Priručnik za pacijente s transplantiranim bubregom
Bubreg na dar - život
s transplantiranim bubregom
Doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić
Prof. dr. sc. Petar Kes
Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i dijalizu
Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb
Zagreb, veljača 2012.
Sadržaj
PREDGOVOR ............................................................................3
UVOD .......................................................................................6
KRONIČNO ZATAJENJE BUBREGA ...........................................7
PATOFIZIOLOGIJA UREMIJE.....................................................8
SISTEMSKE KOMPLIKACIJE I NJIHOVO LIJEČENJE .................9
ČEKANJE NA TRANSPLANTACIJU ...........................................15
OPERATIVNI ZAHVAT ..............................................................16
LIJEKOVI .................................................................................19
FIZIČKA AKTIVNOST ................................................................25
SPOLNI ŽIVOT I TRUDNOĆA ....................................................27
HIGIJENA .................................................................................28
OPUŠTANJE ..............................................................................28
PREHRANA ..............................................................................29
INDEKS TJELESNE MASE .........................................................31
KOMPLIKACIJE NAKON TRANSPLANTACIJE ..........................35
AKUTNO ODBACIVANJE
TRANSPLANTIRANOG BUBREGA ............................................39
ZATAJENJE FUNKCIJE BUBREGA
I POVRATAK NA DIJALIZU .......................................................40
HITNA STANJA .........................................................................41
Važni telefonski brojevi: ................................................................42
PREDGOVOR
Transplantacija bubrega je najbolja metoda liječenja za većinu bolesnika koji zahtijevaju
nadomještanje bubrežne funkcije.
Dva su oblika transplantacije bubrega: od živog i od umrlog darivatelja.
Presadak od živog darivatelja uzet je od osobe koja je još živa. Živi darivatelji su najčešće
članovi obitelji kao što su majka, otac, brat ili sestra. Ovaj oblik davalaštva je pogodan jer
članovi obitelji imaju tkivo velikog stupnja podudarnosti s tkivom primatelja. U nekim
centrima se radi i transplantacija od nesrodnih živih darivatelja. I u tom slučaju potreban
je visoki stupanj podudarnosti između tkiva darivatelja i primatelja bubrega.
Drugi oblik transplantacije je transplantacija sa umrlog darivatelja (kadavera). Radi se o
osobi u koje je nastupila moždana smrt, a inače ima zdrave organe koji su pogodni za
presađivanje. Osoba kojoj je potrebna transplantacija bubrega mora se nalaziti na listi
čekanja, što znači da je prethodnim pretragama utvrđeno da može biti primatelj presatka.
Pravilo je da se bubreg umrlog darivatelja ponudi bolesniku koji se nalazi na vrhu liste
čekanja. Bolesnici na listi čekanja razvrstani su prema posebnom sustavu bodovanja u
kojem je, od kada je R. Hrvatska punopravna članica Eurotransplanta, vrlo važna
dugotrajnost liječenja dijalizom. Kojem će bolesniku s liste čekanja biti ponuđen bubreg
određuje se u centrali Eurotransplanta, a našem liječniku iz transplantacijskog tima javi
se šifra pod kojom je zaveden bolesnik. Nakon otkrivanja identiteta bolesnika, uvida u
medicinsku dokumentaciju, razgovora s liječnikom bolesnika i bolesnikom, odnosno
pregleda bolesnika i unakrsne reakcije (mora biti negativna), te pismene privole
bolesnika za operativni zahvat, pristupa se operaciji.
Eurotransplant - suradnja koja spašava živote
Zaklada Eurotransplant je organizacija koja
pruža usluge transplantacijskim centrima,
laboratorijima i donorskim bolnicama koje
međusobno surađuju u sedam zemalja. U
Eurotransplant su pridružene Belgija, Njemačka,
Hrvatska, Luksemburg, Nizozemska, Austrija i
Slovenija. U zemljama članicama živi gotovo 125
milijuna ljudi. Povezujući na najbolji mogući
n a č i n d o n o r s k i o rg a n s p r i m a t e l j e m ,
Eurotransplant se zalaže za optimalno
iskorištavanje raspoloživih donorskih organa.
Raspodjela (alokacija) organa temelji se na
medicinskim i etičkim načelima. Organizacija
djeluje po demokratskom načelu sa Skupštinom
(Assembly), Upravnim vijećem (Board of management), Predsjedništvom (Council) i
devet savjetodavnih komisija. Tako liječnici, znanstvenici i političari sudjeluju u
upravljanju i poslovanju Eurotransplanta.
3
Na središnjoj listi čekanja nalazi se otprilike 16 tisuća pacijenata. Veličina grupe
pacijenata omogućava da se za gotovo svaki donorski organ pronađe odgovarajući
primatelj. Zahvaljujući "bazenu" pacijenata, omogućena je i "savršena kompatibilnost".
Eurotransplant pri alokaciji vodi računa o raznim podacima pacijenta, kao što su krvna
grupa i vrsta tkiva, kako donora tako i primatelja. Rezultati transplantacija stoga su
uspješniji, a život pacijenta kvalitetniji.Godišnje Eurotransplant ostvari raspodjelu
otprilike sedam tisuća donorskih organa. Zahvaljujući suradnji između zemalja
povećavaju se šanse krajnje hitnim pacijentima. Osim toga, međusobna solidarnost
omogućava pomaganje posebnih grupa, kao što su djeca i pacijenti s rijetkom krvnom
grupom ili rijetkom vrstom tkiva.
Transplantacija bubrega je metoda izbora za mnoge bolesnike s uremijom. Uspješno
presađivanje bubrega može bitno poboljšati kvalitetu života i smanjiti rizik od smrti u
usporedbi s bolesnicima koji se liječe dijalizom. Transplantirani bolesnici imaju bitno
više vremena za sebe, obitelj i posao, mogu se slobodno kretati i provoditi gotovo
normalni život.
Transplantacija bubrega je veliki i složeni operativni zahvat. Postoje brojni rizici
vezani uz operaciju, ali i kasniji tijek. Rizici vezani uz operaciju uključuju infekciju,
krvarenje i oštećenje okolnih organa. Moguć je, iako vrlo rijetko, smrtni ishod. Nakon
transplantacije bolesnici moraju redovito uzimati imunosupresivne lijekove, a potrebne
su i redovne liječničke kontole radi pravovremenog otkrivanja reakcije akutnog
odbacivanja presatka. Lijekovi mogu imati neugodne nuspojave, a neke od njih su
dislipidemija, arterijska hipertenzija, infekcije i tumori.
Transplantacija bubrega
Uvođenje organizacijskog modela utemeljenog
na mreži visoko obrazovanih bolničkih
transplantacijskih koordinatora i nacionalnog
koordinacijskog tijela pri Ministarstvu zdravlja
Republike Hrvatske, rezultiralo je višestrukim
porastom broja donora u razdoblju od 2000. do
2011. godine. Tako je do listopada u protekloj
2011. godini zabilježeno povećanje broja donora
(17%) i broja transplantacija solidnih organa
(10%). Lista čekanja smanjena je za 26%. Prema
izvješću predsjedništva EU, R. Hrvatska je u tom
trenutku bila prva na svijetu po broju
transplantacija bubrega i jetre na milijun
stanovnika, a druga u svijetu u darivanju organa i
broju transplantacija srca na milijun stanovnika.
Bolesnik bi prije transplantacije bubrega trebao puno naučiti o svojoj bolesti jer samo na
taj način može aktivno sudjelovati u njenom liječenju, izboru najbolje metode liječenja,
rehabilitaciji i povratku u normalan život. Zbog toga za kronične bubrežne bolesnike
treba organizirati edukaciju kojom će steći spoznaje o prirodi bolesti i mogućnostima
4
liječenja. Edukacija se može provoditi u centrima za dijalizu bolničkih, ali i polikliničkih
ustanova, a u njoj trebaju sudjelovati članovi tima zdravstvenih radnika, kao i sami
bolesnici koji već imaju iskustvo liječenja hemodijalizom, peritonejskom dijalizom ili
transplantacijom bubrega. Prva iskustva takve edukacije u Republici Hrvatskoj su dobra,
a metodu prihvaća sve više centara za dijalizu. Veliku potporu edukaciji bolesnika
pružaju udruge i časopisi udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika. Jedan od
načina da bolesnici dobiju detaljan uvid u mogućnosti liječenja transplantacijom
bubrega, jest i ova knjižica. Ona će Vam omogućiti da steknete osnovna znanja o
nadomještanju izgubljene funkcije bubrega transplantacijom.
Zapamtite, puno trebate naučiti i postoje mnoga pitanja na koja morate dobiti odgovore.
Postavljajte pitanja dok ne dobijete odgovore koje razumijete. To je Vaše pravo i
odgovornost. Zapamtite, niste sami! Postoje ljudi koji će raditi s Vama i stvoriti sigurno i
brižno okruženje mjesto gdje će se provoditi liječenje, odgovoriti na Vaša pitanja,
smanjiti tjeskobu i zabrinutost.
Prof. dr. sc. Petar Kes i doc. dr. sc. Nikolina Bašić-Jukić
Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i dijalizu
Klinika za unutarnje bolesti
Klinički bolnički centar Zagreb
Zagreb, veljača 2012.
5
UVOD
Svaki čovjek ima dva bubrega oblika zrna graha koji su smješteni u lumbalnom
području. U prosjeku kroz bubrege svake minute prođe 25% ukupne količine krvi
čovjeka. Funkcionalnu jedinicu bubrega čini nefron. Svaki nefron sastoji se od
glomerula, tubula i pripadajućih krvnih žila. Na tubule se nastavljaju sabirni kanalići.
Glomerul je klupko krvnih žila u kojem se filtrira krv i uklanjaju otpadne tvari. Filtrirani
sadržaj (primarna mokraća) zatim prolazi kroz tubule do sabirnog kanalića, a potom do
bubrežne nakapnice na koju se nadovezuje mokraćovod. Tubuli luče štetne i upijaju
korisne tvari iz filtrata. Filtrirani sadržaj odnosno mokraća, mokraćovodom prolazi do
mokraćnog mjehura u kojem se najprije skuplja, a zatim mokrenjem odstranjuje iz
organizma. Mokraćom se iz organizma odstranjuju štetne tvari i višak tekućine. Osim
funkcije izlučivanja suvišnih i štetnih tvari koje nastaju metabolizmom i viška tekućine,
bubrezi imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže elektrolita i kiselosti krvi, kao i u
razgradnji raznih peptida i polipeptida (među kojima su i neki hormoni). Bubrezi imaju
važnu ulogu u održavanju krvnog tlaka koji kontroliraju kroz sustav renin-angiotenzinaldosteron, odgovorni su za proizvodnju aktivnog oblika vitamina D3 koji je važan za
apsorpciju kalcija i izgradnju kosti, kao i za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca
(eritrocita) u koštanoj srži što ostvaruju stvaranjem i lučenjem eritropoetina.
SLIKA 1. Funkcionalna jedinica bubrega zove se nefron, a sastoji se od glomerula,
tubula i pripadajućih krvnih žila (arterije i vene). Na tubule se nastavljaju sabirni
kanalići. Broj nefrona određen je rođenjem. Tijekom života bubrezi nemaju mogućnost
stvarati nove nefrone. Akutne i kronične bolesti bubrega, kao i neki otrovi i lijekovi u
neprimjerenim dozama, uzrokuju oštećenje i nepovratni gubitak nefrona što može imati
za posljedicu privremeni (akutno) ili trajni gubitak bubrežne funkcije (kronično zatajenje
bubrega).
6
KRONIČNO ZATAJENJE BUBREGA
Različite upalne, imunološke i metaboličke bolesti mogu zahvatiti bubrege i dovesti
do naglog ili postepenog gubitka funkcionalnih jedinica bubrega (nefrona). Oštećenje
bubrežne funkcije praćeno je gubitkom ekskretorne, metaboličke i endokrine funkcije.
