8. stavku 4. dopušta da se Sveučilište
ustroji s fakultetima i umjetničkim akademijama koje imaju pravnu osobnost. Prema tome
kada se u Zakonu o visokom obrazovanju spominje visoko učilište tada bi se pod tim
pojmom trebalo podrazumijevati da se isti primjenjuje na fakultete i umjetničke akademije
koje imaju pravnu osobnost.
Podstavak 2.:
Sveučilište - visoko učilište koje se, sukladno posebnom zakonu, autonomno ustrojava s
najmanje tri sastavnice (fakultetima, umjetničkim akademijama, odjelima i drugim
sastavnicama), obavlja znanstvenu i umjetničku djelatnost, te ustrojava i izvodi
prijediplomske, diplomske i poslijediplomske studije u najmanje dva znanstvena i/ili
umjetnička područja;
Trebalo bi riječ: „područja" zamijeniti s riječju: „polja". Na inozemnim sveučilištima
ustrojena su sveučilišta iz istog znanstvenog područja i iz različitih polja. Primjerice u
Republici Austriji.
Članak 14.
(2) Sveučilište ima najmanje tri sastavnice koje izvode formalno visoko obrazovanje u
najmanje dva znanstvena i/ili umjetnička područja.
Riječ: „područja" trebalo bi zamijeniti s riječju „polja" . Obrazloženje kao u članku 2.
Članak 20.
(2)Studijski program donosi se temeljem statuta i drugih općih akata visokih učilišta, a
sukladno propisima kojima se uređuje osiguravanje kvalitete u znanosti i visokom
obrazovanju, te sadrži:
-
akademski naziv ili stupanj koji se stječe završetkom studija;
U stavku 2. podstavku 1. treba dodati riječ „stručni naziv ili". Zakon o akademskim i
stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07.) jasno dijeli akademske od stručnih
naziva i akademskih stupnjeva jer se stručni nazivi stječu na veleučilištima i visokim
školama, a akademski nazivi i akademski stupnjevi na sveučilištima, odnosno fakultetima i
umjetničkim akademijama.
Članak 24.
(1) Kapacitet, odnosno maksimalan broj upisnih mjesta na visokim učilištima utvrđuje
Agencija za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) na temelju objektivnih
kriterija, a sukladno propisima kojima se uređuje osiguravanje kvalitete u znanosti i visokom
obrazovanju.
Stavak 1. bi trebalo mijenjati na način da ministar pravilnikom utvrđuje objektivne
kriterije za kapacitet, odnosno maksimalni broj upisnih mjesta na visokim učilištima.
Agencija za znanost i visoko obrazovanje nije stručna da utvrđuje kapacitete visokih učilišta
zbog raznorodnosti studija.
Članak 28.
(5)
Iznimno, pod uvjetima koji su propisani statutom visokog učilišta, studij se može
upisati i bez prethodno završenoga odgovarajućeg školovanja, ako je riječ o iznimno
nadarenim osobama za koje se može očekivati da će i bez završenoga prethodnog školovanja
uspješno završiti studij.
(6)
Postupak za upis studija iz stavka 5. ovoga članka temelji se na priznavanju
neformalnog i informalnog učenja, sukladno članku 41. stavak 4. ovoga Zakona i sastavni je
dio sustava osiguravanja i unapređivanja kvalitete u visokom obrazovanju.
Stavak 6. bi trebalo obrisati, budući da se na predloženi način omogućava osobama koje
nisu završile niti jednu školu upis na visoka učilišta.
Članak 29.
(2) Završetkom prijediplomskog studija stječe se akademski naziv baccalaureus uz
naznaku struke. Kratica bacc. akademskog naziva baccalaureus uz naznaku struke, stavlja se
iza imena i prezimena osobe, a koristi se u domaćem i međunarodnom pravnom prometu.
U stavku 2. bi trebalo razlikovati nazive koji se stječu na sveučilišnim u odnosu na one koji
se stječu na stručnim studijima.
Članak 32.
(4) Završetkom stručnog diplomskog studija stječu se sljedeći akademski nazivi:
-
stručni magistar inženjer uz naznaku struke (str.mag.ing.), za programe iz
tehničkog područja;
stručni magistar uz naznaku struke (str. mag.), za ostale programe.
Stavak 4. bi trebalo uskladiti sa Zakonom o akademskim i stručnim nazivima i
akademskom stupnju (NN 107/07.)
Članak 34.
(4)Iznimno od stavaka 2. i 3. ovoga članka poslijediplomski studij može se upisati i
nakon završetka stručnog diplomskog studija, uz uvjet prethodnog rada u struci u trajanju
od najmanje pet godina, te uz zadovoljavanje dodatnih uvjeta upisa koje svojim općim
aktom utvrđuje sveučilište.
U članku 37. stavku 4. ne bi se trebalo omogućavati osobama koje su završile stručne
diplomske studije upis na poslijediplomski studije na sveučilištu uz uvjet rada u struci od
najmanje pet godina.
Iza članka 37. trebalo bi dodati odredbe koje se odnose na izvođenje kliničke nastave:
ORGANIZACIJA I IZVOĐENJE KLINIČKE NASTAVE
ORGANIZACIJA
Članak
(1) Sastavnice sveučilišta iz područja Biomedicine i zdravstva izvode kliničku nastavu
i klinička znanstvena istraživanja u sveučilišnim bolničkim centrima, sveučilišnim
bolnicama te „suradnim ustanovama" (nastavnim bazama) koje imaju uvjete za
izvođenje nastave.
(2) Sveučilište može izvoditi djelatnost iz stavka 1. ovog članka na temelju ugovora,
kojega sklapa, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo, sa
sveučilišnim bolničkim centrom, sveučilišnom bolnicom te nastavnim bazama.
(3) Uvjete i postupak za dodjelu naziva „sveučilišni bolnički centar" i „sveučilišna
bolnica" te „suradna ustanova" propisuje ministar nadležan za zdravstvo uz
suglasnost ministra nadležnog za znanost i visoko obrazovanje i senata sveučilišta.
(4) Potrebu pokretanja postupka za dodjelu naziva iz stavka 3. ovog članka utvrđuje
sastavnica sveučilišta koja izvodi kliničku nastavu i klinička znanstvena
istraživanja na području sjedišta sveučilišta.
(5) Sveučilište može biti vlasnik i osnivač sveučilišnog bolničkog centra i sveučilišne
bolnice.
USTROJSTVO
Članak
(1) Sveučilišnim bolničkim centrom i sveučilišnom bolnicom upravljaju tijela
propisana posebnim zakonom iz područja zdravstva, u koja najmanje jednu trećinu
članova imenuje sveučilište iz redova nastavnika koji izvode kliničku nastavu,
(2) Kliničke ustrojstvene jedinice sastavnica sveučilišta su istovremeno i ustrojstvene
jedinice sveučilišnog bolničkog centra, odnosno sveučilišne bolnice.
(3) Ustrojstvenim jedinicama iz stavka 2. ovog članka upravljaju osobe koje se
imenuju iz redova nastavnika i znanstvenika sveučilišta te uz uvjete i po postupku
utvrđenima ugovorom između sveučilišta te sveučilišnog bolničkog centra i
sveučilišne bolnice.
NASTAVNICI I SURADNICI
Članak
(1) Kliničku nastavu, znanstvenu i stručnu djelatnost iz polja kliničkih medicinskih znanosti,
izvode nastavnici izabrani u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja te osobe izabrane u
suradnička zvanja, zdravstveni radnici sveučilišnog bolničkog centra i sveučilišne bolnice.
(2) Nastavnici i osobe u suradničkim zvanjima - zdravstveni radnici koji izvode nastavu u
sveučilišnom bolničkom centru i sveučilišnoj bolnici za potrebe sveučilišta istodobno
zasnivaju radni odnos sa sveučilištem, odnosno njegovom sastavnicom i sa sveučilišnim
bolničkim centrom ili sveučilišnom bolnicom na način da u sveučilišnom bolničkom centru ili
sveučilišnoj bolnici, tako da njihovo puno radno vrijeme iznosi najviše 40 sati tjedno.
(3) Zdravstveni radnici iz stavka 2. ovog članka rade puno radno vrijeme od 40 sati tjedno u
organizacijskim jedinicama sveučilišnog bolničkog centra i sveučilišne bolnice te istovremeno
u istom radnom vremenu i u istim organizacijskim jedinicama puno nastavno opterećenje za
sveučilište prema Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje (kumulativni radni
odnos).
(4) Radnici koji puno radno vrijeme ostvaruju u kumulativnom radnom odnosu u
sveučilišnom bolničkom centru ili sveučilišnoj bolnici i sveučilištu, odnosno njegovoj
sastavnici, ravnopravno s ostalim radnicima sudjeluju u stjecanju i raspodjeli plaće i ostalih
prava iz radnog odnosa uz umanjenje koeficijenta kod svakog poslodavca za 20%, uz
pripadajuće dodatke na plaću za položajna zvanja, te pune naknade za rad u dežurstvu prema
mjerilima utvrđenim općim aktima sveučilišnog bolničkog centra ili sveučilišne bolnice te
sveučilišta.
(5) Radnici koji samo dio radnog vremena rade u kumulativnom radnom odnosu u
sveučilišnom bolničkom centru ili sveučilišnoj bolnici, odnosno sveučilištu sudjeluju u
stjecanju i raspodjeli plaće i ostalih prava iz radnog odnosa razmjerno u postotku plaća koju
dobivaju radnici iz stavka 4. ovog članka.
(6) Sve ostale naknade koje se isplaćuju u svezi s radom radnika koji rade u kumulativnom
radnom odnosu u sveučilišnom bolničkom centru, sveučilišnoj bolnici i sveučilištu, utvrđene
posebnim kolektivnim ugovorima za znanost i visoko obrazovanje te zdravstvo, isplaćuju
sveučilišni bolnički centar ili sveučilišna bolnica te sveučilište u jednakim dijelovima,
odnosno razmjerno dijelu radnog vremena za radnike iz stavka 5. ovog članka, prema ugovoru
iz članka ovog Zakona.
(7) Sveučilišni bolnički centar i sveučilišna bolnica prilikom isplate plaća i drugih naknada
zdravstvenim radnicima koji rade u kumulativnom radnom odnosu obračunava porez na
dohodak uzimajući u obzir plaću i druge naknade koje isplaćuje sveučilište te se tako
ostvareni dohodak od nesamostalnog rada radnika koji rade u kumulativnom radnom odnosu
ne smatra kao dohodak ostvaren kod dva ili više poslodavaca.
Članak 39.
(1) Sveučilišta i javni znanstveni instituti najviše kategorije, kategorizirani sukladno
propisima kojima se ureduje znanstvena djelatnost, mogu kao ravnopravni nositelji studija,
ustrojiti i izvoditi zajednički poslijediplomski doktorski studij, uz uvjet da se doktorski studij
ustrojava u znanstvenom području u kojem javni znanstveni institut obavlja svoju znanstvenu
djelatnost.
Znanstveni instituti najviše kategorije ne mogu biti ravnopravni nositelji studija budući da
bi poslijediplomski doktorski studiji trebali biti isključivo u nadležnosti sveučilišta.
Članak 41.
(4)Visoko učilište općim aktom uređuje postupak priznavanja prethodnoga formalnog,
neformalnog i informalnog obrazovanja i/ili učenja.
U stavku 4. trebalo bi brisati riječi „neformalnog" i „informalnog".
Članak 42.
(2)U slučajevima provjeravanja i ocjenjivanja tijekom nastave, konačna se ocjena može
utvrditi i bez ispita.
(4) U indeks i/ili drugu odgovarajuću ispravu i/ili evidenciju studenta unose se prolazne
ocjene A, B, C, D i E, odnosno brojčani ekvivalenti: A odgovara brojčanoj ocjeni 6, B
odgovara brojčanoj ocjeni 5, C odgovara brojčanoj ocjeni 4, D odgovara brojčanoj ocjeni 3 i
E odgovara brojčanoj ocjeni 2.
(5) Visoka učilišta uz ocjenu iz stavka 4. ovoga članka u svojem informacijskom sustavu
vode i evidenciju o rangu uspješnosti studenata.
(6) Prosjek ocjena studenta na studiju čini količnik zbroja svih pripadajućih brojčanih
ocjena pomnoženih s odgovarajućim brojem ECTS bodova i ukupnog broja stečenih ECTS
bodova.
(8)
Ispit je dostupan akademskoj javnosti u skladu s prostornim uvjetima visokog
učilišta.
Stavak 5. bi trebalo brisati budući se na većem broju studija koji se organiziraju kao
turnusna nastava ne može utvrditi rang uspješnosti studenata.
Stavak 6. ne daje odgovarajuću formulu na temelju koje bi se mogao izračunati ponderirani
prosjek ocjena studenta na studiju.
U stavku 8. bi trebalo dodati riječi:"osim u slučajevima zaštite službene i profesionalne
tajne (npr. ispiti iz kliničkih predmeta koji se polažu uz pacijenta....)."
Članak 43.
(2)Diploma je javna isprava kojom se potvrđuje d a j e student završio određeni studij i stekao
pravo na akademski naziv ili stupanj
Iza riječi:"na", trebalo bi dodati riječi: „stručni naziv ili".
Članak 47.
(2) Student ima pravo na:
- privremeni prekid studija za vrijeme trudnoće i do godine dana starosti djeteta, za
vrijeme dulje bolesti, te u drugim opravdanim slučajevima predviđenim općim
aktom visokog učilišta, te
U alineji 12. riječi: „privremeni prekid", trebalo bi zamijeniti s riječju „mirovanje'j.
Prema članku 52. Nacrta zakona studentima miruju obveze, a ne prekida im se studij.
Članak 49.
(2) Upisnina iz stavka 1. ovoga članka na javnim visokim učilištima, za studente
državljane Republike Hrvatske koji studiraju na redovitom prijediplomskom i diplomskom
studiju, ne može biti veća od 60 % iznosa prosječne mjesečne neto plaće utvrđene u Republici
Hrvatskoj u prethodnoj kalendarskoj godini, sukladno podacima Državnog zavoda za
statistiku.
(3) Upisnina iz stavka 1. ovoga članka na javnim sveučilištima, za studente državljane
Republike Hrvatske koji studiraju na poslijediplomskom doktorskom studiju, ne može biti
veća od iznosa prosječne mjesečne neto plaće utvrđene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj
kalendarskoj godini, sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku.
(4) Zaposlenicima na suradničkom radnom mjestu na javnim sveučilištima i javnim
znanstvenim institutima poslodavac snosi troškove upisnine iz stavka 3. ovoga članka.
U članku 49. stavcima 2. i 3. utvrđuju se maksimalni iznosi upisnina za studente
preddiplomskih i diplomskih studija odnosno poslijediplomskih studija.
Sukladno izvješću Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj u
veljači 2011. godine iznosila je 5.242,00 kune što bi značilo da upisnina za studente
preddiplomskog i diplomskog studija ne bi smjela biti viša od 3.145,00 a za studente
poslijediplomskih doktorskih studija bi iznosila 5.242,00 kune. Citiranim odredbama se ne
pravi razlika troškova izvođenja studija po pojedinim područjima, a poznato je da su studiji u
području biomedicine i zdravstva te prirodoslovlja tri do četiri puta skuplji od studija iz
područja društveno humanističkih znanosti.
S obzirom da prema stavku 4. zaposlenici u suradničkim zvanjima ne plaćaju troškove
upisnina na doktorskim studijima postavlja se pitanje održivosti izvođenja studija na sve tri
razine.
Veći broj visokih učilišta izvodi studije na engleskom na kojima većinom studiraju studenti
državljani država članica Europske Unije i za koje upisnina neće smjeti biti veća od 3.145,00
kuna. Poznato je da se u velikom broju država članica Europske Unije izvode studiji na
engleskom jeziku i na kojima se plaća ekonomska cijena studija.
Budući da izvedba studija na engleskom jeziku traži znatno veći angažman nastavnika i
troškove izvođenja studija, stupanjem na snagu predloženih odredbi Nacrta prijedloga zakona
o visokom obrazovanju dovelo bi neminovno do zatvaranja studija na stranim jezicima.
Članak 56.
(4) Ustroj i ukupan broj radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka uređuje se prema načelu
po kojem najviši relativni udio u ukupnom ustroju znanstveno-nastavnih, odnosno
umjetničko-nastavnih radnih mjesta imaju radna mjesta docenata. Isto načelo primjenjuje se i
na nastavna radna mjesta na sveučilištu, tako da najviši relativni udio u ukupnom ustroju
nastavnih radnih mjesta imaju radna mjesta predavača, lektora i korepetitora odnosno
umjetničkih suradnika.
Člankom 56. stavkom 4. nejasno se zadaju limiti za utvrđivanje ustroja radnih mjesta na
sveučilištu pri čemu se utvrđuje da najviši relativni udio u ukupnom ustroju znanstveno
nastavnih mjesta imaju radna mjesta docenta. Takav paritet se ne može poštivati pri izboru u
znanstveno-nastavna zvanja po poljima, katedrama ili zavodima.
Članak 57.
(1) Akademsku nastavnu dopusnicu izdaje rektor sveučilišta na prijedlog senata
sveučilišta akademskim nastavnicima iz članka 56. stavak 1. ovoga Zakona.
(2) Uvjet za stjecanje akademske nastavne dopusnice je akademski stupanj doktora
znanosti, te ispunjavanje uvjeta iz članka 56. stavak 5. ovoga Zakona, a za umjetničkonastavna radna mjesta na umjetničkim akademijama i/ili umjetničkim odjelima uvjet za
stjecanje akademske nastavne dopusnice je ispunjavanje uvjeta iz članka 56. stavak 5. ovoga
Zakona.
(3) Rektor sveučilišta može, ukoliko senat sveučilišta utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz
stavka 2. ovoga članka, uskratiti izdavanje akademske nastavne dopusnice, u kojem slučaju
izabranom akademskom nastavniku prestaje ugovor o radu.
(4) Rektor sveučilišta može privremeno oduzeti akademsku nastavnu dopusnicu
akademskom nastavniku, na vrijeme ne dulje od tri mjeseca, u slučaju lakših povreda obveza
iz radnog odnosa, utvrđene stegovne odgovornosti, te u drugim slučajevima predviđenim
ovim Zakonom ili statutom sveučilišta.
(5) Iznimno, rok privremenog oduzimanja akademske nastavne dopusnice iz stavka 4.
ovoga članka može se, ako je protiv akademskog nastavnika pokrenut kazneni postupak, te u
slučajevima predviđenim statutom sveučilišta, produljiti uz prethodnu suglasnost senata
sveučilišta.
(6) Rektor može, na prijedlog senata sveučilišta, trajno oduzeti akademsku nastavnu
dopusnicu akademskom nastavniku, u slučajevima pravomoćne osude za kazneno djelo, u
slučaju neprihvaćanja izvješća iz članka 58. stavak 5. ovoga Zakona, te u drugim slučajevima
propisanim statutom sveučilišta.
(7) Privremenim oduzimanjem akademske nastavne dopusnice, akademski nastavnik
gubi pravo rada u svim oblicima nastave na sveučilištu, te mu se za vrijeme trajanja
privremenog oduzimanja proporcionalno smanjuju prava koja mu pripadaju iz norme
utvrđene kolektivnim ugovorom.
(8) Trajnim oduzimanjem akademske nastavne dopusnice pokreće se postupak redovitog
otkaza ugovora o radu.
(9) Uvjete, postupak stjecanja i oduzimanja akademske nastavne dopusnice, propisuje
sveučilište statutom.
(9) Protiv akta kojim se odbija izdavanje akademske nastavne dopusnice ili kojim se
akademska nastavna dopusnica oduzima, može se pokrenuti radni spor.
U članku 57. daju se iznimno velike ovlasti rektoru za izdavanje akademske nastavne
dopusnice koje imaju za posljedicu prestanak ugovora o radu odnosno radnog odnosa.
Isto tako stavkom 7. nejasno se utvrđuje da se za vrijeme trajanja privremenog oduzimanja
akademske nastavne dopusnice smanjuju prava koja pripadaju nastavniku iz norme utvrđenom
kolektivnim ugovorom. Smanjuju li se tu prava na naknadu plaće ili se samo smanjuju
nastavne obveze nastavnika.
Članak 58.
(8) Obveza podnošenja izvješća o radu prestaje izborom a radno mjesto redovitog
profesora u drugom izboru
U članku 58. trebalo bi obrisati stavak 8. jer bi i redoviti profesori u drugom izboru trebali
imati obvezu podnošenja izvješća o radu.
Članak 60.
(2)Sveučilište može, bez zaključivanja ugovora o radu, povjeriti izvedbu dijela ili
cjelokupne nastave iz određenog nastavnog predmeta osobi koja ispunjava uvjete za
izbor na znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno radno mjesto docenta, pod
uvjetom daju izabere u naslovno zvanje docenta (naslovni docent).
Člankom 60. stavkom 2. nejasno je da li bi se povjeravanje izvedbe dijela nastave bez obveze
sklapanja ugovora o radu odnosilo samo na izbor naslovnih docenata ili bi naslovni docenti
nakon isteka vremena na koje su izabrani mogli biti izabrani u više zvanje izvanrednog
odnosno redovitog profesora. Također bi trebalo utvrditi koju bi kraticu nosili naslovni
nastavnici.
V
Članak 61.
(2) Iznimno od stavka 2. ovoga članka umirovljeni profesor iz stavka 1. ovoga članka
koji ima naslov professor emeritus može, u skladu s potrebama sveučilišta, sudjelovati u
izvođenju nastave na sveučilišnom diplomskom studiju u umjetničkom području.
U članku 61. stavku 3. nije jasno zašto se professorima emeritusima iz umjetničkih područja
može omogućiti izvođenje nastave na sveučilišnom dodiplomskom studiju, a ne i
professorima emeritusima iz drugih odgovarajućih područja.
Iza članka 69. trebalo bi dodati odredbu za osobe koje steknu doktorat znanosti i biraju se za
potrebe izvođenja nastave, sadašnje zvanje viši asistent.
Članak 68.
(1) Osobi izabranoj na znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno ili nastavno radno
mjesto na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršila 65 godina života, prestaje
ugovor o radu radi odlaska u mirovinu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka visoko učilište može s redovitim profesorom u drugom
izboru ili profesorom visoke škole u drugom izboru, kojem je prestao ugovor o radu radi odlaska u
mirovinu, a koji nije stariji od 70 godina života, sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme.
(3) Ugovor iz stavka 2. ovoga članka visoko učilište sklapa za svaku akademsku godinu, ako se
na raspisani natječaj ne prijavi odgovarajući pristupnik.
Zbog nedostatka liječničkog kadra u Republici Hrvatskoj potrebno je omogućiti produženje
rada i nastavnicima, vrsnim stručnjacima, koji nisu izabrani u zvanje redovitog profesora u
trajnom zvanju i to iz područja biomedicine i zdravstva, polje kliničke medicinske znanosti.
Predloženom dopunom bi se otvorila mogućnost nastavka rada ovim stručnjacima u kliničkoj
ustanovi do isteka akademske godine u kojoj navršavaju 70 godina života. Na taj način bi oni
nastavili sudjelovati u održavanju postignute kvalitete nastavno obrazovnog procesa i
njegovom daljnjem unapređenju, a što se u postojećoj situaciji sa liječničkim kadrom u
Republici Hrvatskoj ocjenjuje više nego nužnim.
Predlaže se sljedeća dopuna članka 68. sa stavkom 4. koji bi glasio:
„(4) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, nastavniku iz područja biomedicine i
zdravstva, polje kliničke medicinske znanosti, koji nije izabran u zvanje redovitog profesora u
trajnom zvanju visoko učilište može produljiti radni odnos do isteka akademske godine u
kojoj navršava 70 godina života, posebno cijeneći pri tome njegov znanstveni doprinos te
uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika".
Članak 80.
(1) Zaposlenici visokih učilišta stegovno odgovaraju za povrede svojih radnih obveza i
obveza koje iz njih proizlaze, kao i za grubo narušavanje ugleda visokog učilišta, sukladno
općem aktu visokog učilišta.
(2) Utvrđena stegovna odgovornost akademskog nastavnika može imati za posljedicu
oduzimanje akademske nastavne dopusnice iz članka 57. ovoga Zakona, ako je to predviđeno
općim aktom visokog učilišta.
(3) Stegovno se može odgovarati samo za djelo koje je u vrijeme počinjenja općim aktom
visokog učilišta bilo predviđeno kao stegovno djelo i za koje je bila predviđena određena
stegovna mjera.
Odredba članka 80. kojom se utvrđuje stegovna odgovornost zaposlenika na visokim
učilištima u suprotnostima je s propisima iz područja radnog prava, budući da u Zakonu o
radu ne postoji provođenje stegovnog postupka. Takvi postupci su se vodili za vrijeme
važenja Zakona o udruženom radu, odnosno o radnim odnosima radnika. Ukoliko se ustraje s
odredbom trebalo bi detaljno propisati imaju li zaposlenici visokih učilišta odnosno nastavnici
pravo tražiti sudsku kontrolu provođenja stegovnih postupaka, te koji bi sud trebao biti
nadležan za pokretanje postupka poništenja odluke stegovnog povjerenstva.
Prema dosadašnjoj sudskoj praksi Upravni sud Republike Hrvatske sudio je povodom
zahtjeva za poništenje stegovnih odluka.
Upravni sud sudio je na temelju odredbe članka 66. Zakona o upravnim sporovima
("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) koja propisuje „kada o zahtjevu za zaštitu
Ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takva sloboda i pravo
povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita, odlučuje
sud nadležan za upravne sporove, odgovarajućom primjenom ovoga Zakona."
Sud je prihvatio svoju nadležnost u postupcima poništenja stegovnih odluke zbog sljedećih
razloga:
- jer se radi o pravima i slobodama čovjeka i građanina, koja su izričito zajamčena
Ustavom Republike Hrvatske,
- jer su ta ustavna prava i slobode čovjeka i građanina povrijeđena „konačnim
pojedinačnim aktom", tj. da se protiv tog pojedinačnog akta ne može upotrijebiti redovni
pravni lijek, odnosno ako je pravni lijek bio dopušten, d a j e već iskorišten prema postupku u
kojem je donesen taj pojedinačni akt,
- jer u pravnom sustavu nije osigurana druga sudska zaštita, tj. d a j e takav akt potpuno
izvan sudske kontrole.
Kako bi se izbjegle ovakve situacije svakako bi trebalo propisati ima li u stegovnim
postupcima potrebe sudske kontrole, kako bi se izbjeglo vođenje nepotrebnih sudskih
postupaka.
Članak 81.
(2) Zbornik iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u tiskanoj i elektroničkoj verziji.
U članku 81. stavak 2. trebalo bi brisati riječi „tiskanoj i". Prema stavku 1. navedenog članka
godišnjak bi trebao sadržavati obilan materijal u nekoliko tisuća stranica čije bi tiskanje
iznosilo znatna materijalna sredstva.
Prema tome za korisnike informacija bi bilo značajnije i lakše dostupnije da se informacije
objavljuju isključivo u elektroničkoj verziji na mrežnim stranicama visokih učilišta.
Članak 83.
(3) Ministarstvo, odnosno Agencija, imaju pristup podacima iz informacijskog sustava
navedenog u stavku 1. ovoga članka, isključivo u svrhu izrade analiza i statističkih izvješća na
razini Republike Hrvatske, te utvrđivanja točnosti podataka iz upisnika propisanih ovim
Zakonom.
U članku 83. stavku 3. Ministarstvo odnosno Agencija za znanost i visoko obrazovanje ne bi
trebali imati pravo na pristup podacima iz informacijskog sustava visokih učilišta budući da se
u informacijskom sustavu pohranjuju osobni podatci koji uživaju posebnu zaštitu kao i
podatci službene ili profesionalne tajne koje imaju posebnu klasifikaciju tajnosti.
Članak 96.
(1) Akademsko i stručno nazivlje stečeno sukladno propisima koji su bili na snazi prije
stupanja na snagu ovoga Zakona izjednačavaju se na sljedeći način:
-
-
-
-
nazivlje stečeno završetkom preddiplomskog sveučilišnog studija i stručnog studija
u trajanju od najmanje tri godine, nazivlje stečeno završenim VI stupnjem stručne
spreme prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovoga
Zakona, odnosno završenim stručnim studijem u trajanju od dvije ili tri godine
(všs) izjednačava se s nazivljem baccalaureus (bacc.) uz naznaku struke;
nazivlje stečeno završetkom preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija i
integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, nazivlje stečeno
završenim VII/1 stupnjem stručne spreme na sveučilištu prema propisima koji su
bili na snazi do 1996. godine, kao i nazivlje stečeno završenim VII/1 stupnjem
stručne spreme (vss) na sveučilištu nakon 1996. godine izjednačava se s nazivljem
magistar (mag.) uz naznaku struke;
nazivlje stečeno završetkom specijalističkog diplomskog stručnog studija te
nazivlje stečeno završenim VII/1 (vss) na stručnim studijima prema propisima koji
su bili na snazi nakon 1996. godine, a prije stupanja na snagu ovoga Zakona,
izjednačava se s nazivljem stručni magistar uz naznaku struke (str. mag.)
nazivlje stečeno završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija, osim
završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija medicine, stomatologije ili
veterine, a prije stupanja na snagu ovoga Zakona kao nazivlje stečeno završetkom
stručnog magisterija prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu
ovoga Zakona izjednačavaju se s nazivljem specijalist struke;
Člankom 96. stavkom 1. nepotrebno se izjednačavaju nazivi koji se stječu na sveučilišnim
studijima od onih koji se stječu na stručnim studijima.
Prema članku 99. stavku 2. trebalo bi omogućiti sklapanje ugovora na mjesto višeg asistenta
za osobe koje su radile na radnom mjestu asistenta.
Članak 101.
Početkom prve sljedeće akademske godine nakon što Republika Hrvatska postane
država članica Europske unije studenti i akademski nastavnici državljani zemalja Europske
unije imaju ista prava na temelju ovoga Zakona kao i studenti i akademski nastavnici
državljani Republike Hrvatske.
Članak 101. značit će veliki odljev sredstava za studentska prava i upisnine za strane
državljane država članica Europske unije te će dovesti prema članku 49. st. 2. i 3. do gašenja
studija koji se izvode na stranom jeziku.
Članak 105.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o prosvjetnoj inspekciji
(Narodne novine, broj: 5/81 i 39/87) i Zakon o akademskim i stručnim nazivima i
akademskom stupnju (Narodne novine, broj 107/07) i na njemu utemeljeni propisi, osim onih
odredbi tog zakona i na njemu utemeljenih propisa za koje je ovim Zakonom navedeno da će
se primjenjivati do određenog vremena i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona i na njemu
utemeljenih propisa.
Ne bi trebalo stavljati izvan snage Zakon o akademskim i stručnim nazivima budući da je on
nastao nakon dugotrajnog rada i jedan je od kvalitetnijih propisa koji određuju zvanja u
Republici Hrvatskoj, a također je prema njegovim odredbama izdan veliki broj potvrda
odnosno diploma te je nepotrebno ponovno unositi promjenu i izazivati nepotrebne troškove u
adresata.
Akademska solidarnost u suradnji s rektorom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
organizirala je 4. svibnja 2011. tribinu o prijedlozima novih zakona o sveučilištu,
visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Poslije tribine Akademska solidarnost
objavljuje sljedeću IZJAVU ZA JAVNOST:
ZA S L O B O D U ZNANOSTI I SVEUČILIŠTA
Novi prijedlozi Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o sveučilištu i Zakona o
visokom obrazovanju trebali bi zamijeniti postojeći Zakon o znanosti i visokom
obrazovanju iz 2003. godine. Prijedlozi tih nacrta zakona izneseni su u jesen 2010. na
neprimjereno kratku javnu raspravu, a cjelokupna akademska zajednica ih je u potpunosti
odbacila. Osim sadržaja, koji se uglavnom svodi na komercijalizaciju znanosti i političku
kontrolu sveučilišta i znanstvenih instituta, sporan je i netransparentan način njihova
donošenja.
Nameće se pitanje zašto se javila potreba zamjene postojećeg zakona novima i
odakle je došla inicijativa. Budući da je poglavlje vezano uz obrazovanje i znanost već
odrađeno na pregovorima, čini se da EU ne može biti izlika. Upravo suprotno, sustav
visokog obrazovanja kakav se i kod nas želi uvesti predloženim zakonima, u mnogim
europskim zemljama izaziva burne reakcije akademske zajednice i masovne prosvjede o
kojima naša javnost nije dovoljno obaviještena.
Umjesto povlačenja zakona iz procedure, odgovor Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa bilo je osnivanje prosudbenih povjerenstava čije je članstvo većinom
izabrao sam ministar. Prijedlozi povjerenstava dijelom su uvaženi, dijelom nisu, no
sporna srž ostaje: znanost, visoko školstvo i sveučilišta podvrgnuta komercijalizaciji,
privatizaciji i političkom utjecaju. Najspornije točke iz prvog prijedloga triju zakona
također ostaju. Riječ je o programskim ugovorima, upisninama i preustroju upravljanja
sveučilištima. Predloženim programskim ugovorima znanstvene i viskoobrazovne
ustanove svode se na poziciju pregovarača s političkim strukturama, a ne javnih
djelatnosti od velikog značaja za društvo, i to pri potpuno nejasnim kriterijima
vrednovanja. Intervencije u upravljačku strukturu sveučilišta putem novopredloženog
ustroja sveučilišnih vijeća podrazumijevaju izravni utjecaj politike, time i grubo kršenje
načela autonomije sveučilišta i znanosti. "Besplatno školovanje" kao glavni refren
medijske kampanje Ministarstva u nacrtima prijedloga uopće se ne spominje već se
odgovornost za "upisnine" prebacuje s Ministarstva na sveučilišta, čime se i definitivno
odustaje od koncepta javno financiranog obrazovanja na svim razinama, a što su
masovno tražili hrvatski studenti proteklih godina.
Posljedice provođenja ovih zakona bit će značajne za akademsku zajednicu, ali i
za društvo uopće. Ako samo vlast i gospodarstvo budu odlučivali koje je znanstveno
područje značajnije, a između značajnije i isplativije u ovom je slučaju moguće staviti
znak jednakosti, dovodi se u pitanje opstanak čitavih znanstvenih područja. Znanost i
visoko obrazovanje ovakvim se prijedlozima, umjesto prostora zajamčene slobode
istraživanja i slobodne razmjene znanja, svode na servis za kratkoročne i promjenjive
interese politike i tržišta.
Podružnica sindikata Akademske solidarnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli
zalaže se za zaštitu znanosti i visokog obrazovanja te iskazuje negodovanje prema
preinakama triju nepopravljivih zakona. Ako ovakav paket prijedloga zakona iz Vlade
krene u Sabor, akademski radnici će putem toga sindikata stupiti u štrajk za slobodnu
znanost, slobodna sveučilišta i slobodno visoko obrazovanje, možda i posljednje javne
prostore slobode u društvu kojem se uporno nameću kriteriji isključivo jedne moguće
socioekonomske paradigme.
4. svibnja 2011.
Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu
Primjedbe na prijedlog Nacrta Zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja
Poštovane kolegice i kolege,
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 19. travnja 2011. pokrenulo je drugu Javnu
raspravu" o nacrtima triju novih zakona -Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o
sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju. Prema dosadašnjim pristiglim primjedbama
vidi se da se radi isključivo o kozmetičkim promjena u odnosu na listopadske prijedloge
zakona. Naime, rezultat je očekivan - zakoni koje su ranije u potpunosti rezolutno i
argumentirano odbacili oni kojih se ti zakoni najizravnije tiču, promijenjeni su samo
površinski. Intencija i bit zakona, a to su privatizacija, komercijalizacija i politička
instrumentalizacija znanosti, sveučilišta i visokog obrazovanja, nije se promijenila i
njihova nova verzija nije nimalo bolja od početne. Zakonodavac i njegovi operativci
jednostavno su zaobišli mnoštvo gorućih problema i loših rješenja, prebacivši
odgovornost na buduće tvorce podzakonskih i općih akata, što neuvjerljivo reklamiraju
kao viši stupanj autonomije.
Imajući u vidu sve do današnjeg dana pristigle primjedbe na nacrte prijedloga novih
Zakona od strane Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dekana pravnih fakulteta u
RH, Akademije dramskih umjetnosti te očitovanja Ekonomskog fakulteta u Zagrebu
(potpisnici su dekani svih Ekonomskih fakulteta u RH), Inicijative Akademska
solidarnost, Akademske solidarnosti Rijeka i Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu te
Zaključke Fakultetskog Vijeća Filozofskog fakulteta u Splitu od 29. travnja 2011.,
Inicijativa Akademske solidarnost Split prilaže svoje primjedbe koje idu u smjeru
potpunog odbacivanja predloženog Nacrta Zakona:
1. Iako nacrti triju zakona na prvi pogled izgledaju nekoherentno, tek njihovim
usporednim čitanjem može se uočiti njihova jasna intencija ka privatizaciji,
komercijalizaciji i političkoj instrumentalizaciji znanosti, sveučilišta i visokog
obrazovanja. Razvoj sustava znanosti (i tehnologije) u Republici Hrvatskoj
definira se Strategijom koju donosi Vlada RH na prijedlog Nacionalnog vijeća
za znanost i tehnologiju, koje djeluje kao strateško tijelo Vlade RH, predlaže i
određuje nacionalna prioritetna područja znanstvenih istraživanja. Nacionalno
vijeće za znanost i tehnologiju sastavljeno je od 9 članova: 6 članova iz svakog
područja znanosti (bez umjetničkog), Ministara znanosti, obrazovanja i sporta,
Ministara gospodarstva i predstavnika Nacionalnog vijeća za konkurentnost i
područja gospodarstva (čl. 9. ZZD). Kako vidimo, znanost i znanstveni razvoj
su podređeni isključivo nacionalnim interesima i nacionalnoj strategiji jer je
obveza
svih znanstveno pravnih
osoba donositi
strategije znanstvenih
istraživanja koja su usklađena s nacionalnom strategijom. Sto to zapravo znači?
Nacionalna strategija razvoja znanosti i tehnologije je prihvatljiva i razumljiva,
međutim, strukturom predloženih zakona ona u potpunosti
determinira
znanstvena istraživanja te samim time dokida znanstvenu slobodu i autonomiju.
Kako? Prema Nacrtu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i Zakona o visokom
obrazovanju ukidaju se znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja, a uvode se
znanstvena i znanstveno-nastavna radna mjesta. Radna su mjesta kao takva
determinirana programskim ugovorima jer se ukupni javni proračun javnih
sveučilišta (čl. 17. ZOS) i javnih instituta (čl. 58. ZZD) doznačuje putem
programskih ugovora. Programski ugovori sklapaju se između sveučilišta i
Vlade RH (čl. 24. ZOS), odnosno, između javnih znanstvenih instituta i
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (čl. 61. ZZD). Povoljniji programski
ugovor s Vladom RH, odnosno s Ministarstvom, sklopit će ono sveučilište,
odnosno institut, čiji programi, između ostaloga, budu u skladu s nacionalnim
interesima i nacionalnom, odnosno sa strategijom Nacionalnog vijeća za
znanost i tehnologiju koji djeluje kao produžena ruka Vlade RH. Povoljniji
programski ugovori osiguravaju veća financijska sredstva, dakle, otvaranje
znanstvenih i znanstveno-nastavnih radnih mjesta. Na ovaj način znanost biva u
potpunosti
ispolitizirana,
a Ustavom
zajamčena autonomija
sveučilišta
banalizirana do te mjere da se može govoriti isključivo o uvjetovanoj slobodi
znanstvene djelatnosti i istraživanja. Prema poglavlju 13 Povelje temeljnih
prava EU - umjetnička i znanstvena istraživanja trebaju biti nesputana.
2.
Utjecaj izvršne vlasti na rad i djelovanje javnih instituta i sveučilišta jasno
je vidljiv u Nacrtu Zakona o sveučilištu i Nacrtu Zakona o znanstvenoj
djelatnosti. Osim na razini odredbe da strategija javnih instituta i sveučilišta
mora biti usklađena sa Strategijom koju je na prijedlog Nacionalnog vijeća za
znanost i tehnologiju potvrdila Vlada, utjecaj izvršne vlasti je „kapilarno"
provedena i kroz sastav Sveučilišnog vijeća. Članove Sveučilišnog vijeća
imenuje Vlada u istom omjeru kao i senat (4+4+1). O utjecaju Sveučilišnog
vijeća bespredmetno je govoriti, zapravo možemo reći da ono upravlja
sveučilištem jer potvrđuje i smjenjuje rektora, daje suglasnost na statut, upravlja
i nadzire financije itd. (čl. 12. ZOS). Rektor s Vladom RH raspravlja o
programskim ugovorima bez nadzora Senata, a na sadržaj programskog ugovora
suglasnost daje Sveučilišno vijeće, koje je, kako smo vidjeli, strukturirano pod
utjecajem Vlade. Vlada, odnosno Ministarstvo, može, kao pregovaračka strana,
unedogled odgađati zaključivanje programskog ugovora i time iz godine u
godinu smanjivati sredstva, izravno usmjeravati znanstvenu strategiju instituta i
sveučilišta (prema tržištu i primjenjivim istraživanjima?), utjecati na njegov
unutarnji ustroj (uspostavljanje „piramide" i nadzor nad znanstvenim i
nastavnim radnim mjestima), kao i poticati njegovu orijentaciju prema
natječajnim projektima. Uostalom, kako to piše u uvodnom tekstu ZZD-a:
„Ustanove s višim kriterijima i boljim upravljanjem ljudskim resursima lakše će
ostvarivati ciljeve iz usvojenih strategija i kvalitetnije provoditi programske
ugovore, te će u konačnici ostvariti bolje rezultate u sustavu vanjskog
vrednovanja, doseći višu kategoriju znanstvene izvrsnosti, te ostvariti veće
institucionalno financiranje". Dok u uvodnom tekstu ZOS-a stoji: „Uvođenje
programskih ugovora nije moguće ostvariti bez dubinskih zahvata u upravljačke
strukture i općenito strukturu sveučilišta" i dalje: „Za uspjeh sustava
programskih ugovora najvažnije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to
nemoguće jamčiti bez jakih upravljačkih tijela na razini sveučilišta, odnosno bez
jakog rektora koji ima mandat pregovarati o programskom ugovoru, potpisati ga
i skrbiti za njegovu dosljednu provedbu."
U tom će sustavu, na svim razinama (od znanstvenih novaka do renomiranih
znanstvenika), suradnju, razmjenu, znanstvenu autonomiju i dostojanstvo
zamijeniti
kompetitivnost,
konkurentnost
i tržišno
isplativa
znanstvena
istraživanja. Radi se o upravljačkoj strukturi koja je oprečna tradicionalnom
ustroju znanstvenog rada prema načelima ravnopravnosti, uvažavanja i
autonomije. Prema Nacrtu Zakona ni rektor ni dekan ne trebaju biti iz redova
sveučilišnih nastavnika. Ovakav nacrt Zakona k tomu teži (političkoj)
centralizaciji Sveučilišta jer rektor nije odgovoran zaposlenicima sveučilišta i
predstavnicima iz njihovih redova npr. senatu nego sveučilišnom vijeću koje je
pod utjecajem Vlade RH.
3.
Školarine uopće nisu ukinute, samo su zamijenjene upisninama. Dakle,
nema nikakvog govora o ukidanju školarina, nego samo o promjeni
terminologije. Zapravo nisu zamijenjene ničim jer se u tekstu pojam 'upisnina'
nigdje izravno ne definira, osim što se njezin iznos određuje «na ime ukupnog
iznosa administrativnih troškova studija, po akademskoj godini, odnosno
upisanih 60 ECTS-a». U kakvoj su vezi administrativni troškovi studija i bodovi
kojima se određuje opterećenje u kolegiju? Istina je da će se sam iznos tih
školarina/upisnina smanjiti na 60% prosječne plaće, no zakonom uopće nije
propisano koliko će točno studenata te školarine/upisnine plaćati. Što znači
«neuspješnost», koja će određivati koliko će studenata plaćati te nove
školarine/upisnine,
zakonom nije određeno, nego će se to
određivati
podzakonskim aktima. Prema nekim procjenama lako je moguće da će čak 8090% studenata (za razliku od sadašnjih 60%) plaćati svoj studij. Jednako tako,
besplatno studiranje na prvoj godini preddiplomskog i diplomskog studija u
zakonima se nigdje ne spominje, pa bismo valjda morali vjerovati Vladi na
riječ. S obzirom da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa već sada duguje
sveučilištima financijska sredstva, takvim se obećanjem zapravo krši Zakon o
fiskalnoj odgovornosti.
Iako su predlagatelju Nacrta Zakona puna usta besplatnog studiranja, potrebno
je napomenuti da Zakoni nigdje ne spominju načela jednakih mogućnosti ili bilo
koju drugu socijalnu dimenziju koja bi tu njihovu medijski napuhanu
propagandu podržala. S obzirom da sveučilišta i općenito obrazovanje ima
temeljnu ulogu u smanjivanju društvene nejednakosti, predlagatelji Zakona bi
trebali u sam Zakon uvrstiti ono što oni sami zovu 'načelo jednake dostupnosti
visokog obrazovanja za sve građane Republike Hrvatske'. To ustavno načelo
nisu zakonski regulirali. Kao predložak može im poslužiti španjolski Zakon o
obrazovanju koji sadrži podpoglavlje „Pravednost u obrazovanju".
