close

Enter

Log in using OpenID

23.11.2011. ZZZH proćitajte novi bilten br7

embedDownload
ZAJEDNICA Zemljišnih
ZAJEDNICA hrvatske
Bilten broj 7
Velika Gorica, Zagrebačka 37
Velika Gorica, 22. studenog 2011.
Uvodno
Predizborno je vrijeme, vrijeme sabiranja, potmulog ogorčenja, neizvjesnosti i nade, straha od zavodljivih obećanja, praznih i
zaglušujućih retoričkih strasti, odmjerenih programskih očitovanja - odgovornog nemira i besprizivnog odlučivanja.
Broj 7 Biltena je način očitovanja i sudjelovanja ZZZH u predizbornim aktivnostima. Nadamo se da smo za slijedeći upit dosad
i u ovom broju javno iznijeli dostatne i vjerodostojne opravdavajuće osnove, neprijeporne činjenice i odgovorna promišljanja.
JAVNI UPIT PREDSJEDNICIMA POLITIČKIH STRANAKA
NOSITELJIMA IZBORNIH LISTI I KANDIDATIMA ZA HRVATSKI SABOR
PITAMO VAS:
1. Da li se slažete s našom tvrdnjom da je onemogućivanje povrata imovine zemljišnim zajednicama Hrvatske ustavno neutemeljeno, gospodarski i politički štetno te narodnosno, kulturalno i demografski, pogubno?
2. Podržavate li stav da slijedeći saziv Hrvatskog sabora treba u najkraćem roku poništiti zabludni zakon Sabora NRH iz 1947.
i štetni dio Zakona o naknadi (1996.) te onemućiti daljnje razdjeljivanje i rasprodaju naše oduzete imovine i njezin povrat pravim
vlasnicima?
3. Smatrate li da je sadašnji prijedlog zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama primjeren zakonski osnov za početak
povrata te trajnog i suvremenog rješavanja pitanja gospodarenja dobrima od trajnog narodnog interesa.
Umoljavamo vas za primjeren javni stav, mišljenje i prijedloge!
Predsjedništvo ZZZH
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O NAKNADI ZA IMOVINU
ODUZETU ZA VRIJEME JUGOSLAVENSKE KOMUNISTIČKE VLADAVINE
Članak 1.
Članak 21. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine mijenja se i glasi:
„Imovina bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških
imovnih općina koja je 1947. godine proglašena općenarodnom
i oduzeta bivšim vlasnicima, a koja do dana stupanja na snagu
ovoga zakona nije pravovaljanim pravnim postupkom uknjižena
u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba nego je uknjižena kao
vlasništvo države, prenosi se u posjed i vlasništvo zemljišnim i
sličnim zajednicama te krajiškim imovnim općinama koje uredno podnesu osnovan zahtjev za povrat imovine.
tracija, upravljanje, gospodarenje imovinom i obavljanje djelatnosti utvrdit će se posebnim zakonom.
Članak 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u
Narodnim novinama.“
Članak 2.
Vlada Republike Hrvatske posebnom će odlukom definirati uvjete i rokove za podnošenje zahtjeva za povrat imovine iz članka 21. ovoga Zakona u roku od 6 mjeseci od dana
donošenja ovoga Zakona. Za imovinu koju nije moguće naturalno restituirati izvršit će se naknada prema odredbi članka 1.
stavka 3. i 4. ovoga Zakona.
Osnivanje zemljišnih i njima sličnih zajednica, njihova regis-
Goran Beus Richembergh, Zdravko Lučić i Silvano Hrelja s
netom urudžbiranim Prijedlogom zakona 29. prosinca 2010.
SKUPINA ZASTUPNIKA U HRVATSKOME SABORU
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O NAKNADI
ZA IMOVINU ODUZETU ZA VRIJEME JUGOSLAVENSKE
KOMUNISTIČKE VLADAVINE
Zagreb, 29. prosinca 2010.
Članak 21. važećeg ZAKONA koji se mijenja i dopunjuje
Iznimno od odredbe članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku kojom
se poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište koje
je postalo vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama, a koje
je preneseno u društveno vlasništvo na temelju zakona
iz točke 20. stavka 1. članka 2. ovoga Zakona, prenosi
na jedinicu lokalne uprave i samouprave radi ostvarivanja
namjene za koju su to zemljište koristile zemljišne i njima
slične zajednice te krajiške imovne općine.
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u
članku 2. stavku 4. alineji 1. i članku 3. i članku 48. Ustava Republike Hrvatske.
„Zakonsko uređenje restitucije užitničkih prava na nekretninama zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina
oslanja se na ustavna načela jamstva prava vlasništva i njegove
nepovredivosti (čl. 48. st. 1. i čl. 3. Ustava Republike Hrvatske).
Užitnička prava su stvarna prava izvedena iz prava vlasništva te
se jamče i štite kao i vlasništvo.
Pravna osnova i pretpostavke denacionalizacije (restitucije ili
naknade) prava vlasništva u širem smislu, uključujući užitnička
prava bivših zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih
općina, nalazi se u Ustavu Republike Hrvatske koji jamči pravo
vlasništva i njegovu nepovredivost (čl. 48. St. 1. i čl. 3.). Ustavni
pojam prava vlasništva širi je od građanskopravnog pojma te obuhvaća sva stvarna prava, uključujući i spomenuta užitnička prava
koja su bila uređena posebnim zakonima. Zakon o naknadi za
imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine
drastično je suzio pravnu osnovu restitucije prava vlasništva pa je
potpuno isključio restituciju ili naknadu užitnicima spomenutih zajednica i krajiških imovnih općina.
Zadržavanje državnog vlasništva na poljoprivrednom zemljištu,
šumama i šumskom zemljištu spomenutih zajednica, te krajiških
imovnih općina nakon 31. prosinca 1997. godine (zadnji rok za donošenje Zakona o naknadi…) predstavlja povredu prava vlasništva
tih zajednica i krajiških imovnih općina kao i užitničkih prava njihovih članova, jer nije vraćeno ono što je silom oduzeto. Užitničko
pravo na poljoprivrednom zemljištu pretvaralo se u pravo vlasništva po zakonu koji je bio na snazi do 6. travnja 1941. godine, pa
i nakon toga ako su te nekretnine bile prenesene u općenarodnu
imovinu (1947.) ukoliko je postupak pokrenut prije 6.travnja 1941.
Kako bi se ovi postupci konačno završili (uređeno je) Zakonom o
izmjenama i dopunama Zakona o proglašenju zemljišnih i njima
sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina od 20. ožujka 1987.
(NN 13/87) bilo je propisano u čl. 1. st. 1. kojim se dopunjava čl.
3. st. 2.“
(pravno mišljenje prof. dr. sci. Petra Simonettija
od 29. travnja 2010. godine)
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI
ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zemljišne zajednice u Hrvatskoj su raznoliko povijesno nastali poseban oblik poslovnog udruženja fizičkih osoba (pravne su izuzeci, župne
zajednice npr.) s pravoužitničkim privatnovlasničkim udjelima (ovlašteničko pravo) u ukupnoj imovini (uglavnom poljoprivrednom i šumskom
zemljištu) radi zakonski i statutarno propisanog zajedničkog gospodarenja, uživanja i raspolaganja.
Iako neke svoje postojanje datiraju još u 13. stoljeće, većina ih je nastala u 18. i 19. stoljeću, osobito nakon ukidanja kmetstva. Njihovi užitnici, odnosno ovlaštenici bili su dužni otplatiti dodijeljenu zemlju a velik
broj zemljišnih zajednica svoju je imovinu stjecao i uvećavao kupovinom
zemlje od trećih osoba. Pravno su bile ujednačene, sukladno Općem
2
građanskom zakoniku (1853. g.), Zakonom o zemljišnim zajednicama
Sabora kraljevina Hrvatske i Slavonije (1894. g.). Kao poseban zakon
(lex specialis ali s istim ili vrlo sličnim rješenjima i na istim načelima)
1895. g. je bio donesen i Zakon o uređenju Plemenite općine turopoljske. Po porijeklu jednoseliške plemićke (npr. Draganić i Turopolje) i gradske poveljene zemljišne zajednice (npr. Komposessorat Jastrebarsko)
najstarije su jer sežu u 13. stoljeće. Po ukupnom su obujmu urbarske
(nastale po ukinuću kmetstva segregacijom i otplatom vlastelinske zemlje) i krajiške imovne (nastale u Vojnoj Krajini segregacijom od carskog
erara) najveće. Ustanovljeno ih je na području Hrvatske i Slavonije gotovo 3 000 a nakon razgodbi (individualne podjele udjela među tadašnjim
ovlaštenicima) preostalo ih je 1947. godine još 1 225 s 579 000 jutara
pašnjaka i 405 000 jutara šuma.