Gubitak bubrežne funkcije može biti privremen (akutni) ili trajni (kronični), djelomični
ili potpun. Mnoge upalne, imunološke i metaboličke bolesti mogu dovesti do oštećenja
bubrega, koje može biti akutno ili kronično, djelomično ili potpuno. Akutno zatajenje
bubrega može nastati u roku od nekoliko sati ili dana, a označava ga prolaznost i
djelomični ili potpuni oporavak funkcije. Obično nastane tijekom teških upalnih bolesti,
nakon obimnih povreda ili teških operacija. Kronično zatajenje bubrega nastaje
postepeno tijekom godina, a označava ga trajni gubitak funkcije. Uobičajeni i danas
najčešći uzroci su šećerna bolest i visoki krvni tlak, kao i kronične upalne, imunološke,
mateboličke ili nasljedne bolesti bubrega. Usporedno s napredovanjem kronične
bubrežne bolesti dolazi do promjena u građi i funkciji bubrega, smanjuje se glomerularna
filtracija i dolazi do porasta razine supstancija koje nastaju mijenom tvari, a u normalnim
okolnostima izlučuju se iz organizma mokraćom. Zbog gubitka bikarbonata krv postaje
kisela (metabolička acidoza), dolazi do poremećaja u ravnoteži elektrolita
(hiperkaliemija, hiperfosfatemija, hipokalcemija), narušeni su stvaranje bjelančevina
(hipoproteinemija) i masnoća (dislipidemija), mijenja se sposobnost zgrušavanja krvi, a
zbog nedostatka eritropoetina bolesnici su anemični. Zbog smanjenog izlučivanja vode
nastaju otoci (edemi) i dolazi do porasta tlaka krvi. Bolest bubrega obično napreduje
gotovo neprimjetno, ali su posljedice vrlo teške i mogu se vidjeti na gotovo svim
organskim sustavima. Najpogubnije promjene dešavaju se na srcu i krvnim žilama, a
očituju se kroz hipertrofiju lijeve klijetke, popuštanje srčanog mišića, aterosklerozu
koronarnih, ali i drugih arterija, infarkt miokarda i moždani udar. Usprkos različitim
uzrocima oštećenja funkcije bubrega, patofiziologija i kliničke posljedice progresivne
bubrežne bolesti su vrlo slične. Razlikujemo 5 stadija kroničnog zatajivanja bubrega, koji
se razvrstavaju prema glomerularnoj filtraciji (GF) koja je prihvaćena kao najbolji
pokazatelj bubrežne funkcije u zdravlju i bolesti.
Stadij 1. Oštećenje funkcionalne rezerve bubrega.
Ovaj stadij je definiran kao prisutnost strukturnih ili funkcionalnih poremećaja u
bubregu. U početku je GF normalna, a s vremenom može doći do smanjenja GFR.
2
Stadij 2. Blago smanjenje GF (60 do 89 ml/min/1,73 m ).
U ovom stadiju u bolesnika je često prisutna hipertenzija, a mogu biti prisutni i
laboratorijski pokazatelji karakteristični za poremećaj funkcije drugih organskih
sustava, no najčešće simptomi izostaju. Ako su vrijednosti serumskog kreatinina
povišene, radi se o graničnom povišenju, bez većeg kliničkog značenja.
2
Stadij 3. Umjereno smanjenje GF (30 do 59 ml/min/1,73 m ).
Ovaj stadij obilježen je prisutnošću azotemije, stanjem koje je definirano kao
nakupljanje krajnjih produkata metabolizma dušika u krvi, što se očituje povišenjem
koncentracije serumskog kreatinina i ureje. Smanjuje se proizvodnja eritropoetina,
a najčešće su prisutni i laboratorijski pokazatelji poremećaja funkcije drugih
7
organskih sustava. Iako bolesnici mogu imati simptome, često izostaju, čak i kada je
bubrežna funkcija smanjena za 70%.
Stadij 4. Teško smanjenje GF (15 do 29 ml/min/1,73 m2).
U ovom stadiju kroničnog zatajivanja bubrega azotemija, anemija i drugi
laboratorijsski pokazatelji su odraz poremećaja funkcije više organskih sustava.
Međutim, bolesnici često imaju tek blago izražene simptome.
Stadij 5. Završni stadij zatajivanja bubrega – uremija (GF <15 ml/min/1,73 m2).
U većini slučajeva ovaj stadij bubrežnog zatajenja obilježen je spektrom simptoma i
laboratorijskih pokazatelja od strane više organskih sustava, a zajedno čine stanje
koje se naziva urmičkim sindromom. U ovom stadiju je zbog liječenja popratnih
bolesti drugih organskih sustava i komplikacija koje su posljedica smanjene GF
potrebno započeti s nadomještanjem bubrežne funkcije (dijaliza ili transplantacija),
jer se u protivnom značajno povećavaju pobol i smrtnost.
SLIKA 2. Aparat za hemodijalizu.
PATOFIZIOLOGIJAUREMIJE
Patogeneza različitih uremijskih simptoma nije posve razjašnjena, ali se zna da su za
nastanak značajna tri mehanizma: smanjeno izlučivanje elektrolita, vode i dušičnih tvari,
smanjena proizvodnja hormona (poremećaj u sustavu renin-angiotenzin, smanjeno
stvaranje aktivnog oblika vitamina D i nedovoljna sekrecija eritropoetina) i poremećaj u
ragradnji različitih peptida i polipetida.
8
Smanjeno izlučivanje elektrolita i vode. Važna funkcija zdravih bubrega je
izlučivanje elektrolita i vode nastalih razgradnjom hrane, a s ciljem održavanja
ravnoteže, što se postiže približnim izjednačavanjem unosa i izlučivanja mokraćom.
Bolesti koje uzrokuju gubitak bubrežne funkcije potiču mehanizme prilagodbe kojima
organizam nastoji održati ravnotežu elektrolita i vode. Ako su zbog bolesti izgubljene tri
četvrtine nefrona, to znači da svaki preostali nefron mora izlučivati četiri puta veću
količinu elektrolita i vode da bi se održala ravnoteža između unosa i izlučivanja.
Međutim, ovi mehanizmi prilagodbe s vremenom zataje i nastupi stadij bubrežne bolesti
kada bubreg više nije u stanju održati ravnotežu. Ovo stanje opisuje se kao završni stadij
zatajenja bubrega. Broj funkcionalnih nefrona je toliko smanjen da više nije moguće
postići izlučivanje urina koje bi bilo jednako unosu tekućine, a u organizmu se
nagomilavaju otpadne tvari koje se inače izlučuju zdravim bubrezima. Kliničko
obilježje opisanog stanja uključuje edeme (otekline) i hipertenziju (visoki krvni tlak koji je posljedica zadržavanja natrija), hiponatremiju (koja je posljedica zadržavanja
vode), hiperkalemiju, metaboličku acidozu, hipokalcemiju i hiperfosfatemiju.
Smanjeno izlučivanje dušičnih supstanci. Bubrezi izlučuju različite organske
tvari, a najčešće se određuju i prate kreatinin, ureja i urati. Za razliku od izlučivanja
elektrolita i vode izlučivanje ureje i kreatinina nije aktivno regulirano na razini samog
bubrega. Koncentracije kreatinina i ureje u plazmi počinju rasti s početnim smanjenjem
GF i postepeno se povećavaju uporedo s pogoršanjem bubrežne funkcije. Kad GF padne
ispod 15 ml/min/1,73 m2, bolesnici se počinju žaliti na brojne simptome koji su
karakteristični za uremijski sindrom. Smatra se da su mnogi od simptoma posredovani
nakupljanjem uremijskih toksina. Međutim, još nije moguće utvrditi toksine koji su
odgovorni za većinu uremijskih simptoma. Iako se tradicionalno drži da je ureja jedan od
najznačajnijih toksina, sama ureja nije toksična, a simptomi uremije nisu u izravnoj vezi s
razinom ureje u plazmi.
Smanjena proizvodnja hormona. Zdravi bubrezi proizvode nekoliko hormona
uključujući eritropoetin i kalcitriol (1,25-dihidroksikolekalciferol), aktivni oblik
vitamina D. Smanjena proizvodnja ovih dvaju hormona ima značajnu ulogu u nastanku
anemije, odnosno koštane bolesti. Poremećaj u reguliranju sastavnica sustava reninangiotenzim-aldosteron ima izravni utjecaj na krvni tlak odnosno nastanak, često
tvrdokorne arterijske hipertenzije.
Poremećaj u katabolizmu peptida i polipeptida. Peptidi i polipeptidi, među kojima
su i neki hormoni (npr. gastrin i neki drugi gastrointestinalni hormoni) ne razgrađuju se u
oštećenim bubrezima što dovodi do njihove povećane aktivnost i različitih poremećaja u
organizmu.
SISTEMSKE KOMPLIKACIJE I NJIHOVO LIJEČENJE
Uremijski sindrom sastoji se od niza simptoma i znakova koji se javljaju kada
uznapredovalo zatajenje bubrega pospješuje poremećaj funkcije gotovo svih organskih
sustava. Početak uremije je polagan i podmukao. Započinje nespecifičnim simptomima
kao što su mučnina, slabost, nesanica i opće loše osjećanje. Brzo se umaraju, apatični su i
9
bezvoljni. Često gube tek i žale se na jutarnju mučninu i povraćanje. Ponekad mogu biti
istovremeno prisutni znakovi i simptomi zatajenja više organskih sustava. Najčešće se
radi o srčano-žilnom sustavu (slabost srca, poremećaji cirkulacije, koronarna bolest
srca), sustavu za pokretanje (bolovi u kostima i zglobovima), živčanom sustavu (sindrom
karpalnog tunela, polineuropatija), imunološkom i hematološkom sustavu (učestale
infekcije, anemija).
Poremećaj elektrolita. U kroničnom zatajivanju bubrega postoje različiti poremećaji
ravnoteže elektrolita, kiselo-bazne ravnoteže i izlučivanja tekućine.
Ravnoteža natrija. Ravnoteža natrija ostaje normalana sve do vrlo visokog stadija
kroničnog zatajenja bubrega, prvenstveno zato jer bubrezi mogu značajno povećati
izlučivanje natrija po nefronu smanjujući mu tubularnu resorpciju. Iako je ravnoteža
natrija održana, bubrezi gube sposobnost prilagodbe promjenama unosa soli. Unosom
velike količine natrija lako se može premašiti ekskretorni kapacitet oštećenog bubrega,
što ima za posljedicu zadržavanje tekućine, edeme i hipertenziju. Isto tako, prekomjerna
primjena diuretika može dovesti do suviše velikog gubitka volumena tekućine i
pogoršanja bubrežne funkcije. Gubitak natrija zbog kronične bolesti bubrega tzv.
nefropatije s gubitkom natrija je rijetka pojava. Klinički vidljivi edemi pojavljuju se tek
kada je GF manja od 15 ml/min1,73m2 . Međutim, edemi se mogu pojaviti i pri višim
vrijednostima GF u bolesnika s bolešću glomerula i značajnom proteinurijom (nefrotski
sindrom), kao i u bolesnika sa zatajenjem srca. Kamen temeljac liječenja edema (i
hipertenzije) je smanjenje unosa natrija (soli) na količinu koja se preporuča u sklopu
dijete u slučaju nekomplicirane hipertenzije (<100 mmol/dan odnosno 2,3 g natrija ili do
6 g soli). Ukoliko smanjeni unos natrija nije učinkovit ili se iz nekog razloga ne može
postići, potrebno je u liječenje uvesti diuretike. Tiazidni diuretici su najčešće
neučinkoviti ako su vrijednosti serumskog kreatinina veće od 265 μmol/l. Zbog toge su u
liječenju bolesnika s kroničnim zatajivanjem bubrega lijek izbora diuretici Henleove
petlje (furosemid). Glavni cilj na početku liječenja diuretikom je određivanje
odgovarajuće doze lijeka. Bolesnicima s uznapredovalim stadijem kroničnog zatajivanja
bubrega često su potrebne visoke doze furosemida (Lasix, Edemid), čak i do 400 mg
dnevno (iznimno do 2,000 mg/dan). Izostanak odgovora na visoke doze diuretika
Henleove petlje često je posljedica nepridržavanja uputa o smanjenom unosu natrija. U
takvim slučajevima, davanje kombinacije tiazidnog diuretika ili metolazona prije
diuretika Henleove petlje može potaknuti diurezu. Za postizanje maksimalnog učinka
preporuča se davanje tiazidnog diuretika 30 minuta prije diuretika Henleove petlje.
Diuretici koji štede kalij (spironolakton) su kontraindicirani zbog opasnosti od nastanka
hiperkalemije.
Ravnoteža kalija. Ravnoteža kalija održana je do kasnog stadija kroničnog
zatajivanja bubrega, uglavnom na račun povećanja bubrežnog izlučivanja kalija putem
preostalih funkcionalnih nefrona i povećanog izlučivanja kalija stolicom. Hiperkalemija
se može razviti i u ranijom stadiju kroničnog zatajivanja bubrega u bolesnika s
hiperreninemijskim hipoaldosteronizmom, stanjem koje se najčešće viđa u bolesnika s
dijabetičkom nefropatijom ili tubulointersticijskom bolešću. Hiperkalemija može nastati
kao posljedica pogreške u prehrani (pretjeran unos čokolade, suhog voća, banana ili
rajčica), primjene dodataka hrani koji sadrže kalij, pojačanog katabolizma (u teškim
10
bolestima) ili u sklopu metaboličke acidoze. Može nastati i uz primjenu nekih lijekova
kao što su diuretici koji štede kalij, inhibitori angiotenzin konvertaze (ACEi) i
nesteroidni antireumatici. Hipokalemija može nastati u bolesnika s kroničnim
zatajivanjem bubrega, a najčešće je posljedica gubitka kalija putem probavnog sustava
ili pretjeranog uzimanja ionskih izmjenjivača (kayexalate, sorbisterit). Blaga
hiperkalemija u rasponu od 5,0 do 5,5 mmol/l je česta pojava u bolesnika s kroničnim
zatajivanjem bubrega, a može se spriječiti smanjenim dnevnim unosom kalija hranom
na 2 do 3 g (50 do 75 mmol), kao i izbjegavanjem uzimanja lijekova koji mogu izazavati
hiperkalemiju. Bolesnici sa serumskom koncentracijom kalija ispod 6 mmol/l
uglavnom dobro reagiraju na kombinaciju diuretika Henleove petlje i smanjen unos
kalija. Asimptomatske bolesnike sa serumskim kalijem 6,0 do 6,5 mmol/l treba liječiti
natrij-polystyrene sulfonatom koji se daje na usta ili ispiranjem debelog crijeva s 15 do
30 g sorbitola svakih 6 sati. Još jače izražena hiperkalemija ili simptomatska
hiperkalemija, osobito ako su pisutne i promjene u elektrokardiogramu, liječi se
kombinacijom kalcij-glukonata primijenjenog intravenozno (u hitnim stanjima) i
infuzijom glukoze i inzulina s ili bez dodatka bikarbonata. Ovom terapijom postiže se
prolazni pomak kalija u stanice dok se višak kalija ne odstrani iz tijela, a to se može
postići primjenom natrij-polystyrene sulfonata ili diuretika u visokim dozama. U
bolesnika u završnom stadiju kroničnog bubrežnog zatajivanja često je za rješavanje
hiperkalemije potrebna dijaliza.
