close

Enter

Log in using OpenID

analiza - psihoportal

embedDownload
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
Mladi psiholozi i nezaposlenost u 2014. godini – analiza aktualnog stanja
Napomena:
za provedenu objektivnu analizu stanja psihologijske struke na tržištu rada koristila sam
više različitih izvora: sekundarne, javno dostupne statističke podatke Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, obavijesti o upisima i upisnim kvotama Sveučilišta, uz originalne podatke izvornog
istraživanja inicijative mladih psihologa PerspektivA provedenog 2014. godine na uzorku od 381
budućih i mladih psihologa u Hrvatskoj (rad u pripremi za objavu).
Posljednjih godina kriza, nezaposlenost i sve teži pronalazak otvorenih radnih mjesta ne
zaobilaze niti inače iznimno popularnu psihologijsku struku u Hrvatskoj. U 2013. godini objavljen je
podatak o 8,91% nezaposlenih psihologa u odnosu na broj registriranih, tj. broj od 234 nezaposlenih
psihologa u tom trenutku1.
Broj od 234 nezaposlenih ili 9% (u odnosu na registrirane) ne izgleda toliko značajno kada
stoji kao zasebna brojka. No, kada se promatra kroz duže vremensko razdoblje, od 2004. do 2014.
godine, vidljiv je zamjetno značajan porast evidentirane nezaposlenosti psihologa u Hrvatskoj.
Značajan porast čak nije najviše karakterističan za početak globalne krize, u periodu od 2008.-2009.
godine, nego je gotovo eksponencijalan porast krenuo u periodu nakon 2011. godine.
*Graf1 – broj evidentiranih nezaposlenih psihologa, u periodu od 2004.-2014.
Izvor: Interaktivna statistička baza podataka; Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Gledano po dobi nezaposlenih psihologa, najveći porast nezaposlenosti kroz promatrani
period bilježi se u dobi od 24-29 godina (od 114 nezaposlenih u 2012. godini do 154 u 2014.), te u
dobi od 30-34 godina (24 nezaposlena u 2012. do 45 u 2014.), a trenutno nema naznaka barem
načelne stagnacije ovog porasta2. Iako je i logično za očekivati najveću stopu nezaposlenosti upravo u
kasnim dvadesetima, najvećim dijelom zbog trenutka završetka fakulteta i očekivanog vremena
ulaska na tržište rada, ono što je najviše zabrinjavajuće je pitanje kontinuiranog općeg porasta
nezaposlenosti u struci, koja ipak trenutno najviše pogađa mlade psihologe u dobi od 24-34 godine.
Ako se uzme u obzir prethodni radni staž, prije ulaska u evidenciju nezaposlenih, posljednjih
nekoliko godina također se primjećuje, uz porast nezaposlenosti onih bez iskustva i značajan porast
evidentiranih nezaposlenih mladih psihologa s 1-2 godina radnog iskustva. Broj nezaposlenih dalje
gotovo opada razmjerno povećanju radnog iskustva. Zanimljivo, broj novonezaposlenih sa stažem
kraćim od 1 godine i ne varira toliko posljednjih nekoliko godina.
1
Vijest s mrežnih stranica Hrvatskog psihološkog društva, 2013. http://www.psihologija.hr/strucne-sekcije/sekcija-zaprofesionalno-usmjeravanje/clanak/koliko-je-nezaposlenih-psihologa-u-hrvatskoj.html
2
Interaktivna statistička baza podataka, Hrvatski zavod za zapošljavanje, 2014. http://statistika.hzz.hr/
1
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
Kretanje evidentirane nezaposlenosti psihologa u Hrvatskoj
prema stažu prije ulaska u evidenciju (2004. - 2014.)
0
2004 2
4
6
8
10
2014 12
Bez staža
Do 1 godine
1 - 2 godine
2 - 3 godine
3 - 5 godina
5 - 10 godina
10 - 20 godina
20 - 30 godina
30 - 35 godina
35 - 40 godina
Preko 40 godina
*Graf2 – Kretanje evidentirane nezaposlenosti psihologa prema stažu prije ulaska u evidenciju (2004. – 2014.);
Izvor: Interaktivna statistička baza podataka; Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Gledano po županijama, najveći je broj nezaposlenih psihologa u 2014. u županijama gdje su
mladi diplomanti najviše i koncentrirani: u gradu Zagrebu (39%), Splitsko-dalmatinskoj (22%),
Osječko-baranjskoj županiji (15%), Primorsko-goranskoj (13%), te Zadarskoj (7%).
U Zagrebu se psihologija može studirati na 3 studija psihologije - Filozofski fakultet, Hrvatski
studiji i Hrvatsko katoličko sveučilište (gdje je prije par godina otvoren novi studij psihologije), pa se
uz Osijek, Zadar i Rijeku, psihologija može studirati trenutno na ukupno 6 fakulteta u Hrvatskoj.
Nažalost, čini se da pitanje usklađivanja upisnih kvota studija psihologije s potrebama tržišta
rada još uvijek nije prepoznato kao iznimno važan problem. Pogledom na razlike u upisnim kvotama
(uzevši u obzir samo prethodnu 2013. i aktualnu 2014. godinu) vidljivo je da je 5 of 6 fakulteta gdje se
može studirati psihologija zadržalo iste, ili čak i povećalo upisne kvote za preddiplomskestudije
psihologije. Prema dostupnim podacima o upisnim kvotama na internetu, Osječko sveučilište je
izgleda jedino trenutno prepoznalo problematiku neusklađenosti upisnih kvota sa stvarnim
potrebama na tržištu rada, smanjivši upisne kvote sa 30 u 2013. na 20 u 2014.
*Tablica1 – prikaz upisnih kvota za preddiplomski studij psihologije po fakultetima u Hrvatskoj za 2013./2014. i 2014./2015.
