Projekt financira Europska unija PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA Priredili Mirna Bojanić Rebac i Mario Rebac Recenzenti biolog dr. sc. agronomije Marija Jug-Dujaković, mag. ing. agroekologije Tonka Ninčević Fotografije Mario Romulić Kartu izradio Vančo Rebac Za Projekt IPA CBC CRO BIH: Mediteransko ljekovito bilje MED MED HERBS MiM tisak d.o.o. za grafičke usluge i trgovinu JELSA, 2014. Projekt financira Europska unija PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA Projekt financira Europska unija Projekt Mediteransko ljekovito bilje financira se sredstvima Europske unije putem IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007.-2013. Vodeći projektni partner u Republici Hrvatskoj je Općina Jelsa. Federalni agromediteranski zavod Mostar nositelj je projekta u Bosni i Hercegovini. Osim vodećih partnerskih institucija, u provedbi projekta sudjeluju brojni projektni partneri: Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH, Mostar, udruga Dalmatica Viva, Hvar, i Udruga za regionalni i ruralni razvoj Hercegovački STAP, Ljubuški. Pridruženi partner je udruga za revitalizaciju Velog Grablja Pjover na otoku Hvaru. Cilj je projekta poticanje gospodarskog razvoja prekograničnih krajeva povezivanjem, suradnjom i jačanjem poduzetništva u poljoprivredi. Aktivnosti projekta usmjerene su ponajprije na povećanje konkurentnosti poljoprivrede unapređenjem prerađivačke tehnologije, kvalitete proizvoda i prezentacije na tržištu boljim povezivanjem poduzetnika, istraživačkih ustanova i ustanova koje podupiru poduzetništvo i razvoj na opisanom području. PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA Ljekovito bilje na otoku Hvaru Danas se ljekovito i aromatično bilje na otoku Hvaru sakuplja, sadi i prerađuje u zanemarivim količinama iako su potencijali veliki, a potražnja na tržištu za tim proizvodima raste. To nas je ponukalo da se kandidiramo na IPA Program prekogranične suradnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine s projektom Mediteransko ljekovito bilje (Mediterranean Medicinal Herbs – MED MED HERBS), čiji je nositelj Općina Jelsa, a partneri su udruga Dalmatica viva iz Hvara, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita, Agromediteranski zavod iz Mostara (FAZ), Razvojna agencija za Hercegovinu REDAH te udruga Hercegovački STAP iz Ljubuškog. Projekt se usredotočuje na lavandu, ružmarin i smilje. Potrebno je, naime, obnoviti nasade autohtone “hvarske lavande”, kao i ružmarina, te poticati njihov plantažni uzgoj, koliko je to moguće s obzirom na krševiti reljef. Za to postoji više ozbiljnih razloga. Prvo, današnji su nasadi lavande tek neznatni ostaci negdašnjih polja, zahvaljujući kojima su u lipnju i srpnju padine i udoline hvarskih brda blistale intenzivnom ljubičastom bojom, a Hvar je bio nadaleko poznat kao otok lavande, što je bio i svojevrsni turistički brend. Drugo, lavanda i danas ima svoju komercijalnu vrijednost. I treće, lavanda je značajna kao pčelinja hrana u vrijeme kada drugo bilje nije tako medonosno, a medna pčela je, kao što je poznato, danas u velikoj krizi i treba joj, kao i hvarskim pčelarima, sva moguća potpora. Projekt predviđa i poticanje sadnje smilja. Danas tek poneko ubire divlje smilje u prirodi, a potražnja na svjetskom tržištu za eteričnim uljem te biljke strelovito se povećava i može se reći da je smilje pravi hit među aromatičnim biljem. Važno je istaknuti da je smilje u prirodi ugroženo i zaštićeno, pa ga se smije brati samo uz dozvolu i s osobitom pažnjom, kao i mnoge druge divlje biljke. No ono se može i uspješno saditi, tako da se što manje oštećuju prirodna staništa. Hvarska klima i obilje sunca pogoduju rastu i mnogih drugih ljekovitih i aromatičnih biljaka, a postoji opasnost da mnoga stara znanja budu zaboravljena. No ovo naše ponovno okretanje korisnom samoniklom bilju nije proizašlo iz nostalgije za prošlim vremenima. Svojstva tih biljaka danas se znanstveno proučavaju radi upotrebe u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Novo vrijeme donijelo je i nove mode, pa s prirodnom kozmetikom, aromaterapijom, fitoterapijom, masažama, wellnessom itd. raste i potražnja za prirodnim sastojcima. U mediteranskim zemljama, ali i drugdje, na tim su trendovima izgrađeni profitabilni poslovi, u što smo se uvjerili na stručnom putovanju u francusku pokrajinu Provansu početkom srpnja 2013. g. Naše istraživanje hrvatskog tržišta pokazalo je da potražnja za eteričnim uljima i ovdje raste. U nastavku započetog projekta usmjerili bismo se na skupljanje, uzgoj i preradu biljaka koje danas mogu imati znatniju komercijalnu vrijednost te na njihov plasman u obliku svježeg i sušenog začina, eteričnog ulja i hidrolata, ali i najraznovrsnijih proizvoda u području kozmetike, aromaterapije i gastronomije. I ovdje treba naglasiti da je aromatično i ljekovito mediteransko grmlje i nisko raslinje ujedno i medonosno, pa je u vrednovanju njegova gospodarskog aspekta proizvodnja meda važan čimbenik. Glavni razlog zašto smo za početak odabrali lavandu i ružmarin jest u dugoj tradiciji njihove prerade na otoku Hvaru. 