Ravnoteža vode. U bolesnika s kroničnim zatajivanjem bubrega oštećena je
sposobnost koncentriranja i razrjeđivanja mokra će, zbog čega su skloniji
hipernatremiji i hiponatremiji. Hipernatremija može nastati kada unos vode nije
dovoljan da nadoknadi gubitak tekućine. U bolesnika s kroničnim zatajivanjem
bubrega češće dolazi do hiponatremije kao posljedice prekomjernog unosa vode ili
primjene hipotoničnih otopina u količini koja premašuje bubrežnu sposobnost
izlučivanja tekućine. Kako bi se spriječila hiponatremija, bolesnicima s kroničnim
zatajivanjem bubrega se preporuča umjeren unos tekućine (obično oko 1,5 l dnevno).
Također se preporuča izbjegavati primjenu hipotoničnih otopina.
Metabolička acidoza. U većine bolesnika s kroničnim zatajivanjem bubrega
metabolička acidoza nastaje kao posljedica smanjene sposobnosti izlučivanja
vodikovih iona koji su nastali kao proizvod metabolizma aminokiselina koje sadrže
sumpor. S napredovanjem zatajenja bubrega prema završnom stadiju, serumska
koncentracija bikarbonata često pada ispod 20 mmol/l, a anionski procjep se povećava.
Koncentracija bikarbonata manja od 10 mmol/l je rijetkost jer puferiranje vodikovih
iona unutarstaničnim puferima sprečava progresivno smanjenje koncentracije
serumskih bikarbonata. Liječenje metaboličke acidoze je opravdano, budući da se
kronična acidemija povezuje s pogoršanjem bubrežne koštane bolesti koja nastaje kao
posljedica sekundarnog hiperparatireoidizma, kao i s negativnom ravnotežom kalcija,
pojačanim gubitkom mišićne mase, katabolizmom, usporenjem rasta u djece i
najvjerojatnije bržim smanjenjem GF. Cilj je održati razinu bikarbonata u serumu iznad
20 mmol/l. Preporuča se uzimanje natrij-bikarbonata (soda bikarbona) u dozi koja
odgovara dnevnoj proizvodnji kiselina (0,5 do 1 mmol/kg tjelesne težine dnevno).
Zbog dodatnog unosa natrija, ponekad je u terapiju potrebno dodati diuretik kako bi se
izbjeglo stvaranje edema i hipertenzija. Natrij-citrat je podnošljiviji od natrij-
11
bikarbonata jer nema nuspojave
oslobađanja plina (CO2 ) u želucu.
Međutim, natrij-citrat se ne
preporuča bolesnicima koji uzimaju
vezače fosfora koji sadrže aluminij,
jer značajno pospješuje apsorpciju
aluminija iz probavnog sustava,
čime se povećava rizik od
intoksikacije aluminijem. Kalcijkarbonat koji se najčešće
primjenjuje kao vezač fosfora
također može biti koristan u
ispravljanju acidoze.
Srčano-žilne komplikacije.
Najčešći uzrok pobola i smrti u
bolesnika koji su u završnom stadiju
SLIKA 3. Količina lijekova koju morate
kroničnog zatajenja bubrega, ali i u
uzimati nekada upravo zastrašuje.
ranijim stadijima, su srčano-žilne
bolesti (hipertrofija lijeve klijetke, popuštanje srca, bolest koronarnih krvnih žila i
moždani udar). Smanjenje tradicionalnih čimbenika rizika (starija dob, arterijska
hipertenzija, šećerna bolest, poremećaj u omjeru masnoća u krvi – dislipidemija,
obiteljska anamneza o srčano-žilnim bolestima, pušenje cigareta), kao i čimbenika rizika
povezanih s kroničnim zatajivanjem bubrega (sekundarni hiperparatireoidizam, niski
albumini i/ili visoki homocistein u plazmi, pothranjenost, upala, anemija), ključna je
stavka u smanjenju pobola i smrti od srčano-žilnih bolesti u kroničnih bubrežnih
bolesnika. U osoba s kroničnim zatajenjem bubrega gotovo neizbježno dolazi do razvoja
hipertenzije, a najčešće se radi o hipertenziji ovisnoj o volumenu. Rjeđi uzrok
hipertenzije u ovih bolesnika su visoke razine renina i angiotenzina. Kontrolom
hipertenzije postiže se smanjenje utjecaja jednog od ključnih čimbenika rizika srčanožilnih bolesti, a usporava se i napredovanje kronične bolesti bubrega. Cilj liječenja je
postizanje krvnog tlaka koji je niži od 130/85 mmHg. Liječenje hipertenzije uključuje
smanjenje unosa soli i primjenu diuretika. ACEi i blokatori receptora za angiotenzin su
antihipertenzivni lijekovi izbora jer dobro reguliraju tlak i usporavaju napredovanje
zatajenja bubrega. Zaštitno djelovanje ovih lijekova na očuvanje GF je osobito
naglašeno u bolesnika s obilnijom proteinurijom. U bolesnika koji uzimaju ACEi i/ili
blokatore receptora za angiotenzin, potrebno je pratiti i često kontrolirati vrijednosti
serumskog kalija i kreatinina. Perikarditis je ranije bio česta pojava u bolesnika s
kroničnim zatajivanjem bubrega, no danas je znatno rjeđi jer se liječenje dijalizom
započinje prije njegova nastanka. Liječenje perikarditisa uključuje intenzivne dijalize i
primjenu nesteroidnih antireumatika. Srčane aritmije česte su u bolesnika s kroničnim
zatajivanjem bubrega, a najčešće su posljedica ishemijske bolesti srca i poremećene
ravnoteže elektrolita.
12
Hematološke komplikacije. Normokromna i normocitna anemija definirana
vrijednostima hemoglobina nižim od fiziološlih, u većine bolesnika s kroničnim
zatajenjem bubrega počinje se razvijati kada GF padne ispod 60 ml/min/ 1,73m2.Anemija
nastaje u prvom redu kao posljedica smanjene proizvodnje eritropoetina, a u manjoj mjeri
kao posljedica hemolize, inhibitornog djelovanja uremijskih toksina na koštanu srž,
gubitka krvi (okultnog ili očiglednog), nedostatka željeza, folata i/ili vitamina B12.
Rekombinirani humani eritropoetin predstavlja revoluciju u liječenju anemije kronične
bubrežne bolesti. Ispravak anemije primjenom eritropoetina poboljšava srčanu funkciju,
toleranciju napora, ublažavaju se simptomi od strane središnjeg živčanog sustava,
poboljšava se apetit i seksualna funkcija. U kroničnom zatajenju bubrega broj leukocita
je najčešće unutar granica normalnih vrijednosti, no funkcija im je poremećena što ima za
posljedicu povećanu osjetljivost bolesnika na infekcije. Drugi učinci koji se odnose na
hematopoetski sustav su povećana lomljivost kapilara i povećana sklonost krvarenju kao
posljedica poremećene funkcije trombocita.
SLIKA 4. Anemija kronične bubrežne bolesti.
Vide se normocitni, hipokromni eritrociti
SLIKA 5. Paratiroidne žlijezde koje su
odstranjene operativnim zahvatom bolesniku
s kroničnim zatajenjem bubrega i sekundarnim hiperparatireoidizmom.
Koštana bolest. U bolesnika s
kroničnim zatajenjem bubrega
poremećen je metabolizam kalcija i
fosfora, a posljedica je koštana bolest. Sa
smanjenjem GF dolazi do nagomilavanja
fosfora. Hiperfosfatemija i što je još
važnije smanjena proizvodnja aktivnog
oblika vitamina D (1,25 dihidroksikolekalciferol), dovode do hipokalcemije. Aktivni oblik vitamina D
sintetizira se u bubrezima i povećava
apsorpciju kalcija u crijevima. Pokušaj
organizma da normalizira serumski
kalcij dovodi do sekundarnog hiperparatireoidizma i poremećaja u dinamici
rasta i razgradnje kostiju. Koštana bolest,
poznata još i kao bubrežna osteodistrofija uključuje osteitis fibrozu,
osteomalaciju i adinamičnu koštanu
bolest. Najčešći oblik je osteitis fibrosa,
koja nastaje kao posljedica sekundarnog
hiperparatireoidizma. Bolest je u
početku asimptomatska, no kasnije se
javljaju bolovi u kostima, patološki
prijelomi i metastatske kalcifikacije u
mekim tkivima i u krvnim žilama.
Komplikacije koj e nastaju kao
posljedica hiperparatireoidizma moguće
je spriječiti ili svesti na minimum
kontrolom i regulacijom hiperfosfatemije i smanjenjem razine
parathormona.
13
Neurološke komplikacije. U bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega česta je
pojava poremećeni protok kroz krvne žile mozga. U odmaklom stadiju kronične bolesti
bubrega, česta je pojava uremijska encefalopatija čija su glavna obilježja nesanica,
smanjena koncentracija, promjena uobičajenog ritma sna i budnosti, emocionalna
labilnost, anksioznost i depresija. Dijalizom se postiže poboljšanje mentalnog statusa i
ispravak nenormalnosti u elektroencefalogramu. U bolesnika s kroničnim zatajenjem
bubrega mogu se pojaviti i generalizirani motorički napadi (toničko-klonički grčevi).
Čest nalaz je i simetrična polineuropatija osjetno-motornog tipa. Najprije dolaze do
izražaja ispadi osjeta (parestezije i nemir nogu). Poremećaj autonomnih funkcija može
uzrokovati položajnu hipotenziju i spolnu nemoć.
Komplikacije od strane probavnog sustava. U uznapredovalom stadiju
kroničnog zatajivanja bubrega česti su simptomi anoreksija, mučnina i povraćanje.
Moguće je krvarenje iz probavne cijevi (uglavnom radi erozivnog gastritisa, vrijedi
želuca ili dvanaesnika, angiodisplazije). Navedeni simptomi najčešće nestaju s
početkom liječenja dijalizom. Međutim, u bolesnika s kroničnim zatajivanjem bubrega
čest problem je i pothranjenost (malnutricija), te stoga u liječenju ovih bolesnika
značajnu ulogu ima i pravilna prehrana.
Endokrinološke komplikacije. U bolesnika s uznapredovalim kroničnim
zatajenjem bubrega česti su poremećaji u spolnoj i reproduktivnoj funkciji. Preko 50%
muškaraca s uremijom ima simptome erektilne disfunkcije i smanjeni libido, a u žena su
česti poremećaji mjesečnice i smanjena je plodnost. Bolesnice s razinom kreatinina u
serumu višom od 265 μmol/l vrlo rijetko mogu iznijeti trudnoću do kraja. Bubrezi
imaju važnu ulogu u metabolizmu, izlučivanju i razgradnji različitih hormona i njihovih
receptora. Zbog toga su u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega česti poremećaji
žlijezda s unutarnjim izlučivanjem koji se očituju povećanjem ili smanjenjem njihove
koncentracije, poremećajem u aktiviranju i djelovanju na ciljne organe. U djece su česti
poremećaji u djelovanju hormona rasta, a u odraslih može nastati hipotireoza i
disfunkcija nadbubrežnih žlijezda.
Plućne komplikacije. U bolesnika s težim stadijima kroničnog zatajivanja
bubrega često se mogu vidjeti pleuralni izljevi i plućna fibroza.
Komplikacije osjetila i kože. Kožne promjene, a posebno svrbež česti su nalaz u
kroničnih bubrežnih bolesnika. Česte su promjene na očima uslijed hipertenzije i/ili
sistemske bolesti koja je dovela do zatajivanja bubrega (npr. šećerna bolest), a nije
rijetko ni slabljenje sluha, te promjene u osjetu mirisa i okusa.
