Sreten Milatović Noć NARODNI MUZEJ CRNE GORE ATELJE DADO Urezi u praslike zavičaja Još prilikom prvih predstavljanja, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, kritičari su zapazili da rad Sretena Milatovića sadrži nešto posve osobeno u izrazu kao i da je moguće naslutiti velike umjetničke domete koji tek slijede1. Više od dvadeset godina kasnije teza o izuzetnosti i posebnosti vajarskog rukopisa potvrdila se kroz brojne studiozno profilisane izložbe u kojima se postepeno gradila ideja o prisutnosti umjetnikove veze sa iskonskim elementima prirode iz njegovog okruženja. Još od najranijih radova koje karakteriše minimalizam i redukovana znakovnost, pročišćenost vokabulara i lišenost svakog suvišnog detalja, u tretmanu plohe materijala bilo da je u pitanju terakota2, pločice od poliranog aluminijuma u koje umeće reljefe od olova3 ili aplikacije od brusnog papira naslućuje se “škrtost” i do detalja “izbrušen” likovni izraz koji može biti shvaćen kao produkt autorove uzdržane ali sofisticirane fokusiranosti na potenciranje suštine stvari, besprekornost realizacije, a iznad svega sa vanrednim osjećajem i poznavanjem svojstava materijala koje koristi. Osciliranjem između prefinjene uglačanosti serija malih formata (neki od ranih radova ca 15 cm visine) preko masivnih komada visokih preko nekoliko metara kao i kompleksnih konstrukcija na otvorenom sve do instalacija - prefinjenih podnih kompozicija koje sadrže slojevitu raznolikost i višeznačnost izgradio je do danas specifičan i za našu likovnu scenu posve autohton likovni jezik. Već krajem 90. godina prošlog vijeka nastupaju prve mjene u njegovom izrazu kada uvodi nove materijale, da bi se početkom 2000-tih godina u ciklusu Sječiva vratio arhetipskim uzorima i istraživanju relacije između mase djela i prostora u koji ga smješta. Terakota, metal (aluminijum, željezo), drvo, kamen u kombinaciji sa olovom, staklom, ogledalom, granit, pijesak – su materijali koje koristi samostalno ili u kombinacijama a koji podstiču na razmišljanje o autorovoj direktnoj/indirektnoj upućenosti ka prirodi kao glavnom podsticaju za uobličavanje ideja. Tokom poslednjih godina ideju arhetipskog razvija u seriji radova pod nazivom Tragovi4. Djela nastala tokom 2007. i 2008. podstaknuta su impresijama o mitskom prostoru Crne Gore doživljenom kroz djela Petra Lubarde, u kojima razaznaje odgovore na svoja promišljanja o praslikovitosti i iskustvima u doživljaju života u koji su nepovratno urezani naši doživljaji i predstave. Slika Noć u Crnoj Gori (1951.) kojom je Lubarda napravio prevratnički otklon u odnosu prema, do tada, aktuelnom načinu slikanja u duhu socijalističkog realizma označila je početak jednog novog poglavlja u umjetnosti jugoslovenskih naroda. Ovo kapitalno djelo jugoslovenskog slikarstva za Milatovića predstavlja jezgro u kojem se preklapaju sadržaj i odnos između njegovog doživljaja pojma praslike i značenja konkretnog umjetničkog djela. I u Milatovićevoj djelu je osjetna ona snažna lubardijanska zagledanost u „herojsku dramu života“ (L.Trifunović) doživljena intuitivno, sa osjećanjem za ravnotežu među elementima. Ova slikovitost koja oživljava duhovno stanje iskonske ljudske zagledanosti u sebe i sopstveno mjesto u kosmičkom bespuću i prikrivena dramatičnost svojstvena uzdržanoj autorovoj ličnosti koja osjeća pulsiranja i mjene u prirodi a indirektno i u društvu vraća ga na praizvor stvari, na relacije između individue i bitka, koje život svakog od nas čine jedinstvenim. Suštinski životni principi svjetla i tame u stvarnom ili simboličkom značenju suprotstavljeni su ili sjedinjeni u cjelinu koja svojom jedinstvenom i snažnom energijom privlači pogled i poziva na preispitivanje ličnih pogleda na svijet, kroz olovnu noć iz koje izviru i u koju ponovo uviru svi naši dani (S. M.) . 