nefros
Časopis Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske • Zagreb • Godina III • Broj 1 • Besplatan primjerak
MANJE SOLI – VIŠE ZDRAVLJA
Izdavač:
Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika Hrvatske
Kruge 48, 10000 Zagreb,
tel./fax: 01/6157738, mob: 099/2308962
e mail: [email protected]
web: www.dijaliza.hr
MB: 3289931
Broj računa:
2390001-1100132423
kod Hrvatske poštanske banke
Uredništvo:
Glavni urednik:
Stjepan Mihalić, ing.
Sadržaj
Medicina
Manje soli – više zdravlja................................................... 4
Infekcija citomegalovirusom u bolesnika
s transplantiranim bubregom............................................ 10
Prochymal – terapija matičnim stanicama........................... 16
OB Bjelovar: 20. godišnjica rada Centra za dijalizu............... 18
Aktivnosti
Izvršna urednica:
Zrinka Mach-Medved, ing.
Urednički savjet:
Doc. dr. sc. Radivoje Radić, dr. med.
Marija Stjepović
Josip Sokol, dipl. oecc.
Ivan Leko
Gordana Kalebić
Zoran Šuša
Lektura:
Drago Štajduhar
Grafičko oblikovanje i organizacija tiska:
Studio "dizajn Kovač"
[email protected]
Europska komisija predlaže poboljšanje
sustava doniranja organa u EU.......................................... 20
Papa: doniranje organa – znak ljubavi prema bližnjemu........ 21
Hrvati dnevno unose prekomjerne količine soli.................... 22
Kamp Delnice !!!............................................................. 24
U Đakovu obilježen Europski dan darivanja
i presađivanja organa...................................................... 28
U Splitu predavanje o transplantaciji i imunosupresiji.......... 29
Djed Božićnjak posjetio male bolesnike
u Zavodu za dijalizu........................................................ 30
Pitanja čitatelja
Na pitanja odgovara doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić........... 31
NAZIV CENTRA
BROJ DONORA ORGANA U 2008.
KB Sestre milosrdnice
18
Transplantacija po transplantacijskim centrima
KB Dubrava
11
Transplantirani organ
OB Varaždin
9
KBC Rijeka
13
KBC Zagreb
8
KB Osijek
3
OB Sveti Duh
1
OB Zadar
1
OB Pula
5
OB Slavonski Brod
3
OB Dubrovnik
2
KBC Split
5
UKUPNO
79
nefros / veljača 2009.
Transplantacijski
Bubreg Srce
Jetra
gušterača
centar
KBC Zagreb
88
13
6
KBC Rijeka
18
KB Dubrava
7
KB Merkur
36
58
14
KB Osijek
7
Ukupno
149
20
64
14
Registar nedarivatelja: 2270 osoba od 2005. godine
Lista čekanja za transplantaciju - 2008
Bubreg : 346
Bubreg + gušterača : 3
Srce : 18
Jetra : 61
Izvor : MZSS
Uvodnik
Dragi čitatelji,
vrijeme brzo prolazi, pa smo tako zašli već u treću godinu izlaženja
Nefosa. Ova godina započela je s reformom zdravstva. Za nas bolesnike
s 80%-tnim i većim tjelesnim oštećenjem, barem što se tiče dopunskog osiguranja i plaćanja participacije, sve ostaje isto. I dalje nećemo
plaćati ništa. Stoga, preporuka svima onima koji su nedavno krenuli
na dijalizu da što prije otiđu pred komisiju za utvrđivanje tjelesnog
oštećenja, jer će im u protivnome troškovi liječenja biti visoki. Kako će
i hoće li reforma utjecati na kvalitetu liječenja i broj transplantacija,
možemo tek nagađati. Ali svakako bi se svi trebali aktivno uključiti u svoje liječenje i izboriti se
za sva prava koja se mogu ostvariti na osnovi bolesti i postotka tjelesnog oštećenja.
Zajednica udruga, pa i sve udruge koje to mogu i žele, uključit će se u obilježavanje Tjedna borbe protiv prekomjernog unosa soli, Svjetskog dana bubrega u ožujku, Svjetskog dana hipertenzije
u svibnju i Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa, također u svibnju. U ovakve javnozdravstvene akcije treba se uključiti što više bolesnika, ali i zdravstvenih radnika, jer nam je to
ujedno dobra prigoda da u javnim istupima govorimo o dijalizi i transplantaciji, ali i o prevenciji
kronične bubrežne bolesti. Jedan od neriješenih problema i dalje ostaje eritropoetin za bolesnike
na predijalizi i za transplantirane koji su u anemiji. Ponovo ćemo o tome pismeno upozoriti Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, jer ne želimo biti
jedina država u Europi koja na to nema prava.
Naravno, još uvijek ostaje pitanje eksplantacija, odnosno bolnica koje unatoč postojećem zakonu i mogućnosti utvrđivanja smrti mozga ne dojavljuju Ministarstvu zdravstva obavijesti o
potencijalnim donorima.
Obzirom na zadovoljstvo djece i odraslih koji su boravili u kampu u Delnicama, to ćemo ponoviti i ove godine. Ukoliko nam MZSS odobri sredstva, o lokaciji ćemo, u suradnji sa zdravstvenim
osobljem, naknadno zajedno odlučiti.
U Zavodu za dijalizu KBC Zagreb dobili smo dvije i po ambulante (ta polovica se odnosi na
ambulantu koja se može koristiti u popodnevnim satima) tako da, ukoliko ima dovoljno liječnika,
pregledi mogu biti obavljeni u kratkom vremenu. Nalazi krvi se također dobivaju u kratkom vremenu, otprilike za dva sata, ali za većinu bolesnika sadašnja organizacija vađenja krvi u Redovnom
laboratoriju, sa svim ostalim pacijentima, nije prihvatljiva. Želja nam je da se, kao i u Zelenoj
zgradi, vađenje krvi obavlja u ambulanti Zavoda u kojoj se obavljaju i pregledi. Mislimo da je dobivanjem dodatnih ambulanta i to moguće ostvariti, samo je potrebna primjerena organizacija i
malo dobre volje.
Stjepan Mihalić
veljača 2009. / nefros
Medicina
MANJE
SOLI – VIŠE
ZDRAVLJA
Hrvatska inicijativa
za smanjenje
prekomjernog unosa
kuhinjske soli (CRASH)
Diljem svijeta, kardiovaskularne bolesti (moždani udar, zatajenje srca i infarkt miokarda) najvažniji su uzroci smrti i invaliditeta. Povišen krvni tlak,
hiperkolesterolemija i pušenje odgovorni su za više
od 80% kardiovaskularnih bolesti. Najvažniji od tih
čimbenika rizika svakako je povišen krvni tlak, koji
je povezan s oko 60% svih moždanih udara i 50%
koronarnih bolesti. Rizik pojave kardiovaskularnih
bolesti javlja se već kod arterijskog tlaka većeg od
115/75 mm Hg, što znači da 80% odraslih osoba
podliježe riziku povišenog tlaka. Stoga, dugoročno
gledano, i minimalna sniženja krvnog tlaka, pa čak i
ona od 2 mm Hg, donose veliki boljitak, čak veći od
terapijskog pristupa onda kada
je arterijska hipertenzija već
razvijena. Prekomjerni unos
kuhinjske soli je izrazito važan
rizični čimbenik koji povisuje
arterijski tlak.
Brojna su istraživanja dokazala da smanjenje unosa soli
za trećinu od uobičajenoga
rezultira izostankom porasta
arterijskoga tlaka starenjem.
Redukcija unosa soli na 6 g ima
za posljedicu 24%-tno smanje-
nefros / veljača 2009.
nje učestalosti smrti od moždanog udara i 20%-tno
smanjenje pojave srčanog udara. Nužno je ne samo
smanjiti unos soli promjenom prehrambenih navika,
nego i provesti smanjenje unosa soli u industrijske
prehrambene proizvode. Naime, najveća količina
soli koju unosimo nalazi se upravo skrivena u gotovoj i polugotovoj hrani. Redukciju unosa soli mogu
omogućiti jasno označavanje sadržaja soli na svim
namirnicama kojima je ona dodana, gradacija koncentracije soli u proizvodima kojima je dodana, te
javne kampanje koje upozoravaju na opasnost povećanog unosa soli i na blagodati koje donosi smanjeni unos.
Postoje brojne studije koje
nedvojbeno potvrđuju koliko je
prekomjeran unos kuhinjske soli
povezan s prijevremenom smrtnošću.
Studija koja je provedena u
52 zajednice diljem svijeta – the
InterSalt Study – zasnovana je
na pojedinačnim mjerenjima
arterijskog tlaka, tjelesne težine, a određivana je i 24-satna
natriurija i kaliurija. Cilj je bio
proučavati zajednice s velikim
Medicina
rasponom unosa soli, od npr. 0,5 g/dan do 25 g/
dan. Pokazala je da su 4 proučavane zajednice imale
unos soli manji ili jednak 3 g/dan, a ostale između
6-12 g/dan. Studija je dokazala
da postoji pozitivna korelacija
između dnevno unesene količine
soli i porasta arterijskog tlaka s
godinama. Porast unosa soli od
6 g/dan vodi tijekom trideset
godina k porastu sistoličkog arterijskog tlaka za 9 mm Hg.
Brojne su studije pokazale da
je migracija iz zajednice s niskim
unosom soli u urbana društva s
visokim unosom soli povezana s
porastom krvnoga tlaka.
Na primjer, u dobro kontroliranoj migracijskoj
studiji jednog seoskog plemena iz Kenije u grad Nairobi dokazano je da migracija u urbana područja
vodi povećanom unosu soli, redukciji unosa kalija,
te porastu arterijskog tlaka u odnosu na kontrolnu
skupinu koja je ostala u ruralnom području. Studije
provedene ranih 1900-tih pokazale su da u bolesnika s povišenim arterijskim tlakom redukcija unosa
soli ima bitnu ulogu u njegovom smanjenju.
Dvostruko slijepa studija provedena je u dvije
skupine starijih bolesnika: jednoj koja je primala 12
grama soli na dan i drugoj s 3 grama soli na dan, a
radilo se o bolesnicima s umjerenom esencijalnom
arterijskom hipertenzijom, pokazala je znatniji pad
vrijednosti arterijskoga tlaka u skupini koja je reducirala unos soli na 3 g/dan. Ta je skupina imala
dobro reguliranu arterijsku hipertenziju i u narednih
godinu dana. To sugerira na veliku korist od redukcije unosa soli u toj ranjivoj skupini bolesnika i na
prevenciju pojave moždanog udara.
Strogo kontrolirana znanstvena studija The DASH
Sodium Study jasno je pokazala da redukcija unosa
soli dovodi do sniženja arterijskog tlaka ne samo u
hipertoničara, nego i u normotenzivnih pojedinaca,
a odgovor je ovisan o količini unesene soli. Najveće
sniženje arterijskoga tlaka opaženo je u ispitanika koji su, osim redukcije unosa soli, u programu
prehrane jeli više voća, povrća i nezasićenih masti.
Dakle, recept je jednostavan – jesti što prirodnije,
što svježije, bez dodataka soli (i, jasno, svih ostalih konzervansa koji nose druge rizike – npr. razne
karcinome).
U jednoj populacijskoj studiji provedenoj u Japanu pedesetih godina prošlog stoljeća
primijećeno je, osobito na sjeveru zemlje, da je povećan broj
moždanih udara u izravnoj vezi s
unosom soli.
Stoga je japanska vlada provela kampanju redukcije unosa
soli s 13,5 g/dan na 12,1 g/dan
(što je i dalje daleko previše).
Na sjeveru Japana unos soli je
pao s 18 g/dan na 14 g/dan. Istovremeno je primijećen pad u arterijskom tlaku i u odraslih i u djece,
te 80%-tna redukcija moždanih udar i mortaliteta.