14
SLIKA 6. Bjeloočnice prošarane kapilarama u bolesnika sa završnim stadijem
kroničnog zatajenja bubrega koji se liječi hemodijalizom.
ČEKANJE
NA TRANSPLANTACIJU
Nakon što ste započeli liječenje
dijalizom, napravljena je obrada
kojom se procijenilo da li ste sposobni
za transplantaciju bubrega. Ako su svi
nalazi bili u prihvatljivim granicama
odstupanja od normalnih vrijednosti,
stavljeni ste kao i većina drugih
bolesnika, na listu čekanja za
kadaveričnu transplantaciju bubrega.
SLIKA 7. Čekanje se čini poput vječnosti.
Poziv za transplantaciju. Unatoč nadi i potajnom iščekivanju, većina je bila iznenađena
kada vas je liječnik iz vašeg centra za dijalizu obavijestio da ste odabrani kao mogući
primatelj bubrega. Uzbuđenje, napetost, iščekivanje, operacija...
15
SLIKA 8. Stigao je dugo očekivani poziv. Treba hitro otići u centar za transplantaciju
bubrega. Što je vrijeme između vađenja i presađivanja bubrega (hladna ishemija) kraće,
to je uspjeh operacije bolji.
Napokon ste dobili toliko željeni bubreg. Kako dalje? Kako
organizirati život? kako se naviknuti na veliku količinu novih
lijekova? Što smijem, a što ne smijem?
Odgovore na ta i mnoga druga pitanja
pokušati ćemo vam dati u ovom priručniku.
SLIKA 9. Sreća prati hrabre.
OPERATIVNI ZAHVAT
Dio bolesnika je prije transplantacije trebao odstraniti jedan ili oba bubrega. To je
uobičajeni postupak kod dijela bolesnika s vezikoureteralnim refluksom i
ponavljajućim infekcijama mokraćnog sustava, ali i kod bolesnika s velikim
policističnim bubrezima kada nema mjesta za "novi" bubreg. Ukoliko je bilo potrebno
odstranjivanje oba bubrega jedan se obično odstranjuje prilikom stavljanja na Listu
čekanja za transplantaciju bubrega, a drugi prilikom same transplantacije.
Nakon što dođete u transplantacijski centar počinje neposredna predtransplantacijska
obrada kojom je potrebno isključiti eventualnu akutnu kontraindikaciju za operativni
zahvat ili za primjenu imunosupresijske terapije (primjerice akutnu infekciju). U
većini slučajeva je potrebno učiniti hemodijalizu, a bolesnici na peritonejskoj dijalizi
rade još jednu izmjenu.
Neposredno prije operativnog zahvata počeli ste dobivati imunosupresijske lijekove.
Operacija transplantacije bubrega uključuje rez u donjem dijelu trbuha kroz koji se u
trbušnu šupljinu umeće bubreg i spaja na krvne žile i mokraćni mjehur. Operacija
obično traje oko tri sata.
16
SLIKA 10. Kirurški tim transplantira bubreg
Prva transplantacija bubrega sa živoga darivatelja
napravljena je u bolnici Sušak u Rijeci (danas Klinički
bolnički centar Rijeka) 31. siječnja 1971. godine, a godinu
dana kasnije (15. svibnja 1972. godine) u istoj ustanovi
napravljena je i prva kadaverična transplantacija bubrega.
Multidisciplinarni tim koji je napravio prve transplantacije
bubrega u Republici Hrvatskoj predvodio je prof. dr. Vinko
Frančišković.
Postoperativna skrb. Nakon operativnog zahvata većina
bolesnika se osjeća smušeno zbog djelovanja anestetika.Ne
smijete ništa jesti. Obzirom da je nakon operacije
organizmu potrebna tekućina dobivati ćete infuzije. Nakon
što prestane produženo djelovanje anestetika dobiti ćete
klizmu ili čepić da se potakne rad crijeva. Nakon uspostave
crijevne funkcije hraniti ćete se na usta. Ograničenja u
prehrani neposredno nakon transplantacije ovise o funkciji
bubrega. Ako je ona zadovoljavajuća, nema značajnijih
ograničenja u prehrani, dok bolesnici kojima nije odmah
uspostavljena funkcija bubrega trebaju prehranu s
ograničenim unosom kalija i natrija.
SLIKA 11. Neposredno nakon operacije smjestiti će Vas u jedinicu intenzivne skrbi,
lijekove ćete dobivati parenteralno (intravenski ili u mišić), a hranu ovisno o brzini
oporavka, intravenski u obliku infuzije ili na usta.
Pojedini bolesnici odmah uspostave bubrežnu funkciju, dok je kod drugih funkcija
odgođena nekoliko dana do nekoliko tjedana. Mokraća može biti sukrvava ili može
sadržavati ugruške krvi. U takvim slučajevima može biti potrebno ispiranje mokraćnog
mjehura. Svakodnevno se mjeri količina mokraće koju ste proizveli. Dodatne cijevi
služe kao dren putem kojeg se cijedi suvišna tekućina iz trbušne šupljine zaostala nakon
operativnog zahvata (ostatci krvi nakon
spajanja krvnih žila, limfa), kao i proteza
koja vodi iz vašeg novog bubrega.
Cjevčice će vam odstraniti nakon nekoliko
dana u ovisnosti od brzine oporavka i
uspostavljanja funkcije presađenog
bubrega. Neke bolesnike se otpušta kući s
urinarnim kateterom (bolesnici koji su
dugotrajno liječeni dijalizom imaju malu
zapremninu mokraćnog mjehura),
SLIKA 12. Bolesnica u jedinici intenzivne skrbi. Obzirom da nije odmah uspostavljena
zadovoljavajuća funkcija presađenog bubrega, potrebno je nastaviti s dijalizom.
17
koji će se odstraniti nakon nekoliko tjedana ovisno o mišljenju liječnika. Nakon operacije
povećava se mogućnost stvaranja ugrušaka u krvnim žilama nogu ili zdjelice (tromboza).
Uz pomoć medicinske sestre ustati ćete se iz postelje i kretati prvo po sobi, a nakon nekog
vremena i po hodniku i dnevnom boravku za pacijente. Važno je da duboko dišete i
povremeno se nakašljavate kako bi spriječili nakupljanje sadržaja u plućima. To je
najbolji način da se izbjegne upala pluća. Iako možete osjećati bolove u području
operativnog reza pokušajte s vježbama disanja. Možda ćete nakon operacije trebati
tijekom nekoliko slijedećih dana nastaviti s dijalizom, ali vas to ne treba zabrinjavati jer
se radi o privremenom premoštenju razdoblja koje je potrebno da presađeni bubreg
uspostavi funkciju. Brzina oporavka, uspostavljanja funkcije transplantiranog bubrega i
dužina boravka u bolnici ovise o prethodnoj pripremljenosti bolesnika, kvaliteti
presađenog bubrega, podudarnosti tkiva, uspješnosti operacije, mogućim
komplikacijama, ali i o suradljivosti bolesnika. Zbog toga je važno da redovito uzimate
lijekove i da se pridržavate uputa medicinskog osoblja.
Dva dana nakon operacije vrši se ispitivanje funkcije presatka scintigrafijom, a
izgled i položaj transplantiranog bubrega može se provjeriti ultrazvukom. Pregled je
bezbolan. Nalazi mogu biti potpuno uredni, ali u nekih bolesnika scintigrafija bubrega će
pokazati odstupanje od normalnih vrijednosti, a liječnici će vam vjerovatno kazati da
imate ATN. To je skraćenica od naziva "akutna tubularna nekroza" koji označava
oštećenje bubrega nastalo najvećim dijelom zbog prolaznog prekida cirkulacije krvi.
Bubreg treba neko vrijeme da se oporavi od
takvog oštećenja i preuzme svoju funkciju
pročišćavanja krvi, odstranjivanja tekućine
i proizvodnje hormona. Dok se na temelju
scintigrafije bubrega procjenjuje funkcija,
uz pomoć ultrazvuka može se odrediti
položaj i izgled i veličina bubrega. Obojeni
ultrazvuk služi za određivanje protoka krvi
kroz arterije i vene bubrega, što je važno za
prosudbu funkcije i moguće reakcije
odbacivanja transplantiranog bubrega.
SLIKA 13. Bolesnica na scintigrafiji bubrega. Pretraga se izvodi u Zavodu za nuklearnu
medicinu. Mala, bezopasna količina radioaktivne tvari (radioizotopa) koju se ubrizga u
venu dolazi krvlju do bubrega. Kamera za registriranje radioizotopa registrira njegov
prolazak kroz bubreg na temelju čega Vaš liječnik može procijeniti protok krvi kroz
bubreg i funkciju bubrega.
U bolnici je izuzetno važna osobna higijena. Budući
da primate lijekove kojima je cilj da potisnu
imunološki sustav i spriječe odbacivanje presađenog
bubrega, povećana je sklonost infekcijama. Zbog
toga je važna redovita higijena usne šupljine i kože.
Ne zaboravite što češće prati ruke.
SLIKA 14. Održavanje osobne higijene jedan je od temeljnih preduvjeta za sprečavanje
infekcija u bolesnika s transplantiranim bubregom.
18
Imunosupresivne lijekove uzimajte kako Vam odredi liječnik. Učestalo vađenje krvi
i krvne analize nakon transplantacije bubrega imaju zadaću da utvrde funkciju
transplantiranog bubrega, ali i da se odredi koncentracija imunosupresivnih lijekova u
plazmi. Radi se o potencijalno nefrotoksičnim lijekovima (u visokoj koncentraciji mogu
oštetiti bubreg) čiju koncentraciju u krvi treba održavati u točnim razmjerima. Tu vrstu
lijekova morate uzeti tek nakon što je izvađena krv za određivanje njihove koncentracije,
jer će se u protivnom dobiti lažno visoke vrijednosti i liječnik će smanjiti dozu lijeka što
može biti opasno za Vaš transplantirani bubrega (odbacivanje transplantiranog bubrega)!
Napokon, vaš novi bubreg funkcionira. Spremni ste za polazak kući. Tome se
veselite jer Vam nedostaju bližnji i atmosfera doma. Dosta vam je bolnice, osoblja,
liječnika... Ipak, vjerovatno ste zabrinuti kako ćete se snaći kod kuće. Hoće li biti sve u
redu s vašim bubregom? Što sada?
SLIKA 15. Hura! A sada kući pjevajući
Na slijedećim stranicama su savjeti kako najbezbolnije "zakoračiti" u život s novim
bubregom.
LIJEKOVI
Nakon što ste dobili svoj novi bubreg, morate trajno uzimati čitav niz različitih
lijekova. Oni su potrebni kako bi spriječili odbacivanje transplantiranog bubrega. Ne
smijete prestati uzimati lijekove niti preskakati doze jer postoji opasnost odbacivanja
bubrega. Tijekom prvih mjeseci mijenjat će se doze lijeka i zato:
• zapišite sve što će Vam o lijekovima kazati liječnik;
• provjerite da li ste dobro razumjeli sve što Vam je liječnik rekao;
• lijekove obavezno uzimajte u točno određeno vrijeme;
• proučite uputstvo koje se nalazi uz svaki lijek;
• upoznajte se s najčešćim nuspojavama;
• ne treba Vas brinuti duga lista nuspojava za svaki lijek, jer se većina
nuspojava javlja vrlo rijetko
19
POZOR, ovo je neobično važno!
O lijekovima MORATE zapamiti slijedeće:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Morate naučiti ime, izgled i dozu svakog lijeka koji koristite;
Držite lijekove na suhom i hladnom mjestu izvan dosega sunčevih zraka i djece;
Ne držite lijek u hladnjaku ako to nije izričito određeno;
Ako ne možete sami brinuti o redovitom uzimanju lijeka, zamolite za pomoć
članove obitelji;
Uzimajte lijekove u točno određeno vrijeme. Uključite ih u svoju uobičajenu rutinu
(primjerice uz pranje zubi ujutro i navečer);
Ako putujete ili idete na kontrolu liječniku ponesite sve svoje lijekove. Svaki put
kada odlazite od kuće pomislite da nešto može krenuti naopako i da nećete moći
uzeti lijekove na vrijeme. Zato ih uvijek držite uz sebe;
Prilikom uzimanja nekog novog lijeka ili pomoćnog medicinskog sredstva,
posavjetujte se sa svojim liječnikom da ne bi došlo do neželjenih međudjelovanja
između lijekova;
Nikada ne mijenjajte dozu lijeka sami, pogotovo ne prekidajte uzimanje lijeka iako
se osjećate dobro;
Vaš liječnik opće medicine ne
može mijenjati lijekove niti
njihove doze bez savjetovanja
s nefrologom iz transplantacijskog tima;
Ako slučajno zaboravite uzeti
lijek, uzmite ga čim se sjetite;
Ako zabunom uzmete
preveliku dozu lijeka javite se
svom liječniku;
Budite sigurni da imate
dovoljno lijeka tijekom
praznika ili vikenda;
Ne koristite lijekove kojima je
istekao rok valjanosti;
Obavijestite svog liječnika SLIKA 16. Da li je ovo kućna ili bolnička apoteka?
o svakoj nuspojavi lijeka.