Izvor: mrežne stranice Sveučilišta i fakulteta
2
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
Podaci, gledani iz drugačije perspektive ukazuju na neosjetljivost fakulteta na problem porasta
nezaposlenosti psihologa, gdje su mladi psiholozi u dobi 24-34 u najvećoj, do sada evidentiranoj
nezaposlenosti.
 Država je ipak ponudila djelomično i privremeno rješenje prema smanjenju nezaposlenosti
mladih, koje je primjenjivo i na psihologijsku struku – kroz aktivne mjere zapošljavanja
mladih
Kako bi se doskočilo problemu izrazite nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj, koja je u 2014.
godini dosegla i 50%3 s mjerama aktivnog zapošljavanja mladih krenulo se 2011. godine tj.
uvođenjem možda i najznačajnije mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa
(dalje SOBZRO), koja je svakako utjecala na trenutnu sliku tržišta rada, kao i daljnjih mogućnosti
zapošljavanja za mlade psihologe.
Stručne mjere za poticanje zapošljavanja mladih, i ovih su dana ponovno posebno isticana
tema u medijima. Najavljeni su i dodatni benefiti, viša primanja za nove stažiste, uz potporu
strukturnih fondova EU. Kao glavni benefiti programa SOBZRO, navode se olakšan ulazak mladih na
tržište rada, uz stjecanje dragocjenog iskustva i znanja traženih na tržištu, odnosno prema dostupnim
podacima, jednim od najboljih postignuća programa smatra se, u medijima često spominjan, broj
mladih koji su nakon provedenih mjera pronašli posao, generalno njih gotovo 60%.
*Tablica2 – Ishodi za osobe koje su izašle iz mjere SOBZRO u 2012. godini; Izvor - Aktivne mjere zapošljavanja
pregled obuhvata i ishoda (uz poseban naglasak na stručno osposobljavanje za rad), Hrvatski zavod za zapošljavanje,
prezentacija (ožujak, 2014.), Zagreb.
Nedvojbeno je velik broj VSS diplomanata tako dobio priliku za rad u struci, no vrlo malo se
javno raspravlja o drugoj, manje učinkovitoj strani iste mjere, i/ili posljedicama mjere na aktualno
tržište rada, a prije svega na sam razvoj ili problematiku daljnjeg razvoja karijere mladih visoko
obrazovanih budućih stučnjaka.
 Činjenica: samo četvrtina (25%) mladih visokoobrazovanih ostaje raditi kod istog
poslodavca kod kojeg su obavljali stažiranje, dok gotovo polovica VSS mladih nakon
stažiranja nastavlja raditi u različitoj djelatnosti od one za koju su stručno osposobljavani,
a vrlo često i za koju su formalno obrazovani.
3
Izvješće Europske komisije za 2014. - State of play of the implementation of the Youth Guarantee - Croatia
3
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
Prema dostupnim podacima o osobama koje su izašle iz mjere u 2012. godini4, 61% mladih sa
visokom stručnom spremom uspjelo se zaposliti nakon završetka stažiranja po mjeri SOBZRO. Lijep
podatak, kojeg zapravo zasjenjuje informacija da je od tih 61% samo četvrtina ostala raditi kod istog
poslodavca, a najveći broj (njih 45%) nastavilo je ipak raditi u drugoj djelatnosti. Lako je povezati
kako nam, nakon ovih brojki ostaju 2 kritična segmenta - 39% VSS mladih koji nisu zaposleni nakon
odrađivanja stručnog osposobljavanja, uz 45% onih koji su nakon stažiranja zaposleni, ali u
različitim djelatnostima, tako da se postavlja pitanje koriste li, i može li većina VSS mladih uopće
kvalitetno koristiti dragocjeno iskustvo i vještine stečene tijekom stažiranja ako nakon tog tipa
obrazovanja ponovno često mijenjaju područje rada.
Moguće POSLJEDICE ovakvih brojki: osim umjetnog produljenja karijernog puta, mladi psiholozi
teže i sporije postaju stručnjaci u svom području, veliki dio njih ne radi u željenom području rada, te u
onom za što su primarno i formalno školovani, a često imaju problema s pronalaskom novog posla
zbog samog diskontinuiteta u određenom području rada.
Ako je putem brojki teže dobiti dojam koliko je bitan određeni kontinuitet u karijeri, zamislite
samo situaciju s dvije mlade psihologinje, koje se prijavljuju za isti posao u ljudskim potencijalima.
Jedna psihologinja je staž nakon diplome odradila u školi, jer u tom trenutku nije bilo za nju više
preferiranih ili dostupnih opcija, iako ju zapravo zanimaju ljudski resursi. Nakon stručnog
osposobljavanja posao je dobila u nekoj drugoj djelatnosti, kojeg je zbog financijske situacije
prihvatila, iako cijelo to vrijeme koristi svaku formalnu i neformalnu priliku za educiranje o području
ljudskih resursa. Druga se psihologinja redovno zaposlila nakon diplome u području ljudskih resursa,
no iako nije imala priliku na tom radnom mjestu raditi samostalno na projektima, uspjela je u
međuvremenu upisati dodatnu obuku za rad u ljudskim resursima. Vi ste poslodavac, koga biste
odabrali za tu poziciju?
Ja bih na prvu odmah i pomislila da je druga psihologinja možda bolji odabir za to radno mjesto
jer je već radila u tom području...ostavljajući tako prvu psihologinju i dalje praktički, u "sivoj zoni".
Samo što, gore izmišljena priča prve psihologinje otprilike utjelovljuje osnovnu i vrlo čestu
problematiku zapošljavanja velikog broja mladih psihologa u Hrvatskoj danas.
