close

Enter

Log in using OpenID

BERTON KATALOG.FH11

embedDownload
Elvis Berton roðen je 1970. u Pazinu.
Izlaže od 2000. godine na petnaest
samostalnih i više od trideset skupnih
izložbi u zemlji i inozemstvu: Beè,
Halbenrain (Austrija), New York (SAD),
Doetinchem, Ulft (Nizozemska), Koper
(Slovenija).
Dobitnik je više nagrada i priznanja. O
njegovom umjetnièkom radu pisali su
istaknuti likovni kritièari: Darko Glavan,
Mladen Luèiæ, Branka Arh, Ketrin Milièeviæ
Mijošek, Višnja Slavica Gabout, Nataša
Šegota Lah, Gorka Ostojiæ Cvajner,
Marija Ivetiæ. Èlan je HDLU-a Zagreb.
Živi i stvara u Pazinu.
adresa: Katun Trviški 71, Pazin
mob. +385 91 5234 054 e-mail: [email protected]
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2000. Pazin, Muzej Grada Pazina
Buzet, Zavièajni muzej
Grožnjan, Gradska Galerija
Fonticus
2002. Umag, Gradski muzej
2005. Grožnjan, Gradska Galerija
Fonticus
Fažana, Turistièka zajednica
Fažana
Buzet, Zavièajni muzej
2007. Grožnjan, Gradska Galerija
Fonticus
Kastav, Galerija Trojica
2008. Poreè, Mala galerija
2009. Pazin, Muzej Grada Pazina /
Spomen Dom
Rijeka, Galerija Palach
2010. Pula, MMC Luka (Galerija Luka &
Subgalerija MUL)
2012. Rijeka, Galerija Juraj Kloviæ (s
Mirnom Sišul)
Labin, Galerija Alvona
IZDAVAÈ Galerija Alvona, Labin / ZA IZDAVAÈA Toni Šaina
PREDGOVOR Vedran Šilipetar
FOTOGRAFIJE Ðani Celija, Elvis Berton
OBLIKOVANJE Ivona Verbanac
TISAK Grafica Walter Umag / NAKLADA 100 primjeraka
GODINA 2012.
Galerija Alvona, G. Martinuzzi 15, 52220 Labin
Radno vrijeme galerije: 10.00 - 13.00, Tel: +385 52 852 082, Mob: +385 98 18 30 901
e-mail: [email protected]
www.galerija-alvona.hr
Izložba je realizirana uz potporu Grada Labina, Istarske županije - Regione Istriana
i Ministarstva kulture Republike Hrvatske
Biedemeier limuni ili o ljudskoj „kiselosti“
„Kasna srednjovjekovna kultura je cvala jer su ljudi slijedili viziju Države Božje. Moderno
društvo je cvalo jer su ljudi dobivali energiju od vizije Zemaljske države napretka. Ali
u 20 st. stoljeæu ta se vizija izopaèila u viziju Babilonske kule koja se sada poèela
raspadati i koja æe, na kraju, sve zakopati u svojim ruševinama”, posljednji je ulomak
iz poznate knjige „Imati ili biti?“ velikog njemaèkog sociloga i filozofa Erica Fromma.
Promatrajuæi Bertonove limune prvo što mi je palo na pamet jesu rozete (franc. rosette
= ružica), ukrasni motiv nalik na ružin cvijet sa stiliziranim laticama koji svoj vrhunac
doseže upravo u kasnom srednjem vijeku odnosno gotici. Simbolièko znaèenje ovih
kamenih èipki moglo bi se protumaèiti prikazom univerzalnog Božjeg oka (Divine eye)
koje promatra i ujedno štiti ljudski rod od svoje, kako bi takoðer Fromm rekao, gramzljive
naravi. Još jedan sjajan (sa slikarske strane) period u kojem je èovjek bio u centru slike
jest biedermeier, beèki umjetnièki stil u kojem je èovjek posljednji put prikazan na
klasièan i realistièan naèin. Bili su to porteti u tamnim, zagasitim, gotovo morbidnim
tonovima, a kao dokument degradacije, dekadencije i postupnog srozavanja višeg i
srednjeg staleža europskog èovjeka. Nakon Munchovog „Krika“ i pojavom ekspresionizma,
tijekom 20. stoljeæa ljudski lik se pak pretvara u grotesku, karikaturu, apstraktnu viziju
i tek nalièje bogobojaznog èovjeka èiji se fokus iz centra slike pomjerio u tko zna kojim
sve smjerovima.
Elvis Berton svoje limune „portetira“ upravo na naèin na koji je kasni srednji vijek tretirao
pojam Boga i naèinom na kojeg su imuæniji Beèani htjeli vidjeti sami sebe. U centru
slike, sebièno i samozadovoljno. Njegovi rendgenski secirani limuni istovremeno su
èovjekov supstitut, ali i slikovno uprizorenje ljudske „kiselosti“. Tamnim, ponegdje
monokromno tretiranim površinama, u svojim boleæivo žuækasto - zelenkastim tonovima
autor jasno daje do znanja kakvi bi ljudi, a da kojim sluèajem to nisu limuni, bili naslikani.
Baš kao u periodu biedermeiera, bili bi to samozadovoljni, ali vrlo tužni ljudi, samotnjaci
koji želi uæi u povijest putem što jeftinije pogodbe s lokalnim majstorom.
Ukoliko, meðutim, Bertonova nakana prikazima unutrašnjosti ovoga voænog ploda ipak
nije bila ilustriracija nepotrebnosti ljudskog postojanja u kontekstu stvaranja likovnog
djela, tada su njegove voæke tek simpatièan lightmotiv u kojem slikar nalazi inspiraciju
za pronalaženjem autorskog rukopisa u kojem (vrlo muzikalna i titrava) crta ima
podjednaku vrijednost kao i (ne) boja. Koketirajuæi s postulatima fauvizma, estetikom
art bruta i djeèjeg crteža, istarski je autor još jednom ponudio svoje viðenje likovnog
jezika u kojem se oèituje svo umijeæe baratanja slobodnijim slikarskim disciplinama,
kao dar od Boga stvorenih i od velikih modernista ostavljenih u trajno nasljeðe svim
gestualcima i umjetnicima koji jednostavno ne mogu mirovati. Insinuacije na tlorise
kojekakve arhitektonike takoðer nisu pretpostavka koju bi trebalo iskljuèiti. Limuni su
univerzalan prikaz raznih varijanti i likovnih predodžbi kojima gledatelj ima apsolutnu
slobodu promišljanja i ujedno vizualnu slobodu (ne) vezivanja za motiv. Dvosmjerna
komunikacija izmeðu likovnog djela i gledatelja ujedno i jest jedan od fenomena onoga
što suvremeno djelo èini aktualnim u prostoru i vremenu.
Za pretpostaviti je da Bertonovi Limuni to i jesu.
Vedran Šilipetar
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
0
File Size
563 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content