3 TRADICIJA DUGA STOLJEĆIMA Skupljanje, sadnja i prerada ljekovitog bilja na otoku Hvaru imaju dugu tradiciju, pa je to bio jedan od važnijih izvora prihoda i ugleda otoka stoljećima, a otočani su se njime liječili i koristili ga u higijenske svrhe. Tako je već 1462. g. zabilježeno da je Veliko vijeće Hvarske komune zadužilo jednog ljekarnika – aromatariusa, da brine o opskrbi ljekarne potrebnim lijekovima, koji su se uglavnom radili od biljaka. Zabilježeno je također da je obitelj Gariboldi, koja se doselila iz Milana na Hvar, izvozila ljekovite trave i tim se poslom toliko obogatila da su u XVI. st. gradili kuće i ljetnikovce na otocima Hvaru i Visu. Gospodarska proizvodnja ružmarinova lista i ulja u Dalmaciji započinje u XVII. st., a širi se u XVIII. stoljeću, posebno na Hvaru i Šolti. Naročito se intenzivira od 1740. godine, kad počinju masovne sječe divljeg ružmarina za proizvodnju suhog lista i destilaciju, čemu se protive pčelari. U XIX. st. bilo je na Hvaru nekoliko tvornica ružmarinovog eteričnog ulja. U vrijeme Napoleona na poticaj Francuza započela je značajnija trgovina ružmarinovim uljem. 4 Početkom XIX. st. Josip Marinković iz Hvara proizvodi diljem Europe omiljenu “Vodicu mađarske kraljice”, kozmetički pripravak na bazi ružmarinova ulja, za koju je dobio ekskluzivnu povlasticu bečke dvorske komore na osnovi mišljenja Medicinskog fakulteta u Beču. Godine 1818. stanovitu količinu kupila je austrijska carica majka za bečki dvor, a sačuvan je reklamni prospekt Marinkovićeve vodice iz 1839. g. u kojemu se nabrajaju njezine kvalitete. Tek krajem XIX. stoljeća započinje uzgoj ružmarina na otocima Hvaru, Visu i Šolti, a u mjestu Velom Grablju na otoku Hvaru osnovana je 1902. godine i prva ružmarinska zadruga. Proizvodnja se širi i doseže 20 tona ružmarinovog ulja. Danas proizvodnja suhog lista i eteričnog ružmarinovog ulja na otoku Hvaru jedva da postoji. Za lavandu se kaže da se u Dalmaciji počela uzgajati poslije Prvog svjetskog rata u vrijeme poznate vinske krize. Međutim, u nekim dokumentima za vladavine Mletačke Republike spominje se da su drvo, južno voće (agrumi), med, vosak te lavanda i ružmarinovo ulje bili važan oslonac izvoza, ali i da su služili za upotrebu Hvaranima. Spomi- PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA nje se i sudski spor iz 1692. godine gdje se obitelji Zanetti i Kovačević sude oko prava na žetvu ružmarina i na proizvodnju lavande. Godine 1717. zapisano je da je “Kraljičina voda” (Aqua della regina), čiji je sastojak uz ružmarin vjerojatno bila i lavanda, poslana s otoka Hvara na Vis za liječenje oboljelog od astme. Lavanda i ružmarin se spominju u dokumentima iz 1781. i 1784. godine, a jedan dopis s Hvara iz 1786. godine potvrđuje prodaju ružmarina u selu Brusju nedaleko od grada Hvara te oko 80 barela godišnje proizvodnje lavande na otoku. (Marijan Jukić i Christian Bašić, “Poljoprivreda na otoku Hvaru za vrijeme uprave Mletačke Republike”, Hrvatsko geografsko društvo, geografija.hr, 3. 12. 2004.) Glavno područje uzgoja lavande na cijelom današnjem hrvatskom primorju bio je otok Hvar, gdje se najviše sadio lavandin. Prije zamaha turizma uzgoj lavande odnosno lavandina bio je značajan izvor prihoda mnogih domaćinstava na otoku. Od prodaje lavandina ulja od sredine XX. st. do kraja osamdesetih godina izgrađene su mnoge kuće i školovane generacije mladih. 