Bari, 30. januara 2012. Izvještaj o očuvanju i unapreñenju kulturne baštine na Mediteranu CdR 386/2011 rev-1 BS -1- Ovaj izvještaj ARLEM-a pripremio je g. Asim Gizelbej, gradonačelnik grada Gaziantepa (Turska). Članovi ARLEM-ove Komisije za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu politiku (ECOTER) su raspravljali o njemu 8. jula, a usvojen je na trećoj plenarnoj sjednici ARLEM-a u Bariju, Italija, 30. januara 2012. CdR 386/2011 rev-1 .../... -2- UVOD I OPŠTI PRISTUP Svaki istorijski grad u svim sredozemnim zemljama i regijama ima svoju jedinstvenu kulturnu baštinu, dragocjeno blago koje ne pripada samo tim zemljama i narodima, već i cijelom čovječanstvu. Uslijed promjena u istoriji i pod uticajima ljudskih aktivnosti, previše kulturnih dobara je zahvatio zub vremena ili su pretrpjela štete koje je izazvao čovjek, tako da je skoro svima potrebna zaštita. U njima leži ljudsko iskustvo koje je, kroz vrlo duge vijekove, polagano oplemenjeno i skriveno negdje u nečemu što mi zovemo „kulturna baština“. Ne možemo riješiti današnje stvarne probleme niti izgraditi čvrstu i održivu budućnost bez mogućnosti pristupa svim vrstama tačnih, pouzdanih i istinitih „podataka“, „dokumenata“, „činjenica“ i „dokaza“ iz prošlosti. Sve što je uništeno u prošlosti mora se smatrati gubitkom vrijednog znanja. Ta činjenica stavlja veliki teret odgovornosti na naša ramena u pogledu kulturne i prirodne baštine kao blaga i izvora informacija, te stoga moramo naučiti kako je čitati, tumačiti, sačuvati i prenijeti budućim generacijama. Prenos kulturnog nasljeña budućim generacijama je ugrožen prijetnjama vremena, elementarnih nepogoda, ljudskih sukoba, krañe, nedopuštene trgovine, pljačkanja. Iz tog razloga, zaštita i očuvanje baštine na Sredozemlju za buduće naraštaje zahtijeva etičke imperative uz podršku niza normativnih instrumenata, ojačanih principom kolektivne odgovornosti svih sudionika u sredozemnoj regiji. Svrha ovog izvještaja je da ukažemo na trenutne probleme i pokušamo zajedno otkriti šta se mora hitno učiniti kako bismo ih riješili. CdR 386/2011 rev-1 .../... -3POZADINA Kulturna raznolikost je nužno sredstvo za smanjenje siromaštva i postizanje održivog razvoja. Svjetska konferencija o kulturnim politikama, održana u Meksiko Sitiju, 6. avgusta 1982, definisala je Sredozemlje kao vezu meñu narodima i kulturama, kao sredstvo komunikacije izmeñu evropske i islamske kulture, te preporučila da se Sredozemlje proglasi „morem ljudske civilizacije“. UNESCO je od tada razradio, planirao i sproveo različite studije i programe. Od 1995. godine ti programi se nalaze u grupi pod nazivom „Mediteranski program“ u svrhu popularizovanja Sredozemlja kao ekološko-kulturnog prostora. Euro-mediteransko partnerstvo (ili Barselonski proces) započeto je 1995. godine s Euromediteranskom konferencijom u Barseloni, koja je ustanovila prve principe saradnje: „Cilj Deklaracije je uspostava sveobuhvatnog euro-mediteranskog partnerstva kako bi sredozemna regija postala zajednički prostor mira, stabilnosti i prosperiteta kroz jačanje političkog dijaloga i sigurnosti, privrednog i finansijskog partnerstva, kao i društvenog, kulturnog i ljudskog partnerstva.