NE ZABORAVITE !!!
LIJEKOVE NIKADANE UZIMAJTE UZ SOK OD GREJPA!
Ciklosporin (Neoral, Equoral, CiklosporinAlkaloid)
Ciklosporin spriječava aktiviranje bijelih krvnih stanica (leukocita) i na taj način
onemogućava ih da napadnu transplantirani organ. Doza se određuje na temelju vaše
tjelesne težine, koncentracije lijeka u plazmi, rezultata laboratorijskih testova i
praćenjem mogućih nuspojava. Obično se uzima na usta u obliku otopine ili kapsula, dva
20
puta dnevno s razmakom od točno 12 sati. Koncentracija ciklosporina u organizmu ovisi
o mnogo činitelja i podložna je promjenama zbog čega će se pri svakoj kontroli odrediti
koncentracija ciklosporina u plazmi. Na temelju toga će liječnik zadržati istu ili
promijeniti dozu lijeka. Ako su doze ciklosporina različite, zapamtite da se veću dozu
uvijek uzima navečer.
Tekući oblik lijeka. Ciklosporin je uljasta
tekućina pa se ne otapa u vodi. Zato ga miješajte s
mlijekom ili jabučnim sokom sobne temperature.
Nemojte koristiti sok od grejpa, jer može utjecati na
metabolizam lijeka. Nakon što ste pažljivo pipetirali
potrebnu količinu lijeka, pomiješajte ga sa mlijekom
u staklenoj ili keramičkoj posudi. Ne koristite
plastiku jer se lijek može vezati na stijenku posude.
Odmah popijte pripremljenu otopinu i u čašu dodajte
još mlijeka ili soka da budete sigurni da ste ispili
čitavu dozu lijeka. Pipetu osušite mekim papirom.
SLIKA 17. Putujte slobodno, ali
Kapsule. Lijek je potrebno popiti neposredno
lijekove nosite sa sobom.
nakon vađenja iz zaštitnog omota. Ne piti sa
sokom od grejpa!
Neželjene nuspojave uzimanja ciklosporina:
-
poremećaj funkcije bubrega
povišen krvni tlak
zadebljanje desni
poremećaj funkcije jetre
glavobolje
podrhtavanje ruku
pojačana dlakavost
mučnina, proljev i/ili povraćanje
SLIKA 18. Nuspojava liječenja
ciklosporinom: zadebljanje i
upala desni.
SLIKA 19. Pojačana dlakavost u mlade
bolesnice s transplantiranim bubregom
koja je liječena ciklosporinom i
kortikosteroidima.
21
Kortikosteroidi (Decortin, Medrol)
Kortikosteroide morate trajno uzimati, ali s vremenom doza lijeka će se postupno
smanjivati. Nekoliko godina nakon transplantacije postoji mogućnost da se bolesnicima
sa stabilnom funkcijom transplantiranog bubrega lijek u potpunosti ukine. Uzimaju se
ujutro, čime se oponaša prirodni ritam izlučivanja kortikosteroida iz nadbubrežne
žlijezde. Povremeno, osobito ako su potrebne velike doze kortikosteroida, liječnik će vas
uputiti da ih uzimate u dvije doze. Lijek uzimajte uz obrok (obično uz doručak). Ima
brojne nuspojave, koje su danas sve rjeđe jer su i doze kortikosteroida manje nego što su
se koristile prije pronalaska novih lijekova za imunosupresiju. Najčešće se javlja pojačan
apetit uz gomilanje prekomjernih kilograma, promjena rasporeda masti na tijelu (okruglo
lice, masna «grba» na stražnoj strani vrata), mišićna slabost, osteoporoza, lako stvaranje
modrica zbog slabosti kože i kapilara, šećerna bolest, mrena, želučani vrijed, promjene
raspoloženja, pojačana dlakavost i akne.
SLIKA 20. Strije i masna grba na leđima kao posljedice liječenja kortikosteroidima.
Mikofenolat mofetil (CellCept, Trixin) i mikofenolat-natrij (Myfortic)
Mikofenolat mofetil (MMF) spriječava umnožavanje limfocita.
Uvijek se daje u kombinaciji s drugim imunosupresivima. Uzima se
u dvije dnevne doze, svakih 12 sati. Uzimajte ih na prazan želudac,
jedan sat prije ili 2-3 sata poslije obroka. Mogu se uzimati i uz jelo, ali
tada morate biti dosljedni i uzimati ih uvijek uz obrok. Među
neželjene sporedne pojave ubraja se pad u krvnoj slici (leukociti i
trombociti), zbog čega je povećana sklonost infekcijama i krvarenju.
Vrlo česta neželjena pojava uzimanja mikofenolat mofetila je
nadutost. Mogu se javiti mučnina i/ili povraćanje, kao i
SLIKA 21. Mikofenolat mofetil odnosno mikofenolat-natrij je danas uobičajena
sastavnica protokola za imunosupresiju u bolesnika s transplantiranim bubregom.
22
proljev. Tada je obično potrebno smanjiti dozu lijeka. Dozu lijeka nikada ne mijenjajte
sami zbog opasnosti od odbacivanja transplantiranog bubrega.
Takrolimus (Prograf)
Takrolimus pripada istoj skupini lijekova kao ciklosporin i jedan je od temeljnih
lijekova za imunosupresiju. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je njegova uporaba
povezana s manjim opsegom fibroze (stvaranja ožiljka) u bubregu nego primjena
ciklosporina. Glavna nuspojava primjene takrolimusa je prolazni porast šećera u krvi
ovisan o koncentraciji lijeka. Ta se nuspojava javlja u manjem dijelu bolesnika, ali je vrlo
važno da ne uzimate hranu bogatu
šećerima ukoliko ste na terapiji
takrolimusom. Može uzrokovati
glavobolju, grčeve u mišićima,
proljev, mučninu, porast krvnog tlaka i
oštećenje bubrega. Koncentracija
lijeka se određuje na svakoj kontroli i
doza mijenja ovisno o nalazu. Lijek se
uzima u dvije doze, uvijek na isti način
s ili bez hrane. Uzimanje uz hranu
može prevenirati mučninu. Dostupan
nam je i oblik lijeka koji se primjenjuje
jednom dnevno. Takav načim
primjene lijeka poboljšava suradljivost
bolesnika, smanjuje broj lijekova koji
se moraju popiti tijekom dana i samim
time podiže kvalitetu života bolesnika
s presađenim bubregom.
Slika 22. Bradavice po koži su posljedica prekomjerne imunosupresije.
Sirolimus (Rapamun)
Sirolimus je izoliran iz mikroroganizama otkrivenih na Uskršnjim Otocima (Rapa
Nui), zbog čega je i dobio ime Rapamun. Znanstvenici su u potrazi za antibiotikom otkrili
da sirolimus ima snažno imunosupresijsko djelovanje.
Sirolimus je lijek koji se koristi u imunosupresiji ali za razliku od ostalih
imunosupresiva ima antitumorski učinak. Zbog toga se koristi u svih bolesnika s
anamnezom zloćudnih bolesti, u bolesnika s povećanim rizikom za razvoj tumora (npr.
bolesnici s endemskom nefropatijom) i u bolesnika u kojih se nakon transplantacije
razvije tumor. Koristi se i u slučajevima ciklosporinske toksičnosti (oštećenje živčanog
sustava ili bubrega ciklosporinom). Od nuspojava se najčešće javljaju anemija,
gastrointestinalne tegobe (mučnina, proljev, nadutost), porast masnoća u krvi i
proteinurija (povećano izlučivanje proteina mokraćom). Zbog toga se koristi u
kombinaciji s lijekom za snižavanje masnoća i lijekom koji smanjuje proteinuriju. Može
se uzimati natašte ili uz hranu, ali pri tome morate biti konzistentni i uvijek ga uzimati na
isti način. Lijek se uzima u jednoj dnevnoj dozi. Ukoliko se koristi u kombinaciji s
ciklosporinom tada se mora uzeti 4 sata nakon ciklosporina radi međusobnog utjecaja na
biološku dostupnost. Primjerice, ciklosporin uzimete u 8 i u 20 sati, a sirolimus u 12 sati.
23
Everolimus (Certican)
Everolimus se koristi u imunosupresiji, ali za razliku od ostalih imunosupresiva ima
anttitumorski učinak. Djeluje na faktore rasta koji potiču razvoj novih krvnih žila, a
upravo je razvoj novih krvnih žila ključan za rast i razvoj tumora. Zbog toga se everolimus
koristi u svih bolesnika s anamnezom zloćudnih bolesti, u bolesnika s povećanim rizikom
za razvoj tumora (npr. bolesnici s endemskom nefropatijom) i u bolesnika koji nakon
transplantacije razviju tumor. Koristi se i u slučajevima ciklosporinske toksičnosti
(oštećenje živčanog sustava ili bubrega ciklosporinom). Od nuspojava se najčešće
javljaju anemija, gastrointestinalne tegobe (mučnina, proljev, nadutost), porast masnoća
u krvi i proteinurija (povećano izlučivanje proteina mokraćom). Zbog toga se koristi u
kombinaciji s lijekom za snižavanje masnoća i lijekom koji smanjuje proteinuriju. Može
se uzimati natašte ili uz hranu, ali pri tome morate biti konzistentni i uvijek ga uzimati na
isti način. pripada istoj skupini lijekova kao sirolimus. Lijek se primjenjuje u dvije dnevne
doze. Učinkovitost i sigurnosni profil su podjednaki sirolimusu.
Azatioprin (Imuran)
Neki od vas su možda trošili Imuran i prije transplantacije. U vrijeme moderne
imunosupresije Imuran se koristi vrlo rijetko nakon transplantacije bubrega jer su na
tržištu dostupni novi imunosupresivi koji su se pokazali učinkovitijim u prevenciji
akutnih odbacivanja i održavanja funkcije transplantiranog bubrega. Imuran se uzima u
jednoj dnevnoj dozi. Najčešće nuspojave su pad broja leukocita i slabljenje kose.
Ne uzima se u kombinaciji sAlopurinolom!
Baziliksimab (Simulect)
Simulect se koristi za potiskivanje imunološkog odgovora nakon transplantacije.
Blokira receptore za interleukin-2, izvršnu molekulu imunološkog odgovora. Smanjuje
učestalost akutnih odbacivanja transplantiranog bubrega. Primjenjuje se u dvije doze
odnosno na dan transplantacije i 4 dan po transplantaciji. Vrlo učinkovito prevenira
akutna odbacivanja, ali su ona ipak moguća osobito u slučajevima loše imunološke
podudarnosti između davatelja i primatelja.
Thymoglobulin
Thymoglobulin je antilimfocitni serum koji se koristi za potiskivanje imunološkog
odgovora nakon transplantacije ili za njegovo zaustavljanje u slučajevima akutnog
odbacivanja koje ne odgovara na terapiju kortikosteroidima. Daje se putem centralnog
venskog katetera tijekom 1 do 14 dana. Ima različite nuspojave zbog čega se prije njegove
primjene daju lijekovi koji će ublažiti intenzitet nuspojava. Najčešće se javljaju vrućica,
tresavica, osip, pad broja krvnih stanica, bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja i pad
tlaka. Važno je da medicinsku sestru ili liječnika obavijestite o bilo kakvim tegobama
tijekom primjene lijeka. Lijek je neophodan u transplantaciji visoko senzibiliziranih
bolesnika, kao i u liječenju akutnih odbacivanja koja ne reagiraju na kortikosteroide.
U prevenciji akutnog odbacivanja i njegovom liječenju mogu se koristiti i OKT3 ili ATG.
24
Ostali lijekovi
Osim imunosupresiva, vjerovatno ćete morati uzimati još čitav niz drugih lijekova
ovisno o vašem općem stanju i pridruženim bolestima. Nakon transplantacije se često
povisi koncentracija mokraćne kiseline u krvi, a čest je i porast kolesterola i triglicerida.
Osim dijete kojom ćete smanjiti unos takvih tvari, u pojedinim će slučajevima biti potrebna
terapija lijekovima. Alopurinol se koristi za snižavanje razine mokraćne kiseline, a statini
za snižavanje kolesterola u krvi. Alopurinol se ne koristi u kombinaciji s Imuranom. Većina
bolesnika treba više od jednog lijeka za održavanje krvnog tlaka u željenim granicama.
SLIKA 23. Krvni tlak treba održavati u preporučenim granicama. Lijekove uzimajte
redovno. Naučite mjeriti krvni tlak i sami ga kontrolirajte!
Furosemid (Lasix, Edemid) je lijek koji potiče mokrenje. Koristi se za odstranjivanje viške
vode iz tijela. Obično se uzima na usta, najbolje ujutro kako bi se izbjeglo učestalo
mokrenje tijekom noći. Uzrokuje gubitak kalija zbog čega je često potrebna njegova
nadoknada.