Ovlaštenička prava članova zemljišnih zajednica su uredno verificirana i neprijeporno nasljeđivana a bila su, uz klauzulu prvokupa, predmet
pravnog prometa ovlaštenika unutar i izvan zemljišne zajednice. Njihov
temeljno individualno privatnovlasnički status dokazuju i sudski diobni i
nasljedovni postupci od kojih su neki još i danas u tijeku.
Valja spomenuti da na hrvatskom području Cislajtanije (Dalmacija i
Istra koje su bile pod izravnom upravom Austrije, dok je ostatak Hrvatske
spadao pod Ugarsku, odnosno Translajtaniju s već spomenutim Zakonom iz 1894. g.) nije postojao zakon o zemljišnim zajednicama. No postojali su javnopravno važeći običaji temeljem kojih se sudbeno i danas
polučuje povrat imovine – to je očiti znak dvojnog pravnog sustava u
našoj zemlji! Po istom osnovu i logici (dakle po običajnom pravu a ne pisanome zakonu!) Republika Slovenija je 1994. donijela Zakon o povratu
i zemljišnim zajednicama (agrarnim skupnostima).
Valja napomenuti da institut zemljišnih zajednica nije hrvatski i slovenski specifikum. Gotovo čitava Europa još uvijek poznaje ili je poznavala
institut zajedničkoga vlasništva nad poljoprivrednim i šumskim zemljištem. U nekima od njih je još davno provedena razgodba vlasništva
(najprije u Engleskoj, potom u njemačkim zemljama i Francuskoj) ali u
mnogim drugima (od Portugala, sjeverne Italije do Austrije) još uvijek
postoje i nerazgođene i funkcionalne zemljišne zajednice.
Imovina svih tada zatečenih zemljišnih zajednica u Hrvatskoj oduzeta
je 1947. godine Zakonom o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ,koji
je donio Sabor Narodne Republike Hrvatske, dvaput ga dopunjavajući
1958. I 1987. godine (“Narodne novine”, br. 36/47., 51/58. i 13/87.).
Imovina je zemljišnim i sličnim zajednicama oduzeta bez ikakva prava
na naknadu a koncem devedesetih godina prevedena je iz općenarodnoga u državno vlasništvo.
Država njome loše gospodari. Uglavnom se radi o zapuštenom poljoprivrednom zemljištu ili devastiranim šumama; dio je dat u zakup ili
već prodan.
Na razne načine udruženi ovlaštenici zemljišnih zajednica Hrvatske
(uglavnom u organizacijama osnovanim prema Zakonu o udrugama)
od 1991. kontinuirano i javno, pismeno i usmeno, zalažu se za skupni
povrat svoje oduzete imovine odnosno udjela u zajedničkoj imovini. Načelno su oni za obnovu zemljišnih zajednica kao zakonski definiranog
skupnog poslovnog upravljanja. Zalažu se za osuvremenjeno očuvanje
narodskih tradicija i uvažavanje trajno prihvatljivih načina i kriterija gospodarenja svojom naslijeđenom ukupnom, posebice poljoprivrednom i
šumskom, imovinom. Novčana naknada nije moguća budući ogromnu
vrijednost imovine zemljišnih zajednica država ni skupno ni pojedinačno
ne može isplatiti.
Zahtjev za povratom imovine zemljišnim zajednicama temelji se na
načelu sadržanom u demokratskom duhu Ustava RH da naime postoji
neosporiva javna političko-zakonodavna – da povijesno-narodsku ne
spominjemo! - obveza Hrvatskoga sabora zakonito povratiti vlasnicima i
nasljednicima imovinu koja im je totalitarnim političkim zakonom Sabora
NRH (1947. g.) proglašena općenarodnom i oduzeta bez prava na ikakvu naknadu.
Naznačena je obveza Hrvatskoga sabora da ispravi tu nepravdu i
omogući povrat oduzete imovine trajna, legitimno neotklonjiva i načelno
nezastariva kao što su, analogno, i individualna vlasnička prava ovlaštenika zemljišnih zajednica količinski individualno utvrdiva, moralno
nezanemariva i pravno nezastariva.
Ustavno-pravno gledano je opravdano – dapače nužno, jer su i sama
nadustavna načela pravednosti i zajedničkog dobra povrijeđena! - da se
u izričito ideološko-političkom totalitarnom i antivlasničkom sustavu oduzeta imovina vrati vlasnicima i nasljednicima u demokratskom ustavnom
poretku. Naime, taj čin nije bio nacionalno opravdan stoga ni ustavno
demokratski legitiman. Riječ je o povijesnoj nepravdi prema hrvatskom
seljaštvu, narodu i državljanima Hrvatske. Jamčeći sva zakonita stvarna
prava Ustav jamči i ovlaštenička prava ovlaštenika i zemljišnih zajednica
koja su nasilno, nedemokratski ukinuta Zakonom iz 1947. koji je zapravo
derogiran novim ustavnim poretkom ali nepravda i šteta nanešena njime
još uvijek nije uklonjena.
Više je hrvatskih pravnih a osobito ustavno-pravnih stručnjaka godinama upozoravalo na neodrživost stanja u kojemu hrvatski zakoni rješavaju probleme povrata oduzete imovine ignorirajući obvezu povrata
imovine zemljišnih i sličnih zajednica. Među njima i dr. Jadranko Crnić,
predsjednik Ustavnoga suda RH dok u svome pravnome mišljenju od
29. travnja 2010. godine prof. dr. sci. Petar Simonetti iz Rijeke, jedan od
vodećih hrvatskih pravnih stručnjaka navodi:
„Ustavno jamstvo vlasništva i njegove nepovredivosti (čl. 48. st. 1. i čl.
3. Ustava Republike Hrvatske) odnosi se, ne samo na pravo vlasništva u
građanskopravnom smislu, nego i na sva ostala stvarna prava (prava na
stvarima) koja su zakonom priznata, pa i na užitnička prava o kojima se
ovdje raspravlja. Uostalom ta prava su se pretvarala u pravo vlasništva
prema pravnom uređenju važećem do 6. travnja 1941. čak i u vremenu
od 15. svibnja 1945. do stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. siječnja
1997.), ako je postupak bio pokrenut do 6. travnja 1941., a zahtjev je
podnijet za dovršenje postupka do 31. prosinca 1988. (infra).
Užitnička prava fizičkih osoba ukinuta su bez prava na naknadu, zajedno s ukidanjem zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih
općina Zakonom koji je derogiran ustavnim poretkom Republike Hrvatske pa se moraju restituirati njihovim ovlaštenicima pod sličnim pretpostavkama pod kojima se restituira pravo vlasništva na poljoprivrednom
zemljištu, šumama i šumskom zemljištu po Zakonu o naknadi.
Spomenute zemljišne zajednice i krajiške imovne općine ne mogu se
izjednačiti s pravnim osobama na čijoj imovini njihovi članovi nemaju
užitnička prava ili druga stvarna prava. Tipično je za pravnu osobu (korporaciju) da je njena imovina potpuno odvojena od imovine njenih članova. Samo na takve pravne osobe se odnosi čl. 12. Zakona o naknadi.
Zemljišne i njima slične zajednice i krajiške imovne općine su specifične
pravne osobe koje imaju pravo vlasništva na nekretninama na kojima
istovremeno imaju užitnička prava njihovi članovi.[6] Zbog toga je, s gledišta ustavnog poretka Republike Hrvatske, nužno regulirati ove odnose
posebnim odredbama Zakona o naknadi ili drugim posebnim zakonom
na način restitucije prava vlasništva spomenutih zemljišnih zajednica i
krajiških imovnih općina te stvarnih prava njihovih članova (užitnika).
Bez restitucije prava vlasništva tim se pravnim osobama ne mogu, naime restituirati užitnička prava njihovim članovima. Alternativno rješenje
je neposredno pretvara nje ukinutih užitničkih prava u pravo vlasništva
užitnika, odnosno njihovih nasljednika pod određenim zakonskim pretpostavkama.