U ranim 1970-tim godinama, u Finskoj je također provedena strategija smanjenja unosa soli. Važno je što je njihova vlada to organizirala i provela
u suradnji s industrijom hrane, a tijekom sljedećih
30 godina unos soli smanjen je za jednu trećinu! I
ta je kampanja rezultirala smanjenjem sistoličkog i
veljača 2009. / nefros
Medicina
dijastoličkog arterijskog tlaka za 10 mm Hg i posljedičnim smanjenjem učestalosti moždanog udara
i kardiovaskularnih bolesti od čak 75-80%. I, što je
najvažnije, produljenjem očekivanog trajanja života
za 5-6 godina!
Jedna prospektivna studija provedena u Finskoj
na 2436 muškaraca i žena u dobi od 25-64 godine pokazala je jasnu povezanost između povećanog
unosa soli i rizika pojave kardiovaskularnih i koronarnih bolesti. Porast unosa soli na 6 g/dan povezan
je s povećanjem rizika od 56% za koronarnu bolest,
36% za kardiovaskularne smrti i 22% svih smrtnih
uzročnika.
Povećan unos kuhinjske soli vodi retenciji natrija
i posljedično povećanju ekstracelularnog volumena,
što je okidač za brojne kompenzatorne mehanizme
koji dovode do povećanja urinarne ekskrecije natrija, ali i do izrazitog porasta krvnog tlaka. Otprilike
se retinira oko 1,5 litra tekućine, što se nastavlja
toliko dugo koliko traje povećan unos soli. Recentne
analize sakupljenih podataka iz studije National Diet
and Nutrition Survey, provedene na mladim ljudima
nefros / veljača 2009.
u Velikoj Britaniji, pokazale su da u dobi do 4-18
godina postoji značajna povezanost unosa soli i volumena tjelesnih tekućina.
Istraživanja su pokazala da prehrana s 10 g soli/
dan povećava konzumaciju pića na 350 ml/dan.
Najveći dio konzumirane tekućine dolazi u obliku
slatkih pića (25% unosa tekućine u Velikoj Britaniji
odnosi se na sokove), što opet povećava tjelesnu težinu. Studija objavljena u SAD 2006. godine donosi
dokaze o izravnoj povezanosti soli i debljine. Autori
su prikazali da unos soli nakon 1983. godine u SAD
ima tendenciju porasta. Prodaja soli u SAD porasla
je za 50% u razdoblju od 1980. do 1990. godine. Između 1977. i 2001. godine bilježi se i porast unosa
kalorija slatkim pićima za 135%.
Autori su dokazali da s povećanim unosom soli
usporedno raste i unos slatkih pića, odnosno kalorija u SAD. Ako bi se upola smanjio unos soli kod
djece u Velikoj Britaniji (misli se na cilj od 3 g/dan),
to bi značilo smanjenje od 2,3 slatka pića na tjedan
po djetetu. Prema svim epidemiološkim studijama,
sokovi su u izravnoj vezi s debljinom u djece. Tako
Medicina
bi smanjen unos soli pridonio i
smanjenju učestalosti pojave debljine kod djece, a samim time
i smanjenju arterijskoga tlaka i
smanjenju rizika od moždanog
udara, infarkta srca ili bubrežne
bolesti u srednjim godinama.
Unos kuhinjske soli, kao posljedica povećane potrošnje gotove ili polugotove hrane, vrlo
je visok u djece. Još 1984. godine u Velikoj Britaniji je provedena studija u kojoj je
24 satna natriurija skupljana u djece u dobi od 4-5
godina, a dokazan je porast izlučivanja natrija i na
4,5 g/dan. To u odraslih odgovara količini od oko
15 do 20 g/dan.
Akcije za smanjenje unosa soli provode se diljem
svijeta: u SAD je 1980-tih izdan proglas u kojem se
savjetuje smanjenje unosa soli na 6 g/dan. Međutim, preporuka sama za sebe ne bi mogla zaživjeti
bez ostalih aktivnosti vezanih uz redukcije unosa
soli.
Velika Britanija je jedna od vodećih zemalja sudionica, čiji primjer bi trebale slijediti i ostale zemlje koje slijede strategiju redukcije unosa soli.
Godine 1994. u Velikoj Britaniji je, nakon pažljivog razmatranja svih dokaza i pod pokroviteljstvom
vlade, donesena preporuka da se unos soli treba reducirati na 6 g/dan ili manje, ovisno o dobi, čemu
se pridružuje i FSA (Agencija za standardizaciju hrane – Food Standards Agency).
Kao rezultat istraživanja, FSA je donijela važan
program redukcije unosa kuhinjske soli u Velikoj Britaniji, a preporučeno je da se do 2010. godine količina soli smanji s 9,5 g/dan na 6 g/dan ili manje.
Toj se strategiji pristupilo multidisciplinarno:
a) redukcijom sadržaja soli u
industrijskoj hrani. Na primjer, žitne pahuljice ne bi
trebale sadržavati više od 0,8
g soli/100g. To je prvi put u
povijesti da je vlada neke
zemlje donijela propis o sadržaju količine kuhinjske soli
u industrijskoj hrani. Velika
Britanija je prema tome prva
zemlja u svijetu koja ima koherentan i sistematičan pristup
redukciji unosa kuhinjske soli u
gotovo svu hranu pripremljenu
u industriji. Program se provodi i u suradnji s velikim supermarketima. Jedan od vodećih
supermarketa u Velikoj Britaniji uklonio je 2006. godine iz
svojih prehrambenih proizvoda
preko 1000 tona kuhinjske soli, što je za oko
24% manje u odnosu na prethodnu godinu. Mnogi od brendova koji su reducirali količinu soli u
svojim proizvodima poznati su i naši kupcima. To
su Kelloggs, Heinz, Unilever… Čak je i McDonalds smanjio dosadašnji sadržaj soli u proizvodima
za 14-75%;
b) kampanjama koje upoznaju i upućuju kupce;
c) putem televizije, dnevnih novina, časopisa i plakatima.
Prvi korak je upoznati populaciju koliko je sol
štetna za zdravlje, a nadalje upozoriti na preporučenu dnevnu količinu od 6 g/dan. Kako je 75% soli
porijeklom iz industrijske hrane, kupci se upozoravaju da provjere količinu sadržane soli u namirnici i
izaberu onu hranu koja ima nižu ponuđenu opciju.
Otkako se provodi kampanja, broj ljudi koji su upoznati s preporučenom dnevnom količinom soli porastao je u samo jednoj godini s 3 % na 34%.
Finski rezultati već su spomenuti, a Kanada je sa
svojom inicijativom počela 2006. godine. Osnovana
je Kanadska katedra za prevenciju i kontrolu hipertenzije (Canadian Chair in Hypertension Prevention
and Control), čiji je prioritet reducirati količinu kuhinjske soli dodanu industrijskoj hrani u sljedećih
pet godina. U Australiji to je
AWASH (Australski odjel svjetske akcije za sol i zdravlje – Australian Division of World Action
on Salt and Health), koji sudjeluje u nacionalnoj kampanji redukcije unosa soli na 6 g/dan.
Cilj je do 2012. godine smanjiti
količinu soli u hrani za 25%.
veljača 2009. / nefros
Medicina
CASH (Akcija za konsenzus o soli i zdravlju
– Consensus Action on Salt and Health) je skupina uglavnom britanskih specijalista, okupljena zbog
proučavanja utjecaja soli na zdravlje ljudi. Zbog
štetnog utjecaja soli na zdravlje, oni rade na postizanju konsenzusa između industrije hrane i vlade
o redukciji preporučene količine soli u industrijski
proizvedenoj hrani, hrani za dostavu, hrani iz restorana, kao i na smanjenju dodavanja soli hrani
kuhanoj u kućanstvu.
Istraživanja koja je CASH ove godine objavio također pokazuju da većina popularnih namirnica koje se
jedu u restoranima u Velikoj Britaniji sadrži velik udio
soli, u nekim slučajevima i dva puta više od preporučenog dnevnog maksimuma za odrasle po obroku.
Već se nekoliko godina organizira Svjetski tjedan
borbe protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli (World
Salt Awareness Week, WSAH). Za razliku od 2008. godine, kada je tom manifestacijom istaknuta nužnost
smanjivanja unosa soli u prehrani djece, s naglaskom
na važnost toga po njihovo zdravlje, ovogodišnji
svjetski tjedan uloge soli u prehrani usredotočio se
na unos soli hranom koju jedemo izvan svojih domova
(Salt and eating out). Strategije koje su se tijekom
prošle godine pokazale učinkovitima uključivale su
javno oglašavanje i obavještavanje putem tiska, održavanje konferencija i predstavljanje plakata od strane
profesionalaca. Mnoge su zemlje nakon toga smanjile
unos soli prehranom, naročito u djece. Članovi WSAHa vjeruju da je učinjen veliki napredak i da svaka zemlja može poduzeti relevantne i
učinkovite aktivnosti.
Pozvani smo industriji dostave hrane i njezinim rukovoditeljima te svima uključenim u
proces proizvodnje gotove hrane
naglasiti koliko je, dugoročno
gledano, negativnih implikacija
na zdravlje u povećanom unosu
soli u prehrani. Također, želimo
upozoriti javnost na nužnost poduzimanja akcije za odabir hrane s manjom količinom soli, te
zatražiti da se smanji dodavanje
soli gotovim obrocima.
nefros / veljača 2009.
U sklopu ovogodišnjeg Svjetskog tjedna borbe
protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli, CASH je
surađivao s inspektorima za provedbu trgovinskih
standarda (Trading Standards Officers) diljem Velike Britanije, u svrhu određivanja sadržaja soli u
96 popularnih jelovnika iz 16 poznatih restorana.
Istraživanja su pokazala da gotovo tri četvrtine najvažnijih namirnica sadrži 3 ili više grama soli, što je
maksimalni dnevni limit za šestogodišnjaka i pola
dnevnog limita za odrasle. Ostala jela sadržavala su
6 g ili više! Presoljena hrana nije pronađena samo
u jednom ili dva restorana. Što mislite, kakva je tek
situacija u Hrvatskoj???
Sve je više ljudi koji se tijekom tjedna hrane
izvan svojih domova, a nisu im dostupne informacije o sadržaju soli u namirnicama koje odabiru, kao ni
podatak u kolikoj mjeri odabranom prehranom prelaze preporučeni dnevni limit za unos soli. Sigurno
je, međutim, da bi se mnogi od njih šokirali kada bi
saznali koliko je “skrivene” soli u nekim od njihovih
omiljenih jelovnika iz restorana.
Bilo bi poželjno ljudima omogućiti da sami odluče o sadržaju soli u svojim jelovnicima ukoliko to
žele, kao što većina odlučuje o sadržaju šećera u
svojoj kavi.
Održavati konzumiranje soli ispod preporučenog
dnevnog maksimuma od vitalnog je značenja, kaže
prof. Graham MacGregor, predsjednik CASH-a i profesor kardiovaskularne medicine u bolnici St. Gregor u
Londonu, koji je nedavno bio naš gost na simpoziju
održanom u Zagrebu u studenom
2008. godine. Time je MacGregor pokazao kako istinski želi
boljitak i napredak u liječenju i
prevenciji diljem svijeta. Time je
dao potporu i našem programu.
Ako želimo utjecati na smanjenje
broja ljudi koji umiru od moždanog ili srčanog udara, onda moramo pripaziti na unos soli.
Prehrambena industrija Velike Britanije vodeća je u svijetu u
smanjivanju sadržaja soli u hrani
koju kupujemo u supermarketima, te u jasnom označavanju
Medicina
sadržaja soli u tim namirnicama,
čime nam se omogućuje da sami
donesemo odluke o tome koje
proizvode kupujemo.
Nažalost, isto ne vrijedi za
sadržaj soli u hrani iz restorana.
Čak ni pet godina nakon što je FSA pokrenula program
redukcije soli u prehrani i nakon objave da je 6 g soli
dnevni limit unosa za odrasle, većina najposjećenijih
restorana nije učinila ništa da sadržaj soli u svojim
jelovnicima smanji. Za usporedbu, sadržaj soli u gotovoj hrani koja se nudi u supermarketima pomalo se
smanjivao tijekom proteklih pet godina, a prilikom
posljednjeg istraživanja samo ih je nekoliko imalo sadržaj soli preko dozvoljenih 3 grama po obroku.
