Elvis Berton roðen je 1970. u Pazinu. Izlae od 2000. godine na petnaest samostalnih i vie od trideset skupnih izlobi u zemlji i inozemstvu: Beè, Halbenrain (Austrija), New York (SAD), Doetinchem, Ulft (Nizozemska), Koper (Slovenija). Dobitnik je vie nagrada i priznanja. O njegovom umjetnièkom radu pisali su istaknuti likovni kritièari: Darko Glavan, Mladen Luèiæ, Branka Arh, Ketrin Milièeviæ Mijoek, Vinja Slavica Gabout, Nataa egota Lah, Gorka Ostojiæ Cvajner, Marija Ivetiæ. Èlan je HDLU-a Zagreb. ivi i stvara u Pazinu. adresa: Katun Trviki 71, Pazin mob. +385 91 5234 054 e-mail: [email protected] SAMOSTALNE IZLOBE 2000. Pazin, Muzej Grada Pazina Buzet, Zavièajni muzej Gronjan, Gradska Galerija Fonticus 2002. Umag, Gradski muzej 2005. Gronjan, Gradska Galerija Fonticus Faana, Turistièka zajednica Faana Buzet, Zavièajni muzej 2007. Gronjan, Gradska Galerija Fonticus Kastav, Galerija Trojica 2008. Poreè, Mala galerija 2009. Pazin, Muzej Grada Pazina / Spomen Dom Rijeka, Galerija Palach 2010. Pula, MMC Luka (Galerija Luka & Subgalerija MUL) 2012. Rijeka, Galerija Juraj Kloviæ (s Mirnom Siul) Labin, Galerija Alvona IZDAVAÈ Galerija Alvona, Labin / ZA IZDAVAÈA Toni aina PREDGOVOR Vedran ilipetar FOTOGRAFIJE Ðani Celija, Elvis Berton OBLIKOVANJE Ivona Verbanac TISAK Grafica Walter Umag / NAKLADA 100 primjeraka GODINA 2012. Galerija Alvona, G. Martinuzzi 15, 52220 Labin Radno vrijeme galerije: 10.00 - 13.00, Tel: +385 52 852 082, Mob: +385 98 18 30 901 e-mail: [email protected] www.galerija-alvona.hr Izloba je realizirana uz potporu Grada Labina, Istarske upanije - Regione Istriana i Ministarstva kulture Republike Hrvatske Biedemeier limuni ili o ljudskoj kiselosti Kasna srednjovjekovna kultura je cvala jer su ljudi slijedili viziju Drave Boje. Moderno drutvo je cvalo jer su ljudi dobivali energiju od vizije Zemaljske drave napretka. Ali u 20 st. stoljeæu ta se vizija izopaèila u viziju Babilonske kule koja se sada poèela raspadati i koja æe, na kraju, sve zakopati u svojim ruevinama, posljednji je ulomak iz poznate knjige Imati ili biti? velikog njemaèkog sociloga i filozofa Erica Fromma. Promatrajuæi Bertonove limune prvo to mi je palo na pamet jesu rozete (franc. rosette = ruica), ukrasni motiv nalik na ruin cvijet sa stiliziranim laticama koji svoj vrhunac dosee upravo u kasnom srednjem vijeku odnosno gotici. Simbolièko znaèenje ovih kamenih èipki moglo bi se protumaèiti prikazom univerzalnog Bojeg oka (Divine eye) koje promatra i ujedno titi ljudski rod od svoje, kako bi takoðer Fromm rekao, gramzljive naravi. Jo jedan sjajan (sa slikarske strane) period u kojem je èovjek bio u centru slike jest biedermeier, beèki umjetnièki stil u kojem je èovjek posljednji put prikazan na klasièan i realistièan naèin. Bili su to porteti u tamnim, zagasitim, gotovo morbidnim tonovima, a kao dokument degradacije, dekadencije i postupnog srozavanja vieg i srednjeg stalea europskog èovjeka. Nakon Munchovog Krika i pojavom ekspresionizma, tijekom 20. stoljeæa ljudski lik se pak pretvara u grotesku, karikaturu, apstraktnu viziju i tek nalièje bogobojaznog èovjeka èiji se fokus iz centra slike pomjerio u tko zna kojim sve smjerovima. Elvis Berton svoje limune portetira upravo na naèin na koji je kasni srednji vijek tretirao pojam Boga i naèinom na kojeg su imuæniji Beèani htjeli vidjeti sami sebe. U centru slike, sebièno i samozadovoljno. Njegovi rendgenski secirani limuni istovremeno su èovjekov supstitut, ali i slikovno uprizorenje ljudske kiselosti. Tamnim, ponegdje monokromno tretiranim povrinama, u svojim boleæivo uækasto - zelenkastim tonovima autor jasno daje do znanja kakvi bi ljudi, a da kojim sluèajem to nisu limuni, bili naslikani. Ba kao u periodu biedermeiera, bili bi to samozadovoljni, ali vrlo tuni ljudi, samotnjaci koji eli uæi u povijest putem to jeftinije pogodbe s lokalnim majstorom. Ukoliko, meðutim, Bertonova nakana prikazima unutranjosti ovoga voænog ploda ipak nije bila ilustriracija nepotrebnosti ljudskog postojanja u kontekstu stvaranja likovnog djela, tada su njegove voæke tek simpatièan lightmotiv u kojem slikar nalazi inspiraciju za pronalaenjem autorskog rukopisa u kojem (vrlo muzikalna i titrava) crta ima podjednaku vrijednost kao i (ne) boja. Koketirajuæi s postulatima fauvizma, estetikom art bruta i djeèjeg crtea, istarski je autor jo jednom ponudio svoje viðenje likovnog jezika u kojem se oèituje svo umijeæe baratanja slobodnijim slikarskim disciplinama, kao dar od Boga stvorenih i od velikih modernista ostavljenih u trajno nasljeðe svim gestualcima i umjetnicima koji jednostavno ne mogu mirovati. Insinuacije na tlorise kojekakve arhitektonike takoðer nisu pretpostavka koju bi trebalo iskljuèiti. Limuni su univerzalan prikaz raznih varijanti i likovnih predodbi kojima gledatelj ima apsolutnu slobodu promiljanja i ujedno vizualnu slobodu (ne) vezivanja za motiv. Dvosmjerna komunikacija izmeðu likovnog djela i gledatelja ujedno i jest jedan od fenomena onoga to suvremeno djelo èini aktualnim u prostoru i vremenu. Za pretpostaviti je da Bertonovi Limuni to i jesu. Vedran ilipetar
© Copyright 2024 Paperzz