1 “U generaciji umjetnika koja se u posljednjih nekoliko godina pojavila na našoj umjetničkoj sceni jednu od autorski najzanimljivijih uloga najavio je već svojim prvim radovima Sreten Milatović...“ – iz teksta Petra Ćukovića povodom izložbe u galeriji Nikola I u Nikšiću, novembar 1995. 2 Već pomenuta izložba u Nikšiću 1995. i Podgorici u Domu omladine, 1996. godine 3 Izložba u Modernoj galeriji u Podgorici, 1997.godine 4 Izložba u galeriji Božidar Jakac u Kostanjevici na Krki, 2008. godine U prostor galerije postavlja masivnu crnu mermernu ploču, (granit Jablanica), dimenzija ca 5 x 2 m direktno na pod oko koje opšiva bijeli okvir debljine 80 cm načinjen od škriljca. Pravougaona forma crnog granita uokvirena je marginom načinjenom od gusto zbijenih zrna šljunka koji predstavlja „neku vrstu unutrašnjeg rama uz samu ivicu slike“5. Tamna masa poliedra definisana je urezima koji predstavljaju neku vrstu godova – iskustvenih tragova u umjetnikovoj memoriji i označava rekreiranje isječka njegovog ličnog pejzaža unutar ograničenog galerijskog prostora. U duhu minimalističkoj rukopisa i tretmana materijala teškog za obradu koji kroz dugotrajan proces savladavanja zahtijeva snagu, upornost i posvećenost Milatović urezuje vijugave linije, koje predstavljaju bore, godove, povezujući „mjesto“ i „ne-mjesto“ kao poredak stvari kako to definiše Robert Smitson, kao dva suprotna pola koja teže zajedničkom cilju.6 Urezi redukovanog ritma i dužine su evoluirali od rada naslovljenog Trpeza (67 x 60 x 27 cm), nadrasli svoj prvobitni skučeni okvir i prerasli u ovu masivnu instalaciju - Noćnu olovnu trpezu (S. M.) koja kao da „niče“ direktno iz poda i svojom snagom i „rječitošću“ nadvisuje prostranost i visinu galerijskog prostora Atelja DADO. Povratak na (pra)početak i preispitivanje sopstvene relacije prema prirodi, označava iskustvo pejzaža sagledanog iznutra, potencirajući relaciju prema konkretnom predjelu (crnogorskom kamenom moru) kao uzorku, glavnom ishodištu što se može posredno tumačiti i kroz odabir materijala. I baš kao što djelo lendartiste Ričarda Longa predstavlja “ravnotežu između obrazaca prirode i formalizma ljudskih, apstraktnih ideja poput linije i kruga” i kod Milatovića je moguće pročitati princip po kojem se u njegovom radu prepoznaju ključni postulati u doživljaju ustrojstva svijeta. Iskustva i promišljanja o sopstvenom porijeklu i pripadnosti određenom istorijskom kontekstu definisanom aurom genius loci, podstaknuta su razmišljanjima i impresijama na osnovu kojih se može razumijeti relacija prema snazi izvornog, arhetipskog jezika oblikovanog kroz svedenost izraza. U duhu filozofije zena on vjeruje u unutrašnju čistotu koja se oslikava u jednostavnim oblicima i snažnoj energiji koju djelo isijava. Spuštajući ga na pod pred gledaocem se otvara prostor u kojem je moguće uokviriti pogledom rad u cjelini, bez potrebe da se oko njega obilazi. Objekat postaje fiksiran našim pogledom, a oko njega se nalazi „zona u koju ne gledamo, a koju, ipak vidimo u indirektnom, djelimičnom, ovlašnom pogledu...“ (Ortega y Gasset7), koja je integralni njegov dio, a bez koje doživljaj nije potpun. U duhu teorije geštalta po kojoj ljudsko oko vidi objekte u cjelosti prije nego što uoči detalje, sugeriše se da je cjelina veća od zbira detalja. Postavljajući ga u centralni dio galerije ostavljajući prostora tek toliko da je oko njega moguće obići posredno nam sugeriše da taj obilazak i nije neophodan jer se ovakvom prezentacijom odmah uspostavlja direktna relacija prema cjelini i doživljava njegova energija. Formalna elegantnost i besprekorna realizacija ovo djelo uzdižu u rang velikana svjetske skulpture minimalističkog izraza koji kombinuju izvjesnu sklonost ka ruralnom u izboru materijala i preciznost realizacije a Sretenu Milatoviću potvrđuje zasluženo visoko mjesto na regionalnoj umjetničkoj sceni. Mirjana Dabović Pejović 5 Petar Ćuković, Svjetlost, kora i skelet svijeta u slikarstvu Petra Lubarde, katalog izložbe Lubarda 1907-2007. Između slike prirode i prirode slike, MSU Beograd, NMCG, Cetinje, 2008. 