Da li ograničenost vještina ograničava rast u Bosni i Hercegovini? Jedinica za smanjivanje siromaštva i ekonomski menadžment Region Evrope i srednje Azije Izvještaj br. 54901-BA Da li ograničenost vještina ograničava rast u Bosni i Hercegovini? Are Skills Constraining Growth in Bosnia and Herzegovina? April 2010. godine Jedinica za smanjivanje siromaštva i ekonomski menadžment (Poverty Reduction and Economic Management Unit) Region Evrope i srednje Azije (Europe and Central Asia Region) Dokument Svjetske banke i VALUTE I EKVIVALENTNE JEDINICE (Kursna stopa efektivna u decembru / prosincu 2009. godine) Valutna jedinica = Konvertibilna marka (KM) 1,322 KM = 1,00 US$ 1,95 KM = 1,00 EUR Fiskalna godina vlade 1. januar / siječanj – 31. decembar / prosinac Tegovi i mjerila Metrički sistem AKRONIMI I SKRAĆENICE ATM BiH C&SL CAD CEFTA CIT CPI EBRD ECA EFTA EI EPA ERP ESI EU FBiH FDI FIPA FSA FTA FX BJRM FZZZ BDP HAACP HBS HS ICA ICT IFC IMF Autonomne trgovinske mjere (Autonomous trade measures) Bosna i Hercegovina Kapital i radne vještine (Capital and Skills Labor) Deficit na tekućem računu (Current Account Deficit) Srednjeevropska oblast slobodne trgovine (Central European Free Trade Area) Porez na dobit preduzeća (Corporate Income Tax) Indeks maloprodajnih cijena (Consumer Price Index) Evropska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development) Evropa i srednja Azija (Europe and Central Asia) Evropska oblast slobodne trgovine (European Free Trade Area) Zavod za zapošljavanje (Employment Institute) Agencija za promovisanje izvoza (Export Promotion Agency) Djelotvorna zaštitna stopa (Effective Rate of Protection) Indeks specijalizacije izvoza (Export Specialization Index) Evropska Unija Federacija Bosne i Hercegovine Direktne strane investicije (Foreign Direct Investment) Agencija za promovisanje stranih investicija (Foreign Investment Promotion Agency) Agencija za sigurnost hrane (Food Safety Agency) Sporazum o slobodnoj trgovinskoj razmjeni (Free Trade Agreement) Strana valuta (Foreign Exchange) Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija Federalni zavod za zapošljavanje Bruto društveni proizvod Analiza opasnosti i kritičnih tačaka kontrole (Hazard Analysis and Critical Control Point) Anketa o budžetu domaćinstava (Household Budget Survey) Harmonizovan sistem (Harmonized System) Ocjena investicione klime (Investment Climate Assessment) Informacione i komunikacione tehnologije (Information and Communication Technology) Međunarodna finansijska korporacija International Finance Corporation) Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fund) ii IPA Instrument za podršku prije priključenja (Instrument for Pre-Accession Assistance) LFS Anketa o radnoj snazi (Labor Force Survey) LSG Linerani kvadrat rasta (Linear Square Growth) MFN Najpovlaštenija nacija (Most Favored Nation) MIGA Multilateralna agencija za investicione garancije (Multilateral Investment Guarantee Agency MNCs Multinacionalne korporacije (Multinational Corporations) MKT Ministarstvo komunikacija i transporta MOFTER Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa NFS Nefaktorske usluge (Non-Factor Services) NRP Nominalna zaštitna stopa (Nominal Rate of Protection) NTBs Netarifne prepreke (Non-Tariff Barriers) OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (Organization for Economic Cooperation and Development) PIF Privatizacioni investicioni fondovi PIT Porez na dohodak građana (Personal Income Tax) R&D Istraživanje i razvoj (Research and Development) Rkm Rječni kilometar (river kilometers) ROW Ostatak svijeta (Rest of the World) RS Republika Srpska SCG Srbija i Crna Gora SAA Sporazum o stabilizaciji i prikljčivanju (Stabilization and Association Agreement) SBA Stand-by sporazum (Standby Agreement) SEE Jugoistočna Evropa (Southeast Europe) TU Sindikati (Trade Unions) UN Ujedinjene Nacije UNMIK Misija Ujedinjenih Nacija na Kosovu (United Nations Mission in Kosovo) USAID Agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Država (United States Agency for International Development) PDV Porez na dodanu vrijednost VPE Vaučerski privatizovana preduzeća (Voucher-privatized enterprises) WB Svjetska banka (World Bank) WTO Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization) Potpredsjednik: Rezidentni direktor: Rezidentni menadžer: Menadžer sektora: Vođa projektnog tima: Philippe H. Le Houerou Jane Armitage Marco Mantovanelli Bernard Funck Orhan Nikšić iii PRIZNANJA Ova bilješka o politici je bila sponzorirana od strane Jane Armitage (Direktorice za BiH), a pripremljena od strane tima Svjetske Banke koji je predvodio Orhan Nikšić (Vođa projektnog tima). Izvještaj je pripremljen pod vodstvom Bernarda Funcka (Sektor Direktora). Jasmina Beganović (konzultant Svjetske Banke) je poduzela veći dio istraživanja i napisala veći dio izvještaja. Izvještaju je također dat veliki doprinos u vidu važnih komentara od strane Mary Canning (konzultant Svjetske Banke i renomirani stručnjak za vještine i politiku obrazovanja) i Lars M. Sondergaard (Viši ekonomista Svjetske Banke i Stručnjak za obrazovanje). Tim Svjetske Banke duguje mnogo sljedećim institucijama u sklopu Vlada BiH, vladinim agencijama, javnim i privatnim obrazovnim institucijama, kao i preduzećima u privatnom sektoru koji su dali ključni doprinos, podatke i pomoć sa analizom koji su omogućili sastavljanje ovog izvještaja: ASA Prevent, Zavod za Zapošljavanje FBiH, Delegacija Evropske Komisije u BiH (EC), Univerzitet u Sarajevu, Američki Univerzitet u BiH, Sarajevski Fakultet Nauke i Tehnologije, Šipad, Zavod za Zapošljavanje Republike Srpske, McMillan namještaj, Vitaminka, Mann & Hummel, Raiffeisen Bank, FAD Jelah, Artisan namještaj, Cimos i Posao.ba. iv SADRŽAJ PRIZNANJA ...................................................................................................................iv SAŽETAK ........................................................................................................................ 1 I. Karakteristike tržišta rada i trendovi .................................................................... 5 A. Uvod.................................................................................................................... 5 B. Odlike potražnje za radnom snagom .................................................................. 6 C. Odlike ponude radne snage ............................................................................... 10 II. Da li ograničenja vještina postoje u izvoznih industrijama i industrijama koje su konkurencija uvozu? ........................................................................................ 15 A. Dokazi o ograničenosti vještina dobijeni sa strane ponude .............................. 15 B. Dokazi o ograničenosti vještina dobijeni sa strane potražnje ........................... 16 C. Uticaj demografskih kretanja i trendova migracije........................................... 21 D. Postojeće institucije i ishodi................................................................................... 25 A. Uvod.................................................................................................................. 25 B. Pregled institucija tržišta rada ........................................................................... 25 C. Obrazovne institucije ........................................................................................ 28 D. Ishodi obrazovanja ............................................................................................ 30 E. Preporuke za reformu politika ............................................................................. 37 A. Uvod.................................................................................................................. 37 REFERENCE ................................................................................................................ 61 v Aneksi Aneks 1: Studije slučaja iz sektora prerade drveta, automobilske industrije, poljoprivrede i turizma Aneks 2: Tabele i slike Tabela A1: Procjene broja stanovnika BiH, za period 2000-2050. godine Tabela A2: BiH, zvanična zaposlenost po sektoru, sa aprilom / travnjem 2009. godine Tabela A3: Zvanična zaposlenost po sektoru, FBiH Tabela A4: Zvanična zaposlenost po sektoru, RS Tabela A5: BiH, prosječne plate po sektorima, sa podacima iz aprila / travnja 2009. godine Tabela A6: BiH, rast bruto plata, neto plata i BDP per capita Tabela A7: BiH, stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti prema najvišem stepenu obrazovanja koji je postignut, za period 2006-2008. godine Tabela A8: BiH, stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti prema starosnim grupama, za period 2006-2008. godine Tabela A9: Prihodi i rashodi fonda za zapošljavanje u FBiH i RS, za period 2006 – 2008. godine Tabela A10: Institucije obrazovanja u BiH, školska / akademska godina 2006/2007. Tabela A11: Potrošnja na obrazovanje po nivoima vlade, za 2008. godinu Tabela A12: Statistike o upisu u obrazovne institucije u BiH po rodovima Aneks 3: Institucije na tržištu rada u Bosni i Hercegovini Slike: Slika 1: Zaposlenost u BiH, 2006-2009. godine Slika 2: Realne plate i realni BDP per capita u BiH, 2002-2008. godine Slika 3: Kumulativni rast / pad zaposlenosti po sektoru, 2004-2008. godine Slika 4: Kumulativni rast prosječne realne plate po sektoru, 2006-2008. godine Slika 5: Prosječna bruto plata u BiH, sa podacima iz aprila / travnja 2009. godine Slika 6: Stope aktivnosti u BiH i izabranim drugim zemljama, u % Slika 7: Neaktivno stanovništvo u BiH prema najvišem nivou obrazovanje koji je postignut, 2008. godine Slika 8: Neaktivno stanovništvo u BiH prema sopstvenoj definiciji radnog statusa, u % Slika 9: Stope aktivnosti u starosnoj grupi o 15 do 24 godine u BiH i izabranim zemljama, 2008. godine Slika 10: Stopa nezaposlenosti po najvišem nivou obrazovanja koji je su postigla lica u BiH, 2006-2008. godine Slika 11: Nezaposlenost u BiH, prema trajanju Slika 12: Zvanično nezaposlena lica u FBiH po kategorijama, 2008. godine Slika 13: Broj nezaposlenih lica sa visokom stručnom spremom i broj diplomiranih studenata u BiH, 2006-2008. godine Slika 14: Procjena ponude i potražnje za licima sa visokoškolskim diplomama u BiH, 2004-2008. godine Slika 15: Viđenja preduzeća vezana za teškoće pri zapošljavanju radnika Slika 16: Rezultati Ankete na nivou preduzeća iz 2009. godine u BiH Slika 17: Procenat anketiranih preduzeća koja navode da „neadekvatno obrazovana radna snaga“ predstavlja najveću prepreku Slika 18: Procenat preduzeća za koja neadekvatno obrazovana radna snaga predstavlja veliku ili veoma ozbiljnu prepreku vi Slika 19: Procenat velikih preduzeća koja nude zvaničnu obuku u BiH i regionu Slika 20: Piramida stanovništva IIASA za 2005. godinu Slika 21: Piramida stanovništva IIASA, predviđanje za 2025. godinu Slika 22: Piramida stanovništva IIASA, predviđanje za 2050. godinu Slika 23: Korištenje sredstava za nezaposlenost, FBiH (2008. godine) Slika 24: Javna potrošnje na obrazovanje u izabranim zemljama (% BDP-a) Slika 25: Privatna potrošnja na obrazovanje u izabranim zemljama (% ukupne potrošnje domaćinstava) Tabele: Tabela 1: Rezultati anketa koje su sproveli portal posao.ba i FZZZ Tabela 2: Tipovi obuke za koju poslodavci smatraju da je potrebna Tabela 3: Regionalna i globalna poređenja procenta stanovništva starosti od 0 do 14 godina (%) Tabela 4: Razlike u platama za univerzitetsko obrazovanje u odnosu na osnovno obrazovanje, 2005. godine Tabela 5: Pokazatelji ishoda visokog obrazovanja Tabela 6: Odnos broja studenata i broja nastavnog osoblja na univerzitetima u FBiH Tabela 7: Najpopularnijih 15 tipova diploma na javnim univerzitetima u FBiH, po ukupnom broju upisanih studenata u 2008. godini vii viii SAŽETAK 1. Nedostatak vještina koje traže ključne izvozno orijentisane industrije i industrije koje su konkurencija uvozu u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu, “BiH”) značajan je i, ako se ostavi neriješenim, predstavlja prijetnju po budući ekonomski rast zemlje. Prije početka globalne ekonomske krize, BiH je postizala snažne stope ekonomskog rasta, koje su, do značajne mjere, bile zasnovane na rastu obima izvoza. U prosjeku obim izvoza je između 1995. i 2008. godine rastao po impresivnoj stopi od 34% godišnje. Naša analiza, međutim, potvrđuje da je rast izvoza, kao i industrija koje predstavljaju konkurenciju uvozu, u sve većoj mjeri ograničen nedostatkom vještina u okviru radne snage. U ovom izvještaju imamo za cilj da identifikujemo te nedostatke i njihove najvjerovatnije uzroke i da preporučimo reforme i politike koje bi mogle da spriječe ubrzavanje pada ekonomskog rasta zbog nedostatka odgovarajućih vještina. 2. Dokazi sa nivoa preduzeća potvrđuju da nedostatak kvalifikovanih radnika postaje ozbiljna prepreka za rast izvoznih preduzeća BiH. 2009. godine je jedna trećina rukovodilaca izvoznih preduzeća u BiH ukazala na to da vještine predstavljaju problem za poslovanje.1 Sa tim vezana zagonetka je da, bez obzira na to što BiH ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u regionu i na svijetu (koja se procjenjuje na 25%)2, preduzeća stalno tvrde da im je teško da nađu i zaposle kvalifikovane uposlenike. 3. U ovom izvještaju istražuje se kakve tipove vještina preduzeća traže i ne nalaze na tržištu rada. Otkrivamo da se problem vezan za nedostatak vještina u opštem slučaju može klasifikovati u dvije grupe: 1) neadekvatan broj pojedinaca koji su edukovani u okviru posebnih zanimanja, što obuhvata sve nivoe kvalifikacione strukture i uključuje nedostatak mašinskih inženjera, administrativnih pomoćnika, te zavarivača, na primjer, te 2) opšti nedostatak “lakih vještina” koje traže preduzeća koja posluju kao dio globalnog lanca vrijednosti i koja se bore sa konkurencijom na međunarodnom nivou. To uključuje vještine prodaje i komunikacije, vještine korištenja računara, stranih jezika, menadžerske i liderske vještine, u okviru svih klasa radnika, ali posebno među licima sa visokom stručnom spremom. 4. Generalno, neusklađenost između potražnje i ponude vještina je rezultat procesa tranzicije, nerazvijenog tržišta za obezbjeđivanje vještina, te nedostatka adekvatnih politika i strategija vlade. Velikim dijelom kao rezultat tranzicije zemlje od jedne od republika socijalističke Jugoslavije do nezavisne tržišne privrede i kao rezultat sukoba koji su trajali od 1992. do 1995. godine, sada postoji neusklađenost između vještina koje su na raspolaganju u radnoj snazi i onih koje se traže na tržištu rada. Drugo, neuspjeh tržišnih mehanizama da obezbjede potrebne vještine je evidentan. Privatno tržište za obezbjeđivanje vještina za odrasle u velikoj je mjeri nerazvijeno, a veoma mali broj zaposlenih i nezaposlenih lica je uopšte 1 Zasnovano na rezultatima Ankete na nivou preduzeća (Enterprise Survey) za 2009. godinu, Svjetska banka. 2 Statistički podaci zasnovani na Anketi o radnoj snazi (Labor Force Survey, u daljem tekstu, “LFS”) za 2009. godinu. Pojašnjenje pitanja korištenja zvaničnih statističkih podataka u odnosu na statističke podatke iz ankete vidjeti u Okviru 1. 1 voljan da učestvuje i plaća obuku iz svog džepa. Treće, institucije vlade koje su odgovorne za podršku u zapošljavanju i edukaciju (zavodi za zapošljavanje i javne obrazovne ustanove) u sadašnjem periodu nemaju jasne strategije i politike za rješavanje problema nedostatka vještina. 5. Odjeljak ove studije koji se odnosi na preporuke za politike ima za cilj da predstavi ideje i smjerove za vladu BiH pri rješavanju tih izazova vezanih za tržište rada. To uključuje: i. Strategiju za industrijski razvoj na makro nivou radi razvoja ključnih sektora privrede BiH.3 Jasnija strategija industrijskog razvoja bi obezbijedila podsticaje za preduzeća da investiraju sa većim stepenom izvjesnosti i povjerenja u svoje zaposlene i motivisala bi studente i odrasla lica koja uče da se uključe u obrazovne programe i programe obuke u iščekivanju raspoloživih radnih mjesta. Ta strategija bi mogla da bude nadopunjena podrškom iz javnog sektora za određene programe obuke i razvoja. ii. Povećavanje kapaciteta zavoda za zapošljavanje (“ZZ”) radi omogućavanja povećanog broja programa savjetovanja i edukacije za veliki broj lica koja su nezaposlena duži period i čije vještine nisu prikladne za moderno tržište rada. Taj cilj bi mogao da se postigne ili kroz povećavanje operativnih kapaciteta institucija za sprovođenje programa direktno ili kroz osiguravanje finansijskih kapaciteta i omogućavanje tim institucijama da ugovaraju pružanje određenih usluga sa privatnim sektorom. iii. Stvaranje sveobuhvatne strategije za visoko obrazovanje4, koje je velikim dijelom još uvijek nereformisano u odnosu na predratni period. Kratkoročni prioriteti uključuju pregled mehanizama finansiranja i povećavanje stepena kontrole kvaliteta i nadzora. Trebalo bi da budu razvijene srednjoročne strategije sa ciljem povećavanja stope upisa u visoko obrazovanje i usklađivanja ishoda učenja sa potrebama tržišta rada. iv. Pregled nastavnih planova i programa u srednjem obrazovanju sa ciljem reformisanja nastavnih planova i programa radi obezbjeđivanja praktičnih, fleksibilnih vještina maturantima, što bi uključivalo povećan stepen usmjerenja na nove tehnologije, komunikacije, strane jezike i preduzetništvo. Nastavak implementacije reforme usmjerenog obrazovanja u skladu sa smjernicama programa VET EU, radi povećavanja stepena modularnosti, fleksibilnosti i praktičnosti usmjerenog obrazovanja. 3 U ovom izvještaju posebnu pažnju smo posvetili četirima industrijskim sektorima koji, na temelju prethodnih analiza Svjetske banke, izgledaju kao u najvećom mjeri obećavajući: prerada drveta, automobilska industrija, poljoprivreda i turizam. Sveobuhvatna strategija ili skup kompatibilnih strategija za svaki od sektora bi u idealnoj situaciji trebalo da bude razvijena za cijelu zemlju ili barem na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u nastavku teksta, “entiteti”). 4 U cijelom tekstu ovog izvještaja, termin “visoko obrazovanje” koristi se u skladu sa definicijom OECD za tercijarno obrazovanje i odnosi se na univerzitete i druge ustanove visokog obrazovanja koje izdaju diplome i napredne istraživačke kvalifikacije kao i na druge obrazovne institucije na nivou iznad srednjeg obrazovanja koje obezbjeđuju programe koji bi bili klasifikovani na nivou nižem od fakultetske diplome. 2 v. Stvaranje strategije i relevantnih okvira / regulativa za obrazovanje odraslih sa ciljem podsticanja kako ponude, tako i potražnje za obukom odraslih. vi. Konačno, strategija za korištenje potencijala dijaspore zemlje za povećavanje osnove vještina koja je na raspolaganju zemlji. Oko jedna trećina stanovništva BiH je u toku devedesetih godina prošlog vijeka migrirala i taj odliv se nastavlja i danas, posebno među mlađim stanovništvom. Emigracija predstavlja izazov za BiH, ali osnova vještina i mreže građana BiH koji žive u inostranstvu takođe bi mogle da se iskoriste kao potencijalni izvor razvoja i rasta. Opšta napomena o političkom okviru BiH U cijelom tekstu ovog izvještaja, koristimo termine “država” i “entiteti”. Dejtonskim mirovnim sporazumom potpisanim u decembru / prosincu 1995. godine uspostavljen je ustav kojim je BiH definisana kao država sa dva entiteta, Federacijom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu, “FBiH”) i Republikom Srpskom (u daljem tekstu, “RS”). Uz to, Ustavom je uspostavljeno deset “kantona / županija” unutar FBiH. Deset kantona / županija su: 1) Unsko-Sanski Kanton, 2) Posavski Kanton, 3) Tuzlanski Kanton, 4) Zeničko-Dobojski Kanton, 5) Bosansko-Podrinjski Kanton, 6) Srednjebosanski Kanton, 7) HercegovačkoNeretvanski Kanton, 8) Zapadno-Hercegovački Kanton, 9) Sarajevski Kanton i 10) Kanton 10 (takođe poznat kao Zapadnobosanski Kanton ili Livanjski Kanton). FBiH zauzima oko 51% ukupne površine BiH, dok RS zauzima oko 49%. Prema rezultatima Ankete o budžetu domaćinstava (Household Budget Survey, “HBS”) za 2007. godinu, od ukupnog broja stanovnika od oko 3,7 miliona, otprilike 64% stanovništva živi u FBiH, a otprilike 34% živi u RS (2% živi u Distriktu Brčko). Distrikt Brčko (“BD”) je samoupravna, entitetski neutralna, administrativna jedinica pod suverenitetom Države, koja je zvanično dio i RS i FBiH. U cijelom tekstu ove studije ne izvještavamo o statističkim podacima za BD odvojeno, imajući u vidu da se oni odnose na mali broj ukupnog stanovništva. Mandat institucija države je u opštem slučaju ograničen i većina funkcija vlade u velikoj su mjeri decentralizovane i obavljaju se na nivou entiteta u RS i na nivou kantona u FBiH. 3 4 I. Karakteristike tržišta rada i trendovi A. Uvod 1. Priv dio ove studije predstavlja ocjenu tekućeg stanja tržišta rada i stepena neusklađenosti između vještina koje obezbjeđuje radna snaga i vještina koje traže preduzeća u BiH. 2. U Odjeljku B, “Odlike potražnje za radom” analiziramo novije trendove u oblasti zapošljavanja i plata, kako bismo ocijenili što nam oni mogu reći o karakteristikama potražnje za radnom snagom. Otkrivamo da su osnovni pokretači potražnje za radnom snagom aktivnosti orijentisane na usluge i viši nivo dodane vrijednosti, koje zahtijevaju viši nivo vještina i specifične kvalifikacije. 