Moguće rješenje de lege ferenda
Mogući prigovor da naš pravni sustav poznaje samo jednu vrstu vlasništva (čl. 1. st. 2. ZV-a) – privatno vlasništvo, pa se ne može restituirati ni jedan povijesni oblik kolektivnog vlasništva, govori u prilog pretvorbe
toga oblika vlasništva u privatno vlasništvo ovlaštenika užitničkih prava
(npr. na poljoprivrednom zemljištu), odnosno prava vlasništva Republike
Hrvatske (npr. na šumama i šumskom zemljištu) ili pak pravo vlasništva
jedinica lokalne samouprave, npr. na pašnjacima i na građevinskom zemljištu koje predstavlja prostornu cjelovitost (čl. 55. t. 3. ZN-a) ili drugih
pravnih osoba koje obavljaju javnu djelatnost (čl. 54. i 55. toč. 4. ZN-a).
U slučaju uskraćivanja stjecanja prava vlasništva, zakonom bi se moralo
urediti pravo užitnika na odgovarajuću kompenzaciju. Pretvorba užitničkih
prava na poljoprivrednom zemljištu u pravo vlasništva užitnika bila je uređena zakonom do 6. travnja 1941., po ugledu na razvijenije zemlje gdje
je ta pretvorba provedena u 17. i 18. stoljeću, [7] pa se ne može ignorirati
pri donošenju zakona kojim bi se na suvremen način uredili ovi pravni
odnosi.
Restitucijom užitničkih prava pružila bi se mogućnost da se budućim
zakonom urede pretpostavke i postupak stjecanja prava vlasništva “užitnika”, odnosno Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišnih i njima sličnih zajednica te
krajiških imovnih općina. Kako je mogućnost pretvaranja užitničkih prava
u pravo vlasništva bila uređena propisima koji su bili na snazi do 6. travnja 1941., Zakonom o dopuni Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i
njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina od 20. ožujka 1987.,
propisano je:
3
“Pismeni zahtjevi za dovršenje diobnog postupka zemljišnih i njima
sličnih zajednica na poljoprivrednom zemljištu pokrenutog prije 6. travnja
1941. godine mogu se podnijeti općinskim organima uprave nadležnim
za imovinsko pravne poslove najkasnije do 31. prosinca 1988. Zahtjevi
podneseni nakon toga roka neće se uzimati u postupak” (čl. 1. st. 1., koji
dopunjava čl. 3. st. 2.).
Današnji zakonodavac mogao bi na takav ili sličan način urediti pretvorbu užitničkih prava u pravo vlasništva, a mogao bi propisati i pravo na
naknadu za ta prava njihovim nositeljima, odnosno zakonskim nasljednicima tih osoba, uzimajući u obzir njihovu specifičnost i uvjete pripadanja
užitnicima, ako se u javnom interesu zakonom isključi restitucija.
Kada je socijalistički Zakon priznavao stečena prava ovlaštenicima užitničkih prava spomenutih zajednica koje su do 6. travnja 1941., pokrenuli
postupak diobe poljoprivrednog zemljišta, utoliko prije bi se Zakonom o
izmjenama i dopunama Zakona o naknadi morala predvidjeti restitucija
prava vlasništva na poljoprivredno zemljište spomenutih zajednica i krajiških imovinskih općina, da bi se užitnicima priznalo pravo vlasništva bar na
to zemljište. Ukoliko bi budući zakon propisivao da se građevinsko zemljište tih zajednica i krajiških imovnih općina prenosi u vlasništvo jedinicama
lokalne samouprave, a da šume i šumsko zemljište ostanu u vlasništvu
Republike Hrvatske ili drugih javnopravnih osoba, užitnicima bi pripadala
odgovarajuća naknada. U slučaju kada nije isključena restitucija bilo bi
možda prikladnije izravno priznati pravo vlasništva užitnicima, odnosno
njihovim zakonskim nasljednicima pod određenim zakonskim pretpostavkama, a jesu li te pretpostavke ispunjene utvrđivalo bi se u svakom konkretnom slučaju u sudskom izvanparničnom postupku, odnosno u slučaju
spora u parničnom postupku.“
Nacionalno i državno-politički je štetno da oduzeta imovina bude u proizvoljnom vlasništvu državnih tijela i političke birokracije. A može se zasigurno u 90% slučajeva izvršiti naturalni povrat bez značajnih državnih
troškova. Nažalost, upitno je koliko će se zemljišnih zajednica osposobiti
za podnošenje zahtjeva za povrat! Država nije i ne može biti učinkovit
poljoprivredni poduzetnik i mjerodavni gospodarski posrednik. Kao gospodarski posrednik država – kao i svaka politička-partijska birokracija - je
izvor privilegija. Državni nadzor gospodarskog planiranja i upravljanja nad
imovinom od nacionalnog interesa mora pri tom ostati trajnom njezinom
obvezom. Važno je razvijati i osnovano povjerenje državljana prema državi kao promicatelju i zaštitniku ideje pravednosti, pravne dosljednosti i
sustavnosti te jednakopravnosti građana u raznim sustavima vlasništva.
Dodatno, ovakvim pristupom narodni i državni suverenitet dobivaju suvremeni sadržaj i neospornu težinu.
Gospodarski gledano je najveći dio oduzete imovine mrtvi kapital. Nasuprot tome bi obnovom zemljišnih zajednica i povratom njihove imovine
ona postala kapitalno aktivna u različitim vidovima korištenja i poduzetništva. I velik bi broj građana bio stavljen u poduzetnički status i priliku.
Poticajni učinak u poljoprivredi, turizmu, obrtništvu i malom poduzetništvu
je neupitan. Osobito povoljan učinak valja očekivati u razvoju stočarstva,
voćarstva i povrćarstva prema suvremenim, produktivnim i ekološki prihvatljivim kriterijima. U tom smislu valja omogućiti osnivanje i novih zemljišnih zajednica radi okrupnjavanja poslovnih jedinica i općeg razvoja
4
zadrugarstva. I ne samo susjedne zemlje, Italija i Slovenija primjerice,
neka nam budu primjerom.
O tome se desetljećima izjašnjavaju i neki vodeći stručnjaci s područja
agronomije. Prof. dr. Zvonko Robić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu
svojim je znanstvenim komparativnim istraživanjima dokazao izravni utjecaj
oduzimanja imovine zemljišnih zajednica na drastičan pad u uzgoju goveda
te proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoj nakon 1947. godine
a u novije vrijeme tim se problemima i pitanjima revitalizacije hrvatskoga
sela osobito bavi prof. dr. Ivan Jurić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. O
gospodarskim aspektima moguće obnove zemljišnih i sličnih zajednica te
utjecajima na razvoj hrvatskoga poduzetništva i gospodarstva u cjelini bavio
se i prof. dr. Branko Horvat s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Demografsku katastrofu Hrvatske valja zaustavljati na različite pa i na
ovaj način. Povrat potiče gospodarsku moć sela i životnu perspektivu na
selu. Stihijna i politički nepromišljeno vođena urbanizacija – danas i metropolizacija – izazivana i poticana idealom i praksom jednostrane industrijalizacije i proletarizacije uzrokovala je odumiranje sela i ukupnu demografsku
stagnaciju. Nužno je započeti procese osnaženja sela – svih područja i
regija Hrvatske! - u kojem je moguća raznolika povezanost poljoprivredne
i sitnopoduzetničkih djelatnosti. Stambeni i komunalni troškovi su na selu
niži, veća je mogućnost kombiniranog rada, život je zdraviji i jeftiniji. Povećanje seoskog stanovništva omogućuje njegov brži civilizacijski napredak,
urbanizacijsku i prometnu povezanost, opće povećanje životnog standarda i perspektivu za mlade. A to su preduvjeti važni demografske obnove.
Razloge zbog kojih ovo pitanje povrata imovine zemljišnim i njima sličnim zajednicama još 1996. odnosno 2002. godine nije riješeno tada donesenim zakonima kojima se reguliralo pitanje povrata oduzete imovine u
doba jugoslavenske komunističke vladavine možemo tražiti prije svega u
političkim i klijentelističkim pritiscima. No, jedan od najvažnijih bio je strah
da bi omogućavanje povrata spomenute imovine ostavio državu bez vlasništva nad ogromnim površinama prije svega poljoprivrednoga i šumskoga zemljišta. Taj je strah potpuno neopravdan. Naime, od ukupnoga broja
ovlaštenika zemljišnih i sličnih zajednica i njihovih nasljednika (procjenjuje
se da se radi o oko 400 tisuća građana) tek manji broj njih doista je i stvarno upućen u te mogućnosti pa onda i zainteresiran za ovu vrstu korporativnoga vlasništva. Iskustvo susjedne Slovenije, koja je još 1994. godine
donijela takav zakon pokazalo je da i uz višekratno prolongiranje rokova
za predaju zahtjeva za povrat nije vraćeno više od jedne četvrtine ukupno procijenjenih površina koje su teoretski spadale pod odredbe zakona.