5 Lavanda (Lavandula) Rod lavande (Lavandula) pripada porodici usnatica (Lamiaceae) i obuhvaća četrdesetak vrsta. Lavande vole puno sunca, procjedita tla, a neke, kao uskolisna lavanda (Lavandula angustifolia), podnose i vrlo niske temperature. Domovina roda lavande je Stari svijet od Zelenortskih i Kanarskih otoka, preko cijelog Sredozemlja, istočne Afrike i jugozapadne Azije do jugoistočne Indije, a francuska pokrajina Provansa proslavila je lavandino ulje proizvodnjom parfema, po kojima je u svijetu najpoznatiji provansalski grad Grasse. Lavande su omiljene ukrasne biljke u vrtovima i parkovima, a plantažno se uzgajaju radi eteričnog ulja koje se koristi u farmaceutskoj, kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Pritom eterična ulja raznih vrsta imaju različito djelovanje pa je pogrešno govoriti o njihovoj lošijoj ili boljoj kvaliteti. U našoj zemlji se radi eteričnog ulja i cvijeta sade uskolisna lavanda i lavandin. Uskolisna lavanda Uskolisna lavanda (Lavandula angustifolia Mill., sinonimno L. officina- 6 lis Chaix, odn. L. vera DC.), poznata i kao prava lavanda, raste na nadmorskim visinama od 600 do otprilike 1200 m i u prirodnim staništima nikada je nema uz more. To je drvenasti grm visine od 30 do 100 cm, s kratkom, nepravilno zakrivljenom, vrlo razgranatom stabljikom, s brojnim uspravnim, tankim i izrazito četverobridnim grančicama. Listovi su nasuprotni i uski. Mladi listovi su bijeli s gustim dlačicama. Zrelo lišće je zelenije i od mladoga duže dva i pol puta, dlačice su raspršene po gornjoj strani lista, dok je ispod list gladak ili lagano pahuljast, a rubovi su blago zakrivljeni prema dolje. Cvjetovi plavkasto-ljubičaste boje nastaju na mladim izdancima na dugoj stabljici. Najviše ulja, koje se dobiva iz cvijeta, nalazi se u žlijezdama čaške. Biljke cvjetaju uglavnom od sredine ili od kraja lipnja do početka srpnja. Eterično ulje prave lavande ne smije imati bockav nego slatkast medno-cvjetni miris. Za nj se kaže da je “majka među uljima”. Blagog je djelovanja, ne iritira kožu i najfinije je među raznim uljima lavande. Djeluje smirujuće pa pomaže kod psihičkih smetnji, nervoza i nesanica, opušta mišiće od stresa i fizičkog napora. PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA Lavandin Neke se vrste lavande lako križaju. Lavandin (Lavandula x intermedia Emeric ex Loisel., sinonimno L. hybrida Emeric ex Loisel.) je hibrid uskolisne (L. angustifolia Mill.) i širokolisne lavande (L. latifolia Medik.), spontano nastao u prirodi tamo gdje se te dvije vrste preklapaju, kao u sjeveroistočnoj Španjolskoj i na jugoistoku Francuske. Ima značajke obje vrste od kojih potječe, a budući da je sterilan može se samo vegetativno razmnožavati. Lavandin se oblikuje u drvenasti poluloptasti grm visok 80 do 140 cm. Listovi su nasuprotni, usko eliptični do obrnuto jajasti, cjelovita ruba, sivo-zelenkaste do sivo-srebrne boje, s baršunastim pokrovom dlačica. Cvatne su stabljike razgranate, duge 60 do 90 cm, četverobridne. Cvjetovi u klasolikom cvatu su ljubičasto-plave do bijele boje. Eterično ulje nalazi se u žljezdastim dlakama čaški. Cvjeta oko mjesec dana u lipnju i srpnju. Lavandin raste brže od uskolisne lavande, ima intenzivniji miris i sadrži više cvjetova i cvjetnih izbojaka. Zato daje i puno veći prinos eteričnog ulja, pa je njegovo ulje znatno jeftinije, što ne znači i da je lošije. Glavni sastojci ulja su linalol i linalil acetat, jednako kao i kod uskolisne lavande, a najviše se ta dva ulja razlikuju po količini kamfora. Ulje lavandina se koristi u kozmetici za opću njegu kože, a djeluje smirujuće poput prave lavande, iako nešto slabije, pa se dodaje u masažne pripravke i kupke. Ima snažno antiseptičko i baktericidno djelovanje, pa je pogodno za njegu kože, kod ugriza i uboda insekata, potiče brže zacjeljivanje manjih rana, prištića i opeklina, a ima i protuupalna svojstva. Zahvaljujući glavnom sastojku eteričnog ulja – linalolu, djeluje kao analgetik (opušta mišiće) te na taj način umiruje i ublažuje grčeve. Kao oblog ublažava opekline i rane, jer ima snažno antiseptičko djelovanje. Ulje se može koristiti za masažu, jer poboljšava cirkulaciju krvi na području tijela gdje se nanosi. Upotrebljava se i u liječenju reumatizma, migrene, glavobolje, nesanice te pomaže kod nervoze, napetosti i problema s probavnim i menstrualnim grčevima. Suhim cvjetovima pune se pak platnene vrećice koje osvježavaju prostor i štite odjeću od moljaca. Napokon, med od lavandina izuzetno je cijenjen. 