CASH ovogodišnji Tjedan borbe protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli koristi za poticanje ljudi
da zatraže smanjivanje udjela soli u hrani iz restorana. Nekoliko vodećih ljudi u Velikoj Britaniji dalo je
svoj glas toj kampanji, nastojeći uvjeriti kolege da
smanje unos soli u prehrani.
Naša je zemlja također poduzela određene korake u smanjenju unosa soli prehranom. U Zagrebu je samo godinu dana nakon pokretanja WASH-a,
2006. godine, održan prvi HDH kongres na kojem je
donesena deklaracija o važnosti smanjivanja unosa
soli. Na Šestom kongresu ateroskleroze, održanom
u Rovinju 2007. godine, akademik Željko Reiner i
docent Bojan Jelaković najavili su i predstavili naš
nacionalni program.
Godine 2007. pojavio se na tržištu i prvi artikl
sa smanjenom količinom natrija (mineralna voda
Studenac), što bi moglo označiti početak suradnje
s industrijom.
Godine 2008. donesen je projekt Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o važnosti redukcije soli.
Njime se određuje unos NaCl u našoj populaciji (24satna natriurija), te naglašava važnost edukacije
populacije i označavanja količine natrija u namirnicama.
Hrvatska inicijativa ima moto “Manje soli – više
zdravlja”. Kratica joj je CRASH (Croatian Action on
Salt and Health).
Potrebno je naglasiti da se svim kampanjama ne
želi posve izbaciti sol iz prehrane, jer malene ko-
ličine soli su nam potrebne za
normalan život. No, to su količine od oko 1 gram dnevno, a
danas u Hrvatskoj ljudi jedu u
prosjeku 10-15 puta više!!! To
je razlog velike učestalosti hipertenzije, srčanih bolesti, ali naročito i kroničnih
bubrežnih bolesti.
Jasno je svima kako će smanjenje unosa kuhinjske soli iz nekoliko razloga biti teško provoditi.
Prvo, još je svima u glavama uvriježeno mišljenje da
je sol potrebna, korisna i zdrava. To su ostaci ranijih
razmišljanja ljudi iz prošlosti, kada se do soli teško
dolazilo. No, pretpostavlja se da će uz to velik otpor pružati industrija hrane, zbog straha od gubitka
profita (naime dodatkom soli u mesne proizvoda oni
dobivaju na težini), ali i industrija napitaka (koja je
povezana s industrijom hrane).
Ova kampanja i borba nije samo zadaća liječnika,
medicinskih sestara i ostalog zdravstvenog osoblja.
To je i zadaća Vlade, Hrvatske agencije za hranu. To
je zadaća i prehrambene industrije, koja mora shvatiti da u ovome nije protivnik i potencijalni gubitnik, već partner i mogući stvarni dobitnik (jer samo
zdrav kupac je pravi kupac).
To je zadaća i cijele populacije. Zadaća je to i bolesnika, jer možda upravo oni koji su, nažalost, iskusili svu gorčinu bolesti i komplikacija mogu svojim
primjerom snažno utjecati prije svega na svoju okolinu. Na svoje najbliže, na članove obitelji, na prijatelje i susjede. Treba najprije pomesti ispred svojih
vrata i zatim svoja znanja polako prenositi drugima.
Bolesnici se uz to trebaju i moraju uključiti šire u
naš nacionalni program preko svojih udruga, poput
Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske koja je to ove godine
već učinila priključivanjem aktivnostima koje CRASH
poduzima u ovogodišnjem Tjednu borbe protiv soli.
No, mi ne želimo da to traje samo jedan tjedan. Želimo trajnu borbu svakoga dana u godini, borbu za
svaki dan nečijeg zdravlja i sretnijeg života.
Ljiljana Fodor, dr. med.
Zavod za nefrologiju i arterijsku hipertenziju
Klinički bolnički centar Zagreb
veljača 2009. / nefros
Medicina
Infekcija citomegalovirusom u bolesnika
s transplantiranim bubregom
UVOD
Citomegalovirus (CMV) pripada obitelji herpes virusa, a naziva se i humanim herpes virusom-5 (HHV5). Virus se može prenijeti intrauterino, perinatalno,
horizontalno (izravnim ili neizravnim prijenosom),
te transplantacijom tkiva ili organa. Virus je proširen
u općoj populaciji. Već u dojenačkoj dobi u vrtićima
je u kontaktu s CMV bilo i do 80% djece. U razvijenim
zemljama je 75% odrasle populacije CMV IgG pozitivno, dok se u nerazvijenim područjima taj broj penje
i do 100%. U imuno kompetentne osobe infekcija
prolazi bez značajnijih simptoma i obično neprepo-
10
nefros / veljača 2009.
znata. U imuno kompromitirane osobe CMV postaje
izrazito patogen, uzrokujući čitav spektar različitih
simptoma i pogađajući različita tkiva i organe.
Epidemiološki oblici CMV infekcije uključuju primarnu infekciju, reaktivaciju ili sekundarnu infekciju,
te superinfekciju ili reinfekciju. Primarna infekcija je
infekcija u prethodno CMV negativne osobe. Može
se javiti već kongenitalno, a u transplantaciji kada
CMV negativan primatelj dobije organ CMV pozitivnog davatelja. Sekundarnom infekcijom se naziva reaktivacija endogenog CMV u seropozitivne osobe, dok
superinfekcija uključuje infekciju novim tipom CMV u
seropozitivne osobe.
Medicina
Učinci CMV infekcije
Učinke CMV infekcije možemo podijeliti na izravne i neizravne. Izravni učinci su posljedica neposrednog djelovanja virusa na stanice i tkiva domaćina. Obično se javljaju u razdobljima najviše viremije i očituju se burnom kliničkom slikom. Nasuprot
njima, neizravni se učinci razvijaju i u razdobljima
asimptomatske viremije i posljedica su imunološkog
odgovora na duže razdoblje umnožavanja virusa.
Neizravni učinci su posredovani citokinima, kemokinima i čimbenicima rasta.
1. Izravni učinci
CMV infekcija i CMV bolest
Nerijetko se termini CMV infekcija i CMV bolest
rabe jednoznačno. Potrebno je strogo naglasiti razliku između ta dva stanja. CMV infekcija predstavlja laboratorijski dokaz infekcije citomegalovirusom,
dok je CMV bolest definirana laboratorijskim dokazom
CMV uz kliničke znakove i simptome poput febriliteta,
opće slabosti, artralgija, mijalgija, leukopenije i znakova zahvaćanja ciljnih organa (hepatitis, pneumonitis, kolitis, pankreatitis, korioretinitis, meningoencefalitis...). Simptomatska CMV infekcija (CMV bolest)
obično se javlja od 1. do 5. mjeseca po transplantaciji, ali se može javiti bilo kada nakon transplantacije,
i to najčešće nakon razdoblja intenzivnije imunosupresije. Pojačana imunosupresija nakon dužeg razdoblja od transplantacije može biti uzrokovana intenzivnijim protokolom imunosupresijskih lijekova zbog
akutnog odbacivanja presatka, ali i ostalim razlozima
poremećaja endogenog imuniteta uslijed infekcije
uzrokovane nekim drugim uzročnikom.
Vrućica nakon transplantacije bubrega može biti
različite etiologije, a u diferencijalnu dijagnozu
uvijek treba uključiti CMV infekciju. Jedno od važnih obilježja CMV infekcije je leukopenija, ali u eri
suvremene imunosupresije, kada ona može biti neželjena pojava različitih imunosupresijskih lijekova,
dijagnostičko značenje leukopenije opada. Nerijetko se zbog sniženog broja leukocita mora značajno
smanjiti ili potpuno ukinuti antiproliferativni imunosupresiv. Osim leukopenije, može se javiti i blaga
atipična limfocitoza. Dio bolesnika razvija trombocitopeniju.
Porast transaminaza je posljedica djelovanja virusa na hepatocite i obično je prolazan. CMV infekcija može biti uzročnikom značajnog pobolijevanja
i smrtnosti ukoliko zahvati pluća i uzrokuje intersticijski pneumonitis. Proljevaste stolice, ali i krvarenje, mogu biti posljedice zahvaćanja probavne
cijevi CMV infekcijom. Erozivni ezofagitis se manifestira bolovima iza prsne kosti pri gutanju. Encefalopatija i korioretinitis su vrlo rijetki u bolesnika
s transplantiranim bubregom, dok se u bolesnika s
HIV-infekcijom javljaju relativno često. Povremeno
se u imuno kompromitiranih bolesnika mogu naći i
slučajevi upale žlijezda slinovnica uzrokovane CMV.
veljača 2009. / nefros
11
Medicina
2. Neizravni učinci
Osim izravnih učinaka invazivne infekcije, CMV se povezuje
s čitavim nizom “neizravnih učinaka”. Taj je termin uveden radi
opisa učinaka CMV infekcije koji
nisu ovisni o visokoj CMV viremiji i koji su najvećim dijelom
posljedica utjecaja virusa na
imunološki sustav domaćina.
Među neizravne učinke se ubrajaju različiti poremećaji koje CMV uzrokuje svojim djelovanjem na
imunološki sustav ili dugotrajnim djelovanjem na
stanice različitih tkiva i organa putem poticanja
oslobađanja citokina i čimbenika rasta.
Poticanje oportunističkih infekcija. Infekcija CMV
suprimira stanice imunološkog sustava, što za posljedicu može imati aktivaciju različitih oportunističkih infekcija, akutno i/ili kronično oštećenje
presatka. CMV povećava rizik akutnog odbacivanja
presatka kao i njegove trajne disfunkcije i odbacivanja. Može potaknuti infekciju različitim mikroorganizmima.
Proonkogeno djelovanje citomegalovirusa. Relativni rizik razvoja novonastalog tumora nakon transplantacije je 3-5 puta veći u populaciji transplantiranih bolesnika u odnosu na kontrolnu skupinu iste
životne dobi. Najčešće se javljaju tumori kože koji
čine oko 40% svih posttransplantacijskih tumora, a
učestalost im je 4-21 put veća nego u općoj populaciji. Pojedina istraživanja pokazuju da bi CMV mogao
biti značajan sučimbenik u razvoju posttransplantacijskih tumora, poput posttransplantacijske limfoproliferativne bolesti povezane s Epstein-Barrovim
virusom, Kaposijevog sarkoma povezanog s humanim herpes virusom-8 (HHV-8), te hepatocelularnog
karcinoma povezanog s hepatitis C infekcijom. Mehanizam kojim CMV pridonosi napredovanju tumora
nije posve jasan. Citomegalovirus kodira čitav niz
proteina s različitim funkcijama. Imunomodulatorno
djelovanje tih proteina daje mogućnost citomegalovirusu da inficira i da se širi organizmom. Čini se
da bi CMV mogao poticati razvoj tumora poticanjem
preživljavanja tumorskih stanica sprječavanjem
12
nefros / veljača 2009.
apoptoze i njihovim usmjeravanjem prema zloćudnijem fenotipu. Imunosupresivno djelovanje
CMV dovodi do supresije imunološkog odgovora i slabljenja
reakcije organizma prema tumoru. Možda je najbolji dokaz
proonkogenog potencijala CMV
njegova prisutnost u histološkom materijalu različitih tumora u bolesnika s normalnim imunološkim statusom.
Tako se CMV genom često nalazi u kolorektalnom
karcinomu, malignom gliomu, EBV-negativnom Hodgkinovom limfomu, karcinomu cerviksa, adenokarcinomu prostate i Kaposijevom sarkomu.
Poticanje ateroskleroze. Smatra se da CMV seropozitivnost i CMV infekcija predstavljaju čimbenike
rizika za razvoj vaskularne bolesti. Infekcija se povezuje s razvojem stenoze bubrežne arterije presatka.