4.
Prema Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju (čl. 24.) ponovno se uvodi
izvanredni studij. Osim što u samom Zakonu taj studij nije jasno definiran,
postavlja se pitanje je li takav oblik studija (dakle produžen studij za one
studente koji nisu u mogućnosti redovito pohađati studij) u skladu s bolonjskim
sistemom visokog obrazovanja? U Zakonu nije definirano plaćanje izvanrednog
studija, nije definirana kvota studenata za izvanredni studij. Prema Nacrtu
Zakona o visokom obrazovanju (čl. 24.), Agencija za znanost i visoko
obrazovanje utvrđuje kapacitet, odnosno maksimalan broj upisanih mjesta na
visokim učilištima, a kvote, odnosno, broj studenata na pojedinom studiju
utvrđuje visoko učilište. Zakonom
nije definirano koliki se postotak
maksimalno upisanih studenata odnosi na redovne, a koliki na izvanredne
studente. Može se zaključiti daje predlagatelj Nacrta Zakona sveučilištu ostavio
prostor određivanja postotka kvota izvanrednih studenata te visine upisnina.
Također čl. 21. ZOS-a nije u skladu s prvom tezom iznesenom u „Pozitivnim
novinama koje donosi Nacrt Zakona o znanstvenoj djelatnosti" koje je objavilo
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa krajem prošlog tjedna.
5. Iako se nigdje u Nacrtima Zakona izričito ne spominje piramidalni sistem,
on se i te kako vidi u načinu zapošljavanja i napredovanja kroz sustav (čl. 56.,
točka 4 koji navodi kako ustroj i ukupan broj radnih mjesta treba biti oblikovan
tako da najviši udio u ukupnom ustroju i broju imaju radna mjesta docenta).
Osim toga, broj znanstveno-nastavnih radnih mjesta u potpunosti ovisi o
programskim ugovorima što posebno pogađa mlade doktore znanosti kojima je
napredovanje zakonski onemogućeno. Nacrt Zakona o visokom obrazovanju
tako ukida obvezu napredovanja svakih pet godina (a uvodi se ocjena izvješća
svake tri godine), zakonski regulira kako najviši udio radnih mjesta pripada
docentima, što znači da sveučilišni nastavnik čitav svoj radni vijek može
provesti na znanstveno-nastavnom radnom mjestu docenta. Razlozi ovakvih
zakonskih mjera prvenstveno su financijske prirode. Prema uvodnom tekstu
Nacrta Zakona o znanstvenoj djelatnosti predlagatelja 'žulja' što je trenutno u
Republici Hrvatskoj čak 42% znanstvenika u znanstvenom i znanstvenonastavnom zvanju znanstvenog savjetnika, odnosno redovnog profesora. Prema
njima takav sustav ne potiče produktivnost i angažman istraživača, već se
prijelaz u viša zvanja percipira kao logičan i ustaljen slijed u karijeri.
Predlagatelj očito zanemaruje postojanje uvjeta koje je svaki znanstvenik, da bi
bio izabran u zvanje redovnog profesora ili znanstvenog savjetnika, trebao
zadovoljiti. Njihova produktivnost i angažman su rezultat sustava koji je
znanstvenicima omogućavao napredovanje isključivo ako su zadovoljili, na
nacionalnoj razini od strane nadležnog Ministarstva, postavljene uvjete. Prema
Nacrtu Zakona mladi znanstvenici, osim o svojoj produktivnosti, angažmanu,
sposobnosti, izvrsnosti pa čak i genijalnosti za prelazak na više znanstveno ili
znanstveno-nastavno radno mjesto (odnosno u viši platni razred), ovise o
nacionalnoj strategiji Vlade RH, strategiji sveučilišta koja mora biti
kompatibilna s nacionalnom strategijom, gospodarskim pravnim subjektima
(privatnim firmama) i tijelima državne uprave, odnosno lokalne samouprave (čl.
42, točka 5, ZZD).
6. Riječima čl. 3. i 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti „cilj znanosti je razvoj
novih proizvoda, proizvodnih postupaka i usluga" kojima je jasno istaknut cilj
Nacrta Zakona koji se može sažeti u tržišnu maksimu „kupac je uvijek u pravu".
Prema svemu navedenom, a potrebno je napomenuti da su ovdje navedene samo neke od
primjedbi na paket Zakona, smatramo da se Nacrte Zakona o znanstvenoj djelatnosti,
Zakona o sveučilištu i Zakona o viskom obrazovanju treba u potpunosti odbaciti. Riječ je,
dakle, o zakonima koji zagovaraju potpunu komercijalizaciju i etatizaciju znanosti i
visokog obrazovanja te shodno tome podvrgavaju opći interes i javno dobro
interesu privatnog kapitala, političkim elitama te raznim interesnim grupama što će
imati katastrofalne posljedice po čitavo društvo. Znanost i obrazovanje tako konačno
prestaju biti ono što su dosad još barem dijelom bili - sektori od općedruštvenog interesa
- i postaju tek još jedan od resursa za stjecanje privatnog profita. Da bi se takav proces
komercijalizacije mogao dovršiti, akademska zajednica stavlja se pod izravan nadzor i
kontrolu politike, a radnička prava njezinih članova uvelike se smanjuju. Kontrola i
nadzor znanstvene misli vodi kontroli i nadzoru društva u cijelosti.
U ime Inicijative Akademska solidarnost Split
Marita Brčić
Maja Miše
Josipa Korljan
o
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
TEKSTILNO-TEHNOLOŠKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB
FACULTY OF TEXTILE TECHNOLOGY
Prilaz baruna Filipovića 28a
I00CX3 Zagreb, Hrvatska, p.p. 818
OIB 43097527965
matični broj: 3207064
žiro-račun: 2360000- P 01271363
tel.: 01/37-12-500
fox: 01/37-12-599
Prilaz baruna Filipovića 28a
10000 Zagreb, Croatia
p. o. box 818
phone.: +++385 1 37-12-500
fax: ++385 1 37-12-599
URL: http://www.ttf.hr
E-mail: [email protected]
ISO 9001
Zagreb, 04.05.2011.
Klasa; 602-22/11-01/1
Ur.br. 251-68-11-1
SVEUČILIŠTE U zAGREBU
Trg maršala Tita 14
10000 ZAGREB
Predmet: Komentari uz nacrt prijedloga Zakona o znanosti, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o sveučilištu
Poštovani,
Sukladno vašem zahtjevu u privitku Vam dostavljamo komentare uz nacrt prijedloga
Zakona o znanosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu.
S poštovanjem,
Prilog: Kao u tekstu
Dostavljeno:
1. Sveučilište u Zagrebu
2. Pismohrana, ovdje
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
TEKSTILNO-TEHNOLOŠKI FAKULTET
UNIVERSITY OF ZAGREB
FACULTY OF TEXTILE TECHNOLOGY
Prilaz baruna Filipovića 28a
10000 Zagreb, Hrvatska, p . p . 818
OIB 43097527965
matični broj: 3207064
žiro-račun: 2360000-1101271363
tel.: 01/37-12-500
fax: 01/37-12-599
Prilaz baruna Filipovića 28a
10000 Zagreb, Croatia
p, o. box 818
phone.: +++3.85 1 37-12-500
fax: ++385 1 37-12-599
URL: http://www.ttf.hr
E-mail: [email protected]
pir
iso'Moi
Zagreb, 04.05.2011.
Klasa; 602-22/11-01/1
Ur.br. 251-68-11-1
SVEUČILIŠTE U zAGREBU
Trg maršala Tita 14
10000 ZAGREB
Komentari uz nacrt prijedloga Zakona o znanosti, Zakona o visokom obrazovanju i
Zakona o sveučilištu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske objavilo je 19. travnja
2011. na svojim mrežnim stranicama nacrte prijedloga Zakona o znanosti, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o sveučilištu. Ministarstvo je pozvalo zainteresirane da se o
prijedlozima očituju do 30. travnja.
Prijedlozi Nacrta zakona o znanosti, zakona o visokom obrazovanju i zakona o
sveučilištu, koje je MZOŠ uputilo na javnu raspravu sveučilištima u Hrvatskoj s rokom od
samo 11 dana, u cijelosti su neprihvatljivi za razvitak znanosti, visokog obrazovanja i daljnjeg
djelovanja sveučilišta u Hrvatskoj, a posebno za sastavnice Sveučilišta u Zagrebu kao
najvećeg i najsloženijeg sustava znanosti i visokoga obrazovanja u Hrvatskoj. Promjene u
sustavu znanosti i visokoga obrazovanja te organizacijskog, financijskog i kompetitivnog
djelovanja sveučilišta u doba globalizirane svjetske razmjene znanja i informacija, s obzirom
na smjer razvitka cjelokupnog hrvatskoga društva, potrebne su i nužne.
Sva su tri načela ovim Nacrtom triju zakona narušena, a posebno drugo načelo - autonomija
sveučilišta. To istodobno znači da su zakonski prijedlozi ne samo štetni za akademsku
zajednicu u Hrvatskoj, već i za razvitak cijelog hrvatskog društva, i to upravo u vrijeme
pregovora o ulasku u EU.
Umjesto transparentnosti i otvorenosti za sve oblike javne rasprave akademske
zajednice i svih društvenih aktera, zakoni su od samoga početka njihove izrade pripremani
tajno, isključenjem mogućnosti sudjelovanja cjelokupne kompetentne demokratske javnosti, a
posebno zajednice profesora, znanstvenih istraživača i studenata. Autonomija sveučilišta
narušena je u svim bitnim aspektima: organizacijskom, financijskom te u akademskim
slobodama i zapošljavanju.
Prihvaćamo očitovanje Vijeća Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se konkretno
odnose na najspornija mjesta iz Nacrta sva tri zakona, te posebno naglašavamo sljedeće:
1. Zakoni koji reguliraju područje znanosti i visokog obrazovanja ne mogu se donositi
bez mogućnosti uklj učivanja cjelokupne demokratske javnosti u raspravu, te je stoga
potrebno odrediti primjereni rok kako za evaluaciju zakona tako i za javnu raspravu
(11 dana je nedopustivo kratak rok). Ona mora biti otvorena najmanje dva mjeseca od
trenutka konačnog uobličenja Nacrta zakona.
2. Bez egzaktne financijske analize učinaka zakona o kojima je riječ, kao i bez
znanstveno utemeljene projekcije razvitka znanosti, visokog obrazovanja i sveučilišta
u Hrvatskoj s obzirom na pitanje razvitka kulturnog i obrazovnog kapitala Hrvatske u
situaciji restriktivne financijske politike i znanstvene politike, nije moguće donositi
odluke o strategijskim interesima Republike Hrvatske u području znanosti i visokog
obrazovanja. Zakoni su u ovom području izvan svake aktualne političke kontrole.
3. U čl. 8. Zakona o Sveučilištu kriterij za osnivanje novih sveučilišta (3 sastavnice i 2
znanstvena područja) nedovoljan je za kvalitetno obavijanje svih zadaća sveučilišta.
To se posebno odnosi na novonastala znanstvena područja, među kojima je upravo
interdisciplinarno znanstveno područje kao i interdisciplinarno područje umjetnosti u
velikom usponu suvremenih svjetskih sveučilišta. Ako se ne povisi broj sastavnica i
znanstvenih područja, neizbježna je posljedica nastanak mnoštva novih sveučilišta
niže kvalitete te njihova fragmentacija, umjesto integriranosti i složenosti sustava.
Navedeni Članak treba bezuvjetno odbaciti zbog toga što izravno utječe na gubitak
pravne, financijske i organizacijske autonomije sveučilišta. U tom se članku sastavnice
svode na ustrojbene jedinice odnosno podružnice, što implicira nestanak pravne
osobnosti fakulteta. Otuda proizlazi i najsloženije pitanje - pitanje vlasništva fakulteta
u mogućoj situaciji gubitka pravne osobnosti. Nužno je spriječiti bilo kakvu neželjenu
posljedica centralizacije fakulteta i gubitka njegove pravne i financijske autonomije.
Pravna osobnost Fakulteta je pitanje njegove upravljačke i financijske autonomije i ne
može se rješavati zakonskim aktom izvan nadležnosti sveučilišta.
4. Lzbor čelnika sastavnica, odnosno dekana (čl. 10, st.l al.5) treba biti u nadležnosti
vijeća sastavnica, a rektor može imati pravo veta i smjenjivanja. Prijedlog da rektor
predlaže senatu imenovanje i razrješenje čelnika sastavnica a da se pri tom i ne
spominju fakultetska vijeća kao i činjenica da rektor može obustaviti ili ukinuti svaku
odluku sveučilišnih sastavnica ako smatra da je ona nezakonita ili nestatutarna nameće
radikalnu centralizaciju ustroja sveučilišta, odnosno upravljanje sveučilištem se
centralizira u funkciji rektora. Izbor rektora ne može biti pitanje političke ili bilo
kakve ideologijsko-stranačke orijentacije. U čl. 11. st. 2-6 treba isključiti bilo kakvu
proceduru koja dolazi iz izvršne vlasti i korporacijskih ekonomskih moći. Rektor ne
odgovara senatu, predstavničkom tijelu sveučilišta, već sveučilišnom vijeću koje je
pod utjecajem izvršne vlasti. Senat nema nikakvih nadležnosti u pogledu poslovanja
sveučilišta. Ta pitanja su potpuno prepuštena rektoru pri čemu senat nema ovlasti
kontrolirati njegov rad. Senat odlučuje uglavnom samo o akademskim pitanjima (čl. 11
nacrta ZS). Senat ima pravo na izbor rektora, ali samo ako ga prihvati sveučilišno
vijeće. U Sveučilišnom vijeću ne može biti većina onih koji pripadaju neakademskom
društvenom području. Isto tako, prema Nacrtu zakona, temeljna uloga provedbe
znanstvene politike i upravljanja sveučilišnim razvitkom pripada Sveučilišnom vijeću.
Ali, od njegovih devet članova, u njegovu su sastavu četiri člana koje imenuje senat,
potom četiri člana imenuje Vlada RH i jednog člana zajedničkim dogovorom.
Sveučilišno vijeće ne može biti na usluzi Vladi i njezinim aparatima, već u funkciji
razvojne politike znanosti i sveučilišta. Stoga se upravljačka struktura ovog tijela mora
iz temelja promijeniti. Autonomija sveučilišta u vođenju znanstveno-istraživačke i
razvojne politike zahtijeva radikalno izuzeće nadzora izvršne vlasti.
5. Nacrtom Zakona o visokom obrazovanju ruši se načelo binarnog sustava visokog
obrazovanja. Naime, nacrt Zakona o visokim učilištima polaznicima privatnih visokih
učilišta olakšava pristup kvalifikacijama koje daju javna sveučilišta iz razloga što
osobe koje su završile odgovarajući stručni studij mogu ravnopravno konkurirati za
upis na diplomske sveučilišne studije. Nadalje, smanjivanje kvota za pojedine
fakultete na javnim sveučilištima koje se primjećuju u uvodnim napomenama za nacrt
ZVO-a, dodatno pogoduju interesima privatnih visokih učilišta iz razloga što će se
kandidati zbog ograničenih kvota upisivati na privatna visoka učilišta koja će se truditi
ponuditi studijske i izvedbene programe slične onima na fakultetima javnih
sveučilišta. Sve to govori da se zakonskim nacrtima ne ostvaruje opći interes, već se
pogoduje interesima privatnog kapitala u visokom obrazovanju.
6. Programsko financiranje sveučilišta jedno je od najmanje spornih mjesta Nacrta
zakona, ali izostaje preciziranje osnovnog proračuna. To istodobno pretpostavlja da
prelazak na novi sustav financiranja znači i novi sustav financiranja svih korisnika
državnog proračuna, pri čemu iskustva nekih europskih zemalja pokazuju da u
programskom ugovoru mora postojati i stavka koja se odnosi na socijalno djelovanje.
7. Pitanje izjednačenja veleučilišnih i sveučilišnih studija u izjednačenju njihovih
kompetencija i akademskih stupnjeva (B.A. - M.A. npr.) ostavlja neriješen problem
akademskog stupnja magistra struke na jednoj i drugoj razini. U prijedlogu zakona
osobe koje su stekle akademski stupanj magistra na razini veleučilišnog (stručnog)
studija i sveučilišnog studija koji bi trebali postati sveučilišni magistri (mag, ing.)
zahtijeva reorganizaciju studija, jer se iznova predviđa akademski stupanj magistra
znanosti. U već postojećoj zbrci imenovanja i neprepoznavanja na tržištu rada
potrebnih kompetencija, to bi moglo prouzročiti nove probleme u funkcioniranju
visokoškolskoga sustava spram potreba tržišta rada.
8. U Nacrtu zakona uvodi se novi način participacije studenata u troškovima studiranja.
Prema nacrtu Zakona o visokom obrazovanju uvode se „upisnine" koje su određene
proizvoljno (čl. 49. nacrta Zakona o visokom obrazovanju). Također se, namjerava
propisati subvencionirane upisnine određenim kategorijama studenata od strane
države. Sadašnja je situacija u pogledu sufinanciranja troškova studija studenata
pokazala da nisu bila ispunjena obećanja koja je Vlada dala u pogledu plaćanja
studentskih participacija. Ako o subvenciji upisnina ne budu ispunjena, kao što nisu
bila ispunjena do sada Sveučilištima će javno financiranje biti smanjeno, a
financiranje iz studentski participacija je Zakonom ograničeno. Time će se povećati
proračunski manjak a javna sveučilišta će osiromašiti što će dovesti do nesagledivih
posljedica za gospodarski i društveni razvoj Republike Hrvatske.
9. Uvođenjem novog načina ocjenjivanja (čl. 42. nacrta Zakona o visokom obrazovanju)
umjesto sadašnjih pet ocjena, studenti će biti vrednovani s ukupno sedam ocjena, od
kojih će dvije biti negativne. Sadašnji brojčani sustav od jedan do pet treba se
zamijeniti ocjenama A, B, C. D, E, F i FX, s tim da su FX i F negativne. Uzimajući
dugu tradiciju ocjenjivanja na Zagrebačkom sveučilištu i logiku razmišljanja čovjeka,
priklanjamo se brojčanom ocjenjivanju. Decimalni brojčani sustav nastao je zato što je
čovjek brojao prste na ruci.
Nakon provedene rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o znanosti. Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o sveučilištu koje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH kani
po hitnom postupku predložiti Vladi i Saboru RH na usvajanje, smatramo da Tekstilnotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu kao i cijela akademska zajednica (sveučilišta,
fakulteti, profesori i studenti) treba zauzeti stav, koje je argumentirano iznijelo Vijeće
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nakon provedene rasprave o nacrtu Zakona. U skladu
s naprijed rečenim:
- postojeće nacrte prijedloga svih triju Zakona treba povući iz procedure;
- zakonski nacrti iz područja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti moraju se
pripremiti uz odgovarajuće savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, sukladno
propisima i standardima dobrog vladanja;
prvi korak u tom smjeru treba biti donošenje jasne nacionalne strategije o razvoju
znanosti i visokog obrazovanja.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
fej FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET
A. Kovačića 1, PP 156, 10000 ZAGREB
FACULTY OF PHARMACY AND BIOCHEMISTRY
UN/VERS/TY OF ZAGREB
A. Kovačića 1, POB 156, 10000 ZAGREB, CROATIA
Tel. +385-1-4818-288, 4856-201; Fax: +385-1-4856-201; E-ma/l:[email protected]
Klasa: 011-01/11-01/2
Ur. broj: 251-62-001-11-2
Zagreb, 4. svibnja 2011.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
n/p gospodina Rektora
Prof. dr. sc. Alekse Bjeliša
Trg maršala Tita 14
10000 ZAGREB
Predmet:
Očitovanje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu o nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, na svojim je mrežnim stranicama dana 19. travnja 2011. objavilo
nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
Uprava Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uputila je poziv članovima Fakultetskoga
vijeća da se uključe u javnu raspravu o prijedlozima zakona i u pisanom obliku dostave svoje
primjedbe/sugestije/očitovanja.
Pristigla očitovanja objedinjena su u sljedeće:
1.
Prijedlozi Zakona o sveučilištu, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i Zakona o visokom obrazovanju ne
razlikuju se u bitnome od prijedloga istih zakona koje je Senat Sveučilišta u Zagrebu odbacio.
2.
Predloženim zakonima sveučilištima se ograničava njihova Ustavom zajamčena autonomija; ona se
podvrgava izravnoj kontroli izvršne vlasti, senatima sveučilišta ukidaju se mnoge bitne nadležnosti, a
najvažnije odluke za sveučilišta donose sveučilišna vijeća u kojima četiri člana imenuje senat, četiri
Vlada RH, a jednog člana zajednički senat i Vlada RH. Potpuno se izostavljaju svi oblici odlučivanja na
fakultetskim vijećima i uvriježeni ustroj rada sveučilišta kroz fakultete kao ustrojbene jedinice.
Zakonski prijedlozi ne predviđaju odgovarajuće predstavljanje fakulteta na sveučilištu.
3.
Predloženim nacrtima zakona potpuno se poništava dugogodišnja sveučilišna tradicija, dovodi se u
pitanje opći interes i opće dobro kojemu je ona oduvijek bila u službi te se na taj način ugrožava
hrvatski visokoškolski sustav, a pogoduje parcijalnim interesima privatnog kapitala u visokom
obrazovanju te potiče privatizacija i komercijalizacija sveučilišne djelatnosti i znanstvenoga rada.
4.
Prijedlozima zakona uvodi se centralizacija sveučilišta koja će biti najvjerojatnije pogubna za većinu
hrvatskih javnih sveučilišta, a posebice za Sveučilište u Zagrebu.
5.
Predloženi sustav studentskih participacija potpuno je proizvoljan i neodgovarajući.
6.
Predloženi režim akademske nastavne dopusnice neprovediv je i neutemeljen s obzirom na funkciju
rektora {zakon ne predviđa akademske ovlasti rektora osim u pogledu akademske nastavne
dopusnice), na druge zakone i kolektivne ugovore koji reguliraju radne odnose te na zajamčene
akademske slobode.
7.
Prijedlozi zakona dokidaju uspostavljeni binarni sustav visokog obrazovanja, a potpuno neopravdano
izjednačavaju sveučilišne i stručne studije, diplomski studij s poslijediplomskim specijalističkim
stručnim studijem.
8.
Nedorečene su i neprovedive pojedine odredbe zakona koje se odnose na ustroj i izbor na
znanstveno-nastavna i suradnička radna mjesta (rokovi izbora u znanstveno-nastavna zvanja; obveza
asistenata da doktoriraju, prestanak radnog odnosa s 65 godina starosti i si.).
Vezano za članak 35. stavak 3. Nacrta/prijedloga Zakona o visokom obrazovanju Farmaceutsko-biokemijski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu smatrao je da se treba posebno očitovati s obzirom da je isti preuzet iz važećeg
Zakona i da je Fakultet u više navrata do sada upozoravao na potrebu izmjene tog članka.
Člankom 35. stavkom 3. Zakona o visokom obrazovanju, regulirani su nazivi „sveučilišni magistar odnosno
sveučilišna magistra uz naznaku struke ili dijela struke sukladno nazivu studijskog programa" za
poslijediplomske specijalističke studije u medicini, stomatologiji i veterini. Farmacija i Medicinska biokemija,
iako u biomedicinskom području zajedno s medicinom, stomatologijom i veterinom, nije poimence navedena
u tom članku Zakona. Smatramo da bi nazivi koji bi se stjecali završetkom poslijediplomskih specijalističkih
studija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, dakle u polju farmacije, trebali također biti regulirani
prema navedenom članku i stavku Zakona.
Stoga predlažemo da se članak 35. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju izmijeni tako da glasi:
„Završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija medicine, stomatologije, veterine, farmacije i
medicinske biokemije stječe se akademski naziv sveučilišni magistar (univ. mag.) a završetkom ostalih
poslijediplomskih specijalističkih studija stječe se akademski naziv specijalist iz naznaku struke (spec.)
Zahvaljujemo uz štovanje,
Dekanica:
Prof. dr. sc. Karmela Barišić
i
FKITVU'MXIX
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet kemijskoginženjerstva i tehnologije
Marulićev trg 19, h r - i o o o o Zagreb
Tel: +385 1 4597 281
Faks: +385 1 4597 260
E-mail: [email protected]
www.fkit.hr
OIB: 71259740533
Žiro račun: 2360000-1101338626
Klasa: 602-04/08-39/ 2
Urbroj: 251-373-1/1-11-666
Zagreb, 4. svibnja 2011.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Rektor
Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš
Trg maršala Tita 14
Poštovani,
Fakultetsko vijeće Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije na svojoj 151.
sjednici održanoj dana 02. svibnja 2011.godine utvrdilo je:
I. Primjedbe na nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju
Čl. 2: Nema potrebe dirati u tradiciju i naziv sveučilišni profesor zamjenjivati novim
nazivom akademski nastavnik.
Čl. 3, st. 3: Visoka učilišta doista trebaju birati nastavnike u znanstveno-nastavno
zvanje kako je i do sada bio slučaj. Međutim, nepostojanje predselekcije izborom u
znanstveno zvanje koje su vršili matični odbori, na pojedinim sveučilištima bi moglo
dovesti do pada kvalitete.
Čl. 4, st. 1, al. 5: Ovaj članak u koliziji je s čl. 3., st. 3 te se njime NWO daju ovlasti
koje su do sada imali matični odbori.
Čl. 5: N W O je političko tijelo, zakon ne definira kvalifikaciju i stručnost njegovih
članova a daje mu silne ovlasti.
Čl. 8, st. 1: Sastav Rektorske konferencije ne uzima u obzir drastične razlike u
veličini pojedinih sveučilišta.
Čl. 14: U ovom članku spominju se fakulteti, ali ne kao pravne osobe. Nadalje se
fakulteti spominju samo kao sastavnice sveučilišta.
Čl. 1 6 - 1 8 : Dok se za veleučilišta i visoke škole definiraju tijela, njihov način izbora i
ovlasti, isto nije definirano za fakultete.
Čl. 24: Eksterno određivanje upisne kvote predstavlja značajnu redukciju autonomije
sveučilišta i pogoduje privatnim visokoobrazovnim ustanovama.
Čl. 27, st. 2:1 ovaj članak u potpunosti negira postojanje fakulteta.
Čl. 30, st. 3: Nametanjem obveze upisa studenata koji su završili stručni
preddiplomski studij na sveučilišni diplomski studij, sveučilištima se negira pravo na
utvrđivanje uvjeta za upis studenata te je u ovo koliziji s čl. 3, st. 3.
Čl. 34, st. 3: Nametanjem obveze upisa studenata koji su završili stručni diplomski
studij na poslijediplomski studij, sveučilištima se negira pravo na utvrđivanje uvjeta
za upis studenata te je ovo u koliziji s čl. 3, st. 3.
Čl. 42, st. 4: Brojčani ekvivalenti ocjena u rasponu od 1-6 u neskladu su s tradicijom
a mogu djelovati i zbunjujuće pri usporedbi prosjeka studenata koji su studij završili
ranije.
Čl. 49: Ograničenje iznosa upisnine, uz nedovoljno financiranje koje traje već niz
godina i u velikoj je mjeri i izazvalo uvođenje školarina, može ugroziti funkcioniranje
sveučilišta, odnosno fakulteta ili u najmanju ruku umanjiti kvalitetu nastave.
Čl. 56, st. 4: Ustroj znanstveno-nastavnih radnih mjesta po načelu da najviši relativni
udio imaju radna mjesta docenta dovest će do značajnog usporavanja napredovanja
mladih znanstvenika, njihovog nezadovoljstva te odljeva iz sustava visokog
obrazovanja. Ne postoji opravdan razlog za ovakvo ograničenje osim sitne uštede.
Zaustaviti napredovanje izvrsnih mladih znanstvenika je neetično i zasigurno će se
pokazati kontraproduktivnim.
Čl. 57: Uvođenjem akademske dopusnice postavljaju se brojna proceduralna pitanja
koja prijedlogom nisu riješena.
Čl. 58, st. 2: Narodne novine jesu službeno glasilo RH no ne bi li bilo produktivnije
natječaj za znanstveno-nastavno radno mjesto objaviti u bilo kojim dnevnim
novinama.
Čl. 58, st. 5: Rok obaveze podnošenja izvješća o radu trebalo bi povećati na pet
godina a svaki izbor u zvanje smatrati istovrijednim podnošenju izvješća o radu.
Čl. 60, st 3: Ne propisuju se uvjeti koje stručnjak izvan sustava znanosti i visokog
obrazovanja treba zadovoljiti da bi bio imenovan gostujućim nastavnikom. Također
se ne određuje koliki dio nastave predmeta se istom stručnjaku može povjeriti.
Čl. 66, st 1: Pravo na plaćenu slobodnu studijsku godinu daje se nastavniku visoke
škole ali ne i sveučilišta. Vjerojatno se radi o grešci jer se u st. 2 istog članka
spominje visoko učilište.
Čl. 68, st. 3: Umjesto raspisivanja natječaja za sklapanje ugovora o radu s
nastavnicima koji su napunili 65 godina bilo bi bolje zadržati jednogodišnje
produživanje ugovora od strane Senata.
Čl. 70 i 71: Brojni detalji vezani uz suradničko mjesto znanstvenog novaka i
suradnika postdoktoranda nisu regulirani zakonom već se u člancima poziva na
neodređene zakone, opće akte i propise.
Članak 72, st. 2, al. 3: lako norma rada u nastavi za znanstvene novake nije jasno
određena predviđa se uvrštavanje ove norme u ugovor sa znanstvenim novakom.
Čl. 76, st. 3: Predviđa se evidencija o radnom vremenu putem informacijskog
sustava visokog obrazovanja. Sam informacijski sustav nije definiran zakonom.
Poznato je da se ISVU sustav trenutno nalazi u teškoćama te je njegova budućnost
upitna.
Čl. 94: Kao ni drugdje u akonu, ni u članku koji se odnosi na mandate i izbore ne
spominju se dekani fakulteta.
Čl. 96, al. 2: Izjednačavanjem naziva nije predviđeno izjednačavanje u naziv
magistar inženjer koji je predviđen čl. 32, st. 3, al. 2.
II. Primjedbe na nacrt prijedloga Zakona o sveučilištu
Čl. 8, st. 4: Gubitak pravne osobnosti fakulteta izazvat će znatne teškoće i zastoje
svih procesa koji se na fakultetu odvijaju. Što je sveučilište veće to je njegova
centralizacija teže provediva.
Čl. 10, st. 1: Čelnike sastavnica, odnosno dekane predlaže rektor a bira senat.
Negira se pravo profesora i studenata da biraju svog dekana. Pravo izbora dekana
fakulteti su imali čak i u totalitarnom režimu. Nigdje nije navedeno da dekan treba biti
profesor fakulteta kojem je dekan niti sveučilišni profesor uopće. Ne navodi se ni bilo
kakav drugi uvjet za izbor dekana. Broj mandata dekana nije ograničen što nije
dobro.
Čl. 10, st. 2: lako rektora sveučilišta bira senat, potvrđuje ga sveučilišno vijeće. Kako
sveučilišno vijeće nije politički neovisno, rektora posredno bira ministar, odnosno
stranka na vlasti. Nigdje nije navedeno da rektor mora biti sveučilišni profesor. Nije
ograničen broj mandata rektora što nije dobro.
Čl. 11, st. 1: Ovlasti senata značajno su sužene u odnosu na postojeće stanje.
Čl. 11, st. 3: Odredba kojom se broj članova senata ograničava na 30 članova, od
kojih najviše 24 profesora, ne uzima u obzir različitosti sveučilišta u RH. Posebice
stavlja u težak položaj veća sveučilišta.
Čl. 11, st. 4: Suprotno prijedlogu, čelnici sastavnica, odnosno dekani, bi upravo
trebali biti članovi senata.
Čl. 12. Načinom izbora sveučilišnog vijeća te njegovim
neograničenim ovlastima uvodi se politička kontrola sveučilišta.
širokim,
gotovo
Čl 19, st 1: Razvojnom proračunskom komponentom predviđa se razvoj servisa za
potporu studentima, a zakonom nije definirano što je taj servis.
Čl. 23 - 26: Samo sveučilište nema nikakve mehanizme da utječe na sadržaj
programskog ugovora. Pregovori se odvijaju između rektora (kojeg potvrđuje
sveučilišno vijeće na čiji izbor članova presudno utječe Vlada) i Vlade. Time je
sudbina sveučilišta u potpunosti stavljena pod kontrolu Vlade.
Čl. 28: Ministru se daju ovlasti suspenzije čak i preostalih ovlasti sveučilišta.
Čl. 29. Prijelazne i završne odredbe u potpunosti paraliziraju sveučilišta u razdoblju
do usklađivanja s novim zakonom budući da senatima prestaje mandat a
konstituirajući senat ima samo ovlasti donijeti privremeni statut sveučilišta.
III. Primjedbe na nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti
Čl. 8: Nacionalnom vijeću za znanost i tehnologiju, koje je tijelo pod punom
kontrolom politike, odnosno Vlade, daju se izuzetno velike ovlasti.
Čl. 9: Sve članove NVZT imenuje Vlada RH ili u njega ulaze po funkciji.
Čl. 28: Za izbor ravnatelja nisu propisani nikakvi zakonski uvjeti, kvalifikacije i
kompetencije.
Čl. 43: Skraćenje trajanja ugovora o radu za radno mjesto znanstvenog novaka na
vrijeme od 5 godina ne ostavlja novacima dovoljno vremena da izvrše sve svoje
obveza na poslijediplomskom studiju i izrade kvalitetan doktorat.
Čl. 48, st. 2, al. 2: Suradnika postdoktoranda obvezuje se provesti najmanje godinu
dana u drugoj znanstvenoj pravnoj osobi dok se za to ne osigurava zakonske i
financijske preduvjete.
IV. Zaključci i prijedlozi
S obzirom na veliki broj primjedbi te ponuđena rješenja u kojima se manifestira:
- nepoštivanje tradicije i standarda sustava znanosti i visokog obrazovanja,
- težnja za stavljanjem sveučilišta i instituta pod kontrolu politike,
- težnja za primjenom tržišnih kriterija na štetu kriterija izvrsnosti,
- pokušaj nasilnog unificiranja ustroja krajnje različitih sustava,
- pokušaj nasilne centralizacije sustava,
- nepoznavanje i nerazumijevanje postojećeg stanja sustava i
- nedostatak želje da se promovira izvrsnost i stvarne vrijednosti,
Vijeće smatra da bi nacrte prijedloga sva tri zakona trebalo povući iz procedure.
Vijeće predlaže da se proceduri izrade prijedloga zakona pristupi kroz realnu analizu
sustava, zadrže postojeća rješenja koja su se pokazala dobrim i izbjegne radikalan
preustroj sustava. Prijedlozima zakona treba uvažiti dostignute i Ustavom
zagarantirane akademske slobode i prava na demokratsko odlučivanje počevši od
izbora čelnika, ustroja te odlučivanja o svim akademskim pitanjima. Također treba
uvažiti očevidne razlike u veličinama pojedinih sveučilišta te odustati od pokušaja
unificiranja njihova ustroja.
Ukoliko se zakoni donesu u predloženom obliku za očekivati je da će njihova
primjena postupno dovesti do marginalizacije javnih sveučilišta i instituta, pogoršanja
položaja, sveučilišnih profesora, drugih znanstvenika i studenata. Suprotno
proklamiranim intencijama zakonodavstva doći će do iskrivljavanja vrijednosti, daljnje
komercijalizacije i pada kvalitete sveučilišnog obrazovanja.
Srdačan pozdrav,
Dekan
Dr. sc. Stanislav Kurajica, red. prof.
c/a a .
C Js^
Bž
tt/3
t 1 1 I<r>
NS
0\i
C/3
Institut za etnologiju i folkloristiku
Institute
of Ethnology and Folklore
Research
Jltf?
Zagreb, 5. svibnja 2011.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST INSTITUTA ZA ETNOLOGIJU I FOLKLORISTIKU U
POVODU ZAVRŠNOG NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ
DJELATNOSTI
Primjedbe iz višednevne rasprave zaposlenika Instituta za etnologiju i folkloristiku zaključene
4. svibnja 2011. godine
Kao javni humanistički institut sa 60-godišnjom tradicijom istraživanja hrvatske kulture, smatramo
svojom dužnošću obavijestiti akademsku zajednicu i cjelokupnu javnost da je završni nacrt prijedloga
Zakona o znanstvenoj djelatnosti u cijelosti neprihvatljiv. Iz teksta priloženog Objašnjenja izdvajamo
glavne primjedbe na Nacrt:
a) Trogodišnje programsko financiranje javnih instituta temeljeno na "nacionalnim prioritetnim
područjima znanstvenih istraživanja" nije primjereno institucijama čiji je razlog postojanja i
djelokrug istraživanja odavno poznat, priznat i potreban. Tekst i predtekst ovog prijedloga
Zakona sugerira ne samo da humanističke znanosti neće biti nacionalni prioritet, već da će se
tretirati kao "posebnosti" izvan temeljnih, primijenjenih i razvojnih znanstvenih istraživanja.
b) Strategija kojom se definiraju nacionalni znanstveni prioriteti ovisi o usklađivanju interesa
članova Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju, među kojima i ministra zaduženog za
gospodarstvo, resornog ministra i predstavnika Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Članovi
ovog Vijeća, izuzev predsjednika, uopće ne moraju biti aktivni znanstvenici. Ustrojem i
ovlastima Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju dokida se, dakle, Ustavom zajamčena
sloboda znanstvenog rada, koja je preduvjet same znanosti.
c) Nerazrađeni, netransparentni i utjecaju izvršne vlasti podložni kriteriji za kategorizaciju javnih
instituta potiču hijerarhizaciju i fragmentaciju akademske zajednice, kao i izumiranje pojedinih
znanstvenih područja i disciplina, a sve u skladu s trenutnom negativnom europskom praksom.
HR - 10000 Zagreb, Šubićeva 42, PP 287, CROATIA, tel. 3851 4596 700, fax 385 1 4596 709
knjiznica/library 385 1 4596 702, dokumentacija/archive 385 1 4596 741, http://www.ief.hr e-mail: [email protected]
& 2.
cn
0c^j
0 -j
CZ3
Bo
S j
Institut za etnologiju i folkloristiku
Institute of Ethnology and Folklore Research
inologijuT
d) Ukidanjem matičnih odbora i područnih vijeća, koja su jamčila ujednačeno vrednovanje
znanstvenog rada i znanstvenih zvanja, kriteriji napredovanja se ovim prijedlogom Zakona
prepuštaju ravnateljima i općim aktima znanstvene institucije, a znanstvena se zajednica
razjedinjuje te se otežava unutarnja mobilnost i suradnja.
e) Drastično se smanjuju ovlasti i ingerencija znanstvenog vijeća, a ravnatelju i upravnom vijeću,
tijelima pod izravnim nadzorom Ministarstva, daju se gotovo apsolutističke ovlasti.
f) Uvođenjem neznanstvenih (komercijalnih, inovativnih, kompetitivnih) prioriteta potiče se
osnivanje privatnih znanstvenih instituta usmjerenih na trenutna strateška istraživanja i zaradu,
ustrojenih doslovce prema načelima trgovačkih društava, ali financiranih i iz javnih izvora.
g) Za sva se znanstvena područja uvodi mjerenje „znanstvene izvrsnosti" i produktivnosti na način
primjeren prirodnim i tehničkim znanostima, a humanističke ciljeve znanstvenog rada i
istraživanja podvrgava se korporativnoj vještini "upravljanja ljudskim resursima" i "tržišnim
sposobnostima" pojedinaca. "Upravljanje ljudskim resursima" će se temeljiti na općim aktima
uvjetovanim programskim ugovorima ili drugim mehanizmima pod izravnim utjecajem izvršne
vlasti.
Na temelju pomne analize završnog nacrta prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti koja slijedi u
prilogu, smatramo da je ovaj Nacrt neprihvatljiv te će, ukoliko se prihvati, javni, a posebice
humanistički instituti, biti podvrgnuti daljnjoj marginalizaciji, ukidanju ili služenju nedorečenim,
nekritičkim i kratkoročnim političkim ciljevima te interesu kapitala.
Kao zaposlenici javnog znanstvenog instituta svoju smo elaboraciju usmjerili na spomenuti Nacrt, ali u
potpunosti podržavamo očitovanje Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta u Zagrebu od 27. travnja
2011., usredotočeno na prijedloge zakona o sveučilištu i visokom obrazovanju. U skladu s time
zahtijevamo potpuno odbacivanje svih triju predloženih zakona: Zakona o sveučilištu, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
HR -10000 Zagreb, Šubićeva 42, PP 287, CROATIA, tel. 385 1 4596 700, fax 385 1 4596 709
knjižnica/library 3 8 5 1 4596 702, dokumentacija/archive 385 1 4596 741, http://www.ief.hr e-mail: [email protected]
O'-i
B
<-t-3I
i s
N
Snologijuf
Zagreb, 05. svibnja 2011.
OBJAŠNJENJE PRIOPĆENJA ZA JAVNOST IEF-A POVODOM ZAVRŠNOG NACRTA
PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI
U tzv. završnim nacrtima prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti, sveučilištu i visokom
obrazovanju se unatoč prividno smanjenom, a ustvari još uvijek znatnom i pogubnom
zadiranju izvršne vlasti u ta tradicionalno i ustavno autonomna područja, kao i povremenim i s
obzirom na stupanj razrađenosti ponajprije deklarativnim pozivanjem na javni interes i
specifičnosti društvenih i humanističkih znanosti, uočavaju pogubne tendencije legalizacije
privatizacije, komercijalizacije i etatizacije javnih znanstvenih instituta, sveučilišta i
znanstvenih istraživanja na koje je Institut za etnologiju i folkloristiku zajedno s drugim
akademskim institucijama pravodobno upozorio i u listopadskoj javnoj raspravi. Završni
nacrti prijedloga svih triju zakona samo su nadopunjeni u skladu s primjedbama izrečenim
tijekom javne rasprave i to bez zadiranja u osnovnu intenciju i polazišta ovih zakona, a to
su: rasterećenje Državnog proračuna, privatizacija javnog sektora znanosti i visokog
obrazovanja, "tržišna orijentacija" potpomognuta snažnim utjecajem izvršne vlasti na sam
znanstveni rad i znanstvene politike. Kao i u nacrtu prijedloga Zakona koji smo dobili na uvid
u listopadu 2010. godine, i ovim se nacrtom Zakona višestruko narušava autonomija znanosti,
stvaraju mogućnosti za poticanje privatizacije i komercijalizacije javnih znanstvenih instituta i
znanstvene djelatnosti te otvara prostor za redukciju i instrumentalizaciju njezine
tradicionalne uloge kao područja od posebnog interesa i uloge u cjelokupnom društvu.
Prijedlog Zakona predviđa da će Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju, koje za razliku
od sadašnjeg Nacionalnog vijeća za znanost (bez tehnologije!) nije tijelo sastavljeno od
znanstvenika, oblikovati, tj. Vladi predlagati petogodišnju znanstvenu strategiju Republike
Hrvatske na temelju koje bi se pak određivali znanstveni prioriteti kojima bi se u konačnici
favorizirali ili degradirali pojedini javni znanstveni instituti i javna znanstvena istraživanja
općenito. Slovom Zakona: "Strategija razvoja javnih znanstvenih instituta i javnih sveučilišta
mora biti sukladna nacionalnim znanstvenim prioritetima utvrđenim Strategijom", pri čemu
samu Strategiju donosi tijelo koje se sastoji od predstavnika šest znanstvenih područja koje
imenuje Vlada, i koji, izuzev predsjednika, uopće ne moraju biti znanstvenici, zatim i od dva
predstavnika izvršne vlasti (ministar znanosti, obrazovanja i športa te ministar zadužen za
gospodarstvo) te predstavnika Nacionalnog vijeća za konkurentnost iz područja gospodarstva.
Zakonom se predviđa podjednaka zastupljenost predstavnika sveučilišta i instituta, što samo
po sebi ne mora biti sporno, no s obzirom na upravo ovim prijedlogom Zakona p o j a č a n e
razlike između sveučilišta i instituta, kao i s obzirom na odredbu da Strategiju potvrđuje
Vlada, ovim se prijedlogom Zakona predstavnicima izvršne vlasti i predstavniku Vijeća za
konkurentnost iz odjela gospodarstva - a ne znanstvenicima - omogućuje preuzimanje
vodeće uloga u kreiranju znanstvene politike RH.
Osim Strategije i na temelju nje izvedenih nacionalnih znanstvenih prioriteta Nacionalno
vijeće za znanost i tehnologiju trebalo bi prema prijedlogu Zakona utvrđivati i minimalne
kriterije za izbore na znanstvena radna mjesta, kao i kriterije za vrednovanje i kategorizaciju
znanstvene izvrsnosti znanstvenih pravnih osoba, među kojima i javnih znanstvenih instituta,
unatoč tomu što se radi o znanstvenim ustanovama koje su u skladu sa zakonima Republike
Hrvatske desetljećima razvijale i u znanstvenoj zajednici kroz sustav individualnih
napredovanja potvrđivale svoje disciplinarno specifične znanstvene potencijale. Uvođenje
kategorizacije javnih instituta na makrorazini prepoznajemo kao oblik zadiranja u ustavom
zajamčenu slobodu znanstvenog istraživanja i autonomiju znanstvenog rada kojom se potiče
fragmentacija, a ne povezivanje hrvatske akademske zajednice, kao i izumiranje pojedinih, u
danom trenutku možda posve pogrešno procijenjenih, znanstvenih područja i disciplina,
odnosno, pristajanje uz izvan znanstvene zajednice utvrđene nacionalne (znanstvene)
prioritete. Time se otvara prostor za dokidanje autonomije znanstvenog rada, ali i osnivanje
privatnih znanstvenih instituta usmjerenih upravo na strateška istraživanja i zaradu, ustrojenih
doslovce prema načelima trgovačkih društava, a financiranih dijelom i iz javnih sredstava.
