1 UTICAJ TEHNIKE PČELARENJA na dobro zimovanje Baveći se pčelarstvom dugi niz godina, te kontaktirajući sa pčelarima i mijenjajući iskustva vezana za praktično pčelarenje, u ranim godinama sam odabrao L.R. košnicu, a najviše na prijedlog g-na Ivana Venera. Tražeći pravi način pčelarenja, a pogotovu da se prilagodi meni raspolažućim uslovima stacionarnog pčelarenja, metod dvomatičnog pčelarenja kojeg je tada zagovarao g-n Vener učinio mi se najprihvatljivijim. Došavši na moj pčelinjak g-n Vener je još 1984 god. vidio uslove i nazreo mi namijere u daljem pčelarstvu, te mi je predložio da se i ja okušam u dvomatičnom pčelarenju. Prihvatajući ovaj prijedlog, izgradio sam u narednim godinama stacionarni pčelinjak za „trajno dvomatično pčelarenje“ kojega sam uz neke dopune zadržao sve do danas. U osnovi smo, svi prihvatili činjenicu da bez snažnih zajednica nema pravih rezultata. Ovo dobija veću važnost baš u vrijeme kad su pčelinje bolesti (varoa, nozemoza, krečno leglo i druge ) u porastu, a štete od pesticida rastu ,te neki pčelari koji imaju od 50 do 100 zajednica, u nekim godinama u proljeće, ostanu na 50% živih od ukupnog broja pčelinjih zajednica. A tolerantna granica očekivanih gubitaka je 5 do 10% ! Suština moje izmijenjene tehnika pčelarenja s L.R. košnicom je da se jedna dvomatična zajednica (sa dvije matice) zazimi sa jednom maticom. Usvojio sam pravilo, da od dva LR nastavka jedan zamijenim sa polunastavkom. Na ovo sam se odlučio, jer sam primijetio da je taj drugi nastavak preko zime obično poluprazan a znajući za iskustva i drugih pčelara koji su to usvojili. Svake godine uvodim drugu maticu, formirajući novi roj poslije bagremove paše, koji je odvojen od glavne zajednice Snellgrovom podnicom, a da pri tome ne likvidiram postojeću maticu, stvaram dvomatičnu zajednicu koja se nakon ljetnje paše ponovo vraća na jednomatičnu poslije čega u košnici ostaju značajne količine meda a naročito cvijetnog praha koji je nephodan za uspešno zimovanje. Poslije završetka aktivne pčelarske sezone, zavisno od klimatskih uslova, (kod mene je to konac jula), svodim dvomatične zajednice na jednu zajednicu, u jedno plodište, sa jednim polunastavkom koji se nalazi na podnici. Izvlačenjem Snellgrove podnice ili postaljanjem matične rešetke, obije matice ostaju toliko dugo, koliko to pčele radilice dozvoljavaju. 2 Pčelareći sa pomoćnom zajednicom dobijam još jednu prednost u odnosu na trajno pčelarenje s dvije matice a to je 15-20 kg. uštede u hrani i povećanje brojnosti pčela uzimljene zajednice. Ako sam do sada za zimovanje jedne zajednice (Sl. 1) pod jednim krovom za zimu ostavljao po 20 kg hrane svakoj zajednici (ukupno 40 Sl.1 kg), sada za jednu vrlo jaku zajednicu obezbijedim 25 kg hrane a i vrijeme rada na pčelinjeku znatno je smanjeno. hrane 18 - 22 kg Ovakvim radom se ne gubi u prinosu pčelinjih proizvoda u 18 do 20.000 nadolazećoj pčelarskoj sezoni, već naprotiv dolazi do PČ E L A povećanja proizvodnje. Sl.2 hrane 18 – 22 kg 18 do 20.000 PČE L A hrane 10 – 15 kg KGKG.MEDA 25 do 35.000 PČELA hrane 10 kg. D V O M A T IČ N A ZA JE D N IC A UZIMLJENA ZAJEDNICA Jedna dvomatična zajednica koja je imala dvije matice zimuje sa jednom maticom u jednom plodištu gdije treba da ima 10, bolje 15 kg hrane i jednom polunastavku, on treba imarti oko 10 kg hrane, tako da se u zajednici nalazi 20 do 25 kg hrane i 25.000 – 35.000 pčela (jer sam dio hrane i pčela gornje zajednice pripojio donjoj zajednici) Sl. 2. Takvo stanje hrane za zimu je