7 Lavanda na Hvaru Hvar je u nas poznat kao otok lavande i “hvarska lavanda” je nadaleko poznata. Uskolisnu lavandu na Hvaru zovu jednostavno “vera”. Nekoć davno su je sadili, ali se nije pokazala dobrom, jer ta vrsta traži hladniju i vlažniju klimu. Danas je ima podivljale na nekim dijelovima otoka. Lavandin pak na Hvaru izvrsno raste i ima dugu povijest uzgoja. Na otoku se mogu naći dvije “vrste” lavandina. Hvarani jednu zovu levanda, stara ili bila, a drugu budrovka, čorna ili modrulja. Valja, međutim, dodati da se hvarska budrovka uz državne poticaje nakon 2000. g. sadi na značajnim površinama u kontinentalnoj Hrvatskoj te u Istri, no moguće je da su svojstva tih nasada različita u odnosu na Hvar, jer je poznato da lavanda reagira na drukčije tlo, visinsku razliku i klimatske uvjete. Budrovka vena 1948. godine. Moguće je da je budrovka jedinstven hvarski kultivar lavandina zbog klime, specifičnosti tla, insolacije i padalina. Na biljku i njeno eterično ulje izrazito utječu klimatski uvjeti. Pri nedovoljnoj svjetlosti cvatnja stagnira, a time se znatno smanjuje sadržaj eteričnog ulja u cvatu te količina estera u njemu. O izloženosti suncu izravno ovisi kvaliteta i kvantiteta eteričnog ulja. Oblačno vrijeme može utjecati na smanjenje količine eteričnog ulja za 30-50 %, a količine estera u ulju mogu se smanjiti i 20-30 % (Ljekovito i aromatično bilje – Lavanda, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu). No ti presudni uvjeti na otoku Hvaru su se idealno posložili. Posao koji predstoji je provjeriti hipotezu o autentičnosti hvarske budrovke genetskim, biokemijskim i drugim znanstvenim analizama. Nekad i danas Hvarsko lavandino ulje podmirivalo je 90 posto potreba u bivšoj Jugoslaviji, a na otoku se uzgajalo 10 posto svjetske proizvodnje lavande. Lavanda se, općenito govoreći, sadila na najmanje plodnom Prema otočkoj priči, budrovka je dobila ime po obitelji Budrović u čijem je vrtu u mjestu Velom Grablju na otoku Hvaru navodno otkri- 8 PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA zemljištu. Godine 1974. na Hvaru se uzgajala na 910 hektara i tada je proizvedeno 83.720 litara ulja. Golemi požar na zapadnom dijelu otoka uništio je 1997. trećinu nasada. Tako je u Velom Grablju 1996. proizvedeno više od 10.800 litara ulja, a nakon požara samo 1800 litara, da bi novi požar 2003. g. uništio ondje gotovo sva polja lavande. Ipak, još 2003. pod lavandom je na Hvaru bilo više od 400 hektara, a prema službenim podacima iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstava 2010. godine samo 101,17 ha. Vjerojatno ih je trenutačno više, ali je pravih komercijalnih proizvođača danas vrlo malo u usporedbi s najboljim godinama. Općina Sućuraj, primjerice, u rekordnoj 1987. godini proizvela je 22.800, a 2011. samo oko 1200 litara ulja. Ili, nekoć značajna proizvodnja mjesta Gdinja, Zastražišća i Poljica svela se na pukih 3600 litara. Nekoć je Hrvatska opskrbljivala Europu raznim eteričnim uljima, poput lavande, kadulje, smilja... Danas osim lavandina ulja ne proizvodimo gotovo nijedno drugo i mnoga su znanja zaboravljena, iako imamo izuzetno bogatu biljnu raznolikost. Trebalo bi početi i s kvalitetnijim i inovativnijim načinima proizvodnje mirisnih i ljekovitih ekstrakata, kao i proizvoda na njihovoj osnovi. 9 KAKO SE DOBIVAJU ETERIČNA ULJA Tisućama godina ljudi iz aromatičnih biljaka izvlače njihovu esenciju, molekule eteričnog ulja, zbog njihovih mirisnih i ljekovitih svojstava. Radi se to destilacijom, tiještenjem i ekstrakcijom. (Za ovaj dio teksta koristili smo najvećim dijelom podatke s www.plantagea.hr/dev/etericna-ulja, Priroda na vašem dlanu by Stribor.) Destilacija vodenom parom Još su u drevnoj Mezopotamiji eterična ulja dobivali kuhanjem biljaka u vodi, tzv. vodenom destilacijom, no taj je način gotovo potpuno napušten jer se tako uništavaju vrijedni sastojci i mirisi eteričnog ulja. Drugi je način vodeno-parna destilacija gdje se u istom kotlu koji se odozdo zagrijava nalaze voda i biljni materijal. Na dnu kotla je voda, a iznad je mrežica na koju se stavlja biljni materijal pa se on ne kuha u vodi nego kroza nj prolazi para. 10 Najbolji i najjeftiniji način je destilacija vodenom parom, pa uopće nema izravnog doticaja vode i biljne mase. Tako se smanjuje hidrolitičko djelovanje vode na pojedine spojeve kao što su esteri (hidrolizom se esteri razlažu na alkohol i kiselinu) te se postiže bolja kvaliteta i stabilnost ulja. Iako imamo dojam da eterična ulja lako hlape, pa su zato i dobila naziv “eterična” (po lako hlapljivoj tekućini eteru), vrelište im je uglavnom iznad 100° C, primjerice, vrelište molekule linalil acetata u lavandi je 220° C, a karvakrola u mravincu 237° C. Nadalje, eterična ulja nisu topiva u vodi. Te dvije činjenice, razlika u vrelištu i netopivost u vodi, i objašnjavaju proces destilacije vodenom parom. Vodena para puštena pod određenim tlakom kroz biljnu masu “istiskuje” iz biljnih žlijezda molekule eteričnog