“ Kao rezultat Euro-mediteranskog partnerstva pokrenut je Euromed program očuvanja kulturne baštine. Ovaj program je aktivan od 1998. i uključen je u programe kojim se identifikuju kulturne baštine sredozemnih država, promoviše njihovo očuvanje, i obrazuju narodi partnerskih zemalja o njihovoj kulturnoj baštini. Od tada su, uz Evropsku uniju, drugi učesnici, prvenstveno UNESCO i HERIMED, udruženje za dokumentaciju, očuvanje i unapreñenje euro-mediteranske kulturne baštine, mnoge druge organizacije, vladine ili nevladine, povećali svoje napore na tom području. Godine 2008. Euro-mediteransko partnerstvo je postalo Unija za Mediteran (UzM). Sada UzM ima stalni sekretarijat u Barseloni, ali se nažalost direktno ne spominje ni u jednom od šest projektnih područja zaštite kulturne baštine. Umjesto toga, odgovornost za kulturu prebačena je na Fondaciju Ane Lind za dijalog meñu kulturama i UN-ov Savez civilizacija. GEOGRAFSKE I ISTORIJSKE ČINJENICE Ime Mediteran (Sredozemlje) je izvedeno iz latinskog mediterraneus, što znači unutrašnjost ili u sredini zemlje (od medius, „srednji” i terra, „Zemlja”). Obuhvata površinu od oko 2,5 miliona km². Obala se proteže dužinom od 46 000 km. Procjenjuje se da trenutno više od 500 000 000 ljudi živi u zemljama koje okružuju Mediteran. Uz jedinstvenu kombinaciju ugodne klime, prelijepe obale, bogate istorije i raznolike kulture, sredozemna regija je najpopularnije turističko odredište u svijetu koje privlači oko jedne trećine CdR 386/2011 rev-1 .../... -4meñunarodnih turista iz cijelog svijeta. Procjenjuje se da ove obale posjeti oko 200 000 000 turista svake godine. Istorijski gledano, bio je to važan put za drevne trgovce i putnike, koji je omogućavao trgovačku i kulturnu razmjenu izmeñu postojećih naroda u regiji, kao što su mesopotamska, egipatska, feničanska, kartaginjanska, iberijska, grčka, makedonska, tračka, levantinska, galska, rimska, arapska, berberska, židovska, slavenska i turska kultura. Istorija sredozemne regije je ključna za razumijevanje porijekla i razvoja mnogih modernih društava. Mnoge značajne civilizacije, počevši od antičkih grčkih gradova, Rimskog Carstva, Vizantijskog Carstva, Arapskog i Osmanlijskog Carstva, dominirale su u ovoj regiji i ostavile iza sebe vrlo važno naslijeñe. TERMINOLOGIJA, POJMOVI I DEFINICIJE Očuvanje je vrlo složen proces koji zahtijeva mnogo dinamičniju obazrivost od bilo koje druge discipline. Zahtijeva interdisciplinarni pristup. Prikupljena iskustva na ovom polju pokazuju nam da se mnoga pitanja kao što su: − − − − − političke odluke, pravila i zakonski propisi, glavni principi, tehnički pristupi, primijenjena oruña moraju često ponovo razmotriti, definisati, preispitati i vrednovati na Mediteranu, naravno na način da ostanu unutar principa naučnih pravila i okvira. Definicije i pojmovi o očuvanju materijalne i nematerijalne imovine koji su razvijeni tokom ovih posljednjih godina moraju se pažljivo i duboko preispitati. Vrlo jednostavno, pojam „kulturna baština” uključuje materijalna kulturna dobra kao što su zgrade, spomenici, krajolici, knjige, umjetnička djela i umjetnički predmeti, nematerijalna kulturna dobra, kao što su folklor, tradicije, jezik i znanja, i prirodnu baštinu, koja obuhvata kulturno značajne krajeve i biološku raznolikost. Ta različita dobra takoñer se mogu klasifikovati kao „pokretna” ili stalna imovina. Namjeran čin očuvanja sadašnje kulturne baštine za budućnost je poznat kao prezervacija/zaštita ili konzervacija/očuvanje. Takoñer se može posmatrati kao realnost da se odrede i imenuju različite vrste i načini potrebnih zahvata na kulturnim i prirodnim dobrima u svrhu različitih načina zaštite u različitim područjima i izvorima kao što su: „efikasna zaštita, integrisana zaštita, održiva zaštita, zaštita u izvornom obliku, autentična zaštita, čišćenje, održavanje, popravak, obnova, jednostavna obnova, ograničena obnova, ekološko ureñenje, CdR 386/2011 rev-1 .../... -5ureñenje okoline, povećanje kvaliteta okoline, konsolidacija, osloboñenje, reintegracija, modernizacija, revitalizacija, promjene, obnova, rekonstrukcija, rekonstitucija, reprodukcija itd…“ TRENUTNI PROBLEMI Postoje mnoga filozofska, tehnička i politička pitanja, kao i dimenzije u očuvanju kulturne baštine; uopšteno možemo govoriti o najčešćim problemima koji se pojavljuju na Sredozemlju. 