3. U Odjeljku C, “Odlike ponude radne snage” razmatramo postojeće stanje neaktivne i nezaposlene radne snage u odnosu na starost, nivo obrazovanja i druge karakteristike. Otkrivamo da je postojeća raspoloživa nezaposlena radna snaga najvećim dijelom sa niskim nivoom vještina. 4. U drugom dijelu studije postavljamo sljedeće pitanje: “Da li ograničenje vještina postoji u izvozno orijentisanim industrijama i industrijama koje su konkurencija uvozu” i ocjenjujemo to pitanje direktno kroz analiziranje nekoliko nedavno sprovedenih anketa na nivou preduzeća, uključujući Anketu preduzeća koju je Svjetska banka sprovela 2009. godine, anketu među poslodavcima koju je Federalni zavod za zapošljavanje (u daljem tekstu “FZZ”) sproveo 2008. godine i anketu među poslodavcima iz 2009. godine koju je sproveo vodeći internetski portal za posredovanje u zapošljavanju, posao.ba. Rezultati anketa, kao i uvidi iz direktnih intervjua sa vodećim preduzećima u BiH, ukazuju na to da vještine predstavljaju značajno ograničenje i da preduzeća prilagođavaju svoje ponašanje kako bi odgovorila na to, često na svoj trošak i po cijenu rasta svog poslovanja. 5. U trećem dijelu studije prelazimo na pregled uspješnosti institucija tržišta rada u BiH i obrazovnog sistema, kako bismo vidjeli kako postojeće institucionalno okruženje u zemlji odgovara na problem ograničenosti vještina, odnosno kako ga podstiče i održava. 6. Konačno, u četvrtom dijelu dajemo preporuke za reformu sa ciljem povećavanja mogućnosti za zapošljavanje stanovništva BiH i poboljšavanja perspektiva za preduzeća u BiH – kroz bolje usklađivanje vještina sa potrebama moderne privrede. 5 B. Odlike potražnje za radnom snagom Napomena o korištenju statističkih podataka (zvaničnih i anketnih) U cijelom tekstu izvještaja, statistički podaci o nezaposlenosti predstavljeni su kroz korištenje anketa o radnoj snazi, koje su od 2006. godine u BiH na godišnjem nivou sprovođene u skladu sa međunarodnim standardima. Statistički podaci o nezaposlenosti u anketama primjetno se razlikuju od “zvaničnih” statističkih podataka, koji su zasnovani na broju lica koja su registrovana kao zaposlena i nezaposlena u zemlji. Prisustvo prilično velike “sive” ekonomije (radnika koji su zaposleni ali nisu zvanično registrovani) predstavlja uzrok za najveći dio te razlike. Kad god je moguće u izvještaju ćemo koristiti podatke iz anketa o radnoj snazi ILO-a, pošto su oni reprezentativniji u odnosu na stvarno stanje. Međutim, određeni statistički podaci (kao, na primjer, zaposlenost po sektoru), dostupni su samo za “zvanični” sektor. Kada god koristimo “zvanične” statističke podatke, to će biti jasno naznačeno. Međutim, možemo da uzmemo kao pretpostavku da među trendovima vezanim za zapošljavanje i plate u ta dva sektora postoji visok nivo povezanosti, tako da bi zaključci zasnovani na zvaničnim podacima takođe trebalo da budu tačni i za ukupno tržište rada. Na slici br. 1 izvještavamo o zaposlenosti koja je klasifikovana na “zvaničnu” i “nezvaničnu” i takođe izvještavamo o broju lica koja su nezaposlena, u skladu sa definicijom nezaposlenosti ILO-a. 7. Bez obzira svoj nizak agregatni nivo, zaposlenost u BiH je u opštem slučaju od 2000. do 2006. godine bila u padu. Nakon toga je pokazala snažan rast, sve dok se nije ustalila u toku 2009. godine, zbog globalnog ekonomskog usporavanja. Broj zaposlenih lica povećan je sa 810.000 2006. godine na 890.000 2008. godine – što predstavlja ukupni rast zaposlenosti od10%. Uz ukupni porast zaposle-nosti, u tom periodu takođe je došlo i do prelaska zaposlenih iz nezvanične u zvaničnu privredu – dijelom kao rezultat uvođenja poreza na dodanu vrijednost (PDV) početkom 2006. godine. Zbog opšteg ekonomskog usporavanja, međutim, vjerova-tno je da ćemo vidjeti znatno smanjenje zaposlenosti u 2009. godini, kao i povratak zaposlenosti u nezvanični dio privrede. Slika 1: Zaposlenost u BiH, 2006-2009. godine 1,000,000 Total: 890,000 900,000 Total: 811,000 Total: 850,000 700,000 156,748 Total: 859,000 118,456 800,000 136,177 185,293 600,000 500,000 400,000 300,000 Zvanično 654,252 zaposleni Nezvanično 664,707 zaposleni 771,544 723,041 200,000 100,000 2006 2007 Officially Employed 2008 Informally Employed 2009 * Iznosi iz maja svake godine. Izvor podataka: Agencija za statistiku BiH (BHAS) i podaci iz LFS na godišnjem nivou. 6 8. Veličina nezvanične privrede u BiH predstavlja rezultat višestrukih nefleksibilnosti na tržištu rada. Međutim, nije vjerovatno je da ograničenja vezana za vještine biti relevantna u nezvaničnoj privredi. Zapošljavanje i otpuštanje radnika u BiH je teško. Prema rezultatima ankete Poslovanje (Doing Business) iz 2009. godine, BiH je rangirana na 117. mjestu od 181 zemlje, što se tiče lakoće zapošljavanja radnika (više vrijednosti ukazuju na viši stepen nefleksibilnosti), pri čemu je cijena otpuštanja ekvivalentna plati za 31 sedmicu. Štaviše, visoka stopa doprinosa koji se isplaćuju na platu (~35% u prosjeku) demotiviše zapošljavanje u zvaničnom sektoru. Rezultujući siva privreda je velika i u znatnoj mjeri koncentrisana u sezonskim industrijama: poljoprivredi i turizmu. Prema procjenama, oko 2/3 onih koji su zaposleni u nezvaničnoj privredi su muškarci, između 25 i 49 godina starosti. Većina ima srednjoškolsko obrazovanje i otprilike 79% živi u ruralnim oblastima. 9. Kumulativni rast zaposlenosti od 2006. do 2008. godine od 10% bio je znatno ispod realne stope rasta BDP-a, koja je iznosila 18%. U toku istog perioda, realna stopa rasta plata, na nivou od 21%, premašila je realnu stopu rasta BDP-a za 3%, što ukazuje na to da se stepen produktivnosti radnika povećava. Preostali dio rasta BDP-a vjerovatno je potekao iz formiranja kapitala. Slika 2: Realne plate i realni BDP per capita u BiH, 2002-2008. godine 9,000 8,000 7,000 6,000 5,000 4,000 3,000 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 Realni BDP / capita (konstantno prema KM iz 2001. godine) Realne plate (konstantno prema KM iz 2001. godine, na godišnjem nivou) Izvor podataka: Proračuni osoblja zasnovani na podacima CBBH i MMF-a. 10. Jasan trend vezan za rast zaposlenosti primjećuje se u prelasku na aktivnosti orijentisane ka uslugama. U toku perioda od 2004. do 2008. godine, rast zaposlenosti u privatnom sektoru bio je najjači u oblasti usluga vezanih za nekretnine i poslovanje (78%), trgovinu (42%), finansijsko posredovanje (35%), građevinarstvo (19%), te ugostiteljstvo (13%). Sektori koji su iskusili kumulativni pad zaposlenosti uključivali su sektore električne energije, gasa i vodosnabdijevanja (pad od 5%), druge javne i socijalne usluge (-4%), poljoprivredu i šumarstvo (-4%), javnu upravu i odbranu (-3%), ribarstvo (-2%), te proizvodnju (-1%).5 5 U svim pomenutim sektorima, osim proizvodnje, smanjivanje zaposlenosti predstavlja sužavanje sektora, a ne preraspodjelu radne snage izazvanu povećanjem produktivnosti. U toku perioda od 2004. do 2008. godine, procenat BDP-a vezan za poljoprivredu, lov, šumarstvo i ribolov opao je sa 8,9% na 7,4%, dok je udio javne uprave, odbrane i socijalnih usluga opao sa 11,1% na 10,8%. Međutim, udio 7 Slika 3: Kumulativni rast / pad zaposlenosti po sektoru, 2004-2008. godine 78.4% 80.0% 70.0% 60.0% 50.0% 42.2% 40.0% 34.7% 30.0% 18.5% Economy Average: 10% 9.2% 10.9% 13.2% Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne usluge Trgovina Finansijsko posredovanje Građevinarstvo Ugostiteljstvo 4.0% 4.2% Ostalo Rudarstvo Proizvodnja Ribolov -10.0% Javna uprava i odbrana 0.0% 2.2% -4.9% -4.3% -3.5% -3.3% -2.4% -1.1% Obrazovanje 10.0% Transport, skladištenje i komunikacije Zdravstvo i socijalna zaštita 20.0% Električna energija, gas i vodosnabdijevanje Ostale javne i socijalne službe Poljoprivreda i šumarstvo Cumulative Growth / Decine in Employment, 2004-2008 (Official Statistics) 90.0% Izvor podataka: Proračuni osoblja Svjetske banke zasnovani na podacima iz FZS i RZSRS. 11. Rast plata po sektorima, međutim, prati trend koji je naizgled suprotan: rast plata je visok u sektorima koji su iskusili pad zaposlenosti, a nizak u sektorima koji su iskusili najveći porast zaposlenosti. 12. Ta činjenica, koja na prvi pogled izgleda kao zagonetka, može se najvećim dijelom objasniti velikim udjelom javnog sektora u ukupnoj privredi BiH, te modelima potrošnje u njemu. Zaposleni u javnoj upravi, zdravstvu, obrazovanju i socijalnim uslugama (kojima dominira vlada) predstavljali su u toku 2008. godine 28% zvanično zaposlenih lica. Međutim, to vjerovatno predstavlja potcjenjivanje ukupnog udjela zaposlenih u javnom sektoru, zbog toga što se tu ne uzimaju u obzir zaposleni u preduzećima u državnom vlasništvu u drugim sektorima privrede. Dok zaposleni u javnom sektoru u opštem slučaju primaju plate iznad prosjeka6, oni su u toku perioda od 2006. do 2008. godine iskusili veoma snažan rast plata, kao što se može vidjeti na slici br. 4. Taj period je koincidirao sa brzim porastom potrošnje vlade ukupno, a potrošnja vlade na naknade za zaposlene konkretno je narasla sa 9,9% BDP-a BiH 2006. godine na 10,4% BDP-a BiH 2008. godine. BDP-a vezan za proizvodnju porastao je sa 9,4% na 11,5%, što ukazuje na to da se dešava rast produktivnosti. 6 Sa podacima iz aprila / travnja 2009. godine, prosječna plata u BiH iznosila je 1.217 KM (619 €). Zaposleni u javnoj upravi, zdravstvu, te obrazovanju, zarađivali su 144%, 125% i 110% prosječne plate, redom. 8 Slika 4: Kumulativni rast prosječne realne plate po sektoru, 2006-2008. godine 42% 40% 35% 35% 29% 30% 26% 25% 20% 15% 17% Prosjek za cijelu Economy Average: 6% privredu: 6% 9% 10% 10% 20% 18% 22% 14% 10% 11% 7% 5% Zdravstvo i socijalna zaštita Ribolov Obrazovanje Rudarstvo Ostale javne i socijalne službe Javna uprava i odbrana Poljoprivreda i šumarstvo Električna energija, gas i vodosnabdijevanje Građevinarstvo Trgovina Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne usluge Proizvodnja Transport, skladištenje i komunikacije 0% Ugostiteljstvo 0% Finansijsko posredovanje Cumulative Growth / Decine in Employment, 2004-2008 Kumulativni rast (Official / pad nivoa zaposlenosti, 2004Statistics) 2008. godine (zvanični statistički podaci) 45% Izvor podataka: CBBH 13. Međutim, ako se razmotre nivoi plata po sektoru, dobija se potvrda da su aktivnosti koje su intenzivnije zasnovane na znanju povezane sa znatno višim platama. Plate u BiH su najviše u oblasti finansijskog posredovanja i u svim aktivnostima koje se uglavnom sprovode u javnom sektoru (uprava i odbrana, električna energija, gas i voda, zdravstvo i socijalni rast, transport, obrazovanje). Iako je u aktivnostima vezanim za nekretnine, iznajmljivanje i poslovanje i ugostiteljske usluge u toku posljednjih par godina ostvaren veoma snažan rast zaposlenosti, u tim sektorima i dalje se isplaćaju plate koje su ispod prosjeka, što odražava niži nivo obrazovanja, u prosjeku, među zaposlenima u tim sektorima. Sektori koji su iskusili pad zaposlenosti u toku posljednjih nekoliko godina takođe su najčešće bili oni koji imaju niže prosječne plate i, prema pretpostavkama, radnu snagu sa nižim nivoom vještina. 14. Kao rezultat strukturne promjene ekonomskih aktivnosti ka uslugama, potražnja za vještinama vezanim za rad pomjerena je ka kompetentnostima vezanim za usluge, kompetentnostima višeg nivoa, te višestranim kompetentnostima. Za namjene ove studije, analizirali smo podatke koje je obezbijedio posao.ba, vodeći internetski portal za posredovanje pri zapošljavanju u BiH. Iako uzorak preduzeća koja se oglašavaju na internetskom portalu ne predstavlja u potpunosti reprezentativan uzorak privrede uopšte (preduzeća koja se oglašavaju najčešće su veća i tehnički sposobnija i u opštem slučaju „modernija“), podaci su sugestivno ukazuju na trendove u sektorima kojima se ova studija najviše bavi: vodećim sektorima sa izvoznim aktivnostima i potencijalom za rast. Podaci ukazuju na potražnju za profesionalcima u oblastima prodaje, finansija, trgovine i bankarstva, ugostiteljstva i turizma, te administrativnih usluga. Prema broju 9 objavljenih oglasa za zapošljavanje na portalu, deset zanimanja koja su bile natraženija u toku 2008. godine bila su: 1) 2) 3) 4) 5) Prodavac (u prodajnom objektu) Prodajni zastupnik / menadžer Administrativni radnik Konobar / ugostiteljski radnik Računarski programer 6) Računovođa 7) Ekonomista 8) Mašinski inženjer 9) Građevinski inženjer 10) Trgovac / zanatlija Slika 5: Prosječna bruto plata u BiH, sa podacima iz aprila / travnja 2009. godine Finansijsko posredovanje Javna administracija i odbrana Snabdijevanje strujom, gasom i vodom Zdravstvo i socijalni rad Transport, skladištenje i komunikacije Obrazovanje Rudarenje i kamenolomi Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne aktivnosti Druge službe zajednice, socijalne i individualne… Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarenje Proizvodnja Veleprodaja, maloprodaja i popravljanje Hoteli i restorani Prosječna plata: Average wage: KM1.217 1,217 KM Građevinarstvo 0 500 1,000 1,500 2,000 2,500 Izvor podataka: BHAS C. Odlike ponude radne snage 15. Jedna od upadljivih odlika tržišta rada BiH odnosi se na veoma nisku ukupnu stopu aktivnosti. Stopa aktivnosti od 44% u BiH ukazuje na to da 1,47 miliona lica, od ukupnog broja stanovnika radne dobi, koji iznosi 2,65 miliona, ne učestvuje na tržištu rada i „neaktivno“ je.7 Stopa aktivnosti u BiH je prilično ispod stopa u drugim zemljama regiona. Štaviše, ona na svom niskom nivou stagnira već godinama, uz malo znakova potencijalnog povećavanja. 7 Neaktivna lica su sva lica starosti od 15 i više godina koja nisu zaposlena, ne poduzimaju nikakve mjere da potraže zaposlenje i lica koja ne bi bila spremna da počnu da rade kada bi im se ponudilo zaposlenje. 10 Slika 6: Stope aktivnosti u BiH i izabranim drugim zemljama, u % 70.0 60.0 50.0 BiH 40.0 Bugarska Hrvatska 30.0 Slovenija 20.0 Makedonija 10.0 2006 2007 2008 Izvor podataka: Eurostat za sve zemlje osim BiH. Izvor za BiH: Anketa LFS iz 2008. godine. 16. U prosjeku, oni koji su neaktivni imaju nizak nivo vještina – 65% neaktivnog stanovništva završilo je samo osnovnu školu, ili ni toliko, 32% ima srednje obrazovanje, a tek 3% ima univerzitetsko obrazovanje. Slika 7: Neaktivno stanovništvo u BiH prema najvišem nivou obrazovanje koji je postignut, 2008. godine Diplome koledža, univerzitetske, magistarske, doktorske diplome, 3% Osnovna škola ili manje, 65% Srednja škola, 32% Izvor podataka: Anketa LFS za 2008. godinu 17. Razlozi za neaktivnost nekoliko neaktivnih kategorija su, kako izgleda, duboko ukorijenjeni, što ukazuje na to da bi većinu neaktivnog stanovništva bilo teško mobilizovati u radnu snagu. Među njima su 47% neaktivnih muškaraca koji se smatraju „penzionisanim“, 21% neaktivnih muškaraca i žena koji se smatraju „nesposobnim za rad“, te priličan udio od 46% žena koje se smatraju „domaćicama“. Pored nivoa vještina i starosti, drugi razlozi za nisku stopu aktivnosti tih grupa stanovništva su post-konfliktne traume, nedovoljna motivisanost i poteškoće u prilagođavanju tržišnom sistemu. Dodatni faktori koji demotivišu zapošljavanje su subjektivni osjećaj teškoće nalaženja zaposlenja, velikodušan sistem socijalnih davanja, ubijeđenost da su plate na tržištu rada niske, te podrška koja se prima kroz doznake. 11 Slika 8: Neaktivno stanovništvo u BiH prema sopstvenoj definiciji radnog statusa, u % 60% 50% 50% 46% 40% Muškarci 30% 20% 23% 16% 11% Žene 18% 14% 10%11% 10% 1% 1% 0% 0% Nezaposleni Studenti Domaćice Penzionisani Nesposobni za rad Ostali Izvor podataka: Anketa LFS za 2008. godinu 18. Preostali dio neaktivnog stanovništva (oni koji se opisuju kao „nezaposleni“, „studenti“ i „drugi“) mogli bi se, kako se pretpostavlja, mobilizovati u radnu snagu, uz odgovarajuće podsticaje. To bi moglo da potencijalno poveća stopu aktivnosti u BiH na preko 60%, što je u skladu sa stopom u državama članicama EU. U ovom trenutku, u poređenju sa drugim zemljama u regionu i u EU, stopa aktivnosti među mladima u BiH je posebno niska. Lica u starosnoj grupi od 15 do 24 godine imaju stopu aktivnosti od samo 33%. 19. Slika 9: Stope aktivnosti u starosnoj grupi od 15 do 24 godine u BiH i izabranim zemljama, 2008. godine 60 50 40 EU 27: 44.5% Bugarska BiH Hrvatska Slovenija Irska 30 20 10 0 Bulgaria BiH Croatia Slovenia Ireland Izvor podataka: Eurostat za sve zemlje osim BiH. Izvor za BiH: Anketa LFS iz 2008. godine. 20. Međutim, ukoliko ne bude kombinovana sa opštim povećanjem nivoa vještina, viša stopa aktivnosti vjerovatno bi bila kontraproduktivna, imajući u vidu da je stopa nezaposlenosti među licima sa osnovnim i srednjim obrazovanjem već veoma visoka (bez obzira na nisku stopu aktivnosti). Sa podacima iz 2008. godine, stope nezaposlenosti među licima sa osnovnim i srednjim obrazovanjem iznosile su 24% i 25%, redom. U isto vrijeme, stopa nezaposlenosti među licima sa univerzitetskim obrazovanjem iznosila je 10%. Sa podacima iz 2008. godine, iz ukupnog broja od 271.000 nezaposlenih lica, 191.000 imalo je srednjoškolsko obrazovanje, kao najviši nivo dostignutog obrazovanja, dok je 67.000 12 imalo osnovnoškolsko obrazovanje. 13.000 lica u ukupnom skupu nezaposlenih imalo je univerzitetsku diplomu. Slika 10: Stopa nezaposlenosti po najvišem nivou obrazovanja koji je su postigla lica u BiH, 2006-2008. godine 40% 35% 30% 25% 20% 15% 10% 5% 0% 2006 Osnovna škola ili manje 2007 Srednja škola 2008 Diploma koledža, univerziteta, magistrij ili doktorat Izvor podataka: Anketa LFS. 21. Štaviše, 87% nezaposlenih Slika 11: Nezaposlenost u BiH, prema trajanju su nezaposleni duže od 12 Izvor podataka: Anketa LFS za 2008. godinu. mjeseci, što ukazuje na to da oni nemaju vještine koje su potrebne Manje od 5<mjeseci 5 months da bi postali zaposleni. Uz to, Više od 120 mjeseci 6-11months mjeseci 6% 6-11 7% 120+ months 7% 12-23 mjeseca 77% su nezaposleni već duže od 2 27% 12-23 months 11% 11% godine, a 28% već duže od 10 godina! Procenat dugoročno nezaposlenih od 87% ukazuje na to da su u pitanju strukturalni faktori, a ne ciklični. Nezaposleni, kako 25-59 mjeseci 25-59 months izgleda, ne posjeduju vještine 60-11960-119 24% 24% mjeseci months potrebne da bi postali zaposleni, 25% dok u preduzećima, kako izgleda, ne postoji potražnja za onim tipovima vještina koje su na raspolaganju unutar skupa dugoročno nezaposlenih. 22. Ono što je možda najviše zabrinjavajuće je to što oko polovine nezaposlenih predstavljaju lica koja traže prvi posao, koja su često završila srednju školu ili usmjerene programe. Stopa nezaposlenosti među licima od 15 do 24 godine iznosi zapanjujućih 47%! To ukazuje na temeljni problem na tržištu rada koji čini izuzetno teškim nalazak posla za mlade ljude koji su završili srednju školu. Ankete na nivou preduzeća i dokazi iz intervjua ukazuju na to da lica koja su nedavno završila srednju školu nemaju pravi tip obuke, vještina i iskustava koja su potrebna za preduzeća. Visoka stopa nezaposlenosti među mladim ljudima koji su završili srednju školu prisutna je istovremeno sa stopom upisa u visoko obrazovanje od samo 7%, što ukazuje na to da mnogi mladi ljudi istovremeno ne učestvuju ni na tržištu rada ni u visokom obrazovanju, što predstavlja ozbiljan izazov za budući ekonomski rast BiH. 13 23. Druga najveća kategorija nezaposlenih lica su oni koji su pretrpjeli fizičke ili emotivne ozljede u toku rata. 26% lica koja su registrovana kao nezaposlena u FBiH su demobilisani vojnici, članovi porodica poginulih boraca i lica sa invaliditetom vezanim za rat. Za ta lica može biti teško da se ponovo priključe radnoj snazi, pošto je rat ostavio traga na njihovoj fizičkoj spremnosti za rad, kao i na njihovoj motivaciji. U isto vrijeme, socijalne transferi koji su zasnovani na dokazima o nezaposlenosti obezbjeđuju motivaciju za ta lica da ostanu nezaposleni. Ne postoji dovoljan broj programa koji podstiču lica sa invaliditetom i demobilisane vojnike da osvježe svoje vještine ili da se angažuju u preduzetničkim aktivnostima. Slika 12: Zvanično nezaposlena lica u FBiH po kategorijama, 2008. godine Lica koja prvi put traže posao, 50% Ostali, 23% Lica sa drugimr invaliditetom, 1% Lica sa invaliditetom vezanim za rat 2% Članovi porodica palih boraca, 1% Demobilisani borci, 22% Izvor podataka: FZZZ. 24. Na osnovu razmatranja iz prethodnog dijela teksta možemo izvući zaključak o tome da vještine igraju važnu ulogu u objašnjavanju dvije odlike ponude na tržištu rada u BiH: visok stepen neaktivnosti i visoku stopu nezaposlenosti. Nizak nivo vještina ograničava ponudu radne snage na tržištu rada jer osobe sa najnižim nivoom vještina odlučuju se da ne učestvuju na tržištu rada. U isto vrijeme, među onima koji učestvuju, nezaposlenost je najprisutnija među licima sa završenom osnovnom i srednjom školom, a unutar tih kategorija, najozbiljnija je među onima koji po prvi put traže posao i demobilisanim vojnicima. 