Podjela na državne i nacionalne javne institute iz listopadskih nacrta prijedloga Zakona u
ovom je nacrtu "skrivena" u neodređenoj odredbi o kategorizaciji koja će se provesti na
temelju smjernica koje će naknadno odrediti tijelo pod velikim utjecajem izvršne vlasti i očito
orijentirano na redukciju znanosti na "tržišne" vrijednosti i mehanizme.
Utjecaj izvršne vlasti na rad i djelovanje javnih instituta u ovom je prijedlogu Zakona - osim
na razini odredbe da strategija javnih instituta mora biti usklađena sa Strategijom koju je na
prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju potvrdila Vlada - "kapilarno" proveden
i kroz sastav upravnih vijeća javnih znanstvenih instituta u kojima dominiraju vanjski
članovi koje imenuje Ministarstvo i koji zajedno s ravnateljem preuzimaju brojne ovlasti
vezane uz znanstvenu politiku i zaposlenike instituta, a koje su trenutno u ingerenciji
znanstvenih vijeća, dakle, tijela koje čine znanstvenici i zaposlenici javnih instituta. Gube se
ingerencije znanstvenog vijeća iz kojeg su osim toga prema prijedlogu Zakona isključuju
predstavnici znanstvenih novaka (doktoranada i postdoktoranada). Radi se o upravljačkoj
strukturi koja je oprečna tradicionalnom ustroju znanstvenog rada prema načelima
ravnopravnosti, uvažavanja i autonomije, ali koja je, kako se to ističe i u uvodnom tekstu
prijedloga Zakona, preduvjet za provedbu programskog financiranja koje se sklapa na tri
godine na temelju pregovora između javnog znanstvenog instituta i Ministarstva. Riječima
uvodnog teksta: "Uvođenjem programskih ugovora kao oblika suradnje između ministarstva
nadležnog za znanost i javnih znanstvenih instituta osnažit će se uloga ravnatelja na
ustanovama kroz osiguranje veće autonomije upravi ustanove u vođenju financijske i
kadrovske politike." Kako se to vidi iz zakonskih odredbi vezanih uz programske ugovore,
kao i iz navedene rečenice, programski ugovori omogućit će realizaciju ciljeva koji su u
prvom, listopadskom prijedlogu Zakona bili predstavljeni i na razini drugih zakonskih
odredbi. Ministarstvo će kao pregovaračka stranka koja prema ovom prijedlogu može
unedogled odgađati zaključivanje programskog ugovora i time iz godine u godinu smanjivati
sredstva, izravno usmjeravati znanstvenu strategiju instituta (prema tržištu i primjenjivim
istraživanjima?), utjecati na njegov unutarnji ustroj (uspostavljanje "piramide", podizanje
kompetitivnosti), kao i poticati njegovu orijentaciju prema natječajnim projektima. Uostalom,
kako to piše u uvodnom tekstu: "Ustanove s višim kriterijima i boljim upravljanjem ljudskim
resursima lakše će ostvarivati ciljeve iz usvojenih strategija i kvalitetnije provoditi
programske ugovore, te će u konačnici ostvariti bolje rezultate u sustavu vanjskog
vrednovanja, doseći višu kategoriju znanstvene izvrsnosti, te ostvariti veće institucionalno
financiranje". U tom sustavu na svim će se razinama (od znanstvenih novaka koji će se nakon
završenog doktorata natjecati za postdoktorska mjesta do znanstvenika kojima za pozitivnu
ocjenu izvješća neće nužno biti dostatan znanstveni prinos) umjesto suradnje i razmjene
razvijati kompetitivnost i konkurentnost, a autonomija istraživanja ustupit će mjesto
petogodišnjim nacionalnim prioritetima koje će utvrđivati Vlada na prijedlog tijela u kojem
će, ponavljamo, uz predstavnika Vijeća za konkurentnost iz područja gospodarstva biti i dva
člana koji su ujedno i članovi Vlade čime se dokida Ustavom zajamčena sloboda znanosti,
odnosno, omogućuje podređivanje znanstvene djelatnosti samovolji izvršne vlasti i hirovima
tržišta.
Zadržavanje na pojedinačnim odredbama i rješenjima ovoga prijedloga Zakona, kao na
primjerice preširokoj definiciji interdisciplinarnosti (kao načina obavljanja znanstvene
djelatnosti zasnovanog na suradnji više znanstvenih područja, a ne znanstvenih disciplina,
grana ili polja), utvrđivanju pravilnika o evidenciji zaposlenika i radnog vremena, načinu
donošenja razvojnog proračuna, načinu njegova raskidanja, načinu žalbe na kategorizaciju
instituta, kazni predviđenoj ako javni institut ili sveučilište "ne postupi po zahtjevu
Ministarstva za otklanjanje nedostataka ili propusta u određenom roku" i si. te na
pojedinačnim člancima kojima ovaj Zakon proturječi sam sebi (npr. čl. 62. st. 2. t. 7 i čl. 63.
st. 6; čl. 14. i čl. 72.), znanstvenoj tradiciji ili drugim zakonskim aktima Republike Hrvatske
(npr. Ustav RH čl. 68 i čl. 69), preusmjerilo bi raspravu o ovom prijedlogu Zakona prema
amandmanima.
Nadopunu
Zakona
pojedinačnim
amandmanima
smatramo
potpuno
neprihvatljivom zbog štetnih intencija ovog Zakona u smjeru privatizacije, komercijalizacije,
političke instrumentalizacije koja se temelji na sastavu i ovlastima ključnih tijela za kreiranje i
provođenje znanstvenih politika, kao i na načinu sklapanja i sadržaju programskih ugovora.
Umjesto daljnje rasprave o pojedinačnim nelogičnostima, protuzakonskim i protuustavnim
rješenjima ovog prijedloga Zakona, zalažemo se za njegovo odbacivanje i izradu potpuno
novog prijedloga Zakona izgrađenog na demokratskim standardima i usklađenog s
javnim interesom za očuvanjem i razvijanjem slobode znanstvenog rada na dobrobit i u
skladu s kompleksnošću društva.
KOMENTARI NA UVODNA OBJAŠNJENJA PRIJEDLOGA ZAKONA O
ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI:
U nizu netočnih, nepreciznih, nedosljednih, selektivnih te za nas kao znanstvenike i
obezvrjeđujućih navoda objavljenih u uvodnom objašnjenju završnog nacrta prijedloga
Zakona o znanstvenoj djelatnosti izdvajamo sljedeće:
- Kao znanstvenici u područjima humanističkih i društvenih znanosti osobito zabrinjavajućim
smatramo tabelarni prikaz znanstvene produktivnosti javnih znanstvenih instituta u Republici
Hrvatskoj u kojem se produktivnost prikazuje isključivo kroz broj članaka objavljenih u CC
časopisima
(Tablica
3).
Konkuretnost
i
izvrsnost
i
procjenjuje se različito za različita znanstvena područja
u
međunarodnim
i discipline.
okvirima
Smisao zaštite
intelektualnog vlasništva i javne objave patenata te dostignuća prirodnih i tehničkih znanosti
jest u brzom objavljivanju u Current Contents (CC) i drugim sekundarnim publikacijama i
indeksima, gdje se vrsnoća procjenjuje i prema utjecaju (impact factor). U humanističkim i
društvenim znanostima koje se bave temama kulture, znanosti i umjetnosti, a temeljne su
i strateški nezamjenjive za proučavanje nacionalnog identiteta, takve procjene ne mogu biti
isključivo mjerilo izvrsnosti i nisu primjerene tim znanstvenim područjima. Utoliko tabelarni
prikaz u kojem se produktivnost za sva znanstvena područja izražava u broju CC radova
reducira prinose društvenih i humanističkih znanstvenika na jednu i, unutar aktualnog sustava
vrednovanja u tim područjima, marginalnu razinu produktivnosti. U tim dvama područjima
(društvenom i humanističkom) članci objavljeni u CC časopisima vrednuju se, naime, jednako
kao i radovi u tzv. A1 časopisima, časopisima indeksiranim u bazama specijaliziranim za
društvene ili humanističke znanosti, publikacijama objavljenim kod uglednih međunarodnih
izdavača s inozemnim recenzentima i si., a kao posebno mjerilo znanstvene produktivnosti i
uspješnosti prepoznaju se autorske knjige, a ne članci. Ovaj je način vrednovanja definiran i
Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, koji se navodi i u uvodnom tekstu
prijedloga Zakona. U uvodnom se tekstu ova razina spomenutog Pravilnika, međutim, posve
zanemaruje, a Pravilnik se, štoviše, netočno i tendenciozno rabi kao pokriće za kriterij u
kojem je u tabelarnom prikazu izražena produktivnost. Naime, posve neprimjereni tabelarni
prikaz produktivnosti, koji bismo još i mogli protumačiti kao izraz neznanja ili nesmotrenosti,
slijedi rečenica koja nas duboko vrijeđa i začuđuje: "Iako su publikacije trenutno zapravo
jedini pokazatelj uspješnosti rada znanstvenika {Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena
zvanja, Narodne novine broj 84/2005, 100/2006, 120/2007, 71/2010, 116/2010), u
znanstvenoj zajednici još uvijek ima segmenata gdje nije općeprihvaćeno da su relevantne
publikacije conditio sine qua non sustavnog znanstvenog rada". Smatramo d a j e nedopustivo
da se resorno Ministarstvo s obezvrjeđivanjem odnosi prema našem radu, da netočno
predstavlja i interpretira naše znanstvene prinose, odnosno, da ih vrednuje suprotno
objektivnom stanju, zakonskim i pozakonskim aktima. Najmanje što od njega očekujemo je
da produktivnost društvenih i humanističkih znanstvenika vrednuje na način na koji se ona
uvriježeno vrednuje u znanstvenoj i široj zajednici, kao i u spomenutom Pravilniku.
- Tablica 1 ne pokazuje, kako se to ističe u uvodnom tekstu prijedloga Zakona, da
"financijsku podršku razvoju znanosti osigurava primarno Vlada Republike Hrvatske kroz
Državni proračun kroz kontinuiran rast ulaganja, čak i usprkos financijskoj krizi 2010.
godine". Kako se to vidi već iz Tablice 2, za navodni porast ulaganja iskazan u Tablici 1
zaslužni su ekonomski čimbenici (inflacija i si.), a ne sustavni porast ulaganja u znanost.
Tablica 2, naime, pokazuje kontinuiran pad udjela izdvajanja za znanost (i istraživanje) u
BDP-u. Prema Tablici 2 taj udio se, unatoč najavama povećanja ulaganja u znanost, od 2001.
godine kada je iznosio 1,07% BDP-a sustavno smanjivao da bi 2009. iznosio tek 0,84%.
Tim povodom napominjemo: ako Republika Hrvatska nije spremna zadržati svoj nacionalni i
kulturni identitet tako da potiče istraživanja koja ga potvrđuju, propituju i čine vidljivim u
javnosti, te takva istraživanja svjesno i odgovorno financirati, nitko drugi to neće učiniti.
Svjedoci smo stalnog zatvaranja i odumiranja, odnosno borbi za opstanak pojedinih
humanističkih sveučilišnih ili institutskih odjela u europskom kontekstu, što je posljedica
isključivo marketinški i tržišno orijentiranog financiranja znanosti. Ne čini nam se to dobrom
praksom koju bismo trebali slijediti.
- Prema uvodnom tekstu: "I preporuke Europske komisije, sadržane u Izvješću o napretku za
Hrvatsku u 2010. godini, ukazuju na nužnost većeg uključivanja hrvatskih znanstvenika u
europske znanstveno-istraživačke programe s naglaskom na Sedmi okvirni program, poticanje
ulaganja privatnog sektora u znanstveno-istraživačku djelatnost i unaprjeđenje sustava
financiranja znanosti u smislu stavljanja naglaska na konkurentnost i okrupnjavanje
znanstvenih projekata i znanstvenog potencijala". Rečeno Izvješće, međutim, ni na jednom
mjestu ne spominje, a kamoli inzistira na okrupnjavanju znanstvenih projekata i potencijala.
- Također, u uvodom tekstu u prijedlog Zakona navodi se da "Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa, sukladno preporukama, provodi i Akcijski plan za podizanje
apsorpcijskog kapaciteta RH za Sedmi okvirni program 2009-2010, no usprkos uloženim
naporima, 'stopa uspješnosti' hrvatskih znanstvenika u Sedmom okvirnom programu je 16,4%,
mjereno udjelom ukupno prihvaćenih projekata za financiranje u odnosu na broj ukupno
prijavljenih (za EU27 stopa je na znatno viših 22,5%)." Razloge niske stope uspješnosti, kao i
detaljniji opis razine uloženih napora MZOŠ-a precizira Izvješće o napretku za Hrvatsku u
2010. godini (str. 55), koje se u tom segmentu u uvodnom tekstu prijedloga Zakona prešućuje.
Prema Izvješću: "Akcijski plan za poticanje sudjelovanja u Programu FP7 polučio je dobre
rezultate, no gospodarska i financijska kriza privremeno je zaustavila financijske
poticaje." Na stranu, dakle, što se potreba za novom zakonskom regulativom znanstvenog
rada opravdava argumentima o uspjesima i neuspjesima za koje je izrazita odgovornost na
MZOŠ-u, smatramo da je usporedba postignuća hrvatskih znanstvenika u tom području s
postignućima znanstvenika i institucija koje dolaze iz zemalja članica EU posve neprimjerena
budući da, recimo, same propozicije Sedmog okvirnog programa tzv. starim zemljama
članicama automatski osiguravaju veću zastupljenost u odnosu na tzv. nove ili pristupne
članice, kao što također preferiraju određena znanstvena područja nauštrb drugih.
- Naglasak na raskoraku između hrvatskog znanstveno-istraživačkog prostora i onog
Europske Unije koji dominira uvodnim tekstom prijedloga Zakona i kojim se predloženi
Zakon predstavlja kao nužnost u kontekstu europskih integracija upitna je na nekoliko razina.
EU upravo u području znanosti i visokog obrazovanja ima tzv. mekanu, na razini članica
visoko autonomnu i varijabilnu zakonsku regulativu. Osim toga, pregovori Republike
Hrvatske s Europskom Unijom o znanosti i visokom obrazovanju odavno su zaključeni.
Konačno, kako to ističe i spomenuto Izvješće o napretku za Hrvatsku u 2010. godini (str. 55),
a uvodni tekst prijedloga Zakona prešućuje, hrvatske istraživačke politike već su, ponekad i
na štetu vrijednosti i načela srednjoeuropske znanstvene tradicije, vrlo visoko usklađene s
europskima. Osobito je sporno što uvodni tekst, ustrajući na raskoraku između Hrvatske i
EU, čak i komparativne prednosti Hrvatske zanemaruje ili implicitno prikazuje kao
nedostatke. Tako se, recimo, u njemu tek prenosi podatak da "od ukupno aktivnog
stanovništva zemlje članice Europske Unije imaju 1,52% zaposlenih u istraživanju i razvoju,
a Republika Hrvatska 0,91% (2008.), dok je udjel istraživača u Europskoj Uniji na razini od
oko 0,83%, a u Republici Hrvatskoj 0,62%", pri čemu se ne naglašava daje naoko manji udio
istraživača ustvari pozitivan jer pokazuje da je u znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj omjer
između znanstvenog i administrativnog osoblja znatno manji negoli u zemljama EU u kojima
on iznosi gotovo 1:1.
- Pozivajući se na Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja u uvodnom tekstu
prijedloga sasvim se opravdano tvrdi da su publikacije "conditio sine qua non sustavnog
znanstvenog rada". U daljnjem se tekstu uvoda, međutim,
ti isti kriteriji vrednovanja u
Pravilniku smatraju nedovoljno poticajnima za suradnju s privatnim sektorom.
- U uvodnom tekstu na temelju pozivanja na cijeli niz strateških dokumenata za prošlo
razdoblje fingira se konsenzus oko budućih strateških ciljeva znanstvene politike Republike
Hrvatske. Strateški okvir za razvoj 2007.-2013. Vlade Republike Hrvatske, Znanstvena i
tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006.-2010., Strateški plan Nacionalne zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj za razdoblje 2004.-2008. godine navode se kao
za ovaj prijedlog Zakona relevantni strateški dokumenti, dok se kao glavni ciljevi znanstvene
i tehnologijske politike RH utvrđuju: "povećanje ulaganja u znanost, istraživanje i razvoj
temeljeni na načelu izvrsnosti te njihova veća učinkovitost, preustroj znanstvenog sustava,
poticanje istraživačkih partnerstava i jačanje sustava potpore za kvalitetne mlade istraživače,
snažno povezivanje znanosti i gospodarstva i uspostava poticajnog okvira za njihov usklađeni
razvoj, podrška mjerama namijenjenim razvoju tehnologije i inovacija, te intenzivnije
sudjelovanje hrvatskih znanstvenika u okvirnim programima Europske Unije". Pritom se
prešućuje činjenica da ove ciljeve nije definiralo ni za to ovlašteno tijelo (Nacionalno vijeće
za znanost), niti je o njima provedena šira rasprava u akademskoj zajednici.
- Konačno, u uvodnom tekstu prijedloga Zakona ističe se da su "identificirani napori
pojedinih javnih znanstvenih instituta da svoje kapacitete usmjere na istraživanja za
gospodarstvo i ostale moguće korisnike" osnova za promjenu postojećeg zakonskog okvira
"kroz poticanje kompetitivnosti u dobivanju sredstava za znanstvenu djelatnost iz Državnog
proračuna Republike Hrvatske, te stvaranje poticajnog okvira za suradnju s privatnim
sektorom". Međutim, spomenuti "identificirani napori" u stvari bi morali biti tek podlogom za
javnu raspravu o ustroju i svrsi javnih znanstvenih instituta. Uz to, javna rasprava o ovim
zakonima svedena je na 19 minimalnih dana propisanih Kodeksom za savjetovanje sa
zainteresiranom javnošću, a zapravo se tek fingirala radom tzv. povjerenstava za prosudbu
pristiglih primjedbi, koja su presedan u hrvatskoj zakonodavnoj praksi. Proces izrade ovih
zakona utoliko se odvijao mimo demokratskih standarda, u konspirativnoj atmosferi, s
tendencijom unošenja razdora među članovima akademske zajednice i protivno mišljenju
akademske zajednice koja je tijekom prekratke javne rasprave održane u listopadu 2010.
argumentirano i gotovo jednoglasno zahtijevala odbacivanje sva tri predložena zakona.
I 2 J A V A (o novim zakonskim prijedlozima MZOŠ-a)
Poštovani,
Dana 19. travnja 2011. godine hrvatskoj su javnosti predstavljeni novi nacrti
Zakona o Sveučilištu, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i Zakona o visokom
obrazovanju. Ti su nacrti plodom onoga što Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa smatra javnom raspravom. Kako smo, međutim, argumentirano ustvrdili u
svojoj prvoj izjavi o dotičnim zakonskim prijedlozima, rad u prosudbenim
skupinama ni u kojem se smislu ne može smatrati javnom raspravom. U tim
skupinama niti su zastupljene sve relevantne institucije nacionalnog sustava
znanosti i visokog obrazovanja niti je akademska zajednica imala ikakva utjecaja
na izbor onih koji bi je tobože trebali u prosudbenim skupinama zastupati. Stoga
radu prosudbenih skupina odričemo svaki legitimitet.
Prigovore velikog broja znanstvenih i visokoobrazovnih institucija, kao i uglednih
pojedinaca iz hrvatske akademske zajednice, iznesenih u onom kratkom vremenu
istinske javne rasprave, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa ni u ovim
novim nacrtima zakona nije uzelo u obzir. Resorno ministarstvo još uvijek
ustrajava na neznanstvenom, krajnje samovoljnom i politikantskom pristupu
reformi sustava od vitalnog značenja za cjelokupno hrvatsko društvo. Ne čudi
stoga da novi zakonski prijedlozi Ministarstva obiluju nedorečenostima,
netransparentnošću i često katastrofalnim rješenjima.
Sveučilišta, dosad rasadišta slobodne misli, sa senatom kao izvorom akademske
autonomije, u novim se zakonskim rješenjima podvrgavaju direktnom nadzoru
izvršne vlasti. Slijedom tih rješenja, sveučilišni senat bio bi lišen svih ključnih
ingerencija u upravljanju sveučilištem, a u korist sveučilišnog vijeća, tijela u
kojem se ne bi nalazio nijedan zaposlenik dotičnog sveučilišta. Takvo bi vijeće
donosilo sve ključne odluke, osobito one financijske prirode, u suglasju s
rektorom koji odsada ne bi morao biti niti sveučilišni profesor, a mogao bi na tu
funkciju biti biran neograničen broj puta. Svemoć rektora i sveučilišnog vijeća,
naspram dekorativnom i razvlaštenom senatu, predstavlja flagrantno kršenje
Ustavom zajamčene autonomije sveučilišta, a time i dokidanje uvjeta za slobodu
znanstvenog rada. Daljnja je namjera predloženih zakonskih rješenja
posvemašnja komercijalizacija znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te
podvrgavanje sveučilišta menadžersko-birokratskim strukturama. U obranu
takvih rješenja resorni se ministar u svojim medijskim istupima trudi autonomiju
sveučilišta svesti na izvjesnost u raspolaganju financijskim sredstvima, što bi se,
tobože, postiglo financiranjem sveučilišta preko programskih ugovora. Izvjesno je
već sada da će se sklapanje tih ugovora odvijati u uvjetima najvulgarnijeg
klijentelističkog lobiranja, pri čemu bi se sveučilišta svake tri godine dovodila u
neodrživu poziciju cjenkanja s onim u kojega su „i škare i metar". Takva i slična
rješenja već su na europskim sveučilištima dovela do obustave nekomercijalnih,
ali za društvo iznimno važnih istraživanja.
Još je jedna u poduljem nizu podvala iz resornog ministarstva tvrdnja da se
novim zakonskim prijedlozima osigurava besplatno visoko obrazovanje za sve. Iz
toga se vještom demagogijom, objeručke prihvaćenom u medijima, izvodi da su
osporavatelji nacrta zakona ujedno i protivnici besplatnog obrazovanja. Ništa
dalje od istine: ni u jednom se članku spomenutih zakonskih prijedloga izrijekom
ne jamči pravo na besplatno i svima dostupno visoko obrazovanje, pravo koje
svesrdno podržavamo. Time se nastoji javnost, a osobito studente, prevesti žedne
preko vode.
Višemjesečni rad na prijedlozima novih zakona iz područja znanosti i visokog
obrazovanja ne samo što nije urodio prihvaćanjem primjedbi i prijedloga stručne
javnosti, već je u njihovim najnovijim verzijama do ekstrema razrađena
komercijalizacija znanosti, podređivanje sveučilišta kratkoročnim interesima
tržišta, izravno uplitanje izvršne vlasti u formiranje i funkcioniranje najviših
upravnih tijela znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova te ograničavanje
proklamirane autonomije sveučilišta. Zbog svega navedenog, ove zakonske
prijedloge odbacujemo u cijelosti. Na isto potičemo Rektora i Senat Sveučilišta u
Zadru.
Još jednom apeliramo na Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa da pristupi
izradi znanstveno utemeljene strategije razvoja nacionalnog sustava znanosti i
visokog obrazovanja, kao osnovnog preduvjeta za suštinske reformske zahvate.
Inicijativa Akademska solidarnost Zadar
Zadar, 5. 5. 2011.
(Izjava je objavljena 5. 5. 2011. godine, a potpisivanje je u tijeku)
POTPISNICI:
Jadranka Ančić, prof. - Maximilijana Barančić, prof. - mr. sc. Ankica Bralić - doc. dr.
se. Siniša Bilić Dujmušić Ana Bukvić, prof. - prof. dr. sc. Slobodan Čače - Eugenija Ćuto, prof. - Ana Gospić,
prof. - Larisa Grčić-Simeunović, prof. doc. dr. sc. Iva Grgić Maroević - Sandra Hadžihalilović, prof. - prof. dr. sc. Emil Hilje
- Dajana Jurkin, prof. - Marko Kapović, prof. prof. dr. sc. Biljana Kašić - Karla Kiš Kamenjarin, prof. -Sanja Knežević, prof. - doc.
dr. sc. Marijana Kovačević - prof. dr. sc. Anamarija Kurilić
doc. dr. sc. Kornelija Kuvač-Levačić - mr. sc. Patrik Levačić - prof. dr. sc. Milenko
Lončar - Marina Lovrić, prof. - dr. sc. Marko Lukić Mirta Matošić, mag. bibl. - doc. dr. sc. Zdenka Matek Šmit - Ana Mišković, prof. prof. dr. sc. Divna Mrdeža Antonina - Tomislav Oroz, prof. doc. dr. sc. Milorad Pavić
- Pau Sanchis i Ferrer, prof. - Dubravka Saulan, prof. -
Mirna Sindičić Sabljo, prof. - prof. dr. sc. Franjo Smiljanić Sofija Sorić, prof. - prof. dr. sc. Vinko Srhoj - Ana Stanić, prof. - Lovro Sučić, prof. doc. dr. sc. Rafaela Šejić Božić- dr. sc. Lucijana Šešelj - dr. sc. Ivana Škevin - Emil
Šprljan, prof. - doc. dr. sc. Valter Tomas - Sandra Urem,
prof. - doc. dr. sc. Pavle Valerjev - prof. dr. sc. Pavuša Vežić - Adrijana Vidić, prof. doc. dr. sc. Barbara Vodanović doc. dr. sc. Nikola Vuletić - Meri Zornija, prof. - Mario Županović, prof.
Izjavu u potpunosti podržava Studentski zbor Sveučilišta u Zadru koji je na svojoj
je IX. redovnoj sjednici održanoj 20. svibnja 2011., jednoglasno podržao
Akademsku solidarnost Zadar u protivljenju paketu novih Zakona o znanosti,
visokom obrazovanju i sveučilištu.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI
ZAGREB, Ilica 85
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
n/r rektora
dr.sc. Alekse Bjeliša, red. prof.
Trg maršala Tita 14
10000 Zagreb
Primjedbe proširenog Odbora za nastavu Akademije likovnih umjetnosti na nacrte
prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, Zakona o sveučilištu, Zakona o znanstvenoj
djelatnosti
U demokratskoj raspravi o prijedlogu triju gore navedenih zakona na sjednici održanoj 5.
svibnja 2011. na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu jednoglasno su
usvojene sljedeće primjedbe:
1. Sva tri zakona, premda naizgled međusobno odijeljena, prožima ista logika
potržištenja znanja, vještina i sposobnosti, koje razvija sustav visokog obrazovanja.
Ovo logično proizlazi iz činjenice da se prijedlog Zakona o sveučilištu oslanja na
„Program gospodarskog oporavka RH", a Zakon o visokom obrazovanju na „Strateški
okvir za razvoj RH 2006-2013.", slijedom kojih se na više mjesta ponavlja potreba za
usklađivanjem studijskih programa s potrebama tržišta rada. Pažljivim čitanjem ovog
prvog dokumenta, koji se najčešće spominje, jasno se može vidjeti na koje razvojne
djelatnosti država stavlja naglasak kako bi se izvukla iz ekonomske krize. Tu nema ni
riječi o kulturi i umjetnosti kao mogućem faktoru društvenog razvitka, zato što se
kulturni razvitak i ne može uklopiti u linearnu viziju razvitka baziranu na definiciji
rasta i širenja samo onih djelatnosti koje se nalaze izravno u funkciji gospodarstva.
Stoga se, razumljivo, zapostavlja i umjetničko obrazovanje. Sva tri zakona podržavaju
mit o vezi gospodarskog napretka i obrazovanja, iako sve brojnije međunarodne
studije otkrivaju negativnu korelaciju između obrazovanja i stope rasta. Alison Wolf,
ugledna profesorica managementa i profesionalnog razvoja na londonskom King's
Collegeu, autorica je koja donosi rezultate istraživanja o tome da je vezu između
obrazovanja i gospodarskog rasta teško dokazati, jer obrazovanje ima druge
vrijednosti, iznad i pored svoje ekonomske uloge. Zato je važno naglasiti da se visoko
obrazovanje ne smije jednostrano upravljati ekonomskom logikom. Netko je rekao:
„Visoko obrazovanje ne smije školovati ljude samo za tržište, visoko obrazovanje
školuje ljude koji će kreirati tržište". Da je predlagač ovih zakona slično razmišljao
uzeo bi u obzir dokument koji je Sabor RH usvojio 2001. g. „Hrvatska u 21. stoljeću:
strategija kulturnog razvitka" u kojem se, pored ostalog, ističe važnost umjetnosti i
umjetničkog obrazovanja u oblikovanju kulturnog identiteta države.
2. Zakoni dopuštaju izrazito visok stupanj političke kontrole nad visokim obrazovanjem,
što izravno ugrožava zajamčenu sveučilišnu autonomiju i u suprotnosti je s europskim
standardima. Primjerice, u Zakonu o sveučilištu stoji da Sveučilišno vijeće ima devet
članova, od kojih četiri imenuje Vlada RH.
3. Na političku kontrolu naslanja se dobro razrađeni model izravne državne kontrole nad
trošenjem proračunskog novca, što je daleko od koncepta odgovornog raspolaganja
državnim sredstvima sveučilišta kao javnog dobra. Iz Zakona o sveučilištu razvidna je
intencija smanjenja financijske potpore visokom umjetničkom obrazovanju. Dokaz
tomu je: u članku 16 piše da sveučilišta svoju djelatnost mogu financirati iz vlastitih
prihoda i u tom smislu se spominju umjetnički projekti. Isti pojam umjetnički projekt
potpuna je nepoznanica u članku 18, koji se odnosi na osnovna proračunska sredstva iz
javnog proračuna, a u kojem se isključivo navode izdatci za znanstvene projekte i
znanstvenu opremu, a ne i umjetnički projekti i nastavna pomagala na umjetničkim
akademijama. Sudionici rasprave o zakonima čvrsto stoje na stanovištu da bi se visoko
obrazovanje u cijelosti trebalo financirati iz državnog proračuna i to bi trebao biti
jedan od strateških ciljeva razvoja, budući je postotak visoko obrazovanih u RH u
odnosu na europske zemlje izrazito nizak.
4. Umjetničke su akademije diskriminirane ovim zakonima samom činjenicom da
pojmovi „projekt" i „istraživanje" nisu definirani prema europskim standardima.
Pojam „istraživanje" viši je rodni pojam, koji se jednako odnosi na znanstvena i
umjetnička istraživanja. Zato bi naslov Zakona o znanstvenoj djelatnosti trebalo
promijeniti u Zakon o istraživanju. Umjetničko istraživanje, nastava i razvoj
umjetnosti, trebaju naći ravnopravno mjesto sa znanstvenim istraživanjima i razvojem
znanosti u Zakonu. Umjetničko se obrazovanje na sveučilištu ne smije tretirati kao
„ukras". Umjetničko obrazovanje i umjetnost trebaju biti na ravnopravan način
uključeni u sustav, tako da umjetnost može uspostaviti i održavati dijalog sa znanošću,
jer povijest nas uči daje umjetnost pokretač promjena u jednakoj mjeri kao i znanost.
5. Predloženi preustroj sveučilišta sugerira podjelu velikog sveučilišta, kao što je
Sveučilište u Zagrebu, na manja sveučilišta. U članku 8. stavak 3 kaže da sveučilište
ima najmanje tri sastavnice koje izvode visoko obrazovanje u najmanje dva
znanstvena i/ili umjetnička područja (napomena: sadržaj pojma umjetničko područje je
nejasan, budući da prema sadašnjem Pravilniku o područjima, poljima i granama
postoji samo jedno umjetničko područje) te dalje sugerira cijepanje sveučilišta putem
programskih ugovora na manja sveučilišta koja bi, navodno, bila lakše upravljiva. Isto
to sugerira definicija senata kao predstavničkog tijela koje ima najviše 30 članova.
Ako akademski nastavnici čine najmanje 50% članova u senatu, studenti najmanje
20%, a ostalo su predstavnici ostalih zaposlenika, onda to implicira da sveučilište koje
sada ima 33 sastavnice neće imati po jednog predstavnika sa svakog visokog učilišta,
što u povijesti Sveučilišta u Zagrebu nikada nije bio slučaj. Nastavnici ALU izražavaju
bojazan da u tako strukturiranom Senatu neće imati svog predstavnika i izrazito se
protive dezintegraciji Sveučilišta u Zagrebu, budući je Akademija institucija koja se
svojom bazičnom djelatnošću oslanja na humanističke i društvene, pa čak i tehničke i
tehnološke, sadržaje nastavnih programa drugih sastavnica Sveučilišta. Osobito na
poslijediplomskom doktorskom studiju, na kojem svaki pojedini projekt/tema nudi
mogućnost interdisciplinarnog povezivanja.
6. Sasvim je nejasno što predlagač Zakona misli pod pojmom „opravdanog slučaja" kada
kaže da pojedini fakulteti i umjetničke akademije mogu imati pravnu osobnost.
7. Iako ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. sc. Radovan Fuchs u svojim izjavama
u brojnim medijima tvrdi da će Zakon ukinuti školarine te da će visoko obrazovanje
biti besplatno i da će se uvesti upisnine koje će biti limitirane, iz Zakona ipak to nije
jasno uočljivo. Štoviše, Zakon otvara vrata za modifikaciju cijene upisnine u smislu
povećanja troškova školovanja. Kako se ne bi Hrvatskoj dogodilo ono što se trenutno
dešava u Velikoj Britaniji i drugim zemljama, koje su se držale istog principa,
mišljenja smo da ovaj prijedlog nije prihvatljiv.
Zbog svega navedenog nastavnici ALU smatraju da ovakvo nedorađeni zakoni ne smiju biti
pušteni u daljnju proceduru.
Dekan Akademije likovnih umjetnosti
Davor Jelavić, izv. prof.
P.O.dekana
Predsjednica Odbora za nastavu
Dr.sc Vera Turković, red.prof.
Prošireni sastav Odbora za nastavu
1. red. prof. Damir Mataušić, pročelnik Kiparskog odsjeka
2. izv.prof. Robert Šimrak, pročelnik Grafičkog odsjeka
3. red.prof. Ante Rašić
4. red.prof. Emil-Robert Tanay
5. izv.prof. Petar Barišić
6. red.prof. Joško Marušić
7. izv.prof. Aleksandar Battista Ilić
8. doc. Daniel Kovač, pročelnik Nastavničkog odsjeka
9. doc. Zlatan Vrkljan, šef katedre
10. doc. Ines Krasić, šefica katedre
11. doc. dr.sc. Vladan Desnica, šef katedre
12. doc. Mirjana Vodopija, koordinatorica ECTS
13. doc. Nicole Hewitt
14. doc. Andreja Kulunčić
15. doc. mr. Andrej Aranicki
16. doc. Tomislav Buntak
17. as. Šonja Vuk
18. v.as. Ana Hušman
19. tajnica, Snježana Mihalj, dipl.iur.
20. Lidija Lovrić, dipl.iur.
U Zagrebu, 5. svibnja 2011.
i«rasiž&E.
.V-.r -
KAToucm
rocosi.ovni
i a k u i h t
KLASA: 003-05/l l-03'0l
URBROJ: 2181 -203-0 J -01 -11-022
Spiif, 5 svibnja 20I I.
Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i Sporta
Rektorat Sveučilišta u Splitu
Predmet Rasprava o novim prijedlozima Zakona o znanosti, visokom obrazovanju i
sveučilištu
Na raspravi provedenoj na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dana 4.
svibnja 2011 godine razmatrani su nacrti prijedloga triju zakona o znanosti, visokom
obrazovanju i sveučilištu, te je zaključno doneseno sljedeće mišljenje
1. Predviđena integracija i mehanizmi njezine provedbe
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu svojim je dopisima od 31 ožujka
2010, i 29 listopada 2010. godine iznio primjedbe u prilog javnoj raspravi nacrta triju
novih zakona
Novi se prijedlozi predmetnih zakona u svojim temeljnim rješenjima ne razlikuju bitno
od prijedloga iz listopada 2010. godine.
Novi prijedlog Zakona o sveučilištu kao pravni okvir provedbe integracije sveučilišta,
odredbom čl 8, načelno jamči autonomiju sveučilišta u pogledu vlastita ustroja i
položaja njegovih sastavnica, no sami tekst zakona ne ostavlja puno prostora takvoj
autonomiji uvjetujući je različitim novim institutima i procedurama koje taj prijedlog
donosi.
Što se tiče posebnoga položaja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta unutar Sveučilišta u
Splitu, u novom je prijedlogu Zakona o sveučilištu primjetan pozitivan pomak u
smislu čl 8. st 4 i u vezi s čl. 13. prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, no još su
uvijek nejasne i nepredvidive praktične mogućosti i dosezi provedbe tih odredbi,
osobito s obzirom na neodređenost pojma „opravdanih slučajeva" u kojima fakulteti
mogu imati pravnu osobnost, te na legitimnu zainteresiranost većine ostalih sastavnica
.Sveučilišta u Splitu za očuvanjem pravne osobnosti
i nadalje držimo da se predviđenim načinom preustroja upravljanja SveučiliStem posve
zanemaruje hrvatska i europska tradicija nastajanja i funkcioniranja sveučilišta
udruživanjem pojedinačnih autonomnih sastavnica (fakulteta)
2. Položaj i uloga rektora i sveučilišnih tijela
Nacrtom prijedloga Zakona o Sveučilištu predviđenu dualnu upravljačku koncepciju
prema kojoj se uvodi Sveučilišno vijeće i ojačava uloga i položaj rektora u odnosu na
I 1 Ml
KAtUUĆKJ BOGOStOVNt lAKUI If t
sastavnice, aJi u jakoj ovisnosti o tijelu u kojemu je izbor većine članova izvan utjecaja
Senata, smatramo neprihvatljivom i upravo je takva koncepcija razlog velikoga otpora
akademske zajednice novim zakonima
Držimo da je potrebnu funkcionalnu i pravnu integraciju moguće provesti bez takvih
radikalnih zahvata u postojeći sustav znanosti i visokoga obrazovanja, nc uvjetujući
sama sveučilišta u postupku takve integracije ishitrenim i nepredvidivim zakonskim
rjeSenjima
1 nadalje ostaje neprihvatljiv prijedlog Zakona prema kojemu sastavnice nemaju pravu
birati svoga čelnika. U slučaju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, to se protivi i
kanonskim odredbama o crkvenim učilištima (kan 807-814.) Također je
neprihvatljivo da sastavnice nemaju zajamčeno svoje predstavnike u Senatu
Sveučilišta kako bi za svoje područje znanosti mogli aktivno sudjelovati u planiranju
strategije
Autonomija sveučilišta u definiranju strategije i pitanje financiranja
Iz obrazloženja prijedloga novih zakona, osobito Zakona o sveučilištu, pitanje
financiranja i uvođenje programskih ugovora navodi se kao ključni razlog radikalnih
zahvata u postojeću strukturu sveučilišta.
Mišljenja smo da za provođenje programskih ugovora takve korjenite upravljačkc
promjene nisu potrebne, te da postoji opravdana bojazan da će se utjecajem na
definiranje strategije sveučilišta dovesti u pitanje sloboda znanstvenoga, umjetničkog i
tehnološkog istraživanja i stvaralaštva njegovih sastavnica, bez obzira na to budu li
imale ili nc pravnu osobnost.
Dekan
Prof dr sc Neđiljko A Ančic
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike i računarstva
F=1
Primjedbe Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Sveučilišta u Zagrebu na nacrte prijedloga Zakona
o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o sveučilištu
Zagreb, 5. svibnja 2011.
OPĆE PRIMJEDBE NA NACRTE PRIJEDLOGA TRIJU ZAKONA
Razumijemo namjeru predlagatelja zakona da se uredi i dinamizira sustav znanosti i visokog
obrazovanja u Republici Hrvatskoj tako da se uz ista financijska sredstva iz državnog proračuna
postigne veća kvaliteta znanstvenih istraživanja i visokoškolske nastave. Međutim, čini nam se da
su prijedlozi zakona načinjeni na brzinu i površno, što može biti vrlo opasno za sustav koji je
prevažan za svekoliki razvoj Republike Hrvatske. Po našem mišljenju, izostala je dubinska
analiza postojećeg stanja sustava, nisu sasvim jasno definirani mjerljivi ciljevi koje promjene
zakona trebaju ostvariti, nije definirana strategija ostvarenja tih ciljeva te nisu provedene
simulacije odvijanja procesa. Možda predlagatelj ima jasnu strategiju, ali ju je iz prijedloga zakona
teško iščitati.
Nacrti prijedloga zakona moraju se pripremati uz odgovarajuće savjetovanje sa zainteresiranom
javnošću, sukladno propisima i standardima dobroga vladanja. Prvi korak u tom pogledu treba biti
donošenje jasne nacionalne Strategije o razvoju znanosti i visokoga obrazovanja.
Predloženim rješenjem preustroja Sveučilišta zapravo se gasi pravna osobnost sastavnica, sa sasvim
nejasnim načinom funkcioniranja i raspodjele sredstava. To nije integracija sveučilišta nego njegova
centralizacija, što je vrlo loše rješenje, posebice ako se ima na umu velika raznolikost između
fakulteta, načina studiranja i broja studenata po pojedinim sastavnicama. Čak se niti pod osnovnim
pojmovima fakultet posebno ne definira. Centralizacija kakva je predviđena nacrtom Zakona o
sveučilištu neprovediva je na Sveučilištu u Zagrebu. Pritom se radikalna promjena ustroja
sveučilišta nameće bez ikakvog prijelaznog razdoblja.
U nacrtima prijedloga zakona nema odredbi o izboru nakon određenog vremena (svakih pet
godina) osoba izabranih u znanstveno-nastavna zvanja i na radna mjesta na sveučilištu, već je
uvedena obveza podnošenja izvješća o radu Senatu sveučilišta najmanje svake tri godine. Iz
ovoga slijedi da su sasvim nejasni mehanizmi i kriteriji napredovanja. Smatramo da se time
narušava dosadašnja struktura, onemogućava napredovanje mlađih i srednjih generacija
znanstvenika te destimulira znanstvene novake i suradnike postdoktorande. Posljedice toga mogu
biti dugoročno nesagledive.
Rješenja organizacije sveučilišta navedena u nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju
primjerena su za relativno mala sveučilišta (po broju fakulteta, po broju nastavnika/istraživača,
odnosno po broju studenata). Drugim riječima, nisu primjerena za najveće i najstarije Sveučilište u
Hrvatskoj - Sveučilište u Zagrebu. Prihvaćanjem ovakvih rješenja iz nacrta prijedloga Zakona o
visokom obrazovanju i Zakonom o sveučilištu onemogućava se učinkovito upravljanje zagrebačkim
sveučilištem i nameću veliki troškovi novog ustroja bez ikakve procjene o opravdanosti takvih
troškova. Postavlja se pitanje da li je predloženi zakon zapravo poticaj na razbijanje zagrebačkog
sveučilišta. Jedan od stavaka koji posebno ukazuju na to da predloženi zakoni zapravo
predstavljaju poticaj na razbijanje zagrebačkog sveučilišta jest ograničavanje broj članova Senata
sveučilišta na najviše 30 (članak 11. stavak 2. Zakona o sveučilištu). Time u slučaju zagrebačkog
sveučilišta ne bi sve sastavnice imale predstavnika u Senatu, što smatramo neprihvatljivim.
Nacrtima prijedloga zakona gotovo se izjednačuje značaj sveučilišta i veleučilišta. Na primjer, na
sveučilišni diplomski studij može se upisivati i osoba koja je završila stručni preddiplomski studij na
nekom od veleučilišta (članak 30. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju). Time se obezvređuje
značaj sveučilišnog obrazovanja i potiče "procvat" privatnih veleučilišta kao lakog puta do željene
kvalifikacije (barem na papiru).
U potpunosti je neopravdano uvoditi novi sustav ocjenjivanja A-F sa šest ocjena (članak 42.
Zakona o visokom obrazovanju). Postoji više razloga za to: (1) U mnogim državama Europske
unije koje su uvele model sa šest ocjena prije petnaestak godina sada napuštaju taj model i
vraćaju se tradicionalnom načinu ocjenjivanja. Stoga je u potpunosti neopravdano uvoditi model
koji je Europska unija odbacila kao loš. (2) Tradicionalni način ocjenjivanja je dobar i ne postoji niti
jedan razlog zašto bismo ga mijenjali. (3) Prelazak na novi način ocjenjivanja je izuzetno skup potrebno je modificirati informacijske sustave te nije jasno na koji način bi trebalo ocjenjivati
studente koji započnu studij po jednom sustavu, a završe ga po drugom.