Također, paralelno, ili već duže vrijeme, traje i otežano zapošljavanje u javnom sektoru (škole,
vrtići, bolnice...) gdje u Hrvatskoj najveći broj mladih psihologa i pronalazi posao, pa je tako još uvijek
na snazi tužna "legenda" o jedinoj mogućnosti zapošljavanja u tom sektoru kao privremena zamjena
za bolovanje, porodiljni dopust ili kao zamjena zbog odlaska u mirovinu.

Kako na tu istu problematiku gledaju sami budući i mladi psiholozi?
Kako bi dobili što širi i jasniji uvid u stavove i mišljenja mladih i budućih psihologa,
PerspektivinA inicijativa5 provela je ove godine online anketu među studentima/-cama, kao i mladim
psihologicama i psiholozima. U ovom, prvenstveno orijentacijskom, tipu istraživanja postavili smo
pitanja koja obuhvaćaju generalna mišljenja: o studiju psihologije (kvaliteti / dostupnosti i kvaliteti
praktičnog rada), informiranosti o stručnim obavezama, mišljenjima o mogućnostima zapošljavanja,
te dosadašnja iskustva s tržištem rada u Hrvatskoj, iskustvo s volontiranjem u struci, kao i standardne
demografske podatke. Prikupljeno je 381 validnih anketa na prigodnom uzorku. Iako je rad u
pripremi za objavu, izdvojiti ću nekoliko rezultata za ovu priliku, koji nažalost, samo potvrđuju
prethodno isticane probleme zapošljavanja mladih psihologa.
4
Aktivne mjere zapošljavanja – pregled obuhvata i ishoda (uz poseban naglasak na stručno osposobljavanje za
rad), Hrvatski zavod za zapošljavanje, prezentacija (ožujak, 2014.), Zagreb.
5
PerspektivA – inicijativa mladih psihologa; organizatori 2 drugačije konferencije za mlade psihologe (2012. i
2014., Zagreb)
4
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
41%
ne otvaraju se nova radna mjesta
28%
psiholozi se ne cijene/ slabo promicanje struke
18%
15%
previše studija i kvota
10%
10%
zapošljavanje preko veze/namješteni natječaji
7%
zloupotreba mjere stručnog osposobljavanja
neaktivnost/ nezainteresiranost krovnih institucija …
6%
slaba informiranost
3%
3%
teška zapošljivost u nekim područjima
teško do specijalizacije / skupe edukacije
2%
nešto drugo
7%
4%
ne zna/ ne želi reći
slaba pripremljenost za rad/premalo prakse
opća kriza i nezaposlenost
0%
10%
20%
% // otvoreno pitanje; mogućnost više
navođenja. Zbroj može biti veći od 100%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
*Graf3 – n=381; mladi i budući psiholozi
Series1 (od upisa studija psihologije do diplomiranih od 35.god)
Pitanje: Što u Hrvatskoj smatrate najvećim problemom vezanim uz zapošljavanje mladih psihologa?
Studenti i mladi psiholozi6 spontano najviše ističu nekoliko glavnih i percipiranih poteškoća
prilikom zapošljavanja - neotvaranje novih radnih mjesta kao generalan problem, te slabo
promicanje struke, uz percepciju kako se psiholozi, i rad psihologa dovoljno ne cijeni. Slaba
pripremljenost za rad / premalo stečene prakse tijekom studija dodatna su prepreka zapošljavanju.
Dodatne poteškoće s kojima se u 2014. susreću mladi i budući psiholozi su i prevelik broj studija i
upisnih kvota.
Iako za preko 80% mladih i budućih psihologa željeno radno mjesto postoji u Hrvatskoj,
gotovo 3/4 njih spremno je zbog posla u struci na odlazak van Hrvatske. Gotovo 40% se već
informiralo o mogućnostima zapošljavanja van Hrvatske, a trećina se nije informirala, ali to planira
učiniti u budućnosti.
 Prema provedenoj anketi, tek je trećina diplomiranih psihologa u prvom poslu nakon
diplome adekvatno plaćena, tj. uspijeva se zaposliti redovnim zasnivanjem radnog odnosa
Polovina diplomiranih kreće u svijet rada kroz mjere stručnog zapošljavanja bez zasnivanja
radnog odnosa, a tek je nešto više od trećine diplomiranih pronašlo nakon diplome i redovno
zaposlenje. Ako gledamo podatke iz drugog kuta, preko 65% anketiranih kroz ovakvu strukturu prvih
zaposlenja nema adekvatna primanja, tj. ako ih i imaju, znatno su niža od prosjeka hrvatskih plaća.
Drugim riječima put ka željenoj karijeri i/ili izgradnji stručnjaka u određenom području /
specijalizaciji dodatno je otežan, a čestose svodi i na preživljavanje.
6
Begić, I., Sakoman, A., Petošić, N. (2014). „Previše teorije, premalo prakse“ – presjek stavova i mišljenja mladih
i budućih psihologa u Hrvatskoj. Istraživački rad u pripremi za objavu.
5
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
Nezaposleni;
5%
Prvi posao u struci (kao
psiholog) nakon
diplome
Zaposleni
van struke;
3%
Stažiranje
(bez
naknade); 8%
Mjere javnih
radova; 2%
Stažiranje
(HZZ mjere);
50%
Redovno
zaposleni;
31%
%
*Graf4 – n=224; mladi psiholozi
(od diplome do 35.god)
*zatvoreno pitanje , 1 moguć odgovor
Pitanje: Moj prvi posao U STRUCI (kao psiholog) nakon diplome bio je...
**dosadašnja naknada za mjeru SOBZRO = 1600 kn/mj.
Do trenutka pisanja članka, pokušala sam pronaći javno dostupne evaluacije i/ili evaluacije
učinkovitosti analiziranih mjera, no bez puno uspjeha. Također, vrlo je teško pronaći i neovisne
studije i analize, i/ili istraživanja na većim uzorcima populacije koja prolazi mjere SOBZRO, pa je naše
istraživanje sigurno i jedno od prvih koje neovisno i neizravno analiziraju i dosege mjera aktivnog
zapošljavanja na većim uzorcima mladih.