Djelovanje na transplantirani bubreg. Mehanizam
kojim CMV uzrokuje oštećenje transplantiranog bubrega nije jasan i vjerojatno uključuje poremećaj
izraženosti čimbenika rasta i citokina, promjene u
prezentiranju antigena i pojačanu izraženost proupalnih adhezijskih molekula. Kao mogući se mehanizmi navode i modulacija sinteze dušičnog monoksida, induciranje slobodnih radikala i pojačano
prokoagulantno djelovanje.
Procjena rizika za razvoj CMV infekcije
Obzirom na rizik razvoja CMV infekcije, postoji nekoliko kategorija transplantiranih bolesnika.
Vodeći čimbenik koji se uzima u obzir pri procjeni
rizika je seropozitivnost davatelja i primatelja presatka. Najveći rizik za nastanak CMV infekcije predstavlja kombinacija seropozitivnog davatelja (D) i
seronegativnog primatelja (P) (D+/P-). U tablici 1.
navedene su mogućnosti kombinacije seropozitiviteta davatelja i primatelja, te procjena učestalosti i
težine CMV infekcije, ovisno o kombinaciji seropozitivnosti.
Medicina
Tablica 1.
Serološki status i učestalost CMV infekcije
Serološki status D/P*
Transplantacija
solidnih organa
negativan/negativan
učestalost 0-20%,
vezano za krv i
krvne derivate
negativan/pozitivan
učestalost 60100%, s blagim
simptomima
pozitivan/pozitivan
učestalost 60100%; ozbiljniji
simptomi u slučaju
superinfekcije
pozitivan/negativan
učestalost oko
80%, s teškim
simptomima
oslobađanja citokina koji mogu potaknuti CMV replikaciju.
Jednom potaknuta, aktivna infekcija dovodi do
niza izravnih i neizravnih učinaka. Stoga je prevencija i liječenje CMV infekcije jedno od središnjih pitanja suvremenog liječenja bolesnika s presatkom
solidnog organa.
Liječenje CMV infekcije
*D – davatelj, P - primatelj
Iz tablice je vidljivo da je rizik infekcije s najtežim simptomima CMV bolesti najveći u D+/P- kombinaciji. Prethodna seropozitivnost primatelja je za
njega relativno zaštitna, s mogućnošću težeg oblika
bolesti najčešće u sklopu superinfekcije. Obostrana
seronegativnost predstavlja vrlo mali rizik. Dodatni
rizik postoji za bolesnike koji u indukcijskoj imunosupresiji prime antilimfocitna protutijela, pa je u toj
skupini bolesnika moguća reaktivacija CMV infekcije
kao rezultat alostimulacije, jače imunosupresije i
Prije dostupnosti suvremenog antiviralnog liječenja, CMV infekcija je često završavala smrtno. Suvremeni antivirusni lijekovi su smrtnost uslijed CMV
infekcije smanjili na najmanju mjeru. U prevenciji i
liječenju CMV infekcije primjenjuju se: hiperimuni
globulin, ganciklovir, valganciklovir, valaciklovir i
aciklovir. Ovisno o vrsti primjene (liječenje bolesti
ili profilaksa), primjenjuju se oni od navedenih lijekova čija je učinkovitost dokazana. U slučaju liječenja CMV bolesti, intravenska primjena ganciklovira
uz hiperimuni globulin daje najbolje rezultate. Primjena antivirusnih lijekova samo kod pojave bolesti
danas je gotovo napuštena. Umjesto samog liječenja
bolesti tek nakon njene pojave, u primjeni su mjere
CMV profilakse ili preemptivnog liječenja. Pa ipak,
unatoč takvim mjerama, neki bolesnici razviju CMV
bolest s potencijalno pogubnim posljedicama.
Postoje dvije vrste CMV profilakse: univerzalna
i selektivna. Prva se primjenjuje u svih primatelja
presatka, a druga ovisno o serološkom statusu davatelja i primatelja. Druga vrsta profilakse se učestalije primjenjuje u transplantacijskim centrima, a
veljača 2009. / nefros
13
Medicina
najčešće u slučaju D+/P- kombinacije, te u slučaju
P+ i neovisno o seropozitivnosti davatelja, ukoliko
su u primatelja korištena antilimfocitna protutijela u indukcijskoj
imunosupresiji. Profilaksa sprječava viremiju u prvim mjesecima nakon transplantacije, smanjuje učestalost neizravnih CMV učinaka, te
smanjuje pobolijevanje i smrtnost
primatelja presatka.
Preemptivno liječenje predstavlja primjenu antivirusnih lijekova u
slučaju pojave viremije i zahtijeva
njezin stalni nadzor praćenjem
CMV DNA ili imunofluorescencije
detekcijom pp65 antigena. Izbor,
vrsta i standard pretrage ovise o
iskustvu i opremljenosti centra, a
obje predstavljaju dovoljan dokaz
CMV viremije.
Iako profilaksa zahtijeva dodatne troškove zbog uporabe antivirusnih lijekova, drugi troškovi su
smanjeni, uključivši i one za trajno
praćenje CMV viremije. Profilaksa
primjenom i.v. ganciklovira u većini istraživanja je bila jeftinija od
preemptivnog liječenja. Profilaktička primjena peroralnog valganciklovira pokazala se usporedivom
s ganciklovirom u smislu prosječnog troška liječenja po bolesniku.
Druga su istraživanja pokazala da
je primjena i.v. ganciklovira nakon
pojave znakova CMV bolesti bila
jeftinija od profilakse i preemptivnog liječenja. Ipak, u toj skupini
liječenih bolesnika zabilježeno je
značajno smanjenje glomerularne
filtracije uz povećanu učestalost
akutnog odbacivanja presatka,
čime su značajno ugroženi rezultati transplantacije. Mogući nedostaci profilakse uključuju povećanu
14
nefros / veljača 2009.
izloženost profilaktičkom lijeku, s mogućim nuspojavama, i razvoj rezistencije virusa. U istraživanju
na 301 bolesniku, opaženo je 1,9%
viralnih mutacija u skupini liječenoj ganciklovirom, dok u skupini
liječenoj valganciklovirom nisu zapažene viralne mutacije.
Ganciklovir je učinkovit za prevenciju (oralni pripravak) i liječenje (parenteralni pripravak) CMV
infekcije i bolesti u primatelja presatka solidnih organa. Ipak, parenteralni pripravak ganciklovira nije
prikladan za dugotrajno liječenje,
dok oralni pripravak u terapijskoj
dozi zahtijeva uzimanje značajnog
broja tableta i ima nisku biološku
raspoloživost. Time je smanjena
raspoloživost lijeka i otežana suradnja bolesnika. Peroralni pripravak ganciklovira više nije dostupan
na našem tržištu. Valganciklovir,
valilni ester pred-lijeka ganciklovira, značajno povećava biološku
raspoloživost i može se upotrijebiti jednom dnevno. Oralna doza valganciklovira od 900 mg odgovara
parenteralnoj dozi ganciklovira od
5 mg/kg tjelesne težine, uz podjednak sigurnosni profil primjene.
Lijekovi koji se primjenjuju u
primatelja solidnih organa često
uzrokuju pojavu neutropenije. To
se odnosi na azatioprin, mikofenolat mofetil, timoglobulin i neke
antibakterijske lijekove (trimetoprim – sulfometoksazol), te antivirusne lijekove poput ganciklovira.
Međutim, neutropenija se također
pojavljuje uz CMV infekciju. Stoga
je liječenje u svakom slučaju individualno, a doza lijekova treba biti
prilagođena bolesniku, uz posebno
praćenje broja neutrofila. Ganciklo-
Medicina
vir i valganciklovir mogu uzrokovati neutropeniju. U
jednom istraživanju, opažena je pojavnost neutropenije u 6% bolesnika koji su primali valganciklovir
tijekom tri mjeseca. Smatra se da je mehanizam nastanka neutropenije u svezi s inhibicijom DNA-polimeraze u hematopoetskim stanicama koštane srži
i da je ta pojava ovisna o dozi primijenjenog lijeka. Stoga je uputno, uz kontrolu bubrežne funkcije,
dozu ganciklovira ili valganciklovira prilagoditi, a
ne ukinuti liječenje zbog visokog rizika virusne replikacije i nastanka CMV bolesti. Također je razumno
prilagoditi i dozu antiproliferativnih imunosupresivnih lijekova.
Ostali antivirusni lijekovi
1. Hiperimuni CMV globulin se priprema iz humanog
seruma koji sadrži visok tirat anti-CMV antitijela.
Koristi se u profilaksi, ali i u liječenju tkivno invazivne CMV bolesti. Primjena hiperimunog globulina počinje unutar 72 sata od transplantacije.
Obično se daje u nekoliko doza tijekom prva 4
mjeseca po transplantaciji, i to prva doza 150
mg/kg, 100 mg/kg nakon 2, 4, 6 i 8 tjedana, te
50 mg/kg nakon 12 i 16 tjedana po transplantaciji. Takav protokol smanjuje učestalost CMV
bolesti, ali ne mijenja učestalost serokonverzije,
što ukazuje da mu je primarni terapijski učinak
prevencija klinički izražene infekcije.
bi mogao imati ulogu u liječenju bolesnika s CMV
infekcijom, budući da interferira s pregradnjom
viriona.
4. Učinkovitost aciklovira u liječenju CMV infekcije
je slaba, budući da in vitro ne pokazuje značajniju aktivnost protiv CMV.
5. Maribavir je benzimidazolski nukleozid, inhibitor
sinteze DNA, koji se razvija kao lijek za CMV infekciju nakon transplantacije koštane srži i transplantacije solidnih organa. Prevenira sintezu
virusne DNA i izraženost kapside. Vjeruje se da
će biti koristan u liječenju rezistentne CMV infekcije.
Zaključak
2. Valaciklovir može pridonijeti prevenciji CMV bolesti u transplantiranih bolesnika. Lowance i sur.
su pokazali da aktivna terapija valaciklovirom
smanjuje učestalost CMV bolesti i u seronegativnih i u seropozitivnih primatelja. Smanjio je
i učestalost akutnih odbacivanja među seronegativnim bolesnicima. Točan mehanizam takvog
učinka nije posve jasan, ako se zna da čak i visoke doze aciklovira imaju tek ograničenu aktivnost protiv CMV.
Citomegalovirusna infekcija utječe na ishod
transplantacije putem izravnih i neizravnih učinaka.
Profilaksa CMV viremije i bolesti pokazala se učinkovitom ne samo u sprječavanju razvoja bolesti, nego
i u smanjenju neizravnih učinaka CMV infekcije, poput pojave oportunističkih infekcija, malignih bolesti, odbacivanja presatka i preživljavanja bolesnika.
Nova istraživanja trebaju dati odgovor na pitanja
optimalne prevencije i liječenja CMV infekcije nakon
transplantacije bubrega.
3. Leflunomid je inhibitor sinteze pirimidina. Koristi
se u liječenju reumatoidnog artritisa. Čini se da
Nikolina Bašić-Jukić, Petar Kes
Zavod za dijalizu, KBC Zagreb
veljača 2009. / nefros
15
Medicina
PROCHYMAL
– TERAPIJA MATIČNIM STANICAMA
U
posljednje vrijeme, u medijima se moglo
čuti ili pročitati o još jednom uspjehu
znanosti, vezanom za razvoj terapije
matičnim stanicama. Ovaj put se radi o
lijeku Prochymal, koji bi trebao pomoći
oboljelima od raznih teških bolesti poput, primjerice,
dijabetesa ili srčanog infarkta.
Vijesti poput ove otvaraju mnoga pitanja i bude
nadu mnogim bolesnicima. Zato smatramo da bi, prije
nego što neka takva informacija bude prihvaćena zdravo za gotovo, trebalo pokušati objasniti što stoji iza
priče o Prochymalu.
Tvrtke Osiris i Genzyme
Prochymal je uistinu lijek na osnovi tzv. matičnih
stanica, a već ga godinama razvija u svojim laboratorijima američka tvrtka Osiris. Ispitivanje matičnih stanica kao potencijalne terapije za neke bolesti prisutno
je u modernoj znanosti već dulje od desetljeća, a tvrtka
Osiris je specijalizirana za istraživanje i razvoj upravo
takvih lijekova. Dugogodišnja istraživanja će, izgleda,
uroditi plodom i uskoro bismo mogli očekivati da Prochymal bude odobren za primjenu kod bolesnika u SAD.