Novi zakoni će "zaživjeti" tek kada se donese većina podzakonskih akata i pravilnika (npr. novi
sveučilišni statut i pravilnik). Kako način tumačenja i implementacije zakona uvelike ovisi o
spomenutim dokumentima koji tek trebaju biti napisani, nije moguće niti tumačiti novi zakon niti ga
implementirati dok ti dokumenti ne budu doneseni. Stoga će sva sveučilišta biti "paralizirana"
barem godinu dana dok ti akti ne budu doneseni. Stoga predlažemo da se odgodi primjena zakona
sve dok svi podzakonski akti i pravilnici ne budu doneseni.
Broj redovitih i izvanrednih profesora ograničen je jednostavnom administrativnom uredbom da
broj docenata mora biti najveći. Nadalje, predložena metoda izbora u znanstveno-nastavna zvanja
izrazito je nestimulirajuća za mlade, darovite znanstvenike.
Na temelju svega navedenoga konačan zaključak i stav Fakulteta elektrotehnike i računarstva
Sveučilišta u Zagrebu jest da postojeće nacrte prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu treba povući iz procedure jer se moraju pripremati uz
odgovarajuće savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, sukladno propisima i bez zadiranja u
autonomno uređeni ustroj sveučilišta.
PRIMJEDBE NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM
OBRAZOVANJU
Članak 42. stavak 3.
Uvode se ocjene od A do F i FX, koje obično prepoznajemo kao ECTS ocjene (ECTS Users'
Guide, 1998.). Uvedeni su i njihovi brojčani ekvivalenti (6, 5, ... 2, 1).
1. problem - ne znamo što se promjenom sustava ocjenjivanja željelo postići, kakve bi
kvalitativne promjene nastale i koja bi bila korist od uvođenja novog sustava
ocjenjivanja.
2. problem - opisi značenja pojedinih ocjena neprecizni su (takva slična tumačenja postoje
u austrijskom sustavu, za ocjene od 1 do 5, ali ne bi trebalo imitirati nešto što nije dobro,
bez obzira iz koje zemlje/sustava dolazi).
3. problem - ove nove "ocjene" (A do F i FX) opisane su kao apsolutne ocjene, odnosno,
apsolutna mjera studentovog znanja. Međutim, ako je predlagatelj Zakona htio uvesti ECTS
ocjene, onda treba znati da su ECTS ocjene relativne ocjene, odnosno da one definiraju
studentov uspjeh relativno, u odnosu na grupu. Postavlja se pitanje čemu uvoditi ocjene
koje sliče ECTS ocjenama, a koje imaju sasvim drugačije značenje.
4.
problem - Europa napušta ideju o ECTS ocjenama.
lako su ECTS ocjene bile zamišljene kao univerzalne, sveučilišta ne žele odustati od svojih
nacionalnih sustava ocjenjivanja. U toj situaciji ECTS ocjene, umjesto da olakšaju prijenos
studentovih postignuća ostvarenih na sveučilištu domaćinu, zapravo ga uvelike otežavaju.
Prilikom (dvostrukog) preslikavanja ocjena:
nacionalna ocjena -»• ECTS ocjena druga nacionalna ocjena
dolazi do gubitaka informacija. Tako na primjer, preslikavanje iz sustava s 12 ,
prolaznih ocjena (Italija), preko 5 ECTS prolaznih ocjena u sustav s 10 prolaznih
ocjena (Belgija), ili obratno, daje lošiju korespondenciju originalne i konačne oćjene
od preslikavanja koje bi bilo napravljeno izravno:
nacionalna ocjena —> druga nacionalna ocjena.
Nove su tendencije (ECTS Users' Guide, 2009.) da se uz nacionalnu ocjenu, koja može
biti apsolutna ili relativna, koriste podaci o zastupljenosti pojedine ocjene na jednom
predmetu/studiju/sveučilištu kroz jednu ili više godina, što bi onda preciznije definiralo
"težinu" pojedinačnih ocjena i olakšalo izravno preslikavanje ocjena iz jednog nacionalnog
sustava u drugi.
5. problem - prelazak na novi sustav ocjenjivanja
Predviđa se da ovaj Zakon stupi na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim
novinama, pa će prema tome tada stupiti na snagu i novi sustav ocjenjivanja. Predlagač
zakona je propustio procijeniti troškove koie će ova promjena donijeti. Potrebne
promjene u postojećim informacijskim sustavima u visokom školstvu u RH nije moguće
obaviti u roku od osam dana. Za to bi bilo potrebno najmanje nekoliko mjeseci. Također,
predlagač zakona je propustio definirati prijelazne odredbe vezane uz sustave
ocjenjivanja. Zbog toga smo pokušali osmisliti moguće scenarije, njihove posljedice i
cijene njihovog provođenja:
SCENARIJ 1
Stupanjem na snagu novog načina ocjenjivanja svi ispiti i ostale aktivnosti koriste novi
sustav ocjenjivanja, do tada položeni ispiti zadržavaju svoje stare ocjene.
Posljedica: U visokoškolskom sustavu, na potvrdama s prijepisom ocjena i na
Dopunskoj Ispravi o studiju kojima sustav visokog školstva komunicira s vanjskim
sustavima paralelno imamo ocjene iz različitih sustava i s različitim značenjem. Takvu
situaciju bismo imali sve dok i zadnji student koji je položio makar jedan ispit po starom
sustavu ne napusti sustav visokog školstva. Kako bi to izgledalo prema van i što bi o nama
mislili ljudi koji bi došli u doticaj s takvim našim dokumentima ne bismo niti pokušali
analizirati.
Cijena: Za prilagodbu svih informacijskih sustava za rad s dvojnim sustavom ocjenjivanja
(ISVU, ostali informacijski sustavi, razne druge evidencije, sustavi e-učenja, ...)
procjenjujemo da bi bilo potrebno utrošiti znatna financijska sredstava.
SCENARIJ 2
Stupanjem na snagu novog načina ocjenjivanja svi ispiti i ostale aktivnosti koriste novi
sustav ocjenjivanja, a za do tada položene ispite ocjene se preračunavaju u novi sustav.
Posljedica: Takve ocjene nisu vjerodostojne. Stoga je ovaj scenarij potpuno
neprihvatljiv. Situacija bi se eventualno mogla legalizirati rješenjima o preračunavanju
ocjena. Takva rješenja trebalo bi izdati svakom studentu (ISVU trenutno sadrži podatke o
više od 370.000 studenata; dobar dio njih je još evidentiran u drugim pomoćnim ili priručnim
evidencijama; stotinjak tisuća studenata koji nisu evidentirani u ISVU sigurno su
evidentirani u nekim drugim informacijskim sustavima).
Cijena: Za prilagodbu svih informacijskih sustava za rad s novim sustavom ocjenjivanja
(ISVU, ostali informacijski sustavi, razne druge evidencije, sustavi e-učenja, ...),
preračunavanje ocjena u svim postojećim sustavima i izdavanje rješenja svim studentima
procjenjujemo da bi bilo potrebno utrošiti vrlo velika financijska sredstava.
SCENARIJ 3
Postojeće studente i dalje ocjenjujemo starim ocjenama, nove studente ocjenjujemo novim
ocjenama.
Posljedica: Na istom ispitu nastavnik ocjenjuje studente koristeći različite sustave
ocjenjivanja. Ovaj scenarij je teško provediv, takav način ocjenjivanja je nekorektan i
time j e i ovaj scenarij neprihvatljiv.
Komentar: Čini se da se pokušava, sa zakašnjenjem od 13 godina, uvesti europski sustav
ocjenjivanja kakav Europa danas napušta.
ZAKLJUČAK
Trošak uvođenja novog sustava ocjenjivanja stajao bi porezne obveznike (na ovaj ili onaj
način) barem stotinjak milijuna kuna. Očekivane koristi od uvođenja novog sustava
ocjenjivanja nam nisu poznate, dapače, smatramo da ih nema. Stoga zahtijevamo da
se odustane od uvođenja novog sustava ocjenjivanja.
Članak 54, stavak 1.
Status studenta - vrlo je čudno da studentu koji ne upiše sljedeću akademsku godinu / sljedeći
semestar ne prestaju prava studenta. Predlaže se dodati: "kad se ne upiše u tekuću akademsku
godinu."
Članak 56. stavak 4.
U prijedlogu zakona stoji da najviši relativni udio u ustroju znanstveno-nastavnih radnih mjesta
imaju docentska mjesta. Odredbu je potrebno ublažiti time da se poveća ukupni broj radnih mjesta
od kojeg se gleda. Predlažemo da se gleda relativni udio od radnih mjesta koja su potrebna na
sveučilištu, a ne trenutno stanje. Dodatni prijedlog kojim bi se omogućilo lakše napredovanje s
docentskog mjesta bio bi da se redoviti profesori u trajnom zvanju ne bi brojili. Dakle, predlažemo
da se gleda relativni udio od "protočnih" mjesta, a to su sva znanstveno-nastavna mjesta osim
redovitog profesora u trajnom zvanju. Naime, nema smisla uspoređivati broj ljudi koji napreduju s
brojem onih koji su u točki akumulacije, a to je trajno zvanje.
Članak 77.
Predlažemo da se doda stavak kojim bi se regulirala situacija kada neke struke nedostaje na
sveučilištu - npr.: "Sveučilište treba svake 3 godine napraviti novi plan ustroja i broja znanstvenonastavnih radnih mjesta po znanstvenim poljima."
Članak 99. - predlažemo da glasi:
(1) S osobama koje su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečene na suradničkom radom
mjestu asistenta visoko učilište sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
(2) Osobe koje su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečene na suradničkom radom
mjestu znanstvenog novaka zadržavaju postojeći ugovor o radu.
(3) Iznimno, osobe zatečene na suradničkom radnom mjestu znanstvenog novaka, koje ispune
uvjet stjecanja akademskog stupnja doktora znanosti za vrijeme trajanja ugovora o radu na
određeno vrijeme od šest godina, nakon stupanja na snagu ovoga Zakona mogu sklopiti ugovor o
radu na određeno vrijeme na suradničkom radnom mjestu - suradnik postdoktorand do ukupno
deset godina, računajući od dana zaključenja prvog ugovora o radu na određeno vrijeme na
suradničkom radom mjestu.
Obrazloženje: Predlagač Zakona previdio je činjenicu da trenutno asistenti imaju zaključen ugovor
o radu na određeno vrijeme.
OPĆA PRIMJEDBA:
U nacrtu prijedloga Zakona pojavljuju se termini "Rektorski zbor" i "Rektorska konferencija". Ako se
radi o istom pojmu trebalo bi ga ujednačiti, uz napomenu da ovo potvrđuje kako se nacrtima
prijedloga zakona pristupilo na brzinu i površno.
PRIMJEDBE NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ
DJELATNOSTI
Članak 48. stavak 2.
"Suradnik postdoktorand koji je zaposlen na istoj znanstvenoj pravnoj osobi gdje je bio na
suradničkom radnom mjestu znanstvenog novaka mora najmanje godinu dana provesti u drugoj
znanstvenoj pravnoj osobi u statusu gostujućeg suradnika postdoktoranda."
Smatramo da je ovakva odredba neprimjerena maloj državi i stavlja u nepovoljan položaj
postdoktorande koji imaju obitelj o kojoj se trebaju brinuti. Predlažemo da se ovaj stavak članka 43.
preformulira na način da će se takvo gostovanje uzeti kao prednost pri zapošljavanju na radno
mjesto docenta. Pored toga, ovom odredbom otvara se i problem održavanja nastave, uz sasvim
nejasne mehanizme financiranja.
PRIMJEDBE NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O SVEUČILIŠTU
Članak 8. stavak 4.
Nije jasno koji su to opravdani slučajevi da pojedini fakulteti zadržavaju pravnu osobnost?
Članak 10.
Ako rektora bira senat onda bi ga senat trebao i razriješiti dužnosti, a ne sveučilišno vijeće.
Članak 11. stavak 2.
Broj članova senata bi trebalo odrediti sveučilište svojim statutom, a ne ograničavati Zakonom.
Članak 12.
Nejasno je tko može biti član sveučilišnog vijeća - član drugog sveučilišta, instituta ili iz
gospodarstva?
Dekan
D
Prof.
•
7
tsA o
jeljko Perić
SVEUČILIŠTE U SPLITU
Qi?DFAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I B R O D O G R A D N J E
Klasa: 003-08/11-06/0007
Ur. broj: 2181/206-01-11-0002
Split, 5. svibnja 2011.
Na temelju članka 47. Statuta Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu,
Fakultetsko vijeće na svojoj IV. izvanrednoj sjednici održanoj 4. svibnja 2011. donijelo je
sljedeći
ZAKLJUČAK
1. Odbijaju se u cijelosti tekstovi Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti te se predlaže dorada (izmjene i dopune)
trenutno važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N.N.
123/2003).
2. Uz nacrte prijedloga zakona nedostaje obrazloženje predloženih promjena postojećeg
Zakona. Potrebno bi bilo navesti što se želi postići te na koji način će predložena rješenja
ostvariti željeni cilj. Predlažemo da se sva tri zakonska prijedloga poprate simulacijom ili
komparativnom analizom ili obrazloženjima što se željelo postići pojedinim člancima
kojima se uvode suštinske promjene u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
3. Predlaže se donošenje jasne nacionalne Strategije o razvoju znanosti i visokog
obrazovanja te da se, u suradnji s akademskom zajednicom i zainteresiranom javnošću
sukladno propisima uz široku javnu raspravu, iz ovog područja uradi nacrt ili nacrti
prijedloga zakona.
OBRAZLOŽENJE
Predloženi nacrti zakona imaju previše nedostataka te se ne mogu bitnije popraviti
amandmanima. Stoga bi dorada trenutno važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti bila
prihvatljivija jer je lakše doraditi zakon koji je već implementiran i koji se primjenjuje, nego
donositi tri potpuno nova zakona.
•
Predloženi zakoni zaobilaze ključna pitanja i probleme prebacujući odgovornost na
buduće podzakonske akte.
• Sveučilište se podvrgava izravnoj kontroli izvršne vlasti.
• Ukida se pravna osobnost Fakulteta, a istovremeno se u opravdanim slučajevima
dozvoljava (koji su to opravdani slučajevi i tko ih utvrđuje?).
• Nejasni i proizvoljni modeli financiranja (arbitriranje u slučaju ne postizanja
• dogovora).
Ruđera Buškovića b.b. • H R - 2 1 0 0 0 Split «Tel: +385 (0)21 305 7 7 7 • Fax.: +385 (0)21. 463 877 . [email protected] • www.fesb.hr
•
•
•
•
•
•
•
•
Zadržava se Nacionalno vijeće koje je zapravo najodgovornije za usvajanje i
odobravanje, prema riječima predlagatelja „prevelikog broja studijskih programa".
U preambuli se navodi da je cilj zakona približavanje zakonodavstvu EU što je vrlo
neprecizno jer EU Ima 27 zakonodavstava.
Obrazloženja prijedloga su štura i formalna. Na primjer, zašto mandat rektora nije
ograničen na dva mandata, zašto nisu navedeni barem nužni uvjeti za rektora, u kojem
zakonodavstvu ocjene idu od 1 do 6?...
Venia docendi nikad nije bila dio hrvatske akademske tradicije i od cijele EU postoji
samo u Austriji.
Zakoni ne potiču veću suradnju s gospodarstvom i veća ulaganja gospodarstva, već ih
ograničavaju (npr. kroz odredbu da sveučilišni nastavnik ne može sudjelovati s više od
20% u dobiti poduzeća koja se bavi djelatnošću sličnom onoj sveučilišta - ova
definicija je neprecizna jer se sveučilište bavi praktično svime).
Posebno je kritična retorika „ukidanja školarina" koja se pojavljuje u tumačenjima
zakona, a nema nikakvu potvrdu u Zakon o visokom obrazovanju. U Zakonu se nigdje
ne spominje besplatni studij, već su se školarine preimenovale u upisnine o kojima
nema jasne odrednice tko donosi odluku (jasno je samo da to više nije Ministarstvo).
Odluka o naplati školarina stavlja se u ingerenciju podzakonskih sveučilišnih akata.
Zakon uvodi retoriku „izvrsnosti" samo će „izvrsni" studirati besplatno, dok će ostali
plaćati studij. No, nije li uspješnost na studiju regulirana sustavom ocjenjivanja?
Svatko tko zadovoljava minimalne kriterije propisane studijem može se smatrati
uspješnim.
„Plaćaju oni koji ne ispunjavaju uvjete" može značiti dvije stvari:
o zakon legalizira prodaju diploma bez studiranja. Ukoliko je plaćanje alternativa
minimalnom kriteriju uspješnosti, potom je riječ o tome da svi koji upišu studij
imaju mogućnost i završiti studij, ovisno o financijskim mogućnostima,
o studij neće plaćati „izvrsni", ali će ga plaćati dobri ili vrlo dobri. Time se dakle
potvrđuje plaćanje studija.
Izmjene i dopune postojećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti potrebno je provesti na način
da se uvaže interesi i potrebe akademske zajednice što pretpostavlja veće i aktivnije
sudjelovanje predstavnika sveučilišta i fakulteta, uz uvažavanje postojećeg kadrovskog,
materijalnog i financijskog stanja u hrvatskom visokom školstvu i društvu u cjelini.
Dekan:
Senat Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na svojoj 41. sjednici održanoj 6. svibnja 2011.
raspravljao je pod točkom 2. dnevnoga reda o nacrtima prijedloga Zakona o Sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakonu o znanstvenoj djelatnosti.
Senat je u pisanom obliku primio pismo Sindikata visokog obrazovanja i znanosti
Akademska solidarnost, od 2. svibnja 2011., kojim se traži da se Senat očituje o tvrdnji d a j e
zaključak Senata od 29. listopada 2010. «u potpunosti ignoriran», o legitimitetu «tzv.
prosudbenih povjerenstava kao predstavnika akademske zajednice», o činjenici da se opet
traži njegovo mišljenje «iako nema naznaka da bi uopće moglo biti uzimano u obzir», o
očitovanju Vijeća Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 27. travnja.
Senat je u pisanom obliku primio «Prijedloge i primjedbe na nacrte prijedloga zakona
o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu)) Sveučilišne knjižnice od 4. svibnja 2011., u
kojem se prigovara nedovoljnoj zastupljenosti pojma knjižnice u tekstovima tih nacrta, te
«preventivno» traže «od Sveučilišta da u organizacijski elaborat inkorporira i organizacijsku
strukturu Sveučilišne knjižnice«.
Nakon provedene rasprave, Senat donosi sljedeće.
1. Senat Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli prihvaća tumačenje da će se budućim
statutom, a sukladno zakonima, regulirati sva pitanja u svezi statusa i uključenosti sastavnica,
kao i sva pitanja koja nisu izričito propisana zakonima. Senat smatra da u nacrtu prijedloga
zakona nije dovoljno istaknuta autonomija sastavnica sveučilišta, te da se neke ovlasti rektora
po tom prijedlogu mogu dati u nadležnost stručnim vijećima, pogotovo one u svezi
akademske dopusnice, planiranja kadrova i kreiranja znanstvene politike, te biranja pročelnika
Odjela.
2. Senat prihvaća primjedbu studentskih predstavnika da studenti nisu imali svoje
službene predstavnike u prosudbenim povjerenstvima, te da u nacrtu prijedloga Zakona o
sveučilištu nije predviđeno da su studentski predstavnici članovi Sveučilišnog vijeća, a u
nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju nije predviđeno da su studentski
predstavnici članovi Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje.
3. Senat smatra da nije dobro što je u nacrtu prijedloga Zakona o sveučilištu sastav
Sveučilišnog vijeća (članak 12) definiran na način da ne predviđa i članove iz akademske
zajednice, jer se time u odnosu na Senat stvara potpuno dualni sustav, pri čemu su predviđena
jako velika ograničenja za članstvo u Sveučilišnom vijeću.
4. Senat smatra da nije potrebno uvoditi brojčane ocjene od 2 do 6 (članak 42. nacrta
prijedloga Zakona o visokom obrazovanju), već predlaže da se zadrži postojeći sustav
brojčanih ocjena (od 2 do 5), uz slovne ocjene ABCDEFxF, pri čemu se one uspoređuju po
postotnim vrijednostima ishoda učenja. To je sustav koji je na Sveučilištu u Puli uveden od
2008, kad je uvedena obaveza izdavanja Dodatka diplomi (Supplement). Senat smatra da
argument u prilog uvođenju ne može biti usklađivanje s ocjenjivanjem u europskim zemljama,
jer svaka zemlja ima svoj nacionalni sustav ocjena, a uz to su neke uvele i slovne ocjene.
5. Senat smatra da upisnine na poslijediplomske studije, osim za članove akademske
zajednice, trebaju biti definirane po tržišnim kriterijima.
6. Senat smatra d a j e odredba o «najvišem relativnom udjelu radnih mjesta docenata«,
odnosno «predavača, lektora i korepetitora» (članak 56, st. 4, nacrta prijedloga Zakona o
visokom obrazovanju) u principu destimulativna, te da će onemogućiti napredovanje
sposobnih i kompetentnih nastavnika.
7. Senat smatra da su nacrti prijedloga triju zakona u mnogim pojedinostima unijeli
bitne sugestije, novine i poboljšanja u odnosu na prethodni prijedlog iz listopada 2010.
godine, no Senat istovremeno žali što u nacrtu prijedloga triju zakona nisu prihvaćene brojne
druge primjedbe izrečene u nizu rasprava u akademskoj javnosti, uključujući i raspravu u
pojedinim prosudbenim povjerenstvima.
KOMENTARI na Zakon o sveučilištu
Kratice:
• ZS: Zakon o sveučilištu
• ZVO: Zakon o visokom obrazovanju
• ZZD: Zakon o znanstvenoj djelatnosti
• ZZDVO: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003 god)
• ZVU: Zakon o visokim učilištima (1993 god)
U zakonu nisu definirani osnovni pojmovi, ali ako uzmemo u obzir podrednu
primjenu ZVO-u niti ne moraju biti.
AUTONQMUA SVEUČILIŠTA
Predlagatelj je u čl. 4 izostavio akademsku samoupravu tj. neke dijelove akademske
samouprave je pogrešno uključio u definiciju autonomije sveučilišta. Konkretno,
radi se o izboru nastavnika, suradnika i čelnika; utvrđivanju pravila studiranja i
upisa studenata; upravljanje resursima. S druge strane, na sveučilište se primjenjuju
odredbe propisa zakona o visokom obrazovanju u kojem je akademska samouprava
definirana u čl. 3 st. 3. Dakle, u st. 2 treba ubaciti akademsku samoupravu, a u st. 4
razdvojiti akademsku samoupravu i sveučilišnu autonomiju.
St. 6 čl. 4 je nejasan, ali pretpostavljam da zakonodavac traži mišljenje i mora dati
očitovanje.
U čl. 5 st. 2 treba dodati «ili ako postoji neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi ili
za imovinu«, kao u čl. 55 ZZDVO-a
Posebni zakon bi trebao biti Zakon o kaznenom postupku, a ZZDVO ima i «Pretraga
visokog učilišta može se poduzeti bez nazočnosti čelnika, odnosno osobe koju on
ovlasti) samo ako se oni bez opravdana razloga nisu odazvali pravodobnom pozivu.»
Predlagatelj je zaboravio naglasiti znanstveni rad u misiji sveučilišta. ZZDVO kao
zadaće sveučilišta definira: «Zadaće sveučilišta su znanstveno, umjetničko i razvojno
istraživanje, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od strateškog interesa za
Republiku Hrvatsku, umjetničko stvaralaštvo i stručni rad te na njima utemeljeno
preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje. Svoje zadaće sveučilište
ostvaruje u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluje. »
USTROJ SVEUČILIŠTA
St. 1 čl. 8 je upravo smiješan. Definicija sveučilišta bi trebala biti vezana uz njegovu
osnovnu djelatnost (znanost i nastava), a ne ustrojavanje sastavnica. Nadalje, termin
pravna osoba treba zamijeniti s ustanova. ZZDVO definira sveučilište kao
«Sveučilište je ustanova koja osniva i provodi sveučilišne studije u najmanje dva
znanstvena i/ili umjetnička područja u većem broju polja te interdisciplinarne studije
kao autonomni i integrirani proces, neposredno ili putem svojih fakulteta, umjetničkih
akademija i odjela koje osniva sukladno ovom Zakonu.», dok ZVU koristi sljedeću
definiciju sveučilišta «visoko učilište koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije,
znanstveni i visokostručni rad i razvija vrhunsko umjetničko i tehnološko
stvaralaštvo». Dakle, pojam sveučilišta se u hrvatskoj legislativi oduvijek vezao uz
temeljnu misiju sveučilišta, a ne činjenicu da sveučilišta imaju sastavnice. Konačno,
već ovaj stavak krši autonomiju sveučilišta po pitanju ustroja jer obvezuje
sveučilište da ima sastavnice.
St. 3 također krši autonomiju sveučilišta navodeći minimalan broj sastavnica. Pojam
sveučilišta trebalo bi vezati prvenstveno uz širinu znanstvenog i/ili umjetničkog
djelovanja. Stoga je ispravan kriterij koji ustanova treba ispuniti da bi dobila status
sveučilišta onaj iz ZZDVO-a "osniva i provodi sveučilišne studije u najmanje dva
znanstvena i/ili umjetnička područja u većem broju polja".
Zakon o ustanovama u čl. 9 navodi "Podružnica je ustrojbena jedinica ustanove za
koju je aktom o osnivanju ustanove ili statutom ustanove određeno da obavlja dio
djelatnosti ustanove i da sudjeluje upravnom prometu. Podružnica nije pravna osoba,
te njenom djelatnošću i poslovanjem prava i obaveze stječe ustanova". Posljedično, iz
st. 3 slijedi da sastavnice ne mogu imati pravnu osobnost. Alternativno tumačenje je
da najmanje tri sastavnice sveučilišta moraju biti ustrojene kao podružnice, dok
ostale mogu i same biti ustanove. Osim što i ovakva interpretacija narušava
autonomiju sveučilišta, ona pokazuje da je odredba nejasna što nije u skladu s
vladavinom prava.
Nadalje, prema st. 3 sveučilište ne bi moglo biti neposredni nositelj studija pa se
njime narušava autonomija u organiziranju nastavnog procesa.
St. 4 je nastavak nejasne odredbe iz st. 3. Ako st. 3 interpretiramo na način da sve
sastavnice moraju biti podružnice, sveučilište im statutom nikako ne može dati
pravnu osobnost (zakon o ustanovama]. Ako st. 3 interpretiramo tako da najmanje
tri sastavnice moraju biti ustrojene kao podružnice, ostale mogu biti ustrojene kao
ustanove. U tom slučaju je nejasno zašto samo fakulteti i akademije mogu imati
pravnu osobnost, dok odjeli ne mogu. Treba napomenuti da u ZS-u, kao ni u ZVO-u
fakulteti, akademije i odjeli uopće nisu definirani. ZZDVO postavio je precizne
definicije navedenih sastavnica sveučilišta
• "Fakultet je visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta ustrojava i izvodi
sveučilišne studije te razvija znanstveni i stručni rad u jednom ili više znanstvenih
i stručnih polja."
• "Umjetnička akademija je visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta ustrojava
i izvodi sveučilišne umjetničke studije te razvija vrhunsko umjetničko stvaralaštvo
i znanstvenoistraživačku djelatnost u području umjetnosti."
• "Sveučilišni odjel se osniva kao sastavnica sveučilišta koja sudjeluje u izvedbi
studijskih programa te razvija znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom
znanstvenom polju ili interdisciplinarnom znanstvenom području te sudjeluje u
izvedbi studija."
Osim toga, detaljno su uređena i tijela fakulteta, akademije i odjela, kao i njihov odnos
prema sveučilišnim tijelima. Iz gore navedenih definicija razvidno je da fakultet i
akademija imaju veći stupanj samostalnosti tj. da samostalno ustrojavaju studije, dok
nastavnici zaposleni na odjelu sudjeluju u izvođenju studija na cijelom sveučilištu (npr.
nastavnici Odjela za fiziku izvode nastavu fizike i na ostalim fakultetima). . Identične
definicije fakulteta, akademije i odjela možemo naći u ZVU što pokazuje da su ti
pojmovi, zajedno sa svojim značenjem dio hrvatske sveučilišne tradicije. U okviru ZS i
ZVO ne navode se nikakve definicije fakulteta, akademije i odjela (samo po sebi
nedopustvo) pa je nejasno zbog čega bi samo fakultet i akademija mogli imati pravnu
osobnost. Dodatnu pravnu nesigurnost unosi pojam "u opravdanim slučajevima". Ako u
zakonu čak ni pojmovi fakultet i akademija nisu definirani, kako ćemo procijeniti koji
fakultet ili akademija treba imati pravnu osobnost, a koji ne?
Situacija u kojoj nešto što nije pravna osoba ima žiro-račun je toliko iznimna da se
mora predvidjeti zakonom i može voditi samo manjoj kontroli od trenutne.
St. 5, u kombinaciji sa st. 4 (od sastavnica samo fakultet i akademija mogu imati
pravnu osobnost) sugerira da druge ustanove i pravne osobe koje sveučilište osniva
nisu sastavnice sveučilišta, nego su izvan njega. To je suprotna praksa od
dosadašnje.
UPRAVLIANIE SVEUČILIŠTEM
REKTOR
Uz čl. 10 koji se tiče rektora trebalo bi definirati i prorektore (tim više jer se u st.5 čl
12 spominje termin prorektor).
Zadnja točka st. 1 čl. 10 kaže "obavlja druge poslove utvrđene zakonom i statutom
sveučilišta", ali postoji i zakon o visokom obrazovanju koji također predviđa
određena zaduženja rektora. Istina, u čl. 3 zakona se definira podredna primjena
zakona o visokom obrazovanju, ali samo ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Prema st. 1 rektor može obavljati poslove utvrđene samo zakonom o sveučilištu i
statutom. Svi ključni poslovi rektora trebali bi biti objedinjeni u jednom članku.
St.2 čl. 10 krši autonomiju sveučilišta u izboru čelnika. Nema nikakvog opravdanog
razloga da rektora potvrđuje sveučilišno vijeće. Osim toga, nije zadan rok u kojem
vijeće treba potvrditi rektora, kao što nije predviđena ni procedura u slučaju da
izabrani rektor ne bude potvrđen. Ponavljaju li se izbori u cijelosti, da li rektor
kojem istječe mandat postaje obnašatelj dužnosti rektora? Ukoliko predlagatelj
smatra da neke kategorije osoba nisu prihvatljive za funkciju rektora kriterije mora
precizno navesti u zakonu. Moglo bi se zahtjevati da rektor bude redovni profesor
sveučilišta, da ima iskustvo u upravljanju unutar sustava visokog obrazovanja,
vođenju međunarodnih projekata, da nije kažnjavan, da se protiv njega ne vodi
istraga itd. Nedopustivo je prepustiti predstavnicima osnivatelja da proizvoljno
odlučuju tko je pogodan za dužnost rektora.
St.3. Čl. 10, u sprezi s st. 2, također krši autonomiju sveučilišta u izboru čelnika.
Sveučilišno vijeće bi kroz taj članak moglo konstantno blokirati izbor rektora
nepotvrđivanjem i postavljati vršitelja dužnosti.
St.5 čl, 10. krši autonomiju sveučilišta jer rektora bira senat, a razrješuje ga
sveučilišno vijeće Razlozi su potpuno nejasni posebice jer su razlozi za razrješenje
precizno navedeni, a sveučilišno vijeće u ulozi nadzornog tijela može Ministra
upozoriti na moguće nepravilnosti u radu rektora. Dodatnu nejasnoću unosi točka 2
prema kojoj vijeće razrješuje rektora na prijedlog senata, usvojenog dvotrećinskom
većinom. Odnosi li se to na dvotrećinsku većinu svih članova ili samo članova
nazočnih na sjednici senata? Mora li u tom slučaju vijeće razriješiti rektora? Time bi
uloga vijeća potpuno izgubila smisao. S druge strane, postoji opasnost da senat želi
razrješiti rektora, a članovi vijeća to odbijaju, posebno jer se traži dvotrećinska
većina svih članova. Time ovaj članak zasigurno krši autonomiju sveučilišta u izboru
čelnika.
SENAT
U čl. 11 st. 1 točka 3 izostavljeno je da suglasnost na pravilnik o financiranju daje
sveučilišno vijeće.
Zadnja točka st. 1 čl. 11 kaže "obavlja druge poslove utvrđene zakonom i statutom
sveučilišta", ali postoji i zakon o visokom obrazovanju koji također predviđa poslove
senata. Istina, u čl. 3 zakona se definira podredna primjena zakona o visokom
obrazovanju, ali samo ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Prema st. 1 senat
može obavljati poslove utvrđene samo zakonom o sveučilištu i statutom. Svi ključni
poslovi senata trebali bi biti objedinjeni u jednom članku.
st. 2 čl. 11 krši autonomiju sveučilišta jer nema nikakvog opravdanog razloga za
ograničavanjem broja članova senata. Uz predviđeni broj studenata, na SuZ-u
akademski nastavnici s trećine sastavnica uopće ne bi bili zastupljeni, što je u
kontradikciji s definicijom senata kao predstavničkog tijela.
St.4 čl 11 krši autonomiju sveučilišta jer nema nikakvog opravdanog razloga zbog
kojeg čelnici sastavnica ne bi mogli biti članovi senata.
SVEUČILIŠNO VIIF.r.F.
Zadaće sveučilišnog vijeća navedene na početku čl. 12 (nadzire zakonitost rada
sveučilišta, racionalnu upotrebu materijalnih i kadrovskih resursa) u potpunom su
raskoraku s poslovima vijeća navedenim u nastavku članka (potvrđuje izbor
rektora, daje suglasnost na statut i pravilnik o financiranju sveučilišta, potvrđuje
strategiju, organizacijski elaborat i prijedlog programskog ugovora, ukida ili
obustavlja od izvršenja odluke koje su donijela tijela sveučilišta ukoliko su
takve odluke u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom, u postupku utvrđenom općim
aktom sveučilišta, odobrava godišnja izvješća o provedbi strategije sveučilišta i
programskog ugovora te financijska izvješća, nadzire trošenje sredstava Državnog
proračuna Republike Hrvatske, te upravljanje financijskim sredstvima sukladno
zakonu i statutu sveučilišta). ZZDVO kao tijelo sveučilišta predvidio je sveučilišni
savjet s vrlo sličnom zadaćom «brine o razvoju sveučilišta i njegovoj interakciji s
društvom u kojemu djeluje te raspravlja i potvrđuje strateške i razvojne odluke senata,
sukladno statutu sveučilišta; Sveučilišni savjet nadzire izvršavanje zadaća sveučilišta u
skladu s člankom 3. i 53. ovoga Zakona, posebno zakonitost njegova rada, racionalnu
uporabu kadrovskih i materijalnih resursa, ostvarivanje odluka senata te obavlja
druge poslove predviđene aktom o osnivanju i statutom. », ali je naveo i «Sveučilišnom
savjetu ne mogu se dati nadležnosti kojima bi se utjecalo na autonomiju sveučilišta.»
Budući da su zadaće praktički iste, nejasna je motivacija promjene terminologije,
kao i drastično povećanje ovlasti sveučilišnog vijeća.
U čl. 12 koriste se tri izraza «daje suglasnost« (statut, pravilnik o financiranju),
«potvrđuje» (strategiju, organizacijski elaborat i prijedlog programskog ugovora) i
«odobrava» (godišnja izvješća...). U praksi postoje prijepori oko značenja pojedinog
termina pa ih treba točnije definirati. Prijedlozi ne samo da ne predviđaju nikakav
postupak u slučaju nepotvrđivanja, neodobravanja i neizdavanja suglasnosti, nego
ne predviđaju ni rokove u kojima se vijeće mora oglasiti. Sukladno tome, vijeće bi
moglo potpuno blokirati rad sveučilišta na duže vrijeme.
Od poslova nedostaje imenovanje v.d.-a rektora i razrješenje istog, ali isti su ionako
neustavni.
St. 2 čl. 12 je nejasan. Imenuju li se članovi vijeća s iste liste ili postoji lista senata i
lista Vlade. Zašto samo članovi koje imenuje Vlada moraju imati pozitivno mišljenje
saborskog odbora? Koji je postupak imenovanja zajedničkog člana, kojom većinom
ga se bira? Dodatno, ovaj cijeli postupak potiče konflikt sveučilište-osnivatelj,
umjesto da se promiče suradnja.
St. 3 je također nejasan. Što znači razuman rok? Kojim postupkom bi HAZU
imenovao zajedničkog člana i s koje liste? Imenuje li ga skupština akademije ili
predsjedništvo? Koja većina je potrebna? Dodatno, predlagatelj bi morao promijeniti
i Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i njezin statut da bi akademija
mogla provesti ovako nešto. U kojem roku je akademija dužna imenovati devetog
Člana vijeća, posebno uzevši u obzir da se redovita skupština sastaje dva puta
godišnje (statut HAZUa, čl. 40)? Smije li član HAZU-a biti ujedno i član sveučilišnog
vijeća?
St. 4 je također nejasan. Kriteriji moraju biti precizno razrađeni npr. redoviti
profesor, istaknuti znanstvenik, međunarodno iskustvo, iskustvo u upravljanju u
području visokog obrazovanja itd.
St. 5 Upravo je nevjerojatno da zaposlenici sveučilišta ne mogu biti članovi
sveučilišnog vijeća. S obzirom na ovlasti vijeća, situacija u kojoj bi zaposlenici
konkurentskih institucija bili članovi vijeća je apsurdna.
Dodatno, nije jasan postupak razrješenja pojedinog člana vijeća.
Procedura donošenja poslovnika o radu vijeća uopće nije definirana. Uz
pretpostavku da ga donosi vijeće, potrebno je precizirati kojom većinom.
Dodatna pravna nesigurnost nastaje jer nije jasno čije interese zastupa sveučilišno
vijeće. Naime, četiri člana imenuje senat (zastupaju sveučilište), a četiri Vlada
(zastupaju osnivatelja). Deveti član imeuje se dogovorom preostalih osam ili ga
imenuje HAZU. Vrlo slično rješenje može se naći u ZVU «Upravo vijeće ima 6 do 12
članova, osnivatelj imenuje polovicu s liste senata, a polovicu s liste ministra,
predsjednika biraju članovi među sobom, u slučaju podijeljenog broja glasova odlučuje
glas predsjednika». Takvo rješenje je osporeno od strane Ustavnog suda (odluka U1/902/1999) pri čemu je Sud istaknuo
« Zbog svega navedenog predlagatelj je u pravu kada u podnesku ističe da upravno vijeće
može imati takav sastav, takav način odlučivanja i takvu odgovornost da nije moguće odrediti
ustanovljava li Zakon upravno vijeće zato da predstavlja interese sveučilišta ili osnivatelja
sveučilišta ili pak samih članova upravnog vijeća. Osim toga, odredba članka 106. stavka 7.
koja propisuje da u slučaju podijeljenog broja glasova odlučuje glas predsjednika, omogućuje
da u upravnom vijeću javnog sveučilišta koje je za svog predsjednika izabralo člana
imenovanog na prijedlog osnivatelja odlučujući utjecaj ima osnivatelj, a u upravnom vijeću
koje je za svog predsjednika izabralo člana imenovanog na prijedlog senata odlučujući utjecaj
ima sveučilište, te se i stupanj autonomije sveučilišta u ta dva slučaja razlikuje. Zbog svega
navedenog, valjalo je odredbe članka 106. stavaka 3. i 4. ukinuti kao nesuglasne s ustavnim
jamstvom autonomije sveučilišta.»
OSNIVANIEI STATUSNE PROMIENE SVEUČILIŠTA
Čl. 13, st 1 i 2 navode da su javna sveučilišta ustanove. Trebalo bi naglasiti da
sveučilišta osniva Republika Hrvatska iako to već slijedi iz ZVO-a (čl. 10, st 2)
Čl. 13, st 3. Da li i privatna sveučilišta moraju biti ustanove? Do sada je bilo tako
(ZZDVO, čl. 49, st 3), a sada se zakon o ustanovama više ne spominje.
Čl. 14, st 2. Organizacijski elaborat nije precizno definiran. Nije jasno tko ga predlaže
i donosi na senat, osim da ga potvrđuje sveučilišno vijeće. Bitno je uočiti da
organizacijski elaborat nije moguće donijeti bez sveučilišnog vijeća, čime se krši
autonomija sveučilišta po pitanju ustroja. Smatra li predlagatelj da na organizacijski
elaborat mora postaviti neka ograničenja, treba ih navesti u zakonu kao i preciznu
definiciju organizacijskog elaborata.
Čl. 14, st 2. Da li je preustroj nužan da bi se donio novi statut tj. može li se donijeti
novi statut bez preustroja (npr. ukoliko sveučilište ne želi mijenjati status
sastavnica)? Pitanje je posebno bitno jer iz st. 3 slijedi da preustroj možemo provesti
tek kroz programski ugovor. Dodatno, st. 3 implicira da Vlada putem programskog
ugovora odobrava novi ustroj sveučilišta čime se grubo narušava autonomija po
pitanju ustroja. Smatra li predlagatelj da na ustroj sveučilišta mora postaviti
ograničenje, ona moraju biti navedena u zakonu.
Čl. 15 je postojao u nešto skraćenom obliku i u dosadašnjem zakonu « Zajednica
sveučilišta je ustanova u koju se udružuju dva ili više sveučilišta i koja ima sva prava
i obveze sveučilišta, sukladno ovom Zakonu i Zakonu o ustanovama. Njezino
ustrojstvo uređuje se aktom o osnivanju i statutom. ». Problem ovog stavka je da
bismo mogli imati samo zajednicu javnih sveučilišta, a ne i privatnih jer privatna ne
moraju nužno biti ustanove. Također, ne bismo mogli imati ni zajednicu javnog i
privatnog sveučilišta.
FINANCIRANIE SVEUČILIŠTA
Zakon o sveučilištu i zakon o znanosti drugačije definiraju komponente proračuna, a
obadvoje bi se u pravilu trebalo primijeniti na sveučilišta. U zakonu o znanosti nema
izvedbene, a ima natječajne komponente.
U zakonu o sveučilištu, u osnovnu proračunsku komponentu ulaze izdaci za
kapitalna ulaganja, dok su u zakonu o znanosti ti troškovi u razvojnoj komponenti.
Za sveučilišta se osnovna komponenta može uvećati kod novog zapošljavanja, dok
su znanosti nova radna mjesta u razvojnoj komponenti.
Natječajni prihodi instituta odgovaraju našem proračunu vlastitih prihoda. Ostalo je
nejasno kako se utvrđuje taj proračun.
Istina je da u nedoumici moramo primijeniti zakon o sveučilištu, ali ova doza pravne
nesigurnost nije ničim opravdana.
Uloga Nacionalnog vijeća u određivanju parametara izvedbenih ugovora je
protuustavna. Ograničenje financijske autonomije (a izvedbena komponenta to
zasigurno jest) mora biti definirano zakonom, a ne prepušteno samovolji
Nacionalnog vijeća, tim više jer su sveučilišta zastupljena s 6 od 13 članova.
IMPLEMENTACIISKE MIERE
ČL 29 predstavlja drastično kršenje autonomije sveučilišta, a zapravo je prepisan iz
ZVU-a koji člankom 153 određuje da «znanstveno-nastavničko vijeće sveučilišta
nastavlja raditi kao sveučilišni senat, a čine ga rektor, prorektori i dekani fakulteta i
akademija. Ostalim članovima znanstveno-nastavničkog vijeća, kao i od ovog vijeća
osnovanim tijelima prestaje mandat danom stupanja na snagu ovog zakona». Bitno je
napomenuti da su znanstveno-nastavno vijeće prema Zakonu o usmjerenom
obrazovanju (čl. 177) u pravilu činili svi odgojno-obrazovni radnici i predstavnici
učenika odnosno studenata i drugih polaznika usmjerenog obrazovanja pa je očito
zakonom bilo nužno definirati članove senata do izbora novog. S druge strane,
ZZDVO koji je također predviđao bitne promjene u načinu rada sveučilišta je ostavio
sva tijela netaknuta i odredio rok za usklađivanje statuta s novim zakonom (čl. 114)
Sastav konstituirajućeg senata u potpunom je raskoraku sa samim prijedlogom
zakona jer je sastavljen baš od čelnika sastavnica. Studenti su potpuno isključeni iz
rada konstituirajućeg senata. Ovakva praksa je doista nezamisliva i nedopustiva,
pogotovo imajući u vidu činjenicu da je sudjelovanje studenata u odlučivanju na
sveučilištu obaveza u svim civiliziranim zemljama. Stavlja li predlagatelj time izvan
snage i zakon o studentskom zboru, a samim time i rasušta isti? Dodatno, upravo
konstituirajući senat bi trebao donijeti privremeni statut koji definira izbore i
pravila rada u prijelaznom razdoblju koja se nesumnjivo tiču i studenata u svim
pogledima.
Osim toga, sastavnice sveučilišta nisu jednako velike pa bi senat sastavljen od
čelnika marginalizirao velike fakultete. Primjerice, prirodoslovlje u Zagrebu bi
zastupao samo dekan PMFa. Skica konstituirajućeg senata na zagrebačkom
sveučilištu govori sama za sebe.
Udjeli u senatu SuZ-a
Nema nikakvog racionalnog razloga zbog kojeg postojeći senat ne bi mogao uskladiti
statut s odredbama novog zakona. Ne postoji razlog ni za donošenjem privremenog
statuta, kad bi trenutni senat mogao mirno raditi na organizacijskom elaboratu i
novom statut u sljedećih godinu i pol. Implementacijske mjere ne govore ništa o
trenutnom sveučilišnom savjetu pa bi sveučilište barem 9 mjeseci bilo bez
nadzornog organa.