I dalje sam nezaposlen/a
Nastavak rada kod
istog poslodavca
nakon završetka
mjere SOBZRO
44%
Dobio/la sam posao na drugom radnom
mjestu, ali u drugom području psihologije
28%
Dobio/la sam posao na drugom radnom
mjestu, ali u istom području psihologije
13%
Ostao/la sam raditi na tom radnom mjestu
zaposlen/a na puno radno vrijeme
13%
Ostao/la sam raditi na tom radnom mjestu
zaposlen/a na pol radnog vremena
2%
%
0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90%100%
Series1
*Graf5 – n=108; odgovarali samo mladi psiholozi koji su prošli mjeru stručnog osposobljavanja
(od diplome do 35.god)
*zatvoreno pitanje , 1 moguć odgovor
Pitanje: Jeste li nakon odrađenog stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa ostali raditi u istoj ustanovi /
firmi / udruzi?
Prema našim podacima, nakon odrađene SOBZRO mjere, tek oko 15% mladih psihologa
ostalo je raditi na istom radnom mjestu (13% na puno, a 2% pola radnog vremena). Pitanje je, kako
to da unatoč velikim potrebama za suradnicima i psiholozima, te iste firme / organizacije /
ustanove i dalje ne uspijevaju osigurati redovno plaćena radna mjesta?
Dodatan problem sigurno predstavlja i manjkavo reguliranje mjera "primanja" novih stažista,
jer prema HZZ odredbama, poslodavac može "starog stažistu zamijeniti novim" u kontinuitetu i
neograničeno. Jedina formalna postavljena prepreka poslodavcu prilikom ostvarivanja prava na
primanje novog stažiste je redovno poslovanje organizacije, bez poslovno uvjetovanih otkaza u
posljednjih 6 mjeseci.
6
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
Drugim riječima, formalna prepreka postoji samo na početku, kasnije teoretski, bez obzira na
realnu potrebu za realnim novim i adekvatno plaćenim radnim mjestom, pod utjecajem ekonomske
krize, poslodavac može samo vrtiti nove stažiste, jer takav način popunjavanja kadra ne zahtjeva
dodatna veća financijska ulaganja od otvaranja novihr adnih mjesta.
Često imamo situaciju novih i odstažiranih diplomanata koji više ne mogu koristiti mjeru
stručnog osposobljavanja (a koja opisuju realno najveći broj ponuđenih radnih mjesta trenutno u
struci), niti se mogu zaposliti na novom radnom mjestu (jer ih je vrlo malo novootvorenih, a nema
potrebnih i/ili nema dovoljno regulativa za otvaranje novih), praktički se nalaze u određenoj sivoj
zoni. Nereguliranje te strane stažiranja sigurno ima utjecaja na glavne istaknute poteškoće prilikom
zapošljavanja - neotvaranje novih radnih mjesta.
Subjektivna procjena
korisnosti mjera
SOBZRO i javnih
radova u pronalasku
„pravog“ posla u struci
jako pomaže;
12%
pomaže; 14%
niti da, niti
ne; 22%
uopće ne
pomaže; 33%
ne pomaže;
19%
*Graf6 – n=381; mladi i budući psiholozi
(od upisa studija psihologije do diplomiranih od 35.god)
*zatvoreno pitanje , 1 moguć odgovor
Pitanje: Kako procjenjujete koliko bi Vam HZZ mjera stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa ili mjera
javnih radova mogla POMOĆI // su Vam POMOGLE u pronalasku "pravog" posla (tj. u zapošljavanju) u struci?
Većina budućih i mladih psihologa općenito procjenjuje kako im mjere stručnog
osposobljavanja (i javnih radova) slabo ili uopće ne pomažu (52%) u pronalasku „pravog“ posla, tj. u
zapošljavanju u struci. Pri čemu treba napomenuti da iako su rezultati udruženi, (kao procjena
studenata o korisnosti uključenosti u budućnosti, i kao evaluacija onih mladih koji su tu mjeru već
prošli), oba segmenta zapravo pokazuju isti trend mišljenja o navedenoj mjeri.
Zabrinjavajuć je i podatak da gotovo trećina (28%) mladih psihologa dobiva posao u drugom
području rada, što uvijek uključuje i velik napor da bi se "pohvatale" sve bitne zakonitosti i
specifičnosti novog područja, što automatski smanjuje njihovu konkurentnost na tržištu rada i
otežava usavršavanje i izgradnju karijere, jer ako ste često prisiljeni mijenjati područje rada i
profesionalnog razvoja, kako možete očekivati kvalitetan fokus i razvoj u određenom području, kao i
kvalitetnu i prijeko potrebnu izgradnju mladih diplomanata u stručnjake?
7
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
mali broj natječaja/ uglavnom za stručno
osposobljavanje/velika konkurencija
23%
zapošljavanje preko veze/namješteni natječaji
23%
nedostatak radnog isustva/praktičnih znanja
Najčešće barijere prilikom
zapošljavanja
14%
nemam loših iskustava
10%
nešto drugo
9%
samo poslovi na određeno
5%
neodgovaranje na molbe / nema povratne
informacije
4%
neprepoznatljivost struke
4%
zloupotreba mjere stručnog osposobljavanja
3%
birokracija
3%
poteškoće u mijenjanju područja interesa
2%
nezavršene dodatne edukacije
1%
0%
% // otvoreno pitanje; mogućnost više
navođenja. Zbroj može biti veći od 100%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
*Graf7 – n=224; mladi psiholozi
(od diplomiranja do 35.god)
Pitanje: S kojim ste se problemima najviše susretali kod zapošljavanja u struci?