Obzirom da je Osiris ipak manja tvrtka, koja svoje
poslovanje ograničava samo na sjevernoamerički kontinent, potražili su partnera s
iskustvom u registraciji i prodaji lijeka u ostalom dijelu svijeta.
Tako je nedavno osvanula vijest o
potpisivanju ugovora o poslovnoj
suradnji Osirisa s drugom, većom
američkom tvrtkom – Genzyme.
Genzyme i sam razvija i proizvodi
tzv. staničnu terapiju, a poznat
je, između ostaloga, i po tome
što je u SAD registrirao prvi takav
lijek uopće. Radi se o Carticelu,
terapiji za obnovu hrskavice koljena. Genzyme već duže vrijeme
ima razvijenu mrežu svojih filijala
po svijetu, kao i iskustvo u kontaktima s medicinskim centrima u
zemljama gdje je prisutan. Tako
će se Genzyme u budućnosti brinuti o registraciji i distribuciji lijeka u europskim zemljama i šire.
16
nefros / studeni 2008.
O matičnim stanicama
Terapija matičnim stanicama kod nas je u zadnje vrijeme popularizirana akcijom vezanom uz zakladu “Ana
Rukavina” i otvaranjem banke za pohranu krvi iz pupkovine, koja je bogata matičnim stanicama. Time su otvorene nove mogućnosti u liječenju leukemija i limfoma.
Stoga je ovo možda prilika da pobliže pojasnimo što je
to zapravo matična stanica, kakva je njezina uloga u
terapiji i koje će se bolesti moći liječiti Prochymalom.
Matična stanica je ona prva stanica iz koje će se
nakon oplodnje majčinog jajašca spermijem razviti
budući čovjek. Ta se stanica podijeli na dvije, pa na
četiri, osam, šesnaest matičnih stanica, itd. Dijeljenje matičnih stanica se nastavlja, i nakon manje od
tjedan dana majka nosi zametak od stotinjak jednakih
matičnih stanica, tzv. embrio. Nakon toga se matične
stanice nastavljaju dijeliti i dalje, ali se sada započinju razlikovati, pa od nekih nastaju, primjerice, živci, od nekih žile, kosti, mišići, koža, žlijezde, organi
itd., ukupno oko 200 tipova različitih stanica koje čine
ljudsko tijelo. Dakle, možemo reći da je matična stanica osnovna ljudska stanica od koje nastaju sve ostale
stanice, tkiva, organi. Stručnim jezikom, to se naziva
sposobnošću diferencijacije matične stanice.
Osim u ljudskom embriju, matičnih stanica, kako je
već spomenuto, ima mnogo u krvi
koja se dobije presijecanjem pupčane vrpce pri rođenju. Matičnih
stanica također ima i u odraslom
čovjeku, u organima koji se tijekom života neprestano obnavljaju. To je prije svega koštana srž,
gdje se čitav život stvaraju naše
krvne stanice (eritrociti, leukociti,
trombociti itd.). Jedan od primjera terapije matičnim stanicama je
presađivanje koštane srži u terapiji leukemija. Pri tom se postupku
u bolesnika unesu zdrave matične
stanice, nakon što se prethodno lijekovima ili zračenjem uništila bolesna koštana srž koja je
proizvodila bolesne, leukemijske
stanice. Iz unesenih matičnih stanica tada započinje “proizvodnja”
zdravih krvnih stanica.
Medicina
Istraživači matičnih stanica su ustanovili da se
njima također može pomoći kod ublažavanja upala i
obnavljanja oštećenog tkiva, što je osnova liječenja
mnogih bolesti. Matična stanica se dovede do bolesnog tkiva ili organa i ona tamo započinje svoju podjelu, rast, te obnavlja oboljelo tkivo. Tu se iskorištava
navedena sposobnost diferencijacije matične stanice,
pa ona prepoznaje u koju vrstu tkiva bi se trebala razviti, odnosno diferencirati.
Koje će se bolesti liječiti
Prochymalom?
U Osirisu su prikupili matične stanice od zdravih,
mladih donatora koštane srži. Prvobitno na taj način
prikupljene stanice se dalje mogu uzgajati i umnažati u
laboratoriju, te koristiti za buduća ispitivanja i proizvodnju lijekova. Osiris je na osnovi svojih otkrića dobio materijalnu potporu od američkog Ministarstva obrane, pa
se ispituju mogućnosti Prochymala u liječenju oštećenja
probavnih organa nastalih radioaktivnim zračenjem.
Ono što je zaintrigiralo javnost su vijesti da će se
Prochymalom na sličan način moći liječiti još neke
bolesti, od kojih boluje veći dio
populacije. Prema službenim
objavama za javnost, tvrtke Osiris i Genzyme su kod američke
Uprave za lijekove, tzv. FDA, pokrenule postupak za odobrenje
liječenja Prochymalom bolesnika
kod kojih se neuspješno pokušalo presaditi koštanu srž. Druga
indikacija, za koju je također
pri FDA zatraženo odobrenje registracije, je Chronova bolest.
Radi se o tzv. autoimunoj bole-
sti, gdje imunološki sustav počinje napadati dijelove
vlastitog probavnog sustava, najčešće crijeva, pa bolesnik tijekom života pati od uzastopnih upala, manjeg
ili većeg intenziteta. To su rijetka stanja, ali mogu biti
izuzetno opasna po bolesnika, pa je FDA dala Prochymalu status tzv. orphan lijeka. To znači i ubrzanu proceduru kod registracije, jer je procijenjeno da se radi
o učinkovitoj terapiji za rijetke bolesti koje dosad nisu
imale adekvatno liječenje.
Dakle, bolest odbacivanja presatka nakon presađivanja koštane srži i Chronova bolest su prve dvije indikacije za koje će službeno biti dozvoljeno primijeniti
lijek Prochymal. Prema objavljenim procjenama tvrtki
Osiris i Genzyme, u SAD će to biti moguće do kraja ove
godine, a u Europi tijekom 2010. godine. Zasad su u tijeku kliničke studije na pacijentima, čiji će eventualno
uspješni rezultati biti ključni za odobrenje i registraciju Prochymala u navedenim indikacijama.
Sljedeće indikacije na kojima se Prochymal klinički
ispituje su dijabetes tipa 1, kronična opstruktivna bolest pluća i akutni infarkt miokarda. Tu su istraživanja
započela nešto kasnije, pa se i rezultati, te registracija
i šira primjena očekuju kasnije. Mehanizam djelovanja
Prochymala je kod ovih stanja sličan kao što je i ranije
rečeno, odnosno radi se o obnavljanju oboljelih tkiva
gušterače, pluća i srčanog mišića. Kada će Prochymal
biti dostupan za liječenje i ovih bolesti, zasad službeno nije nigdje navedeno.
Obećavajući rezultati
Kao što vidimo, može se reći da je budućnost na
neki način već počela. Ono što je nedavno izgledalo kao znanstvena fantastika – uzimanje i uzgajanje
ljudskih stanica u laboratorijima te njihovo pretvaranje u “pametnu” terapiju – sada je pred nama. Očito
će jednim lijekom, poput Prochymala, biti moguće
liječiti bolesti iz raznih medicinskih grana: hematologije, gastroenterologije, endokrinologije, ortopedije itd. Prvi
rezultati na bolesnicima u kliničkim studijama su ohrabrujući, a
s nestrpljenjem očekujemo prva
iskustva u svakodnevnoj kliničkoj
praksi. Ipak, za to će trebati pričekati još neko vrijeme potrebno
za završetak navedenih studija,
te za registraciju lijeka u SAD i
Europi.
dr. Vukašin Andrić, Genzyme
veljača 2009. / nefros
17
Medicina
OB BJELOVAR:
20. godišnjica rada Centra za dijalizu
U
organizaciji Centra za dijalizu Internog
odjela bjelovarske Opće bolnice, 25. listopada 2008. godine održan je stručni sastanak Hrvatskog društva za nefrologiju,
dijalizu i transplantaciju i Hrvatskog liječničkog zbora, Podružnice Bjelovar. Osnovna tema skupa
bila je “Kako spriječiti i odložiti bubrežno zatajenje?”
Cilj stručnog sastanka bio je sažeti nova saznanja
na području suzbijanja i liječenja vodećih čimbenika
rizika za kroničnu bubrežnu bolest. Ugledni profesori
medicinskih fakulteta i iskusni kliničari izmijenili su
svoja iskustva, potaknuli raspravu i izradu nacionalnih
smjernica za rano otkrivanje i liječenje osoba s kroničnim bolestima bubrega u primarnoj i sekundarnoj
zdravstvenoj zaštiti.
Stručnim sastankom obilježena je i 20. godišnjica
rada Centra.
Kronična bubrežna bolest (KBB) je javnozdravstveni problem, jer je njena incidencija i prevalencija u
završnom stadiju, kao i broj bolesnika koji zahtijevaju
nadomještanje bubrežne funkcije, u porastu i to s visokim troškovima liječenja.
U svijetu je oko 500 000 000 bolesnika s kroničnim
bubrežnim zatajenjem od 1.-4. stupnja. Od višestruke
koristi su stoga rano otkrivanje i liječenje komplikacija
kroničnog bubrežnog zatajenja. Kontrola krvnog tlaka,
proteinurije, glikemije, upotreba renoprotektivnih lijekova, liječenje anemije i dislipidemije, sprječavanje
pothranjenosti, glavne su mjere uspjeha u sprječavanju KBB.
Upravo su navedene teme bile osnova predavanja
na skupu.
Skupu su nazočili čelnici Županije, Grada, bolnice i
Hrvatskog društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju, koji su se u pozdravnom govoru vrlo pohvalno
osvrnuli na rad Centra te izrazili nadu i dali potporu za
daljnje napredovanje u radu.
Vrlo ugodnoj atmosferi kazališnog prostora doprinijele su i arije iz poznatih opera G. Verdija i R. Wagnera,
koje je uz klavirsku pratnju izvela mlada profesorica
glazbene akademije Kristina Đopar.
18
nefros / veljača 2009.
Poseban osvrt i pohvale rada Centra za dijalizu, te
dugogodišnje uspješne suradnje s Udrugom dijaliziranih
i transplantiranih – podružnice Bjelovar, vidno je uzbuđen u ime svih bolesnika iznio njezin predsjednik, gospodin Igor Salopek, i sam transplantiran prije 5 godina.
U prikazu rada Centra upoznala sam prisutne s činjenicom da je Centar započeo s radom 23. svibnja
1998. godine, prelaskom 13 bolesnika s liječenja u zagrebačkim klinikama. Tijekom godina broj bolesnika se
povećavao, sve do 76 koliko ih se sada liječi u Centru.
Prilikom obilježavanja desetogodišnjice rada izdala
sam i knjigu “U mozaiku povijesti”, u kojoj sam opisala
same početke rada Centra, djelatnike, aparaturu, bolesnike koji su imali neke osobitosti te kraću povijest
bolnice. Prezentiran je i broj bolesnika po godinama
rada, kako ukupnih tako i novih te transplantiranih.
U drugom dijelu sastanka održana su stručna predavanja.
Tako je prof. Duško Kuzmanić, tadašnji predsjednik
Hrvatskog društva za hipertenziju, održao predavanje na
temu “Je li moguća prevencija arterijske hipertenzije?”
Nakon prikaza epidemioloških podataka naglasio je potrebu provjere prevenira li sniženje arterijskog tlaka u
osoba s prehipertenzijom progresiju k arterijskoj hipertenziji i povećanom kardiovaskularnom riziku. Posebno
je istaknuo potrebu provođenja preventivnih nefarmakoloških mjera, tj. promjenu životnih navika (prevencija
debljine još u dječjoj dobi, smanjen unos soli i drugo).