Veliki dio bolesnika treba i nadoknadu vitamina, osobito vitamina D3 i folne kiseline.
Antibiotici se koriste u liječenju infekcija, a kako su česte infekcije mokraćnog sustava
uzrokovane otpornim bakterijama, ponekad se antibiotici moraju primjenjivati intravenski.
U slučajevima virusnih infekcija, osobito infekcije citomegalovirusom (CMV), započeti će
se liječenje ganciklovirom (Cymevene) ili valganciklovirom (Valcyte) tijekom nekoliko
mjeseci, ovisno o preporuci liječnika. Možda će liječnik odrediti da valganciklovir
dobivate preventivno, ukoliko je davatelj bio pozitivan, a Vi imate negativan CMV status,
ili uzimate jaku imunosupresijsku terapiju koja povećava rizik CMV infekcije.
FIZIČKA AKTIVNOST
Život bez fizičke aktivnosti nosi rizik za svakog
čovjeka, a bolesnici s presađenim bubregom moraju
biti osobito oprezni. Dobro je poznato da umjerena
prehrana i tjelovježba preveniraju razvoj bolesti srca i
krvnih žila, šećerne bolesti ali i zloćudne bolesti.
Preporučuju se umjerene vježbe po mogućnosti na
svježem zraku.
1. brzo hodanje tijekom 20-30 minuta (treba
ubrzati ritam srca)
2. vožnja bicikla (u prirodi ili sobnog)
SLIKA 24. Rekreativno, a ne
sportsko trčanje!
25
3.
4.
5.
plivanje (samo u čistom moru)
ples
kućanski poslovi...
Intenzitet vježbi najbolje određuje vaš vlastiti organizam. Budite umjereni i nemojte
pretjerivati s fizičkim naporom. Poželjne su i vježbe s laganim utezima za jačanje mišića.
Vježbe razgibavanja posebno će koristiti vašim kostima i zglobovima.
Izbjegavajte sportove na suncu između 10 i 17 sati. Sunce oštećuje kožu, a vi ste zbog
uporabe imunosupresivnih lijekova pod povećanim rizikom razvoja malignih bolesti i
zato izbjegavajte izlaganje suncu. Mažite se kremom sa zaštitinim faktorom 15. Boravite
u hladu.
SLIKA 25. Lagana šetnja u društvu za tijelo i dušu.
Tijekom prvih 6 mjeseci nakon transplantacije izbjegavajte rad na zemlji, u vrtu te brigu
oko kućnog cvijeća. I kasnije budite oprezni, jer je zemlja puna potencijalno opasnih
mikroorganizama. Zato je najbolje da pri takvim poslovima koristite rukavice i kasnije
dobro operete ruke.
NE ZABORAVITE!!!
Intenzitet fizičke aktivnosti
odredite prema vlastitim
mogućnostima.
Ne pretjerujte!
SLIKA 26. Plivanje razgibava cijelo tijelo, a ne
opterećuje zglobove i kosti.
26
SLIKA 27. Iznimka potvrđuje pravilo "Uh, bilo je jako lijepo opet istrčati u kockastom
dresu. Kao i u debiju, ali za Hrvatsku mi je uvijek lijepo igrati", rekao je Ivan Klasnić. U
reprezentaciju se vratio nakon godinu i pol dana. Pitanja o zdravlju ne može izbjeći.
"Najvažnije je da sam zdrav, život je ipak na prvome mjestu. Srećom sve je u redu i
presretan sam što mogu opet igrati."
SPOLNI ŽIVOT I TRUDNOĆA
Spolna aktivnost neće oštetiti vaš novi bubreg. Poželjno je
da prvih 6 tjedana nakon transplantacije bubrega nemate spolne
odnose. To je uobičajeno pravilo koje vrijedi za sve teže
operativne zahvate. Nakon ovog razdoblja vratite se
normalnom spolnom životu. Važno je da poduzmete mjere za
spriječavanje spolno prenosivih bolesti! Koristite prezervative.
Većini muškaraca se vrati ili ojača spolna želja nakon
transplantacije. Isto tako, većina žena mlađe dobi nakon
transplantacije može zanijeti.
SLIKA 28. Ljubi, ljubi
al' glavu ne gubi!
Trudnoću treba planirati u dogovoru s
liječnicima-nefrolozima. Preporučuje se da
doza imunosupresijskih lijekova bude niska.
Tijekom trudnoće su potrebne češće kontrole.
Općenito se ne preporučuje trudnoća unutar
SLIKA 29. Tijekom trudnoće žena s prve dvije godine nakon transplantacije zbog
transplantiranim bubregom potrebne su relativno visoke doze imunosupresijskih
češće kontrole nego što je to uobičajeno u lijekova. Rizik trudnoće nakon transplantacije
zdravih trudnica.
27
bubrega postoji i za majku i za dijete. Povećan je rizik porasta krvnog tlaka i pojave
proteinurije i preranog poroda i poremećaja u razvoja ploda.
HIGIJENA
Provodite uobičajene higijenske mjere kako bi se smanjio rizik od bolničkih
infekcija:
• tuširajte se jednom dnevno;
• koristite tekući sapun;
• perite ruke prije jela i nakon toaleta;
• vodite računa o zdravlju zubi i redovito posjećujte zubara (dva puta na godinu);
• perite zube nakon svakog obroka, a prilikom pranja zubi koristite meke četkice kako
bi izbjegli oštećenje desni;
• ako nemate ozbiljnih problema sa zubima, prvih 6 mjeseci nakon transplantacije
bubrega nemojte posjećivati zubara;
• prije svakog zahvata na zubima uzmite antibiotik 24 sata prije i 48 sati nakon
zahvata (prethodno se savjetujte sa svojim liječnikom).
Žene koje imaju menstruacije trebaju redovito mijenjati sanitarne uloške jer oni
predstavljaju podlogu za razvoj različitih mikoroganizama. Ne koristite nikakve intimne
sapune jer se njima uništava fiziološka flora rodnice što povećava rizik infekcije.
Posjećujte ginekologa dva puta godišnje, a jednom godišnje obavite PAPAtest.
NE ZABORAVITE!!!
Što češće perite ruke.
OPUŠTANJE
Dio bolesnika se ne može opustiti
nakon transplantacije. Stalno su u strahu. Boje
se kako će okolina reagirati na to što nose
bubreg druge osobe, boje se hoće li bubreg
funkcionirati, plaši ih mogućnost povratka na
dijalizu, ne znaju se uklopiti u «normalan»
život...Naučite se opustiti. Obitelj i prijatelji
mogu vam pomoći u poboljšanju kvalitete
života. Upoznajte ih s promjenama koje vam se
dešavaju. Nešto će doznati od vas, a informirati
SLIKA 30. Pažnja nije potrebna samo Vama. Poklonite svoju pažnju najbližima.
28
se mogu i iz ove knjižice i iz ostalih
dostupnih izvora (npr. internet). Naglasite
svojoj okolini da želite sudjelovati u svim
aktivnostima i da cijenite njihovu brigu.
Podijelite svoju zabrinutost s prijateljima i
ukućanima, ali vodite računa da
transplantacija ne bude redovita tema vaših
razgovora. Ne dopustite da se okolina
ponaša previše zaštitnički, pokažite
najbližima da razumijete njihove probleme
i aktivno sudjelujte u njihovom rješavanju.
SLIKA 31. Promatrajte lijepe stvari koje Vas okružuju. Veselite se svakom novom danu.
Ukoliko vam to funkcija vašeg bubrega, opće stanje i životna dob dopuštaju, vratite se
aktivno na posao.
Ne potiskujte osjećaje. Ako imate potrebu obratite se i psihoterapeutu. Uvijek vam je
dostupan i internist-nefrolog.
Izdvojite trenutke samo za sebe. Opustite se uz ugodnu glazbu. Dajte oduška svom
umjetničkom daru. Slikajte, modelirajte, igrajte se... neverbalnim načinom izražavanja
možete pročistiti svoje misli i osjećaje.
SLIKA 32. Ne morate biti akademski slikar da bi svojoj mašti i
kistu dali na volju. Tko zna? Možda u Vama čuči novi Picasso?
PREHRANA
Vjerojatno ste tijekom dijalize gubili na težini jer niste uzimali brojne namirnice
zbog ograničavanja unosa kalija. Zdrava i umjerena prehrana je sastavni dio oporavka
nakon presađivanja bubrega. Prehrana mora biti uravnotežena kalorijski i po sastavu.
Možda ćete biti suočeni s naglim dobivanjem na težini što je posljedica pojačanog apetita
uslijed terapije kortikosteroidima. Zadržite kontrolu nad tjelesnom težinom. Važite se
svaki dan. Prekomjerna tjelesna težina šteti vašem zdravlju, povećava rizik od srčano
29
žilnih bolesti, šećerne bolesti i tumora.
Prehrana mora biti sa smanjenim unosom
masti i šećera, a bogata vitaminima.
Svakodnevni jelovnik treba sadržavati
voće (ne pretjerujte s kalijem), povrće,
žitarice, mlijeko i mliječne proizvode koji
su važan izvor kalcija, krto meso i ribu kao
izvor proteina. Namirnice bogate
bjelančevinama su izuzetno važne jer
sadrže sve esencijalne aminokiseline. U
prehranu moraju biti uključene i masnoće,
no preporučuje se da koristite jednostruko
i višestruko zasićene masne kiseline jer
štite krvne žile i srce i to tako što
povećavaju razinu "dobrog" HDL
kolesterola, a smanjuju razinu "lošeg"
SLIKA 33. Prehrambena piramida
LDL kolesterola. Omega-3 masne kiseline su osobito korisne jer snižavaju razinu
triglicerida u krvi. Nalaze se u ribi i ribljem ulju. Smanjuju rizik moždanog i srčanog
udara, a smatra se da imaju i protuupalno i protutumorsko djelovanje. Maslinovo ulje je
osobito blagotvorno za zdravlje. Zamijenite životinjske masnoće i biljna ulja s
maslinovim uljem. Sadrži korisne masne kiseline, antioksidanse i vitamine topive u
mastima. Osim toga, sitosterol iz maslinovog ulja spriječava apsorpciju kolesterola u
crijevima, skvalen otežava sintezu kolesterola, a terpenski alkoholi potiču izlučivanje
kolesterola. Klorofil i karotenoidi djeluju kao antioksidansi.
Izbjegavajte slatko. Za desert pojedite
voće. Ne jedite povrće koje raste direktno u
zemlji, prije nego što je prokuhano u kipućoj
vodi. Izbjegavajte sireve s plijesnima,
nepasterizirano punomasno mlijeko i
suhomesnate proizvode. Pijte barem 2 litre
tekućine dnevno da omogućite urednu funkciju
SLIKA 34. Za desert odaberite voće.
vašeg novog bubrega. Nemojte konzumirati
alkoholna pića jer uzimate čitav niz lijekova
čiji se metabolizam može poremetiti
alkoholom. Ne pretjerujte s unosom soli.
Nakupljanje soli u organizmu uzrokuje porast
krvnog tlaka. Najjednostavniji način je da ne
dosoljavate jela. Jelo se može kuhati
SLIKA 35. Čvarci su dio naše tradicije, zajednički za sve članove kućanstva, koji
ali tako masan i slan obrok ne bi smjeli naknadno mogu po ukusu dosoliti jelo.
Nekada presađeni bubreg unatoč dobroj
konzumirati.
30
funkciji ima problema u održavanju koncentracije kalija u organizmu. U takvim je
slučajevima potrebno držati dijetu sa smanjenim unosom kalija.
INDEKS TJELESNE MASE
Nije svejdedno da li 75 kg ima osoba visoka
156 cm ili netko visok 185 cm. Indeks tjelesne
mase (ITM ili BMI, od engl. body mass index) se
izračunava prema formuli ITM=težina
(kg)/visina(m 2 ). ITM <19,9 označava
pothranjenost, 20-25 normalnu tjelesnu težinu,
25,1-29,9 prekomjernu tjelesnu težinu, a ITM
>30 pretilost. Osobe s prekomjernom tjelesnom
težinom bi trebale smršaviti. Mršaviti ne treba naglo. Izbjegavajte stroge redukcijske
dijete koje bitno uskraćuju ugljikohidrate, kao i dijete bogate bjelančevinama. Takve
dijete opterećuju metabolizam, a osobito štetno djeluju na bubreg. Kao i u svemu čemu
težite u životu, prilikom dijete morate postaviti dostižan cilj. Kritično procijenite svoje
stanje i u dogovoru s liječnikom (najčešće upravo nakon komentara liječnika kako ste se
ugodno popunili) započnite mršaviti. Popišite svoje prehrambene navike. Procijenite
veličinu obroka i njihov raspored. Razmislite u čemu griješite. Napravite plan promjene
prehrambenih navika. Takav plan mora sadržavati i povećanje tjelesne aktivnosti.