temelj uspješnosti pčelarenja u sljedećoj godini, i treba ga ostvariti i po cijenu drugih odricanja, kao što je broj zajednica i sl. Pčelari će (na žalost) morati da zaborave na humanost prema pčelama, moraće slaba zajednice da kažnjavaju, a jaka maksimalno da podržavaju. UVOĐENJE POMOĆNE ZAJEDNICE Pčelar koji pčelari sa jednom maticom, često i pored uloženog velikog rada, pažnje, dovoljne količino hrane i potrošenog vremena nije zadovoljan sa snagom jednog dijela zajednica. Od slabih zajednica ima slabu korist. Postoje pčelari koji se deklarišu da pčelare sa 50, 100 i više košnica, a sele, odnosno pripremaju samo 1/3 do najviše 1/2 za pašu, a ostatak ostavljaju na oporavaku. Takvo rješenje napravljeno je iz znanja pčelara tj. nepoznavanja boljih rješenja za stvaranje jakih zajednica. Suština moje tehnike pčelarenja je priprema zajednice za dobro zimovanje. Zajednica treba da ispuni princip za zimovanje a to je: da je zdrava, da ima mladu i produktivnu maticu, dovoljan broj pčela, da ima dovoljne rezerve kvalitetne hrane i obezbijedimo mirovanje u zimskom periodu. Ako su ovi zahtevi ispunjeni, zajednica ne samo što će zadržati svoju sposobnost da se 3 prilagodi različitim zimskim uslovima, već je to garancija da će biti vrlo produktivna u slijedečoj sezoni. Veliki broj pčela, snaga pčelinje zajednice je poslije matice najznačajniji faktor brzog proljećnog razvoja. Krajem devetnaestog vijeka ruski akademik Butlerov je utvrdio da pčela koja se odgaji u jakoj zajednici ima dužu rilicu, veći raspon krila, nosi preko četrdeset procenata više cvijetnog praha na nožicama, nosi znatno više nektara u voljci, živi šest do osam dana duže od one odgajene u slaboj zajednici. Uvođenje pomoćne zajednice je jedno od riješenja da bi postali pčelari, a ne da smo „čuvari košnica sa pčelama“. Samo kopiranjem nekoga u tehnici pčelarenja, ne znači da ćemo imati iste uspjehe, dok i sami ne dođemo do takvog saznanja, a pogotovo sa slabim zajednicaama koje tjeramo da se što prije razviju, a nismo obezbijedili osnovne uslove za razvoj zajednice. SL. 4 PO M OĆNA Z A JE D N IC A 2 4 O SN O VN A Z A J E D N I C1A O SN O VN A I PO M OĆNA Z A JE D N IC A Uvođenjem pomoćne zajednice Sl. 4 (drugu maticu, ali pod jednim krovom) poslije bagremove paše, u naredna tri mjeseca. Dvije matice razdvojene matičnom rešetkom a za 2 – 3 dasna zamijenimo matičnu rečetku Snelgovom podnicom (za to vrijeme pčele če se podijeliti između dvije matice) i matice nastavljaju sa svojim razvojem. Poznato je da dvije matice razdvojene matičnom rešetkom nesmetano se razvijaju sve dok ima unosa, kad prestane unos lošija martica će nestati bez naše intervencije. Dvije matice nose jaja i jačaju sa mladim pčelama koje ću iskoristiti kod pripreme zajednice za zimovanje. Spajanjem dvije zajednice ostavljam mogućnost pčelama da same odaberu maticu sa kojom će prezimiti. PROŠIRENJE ZAJEDNICE Pčelinje zajednice započinju leglo na osnovu svog praiskonskog instinkta za razmnožavanje uvažavajući okolinu u kojoj živi. Zbog toga je savremena pčelarska praksa odbacila podsticaj razvoja ranijeg legla kao mijeru uspešne pripreme pčelinjih zajednica za glavnu pašu. Rano leglo iscrpi naročito slabije i srednje razvijena zajednica. Najbolja stimulacija zdrave zajednice za brži i dobar razvoj je dovoljna količina dobre hrane, koju smo ostavili u košnici za zimu. 4 I nauka i praksa su definitivno pokazale da zalihe meda moraju biti u večem dijelu prirodne i obilne (20 do 25 kg) , dobro raspoređene, sa