Prof. Dragan Ljutić podcrtao je u svojem izlaganju
farmakologiju i mehanizam djelovanja ACE inhibitora,
njihovu nadmoćnu učinkovitost i sigurnost u liječenju
hipertenzije, renoprotektivnost u bubrežnoj disfunkciji
– posebno u dijabetičkog bolesnika, te njihovu ulogu
u redukciji rizika razvoja dijabetesa.
I sama sam sudjelovala u stručnom dijelu, predavanjem “Odgađa li rano liječenje anemije bubrežnu
bolest?” Osim kraće patofiziološke slike bubrežnog
zatajenja, predavanje sam posvetila anemiji i njenom
liječenju rekombinantnim humanim eritropoetinom, te
naglasila njegovo izrazito važno kardio- i renoprotektivno djelovanje, dokazano u brojnim kliničkim pokusi-
Medicina
ma. Navela sam i glavne uzroke nedostatnog odgovora na liječenja eritropoetinom, koji moraju biti otklonjeni
želimo li uspjeh liječenja. Posebno
sam istaknula nuspojave liječenja eritropoetinom, koje nisu zanemarive.
Prim. mr. sc. Marko Jakić u svojem
je predavanju “Dijabetička nefropatija
i prevencija dijabetičkom nefropatijom uzrokovanog bubrežnog zatajenja” ponovio definicije mikrovaskularnih komplikacija i mikroalbuminurije,
te podcrtao da ti bolesnici imaju 3-4
puta veću šansu nastanka patološke proteinurije i završnog stupnja
kroničnog zatajenja od dijabetičkih
bolesnika bez nje. Svakako da dobra
regulacije glikemije smanjuje rizik nastanka mikroalbuminurije u bolesnika
sa šećernom bolešću za čak 54%. Istaknuo je i veličinu problema, budući je
bolesnika oboljelih od šećerne bolesti
sve više, a u prosječno 30-40% novih
bolesnika sa završnim stupnjem kroničnog zatajenja bubrega uzrok nastanka je upravo šećerna bolest.
Prof. Petar Kes, tadašnji predsjednik Hrvatskog
društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju i guverner ESAO-a, govorio je o značenju promjenjivih
koncentracija hemoglobina u kroničnih bubrežnih
bolesnika liječenih stimulatorima eritrocitopoeze, te
naglasio negativan utjecaj anemije na srčanožilni sustav bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, ali i da
postoje dokazi da potpuni ispravak anemije u tih bolesnika, koji imaju oštećen i srčanožilni sustav, može
uzrokovati povećanje njihova pobola i smrtnosti. Stoga
je za većinu bolesnika preporučen djelomični ispravak
anemije (Hb između 110 i 120) te izbjegavanje fluktuacije vrijednosti hemoglobina.
Doc. dr. sc. Sanjin Rački predstavio se predavanjem
“Dislipidemija u kroničnom bubrežnom zatajenju”, te
je naveo da je dislipidemija značajan čimbenik srčanožilnog rizika u svim populacijama kroničnih bubrežnih
bolesnika. Liječenje dislipidemije značajno utječe na
ishod srčano-žilnih komplikacija u tih bolesnika. Postoje saznanja o specifičnom proaterogenom lilidnom
profilu u tih bolesnika. U bolesnika liječenih dijalizom
primjena biološki primjerene dijalize te lijekova koji
utječu na lipidni profil i čimbenike napredovanja ateroskleroze predstavlja razuman postupak.
Dr. Žarko Belavić je održao predavanje “Bubreg i
kontrastna sredstva” i upozorio na važnost i oprez u
primjeni kontrasta, budući je broj pretraga u kojima se
koriste kontrastna sredstva u porastu. Kontrastom izazvana nefropatija je reverzibilna i definira se porastom
kreatinina za oko 25% od osnovne vrijednosti. Mjere
prevencije su korištenje drugih radioloških metoda,
posebno u visokorizičnog bolesnika,
upotreba niskoosmolarnih kontrasta,
izbjegavanje uzimanja potencijalno
rizičnih lijekova, dobra hidracija i
primjena acetilcisteina.
Prim. dr. sc. Mario Ivanuša je govorio o mogućnostima sprječavanja
akutne disfunkcije bubrega u intenzivnoj skrbi. Akutno bubrežno zatajenje najčešće nastaje kao posljedica
druge osnovne bolesti – obično teškog stupnja sepse i septičnog šoka.
Naglasio je mjere prevencije akutnog
zatajenja bubrega, kojima se nastoji
očuvati funkcija bubrega i spriječiti
komplikacije (poremećaj tekućine,
elektrolita i acidobaznog statusa),
te spriječiti potrebu za dijalizom.
Potrebno je što prije korigirati dehidraciju, hipotenziju, a poseban
oprez je potreban kod nefrotoksičnih lijekova. Istaknuo je nedovoljnu
respektabilnost prema diureticima
Henleove petlje, koji su korisni za
liječenje prekomjernog volumena, ali ne i kod liječenja
oligurije i u prevenciji akutnog bubrežnog zatajenja.
Osobito je pohvalno da su svoj doprinos sastanku
dale i medicinske sestre, koje su se predstavile predavanjima: “Prehrana hipertoničara” (vms. Mirjana Mihalić) i “Prehrana i kronične bolesti bubrega” (vms.
Vesna Vencl), naglašavajući važnost pomno odabrane
i strogo kontrolirane prehrane, čiji sadržaj namirnica
ovisi o vrsti bubrežne bolesti, a određuje se individualno.
(Prošireni sažeci predavanja tiskani su u Kardio listu, br. 11, vol. 3, od studenoga 2008. g.)
Na kraju sastanka je uslijedila rasprava i usvajanje sažetih zaključaka s predavanja, a potom veselo
druženje na eko gospodarstvu “Šljukin gon” (šljukino
gnijezdo).
Prim. dr. sc. Vesna Lovčić, internist-nefrolog
voditeljica Internog odjela i zamjenica ravnatelja
OB Bjelovar
veljača 2009. / nefros
19
Aktivnosti
EUROPSKA KOMISIJA PREDLAŽE
POBOLJŠANJE SUSTAVA
DONIRANJA ORGANA U EU
ZAGREB/BRUXELLES, 8. prosinca 2008. – Komisija je usvojila mjere za poboljšanje
sustava doniranja organa u Europi kako bi se smanjio broj ljudi koji umiru čekajući transplantaciju, priopćeno je iz Bruxellesa.
P
rijedlog direktive i šestogodišnji akcijski
plan imaju tri glavna cilja – bolju kvalitetu i sigurnost doniranja organa u EU, veću
dostupnost organa i učinkovitiji sustav za
transplantaciju, ističe Komisija.
“Ovim mjerama želi se spasiti živote. Želimo uvjeriti građane i pacijente širom Europe da EU i države
članice surađuju kako bi osigurale sustave za transplantaciju visoke kvalitete i sigurnosti”, kazala je
europska povjerenica za zdravlje Androulla Vassiliou.
Prema podacima Komisije, u EU 56 000 pacijenata trenutačno čeka odgovarajućeg donatora organa,
a 12 ih umre svakoga dana.
Prijedlog direktive predstavlja jasan pravni okvir za doniranje organa i transplantaciju u
EU.
To konkretno znači da će u
svakoj državi članici biti osnovano tijelo koje će brinuti o poštivanju europskih standarda na
tom području, a oni uključuju
uspostavu sustava za utvrđivanje
podrijetla organa, te sustava za
prijavu problematičnih slučajeva
i slučajeva odbacivanja organa.
20
nefros / veljača 2009.
Također će se standardizirati prikupljanje podataka o karakteristikama organa kako bi se olakšala
njihova razmjena, navodi Komisija.
Za mnoge pacijente, transplantacija je jedino
moguće rješenje za spašavanje život, ali stopa doniranja organa je od zemlje do zemlje vrlo različita.
Primjerice, u Španjolskoj je to 34,6 donacija na milijun ljudi, a u Rumunjskoj samo 0,5 donacija.
Također, postoje velike razlike u spremnosti ljudi
na doniranje organa. Po istraživanju iz 2007. godine, 40 posto obitelji u Britaniji izjasnilo se da bi
odbilo donirati organ preminulog člana obitelji. Prosjek na razini EU je oko 50 posto. (Hina)
Aktivnosti
Papa:
doniranje organa – znak
ljubavi prema bližnjemu
Papa Benedikt XVI. izjavio je pred sudionicima liječničkog kongresa u Vatikanu da je
doniranje organa znak ljubavi prema bližnjemu.
D
arivanje organa “poseban je oblik iskazivanja ljubavi prema bližnjemu”, rekao je
papa u petak sudionicima kongresa u organizaciji Papinske akademije za život.
“U vremenu kakvo je naše, koje je često obilježeno različitim oblicima egoizma, sve je potrebnije
razumjeti da se mora stupiti u logiku besplatnog
darivanja, kako bi se dobila prava slika života. Postoji odgovornost iz ljubavi i milosrđa”, izjavio je
Benedikt XVI.
Spominjući napredak medicine koji ljudima koji
pate omogućuje život u dostojanstvu, papa je presađivanje organa nazvao “velikim dosegom medicinske
znanosti i znakom za mnoge ljude koji trpe teške,
često ekstremne trenutke u bolnici”.
Taj napredak ”ne bi bio moguć bez velikodušnosti i nesebičnosti mnogih donatora organa”, dodao je.
Papa je istodobno upozorio da se tijelo ne smije promatrati samo kao objekt.
“Kad je riječ o tehnici presađivanja organa, to znači da
se organi smiju darovati samo
onda kada to ne predstavlja
ozbiljnu opasnost za vlastito zdravlje i identitet, i
to samo ako je moralno motivirano. Logika trgovine
organima ili diskriminirajući kriteriji doniranja organa moralno nisu dopušteni. Zloporaba pri presađivanju i trgovina organima pogađa nevine, među
kojima su i djeca”, poručio je papa, pozivajući znanstvenike i liječnike da se udruže kako bi spriječili “to
neprihvatljivo ponašanje”.
Govoreći o moždanoj smrti, Benedikt XVI. je poručio da se vitalni organi smiju uzimati samo iz mrtvog tijela.
Kad umirući doniraju svoje organe, “glavni kriterij mora biti poštivanje života donatora”.
Papa je ponovio da ljudski embriji ne mogu služiti za istraživačke svrhe.
Embriji se ne smiju rabiti
kao “terapeutski materijal”,
jer to “proturječi kulturnome,
civilnom i etičnom temelju
na koji se oslanja ljudsko dostojanstvo”, zaključio je Benedikt XVI.
Hina, Objavljeno:
07.11.2008.
veljača 2008. / nefros
21
Aktivnosti
Hrvati dnevno unose prekomjerne količine soli
Predstavljena Hrvatska inicijativa za smanjenje unosa kuhinjske soli – CRASH
U sklopu Tjedna soli koji se u svijetu obilježava od
2. do 8. veljače, u prostorijama Svjetske zdravstvene
organizacije je 6. veljače predstavljena hrvatska inicijativa CRASH (Croatian Action on Salt and Health)
za smanjenje prekomjernog unosa soli, kao dio globalne svjetske inicijative WASH (World Action on Salt
and Health). Cilj kampanje je smanjiti unos soli na 5
do 6 grama dnevno jer je dokazano da je prekomjeran unos soli višestruko štetan za zdravlje te skraćuje
život i pridonosi nastanku niza zdravstvenih tegoba.
Kampanju su predstavili doc. dr. sc. Bojan Jelaković
iz Zavoda za nefrologiju i arterijsku hipertenziju KBCa Zagreb, predsjednik Hrvatskog društva za hipertenziju, te prof. dr. Antoinette Kaić-Rak, voditeljica Ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Hrvatskoj.
Hrvatska se u svjetsku inicijativu uključila 2006.
godine u kojoj je, kao i 2007. godine, Tjedan borbe
protiv prekomjernog unosa soli bio posvećen djeci.
Ove godine Tjedan je usmjeren na prehranu u restoranima.