Nemojte se izgladnjivati. Takve dijete uvijek završe tzv. jo-jo efektom, odnosno ne samo
povratkom izgubljenih kilograma nego i dobivanjem novih. Najjači motiv za skidanje
suvišnih kilograma treba vam biti očuvanje funkcije transplantiranog bubrega i vaše
zdravlje. Većina bolesnika će pridržavajući se ovih općih uputa uspjeti održavati
ravnotežu organizma i optimalnu tjelesnu težinu. Ipak, neki će se morati pridržavati
posebnog dijetalnog režima ovisno o nalazima laboratorijskih testova. Dobiti ćete
posebnu uputu od svog liječnika koji će propisati određeni dijetalni režim.
Slijedi pregled dijeta kod
najčešćih poremećaja metabolizma koji se javljaju u
bolesnika s transplantiranim
bubregom.
Dijeta pri hipertrigliceridemiji
Masnoće u prehrani
povisuju razinu kolestrola i
triglicerida u krvi. Zbog velike
kalorične vrijednosti potiču
debljanje što dodatno ubrzava
nastanak ateroskleroze.
SLIKA 36. Venere i Apolon u "oblijem" izdanju.
31
Osnovu liječenja hipertrigliceridemije čini pravilan odabir namirnica i njihova
priprema. Zabranjeno je koristiti maslac (može se zamijeniti margarinom u
umjerenim količinama), punomasno mlijeko, vrhnje, masne sireve i slatko vrhnje.
Od mesa treba izbjegavati svinjetinu, mozak, jetru i paštete. Tjedno je dozvoljeno do
3 jaja, a bjelanjaka može i više. Tjesteninu, rižu i krimpir smije se jesti do 3 puta
tjedno u manjim količinama. Voća je dozvoljeno do ½ kg dnevno i to naranče, jabuke,
višnje, mandarine, jagode, m aline,
kupine, ribizl, borovnice ili limun. Ne
treba koristiti voće iz kompota. Treba
izbjegavati sva pića s dodatnim
šećerom, alkohol, kakao i čokoladu. Ne
treba koristiti bijeli kruh i pecivo,
tijesto, čips, slane štapiće i krumpirovo
tijesto. Preporučuju se proizvodi od
integralnog brašna. Od slastica je
dozvoljena marmelada za dijabetičare u
manjim količinama. Dopušteni su svi
začini, pa i sol, ali se smije koristiti u
manjim količinama. Potrebno je izbaciti
masnoće životinjskog podrijetla, a od SLIKA 37. Kod povišenih masnoća u krvi
ulja koristiti maslinovo.
preporučuje se prehranu obogatiti ribom.
Ako dijetetske mjere ne mogu zadovoljavajuće regulirati masnoće u krvi, potrebno
je uvođenje lijekova za snižavanje masnoća. U tu svrhu uobičajeno je koristiti statine, ali
ih neki bolesnici ne mogu uzimati zbog toksičnog učinka na jetru ili na mišiće.
NE ZABORAVITE!!!
Udebljati se možemo i sa zdravim namirnicama ako se koriste u
prevelikim količinama i ako se premalo krećemo.
Hiperkalcemija
Mlijeko i mliječni proizvodi (sirevi) su jedini važni nosioci kalcija u hrani. Povrće
sadrži mnogo kalcija, ali u netopljivom obliku koji organizam ne može apsorbirati, stoga
nemaju značenje nosilaca kalcija. Dijeta siromašna kalcijem podrazumijeva
ograničavanje količine mlijeka na jednu šalicu dnevno, ili u zamjeni, 50 g sira.
Bolesti jetre
Dijetalna je prehrana sastavni dio liječenja jetrenih bolesti. Ona je od osobitog
značenja za bolesnike koji boluju od virusnog hepatitisa. Preporučuje se uzimanje hrane
u više dnevnih obroka. Jutarnji obroci trebaju biti obilniji i kaloriski vrijedniji od
večernjih. Izbjegavajte masnoće u svakom obliku. Osobito su vrijedna jela s mnogo
bjelančevina. Mogu se jesti i slatka jela. Uporaba alkohola je strogo zabranjena, jer kod
oboljelog od hepatitisa izaziva neizlječivo oštećenje jetre.
32
Hiperkalijemija
Dio bolesnika i nakon transplantacije bubrega ima sklonost hiperkalijemiji.
Povišena razina kalija u krvi može dovesti do niza komplikacija od kojih su najopasniji
poremećaji srčanog ritma. Zbog toga, uz medicinske postupke, izbjegavajte unošenja
hrane bogate kalijem. To može olakšati i smanjiti tegobe bubrežnih bolesnika i smanjiti
rizik od različitih komplikacija. Osobito velike količine kalija sadrže banane, marelice,
smokve, crni ribizl, suhe šljive, krumpir, cvjetača, šampinjoni, rajčica, čokolada za
kuhanje, pastrva, konzervirana riba. Povećana količina kalija prisutna je i u mesu i zato ga
treba umjereno koristiti. Zabranjeno je konzumiranje kikirikija, badema, lješnjaka,
oraha, kestena i suncokretovih sjemenki koje sadrže velike količine kalija.
Dijeta sa smanjenom količinom purina (dijeta kod gihta)
Povišena koncentracija mokraćne kiseline u krvi dovodi do odlaganja urata u
urogenitalnom sustavu i ostalim tkivima, a osobito u zglobovima (giht). U takvim
stanjima treba smanjiti unos purina uz nisko kaloričnu dijetu kako bi se izbjegla
gojaznost. Masnoće se ograničavaju na minimum (do tri čajne žličice dnavno). Od mesa
je dozvoljena mršava govedina, teletina, janjetina, puretina, piletina i bijela riba.
Iznutrice (jetra, bubrezi, pluća, gušterača, mozak) su zabranjene. Veliku količinu purina
sadrže i mesne juhe i zato ih treba izbjegavati. Dodatan izvor bjelančevina mogu
predstavljati kuhana jaja i bezmasni sirevi. Dopušten je bijeli i kukuruzni kruh. Proizvode
od integralnog brašna treba izbjegavati. Dopušteno je voće i voćni sokovi, te jednostavni
kolači (bez kreme). Sladoled je zabranjen. Može se koristiti kuhani krumpir, tijesto i riža.
Tekućina
Vjerojatno ste godinama priželjkivali i jedva dočekali trenutak da se slobodno
napijete vode. Sada vam uzimanje tekućine postaje teret. Pridružujete se većini
populacije koja ne uzima dovoljno
tekućine. Voda je bitni sastojak
organizma i neophodna je za
održavanje normalne funkcije
tkiva i organa. Odstranjuje se
prvenstveno bubrezima, ali ne
zaboravite da se značajan dio
tekućine iz organizma izgubi i
stolicom, disanjem i znojenjem.
Vodom se putem bubrega izlučuju
otrovne tvari iz organizma. Ona
potiče probavu i metabolizam.
Organizmu je dnevno
potrebno barem 2-3 litre tekućine.
Usvojite naviku redovitog pijenja.
Najbolje je konzumirati čistu vodu
ili nezaslađeni čaj. Možete piti SLIKA 38. Kruh naš svagdašnji.
33
vodovodnu vodu ako nije zagađena. Preporučuje se izbjegavati gaziranu flaširanu vodu
zbog velikog udjela minerala i djelovanja ugljičnog dioksida na želučanu sluznicu. Za
vrijeme tjelesne aktivnosti konzumirajte veću količinu tekućine. Unos tekućine
povećajte i u slučaju povišene tjelesne temperature ili pojave proljeva. Dugotrajni obilni
proljev može značajno smanjiti količinu tekućine u organizmu i time oštetiti funkciju
transplantiranog bubrega.
Kosti
Glavni su nosač i potporanj cijelog tijela. Većina ljudi je iznenađena kada dozna
koliko su kosti dinamične i kako brzo dolazi do promjena u njihovoj strukturi. Sadrže
veliku količinu kalcija i fosfora, pa u slučaju poremećaja njihove ravnoteže koji nastupa u
bubrežnih boelsnika dolazi do promjene u građi kosti. Nemogućnost odstranjivanja
fosfora iz organizma potiče pojačan rad paratiroidnih žlijezda. Paratiroidni hormon
nastoji održati ravnotežu kalcija i fosfora pa iz kostiju povlači kalcij što uzrokuje
slabljenje nihove strukture. Dodatan problem je nedostatak vitamina D do kojeg dolazi
uslijed bubrežne bolesti jer je upravo bubreg mjesto gdje se stvara aktivan oblik vitamina
D. Tijekom vremena manjak kalcija, suvišak fosfora i manjak aktivnog vitamina D
otežavaju rad paratiroidnih žlijezda koje se zbog toga povećavaju. Takvo se stanje naziva
sekundarnim hiperparatiroidizmom. Vrlo je važno uzimati hranu koja sadrži malo fosfora
i obavezno uzimati vezače fosfora uz obrok. Vezači fosfora smanjuju ulazak fosfora iz
crijeva u cirkulaciju. Nakon transplantacije se ne smiju uzimati jer mogu smanjiti
apsorpciju imunosupresijskih lijekova iz crijeva.
Bolest kostiju je sastavni dio sindroma kroničnog zatajenja bubrega. Gubitak koštane
mase započinje već u ranim stadijima bubrežne bolesti zbog čega je u liječenju koštanih
poremećaja u bubrežnih bolesnika najvažnija prevencija. Važna je i tjelovježba poput
hodanja, trčanja, dizanja lakših utega, ples i slične aktivnosti.
Uspješna transplantacija bubrega ne
mora biti povezana s poboljšanjem koštanog
statusa. Imunosupresijski lijekovi mogu
dodatno pogoršati problem s kostima zbog
usporenog stvaranja kosti. Liječnici nastoje
smanjiti imunosupresijske lijekove koji štete
vašim kostima na najmanju moguću mjeru,
ali vrlo oprezno kako bi se spriječilo
odbacivanje bubrega. Ta je ravnoteža vrlo
osjetljiva i stalno se mora održavati. Gubitak
kosti je obično najveći u prvih 6 mjeseci
nakon transplantacije kada je organizam
izložen najjačoj imunosupresiji. Povećani
gubitak kosti je povezan s povećanim
rizikom prijeloma. Nakon transplantacije
liječnici će nastaviti pratiti stanje Vaših kosti SLIKA 39. Ravnoteža imunosupresije je
pokazateljima iz krvi i mjerenjem gustoće poput osjetljive vage. Stalno je potrebno
kosti denzitometrijom. Nadomještanje održavati ravnotežu.
vitamina D može smanjiti gubitak kosti nakon
transplantacije. Preporučuje se smanjiti unos crne kave jer kofein povećava gubitak
34
kalcija mokraćom. Nadomještanje hormona može u dijela bolesnica poboljšati koštani
status, ali se takva terapija nikako ne smije započeti prije savjetovanja s nefrologom zbog
mogućnosti međudjelovanja s lijekovima za imunosupresiju.
KOMPLIKACIJE NAKON TRANSPLANTACIJE
Imunosupresijska terapija je neophodna kako bi se spriječilo odbacivanje
presađenog bubrega. Kao neželjena pojava potiskivanja imunološkog sustava domaćina
mogu se razviti različite komplikacije poput infekcija i zloćudnih bolesti.
SLIKA 40. Komplikacije se
često javljaju nakon transplantacije bubrega.
Najvažnija je prevencija
rizičnog ponašanja poput
pušenja. Ne dirajte lava dok
spava.
Infekcije
Najčešće se javljaju infekcije mokraćnog trakta uzrokovane različitim bakterijama.
Osobito su česte u prvim mjesecima nakon transplantacije (operativni zahvat, kateteri,
drenovi, proteze, intenzivna imunosupresijska terapija). Može se razviti upala pluća, ali i
infekcija bilo kojeg drugog tkiva ili organa.
Od virusnih infekcija nakon transplantacije osobito se često susreće infekcija
citomegalovirusom. Citotomegalovirus (CMV) može uzrokovati po život opasnu upalu
pluća, pogoršati funkciju presađenog
bubrega, potaknuti odbacivanje i napasti
različite organe u tijelu. Uspješno se liječi
primjenom ganciklovira, a u posljednje
vrijeme valganciklovira. Ganciklovir
(Cymevene) se primijenjuje intravenski, a
valganciklovir (Valcyte) na usta. BK virus
može oštetiti funkciju transplantiranog
bubrega. Herpes zoster se manifestira
pojavom bolnih mjehurića na koži. Liječi
se primjenom aciklovira na usta. EpsteinBarrov virus može uzrokovati pogoršanje
funkcije jetre, ali potaknuti i razvoj
SLIKA 41. Herpes zoster ličnog živca.
35
limfoma. Gljivične infekcije su jednim dijelom posljedica prekomjerne imunosupresije,
a dijelom upotrebe mnoštva antibiotika. Osobito su opasne gljivične infekcije pluća.
Bakterijske infekcije se liječe antibioticima. Duljina i način liječenja ovise o vrsti
infekcije.
Cijepljenje
Cijepljenje vas štiti od pojedninih zaraznih bolesti, ali isto tako štiti i vašu okolinu.