14 II. Da li ograničenja vještina postoje u izvoznih industrijama i industrijama koje su konkurencija uvozu? A. Dokazi o ograničenosti vještina dobijeni sa strane ponude 25. Ukupni broj nezaposlenih lica sa visokom školskom spremom je sa podacima iz 2008. godine iznosio 13.000, što predstavlja samo 5% od ukupnog broja nezaposlenih, odnosno 271.000. Taj nivo pokazuje pad sa broja od 16.000 nezaposlenih lica sa visokom stručnom spremom iz 2006. godine. Neto smanjenje od oko 3.000 vezano za broj nezaposlenih lica sa visokom stručnom spremom od 2006. do 2008. godine desilo se u isto vrijeme kad i diplomiranje 21.569 studenata na univerzitetima. Razlika u stopi nezaposlenosti između lica koja su završila srednju školu i lica sa univerzitetskom diplomom (25% u odnosu na 10%), bez obzira na veću stopu aktivnosti osoba sa univerzitetskom diplomom (61% za lica sa srednjom stručnom spremom, u odnosu na 73% za lica sa visokom stručnom spremom) jasno ukazuje na to da je ono što dovodi do razlika u ishodima nešto konkretno vezano za potražnju za vještinama i kvalifikacijama, a ne nešto vezano za opšte nefleksibilnosti na tržištu rada ili makroekonomske trendove. Slika 13: Broj nezaposlenih lica sa visokom stručnom spremom i broj diplomiranih studenata u BiH, 2006-2008. godine 18,000 16,000 16,000 14,000 14,000 12,199 12,000 10,000 13,000 10,003 8,127 8,000 6,000 4,000 2,000 2006 Broj diplomiranih studenata 2007 2008 Broj nezaposlenih lica sa visokoškolskom diplomom Izvor podataka: Anketa LFS za 2008. godinu i BHAS. 26. Međutim, bez obzira na rastući broj novodiplomiranih lica, procjena dinamičke evolucije ponude i potražnje za zaposlenima sa visokoškolskim diplomama ukazuje na nedostatak vještina. Na slici 13 cilj nam je bio da procijenimo i uporedimo “potražnju” i “ponudu” lica koja su diplomirala na univerzitetima u toku perioda od 2004. do 2008. godine, u kojem se desio skokovit rast zaposlenosti. Procjenjujemo da je od oko 263 hiljade radnih mjesta koja su stvorena između 2004. i 2008. godine, 14% zahtijevalo univerzitetsku diplomu (14% je procenat lica sa visokoškolskom diplomom u ukupnoj zaposlenosti, sa podacima iz 2008. godine). Dalje procjenjujemo “stanje” nezaposlenih lica sa univerzitetskom diplomom u 2004. godini na nivou od oko 7.000, sa podacima iz 2004. godine.8 Konačno, procjenjujemo neto broj lica koja po prvi put ulaze na tržište rada i koji su lica sa univerzitetskom diplomom, kao broj lica koja su upravo diplomirala na 8 6.959 je broj nezaposlenih lica zasnovan na zvaničnim evidencijama agencija za statistiku entiteta, prema tome, to predstavlja „gornju granicu“ procjene za stanje, pošto su barem neki od „nezaposlenih“ lica sa visokom stručnom spremom vjerovatno radili nezvanično. 15 univerzitetima, minus procijenjeni broj lica sa univerzitetskom diplomom koja se penzionišu.9 Bez obzira na izdašne procjene vezane za broj novopridošlih (“tok”), vidimo da je vjerovatno da je broj novih radnih mjesta koja su stvorena i koja zahtijevaju univerzitetsku diplomu premašio sumu “stanja” iz 2004. godine i “toka” za period 2004-2008. godine. Na osnovu rezultata te analize. “potražnja” je premašila “ponudu” za oko 3.000 radnih mjesta! Iako ti iznosi predstavljaju procjene, tako mala razlika između ponude i potražnje ukazuje na to da nedostatak lica sa visokom stručnom spremom predstavlja ograničenje i to bi u bliskoj budućnosti moglo da postane ozbiljan problem. Slika 14: Procjena ponude i potražnje za licima sa visokoškolskim diplomama u BiH, 20042008. godine 40,000 35,000 30,000 Nova radna mjesta koja zahtijevaju - 2004-2008. godine univerzitetske diplome, 25,000 20,000 15,000 Neto novo diplomirani (tok, 20042007. godine) 10,000 Nezaposlena lica sa univerzitetskim diplomama (stanje, 2004. godine) 5,000 0 Potražnja Ponuda Izvor: Sopstveni proračuni. B. Dokazi o ograničenosti vještina dobijeni sa strane potražnje 27. Dokazi iz anketa na nivou preduzeća ukazuju na to da preduzeća u BiH i dalje imaju neispunjene potrebe za radnicima, bez obzira na promjene vezane za okruženje za poslovanje.10 U maju / svibnju 2009. godine, anketa sprovedena na mreži među 933 preduzeća koja se oglašavaju na portalu za posredovanje pri zapošljavanju posao.ba, 83% preduzeća je odgovorilo da imaju neispunjene potrebe za radnicima. Od njih, 48% je odgovorilo da su im potrebna lica sa univerzitetskim diplomama, 33% traže radnike sa srednjim stepenom obrazovanja, 4% traži kvalifikovane radnike, a 2% nekvalifikovane radnike. 28. Sličnu anketu na godišnjem nivou sprovodi Federalni Zavod za zapošljavanje (FZZZ).11 Prema rezultatima ankete iz 2008. godine, u kojoj je učestvovalo 2.158 preduzeća, preduzeća u FBiH su u toku 2008. godine povećala 9 Detaljnu shemu možete vidjeti u Prilogu. Broj „neto novopridošlih“ opet vjerovatno predstavlja gornju granicu procjene, pošto se uzima kao pretpostavka da 100% novo diplomiranih ulazi u radnu snagu (tj. implicirana stopa aktivnosti je 100%). 10 Analizirali smo podatke iz dvije nedavno sprovedene ankete na tržištu rada, jedne koju je sproveo Federalni Zavod za zapošljavanje u FBiH (FZZZ) i jedne koju je sproveo internetski portal posao.ba, najposjećeniji internetski sajt za posredovanje u zapošljavanju u BiH. Takođe smo sproveli direktne intervjue sa vodećim preduzećima u BiH; u Aneksu 1 date su studije slučaja izabranih preduzeća sa kojima su obavljeni intervjui. 11 U stvari, anketa portala posao.ba modelirana je u skladu sa anketom FZZZ i prema tome je bila veoma slična u dizajnu. Jedna primjetna razlika odnosi se na to da portal posao.ba objavljuje oglase za cijelu zemlju, dok je anketa FZZZ bila ograničena na FBiH i nije uključivala preduzeća koja rade u RS. 16 svoju postojeću bazu zaposlenih za 5%. 39% preduzeća navelo je da imaju stalni nedostatak zaposlenih, dok je 49% preduzeća planiralo da poveća broj zaposlenih u toku 2009. godine. Od tih preduzeća, 39% je imalo potrebu za licima sa niskim stepenom obrazovanja, ali koji su kvalifikovani radnici, 19% je imalo potrebu za zaposlenima sa srednjim obrazovanjem, a 25% je imalo potrebu za zaposlenima sa visokim obrazovanjem. Na osnovu dviju anketa možemo da primijetimo da je uzorak iz ankete portala posao.ba, koji je uključivao manji broj preduzeća iz javnog sektora, imao tendenciju da pokaže veći stepen optimizma u vezi sa perspektivama za rast u 2009. godini, te da je bio naklonjeniji ka zapošljavanju lica sa visokim nivoom vještina, u poređenju sa uzorkom ankete FZZZ. Iako oba uzorka pate od pristrasnosti pri izboru, a nijedan nije reprezentativan za cijelu privredu, oba daju određene podatke koji ukazuju na to da preduzeća imaju nezadovoljene potrebe za vještinama. Tabela 1: Rezultati anketa koje su sproveli portal posao.ba i FZZZ posao.ba FZZZ Uzorak Uzorak Broj anketiranih poslodavaca 833 2,185 % javnog sektora n/d 26% Širenje ostvareno u toku 2008. godine 64% 57% Tekuće potrebe za zaposlenima 83% 34% Planiranje širenja radne snage n/a 49% Očekivane potrebe za zaposlenima po nivou vještina Niski nivo vještina / nivo vještina nevažan 3% Srednji nivo vještina 44% Visok nivo vještina 53% Izvor podataka: posao.ba i FZZZ 51% 19% 30% 29. Razlozi zbog kojih preduzeća najčešće navode da nisu u mogućnosti da popune prazna radna mjesta nisu vezani za plate, mobilnost radne snage, ili fleksibilnost pri zapošljavanju i otpuštanju, nego za vještine. Preduzećima koja su ispitana u okviru anketa postavljeno je pitanje o osnovnim uzrocima tekućeg deficita zaposlenih. Većina preduzeća navela je razloge koji su vezani za vještine, uključujući nedovoljna znanja kandidata i nedovoljne vještine vezane za praktična pitanja na poslu, nivo kvalifikacija, te nedovoljno iskustvo. Nedostatak komunikacijskih vještina takođe je naveden kao deficit. Mnogo manji procenat preduzeća smatrao je da očekivanja vezana za plate, radne sate ili mobilnost predstavljaju osnovnu prepreku za zapošljavanje. Slika 15: Viđenja preduzeća vezana za teškoće pri zapošljavanju radnika 35% 30% 25% 20% 15% 10% 5% 0% Konkretno znanje i vještine zaposlenih Nedovoljne kvalifikacije zaposlenih Nedovoljno iskustvo zaposlenih Uzorak Posao.ba Radni sati Udaljenost od kuće Nedostatak Nivo plate komunikacionih nezadovoljavajući nezadovoljavajući za zaposlene vještina za zaposlenog zaposlenih Uzorak Federalnog zavoda za zapošljavanje Izvor podataka: Ankete na nivou poslodavaca koje su sproveli FZZZ (2008) i posao.ba (2009). 17 30. Većina ispitanih preduzeća takođe tvrdi da im je potrebna obuka zaposlenih. 90% preduzeća koja je ispitao portal posao.ba navelo je da im je potrebna obuka zaposlenih, a i 64% preduzeća u uzorku FZZZ-a odgovorilo je potvrdno na isto pitanje. Većina preduzeća u oba uzorka odgovorila je da zaposlenima treba obuka za konkretne zadatke vezane za posao. Međutim, veliki procenat preduzeća u svakom od uzoraka takođe je odgovorio da zaposlenima treba obuka i u drugim, opštim oblastima, uključujući komunikacijske vještine, vještine korištenja računara, stranih jezika i komunikacije. Manji broj je odgovorio da njihovim zaposlenima treba dodatno iskustvo / obuka u akreditovanim institucijama. Čak i manji procenat preduzeća odgovorio je da njihovim zaposlenima trebaju dodatne akademske kvalifikacije / diplome. Tabela 2: Tipovi obuke za koju poslodavci smatraju da je potrebna Posao.ba FEB Uzorak Uzorak Obuka za konkretne zadatke vezane za posao 39% 31% Opšte komunikacijske i „lake“ vještine 36% 16% Dodatno iskustvo / obuka 12% 12% Dodatne akademske kvalifikacije / diplome 4% 9% Nema potrebe za obukom 10% 32% Izvor podataka: Ankete na nivou poslodavaca koje su sproveli FZZZ (2008) i posao.ba (2009) 31. Anketa na nivou preduzeća iz 2009. godine takođe ukazuje na to da vještine predstavljaju značajnu prepreku za preduzeća u BiH.12 Među 10 najvažnijih prepreka za poslovanje u BiH, neadekvatno obrazovana radna snaga predstavlja 6. po redu prepreku. Oko 7% preduzeća navelo je da vještine predstavljaju najveću prepreku za poslovanje u BiH. Međutim, da se primijetiti da relativni značaj većine prepreka za poslovanje u BiH je relativno prigušen važnošću prepreke koju predstavljaja poimanje političke nestabilnosti. Slika 16: Rezultati Ankete na nivou preduzeća iz 2009. godine u BiH 32. Kada bi vještine predstavljale ograničenje, pretpostavili bismo da bi se ono u najvećoj mjeri osjećalo među onim preduzećima koja zapošljavaju veći 12 Anketa na nivou preduzeća Svjetske banke je anketa koja se sprovodi među preduzećima, koja su reprezentativna za privatni sektor privrede. Anketa obuhvata širok spektar tema vezanih za poslovno okruženje, uključujući dostupnost finansiranja, korupciju, infrastrukturu, kriminal, konkurenciju, te mjere za povećavanje uspješnosti. 18 procenat zaposlenih sa visokim stepenom obrazovanja. Da bismo testirali tu hipotezu, rangiramo preduzeća koja su uključena u Anketu rađenu na nivou preduzeća prema tekućem procentu zaposlenih sa visokim nivoom obrazovanja i razmatramo koliko za njih vještine predstavljaju važno ograničenje. Podaci zaista ukazuju na to da je za preduzeća koja intenzivnije zapošljavaju lica sa univerzitetskim diplomama mnogo vjerovatnije da će navesti da je neadekvatno obrazovana radna snaga primarna prepreka za njihovo poslovanje. Procenat preduzeća koja to navode kao odlučujuće ograničenje za poslovanje povećava se sa 7% u prosjeku na 20% za određena preduzeća. Slika 17: Procenat anketiranih preduzeća koja navode da „neadekvatno obrazovana radna snaga“ predstavlja najveću prepreku 25% 20% 20% 15% 10% 10% 5% 5% 6% 5% 0% Nula % < 5% 5% < < 25% 25% < < 50% Procenat sadašnjih zaposlenih sa univerzitetskim diplomama 50% < < 75% Izvor podataka: Anketa na nivou preduzeća za 2009. godinu 33. Za izvoznička i veća preduzeća takođe je vjerovatnije, u prosjeku, da će odgovoriti da neadekvatno obrazovana radna snaga predstavlja važnu ili veoma ozbiljnu prepreku u poređenju sa preduzećima koja opslužuju domaće tržište. Kao odgovor na sljedeće pitanje: “Da li neadekvatno obrazovana radna snaga: ne predstavlja prepreku, predstavlja manju prepreku, predstavlja umjereno ozbiljnu prepreku, predstavlja veću prepreku ili predstavlja veoma ozbiljnu prepeku za tekući rad ovog poslovanja?”, u prosjeku je 20% preduzeća u BiH odgovorilo je da to predstavlja veliku ili veoma ozbiljnu prepreku. Međutim, od preduzeća za koje izvoz predstavlja 50% ili više svog prometa, čak 31% je dogovorilo da obrazovanje radne snage predstavlja veliku ili veoma ozbiljnu prepreku (u poređenju sa 19% neizvozničkih preduzeća). U poređenju sa malim preduzećima, za velika preduzeća je takođe vjerovatnije da će smatrati da je neadekvatno obrazovanje prepreka. 19 Slika 18: Procenat preduzeća za koja neadekvatno obrazovana radna snaga predstavlja veliku ili veoma ozbiljnu prepreku 35% 30% 25% Prosjek za sve firme: 20% 20% 15% 10% Velika preduzeća (više od 100 zaposlenih) Srednja preduzeća (20-99 zaposlenih) Mala preduzeća (5-19 zaposlenih) Veoma mala preduzeća (manje od 5 zaposlenih) Izvoznička preduzeća 0% Neizvoznička preduzeća 5% Izvor: Proračuni osoblja zasnovani na Anketi na nivou preduzeća iz 2009. godine. 34. Vidimo dodatne dokaze o rastućem ograničenju koje predstavljaju vještine za privredu BiH u činjenici da broj preduzeća u BiH koja stvarno obezbjeđuju obuku zaposlenima brzo raste. U anketi na nivou preduzeća sprovedenoj 2002. godine, 43% preduzeća u BiH obezbjeđivalo je zvaničnu obuku za zaposlene. Do 2009. godine taj procenat je brzo porastao na 81%. Dok je u 2002. godini za preduzeća u BiH bilo manje vjerovatno da će obezbjeđivati zvaničnu obuku zaposlenih nego za druga preduzeća u regionu, ona su već 2005. godine premašila regionalni prosjek i nastavila da ga premašuju u 2009. godini. Takav rezultat ukazuje na to da preduzeća možda nadoknađuju neadekvatno obrazovanje / obezbjeđivanje obuke od strane države ili drugih institucija za obuku. To takođe ukazuje na činjenicu da bi troškovi obuke zaposlenih mogli da postanu značajno opterećenje za konkurentnost preduzeća u BiH, u poređenju sa preduzećima u drugim zemljama regiona. Slika 19: Procenat velikih preduzeća koja nude zvaničnu obuku u BiH i regionu 90.00% 80.84% 80.00% 66.67% 70.00% 60.00% 50.00% Prosjek za EECA: 55% 42.86% 40.00% 30.00% 20.00% 10.00% 0.00% 2002 2005 2009 Izvor podataka: Anketa na nivou preduzeća. 35. Usmeni dokazi uz to ukazuju na činjenicu da su preduzeća u oštroj konkurenciji jedna s drugima za ljude sa visokim nivoom vještina i da čak 20 angažuju ljude sa vještinama iz inostranstva. U našim intervjuima sa vodećim preduzećima u BiH, većina preduzeća koja su angažovana u sofisticiranijim proizvodnim aktivnostima (kao što su automobilska industrija, ili proizvodnja i dizajn namještaja visokog stepena obrade) navela je da su pokušala da prevaziđu ograničenje vezano za vještine kroz angažovanje zaposlenih iz redova građana BiH koji su se obrazovali u inostranstvu ili kroz angažovanje stranih stručnjaka. C. Uticaj demografskih kretanja i trendova migracije 35. Demografski trendovi u BiH mogli bi da povećaju stepen urgentnosti ograničenja vezanih za vještine ako se ona ne riješe u dovoljnoj mjeri i na vrijeme. Opadajuća stopa rađanja i stanovništvo koje stari dovode do smanjivanja veličine starosnih skupina školske dobi u BiH. Na osnovu podataka iz Ankete o budžetu domaćinstava iz 2007. godine, u okviru koje je anketirano 7.468 domaćinstava u BiH, procenat stanovništva mlađeg od 15 godina u BiH 2007. godine iznosio je 17,5%, što predstavlja pad sa 19,8% 2000. godine. To je u ovom trenutku u skladu sa situacijom u razvijenijim zemljama i neznatno je iznad nivoa u zemljama u istočnoj i južnoj Evropi. Međutim, očekuje se da će se veličina starosnih skupina školske dobi u BiH da opada brže nego u svim tim grupama sa kojima se BiH poredi. Prema Svjetskim perspektivama stanovništva UN-a (UN World Population Prospects), očekuje se da će procenat stanovništva mlađeg od 15 godina u BiH da se do 2025. godine smanji na 13,1%, te na 11,8% do 2050. godine. Iz tog razloga, buduća snaga ekonomskog rasta BiH dobiće manji zamah od rasta broja stanovništva. Kao posljedica toga, obezbjeđivanje odgovarajućeg obrazovanja, obuke, te programa za učenje tokom cijelog života za postojeće stanovništvo još su više od ključne važnosti za BiH. Tabela 3: Regionalna i globalna poređenja procenta stanovništva starosti od 0 do 14 godina (%) 2000. 2010. 2020. 2030. 2040. 2050. BiH 19,8% 15,2% 13,4% 12,6% 11,7% 11,8% Istočna Evropa* 18.2 14,7 15,9 14,6 14,0 15,2 Južna Evropa ** 15.8 15,0 14,6 13,5 13,5 14,1 Razvijeniji regioni*** 18.3 16,5 16,3 15,4 15,1 15,4 Manje razvijeni regioni, isključujući LDC 31.8 27,3 24,7 21,9 19,7 18,5 Svijet 30,3 26,9 25 22,7 20,7 19,6 Izvor: Svjetske perspektive stanovništva UN, revizija za 2008. godinu, http://esa.un.org/unpp *Bjelorusija, Bugarska, češka, Mađarska, Poljska, Republika Moldavija, Rumunija, Ruska Federacija, Slovačka, Ukrajina. **Albanija, Andora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Gibraltar, Grčka, Sveta Stolica, Italija, Malta, Crna Gora, Portugal, San Marino, Srbija, Slovenija, Španija, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija. ***Svi regioni Evrope, plus Sjeverna Amerika, Australija / Novi Zeland i Japan 36. Štaviše, BiH i dalje doživljava smanjivanje broja stanovnika zbog snažne migracije prema vani. Broj stanovnika BiH smanjio se sa oko 4,4 miliona 1989. godine na oko 3,7 miliona 2007. godine. U Knjizi činjenica Svjetske banke o migraciji i doznakama (World Bank Migration and Remittances Factbook) za BiH procjenjuje se da je 2004. godine 1,5 miliona stanovnika BiH živjelo u inostranstvu, što predstavlja 37,7% ukupnog stanovništva. Dok je veliki dio stanovništva BiH 21 migrirao u toku sukoba početkom devedesetih godina prošlog vijeka, želja za migracijom nije se završila nakon završetka sukoba. Dokazi iz ankete Svjetske banke iz 2001. godine ukazuju na to da bi 30,2% stanovnika BiH željelo da migrira u stranu zemlju kada bi imalo priliku za to. 37. Migracija je uobičajenija među visoko obrazovanim članovima stanovništva, što dovodi do toga da je koncept „odliva mozgova“ relevantan za BiH. U Knjizi činjenica o migraciji i doznakama procjenjuje se da je 2000. godine stopa migracije među licima sa visokim obrazovanjem u BiH iznosila 28,6%, što je nakon stope u Hrvatskoj bila najviša stopa migracije lica sa visokim obrazovanjem prema vani u regionu. Novija ekonometrijska analiza rezultata LSMS anketa u BiH otkriva da je za visoko obrazovane, zdrave i mlade pojedince najvjerovatnije da će migrirati, što ukazuje na to da je vjerovatno da će implikacije migracije na tržište rada biti negativne (vidjeti Dimova & Wolff, 2009). Teški uslovi zapošljavanja kod kuće i traženje mogućnosti za daljnje obrazovanje vani predstavljaju najčešće razloge zbog kojih mladi ljudi žele da napuste zemlju. 38. “Odliv mozgova” – emigracija pojedinaca sa iznadprosječnim tehničkim vještinama i znanjem – vjerovatno će imati negativne efekte na privredu BiH. Iako ekonomisti priznaju da migracija može da ima i pozitivne i negativne efekte na zemlju iz koje emigranti potiču, empirijske studije ukazuju na to da je vjerovatno da će negativan efekat biti dominantan ako postoji visoka vjerovatnoća migracije visoko obrazovanih ljudi, kao što je slučaj u BiH.13 39. BiH bi mogla da ima velike koristi od jačanja veza sa zajednicama dijaspore i od poduzimanja koraka za repatrijaciju dijaspore i građana obrazovanih u inostranstvu. Na više mjesta je primijećeno da građani koji su obrazovani ili koji su živjeli u inostranstvu mogu da imaju veliki uticaj na razvoj svojih zemalja porijekla pošto je za njih vjerovatnije da će pokretati nove firme i implementirati nove ideje i tehnologije nakon povratka. Na primjer, Kinezi koji žive u prekomorskim zemljama doprinjeli su u toku perioda od 1985. do 2000. godine direktnim stranim investicijama u Kini sa 70% (vidjeti Kuznetsov, Yevgeny). Pored finansijskih investicija, oni takođe predstavljaju „mostove“, obezbjeđuju mreže, pristup tržištima, znanju i stručnosti. 