U svjetskoj inicijativi WASH okupljeno je 360
članova iz 80 zemalja, a to su najčešće specijalisti
22
nefros / veljača 2009.
za kardiovaskularne i bubrežne bolesti. Provođenju
inicijative za smanjenje unosa soli u organizam pridružila se i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
Hrvatska je postala članicom inicijative kroz Hrvatsko društvo za hipertenziju, a Hrvatska inicijativa
za smanjenje unosa kuhinjske soli (CRASH) dobila je
potporu Hrvatskog kardiološkog društva, Hrvatskog
društva za aterosklerozu, Hrvatskog društva za ne-
Aktivnosti
frologiju, dijalizu i transplantaciju HLZ-a, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Međunarodne
udruge studenata medicine Hrvatske, medicinskih
sestara, udruga bolesnika te niza građanskih udruženja. Sve aktivnosti odvijaju se pod okriljem Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.
Doc. Jelaković je istaknuo da su za svakodnevan
život potrebne male količine soli, pa odrasle osobe za normalno funkcioniranje trebaju maksimalno
četiri do šest grama dnevno, a Hrvati svakodnevno
unose i do 12-16 grama. Prevelik unos soli u organizam povećava učestalost srčanih i moždanih udara
te niza drugih bolesti, poput osteoporoze, karcinoma želuca i bronhalne astme.
Prekomjeran unos soli jedan je od glavnih uzroka povišenog krvnog tlaka, s kojim s bori 37 posto
odrasle populacije. Povišen krvni tlak ubrzava oštećenje bubrega, a statistika govori o sve većem broju
kroničnih bubrežnih bolesnika.
Smanjenjem unosa soli na preporučene dnevne
vrijednosti snižava se krvni tlak, a time i rizik od
srčanog i moždanog udara te bubrežnih bolesti.
Najveći izvori soli u svakodnevnoj prehrani u Hrvatskoj su kruh i tjestenina, suhomesnati proizvodi,
sirevi, čips, juhe iz vrećice, sendviči, hamburgeri,
industrijski obrađena hrana, začini i konzervirano
povrće. Kroz takvu hranu u organizam unosimo 75%
ukupne količine kuhinjske soli. Dosoljavanje hrane
prilikom kuhanja i posluživanja, što je uobičajena
navika, osobito pridonosi povećanju ukupnog dnevnog unosa kuhinjske soli. Najmanje soli, oko 10%,
prirodno se nalazi u namirnicama.
Manje soli u hrani povećalo bi učinak svih lijekova
protiv visokog tlaka te smanjilo njihove nuspojave,
učinkovito bi djelovalo na rad bubrega te smanjilo
učestalost raka želuca, rekao je doc. Jelaković.
Kako bi se postigli ciljevi Hrvatske inicijative za
smanjenje unosa kuhinjske soli (CRASH), potrebno
je započeti s edukacijom medicinskog osoblja, građana, posebno djece, a u drugom pokušaju cilj je
uspostaviti kontakte i privoljeti proizvođače hrane
i gospodarstvenike da postupno smanjuju udio soli
u svojim proizvodima, kako bi kroz desetak godina
to smanjenje iznosilo 20 posto. U tome veliku ulogu
mogu odigrati mediji, prepoznavanjem važnosti ove
javnozdravstvene kampanje.
Kampanja smanjenja unosa soli najbolje rezultate je
postigla u Velikoj Britaniji, gdje je zahvaljujući snažnoj
potpori medija količina soli u gotovoj hrani u posljednje
četiri godine smanjena za 45 posto i ostvarena je ušteda u troškovima antihipertenzivnih lijekova od 15%.
Zrinka Mach-Medved
Kako dodatno smanjiti unos kuhinjske soli?
- Ne dosoljavajte hranu prilikom kuhanja ili jela.
- Kod kupnje namirnica, birajte uvijek one s manjim udjelom soli. Naučite čitati deklaracije!
- Kako biste obogatili okus jela, koristite začinsko bilje, čili, papar, češnjak, vlasac, vinski i
jabučni ocat, sok od limuna.
- Izbjegavajte kečap, sojin umak, senf, majonezu, kisele krastavce – sve to može sadržavati
veliku količinu kuhinjske soli.
- Hrana koju konzumirate izvan svoga doma obično sadrži velike količine kuhinjske soli.
Uzimajte to u obzir prilikom naručivanja i kupnje namirnica. Zatražite da vam se hrana
pripremi – s manje soli.
- Jedite što više svježih namirnica – voća, povrća, ribe, kravljeg sira.
- Morska sol i kamena sol sadrže jednaku količinu kuhinjske soli.
Izvor: Kako kuhinjska sol utječe na vaše zdravlje?
veljača 2009. / nefros
23
Aktivnosti
Kamp Delnice !!!
K
amp u Delnicama je prvi organizirani
kamp u Hrvatskoj za djecu staru od
8 do 18 godina koja imaju problema
s bubrezima i idu na dijalizu ili su
transplantirani, tj. imaju novi doniran bubreg. I mogu živjeti bez problema, uz zadanu
terapiju. Fantastičan kamp za dušu i tijelo, prekrasno okruženje, i ljubazni ljudi...
Pet minuta od hotela Delnice je Poliklinika Nephromed, u koju su išla djeca koja su trebala obaviti
hemodijalizu. Jednako tako, u blizini hotela imate
benzinsku crpku, pa možete kupiti neke potrebne
stvari. Odmah niz hotel je i mala gostionica. Na oko
20 minuta vožnje autobusom ili autom je nacionalni
park Risnjak, gdje je prekrasno i gdje smo se mi zabavili nekoliko sati, uz stručnu voditeljicu koja nam
je sve vrijeme pričala o parku Risnjaku, o njegovim
tajnama i ljepotama, i još ljepše nam dočarala tu
raskoš životinja i biljaka. Risnjak je ujedno i najviši
vrh gorske Hrvatske.
Svako jutro nam je započinjalo tjelovježbom, koja
bi nas i razbudila. Bile su to lagane vježbe, koje smo
mogli svi raditi. Nakon toga je slijedio ukusan i fin
24
nefros / veljača 2009.
Aktivnosti
doručak, a onda kratak odmor do poučnih radionica
u kojima smo mogli saznati o našoj bolesti i o svemu
što je prati. Bili smo podijeljeni u dvije skupine, po
dobi. U jednoj skupini su bila djeca od 8 do 13 godina, a u drugoj od 14 do 18 godina. Svakog su dana te
dvije skupine bile na zdravstvenim radionicama koje
su vodili različiti liječnici i moram priznati da je bilo
jako zanimljivo i doista poučno, jer to nije bilo kao
u školi, samo sjedi i šuti. Tamo smo svi surađivali i
čak crtali svoje organe (he-he, baš zanimljivo). Imali smo različite radionice koje su sve su bile posebne
i na svoj način super zanimljive. Sudjelovali smo u
različitim igrama, zabavnim aktivnostima, u glumi i
crtanju. Naravno, između radionica smo imali odmor
koji se sastajao od prepričavanja onoga što se u kojoj skupini zbivalo i to je svima bilo jako zanimljivo.
Ručali smo uglavnom oko 13-14 sati, fini ručak koji
su nam pripremali naši kuhari. Hrana je bila jako
ukusna, a uz svaki obrok bismo dobili sok, mlijeko,
čaj, vodu..., tako da nikada nismo bili žedni i gladni. Poslije ručka je slijedila mala stanka koju smo
općenito provodili na hotelskim igralištima, ljuljačkama, te velikim drvenim klupama. Uglavnom smo
igrali odbojku, dečki nogomet, a katkad smo šetali
oko hotela ili pak slušali glazbu...
veljača 2009. / nefros
25
Aktivnosti
Dok smo čekali naše frendove da se vrate s dijalize malo smo se družili na friškom zraku, igrali,
a neki odmarali ispod stabala, u hladu, pričali kako
je prošao dan i planirali kako ćemo provesti večer
koja je svaki put bila različita, od gledanja filmova
ili nekog malog diska, do igre ili nečega drugoga što
bismo se dogovorili.
Naši doktori, sestre, pedagogica, psihologica i
kineziologice, i na neki način odgajatelji, tih tjedan
dana iznenadili su nas polaskom u šetnju, da vidimo
male srnice.
26
nefros / veljača 2009.
Super smo se zabavili i usput vidjeli Delnice i
park, te prošetali uz šumu koja je u to doba godine
zaista lijepa. Organizatori kampa priređivali su nam
svakodnevna iznenađenja, pa smo tako u Kuterevu
posjetili sirotište malih medvjedića, a i onih malo
većih, koji uživaju u svojem životu i igri.
Jedna od radionica koja se zvala "radionica zdrave hrane". Jako me ugodno iznenadila, time što smo
mogli sami sebi pripremati kolače i pizzu. Moram
priznati, svima nama je ono što smo pripremali jako
dobro ispalo. Mislim, malo je reći dobro, fantastično
Aktivnosti
nam je ispalo, naravno, uz pomoć odraslih koji su
pazili na nas tijekom boravka u kampu, kako nam se
ne bi što dogodilo. Bit ću iskrena, te naše pizze su
bile bolje od onih iz restorana, ha, pa sad vi razmislite malo o tome. Jednako tako i kolači od borovnica... pa izvolite, uživajte u pogledu na te slastice.
Heh, kako to samo lijepo izgleda. Tko bi rekao
da smo to mi djeca radili. Baš je lijepo ispalo, a tek
kako je mirisalo, da ste to samo mogli doživjeti, svi
bi se začudili.
U jednoj od zdravstvenih radionica, s prim. dr.
Zvonimirom Puretićem smo učili o visokom tlaku i
kako on šteti našem zdravlju
U pedagoškoj radionici gospođe Mirjane svi smo
sudjelovali prekrivenih očiju, pokušavajući prijeći
prepreke koje su nam bile na putu. Zanimljivo... ta
je radionica služila da si možemo dočarati kako je
slijepim osobama.
U jednoj od psiholoških radionica gospođica Ivana nas je podsjetila na ono što moramo znati o poštivanju drugih i samoga sebe...
Jutarnju tjelovježbu svako su nam jutro predvodile buduće profesorice kineziologije Ivana i Vlatka,
ali one su nam bile pri ruci i u puno drugih stvari, i
više od toga.
Sveukupno gledajući, kamp koji nam je uz pomoć
ostalih priredila gospođa Zrinka stvarno je bio svima
nama jako lijepo iskustvo, i na svaki način jako lijepo druženje i upoznavanje s drugim dijelovima naše
lijepe Hrvatske.
Ovaj kamp je bio jedno veliko iskustvo, puno lijepih i vedrih uspomena i sjećanja. Puno smo naučili
o Gorskom Kotaru, a na kraju dopunili i znanje o
svojoj bolesti...
Od sveg srca zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ovom kampu za mlade i koji su ga osmislili, jer
je bilo stvarno prekrasno.
Martina Herceg
veljača 2009. / nefros
27
Aktivnosti
U Đakovu obilježen Europski dan
darivanja i presađivanja organa
Sa željom da pacijenti na dijalizi i
transplantirani doznaju što više o svojoj bolesti i aktivno se uključe u svoje
liječenje, Zajednica udruga dijaliziranih
i transplantiranih bubrežnih bolesnika
Hrvatske i Poliklinika Nephromed organizirali su 23. studenoga prošle godine
u hotelu “Blaža” tribinu povodom obilježavanja Europskog dana darivanja i
presađivanja organa.
Na tribini su sudjelovali prim. dr.
sc. Ljubica Bubić-Filipi iz Zavoda za dijalizu KBC Zagreb, s predavanjem “Dijagnostička obrada za ‘Listu čekanja’ i
imunosupresijska terapija”, te prim. dr.
sc. Marko Jakić iz KB Osijek, s predavanjem “Prehrana hemodijalizom liječenih bolesnika”.
Nakon održanih predavanja, na kojima su
sudjelovali dijalizirani i transplantirani bubrežni bolesnici s područja Đakova i Slavonskog Broda te zdravstveni djelatnici Poliklinike Nephromed, uslijedila je rasprava. I ovaj se
put pokazalo da pacijenti žele što više naučiti
o svojoj prehrani, unosu tekućine između dviju
dijaliza, potrebnim vitaminima i mineralima,
kao i svojem statusu na listi čekanja za transplantaciju i o tome što transplantacija uopće
za njih znači i što im donosi.