Series1

Premali broj otvorenih natječaja za posao, uglavnom otvarani za stručno osposobljavanje, velika
konkurencija (kao posljedica velikih upisnih kvota), te namješteni natječaji glavni su percipirani
problemi zapošljavanja mladih psihologa.
Najćešće poteškoće s kojima se mladi psiholozi susreću prilikom traženja posla su mali broj
natječaja za "prava" radna mjesta (tj. redovnog zaposlenja za razliku od stažiranja), velik broj
natječaja za stručno osposobljavanje, a samim time i veća konkurencija za ista radna mjesta.
Drugi po važnosti istican problem prilikom zapošljavanja su namješteni natječaji, kao i česta
dodatna percipirana prepreka prilikom ulaska na tržište rada - nedostatak radnog iskustva /
praktičnih znanja.
29%
6 mjeseci do 1 godinu
Vrijeme proteklo od diplomiranja
do prvog posla u struci.
26%
do 3 mjeseca
17%
do 6 mjeseci
12%
trenutno nezaposlen/a
7%
odmah sam se zaposlio/la
4%
prije diplome
nešto drugo
2%
2 i više godina
2%
više od godine dana
1%
0%
10%
% / otvoreno pitanje
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90% 100%
*Graf8 – n=224; mladi psiholozi
Series1
(od diplomiranja do 35.god)
Pitanje: Koliko je vremena prošlo od Vašeg diplomiranja do zapošljavanja U STRUCI (kao psiholog)?
Najveći broj mladih psihologa čekao je oko 6 mjeseci do godinu dana do prvog posla u
struci. Dok je broj onih koji su dobili posao i prije diplome, tj. odmah nakon diplome znatno manji, i
gotovo rijedak slučaj.
8
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
 Proizašli glavni zaključci:








stopa nezaposlenosti u psihologijskoj struci u značajnom je porastu, posebno proteklih
godina, gdje se najviše ističe trend porasta nezaposlenosti mladih psihologa u dobi 24-34
godine
fakultetske upisne kvote i dalje ostaju nepromijenjene, unatoč čestom javno raspravljanom
pitanju neusklađenosti broja kvota s realnim i aktualnim potrebama tržišta rada
većina anketiranih diplomiranih psihologa na tržište rada ulazi kroz mjere stručnog
osposobljavanja bezi zasnivanja radnog odnosa, uz najčešći period čekanja na prvi posao u
struci od 6 – 12 mjeseci, dok je broj redovno zaposlenih neposredno nakon diplome bio tek
oko 10%
najveći broj budućih i mladih psihologa nije pronašlo prepreke zapošljavanju u inače često
navođenom manjku prakse kroz formalno školovanje, nego upravo u nestabilnom, nedovoljno
reguliranom i neizvjesnom tržištu rada u Hrvatskoj, navodeći glavne percipirane probleme u
premalom broju novih otvorenih radnih mjesta, kao i prevelikom broj otvorenih mjesta za
stažiranje, te preveliku konkurentnost po jednom radnom mjestu
najveći broj anketiranih mladih psihologa kod ulaska na tržište rada je imao ispodprosječna
primanja; što za posljedicu svakako neposredno ima i teže / sporije napredovanje u karijeri,
upravo zbog problema s financiranjem raznih dodatnih edukacija i školovanja, bez kojih im je
konkurentnost na tržištu rada jako smanjena
više od polovice anketiranih budućih i mladih psihologa ne percipiraju mjere stručnog
osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa kao mjeru koja im pomaže u karijeri
najveći broj mladih psihologa u anketi, nakon završene mjere stručnog osposobljavanja ili je
pronašlo posao u drugoj djelatnosti, ili nije uspjelo pronaći redovan posao; tek je 15%
promatranog uzorka mladih psihologa zaposleno na istom radnom mjestu na kojem su i
obavljali stažiranje
iako za većinu mladih i budućih stručnjaka obuhvaćenim istraživanjem postoji željeno radno
mjesto u Hrvatskoj, njih gotovo ¾ je spremno na odlazak van Hrvatske zbog želje za radom u
struci, tj. za posao za koji su i prolazili dugotrajno i skupo formalno visoko obrazovanje.
Unatoč velikoj potrebi za psiholozima (procjene su da je u Hrvatskoj trenutno raspoloživo tek
5 psihologa na 100 000 ljudi), te unatoč njihovoj „prirodno“ većoj zapošljivosti zbog same
raznovrsnosti i širine struke, smanjena i problematična zapošljivost mladih psihologa
predstavlja zaista ozbiljan problem određene populacije mladih, jer i dalje ne postoje kvalitetne
regulative / preporuke koje se dotiču analizirane problematike i niza pitanja o zapošljivosti
mladih psihologa u Hrvatskoj.
Mjera aktivnog zapošljavanja SOBZRO zasigurno donosi određene benefite mladim
diplomantima, no veća opasnost leži u slaboj regulaciji istih mjera, posebno naspram
poslodavaca, što za rezultat dugoročno ostavlja problem neotvaranja novih radnih mjesta, te
pitanje „sive zone“ – problem slabog zapošljavanja mladih psihologa koji završe mjeru, ne
mogu ponovno iskoristiti istu mjeru, a i dalje nema dovoljno otvorenih radnih mjesta.
Također, česta promjena područja rada, kao i otežana izgradnja karijere u takvim je
situacijama neminovna.