1. Problemi na pravnom i političkom nivou Vrlo uopšteno govoreći, očuvanje je u osnovi društveno djelovanje. Iz tog razloga, odluke donesene na tom području zapravo bi trebalo da budu prihvaćene kao pristup u korist javnosti i društva. Prihvatanje nekih pravila i propisa je potrebno radi zaštite kulturne baštine od privatnih interesa. Ta pravila se moraju dobro razmotriti i odobriti konsenzusom (repatrijacija, upravljanje, vlasništvo itd.). U većini sredozemnih zemalja pravni tekstovi nisu dovoljni, na primjer kako bi se privatni vlasnici kulturnih i istorijskih dobara prisilili da izvrše potrebna ulaganja i zahvate za zaštitu njihove imovine. U većini slučajeva nije jasno šta država mora učiniti u slučaju da privatni vlasnici ne sprovedu potrebne mjere. Očigledno je na ovom području potrebna meñunarodna saradnja uz napore koje sprovode pojedine vlade. 2. Finansijski problemi Takoñer je vidljivo da je često nedostatak finansija, posebno na lokalnom i regionalnom nivou, najvažnija prepreka za realizaciju projekta očuvanja. Iako su, u poreñenju s proteklim godinama, u porastu sredstva dodijeljena od strane vlade, još uvijek postoji velika potreba i deficit. To se, uglavnom, odnosi na povećanje svijesti o zaštiti i očuvanju na lokalnom nivou. Kao rezultat ove svijesti, postoji sve više i više projekata očuvanja koji zahtijevaju sve više finansijskih sredstava. Potražnja raste daleko brže od stvarnih finansijskih sredstava koja društvo dodjeljuje za očuvanje kulturnih dobara. Osim toga, moraju postojati zakoni koji odreñuju podsticaje za privatni sektor kako bi ga stimulisali na ulaganje u projekte kulturne baštine. Takoñer može pomoći i ako zemlje ratifikuju meñunarodne povelje. 3. Problemi na organizacijskom nivou (društveni/privatni) Uprkos povećanoj svijesti na temu zaštite kulturne baštine, još uvijek ima značajnih problema na organizacijskim nivoima kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Poslovi planiranja, upravljanja i zaštite uglavnom se rasipaju pod odgovornosti različitih organizacija uz postojanje ozbiljnih problema saradnje izmeñu njih. 4. Problemi obrazovanja i kvalifikacija U procesu zaštite kulturne sredine i jačanju društvene svijesti moramo priznati da se u stvarnosti na Sredozemlju ne nudi zadovoljavajuće obrazovanje na tom području. Teško je pronaći obrazovano i kvalifikovano osoblje na svim nivoima u procesu zaštite kulturne baštine. Postoje i mnoge poteškoće u zadržavanju dobrih stručnjaka na lokalnom nivou. Obrazovanje na ovom području treba započeti od CdR 386/2011 rev-1 .../... -6samog početka ranog djetinjstva. 5. Problemi dokumentacije i registara Sredozemno područje vrlo je bogato kulturno-istorijskim dobrima. U većini zemalja se još uvijek ne može napraviti savršen popis postojeće baštine. Isti problemi postoje i na području dokumentacije i podataka o klasifikaciji. Očito je da postoje mnogi drugi problemi u društvenim i kulturnim dimenzijama, problemi na nivou planiranja, pripreme projekata, primjene i sl. Nažalost, tužno je da su oružani sukobi takoñer važan i ozbiljan izvor problema, a kulturna baština je često namjeran cilj tokom sukoba. Zato je vrlo bitno da stručnjaci koji rade u ovoj oblasti budu obučeni tako da internevišu u pravom trenutku kako bi osigurali ili povratili kulturnu baštinu. ZAKLJUČAK Očuvanje kulturne baštine je težak i složen proces. Održavanje ravnoteže izmeñu „korištenja“ i „očuvanja“, izmeñu „opštih“ i „privatnih“ interesa nije jednostavan zadatak. Čuvanje, zaštita i pridavanje upotrebne svrhe kulturnim dobrima zahtijeva pedantan, multidisciplinaran i koordinisan pristup. Same vlade nisu u mogućnosti da postignu ove ciljeve. Vlade, kao i privatne, društvene i nevladine organizacije moraju dati svoj apsolutni doprinos u njihovom postizanju. Strategije i akcije mogu se poboljšati koordinacijom, koja obuhvata mreže i partnerstva izmeñu vlada, pojedinaca i organizacija. Imajući u vidu da lokalne i regionalne vlasti poznaju ovo polje bolje nego iko, one moraju biti podržane pravilnicima, zakonima, načelima i propisima. Moraju se osigurati veća financijska sredstva i mogućnosti koji će se koristi samo i isključivo na ovom polju. Treba podsticati meñunarodnu saradnju, kao na primjer mreže, seminare, konferencije i radionice. Takoñer bi bilo korisno napraviti pregled postojećih propisa za zaštitu kulturne baštine u različitim zemljama. Povezivanje meñu sredozemnim gradovima na meñunarodnom nivou može takoñer pomoći pri boljem razvoju kulturne razmjene i olakšati saradnju izmeñu stručnjaka zainteresovanih strana. Jedan od najefikasnijih alata za osiguranje očuvanja kulturne baštine je da se ovaj zadatak povjeri stručnim tehničarima i specijalizovanim timovima posebno obučenim u područjima zahvata. Drugo, očuvanje kulturne baštine mora biti primarna briga naše mediteranske zajednice. Kulturna prava su sastavni dio ljudskih prava, koja su opšta, nedjeljiva i meñuzavisna. Njihova potpuna provedba je definisana u članu 27 Opšte deklaracije o ljudskim pravima. Prema tome, svako društvo mora aktivirati svoj razvoj. Takoñer moramo bolje naglasiti potrebu kulturne saradnje (kulturnog turizma) izmeñu sjevera i juga, kao i potrebu obrazovanja i osposobljavanja mladih ljudi kako bi naučili, razumjeli i poboljšali svoja znanja o njihovoj istoriji i kulturnoj baštini. CdR 386/2011 rev-1 .../... -7Takoñer moramo prepoznati lokalni razvoj i kulture, ali i usaditi politiku ekološke i održive kulture koja će im omogućiti pristup stvarnom svijetu. Veći naglasak na važnosti nematerijalne kulturne baštine i stručnosti koji omogućavaju opstanak naroda u pustinji i same pustinje mora biti primarna briga svih naroda Evrope i svijeta. Na Sredozemlju, kao i u svim drugim područjima gdje ljudi žive s nadom u demokratiju, neće doći do napretka ako ljudi ne dobiju moralnu i materijalnu korist u svojoj rodnoj zemlji, ako se ne mogu postepeno uzdići do nivoa na kom će moći da učestvuju u upravljanju vlastitim resursima. Dužnost Evrope je da se brine o povezanosti izmeñu teorijskih zamisli, s jedna strane, i pravne prakse i provedbe, s druge. Kao osnovni korak, sredozemne zemlje bi trebalo da započnu da razmišljaju o opštem i meñunarodnom OKVIRNOM PLANU ili povelji za očuvanje i unapreñenje kulturne baštine. Ovaj Opšti okvirni plan treba da koordiniše i reguliše sve obuhvaćene interese, imajući na umu da bogatstvo ovog zajedničkog kulturnog naslijeña leži u njegovoj raznolikosti i pluralizmu, a svaka preduzeta akcija treba da bude u „mediteranskom duhu“. * * CdR 386/2011 rev-1 * .../... -8PRILOG – Spisak priloga primljenih od članova ARLEM-a − − − − − − Vilaja Konstantine (Alžir) Puy- de- Dôme (Francuska) MEDCITIES Služba za regionalni nadzor i podršku (RMSU) Brisel, (Belgija) Glavno vijeće Oda / Arco Latino Euromed Heritage (program očuvanja kulturne baštine) _____________ CdR 386/2011 rev-1