40. BiH bi mogla da pozajmi ideje iz drugih zemalja koje su sprovele uspješnu repatrijaciju vještina građana sa bazom u inostranstvu. Hrvatska je, na primjer, u novijem periodu uložila konkretne napore da privuče obrazovanu dijasporu, na primjer kroz uspostavljanje aktivne mreže na internetu (vidjeti Croatian Scientists Portal, Portal hrvatskih znanstvenika) koja omogućava povezivanje nekoliko hiljada hrvatskih naučnika širom svijeta. Preko sličnog programa, Hrvatska je obezbijedila finansiranje za istraživačke programe za naučnike iz inostranstva koji sprovode istraživanja koja su relevantna za razvoj Hrvatske. Slično tome, Škotska vladina agencija za ekonomski razvoj (Scottish Government Economic Development Agency) je 2001. godine pokrenula 13 Jedan potencijalni pozitivni efekat lakše migracije je da to podstiče investicije u formiranje obrazovanja u zemlji porijekla, pošto se povrat od obrazovanja povećava. Drugi se odnosi na mogućnost povratničke migracije obrazovanih emigranata koji sa sobom donose obrazovanje, vještine, iskustva i kontakte koje su dobili u inostranstvu. Negativan efekt je da emigracija obrazovanih ljudi može da ostavi zemlju sa ograničenjima vještina i smanjenom radnom snagom 22 GlobalScot, što se smatra modelom za kvalitetnu onlajn mrežu, koja povezuje oko 850 poslovno nastrojenih Škota širom svijeta i podržava razmjenu kontakata i ideja. Čile je iskoristio svoju razvojnu organizaciju, Foundacion Chile, za koinvestiranje u projekte pokretanja preduzetničkih poduhvata za dijasporu koji doprinose transferu znanja i tehnologije u strateške sektore u Čileu. Sada je Čile takođe u procesu kreiranja programa koji se naziva ChileGlobal, i koji je sličan projektu GlobalScot. 41. Vodeće ekonomsko istraživanje14 koje je zauzelo novi pristup identifikaciji uticaja ljudskog kapitala i demografskih trendova na ekonomski rast pokazuje da i male postepene promjene u stopi rađanja i migraciji mogu da imaju velike efekte na perspektive za rast. Regresije za više zemalja odjednom uz korištenje tog skupa podataka ukazuju da su pozitivni efekti ljudskog kapitala na ekonomski rast čak i veći nego što se ranije mislilo. Štaviše, one pokazuju da razlike u nivou obrazovanja mlađih starosnih grupa bolje objašnjavaju razlike u dohotku per capita između različitih zemalja od mjerila prosječnih nivoa obrazovanja cijelog stanovništva, vjerovatno zbog toga što mlađe starosne grupe igraju aktivniju ulogu u apsorbovanju tehnologije. 42. Ako se ne nadoknadi aktivnijim politikama, odliv mozgova bi, u kombinaciji sa smanjivanjem demografskih pokazatelja, mogao da dovede do smanjivanja kvaliteta piramide koja pokazuje starost i obrazovanje i da postane prijetnja za budući rast privrede BiH. Kao dio studije, IIASA je razvila skup predviđanja, koja pokazuju kako bi, uz vjerovatne pretpostavke za bazne slučajeve, stanovništvo i obrazovna struktura u BiH evoluirali do 2050. godine. Sa tekućim trendovima, oblik piramide za BiH će se gotovo „prevrnuti“ do 2050. godine, kako stanovništvo bude starilo i kako bude ostajalo manje stanovništva radne dobi u odnosu na ukupni broj stanovnika. Takođe, uz pretpostavku o zadržavanju status quo stanja vezano za razvoj obrazovanja, procenat stanovništva sa visokim obrazovanjem u BiH će do 2050. godine iznositi tek 12,5% - što je manje od nivoa završavanja visokog obrazovanja u Sloveniji danas i prilično ispod nivoa u drugim zemljama EU. 14 Nova metodologija koju je razvio Međunarodni institut za primjenjenu analizu sistema (International Institute for Applied Systems Analysis, IIASA) koristi podatke o postignutom nivou obrazovanja po starosnim grupama sa ciljem izgradnje skupa podataka o dostignutom nivou obrazovanja u starosnim grupama od po pet godina za 120 zemalja za period od 1970. do 2000. godine. IIASA koristi sličnu metodologiju za stvaranje predviđanja za budućnost za stanovništvo i postignuto obrazovanje. Više informacija dostupno je na sajtu projekta IIASA za stanovništvo (IIASA Population Project), www.iiasa.ac.at. 23 Slika 20: Piramida stanovništva IIASA za 2005. godinu 100+ 95-99 90-94 85-89 80-84 75-79 70-74 65-69 60-64 55-59 50-54 45-49 40-44 35-39 30-34 25-29 20-24 15-19 150.00 100.00 50.00 Muškarci 0.00 50.00 100.00 Stanovništvo BiH 2005. godine, u hiljadama Osnovno Srednje 150.00 Žene Visoko Slika 21: Piramida stanovništva IIASA, predviđanje za 2025. godinu 100+ 95-99 90-94 85-89 80-84 75-79 70-74 65-69 60-64 55-59 50-54 45-49 40-44 35-39 30-34 25-29 20-24 15-19 150.00 100.00 50.00 Muškarci 0.00 50.00 100.00 Stanovništvo BiH 2025. godine, u hiljadama Osnovno Srednje 150.00 Žene Visoko Slika 22: Piramida stanovništva IIASA, predviđanje za 2050. godinu 100+ 95-99 90-94 85-89 80-84 75-79 70-74 65-69 60-64 55-59 50-54 45-49 40-44 35-39 30-34 25-29 20-24 15-19 150.00 100.00 50.00 Muškarci 0.00 50.00 100.00 Stanovništvo BiH 2050. godine, u hiljadama Osnovno Srednje 24 Visoko Žene 150.00 D. Postojeće institucije i ishodi A. Uvod 43. Temeljni uzrok mnogih ograničenja vještina koja su razmatrana u dijelovima I-III ove studije mogu se pronaći u činjenici da obrazovni sistemi u BiH i dalje ne obezbjeđuju mladim diplomcima vještine koje zahtijeva posljeratna privreda i da su institucije sa tržišta rada obezbijedile malo aktivne podrške da pomognu pri preusmjeravanju lica koja su dugoročno nezaposlena. 44. Bez obzira na činjenicu da nezaposlenost predstavlja jedan od najvećih društvenih problema u BiH, zemlja u ovom trenutku nema makro strategiju za tržište rada i ima uopšte gledano nedovoljne institucionalne kapacitete za poduzimanje smislenih aktivnih mjera zapošljavanja. U odjeljku pod nazivom “Pregled postojećih institucija na tržištu rada” pokazuje se kako se budžeti institucija koja su odgovorne za ishode na tržištu rada troše za isplatu socijalnih transfera, umjesto na aktivne programe zapošljavanja. 45. U odjeljku pod nazivom “Obrazovne institucije i ishodi” razmatraju se institucionalne odlike obezbjeđivanja edukacije u javnom sektoru u BiH, reforme koje su sprovedene do danas (najvećim dijelom u usmjerenom obrazovanju) i reforme koje još nisu sprovedene (veoma mali stepen reforme u opštem srednjem i visokom obrazovanju). Uopšte uzevši, stopa upisa u visoko obrazovanje u BiH je i dalje relativno niska, bez obzira na dokaze o tome da su koristi od ulaganja obrazovanje veoma velike. U ovom odjeljku takođe se pokazuje da su mogućnosti za nastavak obrazovanja u odrasloj dobi i za učenje u toku cijelog života u BiH u ozbiljnoj mjeri neistražene. B. Pregled institucija tržišta rada15 46. Jedan od najvećih izazova u BiH je da u ovom trenutku postoji veoma nizak stepen angažmana vladinih institucija koje su odgovorne za ishode na tržištu rada u aktivnim politikama na tržištu rada. Na državnom nivou, Odjeljenje za rad, zapošljavanje i socijalne politike pri Ministarstvu civilnih poslova predstavlja instituciju najvišeg ranga sa odgovornošću za nadzor nad politikama na tržištu rada. Njegov angažman u politikama tržišta rada je uglavnom ograničen na predlaganje zakona na državnom nivou (ali ne i njihovo sprovođenje), te „koordinaciju“ aktivnosti entiteta. Institucija drugog nivoa, Agencija za zapošljavanje BiH, prije svega je odgovorna za međunarodnu saradnju u oblasti rada i za implementaciju standarda ILO-a. One se ne angažuje u aktivnim mjerama za pružanje podrške za nezaposlene. 47. Glavne javne institucije koje su odgovorne za podršku u zapošljavanju u BiH su zavodi za zapošljavanje entiteta. Oni uključuju Federalni zavod za zapošljavanje u FBiH (FZZZ) i Zavod za zapošljavanje Republike Srpske u RS (ZZZRS), kao i deset kantonalnih službi za zapošljavanje u FBiH. Njihovi mandati 15 Grafički prikaz strukture institucija na tržištu rada možete vidjeti u Prilogu I. 25 su široko definisani i obuhvataju sljedeće: i) registracija i održavanje evidencije o nezaposlenim licima, ii) obezbjeđivanje naknada za nezaposlenost nezaposlenim licima, iii) prikupljanje i objavljivanje informacija o ponudi i potražnji na tržištu rada, iv) obezbjeđivanje podrške za nezaposlena lica pri promjeni njihovih kvalifikacija i skupa vještina sa ciljem nalaženja zaposlenja, i v) angažman u drugim aktivnim politikama na tržištu rada koje povećavaju mogućnost za zapošljavanje. Međutim, u praksi, najveći dio aktivnosti institucija vezan je za administraciju davanja, umjesto za aktivne mjere koje stvaraju zaposlenost ili pomažu pri povezivanju nezaposlenih lica i radnih mjesta. 48. Budžeti zavoda za zapošljavanje finansiraju se iz doprinosa poslodavaca. Stopa doprinosa koja se naplaćuje na bruto platu iznosi 1.5% u FBiH i 1% u RS. U FBiH, 30% ukupnih doprinosa raspodjeljuje se FZZZ, a 70% kantonalnim službama, koji podržavaju 74 opštinska biroa za zapošljavanje. U RS, svo finansiranje ide u ZZZRS, koji raspodjeljuje finansiranje za 63 opštinska biroa za zapošljavanje prema potrebi. Uz to, entiteti su slobodni da finansiraju yavode iz svojih opštih budžeta, po potrebi. 2008. godine ukupno finansiranje za zapošljavanje u javnom sektoru iznosilo je 187,2 miliona konvertibilnih maraka u FBiH i 28,8 miliona konvertibilnih maraka u RS.16 49. Međutim, finansijski resursi zavoda za zapošljavanje najvećim dijelom se koriste za socijalne transfere, koji ne doprinose u svakom slučaju stvaranju radnih mjesta i rastu zaposlenosti u privatnom sektoru. U FBiH različite kategorija naknada za koje su kantonalne službe odgovorne da obezbjeđuju uključuju gotovinske naknade i zdravstveno osiguranje za nezaposlene, naknade za demobilisane borce i njihove porodice, naknade za radnike javnih preduzeća koja su u procesu privatizacije, likvidacije ili restruktuiranja. U okviru programa FZZZ za 2008. godinu, 153,6 miliona potrošeno je na socijalne naknade, a samo 9,2 miliona na aktivne mjere na tržištu rada. U RS je bilo manje kategorija naknada i one su se uglavnom odnosile na naknade za nezaposlenost i zdravstveno osiguranje. U RS, od ukupnog budžeta od 28,8 miliona, 19,1 milion je potrošeno na socijalna davanja. Slika 23: Korištenje sredstava za nezaposlenost, FBiH (2008. godine) Aktivne politike na tržištu rada, 6% Gotovinska davanja, 14% Zdravstveno osiguranje, Naknade za demobilisane borce , 68% 11% Davanja ua penzionere i lica sa invaliditetom , 1% Izvor: Godišnji izvještaj FZZZ za 2008. godinu i proračuni osoblja Svjetske banke. 16 Prema sadašnjem kursu za USD, to je ekvivalentno 283 USD i 111 USD prihoda po nezaposlenom licu godišnje u FBiH i RS, redom. 26 50. Promjene u novijem periodu su dovele do toga da budžet FZZZ bude izložen još većem stresu. Nakon početka implementacije zakona koji je stupio na snagu 1. januara / siječnja 2007. godine, svim demobilisanim nezaposlenim borcima data su dodatna davanja koja treba da se finansiraju 50% iz budžeta kantonalnih biroa za zapošljavanje, a 50% iz opšteg budžeta FBiH. 2008. godine ta davanja su sama iznosila 58% ukupnog prihoda biroa. Dodatna odgovornost za biro predstavljala je odluka koju je Vlada FBiH donijela u januaru / siječnju 2007. godine u vezi sa socijalnim osiguranjem zaposlenih u državnim preduzećima koja prolaze kroz proces privatizacije, likvidacije ili restruktuiranja. U skladu sa tim novim programom, FZZZ i kantonalnim biroima za zapošljavanje propisano je da usmjere 20% svog ukupnog budžeta ka obezbjeđivanju naknada za nezaposlenosti i penzijskih davanja za sve radnike preduzeća u državnom vlasništvu koji su postali nezaposleni ili su prijevremeno penzionisani kao dio procesa privatizacije, likvidacije ili restruktuiranja tih preduzeća.17 Na osnovu tih primjera postaje jasno da politički i administrativni pritisci sa kojima se zavod za zapošljavanje suočava dovode do toga da je on u velikoj mjeri nedjelotvoran u pružanju podrške u zapošljavanju i obogaćivanju mogućnosti za zapošljavanje za veliki broj nezaposlenih lica u BiH. 51. Zavodi za zapošljavanje su takođe institucije vlade koje su odgovorne za regulisanje ulaska stranih državljana na tržište rada i za izdavanje dozvola za rad. Prema tome, odluke o izdavanju dozvola za rad strancima donose se na enitetskom, a ne na državnom nivou, a neke od politika se razlikuju. Na primjer, u FBiH se dozvole izdaju na period od najviše godinu dana i moraju se obnavljati jednom godišnje. U RS taj rok nije u svakom slučaju ograničen (obično dozvole vrijede sve dok lice ispunjava zahtjev vezan za boravištem).18 2008. godine stranim državljanima u FBiH izdato je 1.650 dozvola za rad – veliki broj izdat je licima koja su pokretala nova preduzeća ili kvalifikovanim stranim stručnjacima (703 primaoca dozvola za rad imalo je univerzitetsku diplomu). Međutim, kvota dozvola za rad koje su mogle da se izdaju u toku 2009. godine drastično je smanjena na 835 za cijelu BiH, dok je kvota za broj dozvola za rad za koje je dozvoljeno da budu produžene određena na 1.745. To povlači da od 1.650 dozvola za rad, koliko je izdato u FBiH u toku 2008. godine, oko polovine vjerovatno nije bilo produženo! Izgleda razumno pomisliti da tako stroga politika kvota ne podstiče transfer vještina iz inostranstva, iako bi za takav transfer bilo vjerovatnije da će dovesti do stvaranja radnih mjesta u BiH, nego da će biti konkurencija domaćoj radnoj snazi. 52. Ankete među poslodavcima i nezaposlenima pokazuju da nijedna od tih grupa ne smatra da su zavodi za zapošljavanje djelotvorne institucije za posredovanje pri zapošljavanju. Prema dokazima iz ankete koju je sproveo FZZZ, samo 9% preduzeća koristilo ih je kada je željelo da zaposli radnika u toku 2006. godine. Samo 13% preduzeća koja su učestvovala u anketi na portalu posao.ba koristilo je usluge zavoda za zapošljavanje kada je željelo da zaposli radnike. Velika 17 Preostali dio finansijskih resursa za plan trebalo je da dođe iz FBiH, koja bi dodijelila 15% prihoda ostvarenih privatizacijom preduzeća za program. Međutim, sa podacima iz 2008. godine, Federalna agencija za privatizaciju i kantonalne agencije nisu ispunile svoje obaveze u skladu sa tim programom. 18 Vidjeti “Zakon o zapošljavanju stranih državljana”, Službeni glasnik FBiH br. 8/99 i “Zakon o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva”, Službeni glasnik RS, br. 97/04, 96/05, 123/06. 27 većina preduzeća koristila je internetske portale, medije, te lične kontakte i mreže. Anketa među nezaposlenima (2008, SERDA) pokazala je da je tek 31% nezaposlenih koristilo zavode u toku potrage za poslom, zbog toga što nisu smatrali da su zavodi kompetentni da im pomognu da nađu zaposlenje. Više od polovine ispitanika (54,7%) odgovorilo je da su se registrovali kod Zavoda za zapošljavanje da bi imali zdravstveno osiguranje, što se smatra osnovnom uslugom koju vlada pruža nezaposlenima. C. Obrazovne institucije 53. U skladu sa postojećim institucionalnim aranžmanima, obrazovne politike i finansiranje su u BiH veoma decentralizovani. U FBiH odgovornosti za obrazovanje povjerene su kantonima, od kojih svaki ima ovlaštenje da ih prenese na grad ili opštinu na svojoj teritoriji. Prema tome, oblast ovlaštenja Federalnog ministarstva obrazovanja je prilično ograničena. U stvari, u FBiH postoji 11 administracija obrazovanja (1 Federalna, 10 kantonalnih), pri čemu svaka ima svoje ministarstvo, politike i budžete. Odgovornosti za obrazovni sistem u RS su centralizovane na nivou entiteta. Osnovne administrativne funkcije izvršavaju Ministarstvo prosvjete i kulture i Pedagoški zavod RS. Institucija na državnom nivou koja je zadužena za obrazovnu politiku u BiH je Ministarstvo civilnih poslova BiH. Međutim, obrazovanje je samo jedan od njegovih mnogih mandata i, kao što je slučaj i sa politikom na tržištu rada, njegova mogućnost da sprovodi reforme i programe je ograničena. Njegove osnovne funkcije su da predlaže zakone na državnom nivou i da koordinira aktivnosti entiteta. 54. Iznos javne potrošnje na obrazovanje (izražen kao procenat BDP-a) u BiH je u skladu sa onim u zemljama sa kojim se mogu vršiti poređenja. RS i Distrikt Brčko troše oko 4% BDP-a na obrazovanje. FBiH troši 6%; međutim, stepen decentralizacije administracije i finansiranja obrazovanja u FBiH dovodi do određenog poduplavanja trošenja i neefikasnosti u sistemu. Ukupno, svi nivoi u BiH su 2007. godine trošili 5,2% BDP-a na obrazovanje. Slika 24: Javna potrošnje na obrazovanje u izabranim zemljama (% BDP-a) 7 6 5 4 3 2 1 Slovačka (2004. godine) Čile (2004. godine) Irska (2004. godine) Hrvatska (2007. godine) BiH (2007. godine) Poljska (2004. godine) Litvanija (2004. godine) Slovenija (2004. godine) 0 Izvor podataka: Eurostat 55. Privatna potrošnja na obrazovanje u BiH je niska u poređenju sa potrošnjom u drugim zemljama, što se barem dijelom može pripisati socijalističkom nasljeđu vezanom za besplatno obrazovanje. Na nivou od 0,5% 28 ukupne potrošnje domaćinstava, privatna potrošnja na obrazovanje u BiH je niža samo od potrošnje u evropskim zemljama sa najnaprednijim sistemima obezbjeđivanja socijalnih davanja, kao što su Švedska, Finska, Danska, Luksemburg, Belgija, ali viša nego u većini drugih privreda Evrope. Slika 25: Privatna potrošnja na obrazovanje u izabranim zemljama (% ukupne potrošnje domaćinstava) Kipar Sweden Finland Švedska Denmark Finska Luxembourg Danska Belgium Luksemburg BiH Belgija Bulgaria BiH Czech Republic Bugarska France Češka Italy Francuska Germany Italija Hungary Njemačka Austria Mađarska Romania Austrija Slovenia Rumunija Slovakia Slovenija Netherlands Slovačka Spain Holandija Lithuania Španija Malta Litvanija Estonia Malta Poland Estonija Latvia Poljska United Kingdom Latvija Portugal UK Ireland Portugal Greece Irska Cyprus Grčka 4.5 4 3.5 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0 Izvor: Svjetska banka; MMF. 56. Osnovno i srednje obrazovanje u BiH se gotovo isključivo obezbjeđuje u državnom sektoru i većina škola u BiH nasljeđena je iz predratnih vremena. Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH iz 2003. godine propisuje 9godišnji plan i program osnovnog obrazovanja (ranije 8 godina), a osnovne škole su upravo u procesu prilagođavanja. Srednje škole uključuju škole za opšte srednje obrazovanje, koje se takođe nazivaju gimnazije (u koje se upisuje 25% svih učenika u FBiH i 22% u RS); 4-godišnje tehničke škole (u koje se upisuje 45% učenika u FBiH i 58% u RS); te 4-godišnje ili 3-godišnje usmjerene škole (u koje se upisuje 26% učenika u FBiH i 20% u RS), te druge specijalizovane škole (umjetničke, muzičke, religijske, za učenike sa posebnim potrebama). 57. Visoko obrazovanje je pod dominacijom univerziteta iz javnog sektora koji su locirani u najvećim gradovima, pri čemu svaki od njih nudi diplome svojih različitih polu-autonomnih fakulteta. Javni univerziteti u FBiH su locirani u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću i Mostaru. Javni univerziteti u RS su locirani u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu. U posljednjih nekoliko godina primijećen je određeni stepen rasta broja privatnih univerziteta, ali oni i dalje predstavljaju veoma mali dio sistema visokog obrazovanja. Nekoliko uspješnih modela četverogodišnjih privatnih univerziteta zapadnog stila je uspostavljeno u partnerstvu sa univerzitetima iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. 58. Javne institucije posvećene isključivo obezbjeđivanju obrazovanja za odrasle ne postoje, a privatni pružaoci obuke manjeg obima nemaju zakonska ovlaštenja da izdaju diplome. Vijeće ministara BiH je usvojilo nekoliko strategija u kojima se pominje važnost obrazovanja odraslih, ali ni država ni entiteti još nisu usvojili zakone koji bi regulisali obezbjeđivanje obrazovanja za odrasle i izdavanje diploma u privatnim institucijama. U ovom trenutku srednje usmjerene škole obezbjeđuju najveći dio obuke odraslih u BiH, ali njihove aktivnosti su ograničenog obima i većina nema specijalizovani plan i program koji bi bio prilagođen konkretnim potrebama tržišta rada i odraslih lica koja uče. Nijedna srednja škola ili 29 javni univerzitet nema programe koji bi bili posebno kreirani za odrasla lica koja uče. Određeni broj privatnih pružalaca manjeg obima i pružalaca koje vode NVO-i postoji i nudi obuku u različitim disciplinama, uključujući obuku za korištenje računara, obuku iz jezika, te proizvodnih tehnika.19 Međutim, većina može da izdaje samo sertifikate o postignućima, a ne akreditovane diplome. 