Slijedi kratka skica implementacijskih mjera uz pretpostavku stupanja zakona na
snagu 1. lipnja
1. konstituirajući senat u periodu od 1. lipnja 2011. do 1. rujna 2011.
donese privremeni statut
2. do 1. prosinca 2011. se provedu izbori za senat
3. do 1. ožujka 2012. bi trebali imati imenovano sveučilišno vijeće (uz
pretpostavku da sabor i vlada funkcioniraju)
4. pretpostavimo da je organizacijski elaborat već napisan i da ga
sveučilišno vijeće odobri isti dan tj. 1. ožujka 2011.
5. Prema članku 29. (stavak 11) sveučilište ima 6 mjeseci da donese novi
statut sukladno članku 14. (preustroj). Novi statut bi trebao stupiti na
snagu 1. rujna 2012.
6. Preustroj se vrši kroz programski ugovor pa bi čekali preko godinu
dana sa novim statutom i starim ustrojem, dakle u potpuno pravnom
vakuumu.
7. Dodatno, do 1. travnja 2012. sveučilište mora imati definirana pravila
studiranja za ak. god. 2012/2013 kada kreće novi model studija pa
privremeni statut zapravo mora imati sve elemente pravog statuta.
Rok od tri mjeseca za njegovo donošenje je time postao apsurdan, kao
i sastav konstituiraj ućeg senata.
8. S druge strane, prema članku 31. (stavak 3) moramo uskladiti statut s
odredbama novog zakona prije prijedloga programskog ugovora.
Privremeni statut bi već trebao biti usklađen, a u međuvremenu smo
dobili i stalni statut u točki 5.
FINANCIJSKO UPRAVLJANJE:
Čl. 22, st 3 predviđa ustrojavanje jedinstvenog informacijskog sustava bez ikakvih
rokova za uspostavu.
USTANOVA ILI NEUSTANOVA:
Iako iz čl. prijedloga slijedi da privatno sveučilište ne mora biti ustanova, čl. 3
(podredna primjena zakona o ustavnovama), čl. 8, st 3, čl. 10, st 1 i st 3, čl. 14
sugeriraju da se i na privatna sveučilišta primjenjuj zakon o ustanovama.
Iz svega navedenog, razvidno je da je praktički cijeli zakon u neskladu s Ustavom RH
tj. da je predlagatelj potpuno nekompetentan.
Dakle, relevantni članci Ustava
Članak 67.
Jamči se autonomija sveučilišta.
Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava
drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za
ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Osim navedenih članaka Ustava relevantna je i odluka Ustavnog suda U-I/902/1999
kojom je detaljno razrađen pojam autonomije sveučilišta u hrvatskoj praksi. 6ud je
zauzeo načelno stajalište da članak 67. Ustava sadrži:
i) ustavno utvrđenje da je autonomija nužna za samo postojanje sveučilišta, jer
sveučilište, kao ustanova koja stvara nove znanstvene spoznaje i uvodi studente u
znanosti, može postojati samo u mjeri u kojoj samostalno uređuje svoje ustrojstvo I
djelovanje. To je ostvarivo samo u slučaju ako je sveučilište organizacijski i
fitnkcionalno neovisno o drugim tijelima koja imaju vlast ili drugu moć da utječu na
uređenje ustrojstva i na djelovanje sveučilišta;
ii) ustavno utvrđenje da sveučilište ima pravo samostalno odlučivati o svom ustrojstvu
i djelovanju, u skladu sa zakonom, što znači da odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju
pripada, silom ustavne odredbe, u područje akademske samouprave (domaine reserve)
sveučilišta.
Ustavni sud utvrdio je da zakonska razrada autonomije sveučilišta mora biti poduzeta
radi poticanja i pomaganja razvitka znanosti, kulture i umjetnosti, što isključuje pravo
da se Ustavom zajamčena autonomija sveučilišta zakonom ograničava u području koje
je izrijekom utvrđeno kao temeljni sadržaj akademske samouprave, dok u svim ostalim
pitanjima ograničenja moraju biti legitimna, to jest usklađena s ustavnim ciljevima.
Sud je, nadalje, zauzeo stajalište da su, osim pridržaja prava osnivatelja i drugih
subjekata o kojima sveučilište ovisi, zakonska ograničenja autonomije sveučilišta
dopustiva samo zbog razloga navedenih u članku 16. Ustava. Međutim, i u tom slučaju
konkretni javni interes da se autonomija sveučilišta ograniči mora biti jači od interesa
sveučilišta da se autonomija ostvari, a ograničenja su dopustiva samo ako se svrha
zbog koje se ona propisuju ne može ostvariti blažim sredstvima. I tada, međutim,
ograničenja moraju biti racionalno usmjerena na postizanje opravdanih regulativnih
svrha. Prema tome, sva ograničenja propisana Zakonom o visokim učilištima koja
zadiru u temeljni sadržaj autonomije sveučilišta izražen u ovlastima pripadajućim
akademskoj samoupravi, odnosno koja nisu utemeljena na razlozima propisanim u
članku 16. Ustava ili koja ne izviru iz prava osnivatelja ili iz prava onih koji podupiru
sveučilište ili nad njegovim radom provode stručni nadzor, odnosno koja su
utemeljena, ali su nerazmjerna u odnosu na svrhu koja se njima želi postići, moraju se
smatrati nesuglasnima Ustavu Republike Hrvatske.
Jednostavnije, svako ograničenje autonomije sveučilišta po pitanjima unutarnjeg
ustroja, izbora nastavnika i čelnika, obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih
programa, pravila studiranja i upisa studenata, odlučivanja o međunarodnoj
suradnji i projektima, kao i financija:
• Mora uključivati obrazloženje tj. jasno naznačenu potrebu zbog koje se
ograničenje uvodi (čl. 16 Ustava)
• Mora biti propisano zakonom, a ne ostavljeno na odlučivanje nekom tijelu
• Mora biti razmjerno javnoj potrebi tj. javni interes mora biti jači od interesa
sveučilišta da ostvari autonomiju, a mora biti i vidljivo da ne postoje blaža
sredstva ograničenja koja bi postigla isti cilj.
Sve tri točke slijede iz čl. 16 Ustava i potpuno su općenite, a ne vezane specifično uz
sveučilište.
Nekoliko ilustrativnih primjera iz ZS-u:
1. Određivanje minimalnog broja sastavnica sveučilišta. Javni interes je da
sveučilište ima određenu širinu djelovanja, stoga je dovoljan kriterij "osniva i
provodi sveučilišne studije u najmanje dva znanstvena i/ili umjetnička
područja u većem broju polja".
2. Oduzimanje pravne osobnosti sastavnica. Javni interes je da sveučilište
djeluje kao usklađena cjelina. Stoga je dovoljno zakonom jasno propisati koje
zajedničke službe, informatički sustavi i pravilnici (npr. pravilnik o
studiranju) moraju biti ustrojene na razini sveučilišta, zajedno s rokovima u
kojima to mora biti ostvareno.
3. Ograničavanje broja članova senata na 30. Ne postoji nikakv javni interes za
ograničavanjem broja članova senata.
4. Nadzorne zadaće sveučilišnog vijeća. Vijeće je po definiciji nadzorni organ pa
je njegovo uspostavljanje zacijelo opravdano javnim interesom da sveučilište
djeluje u skladu sa zakonom i svojim općim aktima, kao i da resurse koristi
racionalno. Dakle, od ovlasti Vijeće bi trebalo imati ovlast definiranu st. 5 čl.
60 ZZVDO-a "Sveučilišni savjet radi na sjednicama. U radu sveučilišnog savjeta
sudjeluje rektor bez prava glasa. Sveučilišni savjet najmanje jednom godišnje
podnosi izvješće osnivaču. O podnesenom izvješću obavještava se senat
sveučilišta. U slučaju težih nepravilnosti u radu sveučilišta, posebice ako
nadležna tijela ne otklone uočene nepravilnosti, sveučilišni savjet može sazvati
senat radi raspravljanja odnosnog pitanja, može izvijestiti osnivača o
nepravilnostima, može predlagati potrebne mjere, uključivši izmjene akta o
osnivanju, statuta i drugih općih akata sveučilišta." . Ukoliko Vijeće izvjesti
Ministra o nepravilnostima, on može momentalno upotrijebili čl. 28 ZS-a koji
precizno definira njegove ovlasti u provedbi nadzora. Time je javni interes
potpuno ostvaren, a izbjegavaju se proizvoljne odluke Vijeća. Osim toga,
ukoliko osnivatelj smatra da mora postaviti neke parametre na organizacijski
elaborat i slične dokumente, oni moraju biti jasno navedeni u Zakonu.
5. Potvrđivanje i razrješenje rektora. Rektor upravlja sveučilištem pa zasigurno
postoji javni interes da Zakon propiše određene kvalifikacije koje kandidat
mora imati. Npr. može se zahtjevati: redovni profesor sveučilišta, iskustvo u
upravljanju u sustavu visokog obrazovanja, međunarodno iskustvo, potvrda
o nekažnjavanju, potvrda da kandidat nije pod istragom i si. Nepravilno je
prepustiti odluku o podobnosti za funkciju rektora tijelu imenovanom od
strane osnivatelja.
6. Razrješenje rektora. Rektor upravlja sveučilištem pa zasigurno postoji javni
interes da Zakon propiše određene uvjete u kojima rektor mora biti razrješen
(isti kao uvjeti navedeni u Zakonu), ali taj posao mora biti u nadležnosti
Senata, dok Sveučilišno vijeće treba izvjestiti osnivatelja ukoliko Senat ne
poštuje Zakon.
7. Implementacijske mjere. Za raspuštanjem senata ne postoji nikakva javna
potreba, tim više što je konstituirajući senat u potpunom raskoraku sa
Senatom definiranim u Zakonu. Iako je praktički identična mjera bila
predviđena Zakonom o visokim učilištima (1993. godina), situacija nipošto
nije usporediva. Znanstveno-nastavno vijeće koje je dotad djelovalo (Zakon o
usmjerenom obrazovanju) je bilo potpuno neoperativno tijelo (svi nastavnici,
studenti i suradnici) pa predlagatelj nije imao drugog izlaza nego definirati
Senat sveučilišta na način da se sastoji od rektora, prorektora i dekana.
Trenutno sveučilište ima legalno izabrani senat s legalno izabranim
predstavnicima studenata koji može bez ikakvih problema u sljedećih godinu
dana usklađivati statut i pripremiti eventualne organizacijske promjene.
8. Upisnine. Ograničenje upisnina je opravdano javnom potrebom o
dostupnosti visokog obrazovnja. Neograničeno povećanje bi u konačnici
ugrozilo samu misiju sveučilišta. Ipak, pojam "redovnog izvršavanja obveza"
bi trebao biti definiran zakonom jer on zapravo ne predstavlja pravila
studiranja nego kriterij po kojem država oslobađa studente od plaćanja.
Sljedeći relevantni članak Ustava:
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,
mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva,
očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački
sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za
tumačenje Ustava.
Stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci i rješenju broj: U-I-659/1994 i dr. od 15.
ožujka 2000. godine ("Narodne novine", broj 31/00.):
U tom smislu Sud osobito ističe da u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava
zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za
one na koje će se zakon primijeniti. Sud također napominje da zakonske posljedice
moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom
slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje.
Jednostavnije, odredbe zakona ne smiju biti dvosmislene, a zakonske posljedice
moraju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti.
Neki konkretni primjeri iz Zakona o sveučilištu.
1. Iz st. 3, čl. 8 nije jasno da li sveučilište ima najmanje tri sastavnice i sve
sastavnice su ustrojene kao podružnice ili sveučilište ima najmanje tri
sastavnice ustrojene kao podružnice dok ostale mogu biti ustrojene
proizvoljno.
2. Pojmovi fakultet, akademije i odjel nisu nigdje definirani pa je nejasno koja
sastavnica upada u koju kategoriju.
3. Strategija sveučilišta nije definirana nigdje u Zakonu. Uzmemo li u obzir
podrednu primjenu Zakona o znanosti, možemo zaključiti da se radi o
strategiji znanstvene pravne osobe, ali ni tamo ne piše tko donosi strategiju.
4. Način izbora Sveučilišnog vijeća ima potpuno neizvjestan ishod. Pola članova
imenuje senat, a pola Vlada. Tako izabrani članovi biraju devetog dogovorom.
Osim što nije jasno kojom većinom odlučuju o devetom članu, moguća su dva
ishoda: deveti član sklon sveučilištu i deveti član sklon osnivatelju. Stoga nije
jasno zastupa li Vijeće sveučilište ili osnivatelja tj. promiče li autonomiju
sveučilišta ili je nadziranjem ograničava. Postupak kojim bi HAZU imenovao
devetog člana je potpuno neodređen. Radi li se predsjedništvu HAZU-a,
redovnoj skupštini ili nećem trećem? Ukoliko je Sveučilišno vijeće doista
nadzorni organ (točka 4 gore), ispravno bi bilo da većinu članova imenuje
Sabor s liste Ministra, a manjinu s liste Senata. Članovima vijeća također
treba propisati kvalifikacije slične kao rektoru. Predloženi način imenovanja i
rada Vijeća vjerojatno bi dovodio do stalnih blokada u radu, a osim toga
potiče konflikte na relaciji sveučilište-osnivatelj umjesto da promiče suradnju
na korist javnosti.
5. Financiranje je potpuno nejasno jer Zakon o sveučilištu i Zakon o znanosti
drugačije (i to fundamentalno drugačije) definiraju komponente
programskih ugovora.
KOMENTARI na Zakon o visokom obrazovanju
Kratice:
• ZS: Zakon o sveučilištu
• ZVO: Zakon o visokom obrazovanju
• ZZD: Zakon o znanstvenoj djelatnosti
• ZZDVO: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003 god)
• ZVU: Zakon o visokim učilištima (1993 god)
OSNOVNI POJMOVI
•
Pojam privremeni student se ne pojavljuje nigdje drugdje u zakonu osim u čl.
2
•
Koja je razlika između pojmova neformalno i informalno obrazovanje?
NACIONALNO VIIEĆE ZA VISOKO OBRAZOVANJE
St. 2 čl. 5 određuje da kandidate za NNVO predlažu visoka učilišta i druge
znanstvene pravne osobe, dok s druge strane st.3. određuje da sabor imenuje 6
članova na prijedlog Rektorskog zbora, 2 na prijedlog Vijeća veleučilišta i visokih
škola i 2 na prijedlog drugih znanstvenih pravnih osoba. Znači li to da Rektorski
zbor predlaže 6 osoba s liste sveučilišta, Vijeće veleučilišta 2 osobe s liste
veleučilišta i visokih škola, a sabor izabere 2 osobe s liste ostalih znanstvenih
pravnih osoba? U trenutno važećem zakonu stoji
«Kandidate za članove i predsjednika Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog
vijeća za visoko obrazovanje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na temelju prijedloga
koje podnose znanstveni instituti. Rektorski zbor, sveučilišni senati, Vijeće veleučilišta i
visokih škola, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatska gospodarska
komora, udruge poslodavaca, sindikati u znanosti te znanstvenici i članovi akademske
zajednice na temelju javno objavljenog poziva za predlaganje kandidata.»,
«Članove Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i
njihove predsjednike imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske,
vodeći računa o zastupljenosti predstavnika iz područja znanosti i umjetnosti, te regija
i o zastupljenosti znanstvenika iz gospodarstva. »
Rektorski zbor daje 6 od 13 članova pa sveučilišni profesori čine manjinu u NWO,
dok su u dosadašnjem zakonu 7 članova morali biti sveučilišni profesori.
Po položaju u NWO ulaze i Ministar, kao i predsjednik i potpredsjednik saborskog
odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.
Način imenovanja, kao i članovi koji ulaze po položaju su potpuno različiti od
Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju (imenuje Vlada, ulaze Ministar, ministar
gospodarstva i član nacionalnog vijeća za konkurentnost). Nije jasno odakle ovaj
stupanj asimetrije. Također, u prijedlozima zakona se više niti ne suradnja dva
nacionalna vijeća koja je detaljno razrađena trenutnim zakonom.
Čl. 4, st 1: zadaća Nacionalnog vijeća «utvrđuje minimalne uvjete za izbor na
znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna radna mjesta, kojima se na odgovarajući
način vrednuje umjetnička djelatnost te uvjete za nastavna radna mjesta na visokim
učilištima;» krši autonomiju sveučilišta. Iz tog razloga je ovu zadaću dosad obavljao
rektorski zbor, uz suglasnost Nacionalnog vijeća (obrazloženo u rješenju Ustavnog
suda U-I/902/1999). Sadašnjim sastavom Nacionalnog vijeća u kojem sveučilišni
profesori mogu biti u manjini je ovaj problem bitno naglašeniji.
Čl. 4, st 1: zadaća NWO-a «predlaže ministru nadležnom za poslove visokog
obrazovanja (u daljnjem tekstu: Ministar) smjernice za razvojno financiranje
sustava visokog obrazovanja;« je besmislena jer upravo Ministar po položaju ulazi u
NWO.
Bitno je napomenuti da ZZDVO, kao ni ZVU nisu predviđali Ministra ili
predsjednika/potpredsjednika saborskog odbora za obrazovanje u NWO-u.
Promjena dugogdišnje prakse nije obrazložena u popratnim tekstovima. Kao glavna
mana NWO-a navodi se dugogodišnja opterećenost izdavanjem dopusnica, ali taj
problem je riješen putem AZVO-a.
REKTORSKA KONFERENCIJA
U prethodnim člancima se koristi termin rektorski zbor koji je ustaljen u hrvatskoj
praksi (koriste ga ZVU i ZZDVO) dok je konferencija preuzeta iz njemačkog sustava.
Ničim obrazložena promjena naziva samo bi uzrokovala nepotrebne troškove u
sustavu, a osim toga u prijelazne i završne odredbe bi trebalo dodati član o
ustrojavanju rektorske konferencije i/ili nastavku djelovanja trenutnog rektorskog
zbora kao rektorske konferencije.
U zadaće rektorskog zbora/konferencije mora ući i utvrđivanje minimalnih uvjeta za
izbor na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna radna mjesta i nastavna radna
mjesta na sveučilištima
V I S O M VClUČTA
Bitne razlike između ZZDVO-a i prijedloga zakona su sljedeće
1. ZZDVO dozvoljava osnivanje sveučilišta, veleučilišta i visoke škole samo
kao ustanova, dok je u prijedlozima zakona to ispušteno. Javna visoka
učilišta osnivaju se kao ustanove, ali privatna ne moraju (čl. 48 ZZDVOa).
2. ZZDVO definira fakultete i akademije u sklopu sveučilišta kao visoka
učilišta, precizno navodi kriterije po kojima se sastavnica može nazvati
fakultetom i akademijom, kao i njihova tijela . Prema novim prijedlozima
samo sveučilište, veleučilište i visoka škola definiraju se kao visoka
učilišta. Pojmovi fakultet i umjetnička akademija samo se spominju kao
sastavnice sveučilišta (čl. 2 i čl. 14) bez ikakve definicije. Zakon bi morao
precizno definirati svaki pojam koji se koristi.
3. ZZDVO definira i sveučilišni odjel, kao i sveučilišni institut, kriterije koje
moraju ispuniti i njihova tijela. U prijedlozima se sveučilišni institut
uopće ne spominje, dok se odjel spominje na isti način kao i fakultet i
akademija.
4. Prema ZZDVOu odjel
djeluje u jednom znanstvenom polju ili
interdisciplinarnom području, dok fakultet može djelovati u više polja,
dok je u trenutnom prijedlogu sve potpuno proizvoljno.
5. Dodatno ZZDVO je precizno regulirao visoka učilišta za vojne i policijske
potrebe kao i suradnju s nadležnim ministarstvima. U trenutnim
prijedlozima tog dijela uopće nema.
6. Konačno ZZDVO navodi: Visoka učilišta obavljaju svoju djelatnost kao
javnu službu, dok je u prijedlogu zakona to izostavljeno.
Promjenu vezanu uz osnivanje privatnih visokih učilišta (ne nužno kao ustanove)
predlagatelj nije niti spomenuo, a kamoli obrazložio u popratnim tekstovima.
Fakultet, umjetnička akademija i sveučilišni odjel bili su precizno definirani već u
Zakonu o visokim učilištima (1993.), s idejom da djelatnici odjela sudjeluju u nastavi
na cijelom sveučilištu. Stoga je potpuno nejasno ignoriranje tih pojmova od strane
predlagatelja koje može dovesti samo do potpunog nereda u sustavu visokog
obrazovanja. Želi li predlagatelj jače integrirano sveučilište, dovoljno je da precizno
navede svu zajedničku infrastrukturu, zajedno s rokovima uspostave iste.
Čl. 13 prijedloga zakona odnosi se na visoka vjerska učilišta i posebno je
problematičan. St. 1
« Visoka vjerska učilišta osnovana sukladno aktima vjerskih zajednica imaju sva
prava i obveze kao i visoka učilišta iz ovoga Zakona, ako ispunjavaju uvjete iz ovoga
Zakona.»
sugerira da vjerske zajednice mogu osnivati samo sveučilišta, veleučilišta i visoke
škole. S druge strane st. 2
«Položaj visokih vjerskih učilišta iz stavka 1. ovoga članka koja djeluju kao
sastavnice nekog od javnih sveučilišta uređuje se ugovorom između sveučilišta i
osnivatelja vjerskog visokog učilišta, uz poštivanje međunarodnih ugovora.»
dozvoljava da visoka vjerska učilišta mogu djelovati kao sastavnice sveučilišta.
Dakle, sveučilište bi kao sastavnicu imalo drugo sveučilište, veleučilište ili visoku
školu. Ukoliko visoka vjerska učilišta žele izvoditi sveučilišne studije morali bi biti
sveučilište. Kako će se ovaj članak primijeniti na Katoličke bogoslovne fakultete?
STUPITI NA VISOKIM UČILIŠTIMA
Koja je svrha uvođenja termina prijediplomski studij? Učestale promjene naziva
(preddiplomski je u upotrebi tek nešto više od pet godina) samo unose nered i
dodatne troškove u sustav.
ZZDVO u čl. 69 jasno definira razliku između sveučilišnog i stručnog studija. Stručni
studij pruža znanja i vještine potrebne za neposredno uključivanje u radni proces,
dok sveučilišni studij osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti i
visokom obrazovanju, poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito i
primjenu znanstvenih i stručnih dostignuća. Dakle, razlika je u sadržaju studija.
Slično, ZVU definira sveučilišni studij kao studij koji se izvodi bilo na razini
sveučilišta ili visokih učilišta u sklopu sveučilišta, a stupnjem znanja koja se na
njemu stječu omogućuje, uz obavljanje određenog zanimanja i bavljenje
znanstvenim ili umjetničkim radom, dok se stručni studij izvodi na razini
veleučilišta, visokih škola u sastavu ili izvan veleučilišta, a stupnjem stručnih znanja
i umijeća koja se na njemu stječu omogućuje uspješno bavljenje i unapređivanje
nekog zvanja (struke).
Dakle, intencija binarnog sustava, od njegovog uvođenja, jest da završeni studenti
stječu različite kompetencije, suprotno tvrdnjama predlagatelja da su kompetencije
iste samo je prosječna razina znanja studenata stručnih studija niža.
Prijedlozima zakona sveučilišni studij je studij na sveučilištu, dok je stručni studij
onaj na veleučilištu i visokoj školi. Obje vrste obuhvaćaju prijediplomsku i
diplomsku razinu, a moguć je i prijelaz na sveučilišni diplomski sa stručnog
prijediplomskog studija. Obrazloženje predlagatelja da najboljim studentima
stručnih studija treba omogućiti prijelaz na sveučilišne diplomske studije pokazuje
nerazumjevanje razlike u kompetencijama koje trenutno stječu prvostupnici
stručnih i sveučilišnih studija. Uspjeh takvih prvostupnika pritom nije ključan, bitno
je da njihov dotadašnji studij nije imao uključene komponente potrebne za
pohađanje sveučilišnog diplomskog studija. To znači da bi takvim studentima morali
propisivati razlikovne semestre uz nejasno financiranje ili bi morali uvesti
razredbene ispite pri upisu diplomskih studija.
Predlagatelj uopće ne radi razliku između sveučilišnog i stručnog prijediplomskog
studija (čl. 28), dok je kod diplomskih studija jedina razlika da sveučilišni diplomski
studij priprema za nastavak znanstvenog usavršavanja. Znači li to da će veleučilišta i
visoke škole moći tražiti dopusnice za studij medicine, arhitekture, prava itd? Iz
prijedloga se ne vidi prepreka takvoj praksi.
U popratnim tekstovima predlagatelj navodi velik broj stučnih studija na
sveučilištima, pri tom ne navodeći raspodjelu po pojedinim sveučilištima i uzroke
takvog stanja (primjer: sveučilište u Splitu je moralo preuzeti studente veleučilišta u
Splitu). Ustavni sud je u svojoj odluci U-I/1707/2006 napomenuo da stručni studiji
trebaju predstavljati iznimku, a ne pravilo na sveučilištu, kao i da osnivatelj putem
dopusnice ima mehanizam za suzbijanje broja stručnih studija na sveučilištu
Čl. 41 koji definira cjeloživotno učenje ne govori ništa o privremenim studentima
koji se spominju u čl. 2 (osnovni pojmovi).
Nije jasna potreba uvođenja brojčanih ocjena od 1 do 6. Takav potez bi uzrokovao
nemale troškove prilagodbe informatičke infrastrukture i edukacije nastavnika, bez
navedenog izvora sredstava. Dodatno, kroz duži period bi u sustavu paralelno
egzistirale dvije grupe studenata s ocjenama 1-5 (stari) i 1-6 (novi) koji bi se istodno
natjecali za stipendije, studentske domove itd. U završnim i prijelaznim odredbama
ne govori se ništa na tu temu. Konačno, statut SuZa već sada ima implementirano
preslikavanje brojčanih (1-5) u ECTS ocjene pa je namjera predlagatelja potpuno
nejasna.
Jedan od problema koji predlagatelj iznosi u popratnim tekstovima je velik broj
studijskih programa u društveno-humanističkom području. Predlagatelj je pritom
smetnuo s uma da je ulaz na visoka učilišta ograničen izlazom iz sustava
srednjoškolskog obrazovanja u kojem su dominantne gimnazije općeg tipa. Osim
toga, srednjoškolci u nastavnom programu nemaju praktički nikakvih sadržaja koji
bi ih informirali o mogućnostima raznih zanimanja. Stoga je svođenje problema na
upisne kvote blago rečeno nekorektno.
STUDENTI
Prava iz studentskog standarda (čl. 48) ostvaruju samo studenti redovitog
prijediplomskog i diplomskog studija, dok poslijediplomski i izvanredni studenti
nemaju nikakva prava iz studentskog standarda. Prava su navedena općenito, a
detalji će biti propisani pravilnikom koji će Ministar donijeti naknadno. Iz popratnih
tekstova može se zaključiti da će pojedinim skupinama stanovništva upisnina biti
subvencionirana, npr. studentima koji žive u teškim materijalnim prilikama.
Jedino u st 2 je navedeno da redoviti prijediplomski i diplomski studenti ostvaruju
pravo na financiranje upisnine sredstvima državnog proračuna pod uvjetom da
ispunjavaju obveze utvrđene općim aktom visokog učilišta. Dakle, kriterij
ispunjavanja obveza je potpuno ostavljen visokim učilištima pa je jasno da
predlagatelj nije napravio nikakve projekcije mogućih troškova. Osim toga, st 2 se
može tumačiti samo kao nakdnadna refundacija upisnine uplaćene od strane
studenta na početku godine, a ne kao prva godina bez plaćanja.
Nadalje, prijedlog zakona predviđa korištenje prava iz studentskog standarda
maksimalno godinu dana dulje od predviđenog trajanja duljine studija. Dosadašnji
propisi su prepuštali statutima određivanje trajanja statusa redovitog studenta.
Statut SuZ-a u čl. 54 dozvoljava vijeme dvostruko dulje od propisanog trajanja
studija. Za studenta je prijedlog zakona bitno nepovoljniji (preddiplomski 4 godine
naspram 6, a integrirani 6 godina naspram 10). Ovdje se ne radi samo o upisninama,
nego i o zdravstvenom osiguranju, stanovanju, prehrani, zapošljavanju itd. Konačno,
godina dulje od predviđenog trajanja studija zapravo znači da student samo jednu
godinu smije položiti manje od 60 ECTSova da bi zadržao bilo kakva prava iz
standarda tako da je odredba iz st 2 « pod uvjetom da ispunjavaju obveze utvrđene
općim aktom visokog učilišta.» besmislena. Što god da visoko učilište odluči, student
mora polagati sve ECTSove.
Iznos upisnine limitiran je čl. 49 samo za redovite prijediplomske i diplomske
studije, kao i poslijediplomske doktorske studije, a ne i za izvanredne i
specijalističke studije. Ova činjenica može samo potaknuti otvaranje novih
specijalističkih i izvanrednih studija, suprotno deklariranim željama predlagatelja.
Nadalje, za zaposlenike na suradničkom radnom mjestu znanstvenog novaka na
javnim sveučilištima i javnim znanstvenim institutima predviđeno je da troškove
PDSa snosi poslodavac, dok isto pravo nije predviđeno za novake zaposlene na
HAZU ili bilo kojoj drugoj zananstvenoj pravnoj osobi.
AKADEMSKI NASTAVNICI
Svi članci koji se tiču radnog odnosa akademskih nastavnika su nesuvisli i
kontradiktorni jer nije jasno tko je poslodavac.
U čl. 55 treba dodati «odnosno njihovim sastavnicama« jer je predviđeno da
fakulteti mogu imati pravnu osobnost.
St. 4 čl. 56 definira ustroj i ukupan broj radnih mjesta uređen prema načelu da
najviši relativni udio imaju docenti. Nije predviđen nikakav mehanizam provedbe,
kao ni rok prilagodbe pa je besmislen. Nadalje, nigdje nije navedeno tko predlaže, a
tko donosi akt o ustroju radnih mjesta i u kojem roku.
Postupak stjecanja akademske dopusnice je nejasan. Logika nalaže da kadidat za
radno mjesto na sveučilišto prvo stekne akademsku dopusnicu (slično kao što sada
prvo održi nastupno predavanje), a zatim potpisuje ugovor o radu. St. 10 propisuje
da se protiv akta odbijanja izdavanja akademske dopusnice pokreće radni spor.
Osim što taj stavak implicira da je rektor poslodavac, postupak je nemoguć ako
kandidat nije potpisao ugovor o radu. Dodatno, akademska dopusnica izdaje se i
gostujućim i naslovnim nastavnicima koji zacijelo ne mogu pokrenuti radni spor jer
nemaju radni odnos zasnovan na predmetnom sveučilištu. Dakle, akademska
dopusnica može biti samo upravni akt protiv kojeg se pokreće upravni spor. U tom
slučaju rektor ne bi morao nužno biti poslodavac.
Zasnivanje radnog odnosa, izbori i podnošenje izvješća o radu postavljeni su
potpuno općenito u čl. 58.
• Iz st. 1 se može zaključiti da je napredovanje moguće samo ako netko na
višem radnom mjestu ode u mirovinu i raspiše se natječaj za odgovarajuće
radno mjesto, dok je u međuvremenu potrebno samo pisati izvješća o radu.
Dakle suprotno najavama predlagatelja o napredovanju sukladno
rezultatima.
• Predlagatelj u st. 5 predviđa podnošenje izvješća senatu, dok u st. 6 sve
detalje prepušta općem aktu sveučilišta. Osim što je postupak u praksi
neprovediv (30 članova senata i nekoliko tisuća nastavnika), nije predviđena
mogućnost žalbe (upravni spor?). Svi detalji izvješća za nastavna radna
mjesta prepušteni su općim aktima sastavnica. Trenutno senat potvrđuje
samo izbor redovnih profesora.
• St. 7 predviđa da se za akademskog nastavnika kojem ne bude prihvaćeno
izvješće o radu pokreće postupak redovitog otkaza ugovora o radu. Isto se
događa u slučaju trajnog oduzimanja akademske dopusnice. Ako poslodavac
nije sveučilište nije moguć radni spor nego samo upravni.
Istovremeno, u čl. 59 definira se povjerenstvo za izbor na radno mjesto koje
ocjenjuje pristupnika, ali nije navedeno tko ga formira, kome točno podnosi izvješće
i tko ga prihvaća, što preciznu odredbu o podnošenju izvješća senatu čini još
besmislenijom.
U čl. 59 bi trebalo omogućiti sudjelovanje inozemnih znanstvenika u povjerenstvima
ili znanstvenika s instituta koji imaju sporazum o suradnji sa sveučilištem. Neke
discipline postoje samo na jednom sveučilištu unutar RH što implicira manje
stručna povjerenstva.
Čl. 60. Da li dva redovita profesora moraju biti iz istog znanstvenog područja kao
gostujući nastavnik? Tko imenuje dotična dva profesora, kome podnose izvješće i
tko ga prihvaća? Opet se pojavljuje potpuna proizvoljnost.
Zašto se spominje samo naslovni docent, a ne i naslovni profesor? Kakve će to imati
posljedice po trenutno postojeće naslovne profesore (nema odgovarajuće prijelazne
odredbe]?
Čl. 70 i 71, treba dodati «ili sastavnicama«. U suprotnom znanstveni novak može biti
zaposlen samo na sveučilištu.
Čl. 72 potpuno zanemaruje činjenicu da znanstveni novaci ne pohađaju uvijek
poslijediplomski doktorski studij (u st 1 je potrebno dodati riječ doktorski) na
matičnom sveučilištu. Članak je potpuno prilagođen novacima znanstvenih instituta.
Čl. 77, st 4 je besmislen jer prema trenutnom prijedlogu sastavnice nisu visoka
učilišta pa rad na drugoj sastavnici niti ne može biti rad izvan matičnog visokog
učilišta.
FINANCIRANJE
Čl. 86, st 2, pretpostavljam da to znači kako upisnine možemo trošiti samo na
nedefinirane administrativne troškove.
PREKRŠAINE ODREDBE
Čl. 92 dozvoljava kažnjavanje samo sveučilišta i rektora, čak i ako su fakulteti i
akademije pravne osobe (jer nisu visoka učilišta), dakle upravo suprotno medijskim
najavama o kažnjavanju dekana. Naprotiv, upravo ZZDVO je omogućavao direktno
kažnjavanje dekana.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Čl. 103 implicira da upisnine kreću tek od ak. god. 2013/2014.
PPPATNE PRIMIEPPE;
•
•
•
Bitna razlika između dosadašnjih i predloženih zakonskih rješenja je u
činjenici da se privatna visoka učilišta više ne moraju osnivati kao ustanove,
nego mogu biti i trgovačka društva. Promjena nije niti spomenuta u
popratnim tekstovima, a nije je bilo ni u nacrtima iz listopada. Dakle, netko je
reagirao u međuvremenu. Ista novina se predviđa i za znanstvene institute.
Osim toga, izbačena je odredba ZZVDO-a «Visoka učilišta obavljaju svoju
djelatnost kao javnu službu".
Pojmovi fakultet, akademija i odjel uopće nisu definirani, a morali bi biti ako
ih želimo koristiti u zakonu. Dodatno, u visoka učilišta treba uključiti
fakultete i akademija (problem KBF-a, prekršajnih odredbi za dekane itd.)
Postupak izbora na radna mjesta, podnošenja izvješća i izdavanja dopusnice
mora biti suvislo definiran.
KOMENTARI na Zakon o znanstvenoj djelatnosti
Kratice:
• ZZD: Zakon o znanstvenoj djelatnosti
• ZS: Zakon o sveučilištima
• ZZDI: Zakon o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (1993)
• ZZDVO: Zakon o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti i visokom obrazovanju
(2003)
• NVZ: Nacionalno vijeće za znanost i tehnologiju
• NNVO: Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu
OSNOVNI POJMOVI
•
•
Mobilnost istraživača: znanstvena pravna osoba upisana je u upisnik
Agencije pa nikako ne može biti inozemna
Proračun znanstvene pravne osobe definiran u zakonu bitno se razlikuje od
onog u zakonu o sveučilištima, iako bi se oba trebala primjenjivati na
sveučilišta. Zakon o znanosti predviđa natječajnu, dok zakon o sveučilištima
predviđa izvedbenu komponentu, a natječajna sredstva stavlja u proračun
vlastitih prihoda. Dodatno, u zakonu o sveučilištima kapitalne investicije su u
osnovnom, a u zakonu o znanosti u razvojnom dijelu proračuna.
ZNANSTVENA DIELATNOST:
Čl. 4 ZZD
«(1) Znanstvena djelatnost u smislu ovoga Zakona uključuje temeljno, primijenjeno i
razvojno znanstveno istraživanje kao i posebnosti izražene u istraživanju u
znanstvenom području društvenih i humanističkih znanosti.
(2) Temeljno znanstveno istraživanje je teorijski ili pokusni rad poduzet prvenstveno
radi postignuća novih znanja o osnovama pojava i činjenica. Temeljnim znanstvenim
istraživanjem smatraju se i poslovi namijenjeni širenju znanstvenih, umjetničkih i
tehničkih znanja koja nisu povezana s industrijskim i komercijalnim ciljevima.
(3) Primijenjeno znanstveno istraživanje je teorijski ili eksperimentalni rad poduzet
radi postignuća novih znanja i usmjeren prvenstveno na ostvarivanje praktičnoga
cilja. Primijenjenim istraživanjem smatraju se i planirana istraživanja ili kritička
ispitivanja s ciljem stjecanja novih znanja koja se mogu koristiti za razvoj novih
proizvoda, proizvodnih postupaka ili usluga, ili za značajna poboljšanja već postojećih
proizvoda, proizvodnih postupaka ili usluga.
(41 Razvojno znanstveno istraživanje je sustavan rad temeljen na rezultatima
znanstvenoga istraživanja i praktičnoga iskustva, usmjeren stvaranju novih proizvoda
i sustava te uvođenju novih procesa ili znatnom poboljšanju postojećih.»
odgovara malo proširenim čl. 2 i 3 ZZDI
"Znanstvena istraživanja su temeljna istraživanja i primijenjena istraživanja.
Temeljno istraživanje je teorijski ili pokusni rad poduzet prvenstveno radi postignuća
novih znanja o osnovama pojava i činjenica (bez konkretne primjene).
Primienieno istraživanje je teorijski ili eksperimentalni rad poduzet radi postignuća
novih znanja i usmjeren prvenstveno na ostvarivanje praktičnog cilja.
Razvojno istraživanje je sustavan rad temeljen na rezultatima znanstvenog
istraživanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih proizvoda i sustava, te
uvođenju novih procesa ili znatnom poboljšanju postojećih."
U ZZID-u je razvojno istraživanje bilo suvislije definirano (ne kao znanstveno).
Nijedan od navedena tri pojma ne spominje se nakon toga u tekstu ZZD-a pa nije
jasno čemu služe (ZZDVO ih nije koristio). Nije jasno o kakvim posebnostima u
području društveno-humanističkih znanosti predlagatelj govori u st. 1.
STRATEGIJA RAZVOJA ZNANOSTI I TEHNQLOQIIE RH
Strategija definirana u čl. 5 ZZD-a po svemu je nalik na Nacionalni znanstvenoistraživački program iz ZZDI-a. Bitne razlike su: i) program je donosio Sabor na
prijedlog Nacionalnog znanstvenog vijeća, ii) sadržaj programa precizno je definiran
u čl. 13 ZZDI-a
"Nacionalnim znanstvenoistraživačkim programom određuju se:
- znanstvena područja koja treba posebno razvijati, zbog dosegnute i međunarodno
priznate kakvoće kojom pridonose ugledu hrvatske znanosti u svijetu,
- znanstvena područja u Republici Hrvatskoj koja treba sustavno razvijati jer su
nedostatno ili uopće nisu razvijena,
- prvenstva u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti,
- prvenstva ulaganja u znanstvenoistraživačke pravne osobe,
- program sudjelovanja u međunarodnim znanstvenoistraživačkim projektima,
- program pribave i korištenja temeljne znanstvenoistraživačke opreme,
- program sustavne naobrazbe znanstvenika i istraživača,
- program razvitka sustava znanstvenih informacija i objavljivanje postignuća
znanstvenoistraživačkog rada,
- potrebna sredstva Ministarstva za njegovo ostvarenje, a osobito za izvedbu
znanstvenih i razvojnih istraživanja,
- udio sredstava drugih ministarstava i državnih zavoda u potpori programa te,
- osnovna raspodjela sredstava za njegovu izvedbu. «
Osim što u ZZD-u nigdje nije naveden precizan opis Strategije, nema ni roka do kojeg
se donosi. Strategije znanstvenih pravnih osoba trebaju biti usklađene s
nacionalnom strategijom. Dakle, dok nema nacionalne strategije ne može biti ni
strategije znanstvenih pravnih osoba. Nije jasno niti zašto Strategiju donosi Vlada, a
ne Sabor.
NACIONALNO VI1EĆE ZA ZNANOST I TEHNOLOGI1U
Uočljiva je izrazita asimetrija NVZ-a u odnosu na NWO
• NWO ima 12 članova (po funkciji ulaze Ministar, kao i predsjednik i
potpredsjednik saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu), dok
NVZ ima 9 članova (po funkciji ulaze Ministar, ministar gospodarstva i član
Nacionalnog vijeća za konkurentnost iz područja gospodarstva). Dakle, udio
politike u NWO-u je 1/4, a u NVZ-u 1/3
• NWO imenuje i raspušta Hrvatski sabor, a NVZ Vlada
• NWO jednom godišnje podnosi izvješće Hrvatskom saboru, dok se izvješće
NVZ-a samo objavljuje na mrežnim stranicama Vlade i Ministarstva (nije
navedeno mora li ga Vlada prethodno prihvatiti). Zapravo je apsurdno da
tijelo u kojem sjede dva ministra podnosi izvješće Vladi.
• NWO podnosi prijedlog strateškog dokumenta javnih visokih učilišta
Hrvatskom saboru, dok NVZ podnosi prijedlog strateškog dokumenta javnih
znanstvenih pravnih osoba Vladi. U toj točki st. 1 čl. 8 trebalo bi dodati
«sukladno zakonu o osiguranju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti»,
ali u tom zakonu Hrvatski sabor donosi strateškog dokumenta javnih
znanstvenih organizacija.
Bilo bi zanimljivo čuti obrazloženje predlagatelja za ovakav način organizacije.
Umjetničko područje uopće nije zastupljeno u NVZ-u.
Čl. 9, st 3, akademski nastavnici su po definiciji znanstvenici (zakon o visokom
obrazovanju)
KATEGORIZACIJA JAVNIH ZNANSTVENIH INSTITUTA
Postupak kategorizacije javnih znanstvenih instituta je sljedeći:
• kriterije određuje Nacionalno vijeće u kojem sjedi Ministar
• rješenje izdaje Ministar,
• žalba ide Nacionalnom vijeću u kojem sjedi Ministar
i uopće ne zaslužuje komentar.
Kategorije bi morale biti definirane zakonom, kad već kriteriji nisu (slično kao što su
definirana znantveno-nastavna i znanstvena radna mjesta)
Financiranje bitno ovisi o kategoriji pa poptuno nepoznavanje kategorija upućuje na
to da je financiranje trenutno potpuno nerazrađeno
Neke početne točke za kriterije kategorizacije bi ipak trebalo dati zakonom,
Jedino pobliže što se spominje u prijedlogu je institut najviše kategorije kod
zajedničkog PDSa (čl. 56), ali koliko kategorija ispod toga postoji ne piše nigdje.
Dodatno, zar o kvaliteti visokog obrazovanja i znanosti ne brine AZVO?
ZNANSTVENE PRAVNE OSOBE
Znanstvene pravne osobe su preslik znanstveno-istraživačkih pravnih osoba iz
ZZDI-a. Razlika je da su u ZZDI-u kao znanstveno-istraživačke pravne osobe
navedeni i fakulteti (ne i odjeli), a ne samo sveučilišta. Znanstveno-istraživačke
pravne osobe također su se upisivale u Upisnik, samo što je isti vodilo Ministarstvo.
Da li se fakulteti i akademije mogu upisati u Upisnik ako imaju pravnu osobnost?
Čl. 13, st 4, definicija sveučilišta je kriva. Naime, sva visoka učilišta se bave visokim
obrazovanjem.
Čl. 14, na sveučilištu se ustrojavaju znanstveno-nastavna radna mjesta.
Čl. 15, da li je strategija znanstvene pravne osobe isto što i strategija sveučilišta, koja
nije nigdje definirana u ZS-u? Prema st. 2, strategija razvoja javnih znanstvenih
instituta i javnih sveučilišta mora biti usklađenja s nacionalnom strategijom. Dakle,
dok se ne donese Strategija, ne može se početi ni s radom na strategiji ustanove.
Nikakvi rokovi se ne spominju. Da li se st 2 odnosi i na HAZU?
Posredno, bez strategije javnog znanstvenog instituta ne može se sklopiti suradnja s
visokim učilištem (čl. 55, st 1). Bez strategije, ne može se početi raditi niti na
prijedlogu programskog ugovora.
Čl. 17 definira upisnik znanstvenih pravnih osoba. St. 2 zahtjeva da je znanstvena
pravna osoba osnovana prema propisu kojim se uređuju ustanove. S druge strane,
privatni institut može biti trgovačko društvo (čl. 18), a privatna sveučilišta također
po novom prijedlogu ne moraju biti ustanove.