30 6 Andrew Causey, Minimalism to Landscape, u Sculpture Since 1945. Oxford History of Art, Oxford University Press, 179. 7 Robert Morris, Notes on Sculpture 4, u ART IN THEORY, 1900-2000, An Anthology of Changing Ideas, Charles Harrison & Paul Wood, Blackwell Publishing, 2006. 881 Noć, 2013. granit, šljunak | Night, 2013. granite, grit, ca 5 x 2 m Incisions in the proto-images of the native place In his very first exhibitions in the early 1990s, critics noticed Sreten Milatović’s markedly distinct expression, anticipating his great artistic achievements in the years to come1. Over twenty years later, the claims of the excellence and uniqueness of his sculpture were verified in numberless meticulous exhibitions which gradually developed the idea of the artist’s connection with the basic elements of his natural environment. Even in his earliest works, which are characterized by minimalism and sign reduction, as well as pure vocabulary devoid of any superfluous details, his treatment of surface, whether it is terracotta2, tiles made of polished aluminium enriched by lead reliefs3 or applications of abrasive paper, shows “frugality” and carefully “faceted” artistic expression which can be seen as a product of the artist’s restrained but sophisticated focus on the heart of the matter, immaculate realization and, above all, his superb knowledge and sense of the materials he uses. Oscillating from the sophisticatedly polished small-size series (some of his early works being around 15cm high), through massive pieces over several meters in height and complex outdoor structures, all the way up to his installations – refined floor compositions characterized by layered diversity and multiple meanings, Milatović has developed his still specific and for Montenegrin art scene entirely autochthonous artistic language. Towards the end of the 1990s, with his introduction of new materials, Milatović’s expression undergoes the first changes; then, in the early 2000s in his series Blades he returns to the archetypical models and explorations of the relationship between the mass of the work and the surrounding space. Terracotta, metal (aluminium, iron), wood, stone combined with lead, glass, mirror, granite, sand – they are materials he uses on their own or in various combinations, inspiring the viewer to think about his direct/indirect adherence to nature as the main stimulus helping him shape his ideas. In the past few years, the idea of the archetypal has been developed in the series entitled Traces4. The works created in 2007 and 2008 were inspired by the impressions of the mythic space of Montenegro as depicted in the works of Petar Lubarda, in which Milatović finds a way to the answers to his questions about primeval imagery and the experiences of life on which our experiences and perceptions leave an everlasting imprint. Lubarda’s painting “Night in Montenegro” (1951), which makes a subversive departure from the predominant painting style in the spirit of social realism, marked the beginning of a new chapter in the arts of Yugoslav peoples. For Milatović, this capital work of Yugoslav painting represents a core in which the content overlaps with the relationship between his experience of the notion of proto-image and the meaning of the concrete work of art. Milatović’s work, too, reveals the strong Lubardian preoccupation with the “heroic life drama” (L.Trifunović) experienced intuitively, with the sense of balance between the elements. This imagery, which revives the spiritual state of man’s fundamental preoccupation with himself and his own place in the