59. Institucije koje bi nudile usmjeravanje u karijeri i savjetničke usluge u BiH takođe gotovo i da ne postoje. U školama je školskim pedagozima, uz ostale dužnosti, povjerena i funkcija usmjeravanja u karijeri. Međutim, za odrasle postoji malo opcija, pošto nijedno ministarstvo ili agencija u BiH nema zvaničnu odgovornost za promovisanje i implementiranje profesionalne orijentacije za odrasle. Ministarstvo civilnih poslova je preopterećeno različitim drugim mandatima, a saradnja sa ministarstvima obrazovanja je na niskom nivou. Zavodi za zapošljavanje su u prošlosti pripremali određene informativne materijale o intervjuima za posao i vještinama neophodnim za traženje zaposlenja; međutim, kao što je već razmatrano, oni nemaju resurse da bi se angažovali u savjetovanju pojedinačnih lica ili drugim aktivnom mjerama. Sindikati u BiH takođe ne investiraju u razvoj profesionalne orijentacije. D. Ishodi obrazovanja 60. Stope upisa i završavanja osnovnih škola u BiH su zadovoljavajuće. Prema statističkim podacima Centra za podatke o obrazovnim politikama (Education Policy Data Center, EPDC), bruto stopa upisa u osnovno obrazovanje u BiH 2007. godine iznosila je 97.8% (101% za mušku i 94.3% za žensku djecu), što znači da se gotovo sva djeca školske dobi upisuju u osnovne škole.20 Stopa završavanja u osnovnim školama iznosila je ~98%. Stope pismenosti za mlađa odrasla lica u BiH su blizu 100%, i u urbanim i u ruralnim oblastima. 61. Stopa upisa u srednje obrazovanje u BiH je prilično ispod evropskih standarda i pokazuje pristrasnost ka upisivanju bogatijih, urbanih i ženskih lica u odnosu na siromašne, stanovnike ruralnih oblasti i muška lica. Procjene za bruto stopu upisa u više srednje obrazovanje iznose 77% (76% za muška lica i 78% za ženska), što je iznad stope za zemlje nižeg srednjeg nivoa dohotka globalno (62%), ali prilično ispod prosječne stope za zemlje u Evropi (93%), u kojima je srednje obrazovanje često obavezno. Uz nisku stopu upisa u BiH, postoji značajan broj lica koja odustaju od srednjeg obrazovanja u toku školovanja. Stopa završavanja srednje škole procenjuje se na ~61% ukupno i najniža je za najsiromašnijih 40% stanovništva (39%), za muška lica (55,6%), te za lica koja žive u ruralnim oblastima (49,8%) (Izvor: EPDC). Uz nisku stopu upisa, zbog stopa ponavljanja godina i odustajanja, samo 57% ukupnog broja učenika koji su završili osnovnu školu u okviru jedne generacije naknadno uspijeva da završi srednje obrazovanje (Svjetska banka, 2005). 19 Iako ne postoje precizni statistički podaci o tačnom broju pružalaca obuke, u anketi koja je sprovedena kao dio programa EU VET 2005. godine identifikovano je 560 pružalaca. Od pružalaca koji su ispunili upitnik ankete, 67% je bilo javno (uglavnom škole), 9,5% privatno, a 23% su vodili NVO-i. 20 Bruto stopa upisa je uobičajeno mjerilo UN-a koje se izračunava tako što se iskaže broj učenika / studenata koji su upisani na konkretni stepen obrazovanja (osnovni, srednji i viši), bez obzira na uzrast, kao procenat broja stanovnika zvanične školske dobi za taj stepen. 30 62. Zbog opadajućeg trenda stopa rađanja, ukupni broj učenika koji su upisani u osnovne škole i srednje škole u BiH je u padu. Od 2004. godine, broj lica u starosnim grupama za osnovno obrazovanje opadao je za 0,5% u prosjeku, na godišnjoj osnovi. Ukupni broj učenika koji su upisani u srednje škole je od 2003. do 2007. godine opadao po stopi od 1% godišnje u prosjeku. 63. Pokazatelj međunarodne konkurentnosti osnovnog obrazovanja u BiH ukazuje na to da bi kvalitet osnovnog obrazovanja u BiH mogao da bude ispodprosječan. 2007. godine su učenici iz BiH po prvi put učestvovalo u istraživanju TIMMS, Međunarodnoj studiji trendova u matematici i prirodnim naukama (Trends in International Mathematics and Science Study), koja poredi postignuća u matematici i prirodnim naukama u različitim zemljama. Učenici osmog razreda iz BiH su rangirani ispod prosjeka i za matematiku i za prirodne nauke, sa rezultatom od 456 i 466, redom (pri čemu je 500 prosjek), te ispod ranga učenika iz drugih zemalja u regionu koje su učestvovale u testiranju (Srbija i Slovenija). 64. Kvalitet srednjeg obrazovanja takođe i dalje predstavlja ključno pitanje, iako se ulažu napori za usklađivanje sistema sa EU, posebno u vezi sa usmjerenim obrazovanjem. Usmjerenom obrazovanju u BiH poklanja se znatna pažnja i ono je djelomično reformisano zahvaljujući naporima koje je vodila Evropska Komisija. Programi VET traju dvije do tri godine i kreirani su da vode do zapošljavanja, iako je učenicima dozvoljeno da nastave školovanje na narednom obrazovnom nivou, ako polože dodatne ispite. EC VET programi su, između ostalog, imali za cilj da smanje broj kategorija zanimanja (sa gotovo 500 na oko 100); stvore modularni obrazovni plan i program za porodice vještina i učine sistem fleksibilnijim i omoguće povećan stepen mobilnosti učenika između zanimanja, podstaknu preduzetništvo i profesionalno usmjeravanje učenika kroz formiranje virtualnih i realnih preduzeća u okviru srednjoškolskih ustanova, kao i centara za razvoj karijera; te učine VET škole takvim da bolje odgovaraju na potrebe tržišta rada kroz povećan stepen interakcije između škola, učenika, te poslodavaca. U toku 2008. godine, Parlament BiH je institucionalizovao strategije za VET reformu kroz usvajanje Okvirnog zakona o srednjem obrazovanju i obuci. Međutim, proći će određeno vrijeme prije nego što se rezultati reforme odraze na unapređene ishode na tržištu rada. 65. Međutim, opšte i tehničko srednje obrazovanje je prošlo kroz mali stepen reforme i smatra se da je preopširno i nedovoljno praktično da opremi lica koja ga završe sa onim tipom vještina koje su potrebne da bi se ta lica mogla zaposliti na tržištu rada. Srednje škole u BiH uključuju 4-godišnje opšte škole (gimnazije), 4-godišnje tehničke škole i druge 4-godišnje specijalne škole. Gimnazije obično vode do upisivanja u visoko obrazovanje; tehničke škole su kreirane tako da vode do zapošljavanja, upisivanja u neuniverzitetsko usmjereno obrazovanje nakon srednjeg ili upisivanja u visoko obrazovanje. Ciljevi vlade su da poveća stepen upisa u 4-godišnje gimnazije i tehničke škole sa sadašnjih 20% i 30%, redom, na 30% i 40%. Međutim, došlo je do malog stepena reformi ili modernizacije nastavnog plana i programa koji bi mogli da učine te opcije privlačnijim za učenike ili koje bi unaprijedile njihove šanse za uspjeh na tržištu rada. 66. Sistem visokog obrazovanja je takođe do sada prošao kroz veoma male reforme, što je najvećim dijelom posljedica otpora i nedovoljnog prihvatanja reforme među ključnim učesnicima u procesu. Najznačajniji korak ka reformi 31 predstavljalo je usvajanje Okvirnog zakona o visokom obrazovanju 2007. godine, koje je uslijedilo nakon četiri godine debate i izmjena nacrta. Osnovni elementi zakona su to što on obezbjeđuje zakonski temelj za uspostavljanje dvije nove nezavisne institucije za pružanje podrške razvoju visokog obrazovanja21 i pravnu osnovu za integraciju autonomnih fakulteta. Taj zakon takođe potvrđuje posvećenost BiH ciljevima Bolonjskog procesa, koji uključuju postepeno prilagođavanje standardima EU kroz standardizaciju diploma, uspostavljanje mehanizama za obezbjeđenje kvaliteta, održavanje dopuna diploma sa ciljem promovisanja zapošljavanja, unapređivanje slobode kretanja i mobilnosti studenata i nastavnog osoblja, priznavanje studijskih perioda provedenih na drugim univerzitetima ili u drugim zemljama, te promovisanje evropske saradnje u obezbjeđenju kvaliteta i razvoju nastavnih planova i programa. 67. Čak i ako su reforme zakonski usvojene, implementacija reformi u visokom obrazovanju je bila veoma spora. Okvirni zakon je ostavio neriješenim ključne aspekte razvoja visokog obrazovanja, konkretno u vezi sa pitanjem finansiranja visokog obrazovanja. Štaviše, u toku dvije godine koje su prošle otkako je zakon usvojen, nijedna od institucija čije uspostavljanje je propisano Okvirnim zakonom nije u potpunosti opremljena ni sposobna da vodi proces reforme visokog obrazovanja. 68. Stopa upisa u visoko obrazovanja u BiH je niska, bez obzira na značajne koristi koje visoko obrazovanje donosi. U ovom trenutku samo 3% ukupnog stanovništva BiH ima univerzitetsku diplomu. Neznatno veći procenat (5%) stanovništva starosti od 25 do 65 godina ima univerzitetsku diplomu. Radi poređenja, 11% stanovništva u Hrvatskoj starosti od 25 do 65 godina i 18% stanovništva Slovenije starosti od 25 do 65 godina ima diplomu visokog obrazovanja. U EU, u prosjeku, 24% stanovništva ima diplomu visokog obrazovanja. Pozitivan znak predstavlja činjenica da je registrovan snažan porast ukupnog broja studenata koji su upisani u visoko obrazovanje u BiH, sa 62.525 studenata koliko je registrovano 2001. godine, na 104.938 studenata 2008. godine. Broj izdatih magistarskih i doktorskih diploma takođe je povećan, sa 195 2001. godine na 563 diploma 2008. godine. Tabela 4: Razlike u platama za univerzitetsko obrazovanje u odnosu na osnovno obrazovanje, 2005. godine Albanija BiH Makedonija Srbija Sva lica radne dobi 1-3 razreda srednje škole 4-5 razreda srednje škole Obrazovanje nakon srednjeg Mladi ljudi (manje od 35 godina) 1-3 razreda srednje škole 4-5 razreda srednje škole Obrazovanje nakon srednjeg Izvor: Linden, et al. (2008)22 21 Zakonom je uspostavljena Agencija za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđenje kvaliteta, čija uloga će se odnositi na akreditaciju, evaluaciju, monitoring i pružanje podrške razvoju na univerzitetima i Centar za informacije i priznavanje dokumenata u oblasti visokog obrazovanja. Zakon takođe propisuje funkcije Konferencije rektora u BiH. 22 Podaci uzeti iz izvora Betcherman et al. 2007. Podaci za BiH su iz 2004. godine. Iznosi za Albaniju i BiH odnose se na usmjerene srednje škole u odnosu na opšte srednje škole, a ne za programe srednjeg obrazovanja različite dužine. 32 69. Jedna od ključnih stvari koja odbija od upisivanja u visoko obrazovanje odnosi se na nizak dohodak stanovništva i visoke troškove univerzitetskog obrazovanja. Prema rezultatima ankete LSMS iz 2001. godine23, prosječni godišnji troškovi školarine po studentu u visokom obrazovanju bili su prilično niski (189 konvertibilnih maraka). Međutim, stvarni privatni troškovi visokog obrazovanja su znatno viši zbog toga što studenti često žive daleko od kuće u jednom od većih gradova u kojima su locirani univerziteti, pa zbog toga imaju troškove smještaja, transporta i druge dodatne troškove života. Podaci iz ankete LSMS pokazuju da je ukupna prosječna godišnja potrošnja domaćinstava po studentu u visokom obrazovanju 2001. godine iznosila 1.506 konvertibilnih maraka, što predstavlja znatan dio budžeta za prosječno domaćinstvo i za mnoga domaćinstva nije finansijski dostupno.24 U isto vrijeme, mogućnosti za stipendije su male i često su zasnovane na uspješnosti u studiranju, a ne na potrebama, a tržište studentskih zajmova gotovo da i ne postoji. Prema tome, bez obzira na činjenicu da su troškovi školarina u BiH u velikoj mjeri subvencionirani, mogućnost plaćanja drugih troškova vezanih za obrazovanje vjerovatno će predstavljati ograničenje za povećavanje stope upisa. 70. Drugi faktor koji onemogućava povećanje stope upisa predstavlja nizak stepen interne efikasnosti univerziteta. Svake godine na univerzitetima u FBiH gotovo 24 posto studenata obnavlja akademsku godinu, a gotovo 13 posto u potpunosti odustaje od studiranja. Samo oko 50 posto studenata koji se upišu na univerzitete zaista i diplomira. Kao rezultat visoke stope obnavljanja, prosječnom studentu treba gotovo 7 godina da završi 4-godišnji program u BiH. Više od 12% svih studenata provede više od 10 godina studirajući da bi diplomiralo! Kao rezultat toga, studenti su u prosjeku stari 27 godina kada završe svoje visoko obrazovanje. U osnovi, škole svake godine proizvode samo mali broj diplomiranih stručnjaka. 2008. godine broj studenata koji su diplomirali te godine, izražen kao procenat svih studenata koji su upisani, iznosio je samo 12% Tabela 5: Pokazatelji ishoda visokog obrazovanja I 25.387 37% Broj studenata po godini studija, FBiH, 2008. godine II III IV V VI 18.524 27% 11.643 17% 11.623 17% 1.200 2% 227 0% Studenti po broju godina provedenih na studijama do diplome, FBiH, sa podacima iz 2007. godine 2 3 4 5 6 7 8 9 10+ 478 6% 381 5% 1.271 16% 1.536 20% 1.241 16% 996 13% 573 7% 442 6% 953 12% Studenti po starosti u vrijeme diplomiranja, FBiH, sa podacima iz 2007. godine <22 23 24 25 26 27 28 29 30+ 322 4% 638 8% 1.180 15% 1.119 14% 848 11% 599 8% 469 6% 315 4% 2.408 30% Izvor podataka: Entitetski Statistički zavod 71. Pošto studenti i univerziteti i dalje primaju pomoć države u toku cijelog trajanja studija, postoji malo podsticaja za unapređivanje efikasnosti i uspješnosti. Jedna od finansijskih posljedica niskog stepena efikasnosti univerziteta 23 24 Anketa mjerenja standarda života (Living Standards Measurement Study), Svjetska banka. U 2001. godini BDP per capita u BiH iznosio je 3.441 konvertibilnu marku (Izvor: MMF). 33 je to što oko 43 posto budžeta javnih univerziteta otpada na finansiranje odustajanja i obnavljanja koja ne donose vidljive obrazovne ili ekonomske koristi.25 To predstavlja trošak za društvo i u smislu toga što se javni fondovi troše na studente koji studiraju više od 4 godine i trošak za privredu u smislu nedovoljnog iskorištavanja zaposlenih sa vještinama i znanjima. 72. Kvalitet nastave na javnim univerzitetima je ispod očekivanja zbog nedostatka kvalifikovanih profesora u BiH. Kao rezultat rata, mnogi ljudi iz akademskih krugova napustili su zemlju, a oni koji su ostali podijeljeni su između osam univerziteta, umjesto četiri, koliko je inicijalno postojalo. U isto vrijeme, broj studenata je u novijem periodu skokovito porastao, a ukupni broj upisanih sada premašuje iznose od prije sukoba. Drugo, akademska stručna znanja mnogih članova nastavnog osoblja oblikovana su prema potrebama privrede prije sukoba i manje su relevantna za potrebe sadašnje privrede, u kojima postoji veći stepen diverziteta. Treće, rast privatnih univerziteta imao je negativan uticaj na problem vezan za osoblje na javnim univerzitetima, pošto privatne institucije izvlače osoblje iz javnih univerziteta, nudeći im bolje plate. Kao rezultat ograničene ponude nastavnog osoblja i viđenja vezanih za potencijalno niske plate, nije neuobičajeno da akademsko nastavno osoblje prihvata mjesta na nekoliko fakulteta odjednom ili na više od jednog univerziteta, zbog čega dobijaju nekoliko plata, ali ne pružaju kvalitetnu nastavu. Tabela 6: Odnos broja studenata i broja nastavnog osoblja na univerzitetima u FBiH Broj Broj Studenti / studenata profesora Profesori Javni univerziteti 65,456 1,053 62 Religijski univerziteti 777 32 24 Akademije umjetnosti 623 78 8 Međunarodni univerziteti 813 29 28 Privatni univerziteti 915 38 24 Ukupno / prosjek. 68,584 1,230 29 Izvor podataka: FZS. 73. Za korupciju se izvještava da je endemično prisutna na javnim univerzitetima, što je najvećim dijelom rezultat lošeg nadzora i nedovoljne kontrole kvaliteta. Usmeni dokazi ukazuju na to da se profesori često ne pojavljuju na časovima, da studenti mogu da „kupe“ svoje ocjene, da nastavno osoblje nadopunjuje svoje prihode naplaćujući studentima za ponovno polaganja ispita. 74. U novijem izvještaju EU finansijska struktura visokog obrazovanja u BiH identifikovana je kao jedan od osnovnih uzroka mnogih neefikasnosti i problema vezanih za kvalitet. Dok je u RS finansiranje visokog obrazovanja centralizovano pri Ministarstvu prosvjete, u FBiH visoko obrazovanje finansiraju kantoni. Iako studenti dolaze iz svih kantona, kantoni u kojima su univerziteti locirani obezbjeđuju većinu finansiranja. Drugo, finansiranje je i u FBiH i u RS vođeno ulaznim faktorima (zasnovano na platama osoblja), umjesto na izlaznim rezultatima (broju diplomiranih). Kao rezultat toga, ne postoji finansijski podsticaj za motivisanje efikasnijeg rukovođenja studentima i nastavnim procesom. Djelotvorniji okvir finansiranja, kao što preporučuje EU, doveo bi do centralizacije finansiranja visokog obrazovanja, ako ne na nivou države, barem na entitetskom 25 Vidjeti izvještaj Evropske Komisije o reformi finansiranja visokog obrazovanja, mart / ožujak 2009. godine. 34 nivou, preraspodjele budžeta za obrazovanje tako da se isti klasifikuje na osnovu ciljeva i konkretnih ishoda koji treba da budu postignuti, te uspostave finansiranja na osnovu formule zasnovane na broju studenata. 75. Drugi nedostatak javnog univerzitetskog sistema odnosi se na to što on ne odgovara potrebama privatnog sektora. Broj studenata koji se upisuju na studije za različite tipove diploma zasnovan je na procesu u kojem fakulteti unutar univerziteta uspostavljaju kvote za maksimalan broj studenata koji treba da se upišu svake godine. Kvote određuju sami fakulteti, manje ili više autonomno, a većina univerziteta nema strategiju upisa koja bi se odnosila na cijeli univerzitet. Potražnja na određenim fakultetima na kraju premašuje kvotu, dok se za određene tipove diploma ne prijavljuje predviđeni broj studenata. Unutar te strukture, potrebe privatnog sektora za određenim tipovima diplomiranih stručnjaka u osnovi se ne uzimaju u obzir. Na primjer, iako privatni sektor stalno izražava potrebu za mašinskim inženjerima, Fakultet mašinstva pri Univerzitetu u Sarajevu nije uspio da popuni svoju kvotu za akademsku godinu 2008/2009. Dok je u akademskoj godini 2007/08. 339 studenata prve godine upisano na fakultetu, planirani upis za akademsku godinu 2009/2010. predviđa 270 studenata. Jedan od razloga koji se često navodi za nizak broj upisanih studenata na inženjerskim fakultetima je to što se taj program jednostavno smatra preteškim. U isto vrijeme, veliki broj studenata se i dalje upisuje na fakultete ekonomije, prava, filozofije i političkih nauka, iako su stope nezaposlenost među tim kategorijama diplomiranih lica najviše. 76. Strateški okvir i okvir finansiranja za istraživanje i razvoj koji bi ojačao produktivnu saradnju između univerziteta i privatnog sektora takođe u najvećoj mjeri nedostaje. Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju naučna istraživanja su odvojena od nastave i odluke vezane za istraživanje i razvoj su prepuštene da ih reguliše posebni zakon, ali taj posebni zakon, međutim, još nije pripremljen. Finansiranje za istraživanje i razvoj u BiH sada predstavlja tek 0,05% BDP-a, dok takvo finansiranje u državama članicama EU obično predstavlja između 2% i 3% BDP-a. Novouspostavljena Agencija za akreditaciju i obezbjeđenje kvaliteta u BiH treba da postane institucija koja će „… predlagati opšte smjernice i kriterijume na osnovu kojih se finansiranje iz budžeta institucija BiH može raspodjeljivati na institucije visokog obrazovanja za namjene naučnih istraživanja“ međutim, kapacitet te institucije sada je na niskom nivou. 35 Tabela 7: Najpopularnijih 15 tipova diploma na javnim univerzitetima u FBiH, po ukupnom broju upisanih studenata u 2008. godini Broj studenata % ukupnog 10,860 16.6% 1 Ekonomija 2 Pravo 3 Filozofija 4 Političke nauke 9,768 5,952 4,537 14.9% 9.1% 6.9% 5 Medicina 6 Matematika i prirodne nauke 3,024 2,388 4.6% 3.6% 7 Prosvjeta 8 Mašinstvo 9 Kriminologija 2,110 1,636 1,567 3.2% 2.5% 2.4% 10 Farmacija 11 Zdravstvene studije 12 Pedagogija 1,492 1,401 1,382 2.3% 2.1% 2.1% 13 Elektrotehnika 14 Građevinarstvo 1,241 1,202 1.9% 1.8% 15 DIF Sve ostalo 1,040 15,856 1.6% 24.2% UKUPNO 65,456 Izvor podataka: FZS. 77. Obrazovanje odraslih je u BiH u velikoj mjeri nedovoljno obezbjeđeno i tek mali broj odraslih lica aktivno učestvuje u nastavku obrazovanja i programima obuke. Razlozi za to su višestruki i imaju uzroke i na strani potražnje i na strani ponude. Motivacija pojedinaca je slaba i odražava gledište, koje je bez sumnje nasljeđeno iz socijalističkih vremena, da bi zaposlenje trebalo da obezbijedi država. Štaviše, cijena obrazovanja i obuke odraslih i nedostatak savjetovanja o karijeri i usluga koje bi to podržavale takođe doprinose niskoj potražnji za takvim uslugama. Potražnja iz preduzeća je ograničena zbog njihovih finansijskih resursa i visokog nivoa nezaposlenosti koji obezbjeđuje stalnu ponudu radne snage za određena zanimanja, te zbog bojazni vezanih za kvalitet pružalaca obuke. Ponuda sa strane javnog sektora je ograničena na usluge obuke odraslih koje obezbjeđuje tek mali broj srednjih škola. Međutim, te usluge su najčešće ograničene mogućnostima srednjih škola da raspodijele resurse i njihovim nedostatkom stručnih znanja vezanih za metod obuke odraslih. Na strani privatnog sektora, nedostatak institucionalnog okvira akreditacije, sertifikacije i obezbjeđenja kvaliteta ograničava aktivnosti privatnog sektora u obezbjeđivanju obrazovanja za odrasle. 