No i jedna četvrtina, što bi bio optimalno očekivati i u Hrvatskoj, značila
bi mnogo ne samo za priznanje prava oštećenima nego i za spašavanje
zapuštenoga zemljišta u svrhu gospodarske iskorištenosti i revitalizacije
ruralnih područja.
Narodnosno i kulturalno gledajući nužno je zaustaviti procese kulturalnog obezličenja i narodnosne unifikacije koji zanemaruju ukupno duhovno
nasljeđe, guše izvornu kulturalnu i zavičajnu raznovrsnost, stvarajući od
narodne kulture tek muzealne i eventualno turističke vrijednosti i robu. Pri
sadašnjoj neupitnosti nacionalno-političke opstojnosti kulturalno-narodnosna različitost je preduvjet i imperativ bogatstva života. A njemu treba i
gospodarska osnova. Povrat imovine tome bi znatno pridonio.
podržavatelji povrata imovine
ovlaštenici Zemljišnih zajednicA kod Zorana Milanovića
Predstavnici zemljišnih zajednica Hrvatske su 11.05.2011 u Saboru RH, posredstvom saborskog zastupnika Tonine
Picule, bili na razgovoru s predsjednikom
SDP-a Zoranom Milanovićem na temu o
Prijedlogu zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama, koji je devet zastupnika uputilo u saborsku proceduru.
Zoran Milanović je cjelovito obaviješten
o nastajanju, ozakonjenju 1894. i konfisciranju imovine zemljišnih zajednica 1947.,
te o nastojanju i prijedlozima povrata
imovine zemljišnim zajednicama koja je
oduzeta bez prava na ikakvu naknadu.
Ustvrdio je da u prethodnom upoznavanju s problemom nije imao potpunu sliku
o njegovoj veličini i kompleksnosti kao i
domašaju za hrvatsko gospodarstvo i poljoprivredu.
„Vi ste potpuno moralno u pravu“, istaknuo je Zoran Milanović. Zajedničari su
ovakvu izjavu saborskog zastupnika – a
sve njih javno obvezuje moralna prisega
koju kao zastupnici polažu na početku
svog mandata – doživjeli i primili kao praktičnu obvezu s nadom da ona obvezuje
sve zastupnike iz svih stranaka.
Tematska rasprava tri saborska odbora,
za pravosuđe, za poljoprivredu te šumarstvo i regionalni razvoj predviđena je za
19. svibnja 2011. godine.
- Nadamo se da će saborski zastupnici
iz svih stranaka ozbiljno savjesno i narodski saslušati izlaganja javnih stručnih osoba i uz eventualne prijedloge dopuna prijedloga Zakona predložiti Zakon za drugo
Goran Beus Richembergh:
Saborski zastupnici daju prisegu da će raditi savjesno na dobrobit hrvatske države i njezinih građana. Upravo kao neovlaštenik
smatram da je pitanje povrata oduzete (otete) imovine zemljišnih
zajednica između ostalog, pitanje na kojem se testira pravednost
države prema građanima. Država koja nije pravedna prema svojim
građanima nego otimačinu smatra samorazumljivim dijelom svoje
prošlosti nije demokratska i uzalud je vjerovati da se u njoj može
suzbiti korupcija, kriminal i druge oblike nasilja nad građanima i
njihovom imovinom.
Miljenko Dorić:
U hrvatskom Primorju a pogotovo u Gorskom kotaru su zemljišne zajednice bile ne samo nasljeđe nego često puta odlučan dio
zajedničkog života i rješavanja komunalnih i razvojnih preblema.
Koliko sam čuo one su bile svojevrsno okupljalište, središte narodnog gospodarskog života. Njihovo se ukidanje osobito u Gorskom
kotarau osjeća kao nedostatak a obnova i povrat imovine se doživljava kao nada i osnova realnog planiranja.
Jozo Radoš:
Nisam ovlaštenik ali odrastajući u Slavoniji načuo sam o zemljišnim zajednicama. Kao saborski zastupnik predložio sam u ime
HSLS-a 1996. godine Lučićev amandman na prijedlog postojećeg i
Zakona o naknadi. Naravno, nije uvažen. Smisao mu je bio isti kao
i ovog prijedloga. Bio sam uvjeren u njegovu narodsku korisnost i
državotvornu dostojanstvenost. Moramo se založiti da Sabor donese zakon ovakovog sadržaja. Ne razumijem na osnovu čega bi neki
zastupnici mogli biti protiv.
Zlatko Koračević:
Mi od Bednje v Zagorju smo se nepravde naužili kak i velikaškoga i orsaškoga terora sekakvuga. A bivši kmetovi, podložnici porezom su otkupili zajedničku zemlju. Već i po tome sam za povrat
oduzetog. Nije važno koliko urbarskog zemljišta još ima važno je
da se pravda istjera. Svakako, imovina hrvatske države ne smije
biti na bezočnoj nepravdi zasnovana. U protivnom to zapravo i nije
država.
čitanje - kaže predsjednik ZZ Zagrebačke
županije Franjo Kos.
U delegaciji su bili Franjo Kos, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Zagrebačke županije, Ivan Šinković, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Grada
Zagreba, Zdravko Lučić, predsjednik zemljišnih zajednica Hrvatske, Drago Bašić,
predsjednik zz Jaske i Stjepan Rakarec,
predsjednik Urbarskih zz Turopolja.
Tonino Picula:
Supotpisao sam prijedlog Zakona jer ne vjerujem u prevlast društva utemeljenog na dominaciji bezobzirnih interesa nad zajednicom
u kojoj se solidarnost može sretno nasloniti na razumnu produktivnost. Ovaj prijedlog Zakona širi svijest o naravi imovine zemljišnih
zajednica i nudi pravična rješenja.
Silvano Hrelja:
Mi smo umirovljenici svjesni raznih nepravdi. I trpimo ih. Iako su
izgledi za znatnije poboljšanje naših novčanih prihoda mali ne odustajemo od toga da ono što je u totalitarizmu oduzeto našim očevima i djedovima ne proslijedimo u vlasništvo našoj djeci i unučadi.
Toliko imamo pravo od sebe očekivati i od države zahtijevati.
Ivan Butković:
Kao kandidat političkog pokreta Hrast
za Sabor Republike Hrvatske u VII izbornoj jedinici javno izjavljujem:
1. Osporavanje povrata imovine Zemljišnih zajednica Republike Hrvatske
ustavno je neutemeljeno, gospodarski i
politički štetno te kulturalno i demografski pogubno za Republiku Hrvatsku.
2. Podržavam stav da slijedeći saziv
Hrvatskog sabora treba u najkraćem
roku poništiti zabludni zakon Sabora
NRH iz 1947. i štetni dio Zakona o naknadi te onemogućiti daljnje
razdjeljivanje i rasprodaju naše oduzete imovine te njezin povrat
svim ovlaštenicima.
3. Smatram da je sadašnji prijedlog zakona o povratu imovine
Zemljišnih zajednica primjeren zakonski osnov za početak povrata
te trajnog i suvremenog rješavanja pitanja gospodarenja dobrima
od trajnog narodnog interesa.
Ova Javna izjava trajno je obavezujuća.
Dopredsjednik Udruge Zemljišnih zajednica Primorsko–goranske županije i kandidat za VII izbornu jedinicu na listi Hrasta
Ivan Butković
U Sungeru 21.11.2011.g.
5
1. Skupština predstavnika zemljišnih
zajednica Hrvatske u Lukavecgradu
U Lukavcu je u nedjelju 13. studenog održana I. Skupština predstavnika zemljišnih zajednica Hrvatske koju je
sazvalo Predsjedništvo Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske.
Pod vodstvom Radnog predsjedništva u sastavu Zdravko Lučić, predsjednik ZZZH, Franjo pl Kos, dopredsjednik
ZZZH, Vesna Fabijančić Križanić, tajnica ZZZH, Ivica Briški, predsjednik Udruge zemljišnih zajednica Primorskogoranske županije i Zdenko Kuftinec, predstavnik Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba podnijeta su izvješća o
dosadašnjem radu na povratu imovine zemljišnim zajednicama te organiziranju i djelovanju Zajednice ZZH.