dovoljno perge na bar 2–3 okvira Pčelinja zajednica koja početkom marta ima više od sedam ulica pčela mogu se, ukoliko imaju dobre zalihe hrane i dovoljno prostora razviti do početka glavne paše. Ukoliko u pomenutom periodu imaju manje od pet ulica pčela neće imati značajnijih unosa u glavnoj paši jer uprkos svim naporima koje pčelar uloži neće stići da se razviju do početka glavne paše. Prinos će biti nešto slabiji i kod srednje jakih zajednica koje izlaze iz zime. Mnogi pčelari praktikuju nadražajno prihranjivanje. Istraživanja vršena u SR Nemačkoj (Wille, 1984 i Imdorf, 1989) su demantovala efikasnost ovog načina stimulisanja bržeg razvoja. One zajednice koje su dobijali šečerne ili medene pogače pokazale su bolje rezultate od onih koje su svakodnevno dobijali manje porcije sirupa. (a ovaj posao je daleko lakši od dodavanja sirupa). Najkvalitetnija hrana za pčele odnosno leglo je: svijež cvijetni prah i nektar, iz rezervi zdrav med i cvijetni prah, zatim, pogače sa dodacima cvijetnog praha sojinog brašna i germe, invertovani sirup i na kraju šećerni sirup. Utopljavanje košnice u proljeće povoljno dijeluje na razvoj legla, naročito kod slabih i srednje jakih zajednica. SL.5 2 1 Do sredine aprila leglo bi trebalo da je dobro razvijeno i da preovlađuju mlade novoizležene pčele. I u ovom periodu, kao i preko cijele sezone, rezerve hrane ne smiju biti manje od 8 do 10 kg. U suprotnom moraju se zajednice prihranjivati, da bi se održao potreban minimum hrane, koja se treba dodati u velikim obrocima od 2-3 lit. dok se ne namire rezerve od 8 do 10 kg. Mora biti pripremljena od 2 dijela šećera i 1 dijela vode. Ukoliko je noćna temperatura ispod + 10 O C, tada se ne daje UZIMLJENA tečna hrana, nego medene ili šećerne pogače, poželjno je da su ZAJEDNICA mekše a dobro je dodavanje rezervnih ramova sa medom* koji se može postaviti direktno na satonoše (kao pogača). * (Nisam pristalica davanja meda sumljivog porijekla jer može biti zaražen pa to je onda „bomba“ na pčelinjaku. Radije davati pogače pripremljene od šečera ili ako imate svoj med koji nije zaražen. Kuhanjem meda, dabi u njemu ubili eventualne ostatke „Američke truleži“ i dr. bolesti uništavaju se „skoro“ svi vrijedni biološki i vitamiski sastojci a u istom razvijaju se štetni hemijski spojevi za ljude , a naročito za pčele) 5 Jako je važan momenat određivanja vremena za proširivanje prostora u košnici Sl. 5. Pčelar mora sam da osjeti i tako odredi kad to proširenje treba da se uradi. Prerano dodavanje nastavka i proširenje sa okvirima izgrađenog saća ili satnih osnova, može da izazove prehlađeno leglo. Cvijetanje voća i rana livadska paša, posebno stimulativno dijeluju na razvoj i jačanje zajednice. To je ustvari vrijeme kada se vrši : Prostorno proširenje zajednice sl.6. Krajem marta ili početkom aprila, tačnije poslije cvijetanja vrbe, kada vidimo da pčele prekrivaju satonoše svih ramova, vrijeme je za dodavanje novog nastavka (3) Sl.6., pored izgrađenog saća, stavlja se i dva do tri rama sa satnim osnovama, da bi zadovoljili biološki nagon mladih pčela koje izlučuju vosak. Ako se uspije (ako je temperatura oko 20O C) da se u nastavak (3) iz plodišta (2) prenesu dva okvira sa zatvorenim leglom, učinili smo mnogo. SL6 3 2 U ovom periodu postavim i zamijenim dva do tri puta ram građevnjak smanjujem prisustvo varoe u košnici za najmanje 60%. Tretiram sa oksalnom kiselinom u novembru ili decembru (do nove godine) kad nema legla u košnici i uz korišćenje građevnjaka varou sa uspijehom drži pod kontrolom i rijetko kad je potrebna neka druga intervencija za njenu eliminaciju. Dodavanjem nastavka (3) Sl.6 je praktično prostorna priprema za slijedeću pašu. Ovdje se radi o proširenju prostora za povećani broj pčela a ne legla. 