36 E. Preporuke za reformu politika A. Uvod 78. Pošto je problem neusklađenosti i ograničenosti vještina kompleksan i raširen, preporuke vezane za politike će takođe morati da se bave sa nekoliko strana problema, uključujući i to kako stvoriti motivaciju za ljude da dosegnu i nauče potrebne vještine, bilo kroz odluke koje donose u vezi sa srednjim i visokim obrazovanjem ili kroz prekvalifikaciju i povećavanje postojećih vještina, kako da se pruži bolja podrška nezaposlenima u nalaženju zaposlenja koje odgovara njihovim vještinama; kako da se spriječi da stepen neusklađenosti raste putem iznalaženje načina na koje srednje škole i univerziteti mogu da dobiju informacije o potrebama tržišta rada i odgovore na njih; kako da se počne istraživati potencijal građana BiH u inostranstvu u vezi sa tim kako bi oni mogli da pomognu razvoju privrede BiH. U ovom odjeljku dajemo preporuke za načine na koje bi vlada mogla da radi na postizanju tih ciljeva kroz aktivnosti u šest ključnih oblasti: 1. Makro strategija za tržište rada: Razvoj jasne strategije i ciljnih iznosa za rast u ključnim sektorima privrede koji bi iskoristili konkurentne prednosti BiH i koji bi mogli da postanu pokretači izvozno orijentisanog rasta i stvaranja radnih mjesta. 2. Institucije tržišta rada: Jačanje kapaciteta zavoda za zapošljavanje kako bi se oni angažovali u aktivnim politikama na tržištu rada. To bi se moglo raditi paralelno sa stvaranjem odgovarajućeg pravnog okvira i motivacionih faktora sa ciljem da se i privatni sektor uključi u pružanje usluga koje su potrebne na tržištu rada. 3. Srednje obrazovanje i VET reforma: Usmjeravanje pažnje na reformu srednjeg obrazovanja sa ciljem da se licima koja završe srednju školu daju fleksibilne vještine za kojima postoji potražnja na tržištu rada, kao i da ih se bolje pozicionira za nastavak obrazovanja i učenje u toku cijelog života. Nastavak implementacije reformi koje su već pokrenute u sektoru VET kroz reforme EU VET programa. 4. Reforma visokog obrazovanja: Osmišljavanje vizije i strategije za sveobuhvatnu reformu visokog obrazovanja u BiH koja uključuje prihvatanje reforme među različitim učesnicima u procesu. 5. Učenje u toku cijelog života i nastavak obrazovanja: Osmišljavanje okvira za nastavak obrazovanja i učenje u toku cijelog života (life-long learning, LLL). Nastavljanje obrazovanja i LLL predstavlja izdašnu oblast za angažman privatnog sektora, koji bi mogao da preuzme određene odgovornosti za obrazovanje sa leđa vlade. 6. Angažman dijaspore: Osmišljavanje strategije za potencijala dijaspore zemlje radi unapređivanja procesa razvoja. 37 korištenje 79. Ono što slijedi su opcije politika koje bi mogle da budu korisne za vladu BiH pri formulisanju strateških inicijativa koje su toliko hitno potrebne radi nalaženja odgovora za ograničenja vještina koja će bez sumnje otežati rast u BiH. Mnoge od tih opcija treba da se uklope u širi ekonomski okvir i, u svakom slučaju, trebalo bi da se sprovede određivanje prioriteta u konsultacijama sa učesnicima u procesu, pošto je svaka reforma, a posebno reforma obrazovanja, i kompleksna i dugotrajna. Bez uključenosti učesnika u procesu, reforma neće biti uspješna. 1. Makro strategija razvoja i zapošljavanja 80. BiH je u toku rata pretrpila velika oštećenja i izgubila veliki dio svojih produktivnih kapaciteta. Od rata je njena privreda postala daleko više orijentisana prema vani. Danas je samo na trgovinskoj razmjeni angažovano 19% radne snage. Iako BiH nema masu, ni fizičku ni u smislu ljudskih kapaciteta, da bude globalni lider u mnogim proizvodnim aktivnostima, njena blizina evropskim tržištima i određene odlike njenih prirodnih i ljudskih resursa ipak joj daju konkuretne prednosti za proizvodnju određenih roba i pružanje određenih usluga sa kojima može da bude konkurentna na evropskom, pa čak i globalnom tržištu. 81. Na osnovu analize ekonomskih aktivnosti u BiH koju je sprovela Svjetska banka, aktivnosti u sektoru prerade drveta, automobilske industrije, poljoprivrede i turizma predstavljaju obećavajuće oblasti za rast izvoza.26 U novijem periodu, strani i domaći preduzetnici su ulagali napore u obnovu proizvodnih kapaciteta u tim sektorima. Međutim, industrijski razvoj u privredi u kojoj su fizički kapital i infrastruktura bili razoreni ratom i koja sprovodi tranziciju iz socijalističkog sistema u tržišnu privredu, mogao bi zahtijevati koordiniranu podršku države, kako bi bio uspješan. Da bi se iskoristio potencijal tih sektora, vlada bi trebalo da ima za cilj da razvije skup kompatibilnih strategija vezanih za to kako da podstakne investicije privatnog sektora u fizički i ljudski kapital koji je neophodan kao podrška rastu tih industrija. Rast izvozno orijentisanih industrija može da, sa svoje strane, obezbijedi zapošljavanje, poreske prihode i stranu valutu za dobrobit razvoja vlade i zemlje u cjelini. 82. U ekonomskoj literaturi je pokazano da u slučajevima u kojima postoje eksterni faktori,27 aktivnosti koje su podložne eksternim faktorima najčešće bivaju obezbjeđivane u nedovoljnoj mjeri. Ako su aktivnosti poželjne i profitabilne, vlada često može igrati ključnu ulogu u pružanju podrške ili obezbjeđivanju robe koja je podložna eksternim faktorima; kao na primjer kroz pružanje podrške zdravstvu i obrazovanju radi povećavanja stepena kvaliteta i kapaciteta ljudskog kapitala, infrastrukturi, radi povećavanja kvaliteta i dostupnosti fizičkog kapitala, te istraživanju i razvoju, radi povećavanja proizvodnih kapaciteta. 26 Vidjeti druge izvještaje Svjetske banke, npr. Ekonomski memorandum za BiH (Country Economic Memorandum). 27 Prema osnovnoj definiciji, eksterni faktori ili eksternalije postoje kada društveni povrat određenih aktivnosti premašuje privatni povrat tih aktivnosti. Na primjer, eksternalije često postoje u vezi sa obukom zaposlenih; dok jedno preduzeće snosi privatne troškove obuke, druga preduzeća i privreda u cjelini mogu da imaju koristi ako zaposleni prenese znanje koje je dobio kroz promjenu posla. Takođe, eksternalije često postoje u vezi sa usvajanjem novih tehnologija. Prvo preduzeće koje usvoji tehnologiju snosi trošak i rizik vezan za učenje tehnologije i njeno prilagođavanje lokalnim uslovima. Preduzeća koja kasnije prihvate tehnologiju mogu da je kopiraju po manjoj cijeni i sa manjim rizikom. 38 Drugi uobičajen tip eksternalija su koordinacione eksternalije. Na primjer, industrijama je često potreban čitav spektar inputa (sirovina ili poluproizvoda) da bi bile konkurentne. Kada ti inputi nisu dostupni na domaćem tržištu i previše su skupi za uvoz, industrije se ponekad i ne formiraju, iako bi, kada bi se formirale, mogle da budu konkurentne i profitabilne. Vlade mogu da igraju ključnu ulogu kroz usmjerene intervencije u politikama, kao što su koordinacija investitora, pružanje garancija za određene investicije ili obezbjeđivanje povoljnog poreskog tretmana, ili sponzorisanje poboljšavanja one vrste vještina koje su potrebne za ciljne industrije kroz subvencioniranje programa obuke uposlenih. 83. Konkretno, za vladu BiH, smatramo da bi pomicanje BiH prema gore po lancu vrijednosti i promovisanje izvoza trebalo da bude razvojni prioritet. Međutim, da bi bila uspješna u ostvarivanju tog cilja, za BiH je neophodna obrazovana i mobilizirana radna snaga, koja je sposobna da komunicira preko granica i da opslužuje potrebe globalnih preduzeća i potrošača. Stvaranjem i promovisanjem jasne makro-razvojne strategije i određivanjem prioriteta i pružanjem podrške razvoju izabranih industrijskih sektora, vlada može da obezbijedi osiguranje i motiviše pojedince da se obrazuju u onim vrstama vještina koje su potrebne za te industrije. Na strani ponude, vlada može da sprovodi koordinaciju između preduzeća i javnih obrazovnih ustanova sa ciljem da se školski plan i program bolje uskladi sa potrebama tržišta rada. Vlada može da radi zajedno sa privatnim sektorom da podstakne privatno obezbjeđivanje programa obuke i obrazovanja koji pomažu pojedincima da dobiju onu vrstu vještina koje im omogućavaju da se zaposle. Važan preduslov za takvu aktivnu politiku vlade je da se eliminišu viđenja o neefikasnosti vlade ili korupciji u procesu, koja mogu da ozbiljno poremete razvojne ishode. Važno je da se ključni učesnici u procesu aktivno angažuju i da se politike razviju i implementiraju na transparentan način. 2. Podsticaji, institucije i infrastruktura na tržištu rada 84. Država treba da igra važnu ulogu u unapređivanju ishoda na tržištu rada i prilika za zapošljavanje za nezaposlene. Vlada bi trebalo da razvije načine za obezbjeđivanje podsticaja za pojedince da traže zaposlenje ili postanu samozaposleni, umjesto da preživljavaju od socijalnih davanja i transfera, na primjer kroz obezbjeđivanje kreditne podrške preduzetnicima sa manjim obimom aktivnosti. Duga oblast u kojoj postoji potreba za većim stepenom pažnje od strane vlade je nezvanična privreda u BiH. Vlada bi mogla da istraži načine za ograničavanje i smanjivanje veličine nezvanične privrede kroz omogućavanje fleksibilnosti u zapošljavanju i otpuštanju (posebno fleksibilnosti za privremeno zapošljavanje), kroz reviziju stopa socijalnih doprinosa koje su preduzeća u obavezi da plaćaju i, gdje god je moguće, kroz mjere za povećavanje efikasnosti ili finansiranje iz opšteg budžeta, čime se smanjuje opterećenje doprinosa koje pada na leđa privatnog sektora, čime bi ga učinila konkurentnijim. 85. Zavodi za zapošljavanje treba da budu osposobljeni, finansijski i institucionalno, da preuzmu vodeću ulogu u sprovođenju aktivnih politika na tržištu rada. Kao što je pokazano u ovom izvještaju, njihovi kapaciteti se sada troše na obezbjeđivanje naknada za nezaposlenost. Iako je obezbjeđivanje i administriranje tih davanja važno, pitanje je da li bi ih bolje obezbjeđivali zavodi za zapošljavanje ili neke druge institucije vlade. Kao što je slučaj u drugim zemljama (npr. Poljska) u 39 opštem se slučaju smatra da je dobra politika vlade odvojiti aktivne od pasivnih mjera na tržištu rada. Naša preporuka bi bila da s administriranje davanja prenese na neku drugu instituciju, dok bi se zavodima za zapošljavanje omogućilo da usmjere napore na aktivne mjere na tržištu rada. 86. Neophodan je regulatorni okvir tako da privatni sektor takođe može da postane važniji igrač u pružanju usluga za povezivanje lica koja traže zaposlenje sa raspoloživim radnim mjestima. U ovom trenutku, pružanje usluga posredništva pri zapošljavanju i obuke u privatnom sektoru gotovo i da ne postoji zbog niskog nivoa potražnje i nedostatka odgovarajućeg okvira za regulisanje takvih aktivnosti. U drugim zemljama vlade često aktivno angažuju stručna znanja i resurse privatnog sektora za administriranje određenih programa zapošljavanja ili obuke. Djelotvornije rješenje i rješenje koje u većoj mjeri odgovara potražnji bilo bi da zavodi za zapošljavanje budu odgovorni za odlučivanje o tome kako da raspodjele svoj budžet između aktivnih politika zapošljavanja i da zatim potpišu ugovore sa velikim brojem kvalifikovanih preduzeća iz privatnog sektora kao podugovaračima za implementaciju. Iako za sada u BiH ne postoji veliki broj takvih preduzeća, strategija vlade kojom bi se obećale takve mjere vezane za politike obezbijedila bi podsticaje za uspostavljanje privatnih pružalaca usluga posredovanja pri zapošljavanju i obuke. 3. Reforma srednjeg obrazovanja 87. Ustanove opšteg srednjeg obrazovanja su za sada prošle kroz mali stepen reforme. Ukupno gledano, nastavni plan i program u opštim školama (tehničkim školama i gimnazijama) smatra se previše nepraktičnim da bi oni koji završe te škole mogli da se direktno zaposle. U isto vrijeme, ti planovi i programi su izuzetno rigidni i ne daju učenicima mnogo fleksibilnosti. Da bi se modernizovali nastavni plan i program, prioritet u školama BiH bi trebalo da se da jezicima, obuci u korištenju računara, lakim vještinama (komunikacija, timski rad, preduzetništvo). Uloga orijentacije u karijeri i savjetovanja bi takođe trebalo da se ojača, tako da učenici budu bolje pripremljeni da zauzmu svoje mjesto na tržištu rada 21. stoljeća, kao i da budu bolje usmjereni i motivisaniji što se tiče napora za postizanje višeg stepena obrazovanja i učenja u toku cijelog života. 88. Usmjerene škole bi trebalo da prihvate proces implementacije reforme kroz korištenje modularnih i fleksibilnih koncepata nastavnog plana i programa koji su razvijeni kroz programe EC VET i da nastave sa tim procesom. Usmjerene škole bi takođe trebalo da traže inpute od učesnika u procesu i da, do najveće moguće mjere, formiraju partnerstva sa lokalnim preduzećima, kako bi stvorile prilike za obuku i zapošljavanje za lica koja završe te škole i kako bi osigurale da su vještine kojima se podučavaju učenici relevantne za lokalno tržište rada. U tim partnerstvima privatni sektor bi trebalo da doprinosi obezbjeđivanjem prilika za praktično pripravništvo za učenike, što bi sa jedne strane povećalo skup vještina učenika, a sa druge strane omogućilo lakši prelazak na buduće zapošljavanje u preduzeću. 89. Uz veći stepen orijentacije na praktične vještine i potrebe tržišta rada, institucije koje su u skladu sa programom VET bi takođe trebalo da razviju nastavni plan i program koji bi povećao nivo vještina lica koja napuštaju 40 školovanje u ranim fazama i odraslih lica. Ti programi bi trebalo da nude obuku u povezanim klasterima vještina (na primjer, IKT, jezici, nauke vezane za životnu sredinu, zajedno sa vještinama kao što su timski rad, rješavanje problema, itd), da bi se učenicima obezbijedila dovoljno široka baza vještina za odgovaranje na različite prilike na tržištu rada. 4. Reforma visokog obrazovanja 90. U visokom obrazovanju je došlo do malog stepena reforme i postoji više oblasti kojima je neophodno hitno posvetiti pažnju. Naša primarna preporuka je da vlada, u saradnji sa ključnim učesnicima u procesu (ministarstva, edukatori, administratori javnih i privatnih univerziteta, predstavnici poslodavaca i studenata) osmisli dugoročnu (desetogodišnju) i srednjoročnu (petogodišnju) državnu strategiju za reformu visokog obrazovanja i da radi na tome da se ključni učesnici u procesu obavežu da urade svoj dio posla da bi zaista implementirali strategiju. Vizija i sa tim vezani skup ciljeva državne politike trebalo bi da posebnu pažnju posvete sljedećem: o Osiguravanju posvećenosti i bržoj implementaciji bolonjskih reformi, o Jačanju kapaciteta tijela za obezbjeđivanje kvaliteta kako bi moglo kvalitetno funkcionisati – to tijelo je stvoreno zakonom o visokom obrazovanju iz 2007. godine, ali do sada nije postalo u potpunosti funkcionalno; o Transferu finansiranja za visoko obrazovanje sa kantonalnog na državni, ili barem entitetski nivo, te povezivanju finansiranja sa ishodima obrazovanja, umjesto sa ulaznim faktorima; o Reformi studentskih stipendija, tako da se stvore podsticaji da se osigura viši stepen efikasnosti i vrijednosti. Te mjere bi mogle da uključuju bolje usmjeravanje finansiranja na ekonomski ugrožene studente i smanjivanje podrške države za studente koji obnavljaju godinu ili studiraju duže od standardnog trajanja kurseva; o Podsticanje rasta različitih (privatnih) institucija visokog obrazovanja koje obezbjeđuju u većoj mjeri profesionalno orijentisane programe i koje imaju fleksibilnije mehanizme nastave; o Obezbjeđivanje adekvatnog i efikasnog finansiranja za istraživanje i razvoj, kao na primjer kroz stvaranje partnerstava između preduzeća i javnih univerziteta, te podsticanje inovacija kroz veću finansijsku podršku za saradnike u nastavi i istraživače na javnim univerzitetima. 5. Razvoj učenja u toku cijelog života 91. Prioritet u omogućavanju boljeg obezbjeđivanja prilika za kontinuiranu obuku / učenje u toku cijelog života je da se obezbijedi regulatorna infrastruktura za obezbjeđivanje usluga obuke u javnom i privatnom sektoru. Zakon na državnom nivou treba da uspostavi standarde, mjerila kvaliteta i procese sertifikacije. Takve inicijative vlade bi podstakle interes u privatnom sektoru za obezbjeđivanje usluga obuke odraslih i dovele bi do povećavanja potražnje među radnicima i preduzećima za tim uslugama, potražnje koja je do danas bila ograničena zbog nedostatka obezbjeđivanja kvaliteta i sertifikacije. Pokrenute su aktivnosti na 41 razvoju studije izvodljivosti za obrazovanje odraslih u BiH; međutim, legislativa, strategije i regulatorne institucije tek treba da budu uspostavljene. 92. Dok bi javni obrazovni sistem trebalo da osigura da lica koja završe obrazovanje imaju osnovne vještine koje se očekuju od njihove edukacione obuke, poslodavci bi trebalo da preuzmu odgovornost za obezbjeđivanje obuke unutar preduzeća za konkretne zadatke vezane za posao. U mnogim zemljama uspostavljeni su poreski planovi za podsticanje obezbjeđivanja obuke od strane poslodavaca. Većina zemalja koje su se priključile EU koristile su sisteme grantova, poreskih kredita ili subvencija za obuku u toku devedesetih godina prošlog vijeka, za stvaranje podsticaja za preduzeća da pružaju obuku unutar svojih pogona za svoje zaposlene. Uz obezbjeđivanje obuke za konkretne zadatke, preduzeća se mogu podstaći da sarađuju sa vladinim tijelima i privatnim sektorom u pružanju kontinualnog obrazovanja u oblastima opštijih vještina, uz određenu podršku vlade. Primjer preduzeća u BiH koje je lider u tom pristupu je preduzeće ASA Prevent, koje je bez podrške države razvilo program obuke iz menadžmenta za svoje zaposlene, u saradnji sa Univerzitetom u Sarajevu (vidjeti studiju slučaja br. 1 u Prilogu). 6. Migracija / repatrijacija 93. Iako migracija prema vani predstavlja odliv vještina, ona takođe može da predstavlja izuzetnu priliku ako BiH uspije u repatrijaciji svojih građana i vještina i znanja kojima su oni ovladali u inostranstvu. Inicijalni korak koji bi mogao da se preduzme radi identifikacije i okupljanja mreže dijaspore BiH predstavlja stvaranje onlajn portala za naučnike iz BiH i lica koja su završila više obrazovne programe, slično Mreži hrvatskih znanstvenika koju sponzoriše Ministarstvo obrazovanja u Hrvatskoj. Drugi nadopunjujući projekat bi bio stvaranje onlajn mreže preduzetnika i poslovnih ljudi, kao što je program GlobalScot koji je kreiran radi okupljanja škotske dijaspore. 94. Drugi konkretni koraci koje bi vlada mogla da preduzme radi omogućavanja povratka građana sa vještinama iz inostranstva bili bi pregledanje i pojednostavljivanje procedura i skraćivanje vremena za obradu zahtjeva za priznavanjem stranih diploma. Sada se priznavanje diplome zakonom zahtijeva za određena radna mjesta u javnom i privatnom sektoru. Međutim, taj proces može da traje duže od godinu dana i predstavlja demotivacioni faktor za građane BiH koji studiraju u inostranstvu, kao i za druge strane državljane koji traže zaposlenje u BiH. 95. Na kraju, vlada bi trebalo da pregleda i prema potrebi revidira svoje politike vezane za izdavanje dozvola za rad koje bi mogle da imaju uticaja na određeni dio dijaspore BiH, ali i da ograničavaju mogućnosti za kvalifikovane državljane drugih zemalja da doprinose razvoju i rastu privrede BiH. 42 Aneks I A. Suočavanje sa ograničenjima – Studije slučaja iz sektora prerade drveta, automobilske industrije, poljoprivrede i turizma Mnoge zemlje su uspješno razvile konkurentne izvozne industrije tako što su osmislile jasnu makroekonomsku strategiju koja je bila usmjerena na promovisanje inovacija i razvoj u određenim sektorima u kojima su te zemlje pokazivale komparativne prednosti. Noviji izvještaj Svjetske banke28 pokazuje da je u toku perioda od 2002. do 2006. godine BiH postigla impresivan rast u izvozu robe i nefaktorskih usluga, po stopi od 10,9% - što je najviša stopa rasta izvoza među privredama jugoistočne Evrope u toku tog perioda. Trgovinske statistike za BiH između 2003. i 2007. godine ukazuju na to da je rast izvoza bio u opštem slučaju baziran na industrijama koje intenzivno koriste faktore kojima je BiH bogata i u kojima je BiH bila konkurentna čak i u prijeratna vremena: drvne proizvode, automobilske dijelove, željezo i metale, tekstil, hemikalije. Većina tih industrija pretrpjela je težak udarac u toku rata, ali njihov izvoznički uspjeh na najbolji je način iskoristio mnoge od vještina, stručnih znanja, te prirodnih resursa koji su preostali. Izazov u stvaranju održivog budućeg rasta biće da se te industrije modernizuju ka istraživanju proizvoda sa višom dodatnom vrijednošću i proizvoda u čijoj se proizvodnji intenzivnije koriste vještine, dovodeći ih u sklad sa znanjima i tehnologijama 21. stoljeća. 1. Industrija prerade drveta BiH je bogata šumama, koje pokrivaju oko 42-47% površine BiH i obezbjeđuju visokokvalitetno drvo. 2007. godine su različiti oblici prerade drveta i proizvoda zasnovanih na drvetu donijeli 706 miliona USD, odnosno 17% izvoza BiH (od čega se na izvoz drvenog namještaja odnosilo 64 miliona USD). To predstavlja značajan i stabilan rast od nivo od 224 USD vrijednosti izvoza u 2003. godini. Zbog snažnog rasta, od 2006. godine, BiH je postala neto izvoznih drvenog namještaja. Tabela 1: Trendovi u trgovini drvetom po klasterima (drvna građa na izlasku iz šume i proizvodi zasnovani na drvetu) u toku perioda od 2003. do 2007. godine 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Izvoz u milionima USD Trupci 6,1 12,1 19,2 34,0 40,8 Primarna prerada drveta 8,8 12,6 11,0 12,9 13,8 Sekundarna prerada drveta 197,5 276,5 325,9 485,6 579,6 Drugi proizvodi bazirani na drvetu 11,1 34,4 43,7 56,4 71,0 Ukupno iznad 223,7 336,0 400,2 589,3 705,8 Procenat ukupnog izvoza 21,8 20,8 16,8 17,2 17,0 Izvor: Kaminski, 2009. Međutim, sektoru šumskih proizvoda i dalje nedostaje harmonizovana i transparentna strategija za razvoj sektora i karakteriše ga veliki jaz između njegovog sadašnjeg stanja i njegovog potencijala. Izazov za rast u tom sektoru biće da se na minimum svedu udjeli koje u izvozu imaju neprerađene sirovine (trupci) i da se podstakne rast u proizvodima sa višom dodatnom vrijednošću / sektoru sekundarne 28 Kaminski, Bartlomiej (2008) 43 prerade (npr, namještaj od punog drveta, prozori i vrata, drvenarija, polugotovi proizvodi i elementi). Da bi postala još više konkurentna u toj industriji, strategija vlade BiH bi trebalo da bude usmjerena na jačanje integrisanog lanca snabdijevanja za tu industriju u BiH (da bi se na minimum sveo uvoz pojedinih inputa u proizvodnji) i na pružanje podrške za uvoz vodećih tehnologija obrade drveta. Bogatstvo kvalitetnih sirovina, dostupnost radne snage sa tradicijom prerade drveta, međunarodno priznanje proizvode brendiranih u BiH, te blizina tržišta EU dovode do toga da investicije u ovom sektoru predstavljaju perspektivu sa konkurentnim prednostima. Studija slučaja br. 1: Namještaj McMilan McMilan je preduzeće za proizvodnju namještaja koje je uspostavljeno u Banjoj Luci 1999. godine i koje prodaje namještaj prema narudžbama preko mreže ovlaštenih zastupnika. 75% prodaje preduzeća (9,25 miliona KM 2008. godine) sada je locirano u BiH, ali preduzeće razmatra širenje u Srbiju, Hrvatsku i druge zemlje regiona. Preduzeće McMillan je počelo svoje poslovanje uvozom i distribucijom namještaja iz proizvodnje kompanije Black Red White, vodećeg proizvođača namještaja iz Poljske. 2002. godine McMilan je investirao u proizvodne mašine i počeo da proizvodi namještaj pod svojim znakom. Danas kompanija nastavlja da radi u partnerstvu sa BRW, najvećim dijelom kroz uvoz luksuznih stavki od BRW. 2003. godine preduzeće McMilan je ušlo u partnerstvo sa drugom poljskom kompanijom za proizvodnju namještaja, Komandor, koja je specijalizovana za plakare od zida do zida koji se projektuju po narudžbi, pomoću softvera koji je razvila sama kompanija. Kroz sporazum o partnerstvu sa kompanijom Komandor, McMilan je dobio prava na korištenje njihovog softvera za nuđenje prilagođenih dizajnerskih rješenja za svoje klijente, po narudžbi. Sada McMilan ima za cilj da proširi aktivnosti na kuhinjski i kancelarijski namještaj. Ograničenje za te planove predstavlja potreba za uvozom panela baziranih na drvetu (MDF, koji se sada ne proizvode u BiH), što povećava kašnjenje u proizvodnji i proizvodne troškove. U ovom trenutku globalno usporavanje novih građevinskih aktivnosti ima uticaja na rad preduzeća McMilan i njegovu finansijsku situaciju, ali dostupnost kvalitetne radne snage predstavlja jednu od najvećih prepreka u toku perioda redovnog poslovanja. Iako za preduzeće nije problem da nađe kvalifikovane zaposlene za proizvodnju, teško mu je da nađe visokoobrazovane i kvalitetne dizajnere. Prošle godine je preduzeće primilo 10 pripravnika sa arhitektonskog fakulteta u Banjoj Luci, ali oni su se pokazali kao kratkoročno rješenje. Većina nije imala odgovarajuće praktične vještine da se bavi nezavisnim radom na dizajnu, a takođe im je nedostajala opšta motivacija i preduzetnički polet. Druga poteškoća odnosi se na nalaženje motivisanih i iskusnih prodavaca, radi širenja mreže ovlaštenih zastupnika preduzeća McMilan i rukovođenje odnosima sa klijentima. Potencijalni prodavci sa kojima su u prošlosti održani intervjui nisu imali pravi tip vještina prodaje i komunikacije. Studija slučaja br. 2: Namještaj Artisan Pokrenut na osnovu porodične tradicije 1997. godine, Artisan je manji proizvođač visokokvalitetnih stavki namještaja, lociran u industrijskoj zoni u Tešnju. Kao dio većih projekata, preduzeće je dizajniralo i opremilo nekoliko vrhunskih objekata u BiH i takođe izvozi namještaj u inostranstvo. U ovom trenutku je preduzeće ograničeno kapacitetima – njegov prostor za rad i radna snaga (32 zaposlena) nisu u mogućnosti da zadovolje svu potražnju za namještajem preduzeća. Međutim, preduzeće sada planira buduće proširenje svog radnog prostora i kapaciteta. Preduzeće Artisan je nedavno investiralo u novu tehnologiju koja će dovesti do povećanja njegovih proizvodnih kapaciteta i sposobnosti da zadovoljni određene zahtjeve sofisticiranih klijenata. 44 Preduzeće Artisan je takođe i osnivač centra drvne tehnologije ARTECO Tešanj, koji je uspostavljen uz podršku USAID-a i Norveškog ministarstva vanjskih poslova u februaru / veljači 2009. godine, sa misijom da obezbjeđuje usluge tehničkog obrazovanja i dostupnost novih CAD/CAM tehnologija za mala i srednja preduzeća u drvnoprerađivačkom sektoru i drugim sektorima u BiH sa ciljem povećavanja stepena konkurentnosti tih malih i srednjih preduzeća. To je jedina institucija u BiH koja je usmjerena na premošćavanje jaza između ljudskog kapitala u privatnom sektoru i može se smatrati modelom za pristup koji bi trebalo da se podrži u ovom sektoru i u drugim sektorima od značaja za opšti razvoj privrede BiH. Ciljevi centra ARTECO su da, kroz povezivanje, razvije proizvodne kapacitete malih i srednjih preduzeća u drvnoprerađivačkoj industriji i da ojača domaći lanac snabdijevanja i vrijednosti koji će dovesti do povećanja obima izvoza za sva preduzeća u sektoru proizvodnje namještaja u BiH. Preduzeće Artisan sarađuje sa srednjom školom u Tešnju radi doprinosa prilikama za praktično iskustvo za učenike. Uz tekući program pripravništva, Artisan stvara „Akademiju drveta“, u kojoj će motivisani učenici srednje škole biti zaposleni i obučeni u oblastima dizajna i proizvodnje. U ovom trenutku preduzeće Artisan ima poteškoće pri nalaženju zaposlenih sa pravom vrstom vještina u informacionim tehnologijama / softveru, nalaženjem kvalitetnih dizajnera, te aktivne grupe prodavaca sa dovoljnim vještinama korištenja stranih jezika. Sada preduzeće Artisan ugovara veliki dio dizajnerskih poslova sa dizajnerima slobodnjacima iz inostranstva i studiom za dizajn iz Zagreba u Hrvatskoj. Nedavno je preduzeće Artisan počelo da sarađuje sa arhitektonskim koledžom u Sarajevu i organizovalo je takmičenje za dizajn u kojem su najbolji rezultati dizajna studenata izabrani za proizvodnju. Ti aktivni projekti predstavljaju model za tip saradnje koji je potreban između poslodavaca i obrazovnih ustanova. Univerziteti bi trebalo da se podstaknu da rade sa privatnim sektorom na uspostavljanju institucija / programa koji će pružati istraživačku i tehničku podršku preduzećima u njihovim specifičnim oblastima potreba. 2. Industrija automobilskih dijelova Izvoz automobila i dijelova predstavlja mali, ali brzo rastući dio izvoza BiH. Vrijednost izvoza automobilskih dijelova porasla je sa 20 miliona USD 2002. godine na 223 miliona USD 2007. godine. Uspješan rast u tom sektoru potpomognut je povećanjem direktnih stranih investicija (najvećim dijelom u obliku zajedničkih poduhvata, joint ventures), u kombinaciji sa istorijskom specijalizacijom BiH u izgradnji mašina i automobilskih proizvoda, koja je pretrpjela prekide i oštećenja zbog rata. 45 Trendovi u trgovini u automobilskim mrežama proizvodnje i distribucije u toku perioda od 2002. do 2006. godine Vrijednost izvoza (u milionima USD) Proizvod 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Izvoz dijelova za auto mreže 17 70 127 192 211 205 Od čega: Dijelovi nes int-c motora (SITC 7139) 5 59 103 155 164 157 Dijelovi motornih vozila (SITC 784) 6 8 17 32 41 37 Izvoz gotovih proizvoda za automobilske mreže 2 3 13 7 8 18 Ukupni izvoz automobilskih komponenti 20 73 140 199 220 223 Udio automobilskih mreža u ukupnom izvozu (%) 1.7 5.8 7.0 7.6 6.7 5.8 Intenzitet uvoza za automobilske mreže (%) 52 51 59 74 65 78 Izvor: Kaminski, 2009. Rast LS (%) 2002-07. 46.1 58.9 41.7 36.1 45.2 Sada kada se BiH uspješno reintegrisala u globalne automobilske mreže proizvodnje, izazov u ovom sektoru će biti da se nastavi sa privlačenjem zajedničkih poduhvata i stranih investicija koje će dovesti do transfera vodeće proizvodne tehnologije u BiH i diversifikacije i rasta njene klijentske baze, te da se održi konkurentnost u smislu vještina radne snage, troškova rada, cijene finalnih proizvoda i tehnoloških sposobnosti. Studija slučaja be. 3: ASA Prevent Osnovano 1952. godine i bazirano u Wolfsburgu u Njemačkoj, preduzeće Prevent group je proizvođač automobilskih proizvoda (najvećim dijelom presvlaka za sjedišta), sa 35 lokacija i preko 10.000 zaposlenih širom svijeta. Preduzeće ASA Prevent u BiH je dio globalnog lanca snabdijevanja Pervent Grupe i uglavnom je usmjereno na proizvodnju presvlaka za sjedišta za Volkswagen. Preduzeće sada ima za cilj širenje ponude svojih proizvoda, uključujući i interijere za jahte. Nedostatak određenih vještina predstavlja značajno ograničenje za rast preduzeća ASA Prevent. Preduzeće ima stalnu potrebu za kvalitetnim mašinskim inženjerima. Preduzeće takođe ima poteškoće pri zapošljavanju menadžera na srednjem nivou koji donose u kompaniju razumijevanje njenog globalnog prisustva, međunarodnu perspektivu, koji imaju vještine prodaje i komunikacije i barem osnovno razumijevanje finansija. Takvi kvaliteti (međunarodna perspektiva, prodaja, te vještine korištenja stranih jezika, osnovne vještine korištenja računara) teško je naći među licima koja su nedavno završila univerzitet, čija obuka je često previše teorijska sa premalo praktičnih znanja za stvarni svijet i primjenu. Prema mišljenju preduzeća ASA Prevent, njegova potreba za visoko kvalifikovanim radnicima nije ispunjena na nivou do 20%. Kao rezultat poteškoća u nalaženju kvalifikovanih zaposlenih na lokalnom nivou, preduzeće često zapošljava svoje menadžere iz inostranstva, posebno iz zajednica dijaspore BiH. U tom slučaju ograničenje predstavlja težak proces priznavanja diploma i zahtjevi vezani za sertifikaciju koje postavlja država. Za preduzeće je takođe teško da nađe kvalifikovano tehničko osoblje. Jedno radno mjesto koje se teško popunjava je radno mjesto AutoCAD tehničara (lica koja su sposobna da prave osnovne nacrte koji su potrebni u automobilskoj industriji uz korištenje softvera AutoCAD), zbog toga što se studenti često ne upoznaju sa standardnim softverom u toku svoje tehničke obuke ili programa pripravništva. Preduzeće ASA Prevent takođe se suočava sa izazovima pri nalaženju kvalifikovanih zaposlenih u proizvodnji. Nedavno je preduzeće moralo da zaposli stručnjaka za kožu iz 46 Njemačke zbog toga što takvog stručnjaka nisu mogli da nađu na lokalnom tržištu. Preduzeće ima stalne potrebe za kvalitetnim lakirerima. Jedan problem vezan za zapošljavanje je što potencijalni zaposleni uglavnom nisu voljni da putuju na posao ili da se presele bliže proizvodnom objektu preduzeća u Visokom. Da bi se suprotstavilo ograničenju vezanom za vještine sa kojim se suočava, preduzeće ASA Prevent investira velike resurse u programe obuke zaposlenih, koji mogu da traju do tri mjeseca, u zavisnosti od radnog mjesta. Uz to, preduzeće je nedavno implementiralo pilot program ASA Prevent liderski program (APL), program obuke iz liderstva i menadžmenta unutar preduzeća koji je osmišljen da bi osposobio narednu generaciju menadžera na srednjem i najvišem nivou. Program se sprovodi u partnerstvu Poslovnom akademijom Univerziteta u Sarajevu i privatnom konsultantskom kućom. Ukupno 120 zaposlenih je pristupilo programu, a prvih 60 lica će završiti program u novembru / studenom 2009. godine, nakon 18 mjeseci obuke. Preduzeće ASA prihvata pripravnike i aktivno njima rukovodi. Kompanija takođe obezbjeđuje školarine za tekuće zaposlene za daljnje obrazovanje, ali zahtijeva da zaposleni potpišu ugovor koji se produžava ili vrate školarine kao zajam. Iako kompanija predstavlja model za aktivno investiranje u svoje zaposlene, te aktivnosti predstavljaju finansijsko opterećenje koje snosi sama kompanija, dok koristi od određenih tipova obuke koji se obezbjeđuju predstavljaju eksternalije za sektor i privredu u cjelini. Odgovornost za određenu obuku u koju investira preduzeće ASA (obuka u oblastima jezika, prodaje i komunikacija, računara i softvera) trebalo bi da snosi sistem srednjeg i visokog obrazovanja. Studija slučaja br. 4: CIMOS TMD Preduzeće CMOS TMD je uspostavljeno kao joint venture između kompanije CIMOS Group iz Slovenije i preduzeća TMD 2001. godine. Proizvodni objekat lociran u Gradačcu (uz druge objekte koji se formiraju u Zenici i Srebrenici) proizvodi dijelove za motore, od čega se 90% dostavlja kompaniji za proizvodnju motora iz SAD-a, Honeywell Garrett, a nakon toga se integriše u motore mnogih vodećih brendova automobila. Ljudski kapital definitivno predstavlja ograničenje za rast u preduzeću CIMOS. Preduzeće je nedavno investiralo u proizvodni prostor i nove tehnologije, ali ima deficit ljudi koji mogu sa njima da rade. Na nivou menadžmenta, vještine vezane za informacione tehnologije i jezike (engleski i njemački jezik) predstavljaju osnovne nedostatke, a CIMOS sponzoriše obuku u oblasti jezika za izabrane zaposlene. Na tehničkom nivou, lica koja su nedavno diplomirala na fakultetima mašinstva nemaju dovoljne praktične vještine ili im nedostaje određeno osnovno znanje opštih proizvodnih tehnologija, kontrole / obezbjeđenja kvaliteta i menadžmenta proizvodnim procesom. Takvi zaposleni se šalju u Švicarsku radi sveobuhvatne i skupe obuke. Kompanija takođe sponzoriše obuku profesora koji mogu da uče zaposlene CIMOS-a na fakultetima mašinstva Univerziteta u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Na taj način, privatna kompanija subvencionira javni obrazovni sistem u BiH, koji, ostavljen sam sebi, ne proizvodi istraživačka i stručna znanja potrebna za rastuću automobilsku industriju. 47 Studija slučaja br. 3: Unico Filter / Manhummel Preduzeće Unico Filter počelo je sa proizvodnjom filtera za automobilsku industriju u Tešanj 1974. godine. 2005. godine kompanija je privatizovana i integrisana u njemačku kompaniju MANN+HUMMEL Group, koja zapošljava preko 11.500 ljudi na 41 lokaciji širom svijeta. Nakon privatizacije, mnogi od zaposlenih preduzeća Unico Filter su prekvalifikovani za korištenje proizvodne tehnologije kompanije MANN+HUMMEL. Programi obuke zaposlenih koje koristi preduzeće sada su potpuno integrisani u programe preduzeća MANN+HUMMEL Group i zaposleni se često šalju u inostranstvo radi obuke. Novozaposleni u proizvodnji prolaze kroz osnovnu obuku iz oblasti standarda i bezbjednosti, a nakon toga provode nekoliko mjeseci u obuci na poslu, prije nego što se podvrgnu testiranju i zaposle kao radnici sa punim radnim vremenom nakon polaganja praktičnog ispita. Nedostaci koji su identifikovani kod novozaposlenih najvećim dijelom se odnose na strane jezike (engleski i njemački) i vještine korištenja računara. Zanimanje za koje je preduzeću u tekućem periodu teško da nađe profesionalno i iskusno osoblje je zanimanje internih revizora. Preduzeće ima dobru saradnju sa srednjom školom u Tešnju. Preduzeće voli da bude domaćin učenicima na bazi pripravništva u toku posljednje godine školovanja i nakon toga one koji pokažu najbolje rezultate zapošljava sa punim radnim vremenom. Preduzeće takođe obezbjeđuje školarine za oko 60 univerzitetskih studenata (najvećim dijelom sa elektrotehničkog i mašinskog fakulteta) koji gotovo uvijek dobiju ponudu za zaposlenje nakon diplomiranja. Preduzeće takođe upravo počinje sa saradnjom sa ekonomskim fakultetima Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Zenici sa ciljem regrutovanja kandidata. Kroz te aktivne programe kompanija ima za cilj da se suprotstavi ograničenjima koja bi inače predstavljala prepreku za rast. Njena povezanost sa većom mrežom kompanije MANN+HUMMEL omogućava joj da ima finansijsku stabilnost i stručna znanja za svoje investicije u ljudski kapital. 3. Poljoprivreda / prerada hrane Poljoprivredni sektor predstavlja mali, ali važan dio privrede BiH, i 2007. godine je bio odgovoran za 9,8% BDP-a, ali, prema novijim procjenama iz ankete LFS, predstavlja oko 21% zaposlenosti (zvanične i nezvanične) u BiH. Udio poljoprivrede i prerade hrane u ukupnom uvozu je znatno opao, sa nivoa od 22,5 posto 2003. godine, na 16,1 posto u 2007. godini, dok je njegov udio u ukupnom izvozu ostao stabilan, unutar intervala od 5 do 6 procenata. Iako su poljoprivredni prinosi i produktivnost rada u poljoprivredi u tekućem periodu u BiH niski, sektor ima značajan potencijal za rast. Kako proizvođači na tržištu EU u sve većoj mjeri zahtijevaju hranu visoke vrijednosti, „zdraviju“ i „organsku“ hranu, a cijene hrane rastu, tržišta za poljoprivredne proizvode postaju sve vrednija. Sektor poljoprivrede i prerade hrane u BiH ima potencijalne komparativne prednosti za proizvodnju organskih proizvoda i specijalizovanih proizvoda zbog povoljnih cijena zemljišta i rada, dobre klime, te blizine tržišta EU. Farme malog obima koje proizvode za sopstvene potrebe i koje trenutno dominiraju u poljoprivrednom sektoru sada ne mogu da se suprotstave cijeni i kvalitetu uvezenih 48 poljoprivrednih proizvoda. Ključni izazovi u ovom sektoru odnose se na edukaciju i podršku farmerima, prerađivačima hrane, te maloprodajnim objektima vezano za potrebu da se konsoliduju i integrišu, vertikalno i horizontalno, da bi unaprijedili standarde kvaliteta, smanjili troškove, te podstakli konkurentnost. Postojeće javne službe u oblasti obrazovanja, savjetodavnih usluga, istraživanja, te informacionih sistema, ne promovišu u dovoljnoj mjeri konkurentniji poljoprivredni sektor orijentisan ka kvalitetu. Studija slučaja br. 1:Vitaminka d.d.o Preduzeće Vitaminka, uspostavljeno 1947. godine, postalo je jedna od najvećih kompanija za preradu voća i povrća u bivšoj Jugoslaviji. U novijem periodu kompanija je privatizovana od strane kompanije Kreis Industriehandel, kompanije za distribuciju hrane koja je uspostavljena 2002. godine u Bazelu u Švicarskoj. Preduzeće Vitaminka proizvodi visokokvalitetno konzervirano voće i povrće u teglama i napitke bazirane na voću i povrću. 2008. godine promet je iznosio oko 30 miliona KM, a preduzeće je zapošljavalo 213 radnika sa punim radnim vremenom i 87 sezonskih radnika. Kompanija se suočava sa gotovo konstantnim ograničenjima u svojim proizvodnim operacijama zbog nedostatka raspoloživosti određenih proizvodnih zanimanja koja su vezana za opremu za zagrijavanje i hlađenje i operacije. Poteškoće vezane za ponudu radne snage uzrokovane su činjenicom da su uslovi rada teški i da radna mjesta najčešće nisu dobro određena u smislu broja. U isto vrijeme, sertifikacija koja je neophodna da bi se dobila dozvola za rad u tim zanimanjima je skupa i malo je radnika koji su spremni da investiraju unaprijed. Obuku obezbjeđuje agencija vlade, ali ju država ne plaća. Izvoz sada predstavlja oko 20% svog prometa, ali kompanija ima za cilj da proširi svoje međunarodno prisustvo, posebno u specijalne „etničke“ radnje kao odgovor na potražnju iz dijaspore u inostranstvu. Proširenje na opšte tržište EU za sada ne predstavlja dio strategije. 49 50 Aneks II – Tabele i Slike Tabela A1: Procjene broja stanovnika BiH, za period 2000-2050. godine Stvarno Predviđeno (u hiljadama) 2010. 2020. 2030. 2000. 2005. 2040. 2050. 0-4 217 182 170 159 137 121 5-9 222 220 181 165 148 126 10-14 291 227 220 170 159 136 15-19 290 294 226 180 165 147 20-24 273 291 292 218 168 157 25-29 270 274 289 223 178 163 30-34 279 271 271 289 215 166 35-39 300 281 269 286 220 176 40-44 293 302 279 268 286 213 45-49 271 294 298 264 281 217 50-54 210 270 287 270 261 279 55-59 166 206 259 282 252 270 60-64 205 160 196 265 252 245 65+ 408 508 522 637 797 871 3.759 3.676 3.519 3.287 Ukupno 3.695 3.780 %-starosti ispod 15 godina 19,8% 16,6% 15,2% 13,4% 12,6% 11,7% Izvor podataka: Svjetske perspektive stanovništva UN-a (UN World Population Prospects). 