U ZZDVO svi instituti su se osnivali kao ustanove. Promjena do koje je došlo u
prijedlozima nije niti spomenuta u popratnim tekstovima, a kamoli obrazložena. S
druge strane ZZDI je dozvoljavao osnivanje instituta kao trgovačkih društava.
ZZDVO je poznavao pojmove znanstveni centar izvrsnosti i znanstveno-tehnologijski
park. Tih pojmova više nema u novim prijedlozima, a ne spominju se ni u
prijelaznim i završnim odredbama iako ZZDVO za znanstveno-tehnologijski park
npr. predviđa porezne olakšice.
ZNANSTVENA RADNA MLESTA
Čl. 34, st 3, pojam postdoktorskog usavršavanja nije definiran nigdje u zakonu
(pitanje nije trivijalno kakvim se na prvi pogled čini)
Čl. 35, za razliku od visokog obrazovanja u znanstvenom institutu nema odredbe o
relativno najvećem udjelu radnog mjesta znanstveni suradnik
Čl. 37, st 6 bi značio da kod svakog javljanja na natječaj za više znanstveno radno
mjesto znanstvenik stavlja trenutno mjesto na raspolaganje?
Uočjiva je prilična neusklađenost s analognim odredbama ZVO-a (ovdje uopće nije
definirano povjerenstvo za izbor, tamo se ne govori ništa o otkazu ako se
akademskog nastavnika ne izabere na više radno mjesto itd.)
Čl. 41, nejasno je o kakvim rokovima za izbor predlagatelj govori. U čl. 37 spominju
se samo rokovi za podnošenja izvješća.
ZNANSTVENI NOVAK I POSTDOKTORAND
U svim odredbama koje se tiču znanstvenih novaka i postdoktoranada treba dodati
HAZU, osim javnih sveučilišta i instituta. Dodatno, nejasno je zašto ostale
znanstvene pravne osobe ne bi mogle zapošljavati novake.
U svim odredbama bi trebalo uz sveučilište dodati «kao i na njegovoj sastavnici«. U
suprotnom bi novaci i postdoktorandi mogli biti zaposleni samo direktno na
sveučilištu, a za to bi ipak trebali imati nekoliko godina prilagodbe (osim toga krši se
autonomija sveučilišta po pitanju ustroja)
Odredbe o dobnim granicama od 30 godina za znanstvene novake i 35 za
postdoktorande su neustavne (javne službe moraju biti dostupne svima pod
jednakim uvjetima, ograničenja sloboda moraju biti racionalna i opravdana što ovo
zacijelo nije). Činjenica da se ovakva odredba našla u konačnom prijedlogu je doista
zabrinjavajuća.
Čl. 46, st 1 nedostaje riječ doktorski isped poslijediplomski (zakon o visokom
obrazovanju predviđa da poslodavac plaća samo doktorski PDS)
Čl. 46, st 1, sveučilišta imaju autonomiju pri upisu studenata. Kakve posljedice za
novaka nastaju ako ne uspije zadovoljiti uvjete za upis odgovarajućeg doktorskog
studija?
Čl. 46, st 2, zadnja točka, odnosi li se ovo samo na novake sa sveučilišta ili na sve
novake. Nitko ne može prisiliti sveučilišta da koriste novake s instituta u nastavi
(sveučilište autonomno bira nastavnike i suradnike).
Čl. 48, st 1, točka 3, kako će pravo izvođenja nastave ostvariti postdoktorand koji
nije zaposlen na sveučilištu?
Čl. 48, st 2, koje posljedice nastaju ako postdoktorand ne uspije naći odgovarajuću
znanstvenu pravnu osobu na kojoj bi proveo godinu dana? Otkazuje mu se ugovor o
radu koji ionako traje samo tri godine ili se instituacija novčano kažnjava (nema
odogovarajuće odredbe u prekršajnim odredbama) ili se postdoktorand novčano
kažnjava?
FINANCIRANJE
Programski ugovori definirani ZZD-om i ZS-om nemaju puno dodirnih točaka, čak se
radi o različitim konceptima, iako bi se oboje trebalo prmijeniti na sveučilišta
(opisano na str. 1). Ovo ukazuje na da predlagatelj zapravno nema nikakve
projekcije budućeg financiranja znanosti.
POTICANIE TEHNOLOŠKOG RAZVOIAIINOVACIIA
Čl. 70, st 2 program tehnološkog razvoja i inovacija opet donosi Vlada, ali kako se isti
temelji na Strategiji ne treba mu se nadati tako skoro.
ZNANSTVENICI VS. ISTRAŽIVAČI
ZZD definira znanstvenika kao osobu koja se bavi znanstvenim istraživanjem i ima
doktorat ili je zaposlena na znanstveno-nastavnom, umjetničko nastavnom ili
znanstvenom radnom mjestu. Bilo bi dovoljno reći «koja se bavi znanstvenim
istraživanjem i ima doktorat » jer bi to trebalo obuhvatiti preostale tri kategorije.
Istraživači su svi ostali koji sudjeluju u znanstvenim istraživanjima (npr. novak).
ZZDI je bio malo precizniji: znanstvenik je osoba u znanstveno-nastavnom ili
znanstvenom zvanju, dok su istraživači: stručni suradnik, mlađi asistent, asistent i
viši asistent.
Poštovani gospodine rektore,
Članovi Fakultetskog vijeća Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu su svojim
potpisima podržali Očitovanje Vijeća Pravnog fakulteta o predloženim nacrtima Zakona o
sveučilištu, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i Zakona o visokom obrazovanju, od 27. travnja 2011.
godine.
Molimo da ovu činjenicu uzmete u obzir kod artikuliranje eventualnih zajedničkih poruka Sveučilišta
Ministarstvu, ako ih bude.
S poštovanjem,
Vjeran Strahonja
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
University of Zagreb
Faculty of Humanities
and Social Sciences
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb, Croatia
Tel./Phone: +385(0)1 6120-11 l;Fax: +385(0)1 6156-879; www.ffzg.hr
Klasa: 053-01/11-01/324; Urbroj:3804-850-11-2
G. PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE
G. PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA
GDI PREDSJEDNICI VLADE
G. PREDSJEDNIKU SABORSKOGA ODBORA ZA
OBRAZOVANJE, KULTURU I ZNANOST
G. REKTORU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zaključci Vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o paketu prijedloga
zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na izvanrednoj sjednici 9. svibnja
2011. prihvatilo je ove zaključke:
a. Vijeće Filozofskog fakulteta odbacuje postupak donošenja paketa prijedloga
zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu te traži da se
prijedlozi zakona povuku iz procedure i trajno i u cijelosti odbace zbog
ugrožavanja autonomije sveučilišta,
netransparentna načina izrade prijedloga,
-
poticanja neprimjerene privatizacije i komercijalizacije znanosti i visokoga
obrazovanja.
b. Pri je izrade novih prijedloga zakona kojima će se reformirati i regulirati područje
znanosti i visokoga obrazovanja potrebno je donijeti Strategiju razvoja znanosti i
visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, i to ne namećući ju odozgora nego
provodeći raspravu u akademskoj zajednici da se dođe do najboljih rješenja.
c. Predloženi su nacrti zakona u velikom dijelu odredaba suprotni Ustavom
zajamčenoj autonomiji sveučilišta i odlukama Ustavnoga suda, a ona pripada u
temelje europske sveučilišne tradicije; nisu utemeljeni na dobroj i uspješnoj
hrvatskoj ni europskoj visokoškolskoj praksi, ne obaziru se na postojeće stanje
(personalno, materijalno, financijsko) u hrvatskome visokom školstvu, znanosti i
društvu u cjelini te su nomotehnički nepopravljivo neuređeni, nejasni i
dvosmisleni. Da se i prihvate u saborskoj proceduri, a da se obratimo europskim
tijelima, morali bi zbog niza pojedinosti izazvati ponovno otvaranje 25. i 26.
pregovaračkoga poglavlja o znanosti i istraživanju i o obrazovanju i kulturi s
Europskom Unijom.
d. Ukoliko Vlada Republike Hrvatske, unatoč brojnim prosvjedima i apelima koji
dolaze iz akademske zajednice, uputi prijedloge zakona u saborsku proceduru.
Vijeće će se Filozofskoga fakulteta prikloniti svim oblicima legalnoga i
legitimnoga pritiska, uključujući i štrajk, kako bi se spriječilo donošenje ovoga
štetnoga paketa zakona.
U Zagrebu, 9. svibnja 2011.
Prilozi:
Primjedbe FF Sveučilišta u Zagrebu na ZS
Primjedbe FF Sveučilišta u Zagrebu na ZOVO (naknadno)
Primjedbe FF Sveučilišta u Zagrebu na ZZD
SVEUČILIŠTE
UNIVERSITAS
U
STUDIORUM
SPLITU
SPALATENSIS
C E N T A R ZA U N A P R J E Đ E N J E
KVALITETE
Split, 9.05.2011.
Na 18. sjednici Vijeća Centra za unaprjeđenje kvalitete, održane 9. svibnja 2011. godine pod točkom
Ad./3. Rasprava o nacrtu prijedloga Zakona o znanosti, Zakona o visokom obrazovanju i
Zakona o sveučilištu Vijeće Centra za unaprjeđenje kvalitete jednoglasno je donijelo sljedeći:
ZAKLJUČAK
1)Nakon provedene rasprave na Vijeću Centra za unapređenje kvalitete Sveučilišta u Splitu,
zaključeno je da tekstovi predloženih Zakona ne jamče funkcioniranje sustava za praćenje i
unapređenje kvalitete na sveučilištima. Naime, predlagatelj navodi da će jedna od posljedica koja će
proisteći donošenjem Zakona o visokom obrazovanju, biti i stvaranje okvira za ustrojavanje
mehanizma osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja. Međutim, u Nacrtu prijedloga Zakona o
visokom obrazovanju doslovno niti jedna odredba nije posvećena načinu ustrojavanja, tijelima za
provođenje ni kriterijima za vrednovanje "okvira za stvaranje mehanizma osiguravanja kvalitete
visokog obrazovanja". Štoviše, suprotno, stupanjem navedenog Zakona u potpunosti bi se urušio
postojeći okvir za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na sveučilištima, sa nesagledivo štetnim i
nepopravljivim posljedicama. Primjerice, nije sustavno definirano studentsko vrednovanje kojim se
vrednuje kvaliteta studija, kvaliteta pojedinih kolegija unutar studija te posebno drugi pokazatelji
kojima se osigurava kvaliteta i učinkovitost ustroja i izvedbe nastave na visokom učilištu.
2) Smatramo daje za donošenje propisa kojima bi se učinkovito uredilo pitanje sustava za praćenje i
provođenje kvalitete visokog obrazovanja, trebalo ostaviti primjereni rok za javnu raspravu, a posebno
u okviru akademske zajednice, koja je i njihov krajnji korisnik.
3) Članovi Vijeća Centra za unaprjeđenje kvalitete jednoglasno su mišljenja da su nacrti prijedloga
Zakona o znanosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu u predloženom obliku
neprihvatljivi jer su suprotni Ustavom zajamčenoj autonomiji sveučilišta te krše i anuliraju zajamčenu
autonomiju fakulteta i znanstvenika, a posebno ističemo da su suprotni opće proklamiranim načelima i
nastojanjima oko kvalitete rada te poticanja izvrsnosti na našim visokim učilištima. Vijeće Centra za
unaprjeđenje kvalitete predlaže da se ovi prijedlozi Zakona odbace te da se pristupi izradi potpuno
novih nacrta u što trebaju biti uključeni članovi naše akademske zajednice, vrsni znalci i dobri
poznavatelji hrvatskoga visokog školstva i njegovih pravnih temelja.
VODITELJ CENTRA:
prof. dr. sc. Aleksandar Jakir
Sveučilište u Splitu
Livanjska 5/II, 21000 Split
Tel.: (385) 21 558-213
Fax:(385) 21 558-220
e-mail: [email protected]
www.unist.hr
MB 03129306, OIB 29845096215
Ž/R 2330003-1100025103
Ha sjednici dekanskog kolegija koja je održana 10. svibnja 2011. godine, dekani i
prodekani: Filozofskog fakulteta, Građevinsko-arhitektonskog fakulteta, Katoličko
bogoslovnog fakulteta, Kincziološkog fakulteta, Pravnog fakulteta, Prirodoslovno
matematičkog fakulteta i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u sfcadu s odlukama
njihovih fakultctsakib vijeća, donijeli su sljedeće
ZAKLJUČKE
(1) Traži se da rektor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Ivan Pavić, sazove tematsku sjednicu
Senata dana 16. svibnja 2011. godine, na kojoj bi se raspravljalo i donijela odluka o Nacrtima
prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj
djelatnosti.
(2) Predlaže se da Senat Sveučilišta u Splitu, na temelju odluka fakultetskih vijeća, donese
sljedeće
ODLUKE
a) Odbijaju sc u cijelosti tekstovi Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti, te se traži da se povuku iz postupka
usvajanja;
b) Prije izrade novih prijedloga Zakona, kojima ćc se reformirati i regulirati područje
znanosti i visokog obrazovanja, potrebo je donijeti Strategiju razvitka znanosti i visokog
obrazovanja u Republici Hrvatskoj;
c) U izradi Strategije razvitka znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i Nacrta
prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj
djelatnosti, potrebno je osigurati sudjelovanje predstavnika sveučilišne i akademske
zajednice, koji bi bili imenovani od strane ovlaštenih tijela sveučilišne i akademske
zajednice. Prilikom ustrojavanja povjerenstva za izradu Strategije i spomenutih Zakona,
treba osigurati ravnopravnu zastupljenost svih znanstvenih područja, visokih učilišta i
znanstvenih ustanova;
d) U postupku donošenja Strategije i spomenutih Zakona, nužno je prethodno provesti javnu
raspravu i uvažiti mišljenje akademske zajednice kako bi sc došlo do najboljih rješenja.
TOOO/TOOO ®
XlldS ISLTCffilVđ INAVHd
Z6S C6C XZ 2SC+ TVđ KVfS:TT TtOZ SO/OT
#
Hf.i! -Ht
*i ,Mt %
.>
URED PREDSJEDNIŠTVA
Broj: 0 1 - 4 5 5 / 1 1
Zagreb, 10. svibnja 2011.
GOSPO0ARSKOSOCIJALNO VWEfiE
P r e d m e t : Sta|alBta SSSH o nacrtima pfij«dloga zakona o sv«**filiMu, o vnofcam obrazovanju i
© m a r t i t v w o j dj-eUtnosti - dosfovgo se
Primjedbe rta
koncept pnKftolewh catena
SSSH drži da jc u ciiju Dostaanja druitvenog konsenzusa trebate provesti odgovarajuću siru
javnu raspravu kao i (ifistituclarMillziranl|i civilni i socijalni dijalog kako bi se utvrdili £tl]evl reforme
prema kojima je- trebalo oblikovati koncept t konkretna lakonska rjrfenj«;
•
Temeljni konotpt na kojemu su zakoni Urasli nije razvoj društva jnanja već ekonom/je
m a / f j a i Funkcije navedemh sustava su, kako sada stoji u nacrtima prijedloga zakona,
zadovoljavanje potreba gospodarstva (iako jc upitan pojam »gospodarstvo* pa se čak n e
koriste sintagme ».privatni t javni sektor" već »gospodamvc. i javni sektor"!.
•
Međutim, cilj nam tretoa b't> isti: razvoj zakonodavnog okvir« koj< t e (visoko) obrazovanje
tretirats kao javne dobro i učini« ga dostupnim i
s i teritorijalna) svima
Obrazovanje je t;uđs«o pravo, a n e prMtegija, pa ga u s-mnin t i u t b e od općeg interesa n e
smiju obiikovati p o t r e b e Ssap»ta4a. N e t o od pređtožerHh zafconsfah rfeSenja b u d e sumniu
da te u r e d n i procesi preustroja sveučilišta mogla krenuti k* kome'r'jalrraciji visokog
obrazovanja ( i t o ie, pod naletom neoMberalne ideologije, trenutna i europski « svj«tski
trend). Međutim, obrazovanje ( znanost ne smiju <>e ograničiti na „primjenjivost", jer t o
znači podrediti ih y n o „interesima gospodarstva" točnije time oni postaju „..uslužna
m a n o s t ja ovisnu privredu" 3 . Činjenice govore a lom« d.i se privatno tvrtke sve više
povlače iz ulagano u istraživanja i da tu ulogu sve- vile preuzimaju javna sredstva kroz
sveučilišta - kapital naprosto koristi znanstveni i stručni kđpatitut sveučiliita u borbi za
što veti profit, a sveufiliina i znanstvena zajednica podređuju se njifiovim prioritetima
Na sr i1:' u isto tako raste i globaln« otpor ovom konceptu
P r i m j e d b e vezan« uz
autoftamtto sveuoiKsta juMjučufcid upf»riiani«< Hnancjranžel
S5SH » k o d « arži upttnwn proklamirano poštivanje načete a u t o n o m y j » w { i H w dok se umjesto
jačanja raa^o.'o >omost> nad ovim javnim institucijama zapravo uvod« .p<sHt«ćki nadzor (ogleda se
u drastičnom smanjivanju ©roja onih koji upravljaju svcućtliitiina, u naćmu izbora članova
upravnih t i j e l a , načinu financiranja, definiranju sadržaja rada... i
Podsjećamo:
•
Ustavom AH (Članci 67 i 6S.) i a jamče na je autonomija wručifiSU
•
Odluka Ustavnog suda U i 902/1999. također govori o tumačenju ovih ustavnih odredbi
i autonomija i ograničenje autonomije),
:
Or.sc. Rastke Moi«*, goworvci o situ«*}«u Sloveniji
Upravo i« m ovim p i t a n i m * • akadefriska zajednica .suprotstavila precRotenim r«kmtiRM,
upozoravajući na po*lged<ce pr*diotenih rjeienja. Profesori i w M - . t t i m m o b t j e n u l n o treteaj«
slobodu ta s t j e c a j e r prenošenje manja radi vrijednosti koje martu* ijmo po wtbi. i-tw
UpamtMa v r t f e & m t tmnpk s a m o je dio n j e g o w ukupne vrijednost« Neka od pnedfoieniift
rjeienja (sastuv I nadlelndstl Nacionalnog vijeća ta visoko obrazovanje, Rektor*. S«nata,
Sv« ući I lino* vijeća.. 5 kriju opasnost ozbiljnog zadiranja politike u autonomiju swrfHKtB Pcwtojl
o p i s n o s t da ubuduće «.vf> više znanstvenog osoblja radi na nesigurnim poslovima i t o ih u borbi
za egzistenciju I uvjet« razvoja osobne karijere dovodi u podređeni položaj.
5 d r u f « strane, studenti i njihove potrebe i dalje nisu središte visokoobrazovne djelatnosti niti od
objekta poštuju subjektom odlučivanja < upravljanja, a u odnosu na zodovoijo<*an/r potreba
goiffoc/o/itvu postat e« usputni proizvod.
Pgfftb*tfgnriS-frefrit),fijvfdetiih rltkB^ja
SSS«,
*
*
nadajje, drf < da
pnj-eđlon sadrže pozitivrce p o m a k e oal kojih o. neke vaijsio do«»d«tr
U cilju osiguranja tifspi.Mnog visokog obrazovanja, treba precizirati da će so upisnine u
d j e k f i n a n c i r a t i a driavnog proračuna t e precizirati kmeriie.
Potrebno je doraditi m^ere kojima ć« se podiči i jamčiti kvaliteta javnog tkohtva
•
hijc rairađena horizontalna protočnost;
pitanjima financiranja nije jasnije omeđeno ito s. financiranjem itvan profitar-iikog
i ^ e w i Iilietfer p « t ^ 9 ) W ( f » f t » bojazan da će i«- predviđenim nal^om <m»*r«ra'v»
dowiti o pitanje odrtivost humanističkih fakulteta.
Napom»nf«mo da je u nizu -drugih dokumenata fi njihovih ciljeva; utvrđena potreba pcvccama
•
U
uđiela visokoobrazovanih u ukupnom stanovništvu, međutim, nije trfirtjene đevofjno na njihovoj
apsorpciji kroz trUile rada (ne otvara se dcwfjari broj radnih mjesta) pa se nastavlja trend
odlaska mladih, visoko obradovanih kadrova u inozemstvo, Stoga je teSko taposMvil* održivu
vetu umedu ovih zakona i potreba hrvatskog tržišta rada kao dijela ukupnih druitveriih potreba
Ovo tim prije <rc je prt»dviđi»r»o prvo usvajanje zakonskih prijedloga, a tek potom usvajanje
strategije raivoja visokog obrazovanja i znanosti!
Na kraju tzralavamo sljedeću boiaran: s obzirom na petkapatitirano.« hrvatskih poslodavaca ?,>
dugoročno planiranja k»o i njihovu nespremnost na investiranje Isomo 10 posto prihoda »mtituta
i 6 posto prlboda fakulteta'" dolazi ii privatnog sektora), te 5 obzirom na nejasno definirali odtius
između javnih « privatnih vKohh učiliita, za očekivati jo da ćc. po već oprobanon modelu u
zdravstvu, I u obrazovanju doći do anačajnijeg prelijevanja javnog novca u privatn? Olepovc1
$SSH pr«dl»ž«:
1. S obzirom na netransparentnost dosadašnjeg procesa urade ovih zakonskih prijedloga:
povua prijedloge II procedure i uključiti predstavnike raint»r*$!ran* Javnosti - naime,
Informiranje. ukl|uč#f*o*l i dogovaranje zajedničkih rjeianja temelj tu buduće« poitivanja I
u8i»fc«M«*tl »»koga i»kona; Drtlmo da nema razlomi» hitnim usvajanjem «Mh zakona t« da
je na raspolaganju d e v i n o v w n w a ta raspravu I doprinos zahttefsmranih. a u širem
drxdhwwm intartrsu.
2. U budućim prijedlozima ovft> zatona svakako beba predvidjeti prtj#Uuna razdobfja do
njihov* puo* primj«n#
Pf«t»|«dnrk S55M ..
Sveučilište u Zagrebu
Senat
Klasa: 602 - 04/11 - 04/5
Urbroj: 380 - 020/084 - 1 1 - 6
Zagreb, u. svibnja 2011.
Zaključci Senata Sveučilišta u Zagrebu o nacrtima
Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanstvenoj djelatnosti
Sveučilište u Zagrebu svjesno je svoje tradicionalne misije pokretača društvenog i gospodarskog razvoja
Hrvatske. Upravo stoga suočeno sa izazovima 21. stoljeća u europskom i globalnom visokoobrazovnom i
istraživačkom prostoru Sveučilište je pokrenulo niz promjena složenog sveučilišnog ustroja, racionalizaciju i
poboljšanje svog djelovanja, posebno kroz daljnje integrativne zahvate. Prolazeći kroz te promjene
uočavamo kako je na samom Sveučilištu, ali i nacionalnoj razini nužno provesti daljnje korijenite i sustavne
reforme kao preduvjet za gospodarski oporavak i brže uključivanje Republike Hrvatske u europski prostor.
Prijedlog novog zakonodavstva koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uputilo u postupak 19.
travnja 2011. godine vrijedan je pokušaj suočavanja s potrebom provođenja takvih reformi. Međutim
rasprava provedena na Sveučilištu u protekla tri tjedna pokazala je da ova inicijativa Ministarstva nije
prihvatljiva akademskoj zajednici kako zbog uvodnih polazišta tako i zbog niza normativnih rješenja koja
nudi.
U tom smislu Senat Sveučilišta u Zagrebu posebno ističe sljedeće točke za koje se šira obrazloženja mogu
naći u prilogu:
1.
Republika Hrvatska u ovom trenutku nema nacionalnu strategiju razvoja visokog obrazovanja i
znanstvene djelatnosti pa je nemoguće sagledati svrhu i ciljeve donošenja zakona.
2.
U izradi nacrta prijedloga zakona nije poštivana propisana i uobičajena procedura.
3.
Za provedbu navedenih zakona potrebna su znatna dodatna sredstva koja nisu osigurana u
projekcijama državnog budžeta za naredne godine.
4.
Pojedine odredbe predloženih nacrta protivne su Ustavu Republike Hrvatske, pravu Europske
Unije, postulatima vladavine prava te utvrđenim smjernicama razvoja visokog obrazovanja i
istraživanja u Europskoj Uniji.
5.
Implementacijom navedenih zakona u mnogim bi se segmentima bitno ugrozila funkcionalnost
sustava visokog obrazovanja i istraživanja.
6.
Predloženi nacrti zakona imali bi za posljedicu pad kvalitete visokog obrazovanja i istraživanja te
nekonkurentnost hrvatskih studenata, nastavnika i istraživača u europskom prostoru.
7.
Predloženim nacrtima zakona onemogućava se uspostava istraživačke izvrsnosti sveučilišta i
relativiziraju se sveučilišni studiji unutar binarnog sustava.
8.
Unatoč javnim proklamacijama mnoga predložena rješenja socijalno su neosjedjiva te bi dovela d o
smanjene dostupnosti visokog obrazovanja studentima lošijih sorio-ekonomskih prilika.
9.
Predloženi zakonski nacrti mogli bi dovesti do slabljenja visokog obrazovanja kao javnog dobra, uz
otvaranje mogućnosti pogodovanja interesima privatnog kapitala.
Uzimajući u obzir n a v e d e n e točke i provedenu raspravu Senat Sveučilišta u Zagrebu je na sjednici
IO. svibnja 2011. g o d i n e donio sljedeće zaključke:
1. navedeni nacrti nisu prikladni za upućivanje u daljnju proceduru;
2. prije donošenja novih zakona potrebno je izraditi nacionalnu strategiju o razvoju visokog obrazovanja i
znanstvene djelatnosti za naredno desetljeće;
3. pojedini dijelovi predloženih nacrta prijedloga zakona mogu se uključiti u polazišta za izradu nacionalne
strategije i budućeg zakonodavstva.
Stoga Senat Sveučilišta u Zagrebu predlaže Vladi Republike Hrvatske d a :
1. nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona 0 visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti
povuče iz daljnje procedure;
2. osnivanjem radne skupine pokrene izradu nacionalne strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja,
uputi je Saboru RH na usvajanje i pristupi izradi novih zakonskih rješenja;
3. radnu skupinu čine kompetentni službeni predstavnici vodećih nacionalnih institucija u području
visokog obrazovanja i istraživanja uz druge predstavnike političkih i društvenih struktura.
Senat izražava punu spremnost Sveučilišta u Zagrebu za djelatno sudjelovanje u svim etapama rada na
nacionalnoj strategiji i novom-zakonodavstvu.
Rektor
Prof. dr.
:. Aleja
sa Bjeliš
S V E U Č I L I Š T E
UNIVERSITAS
U
STUDIORUM
SPLITU
S V E U Č I L I Š N I
S T U D I J S K I
ZA
S T U D I J E
M O R A
Livanjska 5 / I I I , 2 1 0 0 0 Split,
Fax: ( 3 8 5 ) 21 3 4 8 - 1 6 3
TUo,
SPALATENSIS
C E N T A R
Tel.: ( 3 8 5 ) 21 5 5 8 - 2 1 4
e-mail: [email protected]
REPUBLIKA HRVATSKA
533 - MINISTARSTVO ZNANOSTI,
OBRAZOVANJA I ŠPORTA
Klasa: 602-04/11-01/0002
Ur.br.: 2181-209-11-0001
Primljeno:
13.5.201115:22:42
Org. jed.
-07
Klasifikacijska oznaka
011-02/11-01/00036
U Splitu, 11. svibnja 2011.
Urudžbeni broj:
Ministarstvo zn
Donje Svetice 3:
10000 Zagreb
2181/01-380-11-0001
Pril.
0
(12934561
Predmet: Očitovanje Sveučilišnog studijskog centra za studije mora Sveučilišta u Splitu
o nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanosti
Nakon rasprave, u koju su bili uključeni svi nastavnici Centa za studije mora, kao i članovi
Stručnog kolegija, zaključeno je su da nacrti prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o
znanosti i Zakona o visokom obrazovanju, i nakon izmjena, velikim dijelom neprihvatljivi.
Neke od primjedbi na navedene nacrte su sljedeće:
- prije kreiranja nacrta prijedloga ovih triju zakona trebalo bi donijeti nacionalnu strategiju o
razvoju znanosti i visokog obrazovanja na čijim osnovama bi se gradili navedem zakoni,
- ruši se jedno od temeljnih prava Sveučilišta - pravo na autonomiju, koje je zagarantirano
Ustavom RH, te se onemogućuje da Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i
djelovanju,
- kao imperativ postavlja se komercijalizacija i tržišna orijentacija visoko-obrazovne nastavne
i znanstvene djelatnosti, čime se u pitanje dovode neke osnovne vrijednosti koje se
tradicionalno vezane uz visoko-obrazovne i znanstvene institucije,
- koči se napredovanje znanstveno-nastavnih kadrova koji svojim radom i rezultatima to
zaslužuju, inzistiranjem na tzv. „piramidalnom sustavu",
- mladim znanstvenicima otežava se put i budućnost čini nesigurnom, npr. neophodnim
boravkom u inozemstvu u trajanju od godine dana i osiguravanjem radnih mjesta samo za
manjinu u sustavu znanosti i visokog obrazovanja,
Vrij.
0
- djelatnici u institutima i na sveučilištu izjednačeni su iako su obaveze nastavnika na
sveučilištu znatno veće jer, osim znanstvene, obuhvaćaju vrlo zahtjevnu i obaveznu nastavnu
komponentu,
- predloženi način financiranja nije transparentan i ne garantira pravednu raspodjelu
financijskih sredstava.
Zaključno, mišljenja smo da nacrti prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanosti u sadašnjem obliku velikim dijelom nisu prihvatljivi te se
predlaže njihovo ponovno kreiranje, uz znatniju zastupljenost cjelokupne akademske
zajednice i zainteresirane javnosti u procesu njihove izrade.
Doe. dr. sc. Svjetlana Krstulović Sifiier
INSTITUT ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA U ZAGREBU
INSTITUTE FOR SOCIAL RESEARCH - ZAGREB, REPUBLIC OF CROATIA
Web: www.idi.hr Email: [email protected]
10000 Zagreb, Artiruševa 11/11, p.p. 280
,
OIB: 11986338639 Žiro račun: 2360000-1101349645
IBAN: HR5823600001101349645
Tajništvo: +(385)(1) 48 10 264; fax: +(385)(1) 48 10 263
Računovodstvo: +(385)(1) 48 38 108; fax: +(385)(1) 48 10 263
Ur. broj: 453-01-92/11.
Zagreb, 12. svibnja 2011.
Na sjednici održanoj 10. svibnja 2011. godine Znanstveno vijeće Instituta za društvena
istraživanja u Zagrebu je nakon provedene rasprave jednoglasno usvojilo sljedeće
Primjedbe na Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti
Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti iz travnja 2011. godine, unatoč stanovitim
poboljšanjima, u svojoj osnovnoj intenciji i regulativi ne odstupa od Nacrta Zakona o znanosti
iz listopada 2010. godine, što ga je veliki dio znanstvene zajednice u Hrvatskoj, uključujući i
IDIZ, u javnoj raspravi ocijenio neprihvatljivim. Polazeći od te činjenice, kao i Ustavom
Republike Hrvatske zajamčene autonomije znanstvenog stvaralaštva i znanosti kao javnog
dobra te potrebe da se znanstvena djelatnost uredi na način koji će pridonijeti integraciji
hrvatske znanosti i društva u referentno europsko okruženje, primjedbe su koncentrirane na
nekoliko ključnih dimenzija zakonskog prijedloga koje nisu u skladu s proklamiranim
načelima i razvojnim potrebama.
1. Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti ne zasniva se na strategiji razvoja
znanstvene djelatnosti koja bi morala prethoditi zakonskom normiranju. Prezentirana
preambula (Ocjena stanja) zbog niza nedostataka, proizvoljnih podataka i konstatacija
neprihvatljiva je kao analitički dokument kojim se neuspješno pokušava argumentirati
predložene promjene važeće zakonske regulative i supstituirati nepostojanje strategije
razvoja znanstvene djelatnosti u Hrvatskoj.
2. U Nacrtu prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i nadalje je dominantna tendencija
centralizacije odlučivanja i smanjivanje autonomije znanstvenih ustanova i znanstvenog
rada na što upućuje:
- sastav, način imenovanja i nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju;
- smanjivanje ovlasti i predstavljenosti znanstvenika i istraživača u znanstvenim
vijećima instituta;
- povećavanje ingerencija upravnih vijeća i ravnatelja čime se povećava upravljački
utjecaj državne uprave na rad instituta;
- nejasna procedura pregovaranja o programskim ugovorima što otvara prostor
političkom voluntarizmu u odlučivanju o financijskim uvjetima rada i povećava
zavisnost javnih znanstvenih instituta o izvršnoj vlasti;
- uvođenje obveze javnih znanstvenih instituta da izrađuju znanstvene i stručne
podloge prema potrebama državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave, pri čemu nije definiran opseg takvih poslova koji stimuliraju stručni na
račun znanstvenoga rada, nije propisana procedura kojom se ti poslovi dodjeljuju
INSTITUT ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA U ZAGREBU
INSTITUTE FOR SOCIAL RESEARCH - ZAGREB, REPUBLIC OF CROATIA
institutima niti su uređena međusobna prava i obveze potencijalnih naručitelja i
izvršilaca.
3.
Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti ne osigurava adekvatan i
transparentan sustav vrednovanja i razvoja znanstvene djelatnosti iz sljedećih razloga:
-
nisu definirani kriteriji niti utvrđeni uvjeti za postizanje znanstvene kvalitete i
izvrsnosti uključujući kategorizaciju javnih znanstvenih instituta;
- nisu uspostavljena nezavisna stručna tijela koja jedina mogu kvalificirano obavljati
zadaću vrednovanja znanstvenih ustanova, projekata i znanstvenika;
- nije predviđeno znanstveno kompetentno vrednovanje projekata o kojima se
pregovara u procesu sklapanja programskih ugovora;
- nije sustavno riješeno zapošljavanje u sustavu znanosti i znanstveno usavršavanje i
napredovanje istraživača;
- određeni su prekratki (trogodišnji) rokovi trajanja programskih ugovora koji nisu u
skladu s petogodišnjim važenjem nacionalne strategije, kao temelja definiranja
strateških ciljeva istraživačkih programa ustanova, što onemogućuje dugoročnije
strateško planiranje razvoja znanstvenoistraživačke djelatnosti instituta, kao i
provođenje sustavnih i longitudinalnih istraživanja kompleksnih društvenih fenomena
i procesa.
Zbog navedenih razloga kao i nepoštivanja primjerene procedure u pripremi zakonskog
prijedloga, Znanstveno vijeće Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu predlaže da se
Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti povuče iz procedure. Znanstveno vijeće
smatra da izradi novog zakonskog prijedloga mora prethoditi analiza postojećeg stanja s
jasno definiranim ciljevima koji se žele postići zakonskim promjenama, kvalificirana javna
rasprava involviranih znanstvenih ustanova i znanstvenika te definiranje nacionalne strategije
razvoja znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj.
Ravnateljica Instituta
prof, dr, sc, Vlasta lltšm
fUthi
IDIZ
Predsjednica Znanstvenog vijeća
dr. sc. Katarina Prpic
LUv
l
2/2
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U SPLITU
P R A V N I
FACULTAS IURIDICA
UNIVERSITAS STUDIORUM
. SPALATENSIS
*
F A K U L T E T
21000 Split, Domovinskog rata 8. HRVATSKA
Centrala: 393-555. Dekanat: 393-502, Fax: 393-597, E-mail: [email protected]
OI8 03541568700, Žiro račun br.: 2330003-1100030638
FACULTY OF LAW
UNIVERSITY OF SPLIT
CROATIA
Klasa:
Ur.broj:
Split, 13. svibnja 2011. godine
SENATU S V E U Č I L I Š T A U SPLITU
Livanjska 5
21 000 - Split
OČITOVANJE
1/
U svezi s raspravom koja se vodi u akademskoj zajednici i šire o Nacrtima prijedloga
Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti,
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu smatra da se radi o tekstu koji nije doživio znatnije i
značajnije izmjene u odnosu na prvobitne verzije, a i one malobrojne izmjene učinile su
njegove odredbe još neustavnijim, nepopravljivijim i neprihvatljivijim.
Stoga Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu ističe iste prigovore i prijedloge koje je
donijelo Fakultetsko vijeće na svojoj sjednici održanoj 22. ožujka 2010. godine.
Drugim riječima, Fakultetsko vijeće je donijelo sljedeće
ODLUKE
1.1. Odbijaju se u cijelosti tekstovi Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti, zbog toga što:
su u velikom dijelu odredbi suprotni Ustavom zajamčenoj autonomiji sveučilišta i
odlukama Ustavnog suda broj U-I-902/1999. od 26. siječnja 2000. i U-I-1707/2006.
od 20. prosinca 2006.;
nije ostavljen rok za javnu raspravu;
nisu utemeljeni na dobroj i uspješnoj hrvatskoj visokoškolskoj tradiciji;
ne uvažavaju postojeće stanje (kadrovsko, meterijalno, financijsko) u hrvatskom
visokom školstvu, znanosti i društvu u cjelini;
su nomotehnički nepopravljivo neuređeni, nejasni i dvosmisleni;
bi s ovakvim rješenjima bili teško provedivi u praksi te bi izazvali pravnu nesigurnost
i nepopravljivu štetu za akademsku zajednicu.
1.2. Kako Nacrti prijedloga spomenutih Zakona imaju toliko nedostataka da se ne mogu
bitnije popraviti amandmanima, Fakultet predlaže da se pristupi izradi potpuno novog
teksta spomenutih Zakona koji bi bili utemeljeni na sljedećim načelima:
a) odredbama čl. 68. Ustava Republike Hrvatske i obvezujućim odlukama Ustavnog
suda broj U-I-902/1999. od 26. siječnja 2000. i U-I-1707/2006. od 20. prosinca 2006.
i važećim zakonima;
aa) kojima se jamči autonomija sveučilišta, ali i fakulteta i svih znanstvenika;
ab) kojima se štiti akademska samouprava fakulteta koja se očituje u:
slobodi znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog istraživanja i stvaralaštva,
utvrđivanju obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa,
izboru nastavnika i čelnika,
odlučivanju o kriterijima upisa studenata,
utvrđivanju unutarnjeg ustroja, uključujući i autonomno pravo na donošenje odluke o
vlastitom pravnom statusu, odnosno pravnoj osobnosti.
b) interesnom (funkcionalnom) integriranju sveučilišta',
c) sudjelovanju sastavnica/fakulteta u upravljanju i odlučivanju na sveučilištu;
d) mogućnosti asimetričnog modela ustroja sveučilišta, na način da se nova
sveučilišta ustrojavaju s odjelima, a da „stara" i najveća sveučilišta mogu biti ustrojena sa
sastavnicima (odjelima ifakultetima) bez pravne osobnosti te sastavnicama/fakultetima s
pravnom osobnošću;
e) uvažavanja stajališta, interesa i potreba akademske zajednice, što pretpostavlja
veće i aktivnije sudjelovanje predstavnika sveučilišta, fakulteta i drugih sastavnica sveučilišta
i znanstvenika u kreiranju novoga radnog teksta navedenih zakona;
f) uvažavanja postojećeg kadrovskog, meterijalnog ifinancijskog stanja i potreba u
hrvatskom visokom školstvu i društvu u cjelini;
g) uvažavanja dobre i uspješne hrvatske visokoškolske tradicije.
II/
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu svoje stajalište o predloženim nacrtima Zakona dao
je i u zajedničkoj izjavi za javnost četiri dekana hrvatskih pravnih fakulteta od 2. svibnja
2011. godine, te i dalje ustraje na toj izjavi.
III/
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu u potpunosti podržava zaključke dekanskog
kolegija održanog 10. svibnja 2011., te predlaže da navedene zaključke Senat Sveučilišta u
Splitu usvoji u cijelosti i neizmjenjene i donese ih kao svoju odluku na tematskoj sjednici
Senata posvećenoj Nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju
i Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
2
Predlaže se da Senat Sveučilišta u Splitu, na temelju odluka fakultetskih
vijeća, donese sljedeće
ODLUKE
a) Odbijaju se u cijelosti tekstovi Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti, te se traži
da se povuku iz postupka usvajanja;
b) Prije izrade novih prijedloga Zakona, kojima će se reformirati i regulirati
područje znanosti i visokog obrazovanja, potrebo je donijeti Strategiju
razvitka znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj;
c) U izradi Strategije razvitka znanosti i visokog obrazovanja u Republici
Hrvatskoj i Nacrta prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti, potrebno je osigurati
sudjelovanje predstavnika sveučilišne i akademske zajednice, koji bi bili
imenovani od strane ovlaštenih tijela sveučilišne i akademske zajednice.
Prilikom ustrojavanja povjerenstva za izradu Strategije i spomenutih Zakona,
treba osigurati ravnopravnu zastupljenost svih znanstvenih područja, visokih
učilišta i znanstvenih ustanova;
d) U postupku donošenja Strategije i spomenutih Zakona, nužno je prethodno
provesti javnu raspravu i uvažiti mišljenje akademske zajednice kako bi se
došlo do najboljih rješenja.
IV/
Radna skupina Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu analizirala je postupak izrade
navedenih Zakona, njihovo prezentiranja javnosti, pravna rješenja i pravne posljedice
eventualnog donošenja navedenih Zakona, te je u tom smislu izradila pravno mišljenje koje se
nalazi u prilogu ovom OČITOVANJU.
Prilaganje pravnog mišljenja nema za cilj utjecati na eventualnu izmjenu ili doradu
pojedinih rješenja u postupku donošenja navedenih Zakona, nego upravo suprotno, cilj
pravnog mišljenja, odnosno pravne analize jest ukazati na nemogućnost kvalitetne dorade
predloženih Zakona i na nužnost njihovog odbijanja i povlačenja iz rasprave i postupka
donošenja.
Dekan
Prof. dr. sc. Boris Buklijaš
iiavka Krautzeka bb
HR f»1 OOC Rijeka
Tel + S85 SI 265 713
f-aki +385 51 265 799
univer»itas®>univen»itas.hi'
www.univer5itwt5.hr
UNJVE^STTRS
Od:
Datum:
Udruga za razvoj visokoga školstva „Universitas"
13. svibnja 2011.
Ukupan broj stranica:
2
Udruga za razvoj visokoga školstva „Universitas" upućuje
IZJAVU ZA JAVNOST
o nacrtima prijedloga zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu
Udruga za razvoj visokoga školstva Universitas u više je navrata izjavama za javnost doprinosila javnoj
raspravi o nacrtima prijedloga zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu. Izjavom od 28.
listopada 2010. godine istakli smo da su
predloženi zakoni u suprotnosti s načelom autonomije sveučilišta te da, usvoje li se, ozbiljno
ugrožavaju funkcioniranje ionako nagriženog sustava visokog obrazovanja i znanosti.
Ovaj stav potkrijepili smo argumentima. U međuvremenu je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa na svojim stranicama objavilo nove verzije prijedloga zakona.
Universitas smatra da u novim verzijama nije došlo do revizije dijelova koji se odnose na temeljna
načela funkcioniranja sustava znanosti i visokog obrazovanja, te da nisu uklonjeni prijepori na koje je
ukazivala akademska zajednica u svojim brojnim reakcijama. Zbog toga smatramo da je
ustrajati na daljnoj reviziji predloženih zakona.
neprimjereno
Budući da se radi o strateški značajnim promjenama smatramo da bi analize koje bi
prethodile zakonskim rješenjima trebale ići putem istraživačkih projekata u kojima bi se
izvršila usporedna analiza svjetskih iskustava i propitivali razni aspekti implementacije
odabranog modela u hrvatskoj praksi, i to za dugoročno razdoblje. Priprema resursa,
odnosno postavljanje sustava potpore provedbi zakona također je iznimno važan aspekt
o kojemu treba voditi računa.
Svojim stavom da se predloženi zakoni povuku
iz procedure
i u cijelosti
odbace
Universitas se pridružuje većini akademskih institucija koje su do sada oglasile svoje
stavove.
Za Universitas:
Prof. dr. sc. Jasminka Ledić, predsjednica
SVEUČILIŠTE U RIJECI
POMORSKI FAKULTET U RIJECI
51000 Rijeka, Studentska 2
tel: 051 338411 fax: 051 336 755
....
Klasa:
602-04/11-01/9
Urbroj: 2170-57-11 -01 -5
Rijeka, 16. svibnja
2011.
Na temelju članka 29. Statuta Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Fakultetsko
vijeće na 98. sjednici održanoj 16. svibnja 2011. godine donijelo je jednoglasno sljedeće
OČITOVA NJE
na nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti
OPĆE PRIMJEDBE
Osnovna primjedba na nacrte Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju
i Zakona o znanosti (daljnjem tekstu: Nacrti zakona) jest da su neprimjereno kasno dani na
javn u raspravu.
Također, dvojbena je potreba donošenja Nacrta zakona, budući da je to poglavlje
pregovora s Europskom unijom već zaključeno.
Posebno se ističe neprihvatljivo postupanje predlagatelja Nacrta zakona koji su
rezultat rada političkog tijela ministarstva i povjerenstava čiji su članovi imenovani od
strane izvršne vlasti, te nisu prijedlog akademske zajednice.