Rezultati gledani iz druge perspektive pokazuju da za poteškoće prilikom zapošljavanja ipak
nisu odgovorni samo mladi, u medijima i vrlo često opisivani kao neaktivni, kao generacija
„fejsbuk“ i „kauč“ prosvjeda, ili kao bumerang djeca koja naveliko koriste benefite roditeljske
protekcije. Iz svega analiziranoga, vidljivo je da su za ovakvo stanje podjednako odgovorni svi
dionici procesa zapošljavanja, pa samim time ovaj problem zahtijeva i zajedničku suradnju
svih odgovornih kako bi pronašli kvalitetno i održivo rješenje.
9
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
 Što i kako dalje?
Profesor Rimac, je na nedavnom gostovanju u TV emisiji istaknuo važnu stvar - u Hrvatskoj
generalno nedostaje dijaloga - a, niti psihologijska struka nije izolirana od tog općeg
nedostatka.
Pitanje isticanja određenih negativnih trendova u zapošljavanju mladih psihologa proteklih
godina, zahtijevaju postavljanje u širi i ozbiljniji okvir. O socijalnim i psihologijskim
posljedicama moguće socijalne isključenosti, nezaposlenosti, i smanjene kompetitivnosti na
tržištu rada kao posljedica promatranih problema možda i ne treba ponovno nanovo pisati.
Ovim putem svakako i pozivam ključne institucije i pojedince koji imaju znanje i određen
legitimitet u odgovaranju na probleme unutar struke, da otvore dijalog što prije i na ovu temu
/ problematiku.
Problem nažalost već poodmaklo nadilazi pitanje pojedinca i njegova zapošljavanja. Bojim
se da je ovo odavno postao i problem čitavih generacija visoko diplomiranih mladih psihologa
obuhvaćenih periodom nezaustavljive krize i ekonomske stagnacije u zemlji, ali i neučinkovitim
regulacijama i nedostatkom nadzora stanja na tržištu rada.
 Dodatak:
Primjeri spontano navođenih otvorenih odgovora budućih i mladih psihologa, prikupljeni
online anketom tijekom 2014. godine, na temu glavnih poteškoća prilikom zapošljavanja mladih
psihologa u Hrvatskoj.
 Ne otvaraju se nova radna mjesta
"Većina poslova koji se nude su stručna usavršavanja, a ako i postoji neki posao za stalno onda se
traži nekoliko godina iskustva što je teško steći jer te nitko ne želi zaposliti odmah nakon
diplomiranja"
"Trebalo bi otvoriti više radnih mjesta na koja bi se mladi psiholozi mogli zaposliti s obzirom da
postoje brojne institucije koje bi trebale imati psihologa što kod nas nije slučaj"
"To što se zapošljavaju psiholozi na 1600kn, što nema radnih mjesta, i što država ne shvaća važnost
psihologa i ne želi njegovati kulturu mentalnog zdravlja."
"Svi govore kako treba psihologa, a slabo se otvaraju radna mjesta. Nadalje, često se spominje kako
treba volontirati, a s obzirom na financijsku situaciju, svaki slobodni trenutak (kojeg baš i nema)
pokušavam iskoristiti kako bih zaradila nešto novaca."
"Puno je više mogućnosti, odnosno radnih mjesta, a koja se NE nude, tj praktički bi svaka firma
trebala imati psihologa, međutim nisu u mogućnosti ili zbog nekih drugih razloga ne traže- premali
broj mogućnosti Osim toga, plaće su premale s obzirom na završen fakultet, opseg posla i u
usporedbi sa nekim drugim poslovima BEZ fakultetske obrazovanosti (plaće tu znaju biti i veće)automatski se javlja odbojnost (ili ih se više interesira za organizacijsku psihologiju- u posljednje
vrijeme) Još uvijek postoji tabu- ali to je više društveni problem"
10
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
„Premalo radnih mjesta, a prevelika potreba za istima (npr jedan psiholog u školi koja ima 1400
učenika)“
 Nesrazmjer upisnih kvota s realnim potrebama na tržištu rada
"Višak psihologa, manjak radnih mjesta-srezati upisne kvote i 3 faksa u Zg spojiti u jedan ( studiram
u Zagrebu)"
"Zapošljavanje preko veze, preveliku upisnu kvotu na fakultetu a manjak radnih mjesta,
iskorištavanje mjere stručnog osposobljavanja od većine institucija"
"To što se ne prate potrebe u smislu tržišta rada, sad samo u Zagrebu postoje 3 studija psihologije.
Mislim kako novi zakon koji ne ograničava daljnje zapošljavanje pripravnika nakon vježbeničkog
staža omogućava potpuno iskorištavanje mladih psihologa, a i pripravnicima ne ostaje nikakva nada
za ostankom na tom radnom mjestu. Mislim kako bi HPK trebalo više brinuti o statusu psihologa,
osobito mladih koji dolaze tek na tržište rada te u većoj mjeri zaštiti našu struku. Čini mi se da smo u
brojnim područjima rada na margini."
"Smatram da je psihologa u Hrvatskoj previše s obzirom na potražnju. Trenutno je gospodarska
situacija takva da smo sretni ako uopće nešto nađemo. Država nažalost ne ulaže u nas. Također
percepcija u društvu je takva da se psiholozi smatraju nečim negativnim."
"Smatram da broj kvota na fakultetima te broj radnih mjesta nisu dovoljno dobro usklađeni. Nakon
studija, mnogo mladih psihologa završava na burzi rada. Također, smatram da brojne ustanove još
uvijek ne poštuju pravila o zapošljavanju psihologa kao obaveznog člana radnog kolektiva te se
nadam da će se te u bližoj budućnosti regulirati."
"Puno veći broj diplomiranih psihologa na godišnjoj razini od broja otvorenih radnih mjesta. S tim
da ne mislim da je broj diplomiranih psihologa značajno veći od stvarnih potreba, naprotiv - nažalost
psiholozi još uvijek nedostaju u mnogim ustanovama gdje bi bili vrijedni članovi timova."