Upečatljivo je bilo kratko obraćanje prisutnima gospodina Vjenceslava Leke, člana udruge iz Slavonskog Broda. Iako u starijim godinama, prilično je vitalan,
radio je za cijelog vremena dijalize,
pa i sada, nakon transplantacije.
Pravi je primjer kako se ne treba
nikada predavati, strpljivo treba
čekati “svoj” bubreg i živjeti onako
kako samo kronični bolesnici znaju,
iz dana u dan.
Nakon tribine je predstavnik Poliklinike Nephromed Ante Rajkovača
zahvalio prim. Bubić-Filipi i prim. Jakiću na zanimljivim i aktualnim predavanjima i sve prisutne pozvao na
zajedničko druženje uz domjenak.
Zrinka Mach-Medved
28
nefros / veljača 2009.
Aktivnosti
U SPLITU PREDAVANJE O
TRANSPLANTACIJI I IMUNOSUPRESIJI
Nakon kongresa održanog u Delnicama, s
odličnim predavačima i predavanjima koja je
bilo važno čuti, kod kroničnih bubrežnih bolesnika je poraslo zanimanje za edukaciju.
Bolesnici su shvatili da samo vlastitim uključivanjem u svoje liječenje i brigom o vlastitom zdravlju mogu spriječiti ili odgoditi kasne
komplikacije svoje bolesti. Obzirom da većina
članova Splitsko-dalmatinske udruge nije sudjelovala na kongresu, odlučili su u suradnji sa
Zajednicom udruga pozvati u goste prim. dr.
sc. Ljubicu Bubić-Filipi, da održi predavanje na
temu “Dijagnostička obrada za ’Listu čekanja’ i
imunosupresijska terapija”. Tajnica udruge Marina Bogdanović uspjela je animirati gotovo sve
članove, tako da je 3. prosinca prošle godine
prostor udruge bio premalen da primi sve zainteresirane članove, pripadnike njihovih obitelji i medicinsko osoblje. Prisutne su pozdravili
predsjednik splitske udruge Miro Bogdanović i,
u ime Zajednice udruga, Zrinka Mach-Medved,
Predsjednik Bogdanović je zahvalio prim. Bubić-Filipi na odazivu i što je dio svoga slobodnog vremena odvojila za predavanje. Bolesnici
su kroz predavanje mogli doznati o pretragama
koje trebaju obaviti da bi došli na “Listu”, o
tome tko može po svojem zdravstvenom statusu biti kandidatom za transplantaciju, ali i
steći vrlo realnu sliku o komplikacijama koje
mogu nastupiti nakon presađivanja bubrega.
Dobili su i prikaz lijekova protiv odbacivanja
koji se koriste u Hrvatskoj, te doznali sve o
njihovim dobrim i lošim stranama. Naravno da
nije sve crno i da su transplantacije najčešće
uspješne, ali svako tko se priprema za presađivanje bubrega mora biti svjestan i pozitivnih i
negativnih strana. I nikad ne smije zaboraviti
da i sa presađenim bubregom ostaje kronični
bubrežni bolesnik. Kako zbog zauzetosti liječnika na dijalizi nisu u prilici pitati sve što ih
zanima u vezi dijalize i transplantacije,
pacijenti
su ovo predavanje iskoristili da
na jednom mjestu
dobiju prave informacije. Dogovoreno je i da splitska
udruga, u suradnji
sa Zajednicom, u
budućnosti organizira i druga predavanja s temama
koje zanimaju njezine članove.
Zrinka
Mach-Medved
veljača 2009. / nefros
29
Aktivnosti
Djed Božićnjak posjetio male bolesnike
u Zavodu za dijalizu
Već tradicionalno, nekoliko godina zaredom,
Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske je u suradnji
sa Zavodom za dijalizu KBC Zagreb 19. prosinca prošle godine organizirala proslavu Božića i
Nove godine za djecu i mlade pacijente Zavoda.
Ovaj put je proslava umjesto u predvorju Zavoda organizirana u Edukacijskom centru KBC-a
Zagreb. Bila je to prigoda i da se na jednom
mjestu nađu djeca koja se kontroliraju u ambulanti Zavoda za dijalizu i njihovi roditelji,
da međusobno popričaju i razmijene iskustva.
Prisutne su pozdravili predsjednik Zajednice
Stjepan Mihalić, prim. dr. sc. Zvonimir Puretić,
pročelnik Zavoda za dijalizu prof. Petar Kes te,
u ime ravnatelja KBC Zagreb, glavna medicinska sestra KBC-a Zagreb i pomoćnica ravnatelja
Marija Orlić-Šumić. Iznenadio je veliki odaziv
djece i roditelja, tako da je dvorana bila premala za sve koji su došli.
Nakon pozdravnih govora je slijedila predstava Zagrebačkog kazališta lutaka “Crvenkapica, ali da ne bude vuka”, te podjela poklona
kojima su se djeca veoma obradovala.
Zahvala svima koji su sudjelovali u organizaciji ove proslave, posebno već uigranom timu
Zavoda, glavnoj sestri Zavoda Mirjani MaretićDumić i sestrama Ani Šimek i Mirjani Kozini,
na njihovom nesebičnom trudu u organiziranju proslave i osiguranju mogućnosti da toga
dana sva prisutna djeca obave i svoju redovitu
kontrolu. Zahvala Vlatki Blazinić, Brigiti Grill
i Anti Rajkovači, koji su dio svoga slobodnog
vremena rado proveli u pripremi i slaganju božićnih poklona i time razveselili naše najmlađe
članove.
Zahvala članovima Zagrebačkog kazališta
lutaka koji su se rado odazvali na poziv za sudjelovanje i najavili novi susret već u proljeće
ove godine. Zahvala svim sponzorima koji su
osigurali poklone i time olakšali organizaciju
proslave Božića, a to su: Genzyme, Kirkomerc,
Agmar, Pliva, Fresenius Medical Care, Roche,
nakladnička kuća Profil, Jamnica i Kraš.
Zrinka Mach-Medved
30
nefros / veljača 2008.
Pitanja čitatelja
U ovom broju na vaša pitanja odgovara
doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić iz Zavoda za dijalizu KBC Zagreb
1. Zanima me postupak liječenja bubrežnih cista? I je li moguće da su te ciste na bubrezima ikako povezane s bolesnikovom drugom
dijagnozom, a to je maligni melanom koji je
više puta metastazirao na limfne čvorove, a
nedavno i na 12 kralješak? Pitam vas ovo jer
bolesnik osim jakih bolova kralješnice trpi i
jake bolove u bubrezima.
Magda
Ciste na bubrezima ne moraju biti patološki nalaz. Starenjem dolazi do razvoja “proširenja” bubrežnih kanalića, čime se objašnjava razvoj cista. Tzv.
komplicirane ciste zahtijevaju daljnju obradu, radi
isključivanja zloćudne bolesti. Onkolog treba procijeniti je li potrebna eventualna daljnja obrada cista
na bubregu. Tegobe koje bolesnik trpi su vjerojatno
uzrokovane metastatskim promjenama u kralješnici,
sa širenjem bolova u lumbalnu regiju. Preporučujem
da se bolesnik javi u neki od centara za bol, kako bi
mu bila propisana odgovarajuća terapija radi poboljšanja kvalitete života.
2. Pacijent sam na peritonejskoj dijalizi i posljednjih nekoliko tjedana imam konstantno povišen
CRP. Na početku se sumnjalo na upalu grla no
ona je izliječena, a CRP je i dalje visok. Postoji
li mogućnost da imam neko upalno žarište koje
mi je napalo i bubrege, a sada se i dalje javlja.
Željo
C-reaktivni protein (CRP) je pokazatelj upale u organizmu. Upala ne označava samo pojam “bakterijske
infekcije”, već i bilo kojeg drugog upalnog procesa.
Veliki dio bolesnika na dijalizi ima blago povišen CRP
kao odraz nespecifične upale u organizmu uslijed uremije, liječenja dijalizom, kontakta s umjetnim materijalima i slično. Pitanje je koliko je visok Vaš CRP? Je
li ponovljen bris ždrijela i nosa? Je li CRP bio povišen
i prije upale grla? Imate li kakvih tegoba? Obratite se
nadležnom nefrologu, radi konzultacije i razmatranja
potrebe detaljnije dijagnostičke obrade.
3. Smiju li dijalizirani i transplantirani bolesnici
raditi s građevinskim i poljoprivrednim strojevima?
Grmek
Dobro rehabilitiran bubrežni bolesnik može obavljati poslove koje mu dopušta njegovo psihofizičko
stanje. Ne preporučuje se težak fizički rad, ali nema
razloga da bolesnici ne rukuju strojevima. Bolesnicima kojima je učinjena transplantacija bubrega, u
prvim se mjesecima nakon transplantacije ne preporučuje rad na zemlji, kako zbog povećanog fizičkog
napora, tako niti zbog moguće povećane izloženosti
infekcijama.
4. Ako želim majci dati bubreg, ima li na to utjecaja bolest štitnjače (pijem terapiju eutirox)?
Koliko traju pretrage?
Mira
Bolest štitnjače koja je dobro regulirana medikamentoznom terapijom ne predstavlja kontraindikaciju za davalaštvo organa. Obrada za davalaštvo
organa može trajati od nekoliko dana u bolničkim
uvjetima, pa sve do nekoliko mjeseci, ukoliko se
pretrage obavljaju ambulantno zbog potrebe za diferentnom dijagnostikom.
5. Molim vas, sin mi ima 5 godina. Tijelo mu ne
proizvodi dovoljno bjelančevina, a dijagnoza
u Njemačkoj je neufrotischessymdrom. Liječenje kortizonom nije pomoglo. Sad su mu dali
sandimmun. Što da činim?
Goran Grgić Grga
Vaš sin ima nefrotski sindrom. Njegov problem
nije smanjena proizvodnja bjelančevina, nego veliki gubitak bjelančevina u bubrezima. Bubrezi su
postali poput “sita” koje ima prevelike rupice kroz
koje se bjelančevine “cijede”, umjesto da se zadržavaju u organizmu. Niste naveli je li dječaku rađena biopsija bubrega. Patohistološki nalaz biopsije
bubrega bi nam omogućio precizniji odgovor. Izostanak terapijskog odgovora na steroide nije dobar
prognostički znak. Treba pričekati i vidjeti kako će
dijete klinički odgovoriti na primjenu ciklosporina
(Sandimmun).
6. Može li se dijalizirati osoba koja je zbog krvarenja u mozgu u komi?
Dubravka
S tehničkog stanovišta nema razloga da se osoba
koja razvije krvarenje u mozgu ne dijalizira ukoliko
to dozvoljava njeno opće stanje. Procjena o potrebi
liječenja invazivnom metodom poput dijalize u tako
teških bolesnika uvijek mora biti individualna.
veljača 2009. / nefros
31
MANJE SOLI - VI©E ZDRAVLJA
OPASNOST ZVANA
KUHINJSKA SOL
Smanjenje unosa kuhinjske soli na manje od 6 grama dnevno donosi:
• niæi krvni tlak
• 31% manje vjerojatnosti za moædani udar
• 24% manje vjerojatnosti za srËane bolesti
• duæi i kvalitetniji æivot
ODLU»ITE SAMI! • ODLU»ITE ODMAH!
UKLJU»ITE SE U AKCIJU!!!
WASH
World Action on Salt & Health
CRASH
Hrvatska akcija za smanjenje prekomjernog
unosa kuhinjske soli

KARCINOM PLUCA.pdf

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4

Župne Obavijesti - Župa Marija Kraljica apostola, Zaprešić II

knjižicu - Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac

Mlazne sapnice

O nama - CRO-ENDO

POTPORNO LIJE»ENJE ONKOLO©KIH BOLESNIKA

PRIPREMA BOLESNIKA ZA OPERACIJU 1)Psihička priprema 2

Alternativno i komplementarno lijecenje - Grazio.indd