ulja. Para je pri izlasku iz kotla obogaćena eteričnim uljem, no nakon kondenziranja vodene pare natrag u vodu, u kojoj su sada otopljene i neke tvari iz bilja, voda pada na dno, a biljno ulje se diže na vrh. Svaki uređaj za destilaciju ima: 1. dio u kojem se grije voda; 2. kotao s biljnim materijalom kroz koji prolazi para, s cijevi kojom vodena para i para hlapljivih sastojaka iz biljne mase izlazi; 3. dio u kojem se vodena para s eteričnim molekulama hladi i kondenzira te ponovo prelazi u tekući oblik; 4. tzv. firentinsku posudu u koju se kondenzat cijedi i u kojoj se na dnu izdvaja hidrolat (“cvjetna vodica”), a lakše eterično ulje diže se iznad vode. Kako bi se smanjile kemijske promjene eteričnog ulja, odnosno da bi se dobilo ulje što bolje kvalitete, temperatura i tlak pod kojima se obavlja destilacija moraju biti što niži – tlak samo neznatno iznad atmosferskog, a temperatura oko 100° C. Trajanje destilacije ovisi o vrsti biljnog materijala. 11 KAKO SE DOBIVAJU ETERIČNA ULJA Destilacija je i znanost i umjetnost. Treba paziti na mekoću i čistoću vode, temperaturu vodene pare, vrijeme trajanja destilacije, tlak, izvedbu i oblik kotlova, materijal od kojeg je kotao napravljen (inoks, bakar), ali i na pripremu biljnog materijala. Neke se biljke moraju samljeti kako bi vodena para efikasnije prodrla do žlijezda s eteričnim uljem, za razliku od biljaka čija se eterična ulja lako oslobađaju. Neke se biljke destiliraju svježe, primjerice lavanda i smilje, a neke mogu biti suhe ili polusuhe, kao ružmarin. Iz relativno velike količine biljne mase dobiva se vrlo mala količina eteričnog ulja. Za kilogram ulja od smilja, primjerice, treba nešto manje od tone svježih biljaka. Zato su neka eterična ulja vrlo skupa. Postoji i novi način dobivanja komercijalnih ulja pod sniženim tlakom, pri čemu pada vrelište vode, ali je tehnološki proces daleko složeniji i skuplji od parne destilacije. Hidrolat “Voda” koja nakon destilacije vodenom parom istječe iz tzv. firentinske posude je mirisna tekućina s hidrofilnim sastojcima biljnog soka (onima koji se lakše otapaju vodi). Ta voda je hidrolat ili “cvjetna vodica”, koja nema isti kemijski sastav kao eterično ulje, ali također sadrži vrijedne sastojke. Zanimljivo je spomenuti da su se u davna vremena biljke ponegdje destilirale upravo zato da bi se dobio hidrolat, a eterično ulje se bacalo. Kasnije su eterična ulja “istisnula” hidrolate, ali oni se danas ponovo cijene. U njezi kože koriste se kao tonici i losioni, dio su raznih krema, upotrebljavaju se i oralno u terapiji, u limfnoj drenaži te u kulinarstvu. Hidrolati su nestabilni i lako kvarljivi. Neki proizvođači hi12 drolatima dodaju tvari koje ih stabiliziraju i povećavaju im trajnost. Za aromaterapijsku upotrebu i u pripravcima za njegu kože hidrolati moraju biti čisti, bez ikakvih dodataka, konzervansa, pojačivača mirisa i slično. Zato se moraju skladištiti i čuvati na hladnom i tamnom mjestu i mora se poštivati rok trajanja. Tiještenje Tiještenjem se uglavnom izvlače eterična ulja iz citrusa, kod kojih se žlijezde nalaze u usplođu (kori). Proces je vrlo jednostavan. Plod se buši sitnim iglama ili preša da se oslobodi sadržaj iz žlijezda. Materijal se miješa s vodom, a ulje se odvaja od ostatka biljne mase najčešće centrifugiranjem. Ekstrakcija Destilacijom i tiještenjem dobivaju se gotovo sva eterična ulja koja se koriste u aromaterapiji, ali ima i drugih načina, kao što je ekstrakcija. Najstariji je način ekstrakcija biljnim uljima i životinjskim mastima (enfleurage). To je dugotrajan i naporan posao. Na ploče premazane svinjskom masti bez mirisa stavljaju se cvjetovi, latice ili cijele biljke. Kad mast izvuče mirisne tvari, stavlja se novi biljni materijal i to se ponavlja svakih nekoliko dana i do nekoliko mjeseci. Tako se, primjerice, izvlači miris iz ruže i jasmina. Mast zasićena mirisima nazivala se pomada i koristila se za njegu lica i tijela. Kad se takva svinjska mast zasićena mirisima pomiješa s alkoholom etanolom, on iz nje izvuče sve mirisne tvari, koje se koriste u parfemima i toaletnim vodama. Pažljivim zagrijavanjem, pak, alkohol ispari i ostaje jako koncentrirana mirisna tvar – apsolut. Ekstrakcijom organskim otapalima, nekad benzenom, a danas najčešće n-heksanom, dobivaju se konkreti. Osim sadržaja biljnih žlijezda u njima ima i drugih tvari, npr. voskova. To nisu eterična ulja i ne mogu se primjenjivati u aromaterapiji. Kao i kod pomada, alkoholom se iz heksana izvuku mirisne tvari i