Nedopustivo je da se Nacrtima zakona potiče rasformiranje i raslojavanje
međunarodno etabliranih fakulteta i izvorišnih osnova sveučilišnog udruživanja.
Opće primjedbe na Zakon o znanosti
Definicija znanstvenika kao osobe izabrane na radno mjesto, bez dopuštenja da
osoba stekne znanstveno zvanje bez sklapanja ugovora o radu, neprihvatljiva je,
diskriminirajuća i demotivirajuća za sve osobe koje se bave znanošću, uspješne su u tome i
opravdano očekuju da im se pruži određena satisfakcija i priznanje izborom u znanstveno
zvanje i bez zaposlenja na znanstvenom radnom mjestu.
Kada je riječ o znanstvenim pravnim osobama treba izrijekom navesti fakultete i
na taj im način pridati odgovarajući značaj kako u obavljanju znanstvenih istraživanja
tako i u sveukupnoj ulozi koju oni imaju za razvoj Republike Hrvatske te ih i nadalje
upisivati u Upisnik znanstvenih pravnih osoba.
Na fakultetima treba i dalje kreirati i bazirati znanstvena istraživanja i osigurati
im adekvatnu autonomiju u tome - pa i financijsku.
Opće primjedbe na Zakon o visokom obrazovanju
Bez obzira što su fakulteti sastavnice sveučilišta, fakultete treba izrijekom
definirati i uvrstiti u popis definicija pojmova koji se koriste u tekstu Zakona, kao visoka
učilišta.
Strukturu radnih mjesta akademskih nastavnika najbolje će riješiti dobro
postavljeni kriteriji za izbor u znanstveno-nastavna radna mjesta, te tada nema potrebe
utvrđivanja strukture na način da se formira piramida. Predloženi model posljedično može
dovesti do zatvaranja mogućnosti napredovanja, demotiviranosti pa čak do toga da
kvalitetniji nastavnici na nižem radnom mjestu ne mogu napredovati i zamijeniti manje
kvalitetne.
Neprihvatljivo je da fakulteti ne mogu biti znanstvene pravne osobe, što je posebno
nedopustivo za znanstvene pravne osobe koje pokrivaju izuzetno složeno područje
pomorstva.
Opće primjedbe na Zakon o sveučilištu
Pored zajamčene autonomije sveučilišta potrebno je osigurati i dovoljno
autonomije prema vodstvu sveučilišta. Sveučilište kao krovna institucija trebala bi u
svakom trenutku objedinjavati svoje sastavnice i u dogovoru s njima postizati optimalna
rješenja.
Sastavnice sveučilišta, prvenstveno najvažnije sastavnice odnosno fakulteti nisu
primjereno adekvatno zastupljeni u upravljanju sveučilištem te dekani fakulteta kao
legitimni zastupnici fakulteta i njihovi čelnici nisu niti u jednom upravljačkom ili
nadzornom tijelu.
Zakon o sveučilištu dopušta prevelik upliv i značaj osoba izvan sveučilišta u
sveučilišnim tijelima i to krnji njegovu autonomiju.
Pitanje (opstanka) pravne osobnosti je najnedefmiraniji dio Zakona i otvara
mogućnosti raznih interpretacija i rješenja te će dovesti do sukoba među sastavnicama i
neujednačenosti među sveučilištima i to na metropolsko sveučilište i na lokalna sveučilišta.
Zakon o sveučilištima daje prevelike ovlasti rektorima, a pritom ne ograničava broj
(uzastopnih) mandata. U korelaciji s načinom izbora rektora stječe se dojam
autokratičnosti i nezamjenjivosti.
Izbor sveučilišnih tijela na predloženi je način jako centraliziran i neadekvatan, a
posebice se zapaža uloga dekana fakulteta koji gube samostalnost i potpuno smisao
postojanja, odnosno postaju „ komesari" rektora.
Slijedom navedenog Fakultetsko vijeće donosi slijedeće
ZAKLJUČKE
1. Nacrti Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanosti (u daljnjem tekstu: Nacrti zakona) sastavljeni su protivno propisima o
savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i ustaljenim europskim standardima
dobrog vladanja.
2. Sveučilišta se u Nacrtu zakona podvrgavaju izravnoj političkoj kontroli,
čime se krši Ustavom zajamčena sveučilišna autonomija.
3. Nacrtima zakona, posebice Zakona o sveučilištu, na bitan se način zadire u
pravo sveučilišta da samostalno definiraju svoj unutarnji ustroj, čime se također
krši Ustavom zajamčena sveučilišna autonomija.
4. Umjesto proklamiranih integrativnih procesa, Nacrti zakona predviđaju
radikalnu centralizaciju starih sveučilišta koja su nastala iz uglednih fakulteta, a ne
obrnuto.
5. Nacrti zakona u pravilu rte dopuštaju mogućnost da Pomorski fakultet u
Rijeci kao fakultet koji je najstariji, danas vodeći i sveukupno veći od svih ostalih
pomorskih fakulteta u Republici Hrvatskoj ostane sa pravnom osobnošću i da ostane
znanstvena pravna osoba, što u naravi predstavlja ozbiljno narušavanje
dosadašnjih postignuća u multidisciplinarnom području pomorstva.
6. Nacrti zakona u slučaju Pomorskog fakulteta u Rijeci negiraju postojeće
javne ovlasti u izobrazbi pomoraca i drugim djelatnostima Fakulteta utvrđene
međunarodnim pravom (konvencije STCW, SOLAS, MARPOL, ..., itd.) te domaćim
pozitivnim propisima Republike Hrvatske.
7. Nacrti zakona predlažu proizvoljan i nesocijalan sustav studentskih
participacija koji dovodi u pitanje financijsko funkcioniranje ustanova.
8. Nacrti zakona značajno pogoršavaju radnopravni status zaposlenika na
svim razinama.
9. Nacrti zakona ne ostvaruju opći interes, već se pogoduje interesima
privatnog kapitala u visokom obrazovanju, te procesu privatizacije visokog školstva
s barijerama za studiranje studenata slabijeg imovnog stanja.
10. Zbog svega prethodno navedenog predložene Nacrte zakona u potpunosti
treba odbaciti i povući ih iz zakonodavne procedure.
Dekan,
Prof.dr.sc. Serđo Kos, v.r.
Dostaviti:
1. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH
N/p Ministra prof.dr.sc. Radovana Fuchsa
2. Sveučilištu u Rijeci
N/p Rektora prof.dr.sc. Pere Lučina
3. Svim sastavnicama Sveučilišta u Rijeci
4. Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
5. Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja
Središnjica u Zagrebu
6. Sindikalnoj podružnici Pomorskog fakulteta u Rijeci
7. Oglasna ploča Fakulteta
8. Web stranice Fakulteta
9. Opća služba
10. Pismohrana
SVEUČILIŠTE U RIJECI
F I L O Z O F S K I
FAKULTET
U
f
Slavka Kraulzeka bb
51000 Rijeka
Hrvatska
R I J E C I
tel. (051) 265-600 (051) 265-602 faks.265-799
e-adrcsa: [email protected]
mrežne stranice: http://www.flri.uniri.hr
16. svibnja 2011. godine
Zaključci Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci
o nacrtima prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o sveučilištu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je 19. travnja 2011. godine na mrežnim
stranicama objavilo nacrte prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o sveučilištu. Nema podataka o provođenju javne
rasprave prije upućivanja zakona u daljnju proceduru.
Na temelju prikupljenih rezultata rasprave provedene na Filozofskom fakultetu u
Rijeci, koja je trajala od 20. travnja do 4. svibnja 2011., Dekan je 16. svibnja 2011.
godine sazvao izvanrednu sjednicu Fakultetskoga vijeća kako bi se raspravilo o
prikupljenim primjedbama i komentarima, te donijeli zaključci o postojećim nacrtima
prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
sveučilištu.
Članovi Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta u Rijeci ističu sljedeće temeljne
primjedbe i komentare:
1. nepostojanje dokumenta Nacionalne strategije za znanstvenu djelatnost i visoko
obrazovanje, koja je trebala biti glavni preduvjet za donošenje nove zakonske
regulative;
2. neuspješno vođenje javne rasprave i ignoriranje primjera dobre prakse unutar
Europske unije;
3. ugrožava se autonomija sveučilišta koje se protuustavno podvrgava ne samo nadzoru
nego i izravnom upravljanju od strane izvršne vlasti;
4. implementacija programskih ugovora ne predviđa jasne mehanizme javne kontrole,
kako od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa tako ni od strane
sveučilišta;
5. nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti (čl. 4., st. 1.) sadrži diskriminatornu
odredbu kojom se unutar definicije znanstvene djelatnosti izdvajaju područja
društvenih i humanističkih znanosti;
6. predloženi oblici privatizacije i komercijalizacije sveučilišne djelatnosti vrlo će
vjerojatno dovesti do znatnog smanjenja njene kval itete na javnim sveučilištima;
7. a priori se isključuje mogućnost konzultacija s odgovarajućim institucijama Europske
unije u kreiranju reformi znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja prije i tijekom
prve faze funkcioniranja nakon što Republika Hrvatska pristupi Europskoj uniji, a s
obzirom na ključnu stratešku važnost znanosti i visokog obrazovanja za daljnji razvoj
Republike Hrvatske;
8. nije napravljena temeljita projekcija kratkoročnih i dugoročnih posljedica primjene
svih odredbi zakona od strane nezavisnog stručnog tijela.
Temeljem navedenih primjedbi i komentara, članovi Fakultetskoga vijeća jednoglasno
zaključuju sljedeće:
Predložene nacrte Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona
obrazovanju i Zakona o sveučilištu treba povući iz procedure.
o visokom
Broj; 64-200-2-245/1-2011.
Zagreb, 18. svibnja 2011.
Na temelju članka 50. Statuta Građevinskog fakulteta, Fakultetsko vijeće Građevinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na 150. redovitoj sjednici održanoj 18. svibnja 2011. donijelo
je
ZAKLJUČAK
1.
Podržavaju se zaključci Senata Sveučilišta u Zagrebu, doneseni na sjednici održanoj
10. svibnja 2011., o nacrtima Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i
Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
2.
Dakle, predlaže se nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti povući iz procedure dok se ne izradi
strategija razvoja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.
DEKANICA
Prof. dr. sc. Vesna Dragčević
Dostaviti:
1. Senat Sveučilišta u Zagrebu
2. Vlada Republike Hrvatske
Sveučilište u Zagrebu
VIJEĆE BIOMEDICINSKOG PODRUČJA
REKTORU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
REKTORSKOM KOLEGIJU
Zagreb, 18. svibnja 2011.
Vijeće biomedicinskog područja je na svojoj 08. sjednici održanoj .18. svibnja 2011. godine na prijedlog
dekana MF, prof. dr. sc. Davora Miličića, raspravljalo je o prijedlozima Zakona o sveučilištu, Zakona o
visokom obrazovanju i Zakona o znananosti te nakon provedene rasprave donijelo sljedeće zaključke:
1.
Predlaže se Rektorskom kolegiju da na svaki napis u javnim glasilima koji pokušava umanjiti
značenje stavova Senata o navedenim zakonima odmah odgovara. Istaknulo se da su javna
glasila pokušala raspravu o zakonu svesti na to da li je školovanje besplatno ili ne te bi time
proizišlo da je Sveučilište, a i fakulteti, protiv besplatnog studiranja najboljih studenata.
Istodobno se u potpunosti zanemaruje činjenica da su zakoni u suprotnosti s Ustavom što je
nespojivo s daljnjom procedurom!
2.
Vijeće biomedicinskog područja traži da rektor ponovno zahtijeva hitan, razgovor sa
premijerkom, gospodom Jadrankom Kosor, i to prije odluke Vlade o upućivanju zakona u
proceduru, raspravu na saborskom odboru i prvog Čitanja zakona (polovicom srpnja u
večernjim satima)!
Viječe je svjesno da je rektor takav razgovor zatražio više puta, no budući da bi zakoni imali
vrlo nepovoljan učinak na djelovanje akademske zajednice tražimo od rektora dodatni napor
u pokušaju iznošenja stavova Sveučilišta u Zagrebu Vladi Republike Hrvatske
Predsjednik Vijeća biomedicinskog područja
Akademik Ivica Kostović
S v e u č i l i š t e u Z a g r e b u , p.p. 4 0 7 , T r g m a r š a l a Tita 14. H R 1 0 0 0 0 Zagreb
tel.: <-385 (0)1 4 5 6 4 2 5 5 ; f a k s : + 3 8 5 (0)1 4 5 6 4 0 0 8
e - m a i l : r e c t o r @ u n i z g . h r ; uri.: w w w . u n i z g . h r
Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo
Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje
ZAKLJUČCI S TRIBINE O AUTONOMIJI SVEUČILIŠTA
- održane 19. svibnja 2011. godine na Sveučilištu u Zagrebu
1. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje u svojem Ustavu imaju postulirana načela
autonomije sveučilišta. Sljedeće norme Ustava mjerodavne su za određivanje autonomije
sveučilišta, a definiraju njezine temeljne elemente koji su neotuđivi:
• sloboda znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog istraživanja i stvaralaštva,
• uređivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa,
• izbor nastavnika i čelnika,
• odlučivanje o kriterijima upisa studenata,
• utvrđivanje unutarnjeg ustroja.
Zaključak:
Zakonodavac i izvršna vlast moraju u praksi poštovati ustavna načela o autonomiji
sveučilišta.
2. Apsolutna autonomija sveučilišta ne postoji niti je moguća, osobito zato jer se
sveučilišta u Hrvatskoj financiraju uglavnom društvenim sredstvima, što podrazumijeva
njihovu odgovornost prema državi. Normalno je da država traži odgovornost sveučilišta,
budući da ga financira, a to pravo bi u većoj mjeri nego sada trebali imati i studenti koji
ga također financiraju školarinama.
Zaključak:
Akademska zajednica mora u potpunosti prihvatiti svoju odgovornost prema državi
i studentima za kvalitetu istraživanja i studijskih programa.
3. Studijski programi i istraživanja ne mogu se podrediti isključivo narudžbama
»investitora« koji nisu znanstvenici te nemaju viziju razvoja znanosti, jer bi to bio kraj ne
samo autonomije sveučilišta, već i znanosti. Naime, znanstvenici moraju imati
mogućnost da nešto istražuju jednostavno zato što im se to sviđa i zanima ih, bez obzira
hoće li to ikada imati neke praktične posljedice i hoće li društvo ikada imati ikakve
izravne koristi. To su istraživanja koja vode stvaranju bitnih pomaka.
Zaključak:
Studijski programi i istraživanja ne smiju biti podređeni isključivo potrebama i
zakonima tržišta.
4. Nažalost, kada je riječ o znanstvenoj produkciji hrvatskih sveučilišta, ne možemo biti
zadovoljni, što znači da nastava često ne počiva na istraživanju. Stoga treba postaviti
pitanje tko je taj koji bi trebao provoditi kontrolu kvalitete nastave - akademska zajednica
ili ministarstvo (država). Bilo bi idealno ako bi to radila akademska zajednica. Međutim,
u našoj zbilji znamo da postoje mnoge sredine u kojima se takva rješenja ne provode pa
moramo očekivati da će netko izvan akademske zajednice voditi kontrolu. A čim to radi
netko izvan akademske zajednice, to je sputavanje autonomije, međutim treba vidjeti
donosi li to štetu ili korist sveučilištu.
Zaključak:
Akademska zajednica mora imati dovoljan stupanj funkcionalne odgovornosti za
provođenje kontrole kvalitete nastave i istraživanja.
5. Vrlo ozbiljan propust napravljen je u procesu predlaganja novih zakona, a to je
nedogovaranje s akademskom zajednicom. Teška je zabluda da se stegom na sveučilištu i
u znanosti mogu provoditi odredbe zakona bez suglasnosti ljudi na sveučilištu koji bi te
zakone trebali provoditi.
Zaključak:
Kod predlaganja novih zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja dijalog i
dogovor s akademskom zajednicom mora biti integralni dio tog procesa.
6. Hrvatska ulaže u studenta oko 3.200 eura godišnje, Slovenija 6.500, Austrija više od
10.500, a skandinavske zemlje oko 20.000. S minimalnim ulaganjem mogu se postizati
samo minimalni rezultati. Nadalje, struktura gospodarstva ovisi o strukturi obrazovanja
stanovništva; stoje stanovništvo obrazovanije, to ćemo brže napredovati.
Zaključak:
Vlada treba jasno definirati strateško usmjerenje RH prema razvoju znanosti i
visokog obrazovanja, zatim to usmjerenje u praksi primijeniti adekvatnim (većim)
ulaganjima u visoko obrazovanje i znanost.
7. Hrvatskoj ne trebaju gomile zakona. Dovoljno bi bilo da Sabor formira dvije agencije
koje će biti potpuno neovisne - jedna bi financirala znanost, a druga visoko obrazovanje,
dok ministarstva u tome ne bi direktno sudjelovala.
Zaključak:
Ustanoviti sustav financiranja znanosti i visokog obrazovanja koji će biti neovisan o
dnevnoj politici.
8. Obrazovne institucije ne bi se smjele diskriminirati prema strukturi vlasništva, osobito
predmnijevajući da će i u Hrvatskoj uskoro biti moguće osnivati privatne fakultete i
sveučilišta te da će europske institucije imati pravo davati diplome hrvatskim
državljanima na našem tlu.
I u javnim institucijama se događa loša komercijalizacija.
Stručno obrazovanje ne smije biti obrazovanje niže vrste, već drukčije obrazovanje.
Zaključak:
tJ sustavu visokog obrazovanja ne smije se diskriminirati prema različitim
strukturama vlasništva i vrsti obrazovanja (stručno ili znanstveno).
9. Zakonodavstvo koje se odnosi na znanost i visoko obrazovanje ima dugoročne,
decenijske utjecaje na život cjelokupnog društva. Brzopletost, polovična rješenja i
nedostatak dugoročne vizije mogu samo štetiti razvoju sustava znanosti i visokog
obrazovanja.
Zaključci:
Zakoni se moraju temeljiti na dogovorenoj i prihvaćenoj strategiji razvoja visokog
obrazovanja i znanosti.
U predizborno vrijeme ne treba požurivati donošenje zakona koji nisu dovoljno
kvalitetni i koji ne nude dugoročne strateške pravce razvoja visokog obrazovanja i
znanosti.
10. Ne samo zbog ustavnih normi, već i zbog omogućavanja dinamičnog, kreativnog i
neovisnog razvoja znanosti i visokog obrazovanja, uloga države trebala bi u određenim
segmentima funkcioniranja sustava biti minimalna.
Zaključak:
Država bi se trebala najmanje uplitati u autonomiju unutarnjeg organiziranja, u
izbor nastavnika i čelnika te u odlučivanje o kriterijima upisa studenata.
I N S T I T U T ZA POVIJEST UMJETNOSTI
I N S T I T U T E OF ART HISTORY
U Zagrebu, 25. svibnja 2011.
Mišljenje Instituta za povijest umjetnosti o završnom Nacrtu prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, doneseno
na sjednici Znanstvenog vijeća Instituta 18. svibnja 2011. godine
Institut za povijest umjetnosti javna je znanstvena ustanova koja ove godine obilježava 50. obljetnicu djelovanja.
Zahvaljujući opsegu, sustavnosti i kvaliteti provođenih temeljnih istraživanja hrvatske umjetničke baštine,
njezinom znanstvenom vrednovanju i promociji na međunarodnoj znanstvenoj sceni, Institut je tijekom toga
razdoblja prerastao u središnju instituciju nacionalne povijesti umjetnosti. Rezultati rada nekoliko generacija
znanstvenika i suradnika Instituta služili su kao osnovica za vrednovanje i zaštitu niza spomenika hrvatske
likovne i graditeljske baštine, ali i kao izvor smjernica za društveno odgovorno raspolaganje tim zajedničkim
resursima. Kvaliteta i uvjerljivost naših dosadašnjih istraživanja, njihova društvena važnost i osjećaj odgovornosti
prema nacionalnoj umjetničkoj baštini, nalažu nam da obavijestimo naše kolege i cjelokupnu hrvatsku javnost
kako završni nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti smatramo u potpunosti neprihvatljivim.
Predložena su rješenja - od kategorizacije javnih znanstvenih instituta, preko promjena u sustavu upravljanja
ustanovama, načina utvrđivanja prioriteta znanstvenih istraživanja i s njima vezanih načela financiranja
djelatnosti te položaja znanstvenika - po našem sudu u opreci s općenito proklamiranim zalaganjima za
prepoznavanje i očuvanje specifičnosti nacionalne kulturne i umjetničke baštine, za njihovu valorizaciju i
prezentaciju te funkcionalizaciju u kontekstu očuvanja nacionalnoga identiteta.
S obzirom na javne znanstvene institute iz područja humanističkih znanosti koji svojim radom stvaraju znanja
neophodna za ispunjavanje tih zadaća, predložena kategorizacija tih ustanova ne uključuje valorizaciju rezultata
i razvoja koji su one, djelujući u skladu sa zakonima i u funkciji programskih dokumenata o nacionalnim
znanstvenim prioritetima, ostvarile tijekom proteklih desetljeća. Kategorizacijom se zapravo otvara prostor za
ukidanje (ili ograničavanje djelovanja) određenog broja instituta - pa time i polja istraživanja - ponajprije onih
koji se neće moći dokazati u funkciji gospodarstva, odnosno nametnuti na tržištu.
Priroda znanstvenih istraživanja koja provodi Institut za povijest umjetnosti prisiljava nas na svakodnevno
suočavanje s posljedicama djelovanja "tržišta", točnije s ugrožavanjem i iskorištavanjem, pa i uništavanjem
kulturnopovijesne baštine. Stoga smo duboko svjesni negativnih posljedica eventualnog prihvaćanja ovakvog
prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i u puno širem području od onoga koje se njime kani regulirati.
Nije prijeporno da kulturna i umjetnička baština mogu i moraju biti faktori društvenog razvitka, osobito kroz
pametno osmišljenu strategiju djelovanja i razvitka tzv. kulturnih industrija. Treba, međutim, biti svjestan
činjenice da se umjetnost i kultura, pa tako ni znanstvene discipline koje se bave tim područjima, ne mogu
podvesti pod zamišljenu i očekivanu projekciju (linearnog) razvoja kao što je to možda moguće u sferi onih
djelatnosti koje su izravno u funkciji gospodarstva, odnosno tržišta.
CROATIA, 10000 ZAGREB, ULICA GRADA VUKOVARA 68, TEL. 385 (0)1 611 2744, FAX. 611 2742, E-mail: [email protected], www.hart.hr
Ulaganje u znanost prema načelima ekonomske isplativosti i predložena reforma sustava
upravljanja institutima, koja nastoji prije svega osigurati snažan utjecaj političke vlasti na
znanstvene ustanove, te pod krilaticom približavanja europskoj praksi interese kapitala
pretpostavlja humanističkim vrijednostima ugrađenima u sadašnji ustroj znanstvene zajednice u
Hrvatskoj, radikalno bi transformirali i ulogu našeg Instituta.
Prenošenjem prava odlučivanja o ustroju znanstvenih institucija te o vrsti i tipu znanstvenih
istraživanja sa znanstvenih na upravna vijeća (čije će članove u većini imenovati izvršna vlast),
točnije radikalnim smanjenjem nadležnosti znanstvenih vijeća, zapravo ukida se autonomija
instituta kao supstancijalnog dijela ne samo znanstvene nego i šire društvene zajednice.
Kad je riječ o aktualnim subjektima istraživanja, znanstvenicima koji rade u institutima, njihovo se
napredovanje administrativnim putem ograničava i usporava, uz istodobno stimuliranje
uključivanja znanstvenika iz privatnog sektora "u nastavne i istraživačke programe javnih
znanstvenih i obrazovnih institucija". Težnja "okrupnjavanju znanstvenog potencijala" po uzoru na
Europsku uniju nesumnjivo vodi preraspodjeli postojećih kapaciteta i otpuštanju "viška"
znanstvenika.
Neizvjesnost koju donosi predloženi način pregovaranja i odlučivanja o financiranju javnih
znanstvenih instituta putem programskih ugovora ugrozit će njihovo djelovanje. Kriteriji za
financiranje (čije se ispunjavanje navodi kao preduvjet za sklapanje programskih ugovora) ovisit
će, naime, o usklađenosti s budućom nacionalnom strategijom razvitka znanosti - dokumentom
čije je donošenje zapravo trebalo prethoditi izradi Zakona.
Naposljetku, u kontekstu donošenja cijelog sklopa zakona osobito je bolan i neprihvatljiv
inferioran položaj humanističkih znanosti - pa time i povijesti umjetnosti. On se, primjerice, očituje
u valorizaciji znanstvenog rada predočenoj u Tablici o znanstvenoj produktivnosti javnih
znanstvenih instituta u Hrvatskoj, koja pokazuje značajne razlike između statistički obrađenih
postignuća prirodoslovnih, društvenih i humanističkih znanosti. Svođenje znanstvenog rada i
produktivnosti znanstvenika na citiranost ili objavljivanje u CC časopisima pridonosi međusobnom
nerazumijevanju znanstvenika i svjedoči o nerazumijevanju prirode humanističkih znanosti
posvećenih problematici umjetnosti i kulture.
Kompetitivnost i konkurentnost ne mogu zamijeniti humanistički princip suradnje zasnovane na
međusobnom interesu i uvažavanju tuđeg rada, te na razmjeni stečenih znanja i informacija, a u
cilju boljitka ljudske zajednice i očuvanju vrijednosti koje su povlastica i obveza humanoga
društva. Inteligentan, održiv i uključiv razvoj znanstvene djelatnosti u Hrvatskoj treba biti
zasnovan na humanističkim načelima što znači da bi promjene zakonskoga okvira trebale
demonstrirati skrb za ljudske resurse i javna dobra, što znanost neizostavno jest.
Predlažemo stoga izradu potpuno novog prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti,
zasnovanog na demokratskim standardima i ravnopravnom dijalogu svih zainteresiranih strana
kao i prethodno donesenoj Strategiji razvoja znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
akademik Tonko Maroević
predsjednik Znanstvenog vijeća
Instituta
:iti za povijest umjetnosti
Sveučilište u Z a g r e b u
Filozofski f a k u l t e t
Ivano Lučića 3
10000 Zagreb
University of Z a g r e b
Faculty of H u m a n i t i e s
a n d Social Sciences
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb, Croatia
Tel./Phone:+385(0)1 6120-111 ;Fax:+385(0)1 6156-879;www.ffeg.hr
Klasa: 053-01/11-01/324; Urbroj:3804-850-11 -3
G. PREDSJEDNIKU R E P U B L I K E H R V A T S K E
Ci. PREDSJEDNIKU HRVA TSKOGA S A B O R A
GDI PREDSJEDNICI V L A D E
G. PREDSJEDNIKU S A B O R S K O G A O D B O R A ZA
OBRAZOVANJE. KULTURU I ZNANOS T
G. R E K T O R U SVEUČILIŠ TA U Z A G R E B U
IZJAVA VI.IECA FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SA SJEDNICE 25. SVIBNJA 2011.
Vijeće Filozofskoga fakulteta potvrđuje .svoje dosadašnje stavove i utvrđuje tla su
izjave niza akademskih ustanova. Zagrebačkoga sveučilišta i većine drugih sveučilišta,
fakulteta i dijela instituta te Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, potvrdile u javnoj
raspravi da nacrte prijedloga Zakona o sveučilištu. Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o
znanstvenoj djelatnosti smatraju neprihvatljivima i traže da se prijedlozi povuku iz daljnje
procedure.
To je ponovo potvrdila jučerašnja rasprava na tribini Universitas u Rijeci.
Pozivamo Ministarstvo i Vladu da ne šalju, nacrte u saborsku proceduru protivno
stručnoj i pravnoj prosudbi gotovo cijele akademske zajednice. Pokušaju li se zakoni
nametnuti, akademska će se zajednica tomu suprotstaviti svim legitimnim sredstvima da
obrani opći i nacionalni interes održanja i razvoja temeljnih .institucija znanosti i visoke
naobrazbe u zemlji.
Ujedno prosvjedujemo protiv dezinformacija koje Ministarstvo upućuje javnosti preko
medija i svojih mrežnih stranica da akademska zajednica prihvaća prijedloge zakona, a da im
se suprotstavljaju samo rijetke ustanove, pojedinci ili čak „marginalci". Lako j e provjeriti na
mrežnim stranicama vvww.akadsolid.com ili www.universitas.hr koliko j e ključnih ustanova
jasno i argumentirano odbilo nacrte prijedloga zakona.
Prosvjedujemo i protiv kampanje blaćenja akademske zajednice. U kampanji se rabe
neistine, ona je nepravedna i nemoralna, a služi samo tomu da se u javnosti umanji ugled
najmjerodavnijih hrvatskih ustanova i da se ne čuju njihovi jasno artikulirani razlozi i
procjene akademske i društvene štetnosti nacrta prijedloga triju zakona.
U Zagrebu, 25. svibnja 2011.
HRVATSKA AKADEMIJA
ZNANOSTI I UMJETNOSTI
1 5 ®
HAZU
CROATIAN ACADEMY
OF SCIENCES AND ARTS
ir.i-vi i
Broj: 10*298/54-2011.
OBJAVA ZA MEDIJE
Zagreb, 26. svibnja
2011.
Stavovi
Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o nacrtima prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti
Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na sjednici održanoj 25. svibnja 2011.
raspravljalo je o nacrtima prijedloga triju zakona iz područja znanosti i visoke naobrazbe, koje j e
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo na svojim mrežnim stranicama dana 19. travnja
2011.
Kao podloga za raspravu korišteni su zaključci Predsjedništva Hrvatske akademije sa rasprave
od 2. studenoga 2010. kada su prvi puta bili razmatrani nacrti triju zakona iz područja znanosti i visoke
naobrazbe te Očitovanje o nacrtima tih zakona Odbora za suradnju s hrvatskim sveučilištima i
znanstvenim institutima Hrvatske akademija sa sjednice od 16. svibnja 2011.
Nakon iscrpne rasprave Predsjedništvo je prihvatilo sljedeće stavove:
1. Predloženim nacrtom Zakona o sveučilištu definira se unutarnje ustrojstvo sveučilišta, u mjeri i
na način kojima se dijelom dovodi u pitanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčena autonomija
sveučilišta. U tom smislu, kao naročito sporni ističu se prijedlog da pravna osobnost fakulteta i
akademija bude izuzetak, prijedlog prema kojem senat sveučilišta može velikim dijelom biti sastavljen
od neakademskih članova, prijedlog da ključnu ulogu u donošenju temeljnih odluka vezanih uz
sveučilište ima sveučilišno vijeće, prijedlog da se stupanjem na snagu predloženog Zakona o
sveučilištu automatski prekine mandat članovima demokratski izabranih senata sveučilišta te da se tim
Zakonom (ponovno) osnuju sveučilišta koja već postoje, neka od njih i kroz više stoljeća. Osim toga,
Zakon ne stavlja u isti položaj javna i privatna sveučilišta, zbog čega postoji opasnost od
komercijalizacije visokog školstva.
2. Predloženim rješenjima nacrta Zakona o znanstvenoj djelatnosti, a poglavito onima kojima se
uređuje financiranje znanstvene djelatnosti, dovodi se u pitanje znanstvena komponenta sveučilišnog
djelovanja, cime se utječe na kvalitetu visokoškolskoga obrazovanja na javnim sveučilištima, pa i
opstojnost sveučilišnoga visokoškolskog obrazovanja utemeljenoga na znanstvenom istraživanju. S
druge strane, nije jasno iz kojih bi se sredstava financirale radikalne reforme koje nacrti prijedloga
zakona predlažu jer su do sada sve reforme bile skupe, a sredstva se za temeljne djelatnosti sve više
uskraćuju.
3. Predloženim rješenjima nacrta Zakona o znanstvenoj djelatnosti upitna je neovisnost
Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju od izvršne vlasti, kao i samostalnost znanstvenih instituta,
čime se ugrožava sloboda znanstvenih, a posebno bazičnih, istraživanja i kvaliteta rezultata
znanstvenoga stvaralaštva.
4. Prema predloženim nacrtima zakona, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nema svoje
predstavnike u Nacionalnom vijeću za znanost i tehnologiju te Nacionalnom vijeću za visoko
obrazovanje, najvišim strateškim tijelima koja bi trebala sustavno skrbiti za razvoj znanosti i visokog
obrazovanja.
Zbog svega izloženog Predsjedništvo smatra da za sada nisu stvorene pretpostavke za
upućivanje nacrta prijedloga triju zakona iz područja znanosti i visoke naobrazbe u zakonsku
proceduru. Prije nego što se pokrene postupak za donošenje tih zakona valjalo bi izraditi
nacionalnu strategiju razvoja znanosti i visokog obrazovanja, te predložena rješenja iz nacrta
zakona uskladiti s tom strategijom i s odredbama Ustava Republike Hrvatske kao i s već
zauzetim stajalištem Ustavnog suda RH o autonomiji sveučilišta.
PREDSJEDNIŠTVO HAZU
Zrinski trg 11, 10000 Zagreb, Hrvatska - www.hazu.hr
- Tel.: (01) 4 8 9 51 11 - Telefax: (01) 481 99 79
Sveučilište u
Zagrebu
Rektorski kolegij u širem sastavu
Zagreb, 31. svibnja 2011.
OTVORENO PISMO
Rektorskog kolegija u širem sastavu Sveučilišta u Zagrebu
predsjednici Vlade Republike Hrvatske gospodi Jadranki Kosor
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je 19. travnja 2011. pokrenulo proceduru prihvaćanja prijedloga triju
zakona iz područja visokog obrazovanja i istraživanja. Razlozi zbog kojih ti prijedlozi nisu prihvatljivi
akademskoj zajednici Sveučilišta u Zagrebu formulirani su kroz zaključke sa sjednice Senata od 10. svibnja 2011.
{dalje: Zaključci), kao i kroz iscrpni popratni materijal koji je u međuvremenu predočen na uvid vodećim
tijelima državne uprave i široj javnosti. Spomenutim zaključcima predloženo je Vladi RH osnivanje radne
skupine za rad na strategiji razvoja znanosti i visokog obrazovanja i odgovarajućem zakonodavstvu.
Priopćenja MZOŠ-a, kao i djelovanje i javni istupi gospodina ministra dr. sc. Radovana Fuchsa, koji su uslijedili
nakon sjednice Senata, dodatno su nas osnažili u stavu kako bi trebalo što prije pokrenuti rad navedene radne
skupine, posebno uzimajući u obzir kritičke opaske iznesene u devet točaka senatskih zaključaka. To se
posebno odnosi na:
1.
Izostanak nacionalne strategije i jednako tako qelovite i pouzdane analize razvoja istraživačkog i
visokoobrazovnog sustava u proteklim godinama, na koje ukazuje t. 1. Zaključaka, doveo je do niza
nepotrebnih i opasnih improvizacija dužnosnika ministarstva, posebno gospodina ministra. U njima
se vrlo često prepoznaje tendencija difamiranja Sveučilišta u Zagrebu i njegovih djelatnika, iskazana
kroz brojne fragmentarne navode i tvrdnje koje su ili proizvoljne ili čak ne ispunjavaju kriterije
korektnosti i istinitosti, što je naročito prisutno u ministrovoj prezentaciji zakona pred Gospodarskosocijalnim vijećem i u priopćenju MZOŠ-a od 16. svibnja 2011. Rektor i drugi predstavnici Sveučilišta u
Zagrebu dotakli su se nekih od tih navoda u materijalima pripremljenim za sjednicu Senata od 10.
svibnja 2011. i jednako tako su spremni na daljnji dijalog, oslobođen svake isključivosti, oko tvrdnji u
spomenutim nastupima MZOŠ-a i gospodina ministra.
2.
Praksa Ministarstva kojoj sada svjedočimo, uz to što ima naznake isključivosti, je ili nekompetentna ili
nije dobronamjerna, i stoga potencijalno može biti kontraproduktivna. Ona je posljedica nepoštovanja
procedure spomenute u t. 2. Zaključaka. Kako ne bi dovela do daljnjih, još većih šteta, treba je što prije
zamijeniti stručnim i konstruktivnim radom. Službeni predstavnici Sveučilišta spremni su tome
doprinijeti. Treba očekivati da će analize sadašnjeg stanja cijelog sustava i samog Sveučilišta u Zagrebu
biti vrlo kritične, kao što je to bila i nedavna sveučilišna samoanaliza i da će ukazati na prave uzroke
prisutnih nepovoljnih pokazatelja, kako u radu Sveučilišta, tako i u radu drugih ključnih nacionalnih
subjekata uključujući i MZOŠ.
Želimo također istaknuti kako se analize ne provode i strategije ne donose da bi bile
„unaprijed
osuđene na propast" (kao što se navodi u priopćenju MZOŠ-a od 16. svibnja 2011.) nego da bi nam bile
uporište i putokaz u nalaženju što kvalitetnijih projekcija daljnjeg normiranja i upravljanja sustavom.
3.
U t. 3. Zaključaka, kao i u dodatnom materijalu Senata Sveučilišta u Zagrebu, jasno je ukazano kako je
provedba predloženih zakonskih rješenja nemoguća bez značajnih dodatnih ulaganja iz državnog
proračuna. To se naročito odnosi na pitanje osiguravanja zamjenskih sredstava u državnom proračunu
za studentske participacije u troškovima studija. Nakon neprekidnog ponavljanja tvrdnje od strane
Ministarstva po kojoj svi oni koji se protive novom zakonodavstvu trebaju znati da su time protiv
besplatnog visokog obrazovanja u RH, treba jasno reći da akademska zajednica podržava koncept
visokog obrazovanja kao javnog dobra dostupnog svima, ali isto tako ukazati kako gospodin ministar
do sada nije odgovorio na jednostavno pitanje prisutno u javnosti: hoće li se iz državnog proračuna
osigurati dodatna sredstva kojima bi se studenti oslobodili plaćanja i istodobno kompenzirao sustavni
manjak u hrvatskom visokom obrazovanju koji nije manji od 500 milijuna kuna godišnje, i koji se do
sada, nažalost, alimentirao većim dijelom iz studenskih izvora.
Projekcije državnog proračuna za sljedeće dvije godine jasno ukazuju da u njemu nema prostora za ta
dodatna izdvajanja. Uzme li se u obzir da niti Ministarstvo nije naznačilo kako su takva izdvajanja
potreba i mogućnost budućeg državnog proračuna, treba naglasiti da, ukoliko se spomenuti manjak ne
bi nadoknadio,
visokom obrazovanju u javnom sektoru prijeti brzo i nezaustavljivo srozavanje
kvalitete, s posljedicama na koje je upozoreno u t 9. Zaključaka. S druge strane, gospodin ministar
obmanjuje javnost tvrdnjama da veliki dio tih sredstava ide u povećanje plaća sveučilišnih nastavnika,
iako dobro zna da se sredstva participacija i školarina, u zamjenu za nedostatna sredstva iz državnog
proračuna, koriste za pokriće elementarnih troškova poslovanja, dakle potreba rada, prvenstveno rada
iznad norme i plaćanja vanjske suradnje, kao i plaćanja materijalnih rashoda u kojima državni
proračun sudjeluje tek s polovicom iznosa, pri čemu je kod nekih fakulteta to manje od 15%.
Ukoliko pak, suočen sa stvarnim stanjem državnog proračuna, gospodin ministar dijeli stav
akademske zajednice kako se kvaliteta sveučilišnog rada n e smije srozavati, tj. kako ne smije doći do
smanjenja izdvajanja po student-godini, koje je ionako znatno manje nego u skoro svim zemljama
Europske unije, tada bi trebao jasno i precizno
predočiti javnosti realno stanje, umjesto što se,
suprotno elementarnim normama korektnosti, kroz priopćenje MZOŠ-a od 16. svibnja 2011. zahvaljuje
„studentima iz pokreta 'Besplatno školstvo' koji su prije dvije godine prosvjedom jasno i glasno
upozorili na problem gotovo pa lihvarskih školarina na mnogim visokim učilištima". Upravo zbog
ovakvog neodgovornog ponašanja prema javnosti, koje se naročito intenziviralo u proteklih mjesec
dana, upozorili smo kroz t. 8. Zaključaka kako predloženu zakonsku inicijativu karakterizira socijalna
neosjetljivost koja je i do sada bila jako izražena u hrvatskom visoko-obrazovnom sustavu.
4.
U t. 4. Zaključaka istaknuto je kako su pojedine odredbe predloženih nacrta zakona protivne Ustavu
Republike Hrvatske. Obzirom da se u dokumentima i istupima MZOŠ-a često ističe kako se zakonskim
prijedlozima zapravo jača autonomija sveučilišta, treba istaknuti kako članak
68. Ustava jamči
sveučilištu pravo da samo odlučuje o svome ustroju te pravo da samo sobom upravlja. Republika
Hrvatska ima pravo i dužnost nadzirati sve znanstvene i nastavne djelatnosti sveučilišta i korištenje
proračunskih sredstava na sveučilištu, uvjetovati svoju financijsku i drugu potporu određenim
ishodima, vrednovati djelovanje sveučilišta pa čak ga, sukladno općim propisima o ustanovama kao
nositelj osnivačkih prava i ukinuti, ali nema pravo odlučivati o njegovom ustroju niti njime upravljati.
Predloženim nacrtima Sveučilištu se, protiv njegove volje, nameće unaprijed određeni model
centraliziranog upravljanja, uz izravno sudjelovanje države u odlučivanju o najvažnijim pitanjima rada
Sveučilišta, prepoznato kroz sastav i ovlasti Sveučilišnog vijeća, položaj rektora i mogućnost njegove
smjene, te marginalizaciju ovlasti i sastava sveučilišnog senata. Ovlasti Sveučilišnog vijeća su po
predloženom nacrtu zakona nedvojbeno upravljačke, a ne samo nadzorne, kako tvrdi ministar. Ustavu
su protivne i prijelazne odredbe Zakona o sveučilištu kojima se ex lege ukida senat, predstavničko
tijelo sveučilišta i uvodi konstituirajući senat čiji je sastav uređen samim zakonom.
Ove i druge uočene naznake ozbiljnog kršenja Ustava i ustavnih načela u predloženim zakonskim
nacrtima, potvrđuju naša ranija upozorenja kako je u budućem radu na traženju zakonskih rješenja
nužno uključiti i kompetentne pravne stručnjake.
5.
Smatramo nepotrebnim osvrtati se na ostale očigledne nekorektnosti u koje su se, u proteklom
vremenu, gospodin ministar i drugi dužnosnici MZOŠ-a upuštali izvrtanjem činjenica, prisvajanjem
inicijativa koje su pokrenuli drugi, fabriciranjem tvrdnji o širokoj podršci zakonskim prijedlozima i
odgovarajućim stavovima ministra, pritiscima na dijelove akademske zajednice, manipuliranjem
medijima, i t. d. Moramo izraziti žaljenje što upravo gospodin ministar zapostavlja standardne norme
akademskog ponašanja koje bi ga, obzirom na odgovornu dužnost koju obnaša, morale obvezivati
barem onoliko koliko i druge članove akademske zajednice. Nadamo se da pokretanjem zajedničkog
ozbiljnog i odgovornog rada više neće biti potrebe za korištenje takvih metoda.
U zaključku, upućujemo javni poziv Vladi RH, posebno predsjednici Vlade gospođi Jadranki Kosor, da uzme u
obzir prijedloge iz Zaključaka Senata Sveučilišta u Zagrebu od 10. svibnja 2011., i hitnim donošenjem
odgovarajućih odluka pokrene sustavan rad na strateškim i zakonodavnim dokumentima koji će omogućiti,
kako punu preobrazbu hrvatskog istraživačkog i visoko-obrazovnog sustava, tako i njegovu uspješnost na
globalnoj sceni.
Na kraju napominjemo kako smo u dogovoru s gospodinom ministrom dr. sc. Radovanom Fuchsom sazvali
izvanrednu sjednicu Senata Sveučilišta u Zagrebu u četvrtak, 2. lipnja 2011. posvećenu provedbi zaldjučaka
Senata od 10. svibnja 2011. Očekujemo da ćemo na toj sjednici imati priliku zajedno raspraviti sva otvorena
pitanja vezana uz predložene nacrte zakona i uz Zaključke Senata.
Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš
Predsjedavajući Rektorskog kolegija u širem sastavu
Prilog:
Zaključci Senata Sveučilišta u Zagrebu o nacrtima Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i
Zakona o znanstvenoj djelatnosti od 10. svibnja 2011.
ZAKLJUČCI
PREDSJEDNIŠTVA I ZNANSTVENOG VIJEĆA AKADEMIJE PRAVNIH
ZNANOSTI HRVATSKE O NACRTIMA PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANOSTI,
SVEUČILIŠTU I VISOKOM OBRAZOVANJU
(7. lipnja 2011.)
Nakon što je proteklo sedam mjeseci od objavljivanja prvog teksta nacrta navedenih
zakona i reakcija brojnih institucija koje djeluju u tom dijelu društvenih djelatnosti u
Republici Hrvatskoj predlagatelj, ne obazirući se na argumentirane primjedbe i
prijedloge za promjenu prvobitnog prijedloga, nisu promijenili njegove bitne sadržaje,
već inzistiraju na donošenju upravo tako, po njima oblikovanog teksta. Zbog toga, a
osobito Zbog brojnih najnovijih nepovoljnih ocjena tog prijedloga u najvećem dijelu
hrvatske akademske zajednice da nacrti prijedloga zakona o znanosti, sveučilištu i
visokom obrazovanju sadrže niz odredaba kojima se ograničava Ustavom Republike
Hrvatske zajamčena autonomija sveučilišta, njegovih sastavnica i individualne slobode i
prava akademskih nastavnika i znanstvenika, APZH je odlučila ponovno upozoriti na
svoja stajališta o prijedlozima zakona o znanosti i visokom obrazovanju.