116 118 120 126 135 145 155 161 164 173 208 209 264 915 3.009 11,8% Tabela A2: BiH, zvanična zaposlenost po sektoru, sa aprilom / travnjem 2009. godine Sektor Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribolov Rudarstvo i kamenolomi Proizvodnja Snabdijevanje električnom energijom, gasom i vodom Građevinarstvo Veleprodaja, maloprodaja i popravljanje Hoteli i restorani Transport, skladištenje i komunikacije Finansijsko posredovanje Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne aktivnosti Javna administracija i odbrana Obrazovanje Zdravstvo i socijalni rad Druge službe zajednice, socijalne i individualne službe i aktivnosti Ukupno Izvor podataka: BHAS 51 Zaposleni Procenat 18.830 503 20.533 150.220 23.060 45.609 144.238 35.882 44.620 14.908 27.291 70.518 57.701 45.991 27.564 3% 0% 3% 21% 3% 6% 20% 5% 6% 2% 4% 10% 8% 6% 4% 727.468 100% Tabela A3: Zvanična zaposlenost po sektoru, FBiH Poljoprivreda i šumarstvo Ribolov Rudarstvo Proizvodnja Snabdijevanje električnom energijom, gasom i vodom Građevinarstvo Trgovina Ugostiteljstvo Transport, skladištenje, komunikacije Finansijsko posredovanje Nekretnine, iznajmljivanje Javna administracija Obrazovanje Zdravstvo i socijalni rad Druge javne, socijalne službe Zaposlenje u privatnom domaćinstvu Vanteritorijalne organizacije Ostalo Ukupno Izvor podataka: FZZZ. 20042008. promjena -8% -12% -6% -1% -8% 2004. 10.265 189 16.132 88.641 2005. 10.089 175 16.170 84.720 2006. 10.044 151 16.232 82.507 2007. 9.468 156 15.343 85.093 2008. 9.487 166 15.129 87.695 14.299 23.616 51.163 14.840 14.906 23.007 53.124 15.086 14.691 23.923 54.633 13.875 13.346 26.167 68.689 15.656 13.216 27.526 76.959 17.641 27.784 7.703 8.667 48.542 33.079 27.405 12.856 27.525 8.019 9.761 47.233 33.773 28.088 13.588 27.662 8.396 10.642 47.024 34.526 27.970 14.206 28.434 8.981 14.581 46.623 34.751 27.272 15.917 28.898 9.989 16.108 45.069 35.413 27.855 16.123 72 913 2.144 388.310 90 1.140 1.924 388.418 75 1.140 1.904 389.601 58 1.184 1.957 413.676 114 1.279 2.078 430.745 40% -3% 11% 17% 50% 19% 4% 30% 86% -7% 7% 2% 25% 58% Tabela A4: Zvanična zaposlenost po sektoru, RS Poljoprivreda i šumarstvo Ribolov Rudarstvo Proizvodnja Snabdijevanje električnom energijom, gasom i vodom Građevinarstvo Trgovina Ugostiteljstvo Transport, skladištenje, komunikacije Finansijsko posredovanje Nekretnine, iznajmljivanje Javna administracija Obrazovanje Zdravstvo i socijalni rad Druge javne, socijalne službe Ukupno Izvor podataka: ZZZRS. 2004. 8.816 304 3.537 59.107 2005. 8.453 262 3.272 56.893 2006. 8.074 261 3.561 51.590 2007. 8.098 282 4.348 50.490 2008. 8.918 315 4.970 58.356 20042008. promjena 1% 4% 41% -1% 9.415 11.815 40.272 13.709 9.701 12.079 43.736 13.146 9.188 12.078 47.036 14.649 8.959 12.700 50.688 15.598 9.347 14.447 53.081 14.685 -1% 22% 32% 7% 14.510 2.604 5.688 19.892 16.018 14.396 16.156 236.239 14.768 2.666 8.317 18.670 16.724 15.306 18.631 242.624 15.205 2.792 9.204 19.401 17.111 15.800 22.185 248.135 16.089 3.272 10.173 20.245 17.692 15.926 23.676 258.236 15.078 3.890 9.500 21.092 18.196 15.692 11.638 259.205 4% 49% 67% 6% 14% 9% -28% 10% 52 Tabela A5: BiH, prosječne plate po sektorima, sa podacima iz aprila / travnja 2009. godine (zvanična privreda) U odnosu na prosjek (u KM) Bruto Finansijsko posredovanje Javna administracija i odbrana Snabdijevanje električnom energijom, gasom i vodom Zdravstvo i socijalni rad Transport, skladištenje i komunikacije Obrazovanje Rudarstvo i kamenolomi Nekretnine, iznajmljivanje i poslovne aktivnosti Druge službe zajednice, socijalne i individualne službe Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribolov Proizvodnja Veleprodaja, maloprodaja i popravljanje Hoteli i restorani Građevinarstvo Prosjek za privredu Izvor podataka: BHAS 3.552 4.116 4.464 4.896 5.352 5.808 6.060 6.456 7.032 7.560 9.024 53 Neto 2.020 1.747 1.296 1.131 166% 144% 162% 142% 1.706 1.525 1.388 1.342 1.206 1.127 1.109 994 908 876 803 741 140% 125% 114% 110% 99% 93% 139% 124% 114% 110% 100% 93% 1.103 987 963 811 810 769 757 727 655 639 543 539 516 509 91% 81% 79% 67% 67% 63% 62% 91% 82% 80% 68% 67% 65% 64% 1.217 799 100% 100% Tabela A6: BiH, rast bruto plata, neto plata i BDP per capita Na Na godišnjem godišnjem Rast Rast nivou nivou Bruto plate Neto plate 5.448 1998. 6.036 11% 1999. 6.468 7% 2000. 7.176 11% 2001. 7.920 10% 2002. 8.604 9% 2003. 8.976 4% 2004. 9.576 7% 2005. 10.428 9% 2006. 11.220 8% 2007. 13.356 19% 2008. Izvor: Centralna banka BiH, MMF Bruto Neto 16% 8% 10% 9% 9% 4% 7% 9% 8% 19% BDP/Capita 2.589 2.913 3.199 3.441 3.602 3.760 4.059 4.319 4.841 5.434 6.147 Rast 13% 10% 8% 5% 4% 8% 6% 12% 12% 13% Tabela A7: BiH, stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti prema najvišem stepenu obrazovanja koji je postignut, za period 2006-2008. godine Obrazovna kategorija Osnovno ili Srednje Visoko Sve grupe manje Stopa aktivnosti 2006. 2007. 2008. 2% 22% 22% 62% 62% 61% 73% 75% 73% 43% 44% 44% Stopa zaposlenosti 2006. 2007. 2008. 15% 15% 17% 40% 42% 46% 64% 67% 66% 30% 31% 34% 31% 31% 24% 34% 31% 25% 12% 11% 10% 31% 29% 23% Stopa nezaposlenosti 2006. 2007. 2008. Izvor podataka: Anketa LFS za 2008. go Tabela A8: BiH, stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti prema starosnim grupama, za period 2006-2008. godine Starosna grupa 15-24 25-49 50-64 65+ Sve grupe Stopa aktivnosti 2006. 2007. 2008. 33% 33% 33% 66% 67% 69% 37% 39% 40% 6% 6% 5% 43% 44% 44% Stopa zaposlenosti 2006. 2007. 2008. 13% 14% 17% 47% 49% 53% 31% 32% 34% 6% 6% 5% 30% 31% 34% 62% 59% 47% 29% 27% 22% 17% 18% 15% 0% 0% 0% 31% 29% 23% Stopa nezaposlenosti 2006. 2007. 2008. Izvor podataka: Anketa LFS za 2008. Izvor: Statistics from Federal Employment Bureau (FZZZ) 54 Tabela A9: Prihodi i rashodi fonda za zapošljavanje u FBiH i RS, za period 2006 – 2008. godine FBiH RS 2006. 2007. 2008. 2006. 2007. 2008. PRIHODI Porezi 5 Socijalni doprinosi 94.138 110.500 133.703 15.492 17.619 22.221 Grantovi 1.332 72.053 51.608 2.164 2.097 6.415 Ostali prihodi 2.486 1.673 1.910 187 194 183 Ukupni prihodi 97.961 184.226 187.221 17.843 19.910 28.818 TROŠKOVI Naknade za zaposlene Roba i usluge Kamate Subvencije Grantovi Socijalna davanja (1) Ostali troškovi Ukupni troškovi 12.997 6.321 0 17.232 5.330 41.428 8.849 92.158 13.581 4.320 2 23.738 136.571 9.996 188.208 15.473 14.995 1 15.806 180.377 8.779 235.431 3.358 1.066 574 10 14.663 19.670 3.881 992 39 15.838 20.750 5.556 1.245 2.765 19.131 28.697 Neto operativni bilans 5.802 (3.982) (48.210) (1.827) (840) 122 Broj zvanično nezaposlenih 362.368 367.552 338.643 144.106 Prihodi / broj nezaposlenih 270 501 553 124 (1) Podaci sa 2007. Godinom, uključuju naknade za demobilisane borce u FBiH. Izvor: Evidencije vlade o fiskalnoj potrošnji i proračuni osoblja Svjetske banke. 134.207 148 133.074 217 Tabela A10: Institucije obrazovanja u BiH, školska / akademska godina 2006/2007. FBiH RS (1) Osnovne škole 1.085 764 Broj upisanih učenika 195.027 115.949 Broj učenika koji su završili školu 26.988 12.250 Broj nastavnika 14.670 7.726 %starosne grupe učenika koji su završili školu 14% 11% Prosječan odnos broja učenika i broja nastavnika 13 15 Srednje škole(2) Broj upisanih učenika Broj učenika koji su završili školu Broj nastavnika %starosne grupe učenika koji su završili školu Prosječan odnos broja učenika i broja nastavnika Javni univerziteti Broj upisanih studenata Broj studenata koji su diplomirali %starosne grupe studenata koji su diplomirali 197 106.463 31.559 8.006 30% 13 92 50.046 13.845 3.160 28% 16 6 66.876 7.898 12% 2 21.567 2.362 11% Privatni univerziteti 14 7 Broj upisanih studenata 1.728 5.121 Broj studenata koji su diplomirali n/a 928 (1) Uključuje škole sa petogodišnjim i devetogodišnjim programima. (2) Uključuje četverogodišnje opšte škole, četverogodišnje tehničke škole i dvogodišnje i trogodišnje usmjerene škole. Izvor podataka: FZS, RZSRS. 55 Tabela A11: Potrošnja na obrazovanje po nivoima vlade, za 2008. godinu Potrošnja na obrazovanje (u hiljadama KM) Državni nivo Državna vlada Ukupna potrošnja vlade Potrošnja na obrazovanje / ukupna potrošnja 2.329 664.208 0,4% RS RS, centralna vlada RS, opštinska vlada 263.920 38.812 1.467.996 628.218 18,0% 6,2% FBiH FBiH, centralna vlada FBiH, kantoni FBiH, opštinska vlada 17.452 761.848 20.077 1.339.971 1.927.923 624.852 1,3% 39,5% 3,2% 24.352 181.274 13,4% 1.128.790 6.834.443 16,5% Brčko Distrikt Ukupno za BiH BDP 2007. godine 21.647.000 Potrošnja na obrazovanje / BDP 5,2% Izvor podataka: Vladine evidencije o fiskalnoj potrošnji i proračuni osoblja Svjetske banke. Tabela A12: Statistike o upisu u obrazovne institucije u BiH po rodovima Djeca u predškolskim ustanovama 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Djevojčice 4.021 6.401 6.238 6.112 6.299 6.956 % djevojčica 34% 47% 47% 47% 47% 48% % dječaka 66% 53% 53% 53% 53% 52% 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Učenici u osnovnim školama (kraj školske godine) % Djevojčice Dječaci Ukupno djevojčica 177.285 187.196 364.481 49% 175.988 184.971 360.959 49% 182.236 192.679 374.915 49% 184.872 195.814 380.686 49% 182.311 192.396 374.707 49% 178.843 188.333 367.176 49% % dječaka 51% 51% 51% 51% 51% 51% Dječaci 7.671 7.147 6.897 6.877 7.085 7.561 Ukupno 11.692 13.548 13.135 12.989 13.384 14.517 Učenici u srednjim školama (kraj školske godine) 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. Žene 83.673 83.469 83.003 81.985 80.976 80.054 Muškarci 84.955 84.866 83.898 82.758 81.458 80.443 Ukupno 168.628 168.335 166.901 164.743 162.434 160.497 56 % žena 50% 50% 50% 50% 50% 50% % muškaraca 50% 50% 50% 50% 50% 50% Studenti u visokom obrazovanju 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. Žene 36.429 39.411 43.177 47.075 50.352 55.155 58.624 Muškarci 29.817 31.545 33.856 37.347 40.911 44.402 46.314 Ukupno 66.246 70.956 77.033 84.422 91.263 99.557 104.938 % Žena 55% 56% 56% 56% 55% 55% 56% % Muškaraca 45% 44% 44% 44% 45% 45% 44% Lica sa diplomom visokog obrazovanja 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. Žene 2.419 2.572 3.536 4.007 4.747 5.773 7.168 Muškarci 2.025 1.747 2.503 2.841 3.380 4.230 5.031 Ukupno 4.444 4.319 6.039 6.848 8.127 10.003 12.199 % Žene 54% 60% 59% 59% 58% 58% 59% % Muškarci 46% 40% 41% 41% 42% 42% 41% % Žena 32% 37% 42% 38% 34% 43% 43% % Muškaraca 68% 63% 58% 62% 66% 57% 57% % Žena 43% 35% 30% 35% 30% 40% 33% % Muškaraca 57% 65% 70% 65% 70% 60% 67% Magistri nauka i specijalisti 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. Žene 55 85 97 102 104 140 182 Muškarci 117 143 136 169 200 188 245 Ukupno 172 228 233 271 304 328 427 Doktori nauka 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. Žene 21 26 15 24 27 54 45 Muškarci 28 49 35 45 64 80 91 Ukupno 49 75 50 69 91 134 136 Izvor podataka: Agencija za statistiku BiH, žene i muškarci u Bosni i Hercegovini, 2009. godina 57 58 59 Služba za zapošljav anje Tuzlansk i (ZZ) Služba za zapošljava nje Sarajevski (ZZ) Služba za zapošljava nje Služba za zapošljava nje Kanton 10 (ZZ) Služba za zapošljava nje Posavski (ZZ) Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (inspekcija rada) Služba za zapošljava nje ZapadnoHercego vački Služba za zapošljav anje Srednjebosanski (ZZ) Služba za zapošljava nje UnskoSanski Federalna agencija za zapošljavanje Državni nivo 74 opštinska biroa za zapošljavanje Služba za zapošljava nje HNK (ZZ) Služba za zapošljavanje Brčko Kancelarija načelnika Brčkog Administrativno odjeljenje Agencija za rad i zapošljavanje U BiH Ministarstvo civilnih poslova, odjeljenje za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku 59 Kantonalna ministarstva zadužena za sektor rada i zapošljavanja: Ministarstvo rada i socijalne politike – Tuzlanski Kanton, Ministarstvo rada, socijalne politike, izbjeglica i raseljenih lica – Kanton Sarajevo, Ministarstvo rada, socijalne politike i izbjeglica – Zeničko-Dobojski Kanton, Ministarstvo rada, socijalne politike i izbjeglica – Kanton 10, Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne zaštite, Hercegovačko-Neretvanski Kanton, Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne zaštite – Posavski Kanton, Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne zaštite – Zapadno-Hercegovački Kanton, Ministarstvo privrede – Srednjebosanski Kanton, Ministarstvo privrede – Unsko-Sanski Kanton, te Ministarstvo pravde, javne uprave i rada – Bosansko-Podrinjski Kanon. 63 opštinska biroa za zapošljavanje 6 regionalnih kancelarija Zavod za zapošljavanje Republike Srpske Inspektorat Republike Srpske (Inspekcija rada) Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite – Republika Srpska Institucije na tržištu rada u Bosni i Hercegovini Izvor: ec.europa.eu Aneks III Služba za zapošljava nje BosanskoPodrinjski Nivo entiteta 60 REFERENCE Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine (2008), Anketa o radnoj snazi, Sarajevo, 2008. godine Arnhold, Nina, Linden, Toby i Krill, Vasiliev (2008), “From Fragmentation to Cooperation: Tertiary Education, Research and Development in South Eastern Europe” („Od fragmentacije do saradnje: visoko obrazovanje, istraživanje i razvoj u jugoistočnoj Evropi“), Washington, D.C.: Svjetska banka. Beine, Michel, Docquier, Frederic, Rapoport, Hillel (2001), “Brain drain and economic growth: theory and evidence” („Odliv mozgova i ekonomski rast: teorija i dokazi“), Journal of Development Economics (Žurnal razvojne ekonomije) tom. 64., 275–289. Benhabib, Jess i Spiegel, Mark (2002), “Human Capital and Technology Diffusion,” („Ljudski kapital i difuzija tehnologije“) FRBSF radni dokument #2003-02. Betcherman, Gordon, Olivas, Karina i Dar, Amit (2004), “Impacts of Active Labor Market Programs: New Evidence from Evaluations with Particular Attention to Developing and Transition Countries” („Uticaji aktivnih programa na tržištu rada: novi dokazi iz evakuacija sa posebnim usmjerenjem na zemlje u razvoju i tranziciji“), Svjetska banka. Crespo Cuaresma, Jesus, Lutz, Wolfgang (2007), “Human Capital, Age Structure and Economic Growth: Evidence from a New Dataset” („Ljudski kapital, starosna struktura i ekonomski rast: dokazi na osnovu novog skupa podataka“), International Institute for Applied Systems Analysis (Međunarodni institut za primijenjenu analizu sistema), Privremeni izvještaj IR-07-011. Vijeće ministara BiH, Strategija za razvoj VET obrazovanja i obuke, 2007-2013. godine Dent, Rhian i Wiseman, June (2005), “Continuing Vocational Training Survey 2005” („Anketa o kontinualnoj usmjerenoj obuci“), DIUS izvještaj sa istraživanja 08/17. Dimova, Ralitza, Wolff, François-Charles (2009), “Remittances and Chain Migration: Longitudinal Evidence from Bosnia and Herzegovina” („Doznake i lanac migracije: longitudinalni dokazi iz Bosne i Hercegovine“), dokument za diskusiju IZA DP br. 4083. Bonn, Njemačka: Institute for the Study of Labor (Institut za istraživanje rada). Evropska Unija (2006), “Continuous Vocational Training and Education in Bosnia and Herzegovina, review and analysis” („Kontinualno usmjereno obrazovanje i obuka u Bosni i Hercegovini, pregled i analiza“) 61 Evropska Unija (2009), “Feasibility Study for High Education Financing Reform” („Studija izvodljivosti za reformu finansiranja visokog obrazovanja“) završni izvještaj, Pismo ugovora N°2008/160909. Evropska Unija (2008), “Overview of achieved results in the activities launched for recognition of prior learning in the project „Qualified more than you think“ at Bosnia Podrinje Canton” („Pregled postignutih rezultata u aktivnostima koje su pokrenute za priznavanje prethodnog učenja u okviru projekta ’Kvalifikovaniji nego što mislite’ u Bosansko-Podrinjskom kantonu“) Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) (2006), “Identifying investment Projects for Sustainable Forestry Industry Business in Bosnia and Herzegovina – Sector Study” („Identifikacija investicionih projekata ua održivo poslovanje industrije šumarstva u Bosni i Hercegovini“), Privremeni izvještaj. Evropska fondacija za obuku (European Training Foundation, ETF) (2009), “Needs and Perspectives for the Development of Adult Learning in Bosnia and Herzegovina” („Potrebe i perspektive za razvoj podučavanja odraslih u Bosni i Hercegovini“) Evropska fondacija za obuku (European Training Foundation, ETF) (2006), “Designing Adult Learning Strategies – the Case of South-Eastern Europe” („Kreiranje strategija za podučavanje odraslih – slučaj jugoistočne Evrope“) Federalni zavod za zapošljavanje (FZZZ), Godišnji izvještaj za 2008. godinu. Međunarodna organizacija za migracije (IOM, International Organization for Migration (2007), “Bosnia and Herzegovina Migration Profile” („Profil migracije za Bosnu i Hercegovinu“) Kaminski, Bartlomiej (2008), “Governance and Foreign Trade Performance of Bosnia and Herzegovina - The Challenge of Sustaining Impressive External Performance” („Uspješnost upravljanja i vanjske trgovine u Bosni i Hercegovini – izazov održavanja impresivnih vanjskih rezultata“), Washington D.C.: Svjetska banka. KC Samir, Barakat, Bilal, Goujon, Anne, Skirbekk, Vegard, Lutz, Wolfgang, “Projection of Populations by Level of Educational Attainment, Age and Sex for 120 Countries for 2005-2050” („Predviđanja stanovništva po stepenu postignutog obrazovanja, starosti i spolu za 120 zemalja za period 2005-2050. godine“), International Institute for Applied Systems Analysis (Međunarodni institut za primijenjenu analizu sistema), Privremeni izvještaj -08-038. KuzNetosov, Yevgeny (urednik) (2006), “Diaspora Netoworks and the International Migration of Skills: How Countries Can Draw on Their Talent Abroad” („Mreže dijaspore i međunarodna migracija vještina: kako zemlje mogu da iskoriste svoje talente u inostranstvu), Washington D.C.: Svjetska banka. Lutz, Wolfgang, Goujon, Anne, Wils Annababette (2005), “Forecasting Human Capital 62 Using Demographic Multi-State Methods by Age, Sex, and Education to Show the Long-Term Effects of Investments in Education” („Pedviđanje ljudskog kapitala uz korištenje demografskih metoda za više zemalja po starosti, spolu i stepenu obrazovanja za pokazivanje dugoročnih efekata investiranja u obrazovanje“), Education Policy and Data Center (centar za obrazovne politike i podatke), radni dokument WP-07-03. Matić, Božidar, Pašić, Zijo, Radić, Danica, Avdagić, Amra (2006), “Strategija za naučni i tehnološki razvoj u Bosni i Hercegovini”, Akademija nauka i Umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Razvoj obrazovanja u Bosni i Hercegovini, oktobar / listopad 2008. godine. Strateške smjernice za razvoj obrazovanja u BiH sa planom implementacije za period2008-2015, Službeni glasnik BiH, br. 63/08.” OECD: “Education at a Glance 2007“ („Obrazovanje na prvi pogled za 2007. godinu“). SERDA (2008), “Analiza stanja potreba i potencijala tržišta rada sa prijedlozima rješenja za područje sarajevske makroregije)”, Sarajevo: SERDA. Svjetska banka (2009), Doing Business 2009, Country Profile for BosniaHerzegovina (Poslovanje 2009. godine, profil zemlje za Bosnu i Hercegovinu). Washington D.C.: Svjetska banka. Svjetska banka (2007), “The Labor Market and Education and Training in the Western Balkans, A Policy Note” („Tržište rada i obrazovanje o obuka za zapadnom Balkanu, bilješka o politikama“) Svjetska banka (2008), Migration and Remittances Factbook (Knjiga činjenica o migraciji i doznakama). Washington D.C.: Svjetska banka. Svjetska banka (2007), Country Partnership Strategy for Bosnia and Herzegovina (Strategija partnerstva na nivou zemlje za Bosnu i Hercegovinu), Washington D.C.: Svjetska banka. Svjetska banka (2006), “Bosnia and Herzegovina: Addressing Fiscal Challenges and Enhancing Growth Prospects, A Public Expenditure and Institutional Review” („Bosna i Hercegovina: rješavanje fiskalnih izazova i jačanje perspektiva za rast, pregled javne potrošnje i institucija“), Washington D.C.: Svjetska banka. Svjetska banka (2005), “Labor Market Update: The Role of Industrial Relations” („Ažurirani izvještaj o tržištu rada: Uloga industrijskih odnosa“) Washington D.C.: Svjetska banka. Svjetska banka i Međunarodna kancelarija za rad (International Labour Office) (2000), Vocational Education and Training Reform (Reforma usmjerenog obrazovanja o obuke), New York, N.Y.: Oxford University Press. 63 Ured Svjetske banke u Bosni i Hercegovini Fra Anđela Zvizdovića 1, UNITIC B/17 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel: (+387-33) 251-500; Fax: 440-108 http://www.worldbank.ba
© Copyright 2024 Paperzz