Nakon svestrane rasprave u kojoj su osim predstavnika 60-ak udruga zemljišnih zajednica sudjelovali Josip Jambrač, predsjednik Županijske organizacije HNS-a Zagrebačke županije te saborski zastupnik (i kandidat) Goran
Beus Richembergh a u ime SDP-a i saborskog zastupnika Tonina Picule pozdravila kandidatkinja za Sabor Vesna
Fabijančić Križanić potvrđen je Javni upit ZZZH, usvojena Deklaracija i iskazane zahvale svim dosadašnjim aktivistima i podržavateljima.
DEKLARACIJA I. SKUPŠTINE
PREDSTAVNIKA ZEMLJIŠNIH ZAJEDNICA HRVATSKE
PODSJEĆAMO da je oko 400 000 ovlaštenika zemljišnih
zajednica, s imovinom od oko 1 500 000 jutara, kojima je suvlasničku imovinu Sabor Narodne republike Hrvatske 1947.
godine proglasio općenarodnom bez prava na ikakvu naknadu, jedina grupacija hrvatskih građana koja je Zakonom o
naknadi isključena iz povrata ili naknade. Politička obećanja,
zakonski prijedlozi i podržavajuće rasprave saborskih odbora, slovenski primjer povrata iz 1994. i svjetska iskustva, knjige i razne tiskovine te javni aktivitet udruga ovlaštenika i podrąka dijela političara i svih znanstvenika koji su su se bavili
zemljišnim zajednicama nisu polučila donošenjem zakona o
povratu. Zbog veličine vrijednosti realna je novčana naknada
nemoguća. Sabor je do sad ostao besćutno nijem. Šumarski
i poljoprivredni lobiji potpomognuti političkom birokracijom bili
su dosad jači, za dosadašnje sazive Sabora RH, nažalost,
uvjerljiviji.
NAPOMINJEMO da dosadašnji način raspolaganja našom
otetom imovinom nije donio nikakvu vidljivu gospodarsku korist ni narodu ni državi, nego je na očitu nepravdu dometnuo
ogromnu štetu: pravnu, moralnu, gospodarsku, samoupravno-političku, narodnosnu i proračunsku.
SMATRAMO da je onemogućivanje povrata imovine zemljiąnim zajednicama Hrvatske ustavno neutemeljeno, gospodarski i politički štetno a narodnosno, kulturalno i demografski, pogubno, te da je sadašnji prijedlog zakona o povratu
imovine zemljišnim zajednicama primjeren zakonski osnov
za početak povrata te trajnog i suvremenog rješavanja pitanja gospodarenja potrošivim dobrima od trajnog narodnog
interesa.
6
UPOZORAVAMO da nada i vjera u državnu zaštitu suveritetnog narodnog dobra pri ugovorenom umanjenju državnog
suvereniteta ulaskom u EU nisu vjerodostojne kad je u pitanju
nama oduzeto zemljište i imovina. Zakonski usiljeno i zbiljski
nasilno odvajanje naroda od rodnog zemljišta, a u korist besprizornog svjetskog kapitala – programirana proletarizacija
sela i naroda u korist financijskih nenarodskih moćnika – jest
siguran put u gubljenje narodnog suvereniteta i svestrano
ugušivanje narodnog, posebice zavičajnog, života.
ZAHTIJEVAMO da slijedeći saziv Hrvatskog sabora u najkraćem roku poništi zabludni zakon Sabora NRH iz 1947. i
štetni dio Zakona o naknadi iz 1996. te onemući daljnje razdjeljivanje i rasprodaju naše oduzete imovine i njezin povrat
pravim vlasnicima.!
ODOBRAVAMO dosadašnje programsko usmjerenje, javnu argumentaciju i ukupan rad Zajednice zemljišnih zajednica
Hrvatske kao nestranačke, nevladine i neprofitne gospodarsko-kulturalne udruge županijskih udruga zemljišnih zajednica te Udruge zemljišnih zajednica Grada Zagreba i Plemenite
opčine turopoljske kao i obznanjene ciljeve Zajednice:
1. Donošenje zakona o povratu imovine zemljišnim zajednicama i zakona o zemljišnim zajednicama.
2. Obnova i uspostavljanje zemljišnih zajednica kao važnih
gospodarskih činitelja civilizacijskog napretka te kulturalne i
demografske obnove hrvatskog sela i hrvatskog naroda.
3. Uvažavanje zemljišnih zajednica kao respektabilne znanstvene i općedruštvene teme u kontekstu njezine suvremene
nazočnosti i priznatosti u evropskoj i svjetskoj znanosti.
4. Razvijanje općedruštvene i političke svijesti o zemljiš-
Dio sudionika 1. Skupštine predstavnika zemljišnih zajednica Hrvatske
nim zajednicama kao obliku i načinu suprotstavljanja globalizacijskoj tendeciji kapitalske i državnovlasničke dominacije
narodnim dobrima, uništavanju prirodnog okoliša i zatiranju
kulturalnih hrvatskih zavičajnosti.
strankama, znanstvenicima, poduzećima i pojedincima na
raznovrsnoj podršci i pomoći, bez kojIH bi dosadašnji rad
Zajednice bio nemoguć. Posebno izričemo zahvalnost Plemenitoj opčini turopoljskoj na njenoj dosadašnjoj vodećoj
organizacijskoj ulozi te županijskoj organizaciji HNS-a ZagrePODUPIRAT ćemo u svojoj sredini i promovirati u javnosti bačke županije na programskoj podršci i financijskoj pomoći
očitovanu djelatnost Zajednice:
u pripremi knjige K povratu imovine zemljišnim zajednicama
1. Udruživanje ovlaštenika i organiziranje njihovih udruga. Hrvatske i Podružnici HNS-a Velika Gorica na tehničkom
2. Organiziranje znanstvenih i stručnih skupova, izdavanje omogućenju rada Zajednice ZZH i pripremi skupštine. Izričitu
knjiga, časopisa, novina i ostalih tiskovina i promičbenih sred- zahvalnost iskazujemo zastupnicima predlagačima zakona
stava.
na čelu s Goranom Beusom Richemberghom. Vjerujemo i
3. Uspostavljanje trajne suradnje sa svim udrugama, tije- u daljnja suradnju i njihova nastojanja pa im u tom smislu
lima državne i lokalne samouprave, političkim strankama i dajemo punu javnu potporu.
pojedincima čije je djelovanje sukladno ciljevima Zajednice ili
Lukavecgrad, 13. studenog 2011.
na bilo koji način može doprinjeti njihovu ostvarivanju.
4. Svestrana suradnja i pripomoć u donošenju svih zakona
Druga Izborna skupština Zajednice zemljišnih zajednica
u vidokrugu ciljeva Zajednice.
Hrvatske predviđena je za 29. prosinca 2011.
5. Predstavljanje ciljeva i djelatnosti Zajednice u svim javnim sredstvima priopćavanja.
ISTIČEMO da je knjiga K povratu imovine zemljiąnim zajednicama Hrvatske, u kojoj je problem argumentirano izložen zajedno s popisom i vrstama oduzete imovine od oko
1500 zemljišnih zajednica te s podrškom znanstvenika potkrijepljen, važno sredstvo za javno prezentiranje naših polazišta, stajališta i usmjerenja, za informiranje ovlaštenika i
znanstvenika te preporučamo njezino korištenje u pospješivanju djelatnosti Zajednice.
ZAHVALJUJEMO svim udrugama ovlaštenika, općinama,
gradovima i županijama, saborskim zastupnicima i političkim
Impresum:
Izdavač
Zajednica zemljišnih zajednica Hrvatske,
Velika Gorica, Zagrebačka 37
Uredništvo:
Zdravko Lučić, glavni i odgovorni, Radovan Arbanas, Ivica Briški,
Vesna Fabijančić Križanić, Mile Grubišić, Franjo pl Kos
Grafički urednik: Zvonko Šimunić
Telefon/fax: 01/6260-001,
098 921 28 77
E-maill: [email protected]
Web: www.zemljisnezajednice.hr
7
Bez organizirane glasnosti ovlaštenika nema povrata!
Nakon što je 29. prosinca 2010. zakon o povratu imovine
zemljišnim zajednicama predan (Potpisan od 9 višestranačkih
zastupnika) u saborsku proceduru valjalo je preciznije odgovoriti na pitanje: U kojim su dijelovima Hrvatske službeno i
poimenično evidentirane zemljišne zajednice kojima je 1947.
oduzeta imovina bez prava na naknadu.