„Premalo radnih mjesta za prevelike upisne kvote studenata, potražnja psihologa je premala s
obzirom na broj diplomiranih psihologa. Osim što je recesija učinila svoje, upisne kvote, umjesto da
se smanje, su se povećale. Ne postoji konsenzus između potreba tržišta i visokog obrazovanja.
Stručno osposobljavanje također smatram umjetnim smanjenjem statistike HZZ-a.“
„Pa nedostatak radnih mjesta, tj. možda prevelike upisne kvote za studij psihologije ako je stanje
zaista takvo kakvo se čini da je, a to je da posla nema ili ga ima malo. Druga stvar (koja se
djelomično događa i meni) je ta da se na poslu susrećem s ogromnom količnim posla nevezanom za
psihologiju. Od nekih kolega čujem da su zapravo svedeni na tajnice te da na apsolutno nikakav
način ne primjenuju psihologiju u praksi.“

Otežano zapošljavanje u javnom sektoru
"Zabrana zapošljavanja općenito u RH zbog čega se ne otvaraju nova radna mjesta"
"Velika potreba za zapošljavanje psihologa u različitim ustanovama uz neodobravanje Ministarstva
za raspisivanje natječaja za poslove psihologa."
"To što se ne zapošljavaju. Preveliki je broj djece na jednog psihologa u vrtićima i školama, dok god
se to ne izregulira za nas nema posla!"
11
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
"Svi traže osobe s radnim iskustvom kojeg mi nemamo (dovoljno), na stručnom osposobljavanju
radimo sve i svašta, a najmanje svoj posao... Većina škola u RH nema zaposlenog psihologa, već
imaju nekog drugog stručnog suradnika, a realna situacija iziskuje i više od jednog psihologa na
jednu OŠ ili SŠ..."
"Smatram da je problem to što se zvanje psihologa ne vrednuje na pravi način i da većina ljudi
smatra da odlazak psihologu znači da osoba nije zdrava. Također, teško je pronaći posao jer škole,
bolnice i druge ustanove u kojima bi se psiholozi mogli zaposliti ne izdaju natječaje zbog manjka
sredstava."
"Psiholozi se još uvijek većim dijelom zapošljavaju u državnim službama, a država nema predviđeni
veći broj takvih mjesta unatoč tome što je ista ta država odobrila povećanje kvota za upise psihologa.
stvara se hiperprodukcija kadra za kojim kao ima potreba, ali im nitko nema dati priliku da rade.
Mladi psiholozi su danas primorani punooo volontirati raditi na više različitih mjesta i snalaziti se pa
ponekad i na rubu zakona (siva zona pomaganja u učenju i sl)."
„Premalo radnih mjesta, nismo dovoljno prepoznati kao struka, zabrana je zapošljavanja u školama
o vrtićima, a kad se mjesto i otvori obično igraju jake veze.“
„Psiholozi nisu dovoljno zastupljeni u društvu - Ministarstvo obrazovanja ne slijedi svoj standard
prema kojem na 400 djece u jednoj školi treba biti zaposlen psiholog na puno radno vrijeme.“
 Slabija prepoznatost korisnosti i važnosti psihologijske struke
"Velika potreba za psihološkom strukom, ali nažalost nije dovoljno prepoznata"
"u manjim sredinama još uvijek postoji određena rezerviranost prema psiholozima"
"Trenutno je loša financijska situacija pa su psiholozi zadnja rupa na svirali u svakoj organizaciji, ali
općenito je malo radnih mjesta za psihologe. Nitko zapravo ne zna "čemu služimo". Užasno malo
radimo na upoznavanju masa s našim mogućnostima, odnosno samopromidžbi."
"To što ovo zanimanje još uvijek u našoj zemlji nije rašireno koliko bi trebalo biti i kao u drugim
stranim zemljama u kojima su veće mogućnosti izbora i zapošljenja za mlade psihologe"
"Što ljudi još nisu toliko "slobodnog uma" da shvaćaju da je potražiti pomoć psihologa nešto posve
normalno, te da je u stranim zemljama to potpuno normalna pojava; prema tome - ne postoji radnih
mjesta za psihologe koliko ih je stvarno potrebno."
„Potrebni smo kao struka u vrlo širokom rasponu ljudskog djelovanja i bivanja, no država nema
novca za otvaranje radnih mjesta. Možda bi se moglo reći i da nam struka nije dovoljno prepoznata
kao važna.“
„...poimanje da je psiholog luksuz kada je zemlja u recesiji, a ne realna potreba..“
„Nitko ne treba psihologa jer ne zna čemu psiholog služi. Struka nam je totalno zakazala.“
„Nisu dovoljno cijenjeni, smatra se da nemaju dovoljno iskustva, premalo su traženi iako u
zemljama EU psiholog je tražen u gotovo svim područjima života“
12
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
 Nekvalitetna priprema za tržište rada
"To što većina poslodavaca ne želi zaposliti psihologa bez radnog iskustva ili radnog staža. Također
je veoma malo radnih mjesta za psihologe trenutno (s obzirom na broj natječaja koji se objavljuju).
Poslodavci također puno očekuju, a malo pružaju. Mladi psiholozi često dođu na radno mjesto bez
da ih itko uputi u to što bi trebali raditi i kako te se moraju sami snalaziti."
"Što je malo praktičnog rada na faksu pa kada i dođemo u radnu situaciju, ne znamo ništa. plus, što
veoma teško dolazimo do konkretnih informacija kako se "probiti" do željenog posla. Nije baš
transparentan način dolaženja do posla, što zbog razmišljanja "ne možeš bez veze", što zbog općenito
kaotičnog stanja na tržištu rada."
"Svi bi htjeli zaposliti osobe s iskustvom, a za vrijeme studija mislim da se ne nudi dovoljno
mogućnosti za praksu/stažiranje u određenim granama psihologije te su studenti uglavnom
nedovoljno iskusni."