Većinu cjepiva ste dobili već tijekom djetinjstva. Sadrže dijelove umrtvljenih
mikroorganizama na koje vaše tijelo proizvodi protutijela. Na taj način se u slučaju da
zaista dođete u doticaj sa zaraznom bolesti lakše možete obraniti bez razvoja bolesti.
Neka cjepiva su djelotvorna tijekom čitavog života, dok se protiv nekih bolesti treba
docjepljivati.
Bubrežni bolesnici imaju povećan rizik razvoja pojedinih zaraznih bolesti. Prije
svakog cijepljenja se konzultirajte s vašim nefrologom.
Cijepljenje se ne provodi tijekom prvih 6 mjeseci nakon transplantacije zbog intenzivne
imunosupresije kojoj ste izloženi. U tom stadiju, ali i kasnije najvažnije je izbjegavati
izvore zaraze.
Nakon transplantacije se preporučuje cijepljenje protiv
- gripe
- pneumokoka
- hemofilusa influence
- difterija-tetanus
Zloćudne bolesti
Mogu biti prisutne u primatelju prije transplantacije. Širokom predtransplantacijskom obradom pokušava se isključiti zloćudna bolest koja bi se mogla
razbuktati nakon transplantacije. Zloćudna bolest može se prenijeti i s davatelja organa.
Najčešće se zloćudne bolesti razvijaju «na novo». Može se javiti bilo koji tumor, ali su
najčešći tumori kože i limfomi.
Lijekovi koje koristite radi spriječavanja akutnog odbacivanja bubrega smanjuju
aktivnost vašeg imunološkog sustava. On postaje slabije učinkovit u zaštiti od infekcija,
ali i od tumora. Svi imunosupresijski lijekovi doprinose povećanju rizika za razvoj
Što možete učiniti sami?
1. Naučite simptome i znakove pojedinih tumora.
2. Redovito se kontrolirajte u transplantacijskoj ambulanti.
3. Prestanite pušiti.
4. Nemojte se izlagati suncu.
5. Pazite na tjelesnu težinu i namirnice koje uzimate.
6. Budite fizički aktivni.
7. Upoznajte svoje liječnike s obiteljskom anamnezom zloćudnih bolesti.
36
tumora. Nedavno su u terapijsku praksu uvedena dva lijeka koja pripadaju istoj skupini
imunosupresiva (sirolimus i everolimus) koji se povezuju s rjeđom pojavom zloćudnih
bolesti.
Bolesnici s endemskom nefropatijom imaju povećan rizik za razvoj tumora mokraćnog
trakta, kao i bolesnici s nefropatijom uzrokovanom analgeticima (lijekovima protiv
bolova).
SLIKA 42.
Tumor mokraćnog
mjehura u bolesnika s endemskom
nefropatijom. Zadebljana je stijenka
mokraćnog mjehura.
U bolesnika s povećanim rizikom za razvoj tumora,
kao i u bolesnika sa zloćudnim bolestima, preporučuje
se uvođenje sirolimusa ili everolimusa u
imunosupresijski protokol. Ovisno o tipu tumora i
njegovoj proširenosti, a u dogovoru s bolesnikom i
SLIKA 43. Patohistološki nalaz njegovom obitelji, ponekad je neophodno posve
limfoma koji se razvio nakon ukinuti imunosupresiju i vratiti se na liječenje
transplantacije.
dijalizom.
Preporuke za rano otkrivanje tumora:
- samopregled kože i pregled liječnika
- PAPA-test i ginekološki pregled 1-2 puta godišnje ovisno o nalazu
- mamografija jednom godišnje u žena starijih od 50 godina i u mlađih žena
s pozitivnom obiteljskom anamnezom tumora dojke
- PSA 1x godišnje u muškaraca starijih od 50 godina uz digitorektalni pregled prostate
- testiranje stolice na okultno krvarenje jednom godišnje u starijih od 50 godina
- kolonoskopija svakih 1- 5 godina ovisno o čimbenicima rizika
- ultrazvuk abdomena i tumorski biljezi ovisno o indikaciji
Bolesti koštanog sustava
Lijekovi za imunosupresiju, a osobito kortikosteroidi, doprinose poremećajima
skeletnog sustava u bolesnika s bubrežnom bolesti. Nedostatak vitamina D3 prisutan je u
većine bolesnika zbog čega je neophodna njegova nadoknada. Smanjivanje doze
kortikosteroida je nabolja terapijska mjera koja često nije moguća zbog visokog rizika
37
odbacivanja transplantiranog bubrega. Neriješeni sekundarni hiperparatireidizam
pogoršava se nakon transplantacije, a paratireoidektomija nakon transplantacije može
pogoršati funkciju presatka. Zbog toga se paratiroidektomiju preporučuje učiniti prije
transplantacije.
Metabolički poremećaji
Poslijetransplantacijska šećerna bolest
Neki bolesnici nakon transplantacije razviti će šećernu bolest koja zahtijeva primjenu
inzulina. Taj se poremećaj naziva posttransplantacijskim dijabetes melitusom (PTDM).
Procjenjuje se da barem 15% bolesnika nakon transplantacije bubrega ima rizik da
razvije šećernu bolest. Čimbenici rizika za razvoj PTDM-a su obiteljska anamneza
šećerne bolesti, infekcija virusom hepatitisa C, starija životna dob (>65 godina), pretilost,
loše prehrambene navike, nedovoljna fizička aktivnost i imunosupresijska terapija.
Simptomi dijabetesa:
1. učestalo mokrenje
2. ekstremna glad
3. ekstremna žeđ
4. slabljenje vida
5. gubitak tjelesne težine
6. pretjerani umor
Pažljivi odabir imunosupresijskih lijekova je ključan za prevenciju razvoja šećerne
bolesti nakon transplantacije bubrega. Sve se češće koriste protokolki sa smanjenim
unosom kortikosteroida. Inhibitori kalcijneurina (ciklosporin, takrolimus) povećavaju
rizik za razvoj PTDM, pri čemu se šećerna bolest češće javlja u bolesnika koji su liječeni
takrolimusom. Svaki bolesnik može značajno doprinijeti prevenciji razvoja PTDM.
Kako možete prevenirati razvoj PTDM?
1. držite stabilnu tjelesnu težinu
2. pazite na unos ugljikohidrata
3. pazite na unos masnoća
4. kontrolirajte krvni tlak i redovito uzimajte antihipertenzivnu terapiju
5. prestanite pušiti
Rizik za razvoj PTDM je najveći unutar prvih 6 mjeseci nakon transplantacije zbog
najintenzivnije imunosupresijske terapije ali, povećan rizik traje tijekom čitavog vijeka
presađenog bubrega.
Hiperlipoproteinemija / dislipidemija
U većine bolesnika nakon transplantacije bubrega dolazi do porasta masnoća u krvi
(hiperlipoproteinemija) koji je dijelom posljedica dobivanja na tjelesnoj težini, a dijelom
nastaje kao neželjena pojava imunosupresijskih lijekova. Liječi se dijetom i statinima
(lijekovima koji snižavaju masnoće u krvi). U laboratorijskim nalazima potrebno je
pratiti vrijednosti ukupnog kolesterola, "dobrog" HDL kolesterola, "lošeg" LDL
kolesterola i triglicerida.
38
AKUTNO ODBACIVANJE TRANSPLANTIRANOG BUBREGA
Akutno odbacivanje je naziv za imunološku reakciju kojom organizam primatelja
prepoznaje i nastoji odbaciti presađeni organ. Može se razviti bilo kada, ali se najčešće
javlja unutar prvih nekoliko mjeseci nakon transplantacije. Imunosupresijski lijekovi
spriječavaju reakciju organizma protiv presađenog bubrega zbog čega se moraju uzimati
tijekom čitavog vijeka transplantiranog organa. Akutno odbacivanje se očituje porastom
kreatinina, ponekad smanjivanjem količine mokraće, bolovima i crvenilom kože iznad
transplantiranog bubrega, sukrvavom mokraćom, povišenom temperaturom i drugim
simptomima. U vrijeme moderne imunosupresije, najčešći način prepoznavanja akutnog
odbacivanja jest porast serumskog kreatinina na redovitoj kontroli. Dijagnoza akutnog
odbacivanja postavlja se biopsijom presatka. Samo biopsijom mogu se dobiti potpuni
podaci o uzroku porasta kreatinina i daju smjernice za daljnje liječenje.
Postupak biopsije je relativno jednostavan jer se bubreg nalazi neposredno pod
kožom. Dok ležite na leđima, liječnik pomoću ultrazvuka određuje mjesto gdje će
pomoću "pištolja s iglom" uzeti materijal za biopsiju, odnosno nekoliko tankih cilindara
bubrežnog tkiva. Nakon biopsije je važno provjeriti boju mokraće i na vrijeme uočiti
eventualno krvarenje.
Patološki biljezi staničnog odbacivanja bubrega
Blijedi bubreg, tubulitis, upalne stanice u intersticiju, endarteritis, a na
imunofluorescenciji vide se fibrinogen i komplement C3 uzduž bazalne membrane
tubula.
SLIKA 44.
Akutno humoralno odbacivanje presatka bubrega.
Neutrofili u peritubularnim kapilarama i kapilarama glomerula, neutrofilni tubulitis,
fibroidna nekroza arterija i kapilara, fibrinski trombi, infarkt, akutno oštećenje tubula i
komponenta komplementa C4d u peritubularnim kapilarama
Akutno odbacivanje može biti stanično ili uzrokovano protutijelima. Liječi se povećanim
dozama kortikosteroida (tzv. bolusi) i promjenom imunosupresije, a u slučajevima
humoralnog odbacivanja može biti potrebna i plazmafereza (postupak kojim se iz krvi
odstranjuju protutijela).
39
ZATAJENJE FUNKCIJE BUBREGAI POVRATAK NADIJALIZU
Transplantirani bubreg može zatajiti zbog čitavog niza razloga. Toksično djelovanje
imunosupresijskih lijekova, akutna odbacivanja, novorazvijene bolesti, povrat osnovne
bubrežne bolesti u transplantirani bubreg, različite infekcije i metabolički poremećaji
doprinose postupnom pogoršanju funkcije presatka. Točan uzrok pogoršanju bubrežne
funkcije je moguće doznati samo biopsijom. Patolog može procijeniti opseg različitih
promjena u transplantiranom bubregu što omogućava primjenu lijekova. Ponekad je
dozu imunosupresijskih lijekova potrebno smanjiti, zamijeniti jedan imunosupresivni
lijek drugim ili pojačati intenzitet imunosupresije u slučaju akutnog odbacivanja.
Postupno pogoršanje bubrežne funkcije s vremenom dovodi do stadija kada je potrebno
započeti liječenje dijalizom. Vrstu dijalize odaberite prema svojim sklonostima i
medicinskim indikacijama, a u dogovoru s nefrologom. Imunosupresija se ne ukida
naglo već postupno kako ne bi došlo do akutnog odbacivanja bubrega. Znakovi akutnog
odbacivanja su bol u transplantiranom bubregu, krvava mokraća, oteklina i/ili crvenilo
kože u području transplantiranog bubrega. Navedene simptome recite svom liječniku!
Akutno odbacivanje se može razviti i nakon što počnete liječenje dijalizom.
40
HITNA STANJA:
1. Prekomjerni porast tjelesne težine unutar jednog dana ili tjedan dana
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
0
Temperatura više od 38,5 C
Bol ili napetost u području transplantiranog bubrega
Smanjena količina mokraće
Porast serumskog kreatinina
Obojeni iskašljaj
Poteškoće s disanjem
Bol, crvenilo, napetost, oticanje ili iscjedak u području operativnog reza
Tegobe pri mokrenju, smrdljiv ili mutan urin
Mučnina i povraćanje
Krvarenje
Uporan proljev
Nelagoda u prsima
Izrazito nizak ili visok krvni tlak
Kod pojave hitnog stanja, nije moguče čekati!
Nazovite svojeg liječnika obiteljske medicine radi daljnjeg postupanja.
Nazovite svoj transplantacijski centar kako bi se posavjetovali s
nefrologom.
Ostanite u kontaktu s liječnicima s dijalize, obučeni su da vam
pruže pomoć u suradnji s transplantacijskim centrom.
41
Važni telefonski brojevi:
Ambulanta za transplantaciju bubrega
Klinika za urologiju
Centar za dijalizu
Liječnik obiteljske medicine
42

Dodatna izjava o zdrastvenom stanju teške bolesti

Transplantacija solidnih organa- Obavijest za primatelje

pdf , Hrvatski, Str. 508

Priručnik za život s bolesnim bubrezima

Nefros 2-2009 - Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih

преузмите pdf документ

KARCINOM PLUCA.pdf

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

U liječenju reumatske bolesti koja nastaje kada se kristali

ERBP vodič za doniranje bubrega, evaluaciju primatelja i

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4

Infekcije mokraćnog sustava nisu ozbiljan problem ako se

komplikacije nakon presađivanja bubrega