Slijedeće su tabele nepotpuno privremeno izvješće o osobnom užurbanom radu u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu. Podaci su isključivo iz Hrvatskog DA pa zahvaljujem
osoblju arhivske čitaonice na razumijevanje i strpljivosti. Vjerujem da će toga trebati i ubuduće.
Raznovrsnih dokumenata ima mnogo (Samo za pojedinačne
zemljišne zajednice ima preko 800 arhivskih kutija.) no nisu
sortirani ni jednoobrazni a dijelom su bez oznake autora i institucije pa na brzinu nije moguće utvrditi točno stanje. Uočene
nedosljednosti i nevjerodostojnosti u izvorima potrebuju malo
više istraživačkog rada. Zbirni podaci su uglavnom vjerodostojni i za prvu orijentaciju dovoljni. Različite vrsti pogrešaka
– prepisivačke pogotovo – su neizbježne. Dokumentacije ima
i u svim pokrajinskim arhivima.
Podaci za kotare su raznovrsniji dok se za pojedinačne
zemljišne zajednice većinom navode samo imena i ukupna
količina oduzetog zemljišta izražena u ralima (katastarsko
jutro (kj) ral = 5754,64 m 2 = 1600 kvadratnih hvati). Navođenje
ostalih pronađenih i još nepronađenih podataka zbog obimnosti ne spada u bilten pa mora pričekati sljedeću prigodu.
Znatnim dijelom to ovisi o pokazanom interesu udruženih
ovlaštenika zemljišnih zajednica.
Uz tekst zakona i obrazloženja u Biltenu 4 Zajednice zz
Hrvatske su navedene tabele neophodne za početnu cjelovitiju obavijest zainteresiranima, pogotovo ovlaštenicima,
znanstvenicima i saborskim zastupnicima. Vjerujem da je toliko dovoljno i za brojnija okupljanja, udruživanja i priključivanja
ovlaštenika Zajednici zemljišnih zajednica Hrvatske u javnom
i nadstranačkom davanja podrške usvajanju predloženog zakonu.
Naime. očekivati da će zakon biti usvojen bez udruženog
javnog glasa ovlaštenika nije preporučljivo. Ali jest naivno i
neodgovorno! Pa previše je moćnih tajkunskih i politikantskih
aspiracija na našu djedovinu. Osobito profitabilnu. Neki su i
u otvorenoj službi inozemnog kapitala. Mediji pak uglavnom
uvažavaju samo one koji su dovoljno brojni, organizirani i
glasni.
Što bi trebali ovlašenici (Uglavnom su to nasljednici:
djeca i unučad.) prvo učiniti? Prepoznati sebe i bližnje kao
suovlaštenike te odlučiti da kao zainteresirani hoće pobliže
čuti i čitati o čemu se radi. Drugo, pozvati izvjestitelja saborskog prijedloga u Saboru Gorana Beusa Richembergha i
predstavnika Zajednice zz Hrvatske na javnu tribinu o Zakonu
te na primjeren način obavijestiti okolne ovlaštenike o datumu
i mjestu održavanja. Treće, podrobnije obaviješteni, zaključiti
da osnivaju udrugu ovlaštenika svoje zemljišne zajednice
koja se s drugima na razini općine/grada i županije priključuje
Zajednici zz Hrvatske u zajedničkom javnom djelovanju.
Zemljišne zajednice iskazane Ministarstvu poljoprivrede Vlade NRH od
narodnih kotarskih i gradskih odbora 1947-49. godine (djelomični podaci)
Kotar/grad
broj zz
1. Vukovar
22
Vukovar grad
5
2. Vinkovci
20
3. Županja
14
4. Đakovo
57
Đakovo grad
1
5. Osijek
18
Osijek grad
1
6. Beli Manastir
19
7. Valpovo
41
8. Našice
38
9. Orahovica
38
10. Donji Miholjac
21
11. Podravska Slatina
39
12. Virovitica
1?
13. Slavonska Požega
89
14. Slavonski Brod
samo spomen
15. Nova Gradiška
79
16. Daruvar
39
17. Pakrac Iskaz I
17
Iskaz II
15
Iskaz III
17
8
pašnjaka
šuma
3 215
104
4 699
3 580
6 162
36
3 890
1 805
50
340
25
10 820
564
1 136
38
4 644
4 578
3 880
7 957
512
5 779
19 067
1 163
939
1 137
1 810
3 736
8 171
11 589
4 524
7 400
1 803
17 339
2 938
2 112
3 421
ukupno
ral/jutro
6 761
174
6 598
6 786
18 826
720
7 344
402
1 869
9 140
14 575
17 252
14 147
4 187
7 912
8 387
23 663
17 339
5 946,5
3 325
5 741
Kotar/grad
broj zz
pašnjaka
šuma
ukupno
ral/jutro
18. Novska Izdvojili za ag ref i kolonizaciju 1233 j
19. Kutina bilo 59, zasad nema dokumenta no za agr. ref. i kolon. izdvojili zemlju
20. Grubišno polje
15
103
110
647
21. Garešnica KNO VII/47 izvješćuje da su prije 6.4.1941 bez prigovora podijeljene
22. Čazma
18
1350
455
2 406
23. Bjelovar
89
1635
389
3 768
24. Đurđevec
17
196
796 ?
25. Koprivnica
10
1375
157
2 675
26. Križevci Izdvojili za ag ref i kolonizaciju
27. Prelog
20
5 485
28. Čakovec
102
3172
1 965
6 369
Čakovec grad ?
2
209
55
279
Čakovec grad ?
4
206
7
388
29. Ludbreg
47
1208
2 521
5 712
30. Varaždin
35
1279
2 521
4 308
31. Novi Marof
32. Ivanec
30
2 261
33. Pregrada
1
47
47
34. Krapina KNO 5.3. 1948 izvješćuje da nemaju površina pod zem. zaj.
35. Pregrada
bilo 13, zasad samo Vinogora
36. Klanjec
bilo 12, pišu da nemaju zz
37. Dolna Stubica
31
212
5 276
5 505
38. Zlatar
12
2 580
39. Zagreb
25
593
8 267
9 382
Zagreb grad
1
25
40. Vrbovec
9
402
90
536
41. Sv. Ivan Zelina
9
130
980
1 117
42. Dugo Selo
bilo ih 14 samo spomen
43. Ivanićgrad
ima ih ali zasad nema dokumenta
44. Samobor
23
884
1 251
2 057
45. Žumberak
8
1384
9 028
46. Jastrebarsko bile su 92, ima ih, no nema dokumenta, izdvojili su za ag ref i kolon. Komposeratu Jaska VII/47
uskraćena dioba
47. Pisarovina bilo 29 nema traga
48. Velika Gorica puno ih, no zasad nema cjelovitog dokumenta
49. Sisak
23
5103
6 606
14 270
Sisak grad
2
872
50. Petrinja
73
2974
2 653
6 108
51. Kostajnica
17
966
945
2 566
52. Dvor na Uni
1 ?
11 058
2 191
15 434
53. Glina
39
5 082
1 068
7 164
54. Vrginmost
39
27 236
55. Vojnić
35
14 470
4 707
20 206
56. Karlovac
9
2 914
1 930
5 390
Karlovac grad
6
92
588
709
57. Slunj
35
24 355
58. Ogulin
37
27 749
6 203
35 958
59. Vrbovsko
11
6 585
7 770
60. Delnice
11
601
6 589
7 247
23
4 802
21 524
27 547
61. Čabar
bile 21
zasad ništa
62. Sušak
bile 21
zasad ništa
63. Crikvenica
9
8 054
10 573
22 773
64. Senj
bilo 8 prikupljaju podatke
65. Brinje
bilo 9 Sad da nema U drugom da su podaci prikupljeni.
66. Otočac
20
18 910
67. Perušić
15
28 955
68. Gospić
31
32 627
8 394
43 314
69. Titova Korenica bilo 16
ima traga skupa s Udbinom (bilo 11)
70. Donji Lapac
bile 21
da su ušle pod šumsku upravu
71. Gračac
bilo 28
zasad ni spomena
„Prema riječima ministra Stjepana Prvčića je 1947. bilo u NRH 1255 zemljišnih zajednica. Prema gornjem zbirnom popisu – bez kotara u kojima su zasigurno
bile ali za njih dokumente nisam u DAH do sada našao - bilo ih ih je 1434. U sljedećoj tabeli ih je nabrojeno – za manji broj nisu dokumentirani nazivi – 1447.
To bi bilo blizu broju 1658 koliko ih se prijavilo 1992. za povrat imovine. Procjenjujem da ih je 1947. bilo iznad 1700. Stotinjak ih je bilo u razdiobi. Koliko ih se i
zemljišnoknjiški razdijelilo ne znamo jer su postupci trajali i iza 1987. kada se zakonski rok za prijavu nastavka diobe započete prije 6. travnja 1941. produžio
9
Rekli su…
10
Sadržaj
Predgovor
Pojam, podrijetlo i upravnopravno uređenje zemljišnih zajednica
Oduzimanje imovine i ugušenje zemljišnih zajednica 1947.
Popis zemljišnih zajednica i imovine ioduzete 1947.
Prijedlog zakona s obrazloženjem
Vladino mišljenje o Prijedlogu zakona
Očitovanje Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske na Vladino mišljenje
Izvodi s rasprave Okruglog stola 3. ožujka 2011.
Izvodi s tematske rasprave saborskih odbora 24. svibnja 2011.
Prilozi
Iz javnog prosvjeda i zamolbe zastupnicima Hrvatskog
sabora, hrvatskoj Vladi i hrvatskoj javnosti 10. listopada 1996.
Gospodo!
Priznajemo, i mi se tek budimo u obvezi, pa razumijemo i Vaš zaborav, život u mraku povijesnih
sjećanja i dužnosti.
Mi, nezatrti, se budimo, svoje starodavne zajednice obnavljamo, u udruge ovlaštenika zemljišnih
zajednica se udružujemo. I mi Vas upozoravamo! Pa, ako ovo zvuči kao prijetnja i to je bolje nego da
vas stigne povijesna kletva!
DOPUNJENO IZVJEŠĆE SABORSKIM ZASTUPNICIMA PREDLAGAČIMA ZAKONA O POVRATU IMOVINE ZEMLJIŠNIH
ZAJEDNICA O AKTIVNOSTIMA NAKON TISKANJA KNJIGE K POVRATU IMOVINE ZEMLJIŠNIM ZAJEDNICAMA HRVATSKE
za press konferenciju HNS-a-HSU-a 6. listopada 2011.
Iz tiskare knjiga je najprije vožena u Sabor radi dostave svim saborskim zastupnicima.
U protekla tri mjeseca knjiga je prezentirana i prezentna na velikom području
od Hrvatskog primorja do Vukovarsko-srijemske županije. U tom smislu je
za povrat imovine zemljišnim zajednicama pokazana visoka razina interesa
i razumijevanja i prije a pogotovu nakon upoznavanja sa sadržajem knjige i
predloženog zakona. Može se stoga ustvrditi da je prijedlog zakona podržan
od nekoliko stotina ovlaštenika, stručnih osoba, udruga, općinskih, gradskih i
županijskih vijećnika, načelnika, gradonačelnika i župana. U znatnom broju su
ovlaštenici te stručne službe i čelnici lokalne samouprave naručivali knjigu radi
upoznavanja vijećnika i ovlaštenika te osnivanja udruga ovlaštenika. Posebno
valja istaknuti koordinaciju goranskih gradonačelnika i načelnika koja je proljetos zaključila potaknuti osnivanje udruga ovlaštenika u svim jedinicama lokalne
samouprave Gorskog kotara. U tu svrhu osnovali su i posebno povjerenstvo,
na čelu s bivšim načelnikom općine Lokve Božidarom Pleše, koje koordinira aktivnosti. Gradsko vijeće Grada Jastrebarskog posebnim je zaključkom podržalo
prijedlog zakona i aktivnosti Zajednice zemljišnih zajednica. Gradonačelnici
Otočca i Dugog Sela su uputili i posebnu pismenu podršku aktivnostima Zajednice zemljišnih zajednica Hrvatske a time i predlagačima predmetnog zakona.
Dakako, ima i iznimaka kao što su Grad Ilok i Grad Virovitica koji su pokazali svojevrsnu odbojnost prema povratu imovine zemljišnim zajednicama
iako je na njihovom području znatna imovina oduzeta zemljišnim zajednicama.
Ponekim gradonačelnicima i načelnicima je pomalo neugodno priznati da o
ovoj tematici nisu niukoliko upoznati pa su sustegnuti ili obavijesne materijale
upučuju stručnim službama kao da je riječ o konktretnom upravnom a ne o
zakonodavnom postupku.
Radi kratkoće nabrojat ćemo ilustrtivno nazive dijela jedinica lokalne samouprave u kojima je uspostavljen sadržajni kontakt s ovlaštenicima, prezentirana ili
promovirana knjiga i u tijeku su osnivanja udruga ovlaštenika radi organizirane
javne podrške donošenju predmetnog zakona: Primorsko-goranska županija
- Čavle, Crikvenica, Vinodolska općina te sve općine i gradovi Gorskog kotara
(osnovana udruga ovlaštenika zz Lokve), Zagrebačke županije – Velika Gorica
(od 1991. i narednih godina osnovana Plemenita opčina turopoljska s 22 sučije
i Udruga ovlaštenika urbarskih zemljišnih zajednica – ukupno 32 udruge), Jastrebarsko (povezano a dijelom i kao udruga osnovano ovlaštenika iz 29 zz,
održana promocija), Kostanjevac (osnovana udruga ovlaštenika Žumberak
i održana promocija knjige), Ivanićgrad (održana promocija knjige i obnavlja
se rad 2001. g. osnovanih udruga Lijevi Dubrovčak i Posavski bregi), Dugo
Selo, Vrbovec, Pisarovina (osnovana udruga ovlaštenika zemljišne zajednice Lučelnica III), Grada Zagreba (uz nekoliko postojećih osnovane udruge
ovlaštenika u Demerju i Čehima) , Sisačko-moslavačke županije – osnovana
udruga ovlaštenika Svinjičko a u pripremi je još nekoliko, Bjelovarsko-bilogor-
ske – općina Velika Pisanica, Brodsko-posavske – u Novoj Gradiški je održana
promocija i u pripremi je osnivanje nekoliko udruga, Vukovarsko-srijemske
županije – održana promocija u Vinkovcima za županiju, općina AndrijaševciRokovci kupila knjige za vijećnike i ovlaštenike, u pripremi je osnivanje udruga
i Varaždinska županija – općina Bednja.
Kontakti su uspostavljeni, iako u manjem broju i nedovoljno organizirano, s
ovlaštenicima iz svih županija na koje se protezao Zakon o zemljišnim zajednicama (dakle, osim Dalmacije i Istre).
O promociji knjige i osnivanju udruga ovlaštenika izvještavali su lokalni
mediji.
U Velikoj Gorici, 5. listopada 2011.
2 dodatka Izvješću:
1. Nakon datuma Izvješća predstavljanje knjige i razgovor o podršci Prijedloga zakona i organiziranju udruga ovlaštenika kao i njihovih udruga održani
su u Ivanićgradu, Dugom selu i Pisarovine. U Sesvetama je promotor bio i
prof Ivan Koprić. Brojne kontakte, dogovore i planove – osobito u Karlovačkoj i
sisačko-moslavačkoj županiji - nije moguće ovdje pobrojati.
2. U Delnicama je 17. listopada 2011. održan skup predstavnika ovlaštenika
zemljišnih zajednica Primorsko-goranske županije. U zaključcima je pohvaljen
trud autora te stručnost i korisnost knjige K povratu imovine zz Hrvatske,
upućena zahvala gradonačelnicima i načelnicima na dosadašnjoj cjelovitoj
podršci i zamolba za podršku i ubuduće, dana podrška ZZZH i njenom predsjedniku, upućen poziv čelnicima političkih stranaka na davanje javne podrške,
iskazana namjera širenja aktiviteta na susjedne Ličko-senjsku i Karlovačku
županiju kao dijela Gorske Hrvatske te podrška nastavljanju organizacijske povezanosti i zajedništvu svih županijskih udruga i sazivanju 2. izborne
skupštine ZZZH.
3. izborna skupština Udruge zz Grada Zagreba održana je 23. listopada 2011
u Hrašču. Novoizabrano Predsjedništvo čine Davor Šimunec (Donji Čehi),
predsjednik, potpredsjednici Mato Filipan (Sesvetski Kraljevec), dr Tomislav
Kos (Hrašće) i Mirko Ročić (Markuševec) te tajnik Zvonko Filipčić (Sesvetski
Kraljevec).