cosmic wasteland, and the hidden drama characterizing the artist’s restrained personality which feels the pulsations and changes in nature and, indirectly, in society, take him back to the primordial source, to the relations between an individual and the being itself which make our lives unique. The essential life principles of light and darkness with their real or symbolic meaning are opposed or united into a whole whose unique and 1 “Among the artists who have made their appearance on the local art scene over the past few years, one of the most interesting artistic figures has been announced in the first works of Sreten Milatović...” – an excerpt from Petar Ćuković’s text on the occasion of the exhibition in Nikola I Gallery in Nikšić, November 1995 2 The abovementioned exhibition in Nikšić in 1995 and the Youth Centre in Podgorica in 1996 3 Exhibition in the Modern Gallery, Podgorica, 1997 4 Exhibition in Božidar Jakac Gallery in Kostanjevica na Krki, 2008 strong energy attracts glances and invites re-examination of one’s personal views of the world, through a night of lead where all our days rise and fall back again (S.M.). Milatović places a massive black marble slab (Jablanica granite), size cca 5x2m , directly on the floor of the gallery, encircling it with a white 80cm-wide frame made of slate. The rectangular form of black granite is framed by a margin made of dense gravel which represents “a kind of internal frame right along the edge of the painting”5. The dark mass of polyhedron is defined by incisions which represent a kind of tree rings – traces of experience in the memory of the artist, and it signifies the re-creation of a segment of his personal landscape in the limited gallery space. In the spirit of minimalist expression and treatment of material difficult to handle which in the long process of work requires strength, persistence and commitment, Milatović carves meandering lines which represent wrinkles, tree rings, connecting “place” and “no-place” as the order of things, as defined by Robert Smithson, as two opposite poles striving for a common goal.6 The incisions of reduced rhythm and length evolved from the work entitled “Table” (67x60x27cm), outgrew their originally narrow framework and grew into this massive installation – Night Lead Table (S.M.) which seems to “shoot up” directly from the floor and whose strength and “eloquence” exceed the spaciousness and height of the exhibition area of the DADO Atelier. Return to the (primordial) origins and re-examination of one’s own attitude to nature signify the experience of landscape seen from the inside, emphasizing the attitude towards a concrete landscape (Montenegrin stone sea) as a sample, as the main point of departure, which can indirectly be interpreted through the choice of material. Just like the work of the land artist Richard Long represents a “balance between the natural patterns and formalism of abstract human ideas like a line and a circle”, in Milatović’s work, too, it is possible to read a principle recognizing the key postulates in experiencing the world order. Experiences and thoughts about one’s own origin and belonging to a certain historical context defined by the genius loci aura, are prompted by thoughts and impressions on the basis of which we can understand the attitude towards the strength of the authentic, archetypal language shaped through a reduced expression. In the spirit of the Zen philosophy, Milatović believes in internal purity reflected in simple forms and strong energy radiated by the artwork. By laying the piece on the floor, the artist opens up a space before the viewer in which it is possible to frame the entire work in a glance, without the need to walk around it. The object becomes fixed in the eye, while around it “there is a zone we do not