1 Plodište (2) sasvim je dovoljno da matica zadovolji biološki maksimum, čak i najplodnije matice koja dnevno nosi 1500 PRVO 2000 jaja. Ako znamo da biološki ciklus razvoja pčele radilice PROŠIRENJE traje 21 dan, to znači da nam je potrebno od 31.500 do 42.000 ćelija (jedan nastavak sa 10 okvira ima oko 68.000 ćelija), što je sasvim dovoljno za dobar razvoj. Ako imamo u vidu polunastavak (1) koji je ispod plodišta i koji služi za smeštaj sviježe donesenog nektara sasvim je dovoljno. Ako se matica popne u nastavak (3) a dešava se, to je dobar znak. Ova operacija je obično jednostavna i radi se prije bagremove paše. Ovako se pripremaju pčelinje zajednice i za selidbu i u ovakvom stanju se sele. Ipak moje opredjeljenje je stacionarno pčelarenje. Drugo proširenje Sl. 7 Pred glavnu pašu sređujem zajednicu na slijedeći način. U pripremljen i dodat nastavak (4) Sl.7 stavljam dva okvira s najmlađim leglom i maticom i osam okvira bez legla, s nešto meda i postavim ga na polunastavak koji se nalazi na podnici. 6 Preko tog nastavka postavljam matičnu rešetku, a nad nju nastavka (2 i 3) sa svim sadržajem. S L .7 3 2 4 1 preostala dva Ukoliko se kasnije ukaže potreba a radi svake sigurnosti da ne bi slučajno došlo do rojidbenog nagona, izvadim tri , četiri okvira sa zatvorenim leglom iz plodišta (4 ) Sl.7. i prenesem (stresajući pčele sa njh da nebi slučajno prenio maticu) u nastavak – medište (2) a mijesto ramove sa leglom koje sam izvadio iz plodišta (4) stavljam ramove sa izgrađenim saćem. Sa okvirma zatvorenog legla koje sam prenio, kasnije mogu da formiram nove rojeve a nemam potrebe da tražim maticu jer je ona ostala u plodištu. Suština svih poslova koje sam uradio do završetka glavne paše je bila u tome, da zajednica ima dovoljno prostora, te da zaposlim mlade pčele da ne bi krenule u rojidbeni nagon. Ukoliko su zajednice tako razvijene a unos je dobar moramo voditi računa o slobodnom medišnom prostoru koji je tada potreban. Ako ima potrebe iznad matične rešetke možemo staviti još jedan nastavak gdje su okviri izmiješani sa satnim osnova i urađenih okvira. DRUGO P R O Š IR E N JE U vrijeme glavne paše nikako ne bi smijelo da dođe do pojave rojenja matičnjaka, a to kontrolišem pregledom plodišta. FORMIRANJE POMOĆNE ZAJEDNICE spriječavanje rojenja Rojevi nagon se po pravilu pojavljuje onog momenta smanjenja proljećne paše, matica smanji polaganje jaja odnosa između zatvorenog i otvorenog legla. Onog momenta kada se ove dvije vrste legla izjednače položenih jaja i otvorenog legla bude jednak broju ćelija stanje je kritično jer počinju pripreme za rojenje. kada, zbog osijetnog i dođe do promijene po broju tj. kad broj sa zatvorenim leglom Dabi preduprijedili rojenje oduzimamo 10.000 (jedan kg.) pčela i pravimo roj kome je po Farrar-ovim istraživanjima potrebno je 11-13 nedelja da dostigne puni razvoj. U tom periodu broj pčela u roju naraste do 30.000, tako se stvaranju dvomatične pčelinje zajednice koje u dugotrajnoj paši daju rekordne prinose. Ukoliko nam se dogodi da i pored svih mjera koje smo poduzeli javi nagon za rojenjem (to ne mora čudo biti) a uočeni su zapoćeti matičnjaci to je znak da se zajednica sprema za izrojavanje. 7 Da bi spriječili zajednicu, koja ima već započete matičnjake, da se ne izroji, uradićemo slijedeće: Prvo sređivanje Sl.9 SL.8 3 2 1 Zajednica se sređivanje Sl.8 tako što se postojeći nastavci (izuzev polunastavka) smjeste na krov u neposrednoj S L .9 blizini. Na postojeći polunastavak postavljamo pripremljeni prazan nastavak (4) Sl.9. i u njega 2 prenesemo iz osnovne zajednice (2) okvir na kome je matica (sa dva okvira otvorenog legla). 3 Preostali prostor se popuni izgrađenim okvirima mladog saća sa nešto meda. Na ovaj dodati nastavak (4) postavi se matična ZAJEDNICA ZA rešetka a na nju nastavak (3) pa plodišni nastavak SREĐIVANJE (2) sa kompletnim leglom i pčelama uz dodatak nedostajućih okvira (prethodno izvađeni sa maticom). Poslije tri dana, (prolazeći kroz matičnu rešetku pčele će se podijeliti između dvije matice), pristupam drugom sređivanju. Drugo sređivanje Sl.10 Između nastavka (3) i onog posljednjeg nastavka (2) stavi se Snellgrova podnica Sl.10. i sad je to pomoćna zajednica. Prije postavljanja podnice moramo pregledati nastavak na matičnoj rešetki koji sada predstavlja medišni nastavak (3) ako kojim slučajem ima neki zaostli matičnjak njega treba uništiti ili prenijet u nastavak (2) . Ako kojim slučajem ostane neki matičnjaku u nastavku (3) kog nismo uništili čitav posao propada i zajednica će se izrojiti. Ovdije se može iskoristiti i Rauchfussov metod proizvodnje matica. Umijesto Snellgrove podnice stavi se poklopna daska a na nju Rauchfussova podnica sa nastavkom koji ima četiri odijeljka za četiti matice. U pomoćnoj zajednici iznad Snelgove podnice ili Rauchfussovom oplodnjaku ostat će samo mlade pčele. 4 1 PRVO S R E Đ IVA N JE SL10 2 3 4 1 DRUGO SREĐIVANJE Zajednica formirana od mladih pčela primit će mladu maticu koju smo dodali u kafezu a ako je nemamo odaberemo najbolje matičnjake, a ostale porušimo i pčele će izvesti sopstvenu maticu koja će izaći i oploditi se. 8 Završetkom bagremove paše imam oplođene matice, od kojih formiram rojeve sa dva, tri okvira zatvorenog legla uzetih iz medišta gdije sam ih prenio kod sređivanja zajednica i dva tri okvira sa medom. Prije nego započne zatvaranje legla u pomoćnoj zajednici od nove matice treba izvršiti tretiranje protiv Varoe (može oksalnom kiselinom). U osnovnoj zajednici, koja nije prekidala svoj rad, matica ima na raspolaganju novo tijelo ( 4 ) gdje intenzivno nosi i proširuje svoje leglo a najčešće izgubi volju za rojenjem. Ovom intervencijom osnovna zajednica će nastaviti sa prikupljanjem nektara kao da se nije ni zarojila a dobićemo novi roj i novu mladu maticu. Ovako sam formirao pomoćne zajednice i odgoio sam mladu maticu za slijedeću godinu. Pomoćna zajednica će biti u funkciji oko tri mijeseca i stvaraće novu snagu koju ću kasnije iskoristiti. Skretanjem pčela iz pomočne u osnovnu zajednicu (pomoču duplog leta na podnici) povečavam snagu osnovne zajednice za drugu pašu. Biološki je opravdano da se od jedne jake zajednice formira jedan roj. PRIPREMA ZA ZIMU Nije čudo što čuveni pčelar, g-din Đerzon kaže: „Najteže je u cijelom pčelarstvu dobro spremiti sve zajednice za zimu“, a g-din Ehrenfals SL. 11 navodi: „Ko zna valjano da spremi svoje zajednice za zimu taj je viješt pčelar“. „Ako su zajednice jake, imaju dovoljnu količinu hrane, lak prelaz sa rama na ram, vode u slučaju potrebe i ako 10 do 15 kg. su im leta zaštićena od vjetra, takve zajednice imaju sve uslove hrane da uspješno prezime“ ,piše g-din Langstroth sredinom 10 kg. devetnaestog vijeka. hrane Pčelari praktičari dobro znaju koliko jake zajednice znaju da donesu meda i drugih pčelinjih proizvoda, nasuprot onih slabih PRIPREMLJENA koje moraju preko cijele godine da njeguju i opet od tog rada ZA ZIMU slabi su rezultati. Zajednice koje su iz zime izašla jake, lahko se razviju do glavnih paša a slabe to nisu u stanju. Iz ovoga se nameće zaključak: koliko je važno da uzimimo veoma jake zajednice sa dovoljnom količinom hrane Sl.11 i da nismo mlade „zimske pčele“ istrošili preradom sirupa kod nadopune nedostajuće hrane i njegovanjem legla. Prikladan i prost način stvaranja jakih zajednica je uvođenje pomoćne zajednice. 9 Pri spajanju zajednica, pčelama sam ostavio da odaberu koju će od dvije matice zadržati, izvlačenjem Snellgrove podnice. Moje iskustvo pokazuje da u jednom manjem broj slučajeva ostaje stara matica od prethodne godine. Ukoliko su je pčele same odabrale mislim da one bolje znaju od mene šta je za njih dobro. Došao sam do zaključka, da je najbolje zazimiti pčelinje zajednice sa polunastavkom ispod LR-ovog 10-to ramnog nastavka, sa mednom kapom u sredini visine 10 cm. Ne preporučujem dodavanje bilo kakvih lijekova kao eventuelnu preventivu protiv pčelinjih bolesti u sirupu ili medeno–šećerne pogače, jer se time smanjuje prirodna otpornost pčela prema bolestima. Ako pčelar misli, da će preventivno dodavajući lijek zdravim zajednicama spriječiti bolest, teško se vara. Ukoliko konstatujem u pripremnom periodu da nedostaje dovoljna količina hrane prihranu obavite koncem jula, početkom avgusta (mnogo zavisi i od uslova gdije pčelarite) a završit najkasnije u prvoj polovici septembra (ako to radite kasnije znajte da ste nanijeli ozbiljnu štetu pčelinjoj zajednici) sa večim uzastopnim porcijama 2 do 5 litara sirupa (šečera : voda = 1,5 : 1) jer kod takve koncentracije pčele potroše najmanje šećera , najbrže ga prerade, zatvore i na takvoj hrani dobro zimuju. To se najlakše obavlja dodavanjem praznog nastavka na vrh košnice u koji stavljamo posudu s kompletnom nedostajućom hranom ili u dubokim podnicama gdije se može staviti veča posuda sa sirupom. Dabi ova hrana bila kvalitetnija što je naučno dokazano preporučuje se dodati 0,3 mililita SIRČETNE KISELINE ili 0,4 militra „ESENCIJE“ (esencija je 80% sirćetna kiselina) na JEDAN KILOGRAM ŠEČERA što povoljno utiče na probavni trakt pčele i na smanjenu pojavu nozemoze. Sirčetnu kiselinu treba razrijediti u malo vode i dodati u prohlađen sirup i dobro umiješati Leta obavezno smanjiti. Stručnjaci su ustanovili, da pčele koje nisu prerađivale saharozu iz šećernog sirupa i u to vrijeme nisu iscrpljene njegom legla, fiziološki ostaju mlađe i po nekoliko mijeseci. To su one pčele koje zimi održavaju zajednicu u dobrom stanju i u rano proleće doprinose brzom razvoju i obnovi pčelinje zajednice. Zalihe nisu samo med i cvijetni preh što ih vidimo u košnici, zalihe su i masnoproteinsko tkivo koje nakupe zimske pčele. To tkivo je nezamjenjivo u proljetnom razvoju pčele, jer koristi za prehranu prvog proljetnog legla. Za zimu je veoma važan i polen koji pčele donesu u kasnu jesen pa je dobro da se ujutru (od 8 do 13 sati) zajednice (bez obzira na obezbjeđenost zaliha hrane) stimulišu svaki jedan - dva dana malim količinama (200 – 300 ml) rijeđeg sirupa koji je spremljen u odnosu 1 : 2 - šećera : vode, jer od 100% donijetog cvijetnog praha u jesen, 70% se koristi za deponovanje hranljivih materija u organizmu pčele. Najbolji raspored hrane naprave same pčele, zato pčelar od momenta prihranjivanja ne treba premiještati okvire.