kad on ispari ostaje apsolut. Ekstrakcija superkritičnim plinovima (ugljikovim dioksidom – CO2 apsoluti) jednostavniji je proces bez štetnog otapala. Plin se na niskoj temperaturi i pod visokim tlakom pretvara u tekućinu i u nju se dodaje biljni materijal. Tekući ugljikov dioksid razbija biljne žlijezde, otapa mirisne i ljekovite tvari, a kada se tekućina vrati na sobnu temperaturu i normalan tlak, plin ispari i ostane gust talog pun ljekovitih molekula. Tim načinom nastaju vrlo vrijedni ekstrakti, gotovo čist sadržaj biljnih žlijezda, koji se koriste u kozmetici. Oni mogu biti mirisni (CO2 apsoluti irisa, hrastovog lišaja, lotusa, tamjana...), ali i mirisno-ljekoviti jer sadrže spojeve kojih nema u eteričnim uljima. To su CO2 apsoluti nevena, arnike, ružmarina, islandskog lišaja, mrkve, njemačke kamilice i drugi. Ekstrakcijom superkritičnim ugljikovim dioksidom dobivaju se jedini apsoluti koji se smiju koristiti u aromaterapiji (CO2 apsoluti). To je skup i tehnološki zahtjevan postupak kojim se mogu oštetiti neki osjetljivi sastojci, pogotovo esteri. Inače, superkritični ugljikov dioksid jedno je od rijetkih otapala koje se može bez ograničenja upotrebljavati u prehrambenoj industriji. Apsoluti su popularni u kozmetici i proizvodnji parfema. Glavni im je nedostatak što su sasvim drukčijeg sastava od eteričnih ulja dobivenih parnom destilacijom, a uz to organska otapala onečišćuju konačni proizvod pa su nepoželjni u aromaterapiji. Patentirana su neka organska otapala niskog vrelišta koja gotovo uopće ne ostaju u apsolutima. Ipak, takvih je apsoluta na tržištu vrlo malo i vrlo su skupi. 13 ZAŠTO OBNOVA LAVANDE NA HVARU Lavanda je važna aromatična, ljekovita i medonosna biljka, ali i obilježje hvarskog krajobraza. Hvar je, naime, nadaleko poznat po njenim modro-ljubičastim grmovima. Temelj obnove treba biti istraživanje i selekcioniranje najboljih populacija za uvjete na otoku, zasnivanje rasadnika i podizanje novih nasada kako bi se povećala ponuda eteričnog ulja i cvijeta. Na toj osnovi valja poticati izradu kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda te promociju upotrebe u kulinarstvu i pićima, a posebno isticati važnost lavande kao medonosne biljke te njenu ulogu kao sastavnog dijela slike otoka Hvara u turističkoj ponudi. Lavanda i med Lavanda je jedna od najmedonosnijih biljaka pa ne čudi da se procvat pčelarstva na Hvaru dogodio šezdesetih godina XX. stoljeća kad su beskrajna polja lavande prekrivala otok. Tada je na otoku bilo 6000 košnica, a proizvodilo se godišnje 250-400 tona vrlo kvalitetnog meda. U Pčelarskoj udruzi tvrde da i danas ima oko 5000 14 košnica, ali se nakon velikih požara koji su opustošili nasade lavande godišnje proizvodi tek oko 30 tona meda. Taj podatak potvrđuje koliko proizvodnja meda ovisi o poljima lavande. U spomenuto su doba u vrijeme paše lavande na otok dolazili i pčelari s kopna s oko 15.000 košnica. Pčelarstvo na Hvaru ima dugu tradiciju, što potvrđuju arheološki nalazi antičkih keramičkih košnica od II. st. pr. Krista nadalje u Starogradskom polju, nedaleko od Vrboske, u Bogomolju i Sućurju. Pčelarenje se spominje i u Hvarskom statutu iz 1331. godine, a Petar Hektorović u “Ribanju i ribarskom prigovaranju” iz 1556. godine kaže da je njegov suputnik i ribar Nikola na putovanje nosio med u saću. U “Ribanju” se spominje i “starogrojski paprenjok”, kolač čiji je glavni sastojak med. Iako se danas na otoku proizvode male količine meda, njegovu izvrsnost potvrđuju priznanja otočkim pčelarima na mnogim natjecanjima. Najveći uspjeh postignut je s medom od ružmarina s kojim je pčelar Boris Buratović na Međunarodnom pčelarskom kongresu PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA Apimondia 2011. u Buenos Airesu u Argentini osvojio četvrto mjesto. Pčelarska udruga svakog ljeta u Starome Gradu organizira manifestaciju Dani meda otoka Hvara, na kojoj se turisti mogu upoznati s hvarskim medom te jelima, slasticama i pićima u kojima dolazi med. Posebni razlozi obnove lavandina Obnova proizvodnje lavandina je važna: 1. kako bi se sačuvao originalni genetski materijal; 2. postoji želja lokalnog stanovništva da se podignu mladi nasadi; 3. z ato da se sadnjom novih nasada barem na ograničenom području hvarskom krajobrazu vrati izgled tipičan za drugu polovicu XX. st.; 4. da se zaštiti proizvodnja hvarskog meda od lavande; 5. da se zadovolji potražnja tržišta za originalnim hvarskim proizvodima od lavande i razviju novi proizvodi; 6. da se sačuva jedan od tradicionalnih resursa života na otoku. Pripremajući projekt MED MED HERBS rukovodili smo se uz ostalo i Projektom COAST – Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja: Poljoprivredna bioraznolikost Dalmacije, Tra- dicijsko poljoprivredno bilje i domaće životinje, gdje stoji: Proizvodi od lavandina s otoka Hvara moraju dobiti hrvatsku i hvarsku oznaku izvornosti i postati prepoznatljivi hrvatski proizvodi. Kao iznimnu krajobraznu vrijednost valja istaknuti turističku atraktivnost plantaža rascvjetalih lavandinih grmova u krajoliku, što treba iskoristiti za organizaciju turističkih obilazaka plantaža u cvatu, destilerija, sušara, pogona za proizvodnju farmaceutskih pripravaka i drugih proizvoda te prodaju domaćih proizvoda in situ. U spomenutoj studiji preporučuje se razrada plana upravljanja koji uključuje sljedeće elemente: 1. Inventarizaciju, evaluaciju i zaštitu tradicionalnih kultivara hvarskih lavandi. 2. Popularizaciju njihovih povijesnih, socioloških, etnoloških, ekoloških, farmaceutskih, prehrambenih i gastronomskih vrijednosti kroz publikacije, kušaonice, predavanja, edukativne i turističke obilaske, medije. 3. Poticanje podizanja novih plantaža. 4. Poticanje zasnivanja pogona za sušenje i preradu. 5. P oticanje zasnivanja pogona za izradu tradicijskih i novih proizvoda na bazi lavandina. 6. Uključenje plantaža, pogona i proizvoda u turističku ponudu. 15 Ciljevi projekta aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, Obnova lavande na otoku Hvaru dio je šireg nastojanja da se potakne očuvanje, uzgoj i održivo sakupljanje raznolikog aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, što je sada potpuno zanemareno. Citirat ćemo dio Poglavlja 7 iz spomenute studije o poljoprivrednoj bioraznolikosti Dalmacije. Dalmacija je područje izrazitog biljnog bogatstva, a posebno aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, pravi pčelinji rajski vrt. Samo manji dio ovog bilja je kroz povijest kultiviran ili je bio predmet bilo kakvog opsežnijeg istraživanja i selekcije. U Dalmaciji su, nažalost, gotovo sve aktivnosti u tom području završavale na sakupljanju (i uništavanju) samoniklih divljih populacija i njihovom izvozu kao sirovine u razvijene zemlje. Rijetki su primjeri gdje se išlo i do sekundarnih proizvoda (eterična ulja, medovi), a tercijarni proizvodi, kao što su izvorni ljekoviti, kozmetički ili prehrambeni proizvodi, gotovo uopće ne postoje. Također, ne postoji sustavni popis kultivara i divljih oblika ove skupine biljaka, nema opisa stanja njihovih populacija niti procjene njihove vrijednosti i ugroženosti, nema opisa tradicionalnog korištenja te nije donesen ni jedan strateški dokument vezan uz ovu problematiku. Posljedica je da danas u Dalmaciji ne postoji proizvod16 ukrasnog i divljeg jestivog bilja PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA nja sjemena i sadnica domaćih kultivara aromatičnog, začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja, osim rijetkih iznimaka, kao što je budrovka, nego se kultivari uvoze iz inozemstva. (....) Vrijednost i potencijal aromatičnog i začinskog, ljekovitog, medonosnog, ukrasnog i divljeg jestivog bilja Dalmacije je izniman i to zbog nekoliko glavnih čimbenika: bioraznolikost, selekcijska vrijednost, gospodarska vrijednost, medonosna vrijednost, estetska vrijednost, prehrambena vrijednost, industrijska vrijednost i krajobrazna vrijednost. U spomenutom dokumentu prema gospodarskim, genetskim, selekcijskim, kulturno-povijesnim, krajobraznim, stanišnim vrijednostima, izvornosti, ugroženosti te po utjecaju na opću bioraznolikost Dalmacije izdvojeno je deset kultivara i vrsta: kadulja (Salvia officinalis), budrovka (Lavandula hybrida), dalmatinski uspravni ružmarin (Rosmarinus officinalis), primorski vrisak (Satureja montana), obična agava (Agave americana), ukrasna iglica (Geranium macrorrhizum), matar (Crithmum maritimum), mirta (Myrtus communis), planika (Arbutus unedo), divlja riga (Diplotaxis tenuifolia). Po našem mišljenju, na tom popisu nedostaje smilje (Helichrysum italicum). 17 Čuvanje eteričnih ulja Mnoga eterična ulja sadrže otopljene male količine vode, zbog koje dolazi do hidrolize estera i ubrzane oksidacije nekih ugljikovodika. Kako u malim pakiranjima ne bi na dnu ostajalo vode, proizvođač mora vrlo pažljivo provesti dekantiranje (odvajanje) eteričnog ulja i hidrolata. Po potrebi eterična ulja se smiju “sušiti” bezvodnim natrijevim sulfatom kako bi se uklonila rezidualna vlaga, jer taj mineral ne mijenja olfaktorne i kemijske osobine ulja. Upotreba drugih sredstava za “sušenje” nije dopuštena. Za kvalitetu eteričnog ulja važan je materijal od kojeg je napravljena posuda u kojoj se čuva. Nekad se čuvalo u bakrenim posudama presvučenim kositrom, ali su one skupe, pa se danas koriste posude od nehrđajućeg čelika, aluminija, posude presvučene kositrom. Materijal ne smije reagirati s molekulama eteričnih ulja: fenoli iz eteričnih ulja, primjerice, mogu reagirati s ionima željeza u hrđajućem čeliku pa ulje dobije intenzivnu crvenu boju. Eterična ulja najbolje je čuvati na temperaturama od 15° C do 18 20° C, a temperatura ispod 10° C nije poželjna. Ako posuda nije do kraja napunjena, na nižim temperaturama može doći do kondenzacije vode unutar spremnika i kontaminacije eteričnog ulja vodom. O tim uvjetima trebaju voditi računa i proizvođač i distributer, a kasnije i kupac u kućnoj uporabi, na što ga treba upozoriti. Kisik polako i spontano oksidira eterična ulja, pogotovo ona bogata ugljikovodicima (citrusi, ulja četinjača), zbog čega dolazi do porasta peroksidnog broja. Oksidirana ulja bogata ugljikovodicima predstavljaju i zdravstveni rizik – povećava se mogućnost nastanka alergijskih reakcija, a i iritiraju kožu i sluznicu. Kako bi se to izbjeglo, posude s eteričnim uljem moraju biti napunjene do vrha. Ako se dio ulja istoči, zrak treba zamijeniti inertnom atmosferom pomoću plinova (ugljikov dioksid, dušik, argon). Ernest Günther u djelu “The Essential Oils” (1948.) navodi jednostavan način stvaranja inertne atmosfere – u tank s eteričnim uljem stavi se manja količina suhog leda (kristaliziranog CO2). PUTOVI LAVANDE OTOKA HVARA Ugljični dioksid ispari istiskujući zrak, a kako je teži od zraka prekrije eterično ulje zaštitnim inertnim slojem. U kućnoj uporabi najlakše je ulje iz velike načete bočice prebaciti u manje. Eteričnim (esencijalnim) uljima smiju se nazivati samo ekstrakti dobiveni: 1. destilacijom pomoću vodene pare (većina eteričnih ulja) 2. tiještenjem (ulja usplođa citrusa) 3. izravnim zagrijavanjem biljnog materijala bez destilacije vodenom parom (iznimno rijetko, ponekad za ulje kore cimetovca). Svi drugi mirisni ekstrakti, sintetske smjese ili mješavine sintetskih mirisa s prirodnim eteričnim uljima ne smiju se nazivati eteričnim uljima, nego samo mirisima (INCI: fragrance). Sva eterična ulja moraju biti botanički i kemijski definirana. Botaničko definiranje znači da mora biti točno označena vrsta, eventualno i podvrsta, varijetet i forma, jer botaničke karakteristike imaju presudno značenje za kemijski sastav ulja. Kemijski definirano ulje ima točno definiran udio pojedinih molekula u eteričnom ulju, obično izražen kao postotak (%), a određen kemijskom analizom plinske kromatografije. Ako je potrebno, kemijska analiza točno definira i kemotip, pojavu da botanički isti materijal može ovisno o mjestu rasta dati eterična ulja različitog sastava, kao što je slučaj kod timijana, ružmarina i mnogih drugih eteričnih ulja. Osim tih definicija, eterično ulje mora biti pravilno označeno prema međunarodnim smjernicama Classification, Labeling and Packaging Regulation, što znači da na deklaraciji mora biti naznačeno je li sadržaj korozivan, djeluje li nadražujuće, je li štetan po okoliš, je li zapaljiv i može li štetiti zdravlju: 19 Čuvanje eteričnih ulja Dobro označeno eterično ulje treba sadržavati sljedeće oznake: 1. naziv … Eterično ulje lavande 2. latinski naziv biljke iz koje je proizvedeno … Lavandula angustifolia Miller 3. dio biljke iz kojeg je proizvedeno … cvijet 4. glavne sastavnice (kemotip) … linalil acetat, linalol, β-ocimen 5. način dobivanja … destilacija vodenom parom 6. način uzgoja … tradicionalni uzgoj, organski uzgoj 7. zemlja uzgoja … Francuska 8. alergeni među sastavnicama … geraniol, limonen, linalol 9. toksikološku oznaku … 10. ili druga upozorenja (čuvati izvan dohvata djece, fototoksično i sl.) 11. rok trajnosti … najbolje upotrijebiti do… 12. oznaku serije (serija – šarža ili lot) 13. druge standardne navode obavezne kod označavanja predmeta opće uporabe i hrane. Naravno, nije moguće uvijek na maloj bočici navesti sve, ali većina odgovornih proizvođača navodi stavke 1-8 te stavke 9, 11 i 12. Druge stavke se uglavnom navode na pripadajućim certifikatima. 20 Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost partnera na projektu – Općine Jelsa i Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.
© Copyright 2024 Paperzz