1. Predložena struktura i nadležnost ključnih tijela u znanosti i visokom obrazovanju
(Sveučilišno vijeće, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Nacionalno vijeće za
znanost i tehnologiju) dovode u pitanje načelo prema kojem isključivo sveučilište ima
pravo uređivati svoj unutarnji ustroj i prioritete razvitka znanosti.
2. Umjesto poticanja i afirmacije rada Odbora za etiku i znanost u visokom obrazovanju
i Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti visokog obrazovanja, ta se tijela
predloženim zakonima ukidaju što je u suprotnosti sa zahtjevom za afirmaciju
znanstvene etike i sudjelovanjem socijalnih partnera u raspravama oko financiranja
sustava znanosti i visokog obrazovanja. Istodobno se novim zakonima predlaže
uvođenje moralne odgovornosti s pravnim posljedicama ali bez pravnog temelja i
pravnog postupka za zaštitu ustavnih sloboda i prava sveučilišnih nastavnika i drugih
pripadnika akademske zajednice. No ne predlaže se ograničavanje etike u znanosti na
davanje vještačkih mišljenja pa tako ostaje otvorenom mogućnost zloupotrebe etike za
donošenje - navodno znanstvenih - odluka o životu i smrti.
3. Neprihvatljivo je utvrđivanje kapaciteta visokih učilišta od strane Agencije za znanost
i visoko obrazovanje jer to predstavlja zadiranje u autonomnu nadležnost sveučilišta
kod provedbe upisa studijskih programa.
4. Ukidanje pravne osobnosti fakulteta i umjetničkih akademija protivno je ustavnim
jamstvima autonomije sveučilišta te slobodi znanstvenog, umjetničkog i kulturnog
stvaralaštva, koja opet proizlaze iz naravi kako tog stvaralaštva tako i sveučilišta.
Naime, samo djelatnici pojedine znanosti, odnosno umjetnosti imaju znanstvene,
odnosno umjetničke kvalifikacije da donose stručne odluke o tom koje će se djelatnosti
obavljati u toj znanosti, odnosno umjetnosti u sveučilištu i tko je sposoban da ih obavlja
kao nastavnik, suradnik, student ili čelnik te su samo ti djelatnici znanstveno, odnosno
umjetnički kvalificirani prenijeti dio svojih ovlasti širim zajednicama znanstvenika i
umjetnika, pa tako i sveučilištima.
5. Neprihvatljivo je da se individualna prava i slobode akademskih nastavnika u
znatnoj mjeri ograničavaju propisivanjem neodređenih uvjeta za izdavanje i
oduzimanje akademske dopusnice (venia docendi).
6. Neprihvatljiva su i za razvitak znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj
predložena rješenja kojima se u znatnoj mjeri otežava napredovanje nastavnika i
znanstvenika u znanstveno-nastavnim i suradničkim zvanjima i stvara rizik od odljeva
visokokvalitetnih kadrova iz sustava znanosti i visokog obrazovanja u privatni sektor i
inozemstvo.
7. Neprihvatljivo je i sasvim neutemeljeno izjednačavanje sveučilišnih i stručnih studija.
8. Neprihvatljivo je da predloženi zakonski sadržaji otvaraju ničim opravdane
mogućnosti za dezintegraciju postojećih struktura hrvatskih sveučilišta i neopravdanu
komercijalizaciju i privatizaciju znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra za
koje je država dužna skrbiti.
9. Neprihvatljivo je da u izradu nacrta zakona nisu bili uključeni predstavnici pravne
znanosti, ujedno i članovi akademske zajednice, i to ne samo radi nomotehničke pomoći
u oblikovanju teksta prijedloga zakona, već radi oblikovanja njegovih važnih sadržaja
koji se odnose na ustavnopravna pitanja. U izradi novog prijedloga ti znanstvenici
morali bi svakako biti uključeni.
10. Zbog svega navedenog Akademija pravnih znanosti Hrvatske smatra da predloženi
zakoni bez odlaganja moraju biti povučeni iz zakonodavne procedure i da se izradi
novih zakonskih prijedloga može pristupiti tek po izradi strategije razvitka znanosti i
visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
Predsjednik Akademije
Prof, emerit. dr. sc. Željko Horvatić
Predsjednik Znanstvenog vijeća
Prof.dr.sc. Vladimir Ljubanović
Očitovanje Studentskog zbpra Sveučilišta u Zagrebu o
nacrtima prijedloga Zakona o Sveučilvku, Zakoria o visokom obrazovanju i Zakona a znanstvenoj
djelatnosti
S k u p š t i n a S t u d e n t s k o g z b o r a S v e u č i l i š t a u Z a g r e b u (u d a l j e m t e k s t u : S k u p š t i n a ) j e n a s j e d n i c i
o d r ž a n o j 15. lipnja 2011. g o d i n e donijela slijedeće zaključke. Skupština s m a t r a da
buduća
z a k o n s k a r j e š e n j a t r e b a j u biti u t e m e l j e n a n a n a c i o n a l n o j s t r a t e g i j i r a z v o j a z n a n o s t i i v i s o k o g
o b r a z o v a n j a . U o v o m obliku nacrti z a k o n a Skupštini nisu prihvatljivi t e p r e d l a ž e s l i j e d e ć e
promjene u nacrtima:
ZAKON O SVEUČILIŠTU
č l a n a k 10.
r e k t o r m o r a biti sveučilišni p r o f e s o r i S k u p š t i n a traži d a se t o u z a k o n u
eksplicitno n a v e d e
č l a n a k 10. s t a v a k 1
s t u d e n t i p o j e d i n e s a s t a v n i c e t r e b a j u s u d j e l o v a t i u izboru čelnika
s a s t a v n i c a (kroz Fakultetska vijeća), n e p r i m j e r e n o je d a ga na p r i j e d l o g r e k t o r a i m e n u j e s e n a t
č l a n a k 10. s t a v a k 5
ukoliko r e k t o r a
bira s e n a t sveučilišta logično je d a ga s e n a t i
r a z r j e š u j e , a n e Sveučiišno vijeće
č l a n a k 11. s t a v a k 2 -> Skupština s m a t r a da svaka s a s t a v n i c a sveučilišta t r e b a imati b a r e m
jednog predstavnika
u senatu, a broj članova s e n a t a
bi t r e b a o biti o d r e đ e n
statutom
sveučilišta
č l a n a k 12. -> p r e d s t a v n i k s t u d e n a t a s p r a v o m glasa t r e b a biti z a s t u p l j e n u s v e u č i l i š n o m
vijeću, ali
s m a t r a m o da će o v a k v o z a k o n s k o o d r e đ e n j e
direktnim
u p l i v o m izvršne vlasti u u p r a v l j a n j e s v e u č i l i š t o m
Sveučilišnog vijeća
š t o je d o d a t n o
rezultirati
potencirano
s m a n j e n j e m ovlasti i broja članova S e n a t a
članak 29. stavak 2
u k o n s t i t u i r a j u ć e m s e n a t u nisu p r e d v i đ e n i p r e d s t a v n i c i s t u d e n a t a š t o
je Skupštini neprihvatljivo i traži d a s e t o izmijeni
ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU
č l a n a k 5. s t a v a k 6 -> u r a d u N a c i o n a l n o g vijeća t r e b a s u d j e l o v a t i p r e d s t a v n i k
Hrvatskog
s t u d e n t s k o g z b o r a s p r a v o m glasa
članak 26. stavak 3
Skupština s m a t r a n u ž n i m da se t o č n o d e f i n i r a koliko vrijedi 1 ECTS
b o d , a n e z a d a n i m i n t e r v a l o m o d 25-30 sati r a d a
članak 42.
-
p r e d l o ž e n i način izražavanja o c j e n a s m a t r a m o u p o t p u n o s t i neprihvatljivim
č l a n a k 4 8 . s t a v a k 1 -> j a s n o j e da se u p i s n i n e , tj. f i n a n c i r a n j e t r o š k a u p i s n i n a iz d r ž a v n o g
p r o r a č u n a , o s t v a r u j e k a o dio s t u d e n t s k o g s t a n d a r d a b e z j a s n e n a z n a k e h o ć e li s e podmirivati
troškovi u p i s n i n a u cijelosti, a o t v a r a se m o g u ć n o s t i d o d a t n i h m a n i p u l a c i j a s t a v k o m 3. toga
č l a n k a u k o j e m stoji d a se " V r s t e i razina p r a v a tz s t u d e n t s k o g s t a n d a r d a , kao i uvijeti
njihovog ostvarivanja
«tum,4t
p r o p i s u j u s e pravilnikom o s t u d e n t s k o m
standardu
kojeg d o n o s i
Ministar"
tVFUdlftTA
umzAcf.nu
č l a n a k 48, s t a v a k S
n e p r i h v a t l j i v o je t r a j a n j e prava iz s t u d e n t s k o g s t a n d a r d a čije j e
t r a j a n j e p r e d v i đ e n o najviše g o d i n u d a n a dulje o d p r o p i s a n o g t r a j a n j a s t u d i j a , Skupština traži
www.szzg.hr
|
f
\
da t r a j a n j e prava o s t a n e kao i d o s a d a točnije d v o s t r u k o v r i j e m e o d u k u p n o g t r a j a n j a s t u d i j a
članak 49.
eksplicitno u 2akonu napisati d a s e o n e m o g u ć a v a bilo k a k v o d o d a t n o p l a ć a n j e
f i n a n c i j s k e participacije (školarina, penalizacija...) visokim učilištima o d s t r a n e s t u d e n a t a ,
da s t u d e n t
nije d u ž a n
potpisivati u g o v o r e sa visokim učilištima v e z a n e za f i n a n c i j s k o
p a r t i c i p i r a n j e j e r ukoliko članak 48. i 49. zadrže ovakva r j e š e n j a , potpuno javno
obrazovanje
te
financirano
n e ć e biti o s t v a r e n o
ZAKON O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI
č l a n a k 4 3 . s t a v a k 3 i članak 4 7 . s t a v a k 4 -> s m a t r a m o d a nije p o t r e b n o u ovim s l u č a j e v i m a
utvrđivati s t a r o s n u granicu
č l a n a k 48. s t a v a k 2
ovu o d r e d b u s m a t r a m o n e p r i m j e r e n o m i p r e d l a ž e m o da se o v a j
s t a v a k p r e f o r m u l i r a na način da će se t a k v o g o s t o v a n j e uzeti kao p r e d n o s t i pri z a p o š l j a v a n j u
na r a d n o m j e s t o d o c e n t a
N u ž n o je n a p o m e n u t i kako s e k a t e g o r i j e izvanrednog studenta i studenta studija na engleskom
jeziku u o p ć e n e s p o m i n j u , a n a v e d e n i studiraju na Sveučilištu
u Z a g r e b u . Tražimo da se o v e
kategorije s t u d e n a t a uvrste u 2akone.
S t u d e n t s k i z b o r Sveučilišta u Zagrebu izražava p u n u s p r e m n o s t za s u d j e l o v a n j e u svim e t a p a m a rada
na n a c i o n a l n o j strategiji i n o v o m z a k o n o d a v s t v u .
Predsjednik Studentskog zbora
Sveučilišta u Zagrebu
/
s
J L *
M
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI
FAKULTET
FAKULTETSKO VIJEĆE
Zagreb, Salata
salata 3
tel. 01 4566309, faks 01 4566-724
Broj: 380-59/11-100/302/6
Zagreb, 28.06.2011.
Na temelju članka 152. Statuta Sveučilišta u Zagrebu Medicinskog fakulteta, Fakultetsko
vijeće je na sjednici održanoj dana 28.06.2011. godine donijelo sljedeći
ZAKLJUČAK
I. Prijedlozi Nacrta Zakona o sveučilištu, Nacrta zakona o visokom obrazovanju i Nacrta zakona
o znanstvenoj djelatnosti sadrže veliki broj odredbi protivnih Ustavu Republike Hrvatske,
nedostataka, manjkavosti i nedorečenosti te ih treba povući iz daljnjeg postupka radi izbjegavanja
neprocjenjivih šteta za sustav visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.
II. Fakultetsko vijeće ustraje i dalje na svojem Zaključku usvojenim na sjednici od 03.05.2011.
godine kojim su dane pojedinačne primjedbe na odredbe Nacrta zakona o sveučilištu i Nacrta
zakona o visokom obrazovanju, a koje nisu usvojene u prijedlozima zakona.
III. Podržava se mišljenje Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta i Senata Sveučilišta u Zagrebu u
kojima su posebno izdvojene protuustavne i manjkave odredbe u Nacrtima zakona koje
predlagatelj niti u jednom dijelu nije uvažio.
IV. Predlaže se Senatu Sveučilišta u Zagrebu da na prvoj sljedećoj sjednici Senata u ime svih
sastavnica zatraži da:
•
•
Vlada RH povuče prijedloge zakona,
donese odluku o objavi odgode početka akademske godine 2011./2012. dok Vlada
Republike Hrvatske ne povuče prijedloge zakona
• se do daljnjega obustavi izvođenje nastave na sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu ako se
zakoni usvoje,
• javno objavi mišljenje i stavove Sveučilišta o zakonima odmah nakon završetka sjednice
od 05. srpnja 2011. te
• poduzme daljnje odgovarajuće aktivnosti usmjerene na obustavljanje daljnjeg
postupka donošenja zakona.
Dekan:
prof. dr. sc. Davor Miličić
H
S
Sindikat visokog obrazovanja i znanosti AKADEMSKA SOLIDARNOST
www.akadsolid.com
IZJAVA ZA
JAVNOST
Unatoč višemjesečnom protivljenju akademske zajednice i zainteresirane javnosti, Vlada
Republike Hrvatske, odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa prihvatili su 21.
lipnja 2011. nacrte prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom
obrazovanju i Zakona o sveučilištu i uputili ih u saborsku proceduru.
To je posljednji u nizu koraka iz prepoznatljivog repertoara političkog nasilja. Podsjetimo: u
"akciji zakoni" dosad su se osnivala različita povjerenstva bez demokratske legitimacije,
simulirili su se krugovi javne rasprave, iznosile se bezočne laži i manipulacije, fabricirala se
podrška prijedlozima, da bi, napokon, medijska ofenziva kulminirala tumačenjem nalaza
Državne revizije, pri čemu se koruptivne klijentelističke grupe i njihove sebične financijske
interese pokušalo prikazati kao uvriježeni način funkcioniranja cjelokupne akademske
zajednice. Tu zajednicu, očito, treba ocrniti u očima javnosti i zatim baciti na koljena.
Stoga Sindikat „Akademska solidarnost", u skladu s dosadašnjim akcijama, najavljuje štrajk
na temelju čl. 269. Zakona o radu u svrhu zaštite gospodarskih i socijalnih interesa zaposlenih
u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Štrajk će započeti 6. srpnja 2011. u 8 sati na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Navedenim nacrtima prijedloga triju zakona grubo se zadire u ustavno zajamčenu autonomiju
sveučilišta i slobodu znanstvenoga stvaralaštva. U tom pogledu, predviđeno smanjenje ovlasti
predstavničkih tijela akademske samouprave (npr. fakultetsko vijeće, sveučilišni senat) - koja
prema važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju omogućuju i radno
pravno relevantno suodlučivanje (samoodlučivanje) akademskih radnika povrh onoga
zajamčenoga općim Zakonom o radu (radničko vijeće) - u izravnoj je suprotnosti s
gospodarskim i socijalnim interesima akademskih radnika.
Osim toga, nacrti Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti sadrže
odredbe koje će dovesti do bitnoga povećanja udjela radnih odnosa na određeno ili prikriveno
određeno vrijeme u okviru ukupnih radnih odnosa akademskih radnika što također Sindikat
smatra izravnim ugrožavanjem socijalnih i gospodarskih interesa zaposlenih u sustavu
znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
Štrajk će se provoditi u užem smislu, radi poticajnog djelovanja na Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, kao i na druge poslodavce u djelatnostima znanosti i visokog
obrazovanja, kako bi počeli proaktivno djelovati s ciljem povlačenja spomenutih nacrta
zakona iz zakonske procedure, te radi promicanja i zaštite gospodarskih i socijalnih prava
svojih zaposlenika, uz konkretna nastojanja da poslodavci članova Sindikata budu prepoznati
i postupaju kao aktivni subjekti u izradi novih nacrta zakona. Pritom predstavnici poslodavaca
moraju predstavljati interese svih članova akademske zajednice na matičnoj instituciji i biti
izabrani u tu svrhu od svoje baze, a ne nametnuti političkom voljom resornog ministarstva.
Jednako tako štrajk će se provoditi u širem smislu, kao opći štrajk, koji nastoji potaknuti
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Vladu Republike Hrvatske da iz saborske
procedure povuku nacrte triju zakona, te da se uz širu društvenu raspravu izrade novi koji bi
bili u skladu s Ustavom i drugim pozitivnim propisima Republike Hrvatske, uz uvažavanje
svih članova akademske zajednice.
Naša stajališta o komercijalizaciji znanosti i javnoga visokog školstva jasna su i principijelna
otpočetka, naše zagovaranje demokratskog odlučivanja odozdo jednako tako. Šteta koja će
nastati našim stupanjem u štrajk veoma se lako i brzo može popraviti. Katastrofa koju donose
novi zakoni dugoročna je i nepopravljiva.
U Zagrebu, 29. lipnja 2011.
Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska
solidarnost
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
PRAVNI FAKULTETU ZAGREBU
FACULTAS IURIDICA
UNIVERSITAS STUDIORUM
ZAGRABIENSIS
10000 Zagreb, Tigm.Tit« 14, CROATIA, pp 175
Tel.: Dekan: (1) 4830-596; Tajništvo: (1) 4564-303,
Stud.ref: 4564-328, Fax. (1) 4564-030
Žiro-račun: 2360000-1101264729, MB 3225909
FACULTY OF LAW
UNIVERSITY OF ZAGREB
Zagreb, 29. lipnja 2011.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Vijeće Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu danas je jednoglasno usvojilo očitovanje
povodom toga što je dana 21. lipnja 2011., Vlada Republike Hrvatske usvojila prijedloge
Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
Cjeloviti tekst očitovanja nalazi se u prilogu.
Vijeće je upozorilo da je tijekom proteklih mjeseci, sveučilišna zajednica javno je iznijela
nebrojene argumentirane stručne primjedbe na sadržaj tih prijedloga i način njihove pripreme.
Sva četiri pravna fakulteta iznijela su pomno obrazložene stručne primjedbe o neustavnosti
ključnih odredaba tih zakona.
Vlada je prijedloge uputila u saborsku proceduru, a da se na te primjedbe sveučilišne
zajednice i pravne struke nije ni osvrnula.
Takvo postupanje Vlade izraz je prijezira prema hrvatskoj akademskoj zajednici.
Time je prestala svaka nada u dijalog između Vlade i sveučilišta o ovim prijedlozima.
Slijedom toga, Vijeće obavještava studente Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te
akademsku i opću javnost o sljedećem:
-
Sadržaj prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakonom o
znanstvenoj djelatnosti takav je da se oni ne mogu popravljati amandmanima u
saborskoj proceduri. Način njihove pripreme i upućivanja u proceduru takav je da se
na njemu ne može ništa graditi.
-
Stoga, ako prijedlozi navedenih zakona ne budu povučeni iz zakonodavne procedure
odnosno ako budu usvojeni, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nastava u
akademskoj godini 2011./2012. neće započeti.
-
Ovisno o budućem razvoju događaja, još u ovoj akademskoj godini će se, nakon
konzultacija s predstavnicima studenata, poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu
izvođenja nastave, ako bi one bile kratkoročno nužne da bi se spriječila trajna šteta
koja će za sustav hrvatskog visokog obrazovanja i znanosti nastati usvajanjem
navedenih zakona.
-
Nastavnici i suradnici Fakulteta sudjelovat će u različitim legitimnim javnim iskazima
nezadovoljstva zbog ponašanja Vlade prema hrvatskoj akademskoj zajednici i
hrvatskoj pravnoj struci.
-
Vijeće izražava razumijevanje i solidarnost sa svim kolegicama i kolegama koji,
unatoč nezapamćenom političkom pritisku na sveučilište i napadu na pravo njegovih
pripadnika da kritiziraju rad Vlade, nastoje na različite načine javno iskazati stavove
sveučilišne zajednice o neustavnim prijedlozima zakona i metodama kojima se oni
nastoje usvojiti.
Vijeće odbacuje pokušaje Vlade da svoje vlastite ciljeve koje namjerava postići ovim
zakonima opravda pridruživanjem Hrvatske Europskoj uniji. Hrvatski zakonodavni
okvir za znanost i visoko obrazovanje potpuno je usklađen s pravom Europske unije.
Pregovori za poglavlje 25. Znanost i istraživanje i poglavlje 26. Obrazovanje i kultura,
otvoreni su i odmah zatvoreni prije pet godina. U tim kao i u mnogim drugim
poglavljima pristupnih pregovora savjesno su i predano sudjelovali profesori našega
fakulteta te mnogi drugi sveučilišni profesori. Zakonskim prijedlozima koje je Vlada
uputila u saborsku proceduru, Hrvatska se ne približava europskim standardima.
Upravo suprotno, mnoga iješenja sadržana u tim prijedlozima kao i način njihove
pripreme viđena su u mnogim državama jugoistočne Europe u kojima su slične
promjene zakonskog okvira dovele do uništenja javnog obrazovanja na korist
privatnih učilišta koja pružaju neadekvatno obrazovanje.
-
Vijeće očekuje da će Senat Sveučilišta u Zagrebu u vezi svega navedenog žurno
donijeti odgovarajuće odluke.
Vijeće je ovu odluku donijelo jednoglasno.
Dekan
Prof. dr. sc. Željko Potočnjak
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
PRAVNI FAKULTETU ZAGREBU
FACULTAS IURIDICA
UNIVERSITAS STUDIORUM
ZAGRABIENSIS
i 0000 Zagreb, Trg m. Tits 14, CROATIA, pp 175
Tel.: Dekan: (1) 4830-596; TajniStvo: (1) 4564-303,
Stud.ref: 4564-328, Fax: (1)4564-030
Žiro-raiun: 2360000-1101264729, MB 3225909
FACULTY OF LAW
UNIVERSITY OF ZAGREB
Zagreb, 29. lipnja 2011
OČITOVANJE VIJEĆA
PRAVNOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
povodom upućivanja prijedloga Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju
i Zakona o znanstvenoj djelatnosti u saborsku proceduru
Dana 21. lipnja 2011., Vlada Republike Hrvatske usvojila je prijedloge Zakona o sveučilištu,
Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanstvenoj djelatnosti.
Tijekom proteklih mjeseci, sveučilišna zajednica javno je iznijela nebrojene argumentirane
stručne primjedbe na sadržaj tih prijedloga i način njihove pripreme. Vlada je prijedloge
uputila u saborsku proceduru, a da se na te primjedbe nije ni osvrnula.
Na sjednici održanoj 11. svibnja 2011., Senat Sveučilišta u Zagrebu, vršno predstavničko
tijelo najvećeg i najstarijeg hrvatskog sveučilišta, jednoglasno je zaključio da navedeni nacrti
nisu prikladni za upućivanje u zakonodavnu proceduru zbog, između ostalog, sljedećih
razloga:
mnoge ključne odredbe tih prijedloga krše ustavna jamstva o autonomiji sveučilišta i
pravu sveučilišta da samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa
zakonom kao i ustavna jamstva akademskih sloboda,
-
ugrožava se funkcionalnost sustava visokog obrazovanja i istraživanja,
-
predložena rješenja dovela bi do smanjene dostupnosti visokog obrazovanja
građanima,
-
pogoduje se interesima privatnog sektora na štetu javnih sveučilišta,
-
zakoni bi doveli do pada kvalitete visokog obrazovanja i istraživanja te
nekonkurentnosti hrvatskih studenata, nastavnika i istraživača u Europskom visokoobrazovnom i istraživačkom prostoru,
-
za provedbu zakona ne postoje dovoljna proračunska sredstva.
Ovi razlozi pomno su obrazloženi u očitovanju Sveučilišta u Zagrebu kao i u očitovanjima
mnogih njegovih sastavnica (www.unizg.hr).
Senat je na istoj sjednici ponovio spremnost Sveučilišta u Zagrebu, koja je već bila višekratno
izražena, na suradnju s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa na izradi transparentne
nacionalne strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja temeljem koje se treba donijeti
novi zakonodavni okvir u ovom području.
Navedeni zaključci Senata sukladni su rezultatima široke javne rasprave provedene tijekom
protekla dva mjeseca. Na sveučilištima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, barem dvadeset i
pet vijeća fakulteta i akademija provelo je raspravu o nacrtima. U raspravi su sudjelovale
stotine sveučilišnih nastavnika i predstavnika asistenata i studenata. Gotovo sva fakultetska
vijeća kategorički su zatražila povlačenje nacrta prijedloga zakona. Nijedno fakultetsko vijeće
nije ih podržalo. Premda se u javnosti mogu čuti tvrdnje da zakone najviše kritiziraju
pripadnici društveno-humanističkog i umjetničkog područja, njihovo povlačenje jednako su
jasno zatražili i fakulteti iz područja biomedicinskih i prirodno-tehničkih znanosti, kao što su
npr. Medicinski fakultet u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu,
Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, Medicinski fakultet u Rijeci, Tehnički fakultet
u Rijeci, Pomorski fakultet u Rijeci ili Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u
Splitu i mnogi drugi. Rasprava u fakultetskim vijećima je sveučilišni referendum o
prijedlozima zakona na kojem su oni ogromnom većinom glasova odbijeni
(www.universitas.hr).
Dana 25. svibnja 2011., predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, stožerne
nacionalne znanstvene i kulturne institucije, upozorilo je da su zakoni neprikladni za daljnju
proceduru te zatražilo izradu nacionalne strategije temeljem koje bi se donijeli novi zakoni
(www.hazu.hr). To je učinilo i Društvo sveučilišnih nastavnika, Hrvatska akademija pravnih
znanosti i druge ugledne akademske institucije u državi.
Dana 15. lipnja 2011., Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu zauzeo je stajalište da su nacrti u
ovom obliku neprihvatljivi te napomenuo da se zakoni u ovom području trebaju donositi
temeljem nacionalne strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja.
Dekani i profesori pravnih fakulteta, među njima i najugledniji hrvatski stručnjaci za ustavno
pravo, te mnogi uvaženi suci, odvjetnici i drugi pravnici, u mnogo navrata su argumentirano
javno upozoravali da su nacrti prijedloga zakona sastavljeni protivno važećim propisima o
savjetovanju sa zainteresiranom javnošću te da su očito protivni Ustavom zajamčenoj
autonomiji sveučilišta i akademskim slobodama, o Čemu već postoje ustaljena stajališta
Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu održanoj 2. lipnja 2011., ministar znanosti,
obrazovanja i športa prof. dr. sc. Radovan Fuchs, obećao je uspostaviti sa Sveučilištem u
Zagrebu dijalog o postojećim nacrtima i započeti suradnju s hrvatskom sveučilišnom
zajednicom na izradi nacionalne strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja. O tome j e
održana i zajednička konferencija za novinstvo ministra i rektora Sveučilišta u Zagrebu, prof,
dr. sc. Alekse Bjeliša, na kojoj su i ministar i rektor javno izrazili spremnost na suradnju.
Umjesto suradnje uslijedila je nezapamćena medijska difamacija čitave sveučilišne zajednice.
Ona se sadržajno podudarala s reakcijama kojima su ministar i drugi dužnosnici Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa odgovarali na kritike nacrta, a vremenski se podudarala s
upućivanjem nacrta u proceduru. Javno obezvrjeđivanje i stigmatiziranje čitave sveučilišne
zajednice s pravom je prepoznato kao zastrašivanje i ocrnjivanje onih koji su se usudili
kritizirati nacrte zakona. Ministar, koji dobro poznaje prilike u hrvatskoj znanosti i visokom
obrazovanju, nije povukao konzekvence za takve ocjene niti se ogradio od generalizacija
uperenih protiv čitave sveučilišne zajednice. Upravo suprotno, iskoristio ih je kao opravdanje
za upućivanje prijedloga zakona u Vladinu, a potom i u saborsku proceduru.
Bež ikakvog odgovora na mnogobrojne argumentirane kritike akademske zajednice, Vlada j e
usvojila prijedloge zakona.
Takvo postupanje Vlade izraz je prijezira prema hrvatskoj akademskoj zajednici.
Upućivanjem nacrta prijedloga zakona bez očitovanja o mnogobrojnim argumentiranim
stručnim primjedbama, prestala je svaka nada u dijalog između Vlade i sveučilišta o ovim
prijedlozima.
Slijedom toga, obavještavamo naše studente te akademsku i opću javnost o sljedećem:
-
Sadržaj prijedloga Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakonom o
znanstvenoj djelatnosti takav je da se oni ne mogu popravljati amandmanima u
saborskoj proceduri. Način njihove pripreme i upućivanja u proceduru takav je da se
na njemu ne može ništa graditi.
-
Stoga, ako prijedlozi navedenih zakona ne budu povučeni iz zakonodavne procedure
odnosno ako budu usvojeni, na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nastava u
akademskoj godini 2011./2012. neće započeti.
-
Ovisno o budućem razvoju događaja, još u ovoj akademskoj godini će se, nakon
konzultacija s predstavnicima studenata, poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu
izvođenja nastave, ako bi one bile kratkoročno nužne da bi se spriječila trajna šteta
koja će za sustav hrvatskog visokog obrazovanja i znanosti nastati usvajanjem
navedenih zakona.
Nastavnici i suradnici Fakulteta sudjelovat će u različitim legitimnim javnim iskazima
nezadovoljstva zbog ponašanja Vlade prema hrvatskoj akademskoj zajednici i
hrvatskoj pravnoj struci.
-
Vijeće izražava razumijevanje i solidarnost s kolegicama i kolegama koji, unatoč
nezapamćenom političkom pritisku na sveučilište i napadu na pravo njegovih
pripadnika da kritiziraju rad Vlade, nastoje na različite načine javno iskazati stavove
sveučilišne zajednice o neustavnim prijedlozima zakona i metodama kojima se oni
nastoje usvojiti.
-
Vijeće odbacuje pokušaje Vlade da svoje vlastite ciljeve koje namjerava postići ovim
zakonima opravda pridruživanjem Hrvatske Europskoj uniji. Hrvatski zakonodavni
okvir za znanost i visoko obrazovanje potpuno je usklađen s pravom Europske unije.
Pregovori za poglavlje 25. Znanost i istraživanje i poglavlje 26. Obrazovanje i kultura,
otvoreni su i odmah zatvoreni prije pet godina. U tim kao i u mnogim drugim
poglavljima pristupnih pregovora savjesno su i predano sudjelovali profesori našega
fakulteta te mnogi drugi sveučilišni profesori. Zakonskim prijedlozima koje je Vlada
uputila u saborsku proceduru, Hrvatska se ne približava europskim standardima.
Upravo suprotno, mnoga rješenja sadržana u tim prijedlozima kao i način njihove
pripreme viđena su u mnogim državama jugoistočne Europe u kojima su slične
promjene zakonskog okvira dovele do uništenja javnog obrazovanja na korist
privatnih učilišta koja pružaju neadekvatno obrazovanje.
-
Vijeće očekuje da će Senat Sveučilišta u Zagrebu u vezi svega navedenog žurno
donijeti odgovarajuće odluke.
Vijeće izražava punu spremnost Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na suradnju u
autentičnim reformama zakonskog uređenja sustava visokog obrazovanja i znanosti.
Nastavnici i suradnici našega fakulteta surađivali su i surađuju u izradi brojnih zakona. Vrlo
rado će surađivati i u izradi zakona koji se tiču njihovog vlastitog poziva.
Kao i čitava sveučilišna zajednica, nastavnici Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
očekuju samo to da se u visokom obrazovanju i znanosti kao područjima od prvorazrednog
javnog interesa i ključne važnosti za razvoj Hrvatske, promjene zakonskog okvira pripremaju:
-
temeljem transparentnog strateškog očitovanja o postojećem stanju, ciljevima i
raspoloživim sredstvima, a ne temeljem unaprijed nametnutog zakonskog teksta uz
prikrivanje ciljeva i sredstava kojima se oni žele postići;
-
u konstruktivnom i argumentiranom javnom dijalogu s akademskom zajednicom, a ne
u atmosferi u kojoj će se na argumente odgovarati klevetama i podvalama, u kojoj će
se javnost obmanjivati o tome da je akademska zajednica propisno konzultirana, da
prijedlozima podršku daju europske ili međunarodne institucije ili da ih podupiru
hrvatski znanstvenici u inozemstvu;
-
s ciljem ostvarivanja općeg dobra, a ne pogodovanja partikularnim i privatnim
interesima.
Ovu odluku Vijeće je donijelo jednoglasno.
Vijeće Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
University of Zagreb
Faculty of Humanities
and Social Sciences
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb, Croatia
Tel/Phone: +385(0)16120-11 l;Fax: +385 (0)16156-879; www.ffeg.hr
Klasa: 053-01/11-01/324; Urbroj: 3804-850-11-5
Zagreb, 30. lipnja 2011.
- Gosp. prof. dr. sc. Ivi Josipoviću, Predsjedniku RH
- Gosp. Luki Bebiću, Predsjedniku Sabora RH
- Gđi Jadranki Kosor, Predsjednici Vlade RH
- Rektoru i Senatu Sveučilišta u Zagrebu
- Akademskim institucijama u RH
- Hrvatskoj javnosti
IZJAVA FAKULTETSKOGA VIJEĆA
FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
30. LIPNJA 2011.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu ovim želi podsjetiti relevantne
državne institucije te akademsku i širu javnost da je nizom svojih odluka argumentirano
upozoravalo na neprihvatljivost zakonskih prijedloga i načina na koji se oni nameću usprkos
argumentima akademske zajednice i otporu uvjerljive većine sveučilišnih, znanstvenih i
drugih institucija. Vijeće je stoga u više navrata zahtijevalo potpuno odbacivanje nacrta
prijedloga zakona.
Budući da opći otpor akademske zajednice nije imao nikakva učinka, nego je Vlada
Republike Hrvatske 21. lipnja 2011. uputila prijedloge zakona u saborsku proceduru,
Fakultetsko vijeće je, slijedom svojih prethodnih upozorenja i odluka, na sjednici 30. lipnja
2011. donijelo sljedeće odluke:
1. Obustavlja se studijski proces u svim vidovima od srijede, 6. srpnja 2011., sve dok
se prijedlozi zakona ne povuku iz saborske procedure, odnosno za vrijeme zasjedanja Sabora.
2. Predlaže se Senatu Sveučilišta u Zagrebu da na svojoj sjednici 5. srpnja 2011.
donese odgovarajuću odluku o obustavljanju studijskoga procesa u svim vidovima do
povlačenja prijedloga zakona iz saborske procedure, čime se Vijeće Filozofskoga fakulteta
priklanja već iznesenim prijedlozima Pravnog i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
3. Predlaže se da se, nakon povlačenja zakona iz saborske procedure, u dogovoru
državnih i akademskih čimbenika formiraju šire stručne radne skupine koje bi radile na
strateškim osnovama i zakonskim rješenjima reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja.
uu i ^ual.i u'mf (Viifi^irtiiii 1111111, r I ili ||
.-„i 3)..»
".
Kao autonomni studenti, direktnodemokratska studentska inicijativa s Filozofskog
fakulteta u Rijeci, dajemo bezrezervnu podršku Akademskoj solidarnosti, sindikatu
visokog obrazovanja i znanosti, u nakani da se štrajkom na razini Hrvatske
suprotstavi devastiranju znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj, uvođenjem triju novih
Zakona - Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona
o sveučilištima.
Također, pozdravljamo odluku Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu o
obustavi nastavnog procesa te najave vijeća Pravnog i Medicinskog fakulteta o
odgađanju početka nastavnog procesa sljedeće akademske godine. Naravno, s
iščekivanjem pratimo daljnje odluke Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Rijeci,
nakon što je isto vijeće već zahtijevalo da se zakoni povuku iz procedure.
Napominjemo da su zakoni pušteni u saborsku proceduru unatoč glasnom i
argumentiranom protivljenju akademske zajednice istim zakonima, što samo
potvrđuje, sada već širu i svakodnevnu, nedemokratsku i antisocijalnu praksu Vlade
Republike Hrvatske.
Pozivamo sve kolege studente da se solidariziraju sa štrajkom Sindikata, jer štrajk
nije izraz zaštite osobnih interesa zaposlenika u visokom obrazovanju i znanosti, već
izraz zaštite javnog dobra, izraz zaštite i proširenja pristupa visokom obrazovanju,
zaštite autonomije sveučilišta naspram političke vlasti, zaštite znanosti i obrazovanja
od komercijalizacije.
Jednako tako pozivamo sve zaposlenike pri fakultetskim institucijama da se pobrinu
za svoje studente, kako bi se eventualna šteta koji bi štrajk izazvao što efikasnije i
solidarnije sanirala. Čvrsto stojimo pri stavu kako je takva šteta jednostavno
neusporediva sa štetom koju će prouzročiti primjenjivanje i poštivanje novih zakona.
Ovim putem prozivamo Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, zato što je
unatoč protivljenju većine akademske zajednice stao na stranu Ministarstva znanosti i
športa te na stranu Vlade Republike Hrvatske koji su također prečuli kritike,
negodovanje i protivljenje akademske zajednice uvođenju novih zakona.
Naša borba za svima dostupno javno financirano visokoškolsko obrazovanje se
nastavlja, ali ovaj put ruku pod ruku s akademskim radnicima.
Autonomni studenti Rijeka
4. srpnja 2011.
Prateći razvoj situacije proteklih nekoliko mjeseci, uočili smo koliko su Inicijativa i
sindikat Akademska
Solidarnost
naglašavali nužnost odbijanja spornog paketa
zakona. Nažalost, isto tako smo uočili da MZOŠ ulaže jednak napor da se na njihove
nastojanja ogluši.
Nećemo nanovo objašnjavati s kojim člancima i stavkama se ne slažemo. Važnijim
smatramo napomenuti kako se naše djelovanje protiv utjecaja komercijalizacije na
sveučilište nastavlja. Borbu za besplatno obrazovanje započeli smo prije malo više od
dvije godine te se, kao budući akademski građani, za to namjeravamo i izboriti. Ovim
putem svim akademskim radnicima izražavamo potpunu podršku i suradnju u daljnjoj
borbi protiv komercijalizacije obrazovanja. Jer, ovo je zajednička borba - za solidarnu
akademsku zajednicu!
Poštovani ministre Fuchs,
Dužni smo Vas obavijestiti da ste na ispitu iz Izrade novih zakona pali kako iz
teorijskog tako i iz praktičnog dijela postigavši tek ocjenu FX. Vidimo se na sljedećem
roku i nadamo se da ćete se taj put bolje pripremiti.
S poštovanjem,
Studentice i studenti Sveučilišta u Zadru, članovi Sindikata Akademska solidarnost
4. srpnja 2011.
Puštanjem zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu u
saborsku proceduru, Vlada Republike Hrvatske oglušila se na primjedbe i zahtjeve
onih na koje se zakonska rješenja odnose - akademsku zajednicu. Takav je postupak
potpuno u skladu s postojećim demokratskim deficitom i interpretacijom "dijaloga s
narodom" naših političkih elita. Jedini važeći dijalog jest onaj sa socijalnim
partnerima iz Hrvatske udruge poslodavaca i režimskih sindikata koji su preko noći
postali veliki zagovaratelji nepostojećeg besplatnog obrazovanja.
Naime, članci 48. i 49. prijedloga Zakona o visokom obrazovanju ne propisuju
potpuno javno financirano obrazovanje nego vješto stilski i nomotehnički zabašuruju
prave intencije zakona.
Ministrovoj volji i ovisnosti o proračunskim sredstvima ostavlja se uređenje pravilnika
o vrstama i razinama prava iz studentskog standarda u što ulaze i upisnine. S
obzirom na dosadašnju fiskalnu neodgovornost MZOŠ-a, pravilnik će se mijenjati pri
svakom donošenju i eventualnom rebalansu proračuna, te stanje neće biti bitno
drugačije od današnjeg. Sveučilištima, kojima će prema novom zakonu upravljati
predstavnici izvršne vlasti i gospodarstva, ostavlja se da svojim općim aktima urede
načine ispunjavanja obaveza, pa samim time i uvjete po kojima će se naplaćivati
upisnine, a moguće i zakasnine (s obzirom na broj ECTS-a ili prosjek ocjena) te slične
birokratske umotvorine neslužbenih pisara MZOŠ-a. Drugim riječima, spomenuti
članci zakona stvaraju okvire u kojima će izvršna vlast u dosluhu s privatnim
kapitalom imati potpunu kontrolu pri određivanju iznosa i uvjeta plaćanja upisnina. U
preambuli prijedloga zakona među ostalim stoji i da će izvanredni studenti koji čine
30% studentske populacije plaćati neograničene iznose školarina. Usporedbom
podataka Državnog zavoda za statistiku o broju studenata u RH i financijskih
projekcija MZOŠ-a vidljivo je da će broj redovnih studenata koji ne plaćaju neznatno
promijeniti.
Iz nabrojanih razloga jasno je da prijedlozi zakona ne donose potpuno javno
financirano obrazovanje bez obzira na javnu kampanju koncerna MZOŠ-EPH koja je
usmjerena sedativizaciji studentske populacije prodavanjem jeftinih floskula o
protivnicima besplatnog obrazovanja i javnim pozivima na denuncijaciju cijele
akademske zajednice zbog pojedinačnih kriminalnih slučajeva na koje smo upućivali
još u mjesecu ožujku po objavi državne revizije. Na zakašnjelu demagogiju određenih
tiskovina nikad nećemo pristati.
Pozdravljamo i podupiremo odluku Vijeća Filozofskog fakulteta o obustavi studijskog
procesa te najavu sličnih akcija vijeća Medicinskog i Pravnog fakulteta kao jedine
preostale mogućnosti legalnog djelovanja protiv nacrta zakona te ignorantskog
odnosa vladajućih struktura.
Prijedlozi zakona stvorit će i okvir u kojemu ovakve akcije u budućnosti neće biti
moguće što zbog otvorene etatizacije akademskog sustava i dokidanja autonomije
sveučilišta, što zbog ukidanja upravnih tijela fakulteta koji su demokratski i neovisno
donijeli odluke o obustavi studijskog procesa.
Svjesni smo da odluka o privremenoj obustavi studijskog procesa direktno pogađa
studente odgađajući njihove ispite. Ali ponavljamo: odgađajući, ne i onemogućujući.
Ovakav oblik protesta nužnost je u ovom trenutku jer će posljedice nametnutih
zakona bit dugoročne, stvarajući nenadoknadivu štetu za sve dionike akademskog
procesa. Kao dosad najagilniji dio sveučilišta još jednom stajemo u obranu njegove
autonomije, ali ne zaboravljamo da je slobodno samo ono sveučilište koje je
dostupno svima. U solidarnosti s akademskim radnicima nastavljamo političku borbu
koju vodimo već dvije godine - za potpuno javno financirano obrazovanje i protiv
ovakvih prijedloga zakona. Na manje od toga ne pristajemo!
Plenum Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
4. srpnja 2011.
BROJ PRIMJERKA:
Iz recenzija:
"Zapanjujućom sistematičnošću i preciznošću pred nama se
otvara kompleksni svijet zakonodavstva, uz sve njegove
svjesne i nesvjesne slabosti koje pružaju mogućnost
pristranosti i manipulacije, pri čemu se ruše mnoga naša
idealizirana vjerovanja..."
"Knjiga je po pristupu multidisciplinarna jer objedinjuje tematska područja i analitičke uvide
koje tradicionalno koriste različite struke i discipline: medicina, pravo, filozofija, teologija,
farmacija, likovne umjetnosti, pomorstvo, samo su neke od njih. Ono što objedinjuje tu
tematski široku građu jest temeljni stav autora da u nacrtu prijedloga novih zakona postoje
mnoge zablude i neracionalnosti koje oni terminologijski određuju naslovnim pojmom
'neprihvatljivi'."
"Kompleksna, monumentalna, zastrašujuća priča odvija se silinom
paralelnih sudbina glavnih likova kojih u ovoj knjizi ima više no što većina
drugih ima sporednih."
"Knjiga se može iščitavati i izvan uskog kruga akademske zajednice, ona
upozorava javnost na ogroman utjecaj privatnog kapitala koji sve bezobzirnije
upravlja javnim mnijenjem i modelira 'znanstvene' spoznaje na način koji je u
njegovu interesu."

EFZG NEWS - InterEuLawEast

Natječaj za financiranje studentskih programa za 2015

ZAHVALA održana na dodjeli počasnog doktorata na Sveučilištu u

Izvještaj o radu za 2013.g.

Visoko obrazovanje u Europi u fokusu 2010 - EACEA

ZNATE 11, rujan 2014. - CIRTT - Centar za istraživanje, razvoj i

Sažetak rezultata istraživanja

Natječaj za sufinanciranje izdavačke djelatnosti

Govor_predsjednik HDKA - Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata