jednostavno izračunati MDK, jer ih se unosi na mnogo načina u organizam. Tako npr. nitrate i nitrite u različitim oblicima čovjek unosi kontinuirano. Zrak u okolišu je često onečišćen nitroznim plinovima, koje građani udišu. Obzirom na to da se za uzgoj biljaka koriste mineralna gnojiva na bazi nitrata onda ih se unosi prehranom različitim biljnim proizvodima te vodom često onečišćenom nitratima i nitritima. Mogli bi davati i druge primjere unosa ovakvih tvari, kao npr. nitrite u suhomesnatim proizvodima gdje se dodaju kao konzervansi. Tu je potrebno za svaki od medija izračunati MDK prema vrlo složenim istraživanjima. Najbolje će to biti objašnjeno na arsenu, čiji su spojevi otrovi ili vrlo jaki otrovi te su uz to kancerogeni i mutageni. Nažalost, arsen je prisutan u našem tlu i vodama, pogotovo u Istočnoj Slavoniji, gdje su mu nekad koncentracije u zdencima izrazito visoke. Isto tako ga se može naći u različitim prehrambenim artiklima, a pogotovo su mu visoke koncentracije u škampima. Radi povećanja sigurnosti ljudskog zdravlja stalno se snižava MDK za arsen u vodi za piće. Do prije nekoliko godina MDK je iznosila 50 μg/l arsena u vodi, ali je tada smanjena na 10 μg/l. Sve je to učinjeno zbog karcinogenosti i drugih teških štetnih učinaka arsena. Nije bilo nikakvih pokazatelja da bi cijeloživotno uzimanje vode s koncentracijama arsena od 50 μg/l moglo izazvati štetne učinke, ali je ipak radi razloga sigurnosti MDK snižen. Kod škampa se nitko ne uzrujava zbog koncentracija arsena u njihovu mesu i one su višestruko veće nego u dobroj vodi za piće. To je zato što ljudi vodu piju svakodnevno, a škampe jedu prilično rijetko čak i u Dalmaciji. Onda je ukupni unos arsena u vodi s koncentracijama od oko 10 μg/l kroz godinu dana uz pretpostavku da čovjek pije dnevno oko 1 l te tekućine približno 3,5 mg. Puno ili malo? Ako pojedete 5 kg škampa s koncentracijama 400 μg/l uz pretpostavku da je samo polovica od toga meso konzumirali ste godišnje oko 1 mg arsena. Računica je jasna! Naravno da su istraživanja tzv. dnevne košarice unosa pojedinih namirnica znatno složenija i jako skupa, ali se sve skupa svodi na prosječni unos građanina neke države. Možemo na kraju reći vrlo jasno da MDK predstavlja činitelj sigurnosti a ne rizika. Kad koncentracije neke tvari premaše MDK ništa se nikome neće dogoditi, ali u tom času se već smanjuje sigurnost i barem blago povećavaju rizici. Zbog toga ne treba paničariti u takvim slučajevima, ali treba vrlo tvrdo stajati na stanovištu da se MDK ne smije preći osim u posebnim slučajevima. Zakonodavac zna u svim zemljama da su prekoračenja MDK moguća zbog razloga tehnološkog procesa i da ih koji puta nije lako izbjeći. Jednostavan primjer opet s klorom. Na slici pokraj teksta je prikazana klorna stanica s bocama ukapljenog klora spojenima na klorinator. U času kad se boca isprazni zatvara se ventil na njoj i cijev se od nje odspoji. Ona mala količina klora iz cijevi će izaći van u zrak klorne stanice i naglo će porasti koncentracije klora u zraku. Teško je izbjeći takav slijed događaja. Naravno da će radnik obaviti provjetravanje prostorije, ali u jednom času će koncentracije klora u zraku preći MDK. Zakonodavac je to dopustio dajući novo ograničenje pod nazivom KDK (Kratkotrajno Dopuštena Koncentracija). Kod klora ona iznosi 1 ppm (1 dio klora na milijun dijelova zraka), ali takav događaj smije trajati maksimalno 15 min i ne smije se ponoviti u jednom radnom danu više od 4 puta, a razmak između incidenata smije biti minimalno 1 h. Smatra se da je to dovoljna garancija da se rizici za radnike neće 12
© Copyright 2024 Paperzz