"Smatram da nakon faksa nismo dovoljno samostalni za rad - potrebno je uvesti više praktičnih
zadataka na fakultete, praksu ili približiti studentima mogućnost dodatnog educiranja i prije
završetka fakulteta (npr.financijski)"
„Nismo povezani, ne brinemo jedni za druge. Nitko se ne zalaže za nas mlade (HPK recimo) već
svatko na svakom želi zaraditi. Sve edukacije se masno plaćaju, svi tečajevi, psihologija se svela na
sakupljanje certifikata i potvrdica. Fakulteti naš uče svemu po malo, a iz ničega ne zalazimo u
dubinu. Nismo stručnjaci u ničem, svi smo nekakvi opći psiholozi. Potrebno je rasčlaniti diplomski
studij na grane kako je svugdje u svijetu.
„Nismo imali dovoljno prakse tijekom studija za vrijeme koje bismo se dokazali, bolje usmjerili u
neku specifičnu granu i stekli kontakte u radnom svijetu kojima bismo se mogli obratiti za
zapošljavanje.“

Slabije prepoznavanje kvaliteta struke od strane poslodavaca
"To što poslodavci često ne znaju koje su kompetencije psihologa i koje sve zadatke možemo
obavljati"
"To što je općenita gospodarska situacija u državi loša. Tvrtke koje i posluju koliko toliko smatraju
da je zapošljavanje psihologa u firmi samo nepotreban trošak. Također, rašireno je uvjerenje da
voditelji/direktori tvrtke sami znaju najbolje izabrati, a i ako se zapošljavaju novi radnici, često se
zapošljavaju poznanici. Premalo se radi na promociji psihologije kao struke u javnosti. Problem
vidim i u natječajima za posao u kojima se traži 2,3 godine radnog iskustva i traže se psiholozi koji
već znaju posao i tu mladi nemaju prilike. Također, ako mladi psiholog ne radi, nema sredstava da
se dodatno obrazuje i usavršava te jedino što mu preostaje je da nazaduje u svom stručnom znanju i
da potraži posao van struke."
"Što organizacije koje bi nas trebale zapošljavati uopće ne smatraju da su im psiholozi potrebni"
„Poslodavci još nisu prepoznali vrijednost psihologa u njihovoj organizaciji i koliko im on može
pomoći u napretku. Čak i oni koji misle da bi im psiholog mogao pomoći, ne žele investirati jer
smatraju da se bez psihologa može i da je to luksuz koji si u ovom vremenu ekonomske krize ne
mogu priuštiti. Osim toga, vezano baš za zapošljavanje MLADIH psihologa - većina poslodavaca
traži bar neko iskustvo koje mi ne možemo dobiti upravo zbog navedenog stava, a ne nude nam ga i
na fakultetu.“
13
Mladi psiholozi i nezaposlenost 2014
„Općenita klima o tome da psiholozi ne trebaju u mnogim organizacijama u kojima su gotovo
ključni, ili bolje, da ih ne treba plaćati jer su luksuz.“
„Potreban je određeni broj specijalizacija i edukacija uz završeni fakultet kako bi se na osobu gledalo
kao osobu sa znanjem i sposobnošću za rad, a za većinu toga je potrebno izdvojiti poštenu svotu
novaca. „
 Nedovoljna regulacija mjera stručnog osposobljavanja
"Zapošljavanje se većinom vrši putem mjera HZZ-a i poslodavci uglavnom biraju besplatnu radnu
snagu pod izgovorom da mladi psiholozi nisu dovoljno stručni. Problem je zapošljavanje nakon što
su iskorištene sve mogućnosti"
"Veliki broj prijavljenih kandidata uvijek, a mali broj otvorenih radnih mjesta općenito. Zlouporaba
stažiranja za 1600kn, nakon čega ne nude posao na tom radnom mjestu, nego mijenjaju za novog
vježbenika. Traže iskustvo u radu na takvim sličnim područjima, a igrom slučaja imam iskustvo iz
drugog područja itd."
"Zapošljavanje preko veze koje je još uvijek aktualno. Nedovoljno zapošljavanje psihologa kao
struke uopće. Prednost starijih kolega koji imaju više iskustva u struci. Mali broj dodatnih edukacija
zbog nedovoljnih prihoda uslijed nezaposlenosti."
"Prethodno navedeno je i dalje gorući problem, a još veći problem je što mladi psiholozi nakon
stručnog osposobljavanja vrlo rijetko dobivaju priliku ostati u poduzeću."
"Poslodavac ne uzima u stalni radni odnos psihologa koji je kod njega bio na stručnom
osposobljavanju"
"Prisiljeni smo raditi za mizerne novce, to se ne može nazvati ni primanjima, već radiš za stanarinu.
Rad u bilo kojem drugom poslu omogućuje ti život, a dan nema dovoljno sati za dva posla. Za takvu
plaću nije u redu raditi punih 8 sati i nemati za kruh. Nedostatak radnih mjesta, neuključivanje
komore u poticanje zapošljavanja na mjestima gdje psiholog vani radi. Necijenjeni smo.
"Nepotrebni".“
„Osim nedostatka otvorenih radnih mjesta (iako potreba postoji), poslodavci iskorištavaju mjeru
stručnog osposobljavanja pa samo mijenjaju ljude, imaju radnike a ne plaćaju ih oni nego HZZ i to
svotom koja se ne može nazvati ni minimalcem.“
„Čini mi se da je 95% objavljenih natječaja za psihologe ograničeno na stručno osposobljavanje za
rad bez zasnivanja radnog odnosa. A što nakon toga?“
i
Autorica analize: Ivana Begić, dipl.psih. za objavu 23.12.2014.
[email protected]
Ivana Begić
14
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
3
File Size
1 603 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content