Osnivačka skupština Udruge zemljišnih zajednica Primorsko-goranske
županije održana je u Delnicama 11. studenog. Za predsjednika je izabran
Ivica Briški (ZZ Delnice), poslove tajnika obavljat će Tomislav Mrle, a u Izvršni
odbor uz njih izabrani su predsjednici zemljišnih zajednica osnivača ove udruge
– Ivan Butković (ZZ Sunger), Božidar Pleše (ZZ Lokve), Željko Tomac (ZZ Razloge-Turke), Viktor Pajnić (ZZ Hrib), Jovan Trbović (ZZ Moravice) te Zdravko
Mihelčić (ZZ Vrbovsko). Temeljni cilj Udruge bit će povrat imovine i obnova
zemljišnih zajednica na području Primorsko-goranske županije te stvaranje i
provedba Zakona o povratu imovine i o zemljišnim zajednicama.
11
Potkrepljujući stavovi znanstvenika
U Zagrebu je 16. veljače 2002. organiziran Okrugli stol o
zemljišnim zajednicama (Objavljeno u glasilu Zajednice zemljišnih
zajednica Hrvatske Zajedničar br 2 od 8. ožujka 2002.). Glavni
voditelj mu je bio prof. dr Branko Horvat (Njemu je to, nažalost,
bio zadnji nastup u takovoj ulozi.), naš svjetski najpoznatiji ekonomist. Bezrezervno podržavajući zahtjev za povrat imovine
i obnovu zemljišnih zajednica ustvrđuje: Zemljišne zajednice
su oblik zadruga. Kod nas se suočavamo s tipičnim hrvatskim
neznanjem. Njih ima vrlo različitih vrsta. Ako pogledate Dansku ili Norvešku, zadruge pokrivaju 60-80% proizvodnje. To su
uređene zemlje, a poljoprivredniku to odgovara. Onog trenutka
kada zemljišne zajednice profunkcioniraju, treba razmišljati kako
ih prilagoditi sadašnjoj situaciji. Tada treba omogućiti osnivanje
novih zemljišnih zajednica.
Prof. dr Ivo Jurić, ugledni profesor Općeg stočarstva napominje: Godine 1992. smo publicirali prvi rad u kojem smo već
tada zaključili da zemljišne zajednice treba vratiti i omogućiti
osnivanje novih. Nismo mislili tada da bi se mogla organizirati
stočarska proizvodnja bez zemljišnih zajednica. Ja ne želim reći
da možda neće političari naći drugi put, ali iz svih propisa koji
se donose i svega ostalog, drugi put ne vidim. Zato mislim da je
vrijedno razmisliti o zemljišnim zajednicama, ne samo da ih se
obnovi, već da se otvori mogućnost formiranja novih zemljišnih
zajednica.
Dr Petar Simonetti je za Okrugli stol poslao svoj prilog. Na
tematskoj raspravi tri saborska odbora 21. veljače 2002. ističe:
Vraćanje nije akt dobre volje države, niti pravičnosti shvaćene
u elastičnom smislu, nego je to ustavni imperativ iako to Ustav
nigdje ne spominje.
Ovlaštenici prava na restituciju ili reprivatizaciju su svi vlasnici bez razlike. Svakom se vlasniku u ovoj zemlji jamči pravo
vlasništva i njegova nepovredivost. Ne možemo ići s tezom da
oni nisu vlasnici jer im je oduzeto pa treba tek da im se vrati. Ne,
oni su postali potencijalni vlasnici onog časa kada je proglašen
Ustav, a zakonom je trebalo urediti pretpostavke i postupak
vraćanja. Dakle, svima.
„Nasljednici“ uopće nisu nasljednici nego su ovlaštenici ex jure
proprio. To su oni koji su trebali biti ili bi bili nasljednici da nije
oduzeta imovina.
Zemljišne zajednice isl. nisu pravne osobe kao što su druge
pravne osobe, a Vlada kaže da je prekinut kontinuitet, pa nisu
djelovale na teritoriju RH od 1947. Ne, ovo su zajednice u kojima
njihovi članovi imaju ovlaštenička prava i to imovinska prava koja
sa stanovišta Ustava također spadaju u kategoriju vlasništva.
Pazite, Ustav ne operira s pojmom vlasništva sa stanovišta
građanskog prava. Kao i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima on ima širi pojam vlasništva. Svakako su tu obuhvaćena
sva stvarna prava. Prema tome i ta užitnička prava koja su najbliža
pravu plodouživanja i pravu uporabe. Bitno se razlikuju jer se ne
gase smrću, jer pripadaju onima koji su članovi tih zajednica.
Ako se njima ne mogu povratiti ta prava bez restitucije tih zajednica, onda se moraju restituirati zajednice. Druga je stvar da li
će zakonodavac u budućnosti riješiti drugačije te odnose.
Akademik dr Ivan Cifrić, istaknuti sociolog sela i socijalne
ekologije, bivši ministar, je izričit: Pretvorba i privatizacija do
sada su nanijeli golemu štetu ruralnom stanovništvu. Posebice
su oštećene bivše zemljišne zajednice. Glede toga, držimo da
je država mogla i trebala vratiti zemljišnim zajednicama njihovo
vlasništvo, da ga privatiziraju prema svojim kriterijima, jer svaka
takva zajednica dobro znade kome su pripadali. Seljani su doslovno prevareni, a načelo povratka otuđenog privatnog vlasništva
izigrano, zajedno s političkim programom koji je to obećavao.
U Zagrebu je u Europskom domu, 3. ožujka 2011. održan okrugle stol na kome su sudjelovali znanstvenici te javni radnici i
aktivisti zemljišnih zajednica. Njihova izlaganja tiskana su u knjizi
K povratu imovine zemljišnim zajedncama Hrvatske. Na poleđini
omotnice tiskane su i slijedeći kratki izvodi.
Prof. dr. Petar Simonetti: Zemljišne zajednice su specifične
pravne osobe u kojima njihovi članovi imaju užitnička prava, prava na nekretninama u vlasništvu te zajednice... Povrat imovine
nije stvar proizvoljnosti saborskih zastupnika nego stvar ustavnih
načela, nužan...
Mladen Žuvela: Žalosna je činjenica da, unatoč predizbornim
obećanjima 1990., i to svih političkih oopcija – vratiti oteto! – nijedna vlada i nijedan saziv Sabora bisu smogle snage da to učine
kada je riječ o imovini zemljišnih zajednica.
Prof dr. Ivan Jurić: Ukidanje zemljišnih zajednica je bio jedan
zločin ... Najveća posljedica?... da su nestala naselja koja su mogla živjeti jedino od zemljišnih zajednica.
Prof. dr. Ivan Koprić: ... pitanje zemljišnih zajednica je samo
jedna ilustracija za onošto je očito: postojala su određena prava koja je u određenom trenutku neki zakonodavac uskratio
tadašnjim ovlaštenicima. Ne bi li bilo, u tom smislu, ipak potrebno
da se ta prava na neki način kompenziraju, ako ništa drugo.
Prof. dr. Zdravko Petak: Elinor Ostrom je dobila Noberlovu
nagradu ... jer je rigoroznim metodama ekonomske analize pokazala da nije efikasno upravljanje u tome da se šume individualno
privatiziraju ili da ih preuzme država.
Hrvatskoj vladi, zastupnicima i saboru
Javni zahtjev za povratom imovine
Mi,dolje potpisani ovlaštenici i nasljednici ovlaštenika zemljišne zajednice zahtijevamo od Vas da u što kraćem roku omogućite, pravedan,
zakonit i dosljedan povrat oduzete nam imovine, koja je zakonom Hrvatskog sabora od 15. travnja 1947. proglašena općenarodnom i oduzeta bez
prava na ikakvu naknadu. Tadašnja ideološko-totalitarna boljševička vlast otela nam je stoljećima posjedovanu, segregacijom pripalu i otplaćenu te
razvojačenjem Vojne krajine doznačenu djedovinu koju su naši preci gospodarenjem uvećavali. Našu privatnu skupno upravljanu imovinu oduzeo
je Hrvatski sabor, stoga je on dužan omogućiti zakonit povrat. Tražimo da nepravdu, koliko je to moguće, ispravite! To stoji do Vas. Budite dostojni
dužnosti i časti koju obnašate!
Red. br.
1.
2.
3.
Ime i prezime
Adresa
Tel/mob.
Potpis
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
2
File Size
2 929 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content