look at, but which, nevertheless, we see with an indirect, vague, inattentive vision...” (Ortega y Gasset7); it is an integral part of the work, without which the experience is incomplete. In line with Gestalt theory, according to which the human eye sees the object as a whole prior to spotting its parts, it is suggested that the whole is greater than the sum of its parts. By placing his work in the central part of the gallery leaving just small space for walking around it, Milatović indirectly suggests that the walk around it is unnecessary after all, since such presentation immediately establishes a direct relationship with the whole making one experience its energy. Formal elegance and immaculate realization place this work among the world-famous minimalist sculptures combining a tendency to the rural in the selection of material and precision of realization; at the same time, the work reaffirms Sreten Milatović’s rightfully high place on the regional art scene. Mirjana Dabović Pejović 5 Petar Ćuković, “Light, crust and the skeleton of the world in Petar Lubarda’s painting”, catalogue of the exhibition Lubarda 1907-2007, Between the Image of Nature and the Nature of Image, Museum of Contemporary Art, Belgrade, National Museum of Montenegro, Cetinje, 2008, 30 6 Andrew Causey, Minimalism to Landscape, in Sculpture since 1945, Oxford History of Art, Oxford University Press, 179. 7 Robert Morris, Notes on Sculpture 4, in ART IN THEORY, 1900-2000, An Anthology of Changing Ideas, Charles Harrison and Paul Wood, Blackwell Publishing, 2006, 881 Sreten Milatović Rođen 01. 03. 1966. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1992. godine, u klasi profesora Alije Kučukalića. Magistrirao je 2007. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Radi kao docent na ALU – Trbinje. Samostalne Izložbe: 1990. 1993. 1995. 1996. 1997. 1997. 1998. 1998. 2007. 2008. 2008. 2013. Sarajevo, Galerija Zvono Danilovgrad, Galerija Centra za kulturu Nikšić, Galerija Nikola I Podgorica, Galerija Doma omladine B. Tomović Beograd, Barutana, BELEF 97 Podgorica, Moderna galerija Pančevo, Galerija savremene umjetnosti (Vesko Gagović, Sreten Milatović, Nenad Šoškić) Petrovac, (Vesko Gagović, Sreten Milatović, Nenad Šoškić) Plužine, Centar za kulturu Kragujevac, Galerija Mostovi Balkana Kostanjevica na Krki, Galerija Božidar Jakac Ohrid, Galerija Grigor Prličev Grupne Izložbe: 1993. Danilovgrad, Umjetnici zavičaju, Galerija Centra za kulturu 1994. Herceg Novi, Hercegnovski zimski salon, Galerija Josip-Bepo Benković 1994. Podgorica, Rane devedesete, Galerija Doma omladine B. Tomović 1994. Vršac, Prvi Jugoslovenski bijenale mladih, Galerija Konkordija 1994. Danilovgrad, Umjetnici zavičaju, Galerija Centra za kuIturu 1994. Podgorica, Izložba nastavnika i saradnika FLU Cetinje, Zdanje Univerziteta Cme Gore 1995. Herceg Novi, Less is more I, Galerija Instituta Igalo 1995. Podgorica, Portret umjetnika u mladosti, Galerija Doma omladine B. Tomović 1996. Žabljak, Less is more II 1996. Čačak, Mladi ‘96 (izbor P. Ćuković), Galerija Nadežda Petrović 1996. Skopje, Male južne slike (izbor P. Ćuković), Muzej na sovremenata umetnost 1996. Herceg Novi, Izložba nastavnika i saradnika FLU Cetinje, Galerija Sue Ryder 1996. Beograd, Izbor ‘96 (izbor M. Petronijević), Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić 1996. Beograd, IX Trijenale jugoslovenske keramike, Galerija ULUS-a 1996 Vršac, Drugi jugoslovenski bijenale mladih, Galerija Konkordija 1996. Pančevo, Jugoslovenski trijenale skulpture, Galerija savremene umetnosti 1996. Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature, Galerija rudničko-takovskog kraja 1997. Herceg Novi, 30. jubilarni Hercegnovski zimski salon, Galerija Josip-Bepo Benković 1997. Podgorica, Recentna crnogorska skulptura (izbor M. Marović), Galerija Art 1997. Nikšić, Recykl art fest, Željezara Nikšić 1997–1998. Cirih 1998. Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature, Galerija rudničko-takovskog kraja 1998. Nikšić, Galerija Nikola I 1998. Podgorica, Tradicionalna izložba ULUCG –a 1999. Podgorica, Tradicionalna izložba ULUCG –a 1999. Podgorica, Ogledalo – Ogledanje, CSUCG, Dvorac Petrovića 1999. Beograd, Prolećni salon, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić 1999. Komen, (Slovenija) Prvi međunarodni bijenale prave grafike 2000. 2000. 2001. 2002. 2002. 2002. 2003. 2005. 2005. 2005. 2005. 2006. 2006. 2006. 2007. 2008. 2008. 2008. 2008. 2009. 2009. 2009. 2010. 2010. 2011. 2011. 2011. 2012. 2013. 2013. 2013. Podgorica Ogledalo – Ogledanje Centar savremene umjetnosti Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature, Galerija rudničko-takovskog kraja Bar Legenda o gvožđu, Umjetnička galerija Velimir A. Leković Sarajevo Crnogorska umjetnost 1946 – 2000. Collegium Artisticum Pančevo 10. Bijenale vizuelnih umjetnosti, Ukrštanja, Galerija savremene umjetnosti. Nikšić Galerija Forum Herceg Novi 36. Hercegnovski Zimski Salon, Galerija Josip Bepo Benković Podgorica, Tradicionalna izložba ULUCG-a Danilovgrad, Savremena crnogorska skulptura, Umjetnička kolonija Danilovgrad Bar, Savremena crnogorska skulptura Pariz, Kulturni centar Srbije i Crne Gore Podgorica, Galerija ULUCG Danilovgrad, Savremena crnogorska skulptura, Umjetnička kolonija Danilovgrad Tivat, Savremena crnogorska skulptura Danilovgrad, Umjetnici zavičaju, Umjetnička kolonija Herceg Novi, Hercegnovski zimski salon, Galerija Josip-Bepo Benković Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature, Galerija rudničko-takovskog kraja Danilovgrad, Savremena crnogorska skulptura, Umjetnička kolonija Danilovgrad Podgorica, Izložba saradnika FLU Cetinja, Galerija ULUCG –a Herceg Novi, Hercegnovski zimski salon, Galerija Josip-Bepo Benković Podgorica, Tradicionalna izložba ULUCG –a Podgorica, Izložba saradnika FLU, Umjetnički paviljon ULUCG Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature, Galerija rudničko-takovskogkraja Danilovgrad, Savremena crnogorska skulptura, Umjetnička kolonija Danilovgrad Kragujevac, Više od forme, Galerija Mostovi Balkana Gornji Milanovac, Više od forme, Kulturni centar Kraljevo, Više od forme, Kulturni centar Danilovgrad, Savremena crnogorska skulptura, Umjetnička kolonija Podgorica, Tradicionalna izložba ULUCG –a Trebinje, Tradicionalna izlozba nastavnika i saradnika ALU Galerija Akademije likovnih umjetnosti Tivat, Crnogorska savremena skulptura, Gelerija Ljetnjikovca Buća Učešće u kolonijama: 1993. 1994. 1994. 1996. 1999. 2001. 2004. 2006. 2007. 2009. 2012. Danilovgrad Danilovgrad Kikinda, Terra koncept Brazda Kikinda, Terra, koncept Pečat Kikinda Terra, simpozijum skulpture Plav Međunarodni simpozijum skulpture Plavsko jezero Kostanjevica na Krki, Forma Viva, Slovenija Cangchun, Internacionalni simpozijum skulpture, Kina Törökbálinti, Mađarska, Međunarodna Vajarska kolonija Topola, Marmor, Vajarska kolonija Počitelj, Međunarodna Kiparska kolonija Izvedene skulpture u prostoru: 1994. 2002. 2004. 2006. 2007. 2009. 2012. Danilovgrad - Park skulptura Plav Kostanjevica na Krki Cangchun, Park skulptura Törökbálinti Topla Počitelj Nagrade: 1994. 1998. 1999. 2009. Nagrada hercegnovskog zimskog salona Nagrada ULUCG-a Milunović – Stijović – Lubarda Nagrada ULUS-a Zlatno dlijeto za skulpturu Nagrada hercegnovskog zimskog salona Kontakt: V Proleterska 35 a, Nikšić tel: +383283213051 +38268010366 e-mail: [email protected] Izdavač: Narodni muzej Crne Gore | Za izdavača: Pavle Pejović | Kustos: Mirjana Dabović Pejović Prevod: Olivera Kusovac | Fotografija: Lazar Pejović | Dizajn: Branka Vujović | Štampa: DPC Podgorica | Tiraž: 300 Cetinje, novembar | decembar 2013.
© Copyright 2024 Paperzz
